SHAEKSPEARE 

 
 Cjelokupan Shakespeareov opus sastoji se od 37 drama te 154
soneta i pjesama, a najcjenjenije izdanje cjelokupna opusa jest
ono iz godine 1914. koje je izdano u Oxfordu.

 Intertekstualnost je:
postupak u kojemu je za razumijevanje jednoga književnoga djela
potrebno poznavanje drugoga

Čast da bude sahranjen u crkvi Svetoga Trojstva Shakespeare nije

zaslužio svojim dramama, već znatnom donacijom crkvi. Riječ je o 440
funti, što je za ono doba bila znatna svota.

 Bista koju su na njegovu grobu postavili članovi njegove obitelji

prikazuje ga kako piše. Svake godine na njegov rođendan bisti se
u ruke stavlja novo guščje pero kakvim je pisao i za života.

Kazalište Globe
Možda ste čuli da je William Shakespeare velik broj svojih predstava
izvodio u kazalištu Globe koje je bilo u njegovu suvlasništvu. No u povijesti
su zapravo postojala tri kazališta Globe. Originalni je, naime, sagrađen
1599., ali je izgorio u požaru 1613. godine. Obnovljen je samo godinu dana
poslije da bi ga puritanci sa svim ostalim londonskim kazalištima zatvorili
1642. godine, nakon čega je dvije godine kasnije i potpuno uništen kako bi
se na toj lokaciji izgradili stambeni objekti. Moderna inačica sagrađena je i
otvorena 1997. godine 230 metara dalje od svojih prethodnika, ali prema
originalnom konceptu. 
PREDSTAVA HAMLETA U SELU MRDUŠA
DONJA
 Predstava je bila odlična i željela sam da još traje. Glumci, režija, tekst, sve je bilo savršeno.
Po vrsti je to groteskna tragikomedija, a radi se o lupeštini, primitivizmu i licemjerju, s jedne
strane, i o težnji za pravdom, s druge strane. Radnja je smještena u Dalmatinskoj Zagori,
izmišljenom selu Mrduša Donja, a naročito mi se sviđa posebna atmosfera koju predstava
ima.

Smiješno je kako nepismenjaci glume Hamleta, ili kako ga oni zovu – „Omleta“, a na kraju će
doživjeti iste sudbine kao likovi koje glume. Naravno, ovo je teatar u teatru. Radnja se događa u
vrijeme komunizma, pa tako predstava započinje sastankom koji je sazvao drug Puljo, a tema mu
je bila kultura u selu, pa će Šimurina dati prijedlog kako kulturno uzdići selo – pripremiti
predstavu „Omleta“, tj. Hamleta, koju je on jednom slučajno gledao u Zagrebu. Usred sastanka
upada Joco i optužuje Bukaru, koji je sekretar i svi ga se boje, da je ukrao novce iz blagajne
optuživši za to Jocinog oca, koji je nevin završio u zatvoru. Tako svi dobivaju uloge iz Hamleta koje
im pristaju: Joco je Hamlet, njegova djevojka Anđa je Ofelija, njezin otac Puljo je Polonije, a kralj
Klaudije je, naravno, Bukara. Majkača je Gertruda, Mačak je Laert, Šimurina pripovjedač, a seoski
učitelj Škunca redatelj. I tako nastaje prava predstava, ista kao pravi Hamlet, no na naš seoski
način. Zanimljivo je da nema cenzure što doprinosi još većoj zabavi.

 Ivo Brešan, jedan od najplodnijih i najizvođenijih hrvatskih dramatičara, davne 1965. godine
napisao je scenarij za predstavu „Hamlet u selu Mrduša Donja“. Prvi je put prikazana na
daskama koje život znače 1971. godine u Teatru ITD, a s godinama je stekla status jedne od
najboljih drama hrvatske književnosti. U tome kazališnom komadu isprepliću se elementi
satire, groteske i tragedije, a tema je pretvorba klasične dramske priče u 'stvarne' događaje u
modernom kontekstu (jedno selo u Hrvatskoj 50-ih godina 20.st.). Nakon što su seljaci jedva
pristali izvesti predstavu Shakespeareova Hamleta radi kulturnog uzdizanja sela, dolaze
problemi u shvaćanju originalnog Hamleta. Učitelj Škunca primoran je izmijeniti, iako smatra
da nije dorastao tome, odnosno prilagoditi originalni tekst mještanima, a najviše Bukari koji
slovi kao autoritet cijele družine. Zanimljiv je Bukarin mentalni sklop: britak i drzak na jeziku,
prosječno inteligentan, preko mjere samouvjeren, ali nenačitan, što mu otežava shvatiti
pročitano. Iako na kraju istina izlazi na vidjelo, ona nikoga ne zanima jer je stigla vijest da se
Jocin otac u zatvoru ubio, a kriminalac Bukara uvjerava seljake u svoju nevinost i oni
nastavljaju urlati i piti.

Važno je napomenuti kako se cijelo vrijeme odvija teatar u teatru, očita je intertekstualnost djela,
kao i inovativnost jezika u drami koja se očituje u bogatstvu narodnog govora uz vulgarizme i
pučke idiome. Brešan je „zabranio“ cenzuriranje određenih dijelova radi kvalitete izvedbe i
slobode glumaca. Povezano s time, scenografija nije u prvom planu, ona je jednostavna, tek dvije
drvene tribine, ponešto crvenih petokraka koje aludiraju na političko stanje u vrijeme radnje
drame i podsjećaju na theatre politique, radio prijemnik, čije emitiranje pravi prijelaze između
prizora, te stol i dvije stolice. Na taj je način glumcima omogućena veća pokretljivost na sceni, a
publici koncentracija na glumce. Redatelj Vinko Brešan uspio je u ovoj predstavi organizirati
glumce i pružiti publici zadovoljstvo. To najbolje potvrđuje dugi pljesak, rekla bih iznadprosječni
pljesak publike. Iako je u predstavi vladala napeta i politički nastrojena atmosfera, najveći efekt,
pored mračne pozornice i mobilnih lampi, dao je glumac Borko Perić, koji je utjelovio lik Mile
Puljiza Pulje. Sveukupni ansambl je dao sve od sebe i zaslužuje naše divljenje. Nešto inovativno,
nešto suvremeno, nešto predivno.

 Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja je drama o licemjerju, lopovluku i oportunizmu,

zaodjevenima političkim frazama, prepoznatljivima bez obzira na vrijeme i mjesto. To je
također svjedočanstvo o primitivizmu, gluposti i pokvarenosti jednog sustava. Predstava
započinje razgovorom seljaka u selu Mrduša Donja. U tom razgovoru Bukara, koji je upravitelj
zadruge i sekretar Mjesnog aktiva Partije, smatra da se u njihovu selu mora održati kazališna
predstava. Uključuje se Šimurina, koji je bio na jednoj predstavi u Zagrebu, a to je, kako on
kaže, „Omlet“, te prenosi seljacima svoj doživljaj predstave. Slijedi uvježbavanje predstave, a
rezultat je „teatar u teatru“.

Redatelj je osmislio, a glumci izveli predstavu na najbolji mogući način, što možemo vidjeti
npr. u Bukarinom nastupu kad glumi Klaudija te riče kao lav da bi naglasio njegov kraljevski
autoritet i izazvao smijeh publike. Prema mom mišljenju, predstava je vrlo dobro izvedena jer
je sadržaj bio razumljiv čak i onima koji nisu pročitali djelo. Glumci su svojim rječnikom,
ponajviše VULGARIZMIMA , SARKAZAM , IRONIJA , GROTESKA, PARODIJA , SATIRA , FARSA
nasmijavali publiku. U nekim dijelovima mi se činilo kao da komuniciraju s nama jer se u
komičnim scenama predstave mogao nasluti osmijeh i na njihovim licima, ispod glumačke
maske.