61. Koja boja zubi za tamnopute, a koja za plave oči?

Boja je svojstvo svjetlosti određene valne dužine koja se reflektira sa nekog objekta. Prirodna
boja zuba uglavnom je bijele boje s dodatkom žućkaste, narančaste i plavkaste. Boja zuba
ovisi o optičkim svojstvima zuba, o histološkoj građi zuba, vitalnosti zuba, dobi pacijenta te
različitim vanjskim utjecajima poput pigmentacija, karijesa, erozija, degeneracijskih promjena
i razne intervencije na zubu (ispuni).
Na subjektivni dojam boje utječu okolna tkiva (boja sluznice, usnica i kože), kao i svojstva
svakog izvora svjetlosti (vrsta, jakost i izravnost utjecaja izvora). Glavna optička svojstva
zuba koja utječu na boju jesu: transparencija, translucencija, opalescencija, refleksija i
fluorescencija.
Transparencija, odnosno translucencija je optičko svojstvo cakline da sa površine propušta
određenu količinu svjetlosti. Propustljivost cakline uvjetuje slojevitu višenijansiranost krune
istog zuba, tj. tamniji incizalni dio zbog prosijavanja tamne pozadine usne šupljine i nešto
žučkastiji cervikalni dio krune zbog prosijavanja dentina.
Opalescencija (mutnoća) pridonosi većoj bjelini zubne krune, tako što se veći dio upadnih
svjetlosnih zraka ne propušta kroz strukturu, već se reflektira. Obrnuto je razmjerna
translucenciji.
Refleksija s površine zuba pod utjecajem miješane bijele svjetlosti najviše pridonosi
estetskom izgledu bijele boje zuba. Ona se na zakrivljenim površinama zuba ponaša prema
fizikalnim zakonima refleksije i loma svjetlosti.
Fluorescencija je pojava koja u odredenoj mjeri pridonosi bjelini i svjetlucanju zuba. Nastaje
pretvaranjem nevidljivih ultraljubičastih zraka u vidljive zrake odredene valne dužine. Danja
svjetlost uz ostalo sadrži i oko 10% UV zraka, dok živine i fluorescentne žarulje imaju opet
drugačiju spektarnu razdiobu vidljivih zraka ( različit postotak UV). U praktičnom,
svakodnevnom radu to ima presudno značenje pri uspješnom odabiranju, odredivanju i
estetskom kreiranju boja umjetnih zuba u usporedbi s prirodnim zubima.
U postupku završne izrade svakog fiksnoprotetskog rada osobito je značajan zadatak izbora
boje. Boja se odabire na osnovi procjene uspoređivanja nanizanih uzoraka iz ključa boja. Da
bi se zadatak odabiranja i određivanja boje u praksi uspješno obavio, potrebno je pridržavati
se odredenih naputaka:
 izbor boje treba učiniti na osnovi kvalitetnog ključa proizvođača čiji se materijal
koristi za fasetiranje
 boju treba odabrati pri danjem svjetlu, ali ne na suncu (pacijent treba sjesti na
povišenu sjedalicu uz prozor koji nije izložen suncu), te u prostoriji treba isključiti
umjetnu rasvjetu
 odabir boje raditi u prostoriji bez jako obojenih zidova, najbolje u zubotehničkom
laboratoriju
 Izbor se može obaviti pod umjetnom rasvjetom, ali pod istom pri kojom će se i
sastavljati boja
 Poželjno da stomatolog i tehničar zajedno odabiru boju
 (Osim ključa boja, za odabir boje može se još koristiti uređaj 'Easy shade detector', a
postoje i razni 'kolor treninzi' poput TTB-Tooth training box, koji su namijenjeni u
poboljšanju individualne sposobnosti ispravnog određivanja boje zuba).

Za tamnopute osobe (s crnom bojom) treba birati plave ili sive, a za osobe s plavim očima
ili crvenom pigmentacijom birati žute ili smeđe nijanse zuba. (PREZA I A.ĆATOVIĆ-
mostovi)

62. Potpuna kovinska krunica i koje se legure koriste za izradu ( + o tim

legurama)?+
Potpuna kovinska krunica je prema tehnologiji lijevana krunica koja u potpunosti kovinom
prekriva bataljak, a na vestibularnoj plohi nema materijala za fasetiranje. Iako
morfoanatomski oponaša prirodan zub, zbog boje je neestetska. Izrađuje se uglavnom na
molarima. To je krunica za koju je potrebno najmanje brusiti plohe zuba pa debljina kovinske
stijenke iznosi od 0,25mm do 0,60 mm. Indicirana je u distalnom dijelu kao nosač mosta ili
kao nosač retencijskog elementa proteze (prečka).
Vrsta preparacije za ovu krunicu je blago konusnog oblika bez stepenice ili sa zaobljenom
stepenicom debljine od 0,3mm do 0,5mm,uz minimalno brušenje.
Donedavno je cervikalna preparacija bez stepenice bila temeljni oblik preparacije zuba
za potpunu kovinsku krunicu, međutim to ne osigurava najbolje prilijeganje rubova
protetskog rada uz bataljak te je najslabija priprema bataljak za otpor žvačnim silama.
Također, to rezultira prekonturiranjem rubova krunice pa ima kao posljedicu
nepovoljan utjecaj na parodont brušenog zuba (odstojeći rubovi-retencija hrane, upala
parodonta, topljenje cementnog sloja,karijes).
Okluzalna ploha na kutnjaku mora biti brušenjem reducirana za minimalno 1 mm na
nefunkcijskoj kvržici i 1,5 mm na funkcijskoj kvržici. Postupak preparacije moguće je
olakšati izradom orijentacijskih žljebova na svim plohama te njihovim naknadnim
povezivanjem (prvo urezi na okluzalnoj plohi pa poravnanje iste plohe, zatim urezi u
okluzalnoj trećini zuba te zaglađivanje iste plohe, slijede urezi na bukalnoj i oralnoj plohi zubi
te zaglađivanje istih i na kraju brušenje aproksimalnih ploha zuba tankim svrdlom).
Kvalitetnu preparaciju zuba karakterizira sljedeće: kovinski dio završava u početku sulkusa
skroz cirkularno, savršeno prilijeganje uz bataljak zbog higijene, tanki rubovi i konusni kut od
6̊-8̊. (PREZE I ĆATOVIĆ:KRUNICE)
Materijali za potpunu kovinsku krunicu: svi tipovi legura( najčešće se izrađuju od
zlata, zlato-platine i srebro-paladijeve legure)
Glavna svojstva protetskih legura su: fizikalno-kemijska svojstva, tehnička obradivost i
prikladnost za kliničku primjenu. Osnovni uvjeti koje legura mora zadovoljiti su: 1. fizikalna
svojstva: čvrstoća, vodljivost, temperatura taljenja, koeficijent širenja,2. tehnička
obradivost: tehnički postupci obrade ne smiju biti suviše složeni, 3. biokompatibilnost:
otpornost na koroziju.
Prema kemijskim zakonima svaka kovina, neplemenita više od plemenite, uronjena u neki
elektrolit teži prijeći u ionsko stanje. U usnoj šupljini ulogu elektrolita imaju slina, meko i
koštano tkivo. Jačina korozije ovisi o razlici potencijala između kovine i elektrolita, kao i o
razlici potencijala dviju kovina.
Podjela legura s obzirom na udio plemenitih komponenata:
1.Plemenite legure
• Visokozlatne(au,pt,ta)
• Niskozlatne(au,pd,ag)
• Legure bez zlata (pd,ag)

2. Neplemenite legure
- Ni - Cr legure
- Co - Cr legure
- Ti- legure
1. PLEMENITE LEGURE
U grupu plemenitih metala ubrajaju se zlato, bakar, živa, platina i grupa platinskih metala
rutenij, rodij, paladij, osmij, rutenij i iridij. Glede srebra danas su mišljenja podjeljena.
Plemenite legure karakterizira postojanost u ustima i otpornost na korozijske promjene. Mogu
sadržavati i određeni udio neplemenitih elemenata (oko 10%). no udjel plemenitih metala
mora biti iznad 75%. Ako je manji, govorimo o reduciranim plemenitim legurama ili
legurama sa smanjenim udjelom zlata.
Razlikujemo različite vrste plemenitih legura:
Zlatne legure.
1.Legure s visokim udjelom zlata. To su legure za polimerne fasete .
(Sastav: 70 - 80 % Au , 1 - 5 % Pt, 10 - 15 % Ag, 5 - 10 % Cu).
Zlatno su žute boje, dobro se lijevanju i leme.
2. Legure sa smanjenim udjelom zlata. U reduciranim zlatnim legurama dio zlato zamjenjen je
paladijem ili srebrom. Paladij mijenja boju leguri, što se kompenzira većim udjelom bakra.
(Tipični sastav : 55 - 60 % Au, 5 - 10 % Pd, 0 - 25 % Ag, 10 - 12 % Cu)
Ove legure su svjetložute boje, dobro se lijevaju i leme. Sklone su promjeni boje kao
posljedici pogrešne obrade.

✶ te dvije vrste se spominju u prezi pa je o njima detaljnije napisano ✶

Osim toga, postoje još legure za napečenje keramike s visokim udjelom zlata, reducirane
zlatne legure sa srebrom i reducirane zlatne legure bez srebra.
Glavne karakteristike plemenitih legura sa udjelom zlata su otpornost na elektrokemijsko
djelovanje sline i otpornost na kisele i lužnate stvari koje se unose u organizam,ali nedostatak
im je visoka cijena.
Srebro-paladij legure.
Legiranjem srebra i paladija povećava se postojanost boje i tvrdoća u odnosu na srebro i
smanjuje talište u odnosu na paladij. Standardni sastav ovih legura je slijedeći: 60 - 70 % Ag,
20 - 30 % Pd ,2 - 10 % Au.
Zbog poboljšanja mehaničkih svojstava udio neplemenitih komponenata (Zn, Sn, Cu, Ni, Mn,
Si ) iznosi do 10 %. Ovaj tip legure sive je boje i primjenjuje se za konvencionalne metal-
polimerne radove.

Paladijeve legure.
Paladij-srebro legure. Standardni sastav najvećeg broja legura ovog tipa je : 0 - 60 % Pd , 0 -
30 % Ag, 10 - 12 % Sn. Ekonomične su i prikladne za metal-keramičke radove.
Paladij-bakar legure. Sastav im je slijedeći: 80 % Pd ,10 % Cu, 10 % Ga .
Od svih plemenitih legura ovaj tip legure ima najveću temperaturu lijevanja, relativno se
teško lijeva i lemi. Prikladna za metal-keramičke radove

Plemenite legure možemo podijeliti i po mikrotvrdoći (+ primjena):

• Tip I-meka legura, talište 1100-1180C, HV0,1=50-60 (primjena: centralni
ispuni,inleji,retencijske žice)
• Tip II srednje tvrda, talište 920-970C, HV0,1=100-115 (primjena: djelomična
krunica,potpuna krunica)
• Tip III-tvrda, talište 900-960C, HV0,1=120-170 (primjena: djelomična, potpuna i
fasetirana,mostovi)
• Tip IV izrazito tvrda, talište 880-950C, HV0,1=160-270 (primjena: prečke, kvačice,
teleskopi,metalkeramički mostovi)

2. NEPLEMENITE LEGURE
Najčešće korištene su kobalt-krom, nikal krom i titan.
Zajednička svojstva ovim legurama jesu slijedeća: platinaste su boje, male gustoće, male
termičke kontrakcije, male toplinske vodljivosti, tanke modelacije, taline malog viskoziteta,
tehnološki osjetljivije, velike krutosti, male elastičnosti. velike tvrdoće, otporne su na
promjenu boje i koroziju, ostvaruju dobru vezu s keramikom i ekonomične su.
PREDNOSTI: Visoka čvrstoća (spriječavanje savijanja i pucanja konstrukcija), modul
elastičnosti (2x veći od plemenitih slitina),teže ih je elastično deformirati, moguća tanka
modelacija, niska termička provodljivost:ne iritiraju pulpu, ne zagrijavaju pretjerano bataljak,
visok interval taljenja(1250-1350˚), temperatura lijevanja (oko 1450 ˚)
NEDOSTACI: sklonost koroziji, alergijske reakcije, česta alergije na Ni, zamjenjuju
ga kobaltom.
Kobalt krom
Kobalt krom i nikal krom legure koriste se kao zamjena za zlatne legure tip IV za metalni
kostur metalkeramičkih nadomjestaka (krunica i mostova).
Kobalt krom legure lakše su od zlatnih legura, imaju bolja mehanička svojstva, otpornost na
koroziju i niska im je cijena. Zbog visoke temperature taljenja koriste se posebni aparati za
lijevanje, a zbog visoke tvrdoće koriste se aparati za pjeskarenje, poliranje i elektropoliranje.
Tipični sastav legure:
 Kobalt 35 – 65 %
• Krom 20 – 35 %
• Nikal 0 – 30 %
• Molibden 0–7%
• Ugljik do 0,4 %
KOBALT u ovoj leguri određuje mehanička svojstva (čvrstoća i tvrdoća) te povisuje modul
elastičnosti i smanjuje viskozitet.
KROM povećava otpornost prema koroziji. Max udio -28-29%. Ako ima više od 30 % onda
nastaje faza krhosti, tzv. sigma faza, posljedica: lomljivost odljeva. Stvara krom (III) okside
zbog kemijske veze s keramikom.
NIKAL-uzrokuje diskoloracije, ima metalan okus, oslobađa štetne korozijske produkte,
odgovoran za alergije pacijenta, tehničara i stomatologa.
-MOLIBDEN (3-6 %): pridonosi tvrdoći i čvrstoći, veže na sebe višak nesagorjelog ugljika
(povećava otpornost na koroziju

Nikal krom
Ove legure imaju veliku tvrdoću i čvrstoću. Zbog velikog intervala taljenja prikladno ih je
taliti u visokofrekventnim pećima. Postojane su u ustima, premda može doći do lokalne,
pukotinske korozije. Nikal povećava elastičnost legure i olakšava hladnu obradu. Djeluje kao
alergen (kod žena 10 % učestalije). Zamjenjuje ga se kobaltom

Titan
 • Titan je srebrno-bijeli, duktilni metal. Pozitivna su mu svojstva: visoka rezistencija na
koroziju, kompatibilan s tkivima usne šupljine, niska cijena,slaba toplinska vodljivost,
vrlo nizak toplinski koeficijent rastezanja. Nedostatak: visoko talište (1600˚). To je
najbiokompatibilniji materijal pa se najčešće koristi u implantologiji. S obzirom da mu
je toplinski koeficijent različit od keramike,ne koristi se za metalkeramiku.

……………PREZE I OSNOVE STOMATOLOŠKIH MATERIJALA

(JEROLIMOV)

63. Mostovi na skidanje +

To su fiksnoprotetske konstrukcije koje su labavo povezane sa krunom zuba ili njegovim
korjenom. Spadaju u granično područje između fiksne i mobilne protetike ( prema načinu
prijenosa opterećenja-fiksna, zbog mogućnosti vađenja iz usta-mobilna protetika). Sa zubima
nosačima učvršćuju se pomoću dvostrukih sidara,i to primarno sidro (patrica) koje je
cementirano na zubu nosaču ili implantatu i sekundarno sidro (matrica) koje je sastavni dio
fiksnoprotetske kontrukcije. U suvremenoj stomatološkoj protetici rijetko se koriste, a to su
slučajevi kada uz gubitak zuba postoji i gubitak koštane supstance : urođeni rascijepi čeljusti i
nepca, posttraumatska oštećenja čeljusti, postoperativni defekti čeljusti i postekstraciona
atrofija kosti.
Sidra koja se najviše koriste kod ovog mosta su teleskopski sustavi koji pružaju
odličnu retenciju, statiku i estetiku. Koriste se i razni pričvrsci (attachmenti) koji se uglavnom
postavljaju ekstrakoronarno, rijetko intrakoronarno, i najčešće supraradikularno na korijenske
kapice. U ovu skupinu sidara ubrajaju se i prečke na korijenskim kapicama (Dolder,Lek-
prečke), a kod izrazito konkavnih i nepravilnih koštanih defekata koristimo individualno
frezane prečke. Danas postoje i plastični profili prečki i pričvrstaka koji pojeftinjuju izradu
protetskog rada, ali su manje izdržljivosti na trenje.
U jednostavnija sidra spadaju inlay, inlay kvačice, obuhvatne kvačice s okluzalnim upiračima
uz modificirane krunice. To su neestetski konstruktivni elementi pa se upotrebljavaju kao
distalna sekundarna sidra na modificiranim krunicama (primarna sidra).
Kao sidra mogu se koristiti i implantati.
Tijelo mosta nadoknađuje zube i defekt koštanog tkiva,pa su umjetni zubi normalne
veličine, a defekt kosti nadoknađuje se ružičastim polimernim ili keramičkim materijalom te
se tako uspostavlja se zadovoljavajuća estetika, fonacija i funkcija i olakšana i poboljšana
higijena.
P O D J E L A- obzirom na način sidrenja:
 Uvjetno skidajući- samo stomatolog budući da se najčešće radi o
suprakonstrukcijama na implantatima. Ovakvi mostovi se vijcima kroz krunice (sidra
mosta) pričvršćuju na konfekcijsku suprastrukturu implantata (nosača). Nakon
zatezanja vijska i učvršćivanja mosta na implantatima, glavice vijka se pokriju
 kompozitnim materijalom za ispune i iz estetskih i iz higijenskih razloga (prevenira
skupljanje plaka).
 Bezuvjetno skidajući - može ih odstraniti i pacijent u svakom trenutku,pa im je
najveća prednost mogućnost dobrog održavanja higijene pogotovo kod defekata
koštanog tkiva.

PREDNOSTI mostova na skidanje:

higijena - osobito nakon opsežnih kirurških zahvata, mogućnosti korekcija - u
zubotehničkom laboratoriju ( podlaganje tijela mosta ili reparatura fasete) , gubitak nosača -
moguće korekcije pa čak pretvaranje mosta u djelomičnu protezu, moguća izrada na
neparalelnim nosačima bez devitalizacije zuba

NEDOSTACI mostova na skidanje:

-zahtjevaju temeljito i smišljeno specijalističko planiranje, precizna laboratorijska izrada što
zahtjeva opremljenost i stručnost zubotehničkog laboratorija, financijski čimbenici (troškovi
izrade nadomjestka)………………….PREZA I ĆATOVIĆ

64. Reparatura keramičke fasete +

Tijekom upotrebe fiksnoprotetskih radova, mogu nastati različite promjene, bilo na biološkom
mediju nosača i oko njega, bilo na materijalu iz kojeg su napravljeni. Popravci na
materijalima trajno fiksiranih konstrukcija spadaju u iznimno rijetke, iznenadne i ograničene
intervencije, koje se izvode na dijelu konstrukcije. Nepovoljnije je ako popravci zaredaju već
prvih godina korištenja krunica i mostova. Povoljnije je ako se popravlja konstrukciju, koja je
dugi niz godina u upotrebi. Učestali su popravci razlog za izradu nove konstrukcije. Sto je
konstrukcija složenija i obimnija to je reparatura teža i neizvjesnija. Popraviti se mogu
krunice i mostovi. Kod krunica se može popraviti estetski materijal, a pokatkad i kovina, dok
se kod međučlanova mogu popraviti samo fasete. Lom kovine međučlana tijela mosta iziskuje
izradu novog mosta.
Popravak fasete na krunici
Lom fasete može nastati zbog suprakontakta, loših navika, zbog tehnoloških propusta: loša
veza podloge i fasete, loša veza metal-akrilat, metal-keramika. Lom se događa kod polimerne
i keramičke fasete. Lom keramičke fasete najčešće nastaje zbog toga što nije osigurana dobra
centrična okluzija, parafunkcijske kretnje, obujam preparacije zuba nedovoljan te pretanak
sloj keramike.
Kod popravka fasete postoje tri osnovna pristupa:
1. Otpala faseta se nakon strojne obrade u ambulanti pričvrsti - zalijepi cementom,
autakrilatom, kompozitom ili posebnim ljepilom na krunicu izravno u pacijentovim ustima.
2. Izravno u ustima izradi se nova fascta iz svjetlosno-plimerizirajuceg kompozita, Kovina se
pažljivo nahrapavi, dezinficira alkoholom i osuši. Premaže se u tankom sloju bonding i
osvijetli. Potom se nanosi tanak sloj heliotinta, da se maskira metalni odsjaj, i osvijetli. Zatim
se, pomoću ključa boja, odabrani kompozit nanosi u slojevima i svaki put polimerizira,
Završno se površina fasete obraduje arkanzas kamenčićem ilt gumicama, premaže bondingom
i osvijetli. Fasetirana krunica može imati više fasetiranih ploha, pa ako se popravlja grizna
ploha premolara ili molara ,treba nanijeti estetski sloj, ne tanji od jednog milimetra.
3. Treći način izrade fasete moguć je neizravnom metodom u laboratoriju. Nakon uklanjanja
ostatka odlomljene fasete i fine obrade metalnog ormarića uzima se precizan otisak krunice.
Odreduje se i odabire boja pomoću standardnog ključa. U zubotehničkom se laboratoriju
prema otisku izlijeva sadreni model, na kojem se višeslojno izraduje i polimerizira ili peče
odgovarajuća faseta.
Keramika se sa metalnokeramičke krunice odlama daleko rijeđe i drugačije od polimernih
faseta. Lomovi su segmentirani unutar jedne krunice i imaju oštre rubove. Obično započinju s
grizne plohe kao rezultat okluzalne neuskladenosti s antagonistom. Okluzalno neuskladena
keramička krunica najčešće oštećuje prirodne ili aloplastične antagoniste, posebno one iz
"mekših" materijala (srebro- paladij legure, zlato bez platinida i polimere). Oštećene
keramičke krunice mogu se popraviti kompozitnim materijalima nakon odgovarajuće
pripreme (u prezi piše reparatura kompozitnim materijalima-često neuspješna). Preparati za
popravak keramike nanose se na nahrapavljenu metalnu površinu krunice,a keramički dijelovi
krunice nagrizaju se kiselinom uz nanošenje sastojaka kompleta za popravak
keramike:adheziva,primera,opakera,bondinga i kondicionera prema uputama
proizvodača…..ĆATOVIĆ

65. Metalkeramičke krunice++

To je estetska krunica gdje je keramički materijal napečen na lijevani metalni skelet.
POVIJEST: Početkom 20. stoljeća, točnije 60-ih godina napravljena je prva metal- keramička
krunica (1962.G. Weinstein patent za metalkeramiku). Godine 1965. tvrtka "De Tray" i
"Heraeus na tržište donose sustave u kojima se keramički materijal kemijski veže na zlatne
legure koje sadrže veliki postotak zlata i platinskih metala . Skupoća zlata uvjetovala je
traženje novih, ekonomičnijih legura. Uskoro se na tržištu javljaju legure koje ne sadrže
plemenite komponente, već im osnovu čine neplemeniti metali, kao što je nikal. Najveća
prepreka koju je trebalo riješiti bila je velika toplinska rastezljivost legura u odnosu na
keramički materijal.
Za metalkeramičke sustave koriste se sistemi s plemenitim legurama ( visokozlatne s udjelom
zlata >40 %, zlatne legure za metalkeramiku s 95% zlata i platinskih udjela te legure sa
smanjenim udjelom plemenitih metala) i sistemi s baznim legurama (Ni-Cr, Co-Cr).
Zlatne legure za metalkeramiku sadrže 95% zlata i platinskih metala (platine, paladija).
Klasične reducirajuće zlatne legure sadrže 75-95% zlata i platinskih metala, uz dodatke,
srebro, kositar, indij. Danas su najčešće u primjeni neplemenite legure na osnovi, kobalta,
nikla i titana za pečenje glinične keramike.. Neovisno o izboru vrste legure, izabrana legura
mora ispunjavati određene zahtjeve koji će zadovoljiti terapeuta, tehničara i pacijenta. To su:
svojstvo tečenja,velika točnost prilagodbe, dobra veza metal-keramika, mala gustoća, niska
toplinska vodljivost,velika čvrstoća, biokompatibilnost, otpornost na korekcije, ekonomičnost,
postojanost na koroziju i trošenje, prirodnost boje, dobra obradivost, gracilnost.
Teško je naći idealnu kombinaciju. Postoji preko 400 metalkeramičkih legura.
Velik broj keramičkih materijala (prva keramika Kina 7st.p.n.e, 15st.Portugal, 1728 Faushard
tehnika emajliranja,1774 Duchateau keramička proteza,1808 Fonza tehnologija proizvodnje
keramičkih zuba, 1850 White prva tvornica
glinična keramika glinica, kaolin i kvarc
1957 staklokeramika –pojačana leucitnim kristalima:lijevana staklokeramika i Empress
staklokeramika
1965 aluminijoksidna-dodajući aluminij okside gliničnoj keramici
90- ih godina hidrotermalna keramika-staklena faza i i kristalna faza
Dentalna keramika je krhki materijal koji se odlikuje relativno velikim modulom
elastičnosti (50-70 GPa) u odnosu na ME cakline i dentina. Na osnovi kovalentne veze i
visokih vrijednosti modula elastičnosti često dolazi do pucanja keramike u vratnom dijelu
krunice pri okluzijskom opterećenju ukoliko nije zadovoljen optimum debljine keramičkog
materijala Zbog visoke vrijednosti mikrotvrdoće (HV 0,1 = 460-600) u odnosu na
mikrotvrdoću cakline (HV 0,1 =300-340) postoji opasnost abrazije prirodnog zuba
antagonista, odnosni polimernih okluzijskih ploha postojećeg protetskog rada.
Moderna je dentalna keramika u osnovi borosilikatno-glinično staklo. Sastoji se od glinice
(75-85%), kvarca (12-22%) i kaolina(3-4%) i drugih dodataka u cilju postizanja prirodne boje
(oksidi), fluorescencije ( uranov oksid, cerij, samarij), plastičnosti (dekstrin, škrob,šećer),
sniženja temperature napečenja (katalizatori ). Sadrži kristale leucita koji se nalaze u staklenoj
matrici. Njihova uloga je višestruka; pridonose zamučenju, tj.opacitetu keramike, a svojim
većim termičkim koeficijentom rastezanja (TKR) od TKR staklene matrice uspostavljaju
kompatibilnost s metalom i pojačavaju staklenu matricu.
Osobine kvalitetne keramike: čvrsta veza s legurom, usklađeni termički koeficijent rastezanja,
dobra mogućnost oblikovanja, stabilnost oblika, mala kontrakcija tokom pečenja , velika
čvrstoća i tvrdoća, pouzdana reprodukcija boje, neosjetljivost na ponovo žarenje, mogućnost
brušenja i poliranja, biokompatibilnost, postojanost pri promjenama temperatura i ph u
ustima.
Jedna od podjela keramike je podjela s obzirom na temperaturu pečenja.
Keramika se može podjeliti s obzirom na temperaturu pečenja u 3 grupe:
Temperature se kreću od 850 – 1400 ̊C;
 S niskom temp. pečenja 871-1093,5°C
 Sa srednjom temp.pečenja 1093,5-1260°C
 S visokom temp. pečenja 1260-1371°C
Temperatura pečenja keramike manja za 100°C od točke solidus legure,a termički koeficijent
rastezanja legure i keramike izjednačen.
Postoji nekoliko teorija veze između kovine i keramike. Tri od njih su opće priznate:1. teorija
mehaničke veze, 2.kemijska teorija, 3. teorija Van der Vaalsovih sila.
Ostale su teorije još uvijek predmet polemika te eksperimentalne i kliničke potvrde (teorija
naprezanja, dendritična, galvanska teorija).
1. Teorija mehaničke veze zasniva se na neravnoj površini međuspoja i smatra se
dopunskom vezom. Preporučuje se ultrazvučno pjeskarenje metalnog skeleta. Time se
povećava površina prianjanja, izbjegavaju se oštri rubovi i krateri.
2. Kemijska teorija tj teorija kemijskog spajanja metal-tracer-keramika: spajanje
kovinske podloge i napečene keramike postiže se na dva načina. Prvi način je premještanjem
elektrona, tj. kovalentnom vezom, dok je drugi način ostvaren primanjem elektrona
tj.ionskom vezom ili prema načelu kovinske veze, tj.okruživanjem zajedničkim elementom.
Sve se to odigrava na relaciji metal-tracer-keramika. Tracer atomi neplemenitih metala
(Zn,Sn,Indij,Fe< 2%), dolaze na površinu žarenjem kovine gdje reagiraju sa atmosferskim
kisikom. Atomi Si i Al iz keramike vežu se preko kisika na oksidirajuće atome kovine.
3. Teorija Van der Vaalsovih sila-Van der Vaalsove sile dolaze do izažaja kad se dva ili više
atoma spoje, tj.intenzivno približe, pri čemu dolazi do kemijske reakcije. Ove sile
predstavljaju slobodnu energiju kojom atomi ili molekule jedne tvari mogu privući čestice
druge materije. Njihovo djelovanje ovisi o električnim svojstvima uključenih elemenata i
razmaku među njima, a ne ovise o temperaturi. Učinak djelovanja ovih sila na vezu kovina-
keramika je neznatan. Njihovo je jedino značenje u vlaženju kovinskog skeleta s keramikom
tijekom pečenja.
INDIKACIJE:
Opće: estetska, protektivna ili zaštitna, profilaktička, protetska.
Specifične: zubi mlađe adolescentne populacije (bez velike pulpne komorice), zubi s
dovoljno velikom kliničkom krunom, zubi sa zdravim parodontom, zubi s normalnim
fiziološkim okluzijskim odnosima bez parafunkcijskih tegoba
KONTRAINDIKACIJE: niske kliničke krune, parodontotični zubi, zubi s velikom pulpnom
komoricom, bruksizam i parafunkcije.
PREDNOSTI metalkeramičkih radova: biokompatibilnost i indiferentnost na parodont, bolja
ispoliranost – pozitivan utjecaj na parodont, estetika i postojanost boje, otpornost na trošenje i
abraziju zbog visoke vrijednosti mikrotvrdoće (HV0,1=460-600) (caklina HV0,1=300-340).
(Hidrotermalna keramika(HVO,1=460)).
NEDOSTACI: krhkost (zbog okluzijskog opterećenja često pucanje u cervikalnom dijelu),
rijetko uspješna reparatura, opsežnije brušenje (debljina metala i keramike >1,6mm), abrazija
antagonista.
PREPARACIJA ZUBA
Prije početka same preparacije, kao i za sve druge krunice,potrebno je sanirati sva oštećenja i
karijes na zubu, a ispune starije od godinu dana zamijeniti novima. Za to je potrebno prvo
namjestiti koferdam. Nakon toga se u ginigvni sulkus stavi suhi, retrakcijski končić , koji
sprječava preduboko poniranje brusnog sredstva u sulkus tijekom ubrušavanja stube.
Zaobljeni gingivni završetak krunice (0.7.mm) osigurava dobro uporište krunici i sprječava
prosijavanje metala.
Tangencijalna preparacija je isključena zbog manjka mjesta za dovoljnu debljinu keramičkog
sloja, posljedica čega je prosijavanje neestetske boje kovinske podloge. Slijedi označavanje
obujma brušenja: incizalne dubine, labijalne plohe, cinguluma i oralne plohe zuba. Nakon
toga se zub brusi nastojeći mu smanjiti obujam za 1- 1,6 mm, a visinu za 1.5 - 2 mm.
Vestibularno granica preparacije seže u početni dio gingivnog sulkusa, dok oralno može ostati
u razini ginigve ili čak supragingivno
Potrebno je pridržavati se 5 temeljnih principa: Očuvanje tvrdih zubnih tkiva,postizanje
retencijskog i rezistencijskog oblika brušenog zuba,osiguravanje strukturne trajnosti
protetskog rada, osiguravanje rubne cjelovitosti,očuvanje parodontnog tkiva oko brušenog
zuba.
Temeljna pravila preparacije: zub brušenjem preoblikovati tako da njegov najveći obujam
bude u predjelu dento-gingivnog sulkusa, konveksno trbušasti oblik zuba pretvoriti u
cilindričan ili blago koničan oblik, konvergencija zubnih ploha mora biti do 8̊, optimalno
6̊.
Dozvoljeno smanjenje zuba: u vertikalnom smjeru najviše do 2 mm u normalnim
okluzijskim odnosima, a u horizontalnom smjeru izbrusiti zub za trećinu njegova obujma,
ili točnije za polovicu debljine tvrdog zubnog tkiva između površine zuba i pulpne
komorice.
Brušenje okluzalne plohe: mora ravnomjerno pratiti konture grizne površine odnosno
mora imitirati oblik nebrušenog zuba te ne smije biti ravna budući da oblik pulpne
komorice prati oblik okluzalne plohe.
Brušenje postraničnih ploha: poštivati temeljno pravilo da je najveći obujam bataljka u
predjelu dentogingivnog sulkusa, poštivati interdentalnu papilu, međusobno zakošenje
postraničnih ploha do 8̊ zbog retencije protetskog rada.
Brusiti za zaobljenom stepenicom i osigurati dovoljnu debljinu materijala na rubovima
krunice - bolja estetika, te osigurati prijenos sila po uzdužnoj osi na bataljak.
Brušenje završava finiranjem i poliranjem brusnih ploha. Prije samog otiska u gingivni sulkus
postavi se retrakcijski končić. Da bi se što bolje prikazala cervikalna zaobljena preparacija
preporuča se prvo staviti jedan tanki končić koji ulazi u gingivni sulkus oko cervikalne
preparacije a zatim nešto deblji na samu preparaciju. Uzima se otisak jednom od suvremenih
metoda, pazeći da se ukloni deblji končić prije korekcijskog otiska. Slijedi odabir slitine,
lijevanje, laboratorijska izrada, pjeskarenje, proba metalnog skeleta i estetsko oblikovanje.
Postupak pečenja
Napečenje keramike osjetljiv je postupak.
Postoje 4 osnovna keramička materijala: osnovni ili opaker, dentinski, caklinski i materijal za
posebne učinke.
Osnovni materijal ili opaker ima veliko značenje;mora ostvariti dobru vezu kovinom, a kao
nepropustan, pokriva tamnu kovinsku podlogu. Peče se pri 980°C u vakuumu u specijalnoj
peći za pečenje keramike. Debljina ovog sloja ne smije biti veća od 0,2-0,3 mm. Slijedi
nanošenje dentinskog sloja u većoj količini zbog kondenzacije. Ovaj se sloj peče pri 920°C.
Posebno tvrdim brusnim sredstvima oblikuje se krunica i smanji obim za caklinski skoj
keramike.U tom obliku krunica se ispita u ustima, pazeći na optimalnu okluziju , bočne dodire
i neometane klizne kretnje te da glatko priliježe na granicu preparacije zuba. Završna je faza
nanošenje glatkog površinskog sloja-caklinskog(glaziranje), u normalnoj atmosferi peći pri
890°C. Ovaj sloj štiti keramiku od trošenja u frikcijskim odnosima. Materijal za posebne
učinke dodaje se na samom kraju.
Kao i sve druge krunice, kovinsko-keramička krunica cementira se uobičajenim postupkom,
npr cinkoksifosfatnim cementom.
Najčešća je komplikacija pucanje keramičke ljuske zbog toga što nije osigurana dobra
centrična okluzija, parafunkcijske kretnje, obujam preparacije zuba nedovoljan te pretanak
sloj keramike,a reparatura kompozitnim materijalima-često neuspješna……….PREZA I
ĆATOVIĆ
66. Fasetirane krunice
Fasetirana krunica je terapijsko sredstvo koje ima punu estetsku i funkcijsku vrijednost. To je
nadomjestak iz kovine i estetskog materijala koji prema obliku, boji i izgledu prednje strane u
potpunosti oponaša izgled prirodnog zuba.
Također, to je metalna krunica koja ima vestibularni ormarić u kojem je smještena estetska
(polimerna) ljuska koja je izgledom i bojom nalik prirodnom zubu. Indicirana je za estetsku
restauraciju prednjih i stražnjih zuba gornje i donje čeljusti. Može se izraditi samostalno ili
kao nosač mosta.
Glavni nedostatak fasetirane krunice je moguće oštećenje polimerne fasete. Tri su vrste
oštećenja: mehanička (trošenje,pucanje,ispadanje 10%), kemijska (promjena boje), termička
(rubne pukotine, učinak usisavanja).
Rubna pukotina (15-60 mikrona) nastaje zbog termičkog zamora,a on je posljedica različitog
koeficijenta termičkog linearnog rastezanja i različitog koeficijenta povećanja volumena.
Rubna pukotina nastaje i zbog mehaničkog naprezanja, a ujedno dolazi i do promjene boje na
mjestu pukotine zbog nakupljanja mikroorganizama, hrane, kofeina, teina i katrana.
Materijali: Za izradu fasetirane krunice radi se metalni skelet od plemenitih i
neplemenitih metala, i preko toga se postavlja faseta od sintetskog materijala, te je pri tome
bitna dobra veza metal-sintetski materijal.
Materijali za metalni dio krunice mogu biti svi tipovi legura (najčešće od zlatnih, platinskih i
srebro-paladijevih legura), a za fasete su to najčešće akrilati, keramika i kompoziti,a nešto
rjeđe polikarbonati, piroplast, Ivocron, Chromasit. Očekivana svojstva ovih sintetskih
materijala su: BIOKOMPATIBILNOST,ČVRSTOĆA,TVRDOĆA,MODUL
ELASTIČNOSTI, MALA SPECIFIČNA TEŽINA, MALA APSORPCIJA TEKUĆINE,
NETOPLJIVOST U USNOJ ŠUPLJINI, DOBRA ADHEZIJA NA METAL
,JEDNOSTAVNOST IZRADE,PRISTUPAČNA CIJENA.
Problemi kod primjene sintetskih materijala: PROMJENA BOJE FASETE ILI CIJELOG
ESTETSKOG RADA ZBOG POROZNOSTI, TROŠENJE ESTETSKOG MATERIJALA,
NEPRIKLADNO ZA OKL. PLOHE, ILI IZRADA STOPERA, ISPADANJE ESTETSKOG
MATERIJALA
Vrste retencije estetskih faseta:
1.Mehanička (najčešća)
Mehanička retencija modelacijom okvirnog ormarića je primarna ili osnovna retencija.
Faseta unutar njega završava poput sata na staklu, dok su rubovi ormarića blago podminirani
radi bolje retencije. U sekundarnu ili dopunsku retenciju ubrajaju se perlice različitih
veličina, kvačice,kuglice,mrežica,brazde,kombinacija istih, te se još spominju pjeskarenje ,
elektrokemijsko nagrizanje (povećava vezu 1,5-2,5 puta).
2. Mehaničko-kemijska (različiti lakovi)
3. Kemijska veza (direktna i posredna)
Od posredničkih sustava (za optimiranje veze između polimera i metala) imamo 3 velike
grupe:
 Na osnovi silikata i silanizacije (silikoter, silikoter MD, Rocatec, Bondglass, i dr.)
 Na osnovi kemijske metakrilne kiseline (Spektralink, Sebond, i dr.)
 Na osnovi etilcijanoakrilata (reparaturni vezni sustav – RBS)
Oni služe da stvore kemijski afinitet između dva potpuno različita materijala i onemogućuju
nastanak međuprostora.
Polimerni materijali: Nedostatak polimernih materijala za fasetiranje kompenzira se
primjenom boljih materijala za fasetiranje koji nisu elastični, porozni i mekani te promjenom
načina polimerizacije. Klasifikacija polimernih m. vrši se na osnovi: kem.strukture, fizikalnih
svojstava i polimerizacijskih postupaka. Pa prema vrsti polimerizacije postoje toplo-,hladno- i
svjetlom- polimerizirajući akrilati. Polimerizacija ljuske radi se hidropneumatskim vrućim
postupkom što omogućava skvrčavanje polimera tijekom plastične faze stvrdnjavanja i time
se sprječava njegovo odvajanje od podloge nakon učvršćenja, te hladno, pomoću UV zraka u
posebnim aparatima za tu primjenu.
Termostabilni polimerni materijali su: VISOKOMOLEKULARNI UMREŽENI
POLIMETIL-METAKRILAT, FENOLFORMALDEHIDNA SMOLA
Samopolimerizirajuće sintetske smole sastoje se od PRAŠKA(polimera)-polimetil metakrilat i
benzoil-peroksid te od TEKUĆINE (monomera)-metil metakrilat i hidrokinon.
Jednokomponentni svjetlom polimerizirajući kompoziti su novi materijali koji kao punilo
sadrže barij-bor-silikatno staklo. Polimerizacija se vrši u polimerizatorima sa valnom dužinom
350 i 500 nanometara, inicijator je Camperchinon.
Dileme terapeuta pri izboru materijala: KOJU GRUPU MATERIJALA TREBA
UPOTRIJEBITI, KOJE TEHNIČKE MINIMALNE UVJETE TREBA ZADOVOLJITI
MATERIJAL, KOJU TEHNOLOGIJU TREBA PRIMiJENITI, ŽELJE PACIJENTA.
Suvremeni materijali za fasetiranje su: POLIMERI, ISOSIT, ISOSIT N, CROMASIT
( organsko punilo ), GLINIČNA KERAMIKA, STAKLO KERAMIKA,KOMPOZITNI
MATERIJALI
 Kompozitni materijali : vrhunska estetika (poput keramike)
Prema konvencionalnim sintetskim materijalima : veću čvrstoću, veću otpornost na abraziju i
zanemariva hidrofilnost. Indikacija: Okluzalno fasetirani radovi
 GRADIA-Mikrokeramički kompozit : prirodna opalescencija,mogućnost odličnog
poliranja, mala adherencija plaka i izuzetna elastičnost- prava alternativa keramici
Indikacije : krunice, mostovi, inleji, estetske ljuske i dugotrajni provizoriji kod velikih
implantoloških radova
 VITA ZETA /VITA/
Light curing Composite
INDIKACIJE: Fasetiranje krunica i mostova, izrada teleskopskih krunica, izrada
nemetalnih krunica, izrada inleja i onleja
 SIMFONY / Espe /
Specijalni Monomersystem: kvalitetna čvrstoće,otpornost na udar i abraziju ,uslijed
ekstremno hidrofobnog monomera pokazuje malo upijanje tekućine.
Indikacije: kombinirani fiksno-protetski radovi, samostalne krunice, inleji, onleji
POSTUPAK BRUŠENJA KOD FASETIRANE KRUNICE: Zaobljena stepenica, metalni sloj
min. 0,3-0,5mm i faseta oko 1 mm. Treba poštivati osnovna načela brušenja zuba,
pozicioniorati cervikalnu granicu i kontrolirati preparaciju zuba. . Postupak preparacije
moguće je olakšati izradom orijentacijskih žljebova na svim plohama te njihovim naknadnim
povezivanjem (prvo urezi na okluzalnoj plohi pa poravnanje iste plohe, zatim urezi u
okluzalnoj trećini zuba te zaglađivanje iste plohe, slijede urezi na bukalnoj i oralnoj plohi zubi
te zaglađivanje istih i na kraju brušenje aproksimalnih ploha zuba tankim svrdlom).Finiranje
bataljka te završna obrada zuba glatkim dijamantnim finirerom.
Kriteriji dobre preparacije: MORFOLOGIJA,NAGIB, OBIM BRUŠENJA
Loša preparacija: MORFOLOŠKI NE ODGOVARA, JAK NAGIB-SLABA RETENCIJA,
PREVIŠE IZBRUŠEN
Estetski čimbenici: preparacijom osigurati dovoljno prostora za estetski materijal.
Prosječna debljina estetskog materijala iznosi 1-1,5 mm čime se osigurava transparencija
i translucencija protetskog rada. PREZA