1) Genocid

Ovo djelo se sastoji u namjernom uništenju u cjelini ili djelomično nacionalne, etničke, rasne ili religiozne
grupe. Za postojanje ovog djela bitno je da je poduzeta jedna od sljedećih radnji:

a) ubijanje članova određene grupe b) prouzrokovanje fizičkih ili mentalnih povreda članovima jedne
grupe c) namjerno smještanje članova grupe u takve uslove života , smišljene da dovedu do njenog
fizičkog djelimičnog ili potpunog uništenja d) provođenje mjera s namjerom da se spriječi rađanje unutar
grupe h) namjerno premještanje djece iz jedne grupe u drugu

Pored neposrednog poduzimanja navedenih radnji , kao radnje učinjenja genocida smatraju se:

a) učešće u zavjeri radi činjenja genocida b) direktno i javno podsticanje na činjenje genocida
c) pokušaj činjenja genocida d) saučesništvo u bilo kom obliku činjenja genocida

Genocid kao međunarodno krivično djelo određuju 3 elementa:

1. objektivni sastojak – actus reus 2. subjektivni sastojak – mens rea 3. objekt djela – skupina ili grupa
(žrtva)

Genocid je tipičan primjer krivičnog djela koje počiva na depersonalizaciji žrtve. Radnja učinjenja se može
ostvariti na 2 načina:

1. izdavanjem naređenja ( naređenje pretpostavljenog ima posebnu snagu dejstva, pa je i njegova

oddgovornost samostalne prirode )

2. neposrednim poduzimanjem djelatnosti.

Posljedica djela je ugrožavanje opstanka nacionalne , eetničke, rasne ili vjerske skupine. Učinitelj djela
može biti svaka osoba, a u pogledu krivnje potreban je direktni umišljaj (dolus coloratus) koji karakterizira
genocidna namjera. Za ovo djelo propisana je kazna od najmanje 10 god ili dugotrajni zatvor Zakonom je
izričito predviđeno da za ovo djelo krivično gonjenje i kažnjavanje ne zastarijevaju.

2) Zločin protiv čovječnosti

Tu spadaju sljedeći akti : - ubistva - istrebljenje - porobljavanje - deportacija - ostala nečovječna

djela. Za postojanje zločina protiv čovječnosti bitno je ispunjenje 2 elementa: 1. da je radnja učinjenja
protiv bilo kog civilnog stanovništva 2. da se radnja poduzima u određeno vrijeme - prije ili za vrijeme
trajanja.

Zločin protiv čovječnosti se bazira na kršenju osnovnih zakona čovječnosti, tj prava svake osobe na život i
pravo svake grupe na njeno postojanje kao takve. Učinitelj djela može biti svaka osoba, a u pogledu
krivnje potreban je direktni umišljaj. Radnja učinjenja se sastoji iz niza različitih djelatnosti i to:

1. činjenje ubistava 2. Istrebljenje 3. odvođenje u ropstvo 4. deportacija

5. zatvaranje ili drugo teško oduzimanje fizičke slobode 6. mučenje
7. prisiljavanje druge osobe upotrebom sile ili prijetnjom da će se direktno napasti na život ili tijelo te ili
njoj bliske osobe 8. progon bilo koje grupe ljudi ili kolektiva na političkoj, rasnoj , nacionalnoj etničkoj,
kulturnoj , vjerskoj ili spolnoj osnovi 9. zločin apartheida 10. druga nečovječna djela slične prirode
Posljedica djela se javlja u vidu povrede i uskraćivanju korištenja osnovnih ljudskih prava i sloboda
civilnom stanovništvu. Zakonom je izričito predviđeno da za ovo djelo krivično gonjenje i kažnjavanje ne
zastarijevaju.
3) Ratni zločini protiv civilnog stanovništva

Objekt zaštite kod ovog krivičnog djela je civilno stanovništvo, naselje, pojedine civilne osobe ili osobe
onesposobljene za borbu. Ovo krivično djelo odlikuju 3 elementa:
1. nečovječno ponašanje prema ljudima koje se izražava u različitim aktima nasilja
2. takvo ponašanje predstavlja kršenje pravila međunarodnog prava o postupanju sa određenim
kategorijama osoba
3. ponašanje se poduzima za vrijeme rata , oružanog sukoba ili za vrijeme okupacije
Djelo se sastoji iz čitavog niza radnji koje su alternativno postavljene , tako da se ono može učiniti na dva
načina: 1.naređivanjem njihovog činjenja
2. neposrednim činjenjem bilo koje zakonom predviđene djelatnosti
I naredbodavac i neposredni učinitelj navedenih akata su učinitelji ovog djela. Za postojanje ovog djela
neophodno je da se radnja učinjenja poduzima:
a)na određen način – kršenjem pravila međunarodnog prava
b)u određeno vrijeme – za vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije
Učinitelj može biti svaka osoba,a u pogledu krivnje potreban je umišljaj Za ovo djelo propisana je kazna
zatvora najmanje 10 godina ili dugotrajni zatvor Djelo ne zastarijeva.

4. Ratni zločini protiv ranjenika i bolesnika

Objekt zaštite kod ovog krivičnog djela su ranjenici , bolesnici , brodolomnici, sanitetsko ili vjersko
osoblje. Ovo krivično djelo ima dva oblika ispoljavanja.To su:
1. činjenje teškog napada na život, tjelo, tjelesni integritet ili ličnost ranjenika, bolesnika, brodolomnika,
sanitetskog ili vjerskog osoblja
2. uništavanje ili prisvajanje sanitetskog materijala i sredstava sanitetskog transporta i zaliha sanitetskih
ustanova ili jedinica
Djelo se sastoji iz čitavog niza radnji koje su alternativno postavljene, tako da se ono može učiniti na dva
načina: 1. naređivanjem njihovog činjenja 2. neposrednim činjenjem bilo koje zakonom predviđene
djelatnosti.
I naredbodavac i neposredni učinitelj navedenih akata su učinitelji ovog djela. Za postojanje ovog djela
neophodno je da se radnja učinjenja poduzima:
a) na određen način - kršenjem pravila međunarodnog prava
b) u određeno vrijeme - za vrijeme rata ili oružanog sukoba .
Učinitelj djela može biti svaka osoba ,a u pogledu krivnje potreban je umišljaj. Za ovo djelo propisana je
kazna zatvora najmanje 10 godina ili dugotrajni zatvor Nema zastare.
5. Terorizam

Djelo se sastoji u činjenju terorističkog akta. Objekt zaštite je ustavno uređenje i sigurnost, kao i
međunarodna sigurnost. Radnja učinjenja se sastoji u činjenju terorističkog akta koji može biti poduzet u
trojakoj namjeri:
1.da se ozbiljno zastraši stanovništvo
2. da se prisile organi vlasti neke države ili neka međunarodna organizacija da nešto učini ili ne učini
3. da se ozbiljno destabiliziraju ili unište političke, ustavne, privredne ili društvene strukture neke zemlje ili
međunarodne organizacije
Teroristički akt podrazumijeva poduzimanje umišljajne djelatnosti kao što su :
1. napad na život osobe koji može prouzrokovati njenu smrt 2. napad na fizički integritet osobe
3. protivpravno zatvaranje , držanje zatvorenim ili oduzimanje ili ograničavanje slobode kretanja
4. nanošenje velike štete objektima države ili javnim objektima ili transportnom sistemu
5. otmica aviona, broda ili drugog sredstva javnog prometa ili za prevoz robe
6. proizvodnja, sticanje, prevoz , snabdjevanje ili osposobljavanje za korištenje oružija, eksploziva,
nuklearnog, biološkog hemijskog ili radioaktivnog materijala
7. ispuštanje opasnih materija ili izazivanje požara, eksplozija ili poplava sa posljedicama ugrožavanja
ljudskih života
8. ometanje ili zaustavljanje snabdjevanja vodom, električnom energijom ili drugim osnovnim prirodnim
resursima sa posljedicom ugrožavanja ljudskih života
Učinitelj djela može biti svaka osoba , a u pogledu krivnje potreban je direktni umišljaj. Za ovo djelo
propisana je kazna zatvora najmanje 3 godine. Kvalificirani oblik krivičnog djela terorizma javlja se u 2
oblika: 1. ako je usljed osnovnog djela nastupila smrt jedne ili više osoba ( kazna zatvora najmanje 5
godina ) 2. ako je učinitelj sa umišljajem lišio života neku osobu - kazna zatvora najmanje 10 godina.

6) Mučenje i drugi oblici surovog, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja

Objekt zaštite je dostojanstvo ljudske ličnosti . Radnja učinjenja je alternativno određena i to:
1. nanošenje fizičkog ili duševnog bola ili teške fizičke ili duševne patnje drugoj osobi. To su djelatnosti
kojima se djeluje na tijelo druge osobe .
2. zastrašivanje - izazivanje straha kod druge osobe za svoju ličnu sigurnost ili sigurnost druge, njoj bliske
ossobe
3. prisiljavanjem druge osobe - djelatnost uticanja na volju druge osobe da nešto učini ili ne učini ili trpi
Učinitelj ovog krivičnog djela može da bude službena ili druga osoba koja djeluje na podstrek ili uz izričitu
ili prećutnu saglasnost javnog službenika. U pogledu krivice djelo se može učiniti samo sa direktnim
umišljajem Za ovo djelo propisana je kazna zatvora od 1 do 10 godina.
7) Kršenje zakona i običaja ratovanja

To je međunarodno krivično djelo . Sastoji se u naređivanju da se povrede zakoni i običaji rata ili u
njihovoj neposrednoj povredi za vrijeme rata ili oružanog sukoba. Objekt zaštite je međunarodno ratno i
humanitarno pravo. Radnja učinjenja je dvojako alternativno određena i to kao:
a) naređivanje da se krše , vrijeđaju ratni zakoni i običaji
b) neposrednim povređivanjem u smislu kršenja ratnih zakona i običaja
Zakon je odredio u čemu su povrede zakona i običaja ratovanja (djelatnosti) :
a) upotreba bojnih otrova ili drugih ubojnih sredstava s ciljem izazivanja nepotrebne patnje
b) bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela ili pustošenje koje nije opravdano vojnim potrebama
c) napad ili bombardiranje bilo kojim sredstvima nebranjenih gradova, sela , nastambi ili zgrada
d) pljenidba ili uništavanje ili namjerno oštećenje ustanova koje su namijenjene vjerskim, dobrotvornim ili
obrazovnim potrebama, nauci ili umjetnosti, historijskih spomenika i naučnih i umjetničkih djela
e) pljačka javne ili privatne imovine
Za postojanje ovog djela neophodno je da se radnja učinjenja poduzima:
a) na određen način - kršenjem pravila međunarodnog ratnog prava koje je sadržano u haškim i
ženevskim konvencijama
b) u određeno vrieme - za vrijeme rata ili oružanog sukoba
Učinitelj djela može biti svaka osoba, a u pogledu krivnje potreban je umišljaj Za ovo djelo propisana je
kazna od najmanje 10 godina ili dugotrajni zatvor.

8) Zločin agresije

Djelo agresije predstavljaju sljedeći akti :

1. invazija ili napad oružanih snaga jedne države na teritoriju druge države
2. bombardiranje teritorije neke države od strane oružanih snaga druge države
3. blokada luka ili obala jedne države od strane ooružanih snaga druge države
4. napad oružanih snaga jedne države na kopnene, pomorske ili zrakoplovne snage , pomorsku ili zračnu
flotu druge države
5. upotreba oružanih snaga jedne države koje se s pristankom države prijema nalaze na njenoj teritoriji
protivno uvjetima predviđenim u sporazumu
6. radnja jedne države koja svoj teritorij stavi na raspolaganje drugoj državi da bi je ova iskoristila za
izvršenje akta agresije protiv neke treće države
7. upućivanje od strane jedne države oružanih bandi , grupa, neregularnih vojnika ili najamnika koji protiv
druge države vrše akte oružane sile toliko ozbiljno da se oni izjednačuju sa naprijed navedenim aktima
Objekt zaštite kod ovog krivičnog djela je mir među narodima i njihovim državama. Učinitelj djela mora da
ima određeni politički , državni , službeni ili vojni položaj , svojstvo ili uticaj da bi uopće mogao da
poduzme radnju učinjenja.
9. Neizvršavanje naredbi i presuda Međunarodnog krivičnog suda

Djelo se sastoji u odbijanju da se postupi po naredbi Međunarodnog krivčnog suda da se liši slobode ,
pritvori ili izruči tom sudu osoba protiv koje je pokrenut krivični postupak ili na drugi način
onemogućavanju da se izvrši takva naredba ili u odbijanju izvršenja pravnosnažne i izvršne presude
Međunarodnog krivičnog suda ili na drugi način onemogućavanju izvršenja takve presude od strane
službene osobe. Radnja se može vršiti činjenjem (aktivnim suprootstavljanjem) ili nečinjenjem
(propuštanje da se postupi po ovim obavezama). Učinitelj djela može biti samo službena osoba u
institucijama države U pogledu krivnje potreban je umišljaj .

10. Nirnberški tribunal

Međunarodni vojni tribunal u Nirnbergu , osnovan je radi suđenja „glavnim nacističkim zločincima“.
Države pobjednice u Drugom svjetskom ratu u ljeto 1945.g., sazvali su Londonsku konferenciju da bi
odlučile na koji način kazniti nacističke ratne zločince visokog ranga. Na Konferenciji je usvojena
Nirnberška povelja, kojom je osnovan IMT radi gonjenja i kažnjavanja pojedinaca i to za: „ zločine protiv
mira“, „ratne zločine“ i „zloćine protiv čovječnosti“. IMT je zasjedao od 14.novembra 1945 do 01. oktobra
1946.god. Značaj Nirnberškog tribunala ogleda se u sljedećem:
1. po prvi put su osnovana ne-nacionalne i multinacionalne ustanove za gonjenje i kažnjavanje zločina sa
međunarodnom dimenzijom
2. Londonskim sporazumom su predviđena i proglašena kažnjivim nova krivična djela ( „zločin protiv
čovječnosti“, „zločin protiv mira“)
3. Statut i sudsko pravo doprinijeli su razvoju novih pravnih pravila i standarda odgovornosti – ukinuta je
mogućnost odbrane po osnovu „izvršavanja naređenja pretpostavljenog“ i utvrđena je odgovornost šefova
država.

11. Tribunal Ruandu

Početkom 90tih godina jačaju ideje da se osnuju posebni ad hoc tribunali za suđenje učiniteljima
najozbiljnijih i najtežih povreda međunarodnoh humanitarnog prava na području tada ratom zahvaćenih
država.Na osnovu Povelje OUN-a i glave VII osnovan je ad hoc tribunal i to Međunarodni krivični tribunal
za Ruandu .Osnovan je Rezolucijom Vijeća sigurnosti OUN-a od 08.11.1994.g.Ovaj tribunal ima sjedište
u gradu Aruši u Tanzaniji i njegov je zadatak da utvrdi krivičnu odgovornost i izrekne kazne učiniteljima
najtežih krivičnih djela u Ruandi.
12. Tribunal za bivšu Jugoslaviju

Savjet bezbjednosti UN-a je osnovao je Rezolucijom od 25.05.1993.g ad hoc tribunal, tj. Međunarodni
krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju. Ovaj tribunal je dobio nadležnost za teška kršenja Ženevskih
konvencija , kršenje prava i običaja ratovanja, genocid i zločin protiv čovječnosti koji su počinjeni u bivšoj
Jugoslaviji. Ovaj sud čine sljedeći organi:
1. Sudska vijeća ( prvostepeno i žalbeno ) -sudska vijeća su sastavljena od 11 nezavisnih sudija, od kojih
su 3 sudija u prvostepenom vijeću (ne mogu da budu iz iste države) i 5 sudija u žalbenom vijeću. Bira ih
Generalna skupština OUN-a na period od 4 godine.Sudije biraju predsjednika tribunala koji predsjedava
postupkom pred žalbenim vijećem
2. tužiteljstvo - tužitelj je odgovoran za istragu učinjenih zločina i optuženje osoba odgovornih za krivična
djela iz nadležnosti tribunala. To je nezavisan organ tribunala koga postavlja Savjet sigurnosti OUN-a
3. sekretarijat tribunala – je odgovoran za administraciju i usluge Međunarodnom tribunalu. Čine ga
sekretar i ostalo osoblje. Sekretara postavlja generalni sekretar OUN-a. Osoblje sekretarijata postavlja
Sekretar.
Tužitelj započinje istragu po službenoj dužnosti ili na osnovu pribavljenih informacija iz bilo kog izvora.
Kada utvrdi da postoji „slučaj“ , tužitelj priprema optužnicu koja sadrži činjenični opis djela , krivično djelo
koje se optuženom stavlja na teret , kao i sakupljene dokaze. Tako pripremljena optužnica se dostavlja
sudiji prvostepenog vijeća.
Nastupa II faza - preispitivanje optužnice koje je u nadležnosti sudije prvostepenog vijeća, koji može da
potvrdi ili odbaci optužnicu. Ukoliko je optužnica potvrđena, sudija na zahtjev tužitelja može da izda
naređenje i naloge za hapšenje, zadržavanje , predavanje ili transfer optuženog ili druga naređenja od
značaja za dalje vođenje krivičnog postupka.
III faza - pretresni postupak pred prvostepenim vijećem . Vijeće je dužno da osigura korektno i brzo
vođenje krivičnog postupka.
Prvo se čita optužnica, zatim se utvrđuje da li su poštovana sva prava optuženog, kao i da li je on
razumio optužnicu. Potom se optuženi poučava o pravu da odgovori na navode optužnice. Saslušanje je
javno, osim ako postoje razlozi za isključenje javnosti. Statut Haškog tribunala garantira optuženoj osobi
korpus prava i to : - jednakost pred tribunalom - pravo na pošteno i javno saslušanje
- pretpostavka nevinosti - garancije pune ravnopravnosti optuženog
Kada je krivična stvar u dovoljnoj mjeri rasvijetljena prvostepeno vijeće objavljuje presudu koja se donosi
većinom glasova. Presuda mora biti pismeno obrazložena. Nezadovoljna strana može da izjavi žalbu. O
žalbi odlučuje žalbeno vijeće ( može odluku potvrditi, poništiti ili preinačiti ) Kada se otkrije nova činjenica
koja nije postojala u vrijeme suđenja pred prvostepenim ili žalbenim vijećem , a koja može da bude od
odlučujućeg značaja za odluku suda, osuđena osoba ili tužitelj mogu podnijeti tribunalu zahtjev za
ponavljanje postupka. To je jedina vrsta vanrednog pravnog lijeka koji poznaje Statut Haškog tribunala.
13. Stalni međunarodni krivični sud

Ovaj sud osnovan je Rimskim statutom na Diplomatskoj konferenciji u Rimu 1998.g. Sjedište mu je u
Hagu. Okrivljene osobe mu se ne „izručuju“ (ekstradiraju) nego se predaju. Nadležnosti ovog suda su:
a) materijalna - ograničena je na najteža međunarodna krivična djela : genocid, zločin protiv
čovječnosti,ratni zločini i zločini agresije
b) personalna - Statutom je utvrđeno , da je on nadležan za vođenje krivičnog postupka i utvrđivanje
krivične odogovrnosti fizičkih osoba koje su u vrijeme učinjenja nekog od Rimskim statutom predviđenih
zločina imale navršenih 18 godina života, kao i da su državljani neke od država članica Rimskog statuta
c) teritorijalna - se prostire na teritoriji države na kojoj je učinjeno neko medjunarodno krivično djelo ili na
teritoriji države čiji je optuženi državljanin , ali samo pod uslovom da se radi o državi koja je potpisala
Rimski statut
d) vremenska - označava da se pred ovim sudom mogu krivično goniti i kažnjavati učinitelji za ona
međunarodna krivična djela koja su učinjena nakon 01.07.2002.g.
Stalni Međunarodni krivični sud čine sljedeći organi:
1. Predsjedništvo suda - suda čine predsjednik i 2 podpredsjednika (mandat 3 god). Odgovorno je za
pravilno funkcionisanje suda i kancelarije tužitelja, te obavlja druge Statutom predviđene funkcije
2. Vijeće (žalbeno , sudeće i predraspravno) -
3. kancelarija tužitelja - nezavisan i odvojen organ suda. Odgovorno je za primanje prijava i informacija,
kao i dokaza o izvršenim zločinima iz nadležnosti Suda. Ovaj organ čini tužitelj i više zamjenika. Tužitelje
bira skupština država članica Statuta na period od 9 god.
4. Sekretarijat - odgovoran za vansudske aspekte, administraciju i funkcioniranje suda. Njime upravlja
sekretar kojeg biraju sudije na period od 5god.
Sud čini 18 sudija. Bira ih Skupština država članica ovog suda većinom glasova sa liste kandidata na
period od 9 godina.
Krivični postupak počinje istragom koju pokreće tužitelj. Predsudbeno vijeće donosi odluku o provođenju i
hapšenju osumnjičenih osoba, kao i o puštanju na slobodu pritvorenih osoba.
Kazne koje Sudsko vijeće može da izrekne učiniteljima najtežih međunarodnih krivičnih djela su:
1. zatvor u doživotnom trajanju 2. zatvor do 30 godina 3. novčana kazna
4. konfiskacija prihoda od vlasništva i dobara koji su dobijeni direktno ili indirektno učinjenjem zločina
14.Ekstradicija (stranoj državi i međunarodnom krivičnom sudu)

Je pravnopolitički, krivičnopravni i krivičnoprocesni akt međunarodnopravne pomoći koji se sastoji u

izdavanju učinitelja od strane jedne države drugoj u cilju suđenja za učinjeno krivično djelo ili izvršenja
izrečene krivične sankcije. Razlikujemo
a) ugovornu i zakonsku ekstradiciju - Ugovorna ekstradicija vrši se na osnovu zaključenog formalnog
ugovora između država ili na osnovu deklaracije o reciprocitetu. U ugovoru o ekstradiciji se određuju
krivična djela za koja će se vršiti ekstradicija . To određivanje vrši se na tri načina: 1. metodom
enumeracije 2. metodom eliminacije 3. metodom opće klauzule
Zakonska ekstradicija - se određuje odredbama krivičnoprocesnog zakonodavstva
b) aktivnu i pasivnu ekstradiciju -
- aktivna – postoji kada domaća država od strane države traži izručenje učinitelja krivičnog djela -
pasivna – postoji kada izdavanje učinitelja krivičnog djela traži strana država od domaće države

EKSTRADICIJA (BiH propisi)

Pretpostavke za ekstradiciju: 1. da osoba čije se izručenje traži nije državljanin BiH
2. da osoba čije se izručenje traži ne uživa pravo azila u BiH
3. da djelo zbog kojeg se traži izručenje nije izvršeno na teritoriji BiH
4. da djelo zbog kojeg se traži izručenje predstavlja krivično djelo i po domaćem zakonu i po zakonu
države koja traži izručenje
5. da djelo za koje se izručenje traži nije političko, vojno krivično djelo
6. da po domaćem zakonu nije nastupila zastara
7. da je utvrđen identitet osobe čije se izručenje traži
8. da ima dovoljno dokaza ili pravosnažna presuda
9.da se izrušenje stranca ne traži radi krivičnog gonjenja i kažnjavanja zbog njegove rase, vjere, spola,
nacionalnog, etničkog porijekla i političkih stavova
U slučaju da ekstradiciju traži istovremeno više država zbog istog djela, prvenstvo ima država koja je prva
podnijela zahtjev. Ako jednu te istu oosobu traži više država zbog različitih k.d., prvenstvo ima država čiji
je državljanin tražena osoba, zatim država na čijoj je teritoriji izvršeno najteže k.d., a ukoliko su djela iste
težine, tada prvenstvo pripada državi koja je prva tražila izdavanje.

EKSTRADICIJA MEĐUNARODNOM KIRIVČNOM SUDU

Aktima tribunala nalaže se bezuslovna saradnja svih zemalja koja uključuje i ekstradiciju vlastitih
državljana. Ekstradicija Međunarodnom krivilnom sudu manje je sporna jer je on osnovan Ugovorom. To
znači da su zemlje članice Rimskog statuta dobrovoljno prihvatile svoju obavezu u odnosu na stalni
Međunarodni Krivični Sud, pa i obavezu da izruče tom sudu svoje državljane.

15) Izvršenje strane krivične presude

U načelu krivična presuda stranih sudova se ne izvršava, tj domaći sudovi neće postupiti po molbi
inostranog organa kojom se traži izvršenje krivične presude inostranog suda.Međutim, izuzetno od tog
pravila dozvoljeno je izvršenje strane krivične presude pod uslovom da je to predviđeno međunarodnim
ugovorom ili na osnovu uzajamnosti, kao i pod uslovom da sankcije koje je strani sud izrekao izrekne i
domaći sud .