razgovarao

interviewed by 

Željko Luketić

DEAN ŠOŠA

Na Trećem

DEAN ŠOŠA

On the
Third
portreti portraits Borko Vukosav fotografije photography by Arhiva / Archive hrt3

Razgovarali u Zagrebu 15. rujna 2015. Interviewed in Zagreb on 15 September 2015

¶ S minimalnom tehnikom i u malom prostoru Kineskog
paviljona Zagrebačkog velesajma, 1988. godine tadašnja je
Televizija Zagreb pokrenula zanimljivi eksperiment. Z3 ili
Zagrebački treći emitirao je prvih dana tek dva sata dnevno,
no vrlo brzo stekao je naklonost gledatelja i stručne javno-
sti. Uz nova imena, entuzijazmom naoružane mlade ljude
bez televizijskoga iskustva, postao je tako prvi takav kanal u
¶ Back in 1988 the then called Zagreb Television started an
interesting experiment with basic technical equipment in
a small space of the Chinese Pavilion of the Zagreb Fair. At
first Z3 or the Zagreb Third programme screened only two
hours a day, but it was soon recognized by the audience
and the expert public. With new faces, enthusiastic young
people with no previous television experience, it became the
Jugoslaviji. Koncept trećega, kao slobodnije i eksperimental-
nije forme do tada uobičajene i rigidne jrt-ove podjele na prvi
i drugi, u mnogome je medijska strujanja približio u Europi
i svijetu rastućoj diverzifikaciji televizijskih programa, pot-
pomognutoj snažnim tehničkim razvojem satelitskog emiti-
ranja programa. Nestankom jrt-a i nastankom nove države,
Z3 postaje Treći program htv-a, pojavljuju se problemi s
first channel of the kind in former Yugoslavia. The concept
of the third programme as a more flexible and experimental
form than the usual and rigid division of the Yugoslav Radio
Television (jrt) into the first and the second television pro-
grammes has brought the programme closer to the media
trends in Europe and the growing diversification of television
channels, supported by the strong technical development

174 oris, broj 95, godina 2015. oris, number 95, year 2015 DEAN ŠOŠA, Intervju DEAN ŠOŠA, Interview 175

Kadrovi iz autorskih financiranjem, no on i dalje zadržava tu opušteniju strukturu
promotivnih videa programske sheme. Sve do svog ukinuća 2004. godine kada
nastalih u suradnji s
nizom animatora i
njegovu denacionaliziranu frekvenciju na javnome natječaju
video umjetnika preuzima rtl Televizija. ¶ Najava glavnog urednika hrt-a
Deana Šoše u ljeto 2012. godine o ponovnom pokretanju
Stills from the
original promotional
trećeg programa podgrijala je kolektivno sjećanje na Z3,
videos produced in ali i izazvala sumnje o realizaciji tako ambicioznog plana
cooperation with a u kratkome roku. Naime, Šoša je kao svoj model, umjesto
number of animators
and video artists
zabave i obilja glazbe, naznačio francusko-njemački program
Arte. Ljestvica je podignuta i smjer je pogođen: desetljeće
u kojemu se na domaćim televizijama razvilo komercijalno
ugađanje publici, zahvatilo je i hrt. Utrke u postocima gle-
danosti, isticali su kritičari, nisu bile primjerene za javni medij
kakav je prisavski kompleks. Nedostajalo je kulture, filmova
trajnije vrijednosti, umjetnosti i svega onoga što se odupire
masovnosti. hrt 3 krenuo je s vrlo malo novca, ali smjelo,
vrteći kao svoj intro kratke animirane najave mladih likov-
njaka. Uslijedio je Fassbinderov Berlin Alexanderplatz, ciklusi
klasičnih filmova, emisije o povijesti, filozofiji i umjetnosti,
pa čak i zaboravljeni Šahovski komentar. I tako sve do danas,
kada hrt 3 slavi svoju treću godišnjicu, sasvim prikladno,
posebnim programom u kojemu su prikazani filmovi s brojem
3 u naslovu. Kulturna javnost, a posebno institucionalna i
izvaninstitucionalna scena koja takve sadržaje proizvodi, ne
skriva svoje oduševljenje programom kojem je sada Dean
Šoša glavni urednik. Treći reagira na događaje, prati kulturnu
produkciju i otvara joj medijski prostor. Razina interakcije
veća je nego ikada.
176 oris, broj 95, godina 2015.
of programmes broadcast via satellites. When the jrt Tel-
evision disintegrated and the new state was formed, Z3
became the Third programme of the Croatian Radio Televi-
sion. Financial problems appeared, but it kept the relaxed
structure of the programme scheme until it was cancelled
in 2004, when its denationalised frequency was taken over
by rtl Television in a public tender. ¶ The announcement
by Dean Šoša, the main programme manager of the Croa-
tian Radio Television, in the summer of 2012 saying that the
third channel would start broadcasting again, brought back
memories of Z3, as well as raised doubts regarding the reali-
sation of such an ambitious plan in a short period of time.
Instead of the programme abounding in entertainment and
music, Šoša named Arte, a Franco-German tv network, as
the programme’s role model. The bar was set high and the
direction was right: the decade during which commercial
curry favour with the audience was greatly developed at
local televisions started to affect the Croatian Radio Tel-
evision (hrt) as well. Critics complained that the battle for
good tv ratings was not appropriate for the public media
such as hrt. There was not enough culture, good movies,
art and other programmes that defied mass trends. hrt3
started with very limited funds, but boldly, showing short
animated clips of young art students as its intro. Then there
followed Fassbinder’s Berlin Alexanderplatz, selections of
classical films, shows on history, philosophy and art and
even the forgotten show called Šahovski komentar. hrt3
is currently celebrating its third anniversary with a special
oris, number 95, year 2015
ORIS — hrt 3 obilježava treću godišnjicu emitiranja. Pro-
gram je odlično prihvaćen i u pravome smislu označava ono
što smatramo javnom televizijom. ¶ dean šoša — Nadam
se tako i nastaviti. Pogotovo što idemo, u nekom tehnič-
kom smislu, u vremena u kojima je sve jednostavnije emiti-
rati sve veći broj programa i gdje je disperzija sadržaja sve
više prisutna, pa i u manjim sredinama kao što je Hrvatska.
Već i kod nas, kad upalite televizor, u nekom najosnovnijem
paketu nekog operatera imate 30-ak ili 40-ak programa koji
su titlovani na hrvatski. Budućnost je u nekom disperziranom
sadržaju i specijaliziranim programima, tako da se nadam da
Treći ima jaku budućnost. Tim više što mi se čini da ta dis-
perzija uglavnom ide u smjeru trivijalnosti. Nekog ozbiljnijeg
sadržaja, zahtjevnijeg i bližeg kulturi – od starih filmova,
starih dokumentaraca – nema puno. Ima nekoliko programa
koji emitiraju sličan sadržaj, međutim, ni jedan od njih nema
proizvodnju vlastitog sadržaja.
ORIS — Kažu obično da je prva televizijska revolucija bila
boja, pa su nakon toga došli tematski programi, zatim
satelitsko emitiranje, a i reality tv već je odradio svoje. Svi
govore da je sljedeća televizijska revolucija – publika. ¶ dean
šoša — Vidio sam nedavno, na jednom od sajmova, televiziju
za pse koja navodno jako dobro financijski stoji i proizvodi
televizijski sadržaj za kućne ljubimce. Ne znam kako to funk-
cionira. Možda, ako imaš psa, umjesto da ga vodiš u šetnju,
pustiš mu tv program sa snimkom livade i staviš 3D naočale
i on izvrši nuždu u nekom paralelnom svemiru. Sigurno će biti
i toga. Pritom me muče neke stvari. Prvo, mislim da će se sve
DEAN ŠOŠA, Intervju
Budućnost je u nekom
disperziranom sadržaju i specijalizi-
ranim programima, tako da se nadam
da Treći ima jaku budućnost
Dispersed content and specialised
channels are the future, so I hope
that the Third programme has
good prospects
programme which includes the films that have the number
three in their title. Cultural public, especially institutional
and independent scene that produces such materials, does
not conceal its enthusiasm for the programme run by Dean
Šoša as the main programme manager. The third channel
promptly reports about the events, covers cultural produc-
tions and opens the media space. The level of interaction is
higher than ever.
ORIS — hrt3 is celebrating the third anniversary of broad-
casting. The programme has been well accepted and it
reflects our definitions of public television properly. ¶ dean
šoša — I hope it will remain so in the future. Especially
since we are heading towards the times when it gets easier
to broadcast a greater number of channels and when the dis-
persion of content is present more, even in smaller countries
such as Croatia. Even here, there are around 30 or 40 chan-
nels with Croatian subtitles in the most basic tv package
provided by some of the local operators. Dispersed content
and specialised channels are the future, so I hope that the
Third programme has good prospects. Even more so because
it seems to me that the dispersion is heading towards the
trivial. There are not many serious, demanding and cultural
programmes – old movies, old documentaries. There are a
couple of channels that show similar programmes, but they
do not produce their own content.
ORIS — It is usually said that the first revolution in televi-
sion was the colour; then followed thematic channels and
DEAN ŠOŠA, Interview 177
 televizijske revolucije, jednostavno zbog naše demografske i
kulturološke situacije, zadnje dogoditi u Hrvatskoj jer jedno-
stavno ne mogu vjerovati u to da će se tek tako odjednom
pojaviti neki mladi ljudi koji će postati većina.
ORIS — Moram spomenuti, vezano uz kućne ljubimce koji
imaju svoju emisiju, projekt Siniše Labrovića zvan Stado.org
iz 2005. godine. Snimio je reality show u kojemu su, umjesto
ljudi, natjecatelji ovce. Bila je to satira na televizijski format, a
danas, čini se, i stvarnost. ¶ dean šoša — Da, bio je vizionar.
Samo što od toga možda nije imao financijske koristi kao
što imaju ovi što rade Dogtv. Ljudi koji žive vani, pogotovo
u kulturama koje emitiraju na engleskom jeziku, su u puno
boljoj poziciji, produkcijski gledajući i u smislu inovacija. Jer
kod njih je naprosto i vrlo mala manjina jako bitna masa. Kad
govorimo o gledanosti, u Americi nekakva totalna vrijednost
Kadrovi iz najave
specijalizirane
emisije, autor:
Dario Iričanin
Stills from the
title sequence
for a specialized
program, author:
Dario Iričanin
178 oris, broj 95, godina 2015.
satellite broadcast, and reality tv has already taken a toll.
Everyone says that the next television revolution is – the
audience. ¶ dean šoša — At one of the fairs I have recently
visited I saw a television for dogs which produces television
programme for pets and is allegedly quite cost-effective. I do
not know how it works. Maybe you turn on a tv channel with
the recording of a meadow for your dog and give it a pair of 3D
glasses, so that it can go to the bathroom in a parallel universe
instead of you taking it out for a walk. These things will surely
happen eventually. I have some concerns, however. One is that
Croatia will be the last place for all television revolutions, due
to our demographic and cultural situation. I simply cannot
believe that all of a sudden some young people will appear
and become the majority.
ORIS — Regarding the pets that have their own shows, I have
to mention the project of Siniša Labrović called Stado.org
from 2005. He made a reality show with sheep instead of
people as the contestants. It was a satire of the tv format
and today it seems to be the reality. ¶ dean šoša — Yes,
he was a visionary. He may not have earned as much as the
creators of Dogtv, though. People living abroad, especially
in the cultures that broadcast in English, have the advantage
– generally and production-wise. A very small minority in
these cultures represents a crucial group of people. When we
discuss ratings, a 1 per cent of population, which would not
be of interest to anyone in Croatia, constitutes to around 3
million people in the us. Three million people are a large mar-
keting group. In a culture with 30, 40 or 50 million people it
is only logical that 50 or 100 thousand people will be willing
to pay to see something and in such environments creative
people are in a much better position than here. If you want to
start something other than a Turkish or Croatian soap opera,
news broadcasting, or a reality show here, you have already
limited yourself to a very small or a relatively small number
of users and it is automatically much more difficult to keep
this project sustainable unless it is in the public sector. And
it is not so easy there either.
ORIS — You have mentioned the production costs. Is hrt
3 an expensive project? ¶ dean šoša — No, hrt3 is not
expensive to produce. Due to ethical and business reasons,
I cannot discuss budgets, of course, but generally speaking,
hrt3 is not expensive. Not to take a saw to the branch I am
sitting on, however, I would just say that there is no good
reason why it should be considerably more expensive. If you
have more money, naturally you can produce more material,
but you have to consider practical sustainability. There are
methods which calculate the viability of the programme by
oris, number 95, year 2015
od 1 %, koja bi kod nas bila ekonomski neinteresantna bilo
kome, tamo obuhvaća 3 milijuna ljudi, što je neviđena tržišna
grupacija. U nekoj kulturi u kojoj živi 30, 40, 50 milijuna ljudi
jednostavno će se logikom velikih brojki pronaći 50 ili 100
tisuća ljudi koji će biti spremni nešto platiti da bi mogli to
i gledati i u takvim su sredinama kreativci u puno boljem
položaju nego kod nas. Kod nas ako kreneš u nešto što nisu
turske ili domaće telenovele, informativni program ili rea-
lity show, zapravo si se već u početku ograničio na vrlo vrlo
mali ili relativno mali broj korisnika i automatski je jako teško
dugoročno takav projekt održavati ostvarivim, osim ako nije,
naravno, u javnom sektoru. A nije ni tamo uvijek jednostavno.
ORIS — Spomenuli ste produkcijske troškove. Je li hrt 3
produkcijski skupa stvar? ¶ dean šoša — Nije, hrt 3 nije
produkcijski skupa stvar. Ne mogu sad, naravno, zbog etičkih
i poslovnih razloga govoriti o budžetima, međutim, gene-
ralno govoreći hrt 3 nije skupa stvar. Ne pileći granu na
kojoj sjedim rekao bih da nema ni nekog urnebesno jakog
razloga da on bude drastično skuplji nego što je. Naravno da
se s više novca uvijek može proizvesti i više sadržaja, među-
tim, treba imati u vidu neku racionalnu održivost. Postoje
metode koje izračunavaju opstojnost sadržaja dovodeći u
relaciju gledanost, čitanost ili slušanost u odnosu na trošak.
Tako se dobije koeficijent koji govori o tome. Naravno, ne
može reći konkretno vrijedi li nešto ili ne vrijedi, ali ipak uka-
zuje na neke stvari koje nisu nevažne. Nije svejedno koliko
se investira u nešto, pogotovo u situaciji besparice i krize, u
odnosu na to koliku to ima recepciju među gledateljima. Dok
god mi nemamo masovnu publiku, bilo bi u krajnjoj mjeri i
neetično kad bi se izrazito više novca investiralo u sadržaj
koji emitiramo.
ORIS — Sad smo došli do tog javnog momenta. Je li uopće
ispravno procjenjivati javnu televiziju i takav kulturni ili edu-
kativni sadržaj i upuštati se u borbu za rating i gledanost
kako rade komercijalne televizije? Je li to kriterij koji vi kao
javna televizija morate pratiti? Koliko mi se čini, zapravo i ne.
¶ dean šoša — To nikako ne bi smio biti kriterij, ali ne znači comparing viewership, readership or listenership with the Kadar iz
promotivnog videa
da treba zaboraviti na gledanost. Javna televizija bi po svom expenses. You get the coefficient which does not necessarily
za ciklus filmova s
smislu, onom iskonskom, trebala djelovati prosvjetiteljski. mean that something is good and that something is not, but it 24. Dana hrvatskog
Dakle mi moramo povećavati broj gledatelja, ali ne zato da does point to some matters which are relevant. It is important filma, autor: Dario
Iričanin
mi budemo bolji od drugih ili zato da možemo imati veći to know how much money is invested in something in rela-
marketinški prihod, nego je naša misija da ljude obrazujemo tion to its reception among the audience, especially during Still from a
i da dižemo razinu ukupnog znanja, kulture i obrazovanja. U the economic crisis. It would be extremely unethical if more promotional
video for a cycle
toj mjeri jako je bitno da istražujemo gledanost i pritom je money was invested in the programme we are broadcasting
of films from the
jako bitno da se nama poveća doseg među publikom. Nema before we have more viewers. 24th Croatian Film
ništa tužnije od dobrog sadržaja koji nikog ne interesira. ORIS — We have come to the topic of being public. Is Days, author: Dario
Iričanin
Moramo neprekidno težiti tome da naša gledanost, čitanost, it right to evaluate public television and its cultural and
DEAN ŠOŠA, Intervju DEAN ŠOŠA, Interview 179
 Mi moramo povećavati
broj gledatelja jer je naša misija
da ljude obrazujemo i da dižemo
razinu ukupnog znanja, kulture i
obrazovanja
We have to increase the number
of viewers because our mission
is to educate and to increase
the level of knowledge, culture
and education
posjećenost našeg portala, slušanost radija, bude što veća;
da poruke koje proizvodimo i emisije koje snimamo dolaze
do što šireg kruga ljudi. Međutim, mi to nikako ne bi smjeli
raditi komercijalnim sadržajima i onda dođemo do toga da
je ta misija prilično teška. Ukoliko u nekom društvu ostali
masovni mediji – najčitanije novine itd., idu prema određenoj
trivijalizaciji, ako cijelo društvo ide nekako unazad, u ogro-
mnim segmentima, onda je u tom nekom trenutku opasnost
raskorak između onoga što mi emitiramo i onoga što ljudi
žele gledati. A opet, nema smisla da naši sadržaji budu toliko
zahtjevni da ih nitko ne gleda jer onda od njih društvo ne bi
imalo nikakve koristi.
ORIS — To je jedan krug koji se često vrti, ponavlja, i ne zna
se je li prvo bila koka ili jaje. Komercijalni mediji se opravda-
vaju i na to obično odgovaraju sa – mi nudimo žute jeftine
sadržaje zato što to ljudi traže. S druge strane, teorija kaže
da ljudi to traže zato što im se toliko nudi. Možete li ući u
taj krug i jednostavno ponudom većeg broja ovakvih kultur-
nih sadržaja zapravo povećati interes za kulturnim sadrža-
jima? ¶ dean šoša — Upravo to pokušavamo napraviti. Da
bi se napravila neka uspješna dramska serija, recimo jedna
vrhunska humoristična serija kakva je, duboko vjerujem,
bila naša Odmori se, zaslužio si, dakle vrhunski proizvod
180 oris, broj 95, godina 2015.
educational programmes so that you join the battle for the
ratings, like they do on commercial televisions? Is this the
criterion that you, as a public television, have to satisfy? I
would say no. ¶ dean šoša — It definitely should not be the
criterion. But it does not mean that you should ignore the
ratings. The primary role of public television is the educa-
tional one. We thus have to increase the number of viewers,
but not in order to be better than someone else or to have
a larger marketing income. Our mission is to educate and
to increase the level of knowledge, culture and education.
That is why it is important to study ratings and broaden our
influence among the audience. Nothing is sadder than to
have a good programme that no one is interested in. We have
to continuously aspire to good ratings, to more and more
people visiting our web portal, listening to the radio – to the
messages and the shows we produce being seen by a larger
number of people. However, we should not accomplish it by
using commercial material, which makes our mission rather
difficult. If other mass media in a certain society, most popu-
lar newspapers, etc., are following the trend of trivialization,
if the whole society is moving backwards in a way, and does
so in large segments, then the gap between our programme
and the programme that people want to see becomes rather
dangerous at a certain moment. And yet there is no point in
having a programme so demanding that no one would want
to see it, since then the society would not benefit from the
programme at all.
ORIS — It is a vicious circle, so to speak, and it is hard to
say whether the chicken or the egg came first. Commer-
cial media usually come up with the excuse that they offer
cheap programme because people want to see it. On the
other hand, theory suggests that people want to watch that
kind of a programme because it is offered to them so much.
Can you become a part of that circle and simply offer more
cultural material and thus increase the interest for cultural
programme? ¶ dean šoša — This is exactly what we are try-
ing to do. You need a lot of money to make a successful drama
series such as our excellent comedy series Odmori se, zaslužio
se – a quality product for mass audience. It costs about 100
times more than to buy an hour-long Turkish soap opera and
translate it into Croatian. Of course the latter is easier and
simpler and if you tend to do it – I do not want to sound pat-
ronising and opposed to it because there also are some good
productions – and do it regularly, very soon you will accustom
the audience to watching less quality material. And it is us
who are supposed to make people watch quality programme
instead of the one that seems trendy at the moment.
oris, number 95, year 2015
za širu publiku, treba dosta novca. Treba otprilike 100 puta
više novca nego za kupnju sat vremena turske telenovele i
prijevod i obradu na hrvatski jezik. Naravno da je to puno
jednostavnije, lakše, lakše je onda i proizvesti i programirati
sve skupa – pri čemu nipošto ne želim da to ispadne nešto s
visoka, kao da imam nešto protiv toga, dapače, ima i tu stvari
koje su produkcijski vrlo dobro napravljene – međutim, uko-
liko se to kontinuirano radi i jednostavnije je i lakše, vrlo brzo
navikneš čovjeka da gleda u ono što je slabije. A upravo bi mi
trebali poticati ljude da gledaju neke pametnije sadržaje, a ne
ono što im se čini da je u tom trenutku trend.
ORIS — Je li to na koncu žanrovska ili estetska prosudba?
Zapravo se radi o jednom žanrovski sasvim drugom tipu stvari
i jednostavno ga treba pustiti da ima svoju publiku, a vi kao
sasvim neka druga priča imate svoju publiku. Često su ljudi
koji se bore za više kulturnih sadržaja strašno ogorčeni na te
žute sadržaje. ¶ dean šoša — To po meni nije neka dobra
pozicija zato što je baš to odvajanje i raslojavanje fatalno. U
trenutku kad budemo imali novine i medije u kojima uopće
nema nikakvih zahtjevnijih sadržaja, pogotovo ne iz kulture,
a s druge strane da imamo 10 stvari poput hrt-a 3, mislim da
bi ukupna bilanca bila katastrofa. Nemamo ništa od toga da
se kultura getoizira i da ona zanima, od sada pa u budućnost,
jedino one koje trenutno zanima i jednostavno zahvaljujući
nekim biološkim trendovima iz godine u godinu zanima sve
manji i manji broj ljudi. To je nešto što je opasno. Mislim da
je po tom pitanju sada situacija lošija nego što je bila prije
recimo 20 godina. Prije 20 godina, kada bi kupio dnevne
novine, rubrike kulture bile su puno opsežnije.
ORIS — Sad ih gotovo i nema. ¶ dean šoša — Budući da
smo obojica filmski kritičari pa onda to nekako najbolje
pamtimo, bilo je potpuno normalno da u jednim novinama
zapošljavaju tri do četiri filmska kritičara i da ljudi s prihodom
od toga žive vrlo pristojno. Onda se dogodilo to da novine
postaju slabije i kao jedan od prvih razloga spominjao se taj
da ima previše kulture. Zatim se smanji broj stranica posve-
ćenih kulturi i ponovno padne naklada i opet je problem da
je i dalje previše tih stranica, trebalo bi ih još malo smanjiti. I
tako to u nekoliko puta dođe do toga da se novine koje su se
prodavale u 100 000 primjeraka prodaju u 10 000, a i dalje
je problem da su one navodno prepametne, dok u međuvre-
menu 90 000 ljudi, koji su zapravo pametniji od toga što
danas mogu čitati u tim novinama, prestanu kupovati novine
i svoje potrebe zadovoljavaju na nekom drugom izvoru. Vje-
rujem da postoji jako puno prostora i za bolje novine i za
bolje televizijske programe i za bolje filmove i za bolje sve,
jednostavno zato što sve to vrijeme svi ti ljudi koji ne čitaju,
DEAN ŠOŠA, Intervju DEAN ŠOŠA, Interview 181
 Kadrovi iz najave ne gledaju i ne kupuju, ipak konzumiraju neke dobre sadržaje.
za emisiju Šahovski
Imamo tzv. službeni svijet u kojem se prebrojavaju posjeti
komentar, autor:
Dario Iričanin kinodvoranama i prodaja novina, i nekakav neslužbeni svijet
u kojem se filmovi skidaju s interneta, razmjenjuju, presnima-
Stills from the title
vaju, u kojem se knjige fotokopiraju, u kojem jedan kupuje, a
sequence for the
Šahovski komentar desetoro čita. To je taj svijet u kojem kultura još dobro živi
program, author: i to zapravo pruža nadu da je problem možda lakše rješiv
Dario Iričanin
nego što mi mislimo.
ORIS — Ključ je vjerojatno u obrazovanju. ¶  dean
šoša — Sve je to povezano jedno s drugim. Složio bih se da
temeljni problem kulture kod nas danas leži u obrazovanju.
Sve je manje svježih konzumenata u kulturi, dakle, među tim
mlađim generacijama.
ORIS — Je li jedan od krivaca za to i javna televizija? U pret-
hodnoj državi izrazito je bio cijenjen jutarnji obrazovni pro-
gram za djecu. Je li u tom segmentu hrt popustio? ¶ dean
šoša — Danas ljudi dominantno na povijest gledaju s
nostalgijom, što je meni potpuno nerazumljivo. Mislim da se
ta stara vremena pretjerano mitologiziraju. Kad razgovaramo
o nekim zlatnim danima, zapravo uvijek pamtimo nekoliko
najboljih stvari, a onaj neki prosjek ljudi zaboravljaju jer im je
sve, kad se sjećaju doba kad su bili mlađi, bilo bolje i zanimlji-
vije. Siguran sam da, kad bi one koji zapomažu za televizijom
od prije 30 ili 50 godina prisilili da jedan dan gledaju dnevno
emitiranje nekadašnje televizije, 1974. recimo, nitko ne bi
izdržao cijeli dan gledati taj program. Možda samo ljudi koji
se profesionalno time bave pa im je zanimljivo vidjeti razlike.
Bez obzira na sve kritike, mislim da je htv u cjelini puno bolji
nego što to izgleda, nego reputacija koja nas prati. Da je u
čitavoj našoj povijesti bilo zapravo svačega, bilo je, ali opet
je s druge strane iluzija očekivati da bilo koja javna ustanova,
od vlade pa do nevladinih udruga, bude puno bolja nego što
je sama vlada, nego što je sam establišment, nego što su
fakulteti.
ORIS — Za razliku od nekih drugih programa, hrt 3 promptno
reagira na neke bitne datume i godišnjice, na nove događaje
182 oris, broj 95, godina 2015.
ORIS — Is the judgment then related to genre or aesthet-
ics? It is actually a completely different type of genre which
should be left to have its audience, but you, on the other
hand, are completely different and have your own audi-
ence. People who try to have a more cultural programme
are often quite resentful towards these less quality prod-
ucts. ¶ dean šoša — To my mind, this is not a good posi-
tion because these divisions and disintegrations are fatal.
If we had 10 programmes like hrt3 at the moment when
newspapers and media had absolutely no demanding pieces,
especially not cultural ones, I believe the total balance would
be catastrophic. There is nothing good in isolating culture
and making it something that only some people are inter-
ested in. Due to some biological trends, less and less people
will be interested in culture. It is very dangerous. I believe
it is worse than 20 years ago when you could have bought
daily newspapers with far more extensive cultural sections.
ORIS — There basically aren’t any now. ¶ dean šoša — Since
both of us are film critics, we can easily remember that news-
papers used to have three to four film critics who could live
quite comfortably from their work. Then the newspapers
became weaker and having too much culture was one of
the first reasons mentioned. And thus pages dedicated to
culture were reduced, but then circulations dropped and cul-
tural pages were cut yet again. And so it happens that the
newspapers that used to be sold in 100 000 copies are now
sold in just 10 000 copies. But still the problem is that the
papers are allegedly too smart. In the meantime, the 90 000
oris, number 95, year 2015
i sve je to uvijek povezano. Odabir nikako nije slučajan, nego
promišljen. Koji su vaši glavni kriteriji u slaganju i izboru tema
i emisija? ¶ dean šoša — Kad biramo arhivu, unaprijed smo
ograničeni s mnogo stvari. Hrvatska je danas, za razliku od
Hrvatske prije 20 ili 40 godina, država u kojoj su sređena, ili su
u velikoj mjeri sređena, autorska prava. Ne možemo emitirati,
što su nekad neki mogli iz tih navodno zlatnih vremena, bilo
što i bilo kad i za to ne platiti naknadu ili se oglušiti na neke
zakone. Ponajprije krećemo od toga da možemo emitirati ono
na što imamo apsolutno regulirana prava. To je jednostavno
prvi kriterij. Naravno, osim toga presudan je kriterij kvalitete,
ali i kriterij nekakve društvene i estetske relevantnosti i zani-
mljivosti nekih stvari. Mi smo, nakon mnogo godina, reprizirali
seriju Kad je mač krojio pravdu. To je vrhunski sadržaj, meni
izuzetno drag; gorjeli smo od želje da to repriziramo. Teško
da se to s nekakve ozbiljne kritičarske pozicije može braniti
kao vrhunski dramski sadržaj, međutim, mislim da je bilo jako
bitno da ljudi vide što je u to doba bilo snimljeno, da vide način
na koji je bilo producirano, da vide čak i najave spikera koji su
najavljivali i čitali kratki sadržaj prije svake epizode. Mislim da
se s vremenom, kao što sve stvari izgledaju bolje zato što se
sjećaš da si bio mlađi, isto događa i audiovizualnim sadržajima.
Neke stvari koje u svoje doba nisu imale neku estetsku vrijed-
nost danas imaju dokumentarnu vrijednost.
ORIS — Spomenuli ste, u jednom od intervjua, da hrt 3 u
usporedbi s mjerenjima, recimo Arte-a, ima istu ili višu gle-
danost. ¶ dean šoša — Prema zadnjim podacima koje sam
pronašao na internetu, Arte u Francuskoj ima gledanost
DEAN ŠOŠA, Intervju
people who are actually too smart for the material offered to
them in the papers simply stop buying them and satisfy their
needs at some other source. I believe that there is indeed a
lot of room for better newspapers, tv programmes, mov-
ies, everything, simply because the people who do not read,
watch or buy these programmes still do consume quality
material. Next to the official world, where box-office results
and newspaper circulation is calculated, there is also an unof-
ficial world where movies are downloaded from the Internet
and then shared and copied, where books are copied in a way
that one person buys a book and ten people read it. Culture
still lives in this world and it actually gives us hope that the
problem is easier to fix than we expect.
ORIS — The key is probably in education. ¶ dean šoša — It
is all connected. I would agree that the basic problem of cul-
ture nowadays lies in education. The number of new consum-
ers in culture is decreasing in the younger generations.
ORIS — Is public television also to blame? In the former
country there was a morning educational programme for
children which was very well accepted and appreciated.
Has Croatian Radio Television pulled back in this segment?
¶ dean šoša — People nowadays look back with a domi-
nant feeling of nostalgia which I do not understand at all. I
think that the old days have become a myth with no valid
reason. When we discuss the golden days we actually recall
the best things, we forget the average things because eve-
rything seemed better and more interesting when we were
younger. I am sure that all those people who mourn the
Primjer primjene likovnog
identiteta Trećeg
programa na tjedne najave
programskog sadržaja,
autor: Dario Iričanin
An example of the
application of visual
identity of the Third
Channel for weekly
program announcements,
author: Dario Iričanin
DEAN ŠOŠA, Interview 183
 negdje oko 2 %. To je udio kojem smo mi bili blizu kroz
redovnu sezonu, a oko kojeg se vrtimo i zadnjih par mjeseci.
Kad govorimo o gledanosti uvijek govorimo parcijalno, ako
uspoređujemo javne i komercijalne medije, međutim, ta su
istraživanja jedina koja postoje pa zapravo od njih krećemo.
Naš problem i trećeg i četvrtog programa je ipak taj što pokri-
venost nije takva kao kad su u pitanju ostali programi. Ono
što se meni čini je da je gledanost sad u nekim okvirima koji su
realni. Dugo vremena promatrajući i uspoređujući gledanosti
unutar našeg programa, znači uspoređujući gledanost filmova
s gledanošću emisija o kulturi, gledanost vrijednih arhivskih
sadržaja s novoproizvedenim formatima, gledanost glazbe s
gledanošću bilo kojeg drugog sadržaja, čini mi se da je ova-
kva trenutna shema i trenutna gledanost optimalna u smislu
odnosa između kvalitete i gledanosti i svaki daljnji pokušaj
da ta gledanost poraste nužno bi vodio k osiromašenju nekih
segmenata programa. Ako govorimo o gledanosti, ukupni
udio u zadnjih par mjeseci je 2 %. Udio glazbe gotovo nikad
ne može biti 2 %, glazba je nešto što samo po sebi ljudi više
konzumiraju na radiju, na internetu. Na samoj televiziji, na
ekranu, glazba, osim u najzanimljivijim varijantama, rijetko
gledanošću doseže najnezanimljivije filmove ili televizijske
serije ili arhivske sadržaje. To, međutim, ne može biti razlog
da je nema. hrt 3 bi recimo trenutno povećao gledanost,
praktički od sutra, kad bi ukinuo glazbu. Međutim, ako mi ne
budemo emitirali koncerte klasične glazbe, jazza, etno glazbe
i tradicijske glazbe, njih u hrvatskom vizualnom prostoru neće
biti. Slično je s emisijama specijaliziranim za određen tip kul-
ture. Recimo kod emisija o arhitekturi ili o filozofiji govorimo
o drastično manjim udjelima od 2 %. To je jednostavno tako.
Mogu prihvatiti kritiku kad netko krene lamentirati o gle-
danosti da bi to moglo biti više. Međutim, tu dolazimo do
onoga što sam spomenuo, a to je taj nekakav omjer između
toga koliko se investira i za koga se investira. Ako u Hrvatskoj
emisiju o filozofiji gleda 0,2 % ljudi i ukoliko je krajnji poten-
cijalni broj gledatelja 0,6 %, mi bi tih 0,6 % postigli kad bi tu
emisiju režirao Steven Spielberg u produkciji od 100 milijuna
dolara tjedno. Isplati li se zaista investirati tolika silna sredstva
za tih 0,6 %?
ORIS — U tom omjeru ovo je zapravo dovoljno. ¶ dean
šoša — Tako je. U tom omjeru to je zapravo realno. Imamo
emisiju o arhitekturi, a imamo je nakon puno godina, možda
čak i prvi put da imamo specijaliziranu emisiju, a to je Trikul-
tura koja se bavi arhitekturom, dizajnom itd. Da ta emisija
ima potencijal od 10 % gledanosti onda bi časopis o arhi-
tekturi kupovalo 400 tisuća ljudi, a ne onaj broj ljudi koji
kupuje. Moramo cijelo vrijeme balansirati između toga da
184 oris, broj 95, godina 2015.
television of 30 or 50 years ago could not have sit through
a day-long programme of the television back in, let’s say,
1974. Maybe only those who do it for professional reasons
could, since it would be interesting to them to see the dif-
ferences. Despite all the criticism, I believe that hrt, on the
whole, is much better than it seems, than the reputation it
has. There were problems in our history, sure, but on the
other hand, it is hard to expect that any public institution,
from the government to non-governmental associations,
would be much better than the government or the establish-
ment themselves, than the universities.
ORIS — Unlike some other programmes, hrt3 promptly
reacts to important dates and anniversaries, new events
and everything is always connected. The selection never
happens by accident, it is always meticulous. What are your
main criteria in composing and selecting the topics and
shows? ¶ dean šoša — When choosing from the archive,
we are limited by a million things beforehand. Croatia today,
unlike the country of 20 or 40 years ago, is the state where
copyrights are adequately protected. We cannot screen
materials from the so called golden days whenever we want
to without paying the fee or ignoring the laws. The first cri-
terion when choosing the material is to take the one with
fully regulated copyrights. There is also the criterion of qual-
ity, but also the criterion of social or aesthetic relevance and
significance. After a very long time we have done a rerun of
the show Kad je mač krojio pravdu. It is fascinating material,
I like the show very much and we were eager to rerun it. It is
hardly a top-notch drama, if you look at it from the position
of a critic, but I think that it was extremely important for
people to see the type of shows which were recorded back
then, the way they were produced, even the statements of
announcers who used to read a brief summary before every
episode. I believe that, with time, as all the things looked bet-
ter when you were younger, the same happens with audio-
visual material. Some things which had no aesthetic value
before have documentary value today.
ORIS — In one of the interviews you mentioned that hrt3
has the same or better ratings as Arte channel. ¶ dean
šoša — According to the latest data I have found online,
Arte channel has the ratings of 2 % in France. We were close
to these numbers during the regular season and we have
been moving around them in the last couple of months.
When we discuss ratings we always have partial information
while comparing public and commercial media, but since we
only have these researches, we start from there. The problem
of the third and the fourth channels is that the coverage
oris, number 95, year 2015
Složio bih se da temeljni
problem kulture kod nas danas
leži u obrazovanju. Sve je manje
svježih konzumenata u kulturi, dakle,
među tim mlađim generacijama
te brojke ipak budu održive i zanimljive, ali s druge strane
da imamo sadržaje koji su sami po sebi, u smislu gledanosti,
unaprijed osuđeni na prokletstvo uže skupine. Emisija o filo-
zofiji, emisija o arhitekturi ili koncert klasične glazbe nikad
neće biti gledani kao turska telenovela. To nije razlog da se
u budućnosti ti sadržaju ne produciraju atraktivnije. Poku-
šavat ćemo već postojeće emisije učiniti još boljima i zani-
mljivijima i na taj način ih vizualno približiti nekim novim,
mlađim, suvremenijim gledateljima. Ne postavljam ogradu u
smislu nekog alibija za to zašto to neće biti puno masovnije
no što je sad, nego jednostavno skrećem razmišljanja svih nas
u neke realnije okvire. Mi smo društvo kakvo jesmo, kod nas
zbog činjenice da smo mali nikad neće biti producirana serija
kao što je Žica ili Obitelj Soprano. Međutim, po onome što
ja znam, Obitelj Soprano je ranije završila sa životom nego je
bilo predviđeno jer i s milijunskom gledanošću u Americi nisu
bili tržišno dovoljno zanimljivi da bi preživjeli. A govorimo o
Americi u kojoj živi 300 milijuna ljudi i o seriji koja je bila hit i
imala svu medijsku pažnju svijeta. Nama ništa ne bi značilo da
hrt 3 naraste s 2 na 4 %, ako bi to značilo da ćemo unaprijed
odustati od emisija o stripu, filozofiji, arhitekturi, dizajnu i
klasičnoj glazbi.
ORIS — Uspjeli ste vratiti neke forme koje su bile ili zaborav-
ljene ili se mislilo da su potpuno nezanimljive. Spomenut ću
kao primjer emisiju Šahovski komentar, koja je prema današ-
njim standardima potpuno antitelevizična, ili recimo puštanje
nijemih ruskih klasika u osam navečer, odmah nakon Dnev-
nika. ¶ dean šoša — Urednik koji je složio dva paketa ruskih
filmova koje smo kupili, moj cijenjeni kolega Živorad Tomić,
jedan od najvećih filmofila u svijetu, stvarno se namučio dok
je došao do svih relevantnih podataka jer to jednostavno nije
neki dućan gdje ti dođeš kao u multipleks, zagrabiš i kupiš to
što si htio. Možemo lamentirati o razvijenom, divnom, kra-
snom i kulturnom svijetu, ali na primjer u velikoj medijskoj
DEAN ŠOŠA, Intervju
I would agree that the basic
problem of culture nowadays lies
in education. The number of new
consumers in culture is decreasing
in the younger generations
is not the same as that of the other channels. Currently, I
believe that ratings are realistic. I have been observing and
comparing ratings within our channel – movies and cul-
tural shows, archive material and newly produced formats,
music and other shows – and it seems to me that the cur-
rent scheme and ratings are optimal regarding the relation
between quality and rating. Any further attempt to improve
ratings would necessarily lead to reducing the quality of
some segments of the programme. If we discuss ratings,
the total amount in the last couple of months is 2 %. The
share of the music can never be 2 %; music is more often
listened to on the radio and on the internet. Except in the
most interesting versions, music on television rarely has the
ratings of least interesting films, tv shows or archive mate-
rial. However, this cannot be the reason for eliminating it. If
hrt3 removed music from the programme, the ratings would
instantly improve. But if we don’t broadcast the concerts of
classical music, jazz, ethno music or traditional music, they
will not be present in the Croatian visual media at all. It is
the same with shows specialising in a certain type of culture.
Shows on architecture or philosophy have shares drastically
smaller than 2 %. That is just the way it is. I can accept the
criticism that ratings should be higher. But then we come to
the proportion between the invested assets and the number
of people the investment is intended for. If 0,2 % people in
Croatia watch the show on philosophy and if the ultimate
potential number of viewers is 0,6 %, we would the achieve
0,6 % if the show was produced by Steven Spielberg with the
budget of 100 million dollars per week. Is it really worth to
invest these assets for 0,6 %?
ORIS — In this proportion it is actually enough. ¶ dean
šoša — That is right; it is realistic. After a very long time,
maybe for the first time ever, we have a specialised show
Trikultura which focuses on architecture, design, etc. If this
DEAN ŠOŠA, Interview 185
 Kadrovi iz
promotivnih videa
koji se poigravaju sa
zrcalnom simetrijom
broja 3, autor: Dario
Iričanin
Stills from
promotional videos
that play with mirror
symmetry of the
number 3, author:
Dario Iričanin
američkoj firmi od koje smo kupovali film Željezni konj Johna
Forda skoro su pali u nesvijest kad sam im rekao da bi ga htjeli
kupiti. Neke od vrlo velikih firmi nijeme klasike svojih najvećih
autora uopće nemaju u ponudi i mi ih moramo podsjećati
na to da su oni to snimili. Iz toga jedino mogu zaključiti da
ni drugdje, u puno većim kulturama, ne postoji televizija za
takve stvari.
ORIS — Možda Arte ili SkyArts? Ali to su programi koji na
raspolaganju imaju velike budžete. ¶ dean šoša — Osobito
sam ponosan na to. Meni se samom dogodi da kad kod kuće
upalim televizor i kad vidim nijemi film ne mogu vjerovati
da se to događa, a Šahovski komentar mi je u djetinjstvu bio
jedan od najdražih formata i čekao sam priliku da ga mogu
nekako oživjeti. Baš smo inzistirali na tome da izgleda arha-
ično. Imali smo svakakvih prijedloga kako to računalno osu-
vremeniti, animirati. Međutim, mislim da je to uistinu forma
u kojoj osim čovjeka i ploče ne treba ništa, sve drugo skreće
pažnju s onoga što je bitno, a to je partija šaha. Da je ta
modernizacija nasušna u svemu onda ta šahovska ploča već
stotinama i stotinama godina ne bi jednako izgledala, nego
bi bila digitalizirana. Tko god je igrao šah zna da nema jače
stvari nego kad se dva čovjeka sretnu oči u oči za drvenom
šahovskom pločom.
ORIS — Dolazimo i do nečeg što su ljudi znali prigovarati
hrt-u 3, a to je da je većina emisija zapravo studijski rad u
kojem nekoliko ljudi sjedi i razgovara. Koliko je to ograniča-
vajuće? ¶ dean šoša — Kad smo kretali, prva i osnovna stvar
bila nam je da što više toga bude na ekranu. Nije to nikakva
tajna, studijske emisije su puno jeftinije i lakše za produciranje
nego emisije koje su snimane na terenu, montirane i kasnije
znatno postprodukcijski obrađivane. Kad smo mogli birati
hoćemo li krenuti s tri studijske emisije pa da onda imamo i
186 oris, broj 95, godina 2015.
show had the potential of 10 % ratings, 400 000 people
would buy the architectural magazines. We constantly have
to balance between sustainable and interesting numbers and
the programme which is in advance limited to a small audi-
ence. Philosophical and architectural shows or the concert
of classical music can never have the ratings of a Turkish
soap opera. This is however not the reason why these shows
should not be produced in a more attractive manner in the
future. We will try to make the existing shows better and
more interesting and thus make them more visually appeal-
ing to new, younger and more modern viewers. I am not
trying to come up with an excuse or explanation of why the
programme will not be much more popular than it is now,
but am just trying to make us all realize what we can expect.
We have to be aware of our limitations – since we are small,
we will never be able to produce a show like The Wire or The
Sopranos. However, as far as I know, The Sopranos had to
be completed earlier than planned because even with the
ratings of several million viewers they were not profitable
enough to survive. And this was a hit series with all the media
attention of the world and in the us, where there are 300
million people. If hrt3 grew from 2 % to 4 %, it would not
mean much to us if that would imply that we gave up shows
on strip, philosophy, architecture, design and classical music.
ORIS — You managed to return the forms which were
either forgotten or were considered to be not interest-
ing at all. I will mention the example of the show Šahovski
komentar, which, according to the current standards, is
not suitable for television at all or the silent Russian clas-
sic movies at 8 p.m., immediately after the evening news.
¶ dean šoša — The editor who chose two packages of
Russian films we have bought, my dear colleague Živorad
oris, number 95, year 2015
arhitekturu i suvremenu umjetnost i šah, ili ćemo imati jednu
emisiju snimljenu na terenu, meni je uvijek bilo smislenije da
pokrijemo što više toga. Apsolutno se slažem da su emisije koje
su ambicioznije producirane, montirane i snimljene zanimljivije
nego one u kojima ljudi sjede u studiju i pričaju, iako ne bih
nužno ni tu formu zanemario, jer ona može uroditi vrhunskim
stvarima. Sada dolazimo do onoga gdje sami trebamo povući, i
kao televizija i kao društvo, nekakvu granicu: na primjer, zaslu-
žuje li emisija o izložbi nekog suvremenog umjetnika, koja će
biti postavljena i trajati nekoliko tjedana u nekoj manjoj galeriji
u Zagrebu, da se na nju potroše stotine tisuća kuna, da sni-
mamo iz helikoptera, da imamo posebne efekte i da na njoj rade
tri-četiri vrhunska mlada redatelja. Je li to toliko važnije da se
isplati u nju investirati deset do dvadeset puta više novca nego
u emisiju u kojoj ćemo jednostavno ugostiti toga čovjeka, prilo-
gom popratiti samu izložbu, pokazati rad. Težimo prema tome
da na javnim pozivima tražimo stvari od vječite vrijednosti.
ORIS — Ovo se upravo veže na onaj prosvjetiteljski dio.
Raspisali ste i javni natječaj za emisiju o erotici. ¶ dean
šoša — Svi živimo neke normalne živote. U tim normalnim
životima, ja želim vjerovati u to da je ljudima bitnija neka-
kva kultura i ljubav i erotika nego unutarstranačke trzavice
u raznim županijama ili općinama. Kad čovjek gleda hrvat-
ske medije rekao bi da nitko ni o čemu drugom ne razmišlja
nego o politici. U nekim varijantama to je tako, međutim svi
znamo da i nije, dakle po meni je taj jedan moment erotike
lakše rješiv u smislu ključnih pitanja u našim životima, nego
pokretanje teške industrije u Hrvatskoj ili pronalazak nafte u
Jadranu i slično.
ORIS — Jedna od vrlo upečatljivih i prepoznatljivih stvari za
hrt 3 njegov je vizualni identitet. Od najava i odjava emisija,
programskih teasera, tipografije i boja, pa sve do uređenja
DEAN ŠOŠA, Intervju
Tomić, one of the greatest filmophiles in the world, has really
worked hard to get all relevant information because it is not
at all like going into a shop, like into a multiplex and buying
what you want. We can indulge in nostalgia for the devel-
oped, beautiful and cultural world, but when we wanted to
buy the movie The Iron Horse by John Ford, the big Ameri-
can media company was shocked. It also happens that some
big companies do not have some of the silent classics of
their greatest authors in their offer and we have to remind
them that they made those films. I can only conclude that
nowhere, even in much bigger cultures, there is a television
for that kind of programmes.
ORIS — Maybe Arte or SkyArts? But these programmes
have big budgets. ¶ dean šoša — I am especially proud of
that. When I sometimes turn on the tv at home and when I
see a silent movie, I cannot believe that this is happening. The
show Šahovski komentar was one of my most favourite for-
mats when I was a child and I was waiting for an opportunity
to use it again. We really insisted on making it look archaic.
We had many suggestions on how to make it modern, alive
by using computer technology. But I believe that it really is
a form which needs nothing more than a man and a table;
everything else takes your attention away from the important
– and that is a chess match. If modernism was inevitable in
everything, the chess board would not look the same for hun-
dreds of years, but it would be digitalised. Those who played
chess know that there is nothing as powerful as two persons
looking into each other’s eyes over a wooden chess board.
ORIS — We now come to the often heard complaint about
hrt3, which is that most of the shows are actually studio
interviews – a couple of people sit and discuss some top-
ics. How restricting is this? ¶ dean šoša — When we were
DEAN ŠOŠA, Interview 187
 studija. ¶ dean šoša — Čovjek broj jedan za vizualni identi-
tet trećeg programa hrt-a je Dario Iričanin. To je naš dizajner,
zaposlen na hrt-u. Mislim da neću pogriješiti ako kažem da je
Iričanin zapravo zaslužan za 99,9 % vizualnih stvari koje su se
dogodile na hrt-u 3. Od vremena kad smo preko noći Doma-
goj Novokmet i ja zakuhali priču o trećem programu, Iričanin
je bio jedan od najbližih suradnika. Sve vizualno u potpunosti
starting, the first and basic thing was to have as much mate-
rial as possible on screen. It is no secret that studio shows are
much cheaper and easier to produce than the shows which
are filmed on the field, edited and then post-produced. If
there is a choice of whether to have three studio shows
about architecture, modern art and chess or only one show
which is filmed on the field, I would always choose more
than one format. I absolutely agree that shows which are
produced, edited and filmed in a more ambitious manner
are far more interesting than those in which people just sit
in a studio and talk, although some excellent projects can
result from this form. We now come to the line we have to
draw, as a television and as a society – does the show on the
exhibition of a contemporary artist which will be set up for
a couple of weeks in a small gallery in Zagreb, deserve that
hundreds of thousands kuna are spent on its production –
that we record it from a helicopter, include special effects
and hire three or four young professional directors? Is it so
much more worthy that ten to twenty times more money
is invested in this kind of a product than into the one where
we will simply invite a guest in the studio, record a tv piece
about the exhibition and present their work? Our goal is to
find products which will last forever on public tenders.
ORIS — This actually relates to the educational role. You
held a public tender for the show on eroticism. ¶ dean
šoša — We all live our normal lives. I want to believe that
Prijedlog likovnog people, while living their normal lives, consider culture, love or
identiteta Trećeg eroticism more important than quarrels within a political party
programa, autor: in different counties or municipalities. If you look at the media
Dario Iričanin
in Croatia, you have the impression that no one thinks about
Proposal for the anything else except politics. In some instances it is true, but
visual identity of I believe that this erotic moment, if we discuss some crucial
the Third Channel,
author: Dario problems, is easier to fix than to start heavy industry in Croatia
Iričanin or find oil in the Adriatic.
188 oris, broj 95, godina 2015. oris, number 95, year 2015
sam prepustio njemu i mislim da je napravio stvarno dobar
posao. Radio je sve osim tih prvih crtića koji su najavljivali
početak emitiranja, a koje su potpisali animatori s likovne
akademije i ne samo s akademije – jako puno njih s neviđe-
nim entuzijazmom. Puno je pomogao i naš foršpan-majstor
Zvonimir Mamić.
ORIS — Čini mi se da ste tim konceptom najava, koje se
još vrte u noćnim terminima, odradili fantastičnu promo-
ciju hrvatske animacije. ¶ dean šoša — Što se tiče tog
početka s crtićima, nadam se da će se to uskoro ponoviti.
hrt ima potpisan sporazum s Akademijom likovnih umjet-
nosti i nastojat ćemo unutar tog sporazuma i dalje uključi-
vati studente kod razrade konkretnih špica. Inače u početku
je bilo svjesno smišljeno da emisije imaju slične špice zato
što smo procijenili da je bitno, budući da smo novi kanal, da
izgledamo familijarno. Odnosno, da čovjek dok gleda špicu ili
scenografiju koja je modularna i slična, uz neke promjene ili
određene rekvizite, u moru programa s kojima smo suočeni
u svakom trenutku, kad dođe na hrt 3, bez obzira o kojoj
emisiji je riječ, da zna da je na Trećem. U nekoj budućnosti
to mislimo malo razrađivati i nakon što se ljudi naviknu ući u
pojedine vizualne identitete emisija i onda to dalje razvijati u
nekim različitim pravcima s mladim autorima.
ORIS — Došli smo do toga svima najdražeg i najslavnijeg
dijela hrt-a 3, a to je filmski program. Ne štede vas s pohva-
lama. ¶ dean šoša — Filmski program do sada smo slagali
Živorad Tomić i ja. On je nastao, mogu sada govoriti i u Tomi-
ćevo ime, kao posljedica dugogodišnje frustracije spomenu-
tih urednika, budući da je Tomislav Kurelec u međuvremenu
otišao u mirovinu, a Jurica Štajner nažalost umro. Dakle, kad
sam počeo raditi u filmskom programu tamo su bila tri ured-
nika: Kurelec, Tomić i Štajner. Temeljni problem njih trojice,
a i moj ubrzo nakon toga, bilo je nezadovoljstvo činjenicom
da fenomenalne filmove koje smo i onda kupovali uglavnom
DEAN ŠOŠA, Intervju
ORIS — One of the most recognizable or specific images of Primjer primjene
likovnog identiteta
hrt3 is its visual identity; opening and closing credits, teas-
Trećeg programa
ers, typography and colours and studio decoration. ¶ dean na tjedne najave
šoša — The man who is in charge of the visual identity of programskog sadržaja,
autor: Dario Iričanin
hrt3 is Dario Iričanin, our designer, employed at the hrt. I
think it is not wrong to say that Iričanin is to be credited for An example of
99.9 % of the material presented on hrt3. Since Domagoj the application of
visual identity of
Novokmet and I started the story of hrt3, Iričanin was one
the Third Channel
of our closest associates. I have let him do all the visual mate- for weekly program
rials and I think he did a really good job. He did everything announcements,
author: Dario Iričanin
except the first cartoons that were announcing the start of the
broadcast which were done by the students from the Acad-
emy of Fine Arts in Zagreb, and not only them – there were
so many enthusiastic animators. Our trailer editor, Zvonimir
Mamić, helped a lot too.
ORIS — It seems to me that you have done a fantastic pro-
motion of Croatian animation with this concept of announce-
ments, which are still broadcasted during the night. ¶ dean
šoša — I hope that this project with cartoons will be
repeated soon. hrt has signed the agreement with the Acad-
emy and we will try to include students in the process of mak-
ing the trailers. Our first plan was to have similar trailers for
all the shows; we thought that it was important that we look
distinctive because we are a new channel. We wanted for our
trailers and modular scenography, which is more or less the
same for all shows, to remind the viewer that they have turned
on hrt3 and not some other channel, regardless of the show
we were showing at that moment. We plan to work on this in
the future – after the people have grown accustomed to our
visual identity, we will develop it in some other directions in
cooperation with some other young authors.
ORIS — We can now discuss the film programme, which is
the favourite and most famous part of hrt3. You are highly
praised. ¶ dean šoša — My colleague Živorad Tomić and I
DEAN ŠOŠA, Interview 189
 Pokušavat ćemo već postojeće
emisije učiniti još boljima i
zanimljivijima i na taj način ih
vizualno približiti nekim novim,
mlađim, suvremenijim gledateljima
emitiramo u nekom kasnonoćnom programu ili pak u ranu
zoru. Znači za ljude koji pate od nesanice ili za neke kavopije.
Ovaj trenutak pokretanja hrt-a 3 zapravo je Živoradu i meni
bio prilika da se riješimo svih tih nagomilanih frustracija i da
napokon dobijemo prostor da možemo u neko pristojno doba,
navečer ili popodne, emitirati najvrednije filmove. Ono što je
sjajno u tom cijelom postupku je to da je kultura, ili art kad
su u pitanju filmovi, financijski puno jeftinija nego ovo što je
komercijalno i popularno, tako da smo neprekidno u situaciji
da se ljudi čude da neke stvari želimo kupiti i što uopće poka-
zujemo interes. Povratne informacije na filmove su odlične,
stvarno zaključujemo da su ljudi patili od potpuno jednakih
frustracija kao i mi urednici i nabavljači. Odjednom je došlo do
potpuno drugog preokreta, pa smo otišli u neku drugu krajnost
da možemo stvari koje nisu nikada viđene ili su davno viđene
vrtiti u udarnom terminu. I dalje nastojimo kupovati stvari koje
su mimo nečeg uobičajenog.
190 oris, broj 95, godina 2015.
We will try to make the existing
shows better and more interesting
and thus make them more visually
appealing to new, younger and
more modern viewers
have been working on the film programme so far. I can speak
on Tomić’s behalf as well when I say that it is the result of
a long-term frustration of the previously mentioned edi-
tors, considering that in the meantime Tomislav Kurelec had
retired and Jurica Štajner, unfortunately, passed away. When
I started working in the film programme, I worked with three
editors – Kurelec, Tomić and Štajner. The biggest problem
we were frustrated about was that we bought excellent
movies, but showed them late at night or early in the morn-
ing – for people who suffer from insomnia or love coffee, so
to speak. hrt3 was actually an opportunity for Živorad and
me to vent our frustration and finally screen the best films
at a proper time – in the evening or in the afternoon. The
great thing is that culture or art, when it comes to movies,
are much cheaper than the commercial and popular films so
we constantly find ourselves in a situation that people are
surprised when we show our interest and want to buy the
films. The feedback we receive is very positive so we can
conclude that people have been feeling the same frustration
as we, editors and suppliers, have. Suddenly, a completely
different twist has occurred – we have come to an extreme
where we can now show in prime time the material, which
has never been screened or was shown a long time ago. We
are still trying to buy things which are not ordinary.
oris, number 95, year 2015 DEAN ŠOŠA, Intervju DEAN ŠOŠA, Interview 191