Bilješke

Elektrodinamika
Marko Imbrišak
PMF - Fizički odsjek
Ovo su bilješke autorovih predavanja iz kolegija Elektrodinamika, na trećoj

godini nastavničkog smjera studija fizike. Nisu stručno recenzirane. Daju se
na uvid studentima kao podsjetnik, što treba pripremiti za ispit. Sva prava
pridržana.
2019
Sadržaj
1 Osnove vektorske analize . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

1.1 Skalari, vektori i tenzori 5
1.2 Sklarni i vektorski produkt 9
1.3 Diferencijalni operatori 10
1.4 Diracova δ funkcija 16
1.5 Parametrizacije 20
1.5.1 Parametrizacija krivulja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
1.5.2 Parametrizacije površine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
2 Elektrostatika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
2.1 Koncept električnog naboja 31
2.2 Coulombov zakon 31
2.3 Električno polje 32
2.4 Elektrostatički potencijal 45
2.5 Multipolni razvoj elektrostatičkog potencijala 50
2.6 Energija elektrostatskog polja 60
2.7 Laplaceova i Poissonova jednadžba. Rubni uvjeti. 62
2.8 Savršeni vodiči 64
2.9 Elektrostatika u sredstvu. Polarizacija 68
4
3 Magnetostatika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
3.1 Stacionarne struje 79
3.2 Magnetsko polje 80
3.3 Vektorski potencijal magnetskog polja 94
3.4 Lorentzova sila 98
3.5 Induktivitet 102
3.6 Magnetostatika u sredstvu 102
4 Elektrodinamika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103
4.1 Ohmov zakon 103
4.2 Elektromotorna sila 103
4.3 Faradayev zakon 103
4.4 Maxwellove jednadžbe 103
5 Elektromagnetski valovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105

5.1 Valna jednadžba 105
5.2 Elektromagnetski val u vakuumu i u sredstvu 105
5.3 Polarizacija elektromagnetskog vala 105
6 Specijalna teorija relativnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107

6.1 Lorentzove transformacije 107
6.2 Dilatacija vremena i paradoks blizanaca 107
6.3 Transformacija brzina. Zbrajanje brzina. 107
6.4 Relativistička energija i impuls 107
1. Osnove vektorske analize
1.1 Skalari, vektori i tenzori

Skalari su veličine koje se ne mijenjaju prilikom promjena koordinatnog sustava. Fizikalni
primjeri su gustoća, masa i volumen. S druge strane, vektori se prilikom promjene koordi-
natnog sustava mijenjaju. Primjeri vektora su položaj, brzina i sila.
Matematiku vektora objasnit ćemo na primjeru koordinata položaja tijela. Koordinate
tijela opisujemo vektorom položaja,
r = xx̂ + y ŷ + z ẑ
. Ovaj zapis možemo skratiti uvodeći oznaku ei , gdje je
e1 = x̂ e2 = ŷ e3 = ẑ, (1.1)
dok koordinate analogno označavamo
r1 = x r2 = y r3 = z. (1.2)
U ovom zapisu, vektor položaja možemo zapisati pomoću sume
3
r= ri ei . (1.3)
X
i=1
Kako bismo pojednostavili ovaj zapis, uvodimo Einsteinovu konvenciju - ako se indeksi
ponavljaju, sumacija se podrazumijeva.
3
r= ri ei → r = ri ei . (1.4)
X
i=1
Transformacije koordinata iz sustava S, opisanog koordinatama ri , u sustav S 0 , opi-

san koordinatama rī opisujemo matricama. Prilikom transformacije, vektor ostaje isti, te
možemo izjednačiti r0 = r
6 Poglavlje 1. Osnove vektorske analize
rj̄ ej̄ = ri ei . (1.5)

Kako bismo mogli izračunati matricu transformacije, moramo uvesti pojam iz linearne
algebre - linearni funkcional - koji je preslikavanje sa prostora vektora na R. Ako vektore
prikazujemo kao vektor stupac, linearne funkcionale možemo prikazati kao vektor redak.
Skalarni produkt dvaju vektora a i možemo prikazati kao produkt vektora i linearnog
funkcionala - dualnog vektora
 1
b2
a · b = a1 a2 a3 b  . (1.6)
b3
Ovaj izraz možemo rastaviti na sljedeći način

      
1 0 0
a · b = a1 1 0 0 + a2 0 1 0 + a3 0 0 1 b1 0 + b2 1 + b3 0 .

0 0 1
(1.7)
Prepoznajemo da su vektori baze
 
1
e1 = 0 (1.8)
0
 
0
e2 = 1 (1.9)
0
 
0
e3 = 0
 (1.10)
1
e1 = 1 0 0 (1.11)

e2 = 0 1 0 (1.12)

3
(1.13)

e = 0 0 1 .
Primijetimo da vrijedi
e1 e1 = 1 e1 e2 = 0 e1 e3 = 0 (1.14)
e e1 = 0
2
e e2 = 1
2
e e3 = 0
2
(1.15)
e3 e1 = 0 e3 e2 = 0 e3 e3 = 1. (1.16)
Ovaj niz jednakosti možemo skraćeno zapisati
ei ej = δ ij . (1.17)
Prema tome, jednadžbu 1.5 možemo pomnožiti s eī

eī (r0 ) = eī rj̄ ej̄ = rj̄ eī (rj̄ ) = rj̄ δ īj̄ = rj̄ . (1.18)
1.1 Skalari, vektori i tenzori 7
S druge strane vrijedi
eī (r) = eī ri ei = ri eī (ei ) = ri Aīi . (1.19)

Izjednačavanjem dobivamo koordinate sustava S 0 izračene preko koordinata sustava S
rī = Aīi ri . (1.20)
Objekt Aīi = eī (ei ) ima dva indeksa. Dakle, ne radi se o vektoru, već o objektu koji se
naziva tenzor ranga 2. Vektori imaju jedan indeks i nazivaju se također tenzori ranga 1.
Skalari nemaju indeks - oni su tenzori ranga 0. Vidimo da ovaj tenzor ima jedan indeks
koji odgovara vektoru, a drugi dualnom vektoru. Prema tome, ako pomnožimo ovaj tenzor
s direktnim produktom ovih baza, eī ⊗ ej , dobivamo matricu A
 1
A 1 A12 A13

A = Aīi eī ⊗ ei = A21 A22 A23  . (1.21)

A31 A32 A33
Tenzore ranga 2 transformiramo analogno vektorima
T īj̄ = Aīi Aj̄ j T ij . (1.22)
Ovaj izraz matrično možemo zapisati kao
T 0 = AT AT . (1.23)
Primjer 1.1.1. Zarotirati vektor r = (x, y, z) matricom rotacije za kut φ oko z osi. Učiniti
isto s proizvoljnim tenzorom ranga 2. Kako se transformira Kroneckerov tenzor?
Rješenje. Transfromacija je samo množenje matrice s vektorom
cos φ − sin φ 0 x cos φ − y sin φ

    
x
r0 =  sin φ cos φ 0 y  = x sin φ + y cos φ . (1.24)
0 0 1 z z
Transformacija tenzora ranga 2 je
cos φ − sin φ 0 cos φ sin φ 0

  xx
T xy T xz
  
T
T 0 =  sin φ cos φ 0 T yx T yy T yz  − sin φ cos φ 0 (1.25)
0 0 1 T zx T zy T zz 0 0 1
cos φ − sin φ 0 T cos φ − T sin φ T sin φ + T xy cos φ T xz
   xx xy xx

=  sin φ cos φ 0 T yx cos φ − T yy sin φ T yx sin φ + T yy cos φ T yz  (1.26)

0 0 1 T zx cos φ − T zy sin φ T zx sin φ + T zy cos φ T zz
(1.27)
T xx T xy 0
 yy
−T yx 0
  
T
= cos2 φ T yx T yy 0 + sin2 φ −T xy T xx 0 (1.28)
0 0 0 0 0 0
−(T xy + T yx ) T xx − T yy 0
 
+ sin φ cos φ  T xx − T yy T xy + T yx 0 (1.29)

0 0 0
xz 0 −T yz
     
0 0 T 0 0 0 0
+ cos φ  0 0 T yz  + sin φ  0 0 T xz  + 0 0 0  (1.30)
T zx T zy 0 −T yz T zx 0 0 0 T zz
 xx
T + T yy T xy − T yx T xx − T yy T xy + T yx 0
  
0
1 cos 2φ  xy
= T yx − T xy T xx + T yy 0 + T + T yx T yy − T xx 0 (1.31)
2 zz 2
0 0 2T 0 0 0
xy yx xx yy
 
−(T + T ) T − T 0
sin 2φ 
+ xx
T −T yy xy
T +T yx 0 (1.32)
2
0 0 0
xz 0 −T yz
   
0 0 T 0
+ cos φ  0 0 T yz  + sin φ  0 0 T xz  (1.33)
T zx T zy 0 −T yz T zx 0
Za Kroneckerov tenzor vrijedi T xx = T yy = T zz = 1

   
2 0 0 0 0 0
1 cos 2φ
δ 0 = 0 2 0  + 0 0 0 (1.34)
2 2
0 0 2 0 0 0
 
0 0 0
sin 2φ 
+ 0 0 0 (1.35)
2
0 0 0
   
0 0 0 0 0 0
+ cos φ 0 0 0 + sin φ 0
   0 0 (1.36)
0 0 0 0 0 0
 
1 0 0
= 0 1 0 ,
 (1.37)
0 0 1
dakle Kroneckerov tenzor ima isti oblik u zarotiranom sustavu.

1.2 Sklarni i vektorski produkt 9
1.2 Sklarni i vektorski produkt

Skalarni produkt dvaju vektora a i b dobivamo relacijom
a · b = (ai ei )(bj ej ) = ai bj δ ij = ai bi . (1.38)
U ovome poglavlju promatramo euklidski prostor, te su iznosi vektora sa indeksom gore i

dolje jednaki, što nije slučaj u specijalnoj teoriji relativnosti.
Vektorski produkt dvaju vektora je vektor
a × b = ij k ai bj ek , (1.39)
gdje je ij k Levi-Civita tenzor.
Primjer 1.2.1. Izračunati c · (a × b) u Einsteinovoj notaciji.
Rješenje. Direktnim računom dobivamo
c · (a × b) = cm ij k ai bj em · ek = cm ij k ai bj δkm = ai bj cm ijm , (1.40)
Primjer 1.2.2. Pokazati da vrijedi c · (a × b) = a · (b × c) = b · (c × a).
Rješenje. Koristeći prethodni zadatak uočavamo cikličnost Levi-Civita simbola, iz čega

slijedi
c · (a × b) = ai bj ck ijk = ai bj ck jki → c · (a × b) = b · (c × a) (1.41)

= a b c kij → c · (a × b) = a · (b × c).
i j k
(1.42)
Primjer 1.2.3. Pokazati da vrijedi a × (b × c) = b(a · c) − c(a · b).
Rješenje. Direktnim uvrštavanjem dobivamo
a × (b × c) = ai (b × c)j ek ij k (1.43)

= ai bm cl ek ij k mlj (1.44)
= −ai bm cl ikj mlj ek (1.45)
= −ai bm cl (δim δ kl − δil δ km )ek (1.46)
= −(a · b)ck ek + (a · c)bk ek (1.47)
= b(a · c) − c(a · b). (1.48)
Primjer 1.2.4. Izračunati a · (b × (c × d)) i a × (b × (c × d))
Rješenje. Koristeći prethodni zadatak dobivamo
a · (b × (c × d)) = a · (c(d · b) − d(c · b)) = (a · c)(d · b) − (a · d)(c · b) (1.49)

a × (b × (c × d)) = a × (c(d · b) − d(c · b)) = (a × c)(d · b) − (a × d)(c · b). (1.50)
1.3 Diferencijalni operatori

Gradijent je operator
∇ = ei ∂i . (1.51)
Na skalarnu funkciju f (r) gradijent djeluje na sljedeći način
∇f (r) = ei ∂i f. (1.52)
Divergencija ∇·, a rotacija ∇× te na vektorsku funkciju djeluju kao
∇ · A = ∂i Aj ei (ej ) = ∂i Ai (1.53)
∇ × A = ∂i A ij ek .
j k
(1.54)
Laplasijan je operator ∇2 = ∇ · ∇ = ∂i ∂ i .
Klasično, divergenciju i rotaciju možemo shvatiti kao limese. Ako je točka u kojoj želimo
izračunati divergenciju unutar volumena, V površine ∂V , divergenciju računamo kao limes
A · dS
H
∇ · A = lim ∂V
. (1.55)
V →0 V
S druge strane, ako se točka u kojoj računamo rotaciju nalazi unutar površine S, ruba ∂S
i normale n rotacija je
A · dr
H
(∇ × A) · n = lim ∂S
. (1.56)
S→0 S
Ovi izrazi svode se na Gaussov i Stokesov teorem
Z I
∇ · Ad3 r = A · dS (1.57)
V ∂V
Z I
(∇ × A) · dS = A · dr. (1.58)
S ∂S
Primjer 1.3.1. Izračunati divergenciju i rotaciju u kartezijevom koordinatnom sustavu.

Rješenje. Možemo krenuti ili od definicijskog izraza ili iz Gaussovog zakona. Zamislimo
kocku dimenzija ∆x, ∆y i ∆z. Šest stranica kocke je
∆x
r1 = x̂ + y ŷ + z ẑ (1.59)
2
−∆x
r2 = x̂ + y ŷ + z ẑ (1.60)
2
∆y
r3 = xx̂ + ŷ + z ẑ (1.61)
2
−∆y
r4 = xx̂ + ŷ + z ẑ (1.62)
2
∆z
r5 = xx̂ + y ŷ + ẑ (1.63)
2
−∆z
r6 = xx̂ + y ŷ + ẑ. (1.64)
2
Odgovarajući diferencijalni elementi površina su

d2 r1 = (∂y r1 × ∂z r1 )dydz = x̂dydz (1.65)
d r2 = −(∂y r2 × ∂z r2 )dydz = −x̂dydz
2
(1.66)
d r3 = (∂z r3 × ∂x r3 )dzdy = ŷdzdx
2
(1.67)
d r4 = −(∂z r4 × ∂x r4 )dzdy = −ŷdzdx
2
(1.68)
d2 r5 = (∂x r5 × ∂y r5 )dxdy = ẑdxdy (1.69)
d r6 = −(∂x r6 × ∂y r6 )dxdy = −ẑdxdy,
2
(1.70)
gdje sve normale gledaju iz kocke. Gaussov zakon za vektor A(x, y, z) daje
Z
∇ · Adxdydz = ∇ · A∆x∆y∆z (1.71)
Z
∆x
= A x+ , y, z · d2 r1 (1.72)
2
Z
∆x
+ A x− , y, z · d2 r2 (1.73)
2
Z
∆y
+ A x, y + , z · d2 r3 (1.74)
2
Z
∆y
+ A x, y − , z · d2 r4 (1.75)
2
Z
∆z
+ A x, y, z + · d2 r5 (1.76)
2
Z
∆z
+ A x, y, z − · d2 r6 (1.77)
2

∆x ∆x
≈ A x+x
, y, z − A x −x
, y, z ∆y∆z (1.78)
2 2

∆y ∆y
y
+ A x, y + y
, z − A x, y + ,z ∆z∆x (1.79)
2 2

∆z ∆z
+ Az x, y, z + − Az x, y, z − ∆y∆z (1.80)
2 2
≈ (∂x Ax (x, y, z) + ∂y Ay (x, y, z) + ∂z Az (x, y, z)) ∆x∆y∆z. (1.81)
Puštajući limes dobivamo
∇ · A = ∂ x Ax + ∂ y Ay + ∂ z Az . (1.82)
Za izvod rotacije koristimo plohu čija je normala n. Njezin diferencijal površine je
d2 r = nx x̂dydz + ny ŷdzdx + nz ẑdxdy. (1.83)
Možemo promatrati tri odvojene plohe, za svaki od smjerova. Koristeći Stokesov zakon
dobivamo
Z
(∇ × A) ∆y∆z = (Az (x, y + ∆y/2, z) − Az (x, y − ∆y/2, z)) dz
x
(1.84)
+ (Ay (y, y, z − ∆z/2) − Ay (x, y, z + ∆z/2)) dy = (∂y Az − ∂z Ay )∆y∆z.

(1.85)
Analogno, za ostale smjerove dobivamo

(∇ × A)y ∆z∆x = (∂z Ax − ∂x Az )∆z∆x (1.86)
(∇ × A) ∆x∆y = (∂x A − ∂y A )∆x∆y
z y x
(1.87)
Primjer 1.3.2. Pronaći divergenciju i rotaciju u sfernom sustavu.
Rješenje. Vektor površine opisujemo analogno kao r = r sin θ cos φx̂+r sin θ sin φŷ+cos θẑ.
Zamislimo stranice sfernog isječka definiranog koordinatama

∆r ∆r
r1 = r − (sin θ cos φx̂ + sin θ sin φŷ + cos θẑ) = r − θ̂ (1.88)
2 2

∆r ∆r
r2 = r + (sin θ cos φx̂ + sin θ sin φŷ + cos θẑ) = r + θ̂ (1.89)
2 2
r3 = rr̂φ− ∆φ (1.90)
2
r4 = rr̂φ+ ∆φ (1.91)
2
r5 = rr̂θ− ∆θ (1.92)
2
r6 = rr̂θ+ ∆θ . (1.93)
2
Površinski diferencijalni elementi koji pokazuju izvan sfernog isječka su

∆r 2

d r1 = −(∂θ r1 × ∂φ r1 )dθdφ = − r −
2
sin θr̂dθdφ (1.94)
2
∆r 2

d r2 = (∂θ r2 × ∂φ r2 )dθdφ = r +
2
sin θr̂dθdφ (1.95)
2
d2 r3 = −(∂r r3 × ∂θ r3 )drdθ = −rr̂ × θ̂drdθ = −rφ̂φ− ∆φ (1.96)
2
d2 r4 = (∂r r4 × ∂θ r4 )drdθ = rr̂ × θ̂drdθ = rφ̂φ+ ∆φ (1.97)

2
∆θ
d2 r5 = −(∂φ r5 × ∂r r5 )dφdr = −r sin θ − θ̂θ− ∆θ dφdr (1.98)
2 2

∆θ
d2 r6 = (∂φ r6 × ∂r r6 )dφdr = r sin θ + θ̂θ+ ∆θ dφdr. (1.99)
2 2
Gaussovim zakonom dobivamo

Z
∇ · Ar2 sin θdrdθdφ = ∇ · Ar2 sin θ∆r∆θ∆φ = (1.100)
I X 2 2 !
∆r ∆r ∆r ∆r
A(ri ) · d2 ri = Ar r + , θ, φ r+ φ − Ar r − , θ, φ ( r − φ sin θ∆θ∆φ
2 2 2 2
i
(1.101)

∆φ ∆φ
+ Aφ r, θ, φ + − Aφ r, θ, φ − r∆r∆θ (1.102)
2 2

∆θ ∆θ ∆θ ∆θ
θ
+ A r, θ + , φ sin θ + θ
− A r, θ − , φ sin θ − r2 ∆φ∆r
2 2 2 2
(1.103)

= sin θ∂r r2 Ar + r∂φ Aφ + r2 ∂θ sin θAθ ∆r∆θ∆φ. (1.104)

Divergencija je tada
1 1 1
∇·A= ∂r (r2 Ar ) + ∂θ (sin θAθ ) + ∂ φ Aφ . (1.105)
r 2 r sin θ r sin θ
Za rotaciju, zapišimo općeniti diferencijlni element za plohu normale n
d2 r = nr r̂r2 sin θdθdφ + nθ θ̂r sin θdrdφ + nφ φ̂rdrdθ. (1.106)
Za plohu u smjeru r̂, zamislimo pravokutnik u kojemu se θ i φ mijenjaju te su mu rubovi

opisani s dr1 −dr4 . Za plohu u smjeru θ̂, mijenjaju se r i φ i rub joj opisujemo diferencijalima
dr5 − dr8 , a za plohu u smjeru φ̂ mijenjaju se r i θ te su joj rubovi opisani s dr8 − dr12
dr1 = rθ̂φ+∆φ/2 dθ (1.107)

dr2 = −r sin(θ − ∆θ/2)φ̂dφ (1.108)
dr3 = −rθ̂φ−∆φ/2 dθ (1.109)
dr4 = r sin(θ + ∆θ/2)φ̂dφ (1.110)
dr5 = (r − ∆r/2) sin θφ̂dφ (1.111)
dr6 = r sin θr̂φ−∆φ/2 dr (1.112)
dr7 = −(r + ∆r/2) sin θφ̂dφ (1.113)
dr8 = −r sin θr̂φ−∆φ/2 dr (1.114)
dr9 = −r̂θ−∆θ/2 dr (1.115)
dr10 = −θ̂dθ (1.116)
dr11 = r̂θ+∆θ/2 dr (1.117)
dr12 = θ̂dθ. (1.118)
Stokesov zakon daje

Z
(∇ × A) · d2 r = (∇ × A)r nr r2 sin θ∆θ∆φ + (∇ × A)θ nθ r sin θ∆r∆φ + nφ (∇ × A)φ r∆r∆θ
(1.119)
I X 4
Z X 8 Z 12 Z
ni A(ri ) · dri = nr A(ri ) · dri + nθ A(ri ) · dri + nφ A(ri ) · dri
X X
i i=1 i=5 i=9

(1.120)

∆φ ∆φ
= nr (Aθ r, θ, φ + − Aθ r, θ, φ − r∆θ (1.121)
2 2

∆θ ∆θ ∆θ ∆θ
r φ
+ n A r, θ + , φ sin θ + φ
− A r, θ − , φ sin θ − r∆φ
2 2 2 2
(1.122)

∆r ∆r ∆r ∆r
θ φ
+ n −A r + , θ, φ r+ +A r−φ
, θ, φ r− sin θ∆φ
2 2 2 2
(1.123)

∆φ ∆φ
+ nθ Ar r, θ, φ + − Ar r, θ, φ − ∆r (1.124)
2 2

∆θ ∆θ
φ r
+ n A r, θ + r
, φ − A r, θ − ,φ ∆r (1.125)
2 2

φ ∆r θ ∆r ∆r θ ∆r
+n − r+ A r+ , θ, φ + r − A r− , θ, φ ∆θ
2 2 2 2
(1.126)
= nr (∂φ Aθ − ∂θ (sin θAφ ))r∆Θ∆φ (1.127)
+ nθ (−∂r (rAφ ) + ∂φ Ar ) sin θnθ ∆r∆φ (1.128)
φ r
+ n (−∂θ A + ∂r (rA ))∆r∆θ. θ
(1.129)
Dobivamo

r̂ 1 1 1 1
∇×A= φ θ
∂θ (sin θA ) − ∂φ A + θ̂ r φ
∂φ A − ∂r (rA ) + φ̂ θ
∂r (rA ) − ∂θ A r
r sin θ r sin θ r r r
(1.130)
Primjer 1.3.3. Pokazati da vrijedi
• ∇(λf + g) = λ∇f + ∇g
• ∇ · (λA + B) = λ∇ · A + ∇ · B
• ∇ × (λA + B) = λ∇ × A + ∇ × B
• ∇2 (λf + g) = λ∇2 f + ∇2 g
Rješenje. Izraze dokazujemo koristeći Einsteinovu konvenciju
∇(λf + g) = ∂ i (λf + g)ek = (λ∂ i f + ∂ i g)ek = λ∇f + ∇g (1.131)
∇ · (λA + B) = ∂i (λAi + B i ) = λ∂i Ai + ∂i B i = λ∇ · A + ∇ · B (1.132)
∇ × (λA + B) = ij k ∂i (λAj + B )ek = λ∇ × A + ∇ × B
j
(1.133)
∇2 (λf + g) = ∇(λ∇f + ∇g) = λ∇2 f + ∇2 g. (1.134)
Primjer 1.3.4. Pokazati da vrijedi

• ∇(f g) = g∇f + f ∇g
• ∇ · (f A) = ∇f · A + f ∇ · A
• ∇ × (f A) = ∇f × A + f ∇ × A
• ∇(A · B) = (A · ∇)B + (B · ∇)A + A × (∇ × B) + B × (∇ × A)
• ∇ · (A × B) = (∇ × A) · B − A · (∇ × B)
• ∇ × (A × B) = A(∇ · B) − B(∇ · A) + (B · ∇)A − (A · ∇)B
• ∇ × ∇f = 0
• ∇ · (∇ × A) = 0
• ∇2 (f g) = g∇2 f + 2∇f · ∇g + f ∇2 g
• ∇2 (f A) = A∇2 f + 2(∇f · ∇)A + f ∇2 A
Rješenje.
∇(f g) = ei (∂ i (f )g + f ∂ i (g)) = g∇f + f ∇g (1.135)

∇ · (f A) = ∂i (f )A + f ∂i A = ∇f · A + f ∇ · A
i i
(1.136)
∇ × (f A) = ∂i (f A )ij k ek = (∂i (f )Aj + f ∂i Aj )ij k ek
j
= ∇f × A + f ∇ × A (1.137)
∇(A · B) = ei Bj ∂ i (Aj ) + ei Aj ∂ i B j (1.138)
= ei Bj δ ia δbj ∂a (Ab ) + ei Aj δ ia δbj ∂a B b (1.139)
= ei (ijk abk + δ ja δbi )(Bj ∂a (Ab ) + Aj ∂a B b ) (1.140)
= B × (∇ × A) + (B · ∇)A + A × (∇ × B) + (A · ∇)B (1.141)
∇ · (A × B) = ∂k ij (A B ) = ij ∂k (A )B − ji A ∂k (B )
k i j k i j k i j
(1.142)
= (∇ × A) · B − A · (∇ × B) (1.143)
∇ × (A × B) == ∂ (A × B) ek ij
i j k
(1.144)
= ∂ i (Am B l )ek ij k mlj (1.145)
= −∂ i (Am B l )ikj ml ek j
(1.146)
= −∂ (A B )(δim δ kl − δil δ km )ek
i m l
(1.147)
= ek (−Ai ∂i (B k ) − B k ∂i (Ai ) + B i ∂i (Ak ) + Ak ∂i Ai ) (1.148)
= −(A · ∇)B − B(∇ · A) + (B · ∇)A + A(∇ · B) (1.149)
ijk ∂i ∂j f + jik ∂ j ∂i f
∇ × ∇f = ek ijk ∂i ∂j f = ek (1.150)
2
1 − 1 ijk
= ek ∂i ∂j f = 0 (1.151)
2
i j k + k j i
∇ · (∇ × A) = ∂k (ij k ∂i Aj ) = ∂ i ∂ k Aj = 0 (1.152)
2
∇2 (f g) = ∇ · (g∇f + f ∇g) = ∇g · ∇f + g∇2 f + ∇f · ∇g + f ∇2 g (1.153)
= g∇2 f + 2∇f · ∇g + f ∇2 g (1.154)
∇ (f A) = ek (∇ (f A ) = ek (A ∇ f + 2∇f · ∇A + f ∇ A )
2 2 k k 2 k 2 k
(1.155)
= A∇2 f + 2(∇f · ∇)A + f ∇2 A (1.156)
1.4 Diracova δ funkcija

Diracova δ funkcija je distribucija koja za neku funkciju f ima svojstvo
Z
δ(x − a)f (x)dx = f (a). (1.157)
U trodimenzionalnom sustavu također možemo uvesti Diracovu δ funkciju

Z
δ(r − a)f (r)d3 r = f (a). (1.158)
Ovakav nam izraz omogućuje izračunati gustoću točkastog naboja. Primjerice, naboj q na
poziciji (x0 , y0 , z0 ) možemo opisati gustoćom
Z Z Z Z
d rρ(r) =
3
ρ0 δ(x − x0 )δ(y − y0 )δ(z − z0 )dxdydz = q (1.159)
budući da je ρ0 konstanta, vrijedi ρ0 = q te je gustoća
ρ(r) = qδ(x − x0 )δ(y − y0 )δ(z − z0 ). (1.160)
Možemo također računati kompliciranije izraze koji uključuju δ funkcije koristeći sljedeći
izraz
δ(x − x0 )
(1.161)
X
δ(x − f (x)) = .
|f 0 (x0 )|
x0 , f (x0 )=0
Ako uvedemo Lameove koeficijente za transformaciju xi = xi (ξ 1 , ξ 2 , ξ 3 )

v
uX j 2
∂x
(1.162)
u
hi = t ,
∂ξ i
j
Možemo izračunati δ funkciju u proizvoljnom koordinatnom sustavu

δ(ξ 1 − ξ01 )δ(ξ 2 − ξ02 )δ(ξ 3 − ξ03 )
δ(r − r0 ) = . (1.163)
h1 h2 h3
Primjer 1.4.1. Izračunati izraze
1. δ(x2 − 1)
2. δ(ax)
3. δ(ax + b)
4. δ(x2 + 2x + 1)
5. δ(cos θ)
6. δ(sin θ)
Rješenje. 1. Izraz pod δ funkcijom ima dvije nultočke x = ±1. Primjenjujući formulu
dobivamo
δ(x − 1) δ(x + 1) δ(x − 1) + δ(x + 1)
δ(x2 − 1) = + = . (1.164)
2|1| 2| − 1| 2
2.
δ(x) δ(x)
δ(ax) = 0
= (1.165)
|(ax) | |a|
3.
δ(x − b/a) δ(x − b/a)
δ(ax + b) = 0
= (1.166)
|(ax) | |a|
4.
δ(x + 1) δ(x + 1)
δ(x2 + 2x + 1) = δ((x + 1)2 ) = 2 0
= (1.167)
|((x + 1) ) | 2|x + 1|
5. Nultočka funkcije je θ = π/2 + nπ, n ∈ Z
X δ(θ − π/2 − nπ) X δ(θ − π/2 − nπ)

(1.168)
X
δ(cos θ) = = = δ(θ − π/2 − nπ).
n
| sin(θ)| n
| sin(π/2 + nπ)| n
6. Nultočka funkcije je θ = nπ, n ∈ Z
X δ(θ − nπ) X δ(θ − nπ)

(1.169)
X
δ(sin θ) = = = δ(θ − nπ).
n
| cos(θ)| n
| cos(nπ)| n
Primjer 1.4.2. Izračunati δ funkciju u cilindričnom i sfernom koordinatnom sustavu
Rješenje. Lameovi koeficijenti za sferni sustav dani su izrazima
s 2 2 2
∂x ∂y ∂z
hr = + + (1.170)
∂r ∂r ∂r
q
= sin2 θ cos2 φ + sin2 θ sin2 φ + cos2 θ = 1 (1.171)
s
∂x 2
2 2
∂y ∂z
hθ = + + (1.172)
∂θ ∂θ ∂θ
q
= r2 (cos2 θ cos2 φ + cos2 θ sin2 φ + sin2 θ) = r (1.173)
s
∂x 2
2 2
∂y ∂z
hφ = + + (1.174)
∂φ ∂φ ∂φ
q
= r2 sin2 θ(cos2 φ + sin2 φ) = r sin θ. (1.175)
Diracova δ funkcija je tada
δ(r − r0 )δ(θ − θ0 )δ(φ − φ0 )

δ(r − r0 ) = (1.176)
r2 sin θ
Lameovi koeficijenti za cilindrični sustav dani su izrazima

s
∂x 2
2 2
∂y ∂z
hρ = + + (1.177)
∂ρ ∂ρ ∂ρ
q
= cos2 φ + sin2 φ = 1 (1.178)
s
∂x 2
2 2
∂y ∂z
hφ = + + (1.179)
∂φ ∂φ ∂φ
q
= ρ2 (cos2 φ + sin2 φ) = ρ (1.180)
s
∂x 2
2 2
∂y ∂z
hz = + + (1.181)
∂z ∂z ∂z
= 1. (1.182)
Diracova δ funkcija je tada
δ(ρ − ρ0 )δ(φ − φ0 )δ(z − z0 )

δ(r − r0 ) = (1.183)
ρ
Primjer 1.4.3. Izračunati gustoću sfere i prstena radijusa R.
Rješenje. Sfera je opisana samo jednom δ funkcijom δ(r − R). Djelić naboja sfere dq se
nalazi na koordinatama θ0 i φ0 . Ukupna δ funkcija je tada:
δ(r − R)δ(θ − θ0 )δ(φ − φ0 ) δ(r − R)

Z
δ(r − r0 ) = sin θdθdφ = . (1.184)
r sin θ
2 r2
Gustoća naboja je proporcionalna delta funkciji:
ρ = N δ(r − r0 ). (1.185)
Da bi našli konstantu N , uvršavamo u izraz za ukupni naboj:
δ(r − R) 2
Z Z
q
q= ρdV = N 2
r sin θdrdθdφ = 4πN → N = (1.186)
V r 4π
Gustoća sfere je tada

δ(r − R)
ρ=q . (1.187)
4πr2
Analogno za prsten:
δ(ρ − R)δ(z − z0 )δ(φ − φ0 ) δ(ρ − R)δ(z − z0 )

Z
δ(r − r0 ) = dφ = . (1.188)
r ρ
Gustoća naboja je proporcionalna delta funkciji:
ρnabojna = N δ(r − r0 ). (1.189)

Da bi našli konstantu N , uvršavamo u izraz za ukupni naboj:

δ(ρ − R)δ(z − z0 )
Z
q= N dρdφdz = 2πN, (1.190)
ρ
te je gustoća:
δ(ρ − R)δ(z − z0 )
ρnabojna = q . (1.191)
2πρ
Primjer 1.4.4. Izračunati
R2
1. δ 0 (x − 1)x3 dx
0
R2
2. δ 00 (x − 1)x3 dx
0
R2
3. δ 000 (x − 1)x3 dx
R0
4. ∇2 δ(r − r0 )f (r)d3 r
5. ∇2 |r−r 0 | = −4πδ(r − r )
1 0
Rješenje. Rješenja dobivamo parcijalnom integracijom:

Z2 2 Z2
0
δ (x − 1)x dx = δ(x − 1)x − 3x2 δ(x − 1)dx = −3
3 3
(1.192)
0
0 0
Z2 Z2 Z2
00 3
δ (x − 1)x dx = −3 0
δ (x − 1)x dx = 62
xδ(x − 1) = 6 (1.193)
0 0 0
Z2 Z2 Z2
δ 000 (x − 1)x3 dx = 6 δ 0 (x)x = − δ(x)dx = −6 (1.194)
0
Z I0 0
Z
∇ δ(r − r )f (r)d r =
2 0 3
f (r)∇δ(r − r0 ) · d r − 2
∇δ(r − r0 ) · ∇f (r)d3 r (1.195)
Z
= ∇2 f (r)δ(r − r0 )d3 r = ∇2 f (r0 ). (1.196)
Za zadnji zadatak koristimo Gaussov zakon. Primijetimo da je izraz koji tražimo

1 4π0
∇2 =− ∇ · E. (1.197)
|r − r0 | q
Koristeći Gausov zakon
−4π0
Z Z
1
∇ 2
d3 r = ∇ · Ed3 r (1.198)
|r − r0 | q
−4π0
I
= E · d2 r (1.199)
q
−4π0 q
= (1.200)
q 0
= −4π (1.201)
Z
= −4πδ(r − r0 )d3 r. (1.202)
1.5 Parametrizacije
1.5.1 Parametrizacija krivulja
Primjer 1.5.1. Neka su zadane točke A = (1, 1) i B = (3, 2) kroz koje prolazi pravac.
Naći duljinu segmenta pravca te rad za silu F = 3xx̂ + ŷ.
Rješenje. Zapišimo parametrizaciju pravca preko s:

1 3 1 − t + 3t x = 1 + 2t
s= (1 − t) + = = , (1.203)
1 2 1 − t + 2t y =1+t
takav da t ∈ [0, 1], dok je diferencijal ds:

2
ds = dt. (1.204)
1
Duljina segmenta je onda Z √ Z 1√ √
l= ds2 = 5dt = 5. (1.205)
0
Silu možemo zapisati preko parametrizacije kao:

3x 3(1 + 2t)
F = 3xx̂ + ŷ = = . (1.206)
1 1
Rad je onda dan po definiciji kao:
Z Z 1 Z 1
2
W = Fds = (3(1 + 2t) 1) · dt = (12t + 7)dt = 13 (1.207)
0 1 0
Primjer 1.5.2. Neka su zadane točke A = (1, 0) i B = (0, 1) kroz koje prolazi kružnica.
Naći duljinu luka krivulje.
B
Rješenje. Možemo se poslužiti polarnim sustavom za opis krivulje:

x = ρ cos φ

s= (1.208)
y = ρ sin φ
relacije ρ = x2 + y 2 vidimo da je ρ = 1. Za granice integrala koristimo izraz:

p
y 0 y 1 π
φA = arctan ( )A = arctan ( = 0, φB = arctan ( )B = arctan = . (1.209)

x 1 x 0 2
Diferencijal linije (s obzirom da ρ držimo konstantnim) glasi:
− sin φ

ds = . (1.210)
cos φ
Rezultat je:
Z √ Z π
2 π
l= ds2 = dt = . (1.211)
0 2
Primjer 1.5.3. Nađite duljinu luka heliksa za r = 1 te t ∈ [0, 2nπ]. Također nađite rad
ukoliko je dana sila F = −yx̂. Koordinate su dane kao:
x = r cos t
y = r sin t (1.212)
z = ct.
Rješenje. Zapišemo s i uvrstimo da r = 1:
cos t
 
s =  sin t  . (1.213)
ct
Diferencijal linije glasi:

− sin t
 
ds =  cos t  dt. (1.214)

c
Duljina luka je:
Z √ Z 2nπ Z 2nπ
sin2 t + cos2 t + c2 dt = (1.215)
p p p
l= ds2 = 1 + c2 dt = 2nπ 1 + c2 .
0 0
Zapišimo F u cilindričnoj reprezentaciji:
F = − sin tx̂. (1.216)
Rad je dan kao:
− sin t
 
2nπ Z 2nπ
1 2nπ
Z Z
W = (− sin φ 0 0) ·  cos t dt =
 sin tdt =
2
(1 − cos 2t)dt = nπ
0 0 2 0
c
(1.217)
1.5.2 Parametrizacije površine

Primjer 1.5.4. Zadan je paralelogram s koordinatama O = (0, 0), A = (2, 2), B = (3, 0) i
C = (5, 2). Nađite površinu.
A
C
B
O
Rješenje. Zapišimo radijvektor preko parametara t i u koji su takvi da t, u ∈ [0, 1]:

−
→ − → −
→ − → −
→ 2 3 0
r = ( A − O )t + ( B − O )u + O = t+ u+ (1.218)
2 0 0
.
A
1 C
u
B
O
1
Konstruiramo element površine:

2
∂t r = dt, (1.219)
2

3
∂u r = du, (1.220)
0
dA = ∂t r × ∂u rdtdu = −6ẑdtdu. (1.221)
Površina je onda dana:
Z Z √ Z 1Z 1
P = dA2 = 6 dtdu = 6. (1.222)
0 0
Primjer 1.5.5. Iz prošlog primjera nađite površinu trokuta zadanu sa A, B i O.
O
B
Rješenje. Pogledajmo kako ovise u t−u prostoru parametri. Vidimo da t za gornju granicu
ovisi o u.
t
1 A
t=1−u
B u
O
1
Stoga imamo:
Z √ Z 1 Z 1−u Z 1
P = dA2 = 6dudt = 6 (1 − u)du = 3 (1.223)
0 0 0
Primjer 1.5.6. Izračunati tok koji prolazi kroz kvadrat stranice a na y = 1 za vektorsko
polje F = 2xyx̂ + yxŷ + xz 2 ẑ.
Rješenje. Zapišimo prvo radijvektor za lokaciju kvadrata:
r = xx̂ + ŷ + z ẑ. (1.224)
Diferencijal površine glasi:
∂x r = x̂dx, (1.225)
∂z r = ẑdz, (1.226)
dA = ∂z r × ∂x rdzdx = ŷdzdx. (1.227)
Tok je onda jednak:

Z aZ a aZ a
a3
Z
2
(1.228)

Φy=1 =
(2xyx̂ + yxŷ + xz ẑ) · ŷdzdx = xdxdz = .
0 0 0 0 2
Primjer 1.5.7. Izračunajte površinu sferne kapice koja se nalazi na radijusu R od ishodišta
i u intervalu θ ∈ [0, θ0 ].
Rješenje. Zapišimo prvo radijvektor za lokaciju sferne kapice:
r = R(cos φ sin θx̂ + sin φ sin θŷ + cos θẑ. (1.229)
Potom moramo naći diferencijalni element površine:
∂θ r = R(cos φ cos θx̂ + sin φ cos θŷ − sin θẑ)dθ (1.230)
∂φ r = R(− sin φ sin θx̂ + cos φ sin θŷ)dφ, (1.231)

dA = ∂θ r × ∂φ rdθdφ = R2 sin θr̂dθdφ. (1.232)
Konačno, površina je:
Z Z √ Z θ0 Z 2π
θ0
P = dA2 = R2 sin θdθdφ = 2πR2 (1 − cos θ0 ) = 4πR2 sin2 . (1.233)
0 0 2
Primjer 1.5.8. Izračunajte površinu stošca definiranog kutom θ0 za r ∈ [0, R].
Rješenje. Zapišimo prvo radijvektor za lokaciju stošca:
r = r(cos φ sin θ0 x̂ + sin φ sin θ0 ŷ + cos θ0 ẑ). (1.234)
Potom moramo naći diferencijalni element površine:
∂φ r = r(− sin φ sin θ0 x̂ + cos φ sin θ0 ŷ)dφ, (1.235)
∂r r = (cos φ sin θ0 x̂ + sin φ sin θ0 ŷ + cos θ0 ẑ)dr, (1.236)

dA = ∂φ r × ∂r rdφdr = r sin θ0 θ̂drdφ. (1.237)

Površina je onda:
Z Z √ Z 2π Z R
P = dA2 = r sin θ0 drdφ = π sin θ0 R2 (1.238)
0 0
Primjer 1.5.9. Naći tok koji prolazi kroz plašt cilinda radijusa R i visine h ako je vektorsko
polje F = xx̂.
Rješenje. Zapišimo prvo radijvektor za lokaciju plašta cilindra:
r = R(cos φx̂ + sin φŷ) + z ẑ. (1.239)
Izračunamo diferencijal površine:
∂φ r = R(− sin φx̂ + cos φŷ)dφ, (1.240)
∂z r = ẑdz, (1.241)
dA = ∂φ r × ∂z rdφdz = Rρ̂dzdφ. (1.242)
Zapišimo F u cilindričnoj reprezentaciji:
F = ρ cos φx̂. (1.243)
Tok je onda:
2π h 2π
R2 h
Z Z Z
R cos φx̂ · ρ̂dzdφ = R h
2 2
cos2 φ = (1.244)

Φ R =

0 0 0 2
Primjer 1.5.10. Izračunati površinu opisanu koordinatama u tangentnom sfernom sustavu
x = µµ2cos ψ
+ν 2
, y = µµ2sin ψ
+ν 2
, z = µ2 +ν
ν
2 za µ ∈ [0, µ0 ], ν = ν0 , ψ ∈ [0, 2π].
Rješenje. Tangentni vektori su u smjerovima ∂µ i ∂ψ te imamo
µ cos ψ µ sin ψ ν
r= x̂ + 2 ŷ + 2 ẑ (1.245)
µ2 + ν 2 µ + ν2 µ + ν2
ν 2 − µ2 2µν
∂µ r = 2 2
(cos ψx̂ + sin ψ ŷ) − 2 ẑ (1.246)
µ +ν (µ + ν 2 )2
µ
∂ψ r = (− sin ψx̂ + cos ψ ŷ) (1.247)
µ2 + ν 2
µ
∂µ r × ∂ψ r = (2µν cos ψx̂ + 2µν sin ψ ŷ + (ν 2 − µ2 )ẑ) (1.248)
(µ + ν 2 )3
2

µdµdψ µdµdψ µdµdψ
q q
|dA|ν0 = 2 2 2 2 2
4µ ν0 + (ν0 − µ ) = 2 2µ2 ν02 + ν04 + µ4 = 2
(µ2 + ν02 )3 (µ + ν02 )3 (µ + ν02 )2
(1.249)
Površina je tada:
x = µ2 + ν02

µ0 2π 1 µ2 +ν02 dx µ20
Z Z Z
µdµdψ 1 1 1
P = 2 = dx = 2µdµ = 2π = π − = π
0 0
2
(µ + ν0 )2
ν 2 ≤ x ≤ ν 2 + µ2 2 ν02
x 2 2
ν0 µ + ν 2 ν0 µ0 + ν02
2 2
0 0 0
(1.250)
Primjer 1.5.11. Primjeniti Stokesov teorem za vektorsko polje F = −yx̂ + xŷ + cẑ na
jediničnu kružnicu smještenu u z = 0.
Rješenje. Primjetimo da zbog date krivulje je pogodnije koristiti cilindrični sustav. U

njemu dano vektorsko polje ima oblik:
F = −ρ sin φx̂ + ρ cos φ + cẑ = ρφ̂ + cẑ (1.251)
Kružnicu parametriziramo na sljedeći način:
cos φ
 

rρ=1 = cos φx̂ + sin φŷ + 0ẑ =  sin φ  . (1.252)

0

Diferencijalni element jest:

− sin φ
 
dr =  cos φ  dφ = φ̂dφ. (1.253)

0
Konačno, integral je:
Z Z 2π Z 2π
Fdr = (φ̂ + cẑ)φ̂dφ = dφ = 2π. (1.254)
C 0 0
Za drugi način moramo izračunati rotaciju polja F:

ρ̂ ρφ̂ ẑ
1 1
∇ × F = ∂ρ (1.255)

∂φ ∂z = ẑ.
ρ ρ
0 ρ c
Napravimo diferencijalni element površine:
r = ρρ̂ + 0ẑ (1.256)
∂ρ r = ρ̂, (1.257)
∂φ r = ρφ̂, (1.258)
dA = ∂ρ r × ∂φ r = ρẑ. (1.259)
Integral sada glasi:
Z Z Z 2π Z 1
1
F · dA = ρdρdφ = 2π. (1.260)
S 0 0 ρ
Primjer 1.5.12. Primjeniti Stokesov teorem za vektorsko polje F = z x̂ + xŷ na trokut

definiran vrhovima A = (4, −2, 0), B = (3, 4, 0), C = (1, 2, 0) u z = 0.
Rješenje. Integral po rubu ćemo rješavati dio po dio. Za L1 radijvektor je:

     
4 3 4−t
r1 = −2 (1 − t) + 4 t = 6t − 2 , t ∈ [0, 1]. (1.261)
0 0 0
Diferencijal glasi:
 
−1
dr1 =  6  dt. (1.262)
0
Prvi integral je:
 
Z Z 1 −1
I1 = F · dr1 = (0, 4 − t, 0) · 6  dt = 21.
 (1.263)
0 0
Za L2:      
3 1 3 − 2t
r2 = 4 (1 − t) + 2 t = 4 − 2t . (1.264)
0 0 0
Diferencijal glasi:
 
−2
dr2 = −2 dt.
 (1.265)
0
Drugi integral je:
 
Z Z 1 −2
I2 = F · dr2 = (0, 3 − 2t, 0) · −2 dt = −4.
 (1.266)
0 0
Za treći integral imamo:

     
1 4 1 + 3t
r3 = 2 (1 − t) + −2 t = 2 − 4t , t ∈ [0, 1]. (1.267)
0 0 0
Diferencijal glasi: 

3
dr3 = −4 dt. (1.268)
0
 
Z Z 1 3
I3 = F · dr3 = (0, 1 + 3t, 0) · −4 dt = −10. (1.269)
0 0
Ukupni rezultat je dan sumom tih dijelova:
(1.270)
X
I= Ii = 7.
i
Provjerimo drugim načinom. Parametrizirajmo površinu:

     
3 2 1
−
→ − → −
→ − → −
→  
r = ( A − C )t + ( B − C )u + C = −4 t + 2 u + 2 .
   (1.271)
0 0 0
Diferencijal površine je:    

3 2
∂t r = −4 dt, ∂u r = 2 du (1.272)
0 0

3 −4
dA = ẑdtdu = 14dtduẑ. (1.273)
2 2
Rotacija F je:
x̂ ŷ ẑ
∇ × F = ∂x (1.274)

∂y ∂z = ŷ + ẑ.
z x 0
Kako rješavamo integral u t − u prostoru, ne smijemo imati išta što ovisi o x i/ili y.
Preslikavanje je dano matricom:
    
x 3 2 0 t
y  = −4 2 0 u (1.275)
z 0 0 1 z
. Da bi dobili ŷ:
−
→y −4tt̂ + 2uû
ŷ = =√ . (1.276)
|y| 16t2 + 4u2
Primjetimo da u t − u prostoru t ovisi o u. To nam daje uvid što će doći u gornju granicu
integrala. Integral glasi:
Z 1 Z 1−u Z 1
−4tt̂ + 2uû
Z Z
∇F · dA = 14 (√ + ẑ) · ẑdudt = 14 (1 − u)du = 7 (1.277)
S 0 0 16t2 + 4u2 0
Primjer 1.5.13. Primjeniti Gaussov teorem za vektorsko polje F = xz, yz, x2 + y 2 + z 2 za

područje omeđeno sferom radijusa a i z = 0 ravninom.
Rješenje. Prvi način je da nađemo tok polja kroz polusferu i disk. Za polusferu moramo
naći diferencijalni element površine:
r = a(cos φ sin θx̂ + sin φ sin θŷ + cos θẑ, (1.278)
∂θ r = a(cos φ cos θx̂ + sin φ cos θŷ − sin θẑ)dθ, (1.279)

∂φ r = a(− sin φ sin θx̂ + cos φ sin θŷ)dφ, (1.280)
dA = ∂θ r × ∂φ r = a2 sin θr̂dθdφ. (1.281)
Isto tako moramo prebaciti F u sferne koordinate:
r cos φ sin θ cos θ

 2 
F =  r2 sin φ sin θ cos θ  . (1.282)

r2
Prvi integral glasi:
cos φ sin θ
 
π
2π
Z Z
2
a2 (cos φ sin θ cos θ sin φ sin θ cos θ 1) ·  sin φ sin θ  a2 sin θdθdφ

I1 r=a =
0 0 cos θ
(1.283)
sin θ = x

Z π Z 2π
2
4
(sin θ + 1) sin θ cos θdθdφ = cos θdθ = dx
2
(1.284)

=a
0 0 0≤x≤1
Z 1
3
= 2πa 4
(x2 + 1)xdx = πa4 . (1.285)
0 2
Drugi integral se radi po disku u z = 0:
r = ρρ̂ + 0ẑ (1.286)
∂ρ r = ρ̂dρ (1.287)
∂φ r = ρφ̂dφ (1.288)
dA = ∂φ r × ∂ρ rdφdρ = −ẑρdρdφ. (1.289)
Također, moramo prebaciti F u cilindrične koordinate:
ρ cos φz
 
F =  ρ sin φz  . (1.290)
ρ2 + z 2
Integral glasi: 
Z a Z 2π 0
π
0 ρ2 ) ·  0  ρdρdφ = − a4 . (1.291)

I2 z=0 =
(0
0 0 2
−1
Znači da je tok:
(1.292)
X
I= Ii = πa2 .
i
Drugi način je da izračunamo divergenciju vektorskog polja F:
∇ · F = 4z = 4r cos θ. (1.293)
Integral je po formuli:
π
Z Z a Z 2π Z
2
∇ · FdV = 4r · r2 sin θdrdθdφ = πa4 (1.294)
V 0 0 0
čime je jednakost dokazana.
Primjer 1.5.14. Primjeniti Gaussov teorem za vektorsko polje F = xz x̂ za područje

omeđeno kvadrom stranica x ∈ [−a, a], y ∈ [0, a], z ∈ [0, a].
Rješenje. Definirajmo radijvektore stranica:

r1 x=a = ax̂ + y ŷ + z ẑ, (1.295)

r2 x=−a = −ax̂ + y ŷ + z ẑ, (1.296)

r3 y=a = xx̂ + aŷ + z ẑ, (1.297)

r4 y=0 = xx̂ + z ẑ, (1.298)

r5 z=a = xx̂ + y ŷ + aẑ, (1.299)

r6 z=0 = xx̂ + y ŷ. (1.300)

Diferencijalni elementi površine:
dA1 = ∂y r1 × ∂z r1 dydz = x̂dydz, (1.301)
dA2 = ∂z r1 × ∂y r1 dydz = −x̂dydz. (1.302)

Primjetimo da nam ostale stranice ne trebaju jer nam vektorsko polje ima samo x smjer
pa pri skalarnom množenju ostali dijelovi nestaju. Ono što sada treba integrirati jest:
Z aZ a
a4
I1 |x=a = az x̂ · x̂dydz = , (1.303)
0 0 2
aZ a
a4
Z
I2 |x=−a = (−a)z x̂ · (−x̂)dydz = , (1.304)
0 0 2
I = a4 . (1.305)
Drugi način je izračunati volumni integral po divergenciji od F:
∇ · F = z. (1.306)
Integral je onda jednak: Z a Z aZ a

zdxdydz = a4 . (1.307)
−a 0 0
2. Elektrostatika
2.1 Koncept električnog naboja

Električni naboj Q je skalarna varijabla koju pridružujemo nabijenom objektu. Kao i
masa, električni naboj je intrizično svojstvo materije. Zasad nije otkrivena niti jedna slo-
bodna čestica takva da nije njezin naboj neki cijelobrojni iznos naboja elektrona: e =
1.60217733(49)×10−19 C. Unatoč dikretiziranoj vrijednosti naboja, često se u elektrodi-
namici koristi volumna gustoća naboja ρ(r) čija veza sa ukupnim nabojem je dana preko
relacije: Z
Q= ρ(r)dV. (2.1)
V
Također, koristi se još površinska gustoća naboja:

Z
Q= σ(rS )dS, (2.2)
S
kao i linijska: Z
Q= λ(l)dl. (2.3)
U situacijama kada je sistem sastavljen od točkastih naboja, gustoću naboja prikazujemo

pomoću delta distribucije:
δ(r − ri )qi . (2.4)
X
Q=
i
2.2 Coulombov zakon

Eksperimentalni radovi Priestleyja, Cavendisha i Coulomba krajem 18. stoljeća pokazali
su da kada se radi o slučaju N stacionarnih točkastih naboja, sila na naboj q u točki r zbog
N točkastih naboja qk u točkama rk dana je relacijom:
32 Poglavlje 2. Elektrostatika
r − rk
N
q X
F= qk , (2.5)
4π0 |r − rk |3
k=1
poznatom još kao i Coulombov zakon.
2.3 Električno polje

Umjesto određenog naboja q, možemo zamisliti da računamo silu na neki probni naboj te sve
što ga množi definirati kao električno polje. Eksperimentalni radovi Priestleyja, Cavendisha
i Coulomba krajem 18. stoljeća pokazali su da kada se radi o slučaju N stacionarnih
točkastih naboja, sila na naboj q u točki r zbog N točkastih naboja qk u točkama rk dana
je relacijom:
r − rk
N
q X
F= qk = qE, (2.6)
4π0 |r − rk |3
k=1
odnosno
r − rk
N
1 X
E= qk . (2.7)
4π0 |r − rk |3
k=1
U slučaju linijske gustoće λ, površinske gustoće σ i volumne gustoće ρ, ovaj izraz postaje
r − r0
Z
1
E= λdr0 (2.8)
4π0 |r − r0 |3
r − r0
Z
1
E= σd2 r0 (2.9)
4π0 |r − r0 |3
r − r0
Z
1
E= ρd3 r0 . (2.10)
4π0 |r − r0 |3
Za električno polje vrijede Maxwellove jednadžbe

ρ
∇·E= (2.11)
0
∇ × E = 0. (2.12)
Integrirajući prvu jednadžbu u dijelu prostora Ω, dobivamo Gaussov zakon

Z I
q
∇ · EdV = E · dA = . (2.13)
Ω ∂Ω 0
U izrazu se pojavljuje fluks električnog polja, kojeg možemo izračunati za proizvoljnu plohu
formulom Z
ΦE = E · dA. (2.14)
Primjer 2.3.1. Pronaći električno polje uniformno nabijene kugle.

Rješenje. Budući da je problem ima sfernu simetriju, električno polje je isto za sve radi-
jalne smjerove. Prema tome, možemo iskoristiti Gaussov zakon koristeći kao plohu sferu
konstantnog radijusa. Izvan sfere dobivamo
q q
E4πr2 = →E= r̂, (2.15)
0 4π0 r2
dok unutar sfere vrijedi:
Z
3q
q= ρdV → ρ = , (2.16)
V 4πR3
4πρr3 qr q
E4πr2 = →E= r̂ = r. (2.17)
30 4π0 R3 4π0 R3
Primjer 2.3.2. Dvije kugle radijusa R i suprotnih uniformnih gustoća naboja međusobno
se nalaze na udaljenosti d < 2R. Koliko je električno polje unutar njihova presjeka?
Rješenje. Koristeći rješenje zadatak 2.3.1, električno polje je superpozicija doprinosa sva-
kog polja:
q q
E= r1 − r2 (2.18)
4π0 R3 4π0 R3
q
= d. (2.19)
4π0 R3
Primjer 2.3.3. Kugla ukupnog naboja q ima gustoću koja linearno raste s radijusom,
ρ(r) = kr. Pronaći električno polje u prostoru. Što se događa za ρ(r) = k/r2 za Rb > r >
Ra ?
Rješenje. Ukupni naboj možemo jednostavno povezati s konstanom k
Z R
q
q= krr2 dr4π = kR4 π → k = . (2.20)
0 πR4
Uvrstimo k u izraz za gustoću:
qr
ρ(r) = . (2.21)
πR4
Izvan sfere, električno polje je jednako električnom polju točkastog naboja q, dok je unutar
sfere
1 r 2
Z
qr
4πr2 E = r dr4π (2.22)
0 0 πR4
qr2 r̂
E= . (2.23)
4π0 R4
U slučaju ρ = k/r2 ukupni naboj je dan relacijom:
Z Rb 2
r q
q= k 2 dr4π = 4πk(Rb − Ra ) → k = , (2.24)
Ra r 4π(Rb − Ra )
pa je gustoća dana:
q
ρ(r) = . (2.25)
4π(Rb − Ra )r2
Električno polje unutar kugle je tada

Z r
1 q
2
4πr E = r2 dr4π (2.26)
0 Ra 4π(Rb − Ra )r2
qr̂(r − Ra )
E= . (2.27)
4π0 (Rb − Ra )r2
Primjer 2.3.4. Pronaći električno polje beskonačne žice nabijene linijskom gustoćom na-
boja λ.
Rješenje. Koristeći Gaussov zakon cilindrom duljine L i radijusa ρ dobivamo
λL
Eρ2 πL = (2.28)
0
λρ̂
E= (2.29)
πρ2 0
Primjer 2.3.5. Točkasti naboj q nalazi se u ishodištu, dok je u z = a ravnini kvadrat s
koordinatama b > x > 0, b > y > 0. Izračunati tok električnog polja kroz pravokutnik.
Rješenje. Lokacija kvadrata je:
r = xx̂ + y ŷ + aẑ. (2.30)
Električno polje točkastog naboja na lokaciji kvadrata (z=a) je:

q xx̂ + y ŷ + aẑ
E= . (2.31)
4π0 (x2 + y 2 + a2 )3/2
Naboj nalazi na koordinati
r0 = 0. (2.32)
Da bi izračunali diferencijal površine trebamo derivirati po dvije nefiksirane koordinate
radij-vektor kvadrata:
∂x r = x̂ (2.33)
∂y r = ŷ (2.34)
Diferencijal površine je onda:
dA = ∂x r × ∂y rdxdy = ẑdxdy (2.35)
te je tok jednak
Zb Zb Zb
q a qa ydx 0
ΦE = dxdy = (2.36)

2 2 2 3/2
p
4π0 (x + y + a ) 4π0 2 2 2 2 2

(x + a ) (x + y + a ) b
0 0 0
Zb
qab 1 qab 1 bx b
= dx √ = arctan √ (2.37)

4π0 (x2 + a2 ) x2 + a2 + b2 4π0 ab

a x2 + a2 + b2 0
0
b2

q
= arctan √ . (2.38)
4π0 a a2 + 2b2
Primjer 2.3.6. Točkasti naboj q nalazi se u ishodištu. Pronaći tok električnog polja kroz
plašt cilindra radijusa R koji se proteže od z = −h do z = h.
Rješenje. Naboj nalazi na koordinati
r0 = 0. (2.39)
Lokacija plašta cilindra je:

r = Rρ̂ + z ẑ. (2.40)
Diferencijal površine cilindra je:
∂z r = ẑ (2.41)
∂φ r = R∂φ (cos(φ)x̂ + sin(φ)ŷ) = Rφ̂ (2.42)
dA = ∂z r × ∂φ rdzdφ = Rdφdz ρ̂ (2.43)
Tok je jednak
Zh Z2π
q Rdzdφ(Rρ̂ + z ẑ) · ρ̂
ΦE = (2.44)
4π0 (R2 + z 2 )3/2
−h 0
Zh
qR2 dz qR2 x h
= = √ (2.45)

20 (R2 + z 2 )3/2 20 R2 R2 + x2 −h

−h
qh
= √ . (2.46)
0 R 2 + h2
Primjer 2.3.7. Naboj je postavljen u ishodište koordinatnog sustava. Pronaći tok elek-
tričnog polja kroz plašt stošca duljine brida a i otvorenog pod kutem θ0 .
q
x y
Rješenje. Povoljno je koristiti sferni koordinatni sustav. Vektor na stošcu je opisan s

radijusom r i kutem φ, dok je θ = θ0 fiksan
r = r(sin θ0 cos φx̂ + sin θ0 sin φŷ + cos θ0 ẑ). (2.47)

Parcijalne derivacije ovog vektora su
∂r r = (sin θ0 cos φx̂ + sin θ0 sin φŷ + cos θ0 ẑ) = r̂ (2.48)

∂φ r = r(− sin θ0 sin φx̂ + sin θ0 cos φŷ) = r sin θ0 φ̂. (2.49)
Normala je tada
∂r r × ∂φ r = r sin θ0 r̂ × φ̂ = −r sin θ0 θ̂. (2.50)
Tok električnog polja E = E(r)r̂ je

Z Z
ΦE = E · (∂r r × ∂φ r)drdφ = E(r)r̂(−r sin θ0 ) · θ̂drdφ = 0 (2.51)
tričnog polja kroz bazu stošca visine h i otvorenog pod kutem α.
α
y
q
Rješenje. Za ovaj primjer, korisno je koristiti cilindrični sustav. Baza stošca nalazi se na
koordinatama
r = ρρ̂ + hẑ = ρ(cos φx̂ + sin φŷ) + hẑ, (2.52)
dok se naboj nalazi na koordinatama

r0 = 0. (2.53)
Električno polje naboja na koordinatama baze je
q r − r0 q ρρ̂ + hẑ
E= = . (2.54)
4π0 |r − r0 |3 4π0 (ρ2 + h2 )3/2
Normalu dobivamo vektorskim produktom tangentnih vektora
∂ρ r = (cos φx̂ + sin φŷ) (2.55)

∂φ r = ρ(− sin φx̂ + cos φŷ) (2.56)
∂ρ r × ∂φ r = ρ(cos2 φ + sin2 φ)ẑ = ρẑ (2.57)
Prema tome, tok je
Z2π hZtan α
q (ρρ̂ + hẑ) · ρt̂dρdφ
ΦE = (2.58)
4π0 (ρ2 + h2 )3/2
0 0
hZtan α
qh ρdρ
= (2.59)
20 (ρ + h2 )3/2
2
0
2 + h2 = x

ρ
(2.60)

= 2ρdρ = dx
h ≤ x ≤ h (1 + tan α)

2 2 2
Z 2 2
qh h (1+tan α) dx
= (2.61)
20 h2 2x3/2

qh 1 1
= − √ (2.62)
20 h h 1 + tan2 α
q q α
= (1 − cos α) = sin2 (2.63)
20 0 2
tričnog polja kroz plašt stošca visine h i radijusa R kao na slici
y
q
Rješenje. Neka je kut stošca jednak θ0 = arctan(R/h). Koordinatu položaja točke na

plaštu stošca, tangentne i normalne vektore, možemo jednostavno izračunati
r = z tan θ0 ρ̂ + (h − z)ẑ (2.64)

∂φ r = z tan θ0 φ̂ (2.65)
∂z r = tan θ0 ρ̂ − ẑ (2.66)
∂z r × ∂φ r = z tan θ0 (ρ̂ + tan θ0 ẑ). (2.67)
Električno polje točkastog naboja je
q z tan θ0 ρ̂ + (h − z)ẑ
E= (2.68)
4π0 (tan2 θ0 z 2 + (h − z)2 )3
te je tok električnog polja
Z2π Zh
q z tan θ0 ρ̂ + (h − z)ẑ
ΦE = · z tan θ0 (ρ̂ + tan θ0 ẑ)dzdφ (2.69)
4π0 (tan2 θ0 z 2 + (h − z)2 )3
0 0
Zh
q2π z tan θ0 (z tan θ0 + (h − z) tan θ0 )
= dz (2.70)
4π0 (z 2 tan2 θ0 + (h − z)2 )3/2
0
Zh
qh tan2 θ0 zdz
= (2.71)
20 (z 2 (1 + tan2 θ 2 3/2
0 ) − 2zh + h )
0
qh tan2 θ
!
4h2 − 4hz 1 z=h
(2.72)
0
= −

4(1 + tan θ0 )h − 4h
2 2 2
z 2 (1 + tan2 θ0 ) − 2zh + h2
p
20

z=0
qh tan2 θ0
!
4h(h − z) z=h
= − (2.73)

4h tan θ0 z (1 + tan θ0 ) − 2zh + h
p
20 2 2

2 2 2 z=0
qh tan2 θ0 h
= √ (2.74)
20 h tan θ0 h2
2
q
= (2.75)
20
√
Primjer 2.3.10. Rotacioni paraboloid η = η0 , ξ ≤ a, opisan je koordinatama x =
ξη cos φ, y = ξη sin φ, z = η −ξ 2 . U ishodištu koordinatnog sustava nalazi se naboj q.
2 2
Izračunati tok električnog polja kroz plašt ovog paraboloida. Koliki je tok u slučaju a = η02 ,
a što za a << η02 i a >> η02 ?
Rješenje. Vektor položaja točki na paraboloidu te tangentni i normalni vektori površine

su
η02 − ξ 2
r = ξη0 cos φx̂ + ξη0 sin φŷ + ẑ (2.76)
2
∂ξ r = η0 cos φx̂ + η0 sin φŷ − ξ ẑ (2.77)
∂φ r = −ξη0 sin φx̂ + ξη0 cos φŷ (2.78)
∂ξ r × ∂φ r = η0 (ξ cos φx̂ − ξ sin φŷ + η0 ξ ẑ).
2 2
(2.79)
Električno polje točkastog naboja za točke paraboloida je

η02 −ξ 2
q ξη0 cos φx̂ + ξη0 sin φŷ + 2 ẑ
E= (ξ 2 +η02 )3
(2.80)
4π0
8
Sveukupno, tok je
√
Z aZ2π
q ξ 3 η0 cos2 φ + ξ 3 η0 sin2 φ + η0 ξ 2
2 (η0 − ξ2)
ΦE = η0 dξdφ (η02 +ξ 2 )3
(2.81)
4π0
0 0 8
√
a
2qη02 ξ 2 + η02
Z
= ξdξ (2.82)
0 0 (ξ 2 + η02 )3
√ ξ 2 + η02 = x

a
2qη02
Z
ξdξ
(2.83)

= 2 2 2
= 2ξdξ = dx
0 0 (ξ + η0 ) η 2 ≤ x ≤ η 2 + ξ 2
0 0 0
a+η02
qη02
Z
dx
= (2.84)
0 η02 x2
!
q 1
= 1− (2.85)
0 1 + ηa2
0
U posebnom slučaju a = η02 dobivamo

q
ΦE = . (2.86)
20
U posebnom slučaju a << η02 dobivamo

q a q a
ΦE = 1−1+ 2 = , (2.87)
0 η0 0 η02
a u slučaju a >> η02 dobivamo

q q
ΦE = (1 − 0) = . (2.88)
0 0
Primjer 2.3.11. Naboj se nalazi u ishodištu. Izračunati tok električnog polja kroz plohu
opisanu koordinatama u tangentnom sfernom sustavu x = µµ2cos ψ
+ν 2
, y = µµ2sin ψ
+ν 2
, z = µ2 +ν
ν
2 za
µ ∈ [0, µ0 ], ν = ν0 , ψ ∈ [0, 2π].

Rješenje. Tangentni vektori su u smjerovima ∂µ i ∂ψ te imamo
µ cos ψ µ sin ψ ν
r= 2 2
x̂ + 2 2
ŷ + 2 ẑ (2.89)
µ +ν µ +ν µ + ν2
ν 2 − µ2 2µν
∂µ r = (cos ψx̂ + sin ψ ŷ) − 2 ẑ (2.90)
µ2 + ν 2 (µ + ν 2 )2
µ
∂ψ r = (− sin ψx̂ + cos ψ ŷ) (2.91)
µ + ν2
2
µ
∂µ r × ∂ψ r = (2µν cos ψx̂ + 2µν sin ψ ŷ + (ν 2 − µ2 )ẑ) (2.92)
(µ2 + ν 2 )3
q
E= (µ2 + ν 2 )3/2 r (2.93)
4π0
Tok je tada
Z2π Zµ0
q µν0 dµdψ
ΦE = (2.94)
4π0 (µ2 + ν02 )3/2
0 0
Zµ0 µ2 + ν02 = x

qν0 µdµ
(2.95)

= 2 2 3/2
= 2µdµ = dx
20 (µ + ν0 ) ν 2 ≤ x ≤ ν 2 + µ 2
0 0 0 0
µ20 +ν02
Z
qν0 dx
= (2.96)
40 x3/2
ν02
!
q ν0
= 1− p . (2.97)
20 µ20 + ν02
Primjer 2.3.12. Nađi električno polje na visini d iznad središta uniformno nabijenog
segmenta linije dužine 2a.
Rješenje. Vektor točke koju opisujemo je r = dẑ, a vektor bilo koje točke na linijskom
segmentu je r0 = (−a, 0, 0)(1 − t) + (a, 0, 0)t = (a(2t − 1), 0, 0) = atx̂, pri čemu je t∈[0,1].
Udaljenost između ovih točaka je:
|r − r0 | = |dẑ − atx̂| = a2 (2t − 1)2 + d2 . (2.98)

p
r0
r−
r
r0
x0 = −a x0 = a
Diferencijalni element dužine je

 
2a
(2.99)

ds = |dr| =  0  dt = 2adt.
0
Ukupni naboj određuje gustoću naboja λ
Z Z1
q= λds = λ 2adtλ = 2aλ. (2.100)
0
Električno polje je prema formuli:

1
u = 2t − 1
(dẑ − atx̂)2adt
Z
1 q
E= (2.101)

= du = 2dt
4π0 2a 0 (a2 (2t − 1)2 + z 2 )3/2 −1 ≤ u ≤ 1
1 d
a ẑ − ux̂
Z
q
= 3/2 du (2.102)
8π0 a2 −1

d 2
u2 + a
2d
qẑ
= qa (2.103)
8π0 a2 d 2
d 2

a a +1
qẑ
= √ . (2.104)
4π0 d d2 + a2
Primjer 2.3.13. Nađi električno polje u točki P=(d,0,0) koja leži na osi uniformno nabi-
jenog segmenta linije dužine a.
Rješenje. Vektor točke koju opisujemo je r = dx̂, a vektor bilo koje točke na linijskom
segmentu je r0 = (0, 0, 0)(1 − u) + (a, 0, 0)u = (au, 0, 0) = aux̂, pri čemu je u ∈ [0, 1].
Udaljenost između ovih točaka je:
|r − r0 | = |(d − au)x̂| = d − au. (2.105)

Diferencijalni element je
ds = |dr| = adu, (2.106)
te je gustoća naboja određena ukupnim nabojem
Z Z1
q= λds = λadu = aλ (2.107)
0
r − r0
r0
r P
x0 = 0 x0 = a
Električno polje je prema formuli:

1 q 1 (d − au)x̂adu
Z
E= (2.108)
4π0 a 0 (d − au)3
Z 1
q du
= x̂ (2.109)
4π0 0 (d − au)2

x = d − au
(2.110)

= dx = −adu
d − a ≤ x ≤ d
Zd
q dx
= x̂ (2.111)
4π0 a x2
d−a

qx̂ 1 1
= − (2.112)
4π0 a d − a d
qx̂ a
= (2.113)
4π0 a d(d − a)
qx̂ 1
= . (2.114)
4π0 d(d − a)
Primjer 2.3.14. Nađi električno polje na visini d iznad središta uniformno nabijenog
jednakostraničnog trokuta stranice dužine 2a.
Rješenje. Trokut kojeg promatramo možemo opisati s 3 vrha. Postavimo jedan vrh na
x-os, φ0 = 0, drugi na kut φ1 = 2π3 i φ2 = 3 . Vrhovi jednakostraničnog trokuta leže na
4π
trokutu opisanoj kružnici, radijusa R = √3 te točke koje odgovaraju vrhovima možemo

2a
odmah izračunati
a0 = R(1x̂ + 0ŷ) (2.115)

2π 2π
a1 = R(cos x̂ + sin ŷ) (2.116)
3 3
4π 4π
a2 = R(cos x̂ + cos ŷ) (2.117)
3 3
ak = R(cos φk x̂ + sin φk ŷ). (2.118)
Stranicu koja povezuje vrh k i vrh k + 1 tada postaje
r00 = a1 t + (1 − t)a0 = (a1 − a0 )t + a0 (2.119)

r01 = a2 t + (1 − t)a1 = (a2 − a1 )t + a1 (2.120)
r02 = a3=0 t + (1 − t)a2 = (a3=0 − a2 )t + a2 (2.121)
r0k = ak+1 t + (1 − t)ak (2.122)

1+u 1+u
= ak+1 + 1− ak (2.123)
2 2
1+u 1−u
= ak+1 + ak (2.124)
2 2
ak+1 + ak ak+1 − ak
= +u , (2.125)
2 2
gdje smo uveli u = 2t − 1. Također, možemo identificirati k = 3 s k = 0. Uvrštavanjem

jednadžbe 3.59 dobivamo
(cos φk+1 + cos φk )x̂ + (sin φk+1 + sin φk )ŷ (cos φk+1 − cos φk )x̂ + (sin φk+1 − sin φk )ŷ

r0k =R +u
2 2
(2.126)
2 cos cos + 2 sin cos
φk+1 +φk φk+1 −φk φk+1 +φk φk+1 −φk
!
x̂ ŷ
=R 2 2 2 2
(2.127)
2
−2 sin sin + 2 cos sin
φk+1 +φk φk+1 −φk φk+1 +φk φk+1 −φk
!
x̂ ŷ
+R u 2 2 2 2
(2.128)
2

π(2k + 1) π π(2k + 1) π
= Rx̂ cos cos − u sin sin (2.129)
3 3 3 3

π(2k + 1) π π(2k + 1) π
+ Rŷ sin cos + u cos sin . (2.130)
3 3 3 3
Diferencijalni element je
q
ds = (ṙk0 )2 du (2.131)
r
π(2k + 1) π π(2k + 1) π
= R sin2 sin2 + cos2 sin2 du (2.132)
√ 3 3 3 3
3
=R du (2.133)
2
= adu, (2.134)
a udaljenost između r i r0 je
v
ud2 + R2 (cos π(2k+1) cos π − u sin π(2k+1) sin π )2
u
|r − rk | = t
0 3 3 3 3 (2.135)
+R2 (sin π(2k+1)
3 cos π
3 + u cos π(2k+1)
3 sin π 2
3 )
r
π π
= d2 + R2 (cos2 + u2 sin2 ) (2.136)
3 3
s
1 3u2

= d2 + R2 + (2.137)
4 4
s
R 2d 2
= + 1 + 3u2 . (2.138)
2 R
Ukupno električno polje je suma po sve tri stranice
1
r − r0k
2 Z
λ X
E= 3/2 adu (2.139)
4π0 3

2d 2
k=0−1 R

8 R +1+ 3u2
cos sin sin

 
Z1 2 −R(cos π(2k+1)
3
π
3 − u π(2k+1)
3
π
3 )
2λa du X
=  −(sin π(2k+1) cos π
cos π(2k+1)
sin π 

+ u 3)
π0 R3 3/2 3 3 3

2d 2

−1 R + 1 + 3u2 k=0 d
(2.140)
 2 
−R cos 3 k=0 cos
π P π(2k+1)
Z1 3 
2λa du
(2.141)
 
= 2
 −R cos π P sin π(2k+1)  ,
 
π0 R3
2d 2
3/2
3 3
−1 R + 1 + 3u2 
k=0

3d
sume kosinusa i sinusa su po iznosu 0 te uz λ = q

6a dobivamo
Z1
6λadẑ du
E= (2.142)
π0 R3
2d 2
3/2
−1 R +1+ 3u2
6λadẑ 2
= (2.143)
π0 R3
q
2d 2 2d 2

1+ R 4+ R
qdẑ 1
= (2.144)
π0 R2 + (2d)2 √R2 + d2

qdẑ 1
= p (2.145)
π0 4a2 /3 + (2d)2 4a2 /3 + d2
3qdẑ 1
= p . (2.146)
4π0 (a + 3d ) 4a2 /3 + d2
2 2
Pod kutem Iz ptičje perspektive
x
r0
r
r−
r
0
2a
Primjer 2.3.15. Nađi električno polje na osi uniformno nabijene kružne petlje radijusa r
na visini d od njegovog središta.
Rješenje. Vektor točke koju opisujemo je r = dẑ, a vektor bilo koje točke na prstenu je
r0 = r cos(φ)x̂ + r sin(φ)ŷ. Udaljenost između ovih točaka je
q
|r − r | = |dẑ − r cos(φ)x̂ − r sin(φ)ŷ| = r2 cos2 φ + r2 sin2 φ + d2 = r2 + d2 , (2.147)
p
0
kao što je prikazano na sljedećoj slici.

r0
r−
q
λ=
r0
2πr
Električno polje je dano izrazom

Z2π
λ(φ) r − r0
E= rdφ (2.148)
4π0 |r − r0 |3
0
Z2π
q r
= (dẑ − r cos(φ)x̂ − r sin(φ)ŷ)dφ (2.149)
2πr 4π0 (r + d2 )3/2
2
0
q 2πd
= ẑ (2.150)
2π 4π0 (r2 + d2 )3/2
qd
= ẑ. (2.151)
4π0 (r + d2 )3/2
2
2.4 Elektrostatički potencijal

Budući da su integrali za nalaženje električnog polja ponekad teški, uvodimo elektrostatski
potencijal, V , kojeg je puno lakše pronaći. Njega definiramo izrazom
E = −∇V. (2.152)
Izraz za elektrostatski potencijal je

N
1 X qk
V (r) = (2.153)
4π0 |r − rk |
k=1
λdr0
Z
1
V (r) = (2.154)
4π0 |r − r0 |
σd2 r0
Z
1
V (r) = (2.155)
4π0 |r − r0 |
ρd3 r0
Z
1
V (r) = . (2.156)
4π0 |r − r0 |
Jednostavnim uvrštavanjem možemo se uvjeriti da ovakav potencijal zadovoljava jednadžbu
2.152.
ρd3 r0
Z
1
−∇V = −∇r = (2.157)
4π |r − r0 |
Z 0
1 1
=− ρd3 r0 ∇r−r0 (2.158)
4π0 |r − r0 |
r − r0
Z
1
=− ρd3 r0 − (2.159)
4π0 |r − r0 |3
= E. (2.160)
Primjer 2.4.1. Električno polje je oblika E = (y + 1)x̂ + (x − 1)ŷ + 2ẑ. Pronaći razliku
potencijala između točaka A = (2, −2, −1) i B = (0, 0, 0). Ponoviti izračun za A = (3, 2, −1)
i B = (−2, −3, 4).
Rješenje. Budući da potencijal ne ovisi o putu, možemo izabrati najjednostavniju spojnicu:
ravnu liniju:
r = A(1 − t) + Bt = (2 − 2t)x̂ + (2t − 2)ŷ + (t − 1)ẑ. (2.161)
Diferencijal je tada
dr = −2dtx̂ + 2dtŷ + dtẑ, (2.162)
a električno polje duž pravca je
E(t) = (2t − 1)x̂ + (1 − 2t)ŷ + 2ẑ. (2.163)
Razlika potencijala je
Z
∆V = − E · dr (2.164)
Z1
=− ((2t − 1)x̂ + (1 − 2t)ŷ + 2ẑ) · (−2dtx̂ + 2dtŷ + dtẑ) (2.165)
0
Z1
=− (6 − 8t)dt (2.166)
0
= −2. (2.167)
U drugom slučaju vidimo da vrijedi

r = A(1 − t) + Bt = (3 − 5t)x̂ + (2 − 5t)ŷ + (−1 + 5t)ẑ (2.168)
dr = (−5x̂ − 5ŷ + 5ẑ)dt (2.169)
E(t) = (3 − 5t)x̂ + (2 − 5t)ŷ + 2ẑ. (2.170)
Za razliku potencijala dobivamo
Z1
∆V = − ((3 − 5t)x̂ + (2 − 5t)ŷ + 2ẑ) · (−5x̂ − 5ŷ + 5ẑ)dt (2.171)
0
Z1
=− (50t + 10)dt = −35. (2.172)
0
Primjer 2.4.2. Naboj je jednoliko raspodijeljen po krivulji opisanoj koordinatama x =

a(cos t + t sin t), y = a(sin t − t cos t). Pronaći potencijal na visini z = d.
Rješenje. Krivulju opisujemo vektorom
r0 = a(cos t + t sin t)x̂ + a(sin t − t cos t)ŷ, (2.173)
a diferencijal duž krivulje računamo iz norme
√
ds = dr02 dt = atdt (2.174)
te potencijal računamo u točki r = dẑ. Udaljenost između r i r0 je
|r − r0 | = a d2 + t2 + 1, (2.175)
p
te je potencijal dan sa
Z2π
λ ds
V = (2.176)
4π0 |r − r0 |
0
Z2π
λ atdt
= q (2.177)
4π0 d 2
0 a a + t2 + 1
s s 
2 2
λ  d d
= + 4π 2 + 1 − + 1 . (2.178)
4π0 a a
Ukupni naboj računamo po formuli

Z Z2π
q= λds = λ atdt = 2π 2 aλ. (2.179)
0
U konačnici, dobivamo potencijal

s s 
2 2
q d d
V = 3  + 4π 2 + 1 − + 1 (2.180)
8π 0 a a a
Primjer 2.4.3. Pronaći potencijal uniformno nabijenog štapa duljine L koji se nalazi pod
kutem od 45◦ u x-y ravnini. Koliki je potencijal za x = y = 0, |z| >> L?
Rješenje. Točka u kojoj računamo potencijal je
r = xx̂ + y ŷ + z ẑ. (2.181)

√
Početna točka štapa je (0, 0, 0) i završava u L/ 2(1, 1, 0) te su stoga naboji na koordinatama
 
1
L
r0 = √ t 1 . (2.182)
2 0
Diferencijalni element i duljina luka krivulje

√ L
ds = 1 + 1 √ dt = Ldt, (2.183)
2
√
gdje ntegriramo od t = 0 do t = L/ 2. Gustoća naboja je dana preko ukupnog naboja
Z Z1
q=λ ds = λ Ldt = λL. (2.184)
0
Potencijal je tada
Z1
q Ldt
V = r (2.185)
4π0 L 2 2
0 x− t √L2 + y − t √L2 + z 2
Z1
q dt
= q √ (2.186)
4π0
0 L2 t2 /2 − 2Lt(x + y) + x2 + y 2 + z 2
√ r
q 2 √ L2 t2 √ 1
= ln |2 x2 + y 2 + z 2 − 2L(x + y) + + 2Lt − 2(x + y)| (2.187)

4π0 L 2 0
√
q
√ x2 + y 2 + z 2 + L2 − 2L(x + y) + √L − (x + y)

q 2
ln (2.188)
2 2
= .

p
4π0 L 2 2 2
x + y + z − (x + y)

U posebnom slučaju potencijal poprima oblik

q
√ 2
z + L 2 L

2 + 2
√
q 2
V = ln (2.189)

4π0 L |z|

√ r
q 2 L2 L
= ln 1 + 2 + √ (2.190)

4π0 L 2z

2|z|
√
q 2 L
≈ ln 1 + √ (2.191)
4π0 L 2|z|
√
q 2 L
≈ √ (2.192)
4π0 L 2|z|
q
= (2.193)
4π0 |z|
Primjer 2.4.4. Naboj je uniformno distribuiran duž prvog luka spirale opisanog koordina-
tama x = R cos t, y = R sin t, z = ct. Pronaći potencijal na z osi i z komponentu električnog
polja duž z osi.
Rješenje. Osnovne izračune dobijemo jednostavnim uvrštavanjem
r = z ẑ (2.194)
r = R cos tx̂ + R sin tŷ + ctẑ
0
(2.195)
dr = −R sin tx̂ + R cos tŷ + cẑ
0
(2.196)
√
(2.197)
p
ds = dr02 = R2 + c2 dt
|r − r0 | = R2 + (z − ct)2 . (2.198)
p
Ukupni naboj je
Z2π
(2.199)
p
q= λds = 2πλ R2 + c2 ,
0
a potencijal je dan izrazom
Z2π √
λ R2 + c2 dt
V = p (2.200)
4π0 R2 + (z − ct)2
0
√
p
λ R2 + c2 ln R 2 + (z − ct)2 − ct + d 2π
= (−1) (2.201)

4π0 c

0
√ √
2
λ R +c 2 2
R +z +z 2
= ln p (2.202)
4π0 c R + (z − 2πc)2 − 2πc + z
2
√
q R2 + z 2 + z
= 2 ln p . (2.203)
8π 0 c R2 + (z − 2πc)2 − 2πc + z
Komponentu električnog polja u Z smjeru dobivamo jednostavnim deriviranjem
!
q 1 1
E z = −∂z V = 2 p −√ . (2.204)
8π 0 c R2 + (z − 2πc)2 R2 + z 2
2.5 Multipolni razvoj elektrostatičkog potencijala

Potencijal je ponekad lakše naći rastavljajući potencijal u red. U ovom poglavlju promotrit
ćemo razvoj u sfernom sustavu.
Ovaj razvoj se temelji na razvoju korijena
l
r<
1 1
(2.205)
X
= √ = P (cos α) ,
|r − r0 |
l
r2 + r02 − 2rr0 cos α l
l+1
r>
gdje se u brojniku nalazi manji od r i r0 , a u nazivniku veći od r i r0 . Pogledajmo preciznije

kut između vektora r i r0 , α
rr0 cos α = r · r0 = rr0 (x̂ sin θ cos φ + ŷ sin θ sin φ + ẑ cos θ) · (x̂ sin θ0 cos φ0 + ŷ sin θ0 sin φ0 + ẑ cos θ0 )
(2.206)
= rr0 (sin θ sin θ0 cos(φ − φ0 ) + cos θ cos θ0 ) (2.207)
cos α = sin θ sin θ cos(φ − φ ) + cos θ cos θ .
0 0 0
(2.208)
Po adicijskom teoremu, ovaj bi nas izraz vodio na

l
1 0 0 r<
X 4π
= Y (θ, φ)Y ∗
(θ , φ ) , (2.209)
|r − r0 |
lm lm l+1
2l + 1 r>
lm
Budući da ovaj izraz sadrži kugline funkcije, često ga nećemo koristiti u punome obliku
jer su nam dovoljni problemi s aksijalnom simetrijom. U tom slučaju, cos α postaje puno
jednostavniji cos α = cos(θ − θ0 ) te možemo koristiti samo Legendreove polinome
l
1 0 r<
(2.210)
X
= P (cos θ)P (cos θ ) .
|r − r0 |
l l l+1
l
r>
Pogledajmo što bismo dobili ako bismo ovaj izraz uvrstili u izraz za elektrostatski potencijal
Z
1 X 1
V = Pl (cos θ) l+1 Pl (cos θ0 )r0l+2 ρ(r0 )dr0 sin θ0 dθ0 dφ0 . (2.211)
4π0 r
l
Pogledajmo prvih nekoliko članova ovog razvoja

Z
1 1
V = ρ(r0 )d3 r0 (2.212)
4π0 r1
Z
1 1
+ cos θ 2 r0 cos θ0 ρ(r0 )d3 r0 (2.213)
4π0 r
3 cos2 θ0 − 1 0 3 0
Z
1 1
+ P2 (cos θ) 3 r02 ρ(r )d r (2.214)
4π0 r 2
Z
1 X 1
+ Pl (cos θ) l+1 Pl (cos θ0 )r0l ρ(r0 )d3 r0 (2.215)
4π0 r
l
q p·^r 1 Qij r̂i r̂j
= + + + ··· , (2.216)
4π0 r 4π0 r2 4π0 r3
gdje smo iskoristiti izraze za prvih nekoliko legendreovih polinoma i uveli monopolni, dipolni
i kvadrupolni moment
Z
q = ρ(r0 )d3 r0 (2.217)
Z
p = ρ(r0 )r0 d3 r0 (2.218)
Z
Qij = (3ri0 rj0 − r02 δij )ρ(r0 )d3 r0 . (2.219)
Električno polje dipola je
1 3(p · r)r − pr2 1 3(p · r̂)r̂ − p

E= 5
= . (2.220)
4π0 r 4π0 r3
Silu na dipol računamo po formuli
F = (p · ∇)E. (2.221)
Primjer 2.5.1. Naboji se nalaze na pozicijama kao na slici. Pronaći monopolni i dipolni
moment potencijala.
z
q, (0, 0, a)
y
−q, (0, −a, 0)
−q, (0, a, 0)
x
Rješenje. Monopolni moment je samo suma naboja Q = q − 2q = −q, dok je dipolni

moment dan izrazom
p = q(aẑ) − q(−aŷ) − q(aŷ) = qaẑ. (2.222)
Potencijal dipola je približno
−q qa cos θ

1
V = + . (2.223)
4π0 r r2
Električno polje dobivamo također direktnim uvrštavanjem
Q 1 3(p · r̂)r̂ − p
E= 2
+ (2.224)
4π0 r 4π0 r3
−qr̂ 1
= 2
+ (3qa cos θr̂ − qaẑ) (2.225)
4π0 r 4π0 r3
−qr̂ qa
= 2
+ (2 cos θr̂ + sin θθ̂). (2.226)
4π0 r 4π0 r3
Primjer 2.5.2. Naboj q je uniformno raspodijeljen duž prstena radijusa R. Pronaći dipolni
i kvadrupolni moment.
Rješenje. Naboj q je ujedno i monopolni moment, te ja gustoća naboja
q
λ= . (2.227)
2πR
Gustoća naboja je
ρ = λδ(r − R)δ(z). (2.228)
Dipolni moment postaje
Z2π cos φ
 
q
p= Rdφ  sin φ  (2.229)
2πR
0 0
= 0. (2.230)
Kvadrupolnom momentu komponente xz i yz iščezavaju jer je z = 0 duž prstena. Ostale

komponente su
Z
Qxx = (3x2 − r2 )ρd3 r (2.231)
Z2π
q
= (3 cos2 φ − 1)R3 dφ (2.232)
2πR
0
Z2π
q 1 + cos 2φ
= (3 − 1)R3 dφ (2.233)
2πR 2
0
R2 q
= (2.234)
Z2
Qyy = (3y 2 − r2 )ρd3 r (2.235)
Z2π
q
= (3 sin2 φ − 1)R3 dφ (2.236)
2πR
0
Z2π
q 1 − cos 2φ
= (3 − 1)R3 dφ (2.237)
2πR 2
0
R2 q
= (2.238)
Z2
Qxy = (3xy)ρd3 r (2.239)
Z2π
q
= (3 cos φ sin φ)R3 dφ (2.240)
2πR
0
Z2π
q sin 2φ 3
= (3 )R dφ (2.241)
2πR 2
0
=0 (2.242)
Z
Qzz = (0 − r2 )ρd3 r (2.243)
Z2π
q
= (−1)R3 dφ (2.244)
2πR
0
= −qR2 . (2.245)
Potencijal je tada približno

q qR2 x2 + y 2 − 2z 2
V = + . (2.246)
4π0 r 8π0 r5
Primjer 2.5.3. Izračunati približni potencijal uniformno ispunjenog paralelepipeda naboja
q koji prolazi kroz točke A = (−a, 0, 0), B = (a, 0, a), C = (0, a, 0), D = (a, a, 0).
Rješenje. Položaj bilo koje točke unutar paralelepipeda parametriziramo vektorom

r = A + (B − A)u + (C − A)v + (D − A)w (2.247)
        
−1 2 1 2
= a  0  + 0 u + 1 v + 1 w (2.248)
0 1 0 0
Ukupni naboj nam omogućava izračun gustoće

Z1 Z1 Z1 2a a 2a
(2.249)

q=ρ 0 a a dudvdw

a 0 0
0 0 0
Z1 Z1 Z1
= ρa 3
dudvdw = a3 ρ (2.250)
0 0 0
q
ρ = 3. (2.251)
a
Dipolni moment je
Z1 Z1 Z1
        
−1 2 1 2
q 3
p = 3a a  0  + 0 u + 1 v + 1 w dudvdw (2.252)
a
0 0 0 0 1 0 0
       
−1 2 2 2 1 2 2
u vw   uv w   uvw   1,1,1
= qa  0  uvw + 0 + 1 + 1 (2.253)
2 2 2

0,0,0
0 1 0 0
 
3
qa  
= 2 . (2.254)
2
1
q qa 3x + 2y + z
V = + . (2.255)
4π0 r 8π0 r3
Primjer 2.5.4. Izračunati približni potencijal elipse poluosi a i b uniformno ispunjene
nabojem q.
Rješenje. Ukupni naboj daje gustoću
q
ρ=
δ(z). (2.256)
abπ
Elipsu parametriziramo koordinatom r ∈ [0, 1]
r = ar cos φx̂ + br sin φŷ. (2.257)
Dipolni moment je
Z1 Z2π ar cos φ
 
q
p= rdrdφ  br sin φ  (2.258)
abπ
0 0 0
= 0. (2.259)
Kvadrupolni momenti Qzx i Qzy propadaju jer je elipsa na plohi z = 0. Preostali kvadru-
polni momenti su
Z2π Z1
q
Qxx = (2a2 cos2 φ − b2 sin2 φ)r2 rdrdφ (2.260)
abπ
0 0
q
= (2a2 − b2 ) (2.261)
4ab
Z2π Z1
q
Qyy = (2b2 cos2 φ − a2 sin2 φ)r2 rdrdφ (2.262)
abπ
0 0
q
= (2b2 − a2 ) (2.263)
4ab
Z2π Z1
q
Qxy = (ab cos φ sin φ)r2 rdrdφ (2.264)
abπ
0 0
=0 (2.265)
Z2π Z1
q
Qzz = (0 − a2 cos2 φ − b2 sin2 φ)r2 rdrdφ (2.266)
abπ
0 0
−q 2
= (a + b2 ). (2.267)
4ab
Približni potencijal je
q 1 q (2a2 − b2 )x2 + (2b2 − a2 )y 2 − (a2 + b2 )z 2
V = + . (2.268)
4π0 r 16π0 ab (x2 + y 2 + z 2 )5/2
Primjer 2.5.5. Niz od N naboja q raspodijeljeno je duž prstena radijusa R. Izračunati
električni dipolni i kvadrupolni moment ove konfiguracije.
Rješenje. Koristeći sferni sustav, gustoća je dana izrazom
N
2πn δ θ − π2

(2.269)
X
ρ=q δ(r − R)δ φ − .
N R2 sin θ
n=0
Monopolni moment je ukupni naboj

Q = N q, (2.270)
dok dipolni moment računamo po formuli
−1 Z∞ Zπ Z2π R sin θ cos φ
 
N
2πn δ θ − π2 2

p=q R sin θ sin φ δ(r − R)δ φ − r dr sin θdθdφ (2.271)
X
R2 sin θ
 
N
n=0 0 0 0 R cos θ
−1 R cos N
2πn
 
N
 sin 2πn  (2.272)
X
= qR N
n=0 0
= 0, (2.273)
gdje smo iskoristili sume
sin 2π(N2N
−1+1)
sin 2π(N −1)
N
2π
sin 0 + (2.274)
X
2N
n = =0
n=0
N sin 2π
2N
sin 2π(N2N
−1+1)
cos 2π(N −1)
N
2π
cos 0 + (2.275)
X
2N
n = = 0.
n=0
N cos 2N
2π
Kod izračuna kvadrupolnih momenata, ne moramo računati Qxz i Qyz jer je z koordinata
naboja jednaka nuli. Preostaju komponente
Z
Qxx = (3x2 − r2 )ρ(r)d3 r (2.276)
N −1
2 2nπ
qR 3 cos (2.277)
X
2
= −1
N
n=0
1 + cos 2nπ
N −1
!
(2.278)
X
2 2 N
= qR qR 3 −1
2
n=0
qR2 N
= (2.279)
Z 2
Qyy = (3y 2 − r2 )ρ(r)d3 r (2.280)
N −1
2 2nπ
qR 3 sin (2.281)
X
2
= −1
N
n=0
1 − cos 2nπ
N −1
!
(2.282)
X
2 2 N
= qR qR 3 −1
2
n=0
qR2 N
= (2.283)
Z 2
Qxy = (3xy)ρ(r)d3 r (2.284)
N −1
2nπ 2nπ
qR 3 cos cos (2.285)
X
2
=
N N
n=0
sin 4nπ
N −1
!
(2.286)
X
2 2 N
= qR qR −1
2
n=0
=0 (2.287)
Z
Qzz = (0 − r2 )ρ(r)d3 r (2.288)
= −qR2 N. (2.289)
qN qN R2 x2 + y 2 − 2z 2
V = + (2.290)
4π0 r 8π0 r5
Primjer 2.5.6. Izračunati monopolni, dipolni i kvadrupolni moment kvadrata stranica

duljine 2a.
Rješenje. Gustoća kvadrata je proporcionalna Diracovoj funkciji u z osi i Heavisideovim

funkcijama u x − y ravnini
ρ = N δ(z)θ(a − |x|)θ(a − |y|), (2.291)
a konstantu normalizacije izračunamo iz ukupnog naboja
Z∞ Z∞ Z∞
q=N dxdydzδ(z)θ(a − |x|)θ(a − |y|) (2.292)
−∞ −∞ −∞
Za Za
=N dxdy = N 4a2 (2.293)
−a −a
q
→N = . (2.294)
4a2
Gustoća je dakle
q
ρ= δ(z)θ(a − |x|)θ(a − |y|). (2.295)
4a2
Monopolni moment je samo ukupni naboj, dok dipolni moment dobivamo uvrštavanjem
Z∞ Z∞ Z∞
p= (xx̂ + y ŷ + z ẑ)ρdxdydz (2.296)
−∞ −∞ −∞
Za Za
q
= (xx̂ + y ŷ)dxdy (2.297)
4a2
−a −a
=0 (2.298)
Kvadrupolne momente dobivamo analogno
Za Za Z∞
4q
Qxx = Qyy = 2 (3x2 − x2 − y 2 − z 2 )δ(z)dxdydz (2.299)
4a
0 0 −∞
Za Za
q
= (3x2 − y 2 )dxdy (2.300)
a2
0 0
Za
q a3
= (2x2 a − )dx (2.301)
a2 3
0
q 2a4 − a4
= (2.302)
a2 3
qa2
= (2.303)
3
Za Za
q
Qxy = 2 (3xy − 0)dxdy (2.304)
4a
0 0
=0 (2.305)
Za Za
−4q
Qzz = (x2 + y 2 )dxdy (2.306)
4a2
0 0
Za
−q a3
= (x2 a + ) (2.307)
a2 3
0
−2q 2 a2
= (2.308)
3
Primjer 2.5.7. Izračunati približni potencijal uniformno nabijenog jednakostraničnog tro-

kuta ukupnog naboja q i duljine stranice a s jednim vrhom u ishodištu.
√
Rješenje. Površina trokuta je a2 3/4 te je površinska gustoća σ = √ .
4q
a2 3
Monopolni
moment je zadan ukupnim nabojem q, dok dipolni računamo
Za/2Z √ Za Z √
3x 3(a−x)
p=σ (xx̂ + y ŷ)dxdy + σ (xx̂ + y ŷ)dxdy (2.309)
0 0
0 a/2
Za/2 √ ! Za √ !
√ ( 3x)2 ŷ √ ( 3(a − x)2 )ŷ
=σ x 2
3x̂ + dx + σ x 3(a − x)x̂ + dx (2.310)
2 2
0 a/2
a3 √3 3a3 ŷ − √ √ a3 − a3 /8
a2 a2 /4
=σ x̂ + + − 3
3ax̂ x̂ (2.311)
24 48 2 3
3ŷ a a2 − a2 /4 3ŷ a3 − a3 /8
+ a2 − 3aŷ + (2.312)
2 2 2 2 3
√

1+9−7 1 + 12 − 18 + 7
= σ x̂a3 3 + ŷa3 (2.313)
24 16
√ 1

4q 1
= √ x̂a3 3 + ŷa3 (2.314)
2
a 3 8 8
√
qa 3ŷ
= (x̂ + ). (2.315)
2 3
Približni potencijal je tada

√
q qa(x + y/ 3)
V = + . (2.316)
4π0 r 8π0 r3
Primjer 2.5.8. U ishodištu koordinatnog sustava nalazi se naboj q, a na z osi na udaljenosti

d nalazi se dipol p. Pronaći silu na dipol ako je on usmjeren u ẑ smjeru te ako je usmjeren
u x̂ smjeru. Ponoviti ovaj izračun u sfernom sustavu.
Rješenje. Ako je dipol u ẑ smjeru, sila je dana izrazom
q xx̂ + y ŷ + z ẑ
F= p∂z 2 (2.317)
4π0 (x + y 2 + z 2 )3/2 x=0,y=0,z=d

qp ẑ
= (2.318)
4π0 z 2 z=d

qp −2ẑ
= . (2.319)
4π0 d3
U sfernom sustavu dipol pokazuje u radijalnom smjeru ako je na z osi i usmjeren je u z

smjeru
q r̂
F= ∂r (2.320)
4π0 r2
q −2ẑ
= . (2.321)
4π0 d3
Ako je dipol usmjeren u x̂ smjeru, dobivamo

q xx̂ + y ŷ + z ẑ
F= p∂x 2 (2.322)
4π0 (x + y 2 + z 2 )3/2 x=0,y=0,z=d

qp xx̂ + z ẑ x̂
= (−3x) + 2 (2.323)

4π0 (x2 + z 2 )5/2 (x + z 2 )3/2 x=0,z=d

qp 2x2 x̂ + 3dxẑ
= (2.324)
4π0 (x2 + d2 )5/2 x=0,z=d

= 0. (2.325)
Rastav u sfernom sustavu daje

cos θ cos φ − sin φ sin θ cos φx̂ + sin θ sin φŷ + cos θẑ

q
F= p sin θ cos φ∂r + ∂θ + ∂φ
4π0 r r sin θ r2

r=d,θ=0
(2.326)
−2(sin θ cos φx̂ + sin θ sin φŷ + cos θẑ) + cos θ cos φ(cos θ cos φx̂ + cos θ sin φŷ

qp
sin φ
4π0 r3 + −sin θ (− sin θ sin φx̂ + sin θ cos φŷ

θ=0
(2.327)
= 0. (2.328)
2.6 Energija elektrostatskog polja

Elektrostatsku energiju možemo izračunati na više ekvivalentnih načina
Z
1
E= ρ(r0 )V (r0 )d3 r0 (2.329)
2
Z
0
E= |E|2 d3 r0 (2.330)
2
Pretpostavimo da se raspodjela naboja može podijeliti u dvije cjeline, ρ1 i ρ2 s pripadnim
potencijalom V1 i V2 . Tada elektrostatska energija postaje
Z
1
E= (ρ1 + ρ2 )(V1 + V2 )d3 r0 (2.331)
2
Z Z Z
1 1 1
= ρ1 V1 d3 r0 + ρ2 V2 d3 r0 + (ρ1 V2 + ρ2 V1 )d3 r0 (2.332)
2 2 2
= E1 + E2 + W, (2.333)
gdje smo uveli interakcijsku energiju W . Koristeći električno polje, dobivamo jednostavniji
izraz
Z
0
E= |E1 + E2 |2 d3 r0 (2.334)
2
Z Z Z
0 0
= |E1 |2 d3 r0 + |E2 |2 d3 r0 + 0 E1 · E2 d3 r0 , (2.335)
2 2
gdje prepoznajemo Z
W = 0 E1 · E2 d3 r0 . (2.336)
2.6 Energija elektrostatskog polja 61
Primjer 2.6.1. Izračunati elektrostatsku energiju homogeno nabijene sfere naboja q i ra-
dijusa R na dva načina.
Rješenje. Električno polje i potencijal homogeno nabijene sfere su
3−(r/R)2
(
q ,r<R
V (r) = 1
2R (2.337)
4π0 R , r > R
(
r
qr̂ ,r<R
E= R3
1
. (2.338)
4π0 r2 , r > R
Elektrostatska energija preko potencijala je

Z R
r2

ρq
E= 2
4πr dr 3 − 2 (2.339)
8π0 2R 0 R
5

qρ R
= R3 − (2.340)
40 R 5R2
3 q2
= . (2.341)
5 4π0 R
Koristeći električno polje dobivamo
Z∞ 2
 R 
0 4πq 2  r4
Z
r dr 
E= dr + (2.342)
2(0 4π)2 R6 r4
0 R
3 q2
= . (2.343)
5 4π0 R
Primjer 2.6.2. Pronaći elektrostatsku energiju sferne ljuske radijusa R i naboja q.
Rješenje. Električno polje uniformno nabijene sferne ljuske je
(
0, r < R
E= q r̂ . (2.344)
4π0 r2 , r > R
Elektrostatska energija je tada

Z∞
4π0 q 2 r2 dr
E= (2.345)
2(4π0 )2 r4
R
1 q2
= . (2.346)
4π0 2R
Primjer 2.6.3. Dvije koncentrične sferne ljuske radijusa Ra i Rb , Rb > Ra nabijene su na-
bojima qa i qb . Pronaći elektrostatsku energiju ovog sustava. Kolika je energija interakcije?
Rješenje. Električno polje uniformno nabijene sferne ljuske je
(
0, r < R
E= q r̂ . (2.347)
4π0 r2 , r > R
Za dvije sferne ljuske tada vrijedi da je ukupno električno polje


0, r < Ra
r̂  qa2
E= r2
, R b > r > Ra . (2.348)
4π0 
 (qa +qb )2
r2
, r > Rb
Energiju dobivamo integriranjem

 
ZRb Z∞
4π0  qa2 r2 dr (qa + qb )2 r2 dr 
E= + (2.349)
2(4π0 )2 r4 r4
 
Ra Rb
qa2
(qa + qb − qa2 )2

1
= + (2.350)
8π0 Ra Rb
2
q 2
1 qa qa qb
= + b + , (2.351)
4π0 2Ra 2Rb Rb
gdje prepoznajemo elektrostatske energije obje sfere i energiju interakcije
1 qa qb
W = . (2.352)
4π0 Rb
2.7 Laplaceova i Poissonova jednadžba. Rubni uvjeti.

Umjesto integriranja, možemo rješavati Maxwellovu jednadžu za elektrostatski potencijal
ρ
∇2 V = − . (2.353)
0
Ako možemo izolirati područje gdje nema naboja, potencijal u njemu dobivamo Laplace-
ovom jednadžbom
∇2 V = 0. (2.354)
Na rubovima tog područja, Ω, možemo imati dva tipa rubnih uvjeta. U slučaju kada je
potencijal na rubu područja zadan imamo Dirichletov rubni uvjet
V |∂Ω = V0 (∂Ω). (2.355)
U slučaju da nam je zadan naboj na rubu područja, s normalom n̂, možemo izračunati
razliku električnog polja s obje strane ruba, što nas dovodi do izraza
σ
(E2 − E1 ) · n̂ = . (2.356)
0
Potencijal u tom slučaju zadovoljava Neumannov rubni uvjet
σ
∂n V 1 − ∂n V 2 = . (2.357)
0
Primjer 2.7.1. Pronaći potencijal u prostoru između dvaju beskonačnih ploča. Ploča na
x = 0 je na potencijalu V1 , a ploča na x = L je na potencijalu V2 . Kako izgleda električno
polje? Uz pretpostavku da električno polje za x < 0 i x > L iščezava, koliki je naboj na
svakoj ploči?
2.7 Laplaceova i Poissonova jednadžba. Rubni uvjeti. 63
Rješenje. Radi se o jednodimenzionalnom problemu, te Laplaceova jednadžba, zajedno s

rubnim uvjetima, glasi
∂x2 V = 0 (2.358)
V (0) = V1 (2.359)
V (L) = V2 . (2.360)
Običnim integriranjem dolazimo do oblika
V (x) = Ax + B. (2.361)
Iz V (0) = V1 dobivamo B = V1 , a iz drugog uvjeta dobivamo A = (V2 − V1 )/L te je

potencijal i pripadno električno polje
V2 − V1
V (x) = x + V1 (2.362)
L
V2 − V1
E(x) = − x̂. (2.363)
L
Normala na x = 0 je n̂ = −x̂, a u x = L normala je n̂ = x̂ Prema tome, naboji na plohama
su
V2 − V1
σ1 = 0 (0 − E(0))(−x̂) = −0 (2.364)
L
V2 − V1
σ2 = 0 (0 − E(L))(x̂) = 0 . (2.365)
L
Primjer 2.7.2. Prostor je ispunjen gustoćom naboja ρ = ρ0 x između x = 0 i x = a. Na
rubovima su zadani potencijali V (x = 0) = 0 i V (x = a) = V0 . Kako izgleda potencijal
V (x)?
Rješenje. Ovaj zadatak svodi se na rješavanje Poissonove jednadžbe

ρ0
∇2 V = ∂x2 V = − x. (2.366)
0
Primijetimo da se radi o jednadbi harmonijskog oscilatora, čije je rješenje
r r
ρ0 ρ0
V (x) = A sin x + B cos x. (2.367)
0 0
Budući da je potencijal u x = 0 jednak 0, rješenje s kosinusom mora otpasti. Uvjet V (a) =

V0 daje
V
A= q0 , (2.368)
sin ρ00 a
odnosno, potencijal je
sin
q
ρ0
0 x
V (x) = V0 . (2.369)
sin
q
ρ0
0 a
Primjer 2.7.3. Između ploča kondenzatora površine A međusobne udaljenosti d = a+b na

udaljenosti a od jedne od njih nalazi se treća ploča ukupnog naboja Q. Koliko je električno
polje između ploča kondenzatora ako je jedna od ploča kondenzatora na potencijalu V0 ?
Kolika je sila na unutarnju ploču?
Rješenje. Prostor možemo podijeliti na dva dijela, 0x < a i a + b > x > a. U oba područja
potencijal linearno ovisi o x, uz rubne uvjete V (0) = 0, V (a + b) = V0
V1 (x) = Ax + B (2.370)
V2 (x) = Cx + D (2.371)
V1 (0) = 0 (2.372)
V2 (a + b) = V0 (2.373)
V2 (a) = V1 (a) (2.374)
σ
∂x V1 (a) − ∂x V2 (a) = (2.375)
0
Uvrštavanjem prva dva rubna uvjeta dobivamo
V1 (x) = Ax (2.376)
V2 (x) = C(x − (a + b)) + V0 . (2.377)
Druga dva rubna uvjeta daju jednadžbe
Aa + Cb = V0 (2.378)
σ
A−C = (2.379)
0
Te vrijedi A = 1 σb
a+b ( 0 + V0 ) i C = 1
odnosno električna polja su
a+b (V0 − σa
0 ),

V0 b Q
E1 = − − ) x̂ (2.380)
d d 0 A

V0 a Q
E2 = − + x̂ (2.381)
d d 0 A
Ukupna sila je umnožak naboja na ploči i srednje vrijednosti električnih polja s obje strane
ploče
Q 2V0 a − b Q
F= − + x̂. (2.382)
2 d d 0 A
2.8 Savršeni vodiči

U savršenim vodičima potencijal je konstantan, odnosno nema električnog polja. Rubni
uvjeti na rubu savršenog vodiča, S, su
V |S = const. (2.383)
σ
∂n V |S = − . (2.384)
0
Kapacitet nekog vodiča na potencijalu V možemo jednostavno izračunati koristeći
E · dA
R
C = 0 S . (2.385)
V
Primjer 2.8.1. U šupljinama unutar sfernog komada vodiča nalaze se naboji qb i qc . Kolika
je sila na svaki pojedini naboj? Koliki je potencijal izvan sfere?
qb qc
Rješenje. Budući da je potencijal unutar vodiča konstantan, na rubovima udubina b i c

je potencijal također konstantan te qb i qc ne osjećaju silu jedan od drugoga.
Na površini udubina iduciraju se naboji −qb i −qc , što dovodi da se na vanjskoj plohi
vodiča inducira naboj qb + qc , uniformno raspodijeljen po površini sfere. Izvan vodiča
potencijal je
qb + qc
V = . (2.386)
4π0 r
Primjer 2.8.2. Naboj q = 2 µC nalazi se na visini od a = 10 cm iznad beskonačne uzem-

ljene ploče. Pronaći ukupan naboj induciran na ploči silu na naboj q te rad potreban za
udaljavanje naboja u beskonačnost.
Rješenje. Ukupan inducirani naboj, q 0 , iznosom je jednak naboju q, ali suprotnog predz-
naka, dakle q 0 = −2 µC. Pomoću metode slika, zaključujemo da se ovaj inducirani naboj
nalazi u točci zrcalno unutar ploče, na udaljenosti −10 cm, kao što je prikazano na sljedećoj
skici.
q r = aẑ
z=0
q0 r0 = −aẑ
Sila je tada
qq 0 q2
F= ẑ = − ẑ. (2.387)
4π0 (2a)2 4π0 (2a)2
Koristeći vrijednost
1 Nm2
= 9 × 109 2 , (2.388)
4π0 C
Dobivamo silu od
(2 × 10−6 C)2 2
9 Nm
F=− 9 × 10 ẑ = −0.9 Nẑ. (2.389)
(20 × 10−2 m)2 C2
Rad te sile je samo integral

Za Za 2
−q 2 q2 9 Nm 4 × 10−12 C2
W = F · dr = dz = = 9 × 10 ẑ = 0.9 N = 0.09 J.
4π0 4z 2 16π0 a C2 40 × 10−2 m
∞ ∞
(2.390)
Primjer 2.8.3. Naboj q nalazi se na poziciji a(x̂ + ẑ), a naboj −q na poziciji a(−x̂ + ẑ).
Na z = 0 nalazi se beskonačna, uzemljena ploča vodiča. Pronaći silu na naboj q. Pronaći
energiju potrebnu da se sastavi ova konfiguracija.
Rješenje. Metodom slika dobivamo da se prividno naboj −q nalazi na a(x̂ − ẑ), te naboj
q na a(−x̂ − ẑ). Sila na naboj q je tada
q2

a(x̂ + ẑ) − a(−x̂ + ẑ) a(x̂ + ẑ) − a(x̂ − ẑ) a(x̂ + ẑ) − a(−x̂ − ẑ)
F= − − +
4π0 |a(x̂ + ẑ) − a(−x̂ + ẑ)|3 |a(x̂ + ẑ) − a(x̂ − ẑ)|3 |a(x̂ + ẑ) − a(−x̂ − ẑ)|3
(2.391)
q2

2ax̂ 2aẑ 2a(x̂ + ẑ)
= − 3/2
− 3/2
+ (2.392)
4π0 2
(4a + 0) 2
(0 + 4a ) (4a2 + 4a2 )3/2
q2

2ax̂ 2aẑ 2a(x̂ + ẑ)
= − 3 − 3 + √ (2.393)
4π0 8a 8a 16 2a3
q2

x̂ + ẑ x̂ + ẑ
= − + √ (2.394)
4π0 a2 4 8 2
q2

−1 1
= + √ (x̂ + ẑ) (2.395)
4π0 a2 4 8 2
q2 √
= (x̂ + ẑ) −4 + 2 . (2.396)
64π0 a2
Primijetimo da je sila na naboj −q simetrična i ima isti iznos. Energiju možemo izračunati
odvodeći naboje q i −q u beskonačnost, u smjerovima sila na njih. Budući da se želimo
gibati iz beskonačnosti do točke na udaljenosti a od ishodišta koja se nalazi u smjeru x̂ + ŷ,
krivulju parametriziramo s
x̂ + ẑ x̂ + ẑ
r = r √ → dr = dr √ . (2.397)
2 2
Budući da su naboji simetrično postavljeni, energija je tada
Za
E=2 F · dr (2.398)
∞
Za √ 2
q2
= −4 + 2 √ dr (2.399)
32π0 r2 2
∞
q2 √
=− (−4 2 + 2) (2.400)
32π0 a
q2 √
= (2 2 − 1). (2.401)
16π0 a
Primjer 2.8.4. Naboj −q nalazi se na poziciji dẑ, a naboj q na 2dẑ. Na z = 0 nalazi se

uzemljena ploča. Koliko iznosi električno polje u točki (0, 0, 0)?
Rješenje. Koristeći metodu slika dobivamo sljedeće električno polje u točki r
r − 2dẑ r − dẑ r + 2dẑ r + dẑ

q
E= − − + . (2.402)
4π0 |r − 2dẑ|3 |r − dẑ|3 |r + 2dẑ|3 |r + dẑ|3
U x, y, z = 0 električno polje je

q −2dẑ −dẑ 2dẑ dẑ
E= − − + (2.403)
4π0 | − 2dẑ|3 | − dẑ|3 |2dẑ|3 |dẑ|3
3 q
= . (2.404)
2 4π0 d2
Primjer 2.8.5. Pronaći kapacitet sfere načinjene od idealnog vodiča radijusa R.
Rješenje. Potencijal izvan sfere možemo pronaći razvojem u red
X Al P l
V = . (2.405)
rl+1
l
Na površini sfere mora vrijediti V = V0 i dobivamo

X Al P l
V 0 P0 = (2.406)
Rl+1
l
2δl0 V0 2 Al
= (2.407)
2l + 1 2l + 1 Rl+1
Al = V0 R (2.408)
V0 R
V (r) = . (2.409)
r
Električno polje je tada E = V0 R
r2
te je kapacitet
r̂
2 R sin θdθdφ
R V0 R 2
C = 0 R (2.410)
V0
= 4π0 R. (2.411)
Primjer 2.8.6. Kondenzator od dvije paralelne ploče kojima je svakoj površina A = 0.2 m2
i razmaknute su d = 1 cm napunjen je do 1 kV te isključen s baterije. Koliko je rada potrebno
uložiti da se ploče kondenzatora razdvoje na dvostruku udaljenost, 2d? Koji je napon ovako
razmaknutog kondenzatora?
Rješenje. Kapacitet pločastog kondenzatora dan je izrazom
A
C = 0 , (2.412)
d
za dvostruko veću udaljenost imamo
A C
C 0 = 0 = . (2.413)
2d 2
Rad je jednak
Q2 Q2 Q2 Q2
W = − = − (2.414)
2C 0 2C C 2C
Q2 (CV )2 CV 2
= = = (2.415)
2C 2C 2
AV 2 0.2 m2 106 V2
= 0 = 8.9 × 10−2 C2 N−1 m−2 (2.416)
2d 0.02 m
= 8.9 × 10 J.
−5
(2.417)
Budući da je naboj na pločama nepromijenjen, vrijedi

CV
Q = CV = C 0 V 0 → V 0 = = 2V = 2 kV. (2.418)
C0
Primjer 2.8.7. Kondenzator se sastoji od dvije kružne ploče na udaljenosti d i radijusa
r >> d. Koliko rada je potrebno uložiti da bi se udaljenost između ploča promijenila na
d0 ?
Rješenje. Naboj je sačuvan prilikom razmicanja ploča te vrijedi C 0 V 0 = CV . Rad je
jednak
C 0 V 02 CV 2 C 2 V 2 CV 2 CV 2 C

W = − = − = − 1 . (2.419)
2 2 2C 0 2 2 C0
Iako su ploče kružne, i dalje se radi o kondenzatoru od ravnih ploča te je kapacitet dan kao
C = 0 A/d. Stoga rad možemo zapisati
0 r2 πV 2 d0 d0 − d

W = − 1 = 0 r2 πV 2 . (2.420)
2d d 2d2
2.9 Elektrostatika u sredstvu. Polarizacija

U sredstvu uz slobodne naboje ρf i σf postoje i vezani naboji, ρb i σb . Vezani naboji
određeni su ako poznajemo polarizaciju, P - dipolni moment po jedinici volumena - na
analogni način s električnim poljem
ρb = −∇ · P (2.421)
σb = P · n̂. (2.422)
Ako rastavimo gustoću naboja na slobodnu i vezanu, uviđamo da su električno polje i

polarizacija povezani s trećim vektorom, D - dielektričnim pomakom, koji opisuje slobodni
naboj
ρf + ρb = ρf − ∇ · P = 0 ∇ · E → ρf = ∇ · (0 E + P) = ∇ · D. (2.423)
Generalno, skup jednadžbi koji opisuju elektrostatiku u sredstvu je
D = 0 E + P (2.424)
∇ · D = ρf (2.425)
∇ · P = −ρb (2.426)
∇ × D = ∇ × P, (2.427)
dok su rubni uvjeti na granici sredstava 1 i 2
(D2 − D1 ) · n̂ = σf (2.428)
(D2 − D1 ) × n̂ = (P2 − P1 ) × n̂ (2.429)
U slučaju linearnih dielektrika, polarizacija je povezana s električnim poljem električnom

susceptibilnošću χe
P = 0 χe E. (2.430)
Uz ovaj uvjet, možemo definirati relativnu permitivnost uvrštavajući izraz za linearne di-
elektrike u definiciju dielektričnog pomaka
D = 0 (1 + χe )E = 0 r E. (2.431)
U ovom slučaju vrijedi ∇ × P = ∇ × E = 0 te imamo pojednostavljeni skup jednadžbi i

rubnih uvjeta
P = 0 χe E (2.432)
D = E (2.433)
∇ · D = ρf (2.434)
∇×D=0 (2.435)
(D2 − D1 ) · n̂ = (2 E2 − 1 E1 ) · n̂ = σf (2.436)
(D2 − D1 ) × n̂ = 0. (2.437)
Primjer 2.9.1. Prostor između dvije ploča površina S, na udaljenosti b, ravninskog kon-
denzatora ispunjen je dielektrikom polovično dielektrikom 1 do udaljenosti a te dielektri-
kom 2 do udaljenosti b paralelno s pločama. Pronaći potencijal, električno polje, dielek-
trični pomak, polarizaciju, slobodne i vezane naboje te kapacitet ovog sustava.
1 2
V =0 V = V0
x = 0x = ax = b
Rješenje. Potencijal za x < a prozovimo V1 , a potencijal za x > a prozovimo V2 . Budući

da je Laplacevoa jednadžba u jednoj dimenziji
∇2 V = ∂x2 V = 0, (2.438)
rješenja su
V1 (x) = Ax + B (2.439)
V2 (x) = Cx + D, (2.440)
uz rubne uvjete
V1 (0) = 0 (2.441)
V2 (b) = V0 (2.442)
V1 (a) = V2 (a) (2.443)
1 ∂x V1 (a) = 2 ∂x V2 (a). (2.444)
Prvi uvjet daje B = 0, dok nakon primjene drugog uvjeta dobivamo
V1 (x) = Ax (2.445)
V2 (x) = C(x − b) + V0 . (2.446)
Posljednja dva uvjeta daju
Aa = C(a − b) + V0 (2.447)
1 A = 2 C, (2.448)
odnosno
2 V0
V1 (x) = x (2.449)
2 a + 1 (b − a)
1 V0
V2 (x) = V0 + (x − b). (2.450)
2 a + 1 (b − a)
Električno polje dobivamo deriviranjem
2 V 0
E1 (x) = −∇V1 = − x̂ (2.451)
2 a + 1 (b − a)
1 V 0
E2 (x) = −∇V2 = − x̂. (2.452)
2 a + 1 (b − a)
Kao što je očekivano, dielektrični pomaci su isti s u oba područja. Dielektrični pomaci i
polarizacije su
1 2 V 0
D1 = 1 E1 = − x̂ (2.453)
2 a + 1 (b − a)
1 2 V 0
D2 = 2 E2 = − x̂ (2.454)
2 a + 1 (b − a)
(1 − 0 )2 V0
P1 = D1 − 0 E1 = − x̂ (2.455)
2 a + 1 (b − a)
(2 − 0 )1 V0
P2 = D2 − 0 E2 = − x̂. (2.456)
2 a + 1 (b − a)
Slobodni površinski naboji na pozicijama x = 0, x = a i x = b te volumne gustoće slobodnih

naboja su
ρf 1 = ∇ · D 1 = 0 (2.457)
ρf 2 = ∇ · D 2 = 0 (2.458)
1 2 V 0
σf,x=0 = x̂ · (D1 − 0) = − (2.459)
2 a + 1 (b − a)
σf,x=a = x̂ · (D2 − D1 ) = 0 (2.460)
1 2 V 0
σf,x=b = x̂ · (0 − D2 ) = . (2.461)
2 a + 1 (b − a)
Vezani naboji su
ρb1 = −∇ · P1 = 0 (2.462)
ρb2 = −∇ · P2 = 0 (2.463)
(1 − 0 )2 V0
σb,x=0 = (−x̂) · P1 = (2.464)
2 a + 1 (b − a)
(1 − 0 )2 V0
σb1,x=a = x̂ · P1 = − (2.465)
2 a + 1 (b − a)
(2 − 0 )1 V0
σb2,x=a = −x̂ · P2 = (2.466)
2 a + 1 (b − a)
(2 − 0 )1 V0
σb,x=b = x̂ · P2 = − . (2.467)
2 a + 1 (b − a)
Kapacitet dobivamo uvrštavanjem na ploči x = b
σf,x=b S 1 2
C= =S (2.468)
V0 2 a + 1 (b − a)
Primjer 2.9.2. Prostor između dvije ploča površina S, na udaljenosti b, ravninskog kon-
denzatora ispunjen je dielektrikom polovično dielektrikom 1 do udaljenosti a te dielektri-
kom 2 do udaljenosti b paralelno s pločama. Na x = a postavljen je površinski naboj σ.
Pronaći potencijal i električno polje ovog sustava, dielektrični pomak, polarizaciju, slobodne
i vezane naboje.
1 2
V =0 σ V = V0
x = 0x = ax = b
Rješenje. Potencijal za x < a prozovimo V1 , a potencijal za x > a prozovimo V2 . Budući

∇2 V = ∂x2 V = 0, (2.469)
rješenja su
V1 (x) = Ax + B (2.470)
V2 (x) = Cx + D, (2.471)
uz rubne uvjete
V1 (0) = 0 (2.472)
V2 (b) = V0 (2.473)
V1 (a) = V2 (a) (2.474)
1 ∂x V1 (a) − 2 ∂x V2 (a) = σ (2.475)
Prvi uvjet daje B = 0, dok nakon primjene drugog uvjeta dobivamo
V1 (x) = Ax (2.476)
V2 (x) = C(x − b) + V0 . (2.477)
Posljednja dva uvjeta daju
Aa = C(a − b) + V0 (2.478)
1 A = 2 C + σ, (2.479)
odnosno
2 V0 + σ(b − a)
V1 (x) = x (2.480)
2 a + 1 (b − a)
1 V0 − σa
V2 (x) = V0 + (x − b). (2.481)
2 a + 1 (b − a)
2 V0 + σ(b − a)
E1 (x) = −∇V1 = − x̂ (2.482)
2 a + 1 (b − a)
1 V0 − σa
E2 (x) = −∇V2 = − x̂. (2.483)
2 a + 1 (b − a)
Dielektrični pomaci se razlikuju. Dielektrični pomaci i polarizacije su
1 2 V0 + 1 σ(b − a)
D1 = 1 E1 = − x̂ (2.484)
2 a + 1 (b − a)
1 2 V0 − 2 σa
D2 = 2 E2 = − x̂ (2.485)
2 a + 1 (b − a)
(1 − 0 )(2 V0 + σ(b − a))
P1 = D1 − 0 E1 = − x̂ (2.486)
2 a + 1 (b − a)
(2 − 0 )(1 V0 − σa)
P2 = D2 − 0 E2 = − x̂. (2.487)
2 a + 1 (b − a)
Slobodni površinski naboji na pozicijama x = 0, x = a i x = b te volumne gustoće slobodnih

naboja su
ρf 1 = ∇ · D 1 = 0 (2.488)
ρf 2 = ∇ · D 2 = 0 (2.489)
1 2 V0 + 1 σ(b − a)
σf,x=0 = x̂ · (D1 − 0) = − (2.490)
2 a + 1 (b − a)
σf,x=a = x̂ · (D2 − D1 ) = σ (2.491)
1 2 V0 − 2 σa
σf,x=b = x̂ · (0 − D2 ) = 2 E2 = − . (2.492)
2 a + 1 (b − a)
Vezani naboji su
ρb1 = −∇ · P1 = 0 (2.493)
ρb2 = −∇ · P2 = 0 (2.494)
(1 − 0 )(2 V0 + σ(b − a))
σb,x=0 = (−x̂) · P1 = (2.495)
2 a + 1 (b − a)
(1 − 0 )(2 V0 + σ(b − a))
σb1,x=a = x̂ · P1 = − (2.496)
2 a + 1 (b − a)
(1 − 0 )(2 V0 − σa)
σb2,x=a = −x̂ · P2 = (2.497)
2 a + 1 (b − a)
(2 − 0 )(1 V0 − σa)
σb,x=b = x̂ · P2 = − . (2.498)
2 a + 1 (b − a)
Primjer 2.9.3. Prostor između dvije ploča površina S, na udaljenosti a, ravninskog kon-
denzatora ispunjen je dielektrikom do polovice visine dielektrikom 1 , dok je ostatak ispu-
njen dielektrikom 2 . Pronaći potencijal, elektrčno polje, dielektrični pomak, polarizaciju,
slobodne i vezane naboje te kapacitet ovog sustava.
2
V =0 V = V0
1
x=0 x=a
Rješenje. Potencijal u donjem prozovimo V1 , a potencijal u gornjem prozovimo V2 . Budući

∇2 V = ∂x2 V = 0, (2.499)
rješenja su
V1 (x) = Ax + B (2.500)
V2 (x) = Cx + D, (2.501)
uz rubne uvjete
V1 (0) = 0 (2.502)
V2 (0) = 0 (2.503)
V1 (a) = V0 (2.504)
V2 (a) = V0 (2.505)
E1 · x̂ = E2 · x̂ (2.506)
Prvi i drugi uvjet daju B = D = 0, dok nakon primjene posljednjeg uvjeta dobivamo
A = C. Primjenom uvjeta u x = a dobivamo
x
V1 (x) = V2 (x) = V0 (2.507)
a
(2.508)
V0
E1 (x) = −∇V1 = − x̂ (2.509)
a
V0
E2 (x) = −∇V2 = − x̂. (2.510)
a
Dielektrični pomaci i polarizacije su
V0
D1 = 1 E1 = −1 x̂ (2.511)
a
V0
D2 = 2 E2 = −2 x̂ (2.512)
a
V0
P1 = D1 − 0 E1 = −(1 − 0 ) x̂ (2.513)
a
V0
P2 = D2 − 0 E2 = −(2 − 0 ) x̂. (2.514)
a
Slobodni površinski naboji na pozicijama x = 0 i x = a te volumne gustoće slobodnih
naboja su
ρf 1 = ∇ · D 1 = 0 (2.515)
ρf 2 = ∇ · D 2 = 0 (2.516)
V0
σf 1,x=0 = x̂ · (D1 − 0) = −1 x̂ (2.517)
a
V0
σf 1,x=a = x̂ · (0 − D1 ) = 1 x̂ (2.518)
a
V0
σf 2,x=0 = x̂ · (D2 − 0) = −2 x̂ (2.519)
a
V0
σf 2,x=a = x̂ · (0 − D2 ) = 2 x̂ (2.520)
a
(2.521)
Vezani naboji su
ρb1 = −∇ · P1 = 0 (2.522)
ρb2 = −∇ · P2 = 0 (2.523)
V0
σb1,x=0 = (−x̂) · P1 = (1 − 0 ) (2.524)
a
V0
σb1,x=b = x̂ · P1 = −(1 − 0 ) (2.525)
a
V0
σb2,x=0 = (−x̂) · P2 = (2 − 0 ) (2.526)
a
V0
σb2,x=b = x̂ · P2 = −(2 − 0 ) (2.527)
a
Kapacitet dobivamo uvrštavanjem
σf 1,x=b S2 + σf 2,x=b S2 S 1 + 2
C= = . (2.528)
V0 a 2
Primjer 2.9.4. Prostor z < 0 ispunjen je dielektrikom 2 , a prostor z > 0 dielektrikom 1 .

Na poziciji r = dẑ nalazi se naboj q. Pronađite potencijal u prostoru.
Rješenje. zadatak rješavamo metodom slika. U prostoru z > 0 potencijal i električno polje
imaju oblik
q0

1 q
V = + (2.529)
4π1 |ρρ̂ + (z − d)ẑ| |ρρ̂ + (z + d)ẑ|
!
1 q(ρρ̂ + (z − d)ˆ) q 0 (ρρ̂ + (z + d)ẑ)
E= + , (2.530)
4π1 |ρρ̂ + (z − d)ẑ|3 |ρρ̂ + (z + d)ẑ|3
dok za z < 0 imaju oblik
q 00

1
V = (2.531)
4π2 |ρρ̂ + (z − d)ẑ|
!
1 q 00 (ρρ̂ + (z − d)ˆ)
E= . (2.532)
4π2 |ρρ̂ + (z − d)ẑ|3
Uz rubne uvjete V1 (z = 0) = V2 (z = 0) i E1z (z = 0)1 = E2z (z = 0)2 dobivamo
q − q 0 = q 00 (2.533)
1
q + q 0 = q 00 , (2.534)
2
odnosno
21
q0 = q (2.535)
1 + 2
1 − 2
q 00 = q. (2.536)
1 + 2
Primjer 2.9.5. Prostor između dvije koncentrične sfere, radijusa Ra i Rb je do kuta α

ispunjen dielektrikom 1 , a ostatak dielektrikom 2 . Unutarnja sfera je nabijena nabojem
Q, a vanjska s −Q. Pronaći električno polje, dielektrični pomak, kapacitet i elektrostatsku
energiju sustava.
1
2α
2 Q −Q
Rješenje. Granica između dvaju dielektrika je u θ̂ smjeru, te stoga vrijedi
D1θ = D2θ (2.537)

E1r = E2r , (2.538)
a dielektrični pomaci se mogu razlikovati u radijalnom smjeru. Primijenimo Gaussov zakon

Z cos α Z 1
2πR2 D1 d cos θ + 2πR2 D2 d cos θ = Q (2.539)
−1 cos θ
2πR E(1 (1 + cos α) + 2 (1 − cos α)) = Q.
2
(2.540)
Polja E i D su stoga
Q 1
E= r̂ (2.541)
2πr 1 (1 + cos α) + 2 (1 − cos α)
2
Q 1
D1 = r̂ (2.542)
2πr 1 (1 + cos α) + 2 (1 − cos α)
2
Q 2
D2 = r̂ (2.543)
2πr 1 (1 + cos α) + 2 (1 − cos α)
2
(2.544)
Razlika potencijala između dvaju sfera je
Rb
Rb − Ra
Z
Q 1
V =− Edr = (2.545)
Ra 2π 1 (1 + cos α) + 2 (1 − cos α) Ra Rb
te je kapacitet stoga
Q Rb Ra
C= = 2π(1 (1 + cos α) + 2 (1 − cos α)) . (2.546)
V Rb − Ra
Ostalo je izračunati elektrostatsku energiju

Z
1
E= D·E (2.547)
2
cos
Rα R1
ZRb 1 + 2
2πQ2 dr cos α
(2.548)
−1
=
8π 2 r2 (1 (1 + cos α) + 2 (1 − cos α))2
Ra
Q2 Rb − Ra
= (2.549)
4π(1 (1 + cos α) + 2 (1 − cos α)) Ra Rb
Primjer 2.9.6. Prostor između dva koncentrična cilindra duljine L ispunjen je dielektrikom
1 za kuteve [−α, α], dok je ostatak cilindra ispunjen dielektrikom 2 . Izračunati kapacitet
ako je na unutarnjem cilindru naboj Q.
1
2 Q 2α −Q
Rješenje. Koristimo Gaussov zakon daje

 α  −α
Zπ

Z Z
Q = LrE  dφ1 + 2  dφ + dφ , (2.550)
−α −π α
odnosno
Q
E= ρ̂ (2.551)
2r(1 α + (π − α)2 )
Q1
D1 = ρ̂ (2.552)
2r(1 α + (π − α)2 )
Q2
D2 = ρ̂. (2.553)
2r(1 α + (π − α)2 )
Razlika potencijala je
Q Rb
V = ln (2.554)
2(1 α + (π − α)2 ) Ra
te je kapacitet po jedinici duljine
C 2(1 α + (π − α)2 )
= (2.555)
L ln R
Rb
a
Primjer 2.9.7. Sfera je do radijusa a ispunjena dielektrikom relativne permitivnosti r1

te od a do b dielektrikom r2 te se nalazi u vanjskom električnom polju u z smjeru. Pronaći
električni potencijal u prostoru.
Rješenje. Podijelimo prostor na područje 1, r < a, 2, a < r < b i 3, r > b. Vanjski

potencijal na velikim udaljenostima mora odgovarati konstantnom električnom polju u z
smjeru
V3 (r >> b) = −E0 r cos θ. (2.556)
Rješenje tražimo u obliku
r
V1 = A cos θ (2.557)
a
a2

r
V2 = B + C 2 ) cos θ (2.558)
a r
2

b
V3 = −E0 r + D 2 cos θ cos θ. (2.559)
r
Rubni uvjeti daju sustav jednadžbi
A−B−C =0 (2.560)
r1 A − r2 B + 2r2 C = 0 (2.561)
a 3 a
B+ C− D = −E0 a (2.562)
b b
a 3 a
r2 B − 2r2 C + 2D = −E0 a. (2.563)
b b
Rješavanjem ovog sustava dobivamo
9E0a r2
A=− (2.564)
22r2
+ 2r2 + r1 (r2 + 2) + 22r2 + 4r2

(a/b)3
2r1 r2 − 2r1 −
3E0a (r1 + 2r2 )
B=− (2.565)
(a/b) 2r1 r2 − 2r1 − 22r2 + 2r2 + r1 (r2 + 2) + 22r2 + 4r2

3
3E0a (r1 − r2 )

C= (2.566)
(a/b)3 2r1 r2 − 2r1 − 22r2 + 2r2 + r1 (r2 + 2) + 22r2 + 4r2

E0a (a/b)3 (r1 − r2 ) − r1 + r2 2(a/b)3 r1 − 2(a/b)3 r2 + r1 + 2r2 − 2r2

D=
(a/b) (a/b)3 2r1 r2 − 2r1 − 22r2 + 2r2 + r1 (r2 + 2) + 22r2 + 4r2

(2.567)
(2.568)
3. Magnetostatika
3.1 Stacionarne struje

Struje su naboj u gibanju. Analogno gustoćama naboja, možemo definirati struju I i
gustoće struja K i J
I = λv (3.1)
K = σv (3.2)
J = ρv, (3.3)
dimenzije ovih veličina su A = C/s, A/m = Cs−1 m−1 i A/m2 = Cs−1 m−2 , respektivno.
Primijetimo da smo struju prikazali kao vektor. Ovaj smjer odgovara smjeru brzine te ako
integriramo duž linijski raspodijeljene struje, dobivamo naboj koji je protekao u jedinici
vremena kroz neki dio prostora
dq
= I · v̂ = I (3.4)
dt Z
= K · dr (3.5)
Z
= J · d2 r. (3.6)
Budući da je naboj sačuvam vrijedi

dρ
= 0. (3.7)
dt
Budući da je ρ općenito funkcija položaja i vremena, ovaj diferencijal možemo raspisati
koristeći parcijalne derivacije
dρ dr
= ∂t ρ + ∇ρ · (3.8)
dt dt
= ∂t ρ + ∇ · J = 0. (3.9)
80 Poglavlje 3. Magnetostatika
Ograničimo se na slučaj stacionarnih struja - kada vrijedi da se naboj ne gomila u bilo kojoj
točki - ∂t ρ = 0. Ovaj se uvjet svodi na
∇ · J = 0. (3.10)
U integralnom obliku, uvjet stacionarnih struja nam govori da struja niti u jednoj točci
prostora ne izvire niti ponire
I
J · d2 r = 0. (3.11)
U slučaju nekoliko žica I1 , · · · , In koje se spajaju u nekoj točki, uvjet stacionarnosti je

zapravo Kirchoffov zakon
(3.12)
X
Ii = 0.
i
3.2 Magnetsko polje

Ako je poznata distribucija struja, magnetsko polje računamo po Biot-Savartovom zakonu
Idr0 × (r − r0 )
Z
µ0
B= (3.13)
4π |r − r0 |3
K × (r − r0 ) 2 0
Z
µ0
B= d r (3.14)
4π |r − r0 |3
J × (r − r0 ) 3 0
Z
µ0
B= d r (3.15)
4π |r − r0 |3
U magnetostatici, divergencija i rotacija magnetskog polja su
∇·B=0 (3.16)
∇ × B = µ0 J (3.17)
U integralnom obliku, dolazimo do Ampereovog zakona

I
B · dr = µ0 I. (3.18)
Možemo također definirati i tok magnetskog polja kroz neku površinu, S

Z
ΦM = B · dA. (3.19)
S
Primjer 3.2.1. Štap se proteže duž z osi od točke z1 do z2 = z1 + L i njime teče struja I.
Pronaći magnetsko polje u prostoru. Što se događa u slučaju z1 → −∞ i z2 → ∞.
Rješenje. Koordinata točke u kojoj računamo polje je r = ρρ̂, a koordinata točke na štapu
je r0 = z 0 ẑ. Magnetsko polje je

Zz2
µ0 dz 0 ẑ × (ρρ̂ − z 0 ẑ)
B= I (3.20)
4π (ρ2 + z 02 )3/2
z1
Zz2
µ0 Iρ dz 0
= φ̂ (3.21)
4π (ρ2 + z 02 )3/2
z1
µ0 I φ̂ z2 z1
= (p 2 −p 2 ). (3.22)
4πρ z2 + ρ 2 z 1 + ρ2
U slučaju z1 → −∞ i z2 → ∞ dobivamo polje beskonačne žice
µ0 I
B= φ̂. (3.23)
2πρ
Primjer 3.2.2. Prstenom radijusa R teče struja I. Pronaći magnetsko polje iznad centra
prstena.
Rješenje. Položaj točke na prstenu je r0 = R(cos φ0 x̂ + sin φ0 ŷ) te je tangentni vektor
krivulje dr0 = R(− sin φ0 x̂ + cos φ0 ŷ) = Rφ̂. Magnetsko polje je
Z2π
µ0 Rφ̂dφ0 × (z ẑ − Rρ̂)
B= I (3.24)
4π (z 2 + R2 )3/2
0
Z2π
µ0 R(ρ̂ + Rẑ)dφ0
= I (3.25)
4π (z 2 + R2 )3/2
0
Z2π
µ0 Rẑdφ0
= I (3.26)
4π (z 2 + R2 )3/2
0
µ0 I ẑ R2
= . (3.27)
2 (R2 + z 2 )3/2
Primjer 3.2.3. Diskom radijusa R teče uniformno raspodijeljena struja I. Pronaći mag-
netsko polje na z osi.
Rješenje. Koristimo rješenje zadatka 3.2.2. Gustoća struje je dana izrazom
KR = I, (3.28)
te samo trebamo zamijeniti I sa Kdρ i integrirati. Ovim postupkom dobivamo

ZR
µ0 K ρ2 dρ
B = ẑ (3.29)
2 (ρ2 + z 2 )3/2
0
√ !
µ0 I z 2 + R2 + R R
= ẑ ln −√ . (3.30)
2R |z| R2 + z 2
Primjer 3.2.4. Dvije ploče kondenzatora, naboja ±σ nalaze se u ravninana z = ±a/2.

Ploče se gibaju brzinom v u ŷ smjeru. Pronaći magnetsko polje u prostoru. Koliki je tok
magnetskog polja kroz kvadrat postavljen u y − z ravnini stranice a centriran u ishodištu
koordinatnog sustava?
σ
v = v ŷ
y
x
−σ
Rješenje. Struja je dana umnoškom površinske gustoće naboja i brzine. Na gornjoj ploči
teče struja K+ , a na donjoj K−
K+ = σv = σv ŷ (3.31)
K− = −σv = −σv ŷ (3.32)
Zamislimo petlju duljine L u x − z ravnini. Možemo iskoristiti Ampereov zakon za svaku

ploču zasebno
B+ 2L = µ0 K+ L (3.33)
B− 2L = µ0 K− L (3.34)
te dobivamo
µ0 σv a
B+ = sgn z − x̂ (3.35)
2 2
−µ0 σv a
B− = sgn z + x̂. (3.36)
2 2
Ukupno magnetsko polje je
(
µ0 σv a a 0, |z| > a/2
B= x̂ sgn z − − sgn z + = . (3.37)
2 2 2 −µ0 σv x̂, |z| < a/2
Budući da je kvadrat postavljen tako da se proteže od z = −a/2 do z = a/2, površina

kvadrata je opisana vektorom dA = dydz x̂. Tok je tada
Za/2 Za/2
ΦB = dydzB · x̂ = −µ0 σva2 . (3.38)
−a/2 −a/2
Primjer 3.2.5. Beskonačna ploča paralelna s xy ravninom proteže se od z = −a do z = a.

Kroz ploču teče gustoća struje J = J x̂. Pronaći magnetsko polje u prostoru.
Rješenje. Koristimo Ampereov zakon uz petlju u y − z ravnini duljine L u y smjeru i koja

se proteže od −|z| do |z| u z smjeru. Ampereov zakon daje
(
2|z|LJ, |z| < a
2LB = µ0 . (3.39)
2aLJ, |z| > a
Dobivamo magnetsko polje

(
z, |z| < a
B = −µ0 J ŷ . (3.40)
a sgn(z), |z| > a
Primjer 3.2.6. Kroz ishodište koordinatnog sustava prolazi beskonačna žica kroz koju teče
struja I. Provjeriti Ampereov zakon koristeći krivulju na slici.
(0, 1)
(−1, −1) (1, −1)
Rješenje. Razdijelimo krivulju u tri dijela, koja svaki odvojeno parametriziramo
r1 = (x̂ − ŷ)t + (1 − t)(−x̂ − ŷ) = (2t − 1)x̂ − ŷ (3.41)

r2 = (ŷ)t + (1 − t)(x̂ − ŷ) = (1 − t)x̂ + ˆ(2t − 1)ŷ (3.42)
r3 = (−x̂ − ŷ)t + (1 − t)ŷ = −tx̂ + (1 − 2t)ŷ (3.43)
dr1 = 2dtx̂ (3.44)
dr2 = −dtx̂ + 2dtŷ (3.45)
dr3 = −dtx̂ − 2dtŷ (3.46)
|r1 |2 = 2(2t2 − 2t + 1) (3.47)
2 2
|r2 | = (5t − 6t + 2) (3.48)
|r3 |2 = (5t2 − 4t + 1) (3.49)
dok mgnetsko polje žice možemo izraziti u kartezijevim koordinatama kao
µ0 I µ0 I −yx̂ + xŷ
B= φ̂ = (3.50)
2πr 2π x2 + y 2
Linijski integral magnetskog polja je tada

 
(x̂+(2t−1)ŷ)·2dtx̂
I Z 1 2
2(2t −2t+1)
µ0 I
B · dr = (3.51)
 ((1−2t)x̂+(1−t)ŷ)·(−dtx̂+2dtŷ) 
+ 2 −6t+2)

2π  (5t 
(2t−1)x̂−tŷ)·(−dtx̂−2dtŷ)
0 + (5t2 −4t+1)
Z1
µ0 I dt dt dt
= 2
+ 2 + 2 (3.52)
2π 2t − 2t + 1 5t − 6t + 2 5t − 4t + 1
0
µ0 I 1
= (− arctan(1 − 2t) − arctan(3 − 5t) − arctan(2 − 5t)) (3.53)

2π 0
µ0 I − arctan(−1) + arctan(1) − arctan(−2)

= (3.54)
2π + arctan(3) − arctan(−3) + arctan(2)
µ0 I
= (arctan(1) + arctan(2) + arctan(3)) (3.55)
π
µ0 I π 2+3
= + arctan (3.56)
2π 4 1−6
µ0 I π π
= +π− (3.57)
2π 4 4
= µ0 I. (3.58)
Primjer 3.2.7. Nađi magentsko polje na visini d iznad središta jednakostraničnog trokuta
stranice dužine 2a kojim teče struja I u smjeru označenom na slici.
P
r0
r
r−
r
0
x0 = −2a x0 = 2a
Rješenje. Trokut kojeg promatramo možemo opisati s 3 vrha. Postavimo jedan vrh na
x-os, φ0 = 0, drugi na kut φ1 = 2π3 i φ2 = 3 . Vrhovi jednakostraničnog trokuta leže na
4π
trokutu opisanoj kružnici, radijusa R = √3 te točke koje odgovaraju vrhovima možemo

2a
odmah izračunati
ak = R(cos φk x̂ + sin φk ŷ). (3.59)
Stranicu koja povezuje vrh k i vrh k + 1 tada postaje
ak+1 + ak ak+1 − ak
r0k = ak+1 (1 − t) − ak t = +u , (3.60)
2 2
gdje smo kao i u prethodnim zadacima uveli u = 2t − 1. Također, možemo identificirati
k = 3 s k = 0. Uvrštavanjem jednadžbe 3.59 dobivamo
π(2k + 1) π π(2k + 1) π
r0k = Rx̂(cos cos − u sin sin ) (3.61)
3 3 3 3
π(2k + 1) π π(2k + 1) π
+ Rŷ(sin cos + u cos sin ). (3.62)
3 3 3 3
Vektorski iferencijalni element je
π(2k + 1) π π(2k + 1) π
dr0 = −x̂duR sin sin ) + ŷRdu cos sin , (3.63)
3 3 3 3
a udaljenost između r i r0 je
v
ud2 + R2 (cos π(2k+1) cos π − u sin π(2k+1) sin π )2
u
|r − rk | = t
0 3 3 3 3 (3.64)
+R2 (sin π(2k+1)
3 cos π3 + u cos π(2k+1)
3 sin π3 )2
r
π π
= d2 + R2 (cos2 + u2 sin2 ) (3.65)
3 3
s
1 3u2

= d2 + R2 + (3.66)
4 4
s
R 2d 2
= + 1 + 3u2 . (3.67)
2 R
Ukupno magnetsko polje je suma po sve tri stranice
1
dr0 × (r − r0k )
2 Z
µ0 I X
B= 3/2 (3.68)
4π 3

2d 2
k=0−1 R

+ 1 + 3u 2
8 R
cos sin
 
π(2k+1) π
Z1 2 dR 3 3
2µ0 I du
(3.69)
X
= 3 3/2 dR sin π(2k+1)
sin π
πR 3 3
 
2d 2 2 sin π cos π

+ 1 + 3u 2 k=0
−1 R R 3 3
 2 
dR sin 3 k=0 cos
π P π(2k+1)
Z1 3 
2µ0 I du
(3.70)
 
= 2
π(2k+1)  ,
sin sin
 
3 3/2 π P
πR
2d 2
 dR 3 3
−1 R + 1 + 3u2 
k=0

3R sin 3 cos 3
2 π π
sume kosinusa i sinusa su po iznosu 0 dobivamo
Z1
6µ0 IR2 sin π3 cos π3 ẑ du
B= (3.71)
πR3
2d 2
3/2
−1 R + 1 + 3u2
6µ0 IR2 sin π3 cos π
3 ẑ 2
= (3.72)
πR3
q
2 2d 2
1 + 2d

R 4+ R
6µ0 IR2 sin π3 cos π3 ẑ 1

= √ (3.73)
π R2 + (2d)2
R2 + d2
6µ0 IR2 sin π3 cos π3 ẑ 1
= p (3.74)
π 2
4a /3 + (2d) 2
4a2 /3 + d2
√
6 3µ0 Ia2 ẑ 1
= p . (3.75)
4π (a2 + 3d2 ) 4a2 /3 + d2
Primjer 3.2.8. Struja I prolazi petljom prikazanom na slici. Izračunati magnetsko polje
na x osi.
y = −R I y=R
Rješenje. Kružni dio, označen s r1 , parametriziramo kutem φ, dok ravni dio, označen s
r2 , parametriziramo parametrom t. Točka u kojoj računamo polje je r = xx̂
r1 = R(cos φŷ + sin φẑ) (3.76)

dr1 = R(− sin φŷ + cos φẑ)dφ (3.77)
r − r1 = xx̂ − R(cos φŷ + sin φẑ) (3.78)
|r − r1 | = x + R
2 2 2
(3.79)
r2 = −Rŷ(1 − t) + tRŷ = Rŷ(2t − 1) (3.80)
dr2 = 2Rdtŷ (3.81)
r − r2 = x−̂Rŷ(2t − 1) (3.82)
|r − r2 |2 = x2 + R2 (2t − 1)2 . (3.83)
Vektorski produkti su

x̂ ŷ ẑ
dr1 × (r − r1 ) = 0 − sin φ cos φ Rdφ (3.84)

x −R cos φ −R sin φ

x̂ ŷ ẑ
dr2 × (r − r2 ) = 0 (3.85)

2R 0 = −2xRdtẑ.
x −R(2t − 1) 0
Magnetsko polje je tada
dr1 × (r − r1 ) dr2 × (r − r2 )
Z
µ0 I
B= + (3.86)
4π |r − r1 |3 |r − r2 |3
 π
Z1

µ0 I  Rdφ(Rx̂ + x cos φŷ + x sin φẑ) −2xRẑdt
Z
= +  (3.87)
4π (x2 + R2 )3/2 (x2 + (2t − 1)2 R2 )3/2
0 0

u = 2t − 1
(3.88)

= du = 2dt
−1 ≤ u ≤ 1
 
Z1
µ0 I  R πx̂ + Rx(sin π − sin 0)ŷ + Rx(cos 0 − cos π)ẑ
2 du
= − xRẑ

4π
 2
(x + R )2 3/2
2
3/2 
3 x + u2
−1 R R2
(3.89)
 
µ0 I  R2 πx̂ + 2Rxẑ 2xẑ u 1
= − (3.90)

2
2 2 3/2
q
4π R x

(x + R ) 2 x 2
+ u 2 −1
R 2 R 2
2
µ0 I R πx̂ + 2Rxẑ 2Rẑ
= − √ (3.91)
4π (x2 + R2 )3/2 x x2 + R 2

µ0 I 2Rẑ 2
2 2 2
(3.92)

= R πx̂ + x −x −R
4π(x2 + R2 )3/2 x
R2

µ0 I 2R
= x̂ − ẑ (3.93)
4 (x2 + R2 )3/2 πx
Primjer 3.2.9. Žica kroz koju prolazi struja I zakrivljena je kao na slici. Izračunati
magnetsko polje duž x osi.
α
x
α
Rješenje. Gornji dio žice označimo s r1 , a donji s r2 . Točka u kojoj računamo polje je
r = xx̂.
r1 = R cos αx̂ + R sin αŷ (3.94)

dr1 = (cos αx̂ + sin αŷ)dR (3.95)
r − r1 = (x − R cos α)x̂ − R sin αŷ (3.96)
|r − r1 | = (x − R cos α) + R sin
2 2 2 2
α = x − 2xR cos α + R
2 2
(3.97)

x̂ ŷ ẑ
dr1 × (r − r1 ) = cos α sin α 0 dR = −ẑx sin αdR (3.98)

x − R cos α −R sin α 0
r2 = R cos αx̂ − R sin αŷ (3.99)
dr2 = (cos αx̂ − sin αŷ)dR (3.100)
r − r2 = (x − R cos α)x̂ + R sin αŷ (3.101)
|r − r2 |2 = (x − R cos α)2 + R2 sin2 α = x2 − 2xR cos α + R2 (3.102)

x̂ ŷ ẑ
dr2 × (r − r2 ) = − cos α − sin α 0 dR = ẑx sin αdR. (3.103)

x − R cos α R sin α 0
U gornjem dijelu integriramo od R = ∞ do R = 0, a u donjem od R = 0 do R = ∞
Z0 Z∞
 
µ0 I  ẑx sin αdR ẑx sin αdR
B= − + (3.104)
(x2 − 2xR cos α + R2 )3/2 (x2 − 2xR cos α + R2 )3/2

4π
∞ 0
Z∞
µ0 I ẑx sin αdR
= (3.105)
2π (x2 − 2xR cos α + R2 )3/2
0
µ0 I sin αxẑ 4R − 4x cos α 1 ∞
= √ (3.106)

2π 4x2 − 4x2 cos2 α x2 − 2xR cos α + R2 0

µ0 I sin αẑ R − x cos α ∞
= √ (3.107)

2πx x − 2xR cos α + R 0
2 2

 
µ0 I sin αẑ 1 − R cos α
x
x cos α 
=  lim q + (3.108)
2πx(1 − cos α) R→∞ x + 1 − 2 x cos α
2 2 |x|
R2 R
µ0 I sin αẑ 1 + cos α, x > 0

(
= (3.109)
2πx(1 − cos α) 1 − cos α, x < 0
2
sin α
(
=
µ0 I ẑ 1−cos α, x > 0 (3.110)
sin α
2πx 1+cos α , x < 0
2 sin α cos α

2 1
µ0 I ẑ 1−1+2 sin2 α2 x , x > 0
 2
= (3.111)
2π  2 sin 2 2cos
α α
2 1
1+2 cos α −1 x
, x<0
2
µ0 I ẑ cot 2 |x| , x > 0

(
α 1
= (3.112)
2π tan α2 −1|x| , x < 0
µ0 I ẑ cot α2 ,
(
x>0
= . (3.113)
2π|x| − tan 2 , x < 0
α
Primjer 3.2.10. Struja teče kroz žicu koja se zakreće pod pravim kutem. Pronaći mag-
netsko polje na pozitivnoj x osi.
x
I
Rješenje. Žicu podijelimo na dio duž x osi, r1 , i na dio duž y osi, r2 . Polje računamo za
x = xx̂.
r1 = ξ x̂ (3.114)
dr1 = dξ x̂ (3.115)
r − r1 = (x − ξ)x̂ (3.116)
dr1 × (r − r1 ) = dξ x̂ × (x − ξ)x̂ = 0 (3.117)
|r − r1 |2 = |x − ξ| (3.118)
r2 = −η ŷ (3.119)
dr2 = −dη ŷ (3.120)
r − r2 = xx̂ + η ŷ (3.121)
dr2 × (r − r2 ) = −dη ŷ × (xx̂ + η ŷ) = xẑdη (3.122)
|r − r2 |2 = x2 + η 2 . (3.123)
Budući da je dr1 paralelan s r − r1 , jedini doprinos magnetskom polju je od drugog dijela
Z∞
µ0 I xẑdη
B= (3.124)
4π (x2 + η 2 )3/2
0
µ0 Ixẑ η ∞
= (3.125)

p
4π x2 x2 + η 2 0

 
µ0 I ẑ  1
= lim q − 0 (3.126)
4πx η→∞ 1 + x2
η2
µ0 I ẑ
= . (3.127)
4πx
Primjer 3.2.11. Struja I teče žicom postavljenom duž x osi. Žica je savijena tako da čini
polukrug radijusa a. Izračunati magnetsko polje na z osi. Izračunati posebno za z = 0.
x
I
Rješenje. Žicu podijelimo na tri dijela. Točka u kojoj računamo polje je r = z ẑ

r1 = ξ x̂ (3.128)
dr1 = dξ x̂ (3.129)
r − r1 = z ẑ − ξ x̂ (3.130)
|r − r1 | = ξ + z
2 2 2
(3.131)
dr1 × (r − r1 ) = −z ŷ (3.132)
r2 = a cos φx̂ + a sin φŷ (3.133)
dr2 = (− sin φx̂ + cos φŷ)adφ (3.134)
r − r2 = z ẑ − a cos φx̂ − a sin φŷ (3.135)
|r − r2 | = z + a
2 2 2
(3.136)

x̂ ŷ ẑ
dr2 × (r − r2 ) = −a sin φ a cos φ 0 dφ = (z cos φx̂ + z sin φŷ + aẑ)adφ (3.137)

−a cos φ −a sin φ z
r3 = ξ x̂ (3.138)
dr3 = dξ x̂ (3.139)
r − r3 = z ẑ − ξ x̂ (3.140)
|r − r3 |2 = ξ 2 + z 2 (3.141)
dr3 × (r − r3 ) = −z ŷ. (3.142)
Magnetsko polje je
 −a
Z0 Z∞

−z ŷdξ (z cos φx̂ + z sin φŷ + aẑ)dφ −z ŷdξ 
Z
µ0 I 
B= 3/2
+a 3/2
+
4π 2
(z + ξ )2 2
(z + a )2 (z + ξ 2 )3/2
2
−∞ π a
(3.143)
Z∞
 
µ0 I  −z ŷdξ a
= 2 3/2
+ 2 (−πaẑ + 0x̂ − 2z ŷ) (3.144)
4π (z 2
+ξ )2 (z + a2 )3/2
a
!
µ0 I −2z ŷ ξ ∞ πa2 ẑ + 2zaŷ
= − 2 (3.145)

z2
p
4π z2 + ξ2 a (z + a2 )3/2
   
2
=
µ0 I  −2ŷ  lim q 1 −√
a  − πa ẑ + 2zaŷ  (3.146)
4π z ξ→∞ 2
1 + xξ2
2
z +a 2 (z 2 + a2 )3/2
πa2 ẑ + 2zaŷ

µ0 I −2ŷ a
= 1− √ − 2 . (3.147)
4π z z 2 + a2 (z + a2 )3/2
Za z = 0 komponenta u ŷ jednaka je 0 te preostaje
µ0 I ẑ
B=− . (3.148)
4πa
Primjer 3.2.12. Zavojnica je namotana N namotaja u dužinu 2h te debljine M namotaja
tako da se žice protežu od radijusa a do radijusa b. Izračunati magnetsko polje na z osi.
Izvrijedniti izraz za z = 0 uz h >> a, b.
a b
z=h
z = −h
Rješenje. Problem možemo aproksimirati gustoćom struje čiju veličinu dobivamo iz uvjeta
Z
I= J · dA = 2h(b − a)J, (3.149)
te je stoga gustoća struje
I
J= φ̂. (3.150)
(b − a)2h
Točka u kojoj računamo polje je R = z ẑ, a točka unutar distribucije struje je
r0 = ρρ̂ + z 0 ẑ (3.151)
d3 r0 = ρdρdφdz 0 (3.152)
r − r = (z − z )ẑ − ρρ̂
0 0
(3.153)
φ̂ × (r − r ) = (z − z )ρ̂ + ρẑ
0 0
(3.154)
|r − r0 |2 = (z − z 0 )2 + ρ2 . (3.155)
Magnetsko polje dobivamo integriranjem
J × (r − r0 ) 3 0
Z
µ0
B= d r (3.156)
4π |r − r0 |3
Zb Z2π Zh
µ0 N M I (z − z 0 )ρ̂ + ρẑ
= dz 0 dφρdρ (3.157)
8πh(b − a) ((z − z 0 )2 + ρ2 )3/2
a 0 −h
Zh
µ0 N M I ẑ ρ2
= 2π dz 0 dρ (3.158)
8πh(b − a) ((z − z 0 )2 + ρ2 )3/2
−h
0

ζ = z − z
0 (3.159)

= dζ = −dz

z − h ≤ ζ ≤ z + h
z+h
ρ2 dρdζ
Z
µ0 N M I ẑ
= (3.160)
4h(b − a) (ζ 2 + ρ2 )3/2
z−h
Zb
µ0 N M I ẑ ρ2 dρζ z+h
= p (3.161)
4h(b − a)

ρ2 ζ 2 + ρ2 z−h
a
p !
µ0 N M I ẑ ρ + ρ2 + ζ 2 z+h b
= ζ ln (3.162)
4h(b − a) |ζ|

z−h a
p !
µ0 N M I ẑ b + b2 + ζ 2 z+h
= ζ ln p (3.163)
4h(b − a)

a + a2 + ζ 2 z−h
p p !
µ0 N M I ẑ b + b2 + (z + h)2 b + b2 + (z − h)2
= (z + h) ln p − (z − h) ln p .
4h(b − a) a + a2 + (z + h)2 a + a2 + (z − h)2
(3.164)
Za h >> a, b te uz z = 0 vrijedi svodimo se na magnetsko polje zavojnice struje M I s N

zavoja po jedinici duljine 2h

p p !
µ0 N M I ẑ b+ b2 + (h)2 b+ b2 + (h)2
B= (h) ln p − (−h) ln p (3.165)
4h(b − a) a + a2 + (h)2 a + a2 + (h)2
√
µ0 N M I ẑ b + b2 + h2
= ln √ (3.166)
2(b − a) a + a2 + h2
q
b 2
µ0 N M I ẑ + 1 + hb 2
ln (3.167)
h
= q
2(b − a) a
+ 1 + ha2
2
h

µ0 N M I ẑ b a
≈ ln 1 + − ln 1 + (3.168)
2(b − a) h h
µ0 N M I ẑ b − a
≈ (3.169)
2(b − a) h
N
= µ0 M I ẑ . (3.170)
2h
3.3 Vektorski potencijal magnetskog polja

Za magnetsko polje također možemo uvesti potencijal, A definiran izrazom
B = ∇ × A, (3.171)
Uvrštavanjem u Maxwellove jednadžbe, dobivamo sljedeći izraz za vektorski potencijal ras-
podjele struje
Idr0
Z
µ0
A= (3.172)
4π |r − r0 |
K
Z
µ0
A= d2 r0 (3.173)
4π |r − r0 |
J
Z
µ0
A= d3 r0 (3.174)
4π |r − r0 |
Približni vektorski potencijal i magnetsko polje možemo izračunati koristeći magnetski di-
polni moment. On je jednak
Z
1
m= r × Idr (3.175)
2
Z
1
m= r × Kd2 r (3.176)
2
Z
1
m= r × Jd3 r. (3.177)
2
Ovi izrazi nam omogućavaju jednostavno računanje približnog vektorskog potencijala i
magnetskog polja
µ0 m × r
A= (3.178)
4π r3
µ0 3(m · r)r − mr2
B= (3.179)
4π r5
Primjer 3.3.1. Pronaći vektorski potencijal beskonačno dugačke žice kojom teče struja I.
Rješenje. Magnetski potencijal dan je izrazom B = ∇ × A. Budući da magnetsko polje
žice poznajemo, potrebno je samo raspisati rotaciju u cilindričnom sustavu, uočavajući da
je smjer magnetskog polja φ̂
µ0 I
Bφ = = (∇ × A)φ = −∂ρ Az . (3.180)
2πρ
Integrirajući od proizvoljne točke c dobivamo
Zρ
µ0 I ρ
Az = − dρB φ = − ln . (3.181)
2π c
c
Prema tome, vektorski potencijal je

µ0 I ρ
A = −ẑ ln . (3.182)
2π c
Primjer 3.3.2. Pronaći vektorski potencijal izvan žice radijusa a kroz koju teče uniformna
gustoća struje ako je u njoj izdubljena cilindrična šupljina radijusa b na udaljenosti d od
središta žice.
y
b
x
d
a
Rješenje. Struja I je raspodijeljena kroz cijelu dostupnu površinu

Z
J · dA = J(πa2 − πb2 ) = I, (3.183)
odnosno
I
J= . (3.184)
π(b2 − a2 )
Šupljinu možemo gledati kao negativnu gustoću struje −J koja teče kroz plohu b2 π te koja
ima pomaknuto ishodište. Imamo struje
I1 = Ja2 π (3.185)
I2 = −Jb2 π. (3.186)
K oristeći rješenje prethodnog zadatka
µ0 I1 ẑ ρ µ0 I2 ẑ ρ2
A=− ln − ln (3.187)
2π cp 2π c p
2
ẑJa π 2
x +y 2 Jb2 πẑ (x − d)2 + y 2
=− ln + ln (3.188)
4π cp 2π c p
2
Ia ẑ 2
x +y 2 2
Ib ẑ (x − d)2 + y 2
=− ln + ln . (3.189)
4π(a2 − b2 ) c 2π(a2 − b2 ) c
Primjer 3.3.3. Žicom koja se proteže od z = −L/2 do z = L/2 teče struja I. Pronaći
vektorski potencijal i magnetsko polje u prostoru za z = 0. Pokazati da se za veliki L
magnetsko polje svodi na magnetsko polje beskonačne žice.
Rješenje. Izrazi korisni u proračunu su
r = z ẑ + ρρ̂ (3.190)
r = z ẑ
0 0 0
(3.191)
r − r = ρρ̂ + (z − z )ẑ
0 0
(3.192)
|r − r0 | = ρ2 + (z − z 0 )2 (3.193)
p
0
dr = z ẑ 0
(3.194)
Vektorski potencijal dan je izrazom
ZL/2
µ0 Idz 0 ẑ
A= p (3.195)
4π ρ2 + (z − z 0 )2
−L/2
z+L/2
Z
µ0 I ẑ dζ
= p (3.196)
4π ζ 2 + ρ2
z−L/2
q 2
µ0 I ẑ z + L2 + ρ2 + z + L
ln q (3.197)
2
= .
4π 2
z − L2 + ρ2 + z − L
2
Magnetsko polje dobivamo rotacijom
B = ∇ × A = −∂ρ Az φ̂ (3.198)
 
−µ0 I φ̂  1 ρ 1 ρ
= q q −q q .
4π 2 L 2 L 2 L 2
z + L2 + ρ2 + z + L L

2 z+ 2 + ρ2 z− 2 + ρ2 +z− 2 z− 2 + ρ2
(3.199)
Na z = 0 imamo
 
−µ0 I φ̂  1 ρ 1 ρ
B(z = 0) = q q −q q 
4π L 2
L L 2
L 2
L L 2

2 + ρ2 + 2 2 + ρ2 2 + ρ2 − 2 2 + ρ2
(3.200)
q q 
L 2 L L 2 L

−µ0 I φ̂ ρ + ρ2 − − + ρ2 −
(3.201)
2 2 2 2
= q 
L2 L2
4π L 2
ρ2 + −
2 + ρ2 4 4
µ0 I φ̂ 1
= r 2 . (3.202)
2πρ
1 + 2ρ
L
U slučaju jako duge žice (ρ >> L/2) dobivamo magnetsko polje beskonačno duge žice
µ0 I
B= φ̂. (3.203)
2πρ
Primjer 3.3.4. Izračunati magnetske dipolne momente kružne petlje radijusa R i eliptične
petlje poluosi a i b.
Rješenje. U prvom slučaju relevantne veličine su
r = R(cos φx̂ + sin φŷ) = Rρ̂ (3.204)
dr = R(− sin φx̂ + cos φŷ) = Rφ̂ (3.205)
te je magnetski moment dan izrazom
Z2π
1
m= IRρ̂ × Rdφφ̂ (3.206)
2
0
R2 I
= 2πẑ (3.207)
2
= R2 πI ẑ. (3.208)
U drugom slučaju imamo
r = (a cos φx̂ + b sin φŷ) (3.209)
dr = (−a sin φx̂ + b cos φŷ)dφ, (3.210)
iz čega zaključujemo
Z2π
1
m= (a cos φx̂ + b sin φŷ) × I(−a sin φx̂ + b cos φŷ)dφ (3.211)
2
0
Z2π
1
ab cos2 φẑ + ab sin2 φẑ dφ (3.212)

=
2
0
= abπI ẑ. (3.213)
Primjer 3.3.5. Žica, kojom teče struja I, je gusto namotana s N namotaja u kružni vijenac
između radijusa a i b. Pronaći magnetski dipolni moment ove konfiguracije.
a b
Rješenje. Distirbuciju struje možemo aproksimirati površinskom gustoćom struje

Z ZB
NI = K · n̂dl = Kdr = K(b − a), (3.214)
a
odnosno
I
K= φ̂. (3.215)
b−a
Magnetski dipolni moment računamo po formuli
Z
1
m= r × Kd2 r (3.216)
2
Z2π Zb
1
= ρdρdφρρ̂ × K φ̂ (3.217)
2
0 a
Zb
ẑK
= 2π ρ2 dρ (3.218)
2
a
b3
− a3
= ẑKπ (3.219)
3
b − a3
3
= ẑN Iπ . (3.220)
3(b − a)
3.4 Lorentzova sila

Ako se naboj q giba brzinom v te se nalazi u magnetskom polju, na njega djeluje Lorentzova
sila. Ukupna sila na naboj u električnom i magnetskom polju je
F = q (E + v × B) . (3.221)
Ako promatramo gustoću naboja, Lorentzov zakon daje gustoću sile
dF = (λE + I × B)ds (3.222)
= (σE + K × B)d r 2
(3.223)
= (ρE + J × B)d3 r (3.224)
Ukupnu silu dobijemo jednostavnim integriranjem, primjerice za struju I

Z Z Z
F = (λE + I × B)ds = λEds + Idr × B. (3.225)
Često nam je potreban izraz u slučaju kada nema električnog polja, odnosno
Z
F = Idr × B. (3.226)
Također, možemo izračunati i moment sile dM = r × dF, te je ukupni moment sile tada
Z
M = r × (Idr × B) (3.227)
Z
= r × (K × B)d2 r (3.228)
Z
= r × (J × B)d3 r. (3.229)
Bitno je naglasiti da magnetske sile ne vrše rad. Promotrimo diferencijal rada dW

dW = F · dr = F · vdt = q(v × B) · vdt = qB(v × v)dt = 0. (3.230)
S druge strane, magnetsko polje ima pohranjenu energiju
Z
1
E= B2 d3 r. (3.231)
2µ0
Primijetimo da vrijedi izraz
∇ · (A × B) = B · (∇ × A) − A · (∇ × B) = B2 − µ0 A · J. (3.232)
Budući da je rub volumena integracije u beskonačnosti, energiju magnetskog polja možemo
ekvivalentno izraziti Z
1
E= d3 rJ · A. (3.233)
2
Također možemo izračunati silu na magnetski dipol
F = (m · ∇)B (3.234)
Primjer 3.4.1. Oko žicr kojom prolazi struja I1 postavljena je druga žica kroz koju prolazi
struja I2 kao na slici. Pronaći silu i moment sile na drugu žicu.
y
2a I2
b
x
I1
Rješenje. Magnetsko polje žice 1 je
µ0 I1 µ0 I1 xŷ − yx̂
B1 = φ̂ = . (3.235)
2πρ 2π x2 + y 2
Žicu 2 podijelimo na 4 dijela s opisana koordinatama
r1 = xx̂ + bŷ (3.236)

dr1 = dxx̂ (3.237)
r2 = ax̂ + y ŷ (3.238)
dr2 = dy ŷ (3.239)
r3 = aρ̂ (3.240)
dr3 = aφ̂dφ (3.241)
r4 = −ax̂ + y ŷ (3.242)
dr4 = dy ŷ. (3.243)
Sila je tada
!
µ0 I 1 I 2 X Z dri × (xi ŷ − yi x̂)
F= (3.244)
2π
i
x2i + yi2 )
Za Z0
µ0 I 1 I 2 dxx̂ × (xŷ − bx̂) dy ŷ × (aŷ − yx̂)
= + (3.245)
2π x2 + b2 y 2 + a2
−a b
Zπ Zb
aφ̂dφ × φ̂ dy ŷ × (−aŷ − yx̂)
+ + (3.246)
a y 2 + a2
2π 0
 a
Zb Zb

Z
µ0 I 1 I 2  xdxẑ ydyẑ ydyẑ 
= − +0+ (3.247)
2π x2 + b2 y 2 + a2 y 2 + a2
−a 0 0
= 0. (3.248)
Magnetski moment je
X Z ri × (dri × (xi ŷ − yi x̂))

!
µ0 I1 I2
M= (3.249)
2π
i
x2i + yi2
Za
µ0 I1 I2 bŷ + xx̂) × (dxx̂ × (xŷ − bx̂))
= (3.250)
2π x2 + b2
−a
Z0
(ax̂ + y ŷ) × (dy ŷ × (aŷ − yx̂))
+ (3.251)
a2 + y 2
b
Zπ
aρ̂ × (aφ̂dφ × φ̂)
+ (3.252)
a
2π
Zb
(−ax̂ + y ŷ) × (dy ŷ × (−aŷ − yx̂))
+ (3.253)
a2 + y 2
0
Za Z0 Zb
µ0 I1 I2 (bŷ + xx̂) × xẑ y(ax̂ + y ŷ) × ẑ (−ax̂ + y ŷ) × yẑ
= dx + dy + dy
2π x2 + b2 a2 + y 2 a2 + y 2
−a b 0
(3.254)
Za Zb Zb
µ0 I1 I2 −x2 ŷdx (−ay ŷ + y 2 x̂) (ay ŷ + y 2 x̂)
= 2 − dy + dy (3.255)
2π x2 + b2 y 2 + a2 y 2 + a2
0 0 0
a b
 
Z 2
Z
µ0 I2 I2  b aydy 
= ŷ −2 1− 2 dx + 2 (3.256)
2π x + b2 a2 + y 2
0 0
η = y 2 + a2

= (3.257)
dη = 2ydy
 2 +b2

Za aZ
µ0 I1 I2  dx a dη 
= ŷ −a + b2 2 2
+ (3.258)
π x +b 2 η

0 a2
b2 a2 +b2

µ0 I1 I2 x a a
= ŷ −a + arctan + ln η 2 (3.259)

π b b 0 2 a
b2

µ0 I1 I2 a a
= ŷ −a + b arctan + ln 1 + 2 (3.260)
π b 2 a
 s 
2
µ0 I1 I2  b a b 
= aŷ −1 + arctan + ln 1 + (3.261)
π a b a
3.5 Induktivitet
Primijetimo da je tok magnetskog polja kroz strujnu petlju proporcionalan struji koja kroz
nju prolazi.
ΦB = LI. (3.262)
Prema tome, induktivitet računamo kao
Z
1
L= B · d2 r. (3.263)
I
Ovu konstantu proporcionalnosti nazivamo samoinduktivitet.
Promotrimo slučaj više strujnih petlji. Ukupno magnetsko polje je suma vektorskih
potencijala od svake petlje zasebno
A= Ai . (3.264)
X
Ukupna energija pohranjena u magnetskom polju je tada

Ii dri · Ij drj
Z I I
1 XX 1 XX 1 XX
E= d rJi · Aj =
3
= Ii Ij Mij , (3.265)
2 2 |ri − rj | 2
i j i j i j
gdje smo uveli međuinduktivnost za i 6= j

dri · drj
I I
Mij = . (3.266)
|ri − rj |
Analogno, mogli smo krenuti od magnetskih polja u izrazu za energiju. Ekvivalentno vrijedi
Z
1
Mij = d3 rBi · Bj . (3.267)
µ0 I i I j
Ukupnu energiju tada možemo izračunati kao

1X
(3.268)
X
E= Li Ii2 + Mij Ii Ij .
2
i i6=j
3.6 Magnetostatika u sredstvu

4. Elektrodinamika
4.1 Ohmov zakon

Ako na naboj djeluju električna i magnetska polja, dolazi do pojave struje. Proporcionalnost
između gustoće struje i sile po jediničnom naboju f je vodljivost σ
J = σf = σ(E + v × B). (4.1)
Ovaj izraz zove se Ohmov zakon. Vodljivost ima jedinicu S/m = A/V/m. Ekvivalentno,
definiramo otpornost
1
ρ= . (4.2)
σ
Otpornost mjerimo u mjernim jedinicama Ωm. Promotrimo žicu presjeka A i duljine L.
U ovom jednostavnom slučaju kada je električno polje razlika potencijala kroz duljina žice
E = ∆V /L. Gustoća struje je J = I/A te dobivamo
I ∆V L
=σ →V = I = RI, (4.3)
A L σA
gdje smo uveli otpor
L
R=ρ , (4.4)
A
koji se mjeri u jedinicama Ω.
4.2 Elektromotorna sila

4.3 Faradayev zakon
4.4 Maxwellove jednadžbe
5. Elektromagnetski valovi
5.1 Valna jednadžba

5.2 Elektromagnetski val u vakuumu i u sredstvu
5.3 Polarizacija elektromagnetskog vala
6. Specijalna teorija relativnosti
6.1 Lorentzove transformacije

6.2 Dilatacija vremena i paradoks blizanaca
6.3 Transformacija brzina. Zbrajanje brzina.
6.4 Relativistička energija i impuls

Bilješke

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Bilješke

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Elektrodinamika

Ovo su bilješke autorovih predavanja iz kolegija Elektrodinamika, na trećoj

1 Osnove vektorske analize . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

5 Elektromagnetski valovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105

6 Specijalna teorija relativnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107

1.1 Skalari, vektori i tenzori

Transformacije koordinata iz sustava S, opisanog koordinatama ri , u sustav S 0 , opi-

rj̄ ej̄ = ri ei . (1.5)

Ovaj izraz možemo rastaviti na sljedeći način

Ovaj niz jednakosti možemo skraćeno zapisati

Prema tome, jednadžbu 1.5 možemo pomnožiti s eī

S druge strane vrijedi

eī (r) = eī ri ei = ri eī (ei ) = ri Aīi . (1.19)

Izjednačavanjem dobivamo koordinate sustava S 0 izračene preko koordinata sustava S

rī = Aīi ri . (1.20)

A = Aīi eī ⊗ ei = A21 A22 A23  . (1.21)

Tenzore ranga 2 transformiramo analogno vektorima

T īj̄ = Aīi Aj̄ j T ij . (1.22)

Ovaj izraz matrično možemo zapisati kao

Rješenje. Transfromacija je samo množenje matrice s vektorom

cos φ − sin φ 0 x cos φ − y sin φ

Transformacija tenzora ranga 2 je

cos φ − sin φ 0 cos φ sin φ 0

=  sin φ cos φ 0 T yx cos φ − T yy sin φ T yx sin φ + T yy cos φ T yz  (1.26)

+ sin φ cos φ  T xx − T yy T xy + T yx 0 (1.29)

Za Kroneckerov tenzor vrijedi T xx = T yy = T zz = 1

dakle Kroneckerov tenzor ima isti oblik u zarotiranom sustavu.

1.2 Sklarni i vektorski produkt

a · b = (ai ei )(bj ej ) = ai bj δ ij = ai bi . (1.38)

U ovome poglavlju promatramo euklidski prostor, te su iznosi vektora sa indeksom gore i

gdje je ij k Levi-Civita tenzor.

Primjer 1.2.1. Izračunati c · (a × b) u Einsteinovoj notaciji.

Rješenje. Direktnim računom dobivamo

c · (a × b) = cm ij k ai bj em · ek = cm ij k ai bj δkm = ai bj cm ijm , (1.40)

Primjer 1.2.2. Pokazati da vrijedi c · (a × b) = a · (b × c) = b · (c × a).

Rješenje. Koristeći prethodni zadatak uočavamo cikličnost Levi-Civita simbola, iz čega

c · (a × b) = ai bj ck ijk = ai bj ck jki → c · (a × b) = b · (c × a) (1.41)

Primjer 1.2.3. Pokazati da vrijedi a × (b × c) = b(a · c) − c(a · b).

Rješenje. Direktnim uvrštavanjem dobivamo

a × (b × c) = ai (b × c)j ek ij k (1.43)

Primjer 1.2.4. Izračunati a · (b × (c × d)) i a × (b × (c × d))

Rješenje. Koristeći prethodni zadatak dobivamo

a · (b × (c × d)) = a · (c(d · b) − d(c · b)) = (a · c)(d · b) − (a · d)(c · b) (1.49)

1.3 Diferencijalni operatori

Primjer 1.3.1. Izračunati divergenciju i rotaciju u kartezijevom koordinatnom sustavu.

Odgovarajući diferencijalni elementi površina su

+ (Ay (y, y, z − ∆z/2) − Ay (x, y, z + ∆z/2)) dy = (∂y Az − ∂z Ay )∆y∆z.

Analogno, za ostale smjerove dobivamo

Površinski diferencijalni elementi koji pokazuju izvan sfernog isječka su

d2 r4 = (∂r r4 × ∂θ r4 )drdθ = rr̂ × θ̂drdθ = rφ̂φ+ ∆φ (1.97)

Gaussovim zakonom dobivamo

Za rotaciju, zapišimo općeniti diferencijlni element za plohu normale n

d2 r = nr r̂r2 sin θdθdφ + nθ θ̂r sin θdrdφ + nφ φ̂rdrdθ. (1.106)

Za plohu u smjeru r̂, zamislimo pravokutnik u kojemu se θ i φ mijenjaju te su mu rubovi

dr1 = rθ̂φ+∆φ/2 dθ (1.107)

Stokesov zakon daje

i i=1 i=5 i=9

Primjer 1.3.4. Pokazati da vrijedi

∇(f g) = ei (∂ i (f )g + f ∂ i (g)) = g∇f + f ∇g (1.135)

1.4 Diracova δ funkcija

U trodimenzionalnom sustavu također možemo uvesti Diracovu δ funkciju

budući da je ρ0 konstanta, vrijedi ρ0 = q te je gustoća

ρ(r) = qδ(x − x0 )δ(y − y0 )δ(z − z0 ). (1.160)

Ako uvedemo Lameove koeﬁcijente za transformaciju xi = xi (ξ 1 , ξ 2 , ξ 3 )

gdje je ij k Levi-Civita tenzor.

c · (a × b) = cm ij k ai bj em · ek = cm ij k ai bj δkm = ai bj cm ijm , (1.40)

c · (a × b) = ai bj ck ijk = ai bj ck jki → c · (a × b) = b · (c × a) (1.41)

a × (b × c) = ai (b × c)j ek ij k (1.43)

Konstruiramo element površine: