Nekonvencionalni mjerni transformatori

NCIT

Autor:
Mirsad Madeško

Sarajevo, juni 2010.

 SADRŽAJ
SAŽETAK.................................................................................................................................. 4
ABSTRACT ............................................................................................................................... 4
1. UVOD – POSTAVKA ZADATKA ................................................................................... 5
2. KONVENCIONALNI MJERNI TRANSFORMATORI ................................................... 7
2.1. NAPONSKI MJERNI TRANSFORMATORI ................................................................................... 11
2.1.1. Opće karakteristike naponskih transformatora ............................................................. 15
2.2. STRUJNI MJERNI TRANSFORMATORI ...................................................................................... 16
2.2.1. Zasićenje strujnih transformatora ................................................................................. 20
2.2.2. Zaostali fluks ................................................................................................................. 21
2.3. ZAŠTITA MJERNIH TRANSFORMATORA OD EKSPLOZIJE ......................................................... 21
3. NEKONVENCIONALNI MJERNI TRANSFORMATORI ............................................ 22
3.1. FIBEROPTIČKI KABEL ............................................................................................................. 23
3.1.1. Konstrukcija kabela, karakteristike, prednosti i sistem prijenosa ................................. 23
3.2. POLARIZOVANA SVJETLOST................................................................................................... 26
3.2.1. Polarizacija uz pomoć polaroid filtera i Malusov zakon .............................................. 27
3.2.2. Polarizacija pri refleksiji (odbijanju) i prelamanju ...................................................... 29
3.2.3. Polarizacija svjetlosti prilikom prostiranja kroz medij ................................................. 30
4. PASIVNI I AKTIVNI MJERNI SISTEMI ..................................................................... 31
4.1. PASIVNI MJERNI SISTEMI........................................................................................................ 31
4.1.1. Kerr efekat ..................................................................................................................... 32
4.1.2. Pockels efekat ................................................................................................................ 33
4.1.3. Faradey efekat ............................................................................................................... 34
4.1.3.1. Verdetova konstanta .................................................................................................. 36
4.1.3.2. Amperova teorema..................................................................................................... 36
4.1.4. Hall efekat ..................................................................................................................... 36
4.1.5. Špula Rogowskog........................................................................................................... 37
4.2. AKTIVNI MJERNI SISTEMI ...................................................................................................... 42
5. IZVEDBE I KOMPONENTE NEKONVENCIONALNIH (OPTIČKIH) MJERNIH
TRANSFORMATORA............................................................................................................ 43
5.2. SHEMATSKI PRIKAZ NEKONVENCIONALNIH (OPTIČKIH) MJERNIH TRANSFORMATORA ............. 44
5.2.1. Hibridni mjerni transformatori .......................................................................................... 45
5.3. OPTIČKI SENZOR ........................................................................................................................ 46
5.3.1. Izvedba senzora od punkog (kružnog) stakla ili kristalnog seznora.................................... 47
5.3.2. Hibridni magnetsko-optički senzor...................................................................................... 48
5.3.3. Strujni optički senzor sa špulom Rogowskog ...................................................................... 49
5.4. STRUJNI NEKONVENCIONALNI MJERNI TRANSFORMATOR .......................................................... 51
5.5. NAPONSKI NEKONVENCIONALNI MJERNI TRANSFORMATOR ...................................................... 53
5.5.1. Transverzalna konfiguracija .............................................................................................. 53
5.5.2. Longitudinalna konfiguracija .............................................................................................. 54
5.6. KOMBINIRANI NEKONVENCIONALNI STRUJNI I NAPONSKI MJERNI TRANSFORMATOR ............... 56
7. ZAKLJUČCI ..................................................................................................................... 58
8. LITERATURA .................................................................................................................... 59
 SAŽETAK

U ovom radu dati će se kratak osvrt na mjerne transformatore s feromagnetskom

(željeznom) jezgrom koji se u praksi nazivaju konvencionalni mjerni transformatori koji su
dosegnuli svoj optimum i nisu se značajnije mijenjali u posljednih nekoliko desetljeća.
Napredak tehnologije, elektronike i optoelektronike omogućio je razvoj i upotrebu drugačijih
vrsta mjernih pretvarača, bez feromagnetske jezgre, ili upotrebu (umjesto standardne željezne
jezgre) drugih feritnih materijala koji imaju bolji odziv na brze promjene mjernih signala. U
praksi se takvi mjerni pretvarači nazivaju nekonvencionalnii mjerni transformatori. Pomenuta
nova, napredna tehnologija za prijenos informacija koristi optičke prijenosne sisteme, tj.
fiberoptičke kablove, a tehnologija mjerenja struja i napona bazirana je na elektrooptičkim i
magnetooptičkim efektima, a u radu su pomenuti: Hall efekat, Kerr efekat, Pockels efekat i
Faraday efekat. U radu su takoñe opisani optički senzori kao i hibridni, strujni, naponski i
kombinirani nekonvencionalni mjerni transformatori.

ABSTRACT

This paper will give a short overview of instrument transformers with a ferromagnetic
(iron) core that is often called conventional instrument transformers which have reached their
optimum. They did not changed significantly during the last few decades. Progress in
technology, electronics and optoelectronics enabled the development and usage of different
kind of measuring transducers without ferromagnetic cores or with other ferrite materials
(instead of the standard iron core) that have a better response to the rapid signal changes. In
practice, these instruments are called Non Conventional Instrument Transformers. The new
advanced technologies are using fiber optic transmission systems, i.e. fiberoptical cables, for
data transfer, as well as the new voltage and current measuring transducers based on the
electro-optical and magneto-optical effects. Some of the effects are mentioned in article: Hall
Effect, Kerr Effect, Pockels Effect and the Faraday Effect. This paper also describes the
optical sensors, as well as hybrid instrument transformers, current, voltage and combined non
conventional instrument transformers.
 1. UVOD – POSTAVKA ZADATKA

Transformatori su statički elektromagnetni aparati bez pokretnih dijelova, sastavljeni od

dva ili više električnih krugova povezanih preko magnetskog toka, [L1]. Transformatori se
koriste za različite svrhe u skoro svim oblastima elektrotehnike kao npr:
- povišenje ili sniženje napona i struja u električnim mrežama uz pretvorbu značajnih
količina el. energije – energetski transformatori,
- prilagoñavanje visokih vrijednosti napona i struja opsezima mjernih instrumenata –
naponski i strujni mjerni transformatori,
- promjenu broja faza električne mreže, naprimjer pretvaranje trofaznog u 2,4,6,9 ili 12-
fazni sistem – transformatori za promjenu broja faza,
- podešavanje napona i struja na strani trošila – regulacijski transformatori,
- električno razdvajanje dva električna sistema – izolacijski transformatori,
- sniženje za napone koji se smatraju bezopasnim po život čovjeka, naprimjer 12 V,
24V ili 42V – zaštitni transformatori,
- dobivanje visokih vrijednosti struja na strani potrošača – transformatori za zavarivanje
i elektrolučne peći,
- potrebe ispitivanja drugih električnih ureñaja – ispitni laboratorijski transformatori.
Druga navedena stavka vezana je za mjerenje, stoga se može reći da je mjerenje, odnosno
nauka o mjerenju (metrologija) specijalizirani dio pojedinih prirodnih i tehničkih nauka koje
se bavi metodama mjerenja fizikalnih veličina, razvojem i izradom mjernih ureñaja,
reprodukcijom i pohranjivanjem mjernih jedinica, te svim ostalim aktivnostima koje
omogućavaju mjerenje i usavršavanje mjernih postupaka. Mjerenje predstavlja skup
aktivnosti čiji je cilj dobivanje vrijednosti mjerne veličine, [L2].
Značaj mjerenja kao praktične tehničke djelatnosti od prvenstvene je važnosti kako u
svakodnevnom životu tako i u svim područjima privrede i nauke, naročito u područjima
elektrotehnike, koja bi bila nezamisliva bez mjerenja.
Prilikom direktnog mjerenja u elektrotehnici pojedinih veličina, kao što su: napon, struja,
snaga, frekvencija, energija, fazni pomak i slično, bili bi potrebni instrumenti prilagoñeni
visini napona i veličini struje mjernog kruga. Meñutim, ako su struje i naponi nešto viši,
izravno mjerenje bi bilo nepraktično i teško izvodivo, pa se tada upotrebljavaju mjerni
transformatori koji mjerene struje i napone svode na vrijednosti prikladne za mjerenje tako da
se može reći da je mjerni transformator namjenjen za napajanje mjernih instrumenata, brojila,
releja i drugih sličnih aparata, tj. za prilagoñavanje (reduciranje) napona i struja na vrijednosti
prikladne za mjerene istrumente, brojila i zaštitne ureñaje (releje), te za odvajanje mjernih i
zaštitnih ureñaja od mreže čime se postižu mnoge prednosti kao što su, [L3], [L4], [L5], [L6]:
- Mjerni instrumenti se izoliraju od visokih napona u mjernom krugu, njihova
konstrukcija se pojednostavljuje, jer ih ne treba izolirati na visoki napon i rukovanje
njima postaje bezopasno,
- Mjerene struje i naponi različitih naznačenih iznosa transformiraju se na uvijek iste
naznačene vrijednosti (na struje od 1(A) ili 5(A) i napone od 100(V), 200(V),
100/ (V) ili 200/ (V)), što smanjuje broj potrebnih mjernih, zaštitnih i
regulacijskih instrumenata i ureñaja što omogućava da se serijski proizvode,
- Mjerni instrumenti i ureñaji se uz pomoć posebnih izvedbi mjernih transformatora
štite od štetnog termičkog i dinamičkog djelovanja struja kratkog spoja,
- Ako se udalje mjerni instrumenti i ureñaji od mjernog strujnog kruga, onda na njihov
rad neće uticati snažna električna i magnetna polja.
Mjerni transformatori mogu se klasificirati prema, [L3]:
- Mjernoj veličini (strujni transformatori i naponski transformatori),
- Namjeni (transformatori za mjerenje i zaštitu),
- Naponskom nivou (niskonaponski, srednjenaponski i visokonaponski mjerni
transformatori),
- Izolacionom mediju (suhoizolovani, uljni i SF6 mjerni transformatori),
- Tehnologiji izrade (konvencionalni mjerni transformatori, nekonvencionalni mjerni
transformatori).
U ovom radu dati će se osvrt na konvencionalne mjerne transformaore, te će biti
predstavljena i opisana nova, napredna tehnologija mjerenja struja i napona
nekonvencionalnim (optičkim) mjernim transformatorima. Tehnološki progres informacionih
tehnologija (IT), elektronike i optoelektronike u posljednjih dvadesetak godina ima veoma
bitan uticaj na promjene koncepcije VN aparata i postrojenja koje karakterizira, [L3]:
- kompaktizacija postrojenja i
- digitalna zaštita koja zahtijeva malu snagu za svoj rad
Nekonvencionalni strujni i naponski mjerni transformatori zbog malih dimenzija i
digitalnog izlaza prirodno nalaze svoje mjesto u novoj arhitekturi VN postrojenja. Tako se,
pored konvencionalnog načina mjerenja struje i napona (koristeći klasične strujne i naponske
mjerne transformatore), u elektroenergetskim sistemima sve češće primjenjuju i
nekonvencionalni načini mjerenja.
Danas je razvijeno nekoliko tehničkih rješenja, zasnovanih na optičkim ili hibridnim
senzorima, postoje u industrijskim sektorima i predloženi su od strane nekoliko proizvoñača.
Bitno je istaći da je IEC već definirao odgovarajuće standarde za NCIT (Non
Conventional Instruments Transformers – Nekonvencionalne mjerne transformatore)
tehnologiju, te će se u ovom radu spomenuti sljedeći:
- IEC 60044.7 za naponske nekonvencionalne mjerne transformatore,
- IEC 60044.8 za strujne nekonvencionalne mjerne transformatore,
- IEC 61850 za razmjenu digitalnih podataka sa svim ostalim IED-ovima (“Intelligent
Electronic Devices” – Inteligentni elektronički ureñaji) podstanice i dr.
 2. KONVENCIONALNI MJERNI TRANSFORMATORI

Mjerni transformatori imaju dva meñusobno izolovana namotaja, primar sa brojem

namotaja N1 i sekundar sa brojem namotaja N2 (slika 2.1.)

Sl. 2.1. Shema mjernog transformatora

Na primarni namotaj dovodi se napon U1 pod čijim djelovanjem teče struja I1. Stvara se
magnetskopobudna sila primara I1N1 koja u magnetskom kolu stvara magnetski fluks Φ. Pošto
su primarna struja I1 i fluks Φ izmjenični u sekundarnom namotaju indukovati će se
elektromagnetska sila E2 pod čijim će djelovanjem kroz opterećenje Z proticati struja I2 koja
je usmjerena od transformatora prema opterećenju. Struja I2 može biti usmjerena i od
opterećenja prema transformatoru, ali prvi pristup, gdje je struja usmjerena od transformatora
prema opterećenju Z, bliža je stvarnoj fizikalnoj slici rada mjernog transformatora, jer je smjer
struje odreñen prema smjeru toka snage u mjernom transformatoru: od primara prema
sekundaru, odnosno od električne mreže prema opterećenju, [L1]. Znači, proticanjem stuje I2
kroz opterećenje na krajevima sekundara nastaje napon U2. Odabiranjem konstrukcije i
materijala velike magnetske propustljivosti za magnetsko kolo transformatora, postiže se da
gotovo cio magnetski fluks, generisan djelovanjem struje primarnog namotaja, obuhvata
namotaje sekundara. Ako nema rasipanja fluksa, onda se govori o idealnim transformatorima.
U realnim uslovima uvijek postoji radna otpornost i toplinski gubici, magnetska otpornost i
toplinski gubici u željeznoj jezgri (gubici usljed histereze i vrtložnih struja) i gubici usljed
rasipanja magnetskog toka u transformatoru i u okolni prostor.
U pravilu, kod mjernih transformatora, primarna struja I1 je veća od sekundarne struje I2 i
zbog toga je N1>N2. Primarni namotaji se rade sa različitim presjekom u funkciji nominalne
primarne struje I1N. Kod transformatora sa primarnom strujom I1N većom od 500(A), primar
može predstavljati jedan namotaj u obliku bakarne šine koja prolazi kroz otvor jezgra.
Kod naponskih transformatora napon na primaru U1 je veći od sekundarnog napona U2 i
zato je N1>N2. Oba namotaja (primar i sekundar) rade se od provodnika relativno malog
presjeka. Prema standardima sekundarni nominalni napon U2N je 100(V) ili 100/ (V) u
ovisnosti od nominalnog primarnog napona U1N. Primarni i sekundarni namotaji se namataju
na feromagnetnu jezgru prema shemama priključivanja kao na slici 2.2.
Prema shemama priključivanja u mjernom kolu i prema uslovima rada strujnih i naponskih
mjernih transformatora, postoje meñusobne razlike. Kod strujnih mjernih transformatora
primarni namotaji spojeni su u seriju sa potrošačem pri čemu pad napona na namotaju treba
biti neznatan prema naponu potrošaca.
 Kod naponskih mjernih transformatora primarni namotaji spojeni su paralelno sa
potrošačem čiji se napon mjeri. Struja kroz primarni namot mora biti dovoljno mala (znatno
manja od struje potrošača). Mjerni ureñaji se u oba slučaja uključuju na sekundarnoj strani.

Sl. 2.2. Sheme priključivanja mjernih transformatora (strujnih i naponskih)

Prema pokazivanju instrumenta, koji je spojen na sekundarnoj strani, može se odrediti
vrijednost mjerene veličine, tako što se pokazivanje instrumenta pomnoži sa koeficijentima
KSmt i KNmt koji se nazivaju stvarni koeficijenti transformacije. Stvarni koeficijent
transformacije za strujne transformatore je:

dok za naponske transformatore važi:

Ukoliko se zna pokazivanje ampermetra I2 i voltmetra U2, mjerna struja I1 i mjerni

napon U1 mogu se izračunati kao:

Vrijednosti sekundarnih veličina se ne mijenjaju proporcionalno promjenama primarnih

veličina, tj. KSmt i KNmt nisu uvijek konstantni. Koeficijenti ovise o režimu rada transformatora,
odnosno o vrijednosti struje i napona, karakteristika i vrijednosti opterećenja sekundarnog
kola, frekvencije struje, kvalitete jezgre itd. Obično se raspolaže sa nominalnim
koeficijentima transformacije koji su za dati transformator konstantne veličine:

Za strujne transformatore nominalni koeficijent transformacije će se označavati KSmtN, a

za naponske transformatore KNmtN. Odreñivanje mjerenih veličina preko nominalnih
koeficijenata transformacije dovodi do greške. Relativna greška, zbog razlike izmeñu
stvarnog i nominalnog koeficijenta transformacije, je:
• Za strujne transformatore

gdje je:

• Za naponske transformatore

gdje je:

Greška PSmt se naziva prijenosna greška strujnog, a PNmt prijenosna greška naponskog
mjernog transformatora. Osim ovih grešaka kod mjernih transformatora postoji i fazna greška.
Kao što je poznato iz teorije transformatora, u idealnom slučaju, vektor sekundarne struje I2
fazno je pomjeren prema vektoru primarne struje I1 za ugao 180°. Isti fazni pomak treba da
bude izmeñu primarnog i sekundarnog napona. U realnom transformatoru ugao izmeñu
suprotnog vektora sekundarne struje – I2 (ili napona – U2) i vektora primarne struje I1 (ili
napona U1) nije jednak nuli, već predstavlja ugao δ koji se naziva fazna greška
transformatora. Za analizu ponašanja mjernog transformatora može se koristiti nadomjesna
(zamjenska) shema koja je data na slici 2.3.

Sl. 2.3. Nadomjesna shema mjernog transformatora

Na primarni namotaj doveden je napon U1 pod čijim djelovanjem kroz primarni namotaj
teče struja I1. Impedansa primarnog namotaja je Z1 i jednaka je: (Z1 =R1+jωL1). Magnetsko
kolo predstavljeno je impedansom Z0 koja se sastoji od paralelnih otpornosti gubitaka
magnetskog kola R0 kroz koju teče struja Iq i od induktivne reaktanse magnetskog kola
X0=ωL0 kroz koju teče struja magnećenja Im, pri čemu je I0 = Iq + Im. Ove dvije struje su
meñusobno fazno pomjerene za 90°. Impedansa Z'2 jednaka je: (Z'2 =R'2+jωL'1 ), sastoji se
od otpornosti i induktiviteta. Na krajevima sekundara je vezan mjerni instrument impedanse
Z. Na temelju nadomjesne sheme mjernog transformatora može se nacrtati vektorski dijagram
napona i struja mjernog transformatora. Dijagram se, obično, ne crta u razmjeri i prilikom
crtanja se koristi predpostavka koja je jednaka:
 Vektorski dijagram se crta na osnovu poznatih, odnosno izmjerenih sekundarnih veličina,
napona U'2 i struje I'2. Prvo se crta sekundarni napon U'2 u odabranoj razmjeri. Znajući iznos
Z'=R'+jωL' dobije se fazni pomak izmeñu napona U'2 i struje I'2:

Tako se može nacrtati i vektor sekundarne struje I'2. Sekundarna struja I'2 stvara
odgovarajuće padove napona na sekundarnom namotaju (R'2I'2 i X'2I'2). U općem slučaju
vektorski dijagram izgleda kao na slici 2.4., pri čemu su sve veličine preračunate na primar
kako je to i prikazano nadomjesnom shemom, iako su brojevi primara i sekundara meñusobno
jednaki, jer kad se crtaju vektorski dijagrami za realan mjerni transformator moraju se sve
veličine, naponi i struje preračunati ili na primar ili na sekundar. Ako se računa sa veličinama
koje se na primjer preko broja namotaja reduciraju na primarnu stranu, kako je i prikazano
nadomjesnom shemom, dobije se:

Sl. 2. 4. Vektorski dijagram mjernog transformatora

 2.1. Naponski mjerni transformatori
Naponski mjerni transformatori imaju funkciju da obezbjede mjerenje visokih napona
kao i da zaštite instrument i osoblje od previsokih napona dodira. Na slici 2.1.1. data je
principijelna shema priključivanja mjernih naponskih transformatora ako se radi o trofaznoj
mreži (priključivanje na linijski ili na fazni napon).

Sl. 2.1. 1. Priključivanje naponskog mjernog transformatora

Za razliku od strujnog mjernog transformatora, koji radi u režimu blizu kratkog spoja
sekundarnog kola, naponski mjerni transformatori rade u režimu blizu praznog hoda obzirom
da se na sekundarne namotaje spajaju instrumenti sa relativno velikim unutrašnjim otporom.
Treba naglasiti da su oznake primara A i B (ili N), odnosno sekundara a i b (ili n). Prazan hod
sekundara (sekundarni namotaji otvoreni) kod ovih mjernih transformatora je uobičajena
pojava. Isto tako, za razliku od strujnih mjernih transformatora, kod naponskih mjernih
transformatora instrumenti u sekundarnim kolima spajaju se paralelno.
Na slici 2.1.2. data je shema trofaznog mjernog naponskog transformatora, koja je nešto rijeña
od jednofaznog transformatora. Oznake primara su A, B, C, N dok su oznake sekundara a, b, c
i n.

Sl. 2.1. 2. Priključak trofaznih naponskih mjernih transformatora

Na slici 2.1.3. dat je vektorski dijagram naponskog mjernog transformatora (uzeto da je
N1=N2 pri čemu nije potrebno preračunavati veličine na primar ili sekundar, mada je u
stvarnosti N1>N2).
 Vektor napona U'2 na sekundaru transformatora i elektromotorna sila E'2 se dobiju iz
sljedećih jednadžbi:

(17.)
gdje su R' i X' ekvivalentni aktivni i reaktivni otpori instrumenta koji je priključen na
sekundaru, a R'2 i X'2 aktivni i reaktivni otpori sekundarnog namotaja. Vektor primarnog
napona U1 dobija se kada se na zarotiranu elektromotornu silu E'2 za 180° doda pad napona
na aktivnim i reaktivnim otporima primara.

Ako se uzme u obzir jednadžba (17. ) i odnos I1 = I 0 +(– I 2 ) dobije se:

Sl. 2.1. 3. Vektorski dijagram naponskog transformatora

Iz posljednje jednadžbe se vidi da naponi U1 i U'2 nisu jednaki bez obzira na to što se
uzelo u obzir da je N1=N2. Veličina tog odstupanja, a samim tim i greška u prijenosnom
odnosu pu i faznog pomaka δU ovise od struja I'2, I0 i otpora namotaja transformatora. Najviše
utiče opterećenje sekundarne grane. Zbog padova napona od struje magnetiziranja kod
naponskog transformatora u praznom hodu, prenosna greška je negativna. Porastom
opterećenja tj. sekundarne struje I'2, ona raste u istom smjeru (pravac 1, Slika 2.1.4.). Zato je
potrošac naponskog transformatora, za odreñenu klasu tačnosti, ograničen. Bolja klasa
tačnosti naponskog transformatora može se postići oduzimanjem nekoliko namotaja primara,
odnosno smanjenjem njihovog broja. Na taj način se pravac greške translatorno pomjera na
pozitivnu stranu te se, u mjernom opsegu, greška rasporeduje na pozitivnu (manje opterećenje
naponskog transformatora) i na negativnu stranu (veće opterećenje naponskog transformatora)
– pravac 2 na slici 2.1.4.

Sl. 2.1. 4. Naponska greška naponskog mjernog transformatora u ovisnosti o opterećenju

Naponska greška pu već pri praznom hodu je ili nula ili negativna sa tendencijom
povećanja pri porastu opterećenja. Opterećenje mjernih transformatora izražava se u (VA), a
njegov nominalni iznos daje se na natpisnoj pločici (VA)n . Preporučuju se sljedeći nominalni
iznosi 10(VA), 25(VA), 50(VA), 100(VA), 200(VA), 500(VA). Granični dopušteni iznosi
grešaka za naponske mjerne transformatore (za napone izmeñu 80% i 120% nazivnog napona
sa opterećenjem izmeñu 25% i 100% nazivnog opterećenja faktora snage 0,8 induktivno) dati
su u tabeli 2.1. i oni ne smiju biti premašeni.
Index klase Granice naponskih Granice faznih
tačnosti grešaka (%) grešaka (')
0,1 0,1 5
0,2 0,2 10
0,5 1,5 20
1 1 40
3 3 nisu ograničene
Tabela 2.1. Granični dopušteni iznos grešaka za naponske mjerne transformatore
Za mjerenje visokih naponskih nivoa (110(kV) i više) upotrebljavaju se kapacitivni
naponski mjerni transformatori. Sastoje se od dva kondenzatora C1 i C2 (C1<<C2). Mjerni
napon U1 se raspodjeljuje srazmjerno veličini reaktansi (X2<<X1) pa se na klemama B1 i B2
javlja mali napon. Ustvari, radi se o kapacitivnom djelitelju napona (Slika 2.1.5.).

Sl. 2.1. 5. Kapacitivni djelitelj napona

Sa slike 2.1.5. odnos napona je:

odnosno:

Na mjerenje ne utiče frekvencija kao i viši harmonici. Pošto je C1<<C2 to je

U1>>U2 i ako se računa samo sa aktivnim otporom paralelno spojenim sa kondenzatorom C2
dobije se sljedeća slika 2.1.6. sa vektorskim dijagramom.

Sl. 2.1. 6. Djelitelj napona

Ako se paralelno kapacitetu C2 priključi induktivitet X nastaje samo naponska greška, a
fazna greška je jednaka nuli (slika 2.1.7.).

Sl. 2.1.7. Induktivitet u paralelnom spoju sa kondenzatorom C2

Za ovaj slučaj važi odnos:

Kako potrošnja instrumenta može iznositi i do 100(VA), uticaj bi bio veliki. To se može
smanjiti znatnim povećanjem kapaciteta djelitelja napona. Jedna od takvih varijanti data je na
slici 2.1.8.
 Sl. 2.1. 8. Povećanje kapaciteta djelitelja napona
Ovdje se može napisati da važi:

2.1.1. Opće karakteristike naponskih transformatora

Upotrebom naponskih mjernih transformatora naponski nivoi se transformiraju na

vrijednosti koje omogućuju upotrebu standardnih mjernih instrumenata i releja za mjerenje i
zaštitu. Naponski transformatori su dizajnirani da imaju tačan prijenosni odnos, da precizno
snize napon tako da se može mjeriti na sigurnom naponu (tipično 100 / V) i trebaju
predstavljati neznatno opterećenje naponu koji se mjeri.
Primarni namotaj naponskog transformatora priključuje se paralelno potrošaču kojem se
mjeri napon (slika 2.1.1.1.). Pri tome, struja kroz njegov primarni namotaj mora biti znatno
manja od struje potrošača. Takoñer se primarni namotaj naponskog mjernog transformatora
izolira od sekundarnog namota ovisno od reda napona razvodnog postrojenja u kojem će biti
ugrañen transformator.

Sl. 2.1.1.1. Priključak mjernog transformatora

Primarni namotaj (označen sa 1) spojen je na mrežu visokog napona preko osigurača (3),
a sekundarnom namotaju (2) se priključuju mjerni instrumenti ili releji. U sekundarnom krugu
su postavljeni osigurači (4). Oni služe za zaštitu naponskih transformatora od kratkog spoja u
sekundarnom krugu. Za kratki spoj u sekundarnom krugu transformatora, zbog velikog otpora
koji ima transformator, struja u primarnom krugu bi bila vrlo mala (reda nekoliko ampera), pa
osigurači (3) ne bi reagirali. Padovi napona u transformatoru, a time i njegova naponska i
fazna greška ovise od opterećenja priključenog na njegove sekundarne stezaljke. Vrijednost
opterećenja se izražava koristeći njegove prividne provodnosti i faktora snage:

Opterećenje se može izraziti i pomoću prividne snage koju troši pri nazivnom
sekundarnom naponu (uz propisani faktor snage):
P = Y U2n2
S obzirom na opterećenje koje se priključuje na sekundarnu stranu upotrebljavaju se
naponski transformatori za mjerenje i za zaštitu. Od prvih se zahtjeva viša tačnost, ali samo na
uskom naponskom području. Kod drugih se zahtjeva manja tačnost, ali je potrebno da ona
bude održana na širem naponskom području. Da bi se osigurala sigurnost osoblja koje radi u
razvodnom postrojenju uvijek je jedan kraj sekundarnog namota obavezno uzemljujen. Na
ovaj način naponski transformator izoluje mjerene instrumente i releje u odnosu na više
napone, tako da je rukovanje njim bezopasno. Tokom rada naponski transformator mora biti
pouzdan u radu, što manjih dimenzija i težine. Potrebno je da budu nezapaljivi, jednostavni
za održavanje i po mogućnosti što jeftiniji.
2.2. Strujni mjerni transformatori
Izbor strujnih i naponskih mjernih transformatra treba biti pažljivo izveden da bi
zaštitni instrumentni i mjerni sistemi ispravno funkcionisali. Strujni mjerni transformatori ne
trebaju dostići zasićenje pri maksimalnoj struji kvara. Većina modernih digitalnih releja prave
se tako da su u stanju ispravno funkcionisati u prisustvu zasićenih SMT (SMT – Strujni mjerni
transformator) tako što koriste adaptivne filtere da zaobiñu SMT zasićenje.
Kompaktan dizajn modernih metalom oklopljenih prekidača sadrži ograničen prostor
za broj i veličinu strujnih mjernih transformatora koji su potrebni za zadovoljavajući rad u
okruženju sa visokom strujom kratkog spoja. Kvalitetni SMT obično zauzimaju velik prostor,
tako da je potrebno optimizirati dizajn SMT tako da se ispune tehnički uslovi i istovremeno
ograničiti njihovu veličinu i cijenu.
Od strujnih mjernih transformatora traži se da transformišu struju u stalnom odnosu i
bez faznog pomaka na vrijednost koja je prikladna za mjerenje. Takoñer, kod mjerenja struje
u visokonaponskim mrežama strujni mjerni transformatori služe za izoliranje mjernih
instrumenata od visokog napona. Po novim propisima IEC-a (Medunarodna elektrotehnička
komisija) umjesto ranijih oznaka primara K i L uvedene su jedinstvene oznake P1 i P2, a
umjesto oznaka k i l sekundara uvedene su oznake S1 i S2, [L5].
Na slici 2.2.1. dati su grafički simboli i oznake strujnih mjernih transformatora prema
IEC normama. Strujni mjerni transformator se približava idealnom transformatoru kod koga
su primarni navoji jednaki sekundarnim:
 Sl. 2.2. 1. Graficki simboli i oznake strujnih transformatora prema IEC-u
Ovo idealno stanje ne može se postići, jer je za postojanje sekundarne struje potreban
neki napon. Za induciranje tog napona potreban je odreñen broj navoja primara, koji nije
kompenziran sekundarnim navojima, već služi za magnetiziranje jezgra. Taj dio navoja je
uzrok strujne i fazne greške pa se nastoji da bude što manji. To se postiže upotrebom jezgra sa
visokim permeabilitetom. Zbog toga otpor potrošaca ne smije preći odreñenu, vrlo nisku
vrijednost.

Sl. 2.2.2. Shema spajanja strujnog transformatora

Priključak sekundarnog namotaja S strujnog transformatora čiji se primarni namotaj
nalazi na visokom naponu, obavezno se vezuje na zemlju, a takoñer i masa transformatora kao
što je prikazano na slici 2.2.2.
Strujni mjerni transformator radi u režimu koji je blizu kratkom spoju i zbog toga se kod
njih u sekundarno strujno kolo spajaju potrošači sa malim otporom. Ekvivalentna shema
strujnog mjernog transformatora, sa svedenim parametrima na sekundar, data je na slici 2.2.3.
i ona služi za crtanje vektorskog dijagrama.

Sl. 2.2. 3. Ekvivalentna shema strujnog mjernog transformatora

 Parametri koji karakterišu strujni mjerni transformator su R0, L0, R2 i X2 koje odabira
konstruktor. Režim rada transformatora odreñuju parametri tereta R i L (otpornosti i
induktiviteti strujnih kola priključenih mjernih instrumenata).
Na slici 2.2.4. dat je opći – kvalitativni vektorski dijagram strujnog mjernog
transformatora, što znači da se sve veličine preračunavaju na sekundar, pri čemu se dobivaju
veličine:

Sl. 2.2. 4. Vektorski dijagram strujnog transformatora

Znači, strujni mjerni transformator radi u režimu, koji je blizu kratkog spoja, jer se na
sekundar spajaju instrumenti malog unutrašnjeg otpora. Vektor napona sekundara dobije se
kao zbir vektora padova napona I2R i I2X na aktivnim R i reaktivnim X otporom opterećenja sa
strujom u sekundaru I2. Elektromotorna sila sekundara E2 usljed postojanja fluksa u jezgri Φ
dobije se kao rezultat slaganja vektora U2 sa vektorima I2R2 i I2X2 kao padova napona na
aktivnom R2 i reaktivnom X2 otporu sekundara. Sa dijagrama se vidi da su vektori I2 i
skoro pomjereni za 180°, te se može pisati da je:
 Samim tim su i vektori magnetskopobudnih sila I2N2 i I1N1 pomjereni za skoro 180°. Sa
slike 2.2.4. se vidi da je procentualna strujna greška jednaka:

Izraz za ugaonu grešku δSmt može se dobiti takoñe iz dijagrama uz sljedeće pretpostavke:

Može se zaključiti da se greška strujnog mjernog transformatora povećava sa povećanjem

magnetskopobudne sile (amperzavoja) N1. Strujna greška se kod odredenih vrijednosti
struje I2 može dovesti do nule ako je ispunjen uslov:

gdje je KSmtN – nominalni koeficijent transformacije.

Ovaj se uslov obično i pravi prikladnim odabirom namotaja sekundara N2. Već kod
drugih vrijednosti struje I2 greška neće biti jednaka nuli pošto se struja ne mjenja
proporcionalno struji I2. Struja ovisi od kvaliteta materijala jezgre, njenih dimenzija, broja
namotaja kao i od karaktera i vrijednosti opterećenja na sekundaru. Povećanje otpora
sekundarnih namotaja i povećanje opterećenja tj. uključivanjem većeg broja instrumenata u
sekundar dovodi do povećanja elektromotorne sile E2, što za rezultat ima povećanje struje
kao i greške.
Procentualne
Vrijednost granice
Klasa tačnosti primarne struje Granične Granične sekundarnog
(u procentima) u vrijednosti struje vrijednosti opterećenja u
odnosu na greške (%) ugaone greške odnosu na
nominalnu %In (‘) nominalne
vrijednosti
(cosφ=0.8)
120-100 ±0.1 ±5
0.1 20 ±0.2 ±8 -
10 ±0.4 ±15
120-100 ±0.2 ±10
0.2 20 ±0.35 ±15 25-100
10 ±0.50 ±20
120-100 ±0.50 ±30
0.5 20 ±0.75 ±45 25-100
10 ±1.0 ±60
120-100 ±1.0 ±60
1 20 ±1.5 ±90 25-100
10 ±2.0 ±120

3 120-50 ±3.0 Nisu ograničene 50-100

5 120-50 ±5.0 Nisu ograničene -

Tabela 2.2. Granični dopušteni iznos grešaka za strujne mjerne transformatore

 Odnos izmeñu aktivnih i reaktivnih komponenti na sekundaru kao i parametara
istrumenata koji se spajaju na sekundar utiče kako na veličinu grešaka i δSmt tako i na
njihov znak. Ugao φ0 praktično ostaje konstantan dok ugao Ψ2 ovisi od odnosa izmeñu
induktivnog i aktivnog otpora namotaja i instrumenta.
Kod povećanja induktivnog otpora opterećenja ugao Ψ2 se povećava što dovodi do
povećanja strujne greške i smanjenja ugaone greške δSmt.
Strujni mjerni transformatori su podjeljeni u šest klasa tačnosti. Granice grešaka strujnih
mjernih transformatora date su u tabeli 2.2.
2.2.1. Zasićenje strujnih transformatora
Napon zasićenja (Uzas) je napon na SMT-u kod kojeg vršna indukcija prelazi gustinu
fluksa zasićenja. Iako je izlazna impedansa modernih releja malena, potrebno je uzeti u obzir
X/R odnos sistema, otpor namotaja SMT-a, kao i otpore kontakata za proračun zasićenja kod
simetričnih i asimetričnih kvarova. Kod simetrične struje kvara (bez DC komponente)
potrebno je ispuniti sljedeći uslov da bi se izbjeglo zasićenje:

Da bi se minimizirao efekat zasićenja u uslovima stacionarnog stanja, napon zasićenja

mora iznositi manje od 50% napona tačnosti. Kod asimetrične struje kvara (sa DC
komponentom) treba biti ispunjeno:

gdje je X reaktansa, a R otpor sistema primara sve do mjesta kvara. Navedeni selektivni
kriterij rezultira velikim SMT-om kod sistema sa velikom strujom kvara i visokim odnosom
X/R. Preporuke:
Bira se najviši odnos koji se može koristiti u releju da bi se smanjila struja kvara
sekundara. Moderni releji bazirani na mikroprocesorima imaju velik opseg, tako
da nema potrebe birati nizak odnos broja namotaja.
Specificira se najviši napon tačnosti SMT-a za korištenu opremu. SMT-ori bušing-
tipa korišteni u transformatorima snage i visokonaponskim prekidačima imaju
visok napon tačnosti. Meñutim, problem nastaje kod srednjenaponskih prekidača
zbog ograničenog prostora koji nije dovoljan za postavljanja dovoljnog broja
strujnih mjernih transformatora.
Koristi se veliki odnos broja namotaja zbog smanjenja relejne struje, što rezultira
nižim naponom zasićenja, tako da će relej proraditi prije nego što SMT preñe u
zasićenje.
Faktor zasićenja (Kzas) predstavlja odnos napona zasićenja i napona pobude. Kzas se
koristi da bi se izračunalo vrijeme potrebno da se dostigne zasićenje. IEEE 1976 publikacija o
tranzijentnom odzivu strujnih transformatora, 76-CH1130-PWR, daje krive po kojima se
može izračunati vrijeme do zasićenja po sljedećoj jednadžbi:

gdje je:
TS – vrijeme zasićenja, KS – faktor zasićenja,
X ω = 2π f ,
T1 = ,
ω⋅R X, R – reaktansa i otpornost sistema
ln – prirodni logaritam,

Da bi se izračunalo vrijeme do zasićenja, potrebno je poznavati sljedeće faktore:
odnos X/R u sistemu,
maksimalna struja kvara koja će doći do SMT-a,
zaostali fluks u jezgru,
izlazni napon SMT-a,
napon zasićenja.
2.2.2. Zaostali fluks
Fluks koji je ostao u jezgri SMT-a se odreñuje prilikom ispitivanja DC opreme, ili kada
doñe do prekida struje primara dok je SMT u zasićenom stanju. SMT proizvodi neiskrivljenu
struju sekundara ako je zaostali fluks suprotnog polariteta u poreñenju sa fluksom koji
proizvodi tranzijentna komponenta struje kvara. Ako su zaostali fluks i fluks koji proizvodi
tranzijentna komponenta struje kvara istog polariteta, valni oblik struje sekundara će biti
iskrivljen. Zaostali fluks će ostati u jezgru SMT-a sve dok se ono ne demagnetizira. Za
demagnetiziranje SMT-a potrebno je pratiti sljedeće korake:
dok je primar u praznom hodu, na sekundar se spaja izvor izmjeničnog napona,
napon se povećava sve dok jezgro ne preñe u zasićenje. Prijelaz u zasićenje se
može detektovati posmatranjem naglog porasta struje pobude,
napon se smanjuje na nulu u periodu od 3 sekunde.
Zaostali fluks SMT-a tokom njegovog rada može se smanjiti na sljedeći način:
u sekundarni krug SMT-a se ubacuje varijabilni otpornik, uz uobičajene mjere
opreznosti rada sa krugovima pod naponom,
otpor se povećava sve dok se ne postigne zasićenje jezgre,
otpor se smanji na nulu.
2.3. Zaštita mjernih transformatora od eksplozije
Eksplozija mjernog transformatora je najteži oblik kvara i kao za posljedicu ima:
- Izravan trošak zamjene mjernih transformatora,
- Direktne troškove zamjene susjedne opreme oštećene u eksploziji.
Takoñer, nije rijedak slučaj da ovaj tip kvara uzrokuje indirektne štete uslijed ne
isporučene električne energije. Za vrijeme otklanjanja njegovih posljedica, treba uzeti u obzir
i ozljede osoblja u elektroenergetskom postrojenju. Analiza dvije meñunarodne ankete
organizirane u okviru meñunarodne CIGRE uslijed višegodišnje diskusije u radnim
skupinama IEC - a navela je da se dodatno teorijski i eksperimentalno istražiti fenomen
eksplozije mjernih transformatora u pogonu. Na temelju analize je utvrñeno da je oko
polovice oštećenja mjernih transformatora uzrokovano konstrukcijskom greškom. Kod
indukovanih naponskih i kombiniranih mjernih transformatora prenaponi su mnogo češći
uzrok kvara od ostalih vrsta mjernih transformatora, a razlog je najvjerovatnije nejednaka
raspodjela napona uzduž primarnog namota indukovanog naponskog transformatora, bez
obzira da li se radi o samostalnoj jedinici ili sastavnom dijelu naponskog transformatora.
Većina kvarova se vremenski sporo razvija i tu spadaju svi oni kvarovi koji nisu otkriveni
djelovanjem relejne zaštite, ali u ovu grupu kvarova ne spadaju oni koji su nastali usljed
ferorezonanse i prenapona. Kod transformatora s papirno - uljnom izolacijom, kvarovi koji se
sporo razvijaju imaju za posljedicu porast pritiska izolacijske tekućine. Senzorom za mjerenje
pritiska moguće je jednostavno i dosta jeftino spriječiti eksploziju. Vrsta izolatora koji se
koristi ima presudnu ulogu na učinke unutrašnjeg luka. Smatra se da su transformatori sa
silikonskim izolatorom sigurni i pouzdani što se tiče eksplozija u pogonu. Kod mjernih
transformatora izoliranih plinom SF6 zbog sabijanja plina, pravilnim električnim i
mehaničkim dimenzioniranjem dijelova transformatora moguće je izbjeći eksplozije u
slučajevima kada luk nastaje u predjelu porculanskog izolatora. Kod ovih transformatora je
karakteristično da kod pojave luka u transformatoru obavezno dolazi do prsnuća zaštitne
naprave pod pritiskom i istjecanje plina u atmosferu, što u mnogim zemljama predstavlja
ozbiljan ekološki problem. Pa se umjesto direktnih ispitivanja na djelovanje unutarnjeg luka
predlaže novi način povećanja pouzdanosti mjernih transformatora u pogonu i ukazuje na to
da se pouzdanost glavne izolacije može objektivno potvrditi u tvornici specijalnim, tipskim i
rutinskim ispitivanjima. Ostaju problemi vezani uz kvarove namotaja, njihova oštećenja zbog
kratkih spojeva, prodora vlage, prometa i slično. Ovi kvarovi sporo generiraju plinove koji
rezultiraju porastom prtiska. Opremanjem transformatora senzorom ili sličnim ureñajem za
indikaciju porasta ulja, moglo bi se na vrijeme spriječiti skoro 90 [%] ozbiljnih havarija
mjernih transformatora.
3. NEKONVENCIONALNI MJERNI TRANSFORMATORI
U elektroenergetskim postrojenjima većinu naponskih i strujnih mjernih pretvarača za
prilagoñivanje mjerne veličine čine naponski, odnosno strujni mjerni transformatori s
feromagnetskom (željeznom) jezgrom koji se u praksi nazivaju konvencionalnim mjernim
pretvaračima. Konstrukcija i načini izrade konvencionalnih naponskih i strujnih mjernih
transformatora dosegnuli su svoj optimum i nisu se značajnije mijenjali u posljednih nekoliko
desetljeća. Pri tome sve više dolazi do izražaja nekompatibilnost izmeñu savremenih
elektroničkih mjernih instrumenata i ureñaja relejne zaštite s postojećim rješenjima strujnih i
naponskih mjernih transformatora. Zbog toga je potrebna ugradnja mjernih meñu
transformatora kojima se mjereni ulazni signali snižavaju na razinu prikladnu za rad
elektroničkih sklopova, što za posljedicu ima povećane troškove mjernog sistema i smanjenje
njegove tačnosti. Napredak tehnologije omogućio je razvoj i uporabu drugačijih vrsta mjernih
pretvarača, bez feromagnetske jezgre, ili upotrebu (umjesto standardne željezne jezgre) drugih
feritnih materijala koji imaju bolji odziv na brze promjene mjernih signala. U praksi se takvi
mjerni pretvarači nazivaju nekonvencionalnim mjernim pretvaračima, [L5]. Motivacija za
razvoj i upotrebu nekonvencionalnih transformatora (NCIT - Non Conventional Instrument
transformers) posljedica je nekoliko značajnih prednosti, predviñenih od strane proizvoñača i
korisnika, kao što je, [L4]:
- smanjenje cijene,
- integracija prekidača i potencijalno smanjenje dimenzija podstanica,
- unutarnja sigurnost,
- unapreñenje karakteristika mjerenja,
- pojednostavljenje instaliranja, dobivanja dozvole, podešavanja, održavanja,
- te dodatne prednosti usljed razmjene digitalnih mjerenih vrijednosti.
Kao popratni dio sistema nekonvencionalnih mjernih pretvarača redovito se ugrañuju
elektronički sklopovi koji su često integrirani u same mjerne pretvarače (njihova velika
prednost prema konvencionalnim rješenjima). Na taj se način ostvaruje potpuna
kompatibilnost s digitalnim mjernim ureñajima koji su sve zastupljeniji u sistemima mjerne i
zaštitne tehnike, jer omogućuju veliku fleksibilnost glede broja i vrsta funkcija koje se
pomoću njih mogu ostvariti.
Danas nekoliko potpuno razvijenih tehničkih rješenja, zasnovanih na optičkim ili
hibridnim senzorima, postoje u industrijskim sektorima i predloženi su od strane nekoliko
proizvoñača. Izbor tehnologije mjerenja, objašnjene u poglavlju „Osnovni senzor”, predstavlja
veliki kompromis, odreñen većim brojem faktora, [L4]:
- tip podstanice : AIS ili GIS (zračna ili SF6 izolacija),
- naponski nivo,
- specifični zahtjevi,
- i konačno cijena.
3.1. Fiberoptički kabel
Nekonvencionalni mjerni transformatori za prijenos informacija koriste optičke
prijenosne sisteme, tj. fiberoptičke kablove. Fiberoptički kabel (optical fiber cable) je
cilindrični dielektrični talasovod (svjetlovod) koji se sastoji od jednog ili više optičkih vlakana
dizajniranih tako da provode svjetlost svojom dužinom koristeći totalnu unutrašnju refleksiju,
[L3]. Pojava optičkih vlakna stupa na scenu u drugoj polovici prošlog stoljeća, ali istraživači
su mnogo ranije počeli istraživati prijenos informacija putem svjetlosti. 1820. god.
Augustine-Jean Fresnel je prvi matematičkim metodama dokazao da je svjetlost transverzalni
val i objasnio polarizaciju uz tu pretpostavku. Alexander Graham Bell, 1880. god. patentira
optički telefonski sistem i naziva ga Photophone. Bell je imao ideju o prijenosu signala
pomoću svjetlosti kroz atmosferu kao u slučaju bakrene žice i električnog signala. Meñutim
stvar je bila neostvariva zbog raspršenja svjetlosti i nepouzdanosti. Otkrivanje dualne prirode
svjetlosti, te nastankom prvih lasera šezdesetih godina dvadesetog stoljeća povećala su se
istraživanja u području optičkih vlakna, jer se došlo do spoznaje da se optičkom
komunikacijom može prenijeti znatno viša količina podataka u odnosu na radio i telefonsku
komunikaciju. Do 1970. god. izrada optičkog vlakna na udaljenosti (višu od 100m) bila je ne
moguća zbog gubitaka od strane nečistoća unutar stakla koji su bili viši od 1000 (dB -
decibela) po kilometru. 1970. god. na Corning Glass Works su Donald Keck, Peter Schultz i
Robert Maurer uspiješno konstruisali prvo optičko vlakno dužine stotinu metara, pri čemu su
snizili gubitke svjetlosti koja putuje vlaknom na 20 dB/km.
Danas optička (svjetlovodna) vlakna nalaze široku primjenu u komunikacijskoj
tehnologiji, medicini, avijaciji, elektroenergetici itd., gdje se naveliko koriste za prijenos
signala s velikom propusnom moći, bez većih gubitaka na višu udaljenost.
Zbog malih gubitaka i otpornosti na elektromagnetne smetnje te gotovo iste cijene po
jedinici duljine, u novije vrijeme sve češće zamjenjuju upletenu bakrenu paricu. Svjetlost se
zadržava u jezgri optičkog vlakna zahvaljujući potpunoj unutarnjoj refleksiji, pri čemu se
optičko vlakno ponaša kao cilindrični dielektrični valovod. Vlakna koja podržavaju višestruke
propagacijske putanje i načine prenošenja signala nazivaju se multimodnim (MM) optičkim
vlaknima, koja se načelno upotrebljavaju za prijenos na kraće udaljenosti, za razliku od
optičkih vlakna koja podržavaju samo jedan način prenošenja signala, a koja se nazivaju
monomodnima optičkim vlaknima (SM). Optička vlakna ne provode električnu energiju i
naponske šiljke prenapona, te se mogu koristiti u aplikacijama u kojima je potrebno galvansko
odvajanje izmeñu mrežnih sistema. Izrañuju se od bezbojne plastične mase (PMMA, poli-
metil-meta-akril) ili silikatnog stakla, odnosno kombiniranjem tih dvaju materijala (plastična
masa ojačana silicijem, PCS, Plastic-Clad Silica vlakno). Zbog manjih gubitaka u prijenosu
podataka, za veće udaljenosti koristi se uglavnom staklo.
3.1.1. Konstrukcija kabela, karakteristike, prednosti i sistem prijenosa
Optičko vlakno (eng. optical fiber) grañom je slično koaksijalnom kabelu, ali bez
upredenog vanjskog vodiča. Svaki optički kabel sastoji se od tri komponente: jezgre vlakna,
omotača kabela i vanjske izolacije, kao što je prikazano na slici 3.1.1.1. Jezgra vlakna ima
visoka refrakcijska svojstva i debljinu izmeñu 8 i 10 µm (MM) ili 50 do 62,5 µm (SM).
Omotač kabela koji obuhvata jezgru optičkog kabela ima promjer 125 µm, dok vanjska
izolacija može varirati, ali standardne dimenzije vanjskog promjera su 250 µm te 900 µm.
Oznaka 50/125 µm znači da kabel ima jezgru promjera 50 µm, a omotač 125 µm. Jezgra
optičkog kabela ima veći index loma svjetlosti od omotača (0,5-2%), prilikom upada zrake
svjetlosti na jezgru dolazi do prvog lomljenja zrake, a kad zraka stigne na granicu jezgra-
omotač, ona se reflektira zbog zakona loma svjetlosti (Snellov zakon: sin α / sin β = n2/ n1).
 Sl. 3.1.1.1. Sastav optičkog kabela

Pri tome je ugao upada jednak uglu odbijanja zbog zakona refleksije. Važno je
napomenuti da je ugao upada na granici dvaju sredstava veći od kritičnog. Na taj način
svjetlost nastavlja putovati kroz optičko vlakno. U idealnim uvjetima, zraka svjetlosti
nastavila bi neograničeno dugo putovati kroz jezgru, ali zbog nečistoća koje postoje u
materijalu jezgre dolazi do loma zrake i njen dio se gubi u omotaču slika 3.1.1.2.

Sl. 3.1.1.2.

Zaštitni omotač najčešće se izrañuje od akrilatne plastike vidljive pod UV svjetlom, a

kod multimodnih optičkih vlakana vanjski omotač i ispuna znaju biti izrañeni od Kevlara
(čvrsto para-armidno umjetno vlakno) i HDPE (High-density polyethylene). U procesu
instalacije i priključivanja optičkih kabela, vanjski omotač se odstranjuje zbog pravilne
terminacije. Optička vlakna nisu osjetljiva na elektromagnetnu i radio frekvencijsku
interferenciju, ali kao i kod bakrenih, postoji izvjesno prigušenje koje može imati unutarnje
(nečistoće u jezgri) i vanjske uzroke (savijanje optičkog kabela). Osim prigušenja signala
javlja se i disperzija signala, tj. smanjenje propusnog opsega koja je ovisna o valnoj duljini, a
može imati kromatske, meñumodne i polarizacijske uzroke. Optički odnos signal-šum
(OSNR) važan je parametar o kojemu ovisi kvaliteta prijenosa signala, vezan je uz BER (Bit
Error Ratio) i faktor dobrote (Q) koji definira najmanji optički odnos signal/šum da se ostvari
potrebni BER za dani signal. Važno je napomenuti da se vlakna obično grupiraju u kabel i
zaštićuju jednim zajedničkim vanjskim omotačem. Slika 3.1.1.3. prikazuje kabel sa tri vlakna.

Sl.3.1.1. 3. Presjek optičkog kabela sa tri vlakna

Sistemi prijenosa sa optičkim kablovima se sastoje iz tri osnovna funkcionalna dijela, a to

su predajnik (izvor svjetlosti: LED ili laserska dioda), optičko vlakno i prijemnik (fotosenzor),
slika 3.1.1.4.

Sl. 3.1.1.4. Struktura linije za prenos digitalnih signala po svjetlovodima

Ulazni električni signal nakon obrade, pri čemu se usklañuju karakteristike predajnog
signala sa karakteristikom linije za prijenos, dovodi se na pobuñivač izvora svjetlosti, lasersku
ili LED diodu, koje vrše konverziju u optičke signale koji se prenose optičkim vlaknom do
prijemnika, detektora svejtlosti (fotodetektor: PIN ili lavinske fotodiode) gdje se vrši opto-
električna konverzija, pri čemu se dobiva izlazni električni signal, [L9], [L11].
Brzina kojom se svjetlost prenosi kroz ove kablove je veoma velika (oko 200.000 km/s),
a prijenos informacija koji su izraženi u Gbit/s teoretski iznosi preko 50.000 Gbit/s (50
Tbit/s), meñutim zbog nedovoljno razvijene popratne opreme punu brzinu prijenosa optičkog
vlakna još nije moguće iskoristiti, tako da se brzine prijenosa kreću do 10Gbit/s, iako su u
nekim laboratorijima postignute brzine i do 111 Gbit/s. Frekventni prijenosni opseg
pomnožen sa prijenosom udaljenosti iznosi od 1 do 100 GHzkm. Signal mogu prenositi na
udaljenosti od 80 km do 140 km bez regeneracije signala. Regeneracija signala se vrši u
optičkim pojačalima, koja se nalaze izmeñu izvora signala i njegove destinacije, [L8]. Pored
navedenih, bitne su i slijedeće prednosti koje nude pomenuti prijenos informacija, [L3],
[L10]:
- imunost na elektromagnetne uticaje,
- nema meñusobnih smetnji,
- idealni su za prijenos digitalnih informacija,
- visoka električna otpornost, što ih čini pogodnim za korištenje u blizini visokog
napona ili izmeñu područja različitih potencijala,
- mehanička fleksibilnost, što se koristi za fleksibilne kamere u medicini, inspekciji
kvarova u mašinama, cijevima, inspekcija odvoda, itd.,
- nema opasnosti od iskri, što je bitno u zapaljivoj sredini,
- nema radioaktivnosti,
- mala težina, manje dimenzije,
- bezbjedan način prenošenja podataka, jer optički kablovi ne mogu da prenose
električne impulse pa se i ne mogu prisluškivati, a podaci su bezbjedni od krañe.

3.2. Polarizovana svjetlost

Optika je dio fizike koja proučava svjetlost i svjetlosne pojave. Svjetlost je
elektromagnestski val koji se transfezalno prostire kroz vakum koja je valne duljine od oko
380nm do 780nm, [L3], [L14]. Sve do sredine XVII stoljeća vjerovalo se da se svjetlost
sastoji od mlaza čestica. Ove čestice su emitirane od svjetlosnih izvora (sunce, plamen
svijeće, itd.) One mogu da proñu kroz providne tvari i odbijaju se od površine neprozirnih
predmeta. Kada čestice dospiju do oka, izazivaju osjećaj viñenja. Ova teorija je poznata kao
korpuskularna teorija i njen tvorac je bio I. Newton. Korpuskularna teorija uspješno
objašnjava eksperimentalne činjenice kao što su pravocrtno prostiranje svjetlosti, zakone
odbijanja i prelamanja na graničnim površinama.
1670. god. C. Huygens pokazuje da se zakoni odbijanja i prelamanja mogu objasniti na
bazi valne teorije, koja u to vrijeme nije bila prihvaćena. Jedan od razloga da se odbaci valna
teorija slijedio je iz osobine valova da zaobilaze prepreke, što je u tom dobu bilo u suprotnosti
sa zakonom o pravolinijskom prostiranju svjetlosti. Eksperimenti T. Younga i A. Fresnela
1827. god. pokazali su da se interferencija svjetlosti ne može objasniti korpuskularnom
teorijom. Pojave interferencije i difrakcije mogu se objasniti jedino valnom prirodom
svjetlosti. Veliki korak u razvoju teorije svjetlosti dao je J. C. Maxwell koji je teorijski 1873.
god. pokazao da titrajući električni krug zrači elektromagnetske valove čija je brzina oko
3 108 m/s, što odgovara eksperimentalno odreñenoj brzini svjetlosti, [L14]. Prema tome, u
pogledu fundamentalne prirode nema razlike izmeñu svjetlosnih valova i ostalih
elektromagnetskih valova.
Pošto su elektromagnetski valovi transfezalni, istovremeno, svjetlosni valovi ne pokazuju
asimetriju u odnosu na pravac prostiranja zrake. To je uvjetovano time što je prirodna
svjetlost sastavljena od oscilacija koje se vrše u najrazličitijim smjerovima koji su okomiti na
zraku svjetlosti, slika 3.2.1. Transferzalna priroda
svjetlosnog talasa je sasvim drugačija od ostalih
transferzalnih talasa. Za razliku od transferzalnog
vibriranja nategnute žice, naprimjer, svjetlosne vibracije
se mogu dešavati u više ravni istovremeno. Takva
svjetlost naziva se nepolarizovana svjetlost. Sunce,
plamen svijeće, sijalica emituju nepolarizovanu svjetlost.
Ovkav transferzalni talas je teško vizuelirati, pa je od
pomoći nepolarizovanu svjetlost predstaviti sa samo
dvije vibracije, jednu u horizontalnoj, drugu u vertikalnoj
  
ravni, [L3].
Svejtlosni val sastavljen od velikog broja valnih nizova, koje ispuštaju pojedini atomi,
ravan osciliranja za svaki niz, orjentisana je na slučajan način. Zbog toga su u rezultirajućem
valu oscilacije različitih smijerova predstavljene sa jednakom vjerovatnošću. Svjetlost kod
koje su smijerovi oscilacija sreñeni odnosno slijede neku pravilnost kažemo da je ta svjetlost
polarizovana, [L3], [L14], [L15]. Ovaj proces je poznat pod nazivom polarizacija svjetlosti.
Postoji više načina polarizacije svjetlosti, [L3]:
- polarizacija uz pomoć polaroid filtera,
- polarizacija pri refleksiji svjetlosti,
- polarizacija pri prelamanju,
- polarizacija prilikom prostiranja kroz medij.
Ako se oscilacije svjetlosnog vektora vrše samo u jednoj ravni, svjetlost se zove ravno
ili linearno polarizirana. Ravan u kojoj oscilira svjetlosni vektor (vektor jačine električnog
polja ), zove se ravan osciliranja. Ako vektor rotira oko pravca prostiranja zrake njegov
vrh gledano u pravcu prostiranja zrake može da opisuje elipsu, pa je takva svjetlost naziva
eliptično polarizovana. Ako pri rotiranju vektora njegov vrh opisuje kružnicu takva
svjetlost naziva se kružno polarizovana. U opštem slučaju vektor električnog polja
svjetlosnog talasa može da se razloži na dvije meñusobno normalne komponente ,
tj. komponente u pravcu x i y – ose, tako vektor električnog polja može da se predstavi kao:

Prema ovome, svaki svjetlosni talas predstavljen promjenom svog električnog polja
može da se razložiti na dva meñusobno normalna linearno polarizovana talasa čiji su talasni
vektori .
3.2.1. Polarizacija uz pomoć polaroid filtera i Malusov zakon
Prirodna svjetlost može da bude potpuno nepolarizovana mada je svjetlost najčešće
djelimično polarizovana. Polarizatori ( polaroidi) su optičke komponente ili optički elementi
koji služe da se od nepolarizovane svjetlosti pretvori u polarizovanu ili da se pretvori svjetlost
jednog tipa polarizacije u svjetlost drugog tipa polarizacije, [L15]. Najčešče koriščeni
polarizatori su oni koji linearno polarizuju svjetlost pa će se u narednom dijelu teksta pod
pojmom polaroida ili polarizatora oni podrazumijevati.
Svaki polarizator koji linearno polarizuje svjetlost ima svoju optičku osu. Ona pokazuje
pravac duž koga treba da ociluje električno polje svjetlosnog talasa da bi takav talas mogao
da proñe kroz taj polarizator ili polaroid. Na slici 3.2.1.1. je prikazano propuštanje potpuno
nepolarizovane svjetlosti kroz polaroid. Obična, nepolarizovana svjetlost intenziteta I0 pada
na polaroid. Tada po prolasku kroz polaroid izlazi polarizovana svjetlost intenziteta I koja je
linearno polarizovana i vektor električnog polja osciluje u pravcu optičke ose polaroida.
Intenzitet svjetlosti I koja je propuštena kroz polaroid u ovom slučaju je jednaka:

 
Propuštanje potpuno nepolarizovane svjetlosti kroz polaroid

Na slici 3.2.1.2. je prikazano kako svjetlost koja je potpuno nepolarizovana prolazi kroz
polaroid i postaje polarizova i osciluje u pravcu optičke ose prvog polaroida. Ta polarizovana
svjetlost po prolasku kroz prvi polaroid ima intenzitet I0 i pravac oscilovanja vektora
zaklapa ugao θ sa vertikalnom y-osom. Ova polarizovana svjetlost zatim prolazi kroz
drugi polaroid koji se naziva analizator i čija je optička osa u pravcu y-ose. Po prolasku kroz
ovaj polaroid svjetlost ima intenzitet I. Ukoliko se posmatra samo propuštanje polarizovane
svjetlosti kroz drugi polaroid. Vektor električnog polja polarizovnog talasa može se
razložiti na dva vektora, jedan koji je paralelan optičkoj osi drugog polaroida (tj. koji je u
pravcu y-ose) i drugi normalan na pravac optičke ose polaroida Samo talas čiji je vektor
električnog polja može da proñe kroz polaroid.

Sl. 3.2.1. 2. Propuštanje potpuno nepolarizovane svjetlosti kroz dva polaroida

Na osnovu slike 3.2.1.3. je očigledno da je modul vektora jednak:

Ako je amplituda vektora , jednaka E0 tada je amplituda vektora

koja se obilježava sa prema izrazu (41.) jednaka je:

Kako je intenzitet svjetlosti srazmjeran amplitudi vektora električnog

polja, to je intenzitet polarizovane svjetlosti I po prolasku kroz drugi
polaroid jednak:

Izraz (44.) predstavlja Malusov zakon koji kaže da je intenzitet

polarizovane svjetlosti I po prolasku kroz polaroid jednak proizvodu
intenziteta polarizovane svjetlosti I0 prije nailaska na polaroid i kvadrata kosinusa ugla θ koji

  osa polaroida zaklapa sa ravni oscilovanja električnog vektora upadne
polarizovane svjetlosti. Na osnovu izraza (44.) je očigledno da
intenzitet svjetlosti I može da varira od 0 do I0 u zavisnosti od ugla θ. Kada je ugao θ jednak
nula tj. kada se pravac oscilovanja električnog vektora polarizovane svjetlosti i osa polaroida
poklapaju tada sva upadna svjetlost prolazi kroz polaroid. Kada je ugao θ=π/2 tj. osa
polaroida je normalna na pravac oscilovanja električnog polja tada je intenzitet svjetlosti po
prolasku kroz polaroid I=0. Na taj način okretanjem polaroida i mijenjanjem ugla θ moguće je
mijenjanje intenziteta propuštene svjetlosti kroz polaroid, od potpunog ′′gašenja ′′(kada je
I=0) do potpunog propuštanja (I= I0). Na taj način se može utvrditi da li je svjetlost potpuno
polarizovana, pa se zato drugi polaroid sa slike naziva i analizator, jer služi za analizu da li je
neka svjetlost polarizovana.
Ako propuštamo svetlost kroz polaroid i okrećemo polaroid tako da mijenjamo θ od 0-2π
propuštena svjetlost će dva puta biti maksimalnog intenziteta (za θ=0 i θ=π), a dva puta će joj
intenzitet svjetlosti biti 0 (za θ=π/2 i θ=3π/2). Ako potpuno nepolarizovana svjetlost proñe
kroz polaroid intenzitet propuštene svjetlosti se neće mijenjati pri okretanju polaroida. U
slučaju djelimično polarizovane svjetlosti, svjetlost će u toku okretanja polaroida imati dva
puta neki maksimalan intenzitet Imax i dva puta minimalan Imin, ali taj minimalan intenzitet će
biti veći od nule tj. neće biti potpunog gašenja svjetlosti.
Da bi se odredilo koliko je svjetlost polarizovana odreñuje se stepen polarizacije koji je
dat jednadžbom:

gdje je Imax - maksimalni intenzitet propuštene svjetlosti kroz polaroid, a Imin - minimalni
intenzitet propuštene svjetlosti kroz polaroid pri njegovom rotiranju. Na osnovu izraza je
očigledno da je stepen polarizacije potpuno polarizovane svjetlosti 1., potpuno nepolarizvane
0, a djelimično polarizovane svetlosti izmedju 0 i 1, [L15] .
3.2.2. Polarizacija pri refleksiji (odbijanju) i prelamanju
Ako upadni ugao svjetlosne zrake koja pada na granicu dvije sredine indeksa prelamanja
n1 i n2 nije jednak nuli, odbijena i prelomljena zraka su djelimično polarizovane. U odbojnoj
zraci preovladavaju oscilacije koje su okomite na upadnu ravan i označene su na slici 3.2.2.1.
 Sl. 3.2.2. 1.
U prelomnoj zraci dominiraju oscilacije koje su paralelne sa upadnom ravni i označene su
dvostrukim strelicama. Stepen polarizacije zavisi od upadnog ugla, pri čemu upadni ugao
zadovoljava uvijet:

gdje je n21 index prelamanja druge sredine u odnosu na prvu, odbijena zraka je potpuno
polarizovana.
Stepen polarizacije prijelomne zrake, za upadni ugao koji je jednak αB dostiže najveću
vrijednost, ali ova zraka je djelimično polarizovana. Jednadžba (46.) naziva se Brewsterov
(Buster) zakon. Ugao αB naziva se ugao potpune polarizacije ili Brewsterov ugao. Ugao β je
ugao loma, dok ugao γ predstavlja ugao refleksije ili odbijanja.
Stepen polarizacije odbijene i prelomljene zrake za različite upadne uglove dobiva se
rješavanjem Maxwellovih jednadžbi, [L14].
3.2.3. Polarizacija svjetlosti prilikom prostiranja kroz medij
Polarizacija svjetlosti se takoñe dešava i prilikom njenog prostiranja kroz medij. Kada
svjetlosni talas naiñe na atom u nekom mediju, vrlo često se dešava pobuñivanje elektrona
koje kasnije rezultira emitovanjem svjetlosti (fotona) u svim pravcima. Nova svjetlost
nastavlja sa pobuñivanjem ostalih elektrona i tako se proces nastavlja lančano.
Ovaj proces npr. doprinosi stvaranju plavetnila neba kada sunčeva svjetlost prolazi kroz
atmosferu. Ukoliko je materijal izotropan (ima jednaka fizička svojstava u svim pravcima)
nema procesa polarizacije svjetlosti. Meñutim, kako to nerijetko nije slučaj prilikom
prostiranja svjetlosti kroz transparentne anizotropne materijale dolazi do njene postepene
polarizacije.

 Posljedica ovog procesa prilikom prostiranja sunčeve
svjetlosti u atmosferi jeste blještavilo neba koje nam
nerijetko pokvari fotografiju.
Zbog toga profesionalni fotografi koriste polaroid filtere
koji eliminišu blještavilo i tako dobivaju prekrasnu plavu
boju neba na svojim fotografijama, jedan takav polaroid
prikazan je na slici 3.2.3.1.
Kako na fizička svojstva nekih materijala djeluje
prisustvo električnog i magnetnog polja, ova vrsta
polarizacije se može koristiti za mjerenje njhove jačine. Ova Sl. 3.2.3. 1. Polaroid filter, [L21]
pojava se dešava i koristi u pasivnim mjernim sistemima kao
npr. (Kerrov efekat i Pockelsov efekat za električno polje, a Faradejev efekat za magnetno
polje), [L3].
4. PASIVNI I AKTIVNI MJERNI SISTEMI
Nekonvencionalni sistemi mjerenja mogu se podijeliti u dvije osnovne grupe:
- pasivni mjerni sistemi i
- aktivni mjerni sistemi
Zajedničko i za jedan i za drugi mjerni nekonvencionalni sistem je korištenje optičkih
prenosnih sistema, zbog čega se ovi nekonvencionalni transformatori nazivaju i optički mjerni
transformatori.
4.1. Pasivni mjerni sistemi
Pasivni mjerni sistemi nemaju na visokonaponskoj strani aktivnu elektronsku opremu za
modulaciju signala. Noseći optički signal se sa potencijala zemlje prenosi na visokonaponsku
(VN) stranu. Tamo se moduliše uz pomoć pasivnih pretvarača informacijom o mjernoj
veličini. Zatim se modulisani signal vraća na potencijal zemlje gdje se vrši dalja obrada.
Umjesto direktnog mjerenja odreñene veličine, mogu se mjeriti promjene fizičkih osobina
nekih materijala pod dejstvom električnog ili magnetnog polja u kome se nalaze. U posebnu
grupu pasivnih mjernih sistema spadaju principi koji se baziraju na promjenama optičkih
karakteristika nekih materijala pod dejstvom električnog ili magnetnog polja u kome se
nalaze, [L3]:
- Kerr efekat,
- Pockels efekat,
- Faraday efekat.
Svaki od ovih sistema se oslanja na razne mehanizme kojima materijal zakreće
polarizovanu svjetlost koja prolazi kroz njega. Ugao rotacije zavisi od električnog ili
magnetnog polja u kome se nalazi materijal. Performanse pojedinih sistema uglavnom su
odreñene mogućnošću mjerenja promjena u polarizaciji svjetlosti. Svjetlost se do dijelova pod
visokim naponom može dovesti i vratiti nazad:
- optičkim kablovima ili
- sistemom lasera i odgovarajućih prizmi ili ogledala.
Za mjerenje struje u nekonvencionalnim mjernim transformatorima može se iskoristiti Hall
efekat.
4.1.1. Kerr efekat
Neki materijali mijenjaju svoje optičke osobine kada se izlože djelovanju električnog
polja E. To se fizikalno objašnjava činjenicom da pod uticajem električnog polja dolazi do
pojave sila koje mijenjaju položaje i orijentaciju molekula unutar materijala, tako da može
doći do promjene indeksa prelamanja svjetlosti n datog materijala. Ovu pojavu, da je n = f(E),
nazivamo elektrooptičkim efektom, a materijale koji imaju ovu osobinu – elektrooptičkim
materijalima. Elektrooptički efekat nastaje kada na dati elektrooptički materijal priključimo
istosmjerni ili naizmjenični napon (niske frekvencije), slika 4.1.1.1. U tom slučaju, u
anizotropnom elektrooptičkom materijalu se pojavljuje električno polje koje mijenja njegov
indeks prelamanja svjetlosti, a time dolazi i do polarizacije svjetlosti. Ako se indeks
prelamanja svjetlosti mijenja proporcionalno kvadratu električnog polja, tada govorimo o
kvadratnom elektrooptičkom efektu (Kerr effect), znači Kerr efekat je osobina transparentnih
materijala da u prisustvu električnog polja postaju dvoosni, mada su u odsustvu polja
jednoosni, [L3], [L17]. Efekat je 1875. godine otkrio škotski fizičar John Kerr, po čemu je
efekat i dobio ime.

Sl. 4.1.1. 1. Stacionarno elektricno polje mijenja indeks prelamanja svjetlosti

To znači da se svjetlosni talas koji ulazi u ovakav materijal dijeli u dva talasa koji se
prostiru različitim brzinama, a to opet znači da imaju dva indeksa loma n1 i n2:

gdje je c brzina svjetlosti u vakumu, a v1 i v2 brzine razdijeljenih talasa svjetlosti u materijalu

sa dvostrukim indeksom loma u prisustvu električnog polja.

Sl. 4.1.1. 2.
 Veličina koja karakterizira ovu pojavu je razlika izmeñu ova dva indeksa loma ∆n:

Promjena ∆n je proporcionalna kvadratu električnog polja te se iz tog razloga ovaj efekat

naziva kvadratni elektrooptički efekat i može se opisati jednadžbom:

gdje su: λ0 - talasna dužina svjetla; K - Kerrova konstanta; E - jačina električnog polja.
Njegova tipična vrijednost iznosi od 10-18 do 10-14 m2/V2 u kristalima i 10-22 do 10-19
m /V za tečnosti. Tako npr., za E = 106 V/m iznosit će 10-6 do 10-2 u kristalu i 10-10 do 10-2 u
2 2

tečnosti.
Dakle, mjerenjem ∆n može se odrediti napon U na Kerrovoj ćeliji (Kerr elementu).
Meñutim, zbog kvadratne ovisnosti od napona Kerrove ćelije nisu najpogodne za mjerenje.
Svi transparentni materijali ispoljavaju Kerrov efekat, ali neke izotropne (jednakih fizičkih
svojstava u svim pravcima) tečnosti ga iskazuju mnogo jače nego ostali materijali, kao
naprimjer nitrobenzol (C6H5NO2), pa imaju jako velike vrijednosti Kerr-ove konstante.
Staklena ćelija napunjena takvim tečnostima naziva se Kerrova ćelija. Kako Kerrov efekat
ima ekstremno brz odziv (praktično trenutan) na promjene električnog polja, Kerrove ćelije se
često koriste za modulaciju svjetlosti. Svjetlost pomoću ovih ureñaja može biti modulirana pri
frekvencijama do 10 GHz. Problem je toksičnost i eksplozivnost nitrobenzola. Zbog veoma
kratkog vremena odziva Kerr elementi se najčešće koriste kao “klapne” u ultra brzim
kamerama, [L3].
4.1.2. Pockels efekat
Pockel-ov efekat je elektrooptički efekat koji objašnjava uticaj električkog polja na
providne kristale i sličan je Kerr-ovom efektu. Dakle, električno polje stvara razliku
potencijala, koja nastaje zbog fazne razlike dva polarizirana vala koji su meñusobno fazno
pomaknuti i čije su polarizacijske ravnine meñusobno okomite, [L7]. Ako se index
prelamanja svjetlosti mijenja proporcionalno jačini električnog polja, odnosno napona na
Pockelsovom elementu (∆n=kU), tada govorimo o linearnom elektrooptičkom efektu (Pockels
effect). Efekat je 1893. godine proučavao Friedrich Carl Alwin Pockels, po kojem nosi ime.
Ovu osobinu imaju piezoelektrični kristali čija kristalna rešetka nema centar simetrije. Kao
osjetilne ćelije upotrebljavaju se kristali litij-kalcij-aluminij-heksafluorida (LiCAF), litij-
stroncij-aluminij-heksafluorid (LiSAF), bizmut-silicij oksid (BSO), bizmut-germanij oksid
(BGO) i sl. Kristali su relativno malih dimenzija, volumena reda veličine nekoliko kubičnih
centimetara. Pockelsove ćelije se izrañuju na sličan način kao Kerrove i mogu se
upotrebljavati u transverzalnoj konfiguraciji (tzv. Frekvencijski modulatori) ili longitudinalnoj
konfiguraciji (tzv. amplitudni modulatori). Kod transverzalne konfiguracije svjetlosni snop je
okomit na smjer vektora električnog polja, a kod longitudinalne konfiguracije smjer
svjetlosnog snopa podudara se s smjerom vektora električnog polja (električno polje
primjenjeno na kristal podužno i poprečno u odnosu na snop svjetlosti), ako je polje poprečno,
potrebe za naponom mogu biti smanjene produživanjem kristala, a ako je električno polje
podužno, takve ćelije trebaju prstenaste elektrode. U praksi se češće upotrebljavaju
Pockelsove ćelije u longitudinalnoj konfiguraciji. Upotreba Pockelsove ćelije u transverzalnoj
i longitudinalnoj konfiguraciji će biti detaljnije objašnjena i opisana u poglavlju strujnih i
naponskih nekonvencionalnih naponskih mjernih transformatora. Promjenjivo polje u kojem
se nalazi kristal uzrokuje promjene jakosti efekta čija je posljedica nastanak dvaju valova koji
su meñusobno okomito polarizirani i meñusobno su pomaknuti u fazi. Taj pomak na kraju
kristala uzrokuje promjene u eliptičnosti. Promjena eliptične polarizacije svjetlosti očituje se
kao promjena u intenzitetu na izlazu iz kristala i prolasku kroz analizator slika 4.1.2.1.
 Sl. 4.1.2.1. Linearno polarizirana zraka koja ulazi u kristal nakon prolaska kroz polarizator
(lijevo) i eliptično polarizirana zraka nakon prolaska kroz kristal (desno)

Napon koji stvara električno polje izmeñu dvije tačke unutar područja djelovanja polja
dobije se integracijom prema izrazu:

gdje su a i b tačke izmeñu kojih se računa razlika potencijala, a Ex polje u smjeru x osi. Ako
se zbog nehomogenosti polja integral iz izraza (50.) aproksimira diskretnim vrijednostima
unutar nekih konačnih područja stvorenog električnog polja, dobiva se izraz:

u kojemu je udio u sumiranju napona, Ei diskretno polje na i-tom djelu raspodjele polja, a
širina diskretnog područja djelovanja polja Ei. Aproksimirane diskretne vrijednosti
predstavljaju područja unutar kojih se postavljaju mjerne sonde i na temelju mjerenja
odreñenog broja sonda, zaključuje se vrijednost mjerenog napona. Retardacija u Pockelsovu
efektu može se prikazati sljedećim izrazom:

u kojem je fazna razlika svjetlosti inducirana u kristalu (retardacija), valna duljina

svjetlosti, koeficijent loma optičkog kristala, r linearni elektrooptički koeficijent optičkog
kristala, E električno polje i l duljina kristala.
Linearni elektrooptički koeficijent kristala r je tenzor koji se, zbog vrlo složenog načina
odreñivanja njegove vrijednosti primjenom matematičkog modela, u praksi najčešće odreñuje
mjerenjem. Intenzitet polarizirane svijetlosti l nakon prolaska kroz analizator iznosi:

gdje je intenzitet svjetlosti na ulazu u kristal, kut izmeñu polarizacijskih osi polarizatora i
kristala, koeficijent zakreta kristala (o/mm), duljina kristala i fazna razlika svjetlosti
inducirana u kristalu.
4.1.3. Faradey efekat
Michael Faradey (1791-1867), roñen je na selu u blizini Londona u kovačkoj porodici.
Njegova porodica bila je previše siromašna da bi ga školovala, te je sa trinaest godina počeo
raditi u knjižari. Godinu kasnije napredovao je i postao knjigovezac. Za period od sedam
godina Faradey nije samo vezao knjige već je mnoge od njih i pročitao koje su u njemu
 probudile veliku želju za naukom. Kada je njegov „sedmogodišnji
mandat” istekao, prijavio se zaa posao asistenta Sir Humphry
Davy poznatog hemičara, čija
Davy-a, ija je predavanja slušao dok je bio
zaposlen u knjižari,
knjižari [L4]. Trinaestog septembra
ptembra 1845. Faradey je
otkrio magnetskooptički ki efekt koji nosi njegovo ime. Ovaj dan je
ostao zapisan i u njegovom dnevniku gdje piše:
„Danas sam radio sa linijama (silnicama) magnetske sile,
usmjeravaju ih kroz različita
usmjeravajući ita tijela (providna u svim pravcima) i
u isto vrijeme polariziranu svjetlosnu zraku sam propuštao kroz ta t
tijela te je kasnije ispitivao,[L4].”
ispitiva
Nakon što je opisao nekoliko negativnih rezultata u kojima je
svjetlosna zraka prolazila kroz zrak i neke druge materije, Faradey

 
istog dana u dnevniku piše:
Michael Faradey „Komad stakla, dimenzija 2 inča in sa 1,8 inčaa i 0,5 inča
in debljine,
koji je ispoliran na kraćim
kra im ivicama, korišten je u experimentima.
expe
Nije bilo nikakvih efekata kada su isti magnetski polovi odnosno suprotni magnetskimagne plovi bili
na suprotnim stranama (u odnosu na smjer polarizirane zrake) – niti kada su isti polovi bili
na istoj strani, neovisno od toga da li je struja bila konstantna ili intermitirajuća
intermitiraju (prekidna);
ali kada su suprotni magnetski polovi bili na istoj istoj strani, javio se efekat na polariziranoj
zraci, te stoga se dokazala
zala veza izmeñu
izme magnetske sile svjetlosti. Ova činjenica će se
najvjerovatnije pokazati zaista bitnom i od velike važnosti u ispitivanjima oba stanja prirodne
sile, [L4].”
Faradey-ev efekatt je magnetskooptički
magnetsk efekat koji opisuje uticaj caj magnetskog polja
p na
providne optičke medije i kao posljedicu toga, promjene osobina svjetlosti koja prolazi kroz
taj medij, značii predstavlja interakciju izmeñu
izme u svjetlosti i magnetnog polja.polja Magnetsko polje
mijenja put elektrona obuhvatajući
obuhvataju i medij, što zahtijeva kružno dvojno prelamanje zraka i ima
uticaja
caja na polarizaciono stanje monohromatske svjetlosti koja se rasprostire u istom pravcu
kao i magnetsko polje. Faradey-ev
Faradey efekat je posljedica činjenice
injenice da magnetsko
mag polje
poništava simetriju rasprostiranja polarizirane svjetlosti pozitivnog ili negativnog smjera
rasprostiranja, odnosno indeks prelamanja svjetlosti dvije polarizacije postaje različit razli u
prisustvu magnetskog polja.

Sl. 4.1.3. 2.. Cilindrična

Cilindri staklena šipka podvrgnuta magnetskom polju
Ukoliko je, na primjer, cilindrična
cilindri staklena šipka dužine d (slika 4.1.3.2.) podvrgnuta
magnetskom polju koja je paralelna
paraleln zrakii svjetlosti koja je linearno polarizovana na ulazu u
materijal, ona ravan polarizacije svjetlosti rotira prema jednadžbi:
gdje su:
V – Verdetova konstanta,
φ – ugao rotacije,
H – jačina magnetnog polja.
4.1.3.1. Verdetova konstanta
Verdet-ova konstanta (V) je mjera snage efekta, razlikuje se u različitim materijalima i
mijenja se sa valnom dužinom svjetlosti. Ovisnost Verdet-ove konstante i valne dužine o
indeksu prelamanja ovisi o prirodi medija: da li je poluprovodnik, dijamagnetik,
paramagnetik, feromagnetik itd. Stoga precizno kvantnomehaničko računanje zahtijeva
upotrebu metoda kvantne teorije čvrstih tijela. Jednostavno, poluklasično,
polukvantnomehaničko, je objašnjene koje sadrži ključne fizikalne komponente i rezultuje
podacima koji su istog reda veličine kao i stvarni podaci. Ova konstanta predstavljena je
jednadžbom:

4.1.3.2. Amperova teorema

Amperova teorema omogućava da se Faradayev efekat primjeni za mjerenje struje
umjesto magnetnog polja. Ako svjetlosni zrak pravi puni krug oko vodiča sa strujom,
integracijom duž puta, Faradayev ugao postaje proporcionalan struji:

Upotrebom Amper-ove teoreme, pokazuje se mogućnost potencijalnog mjerenja struje,

neovisnog o:
- ne kružnim vodičima,
- poziciji vodiča u optičkom krugu,
- varijacijama geometrije kruga, oscilatornim kretanjima, termičkim širenjima itd.

4.1.4. Hall efekat

Hall-ov efekat otkrio je E.H. Hall 1879. god. koji je posljedica Lorentzove sile, [L3]. Ako
električna struja I protiče kroz vodljivu pločicu debljine l koja se nalazi u magnetskom polju
B, magnetsko polje djeluje na nosioce naboja u pločici prema Lorentzovu pravilu:

Prema tom pravilu, na naboj djeluje magnetska, Lorentzova sila, okomita na smjer
magnetskog polja i smjer struje, koja uzrokuje nakupljanje naboja na jednoj strani pločice.
Pod uticajem ove sile dolazi do neravnomjerne distribucije praznina u kristalnoj rešetci
provodnika što se manifestuje kao pojava poprečnog električnog polja odnosno Hall-ovog
napona (UH) koji je mjerljivi na rubovima pločice, [L3], [L7]:

gdje je:
I - jakost električne struje koja prolazi kroz pločicu zbog dovoñenja nosioca naboja,
B - jakost magnetskog polja u kojem se pločica nalazi,
n - gustoća mobilnih nosioca naboja,
q - iznos elementarnog naboja i
l - debljina pločice.

   
Prikaz Hall-ovog efekta

Hall-ov napon neposredno je proporcionalan magnetskom polju B koje stvara mjerena

struja, pa su sonde pogodne i za mjerenje istosmjernih struja. Tim postupkom mogu se mjeriti
istosmjerne struje do 100 kA, uz grešku mjerenja od ±10-3. Za mjerenje izmjeničnih struja
potrebni su dodatni elektronički sklopovi za pretvorbu signala u digitalne oblike i daljnju
obradu. Hall sonde proizvode se od poluvodičkih elemenata (iridij, iridij-arsen itd.) i vrlo su
malih dimenzija, reda veličine nekoliko kubnih milimetara. Zbog toga su mjerni senzori s Hall
sondama najčešće izvedeni kao zaliveni termootporni plastični kvadri koji u sebi imaju otvor
kružnog presjeka kroz koji se provlači vodič. S obzirom na to da su to poluvodičke
komponente, često se u jednoj sondi mogu integrirati i analogno digitalni pretvarači,
temperaturni kompenzatori, kompenzatori histereze, [L7]. Hall senzor je smješten u šupljini.
Mjerena struja protiče kroz sekundarne namote, smještene oko magnetskog kruga s ciljem
balansiranja nultog magnetskog polja. Ovakva verzija omogućava veoma precizno mjerenje
struje u DC i AC visokofrekventnim aplikacijama. Shematski prikaz komponente očitanja dat
je na slici 4.1.4.2.

Sl. 4.1.4. 2. Shema komponente očitanja



Špula Rogowskog
Špula Rogowskog je toroidalni namotaj sa nemagnetnim jezgrom postavljen oko
provodnika kroz koji protiče mjerena struja (slika 4.1.5.1.). Služe za pretvorbu mjerene struje
u naponski signal, pogodan za daljnju obradu. Promjenljivo magnetno polje koje stvara struja
indukuje napon u namotaju i on je izlazni signal koji je proporcionalan promjeni (derivaciji,
izvodu) struje (∂i/∂t), [L3], [L4], [L7]. Špula Rogowskog konstrukcijski je najjednostavnija,
jeftinija i prikladnija za mjerenje širokog raspona struja različitih frekvencija, a tradicionalno
se upotrebljava za mjerenje vrlo velikih struja. Mjerenje struje ostvaruje se mjerenjem napona
induciranog u torusu svitka nastalog zbog mjene magnetskog toka u namotu koji stvara
mjerena struja Im prema Lentzovu pravilu.

Sl. 4.1.5. 1. Rogowski namotaj, [L7]

Ako se pretpostavi da je namotaj namotan na torusnu jezgru pravouglog presjeka s N
namota, kako je to prikazano na slici (4.1.5.2.), onda će promjena struje u primarnom vodiču
čija se struja mjeri uzrokovati promjenu magnetskog toka u torusu unutar namota. Promjena
magnetskog toka unutar zavoja namota uzrokovat će indukciju napona prema izrazu:
∂
∂
gdje je:
e - ukupni inducirani napon u cijelom namotu,
N - broj namota,
∂ - promjena toka unutar jednog namota te ∂t promjena vremena.
Promjena toka koja uzrokuje indukciju napona u namotu posljedica je promjene struje
kroz primarni vodič. Zbog nejednake preraspodjele toka na različitim udaljenostima od
vodiča, potrebno je promatrati tok kroz infinitezimalni dio površine presjeka torusnog namota
∂S na udaljenosti r od vodiča. Na udaljenosti r od vodiča magnetski tok ∂ iznosi:
∂ ∂
∂ ∂
∂ ∂ µ ∂
Vidljivo je da je tok kroz površinu ∂ neposredno proporcionalan jakosti magnetskog
polja H(r) na udaljenosti r od vodiča (4.1.5.2.). Zato je potrebno poznavati raspodjelu polja –
kako bi se mogao izračunati inducirani napon u namotu.
 Sl. 4.1.5. 2. Odreñivanje magnetskog toka u torusnom namotu
Uz pretpostavku da je jakost polja na istoj udaljenosti r od vodiča uvijek jednaka, prema
zakonu protjecanja vrijedi, [L7]:

Kroz jedan zavoj namota protječe vremenski promjenjiva struja I, tj. sumarna struja koja
se dobije integracijom po opsegu kružnice I:

odakle raspodjela jakosti magnetskog polja u ovisnosti o udaljenosti r od vodiča:

Ako se u izraz (62.) uvrsti izraz (65.) slijedi da je magnetski tok na udaljenosti r od vodiča:

∂ ∂

Ukupni tijek kroz torus dobije se integracijom i iznosi:

Struja koja teče primarnim vodičem vremenski je promjenjiva te će i tijek kroz torusni
namot biti takoñer vremenski promjenjiv. Ako se izraz (67.) uvrsti u Lentzovo pravilo (59.),
dobije se izraz za inducirani napon:
∂
∂
Izlazni napon špule Rogowskog u konačnosti iznosi:
∂
∂
gdje je:
S - osjetljivost senzora,
r - Omska (aktivna, radna) otpornost,
R - opterećenja na sekundaru.
 Izlazni napon se integrira elektronskim integratorom slika (4.1.5.3.) tako da se na
njegovom izlazu dobiva napon koji vjerno reproducira oblik struje. Zbog nemagnetnog jezgra
ovaj senzor nema nelinearnosti, pa je izlaz praktično neovisan od frekvencije u širokom
dijapazonu odreñenom vremenskom konstantom špule, tako da se vjerno mogu reprodukovati
veoma brze tranzijentne struje. Izlazni električni signal se E/O konvertorom pretvara u
svjetlosni i šalje na potencijal zemlje fiberoptičkim kabelom gdje se O/E konvertorom ponovo
pretvara u električni i povezuje sa mjernim instrumentima i zaštitom.

Sl. 4.1.5. 3.
Špula Rogowskog znači sastoji se od nemagnetske jezgre oko koje se namotava žica, ali
takva konfiguracija ne može omogućiti višu termalnu stabilnost, pošto se namoti mogu
pomicati pri čemu se mijenja induktivitet ureñaja. Iz tog razloga danas konstruktori
pokušavaju doći do što konstruktivnijeg rješenja kako bi omogućili višu stabilnosti u funkciji
promjene temperature. Jedno takvo rješenje koje omogućuje višu termalnu stabilnost je vrsta
špule Rogowskog napravljena od višeslojne štampane ploče (slika 4.1.5.4.)

Sl. 4.1.5. 4. Špula Rogowskog napravljena od višeslojne štampane ploče, [L4]

Špula Rogowskog konstruisana od višeslojne štampane ploče sastoji iz dva kalema
spojena u seriju sa dodatnim tokom. Namoti su ravnomjerno rasporeñeni u svih 360˚, pri
čemu su kalemi namotani u suprotnim smjerovima jedan u odnosu na drugog. Spojevi izmeñu
dvije suprotne strane napravljeni su od metaliziranih šupljina, nazvanih „via”. Kako su namoti


čvrsto spojeni za podlogu, geometrija je potpuno odreñena, te se može pisati, pošto podloga
nije feromagnetska, da za osjetljivost vrijedi:

gdje je:
µ0 - Permeabilnost vakuma,
N - broj namota,
h - debljina podloge,
D - Vanjski dijametar namota,
d - Unutarnji dijametar namota.
Kada su dimenzije ovog ureñaja podvrgnute promjenama temperature, onda se one
mijenjaju prema jednadžbama (71.), (72.), (73.):

gdje su αz i αρ termički koeficijenti širenja. Jednadžba (70.) može biti pisana na drugi način:

Pri čemu je S0 osjetljivost pri T0, i dato je relacijom:

Obzirom na relaciju (69.), iz koje se može vidjeti da izlazni napon opterećene špule
Rogowskog ovisan ne samo o osjetljivosti već i o vlastitoj radnoj otpornosti r. Sa velikom
preciznošću, otpornost r može se aproksimirati relacijom:

Sa pretpostavkom da se otpornost opterećenja R ne mijenja sa temperaturom može se pisati:

∂
∂

Iz predhodne jednadžbe (77.) moguće je dati veoma bitan zaključak; temperaturna ovisnost
može se upotpunosti eliminirati ukoliko je otpornost opterećenja R izabrana prema relaciji:

Kada se otpornost opterećenja uporedi sa jednadžbom (78.), jednadžba (77.) može se pisati:
∂
∂
gdje je Rkomp - kompenzirana otpornost data relacijom:

Da bi se fizikalno potvrdile teorijske postavke koje su prezentirane, izvršen je veći broj

termalnih ispitivanja na Rogowski senzorima, sa različitim dijametrima, do 750 mm kao što
je prikazano na slici 4.1.5.5.
Sl. 4.1.5. 5. Termalno odstupanje 550 kV senzora Rogowskog izmeñu -40˚ i 90˚. Mjerenja su
obavljana nekoliko dana i u nekoliko ciklusa, [L4]
Termalna stabilnost koja se dobije na ovaj način je impresivna. Slika 4.1.5.5. pokazuje da
senzor Rogowskog ne odstupa od klase tačnosti mjerenja 0.1 (prema IEC-u) u širokom
temperaturnom opsegu, od -40˚ do 90˚. Druga ispitivanja vršena pri nižim temperaturama
potvrdila su tačnost na temperaturama od -50˚ i niže.
4.2. Aktivni mjerni sistemi
Aktivni mjerni sistemi za mjerenje struje i napona koriste aktivne elektronske
komponente na visokonaponskoj strani uz čiju pomoć modulišu noseći signal informacijom o
mjernoj veličini. Ovako modulisan električni signal se pretvara u optički signal i optičkim
prenosnim sistemom (fiber optičkim kabelom) prenosi na potencijal zemlje gdje se vrši
daljnja obrada i slika, [L3]. Shematski prikaz aktivnog mjernog sistema prikazan je na slici
4.2.1.

4.2.1.
Zajedničko za pasivni i aktivni mjerni nekonvencionalni sistem je korištenje optičkih
prenosnih sistema, zbog čega se ovi nekonvencionalni transformatori nazivaju i optički mjerni
transformatori, [L3].
5. IZVEDBE I KOMPONENTE NEKONVENCIONALNIH (OPTIČKIH) MJERNIH
TRANSFORMATORA
Izvedbe nekonvencionalnih mjernih transformatora su poprilično jednostavne, meñutim
tek se pojavljuju prije 10 – 15 god., kada dobivaju naziv nekonvencionalni mjerni
transformatori koji su prema definiciji statički aparati koji se sastoje od jednog ili više
senzora struje ili napona, koji može biti spojen preko primarnog konvertora na prijenosni
sistem i sekundarni konvertor, a koji je namijenjen za prijenos signala proporcionalnog
mjernoj veličini do mjernih instrumenata, zaštitnih ureñaja ili upravljačkih sistema, [L3].
Danas u upotrebi ih ima svega nekoliko vrsta što u suštini pokazuje stvarnu konzervativnu
prirodu energetske industrije. Nekonvencionalni mjerni transformator se često naziva i
elektronski mjerni transformator ili optički mjerni transformator. Sastoji se od elemenata
prikazanih funkcionalnim dijagramom na slici 5.1.1.


Funkcionalni dijagram nekonvencionalnog mjernog transformatora

Moguće je razlikovati slijedeće podgrupe iz funkcionalnog dijagrama sa slike 5.1.1.:

Primarni senzor: Ureñaj koji konvertira primarnu mjernu veličinu (struju ili napon) u
niskoenergetski analogni signal pogodan za elektronsku obradu. Primarni senzor je specijalno
konstruisan i mehanički integriran sa primarnim provodnikom.
Primarni konvertor: Elektronski ureñaj smješten u blizini primarnog senzora čiji je zadatak
digitalizacija i predprocesiranje signala u pogodan oblik za prijenos do sekundarnog
konvertora.
Primarno napajanje: Napaja električnom energijom primarni konvertor.
Prenosni sistem: Sistem koji povezuje primarne i sekundarne konvertore. Obično je
fiberoptički kabel koji prenosi optički signal.
Sekundarni konvertor: Elektronski ureñaj smješten u komandnoj sobi čiji je zadatak da signal
pretvori u standardni izlazni format prilagoñen mjernom instrumentu, odnosno tipu zaštite i
sistemu upravljanja.
Sekundarno napajanje: Napaja električnom energijom sekundarni konvertor.
Nije neophodno da nekonvencionalni mjerni transformator ima sve elemente prikazane
na funkcionalnom blok dijagramu. Primjenjena tehnologija nekonvencionalnog mjernog
transformatora odreñuje koji su elementi potrebni u njegovoj realizaciji. Za njihov rad je
potrebna mala snaga, na VN strani nemaju elektronsku opremu i za prijenos informacija
koriste fiberoptičke kabele.
5.2. Shematski prikaz nekonvencionalnih (optičkih) mjernih transformatora
Osnovne karakteristike nekonvencionalnih (optičkih) mjernih transformatora mogu se
predstaviti kroz funkcionalni dijagram prikazan na slici 5.2.1.

Sl. 5.2.1. Funkcionalni dijagram optičkog mjernog transformatora

Funkcija izolacije i očitavanja podataka optičkih mjernih transformatora je slična kao i
kod konvencionalnih mjernih transformatora. Osnovna razlika je u principu rada senzora za
mjerenje, korištenju fiberoptičkog kabela za vezu i komunikaciju sa senzorom preko E/O i
O/E konvertora. Oznake E/O i O/E označavaju konverziju signala, elektronskog u optički i
optičkog u elektronski, koji se prenosi putem komunikacijske veze i elektronskim interfejsom
koji je potreban za E/O konverziju i prilagoñenje sekundarnog izlaza, [L3], [L4].
U osnovi, fundamentalna razlika izmeñu optičkog mjernog transformatora i
konvencionalog je elektronički interfejs potreban za njegovo funkcioniranje. Interfejs je
potreban kako za funkcije očitavanja tako i za predstavljanje očitanih vrijednosti u skladu sa
standardima.
Najjednostavniji način upoznavanja sa sličnostima optičkih i konvencionalnih mjernih
transformatora je razmatranje njihovih osnovnih sličnosti i razlika. Oni, zapravo, imaju više
zajedničkih dijelova, kao što je prikazano na slici 5.2.2. Poreñenje optičkog i
konvencionalnog mjernog transformatora s dvostrukim senzorom s magnetskim
konvencionalnim transformatorom demonstrira sličnosti izmeñu dvije tehnologije.
Višestrukost osnovnih i dodatnih funkcija ostvarena je upotrebom višeg broja sekundarnih
namota dok kada je riječ o optičkom, višestrukost funkcija, npr. zbog pitanja pouzdanosti,
ostvarena je upotrebom višeg broja mjernih mjesta. Za svako mjerno mjesto moguće je imati
viši broj izlaznih jedinica za svaki interfejs, s ciljem izvršavanja više zadataka, što je urañeno
izdvajajući jezgre od individualnih sekundarnih kabela. Optički kabeli mogu biti napravljeni
tako da sadrže više optičkih vlakana, s veoma pouzdanim zaštitnim materijalom. Optički
mjerni transformatori imaju trend smanjenja dimenzija i težine, tako da ukupna veličina i
opterećenje jedinice nema značajan uticaj na veličinu i složenost senzora.
 Sl. 5.2.2. Konstruktivne sličnosti optičkih i konvencionalnih mjernih transformatora, [L4]
Sa razvojem sintetičkih guma i silikonskih materijala, lakši visokonaponski izolatori
postaju široko rasprostranjeni. Ove izolacione strukture su precizno proizvedene tako da se
omogući da fiberoptički kabeli budu sastavni dio izolatora. Lakši senzori zahtijevaju znatno
manje i lakše izolatore. Prema nekim konceptima, moguće ih je smjestiti pored ili ispod snopa
vodiča ili glavnog mjesta spajanja, ili jednostavno kao dio ureñaja. Nekonvencionalni mjerni
transformatori se mogu podijeliti u dvije grupe:
- Prva grupa su hibridni mjerni transformatori koji kombinuju konvencionalne mjerne
transformatore sa elektronskim i/ili optičkim sistemima.
- Druga grupa su optički mjerni transformatori koji su bazirani na fundamentalnim
optičkim mjernim principima.
5.2.1. Hibridni mjerni transformatori
Hibridni nekonvencionalni mjerni transformatori mogu biti podijeljeni u dvije grupe:
- sa aktivnim senzorima i
- sa pasivnim senzorima
Ideja na kojoj su zasnovani pretvarači sa aktivnim senzorom je promjena postojećih
izlaza konvencionalnih mjernih transformatora u „optički izolirane” izlaze. Stoga, ovakav
sistem je moguće dobiti jednostavnim dodavanjem sistema optičke konverzije signala,
prikazanog na slici 5.2.1.1. Ovaj sistem konverzije može zahtijevati vlastito napajanje: dakle
radi se o aktivnim senzorima. Optička konverzija dogaña se na niskom naponu odnosno
sekundaru transformatora. Upotreba izoliranog optičkog sistema služi da razdvoji sekundarne
izlazne napone transformatora i struje iz uzemljenih ili metalnih spojeva. Stoga, jedina veza
koja ostaje izmeñu upravljačke sobe i ureñaja je fiberoptički kabel.

Sl. 5.2.1.1. Ekvivalentne sheme hibridnih optičkih sistema sa: induktivnim mjernim
tansformatorom, kapacitivnim i otporničkim djeljiteljima napona

5.3. Optički senzor

Optički medij očitanja (staklo, kristali, plastika) „osjeća” promjene električkog i
magnetskog polja kao i da se neke osobine testne zrake svjetlosti mogu mijenjati prilikom
prolaska kroz ove medije. Jednostavan optički pretvarač je opisan na slici 5.3.1.

Sl. 5.3.1. Shematski prikaz koncepta očitanja promjena električkog i magnetskog polja od
strane optičkog medija, [L4]
 Razmatra se slučaj svjetlosne zrake koja prolazi kroz par filtera za polarizaciju. Ukoliko
su ose ulaznog i izlaznog filtera pomaknute 45˚ jedna u odnosu na drugu, proći će svega
polovina svjetlosti. Intenzitet osnovnog ulaznog svjetlosnog zraka ostaje nepromijenjen u
vremenu. Ako ova dva filtera za polarizaciju ostanu fiksirana i postavi se treći polarizator
izmeñu njih, proizvoljna rotacija centralnog polarizatora u smjeru kazaljke na satu ili
suprotno, očitava se kao promjena ili modulacija intenziteta svjetlosti na optičkom detektoru.
U suštini ovo se dogaña kada se optički materijal za očitanje (staklo ili kristal) postavi u
promjenljivo magnetsko ili električko polje. Blok za očitavanje ima funkciju „rezernog”
polarizatora. Promjene magnetskog ili električkog polja u kojem se nalazi optički senzor
analiziraju se pomoću promjene intenziteta testne svjetlosne zrake na detektoru svjetlosti.
Intenzitet svjetlosne zrake oscilira oko 50% ulazne referentne vrijednosti koja odgovara
uvjetima nepostojanja bilo kojeg od navedenih polja. Ova promjena intenziteta svjetlosti
usljed prisustva promjenljivih polja pretvara se (konvertuje) u odgovarajuće vremenski
promjenljive vrijednosti struja ili napona. Isti fizikalni princip vrijedi i u slučaju
nepromjenljivih polja. U ovom slučaju potrebno je znatno više sofitisticiranosti s ciljem
odreñivanja izlazne vrijednosti koja je zadovoljavajuća kopija primijenjene istosmjerne struje
ili napona. Takoñer, postoji nekoliko drugih fizikalnih modela koji su u upotrebi. Pretvarač
koristi magnetskooptički senzor za mjerenja optičkih struja (optička struja je je zapravo
svjetlost koja nosi informaciju o intenzitetu, frekvenciji, promjeni struje, ili neke druge druge
relevantne informacije koje se odnose na struju). Stoga, senzor nije osjetljiv na protjecanje
struje već na magnetsko polje čiji je izvor ova struja. Iako je upotreba fiberoptičkih vlakana
praktično izvodivo rješenje, većina komercijalno dostupnih optičkih pretvarača struje koriste
senzore od punkog stakla. Većina optičkih pretvarača napona, s druge strane, koriste senzor
na bazi elektrooptičkog efekta. Stoga, ovi senzori su osjetljivi na vanjsko električno polje. Do
sada, svega nekoliko elektrooptičkih pretvarača je razvijeno za potrebe industrije, [L4].
5.3.1. Izvedba senzora od punkog (kružnog) stakla ili kristalnog seznora
Tehničke industrijske verzije senzora ovisne su o samom proizvoñaču, ali u suštini
optički medij izgleda kao na slici 5.3.1.1.

Sl. 5.3.1.1. Izvedba senzora od punkog stakla, primjer od proizvoñača AREVA, [L4]
U praksi se često pronalaze pretvarači izrañeni kao kristalni prsten koji navodi zraku
svjetlosti da totalnom refleksijom na najmanjoj mogućoj udaljenosti obiñe vodič čija se struja
mjeri (slika 5.3.1.2.). Takva konfiguracija omogućuje smanjenje uticaja susjednih vodiča na
najmanju mjeru, neovisnost mjerenja o položaju vodiča, smanjenje geometrijskih odstupanja
zbog termičkih rastezanja i vibracija itd.
 Sl. 5.3. 2. Usmjeravanje zrake svjetlosti, [L7]
Polarizacijske ravnine polarizatora i analizatora meñusobno su zakrenute za 45°. Takva
konfiguracija omogućuje mjerenje struje prema zakonu:

Svjetlosna zraka je reflektovana u unutrašnjosti dva puta u svakom uglu s ciljem očuvanja
linearnog stanja polarizacije svjetlosti. Vodič mora biti okomit na optički medij da bi se
smjerovi magnetskog polja sadržavali samo u pravcima prostiranja svjetlosti. Važno je
napomenuti da se ovakav sistem mjerenja koristi kod strujnih nekonvencionalnih
transformatora, koji će biti objašnjeni u nastavku. Karakteristike izvedbe punkog stakla jesu:
• Visokokvalitetna stakla imaju:
o Visok Verdet-ov koeficijent V,
o Jako mali koeficijent mehaničkog naprezanja,
o Nema dodatnih refleksija,
o Veliki izbor stakala, više od 100 vrsta što omogućuje jednostavnije
pronalaženje stakla sa potrebnim karakteristikama,
• Znatna dugoročna stabilnost optičkog medija (reproduktivnost mjerenja),
• Upotreba višeoscilatornih optičkih komponenata, veoma jeftinih i pouzdanih, kao što
su:
o LED (diode koje emituju svjetlost),
o Optički spojnici (spojevi), ST ili FC tip spojeva,
o Optička vlakna (vrste su 62.5/125, 100/140, 200/230),
• Pojednostavljanje proizvodnje usljed automatizacije mašina, industrijalističko rješenje,
• Ograničen dijametar otvora za primarne vodiče,
• Skupo rješenje, posebno ukoliko je dijametar previše velik.
5.3.2. Hibridni magnetsko-optički senzor
Ovaj tip transformatora uglavnom se koristi u aplikacijama kao što je serijska
kompenzacija dugih prijenosnih linija, gdje se zahtijeva ne uzemljeno mjerenje struje. U
ovom slučaju potrebno je nekoliko strujnih senzora za svaku fazu s ciljem dostizanja
naponske zaštite kondenzatora i meñusobnog uravnoteženja njihovog rada. Najbolje rješenje
je upotreba transformatora s malom prstenastom omotanom magnetskom jezgrom spojenom
na fiberoptički izolirani sistem. Ovi senzori su obično aktivni senzori, jer izolirani sistemi
zahtijevaju napajanje, što je prikazano na slici 5.3.2.1.
 Sl. 5.3.2.1.

5.3.3. Strujni optički senzor sa špulom Rogowskog

Namoti Rogowskog su u laboratorijskim ispitivanjima poznati već desetljećima, posebno
kada je riječ o mjerenjima jakih visokofrekventnih strujnih impulsa. U osnovi, oni se mogu
smatrati posebnim strujnim optičkim transformatorima, kao što prikazuje model sa slike
5.3.3.1., gdje su istovremeno prikazani i špula Rogowskog i strujni transformator.

Sl. 5.3.3.1. Ekvivalentni krug od strujnog transformatora i namota Rogowskog

gdje su:
Ip - primarna struja koja se mjeri,
Is - sekundarna struja,
E - elektromotorna sila koja se inducira u namotima (EMS),
S - osjetljivost senzora,
L - vlastiti induktivitet namota,
r - omska (aktivna, radna) otpornost,
R - opterećenja na sekundaru,
Uizl - izlazni napon.
Osjetljivost i vlastiti induktivitet senzora su povezani jednostavnom relacijom:

gdje su: NP i Ns brojevi namota primara i sekundara.

 Za primjene u gasom izoliranim postrojenjima (GIS), primarni namoti predstavljaju šipku
koja prolazi kroz senzor, kao što je prikazano na slici 5.3.3.2, pri čemu je NP jednako 1., [L4].

Sl. 5.3.3.2. Osnovni koncept: Izometrijski prikaz senzora koji obuhvata vodič, [L4]
Osnovna jednadžba koja opisuje električne veze sa slike 5.3.3.1. je:
∂ ∂
∂ ∂
Pri nazivnoj frekvenciji i stacionarnom stanju, sekundarna struja je Is, a izlazni napon je Uizl:

Kada je riječ o strujnom transformatoru, primarna i sekundarna struja trebaju biti u

idealnom odnosu: Is = Ip/Ns. Meñutim, praktično, postoji rezidualna greška te se na osnovi
jednadžbe (84.) može pisati, [L4]:

Da bi se ova greška smatrala zanemarivom, potrebno je da omjer (R + ω)/ Lω bude što

manji. Kada je veliko opterećenje na sekundaru, potrebno je koristiti magnetske jezgre velike
permeabilnosti i povećati magnetski induktivitet L. Uobičajeno je da se koriste vrijednosti
induktiviteta reda stotina Henrija (H).
Potrebno je napomenuti da izlaz špule Rogowskog predstavlja izlazni (sekundarni) napon
Uizl, koji bi trebao biti povezan sa strujom primara „idealnom” vezom, i odreñen je
jednadžbom (69.) Pri nazivnoj frekvenciji i stacionarnom stanju, relacija (69.) može se pisati
kao:

Relacija za napon sekundara pri nazivnoj frekvenciji može se dobiti i kombinirajući

jednadžbe (84.) i (85.):

Rezidualna greška iz prethodnog je jednaka L ω/(R + r). Ova greška se može

minimizirati veoma jednostavno. Otpornost R se može izabrati proizvoljno, a induktivitet
općenito ima veoma male vrijednosti, reda nekoliko stotina µH. Stoga, idealne relacije


predstavljene jednadžbama (69.) i (87.) mogu biti primijenjene sa veoma velikom tačnošću za
širok opseg frekvencija, [L4].

5.4. Strujni nekonvencionalni mjerni transformator

Strujni optički mjerni pretvarači temelje svoj rad na zakretu ugla polarizacije svjetlosti pri
prolasku polarizirane svjetlosti kroz magnetsko polje, okomito na smjer širenja svjetlosti.
Magnetskooptički efekt naziva se Faradejev efekat (Slika 5.4.1.), koji je objašnjen u
predhodom poglavlju.

Sl. 5.4.1. Faradejev efekat, [L7]

Svjetlost se u kristal dovodi fiberoptičkim kabelom kroz polarizator, a odvodi
fiberoptičkim kabelom kroz analizator u elektronički ureñaj za mjerenje promjene intenziteta,
što je posljedica zakreta polarizacijske osi nakon prolaska kroz analizator. Ravnina titranja
polarizirane svjetlosti zakreće se zbog djelovanja magnetskog polja vodiča, a zakret
polarizacijske ravnine pri prolazu kroz analizator očituje se promjenom intenziteta svjetlosti I
koja prolazi kroz optički kabel prema elektroničkom sklopu za mjerenje izlaznog intenziteta:

gdje je:
Iizl - intenzitet svjetlosti nakon prolaska kroz analizator,
Iul - početni intenzitet svjetlosti nakon prolaska kroz polarizator,
α - ugao zakreta polarizacijske ravnine zbog djelovanja polja,
- ugao zakreta polarizacijske ravnine analizatora prema polarizacijskoj ravnini
polarizatora koji je suprotan od smjera zakreta polarizacijske ravnine koju stvara polje.
Ugao α može se izraziti kao:

gdje je:
V - Verdetova konstanta optičkog materijala kroz koji prolazi svjetlost,
I - efektivna duljina svjetlosne zrake zahvaEena homogenim poljem,
H - magnetsko polje koje stvara svitak protjecan mjernom strujom.
S obzirom na to da polje u tako postavljenim geometrijskim odnosima nije homogeno,
ugao se dobija integracijom, uporabom izraza:

Alternativna konstrukcija jednog takvog sistema za mjerenje struje, u blokovskom

prikazu, predočena je na slici 5.4.2.
 Sl. 5.4. 2. Alternativna konstrukcija optičkog sistema za mjerenje, [L7]
Princip rada strujnog mjernog transformatora može se objasniti u 6. koraka prateći sliku
5.4.3., [L3].

Sl. 5.4.3. Strujni nekonvencionalni mjerni transformator, [L3]

1. Optoelektronički ureñaj konvertuje svjetlosni signal iz LED dioda u dva linearno
polarizovana signala i šalje ih kroz fiberoptički kabel.
2. Na vrhu potpornog izolatora se nalazi kružni polarizator svjetlosti koji dva linearno
polarizovana signala konvertuje u jedan lijevo i jedan desno kružno polarizovani signal.
3. Oba signala putuju oko provodnika više puta. Magnetno polje koje stvara struja koja teče
kroz provodnik jedan signal usporava, a drugi ubrzava(Faraday-ev efekat).
4. Nakon što signali doñu do kraja fiberoptičkog kabela reflektuju se na tamo postavljenom
ogledalu i vraćaju se nazad istim putem. Tom prilikom se efekat duplira.
5. Oba signala ponovo nailaze na kružni polarizator, koji ih sada konvertuje u linearno
polarizovane signale. Kada nema struje kroz provodnik, oba signala su u fazi. Meñutim,
kada struja teče kroz provodnik ona fazno pomjera signale u suprotnim smjerovima, zbog
čega oni prestaju biti u fazi.
 6. Svjetlost putuje nazad do optoelektroničkog ureñaja. Tu se odreñuje fazni stav i tako
precizno mjeri struja kroz provodnik. Pošto oba signala prelaze identičan put, vibracije i
temperaturne promjene imaju isti efekat na oba signala, što znači da nemaju uticaja na
tačnost.
Prednosti strujnih optičkih mjernih pretvarača naspram konvencionalnih strujnih mjernih
transformatora su sljedeće:
velika linearnost,
relativno male dimenzije i mala masa,
velika osjetljivost na brze promjene,
ne proizvode elektromagnetske smetnje,
smanjen rizik od nastanka požara i eksplozija,
pokazuju veliku tačnost mjerenja uz temperaturne promjene.
Najvažnije obilježje strujnih optičkih mjernih pretvarača je linearnost (slika 5.4.4.), [L7].

Sl. 5.3. 3. Ulazno izlazna karakteristika strujnog optičkog mjernog pretvarača, [L7]

5.5. Naponski nekonvencionalni mjerni transformator

Naponski optički mjerni pretvarači polagano preuzimaju svjetsko tržište zbog svojih
prednosti pred naponskim transformatorima s feromagnetskom jezgrom. Na tržištu su se
probili prije svega zbog niže cijene, smanjene mase i jednostavnosti ugradnje. Primjerice,
naponski optički mjerni pretvarač proizvoñača ALSTOM ima visinu od 7,3 m i masu od samo
230 kg, a upotrebljava se za mjerenje napona do 800 kV (ispitni napon 2 100 kV), [L7]. Osim
toga, relativno jednostavno ga se može pretvoriti u strujni, ili čak kombinirani mjerni
pretvarač zamjenom mjerne glave. Ta vrsta pretvarača temelji svoj rad na promjeni linearno
polarizirane svjetlosti u eliptično polariziranu svjetlost, u dvolomnim kristalima pod
djelovanjem električnog polja kako je i opisano u poglavlju Pockelsov efekt. Električno polje
pravi razliku potencijala, koja nastaje zbog fazne razlike dva polarizovana vala koji su
meñusobno fazno pomaknuti i čije su polarizacijske ravnine meñusobno okomite. Sistemi koji
se upotrebljavaju su Pockelsove ćelije koje se mogu upotrebljavati u pomenutoj transverzalnoj
i longitudinalnoj konfiguraciji.
5.5.1. Transverzalna konfiguracija
Kod transverzalne konfiguracije mjerenje napona vrši se na način u kojem (slika 5.5.1.1.)
svjetlosni izvor daje svjetlosnu zraku čija se ravnina titranja okreće ugaonom brzinom .
Polarizator i analizator imaju meñusobno zakrenute osi vektora propuštanja za 45°. Prolaskom
zrake kroz kristal te zbog djelovanja električnog polja ravnina titranja dodatno se zakrene za
ugao . Izlazna zraka, zajedno s ulaznom zrakom, dovede se elektroničkom sklopu za
detektiranje faznog zakreta.
 Projekcija okretnog svjetlosnog vektora na vektor propuštanja analizatora daje na izlazu
intenzitet svjetlosti:

Sl. 5.5.1.1. Pockelsova ćelija u transverzalnoj konfiguraciji, [L7]

S obzirom na to da je za mjerenje potrebna samo promjenjiva komponenta zbog
usporedbe s ulaznim signalom dobiveni signal se filtrira, što osigurava da se
usporeñuje samo komponenta:

Kod opisanog načina mjerenja bitan je ugao te je predmetni sistem neosjetljiv na

promjene intenziteta zrake svjetlosti.
5.5.2. Longitudinalna konfiguracija
Alternativni način mjerenja je mjerni sistem amplitudne modulacije (longitudalna
konfiguracija) koji čine polarizator, valni filter za poništavanje retardacije, kristal u
električnom polju mjerenog napona i analizator (slika 5.5.2.2.) kojim se omogućuje mjerenje
napona prema jednadžbi:

u kome je:
I - intenzitet svjetlosti nakon prolaska kroz analizator,
- početni intenzitet svjetlosti,
K - konstanta Pockelsove osjetljivosti.

Sl. 1. Mjerenje napona pomoću Pockelsove ćelije u longitudinalnoj konfiguraciji, [L7]

 Za priključenje mjerenog napona na ćelije koriste se tanki, metalom napareni slojevi. U
praksi se najčešće upotrebljavaju 3 mjerne ćelije koje daju vjernu sliku napona koji se mjeri.
Raspored Pockelsovih ćelija u naponskom transformatoru prikazan je na slici 5.5.2.3.

Sl. 2 Raspored Pockelsovih ćelija u kombiniranom optičkom mjernom transformatoru, [L7]

Princip rada naponskog mjernog transformatora može se takoñer objasniti u 6. koraka
prateći sliku 5.5.1., [L3].

Sl. 5.5.1. Naponski nekonvencionalni mjerni transformator, [L3]

1. Napon na priključku stvara električno polje izmeñu provodnika i zemlje.
2. Optoelektronički ureñaj šalje svjetlosni signal iz LED dioda kroz fiberoptički kabel.
3. Svjetlost putuje duž linija polja do gornje elektrode.
4. Svjetlost ulazi u Pockelsove kristale (Pockels cells) smještene na odreñenim pozicijama
unutar potpornog izolatora.
5. Dok prolazi kroz kristale, električno polje mijenja kružnu polarizaciju svjetlosti u
eliptičnu (kružno polarizovana svjetlost ulazi u kristal, a izlazi eliptično polarizovana
svjetlost). Na osnovu parametara elipse odreñuje se precizno vrijednost polja na mjestu
kristala.
6. Na kraju se, na osnovu vrijednosti polja odreñenog u tri tačke, precizno odreñuje (mjeri)
napon. Mjerenje ne zavisi od vanjskih uticaja, kao što je površinsko zagañenje izolatora.
Obilježje naponskih optičkih mjernih pretvarača koje treba posebno istaknuti je linearnost
(slika 5.5.2.4.), [L7].

Sl. 55.2. Ulazno izlazna karakteristika naponskog optičkog mjernog pretvarača, [L7]
5.6. Kombinirani nekonvencionalni strujni i naponski mjerni transformator
Nekonvencionalni mjerni transformatori, kao i klasični (konvencionalni mjerni
transformatori), mogu se kombinirati. Kombiniraju se strujni optički i kapacitivni naponski
mjerni transformator, znači uz korištenje koncepta konvencionalnog kapacitivnog djeljitelja
napona. Jedan takav kombinirani mjerni transformator prikazan je na slici 5.6.1.

Sl. 5.6.1. Kombinirani strujni optički i kapacitivni naponski mjerni transformator

 Na slici 5.6.2. dat je prikaz kombiniranih naponskih i strujnih mjernih transformatora u
visokonaponskom postrojenju za naponske nivoe 110 – 400 KV. Gdje je prikazana i kontrolna
zgrada u kojoj se vrši mjerenje i odakle se može daljinskim putem upravljati.

Sl. 5.6. 2. Kombinirani optički mjerni pretvarači u visokonaponskom postrojenju, [L7]

 7. ZAKLJUČCI
U današnjem elektroenergetskom sistemu uglavnom su zastupljeni konvencionalni mjerni
transformatori za mjerenje napona i struja kod kojih su konstrukcija i načini izrade dosegli
svoj optimum. Brojna zastupljenost ogleda se i dalje u njihovim brojnim prednostima, kao i u
životnoj dobi od preko 40 godina. Kompanije koje se bave eksploatacijom električne energije,
bez obzira na pojavu nove tehnologije, nemaju namjeru promijeniti konvencionalni mjerni
transformator, sve dok ispravno funkcioniše. Zastupljenost konvencionalnih mjernih
transformatora ogleda se malim dijelom i u skepticizmu i protivljenju mnogih kompanija koje
se bave eksploatacijom električne energije pri pojavom novih tehnologija. Skepticizam i
protivljenje obično su prisutni, a postojali su i u ranijim epohama i istim glasom
suprotstavljali su se željeznicama, električnoj energiji itd. Proizvoñačima je cilj zadovoljiti
kupce (prodati proizvod) proizvoditi proizvode koji su traženi od strane potrošača – kupaca.
Meñutim, ukoliko proizvoñač ponudi proizvod koji ima ekonomsku opravdanost procjenjenu
primjenom cost/benefits analize, sigurno je da će dati proizvod pronaći svoje tržište. Jedan
takav proizvod jeste nekonvencionalni mjerni transformator koji ima brojne prednosti nad
konvencionalnim mjernim transformatorim s feromagnetskom jezgrom i to: jeftiniji su,
smanjeni troškovi i pojednostavljena ugradnja, velika tačnost pri mjerenju, male dimenzije,
unutarnja sigurnost, povećana pouzdanost itd., a fundamentalna razlika izmeñu optičkog
mjernog transformatora i konvencionalog je elektronički interfejs potreban za njegovo
funkcioniranje. Interfejs je potreban kako za funkcije očitavanja tako i za predstavljanje
očitanih vrijednosti u skladu sa standardima.
Nova vrsta mjernih transformatora za prijenos signala s velikom propusnom moći, bez
većih gubitaka na veću udaljenost koristi optička vlakna koji od 1970. god. nalaze široku
primjenu naročito u elektrotehnici i komunikacijskoj tehnoligiji. Zbog malih gubitaka i
otpornosti na elektromagnetne smetnje te gotovo iste cijene po jedinici duljine, u novije
vrijeme sve češće zamjenjuju upletenu bakrenu paricu. Svjetlosni signal koji se konvertuje iz
led dioda u dva linearno polarizovana signala u optoelektroničkom ureñaju šalje se kroz
optička vlakna. Svjetlost koja prolazi optičkim vlaknom je polarizovana svjetlost, zahvaljujući
polarizatorima pri ulazu u optičko vlakno. Svjetlost se zadržava u jezgri optičkog vlakna
zahvaljujući potpunoj unutarnjoj refleksiji, pri čemu se optičko vlakno ponaša kao cilindrični
dielektrični valovod.
Nekonvencionalni mjerni transformatori pri mjerenju struje i napona koriste pasivne
mjerene sisteme koji koriste: Kerr efekat, Hall efekat, Pockels efekat, Faradejev efekat pri
čemu se na mnogo jednostavniji i tačniji način dolazi do rezulatata za razliku od
konvencionalnih mjernih transformatora.
Iako prilično jednostavni, optički instrument transformatori pojavili su se prije 10-15
godina, ali danas u upotrebi ih ima svega nekoliko vrsta i to u vodećim državama u svijetu:
Japan, podstanica Jyohana; Surrey u Canadi; Sugar Creek, Indiana, SAD; Saumade u
Francuskoj itd. Ovo u suštini pokazuje stvarnu i pomenutu konzervativnu prirodu energetske
industrije. Nekoliko izdvojenih teških kvarova se desilo što nije razlog skepticizma i
protivljenja. Novi mjerni transformatori bi u slijedećim godinama trebali imati manje
konzervativan odnos prema potrošačima u energetskoj industriji. Ali, dugoročna stabilnost i
dosljednost u radu novih pretvarača još uvijek treba biti potvrñena u aplikacijama mjerenja
potrošnje.
S obzirom na sve prednosti koje imaju, za pretpostaviti je da će se uskoro započeti i s
njihovom primjenom u elektroenergetskim postrojenjima EES-a kako stranog tako i našeg u
kojem se ne nalazi niti jedan pomenuti proizvod.
8. LITERATURA
L1. Prof.dr. Šemsudin Mašić: Električni strojevi, 2006
L2. Prof.dr. Nermina Zaimović-Uzunović: Mjerna tehnika, 2006
L3. Prof.dr. Mirsad Kapetanović: Predavanje iz predmeta ”Osnove mehatronike” pod
naslovom: ”Nekonvencionalni mjerni transformatori”, 2008/2009
L4. CIGRE WG A3.15: PART I : PRIMARY SENSORS - Non Conventional
Instrument transformers (NCIT)
L5. Prof.dr. Alija Muharemović: Električna mjerenja – predavanja
L6. Mjerni transformatori, diplomski rad -
http://www.scribd.com/doc/3817338/diplomski-radnaponski-mjerni-transformator
L7. Krunoslav Bičanić, doc.dr.sc. Igor Kuzle, prof.dr.sc. Tomislav Tomiša:
,,Nekonvencionalni mjerni pretvarači, Energija, 2006, br. 3., str. 328-351
L8. Bruno Plančić: Diplomski rad, 2008.
L9. Doc. dr Nasuf Hadžiahmetovic : Osnove optolektronike – predavanja, 2010
L10. Mirza Milišić: Optička vlakna – predavanje 1. i 2., 2010., ETF Sarajevo
L11. Radlovacki Velimir: Optički kablovi, 2008
L12. CIGRE WG A3.15: PART II : TESTING AND CALIBRATION - Non
Conventional Instrument transformers (NCIT)
L13. CIGRE WG A3.15: PART III : DIGITAL INTERFACE - Non Conventional
Instrument transformers (NCIT)
L14. Dr. Stjepan Marić: Fizika za studente tehničkih fakulteta, 2002
L15. Ljiljana Brajović: Polarizacija svetlosnih talasa, 2007
L16. Prof. dr. Mirsad Kapetanović, ELEKTRIČNI APARATI II (skripta), 2008
L17. Doc. dr Nasuf Hadžiahmetovic: Optički telekomunikacioni sistemi - Optički
Modulatori
L18. Shoaib Khan: Industrial Power Systems, CRC Press 2008 by Taylor & Francis
Group, LLC
L19. Mr.sc. Rajko Židovec: Mjerni transformatori
L20. Doc.dr.Nasuf Hadžiahmetovic: Optički telekomunikacioni sistemi - predavanja
L21. http://pedja.supurovic.net/polarizacioni-filter-namena-i-nacin-upotrebe
L22. http://www.energoinvest.ba/