Matej 19 :16, I gle, pristupi mu netko i reče: "Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?

17, A on
mu reče: "Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi.

Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu.
Tebi Istina od Gospodara tvoga dolazi, I nikako ne budi od onih koji su u sumnji."  (Sura
Junus 94. ajet)
 
KOMENTAR
 
1. Tefsir En- Nesefi; - Medariku-t-Tenzil ve Hakaiku-t-Te'vil; Imam Ebu-l-Berekat Abdullah b.
Ahmed b. Mahmud En-Nesefi El-Hanefi (umro 710 H.g.)
 
Kaže En-Nesefi:" Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe
objavljenu." – Ovo je u kontekstu prethodno spomenutog ajeta o sinovima Israilovim, na koje se
odnosi pojam "koji čitaju Knjigu", u kojem su opisani da im je došlo znanje (o istinitosti poslanstva
Muhammedova, i istinitosti Kur'ana), jer je slučaj Allahovog poslanika zapisan kod njih u Tevratu i
Indžilu, oni ga poznaju kao što poznaju svoje sinove.
S ovim je Allah Uzvišeni želio da potvrdi da oni znaju da je Kur'an Istina, i da je Muhammedovo
poslanstvo Istina. A upotrebljenim stilom izražavanja htio je da to naglasi, pa je poručio: pod
pretpostavkom da sumnjaš (da oni znaju za tvoje poslanstvo, i da si u njihovim knjigama
nagovješten), pitaj učenjake ehli-kitab, jer oni dobro znaju da je oni što ti se objavljuje Istina, te
mogu poslužiti kao izvor informacija tebi I drugima, po tom pitanju.
U svakom slučaju, cilj ovih ajeta je da ukažu na to da učeni sljedbenici Knjige pouzdano znaju da
je ono što se objavljuje Muhammedu Istina, a ne da se opiše Allahov poslanik kao onaj koji u to
sumnja.
 
2. Tefsir El-Bejdavi; - Envaru-t-Tenzil ve Esraru-t-Te'vil; Ebu-l-Hajr Abdullah b. Omer b.
Muhammed b. Ali El-Bejdavi, Azerbejdžanac, bio je kadiju-l-kudat (u današnje vrijeme to bi
odgovaralo poziciji vrhovnog sudije) (umro je 685, neki tvrde 691 H.g.)
 
 
Kaže El-Bejdavi:" Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo…" – Ovo je hipotetičko obraćanje,
postavljanjem pretpostavke.
"Upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu." – To je zbog toga što je ono što je objavljeno
Muhammedu potvrđeno i zabilježeno i u njihovim knjigama, slično ovome kako smo iznijeli.
Ovim ajetima želi se sljedeće:
a. potvrda prethodno kazanog;
b. da kao dokaz može poslužiti i ono što se nalazi u prijašnjim knjigama;
c. da Kur'an potvrđuje ono što se u njima nalazi;
d. ili, ovim se želi ukazati da ehli-kitab pouzdano znaju da je Muhammedova objava Istina;
e. ili, to je podrška kojom se želi učvrstiti Poslanik i pojačati njegov žar u djelovanju.
Nikako se ovdje ne radi o mogućnosti postojanja sumnje kod Poslanika u ono sto mu se
objavljuje. Zato je (kada je objavljen ovaj ajet) rekao:" Ne sumnjam, pa neću ni pitati!"
Neki, pak, učenjaci su rekli:" Obraćanje je upućeno Poslaniku kao objava, a poruka je upućena
njegovim sljedbenicima i svakom drugom ko čuje (za Islam). Pa je smisao ajeta:" O ti koji čuješ,
ako sumnjaš u ono što smo objavili, na jeziku Našeg poslanika, kao uputu tebi…" Ovim se skreće
pažnja da svako ko ima nedoumica o vjeri treba njihovo rješenje tražiti kod onih koji o tome imaju
znanje.
Kaže Uzvišeni:" Tebi Istina od Gospodara tvoga dolazi," tj.očito je da nema mjesta sumnji u to,
zbog nepobitnih dokaza.
"I nikako ne budi od onih koji su u sumnji." tj.ne dozvoli da ti sumnjivci pokolebaju odlučnost i
čvrsto ubjeđenje koje imaš.
 
3. Tefsir El-Kurtubi; - El-Džamiu' li Ahkami-l-Kur'an; Ebu Abdullah Muhammed b. Ahmed b. Ebu
Bekr b. Fereh El-Ensari El-Hazredži El-Kurtubi (umro 671 H.g.)
 
 
Rijeci:" Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo…"
Govor je upućen Poslaniku kao objava, a poruka je upućena drugima. Odnosno:" Nisi ti, o
Muhammede, u sumnji, nego drugi sumnjaju!"
Ebu Omer Muhammed b. Abdulvahid El-Zahid je rekao:" Čuo sam Imama Sa'leba i Imama El-
Mubreda da su rekli:" Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo…" znači: O Muhammede, reci
nevjerniku: Ako sumnjaš u ono što se preko mene objavljuje tebi (kao uputa), pitaj one koji čitaju
Knjigu prije tebe objavljenu. To jest: O poganine, ako sumnjaš da je Kur'an Istina, pitaj one koji su
primili Islam, od Židova. Poput rabina Abdullaha b. Sellama, i njemu slicnih.
Ovo je zato što su arapski mušrici (politeisti) priznavali Židovima da se bolje razumiju u vjeru, jer
im je prije objavljena knjiga. Te ih na ovaj način Allahov poslanik poziva da upitaju one za koje
sami smatraju da su učeniji od njih:" da li vam je nagovješteno da će Allah poslati poslanika
nakon Musaa?"
El-Kurtubi je iznio ovaj stav:" Ovo je poruka onima koji nisu ni porekli ni prihvatili poslanstva
Muhammeda nego su u sumnji."
Dočim, neki učenjaci su rekli:" Govor nije upućen nikom drugom do Poslaniku, ali kao hipoteza, u
značenju:" Kad bi ti bio u sumnji u ono o čemu smo te obavijestili (tj. da je tvoje poslanstvo
najavljeno u prijašnjim knjigama), pa pitao ehli-kitab, oni bi ti otklonili te sumnje."
 Dio učenjaka, opet, smatra:" Riječ shekk spomenuta u ajetu ovdje nije u značenju sumnje nego
tjeskobe, potištenosti prsa. U tom slučaju značenje ajeta bi bilo:" ako osjećaš potištenost u
prsima jer su ovi uporni u nevjerstvu, ti budi strpljiv i pitaj one koji čitaju knjigu da ti kažu kako su
vjerovjesnici prije tebe strpljivo podnosili uznemiravanja svog naroda, i kako su na kraju završili."
Ovo mišljenje je proizašlo iz činjenice da je u arapskom jeziku osnovno značenje riječi shekk
pritiješnjenost, tjeskoba, stisnutost, stezanje. Za onog ko uzicom ili čim drugim pritegne odjeću
arapi kažu:" shekke el-thawb."
U prilog ovom misljenju ide cinjenice da je Poslanik kad mu je objavljen ovaj ajet rekao:' Tako mi
Allaha ne sumnjam!"
 
4. Tefsir El-Begavi; - Mea'limu-t-Tenzil fit-Tefsir; Imam Ebu Muhammed El-Husejn b. Mes'ud b.
Muhammed El-Begavi (umro 510 H.g.)
 
 
El-Begavi kaže: Riječi Uzvišenog:" Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo…" misli se na Kur'an.
"Upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu." – oni će te obavijestiti da je pojava objave
Kur'ana zabilježena kod njih u Tevratu.
Dio islamskih učenjaka je rekao:" Govor je upućen Poslaniku, a cilj poruke su drugi, što je
uobičajen stil izražavanja među arapima. Oni se obraćaju nekom čovjeku ali žele poruku poslati
drugome.
U Kur'anu ima više primjera upotrebe ovog stila izražavanja. Tako, na primjer, u suri El-Ahzab
Allah Uzvišeni kaže:" O vjerovjesniče, Allaha se boj, a nevjernike I licemjere ne slušaj –
Allah, uistinu, sve zna i mudar je – I slijedi ono sto ti Gospodar tvoj objavljuje – Allah
dobro zna ono što vi radite." (El-Ahzab, 1-2)
Obratio se Vjerovjesniku, a želio je to poručiti vjernicima. Dokaz je završetak drugog ajeta u
kojem stoji:" Allah dobro zna ono što vi radite." – a nije rekao "ono što ti radiš."
Takodjer, u suri Et-Talak:" O vjerovjesniče, kad htjednete da žene pustite …" (Et-Talak, 1)
Drugi dio učenjaka smatra:" Ljudi su u vrijeme Poslanika bili podijeljeni na one koji su prihvatili
njegovo poslanstvo, koji su odbili, i na one koji su bili u sumnji, te je ovaj ajet upućen onima koji
su u nedoumici."
Značenje ajeta po tome bi bilo:" O čovječe koji sumnjaš u ono što smo objavili tebi kao uputu, na
jeziku Našeg poslanika Muhammeda, pitaj one koji čitaju Knjigu objavljenu prije tebe."
Ibn Abbas, Mudžahid, i Ed-Dahhak su rekli:" Misli se na (rabina) Abdullaha b. Sellama i njegove
drugove od sljedbenika Knjige, koji su povjerovali. Oni će ti posvjedočiti da je Muhammed na
Istini, i obavjestiće te da je njegovo vjerovjesništvo najavljeno u njihovim Knjigama."
A El-Ferra' je rekao:" Allah zna da Njegov poslanik ne sumnja, nego je upotrijebio ovaj stil
obraćanja, kao sto arapi običavaju upotrebljavati.
Tako čovjek kaže svome robu: Ako si moj rob onda mi se pokoravaj!
Ili kaže svome sinu: Ako si moj sin onda uradi tako i tako.
To je hipotetičko obraćanje, a ne što on sumnja u to.   
 
5. Tefsir Et-Taberi; - Džamiu'l-Bejan fi tefsiri-l-Kur'an; Ebu Dža'fer b. Džerir b. Jezid Et-Taberi
(224 – 310 H.g.)
 
 
Et-Taberi kaže: Allah kaže Svome poslaniku Muhammedu: O Muhammede, ako sumnjaš da smo
te odabrali, i u to što ti objavljujemo da su sinovi Israilovi bili složni o tvom poslanstvu, prije nego
što si se pojavio kao poslanik stvorenjima, jer vijesti o tebi imaju zapisane, i prepoznaju te po
svojstvima po kojima si opisan u njihovim Knjigama – Tevratu i Indžilu.
"Upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu." Znači:" Pitaj one sljedbenike Knjige koji su
istinoljubivi, i koji u tebe vjeruju, poput Abdullaha b. Sellama i sličnih, a ne one koji su lažljivci i ne
vjeruju u tebe."
U ovom smislu kako smo kazali tako su i drugi tumači rekli.
 
Navođenje nekih učenjaka koji su tako protumačili
 
1. Pričao nam je El-Kasim, kaže: Pričao nam je El-Husejn, rekao je: Pričao nam je Hadždžadž, od
Ibn Džurejdža da je rekao: Ibn Abbas je o ajetu" Upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe
objavljenu," rekao:" Knjiga je Tevrat i Indzil, a misli se na sljedbenike Knjige koji su živjeli u
vrijeme Allahovog poslanika, te u njega povjerovali, pa Allah kaže: Ako sumnjaš da je vijest o tebi
zapisana kod njih pitaj ove."
2. Pričao mi je Junus, rekao je: obavijestio nas je Ibn Vehb, kaže: rekao je Ibn Zejd o Allahovim
riječima:" Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe
objavljenu," odnosi se na (rabina) Abdullaha b. Sellama, koji je bio sljedbenik Knjige i povjerovao
je u Allahovog poslanika."
3. Pričao nam je El-Kasim, kaže: pričao nam je El-Husejn, kaže: pričao mi je Hadždžadž od Ibn
Džurejdža da je Mudžahid o riječima Uzvišenog" Upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe
objavljenu," rekao:" To susljedbenici Knjige."
4. Preneseno mi je od El-Husejna b. El-Feredža da je rekao: čuo sam Ibn Muaza da kaže:
obavijestio nas je Ubejd rekavši: čuo sam Ed-Dahhaka da o riječima Uzvišenog" Upitaj one koji
čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu," kaže:" Misli se na one sljedbenike Knjige koji su bili
Muhammedovi suvremenici, a koji su primili Islam i bili bogobojazni."
 
Ako neko upita:" A zar je Poslanik sumnjao u to da je Allahova obavijest neoboriva istina, te mu
se zato reklo:" Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe
objavljenu?"
Odgovor je:" Nije sumnjao!"
I tako je kazao veliki broj učenjaka.
 
1. Pričao nam je Ja'kub b. Ibrahim, kaže: pričao nam je Hušejm, od Ebu Bekra, on od Seida b.
Džubejra da je o riječima:" Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju Knjigu,
prije tebe objavljenu," rekao:" Vjerovjesnik nije sumnjao, te ih nije ni pitao!"
2. Pričao nam je El-Haris, kaže: pričao nam je El-Kasim b. Sellam, kaže: pričao nam je Hušejm,
kaže: obavijestio nas je Ebu Bišr, od Seida b. Džubejra i Mensura da je El-Hasen (El-Basri) o
ovom ajetu kazao:" Allahov poslanik nije sumnjao, pa ih nije ni pitao!"
3. Pričao nam je Muhammed b. Abdil-Eala, kaže: pričao nam je Muhammed b. Sevr od Katade da
je o riječima" Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe
objavljenu," rekao: Došlo je do nas da je Allahov poslanik tada rekao:" Ne sumnjam i neću ih ni
pitati!"
 
A ako neko upita:" Kakva je onda poenta ovakvog obraćanja, ako je tako kao sto opisuješ?"
Odgovor je: već smo pojasnili na drugim mjestima u ovoj našoj knjizi da je u arapskom jeziku
ispravno da čovjek svome robu kaže:" ako si moj rob slušaj moje naredbe," ne sumnjajući uopšte
u to da je rob kojem se obraća njegov rob.
Isto tako je i primjer kada čovjek kaže svome sinu:" ako si moj sin budi dobročinitelj prema meni,"
iako nimalo ne sumnja u to da je onaj kojem se obraća njegov sin.
Ovakav stil izražavanja je u arapskom jeziku ispravan i među arapima veoma raširen.
Za ovo smo naveli i primjere. A od tih primjera su i Allahove riječi:"A kad Allah rekne:" O Isa,
sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz
Allaha!" – on će reći:" Hvaljen neka si Ti! Meni nije priličilo da govorim ono što nemam
pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš, Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš;
samo Ti jedini sve što je skriveno znaš." (el-Ma'ide, 116)
Iako je On znao da Isa takvo nešto nije govorio. Ovdje se radi o istom: poslanik nije sumnjao u
istinitosti i točnost Allahove obavijesti, i Allah je znao da je to tako, ali mu se obraća na način
kako se njegovi sunarodnjaci obraćaju jedni drugima, jer je Kur'an na njihovom jeziku objavljen.
Što se tiče riječi:" Tebi Istina od Gospodara tvoga dolazi…" To je vijest od Allaha kojom želi reći:
Kunem se da ti je došla nepobitna istina, a to je vijest da si ti Allahov poslanik, te da ovi Židovi i
kršćani znaju da je to istina, i imaju tvoj opis kod sebe, u svojim knjigama.
"I nikako ne budi od onih koji su u sumnji." Tj. Ne budi od onih koji sumnjaju u tačnost i ispravnost
toga (što smo te obavijestili da oni znaju da je to što ti se objavljuje Istina).
 
A ako bi neko kazao:" Ovim ajetom obraća se Poslaniku, a cilja se na one koji nisu bili sasvim
sigurni u vjerovjesništvo Muhammeda, bili su svojim jezicima očitovali da vjeruju, te im je ovo
skretanje pažnja na izvor na kome mogu naći potvrdu da je to istina, koja će im otkloniti
nedoumice iz srca.!"
Kao što kaže Uzvišeni:" O vjerovjesniče, Allaha se boj, a nevjernike i licemjere ne slušaj –
Allah, uistinu, sve zna i mudar je – I slijedi ono što ti Gospodar tvoj objavljuje –Allah dobro
zna ono što vi radite." (El-Ahzab, 1-2)
Ispravnost ovakvog viđenja se, također, ne može odbaciti.

Marko 11,12 Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje.

13Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši
bliže, ne nađe ništa osim lišća jer ne bijaše vrijeme smokvama.14Tada reče
smokvi: "Nitko nikada više ne jeo s tebe!" Čuli su to njegovi učenici.
Matej 21,10 Kad uđe u Jeruzalem, uskomešao se sav grad i govorio: "Tko
je ovaj?
Matej 21,11 A mnoštvo odgovaraše: "To je Prorok, Isus iz Nazareta
galilejskoga.
Ujutro se vraćao u
grad i ogladnje.
Matej 21,19 Ugleda smokvu kraj puta i priđe k njoj, ali ne nađe na njoj
ništa osim lišća pa joj kaže: "Ne bilo više ploda s tebe
dovijeka!" I smokva umah usahnu.

Ivan 19:28--Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo

Pismo, reče: "Žedan sam.

Kad uđe u lađu, pođoše za

njim njegovi učenici.
Matej 8,24 I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu
prekrivahu valovi. A on je spavao.

Marko 4--38A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: "Učitelju!

Zar ne mariš što ginemo?

Matej 21:5 Recite kćeri Sionskoj: Evo kralj ti tvoj dolazi, krotak, jašuć na magarcu, na magaretu, mladetu
magaričinu.

Jedni rekoše: "Jest, on je!" A drugi: "Nije, nego mu je sličan." A on je govorio: "Ja sam." 9.9

Zašto se Boziji poslanik Muhammed s.a.w.s oženio Aišom tako mladom?!

PRVI DIO
Bismillah,
Kroz vjekove, orjentalisti su plasirali brojne optuzbe i uzimali za primjer teorije iz davnina kako bi
odbacili Islam i posljednjeg Poslanika Muhammeda, s.a.w.s.. Sva zahvala nek je Allahu
Jedinome, sve optuzbe do sada su uspjesno pobijene od strane ummeta. Trenutno jedna od
najnovijih optuzbi protiv naseg Poslanika a.s., je i njegov brak sa mladom Aisom r.a..
Hajde da preispitamo neke od orjentalistickih optuzbi detaljno u svjetlu modernog istrazivanja,
historijskih cinjenica, i islamskih izvora Kur'ana i sunneta, da bi odvojili laz od istine i da
pokazemo svijetu da je Muhammed s.a.w.s., zaista najljepsi primjer cijelom covjecanstvu.
Dvije glavne teorije zastupljene kod orijentalista su optuzbe na racun licnosti Poslanika
Muhammeda s.a.w.s., i njegovog braka sa mladom Aisom r.a..
A- Oni kazu ''bio je pedofil'' ( Allah,dz.s., da oprosti i da ga podigne na stepen njemu odgovarajuci
insha'Allah )
B- Oni kazu ''da je bio zlostavljac djece''
Analiziracemo svaku njihovu teoriju zasebno da otkrijemo istinu kroz uputu Allaha dz.s.,
A -Oni kazu -''Poslanik Muhammed s.a.w.s., je ozenio Aisu r.a., zato sto je bio pedofil ?''
Definicija pedofilije glasi :
Pedofilija je fizioseksualni poremecaj u kojem se odrasla osoba uzbudjuje i seksualno
zadovoljava prvobitno kroz seksualni kontakt sa djecom koja nisu dostigla ni pubertetetsku dob.
Tipican primjer pedofila je nemoc da pronadje zadovoljstvo u seksualnoj vezi sa odraslom
osobom i ima nisko povjerenje u sebe , a gledano na odnos sa djetetom je manje plasljiv nego u
odnosu sa odraslim."
Encyclopaedia Britannica, 1998
"Pe.do.phil.ia n [NL] (1906): seksualna perverzija u kojoj su kao seksualni objekat pozeljna
djeca ,pe.do.phil.i.ac ili pe.do.phil.ic adj." Merriam Webster's Collegiate Dictionary.
Dijagnoza kriterijuma pedofilije prema "Americkom psihijatrijskom udruzenju"
"Kroz vrijeme od najmanje 6 mjeseci, trenutnog osjecaja seksualnih pozuda i seksualnih fantazija
koje ukljucuju seksualni odnos sa predpubertetskom djecom ili djecom uopste. 
Osoba je reagirala na ove pozude i prepoznatljivo su slabi po pitanju njih. 
Osoba je najmanje 16 godina stara i najmanje 5 godina starija od djeteta/djece u kriterijumu pod
"A"
DSM-III-R Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, rev ed. 3, (American Psychiatric
Association).
Karakteristike pojedinih pedofilskih poremecaja su to da znatan broj pedofila ucestvuje ili su
ranije ucestvovali u "exhibitionism" ( osobe koje pokazuju svoje genitalije drugima da bi time
skrenuli paznju na sebe ) "voyeurism" ( osobe koje su djelimicno obucene a neke i nisu, koje se
uzbudjuju posmatrajuci ljude,prolaznike koji njih ne vide)i "rape" ( silovanje,zlostavljanje )
Harold I. Kaplan et al., Synopsis of Psychiatry, 5th ed. (Williams and Wilkens, 1988), p. 360.
Dali Poslanik s.a.w.s., odgovara ovim navedenim kriterijumima ? 
Sa navedenim definicijama i kriterijima, cemo analizirati Poslanikov s.a.w.s., zivot i brakove.
Njegovi brakovi :
Ime zene
Godine pri udaji
komentar
1)
Hatidza bint khawilad
40
dvostruka udovica prije udaje za Poslanika s.a.w.s.,
2) 
Sauda Bint Zama
50 godina
udovica
3)
Aisa bint Abu Bakr
9 godina
Nevina, zapocela je svoj bracni zivot sa Poslanikom od 9 godina
4)
Hafsa Bint Umar bin Khattab
22 godina
udovica
5)
Zainab bint Khuzaima
20 godina
? ( stanje prije braka sa Poslanikom s.a.w.s., nepoznato )
6)
Umm-I-Salma bint Abu Umayia
26 godina
udovica
7)
Zainab Bint Jahash
38 godina
udovica
8)
Juwaeria Bint Harith
20 godina
udovica
9)
Umm-I-Habiba bint Abu Sufyan
36 godina
udovica
10)
Marya Qibtiya bint Shamun
17 godina
Nevina, Egipcanka
11)
Safia bint Hayi bin Akhtab
17 godina
Udovica
12)
Raihana bint umru bin hanafa
?
?
13)
Maimuna bint harith
36 godina
Udovica
Izvor : Syed Abu Zafar Zain, Poslanik Islama, Idealni suprug (Lahore: Kazi Publications), pp. 10-
12.
Statistike dostavljenih podataka :
Poslanik Muhammed,s.a.v.s., je imao ukupno 13 supruga od kojih je njih 91 % bilo starije od 17
godina a udovice medju njima cine procenat od 75 % od ukupnog broja.
Komentar : Statistika pokazuje da Poslanikov brak sa Aisom r.a., u njenim ranim godinama je
jedini izuzetak i nije uporedljiv sa ostalim njegovim brakovima.Jos vise, pedofilu je glavno
zanimanje u zadovoljavanju sa predpubertetskim djevojcicama sto je cista kontradiktornost ovim
navedenim 91 % od Poslanikovih brakova sa zenama starijim od 17 godina i vise. Ocekivani
ishod testa Poslanikovog zivota i brakova sa njegovim zenama je kompletno jasan i odbacuje
teorije po kojima ga zlonamjerni pokusavaju opisati kao pedofila.
Sve njegove zene su bile punoljetne i udovice osim Aise r.a., i Marije r.a.,
Cak sta vise, prema kriterijima i izlaganjima gore navedenim , sveukupnom ponasanju sa gledista
psihijatrije , skoro svi pedofili posjeduju historiju perverznih radnji i silovanja . Opet, ne postoji ni
jedan dokaz bilo sa religijskog aspekta ili sekularnih izvora da Bozji poslanik Muhammed,
s.a.w.s., ikada bio u takvim nemoralnim i neprihvatljivim radnjama ( Allah,dz.s., da oprosti ) Ovo
je dokazano od strane islamskih a takodje i neislamskih ucenjaka.
Drugi dio
B. Tvrdnje da je Vjerovjesnik (sallallahu 'alejhi ve sellem) zlostavljao djecu kad se vjenčao sa
'Aišom (radijallahu 'anha)
Istražimo ovu tvrdnju
Po definiciji, zlostavljanje djece ili okrutnost prema djeci je uporo i svojevoljno, neopravdano
nanošenje bola djeci. Ovaj termin obuhvatai: neumjereno fizičko zlostavljanje; neopravdano
verbalno zlostavljanje; nepružanje odgovarajućeg smještaja, ishrane, medicincskog tretmana kao
i emocionalne podrške; incest; drugi slulajevi seksualnog zlostavljanja ili silovanja; izrada dječje
pornografije. Često opisano od strane ljekara kao “sindrom pretučenog djeteta”, zlostavljanje
djece se skoro univerzlano tertira kao kriminalno djelo. Zlostavljanje djece može da ima ozbiljne
posljedice na budućnost žrtve. Zapostavljanje i zlostavljanje djece ima za posljedice neke od
sljedećih stvari: zaostalost u fizičkom razvoju, oslabljenje (umanjene) jezičke i kognitivne
sposobnosti, problemi u razvoju ličnosti, učenju i ponašanju. (Prema: Encyclopaedia Britannica,
1998)
Komentar: Nijedan od ovih kriterijuma potrebih da se jedno djelo okarakteriše kao zlostavljanje
djece ne može da se nađe u životu plemenitog Vjerovjesnika (sallallahu 'alejhi ve sellem). Ne
postoji nijedan incident nanošenja bola Aiši (radijallahu 'anha), i ne samo njoj nego bilo kom
drugom ljudskom biću u ovome kontekstu. Takođe, ne postoji nijedan detalj iz života Božejg
Poslanika (sallallahu 'alejhi ve sellem) i Aiše (radijallahu 'anha) ili nekih drugih njegovih žena
(radijallahu 'anhum)m iz kojeg bi se moglo naslutiti verbalno ili seksualno zlostavljanje.
Zlostavljanje ostavlja na djetetu duboke ožiljke i u budućnosti, kao što smo vidjeli iz definicije.
Neko ko se bavi izučavanjem čestitog života Aiše (radijallahu 'anha), njene ličnosti, te njenog
fizičkog, mentalnog i spiritualnog razvića, uočiće da je sve to suprotno od posljedica zlostavljanja.
U stvari, vjenčanje Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem) sa Aišom (radijallahu anha) i njegova
(sallallahu alejhi ve sellem) uputa, kako to istorija svjedoči, pokazuje da epitet koji Aiši treba dati
nije “zlostavljana” nego “blagoslovljena”.
Nakon analize i odgovaranja na laži na račun plemenitog karaktera poslanika Muhammeda
(sallallahu alejhi ve sellem), jedina opcija koja je ostala jeste:
C. Poslanik Muhammed (sallallahu alejhi ve sellem) je oženio Aišu (radijallahu anha) za dobrobit
islama i čovječanstva
Analizirajmo:
1. Muhammed (sallallahu alejhi ve sellem) je oženio Aišu (radijallahu anha)a prvenstveno iz 3
razloga:
a. Da ojača veze sa Ebu-Bekrom (radijallahu anhu) (koji je bio njemu najbliži drug)
b. Da obrazuje Aišu (radijallahu anha) za dobrobit napretka islama
c. Da iskoristi njenje sposobnosti za dobrobit islama
2. Vjenčanje sa njom dio je Vahja (Božanske objave). Sama ona prenosi da je vjerovjesnik
(sallallahu alejhi ve sellem) rekao: “Vidio sam te u snu tri puta. Donio te je melek, a ti si bila
umotana i vijelu svilu. On mi je rekao da je ovo moj bračni drug, a zatim je pokzao tvoje lice.”
(Sahihu Muslim)
3. Aišta (radijallahu anha) je rođena nakon što su iba njena roditelja primila islam. Dakle, bila je
čista od svakog vida politeizma od samog njenog rođenja.
4. Još od ranih godina, bila je prepoznatljiva po ljepoti i jakom pamćenju, pa je time privukla
pažnju i brigu Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem). Kao njegova žena i blizak drug, sticala je
znanja i razumijevanje kakve nijednažena nije stekla.
Aiša (radijallahu anha) je živjela oko 50 godina nakom smrti Božjeg Poslanika (sallallahu alejhi ve
sellem). Bila mu je žena jednu deceniuu. Dosta svoga vremena provela je učeći iz dva najvažnija
izvora Božje upute: Kur'ana i Sunneta Muhammeda (sallallahu alejhi ve sellem). Aiša je, kao i
Hafsa i Ummu Seleme (radijallahu anhu)m, naučila Kur0an napamet. Kao i Hafsa, i Aiša je imala
svoj primjerak Mushafa, nakon što je Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) umro.
Što se hadisa tiče, ona je od četiri osobe od kojih se bilježi više od 2 000 hadisa (ostali su: Ebu-
Hurejre, Abdullah ibn Omer i Enes ibn Malik, (radijallahu anhu)m). Od nje se bilježi 2 210 hadisa,
od toga su 174 muttefekun 'alejhi – na njima su se složili (misli se na dvojicu imama u hadisu –
El-Buharija i Muslima)
mnoge od predaja koje se bilježe od nje odnose se na intimne aspekte ponašanja koje je samo
neko ko je bio u njenon poziciji mogao da nauči. Što je najvažnije: njeno znanje hadisa
preneseno je i u pismenom putu preko najmanje tri osobe. Jedna od tih osoba bio je Urve, njen
sestrić, koji je postao jednim od naučenijih od ashaba, (radijallahu anhu)m.
Kažu islamski učenjaci da bi bez nje (njenog sebeba), polovina 'ilmul-hadisa (znanje i
razumijevanje hadisa, samim tim i islama) nestalo.
5. Mnogi od učenih ashaba Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem) i njihovi sljedebnika su se
okoristili o znanje Aiše (radijallahu anha). Ebu-Musa El-Eš'ari je jednom rekao: “Kada god bi
drugovi Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem) imali poteškoća sa nekim pitanjima, išli bismo da
pitamo Aišu (radijallahu anha).” Prenosi se u Muvetti imama Malika: “Rekao mi je Jahja, a njemu
je rekao Malik a njemu Jahja ibn Se'id ibn Se'id ibnul-Musejjib da je Ebu-Musa El-Eš'ari jedne
prilike došao do Aiše (radijallahu anha), supruge Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem), i rekao
joj: 'Uznemoruje me razilaženje u mišljanjima ashaba u vezi pitanja za koje mi je neprijtano da te
pitam.' Ona mu je rekla: 'Koje je pitanje?' Nisi pitao svoju majku, pa pitaj mene.” On reče: 'Čovjek
ima odnos sa ženom, uđe spolni organ u spolni organ. ali prestane prije ejakulacije.' Ona reče:
'Kada organ koji se obrezuje dodirne organ koji se obrezuje, gusul postaje obaveznim.' Ebu-Musa
je dodao: 'Nakon ovoga neću nikog više pitati.'
Urve ibn Zubejr (radijallahu anhu) kaže: “Nisam našao da je iko od Aiše (radijallahu anha) učeniji
u Plemenitom Kur'anu, o pitanjima halala i harama (dozvoljenog i zabranjenog, respektivno),
'ilmul-ensab i poezije. T je razlog zbog kojeg su čak i straiji ashabi Poslanika (sallallahu alejhi ve
sellem) dlazi do nje da se da se njom konsultuju u težim pitanjima.” (Ibnul-Kajjim i Ibn Sa'd,
Dželaul-Efham, II tom, str. 26)
Kaže Ebu-Musa El-Eš'ari: “Nikad nismo (mi, ashabi Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem)) imali
neko teškoću sa nekim pitanjem, a da od Aiše (radijallahu anha) nismo dobili neke korisne
informacije.” (Siretu Aiša, bilježi Et-Tirmizi)
6. Kao predavač, ima je jasan i ubjedljiv govor, i njena oratorika je opisana superlativima od
strane El-Ahnefa, koji je rekao: “Čuo sam govore Ebu-Bekra i Omera, Osmana i Alije, i halifa sve
do danas, ali nisam čuo ubjedljivijeg i ljepšeg govora od onoga Aiše (radijallahu anha).” A
Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) je rekao: “Prednost Aiše nad ostalim ženama je prednost
serida (vrsta jela) nad ostalim jelima. Mnogi ljudi su dostigli savršenstvo u vjeri, ali od žena nije
nijedna izuzev Merjeme, kćerke Imranove, i Asije, žene Faraonove.”, the wife of Pharaoh."
(Sahihul-Buhari, hadis prenosi Ebu-Musa El-Eš'ari) i kaže Musa ibn Talha (radijallahu anhu):
“Nisam vidio nikog rječitijeg od Aiše (radijallahu anha).” (biljež El-Hakim u “Mustedreku”, IV tom,
str 11)
7. Muškarci i žene su dolazili iz daleka da se okoriste njenim znanjem
Aišino interesovanje u izučavanje Kur'ana je razumljivo, s obzirom da je bila svjedok nekolika
objava, pa je, stoga, imala jasnu predstavu o okolnostima u kojima je objava spuštana. Bilo je
samo na njenom krevetu da se Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) dobijao Objavu. Ovo
(poznavanje okolnosti u kojima je određeni ajet objavljen) joj je osta pomagao u tumačenju ajeta.
8. Na njenom krilu je bila glava Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem) kad je preselio svome
Gospodaru, i u njenoj sobi je ukopan.
Život Aiše (radijallahu anha) je dokaz da jedna žena može itekako biti učena i to učenija od
muškarca i dokaz je da žena itekako može biti učitelj učenjaka i eksperata. Njen (radijallahu
anha) život je dokaz da žena može izvršiti jak uticaj kako na žene tako i na muškarce i da im
pruži inspiraciju i bude vođa. Aiša (radijallahu anha) i dalje nastavlja da bude inspiracija i model
današnjoj omladini koja uporno svoga uzora traži u pop-zvjezdama, te glumicama i sportskim
zvjezdama. Neka sjećanje na njen život i dalje nastavi da boravi u srcu muslimanskog ummeta i
neka je Allah nagradi najvećim stepenima u Džennetu. Amin!
Zaključak: Gore navedeni kvaliteti Aiše (radijallahu anha) i Poslanikova (sallallahu alejhi ve
sellem) uputa u usmjeravanju ovih sposobnosti u službu islama su bili razlozi vjenčanja Aiše
(radijallahu anha) i poslanika Muhammeda (sallallahu alejhi ve sellem), a ne perverzni razlozi
koje izlažu zabludjeli orjentalisti.
Muslimani pozivaju svakog iskrenog čovjeka da izučava život Muhammeda (sallallahu alejhi ve
sellem) u svjetlu autentičnih izvora Kur'ana i Sunneta i da se sami uvjere u istinu. Uistinu, samo
uočavanjem islama kao istine i kao zadnje i potpune upute od Tvorca, čovječanstvo može da
nađe svoj mir na ovom svijetu i spas od kazne na Drugom svijetu.

KO JE UTEMELJIO KRŠĆANSTVO?
"Ako pod kršćanstvom podrazumjevamo vjeru u Krista kao nebeskog Sina Božjeg, koji nije
pripadao zemaljskom čovječanstvu, nego koji je živio u Božjoj jednakosti i slavi, koji je s neba
sišao na Zemlju, koji je ušao u ljudskost i uzeo ljudski oblik kroz Djevicu, da bi mogao učiniti
udobrovoljenje za ljudske grijehe vlastitom krvlju na križu, koji je zatim probuđen iz smrti i
podignut zdesna Bogu, kao gospod svog sopstvenog naroda, koji je vjerovao u njega, koji čuje
njihove molitve, štiti ih i vodi; koji pak boravi i lično dela u svakom od njih; koji će opet doći s
oblacima nebeskim da sudi svijetu; koji će zbaciti sve neprijatelje Božje i koji će vlastiti narod
dovesti sa sobom domu nebeske svjetlosti, tako da oni mogu postati kao njegovo proslavljeno
tijelo - ako je ovo kršćanstvo, onda je takvo kršćanstvo utemeljio S. Pavle, a ne naš Gospod".
(Jesus or Paul, p. 122),
(Dr. Annold Meyer, Prefesor of Thelogy, Zurich University)

Razlike u kanonima Staroga zavjeta:

A. Broj knjiga

• Židovski – 24

• Protestantski – 39

• Katolički – 46

• Pravoslavni – 50

Kao prvo, u samoj Bibliji postoje tri verzije navodnog raspeca:

1. Isus je razapet na krizu:

38 Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. 39 A

prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: 40 "Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga
dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!"
Evandjelje po Mateju, 27:38-40

42 "Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa
pa ćemo povjerovati u nj!
Evandjelje po Mateju, 27:42
29 Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: "Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i
sagradiš ga za tri dana, 30 spasi sam sebe, siđi s križa!"
Evandjelje po Marku, 15:29-30

2. Isus je razapet na drvetu:

29 Petar i apostoli odvrate: "Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! 30

Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. 
Djela Apostolska, 5:29-30

38 kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer
Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše
ovladao đavao." 39 "Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i
Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! 
Djela Apostolska, 10:38-39

28 Premda ne nađoše nikakva razloga smrti, zatražiše od Pilata da ga smakne. 29

Pošto pak izvršiše sve što je o njemu napisano, skinuše ga s drveta i položiše u
grob
Djela Apostolska, 13:28-29

23 on koji na uvredu nije uvredom uzvraćao i mučen nije prijetio, prepuštajući to

Sucu pravednom; 24 on koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši
grijesima pravednosti živimo
Prva Petrova poslanica, 23:24

3. I treca verzija, verzija u kojoj VRLO JASNO pise je da Isus uopste NIJE raspet:

5 Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi Onaj koji mu
reče: Ti si sin moj, danas te rodih, 6 po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si
svećenik po redu Melkisedekovu. 7 On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim
vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od
smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti: 8 premda je Sin, iz onoga što prepati,
naviknu slušati
Poslanica Hebrejima 5:5-9
 EVANĐELJA PISANA PREMA POTREBI
"Evanđelja su napravljena, što jasno reflektira koncepciju praktične potrebe zajednice za koju su
bila napisana. U njima je upotrijebljen tradicionalni materijal, ali nije bilo oklijevanja u njegovom
mijenjanju ili dodajući mu ili u izostavljanju onog što ne odgovara cilju piščevom". (T.G. Tucker:
Histary of the Christians in the light of Modern Knowledge, p. 32o)

GLEDIŠTA PREPISIVAČA UNESENA U EVANĐELJA"Prepisivač je katkad umetao, ne ono što je bilo u

tekstu nego što je mislio da treba biti. On bi povjerovao prevrtljivom pamčenju, ili bi činio da tekst
bude u skladu sa gledištima škole kojoj je pripadao. U dodacima varijantama i citatima od
kršćanskih otaca, skoro 4.000 grčkih MSS testamenata bilo je poznato da postoji. Kao rezultat
postoji značajna raznolikost čitanja". (Prof. J.R. Dummelow: Commentary of the Holy Bible, p.16).

Τεκνία μου, ταῦτα γράφω ὑμῖν ἵνα μὴ ἁμάρτητε. καὶ ἐάν τις ἁμάρτῃ, παράκλητον
ἔχομεν πρὸς τὸν πατέρα Ἰησοῦν Χριστὸν δίκαιον

The word "Paraclete" is applied to Jesus (peace be upon him) himself in 1 John 2:1

"My little children, these things write I unto you, that ye sin not. And if any man sin, we have an
advocate(parakletos) with the Father, Jesus Christ the righteous." (1 John 2:1)

 "Fi-l-Kur'ani min kulli lisanin" (U Kur'anu ima ponešto iz svakog jezika). Ovaj hadis bilježi Ibn Džerir, bi
senedin sahihin, od Ebu Mejsere. ............................................. Riječi stranog porijekla u Kur'anu

Dijalekat plemena Kurejš osnova je u jeziku Kur'ana. Muhammed, alejhi-s-selam, pripadao je plemenu
Kurejš. Rođen je u ovom plemenu. Tu je odrastao i primio Objavu. Pleme Kurejš na ovim je prostorima imalo
glavnu riječ u politici, ekonomiji i kulturi. Ono je upravljalo Mekkom i Kabom. Pripadnici ovog plemena bili su
ključari Kabe. Oni su razvijali zastavu, snabdijevali hodočasnike vodom i hranom i u svojim rukama držali
Daru-n-nedve (Dom za javne rasprave).

U Kur'anu je prisutan i dijalekt plemena Sa'd ibn Bekr, ogranak plemena Havazin u kome je Poslanik odgajan
i gdje je proveo dio svoje mladosti. Otuda je Poslanik, alejhi-s-selam, jednom prilikom izjavio da je on
najrječitiji među Arapima jer je rođen u plemenu Kurejš, a odrastao u plemenu Sa'd ibn Bekr. (Ene efsahu-
l-'Arebi bi jedin enni min Kurejšin ve enni neše'tu fi Beni Sa'd ibn Bekr.)

U Kur'anu je, pored ova dva, prisutan i dijalekt plemena Benu Abs (la jelitkum) u ajetu u kome stoji: Ve la
jelitkum min e'amalikum (El-Hudžurat, 14), kao što su prisutne i mnoge arabizirane strane riječi koje se u
osnovi mogu vratiti u perzijski, hebrejski, nebatejski, grčki, etiopski, sirski, turski, koptski, hindu, berberski i
druge jezike.

Jezička istraživanja dopuštaju da primijetimo kako u Kur'anu ima dosta riječi hebrejskog porijekla: linetun
(palma): To što ste neke palme posjekli ili ih da uspravno stoje ostavili - Allahovom voljom ste učinili (El-Hašr,
5), be'irun (kamila): I jedan kamilin tovar hrane ćemo više dobiti (Jusuf, 65), merkum (jasno ispisan): Knjiga
jasno ispisana (El-Mutaffifun, 9), zatim riječi perzijskog porijekla: Sekar (Džehennem): U Sekar ću Ja njega
baciti (El-Muddessir, 26), miskun (mošus): Čiji će pečat mošus biti (El-Mutaffifun, 29), jakut (dragi kamen): Bit
će kao rubin i biser (Er-Rahman, 58), zatim riječi grčkog porijekla: rekim (ploča), nabatejskog: 'arim (nasip,
brana), sirskog: tur (brdo), hindu: sundus (svila, taft) itd.98

Sujuti je u djelu El-Itkanu fi 'ulumi-l-Kur'ani riječima stranog porijekla u Kur'anu posvetio posebno poglavlje, u
kome je govorio o onima koji niječu postojanje takvih riječi u Kur'anu i onima koji tvrde da u Kur'anu ima
nešto oko stotinu riječi stranog porijekla. Sam Sujuti je bio više naklonjen ovom drugom mišljenju pozivajući
se na hadis u kome stoji: "Fi-l-Kur'ani min kulli lisanin" (U Kur'anu ima ponešto iz svakog jezika). Ovaj hadis
bilježi Ibn Džerir, bi senedin sahihin, od Ebu Mejsere. Nešto slično se prenosi i od Seida ibn Džubejra i
Vehba ibn Munebbiha. Islamski istraživači su suglasni da u šezdeset i šest kuranskih sura nema stranih
riječi, dok u preostalom dijelu, njih oko četrdeset i osam, ima nešto oko stotinu riječi stranog porijekla.
 Tadžuddin Subki, Ibn Hadžer i Sujuti dali su sakupiti ove riječi u stihu. Te stihove zabilježio je Sujuti u gore
navedenom djelu.
15. August u 9:54 · Like


Faris Gadzo Postojanje ovih riječi stranog porijekla nije u koliziji sa kur'anskim ajetima (Ez-Zuhruf, 3. i Eš-
Šu'ara', 195.) u kojima se kaže da je Kur'an objavljen na čistom arapskom jeziku, jer dotični ajeti znače da je
Kur'an objavljen na jeziku koji je tada bio u upotrebi, kako bi ga mogli razumjeti, a te riječi stranog porijekla
ušle su u arapski jezik kao posljedica kontakta Arapa sa okolnim narodima i one su sa pojavom islama bile
potpuno arabizirane......................................................"Knjiga ciji su ajeti jasno izlozeni", tj.
objasnjeno njegovo znacenje, u njemu su jasne
serijatske odredbe. "Kur'an na arapskom jeziku",
tj. jasno objasnjeni, njegovo je znacenje detaljno
objasnjeno, a njegovi su izrazi jasni i nisu dvosmisleni..

15. August u 10:14 · Uređeno · Li

7 m dokaza da rjecica “….‫ومَا‬...”=ma,u َ samom ajetu 4-157 ,znaci ‘ne”,negacija,I ne znaci “sto”
7 157 Bismillahirrahmanirrahim
ar. izvornik ْ‫ك ِم ْن ُه ۚ مَا لَ ُه ْم ِب ِه مِن‬ ُ ْ‫صلَبُوهُ َو ٰلَكِن‬
ْ َ‫ش ِّب َه َل ُه ْم ۚ َوإِنَّ الَّذِين‬
ٍّ ‫اخ َتلَفُوا فِي ِه لَفِي َش‬ َ ‫َو َق ْول ِِه ْم إِ َّنا َق َت ْل َنا ْالمَسِ يحَ عِ يسَ ى ا ْبنَ َمرْ َي َم رَ سُو َل هَّللا ِ َومَا َق َتلُوهُ َومَا‬
َّ
‫عِ ْل ٍم إِاَّل ا ِّتبَاعَ الظنِّ ۚ َومَا َق َتلُوهُ َيقِي ًنا‬
Korkut i zbog riječi njihovih: "Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!" A nisu ga ni
ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji
bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili,
Mlivo I riječi njihovih: "Uistinu! Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjeminog, poslanika Allahovog." A nisu ga
ubili i nisu ga raspeli, nego im se pričinilo; a uistinu, oni koji se o tome razilaze, u sumnji su o tom. Nemaju
oni o tom nikakva znanja, samo slijede nagađanja. A sigurno ga nisu ubili!
1) “Ve ma kateluhu ve ma salebuhu ve LAKIN=Nisu ga ubili ,nisu ga raspeli “lakin=ali,vec “
Rjecica “lakin=(but)ali,..uvek dolazi kada se negira predhdona izjava, ,uvek kada kaze suprotno .Sto nije
slucaj kada se kaze “ma”=sto.Imamo slucaj u 2-136.,gde nijednom se ne spominje “lakin”=ali,jer u ovom ajetu
“ma”=sto.
2) “subbehe”lehum =(appear)izgledati,pricinilo im se…
3) “ihtelefu fihi”=(differ)=imali su razlicita mislenja u tome sami oni koji to kazu
4) “le fi sekin minhu ”(doubt)=imali su sumnju u tome,bili su sumnjivi,nisi bili sigurni u tome
5) “ma lehu bihi min ilmin”=nisu imali znaja o tome
6) Illet tebea zanne”=osim nagadjanja,..
7) “ve ma kateluhu jakina”=sigurno nisu ga ubili.
Zakljucak:nema logike u ovom ajetu da je “ma=sto,”jer se sedam puta,sedam razlicitih nacina negira “Mi smo
ubili Mesia sina Merjema”.

Christopher Lamb Cüneyt, Jehovini svjedoci ti niječu sve glavne kršćanske Istine - da je Isus Bog, Presveto
Trojstvo, da postoji pakao, vjeruju da se samo oni spašavaju, i to samo 144 000 njih (pazi, a već ih je sada
više nego tog broja). Već su 4 puta najavljivali kraj svijeta, a to su odigrali tako da sad govore da je Isus već
tu na jedan mističan način. Vjeruju da je Isus Božji Sin ali sa malim s da se tako izrazim. U Bibliju su ubacili
riječ Jehova umjesto Jahve i rade svoje prijevode - gdjegod bi se impliciralo da bi Isus bio Bog, prevode si to
drugačije namjerno. Sekta nad sektama. Nisu kršćani - mi kršćani ih ne smatramo kršćane.

Irina Zahar Hinrichs Ukratko, Jehovini Svedoci ne priznaju da je Isus Hrist drugi ipostas Božiji a Duh Sveti
treći ipostas Božiji, govore da mrtvi posle smrti ne žive i da ne postoje, da gehena (pakao) neće biti večan itd.
Ima mnogo razlika. Nastali su negde krajem 19. veka u Americi, u isto vreme kada i mnoge druge jeretičke
organizacije i sekte. 

A kako je moguće da se služe istom knjigom a propagiraju različitu veru? To pitanje je istorijsko, pa neka
istorija da svoj odgovor na njega. Ukratko, Novi Zavet je napisan u jednom određenom kontekstu (Crkvi). Nije
Crkva zasnovana na Novom Zavetu, već je Novi Zavet napisan u Crkvi i za Crkvu. Kada se Novi Zavet
izvuče iz njegovog konteksta (Crkve), onda dođe do raznih jeretičkih tumačenja.

Čist primer: U Bibliji na jednom mestu piše "Nema Boga!" I sad, kad neko izvuče te dve reči iz konteksta,
onda ispada da Biblija kaže da nema Boga. Međutim, to nije istina. Ceo kontekst glasi: "I reče bezumnik u
srcu svojemu: "Nema Boga!". Ne govori Biblija da nema Boga, već bezumnik to govori, a Biblija citira tog
bezumnika. Taj isti princip (vađenje iz konteksta) je kriv za to što Jehovini Svedoci propagiraju totalno
nehrišćansku religiju iz hrišćanske knjige.

Ivan 14:28 - "Čuli ste, da vam ja rekoh: 'Ja odlazim, i doći ću k vama. Kad biste me ljubili, onda
biste se radovali, što idem k Ocu, jer je Otac veći od mene." Ko je to veći od Boga? 

Ivan 20:17 - "Reče joj Isus: Nemoj me se dodirnuti, jer još nijesam uzašao k Ocu svojemu. Nego
idi k braći mojoj i kaži im: Uzlazim k Ocu svojemu i Ocu vašemu, Bogu svojemu i Bogu
vašemu."

Mark 10:18 - "Isus mu reče: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar osim jedinoga Boga."

Ivan 5:37 - "Tako Otac, koji me posla, sam posvjedoči za mene. Ali glasa njegova niti ste
kad čuli, ni lica njegova nijeste vidjeli."

Ivan 8:50 - "A ja ne tražim slave svoje; ima, koji traži i sudi."

Ivan 7:16 - "Isus im reče: "Moja nauka nije moja, nego onoga, koji me je poslao."

Ivan 6:38 - "Jer siđoh s neba, ne da činim volju svoju, nego volju onoga, koji me posla.   Bog
ne radi šta hoće??? 

Ivan 12:49 -  "Jer ja nijesam govorio sam od sebe, nego Otac, koji me posla, on mi dade
zapovijed, što da kažem i što da govorim."

Ivan 14:24 - "Tko ne ljubi mene, ne drži mojih riječi. A riječ, koju ste čuli od mene, nije moja,
nego Oca, koji me posla."  Bogu neko govori šta da kaže?

Marko 13,32 - ''A onaj dan i onaj čas ne zna nitko, ni anđeli na nebu ni Sin, nego samo
Otac.'' Bog ne zna kada će se desiti Sudnji dan? 

Ivan 5:30 - "Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe. Sudim, kako čujem. Moj je sud pravedan;
jer ne tražim volje svoje, nego volju onoga, koji me je poslao. Bog ne može ništa činiti sam od
sebe?

2. Ljetopisa 6:18 - "A hoće li doista Bog stanovati na zemlji među ljudima? Eto, nebo i
nebesa najviša ne mogu te obuhvatiti - koliko manje ova kuća, koju sagradih!
Parakletos ( Muhammed a.s ili Sveti Duh)
Ivan 14:16, I ja ću moliti Oca, i dat će vam drugoga Utješitelja, da ostane s vama dovijeka...
Ivan 15:26, A kad dođe Utješitelj, koga ću vam poslati od Oca, Duh istine, koji izlazi od Oca, on
će svjedočiti za mene.
Ivan 16:7,8, Ali ja vam istinu govorim: "Bolje je za vas, da ja idem; jer ako ne otidem, Utješitelj
neće doći k vama; ako li otidem, poslat ću ga k vama. I kad on dođe, dokazat će svijetu što je
grijeh, i o pravdi, i o sudu. 12,13, Još bih vam imao mnogo da kažem, ali sad ne možete podnijeti.
Ali kad dođe on, Duh istine, uvest će vas u svu istinu, jer neće od sebe govoriti,nego će govoriti
što čuje,i javit će vam buduće stvari..
__________________________________________________________
U gornjim stihovima evanđelja po Ivanu, Isus a.s najavljuje Duha istine (Utješitelja) koji će doći
nakon što Isus ode.. Kršćani smatraju da je riječ o Svetom Duhu, dok muslimani smatraju da je
riječ o Muhammedu a.s. Međutim analizom stihova i Biblije jasno se vidi da se radi o
Muhammedu a.s .
1. Isus kaže: Ali ja vam istinu govorim: "Bolje je za vas, da ja idem; jer ako ne otidem, Utješitelj
neće doći k vama.. Ovdje je vrlo jasno, Isus je reko da će Utješitelj doći samo ako Isus ode, u
suprotnom neće doći.. U Bibliji piše da je SD sa nama oduvijek. Elizabeta (majka Ivana Krstitelja),
je bila ispunjena SD, Marija je putem SD začela, bio je prisutan prilikom krštenja Isusa u rijeci
Jordan, itd.. Kako može Isus najavljivati dolazak SD kada je on tu oduvijek, prisutan sa nama?
Dakle, očito je u pitanju neko „novi“, ko nije bio prisutan u Isusovo vrijeme, a to je upravo
Muhammed a.s.
2. Isus kaže: I kad on dođe, dokazat će svijetu što je grijeh, i o pravdi, i o sudu. Postavlja se
pitanje: Zašto SD nije ukazao kršćanima šta je grijeh, o sudu i pravdi ? Kada povučemo paralelu
između kršćanskih i muslimanskih zemalja vidjet ćemo da u kršćanskim zemljama ima mnogo
više prostitucije, nemorala, droge, kocke, alkohola itd.. Recimo u muslimanskim zemljama se
alkohol čak i ne proizvodi, a znamo kakve posljedice ostavlja konzumacija istog, ( brojne
saobraćajne nesreće, mnogi sexualni odnosi su rezultat pjanstva koji kasnije rezultira neželjenom
trudnoćom koja rezultira abortusom itd).. Zatim pravda i sud, gdje se u Bibliji kao u Kur'anu nalazi
detaljno obrađeno ljudsko pravo, zatim bankarstvo, ekonomski sistem, zatim sistem upravljanja
državom itd.?. U Kur'anu je sve to jasno objašnjeno, dok u Bibliji tako detaljno ne možemo naći.
3. Isus kaže: Ali kad dođe on, Duh istine, uvest će vas u svu istinu, jer neće od sebe govoriti,
nego će govoriti što čuje, i javit će vam buduće stvari. Ovdje se jasno kaže da Duh istine neće
sam od sebe govoriti, već ono što čuje i u ovakav opis se Muhammed a.s jasno uklapa, jer on nije
govorio od sebe već ono što je čuo od Allaha dž.š. Međutim, SD je po kršćanskom vjerovanju
bog, od koga je to on čuo i dostavljao evanđelistima.?. Iako je po Bibliji jasno da je SD božije
svojstvo, od koga će svojstvo čuti.. ? Također, Muhammed nam je javio i buduće stvari kao:
predznaci Sudnjega dana, izgled pakla i raja, kakvo će vrijeme doći pred smak svijeta itd..
4. Isus kaže: I ja ću moliti Oca, i dat će vam drugoga Utješitelja, da ostane s vama
dovijeka...Kršćanski odgovor: ovo je sigurno SD jer on je tu oduvijek i zauvijek, a Muhammed a.s
je umro i nije s nama. Međutim, ovdje se ne radi o tome da li je Utješitelj „fizički“ s nama ili ne, već
se radi o tome da poslije Utješitelja nema više poslanika ni vjerovjesnika, kao i to da nema više
božijih objava. Dakle ovo je proroštvo koje kaže da će Muhammed a.s biti posljednji poslanik i
pečat svim poslanicima i vjerovjesnicima, i da objava a to je Ku'ran koji on dostavi će biti tu do
Sudnjega dana. Nakon Kur'ana nema više objava i to je knjiga koja će ostati s nama zauvijek.
5. Termin“DUH“.. Kršćani kažu: Muhammed a.s nije duh , dok je SD ustvari duh. Međutim, termin
„duh“ , ne označava uvijek SD.. Npr. Otkrovenje 1:4, Ivan na sedam crkava u Aziji. Milost vam i
mir od onoga, koji jest, i koji bijaše, i koji će doći, i od sedam duhova, koji su pred prijestoljem
njegovim;..Ovdje se spominje 7 duhova, ako pitamo kršćane da li postoji 7 SD oni će reći –ne-,
već jedan.. tako da ovdje „i od sedam duhova, koji su pred prijestoljem njegovim“, možemo vidjeti
da se „duh“ ne odnosi samo na SD..
Također, 1 ivanova 4: Ljubazni! ne vjerujte svakome duhu, nego kušajte duhove jesu li od Boga;
jer mnogi lažni proroci iziđoše na svijet. Po ovome poznajte Duha Božijega, i duha lažnoga; svaki
duh koji priznaje da je Isus Hristos u tijelu došao, od Boga je;....Dakle ovdje se kaže da se ne
vjeruje svakom duhu, nego kušajte da li su oni od Boga ili nisu, zbog toga što će se pojaviti lažni
proroci.. Kao prvo znamo da su proroci ljudi poslani od Boga, druga stvar ovdje piše: kušajte
„duhove“ što znači da ih ima više, a SD je samo jedan tako da ovaj termin se ne odnosi na SD,
treća stvar koja otklanja svaku sumnju je ta da se „duh“ poistovjećuje sa prorokom:... kušajte
duhove jesu li od Boga; jer mnogi lažni proroci iziđoše....
6. Postavlja se pitanje u slučaju da se radi o SD , zašto onda SD nije nazvan Paraklotosom nigdje
u Bibliji, već su termini za SD u Bibliji, Ruah kadoš-vjetar, uragan te Ruah hajjim-dah života.
Dakle Ruah je termin za SD. 
Ono što je interesantno je to da je upravo riječ „Parakletos“ primjenjena na Isusa..
1 ivanova2:1, Dječice moja! ovo vam pišem da ne griješite; i ako ko sagriješi, imamo zastupnika
kod oca, Isusa Hrista pravednika,.. ovaj termin „zastupnik“ je prevedena riječ termina
„Parakletos“, i primjenjena je za Isusa..
"My little children, these things write I unto you, that ye sin not. And if any man sin, we have an
advocate(parakletos) with the Father, Jesus Christ the righteous." (1 John 2:1)
,a na grčkom : Τεκνία μου, ταῦτα γράφω ὑμῖν ἵνα μὴ ἁμάρτητε. καὶ ἐάν τις ἁμάρτῃ, παράκλητον
ἔχομεν πρὸς τὸν πατέρα Ἰησοῦν Χριστὸν δίκαιον..
παράκλητον- advocate,zastupnik..
https://www.academic-bible.com/…/5051e9c2fa498d3816d334fc6…/ 
ovdje možete provjeriti na grčkom..
Dakle, na osnovu svih dokaza jasno je da se radi o Muhammedu a.s...Pogotovo što je položio i
Biblijski test da nije lažac i antikrist.
1 ivanova 2:22- Ko je lažljivac osim onoga koji odriče da Isus nije Hristos? Ovo je antihrist, koji se
odriče oca i sina.
Dakle lažac je onaj koji kaže da Isus nije Krist, antikrist je onaj koji niječe Oca i Sina.. Da li je
Muhammed a.s putem božije objave tvrdio da je Isus Mesija (Mesih,Krist)? odg. je DA..
Sura 3:45, A kada meleki rekoše: "O Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Riječ: ime
će mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, biće viđen i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu
bliskih; -- na osnovu ovoga jasno vidimo da je Isus mesija, odnosno Krist... tako da Muhammed
a.s nije lažac..
Zatim, da li je nijekao Oca i Sina? Naravno da nije.. Otac je duhovni naziv za Boga, Sin je
duhovni naziv za čovjeka u ovom slučaju Isusa. Dostavio je božiju objavu u kojoj jasno piše da je
Isus Mesija..
Aramejsko pismo, najvažniji ogranak sjeverno - semitskog pisma. Od osmog stoljeća
prije naše ereproširilo se zajedno s aramejskim jezikom po cijelom Prednjem istoku
postavši u neku rukuinternacionalnim.'' - Opća Enciklopedija Jugoslavenskog
leksikografskog zavoda, knjiga 1, Zagreb, 1977,natuknica
 Aramejci 
. ''Aramejski jezik je skoro dvadeset stoljeća (2000 godina, prim. autora) bio
govornim jezikom Bliskog i Srednjeg Istoka, odakle je potisnut tek poslije prevlasti
arapskog''. - Opća EnciklopedijaJugoslavenskog leksikografskog zavoda, knjiga 8,
Zagreb, 1982, natuknica
Židovi - jezik 
.
11
 
Hebrejski  je, naravno, maternji jezik Israila, ali su u vremenu Mesiha Isāa,
alejhisselam, i nešto prije toga, ioni masovno komunicirali aramejskim jezikom koji je
tada prevladavao širom regiona (vidi prethodnufusnotu). Tako su u ovome vremenu
Benu Israil u svakodnevnom životu koristili oba jezika (baš kao što se udanašnjoj
Švicarskoj i EU ravnopravno u svakodnevnoj komunikaciji koriste različiti jezici koji
su, kaosastavni dio opće kulture, poznati svim stanovnicima

Ajet sure Et-Tevba

Sljedeći ajet iz sure Et-Tevbe je veoma često citiran u kontekstu kritiziranja islama, s ciljem
dokazivanja da islam promovira nasilje, ubijanje i krvoproliće:
... ubijajte mnogobošce gdje god ih stignete. (Et-Tevba, 5) Kontekst ovog ajeta tiče se bojnog
polja
Neprijatelji islama ovaj ajet citiraju van konteksta.. Da bismo razumjeli kontekst, moramo početi
od prvog ajeta spomenute sure. Na početku se govori o ugovoru između muslimana i mekanskih
mušrika. Mušrici su taj ugovor prekršili. Nakon toga, dat je period od četiri mjeseca da se poprave
i povrate. U suprotnom, bit će im objavljen rat. Peti ajet sure Et-Tevbe kaže:
Kada prođu sveti mjeseci, ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i
na svakom prolazu dočekujte! Pa ako se pokaju i budu molitvu obavljali i zekat davali, ostavite ih
na miru, jer Allah zaista prašta i samilostan je. (Et-Teuba, 5)
Ovaj ajet je citiran za vrijeme bitke.
Ali znate i da preskacete ajete tako da..
Šesti ajet sure Et-Tevba daje odgovor na navode da islam promovira nasilje, ubijanje i
krvoproliće:
Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom
ga otpremi na mjesto pouzda.no za njega. To zato što oni pripadaju narodu koji ne zna. (Et-
Tevba, 6)
Časni Kur'an ne samo da naređuje zaštitu neprijatelja koji traže azil već i da se odvedu na
sigurno mjesto! Na današnjoj militarno-političkoj sceni, može se desiti da neki miroljubivi general
poštedi živote neprijateljima. Ali, koji će general narediti vojnicima da svakog od njih isprate do
sigurnog mjesta?!
Uzvišeni Allah upravo ovo naređuje u Časnom Kur'anu kako bi promovirao mir u svijetu !

Događaj Isra i Miradža potvrđuje iman u nevidljivi svijet kod muslimana.Rekao je Uzvišeni u suri
El-'Isra: „...a vama je dato samo malo znanja.", (Prijevod značenja El-'Isra, 85.) Povod objave ovog
ajeta je oholost i umišljenost koju su imali židovi misleći da oni sve znaju, pa im Allah odgovara ovim
ajetom. Bilježi imam Ahmed, Tirmizi i Hakim sa ispravnim lancem prenosilaca od Abdullaha ibn
Abbasa, radijallahu 'anhu, da je rekao: „Rekli su kurejševići židovima: 'Predložite nam nešto da pitamo
ovoga čovjeka?', pa su rekli: 'Pitajte ga o duši?', pa je objavljeno: „Pitaju te o duši. Reci: Šta je duša
- samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja." (Prijevod značenja El-'Isra, 85.), pa
su židovi rekli: „Kako da nam je dato samo malo znanja, a dat nam je Tevrat u kojem je Allahov sud, a
kome je dat Tevrat dato mu je mnogo dobro.“, pa je objavljeno:„Reci: 'Kad bi more bilo mastilo da
se ispišu riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i kad
bismo se pomogli još jednim sličnim.'" (Prijevod značenja El-Kehf, 109.) 

Ako je Pavle "apostol" jer mu se javio Isus na putu u Damask, zašto onda nije apostol i Ananija
jer se i njemu javio Isus na isti način?!
Djela apostolska 9,10 A u Damasku je bio jedan učenik, po imenu Ananija. Njemu reče Gospodin
u viđenju: "Ananija!" On odgovori: "Evo me, Gospodine!"

A dogodi se jednoga dana, te dođoše sinovi Božji i stupiše pred Gospoda. I Sotona se pojavi
među njima. (Job 1,6)
Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. (Rimljanima 8;14)
Biblija svjedoči da je i Sotona Božiji sin, a svi one koje vodi Duh Božiji su sinovi Božiji prema
Pavlu. Dakle, Sotona ima Duha Božijeg i njega vodi Duh Božiji.

Suvorov Aleksadar kazes islam se sirio macem, a krscanstvo mirom i ljubavlju, hajde da vidimo
jel to bas tako kao sto tvrdis..Prvo pogledaj Bibliju koja naucava u SZ ubijanje djece i genocid,
zatim u NZ gdje Isus kaze da je dosao donjeti mac a ne mir sto rezultira naredbom Isusa
apostolima da kupe maceve, i samiim tim nareduje dzihad.Druga stvar pogledaj historijske spise i
vidjeces koliko su krscani sa "ljubavlju" sirili svoju vjestacku religiju, pocevsi od kolonija( Spanija,
Portugal, Holandija, Britanija, Francuska ) koje su na celu sa rimokatolickom crkvom uzele
milione zivota, zatim krstase koji su u ime crkve ubili 10 000 ljudi u Jerusalemu, zatim nacisticku
Nemacku na celu sa Hitlerom, fasisticku Italiju na celu sa Musolinijem, zatim oba Sv. rata koje su
zakuhali krscani, a isti su odnijeli 70 mil. zivota ( s tim da je povod za Prvi sv. rat bio atentat kojeg
je izvrsio pravoslavac Gavrilo Princip), itd..Zatim u novije vrijeme Amerika koja je ubila 100 hiljada
ljudi u Iraku zbog nafte, pa onda Rusija koja ubija civile u Siriji, sve krscanske i pravoslavne
zemlje itd..i onda dode covjek poput tebe i siri lazi i prica nebuloze.Da ne zaboravimo i genocid u
Srebrenici od strane srba (Arkana, Mladica itd), koje je patrijarh licno blagosiljao da rade genocit,
i onda vadite van konteksta Isusovu recenicu: "okreni drugi obraz" i "ljubi bliznjega svoga", sto
dokazuje da ste na rijecima jaki a djelima vas nema nigdje osim u genocidima i pokoljima.Kad ste
u historiji ispostovali ove Isusove rijeci nikad, dok muslimani jesu.Kad u neke islamske zemlje kao
sto su Maroko, Libija, Arabija, Indonezija, Malezija ubijale civile u krscanskim zemljama nikada.,
niti su vrsili zracne napade na Evropske zemlje u kojima su krscani . U Arabiji zivi 14 mil krscana
da se islam sirio macem nijedan krscanin ne bi bio ziv, to je isti slucaj i sa LIbijom u kojoj zivi 10
mil krscana i Sarajevom fje su i dalje netaknuti i krscani i vase bogomolje, dok su u Banjaluci
srusene dzamije, tako nemoj da lazes i laprdas kad nisi u pravu.. Суворов Александаp

"I am the God of Bethel, where you anointed a pillar ..." (Genesis 31:13)
"If the priest that is anointed do sin ..." (Leviticus 4:3)

"And Moses... anointed the tabernacle and all things that was therein..." (Leviticus
8:100)

"..the Lord shall...exalt the horn of his anointed" (I Samuel 2:10)

"Thus saith the Lord to his anointed to Cyrus..." (Isaiah 45:1)

"Thou art the anointed cherub..." (Ezekiel 28:14)

Jaeger - u početku bijaše kaos, nego najprije je nastao kaos" (Jaeger, Die Theologie der fruhen griechischen
Denker, Stuttgart 1953. Citirano prema talijanskom prijevodu ha teologia dei primi pensatori greci, Firenze 1961,
str.)

 “Postoje mnoge primedbe [vezane za Trojstvo] koje bismo mogli izneti, ali zbog
ograničenosti prostora sažećemo ih na sledeće tri: 1. Ono je protivno zdravom razumu. 2.
Ono je protivno Svetom Pismu. 3. Poreklo mu je pagansko i neverovatno je.” (J. N.
Loughborough, Review and Herald, Nov. 5, 1861.)

“Doktrina o Trojstvu je bila uspostavljena u Nikeji 325. godine. Ova doktrina uništava
ličnost Boga i njegovog Sina Isusa Hrista. Sramotne mere kojima je ona nametnuta crkvi a
koje se vide na stranicima crkvene istorije može da učini da svaki vernik ove doktrine
pocrveni.” (J. N. Andrews, Review, March 6, 1855)

“Što se tiče Trojstva, ja sam zaključio da je nemoguće za mene da verujem da je Isus

Hristos, Očev Sin, isto tako bio Svemoćni Bog, Otac, jedno te isto biće.” (Joseph Bates,
Autobiography – Battle Creek, 1868, 205)

"In the beginning the Word existed. The Word was with God, and the Word was divine." Novi
Zavjet, "An American Translation", Edgar Goodspeed and J. M. Powis Smith, Univerzitet Čikaga,
izdanje, s br. 173 )
"the word was with the God [=the Father], and the word was a divine being.'" The Dictionary of
the Bible by John McKenzie, Collier Books, p. 317
"The Logos (word) existed in the very beginning, and the Logos was with God, the Logos was
divine" The Holy Bible, Containing the Old and New Testaments, by Dr. James Moffatt
Ovdje Isus simbolički priča o sebi kao o surovom Kralju koji je povratio izgubljeno
kraljevstvo. On nagrađuje one kojima je povjerio svoje novce (ideje) pa su ga uvećali
(povećali broj sljedbenika). Onom koji nije umnožio novac trgovinom (tj. nije doveo
Isusu sljedbenike), on oduzima novac i daje onom koji je novac umnožio. Ali one koji ga
ne htjedoše za kralja (tj. one koji ga ne priznaju za Mesiju), on naređuje da se smjesta
pobiju.

Isus: "Kažem vam: svakome, koji ima, dat će se; a tko nema, njemu će se oduzeti, i ono
što ima.
A ONE MOJE NEPRIJATELJE, KOJI NE HTJEDOŠE, DA JA KRALJUJEM NAD NJIMA,
DOVEDITE OVAMO I POGUBITE IH PRED OČIMA MOJIM!"
[Isus Krist, Evanđelje po Luki 19,27]

Apologeti vole ponekad naglašavati da je ovaj citat "izvučen iz konteksta" i da Isus govori
o nekakvom okrutnom kralju, a da to nisu Isusove riječi, nego toga kralja. Obično onda
likuju da to netko koristi kako bi "lažno oblatio Krista". Propuštaju napomenuti da u ovoj
prispodobi (kao i ostalim prispodobama) Isus na posredan način opisuje sebe/Boga na
kojega se poziva. Da je Isus napisao "dovedite ih ovamo i pogubite ih pred očima
mojim!", kršćanstvo bi odavno propalo. No što mijenja ako ta prispodoba uvijeno priča o
Isusu, na tako surov način? 

Druga apologetska taktika je priznanje da Isus govori o Sebi, ali u "totalno prenesenom
značenju", gdje ništa ne znači što piše, nego ono što bi nas apologeti željeli uvjeriti da je
tako: 

"Krist tu, u ovom citatu, govori iz perspektive kršćanske ontologije, po kojoj svaki čovjek
koji se protivi Bogu nužno biva duhovno pogubljen, ali nakon toga i tjelesno počinje
stradati, a sve se završava smrću ljudskog bića. jer smrt je najveći ljudski neprijatelj
(zbog toga Kristove riječi ''pogubljenje'', jer je ona upotrijebljena u prenesenom značenju
smrti)" 

Ovo navlačenje se svodi na ono da "pakao postoji jer se bezbožnici sami žele u njega
bacati", pa im Bog milostivo ispunjava njihovu žarku želju, a Božja klanja i ubijanja su
"posljedica ljudskih čina, kao i sama smrt". Stoga su ljudi sami odabrali da umiru, budu
smaknuti, spaljeni i što god hoćete. Ljudi i Đavao su zlo, Bog je dobro, a Biblija je
milosrdna božja riječ za sva vremena. Za vječno roštiljanje su ljudi krivi, jer su to tražili,
a Bog nije nimalo kriv za to. Čak niti za to što je unaprijed znao i stvorio takva bića, koja
su toliko blesava, da će sama željeti vječne muke i škrgut zubiju u Paklu. 

Prispodobom o Kralju koji dolazi da primi kraljevstvo, pisac evanđelja nam samo želi reći
da je Isus taj Kralj iz prispodobe, koji je došao kao očekivani Davidov nasljednik. 

Luka 19
Govorili su: "Blagoslovljen kralj, koji dolazi u ime Gospodnje! Mir na nebu i slava na
visini!" 

Stoga njegove riječi ispunjavaju Psalme 22 i 21 u kojem će svi oni koji ne priznaju tog
božanskog kralja bit pobijeđeni. 

Psalam 21
8 Ruka će tvoja dostići sve neprijatelje tvoje; desnica tvoja uhvati sve mrzitelje tvoje. 
9 Kao u ražarenoj peći ti ih izgaraš, čim se pojaviš; Gospod ih uništi u jarosti svojoj, i
oganj će ih proždrijeti. 
10 Rod njihov uništavaš na zemlji, potomstvo njihovo kod djece čovječje. 
Psalam 22
27 Toga se spominjući obratit će se Gospodu svi krajevi zemaljski; klanjajući se bacit će
se pred tobom sva plemena naroda. 
28 Jer je Gospodu kraljevstvo, on je vladalac narodima. 
29 Pred njim će samo pasti oni, svi će se knezovi zemaljski pokloniti pred njim, svi koji
silaze u prah 
30 Njemu, koji predade život svoj, služit će potomstvo.

Nažalost, ova prispodoba ima i vrlo konkretno značenje osude židova "jer im je došao
Kralj njihov, ali ga nisu htjeli za Kralja", pa se zna kakva ih sudbina očekuje. 

SLično značenje je mnogih drugih prispodoba, gdje pisac stavlja Isusu u usta riječi osude
židovstva, jer je kršćanska sekta bila jako antagonistična u svojim počecima, prema
židovsko vjeri.

Isus baca kletvu da jeruzalemska dječica budu smrskana, jer ga njihovi očevi "nisu
priznali": 

"Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i

pritijesniti odasvud. 
Smrskat će o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamena na
kamenuzbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja ."
Evanđelje po Luki 19,41 
Matej 28,18 Isus im pristupi i prozbori: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! ( COVJEK KOGA SMATRATE
BOGOM (E'UZUBILLAH) , DOBIO VLAST , BOG DAJE , A NEMA POTREBU NI ZA CIM )
A SADA DA VIDIMO KAKO TAJ STIH NIJE ISTINIT:
Marko 6,5 I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih.
(KAKO NEKO KO IMA SVU VLAST NA NEBU I ZEMLJI NE MOZE NESTO UCINITI)
Matej 11,25 U ono vrijeme reče Isus: "Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i
umnih, a objavio malenima. (GOSPODARU NEBA I ZEMLJE , ZNACI DA ON IPAK NIJE DOBIO SVU VLAST)

Riječi poganskih mudraca iz Pavlovih usta

Poslanica Titu 1, 12-13
"Reče netko od njih, njihov vlastiti prorok: "Krećani uvijek lašci, opake zvijeri, trbusi dangubni."
Svjedočanstvo je to istinito..."
Pavao nije shvatio logičku igru riječima. Ja sam hrvat, a hrvati uvijek lažu, glupi su i lijeni. Jesam
li rekao istinu (ako sam hrvat, a oni lažu…)?
Ustvari, Svetim Duhom nadahnut Pavao citira pjesmu poganskog pjesnika - grčkog mudraca -
Epimenida iz Knososa (550 g.pr.n.ere) "Cretica", i to na dva odvojena mjesta u Novom
Testamentu, ne spominjući mu ime.
U pjesmi Minos - legendarni kralj Krete - sin Boga Zeusa sa zemaljskom djevicom - govori bogu
Zeusu, svome nebeskom Ocu:
Slavili su tvoj grob, O Sveti i Uzvišeni—
Krećani, uvijek lašci, opake zvijeri, trbusi dangubni!
Ali ti nisi mrtav: ti živiš i opstojiš zauvijek,
Jer u tebi doista živimo i mičemo se i jesmo.

Postojalo je vjerovanje kod nekih jevrejskih skupina , da je Uzeir ra. 'sin Boziji'.
Uzeir se u Biblijskoj terminologiji naziva Ezra, a po nekima i Enoch.
Nesto vise svjetlosti na ovu temu daje uvid u 'svitci mrtvog mora'(Death sea
scrolls), tj uvid u kumranski mesanijizam.
Naime vecina Jevreja tog vremena nisu vjerovali da je Isa s.a.v.s. Davudove
s.a.v.s. loze.Prema njima Isa s.a.v.s. se jednostavno nije uklapao u taj opis, ali
sa druge strane ovi jevreji(kumranski-mesijanci) su vjerovali da je Isa s.a.v.s.
Mesih (Pomazanik).

Kada im Isa s.a.v.s. nije ispunio ocekivanja , tj. da ce Isra otjerati strance(goje)
iz Izraela, i vratiti dominaciju Jevreja oni su josh vise nastojali da opravdaju Isino
s.a.v.s. Pomazanje.
Jednu od potvrda Isina s.a.v.s. statusa Mesiha(Mesije) nasli su u opisu Mesiha,
da je to 'sin covjeciji' koji dolazi na nebu(oblacima).
Ono sto je najbitnije za ovu temu jeste da su nasli i drugi 'slicnost', slicnost sa
Enohom(Ezrom, tj Uzeirom) .

Prema knjizi Ezre , 'sin covjeciji' je uzasao sa mora na nebo(oblake).'Sin

covjeciji' je termin koji najcesce zahvata nebesku figuru u jevrejskim
tekstovima.Ova titula i figura odgovara opisu Mesije, gdje se nalazi slicnost
izmedju uznosenja na nebo Ezre (Uzeira) i Isa-e (Isusa), a vezana je uz izuzetno
vaznu figuru koja je bitna za ocuvanje nacionalnog identiteta jevreja.
U kontekstu ranog krscanstva "sin covjeciji" ukazuje , zbog paralele sa Uzeirom,
na to da je moguce da neko bude Mesija (nebeski) iako nije ostvario 'nacionalne'
apsiracije jevreja, jer ako je Isus mogao umrijeti i uskrsnuti(po njihovom
vjerovanju) i uzaci na nebo, onda je to paralelno (istovjetno) sa Ezrinim
primjerom (kojeg jevrejski tekstovi takodje uzimaju kao 'sina covjecijeg' tj kao
'nebesku figuru')...ovo je dodatno potvrdjeno u tzv sinoptickim evandjeljima.

Daljna prica nam za sad nije toliko vazna.....

E sad od svega ovoga postojala je jevrejska sekta, koja je vjerovatno pd

uticajem krscanstva, proglasila Uzeira(Ezru) 'Bozijim sinom'....jednako kako su
krscani 'sina covjecijeg' proglasili 'bozijim sinom' , tako su oni vidjevsi paralele
izmedju Isusa i Ezre(Uzeira) zakljucili da je ezra 'sin boziji).Vjerovatno se radilo
o jednoj grupi jevreja, koja je dolazila iz pravca jemena, a zivjela je u vrijeme
Poslanika s.a.v.s.Ova je grupa javno govorila da je Uzier(Ezra) sin Boziji ,
jednako kao sto su krscani govorili da je Isa sin boziji...Obje grupe su imale
slicne 'paralele'(dizanje iz mrtvih, odlazak na nebu (oblak) itd)....

Treba naglasiti da ovo vjerovanje nije vjerovanje glavne struje kod jevreja, iako i
dan danas jevreji zadrzavaju tradiciju 'nebeske' figure Ezre.

I josh nesto...U kabalistickim spisima nacice se doduce nesto vise o ovom

krivovjerju, jer kada se Ezra popeo na nebo, po tom vjerovanju on se pretvorio u
andjela koji se zvao Metatron, a ime Metatron(u prevodu 'cuvar Trona', tj Arsha)
se smatra 'najvecim andjelom' (cuvarom Arsha), kod nekih se kabalistickih grupa
ide i dalje pa se veli da je to i sam Azazil.itd (po nekim drugim tradicijama Azazil
je bilo ime Iblisa prije nego je proklet)....itd

Treba navesti da su i idolopoklonici Arabije vjerovali da su njihovi idoli 'cuvari'

Arsha, jednako kao i 'Metatron'.Pa otud paralele izmedju svih tih grupa koje
Allahu pripisuju sinove i kceri.

Selam alejkum1 Petrova 3,18-19 kaže: »Jer i Krist je jedanput umro zbog grijeha, pravedan za
nepravedne, da nas privede k Bogu; on koji je bio ubijen u tijelu, ali oživje u duhu. U duhu je
otišao propovijedati duhovima koji su se nalazili u tamnici.«

 Judaizam na primjer insistira od svojih zenskih sljedbenika da se pokriju. U "Prvoj knjizi Mojsijevoj" se iznosi da se Rebeka
pokrila kada je srela svog buduceg supruga Izaka (Ishaka a.s.), jer je on tada jos uvijek bio za nju stranac. "I Rebeka
podigavsi oci svoje ugleda Izaka, te skoci s kamile, i rece sluzi: ko je onaj covjek sto ide preko polja pred nas? A sluga rece:
ono je gospodar moj. I ona uze pokrivalo i pokri lice." (Prva knjiga Mojsijeva 24:64-65) (1). Isto se veli i za Tamaru, Judinu
snahu (Juda je bio jedan od sinova Jakova (Jakuba a.s.), kada je izisla iz oceve kuce u javnost. "A ona skide sa sebe udovicko
ruho svoje, i uze pokrivalo i pokri lice, i sjede na raskrsce na putu koji ide u Tamnu. Jer vidje da je Sela odrastao a nju jos ne
udade za nj." (Prva knjiga Mojsijeva 38:14)

Tvrdi dr. Menachem M. Brayer, profesor "Biblijske knjizevnosti" na Jeshiva univerzitetu, da su Jevrejke imale obicaj da se
pokriju kada bi izlazile iz svojih kuca. Ponekad bi pokrivale cijelo tijelo osim jednog oka. Dr. Menachem je kao potporu
svojim tvrdnjama izlozio rijeci nekih antickih rabina: "Nije obicaj da kceri Izraelove izlaze otkrivenih glava." "Proklet bio
muukarac koji dozvoli da se vidi kosa njegove zene."

Rabinski zakon ne dozvoljava ucenje molitvi u prisustvu gologlavih udatih zena, jer je otkrivanje glave gledano kao nagost,
sramota i izraz nepokornosti. U vrijeme Tannaitica nepokrivanje glave kod zena je smatrano uvredom njihove cestitosti i
postenja. Ako nadzene otkrivene, zene su morale platiti kaznu u iznosu od 400 zuzima (najvjerovatnije nekadasnja jevrejska
moneta). Pokrivanje je jos bilo izraz zeninog drustvenog statusa; bilo je reflekcija bogatstva i njenog udobnog zivljenja.
Ponekad je pak bilo demonstracija plemenitosti, velikodusnosti i naocitosti. Gologlava zena je lahko mogla biti optuzena za
nevjerstvo i prostituciju. Zato u drevnoj jevrejskoj zajednici prostitutkama nije bilo dozvoljeno da se pokriju, a one, kako bih
zaklonile svoj identitet i zadobile malo uvazavanja, namjerno su se u odredzenim okolnostima pokrivale.(2) Jer su prostitutke
imale svoj lahko prepoznatljiv nacin oblacenja: " … A gle, srete ga zena u odijelu kurvinskom i lukava srca… " (Price
Salamunove 7:10)

U katoličkoj crkvenoj nauci ovo je istaknuto kao naročita dogma, pa se o tom ovako kaže: "Marija je božija majka".
Ona je druga Eva. Po njoj smo zaslužili sreću i blagoslov. Ona je majka milosrđa, a osim toga ona je naša
zaštitnica. Klanjati se njenom kipu je od naročite i velike koristi. - Encyclopedia Britanica, XI izdanje, 17 svezak,
strana 812.

Jeremija 49,13 Jer samim se sobom zakleh - riječ je Jahvina: Bosra će postati ruglo i sramota, pustinja i prokletstvo; a svi
njezini gradovi bit će vječne razvaline.
Izaija 45,23 Sobom se samim kunem, iz mojih usta izlazi istina, riječ neopoziva, da će se preda mnom prignuti svako koljeno,
mnome će se svaki jezik zaklinjati
Ezekiel 36,7 Zato ovako govori Jahve Gospod: `Evo, dižem ruku i kunem se: narodi koji su oko vas snosit će sami svoju
sramotu!
Bismillah

U ovom postu bi želio da se pozabavim tvrdnjama nekih orijntalista da je Kur’an doživio istu sudbinu
kao i Biblija dakle da je vremenom mjenjan,da su neki dijelovi izgubljeni i da su neki dijelovi
navodno sakriveni (sanski manuskripti) jer se su u potpunoj suprotnosti sa današnjim
Kur’anom.Tvrdnje i pitanja na koja ću se osvrnuti su sljedeća:

1. Dijelovi Kur’ana su stariji od Muhammeda i smaog početka Objave

2. Kur’an nije arapskog porijekla 
3. Kur’an nije sakupljen za vrijeme poslanika
4. Mnogi ajeti iz Kur’ana su izbačeni
5. Postojanje različitih Kur’ana kao Ibn Mesudov i Alijin
6. Kur’an je mjenjan i usavršavan do 10. stoljeća
7. Kur’an je u stvarnosti koktel više tekstova 
8. Da li je Kur’an prepisan od Biblije?
9. Sanski manuskripti su dokaz da je Kur’an mjenjan

1.Njemački profesor Gerd Puin kaže:

"Ja mislim da je Kuran koktel tekstova koji se nije mogao razumiti ni u vrijeme Muhameda.Mnogi
od njih mogli bi biti čak stariji stotinu godina od islama samog.Čak i nutar islamske tradicije
postoji puno kontradiktornih informacija uključujući značajne kršćanske podloge;ko hoće može iz
njih izvući čitavu anti-islamsku historiju .Kur’an za sebe kaže da je munbin “jasan” ali ako Vi na to
gledate, primijetit ćete da svaka peta rečenica nema smisla…"

Gerd Puin je radio na obradi kurana iz Sane(manuskripti iz prvog stoljeća islama) i izjavio je ove
riječi da bi ih nakon daljeg istraživanja porekao ,i izjavio da to nikada nije rekao.
Što se tiče ove tvrdnje (Jam' Al-Qur'an- John Gilchrist poziva se na ove manuskripte)da postoje
kur’anski spisi stariji od islama 100 godina-- nije istina .
Najstariji manuskript koji su našli je bio iz prvog stoljeća po hidžri.Kada su tražili da nabroji
navodne greške u Kuranu on je nabrojao sljedeće :da se u nekim manuskriptima elif pogrešno
napisao, da su u nekim manuskriptima ajeti drugačije numerirani(i dan danas se muslimani razilaze
u broju ajeta),da je u nekih Kurana drugačiji redosljed sura i da su neke riječi križane,brisane i da
je pisano preko njih.

Što se tiče elifa moguće da se pogriješilo u pisanju ili se radi o drugačijem kaligrafskom pismu a
kada je riječ o redosljedu sura , jedina greska u tome je bila da je poslije sure 26 došla sura 37 po
današnjem redosljedu.A što se tiče prekriženih i obrisanih riječi tu se radi o greškama prepisivača
koje je poslije prepravio.

Sada se postavlja pitanje zasto su muslimani zakopali te kurane i sakrili?

Pošto su ovi Kurani imali greške u redosljedu sura morali su se ih riješti i to na jedan od 3 načina:

1. Da ih zapale
2. Da ih stave u vodu da se raspadnu 
3. ili da ih zakopaju u zemlju 

Kuran je dan danas isti kao u vrijeme Poslanika, sto je potvrdio Puin:” The important thing, thank
God, is that these Yemeni Qur'anic fragments do not differ from those found in museums and
libraries elsewhere, with the exception of details that do not touch the Qur'an itself, but are
rather differences in the way words are spelled”.

2.Kur’an sam za sebe kaže da je "objavljen na čistom arapskom jeziku "(nahl 103 šuara 195)

Islamski toeretičari Kurana nisu razmatrali ovu problematiku u onoj mjeri kojoj su to činile njihove
kolege sa Zapada iz slijedećih razloga:
Orijentalisti su htjeli pošto poto dokazati da je Kur’an djelo Muhammeda ,a.s., nastojeći u njemu
pronaći kontradikcije.Postoje neki izrazi koji navodno nisu arapski ali ti izrazi pripadaju
zajedničkom praosnovu , a to je semitski izvor koji je osnov i hebrejskog i arapskog jezika, kao i
jezicima ostalih semitskih naroda(Israil,Džebrail,Lut ,kalem itd.)

3.Kur’an jest bio sakupljen za vrijeme poslanika na jednom mjestu(ne kako Gilchrist tvrdi i njegovo
pogršno citiranje hadisa) ali ne u jednoj zbirci .Kur’an je sakupljen u jednu zbirku za vrijeme halife
Ebu Bekra pod vodstvom Zejda bn Sabita.

4.Opet Gilchrist govori neistinu-Postoje 2 navodna ajeta čije je čitanje Poslanik a.s. derogirao i
to ajet o dojenju i ajet o kamenovanju starca i starice ,tako da ti i ne trebaju biti u Kur’anu
(tefsir Enes Karić).

5.Ibn Mesudov Kur’an je Kur’an koji je on sam prepisao za to se ne priznaje i pisan je na

“njegovom” kiraetu(a ne kako Gilchrist navodi ).U sebi je navodno sadržavao još dvije sure ali se tu
radi o kunut dovi i hadisu kojeg je on pribiljžio u svoj kur’an.Što se tiča Alijnog Kur’ana te tvrdnje
su utemeljne na lažnim Šijskim predanjima.

6.Kur’an nije mjenjan i usavršavan do 10st. već kaligrafija (tada su se uvele fethe ,damme,kesre i
tačke na pojedinim slovima)

7.Nije tačno ,pogledajte tvrdnje iznesene pod tačkom 1. 

8.Kur’an nije prepisan od Biblije. Postoje dva ajeta koji su skoro isti kao u Bibliji, pošto i jesu iz
Biblije, kao "Mi smo u Tevratu objavili… ili Mi smo u Indžilu objavili" itd.

9. Nije tačno.Pogledajte opet pod 1. Ovo je odg. Na Jam' Al-Qur'an

Hriscani konstantno pricaju o miroljubivosti Isusa a.s, ali to nikako ne znaci da Isus a.s ne bi ratovao da je imao veliki broj
sljedbenika. I on sam je rekao da je dosao donjeti mac, naredio je kupovinu maceva, onda je rekao da oni koji ga ne zele za
kralja da se smaknu, gdje je sebe kroz parabolu prestavio kao kralja, kroz pricu, itd. Isusova a.s misija je trajala 3 godine, dok
je Muhamedova a.s 23 god. i to je velika razlika u 20 godina. Ne mozes 23 porediti sa samo 3. Ako cemo pravedno moras
porediti prve 3 godine Muhamedovog a.s poslanstva gdje nije bilo ratovanja, i da je Isus a.s imao poslanstvo 23 godine i on bi
ratovao, a to vidimo iz evandjelja. Svaki prorok je vodio rat protiv pagana i Bozijih neprijatelja, jer rat je jedna realnost, i dio
zivota. Ako je ratobornost znak da neko nije Boziji poslanik onda moras da odbijes i Mojsija i Davida koji je bio izuzetno
ratoboran i kralj Izraela, i Solomona, itd. Isus a.s nije mogao da ratuje jer mu je misija bila suvise kratka i nije imao dovoljno
sljdebenika za zivota, maksimalno 70 a to je malo za rimske legije koje su sila. Uostalom ne mogu da vjerujem da si na strani
pagana koji su sve poslanike tlacili, pa ti pagani su muslimane zive spaljivali, stavljali stjene na njih , ubijali ih, krali i otimali
imovinu, itd. I naravno da se moras braniti. Rat u samoodbrani je dozvoljen po svim zakonima. A sjeti se smao Brojeva gdje
Jahve govori Mojsiju da ubije dojencad, zene , djecu ,itd, pa Isusovo naredjivanje kupovine maceva, rijeci da je dosao mac i
nemir donjeti, itd.
3. Tarnishing the reputation of Ishmael.

Open up any Bible and you will see that in Genesis Ishmael is described in rather
unflattering terms:

He will be a wild donkey of a man; his hand will be against everyone and everyone’s
hand against him, and he will live in hostility toward all his brothers.” [Genesis
16:12]

The problem is that this verse does not fit the context of the chapter. We are told that an
“angel of the Lord” met Hagar and gave her the good news that God was going to bless
her and offspring. Her descendants would be so many that they would be innumerable.
Her child would be a boy, and she was to name him Ishmael (meaning “God hears”),
because God had indeed listened to Hagar’s sorrowful cries in her affliction. So doesn’t it
seem rather odd when the angel abruptly starts talking in a derogatory way about the
child he has just named “God hears” and promised to bless greatly? Saying that Ishmael
would be a “wild donkey” who would be constantly at odds with everyone else doesn’t
sound like a fulfilment of God’s promise to bless Ishmael.

But this dilemma of the abrupt switch from ‘blessing’ to ‘cursing’ is solved when it is
understood that the Hebrew word used for “wild donkey”, transliterated to pereh or
pere’ in English letters, is very similar another Hebrew word, para’, which means
“fruitful”. Is there any evidence for this or is it pure speculation? It turns out that the
same promise by the angel is repeated later in Genesis 17 and in this chapter it is the
Hebrew word para’ (“fruitful”) that is used:

And as for Ishmael, I have heard thee: behold, I have blessed him, and will make
him fruitful, and will multiply him exceedingly; twelve princes shall he beget, and I
will make him a great nation. [Genesis 17:20]

So even though it’s a different word in Hebrew it shows that the intended meaning of
Genesis 16:12 in the original text was in fact “fruitful” which fits the context of the
chapter perfectly. It seems that whoever changed the word from “fruitful” to “wild
donkey” in Genesis 16:12 forgot to do so here in Genesis 17:20!

Moreover the word ‘fruitful’ appears quite a bit more often in the Masoretic text than the
word ‘wild donkey’. In all other cases where the word is read ‘wild donkey’, it clearly
actually refers to a wild ass, not a “wild ass man”. The verse in Genesis 16 is the only
instance (if it is correct) where ‘wild ass’ is used as an adjective to describe a man rather
than an animal. The word ‘fruitful’ obviously fits very nicely in the context of the
chapter– it doesn’t ‘slap you in the face’. The angel had just promised Hagar an
innumerable number of descendants, so it would be very appropriate to describe him as
a ‘fruitful’ man.

It is also true that in a context in which Ishmael is to be blessed by God, and is himself a
blessing to his mother Hagar, it’s very strange that the angel would abruptly say that this
man who is blessed by God will be antagonistic to everyone, and vice versa. The word
which is translated “against” (“his hand will be against everyone and everyone’s hand
against him”) is a single consonant which is added as a prefix to the word “everyone” (or
“every man”). Langenscheidt’s dictionary says the following concerning the meaning of
this word:

in, at, to, on, among, with, towards; according to, by, because of.

In this context, “with” or “towards” would appear to be the most appropriate translation.
The normal idea behind this word would be “for” or “on their side”, etc. Can it ever mean
“against”? Yes, it can, if the context is suitable. The same is true of the English word
“with”, though. Normally it means positive things. If I say, “I’m with you”, my meaning is
obviously “I agree with you” or “I’m on your side”. However, if I say “I’ll fight with you
until one of us is dead”, the meaning is very obviously that I’m against you, not ‘for’ you.
The word ‘fight’ altered the meaning. Even with the word ‘fight’ inserted, though, the
meaning would be ‘for’ or ‘on your side’ if I said something like “I’ll fight with you
against your enemies until they’re defeated or we’re dead”. Context is everything,
although the normal meaning of ‘with’ would be ‘for’ rather than ‘against’. There is
absolutely nothing in the context of the verse in Genesis 16 that would indicate it should
have the negative meaning of ‘against’, rather than the more normal positive meaning of
‘with’. The only reason it would be read that way is because of preconceived prejudice
against Ishmael.

In conclusion, according to the rules of traditional Hebrew grammar and the context of
the entire chapter, Genesis 16:12 would be better translated as:

… he will be a fruitful man: his hand shall be with everyone, and every man’s hand
shall be with him…

Is there any scriptural backing for such a reading of the verse? It just so happens that
this reading can be found in another version of the Torah known as the Samaritan Torah
[4]:

He will be fertile of man. His hand will be with everyone. And everyone’s hand will be
with him. And he will live among all his brothers.

The Samaritan version of the Torah is written in the Samaritan alphabet which is
derived from the paleo-Hebrew alphabet used by the Israelite community prior to the
Babylonian captivity. The Samaritans represent a sect of Judaism that split off from the
mainstream. There are still a few hundred Samaritans living in modern-day Israel.

CONCLUSION

In closing, a careful analysis of the various incidents relating to Ishmael in Genesis

reveals irreconcilable contradictions and prejudiced readings in the text. No doubt,
Jewish and Christian apologists have gone to great lengths to explain these problems,
but an objective analysis can only lead to one conclusion: these inconsistencies are real
and cannot be explained by polemical gymnastics. Rather, the best explanation appears
to be that the stories about Ishmael have been corrupted by human hands and passed off
as “scripture”, exactly as the Qur’an reveals.

By contrast we have seen that the Qur’anic account of both Ishmael and Isaac is perfectly
coherent. One of the reasons that God revealed the Qur’an is to defend His righteous
Prophets against the falsehood attributed to them in the Bible. This is why one of the
names of the Qur’an is ‘Al Furqan’, meaning “the Criterion between truth and falsehood”.
So the Qur’an not only confirms the scriptures that came before it, but also corrects the
fabrications that have polluted them:

And We have revealed to you, [O Muhammad], the Book in truth, confirming that
which preceded it of the Scripture and as a criterion over it. So judge between them
by what Allah has revealed and do not follow their inclinations away from what has
come to you of the truth…” [Chapter 5, verse 48]

Learn more
To learn more about Muhammad in the Bible, please download your free copy of the
book “Jesus: Man, Messenger, Messiah” from the Iera website:

References

1 – You can view the Book of Jubilees online here:

http://www.pseudepigrapha.com/jubilees/18.htm

2 – Rashi’s commentary can be found here:

http://www.chabad.org/library/bible_cdo/aid/16465#showrashi=true

3 – Sahih Bukhari 4.583

4 – The Israelite Samaritan Version of the Torah: First English Translation Compared
with the Masoretic Version Hardcover, by Benyamim Tsedaka.

Problem sa prevođenjem riječi ''barii'a'' u warsh kiraetu kao ''nevin'', je to što se odnosi
na ženski rod jednine, ''nevina žena'' i to se ne uklapa u kontekst i gramatički je
neispravno prevesti. Ako se želi kazati ''najgori od nevinih'' na arapskom, onda bi
trebalo reći ''sharr ul Abriyaa'', a "bariyya" i "barii'a" su iste riječi u prevodu kreacija,
stvorenja. Prevod kao ''nevin'' gramatički nema smisao u kontekstu ovog ajeta.

I dalje nisi odgovorio šta znači ''Abriyaa'', a pozivaš se na Al Fadi-a, koji je lažni bivši
musliman, osoba koja po napisanom scenariju Davida Wooda i Jay Smitha govori onako
kako njima odgovara. Al Fadi ili dobro laže ili ne zna ili je posrijedi oboje, jer ne zna neke
elementarne stvari i ljudi koji znaju arapski mu se smiju. To što je Saudijac, nema veze i
Ebu Leheb je bio Saudijac 🙂 . I još kaže napustio islam da bi upoznao Krista, a ne zna da
Kur'an potvrđuje Isusa kao Krista i sl. Jasno da je Fadi lažov. I naravno da Farid zna
arapski u odnosu na njega je doktor arapskog.

Dalje, čak i da prihvatim u momentu da rijec u Warsh-u se može prevesti kao ''nevin'',
opet tu naučno ne bi bilo kontradickije, jer se ta riječ prevodi po defaultu kao
''stvorenje'' i samim tim, kontradikcija ne bi bila u riječi na arapskom, nego u prevodu
koji bi bio raznovrstan u ovisnosti kako ko prevodi. Da bi bila kontradikcija onda se
prevod ''stvorenje'' ne bi trebalo vezati za ovu riječ što je naprosto nemoguće, ali pošto
može onda nije naučno kontradikcija , nego u zavisnosti kako ko gleda prevod, ali ne i
arapsku riječ, jer Kur'an je ono što je na arapskom, a ne prevod, prevod je samo
približno pojašnjenje značenja onoga što je na arapskom.