Dr PETAR LISIČAR

GRCI
I
RIMLJANI

ŠKOLSKA KNJIGA — ZAGREB 1971

 PREDGOVOR

Ovim priručnikom iz povijesti staroga vijeka želim udovoljiti potrebama

studenata, koliko je to u ovom opsegu moguće. P rvi dio — G r c i — prerađen
je udžbenik koji sam objavio u Skopju 1961, a drugi — R i m l j a n i — izlazi
prvi put. Literarne izvore nastojao sam prenijeti što neposrednije da bi čitaoci
mogli i sami zaključivati. U svemu, a osobito pri interpretaciji arheoloških
izvora, oslanjao sam se na mišljenje učenjaka novijega doba. Znanost brzo
napreduje pa su neprestano potrebne nove dopune i ispravci. M nogo sam toga
dopunio i ispravio po sugestijama recenzenta, profesora dra M. Suića. Rukopis
je do predaje u tisak usklađivan s najnovijim znanstvenim dostignućima. N i­
kada dosta! Struka je vrlo kompleksna. Predmet kao dinamična društvena
nauka traži mnogo. Standardna djela renomiranih pisaca na koja se oslanjam
bogata su po broju evidentiranih činjenica. U njima ima i socioloških analiza,
ali sve nisu trajne vrijednosti. Često se ne slažu i napredniji interpretatori.
Mnogo se toga još proučava.
K njigu posvećujem svojim učenicima kojim a sam predavao u Nikšiću,
Mostaru, Splitu, Skopju i Zadru — p rijateljim a koji vole ovaj predmet.
L

SADRŽAJ

PREDGOVOR V

KNJIGA PRVA — GRCI

I. UVOD ...................... 3
1. ZEMLJOPISNI PREGLED ................................................ 3
2. IZVORI I DANAŠNJA HISTORIOGRAFIJA ..................................... 9
IZVORI. LITERARNI IZV O R I. GRČKA HISTORIOGRAFIJA. Logografi. Hekatej
(9). Historiografi. Herodot. Tukidid (10). Ksenofont. Ostali. Ktezija. Filist. Teopomp
(11). Efor. Polibije. Diodor Sikulski (12). Dionizije Halikarnašanin. Plutarh (13).
OSTALI LITERARNI IZV O R I. Pauzanija. Strabon (13). Ptolemej. Euzebije (14).
Povijesna kronologija. AR H EO LO ŠK I I EPIGRAFSKI IZV O RI. Arheološki spome­
nici (15). Epigrafija (16). Bibliografija (za arheol. — 17). R AZV ITAK HISTORIO- L-
GRAFIJE (19)

U. NEOLITSKO I RANO BRONČANO DOBA. . . ................................ 23

1. KAMENO D O B A ................................. 23
Pregled (23). Sesklo (24). Mladi neolitik (25)

2. EGEJSKA KULTURA ...................................................................... 27

Pregled (27). EGEIDA U TREĆEM TISUĆLJEĆU. Troja (29). Starija cikladska
kultura. Starija heladska kultura (30). Starominojska Kreta (32). Bibliografija (33) —

III. EGEIDA U DRUGOM TISUĆLJEĆU PR. N. E...................................... 34

1. KRETA U DOBA MINOJSKIH P A L A C A ........................................... 34
» Pregled (34). Doba prvih palača (35). Doba drugih palaca (36). Freske (37).
Keramika. Razno (38). Nosioci kretske kulture (38). Minos (40). Bibliografija (42)

2. H E L A D A .............. 43
A ) SREDNJOHELADSKA KULTURA: AHEJCI (43). Pregled. Indoevropljani (43).
Srednjoheladska kultura (44). B ) M IK E NSK A KULTURA (45). Bibliografija (50). .
Mikensko pismo (53)

IV. ČETIRI PROTOHISTORIJSKAS TO LJE Ć A ......................................... 54

1. DORSKA SEOBA I RAZMJEŠTAJGRKA ..................................... 54
 2. NAJSTARIJI PISANI SPOMENICI. — POČETAK KNJIŽEVNOSTI.
HOMEROVE P J E S M E ...................................................................... 58
Pismo (58). Homerove pjesme (59). Homerovo pitanje. Trojanski rat (61).
Homerske realije (62). Društvo (63). Bibliografija (65)

V. GRČKI GRADOVI-DRŽAVEOD V II DO V I ST. PR. N. E....................... 66

1. STARIJI GRADOVI ...................................................................... 66
Polis. Pregled (66)

2. KOLONIZACIJA ............................................................................... 69
Općenito o kolonizaciji (69). Sjeverne naseobine (71). Grčke naseobine u Egiptu
i Libiji (72). Grčke naseobine na zapadnom Mediteranu (73). Velika Grčka (74).
Naseobine na Siciliji (75). Grci na Jadranu (76). Naseobine u Iberiji i Liguriji
(77). Bibliografija (77)

VI. RAZVITAK DRUŠTVA UGRČKOMP O L I S U ...................................... 79

Monarhija i aristokracija (79). Plutokracija—oligarhija (81). Tiranida (82). Demo­
kracija (83). Socijalne borbe (84). Zakoni (85). Bibliografija (85)

VII. SPARTA ................................................................... 87

Uvod (87). Klase (88). Državno uređenje (90). Borbe za zemlju (91). APO-
PHTHEGMATA LACONICA (92). Bibliografija (94)

V III. ATENA ......................................................................................... 95

1. NAJSTARIJE DOBA ......................................................................... 95
2. ARISTOKRACIJA I PLU TO K R A C IJ A ................................................ 97
3. S O L O N ................................................................................................. 100
4. TIRANIDA. PIZISTRAT I P IZ IS T R A T ID Ï.......................................... 102
5. KLISTENOVE R E F O R M E ................................................................... 104
Bibliografija (105)

IX. RELIGIJA ANTIČKIH G R K A ...........................................................107

1. OPĆI D I O ........................................................................................... 107
Pregled (107). Mitologija (110). Kult (111). Olimpijske igre (113)

2. KLASIČNI B O G O V I............................................................................ 113

Bibliografija (119)

X. KULTURNO STVARALAŠTVO STARIJEGA D O B A ............................ 121

1. KNJIŽEVNOST ............................................................. 121
f UVOD (121). POEZIJA (122) — Eiegija (123). Jampska poezija (123). Lirika (123).
' FILOZOFIJA — Jonski filozofi. Taies. Anaksimandar (124). Anaksimen. Heraklit.
[ Pitagora. Elejska škola (125)

2. ZANATSKA I UMJETNIČKA D JE LA TN O S T....................................... 125

' Osnove za kronologiju (125). AR H ITEK TU R A (126). SKULPTURA (126). KERA­
M IK A (130). NUM IZM ATIK A (131)

XI. GRČKO-PERZIJSKI R A T O V I ........................................................... 135

MEDIJA I PERZIJA (135). DARIJEV POHOD N A SK ITE I JONSKI USTANAK
(137). GRCKO-PERZIJSKI RAT U EVR O PI (138). Kserksov pohod (139). ATENA
(140). TERM OPILE I SALAM INA (141). PLATEJA I M IK ALE (142). Bibliografija
(143)

V IJÏ
 XII. ATENSKA HEGEMONIJA I PELOPONESKI R A T O V I.................... 1
1. ATENSKA PENTEKONTAETIJA ..................................................1
PRIJE P ER IK LA (144). PERIKLOVO DOBA (147)

2. PELOPONESKI R A T .........................................................................L
Bibliografija (156)

X III. HELLENIKA DO 338. OSVRT NA ROBOVLASNIŠTVO . . . . . . 15i

1. HEGEMONIJA SPARTE I HEGEMONIJA TEBE . ............................155
DOBA SPARTANSKE HEGEM ONIJE (159). H EGEM O NIJA TEBE (161)

2. GRCI NA SICILIJI I U NASEOBINAMA NA J A D R A N U ..................... W

SICILSK I GRCI (162). GRCI I ILIR I N A O BALI JADRANA (164)

3. ROBOVI ......................................................................... 161

Bibliografija (168)

XIV. KLASIČNI GRČKIS P O M E N IC I............................................ 17(

j 1. KNJIŽEVNOST ................................................................................ 171
I DRAMA (170). Tragedija (170) — Eshil, Sofoklo, Euripid (171). Komedija (172).
I FILOZOFIJA. Eleati — Ostali predsokratovci (173). Sofisti (174). Sokrat, Platon
1 i Aristotel (175). RETORIKA. Izokrat. Demosten (177)

\ 2. ZANATSKI I UMJETNIČKI OBRT ................................................. 17i

ARHITEKTURA. Peto stoljeće (178). Četvrto stoljeće (179). Thćlos. Kazalište (179).
\ ; SKULPTURA. Peto stoljeće. Poliklet. Fidija (180). Četvrto stoljeće. Skopas,
Praksitel. Lizip (182). SLIKARSTVO (183)T K ERAM IKA. Vaze s crvenim figu­
rama (184). NUM IZM ATIK A (186)

(^XV\ M A K E D O N IJ A ........................... ......................................................1

i , 1. DO FILIPA I I .................................... ............... .. ...........................7
1' 2. f il ip i i .................................... ......................................................
!i 3. ALEKSANDAR VELIKI ...................................................................
! 4. GRCI I MAKEDONCI NA B A L K A N U .................................................
j : Bibliografija (200)

j XVI. HELENISTIČKE DRŽAVE ............... ... . . ...............................

; , 1. DIJADOSI I STVARANJE NOVIH DRŽAVA , ..............................
! j 2. PRILIKE U MATIČNOJ GRČKOJ I U MALOJ A Z I J I .................. ...
Atena. Rodos (204). Delos i »Savez otočana«. Mala Azija. Milet (205). Prier
Pergam (206)

3. HELENISTIČKI EGIPAT — DRŽAVA P T O L E M E ID A .............

i ! 4. DRŽAVA SELEUKIDA I NJEZINI OGRANCI . . ...............
\

\ XVII. HELENISTIČKA K U L T U R A ......................................................

1. O S N O V E ............................................................................................
 l
I 2. HELENISTIČKA KNJIŽEVNOST I N A U K A .................................... 217
i Poezija (217) — Kalimah. Teokrit. Bion i Moschos. Književna proza, filologija
i drugo (218). Helenistička filozofija — Stoicizam (219). Epikur. Matematika i
i prirodoslovlje — . Euklid. Arhimed. Eratosten (220). Aristarh. Hiparh itd. (221)

3. UMJETNOST I ZANATSTVO . . . . ........................................... 221

Arhitektura (221). Skulptura (222). Gliptika (224). Novci (227)

X V III. GRCI, MAKEDONCI I R IM L J A N I....................................................229

1. MAKEDONIJA I BALKANSKI GRCI . . . ............... ........................229
Makedonija (229). Atena. Etolski savez (230). Ahajski savez (231)

2. SPARTA. REFORME AGISA I KLEOMENA. N A B I S ........................ 231

3. DOLAZAK RIMLJANA NA BALKAN I NA HELENISTIČKI ISTOK . . 233
Rimljani zauzimaju Makedoniju i Grčku (234). Bibliografija (236)

KNJIGA DRUGA — RIMLJANI

I. PREGLED ANTIČKIH IZVORA I NOVE HISTORIOGRAFIJE . . . 241

1. IZVORI ZA POVIJEST RIMA DO KRAJA REPUBLIKE . . . . . . . . 241
Analisti i Katon (242). Historiografija u I I i I stoljeću pr. n. e. (243). Salus tije,
Cezar. Kornelije Nepot (243). Trog Pompej. Livije (244). Grčki izvori iz I I i I
stoljeća. Dionizije Halikamašanin (245)

2. IZVORI ZA POVIJEST RIMSKOGA CARSTVA ..................................245

Tacit. Historia Augusta (246). Amijan (247)

3. EGIPATSKI I NUMIZMATIČKI IZVORI ..................................... .. . 247

Epigrafija (247). Numizmatika (248)

4. HISTORIOGRAFIJA RIMA U NOVOM V IJ E K U .............................. 250

B. G. Niebuhr. Theodor Mommsen (250). Ettore Pais (251). Gaetano De Sanctis
(252). Luigi Pareti. Mihail Ivanovič Rostovcev (253). školski izbor po jezicima (253)

II. NAJSTARIJA I T A L I J A ..................................... 256

1. OSVRT NA PRETPOVIJESNO D O B A ................................................ 256
Zemlja (256). Prehistorijske epohe. Bakreno i brončano doba (257).
(258). Željezno doba (259). Bibliografija (260)

2. PROTOHISTORIJSKO STANOVNIŠTVO IT A L I J E ................................ 261

Pregled. Starije doba (261). Itali i Italija (262). Umbro-Osci (263). Razne etničke
grupe. Veneti. Iliri (264). Bibliografija (265)

III. E T R U Š C A N I........................................ . 267

1. TRADICIJA O NARODU I ZEMLJI . . . . . . .................................... 267
Caere. Tarquinii. Volci. Veii (268)

2. RELIGIJA, PISMO, RAZNI SPOMENICI . . . . . .. . ............... 270

Religija (270). Pismo i jezik. Arheološki spomenici (271). Slikarstvo. Kiparstvo
(272). Bibliografija (273)

X
 IV. AB URBE C O N D IT A ..........................................................................275
1. LACU I R I M ........................................................................................ 275
Lacij (275). Postanak Rima (276). Legenda o Roraulu i Remu (277)

2. SEDAM KR A LJE V A ...............................................................................278

Romulus. Numa Pompilius. Tullus Hostilius. Ancus Martius. Tarquinius Priscus
(278). Servius Tullius (279). Tarquinius Superbus. Osvrt (280)

V. PRIVREDA I DRUŠTVO KRALJEVSKOGA RIMA. NEŠTO I O

R E L IG IJ I.............................................................................. 282
1. P R IV R E D A ........................................................................................... 282
2. DRUŠTVENE U S T A N O V E ...................................................................284
Patriciji i plebejci (284). Državna konstitucija. Comitium. Senatus. Rex (285)

3. NEŠTO O RIMSKOJ RELIGIJI , ........................................................ 286

Bibliografija (289)

VI. RIMSKA REPUBLIKA (starijeg d o b a ) ................................................ 290

1. OSNIVANJE I ORGANIZACIJA............................................................ 290
Magistratus. Konzulat (291). Diktatura. Pretura. Cenzura. Kvestori (292). Edili.
Komicije (293). Senat u republici (294)

2. TRADICIJA O RANOJ REPUBLICI . .................................. 294

Narodni tribuni (295). Zemljoposjed (296). Zakoni X I I ploča (297). Bibliografija
(299)

VII. ŠIRENJE RIMSKE VLASTI U I T A L I J I ............................... ... 300

1. ČETVRTO STOLJEĆE PR. N. E.............................. ........................... 300
Osvajanje Veja. Navala Gala (300). Razdoblje od 390. do 340. pr. n. e. (301).
Latinski rat. Drugi samnitski rat. Aktivnost Apija Klaudija (302)

2. TREĆE STOLJEĆE PR. N. E............ ... , . .. ............................ 303

Treći samnitski rat. Rimljani gospodari srednje Italije. Rimljani osvajaju južnu
Italiju (303)

3. RIMSKA I SAVEZNIČKA I T A L I J A ................................................ 304

Osvrt (304). Gradovi i građansko pravo (306). Kolonija. Municipij (307). Saveznici
(308). Latinske kolonije (309). Rimska vojska (310). Bibliografija (311)

V III. DOBA PRVOG I DRUGOG PUNSKOG RATA . / ........... . 313

1. PRVI PUNSKI R A T ......................................................................... 313
•Kartaga (313). Plinski rat (314). Prve provincije (316)

2. ILIRSKI R A T O V I .............................. ... ........................................316

Iliri (316). Prvi ilirski rat. Drugi ilirski rat (317)

3. DRUGI PUNSKI R A T ................................................................ 318

Bibliografija (322)

IX. OD DRUGOG DO TREĆEG PUNSKOG R A T A .................................. 323

1. RATOVI I POSTIGNUĆA ............................... .............................. 323
Drugi makedonski rat. Sirski rat (323). Treći makedonski rat (324). Postupak
s Ilirima. Postupak s Grcima. Provincija Makedonija. Sjeverna Italija, Ilirik,
Hispanija (325). Treći punski rat (326). Osvajanje balkanske Grčke (327)

XI
 2. RIMSKA REPUBLIKA SREDINOM II ST. PR. N. E............................327
Provincije (327). Izvanitaiski saveznici. Privreda (329). Novac (331). Društvene
prilike (332). Bibliografija (334)

X. ROBOVI ............................................. 335

1. RIMSKO R O B O V LAS N IŠTV O .............................................................335
Općenito (335). Ustanci robova (337)

2. PRVI USTANAK ROBOVA NA S I C I L I J I ...........................................337

3. DRUGI USTANAK ROBOVA NA S I C I L I J I ........................................339
Bibliografija (340)

XI. BRACA GRAKHI I NJIHOVO D O B A ................................................... 341

1. REFORME BRACE G R A K H A ............................................................ 341
Leges agrariae. Braća Grakhi (341). Tiberijev zakon o agraru (342). Prilike od
133. do 123. godine. Djela Gaja Grakha(344)

2. RIMSKE VOJNIČKE AKCIJE OD 133. DO 100. PR. N. E......................346

Provincija Azija (346). Ratovi u Hispaniji i Galiji. Ilirik (347). Marije (348).
Bibliografija (349)

X II. PRVA TRI DESETLJEĆA PRVOGA STOLJEĆA PR. N. E..................... 351

1. SULINO D O B A ..................................................................................... 351
Početak prvoga stoljeća pr. n. e. Saveznički rat (351). Prvi rat s Mitridatom
(353). Nastavak rata. Sula (354). Sulina diktatura (355)

2. OD SULE DO C E Z A R A .........................................................................357
Nakon Sute. Sertorije (357). Spartak (358). Rimske akcije na istoku (360). Treći
rat s Mitridatom. (361). Bibliografija (363)

X III. CICERONOVO I CEZAROVO DOBA . .................................................364

1. POSLJEDNJI POKUŠAJI POPULARA ....................................................364
Pregled (364). Katilinina urota. Servilije Rulo (365)

2. C E Z A R ................................................................................................. 365
Prvi trijumvirat i Cezarov konzulat (365). Galski rat (366). Prilike u Rimu 5H—5U.
god. (367). Drugi građanski rat i Cezarova diktatura (368). Leges Iuliae (371).
Bibliografija (372)

XIV. REPUBLIKA PRED VOJNIČKOM D IK T A T U R O M .............................. 374

1. DRUGI T R IJU M V IR A T.........................................................................374
Nakon Cezarove smrti (374). Godina 43 (375)

2. FILIPI I A K C I J .................................................................................. 376

Filipi i podjela vlasti (376). Ilirik (377). Antonije na Istoku. Akcij (378).
Bibliografija (379)

XV. OSNIVANJE RIMSKOG C A R S T V A ................................................. 380

1. A U G U S T ........................................................................ 380
Principal (380). August ovo carevanje (382)

X II
 2. IMPERIUM* ROMANUM U AUGUSTOVO DOBA 384
Sirenje rimske države. Ilirik (384). Alpski krajevi (385). Panons ko-dalmatski
ustanak. Istočni Balkan (386). Provincija Ahaja. Provincije u Hispaniji. Galija i
Germanija (387). Provincije u Aziji. Egipat (388). Afrika. Bibliografija (389)

XVI. RIMSKA KNJIŽEVNOST DO KRAJA R E P U B L IK E ......................... 391

1. SPOMENICI PRETKLASICNOG D O B A .......................................... 391
Najstarije (391). K NJIŽEVNO ST I I I i I I STOLJEĆA (392). Drama. Plaut. Terencije.
Satira (393). Proza. Katon. Razno (394)

2. ZLATNO DOBA RIMSKE K N J IŽ E V N O S T I.......................................... 394

Pregled (394). PROZA. Ciceron (395). Varon. Historiografi. POEZIJA. Neoteroi
(396). Katul. Mim. Terencije. Pjesnici Augustova doba. Vergilije (397). Horacije.
Ovidije (398). Kornelije Gal, Tibul, Propercije. Razno. Bibliografija (399)

XVII. RIMSKA ARHITEKTURA I S K U L P T U R A .......................................... 400

1. ARHITEKTURA DO KRAJA R E P U B L IK E .......................................... 400
SPOM ENICI GRADA R IM A (400). POMPEJI (403). Neke tehničke i stilske
osobitosti (406)

2. LIKOVNI S P O M E N IC I.........................................................................407
Starije (407). Grčki utjecaj (409). Bibliografija (410)

X V III. OD TIBERIJA DO V E S PA ZIJA N A .................................................... 412

1. TIBERIJE ...........................................................................................412
2. KALIGULA, KLAUDIJE I N E R O N ...................................................... 415
Kaligula. Klaudije (415). Heron (416)

3. GALBA, OTON, V IT E L IJ E ............................................. 418

Borbe za vlast. Civilis (418)

4. JUDEJCI I KRŠĆANI ............................................................................ 419

Judeja. Judejski rat (419). Kršćanstvo (420). Bibliografija (421)

XIX. OD VESPAZIJANA DO DIOKLECIJANA . . . ........... .....................423

1. DINASTIJA F L A V I J A ........................................................................ 423
Vespazijan. Tit (423). Domicijan (424)

2. DINASTIJA A N T O N IN A ..................................................................... 424

Pregled (424). Nerva. Trajan (425). Hadrijan (426). Antonin Pije. Marko Aurelije
(429). Komod (431)

3. DINASTIJA SEVERA ........................................................................ 431

Borbe za vlast. Septimije Sever (431). Karakala. Makrin i Elagabat (432). Aleksan­
dar Sever (433)

4. BURNE GODINE 235 — 268................................................................ 433

Maksimin. Ostali carevi do g. 268 (433). Teško doba Valerijana i Galijena (434).
Izvori. Bibliografija (436)

X III
 XX. PRIVREDA I DRUŠTVO (IZB O R P O D A T A K A ).................................... 438
Nešto o privredi u Italiji (438). Prilike u provincijama (441). Agrarni odnosi.
Kolonat (442). Tributum i portorium (444). Bibliografija (447)

1 XXI. KULTURNI SPOMENICI EPOHE RANOG C A R S T V A ........................ 448

1. KNJIŽEVNOST ............................................................................... 448
»Srebrni vijek«. Poezija. Književnost uopće (448). Seneka. Petronije. Plinije
Stariji. Plinije Mlađi (449). Kvintilijan. Suetonije. Razni (450)

2. ARHITEKTURA, SKULPTURA, S L IK A R S T V O ................................. 451

Prvo stoljeće n. e. (451). Arhitektura u doba Antonina (452). Građevna djelatnost
u I I I stoljeću. Thermae (453). SKULPTURA. Prvo stoljeće n. e. (454). Drugo
stoljeće (455). Treće stoljeće. SLIKARSTVO. Pompeji (459). Rim (460). Kršćanska
umjetnost (461)

X X II. RIMSKE PROVINCIJE U RANOM CARSTVU .................................462

1. PROVINCIJE U E V R O P I .................. ............................................. 462
ZAPADNE PROVINCIJE. Prve dvije provincije. Hispanija (462). Galija (463).
Britanija. Germanija (464). ILIR IK . Dalmacija (465). Salona (466). Uređenje (467).
Ceste. Privreda (469). Vojska. Kult (470). Panonija (471). Norik (472). Recija
i Vindelicija. Mezija (473). OSTALE EVROPSKE PRO VINCIJE. Trakija i Daktja
(475). Makedonija (476). Ahaja (477). Stare grčke sjeverne kolonije (478)

2. RIMSKE PROVINCIJE U AZIJI I AFRICI .................................. .. . 478

PROVINCIJE U AZIJI. Provincije u Maloj Aziji (478). Sirija (480). Judeja. Arabija.
PROVINCIJE N A AFRIČKOM K O NT IN ENT U . Egipat (481). Prokonzularna Afrika,
Numidija i Mauretanija (483). Bibliografija (484)

KASNO CARSTVO

X X III. DIOKLECIJAN I KONSTANTIN V E L I K I .......................................... 485

1. D IO K LE C IJA N ............................................................................ . . 485
2. DOBA KONSTANTINA V E L IK O G ...................................................... 492
Borbe za vlast, 305—306 (492). Konstantin Veliki (493). Bibliografija (496)

XXIV. OD KONSTANTINA VELIKOG DO ROMULAAUGUSTULA................... 498

1. DO PODJELE CARSTVA ......................................................................498
PrviKonstantinovi nasljednici (498). Julijan. Od Julijana do Teodozija (499).
Teodozije Veliki (500)

2. DVA CARSTVA. PAD ZAPADNOG ....................................................501

Stilihonovo doba (501). Barbari pobjeđuju (502). Doba Valentinijana I I I (503).
Huni (505). Pad Zapadnog Rimskog Carstva (506). Istočno Rimsko Carstvo (507).
Bibliografija (508)

XXV. KULTURNI SPOMENICI EPOHE KASNOGC A R S T V A .............. 509

1. KNJIŽEVNOST . ........................ 509
Poezija, Klauđijan. Auzonije. Numacijan. Kršćanski pisci (509). Razno (510)

2. ARHITEKTURA ............. .. , . . . . . . ..................... 510

3. SKULPTURA .................................................................. 514

XIV
SKRAĆENICE (imena itd.) ......................................................................... 516
OSTALE SKRAĆENICE (517)

IN D IC E S ............ ............................................................ ........................... 519

IN D E X PRVE KNJIGE — GRCI (521)

IN D E X DRUGE KNJIGE — R IM LJANI (532)

 r-

K N J IG A P R V A

GRCI

i
i
\ i'
\

i
515151515151515151515

UVOD

1. ZEMLJOPISNI PREGLED
Klasični Heleni ( Hellenes) ili Grci (G raikoi) držali su svojom matičnom
zemljom, Heiadom (H ellas), južni Balkan s otocima Egejskog i Jons/koga mora;
u širem smislu i zapadnu obalu Male Azije, a u najširem i sve što su posjedo­
vali u naseobinama. Najstarija literarna potvrda za etničko ime Helen saču­
vala se u stihovima pjesnika Hezioda ( V I I I st. pr. n. e.).1 Heladom se najprije
nazivao jedan kraj u Epiru, kasnije se tako zvalo, šire geografsko područje,
dok to ime nije posve prevladalo.1 2 Nekada su se stanovnici jedne epirske
oblasti nazivali Graikoi. Iz toga su plemenskog imena nastale latinske forme
Graeci za ime naroda i Graecia za ime zemlje.3
Balkanska Grčka (približno 65 000 km2) pretežno je brdovita. Pindski i
Rodopski brdski lanci koji se granaju u svim smjerovima zatvaraju raznolike
doline. Sve su one osim tesalske i beotske neznatne. Mnogobrojne brdske i
brdima zatvorene regije uputile su antičko stanovništvo Grčke na podvojenost,
na formiranje malih regionalnih društvenih zajednica. Školski razlikujemo tri
glavna geografska područja Helade, sjeverno, srednje i južno. U njihovu okviru
promatramo manje regije.
Sjevernom Grčkom nazivamo područje koje se prostire približno od 40°
sjeverne širine, u visini Olimpa i Akrokeraunijskih brda, prema jugu do crte

1 Hesiod, Op. ( Opera = »Djela i dani«), 651.

2 0 adjektivu Hellas (gé ili chôra) — »heladska« zemlja i sekundarnom supstantivu Hellas vidi
kod Stephanusa, Thesaurus linguae Graecae, s. v. Hellas i Hellen.
UL I lij adi'Heladom se zove jedna tesalijska oblast iz koje su Grci pošli u trojanski rat, kao i
drugi iz drugih grčkih krajeva:
» K oji iz Helade bjehu, iz zemlje ubavih žena,
te se Heleni zvahu, Ahejci i M irm idonci. . .«
(II., II, 683—4)
Vidi: Herodot, I, 56—59; Tukidid, I, 3 i 6; Plinije, N. h., IV , 7; Pauzanija, III, 20. Prema većini
izvora najstarija Helada i najstariji Heleni lociraju se u Tesaliji. Po Aristotelu, Meteorologikd,
I, 14, »arhajska Helada« nalazila so »kod Dodone i Aheloja«.
3 Thesaurus kao u bilješci 2. i Müller u Pauly-Wissowa, Real Encyclopädie der classischen Alter­
tumswissenschaft (u nastavku citirat će se skraćenicom: R. E .), s. v. Hellas.
1,1

koja vijuga od Ambrakijskog zaliva preko Timfresta (Tym phrestos), Eté

(O ita ) i drugih brda do Malijskog zaliva. Brdski lanac Pind (Pinđos) podije­
lio je sjevernu Grčku na dva veća područja koja se i klimatski razlikuju, na
Tesaliju i Epir.

T e s a l i j a (Thessalia), najveća grčka ravnica (2 000 km2) između

Pinda, Egejskog mora, Olimpa i Ete, tradicionalno se dovodi u vezu s najstari­
jom grčkom prošlošću (Her. I, 56). Tom »najplodnijom zemljom koja se Te-
salijom zove« (Thuc. I, 2) teče rijeka Penej (Peneios) koja izvire podno Pinda
a na domaku Egejskog mora prodire između klisura podno Ose i Olimpa doli­
nom Tempe, koju su pjesnici opjevali. Najviši planinski vrh Olimp, »sjedište
olimpskih bogova«, ponosno diže se k nebu. Iolkos, luka legendarnih Argo­
nauta (danas V o lo ), i njegov prostrani zaliv spajali su kontinentalnu Tesaliju,
zemlju Ahilejevih Mirmidonaca, s mediteranskim svijetom. Još od protohisto-
rijskih vremena Tesalija je zemlja grčkih Eoljana. Imena plemenskih područja
— Thessaliotis, Hestiaiotis, Pelasgiotis, Phthiotis — inspirirala su pjesnike i
mitografe.

E p i r (E p eiros ) brdovit je grčko-ilirski kraj uz obalu Jonskoga mora •

i u njezinu zaleđu do Pindskoga lanca, sa sjevernom granicom negdje oko
rijeke Vojuše (A oos) a južnom uzduž Ambrakijskog zaliva. Klasični egejski
Grci držali su epirske brđane za barbare ili polubarbare. Ali njih s ovim kra­
jem veže stara tradicija. Tu je Dodona, prastaro grčko kultno središte. Im e
Epeiros »kopno« zem lji su dali oni s mora, s Korkire i drugih jonskih otoka,
ili uopće pomorci koji su sa zapada prilazili na ovo »kopno«, preko čijih se
brdskih klanaca išlo u plodne ilirske krajeve, gdje se vrlo unosno poslovalo.
Srednjom Grčkom zovemo uzak brdovit pojas južno od Epira i Tesali je
do Korintskog i Saronskog zaliva. Istam (Isth m os ), Korintska prevlaka, dijeli
ili spaja stanovnike ovog središnjeg dijela Grčke s Peloponežanima.
Najistočniji dio srednje Grčke stjecajem prilika pripao je Jonjanima;
Beocija, zapadno od Atike, Eoljanima. Sve ostale krajeve u tom dijelu Grčke
zaposjeli su Dorani. Njihove su regije Fokida, Dorida, tri Lokride, E tolija i
Akarnanija.

A t i k a (A ttik é ) trouglast je najistočniji dio srednje Grčke čiju obalu

zapljuskuje Egejsko more. To je uglavnom brdovit kraj s malim ravnicama.
Atičke su planine Kiteron ( Kithairôn, 1 410 m ), Parnes (1 412 m ), mramorom
bogati Pentelikon (1 108 m ), Himet ( Hym ettos, 1 027 m ). Brdašce Laurion, na
jugoistočnom kraju Atike, bilo je važno zbog svojih rudnika srebra. Povijesno
značenje imaju brežuljci Areopag (Areiopagos), Likabet (Lykahettos), Pniks
(Pnyx), a osobito onaj koji je postao srcem Atene, Akropola. Glavne su atičke
doline: Atenska (10 do 15 X 22 km ), Eleuzinska (12 X 8 km ), Mesogejska
(12 X 12 km ) i Maratonska (10 X 3 km ). Rijeke: Kefis i Ilis (Kephisos,
Ilissos). Tri su klasične oblasti: Diakria — zagorje, Pedion — dolina i Paralia
— primorje. Pored ostalih, starijih i mlađih, naselja isticali su se: Maraton,
Ramnunt, Dekeleja, Aharne, Orop, Flija, Eleuzina i luke Pirej, Faleron, Muni-
hija, Zeja.

B e o c i j a (B o io tia ) prostrana je regija zapadno od Atike. Od Atike je

dijeli brdski lanac Kiteron. Sjeverni je dio Beocije ravnica. Tu je jezero
Kopais. Južni su i istočni krajevi goroviti. H elikon, najviši vrh (1 750 m ) dali

4
 1,1

su pjesnici muzama. Rijeke su Kefis i Asop ( Asopôs). Prastaro političko sre­

dište Beocije bio je Orhomen (Orchom enos), pokraj jezera Kopais, grad legen­
darnih Minijaca. U klasično doba to je bila Teba (Thébai). Povijesnu važnost
i naju beotski gradovi Plate ja, Leuktra, Heroneja, Koroneja i Tanagra.
F o k i d a (Phokis), dorska oblast zapadno od Beocije, sva je u znaku
visokog Parnasa ( Parnasôs, 2 460 m ), na obronku kojeg su Delfi (D elphoî),
regionalno političko i kultno središte svih Grka.
Ostale oblasti srednje Grčke nisu bile predmet intenzivnije pažnje
antičkih i drugih grčkih pisaca. Svaka je od njih u nekoj povijesnoj epohi nešto
značila. D o r i d a (D o ris ), mala brdovita regija zapadno od Fokide, malo je
zkpažena u povijesti klasičnoga doba. Stanovnici ostalih oblasti imali su izlaz
na more i time bili na dohvatu. Lokrani razdvojeni Fočanima imali su tri
s/oje regije, tri L o k r i d e (L ok ris), Opuntsku uzduž Eubejskog kanala, a
Gzolsku i Epiknemidsku Lokriđu uzduž Korintskog kanala. (Prvo je ime po
gradu Opuntu, druga dva po plemenskim limenima.) Još zapadnije smjestili su
se bili Etolci, a uz obalu Jonskog mora Akamanci. E t o l i j a (A itolia ) ušla
je u posljednja poglavlja grčke povijesti. A k a r n a n i j a (Akarnania) po
svom zemljopisnom položaju čini se da je imala veće privredno i društveno
značenje od nekih regija o kojima je više napisano.
P e l o p o n e z ( Pelopônnesos, »Pelopov otok«, po imenu mitskog osni­
vača dinastije mikenskih Pelopida) zapravo je otok otkako je probijen Ko-
rintski prokop. Tim dijelom južne Grčke dominira gorje koje sa središta
poluotoka — klasična A r k a d i j a — usmjerava svoje ogranke u svim smjero-
V ma prema moru. Brdski lanac Tajget ( Taygeton., 2 407 m ) dijeli dvije najpro­
stranije doline tog najjužnijeg grčkog kraja, L a k o n i j u ( Lakoniké, »Lakon­
ska« zemlja) i M e s e n i j u (Messenie, Messenis) za kojih su se agrarne če-
s .ice dorski težaci stoljećima među sobom borili. Uz rub Lakonske doline,
kDjom teče rijeka Eurôta, dižu se dva brdska lanca, spomenuti Tajget sa za­
pada i Parnon s istoka (v. Gl. V I I ). Mesenija, kojom teče rijeka Pâmisos, pri­
tok Peneja, razdijeljena je u dva dijela planinom Ithomé, uporištem boraca
za zemlju i slobodu.
Uzduž sjeverozapadnog Peloponeza prostire se E l i d a (É lis ) koje su
s'tromnu dolinu s rijekama Penejem i Alfejem (Peneios kao u Tesaliji;
AÏpheiôs) i brda od davnine zaposjeli Eoljani i Dorani. Glavni grad Élis bezna­
čajan je u povijesti prema Olimpiji (Olym pia), koja s Delfima pripada svim
Grcima i kulturnim narodima svih vremena.
U brdima koja se spuštaju iz Arkadi je prema obali Korintskog zaliva
klonili su se krajem drugog tisućljeća pr. n. e. posljednji ostaci starih Aha-
jaca pred dorskom najezdom. Tu, u A h a j i (Achaia), ekonomski najvredniji
dio bio je, bez sumnje, uska primorska obala. Povjesničari spominju dodeka-
pblis, federaciju dvanaest ahajskih gradova. Jedan je od njih Pdtrai, današnji
Patras.
Sjeveroistočni poluotočki ogranak Peloponeza, stara A r g o l i da
(A rgolis), nazvana po gradu Argu (Argos), svojim bi agrarnim osobitostima
pružila stanovništvu mogućnost za skroman privredni život. Argolidska je do­
lina prilično velika. Ali bogatstva koja su stekli gospodari Mikene i Tirinsa
pjipisuju se sretnoj okolnosti da su argolidske luke, Nauplia i druge, od naj­
starijih vremena povezale stanovnike ovoga kraja s -naprednijim -privrednicima
P:rednjega istoka. I u ovom sumarnom pregledu treba spomenuti Epidaur (E pu

5
1,1

dauros) koji pripada istoj skupini kulturnih središta kojoj Delfi i Olimpija, po
značenju odmah iza njih.
Korintsko područje, produženje Argolide prema sjeveru kojim je stolje­
ćima dominirala korintska akropola, Akrokôrinthos, i korintski Isthmos
(između Korintskog i Saronskog zaliva) kojemu je na atičkoj strani Megarida
(M egaris), zemlja stanovnika grada Megare, spominju se u povijesti antičke
Grčke svih vremena.
O t o c i . Poslije Krete (oko 8 300 km2, v. Gl. I I I ) najveći je grčki otok.
Eubeja (Euboia, oko 3 600 km2), u Egejskom moru, usporedo s atičkom i
najjužnijom tesalskom obalom. Halkida (Chalkis) i Erétria dva su znamenita
eubejska grada, metropole mnogih naseobina. Na jugozapadnom dijelu
Egejskog mora kružno su se rasporedili Cikladi ( Kyklâdes) : Delos, Keos,
Kythnos, Seriphos, Kimolos, Paros, Naxos, Syros, Mykonos, Andros i dr. Pripa­
dali su jonskim Grcima. Između Ciklada i Male Azije leže Sporadi (Sporades),
»rasuti« otoci, koje s juga zatvara Rod, a sa sjevera Sam. Pripadali su u većini
Doranima.
Veliki i plodni dorski otok Rod (R hodos), uz južnu maloazijsku obalu,
vrlo j e pristupačan mornarima sa svih strana. Preko njega su se zapadni Grci
povezivali s poslovnim svijetom na Istoku. Stari su rodski gradovi Lind, Jalis
i Kam ir (Lindos, Ialysos, Kâm eiros). U petom stoljeću pr. n. e. osnovan je grad
Rod.
Sam (Sâmos) s istoimenim glavnim gradom, veliki jonski otok, ima
slavnu prošlost.
Na sjevernom dijelu Egejskog mora, bliže maloazijskoj obali i Hele-
spontu, leže otoci eolskih Gika Lesbos, Lemnos, Im bros; još sjevernije, prema
tračkoj obali Samothrake i Thasos. Od njih je najpoznatiji Lezbos s gradom
Mitilenom ( Mythilénai) .
Nedaleko od tesalske i eubejske obale nekoliko je manjih otoka (Skyros
i dr.). Povijesno značenje imaju dva mala otoka u Saronskom zalivu: Egina
(Aigina) s istoimenim gradom i Kalaurija. Na krajnjem je jugu Kitera (Ky-
thera), otok lakedemonskih mornara koji na matičnoj obali nemaju podesni-
jih luka.
Od grčkih otoka u Jonskom moru najveće je povijesno značenje imala
Korkira (Kôrkyra, Kérkyra) s istoimenim gradom. Manje se spominju Leukds,
Kephallenîa i Zâkynthos.
»Heladu je uvijek pratilo siromaštvo«, kaže Herodot (V II, 192). Tek
nešto više od jedne petine njezina zemljišta pogodno je za uspješniju poljopri­
vredu. Tu su se u manjim i većim dolinama između brda zatvarali i kantoni-
rali ratari i stočari te prema prirodnim uvjetima regija usmjerivali svoj pri­
vredni i društveni život. I klima je učinila svoje. Tom opjevanom sunčanom i
pitomom Grčkom mogu harati i ljuti gorski mrazovi, a i tegobne sparine du­
gog i sušnog ljeta. Ono veliko što su Grci, i pored svega toga, ipak postigli du­
guju moru i blagodati što im se zemlja kao najjužniji izdanak Evrope onako
približila starim kulturnim narodima Istoka, kojih su tekovine znali mudro
iskoristiti.

BIBLIOGRAFIJA
Kiepert, Formae orbis antiqui, Berolini 1894. sq.; Besniêr, Lexique de géo
graphie ancienne, Paris 1914; H. Bengtson — V. Milojčić, Grosser historischer
Weltatlas, L Vorgeschichte und Altertum, München 1953 (s dodatkom Erläute­
rungen, München 1954) d druga djela (nekoliko od E. Kirstena).

6
Pamas Delfi
 1,2

2. IZVORI I DANAŠNJA HISTORIOGRAFIJA

IZVORI

Za proučavanje povijesti antičkih Grka ima literarnih i arheoloških

:zvora.
Literarni su izvori: a) cjelokupna antička grčka književnost, rukopisna
tu je i papirološka) i epigrafska; b ) mnogi latinski i grokobizantinski tekstovi
ii cjelini ili djelomično; c) ponešto iz orijentalne literature.
Arheološki su izvori raznovrsni. Ovamo idu svi sačuvani spomenici
antičke grčke arhitekture i likovnih umjetnosti a i drugi sačuvani materijalni
proizvodi starih Grka bez obzira na njihovu estetsku vrijednost. Posebnu vri-
j ednost ima numizmatički m aterijal — novci. Tako i keramika. Epigrafski
Spomenici — natpisi — proučavaju se literarno i arheološki. To su možda
najvredniji dokumenti jer su najizvom iji.

LITERARNI IZVORI
GRČKA HISTORIOGRAFIJA. Svako djelo grčke antičke književnosti
može poslužiti kao izvor i kao takvo se citira (vidi u raznim poglavljim a). Po­
sebno treba izdvojiti grčku antičku historiografiju, koja je inače dio povijesti
književnosti. S historiografijom u užem smislu treba povezati i neka druga
djela koja imaju historiografsko značenje, na primjer biografije slavnih ljudi
koje su pisane s posebnom svrhom. Potreban je osvrt na povijesni zemljopis,
periegetiku i kronografiju. *
Logografi. Svoje najstarije povjesničare i neke mlađe klasični, sû Grci
nazivali logografima, logographoi. Tim imenom danas nazivamo grčke povje­
sničare starije od Herodota i neke njegove suvremenike. Logografi su pisali
■rve prozne tekstove (logos) različita sadržaja. » Jedni su zapisivali grčke p ri-
ovijesti a drugi barbarske, ali ih nisu sastavljali jedne s drugima, nego su ih
ije lili po narodima i gradovima«, kaže Dionizije Halikarnašanin. Pisali su
enealogije — rodoslovlja — o postanku znamenitijih rodova, o osnutku
\ktisis) nekih gradova. B ilježili su usmenu predaju, citirali stare pisane doku­
mente, npr. popise svećenika ili svećenica starih hramova, popise gradskih
^unkcionera i pobjednika na Olimpijskim igrama te sastavljali putopise. Prema
predaji najstariji je logograf Kadmo iz Mileta. Od njegovih djela ništa nije
sačuvano. Najznačajniji je Hekatej Milećanin.
H e k a t e j (Hekataios) Milećanin živio je krajem šestog i u prvoj polo-
yini petoga stoljeća pr. n. e. Politički je djelovao u rodnom gradu za vrijeme
jonskoga ustanka protiv Perzijanaca. Napisao je »Genealogije« (Genealogiai)
— rodoslovlja bogova i heroja — i putopis » Ges periodos«. Od toga su se sa­
čuvali samo fragmenti u djelima antičkih i bizantskih pisaca. Te su fragmente
objavili Müller i Jacoby. Fragmenti iz Hekatejeva putopisa vrlo su informa-
ivni. U njima ima geografskih i etnografskih podataka u vezi s protohistori-
om naših krajeva.
Od ostalih logografa i drugih grčkih pisaca bliskih logografima važniji
su: Akusilaj iz Arga (V I i V st.), Haron iz Lampsaka (V I i V st.), Ksant Liča­
nin (prva polovina V st.), Ferekid iz Lera (sredina V st.) i Helanik iz Mitilene

9
1,2

(V st.). Akusilaj je napisao »Genealogije«, Haron »Povijest Perzije« (Persikâ)

i »Ljetopise Lampsačana«, Ksant »Povijest Lidije« (Lydiakâ), Ferekid »Povije­
sti« (H istorîa i). Helanik je bio vrlo plodan pisac. Njegova je »Atida« ( Atthis)
najstarija povijest Atike. U njegovu popisu Herinih svećenica u Argu Hierei-
a i . . . ) i popisu pobjednika na karnejskim natjecanjima (Karneonikai) bilo je
mnogo kronoloških i kulturno-historijskih bilježaka.
Od starijih grčkih historiografa bliskih logografima istakli su se Dioni-
zije Milećanin (napisao Povijest Perzije), Antioh Sirakužanin (v. dalje), Ski-
laks iz Karijande (autor jednog peripla, pomorskog putopisa). Fragmente su
objavili Müller i Jacoby.

Historiografi. H e r o d o t Halikamašanin (oko 484— oko 424) po tra­

diciji je prvi pravi povjesničar, otac povijesti ( . .. »apud Herodotum patrem
historiae«, Cicero, De legibus, I, 1). Mnogo je putovao. Bio je na Cipru, u
Fenikiji, Babiloniji, Asiriji, u užoj Perziji, Egiptu i Cirenaici, u Makedoniji i
Peoniji. Posjetio je grčke naseobine na Pontu i njima susjedne barbarske kra­
jeve. Boravio je u Ateni, u južnoj Ita liji i na Siciliji. Postao je bio građaninom
atenske naseobine Turiji u južnoj Italiji.
: Herodot je napisao opsežno djelo Histories apodeksis (prikazivanje po­
vijesti) koje izdaju i pod naslovom Historiai (Povijesti). Helenistički su filo­
lozi to djelo podijelili u devet knjiga i svaku nazvali imenom jedne muze.
Sadržaj: Uvod, povijest Lidije, Medije, Perzije, Babilonije; Kirova'ekspe­
dicija u zemlju Masageta (knj. I — » K l i o « ) ; Povijest Egipta u vezi s osvaja­
njem te zemlje od strane Perzijanaca (knj. I I — »E u te r p e «)) nastavak o Egiptu
i perzijskim osvajačima; nešto iz grčke povijesti — o Polikratu i Perijandru;
nastavak povijesti Perzijanaca (knj. I I I — »T h a lia «); Darijev pohod na Skite,
pojedinosti o Skitiji i Skitima; povijest Libije, posebno Kirene (knj. IV —
»M e lp om en e«); jonski ustanak i grčko-perzijski ratovi; nekoliko umetnutih
poglavlja iz grčke povijesti izvan ovih ratova (knjige V — IX — »Terpsicho­
re«, »E ra to «, »Polymnia«, »Urania«, »K a liop e «),
U Herodotovu djelu ima mnoštvo podataka, ali i mnogo netačnosti i naiv­
nosti, mnogo legendi, mnogo neprovjerenog. Ali, H erodot je jedini sačuvani
izvor za proučavanje mnogih poglavlja antičke povijesti. N jegovi podaci o
grčko-perzijskim ratovima (knj. V— IX ) u cjelini vrlo su pouzdani jer su do­
biveni neposredno od očevidaca. Raspravlja se o pojedinostima. Za stariju
povijest Herodot se koristio epom, logografima, natpisima, usmenom preda­
jom, pa i legendama. Nastojao je kritički se odnositi prema tim izvorima. Mi
danas ispitujemo gdje je on u tome uspio; ali, bez njega nije moguće obrađi­
vati veliki dio starije antičke povijesti.
T u k i d i d ( Thucydides, oko 460 — oko 395), atenski aristokrat, učenik
filozofa Anaksagore i retora Antifonta, kao mladić s uzbuđenjem je slušao
Herodota kad je Atenjanima čitao odlomke svoje povijesti. Rano se posvetio
historiografiji. Sudjelovao je kao strateg u peloponeskom ratu. Kada je 424.
pretrpio poraz kod Amfipolisa, bio je kažnjen progonstvom iz rodnog grada.
Tukidid je. u progonstvu i kasnije nakon povratka iz izgnanstva pisao povijest
peloponeskoga rata i do smrti obradio događaje zaključno sa 411. godinom.
Tukididova Povijest peloponeskoga rata dijeli se u osam knjiga. Na po­
četku prve (I, 1—20) dana je sinteza starije grčke povijesti (»Tukididova
arheologija«). Tu ima dragocjenih podataka. Tukidid kaže da ne želi čitaoca
očaravati krasnim pričama, nego jednostavno prikazati istinite događaje koji

10
 1,2

su mu poznati kao očevicu ili koje je doznao »ne bilo od koga« i provjerio. On
je unaprijedio grčku historiografiju pošavši dalje od Herodotovih koncepcija.
On shvaća zakonitosti povijesnih zbivanja. Vidi prave uzroke i povod. Racio­
nalno prilazi problemima. Objektivan-je. Iako je aristokrat, priznaje zasluge
demokratskim prvacima. Što je najvažnije, Tukidid daje mnoštvo podataka
koji dobrim dijelom nisu poznati iz drugih izvora. Mjestimično se koristi
formom govora stilski podešenih, ali s povijesnim sadržajem. Živo ocrtava
znamenite političke ličnosti. Izvanredno je prikazao moral svojih sugrađana
kakav se očitovao u teškim ratnim iskušenjima.
Tukidid je najveći antički historiograf, c^nivafij^vijesne^kritikerpreteca
modernih povjesničara. Citiraju ga s uvažavanjem najnapredniji mislioci. Ne
treba ga ipak precjenjivati pri uspoređivanju s Herodotom. Tukidid je, piše
Struve, pokazao svoje izvanredne kvalitete ne toliko kao povjesničar koliko
kao vrstan književnik, ocjenjivač događaja svoga vremena, poznavalac psihe
svojih suvremenika. Takvu primjedbu nalazimo danas i kod nekih zapadno­
evropskih ispitivača. (0 starijim vremenima Tukidid piše herodotovski.)
K s e n o f o n t . Atički aristokrat Ksenofont (oko 430 — oko 355), So­
krat ov učenik, autor je povijesnih, biografskih, filozofskih, gospodarskih i
drugih spisa od kojih se sačuvalo petnaestak: Hellenikâ, Lakedemonski ustav,
Kirupedija, K irova anabaza, Uspomene na Sokrata, Sokratova apologija, Gozba,
Agezilaj, H ijeron, O dohocima, Ö gospodarstvu i drugi. Pod njegovim imenom
sačuvao se i LakedempnskzjL£tozT-spis^ojir-nije*auteiitičnounj.egov. Najvažniji
je Ksenofontov povijesni spis Grčka povijest (HellenikâJLuJkojöj-je nastav­
ljena Tukididova povijest peloponeskoga rata (događaji od 411. do kraja rata).
Tu je i povijest događaja od kraja peloponeskog rata do 362 (bitka kod Manti-
neje). Ksenofont nema tukididovske produbijenosti, ali je za nas vrlo inforjna-
tivan. Njegova je povijest glavni, a mjestimično jedini izvor za proučavanje
grčke prošlosti spomenutog razdoblja. U spisu Lakedemonski ustav Ksenofont
idealizira spartansko političko uređenje. S povijesnog stajališta interesantan
je traktat O gospodarstvu (O ikonom ikos) — o (ponešto idealiziranom) životu
na agrarnom veleposjedu. Traktat O prihodima (Poroi, P eri prosodon) citira
se u djelim a o atenskoj privredi. Ksenofont je školski klasik. On piše zanim­
ljivo i lakim stilom. Anabaza je popularan tekst.
O s t a l i . Među dobre starije grčke historiografe ubrajaju se osim spo­
menutih: Antioh Sirakužanin (pisao u V st.), Ktezija i Filist (V — IV st.), Kra-
tip, Teopomp i Efor (IV st.), učeni ljudi i plodni pisci. Njihova su nam djela
poznata samo u fragmentima (izdanje: Müller, Fragmenta historicorum Graeco:
rum, I— V, Parisiis 1841—=-1870 i Jacoby, Die Fragmente der griechischen His­
toriker, I — V, Berlin—Leiden 1923— 1950).
Antioh (Antiochos ho Syrakosios) napisao je povijest Sicilije (Sikeliotis
syngraphé) i povijest grčke kolonizacije u Italiji (Italias oikism os). Iz njego­
vih je djela, drži se, Tukidid crpao podatke o grčkim naseobinama na Siciliji
(Thuc. V I, 1— 6).
K tezija iz Knida napisao je povijest Perzije (Persikâ), jedan spis o Indiji
(In â ik â ), jedan periplus i drugo.
Filist (Philistos) iz Sirakuze svojom je poviješću Sicilije (Sikelikđ) do­
punio i nastavio Antiohovu. Pisao je posebno o tiraninu Dioniziju Starijem.
^JLeopom p-f-Theopom pos) s H ija svojom je poviješću Grka (Hellenikâ)
nastavio Tukididovo djelo k a o ! Ksenofont. Glavno njegovo djelo ima naslov
Philippika, ali je bilo bogato podacima ne samo o Makedoniji i centralnoj

11
1,2

ličnosti Filipu I I nego i o mnogim grčkim i »barbarskim« zbivanjima. Mnogo

ga citiraju kasniji antički i bizantski pisci.
E for ( Ephoros) iz maloazijske Kim e bio je vrlo cijenjen historiograf. On
je u golemoj općoj povijesti (H isto ria i) obradio tradiciju od dorske seobe do
svoga doba. U sačuvanim fragmentima ima podataka i o Grcima i Ilirim a na
Jadranskom moru (tako i u fragmentima Teopompovih Filipika ).
Efor ili neki drugi historiograf njegova doba autor je jedne grčke povi­
jesti koja se danas citira kao »H ellenica Oxyrhynchia«. Fragmenti te povijesti
na papirusu, nađenu u Egiptu u Oksirinhu (ime antičkog naselja), sadrže
tekst s vrlo informativnim podacima (posljednji opisani događaji iz početka
IV st. pr. n. e.).
Veliku historiografsku važnost ima Aristotelova Athenaion politeia, Aten­
ski ustav, povijesni prikaz razvitka atenskog državnog ustava. Ovo je Aristo­
telovo djelo pronađeno 1890. u Egiptu.
Neki su historiografi posebno obrađivali povijest Atike (A tth is). Nazvani
su atidografima (atthidographoi). Poznatiji su: Helanik (iz V i IV st.), Klidçm,
Melantij, Fanodem, Androtion, Demon (svi iz IV st.), Filohor ( Philochoros, I I I
st.). Njihove su atide poznate fragmentarno, u citatima mlađih pisaca, najbolje
Filohorova Atida, koja je bila mnogo cijenjena.
U helenističko doba povjesničara je bilo napretek. Mnogi su pisali o
Aleksandru Velikom. Jedni su pisali povijesti raznih zemalja, naroda ili epoha,
drugi opće povijesti (današnji naziv). Istakli su se: H ijeronim iz Kardije (pi­
sac Povijesti dijadoha), Duris sa Sama (»P o v ije s ti«), Berosos (babilonski sve­
ćenik; djelo: » Babyloniakâ«, povijest Babilona), Maneton (Manetho, egipatski
svećenik; djelo: Aigyptiakâ, povijest Egipta). Jedan je od starijih i istaiknutijih
helenističkih povjesničara Timej (T im a ios) iz Tauromeni ja na Siciliji. Živio je
između 345. i 250. pr. n. e. Njegova je povijest Sicilije (Sikelikd) obilovala i
podacima iz povijesti balkanskih i italskih Grka, Italika i Kartažana. Frag­
menti su se sačuvali u citatima. N ajbolje je sačuvano historiografsko djelo
iz helenističke epohe Polibijevo.
Polibije ( Polybios, 201— 120) iz arkadskog Megalopolisa boravio je od
168. do 150. u Rimu kao talac, a nakon oslobođenja po vlastitoj želji. Kretao
se u krugu najuglednijih Rimljana i imao mogućnost da proučava rimske
arhivske dokumente. Napisao je opsežnu opću povijest, »H istorije« (H istoria i)
u četrdeset knjiga, obradivši rimske vojničke pothvate od početka prvog do
kraja trećeg punskog rata, a u svezi s njima dao povijesni prikaz naroda kojih
su zemlje Rimljani osvajali. Polibije drži svoje djelo »pragmatičkim«, po­
viješću činjenica (pragm ata). Ono je zaista takvo. Inače, obojeno je velikim
romanofilstvom. Glavni je izvor za povijest posljednjih grčkih zbivanja, za
doba kada su Groi padali pod rimsku vlast. Polibije je posljednji veliki grčki
historiograf. Šteta što nam se od njegova djela potpuno sačuvalo samo prvih
pet knjiga. (Ostale su se knjige sačuvale samo u fragmentima.)
U »rimskoj epohi«, u doba kada je Grčka bila u vlasti Rimljana, grčki i
helenizirani književnici stvarali su u raznim krajevima nova raznovrsna djela.
Među historiografima toga doba istakli su se Diodor Sikulski, Dionizije Ha-
likamašanin, Strabon (historik i geograf), Josip Flavi je, Plutarh (u biograf­
skim i drugim spisima), Arijan, Apijan, Kasije Dion i drugi.
Diodor Sikulski (Diodoros Sikeliotes, Diodorus Siculus) iz sicilskog
grada Aigirija (I st. pr. n. e.) napisao je »Historijsku biblioteku« — Bibliotheke

12
 1,2

historiké, opću povijest u četrdeset knjiga koja je obuhvaćala golem materijal

{!od »mitskih vremena« do 60.pr. n. e.). Sačuvale su se knjige I— V (»barbarska
i; mitska povijest«), X I— X X (od Kserksova pohoda na Grčku do makedonskog
kralja Antigona) i fragmenti nekih drugih knjiga. Diodorova »Biblioteka« dra­
gocjena je u prvom redu zbog toga što su u njoj mnogi događaji datirani ili
po olimpijadama ili po grčkim arhontima (atenskim) ili po rimskim konzu­
lima, ponegdje na sva ta tri načina, mjestimično na jedan ili dva od njih. Dio-
or se koristio mnogima starijim izvorima, među kojima i nekima koji nam
Ž lače nisu sačuvani.
Dionizije Halikamašanin ( I st. pr. n. e.), pisac jedne povijesti Rima
(jRimska arheologija) i Josip Flavije ( I st. n. e.), autor raznih spisa, spominju
prilike Grka samo usputno. Ari j an iz bitinske Nikomedije ( I I st. n. e.), autor
raznih spisa, ovdje dolazi u obzir sa svojim djelom Aleksandrova anabaza (o
lij-oj na drugom mjestu). Apijan (Appianos) iz Aleksandrije ( I I st. n. e.), pisac
|>Rimske povijesti« — Romaikâ, Romaikè historia — grčkoj povijesti ovdje
je posvetio jedno poglavlje (podnaslov Hellenikè kcii Ioniké).
Plutarh (Plutarchos, oko 46 — oko 120. n. e.) iz Heroneje, pisao je biogra­
fije slavnih ljudi i raznovrsne rasprave retorsko-moralizatorskog sadržaja. U
ijljegovoj zbirci »Usporedni životopisi« (B io i paralleloi) »paralelno« se obra*
đuju biografije 23 Grka i 23 Rimljanina. Svakom Grku odgovara Rimljanin
istog karaktera (Tezej— Romul; Likurg— Numa Pompili je; Alkibijad— Koriolan;
Agis i Kleomen— Tiberi je i Gaj Grakh itd.). Nisu sačuvane sve biografije pa
ima i »neparalelnih«. Iako je Plutarh idealista, moralizator i retor, koristan je
jer citira mnoge stare izvore. Svi Plutarhovi spisi osim biografija publiciraju
še pod zajedničkim naslovom Scripta moralia. Od historijski interesantnijih
jpisa tu su, npr., Hellenicâ i Apophthégmata Laconica (v. Gl. V I I ) .

OSTALI L IT E R A R N I IZVORI. Historiografima su bliski perijegeti (peri

ïgéomai »okolo vodim «), koji su opisivali krajeve i znamenitosti dajući uz put
podatke o stanovništvu. Po imenu su poznati slavni perijegeti helenističke
bpohe Polemon, Kaliksen, Aleksandar Polihistor i dr. Njihove perijegeze
(^periegesis »vo d ič«) nisu sačuvane. V rlo je informativna sačuvana perijegeza
nepoznata autora — tzv. »pseudo-Skimnova perijegeza« — u jampskim trime-
trima u kojoj se citiraju kao izvor Teopomp, Efor, Timej i dr. Sačuvala se
iPerijegeza svijeta« od Dionizija Perijegeta (iz Aleksandrije, I I st. n. e.). Naj-
jsađržajnija je od sačuvanih Pauzanijina.
Pauzanija (Pausanias), grčki putopisac iz I I st. n.e., napisao je Perijegezu
pelade u deset knjiga (1. Attika, 2. Korinthiakâ, 3. Lakonikd, 4. Messeniakâ,
j>. i 6. Eliakâ, 7. Achaika, 8. Arkadika, 9. Boiotikd, 10. Phokika). Opisao je grčke
krajeve najbogatije spomenicima arhitekture, kiparstva, slikarstva i drugih
umjetnosti koji su u njegovo doba bili sačuvani. Njegovo je djelo glavni lite­
rarni izvor za poznavanje tih spomenika.
Geografija, koju je kao posebnu nauku osnovao u I I I st. pr. n. e. aleksan-
drijski učenjak Eratosten zastupljena je u grčkoj literaturi sa dva djela. Jedno
; e Strabonovo, drugo Ptolemejevo.
Strabon iz Amazeje (oko 64. pr. n. e. — 19. n. e.), autor jednog povijesnog
;pisa koji se nije sačuvao, ostavio nam je djelo » Geographikd« u sedamnaest
cnjiga, historijsko-geografskog sadržaja. U Strabonovima Geografikama ima
nnogo podataka i o ilirskim (danas našim) krajevima.

13
 1,2

Ptolemej iz Aleksandrije ( I I st. n. e.), zemljopisac i astronom, autor

mnogih spisa, ostavio nam je svoju Uputu u zemljopis (djelomično sačuvana)
s mnogo korisnih podataka.
“ U djelima grčkih filozofa i govornika i u cjelokupnoj grčkoj literaturi
; ** mnogo toga je poslužilo kao literarni izvor za poznavanje povijesti starih
) Grka.
Mnogi su nam rimski pisci sačuvali korisnih podataka iz grčke povijesti,
f Kornelije Nepot u svojoj zbirci biografija slavnih ljudi (D e viris illustribus)
i * obradio je mnoge Grke. Kvint Kurcije Ruf napisao je Povijest Aleksandra Ve-
? liko g, Trog Pompej Filipske historije — zapravo pregled opće povijesti. Tro-
govo djelo nije sačuvano. Poznato je iz Justinove prerade. Ciceron u svojim
retoričkim i filozofskim spisima i Plinije Stariji u djelu Naturalis historia vrlo
mnogo govore o grčkom kulturnom svijetu. Rimska se književnost razvijala
pod jakim utjecajem grčke.
Mnogi fragmenti iz izgubljenih grčkih antičkih tekstova poznati su nam
preko bizantskih pisaca koji su te tekstove imali u rukama i njima se u knji­
ževnosti i znanosti služili. Dragocjene izvatke iz grčkih antičkih tekstova osta­
vili su nam: Stefan Bizantinac (V I st. n. e.), pisac historijsko-geografskog leksi­
kona Ethnikâ; Ioannes Malalas (V I st.), pisac jedne kronografije; patrijarh
Focije (I X st.) koji je u svojemu M yriobiblionu dao izvatke iz 279 antičkih i
srednjovjekovnih djela; Suida (X st.), autor bogatog enciklopedijskog leksi­
kona; Eustatije (X I I st.), komentator Homera, Pinđara i drugih; Tzetzes ( X I I
- st.), komentator Homera, Hezioda i Likofrona.
Euzebije ( Eusebios, oko 265— 340. n. e.), cezarejski biskup, vrlo plodan
kršćanski pisac, autor je opsežnog djela Chronikâ koje je sačuvano djelomično
u grčkom originalu a cjelovito u latinskom, armenskom i sirskom prijevodu.
Dio Euzebijeve Kronike sadrži sinkronističke table u kojima su navedene go­
dine povijesnih događaja raznih naroda. Iako je opterećena kršćanskim vjer­
skim misticizmom i legendama (jedna je tabla datuma »od stvorenja svijeta«),
" f Euzebijeva je Kronika vrlo koristan literarni izvor je r su u njoj navedene liste
j egipatskih faraona, raznih azijskih dinastija i — što je ovdje važno — lista
spartanskih kraljeva, popis olimpijada i mnogo toga što nam iz drugih izvora
~ } nije poznato. . , t ; j _; . [

Povijesna kronologija. Prije I I I st. pr. n. e. grčki su istraživači utvrdili

principe povijesne kronologije. Stari logografi i povjesničari, uključivši i Hero-
dota i Tukidida, nisu imali eru, neki povijesni oslonac za datiranje. Hekatej se
kronološki orijentirao po generacijama računajući: 3 generacije — 100 godina.
U raznim gradovima-državama godine su se različito označivale, brojale: u
Sparti po kraljevima i eforima, u Argu po redoslijedu svećenica Herina hrama
(toga se držao Helanik), u Ateni po jednom od arhonata koji se stoga i na­
zivao eponim ( archon eponymos; v. Gl. V I I I ) . Godina atenskog arhonta
Diogneta (po našem računanju 264. pr. n. e.) uzeta je kao era, kao polazna
^ godina prema kojoj su sračunati datumi znamenitih događaja iz grčke povi­
jesti zabilježeni u »Parskoj kronici« ( »Parski m ram or«, natpis na mramornoj
ploči nađenoj na otoku Paru). Do I I I stoljeća pr. n. e. Grci su većinom usvojili
datiranje povijesnih događaja po olimpijadama. Prva je olimpijada datirana
(računamo) 776. pr. n. e. Bilo je olimpijada i p rije ove. Na ovoj je pobijedio (u
stadionu) Koroibos Elejanin s čijim imenom počinje tradicionalni popis olim-

14
 1,2

pionika, pobjednika na Olimpijskim igrama, »pa je ta olimpijada utvrđena kao

prva; od nje Grci broje godine« (Eusebius, Chron., I, 194, po starijim izvo­
rim a). Budući da su se olim pijade redovno priređivale svake četvrte godine
(v. Gl. IX ), pisci pri datiranju bilježe broj posljednje, minule olimpijade i
godinu koja je tekla nakon nje. Tako je npr. maratonska bitka datirana tre­
ćom godinom 72. olimpijade (01. 72,3 — 490 pr. n. e.), salaminska prvom 75-e.
(01. 75,1 = 480 pr. n. e. O izračunavanju godina vidi u priručnicima.) Učeni
Eratosten ( I I I st. p r . n . e j d a t i r a o je sve važni je_događaje_ grčke_ povij es ti
'počevši s osvajanjem Troje. Po Ëratostenu je 80 godina nakon pada~TroJe'
navodno bila seoba Dorana (»silazak Heraklida«), 60 nakon toga Jonjani su
doselili u Malu Aziju itd. (citat kod Klementa Aleksandrijskog, Strom .).
Kršćanski su pisci datirali Kristovo rođenje četvrtom godinom sto devedeset
četvrte olimpijade; nultom godinom [776— (194 X 4) == 0], i uzeli taj datum
kao kronološku eru, » terminus a quo« u povijesnoj kronologiji. Datiranje »po
Kristovu rođenju« (doslovno: ab incarnatione, »od u tjelovljenja«) pripisuje
se opatu Dioniziju Malom (Dionysius Exiguus). »Kršćanska« ili »nova« ili
»naša« era konvencionalno se održala u nauci i uopće jer ima praktičnu vri­
jednost.

ARHEOLOŠKI I EPIGRAFSKI IZVORI

ARHEOLOŠKI SPO M ENICI. Sačuvam spomenici arhitekture, kiparstva,

slikarstva, keramike — umjetnosti i obrta, natpisi i novci antičkih Grka svo­
jevrsni su povijesni izvori k o ji dopunjuju rukopisne dokumente, a gdjegdje
su jedini raspoloživi povijesni izvori.
Već su u antičko doba neki učeni ljudi vodili evidenciju o umjetničkim
likovnim spomenicima u svetištima, tezaurima i drugdje. Helenistički učenjaci
Polemon Perijeget, Menodot, Demokrit, Filohor i drugi radili su na tome,
jedni prepisujući natpise, drugi popisujući zbirke d opisujući spomenike. Pau-
zanijina Periegeza Helade kao knj iževno djelo plod je tih radova.
U srednjem vijeku uništeno je mnogo antičkih spomenika. Mnogo je
tesanika s antičkih građevina, stela, nadgrobnih ploča i drugog upotrebljivog
materijala uzidano u crkve, u gradske zidine i druge građevine. Od doba rene­
sanse mnogi učeni ljudi odlaze u krajeve u kojima je nekad cvjetala antička
kultura, evidentiraju sačuvane spomenike, kopiraju ih i sakupljaju. U devetna­
estom stoljeću počela <se razvijati, a u ovom je mnogo uznapredovala arheolo­
gija kao nauka. Nastavilo se s evidentiranjem i sakupljanjem sačuvanog mate­
rijala. Počelo se i nastavilo sa sistematskim arheološkim iskapanjima. Prva ve-
ća iskapanjajgočela su na Rodu (1858). na Cipru (1867), u Beociji-^^anagra
’‘ (1870), nä*ätenskom D ipilonuj[od 1870). Schliemann je počeo kopati u Hisar-
T ik iT T rö ji1871,~u Mikehi T874,.a u Tirinsu 1884. Nastavilo se gdje je početo, a
prišlo se iskapanju i drugih arheoloških terena. Kopalo se u Olimpiji, Epida-
uru, Argu, Delfima, u Efezu, na otoku Teri, sve krajem prošloga stoljeća. Po­
sljednjih godina prošloga stoljeća kopalo se na Melosu i na nekim drugim
otocima u Cikladima (v. Gl. II, 2). Početkom našega stoljeća Arthur Evans
počeo je iskapati na Kreti. U to su doba arheolozi počeli intenzivnije prouča­
vati neolitik na grčkom tlu. Tsuntas je kopao u Tesaliji na području Seskla i
Dimini (v. Gl. II ). Između prvog i drugoga svjetskog rata arheološka su se

15
 1,2

istraživanja proširila i naučno produbila. Prije otkriveni spomenici iznova su

proučeni. Novim nalazima omogućen je približan uvid u epohe i zbivanja Grka
kao i prastanovnika Grčke o kojima antički.pisci ne pišu ili pišu mitografski.
Arheološki instituti u Grčkoj — francuski, engleski, njemački, talijanski, grčki
i razne evropske i američke ekspedicije izvodile su mnogobrojne »kampanje«
terenskih istraživanja i iskapanja i postigli lijepe uspjehe. Utvrđena je klasifi­
kacija spomenika iz I I I i I I tisućljeća pr. n. e. Nove hipoteze postavili su ispi­
tivači neolitika. Otkrivene su brojne paleolitske stanice. Teško je reći koji je
arheološki institut u Grčkoj više pridonio, koja je ekspedicija pronašla više
novih stvari. Od Engleza na prvom je mjestu Evans, istraživač Knososa, zatim
A. J. B. Wace, šef instituta (British School at Athens), istraživač Mikene, bron-
čanog doba i neolita (s Thompsonom). Nijem ci, na prvom mjestu G. Karo (šef
Atenskog odsjeka — Athenische Abteilung — Njemačkog arheološkog instituta),
istraživač Mikene i Tirinsa, nastavljaju stručnije što je započeto u prošlom
stoljeću. Francuski arheološki institut (E co le Française d'archéologie d'Athè­
nes), u kojemu djeluju eminentni stručnjaci još od prošloga stoljeća, inten­
zivno proučava antička središta u Grčkoj, pretežno arhajska, klasična i hele­
nistička. Delfi i Delos predmet su osobite pažnje francuskih arheologa, zauze­
tih i drugim nalazištima. U naše doba direktor G. Daux dostojno je slijedio
svoje zaslužne predšasnike. Amerikanci (T h e American School) kopali su u
korintskom širem okružju i u Beociji (Eutresis). Pod rukovodstvom O. Bro-
neera istražili su najstarije kulturne slojeve na Akropoli i na Agori u Ateni.
Od 1932. do 1938. američka arheološka m isija sveučilišta u Cincinati pod vod­
stvom V. C. Blegena iskapala je (sedam »kam panja«) u Hisarliku-Troji i na
temelju nalaza dala novu znanstvenu hipotezu o kulturnim slojevima tog sta-
v rog mnogovjekovnog središta. Biegen je . s Grkom-Kuinmiotišjpm 1939. otkrio
V kod sela Angljano na Peloponezu— gdje se lokalizira antički mesenski Pil —
■j\ dvorški arhiv mikenskog doba s n a t p is lm a f^ B«~ pismu Tv. Gl.
I I I ). Talijanski arheološki institut u Ateni (Scuola archeologica di Atene),
kojemu je danas na čelu Doro Levi, dao je svoje priloge. Talijani su kopali u
Feštu na Kreti, na nekim egejskim otocima, u Ateni (neolitski slo j) i drugdje.
Švedska arheološka misija pod vodstvom A. W. Perssona iskapala je pretežno
na Peloponezu (Argolida, Arkadija, M esenija) istražujući najviše spomenike
brončanog doba.
U dva posljednja desetljeća, od 1950. do naših dana, još više su unapri­
jeđena arheološka istraživanja u Grčkoj. Njem ački su arheolozi otkrili mnogo
prethistorijskih spomenika. Ostali su nastavili istraživanja na prije obrađiva­
nim sektorima.. Grčki arheolozi sve više uzimaju radove u svoje ruke. Istakli
su se Papadimitriu, Mylonas, Kourouniotis, Alexiou i drugi.
Očito je da su u novije doba u Grčkoj i na drugim mjestima na području
Egejskoga mora arheolozi istraživali prvenstveno spomenike kulturnih epoha
starijih od prvoga tisućljeća pr. n. e.
EPIGRAFIJA. Natpisi (gr. epigrammata, lat. tituli; epigraphxa nauka o
natpisima) najizvorniji su sačuvani antički pisani dokumenti. Službeni doku­
menti u antičkih-.Grkaji većini su bili epigrafski. Zakonske uredbe", odlüke
narodne skupštine, međudržavnfugovori, financijski i drugi važni dokumenti
pisali su se na kamenim pločama (klesanjem ) ili na brončanom limu (urezi­
vanjem) i čuvali na određenom mjestu. Pisalo se i na drugom materijalu, sve
prema namjeni i prilikama. Mnogo je grčkih antičkih natpisa sačuvano na
spomenicima arhitekture, na pločama (stele), na spomenicima raznog oblika.

16
 1,2

tilnogo ih je na keramičkom posudu. U doba renesanse ti su se dokumenti po­

peli sistematski evidentirati, proučavati i objavljivati. Cyriacus Anconitanus
publicirao je u petnaestom stoljeću mnogo antičkih grčkih natpisa. U sedam­
naestom i osamnaestom stoljeću javljaju se razne publikacije te vrsti. Od
j825. do 1859. Pruska je akademija nauka u Berlinu objavila četiri toma grčkih
natpisa pod naslovom C6rpus~lins'čriptionum ^raecarum ~VređnflT~je prvog
tbma (fascikli izlazili od 1825. do 1828) bio August Boeckh, ostalih Boeckh sa
suradnicima. Roehl je 1877. dodao peti tom Indices. Ista je akademija 1873.
pokrenula novolzdanje korpusa, koje se od 1904."naziva Inscriptiones Graecae.
U nekoliko desetljeća objavljeno je petnaest tomova s dodacima i novim izda­
njima (citira se, npr., I. G., I 2, 1, Inscriptiones Graecae, drugo izdanje prvog
toma prvi dio). Natpisi su grupirani po regijama iz kojih potječu. Prva tri toma .
obuhvaćaju natpise iz Atike, četvrti iz Argolide itd. Novonađeni natpisi ulaze^

Graecarum, T. I— IV (treće izdanje Leipzig 1924) i DittenbergerjDrienti^Graeci__,

7jiiscriptiortes^electae^ I — II, Leipzig 1903— 1905. Novije: M. N. Tod, A Sele-
...lion o f Greek historical Inscriptions, I— II, Oxford 1933— 1948. Posebnih pu-
likacija ima mnogo. Najnovije, što nije posebno objavljeno, redovno se objav­
lju je u arheološkim periodicima.
Natpisi kasnominojskog odnosno mikenskog doba na »linearnom B«
pismu nešto su posebno (v. Gl. I I I ) . Najstariji sačuvani grčki natpisi s alfa-
r betskim znakovima.potječu.iz L ra ja J V III i početka V II st. pr. n. e. (v. Gl. X,
lp. Nema ih mnogo iz prve polovine prvog tisućljeća pr. n. i^ r ä lz ”3nige iiT je
rpnoštvo. Mlađi su natpisi mnogobrojni, ali dakako upotrebljivi kao izvor za
povijest kasnijih vremena. Mnogi su natpisi »in situ«, na mjestu na kojemu su
sačuvani. Mnogo ih je u zbirkama. Po sadržaju epigrafičari ih dijele na javne,
^^cžčasne, vjerske, nadgrobne, privatne i druge. tiaVHifiK se nazivaju službeni
cržavni nafpisni akti, zakoni, ugovori, odluke (psephismata). iPočasnj su po­
stavljani u znak priznanja zaslužnim ljudima. 0 sadržaju vjerskih fnadgrob-
r ih natpisa govori ime. Privatnim epigrafičari nazivaju natpisne dokumente
ci kupoprodaji, đarovštinama, oporukama, oslobađanju robova i o drugim
aktima pojedinaca, . privatnih osoba. Natpisa ima i ' svakovrsnog drugog
sadržaja.
Najstariji grčki natpisi, primitivni, na prvi pogled beznačajni, dragocjena
su svjedočanstva svog vremena. Klasična Grčka, na prvom mjestu Atena,
ostavila je o sebi dobru epigrafsku monumentalnu tradiciju. PovijestJheleni*— .
stičke privrede i_društya. poznaj^mo_gotovo isključivo iz epigrafskih izvora.

BIBLIOGRAFIJA
OPĆE

G. Perrot-Ch. Chipiez, Histoire de Vart, T. I—VI, Paris 1898—1914;

Springer-Michaelis-Wolters, Handbuch der Kunstgeschichte, dvanaesto izda­
nje, Leipzig 1923;
Pericle Ducati, Harte classica, prvo izdanje Torino 1920, četvrto, Torino 1956;
Friedrich Matz, Geschichte der griechischen Kunst, I, Frankfurt 1950;
Više autora u zbirci I. Müller-R. Pöhlmann-W. Otto, Handbuch der Altertums­
wissenschaft, Band VI; najnovije izdanje München 1939. sq (starije izdanje Bd. VI.
Sittl, Archäologie der Kunst, München 1895);
A. Rumpf, Archäologie, I, Berlin 1953, II, Berlin 1956 (Sammlung Göschen);
A. V. Arcihovskij, Vvedenie v arheologiju, Moskva 1947 (treće izđ.).
Ima više djela o tehnici arheoloških oradova. Kod nas: Dr Milutin Garašanin,
Priručnik za arheološka iskopavanja, Beograd 1953. /
/•
2 GRCI i RIMLJANI -jy
 1,2

ARHITEK TUR A

Arhitektura drevnego mira — kolektivno djelo u izdanju Akademije nauka

SSSR, Moskva 1944;
W. B. Dinsmoor, The Architecture of Ancient Greece, London 1950; Bogdan
r Ä N. Nestorović, Arhitektura starog veka, Beograd 1952. Vrlo bogata specijalna lite-
V ratura navodi se u većim djelima.
f
SKULPTURA

A. Furtwängler, Meisterwerke der griechischen Plastik, Leipzig—Berlin 1893;

Ch. Picaird, Manuel d’archéologie grecque — La sculpture, T. I—IV, Paris 1935—
1958; V. D. Blavatskij, Grečeskaja skulptura, Moskva—Leningrad 1939. — To su
samo neka djela. Literatura je izvanredno bogata. Collignon, Reinach, Lechat,
Deonna, Richardson, Löwy, Neugebauer, Kekule von Stradonitz, Bulle, Langlotz,
Lawrence, Della Seta, Richter, Hamann-Wedeking i drugi obradili su predmet s
različitog stajališta.

KERAM IKA I SLIKARSTVO

Furtwängler-Reichhold, Griechische Vasenmalerei, Leipzig—Berlin 1904— 1909;

P. Ducati, Storia della ceramica greca, I—II, Firenze 1922—1923;
E. Buschor, Griechische Vasenmalerei, München 19212; Id., Griechische Vasen,
München 1941;
Ch. Dugas, La céramique grecque, Paris 1924 (Payot);
J. D. Beazly, Attic Redfigure Vasepainting, Oxford 1942;
J. D. Beazly, Développement of attic blacfigure, London—Cambridge 1951;
F. Villard, Les vases grecs, Paris 1956 (kratak, vrlo (praktičan priručnik za
klasifikaciju i datiranje vaza).
O terakotama: katalozi muzeja s tekstom.
Corpus vasorum antiquorum — u izdanju: Union Academique Internationale,
Paris 1923. sq. — katalozi grčkih i drugih antičkih vaza svih većih zbirki (sudjeluju
i naši stručnjaci obrađujući naš materijal).
1 E. Pfuhl, Malerei und Zeichnung der Griechen, I—III, München 1923. i drugi.

R AZNO

Geme. — A. Furtwängler, Die antiken Gemmen, Berlin 1900; G. Lippold,

Gemmen und Kameen des Altertums und der Neuzeit, Stuttgart (bez naznake
godine);
W. Lamb, Greek and roman bronzes, London 1929; K. A. Neugebauer, Antike
Bronzestatuetten, 1921.
K. Hadaczek, Der Ohrschmuck der Griechen und Etrusker, Wien 1903; M.
Rosenberg, Geschichte der Goldschmiedekunst, Frankfurt 1918; Christine Alexan­
der, Jewellery, The Art of the Goldsmith in Classical Times, New York 1928; Gio­
vanni Becatti, Oreficerie antiche dalle minoiche alle barbariche, Roma 1955 (obilna
literatura); Étienne Coche de la Ferté, Les bijoux antiques, Paris 1956; R. A. Hig­
gins, Greek and Roman Jewellery, London 1961. — Mnogi katalozi zbirki.

EPIGRAFIJA

Salomon Reinach, Traité d’épigraphie grecpue, Paris 1885;

Wilhelm Larfeld, Griechische Epigraphik, München 1914 (treće izdanje) u
zbirci Müller-Otto, Handbuch et c.
G. Klaffenbach, Griechische Epigraphik, Göttingen 1957;
M. Holleaux-L. Robert, Études d’épigraphie et d’histoire grecques, vol. I—V,
Paris 1938—1957;
L. Robert, Hellenica-Requeil d’épigraphie, de numismatique et d’antiquités
grecques, vol. I—XII, Paris 1940—1960

18
 1,2

RAZVITAK HISTORIOGRAFIJE

Povijest antičkih Grka, koju su proučavali najprije sami antički Grci,

pa Rimljani i Bizantinci, ponovo se počela proučavati u doba humanizma i
renesanse u raznim krajevima Evrope. U X V I stoljeću Carolus Sigonius iz
Modene piše na latinskom raspravu De re publica Atheniensium. U istom i na
početku X V II stoljeća djeluju Joannes Meursius, pisac monografija o grčkim
državnim ustanovama, i Ubbo Emmius, pisac rasprava o grčkim državnim
starinama. Englez Richard Bentley (1662— 1742) proučava grčku književnost
(posebno epistolografiju). Johann Joachim Winçkelmann ( 1717— 1768)_objav^
ljuje 1764. p rvu,po vi j^sJ_anJLjč_ke_m o ü i^ t j^ ^ c M c h t e A e r .K u n s fim A l t e rt um .
Friedrich August W olf svojim spisom Prolegomena ad H om erum 1795. pokreće
\tzv. Homerovo pitanje (v. Gl. IV , 2). Dugo je ostala nezapažena još starija
1hipoteza o Homerovim pjesmama Francuza Abbéa d'Aubignac.
Početkom X IX st. Bartold Georg Niebuhr udara temelje modernoj kri-i
tičkoj historiografiji. Niebuhr se više bavio rimskom poviješću, ali su njegovu
naučnu metodu prihvatili i mlađi istraživači grčke povijesti. Niebuhrov je !
sljedbenik August Böckh, osnivač epigrafije, koji je sa suradnicima objavio !
naprijed navedenu veliku zbirku grčkih natpisa. Böckh je, koristeći se epi-
grafs'kim izvorima, pisao o grčkoj metrologiji i o privrednim pitanjima stare
Atene. Njegov je učenik Karl Otfried Müller u svojoj zbirci Geschichte helle­
nischer Stämme und Städte ( I » Orchomenos und M ünier«, Breslaü 1820, I I
»D ie D orier«, Breslau 1824) učeno analizirao mnoge grčke lokalne legende, na­
stojeći iz njih izvući povijesnu jezgru (ponegdje s uspjehom).
U X V III i X I X st. Englezi su objavili nekoliko opsežnih priručnika po-'
vijesti antičkih Grka: John Gillies, History o f ancient Greece, its colonies and
coquests, I— II, 1786; W illiam Mitford, History o f Greece, London 1784. i dalje;
Connop Thirlwall, History o f Greece, London 1835— 38, osam tomova; George^
Grote, History of Greece, London 1846— 56, dvanaest tomova. Groteova se
knjiga svojedobno mnogo cijemla i prevodila. Grote daje karakteristiku grč-j
kog gensa ( genos, rod; Marks i Engels ga ispravljaju), slavi atensku demokra­
ciju; vrlo kritičan je prema grčkoj tradiciji starijoj od prve olimpijade (776.
pr. n. e.) i prema tradiciji o Likurgu. Ali »m odern izira« promatrajući klasne
borbe i ekonomiku starih Grka sa stajališta njemu suvremenih buržoaskih1
teoretičara.
Nijemci su u X IX st. objavili velik broj vrlo opširnih djela o antičkim
Grcima. J. F. Kortlim je objavio Geschichte Griechenlands von der Urzeit bis
zum Untergange des Achäischen Bundes, T. I — I I I , Heidelberg 1854; Ernst
Curtius u svojoj Griechische Geschichte, T. I— I I I , Berlin 1857— 67 (šest ka­
snijih izdanja) posvećuje mnogo mjesta grčkim kulturnim spomenicima i
idealizira stare Grke ističući ih kao prim jer svim narodima; Johann Gustav
Droysen uto tem in »h e le n iza m « i piše p rvu p ovijesti helenističkih
država, Geschichte des Hellenismus, T. T—ïïi7 G b th a l 877— 78. (T o je zapravo
drugo izdanje. Prvo je izdanje njegova djela Geschichte des Alexanders des
Grossen, Berlin 1833; Geschichte des Hellenismus, I — II, Hamburg 1836-1843.)
Zahvaljujući velikim arheološkim otkrićima i napretku nauke posljed­
njih sto godina, svestrano se razvilo i unaprijedilo proučavanje antike, po­
sebno grčke. Historiografi su sakupili golemu novu građu i napisali zamašna
djela. Od Nijemaca najbolja su djela napisali: Eduard Meyer, Julius Beloch,
Georg Busolt, Ulrich Wilcken, Helmut Berve i Hermann Bengtson; od Talijana

19
1,2

Gaetano De Sanctis; od Francuza Gustave Glotz; od Engleza spomenuti Grote

pa J. B. Bury; od Rusa Mihael Rostovcev. Posebno mjesto ima kolektivno
djelo The Cambridge Ancient History.

Eduard Meyer, Geschichte des Altertums, I — V, Stuttgart— Berlin. Od

1893. do 1954. god. izišlo je sedam izdanja (razni tomovi u razno vrijeme. Svi
nemaju isti broj izdanja);
J. K. Beloch, Griechische Geschichte, I— IV (svaki od četiri dijela u
dvije knjige); treće izdanje Strassburg— Berlin 1912— 1927 (prvo izdanje
1893. sq.);
Georg Busolt, Griechische Geschichte, I— II I , Gotha 1885. i dalje, razna
izdanja;
Ulrich Wilcken, Griechische Geschichte im Rahmen der Altertum sge­
schichte (peto izdanje), München 1943;
Helmut Berve, Griechische Geschichte, I— I I (2 izd.), Freiburg 1951-52;
Hermann Bengtson, Griechische Geschichte von den Anfängen bis in die
römische Kaiserzeit, München 1950 (u zbirci Handbuch der Altertumswissen­
schaft); drugo izdanje, ib., 1960;
Gaetano De Sanctis, Storia dei Greci, dalle origini alla fine del secolo V,
vol. I— II, Firenze (četiri izdanja) 1939, 1940, 1943. i 1954;
Gustave Glotz, H istoire grecque, T. I — IV , Paris 1925— 1939 (novo izdanje,
Paris 1948); prva tri toma uz suradnju Roberta Cohena, četvrti su izdali
Glotz-Cohen-Roussel;
J. B. Bury, A history o f Greece to the death o f Alexander the Great
(treće izdanje), London 1951;
The Cambridge Ancient History, edited by J. B. Bury, S. A. Cook, F. E.
Adcock, M. P. Charlesworth, Vol. I— X II, Cambridge 1924— 39, pet izdanja u
raznih! preštampavanjima (još u toku).
Za povijest helenističkih država vidi bibliografiju uz Gl. XVIII.
Eduard Meyer (1855— 1930), profesor povijesti starog vijeka na raznim
njemačkim sveučilištima, najdulje na berlinskom (1902— 1925), ima najvažnije
mjesto među istraživačima povijesti antičkih naroda. Glavno mu je djelo po­
vijest staroga vijeka, Geschichte des Altertum s. Znamenite su njegove studije
u zbirkama » Forschungen zur alten Geschichte«, Halle, T. I 1892, T. I I 1899;
» Kleine Schriften«, Halle, T. I 1910, T. I I 1924; mnoge u periodiku Philologus,
u izvještajima (Sitzungsberichte) berlinske akademije nauka i u posebnim
izdanjima (Abhandlungen) iste akademije. Napisao je mnogo monografija.
Prvi tom Meyerove Geschichte des Altertum s objavljen je 1884, peti 1902.
Nova arheološka otkrića i napredak nauke prisilili su autora da priređuje nova
izdanja pojedinih tomova s ispravcima i dopunama. Danas se golem komplet
njegova djela s najnovijim izdanjima sastoji od ovih dijelova: I, 1, treće izda­
nje Stuttgart— Berlin 1900; I, 2, četvrto izdanje (u vijek ista mjesta) 1921; II, 1,
drugo izdanje 1928; II, 2, drugo izdanje 1931; I I I , prvo izdanje 1901; IV , prvo
izdanje 1901; V, prvo izdanje 1902 — završno s povijesnim činom iz 362. pr. n. e.
Mnoge napomene koje nalazimo u najnovijoj literaturi podsjećaju nas
na već poznato, pročitano kod Eduarda Meyera.
Eduard Meyer (ponavljamo riječi kompetentnog stručnjaka Arnalda
j Momigliana) savršen je poznavalac klasičnog svijeta grčkog i rimskog koji je
; ovladao jezikom i kulturom većih civiliziranih naroda Istoka, osobito hebrej-
{ skog i egipatskog. »Im ao je potrebna znanja da prikaže povijesni razvitak ci-

20
 1,2

vilizacija oko Mediterana (obuhvativši Mezopotamiju), da prati njihovo ispre-

p.itanje, njihove međusobne, utjecaje .do .njihova stapanja u helenističko-rim-
slioj civilizaciji.« Eduard Meyer, koji je pokazao te i druge izvanredne odlike,
u svome golemom djelu ima i nedostataka. Njegovim djelom i danas se svi
služe je r je prebogato izvornom povijesnom građom. Manja djela, razne teo­
retske hipoteze, osobito rasprave o antičkom robovlasničkom društvu nemaju
osobitu vrijednost. Njegove hipoteze o tom problemu u suprotnosti su s
Màrxovim i Engelsovim osnovnim postavkama. Eduardu Meyeru je inkrimini-ff
icna teorija o »cikličnom« smjenjivanju, ponavljanju društvenih formacija u/
povijesnom životu, od barbarstva do kapitalizma, pri čemu bi navodno kaph; I
talizam bivao završni stupanj razvitka (nakon njegova pada dolazilo bi novq]
barbarstvo, pa opet renesansa itd.; Meyer to izričito ne govori). Eduard Meyer
griješi »moderniziranjem«, karakteriziranjem nekih antičkih društvenih po­
java nazivima »feudalizam« i »kapitalizam«. Zbog toga ga u sovjetskoj naučnoj
kritici odavna vrlo drastično napadaju. Već desetljećima mu se osporava nauč­
ne ist uopće. Ipak, u novije doba sovjetski učenjaci pri ocjenjivanju počinju
distingvirati Geschichte des A ltertum s od drugih njegovih djela (ova druga
bezrezervno napadaju ).1
Marx i Engels krajem prošlog stoljeća napravili su prekretnicu u druš­
tvenim naukama. M arx-je utvrdio pojam društveno-ekonomske form acije de­
finiravši je kao skup određenih proizvodnih odnosa i utvrdivši da je razvitak
društveno-ekonomskih form acija prirodan povijesni proces (L en jin ). U nekim
svojim djelima (Njemačka ideologija, Ka kritici političke ekonomije, Kapital)
Marx objašnjava osnovu robovlasničke proizvodnje i karakter antičkog vla­
sništva (Sergejev). U knjizi P o rijek lo porodice, privatnog vlasništva i države
Engels posvećuje posebno poglavlje grčkom rodovskom društvu, razvivši Mor-
galnovu teoriju da su Grci proživjeli tu etapu u razvitku društva kao i drugi
narodi. U istom djelu Engels prikazuje kako se izvršio prijelaz od._prvnMt.np
zajednice, preko sistema vojne demokracije,, u klasnp_roboylasni^o,_društvo__
političkih, revolucija. U pbgTavl]u »Postanak atenske države«, u istom
djelu, Engels iznosi tipičan prim jer postanka i razvitka grčkog robovlasničkog
polisa, postanak države (S ergejev).
Sovjetski učenjaci, koji su prvi počeli proučavati antičku povijest na
temelju marksističkog gledanja na svijet, dali su dosad mnogo studija iz po-
drjučja grčke antike. Plod je njihova rada Povijest stare Grčke od V. S. Ser-
gepva: McTopun dpeeueü Pper^icu, MocKBa (OrM3) 1948 (u redakoiji prof. N. A.
Maškina i p rof i A. V. Mišulina); zatim Stara Grčka, kolektivno d jelo više so­
vjetskih povjesničara: Rpeensin rpev^isi, MocKBa 1956 (redigirali: akademik
V.! V. Struve i D. P. Kalis tov), na hrvatski prevela Nina Kožemjakin (redaktor
dr E sad Pašalić ), Šaraj evo 1959.
Dobro je obrađena grčka povijest od raznih autora u ruskoj Svjetskoj
povijesti, Bcejmpnasi ucropun, T om I — II, MocKBa 1955—1956.

1 »Pravdi za volju« (gerechterweise) »mora se ovdje redi da je u glavnom djelu Eduarda Meyera
Geschichte des Altertums starogrčko robovlasništvo karakterizirano s nešto drukčijeg gledišta nego u
spomenutoj raspravi« (govori se o raspravi »Die Sklaverei im A ltertu m «). . . »U drugom svesku svojih
Forschungen . . . Meyer posvećuje nekoliko stranica pitanju broja robova u A tic i. . .« . . . »Divergencija
u procjenjivanju obimnosti i značenja robovlasništva u Ed. Meyerovoj raspravi i u njegovoj Geschichte
des Altertums kao i u njegovim Forschungen to više začuđuje što svi ti radovi pripadaju otprilike istom
stvaralačkom periodu najznačajnijeg njemačkog povjesničara . . . Kakogod bilo, na buržoasko istraživa­
nje ' povijesti zaista su izvanredno utjecale ne G. d. A., nego upravo spomenute dvije rasprave Ed. Me­
yer i — male brošure bez naučnog aparata, koje su vrlo daleko od 'učenih' radova tako omiljenih u
njemačkoj historiografiji«, piše J. A. Lencman ( »Robovlasništvo u mikenskoj i Hom erovoj Grčkoj«, nje­
mački prijevod objavljen u Wiesbadenu 1966; uvodni dio).

21
 1,2

Najnovija literatura. U posljednjem desetljeću izašlo je mnogo knjiga

koje obrađuju povijest antičkih Grka, Grka i Rimljana, antičkih naroda, povi­
jest nekih antičkih kultura, epoha itd. Veću pažnju zaslužuju F. Schachermeyr,
Griechische Geschichte, Stuttgart 1960 — drugo izdanje 1969. i Chester G.
Starr, The Origins of greek civilisation, N ew York 1961. Osobito je važan prvi
i " dio Schachermeyerove povijesti u kojemu su dati zaključci u vezi s najnovi-
j jim istraživanjima u Grčkoj. Schachermeyer je ovdje školski sintetizirao ono
> što je izlagao u mnogim studijama i na znanstvenim skupovima. Chester Star­
ih rova knjiga veoma je informativna. U njoj je evidentirana i ocijenjena najno-
f vija literatura do koje teško dolazimo.
Korisno mogu poslužiti pored ostalih: Yves Béquignon, »La Grèce«, u
kolekciji Encyclopédie de la Pléade. — H istoire universelle, I (sous la direc­
tion de R. Grousset et E. G. Léonard), Paris 1960 (réim prim é 1965); A. Aymard
J. Auboyer, »L'Orient et la Grèce antique« u kolekciji H istoire générale des
civilisations, Paris 1961; François Chamoux, La civilisation à Vépoque archaique
et classique, Paris 1963. Prijevod: B. Radović, Grčka civilizacija u arhajsko i
klasično doba, Beograd 1967.
Najnovije što imamo u rukama (osim drugog izdanja Schachermeyerove
Griechische Geschichte):
Giulio Giannelli, Trattato di storia greca, peto izdanje, Roma 1967 (prvo
izdanje Firenze 1947). Vrlo informativan i bibliografski bogat priručnik.

Antičke izvore i novu literaturu koja je objavljena do pred dvadesetak go­

dina najbolje navode Wagsmuth, Manni i Bengtson, i to:
C. Wagsmuth, Einleitung in das Studium der alten Geschichte, Leipzig 1895;
E. Manni, Introduzione alio studio della storia greca e romana, Palermo
- 1952;
H. Bengtson, Einführung in die alte Geschichte, München (drugo izdanje)
1953.
BecTHUK dpeeneü ucTopuu, koji izlazi u Moskvi od 1937, najpristupačniji
Hi je našim čitaocima od svih inozemnih periodika posvećenih antici (citira se: V.
j D. I.). Vidi: »Razrabotka drevnej istorii v sovetskoj nauke 1917—1947«, V. D.
I I., 1947, 3, str. 7—11; »Izučenie istorii drevnej Grecii v. SSSR za sorok let
* 1917—1947«, V. D. I., 1957, 3, str. 28—41; »40 let sovetskoj istoriografii antič-
J nosti«, V. D. I., 1958, 1, str. 140—157; »Izučenie istorii antičnogo mira v 1956—1960
gg.«, V. D. I., 1961, 4, str. 17—31.

22
 II

NEOLITSKO I RANO BRONČANO DOBA

1. KAMENO DOBA
'T

Pregled. Na teritoriju balkanske Grčke i nekih grčkih otoka u novije je

doba otkriveno mnogo spomenika ljudske djelatnosti iz paleolitika, starog ka­
menog doba. Prva su otkrića postignuta pred drugi svjetski rat na otoku Za-
kintu i u B eociji (pećina Seidi), gdje su nađeni artefakti iz mlađe paleolitske
epohe. Od 1950. do danas nađeni su u pećinama u Tesaliji (više n jih ), u Elidi,
na otocima Skiru i Kefaleniji i drugdje (po jedno nalazište) ostaci — većinom
kameni artefakti — epohe srednjeg paleolitika. Važan je takav nalaz u Epiru,
a još važniji na Halkidici. U jedno i pećini toga sjeveroegejskog poluotoka me-
đu artefaktima nađena je i ljudska lubanja heanđertalskpg tipa.
Mladê^âmên'o^dôba, neolitik, arheološki je odlično dokumentirano na
Balkanu i na egejskim otocima. U Grčkoj je u neolitsko doba bila najgušće na­
seljena plodna Tesalija . Grčki je arheolog Tsuntas na početku našeg stoljeća
tu otkri o odnosno evidentirao (nešto se znalo otprije) neolitske spomenike
na 58 mjesta. N ajbrojn iji i najtipičniji spomenici, bolje reći, danas najpopular­
niji, otkriveni su u mjestima Sesklo i Dimini, u zaleđu luke Volo. Engleski su
arheolozi Wace i Thompson prije prvog svjetskog rata u Tčsaliji otkrili još
velik broj neolitskih stanica i pridonijeli još boljem poznavanju svega toga.
Oni su proširili područje istraživanja prema srednjoj Grčkoj. Drugi su nasta­
vili i otkrili mnogo neolitskih stanica u srednjoj Grčkoj, na Peloponezu i na
otocima. Prirodno je, a i nalazi su pokazali, da su u neolitsko doba i kasnije
bili bolje naseljeni plodni krajevi Fokide (stanice Drachmani, Hagia Marina,
Elateia i druge), Beocije (okolica jezera Kopais i starog Orhomena, Eutresis),
Atike (Atena i Nea Makri-Maraton), sjeveroistočnog Peloponeza (okolica Ko-
rinta) s Argolidom. Tri nalazišta na južnom Peloponezu — Hageorgitika, Asea
i Malthi — leže na prometnicama, očito važnim i u najstarije doba. N a otoku
Kreti neolitskog se materijala otkopalo na području Knososa (Knossos). Egej­
ski su otoci u neolitsko doba bili dobro naseljeni, mnogo bolje nego bi se za­
ključilo po dosad pronađenim spomenicima.
Arheolog je Tsuntas 1908, na osnovi arheološkog materijala, na prvom
mjestu prema tipovima keramike, podijelio neolitik u Tesaliji na tri epohe, na

23
11,1

epohu ranog ili »A«, srednjeg ili »B « i kasnog ili »r« neolitika. Nazvao ih je i
po imenima glavnih nalazišta: Sesklo, Dimini i Rachmani. Ta podjela, podrža­
vana kasnije i od drugih, zastarjela je. Novi su nalazi pokazali da jedino Sesklo
kultura (civilizacija, epoha) ima nešto šire tesalsko i izvantesalsko značenje,
da spomenici tipa Dimini govore o lokalnim kulturnim prilikama, dok se
Rachmani danas u znanosti gotovo i ne spominje. Novim otkrićima utvrđeno
je (zaslugom arheologa VJajdimira M iloj čiča) da je neolitik u Tesali j i počeo s
kulturnom epohom u kojoj stanovnici toga kraja još nisu proizvodili kera­
mičko posuđe; da treba u znanosti računati s početnim »akeramičkim neoliti-'
kom «r'Ta je kulturna epoha vrlo stara, vjerojatno ne mlađa od 6 000. pr. n. e.
Za njom su dolazile epohe i podepohe starog, srednjeg i mlađeg neolitika u
Grčkoj u kojima su siromašni neuki seljaci izrađivali posuđe i druge najnuž­
nije potrepštine za život, kojih su osobitosti danas predmet nebrojenih učenih
rasprava i pretpostavki. U kronološkim tablama koje se daju u najnovijoj lite­
raturi nalazimo ovu podjelu: akeramički neolitik 7 000—6 000; stari neolitik
6 000— 5 000; srednji neolitik (tesalsko » A « ) 5 000— 4 000 (pr. n. e.). Takva pe-
riodizacija i kronotaksa izvršena je uspoređivanjem balkanskog neolitskog ma­
terijala s analognim, a još starijim iz Prednje Azije. Nekoliko predmeta staro-
neolitske epohe dz Elateje (Fokida) ispitano je u jednom institutu nuklearne
fizike metodom »C 14« (Radiocarbon determination) i utvrđeno da su svi iz
šestog tisućljeća pr. n. e. Kasni ili mlađi neolitik grčkog Balkana stavlja se
u vrijem e 4 000— 3 000. pr. n. e.
N o viji arheološki nalazi diktiraju promjene u prijašnjim znanstvenim
stavovima, osobito u kronotaiksi. Nedavno (iskapanjima od 1961) otkrivena je
u Novoj-Nikom edijljna granici Tesali je i Makedonij ejvrlo značajna neolitska
stanica raznih slojeva, .ppčeyši_pd akeramičkog. Jedan sloj s ostacima građe-
vin a’ s raznovrsnim materijalom (četiri vrste * keramike, terakota statuete,
glačane kamene sjekire), s ostacima sjemenja žitarica i sočiva, sa životinjskim
kostima. Metodom »C 14« datirana je impresso keramika tog nalazišta približno
6 200. pr. n. e. Prema analognom arheološkom materijalu utvrđene su sigurne
veze^ ondašnjih stan.o.vnika._tQga kraj a 4-Male-Azije^__

Sesklo. Kulturom Sesklo naučno-populamo nazivamo cjelokupnu kul­

turu starog i srednjeg neolitika koju predstavljaju spomenici iz Seskla i dru­
gih njemu srodnih stanica, neovisno o lokalnim varijantama. Tu su spomenici
akeramičkog neolitskog Seskla (7. tisućljeće) i raznih slojeva u Sesklu šestog
tisućljeća (po Milojčiću: Protosesklo, Presesklo i Sesklo) do kraja srednjeg
neolitika. U Šesklu i na mnogim mjestima u zaleđu tesalske luke Volo (legen­
dama argonautska luka Io lk o s ) nađeno je — uzevši ukupno — neolitskog ma­
terijala od kamena (politirane sjekire, »noževi« od obsidijana s otoka Melosa,
vaze, statuete), od pečene zem lje (glineni pečati s ornamentima; o vazama v.
dalje), od kosti (palete, igle, šila) i drugo (npr. ogrlice od nanizanih školjki).
Tu se sačuvalo i karboniziranog sjemenja žitarica, voćaka i kostiju domaćih
životinja. Ljudi kamenog doba ovdje su nam ostavili više svjedočanstava o
svom privrednom životu nego mnogi mlađi. Ali treba razlikovati razna raz­
doblja u toj epohi koja obuhvaća -tisuću godina. Arheolozi se kronološki ori­
jentiraju prema tipovima keramike. Najstarija je tu primitivna jednobojna ke­
ramika (iz doba Proto i Presesklo). Vrlo je star tip keramike s ukrasima,
utisnutim noktom i oštrim predmetima (impresso keramika). Slijede mlađi
tipovi. Tsuntas ih je prvi klasificirao i periodizirao. Drugi su njegovu klasifi-

24
 n,i

käciju i periodizaciju korigirali (W ace i Thompson, posljednji Miločić).

Klasifikacija i periodizacija Sesklo keramike i mlađe u Grčkoj (v. dalje)
dobro je došla kao baza za klasifikaciju i periodizaciju analognih tipova ke­
ramike u raznim krajevima, pa i na našem dijelu Balkana. Jednu od zna­
čajnijih kategorija spomenika tesalskog neolitika — kulture Sesklo u prvom
redu — uz keramiku predstavljaju kamene i keramičke statuete (ove po­
sljednje kao terracotta statuette tretiraju se izdvojeno od ostalog keramičkog
materijala). Osobitost su ženski i muški antropomorfni idoli. Tipološki se
osobito ističe terakota statueta steatopigne božice plodnosti — lik gole go-
jazne žene i osobito naglašeni elementi ženskosti. Muške su antropomorfne
statuete rjeđe. Našlo se i životinjskih figura.
Stanovnici Seskla i srodnih naselja gradili su oble ili četvrtaste kolibe
ođ trošnog materijala (drvo ili na suncu sušena ilovača) s kamenom podlo­
gom. Bavili su se ratarstvom i stočarstvom, a primorci ribarstvom. Za sve to
iiirađivali su potrebne obrtničke proizvode. Znali sii i tkati. Mrtvace su sahra­
njivali u jamskim grobovima. Nedavno je prvi put pronađeno nekoliko takvih
grobova iz starijeg neolitika u Grčkoj (u Lerni i drugdje). N ije ih nađeno u
Sesklu.
Stanovnici neolitika na Balkanu prim ili su mnoge kulturne tekovine s
Istoka, iz Prednje Azije. To se zaključuje na temelju podudaranja brojnih ti­
pova neolitskih, posebno Sesklo spomenika na Balkanu s prednjoazijskim —
iz Male Azije (glavna su nalazišta Mersin, Hacilar i Catalhüyük), Cipra (K hi-
rqkitia), J o r d a n a ^ J g ^ es Sultan), Mezopotamije ( Hassuna, Teli
Kalaj, Jarmo i drüga u Iraku). U spomenutim prednjoazijskim krajevima
privredni i uopće kulturni život unaprijeđen je prije nego u E vrop i.'Iz pred-
njoazijskog kulturnog kruga došli su do obala Egejskog mora i dalje na zapad (
iskustva o obradi zemlje, razne privredne spoznaje i kulturne tekovine. Neo­
litski kulturni utjecaji iz Prednje Azije došli su i na obale zapadnog Medite­
rana, očito morem. Tako je neolitska kultura na sjevernom Balkanu, danas u
našim krajevima, bila d ijelo m p o d u tjeca j em segejske,..a. dijelom, s jadranske
s :rane. U vezi sa prenošenjem iskustava o obradi zemlje s istoka na zapad
neki istraživači drže da su u ono vrijem e sposobni prednjoazijski ratari išli iz
AjZije na zapad u potrazi za novim zemljištem. Oni su možda donijeli na za­
pad kult božice plodnosti. Nešto su donijeli trgovci. To se zbivalo, ne znamo
kako, tijekom stoljeća. »Donošenje« kulture simboličan je naziv za mnogo
nepoznatog. Inače, ratarski život kad se jednom uhodao u Egeiđi, piše jedan
istraživač, dalje je tekao samostalno. Tako i kulturni život uopće.

Mlađi neolitik. Epohi mlađeg neolitika u Grčkoj pripada kultura

Dimini, kultura Sub-Sesklo (najm lađi neolitski sloj u Sesklu), kulture Rach­
mani i neke druge poznate po nalazima na više mjesta u Tesaliji (kod Larise),
u srednjoj Grčkoj (u mjestu Eutresis), na Peloponezu (u nekim slojevima Ko-
rinta, Gonije, Prosimne), na otooima (na Keosu). Spomenici kulture Dimini,
koji su po današnjim naučnim stavovima lokalna varijanta mlađeg neolitika u
Grčkoj (nekad im se pridavalo šire značenje), školski su ilustrativni. Nešto je
markantnije u neoli tskom. Dimini ju . jedan zamak na -brežuljku) zgrada, utvr-
cena okolo sa šest ili sedam koncentričnih zidova, kako se zaključuje po osta-
cim’a .TT Diminiju i na nekim drugim mjestima, nekada naseljenim, sačuvali su

25
 ;> *-V '*

1, 2, 3 — starija neolitska keramika (impresso) iz Seskla, tip (»A , 2 « ) ; 4 i 5 — obojena Sesklo-keramika

(»A , 3 «); 6 — terakota statueta iz Seskla; 7 — keramička posuda iz Korinta, tipa Sesklo (»A, 3«); 8 —
keramička posuda iz Heroneje, tipa Sesklo (»A , 3«); 9 do 14 — fragmenti Dimini-keramike (»B , 2—3«);
15 i 16 — keramičke posude iz Diminija (»B , 3«); 17 — neolitska keramička posuda iz Hvara. (Lit.:
Tsuntas i Wace-Thompson kod Schachermeyra, Die ältesten Kulturen Griechenlands. Za n. 17 Novak
Hvar.) (Preslikao S. Ćaće)
 11,2

se ostaci kamenih kuća pravokutne osnove s predvorjem tipa »megaron«. |

Osnovna forma klasičnog grčkog hrama, koja se u povijesti arhitekture naziva 'j
imenom homerskog stana » megaron«, ima u Dimini-megaronu svoj primi­
tivni prototip.
Dimini i Sub-Sesklo keramika ima nove osebujne forme, nove stilove de­
koracije — ponajviše u dvije do tri boje (crno ili bijelo na crvenom; smeđe
na žutom i druge). Tu se kao karakteristični motivi dekoracije javljaju spi­
rala i meandar. Osobitost su također vaze premazane svojevrsnim firnisom.
Neolitska umjetnost epohe Dimini ima svoje osobitosti i u plastici. To se vidi
kod mnogobrojnih figura idola ili drugih bića predočenih u kamenu ili glini.
Idoli i drugi antropomorfni likovi prikazani su shematski, u obliku osmice ili
gusala (m anji je krug glava, veći trup). Nešto. je^posebno jeđan idol iz sloja
jhtb-Sesklo: b o ž ic a maika^siedi--i -na~rukama.drži dijete. U inventaru raznih—
sitnih predmeta epohe Dimini posebnu su pažnju ispitivača privukle kamene
oštrice za'koplja, kameni ukrasni privjesci, »noževi« od pločasta kamena obsi­
dijana, uvezenog vjerojatno s otoka Melosa, te uvezeni komadi metala — ko­
mad zlata u obliku otvorenog prstena i bakreni predmeti. U neolitiku, naime,
metal nije bio nepoznat. Bitno je da se on nije upotrebljavačTu privredi. Nosi-
oci kasnoneolitske. kulture MU ^sumapredni-Fatari. Poznavali su upotrebu mno­
gih predmeta. Sijali su pšenicu ( T riticu m durum istočnog porijekla), ječam,jf
proso, grašak, leću; uzgajali smokvu, krušku, badem. Pokojnike su sahranji-j
vali u pitosima, velikim zemljanim posudama.
O spomenicima kasnoneolitske epohe (i ranijih) u Grčkoj, o lokalnim
specifičnostima, o vezama ljudi raznih krajeva o kojima svjedoče nalazi isto­
vjetnih predmeta na nekad njihovu zemljištu, o datiranju spomenika, o pi­
tanju tko je na koga utjecao, mnogo se raspravljalo i još se raspravlja. Spirala
i meandar, vrlo omiljeni ukrasni motivi na neolitskom posiiđu u Srednjoj
Evropi i na sjevernom Balkanu;j/rp£p i gajtani ukrasni motivi na keramici
(n j i n s p i r i r a l i su neke njemačke arheologe da
/postaveJhipbtežu o porijeklu keramike takva tipa i o porijeklu mnogo čega
j sa sjevera i dosljedno tome na teoriju o »nordijskom« karakteru mlađe neo­
l i t s k e kulture na egejskom jugu. Tvrdilo se da je i kuća tipa megaron tekovina
l] tipološki porijeklom sa sjevera. Te su teorije većinom odbačene. Ipak se ne
može isključiti pretpostavka da je bilo veza u raznim smjerovima. Mlađi
neolitik u Grčkoj zamišljamo kao ukupnost zbivanja koja su trajala ne manje
od tisuću godina u krugu ljudi nepoznata nam etničkog sastava, tisuću i više
godina prije pojave prvih indoevropskih zajednica na Mediteranu.

2. EGEJSKA KULTURA. RANO BRONČANO DOBA

( I I I tisućljeće pr. n. e.)

Pregled. Balkanski i maloazijski krajevi koje oplakuje Egejsko more

te egejski otoci s Kretom prirodna su geografska cjelina, egejska zemlja,
JEgeida^J^ggis. Do kraja četvrtog tisućljeća pr. n. e. u većem dijelu Egeide
^ th n o ra ištvo -se izdiglo iz neolitske zaostalosti, očito pod utjecajem civilizira­
nijeg Prednjeg istoka. Kako se vidi iz arheoloških nalaza, neki su u prilikama

27
 11,2

neolitske privrede uvozili s Istoka poneki predmet od zlata ili bakra. Na po­
četku trećeg tisućljeća u JEgeidi_se.. .proživio ^neolitik ili halkolitik,. kameno
doba uzj)rvu_primjenu.metala.i.to bakra u proizvodnji. U preostalom, većem
dijelu trećeg tisućljeća do pred kraj drugog tisućljeća pr. n. e. tu se stvarala
i razvijala složena kultura brončanog doba koju — uključno s eneolitskom —
nazivamo egejskom.
Godine 1870. učeni njemački trgovac Heinrich Schliemann, oduševljen
Homerovim pjesmama, tražio je mjesto na kojem je ležala Homerova Troja i
otkrio ga u Hisarliku, turskom anatolskom mjestancu nedaleko od Dardanela.
Time se počela proučavati trojanska kultura, koja je ogranak šire egejske kul­
ture bakrenog i brončanog‘doba".'Posto je 1876. otkrio kulturne slojeve raznih
trojanskih epoha (v. dalje), Schliemann je počeo otkopavati na Peloponezu
zidine Mikene i time inaugurirao proučavanje još jednog ogranka egejske kul­
ture, heladske kulture. Tada se počela proučavati i cikladska kultura — još
jedan ogranak egejske. Tada je naime Tsuntas na nekim Cikladskim otocima
otkrio velik broj grobova (tzv. »cista-grobovi«) cikladske epohe brončanog
doba, a engleski arheološki institut u Ateni, jBVztish School, počeo sistematski
iskapati na otoku Melosu, na području mjesta Phylakopi, gdje su ubrzo otkri­
veni kulturni slojevi spomenute epohe. Osobit su ogranak egejske kulture
brončanog doba spomenici kretske ili minojske kulture. Sir Arthur Evans
počeo je 1900. iskapati na Kreti, na području staroga grada Knososa
(Knossos), kojega je položaj nešto prije (1878) otkrio Grk Minos Kolokairi-
nos. Evans je otkopao u Knososu ne samo spomenike brončanog doba —
nego i sloj mlađeg kamenog doba. Utvrđeno je da kretski neolitik kojega su
spomenici pronađeni pod slojevima Knososa iz brončanog doba ima nekih
osobitosti analognih neolitiku u Egiptu.
Na osnovi importiranog egipatskog i azijskog materijala koji je otkopan
; na Kreti zajedno s domaćim »m inojskim « i na osnovi kretskog materijala koji
f ' j e nađen u Egiptu i u Prednjoj A ziji s onamošnjim pouzdano datiranim, Evans
I'.’ je datirao kretske minojske spomenike, uglavnom one u Knososu, i izvršio
periodizaciju minoika, minojskog kulturnog kompleksa, minojske kulture.
Evans je podijelio minoik na tri. glavne epohe koje odgovaraju epohama Sta­
rog, Srednjeg i Novog egipatskog carstva. Te su epohe starominojska, srednje-
minojska i kasnominojska (staro, srednje i kasno minojsko doba). Drugi su
u skladu s tim podesili periodizaciju cikladske, heladske i uopće egejske kul­
ture je r je na širem egejskom, ne kretskom, području nađeno među domaćim
i importiranog kretskog, ponegdje i originalnog egipatskog materijala. Budući
da je kronologija egejske kulture brončanog doba prilagođena kronologiji
Starog, Srednjeg i Novog egipatskog carstva, potrebno je znati na čemu se te­
melji kronologija egipatskih carstava. Najkraće rečeno, kapitalnu važnost u
tom jm a ju . tri.iistxonomska..^Sa//2ï5-datuma«.
^ Kod klasičnih Egipćana prvi dan godine bio je fiksiran u »kalendaru«
)f; (nazovimo ga tako). To je bio prvi dan mjeseca Thoth koji bi nekako odgova-
j'j rao našem 15. lipnja. Vjerski praznik nove godine slavio se dana najbližeg spo*
i ; menutom kad bi se pred zoru mogla vidjeti na horizontu grada Memfisa zvijez-
!j; da Sothis (lat. Sirius). Solama ili helijačka pojava zvijezde Sothis— Sirius
j koincidirala je s prvim danom kalendarske godine (sa 1. danom mjeseca
! Thoth) svakih 1460 godina (sothis-period). Ostalih godina proteklo bi po neko-
| liko dana između spomenutog fiksiranog i pomičnog datuma. Na jednom pa^j.
j pirusu iz Illahuna zabilježeno je da se sedme godine vladanja kralja Senuserta|)

28
 11,2

( I I I ) slavio praznik zvijezde Sothis »šesnaestog dana mjeseca pharmuthi«. Na

temelju toga moderni su astronomi utvrdili (u novije doba precizirao W ood)
taj datum. Senusert I I I sedmi je faraon X I I dinastije, pred kojom je vladalo
nekoliko faraona X I dinastije kojoj pripada Menthotpe, osnivač carstva koje
danas nazivamo Srednjim. Iz Manetonovih_se lista zna_ koliko i e__ko ii od tih
faraona vladao pa se na osnovFšvega toga, tj. sothis-datuma i Mane tono vih _
lista utvrdilo da početak Srednjeg carstva u Egiptu pada u doba,oko 2LQ7Q. pr.
n. e. Prema drugom dokumentu sa sothis-datumom, prema Ebers Papy rusu,
astronom Edgerton utvrdio je prvu godinu vlade faraona Amenophisa I, drUT 1
gög po redu faraona Novog carstva. Odatle se zaključilo da epoha,J^qvog,.car-_
tva u Egiptu počinje 1570. pr. n. e. Godina početka-Sredaieg^arst^a^aproks!?--
nativna je i zaokružuje 'sema’2000. Godina i 570. za početak Novog preciznija
je. Te godine služe za orijentaciju pri periodizaciji kretske i egejske kulture
opće.

t EGEIDA U TREĆEM TISUĆLJEĆU. U trećem tisućljeću pr. n. e. sta­

novnici Egeide su proživjeli najprije epohu^neplitika (kuprolitika, halko-
iitika), tj. prvu upotrebojnetalar i-to-bakra (aes, cuprum>..chalkos),.u okolno­
stima jošjpostojećeg litika, a zatim epohu bronce u pravom smislu. Proživlja­
valo se doba staroegejske (minojske, cikladske, heladske i odgovarajuće tro-
anske) kulture. U tom tisućljeću, možda ne baš od prvih dvaju stoljeća,
iigipćanj. su imali jedinstvenu robovlasničku^ državu.to^n a^Staroga carstva,
rhëki narodi u Prednjoj Aziji, na.prvom .mjestu oni.u. južnoj MezbpatamijjJ]’

Îvakovrsne državne fo rmacije. U Egiptu i u nekim područjima Prednje Azije

ađaTje bila razmjena privreda — agrarna i obrtnička,.nastalaje pismo,.razvila.
<se, bar u nekim krugovima, znatna civilizacija. To se moralo osjetiti na bližem
mediteranskom istoku. Nešto je od toga moralo doprijeti u Egeidu; iz Egipta
ajprije na Kretu, iz Mezopotamije i Sirije u Malu Aziju — Anatoliju — a
( »reko nje na egejske otoke i na Balkan; i egipatsko i azijsko na sve strane. —

'od utjecajima iz Prednje Azije u Egeidi se počela razvijati metalurgija. Neki

u privrednici iz Prednje Azije došli u Evropu vjerojatno u potrazi za rudnim
blagom — bakrom i kositrom. Pomorstvo se_razvilo. Razvila se trgovina na
kopnu i moru. Razvijeniji društveni život koji je'proizašao iz razvijenije pri­
vrede u Prednjoj A ziji i posredno u Egeidi ogledao se u stvaranju stalnijih
taselja i u iniciranju urbanizma. Nosioci egejske kulture bili su u mnogim
[tvarima napredni stvaraoci. Pošlo im je za rukom primljeno i vlastito korisno
intetizirati i unaprijediti. O tom svjedoči obilan arheološki materijal.

Troja. Schliemann i Dörpfeld krajem prošlog stoljeća utvrdili su da

erenski arheološki profil u Hisarliku ima devet kulturnih slojeva_koje_su
joazvali~ Troja T— IX . Prem aTiajnovijoj stratigrafskoj podjeli, Koju su na te­
melju novih iskapanja izvršili američki arheolozi na čelu s Blegenom (sa sveuči­
lišta u Cincinnati), u HisarlikuJma^dvanaesLglavnih slojeva, a pojedini su slo­
jevi tako kompleksni da im treba distingvirati posebne faze. U nauci nije na­
puštena Schliemann-Dörpfeldova osnovna podjela na I— IX , ali je uvedena
uža i najuža subdivizija uvođenjem oznaka a, b, c ... Tako se npr. Homerova
T roja stavlja u sloj Troja » V II a «. Troja ! — V s mnoštvom distingviranih po-
sebnih~slojeva (T r o ja " ! ima deset perioda:- ! , a, lb —I j ) pripada u brončano.
doba,jq.'tre.će.tisućljeće^pr ._n._e. Troja I I (a— g ) po broju i vrijednosti spome­
nika najznamenitija je od svih spomenutih pet i jedan je od najznamenitijih
kulturnih središta u Egeidi trećega tisućljeća pr. m. e. Troju I I najmarkantnije
 11,2

predstavljaju njezine gradske zidine (građene i dograđivane u podepohama

c— g). Karakteristične su stambene zgrade tipa megaron (starije i mlađe).
Od nađenog keramičkog materijala mogu se kao prim jer izdvojiti an tr op o-
^ morfne vaze iz Troje I Id. Od kamenih proizvoda ističe se ukrašena bojna
’ sjekiraT'Bogatstvo i veliko kulturno dostignuće predstavljaju predmeti*jodr
Izlata, srebra, elektrona (legura srebra i zlata), bakra, bronce, otkopani u
Schliemannovo doba u ruševinama dijela T roje koji se danas označuje kao
\ Troja Ilg . Tu je nakit, vaze i drugo. Nakit, npr. zlatne igle ukosnice s velikim
glavama, izrađen u tehnici cizeliranja, granuliranja, punktiranja, s mnogobroj-
) nim ukrasnim motivima (rozete, spirale, volute itd.), izrađen je u obrtničkoj
i umjetničkoj tradiciji s Istoka (od Mezopotamije do Male A zije). Ali, trojan­
ski su učenici, piše Schachermeyr, uvelike nadvisili svoje učitelje.
Na više mjesta po Maloj Aziji — Anatoliji ima nalazišta sa spomenicima
starijeg brončanog doba, analognih onima iz slojeva Troja I — V. U vezi s prou­
čavanjem egejske kulture važnije je znati za spomenike trojanskog tipa za­
padno od Troje odnosno Male Azije. Nađeno ih je i utvrđeno mnogo. Jedno
od nalazišta koje ukupnošću spomenika predstavlja nekadašnju kulturnu sta­
nicu »trojanskog kruga« jest Thermi na otoku Lezbosu.
Starija cikladska kultura. Cikladski otoci Melos, Sifnos, Paros, Naksos,
Amorgos, Delos, Siros, Seiifos, Tera i drugi — krševiti, s relativno malim
agrarnim područjem — uputili su svoje stanovnike na ribarstvo i po­
morstvo. *iNa Paru i na nekim od tih otoka ima mramora, na Melu obsidi-
jana. Na Paru i Sifnu bilo je i bakra. To je uputilo neke otočane na odgovara­
juću privrednu djelatnost. Pogodan položaj otoka omogućio je da se uspostave
svestrane veze. O tome svjedoče arheološki spomenici. Halkolitskoj epoh i (po-
„ četak trećeg tisućljeća) pripadaju sačuvani^cikladski idoli, vazice od kamena i
neki tipovi keramike. Stare zidine kojih siTos taci'sačuvani na otocima Siru i
Sifnu po građevinskoj su tehnici srodni onima u T roji I. Iz brončanog doba
- „ trećeg tisućljeća sačuvalo se cikladske plastike (statuete, pikside i drugo) i
i mnogo keramike. Među raznim tipovima cikladskih keramičkih vaza (s incizi-
jom, inkrustacijom, ornamenti u b oji) posebno su povijesno zanimljive vaze
iz Sira sa slikama lađa i riba. Za proučavanje veza i utjecaja dokumentarne
' su cikladske vaze ukrašene spiralama i volutama (p o sebno S i C m otivi) je r
ti elem entideköracije imaju analogija na’ keramici južnog Balkana (Grčka),
ndaljënîjih "mediteranskih' krajeva-(keramika- na H v a ru )'i sjevernog Balkana
(butmirska kerâmîk^)7 u zaQstaIimheolitskim krajevima, do kojih je doprlo
ponešto iz naprednije Egeide. U tom je pogledu osobito dokumentarna kera­
mika s Pela (Pelos je na otoku Melu) i Skira (na istoimenom otoku). Ciklad­
ska je kultura najpotpunije zastupljena spomenicima grada Filakopi na Melu
(nekoliko kulturnih slojeva).

Starija heladska kultura. Heladskon^kuUurom prehistoričari zovu kul­

turno stvaralaštvo stanovnika balkanski Grčke u eneolitsko...i.brončano doba
(naziv Helada i Grčka ovdje je konvencionalan). Ta se kultura, kao ogranak
šire egejske, razvijala u bližoj vezi s cikladskom, najprije i najviše na sjeve-
~- rois točnom Peloponezu — Argolida, područje Korinta i Istma — i u istočnom
- dijelu srednje Grčke — Atika i Beocija. Mnogo je mjesta u kojima se sačuvalo
spomenika toga doba. Nazivamo ih što antičkim, što današnjim toponimima.
, Jedna su od njih bila naseljena i u neolitu, a druga su bila sjedišta nosilaca
kasnijih preklasičnih, klasičnih i mlađih civilizacija. Pojava moćnih^ gradova^

30
y"3 c <uo
â li-J S
^?-a|-gS
58^55
•sIg I .. •
M2 § 1*iw
37lü3|
U a fs l
cm. po„«2 E?3 s
.s o G>£
B31®“
î a s « |3-
d| f i l 1
o O I M ÔÆ>

:§ ijh
3irfi ! °.
3g2Si °
^ s i rf

nautea
11,2

osobitost je ranoheladske epohe. Na mjestu gdje je ležao klasični Korint i na

području današnje Prosymne, na sjeveroistočnom Peloponezu, otkopani su
ostaci po jednog većega grada te epohe. N eki *su gradovi bili sjedišta moćnih
poglavica; npr. Tiryns (kasnije ime) gdje je otkopana supstrukcija jakog
zamka okrugle osnove. U današnjoj Lerni na Peloponezu arheolozi su u novije
doba otkopali ostatke ranoheladskoga grada s važnim dokumentarnim materi­
jalom. Spomenici ranoheladske kulture znameniti su zbog toga što su njihovi
nosioci ljudi koji su u spomenutim mjestima, u Grčkoj (zovim o je tako), ži­
vjeli neposredno p rije dolaska najstarijih Grka u te krajeve. Tko su bili ti
ljudf'ü etničkom pogledu, ne znamo. Nisu bili’ Indoevropljani. Grci su od njih
mnogo naslijedili u jeziku, folkloru, religiji i u tehničkim dostignućima. Zato
šu za nauku posebno zanimljivi staroheladski spomenici iz kraja epohe. N e­
davno se utvrdilo da je Lerna (halkolitski grad kojega su ostaci nađeni na tom
lokalitetu antičkog imena) srušena od osvajača približno kada i Troja II, kada
i neki drugi istaknuti gradovi u Maloj A ziji (na području današnjeg Beycesul-
tan T drugdje). Ta su^rušenja djelo indoevropskih osvajača, doseljenika za
koje se drži da su se oko Egëidê pojavili između 2 300. d 2 200 . p r .n .e .
Starominojska Kreta. Najznamenitiji spomenici Krete, od svjetskoga
značenja, dz drugog su tisućljeća pr. n. e., iz srednjominojske epohe,
kako ju je nazvao Evans, a dijelom iz kasnominojske (v. dalje). Stanovnici
na Kreti u brončano doba iz I I I tisućljeća, Evansovog starominojskog, bili su
uglavnom na istoj kulturnoj razini kao i nosioci starocikladske i staroheladske
kulture. Knosos, zovimo ga tim homerskim imenom, koji je u drugom tisuć­
ljeću dostigao izuzetno velik uspon u svakom pogledu, postojao je kao skromno
naselje u neolitiku i kao razvijenije u halkolitiku u starije minojsko doba. U
slojevima starominojskog Knososa Evans je našao posuđa i drugih predmeta
egipatskog tipa iz doba faraona prvih dinastija. Tu je našao ! kamenih piksida
cikladskog stila (tipa »p elo «) i drugih potvrda za veze Kreta — Cikladi. Drugi
su arheolozi našli velik broj vrlo vrijednih spomenika starominojske epohe na
istočnom i najistočnijem dijelu otoka, pretežno u lukama. Na otočiću Mochlos
otkriveni su grobovi iz tog doba s bogatim zlatnim nakitom i skupocjenim ka­
menim vazama, plastički dekoriranim. U Vasiliki, Palaikastru, na otočiću
Pseiri i na drugim mjestima otkriveni su spomenici iz raznih stoljeća trećeg
tisućljeća. Teren še neprekidno istražuje. Nedavno su (1957) otkopani »proto-
minojski« grobovi u Lebeni i kod Herakliona s novim dokumentarnim mate­
rijalom onoga doba. Otkriveni spomenici u raznim krajevima istočne K rete
govore o vezama starominojskih Krećana s Egiptom, Prednjom Azijom i Cikla-
dima. Egipatski obrtnički utjecaji epohe faraona Staroga carstva vide se na
starominojskom kamenom posudu, na gliptičkim proizvodima i na nekim tipo­
vima keramike. Prednjoazijski obrtnički utjecaji najjasnije se vide na zlatnom
nakitu otkrivenom u Mochlosu. Cikladsko je dokumentirano najviše nalazima
u Knososu (kamene pikside i keramika). O nosiocima starominojske kulture
nemamo podataka. O njima nam ponegdje govore kolektivne (rodovske?)
grobnice, primitivni tolosi (v. dalje).
Novijim arheološkim istraživanjima utvrđeno je da su od epohe akera-
i mičkog neolita, od V II tisućljeća pr. n. e., ljudi iz Prednje Azije, pogotovu iz
I Anatoli je, dolazili u vezu s onima u Egeidi. Bilo je seoba, a još više primanja
! raznih utjecaja. Nešto je tada Egeida prim ila i sa sjevera, ali u manjem
! opsegu. Vjerojatno je ona u tom smjeru više poslala. Veze po Mediteranu odr-
/ zavale su se gotovo jedino morem. Sve to još nije potpuno proučeno.

32
 n,2

BIBLIOGRAFIJA
O nađenim spomenicima paleolitskog doba u Grčkoj izvještavaju: R. Stamp-
fuss, 1942 (nalaz u Seidi, Beocija); Milojčić, 1958 (n. u Tesaliji); Theokares, 1959
(n. na Skiru); Petrocheilos, 1959. i Marinatos (n. na Kefaleniji); Higgs, 1963 (n. u
Epiru); Kokkoros, 1964 (n. na Halkidici).
Sve publikacije o grčkom paleolitiku navodi Saul S. Weinberg, »The Relative
Glironology of the Aegean in the Stone and Early Bronze Ages« u djelu: Chrono-
gies in Old World Archaeology, Edited by Robert W. Ehrich, Chicago and London
log
p5 (Second Impression 1967), pag. 285. sq., s bibliografijom pag. 314. sq.
19f
Vidi: S. S. Weinberg, »The Stone Age in The Aegean«, Cambridge Ancient
Hi.story, I, Ch. X (Cambridge 1965).

Važnija djela o n e o l i t i k u :
Ch. Tsuntas, Al 7rpoiofToptxal àxpoTTÔXstç Aip)vlou xal SéarxXou, Atena 1908;
Wace-Thompson, Prehistoric Thessaly, Cambridge 1912. Oba ova djela, iako
su, zastarjela po načinu interpretiranja, dobro dolaze zbog kataloškog gradiva.
I danas su u upotrebi njihovi nazivi kojima se označuju tipovi keramike, dakako
s novom interpretacijom.
Vladimir Miloj čić, Die Chronologie der jüngeren Steinzeit Mittel- und Süd-
Osteuropas, Berlin 1949;
Fritz Schachermeyr, Die ältesten Kulturen Griechenlands,..Stuttgart 1955. i
članak »Prähistorische Kulturen Griechenlands« u Pauly-Wissowa, R. E., Band
XXII/2; Schachermeyr, studija u periodiku La nouvelle Clio, 1950, 567. sq. gdje su
na| osnovi usporedbe arheoloških nalaza (keramika, kiparstvo i dr.) prikazana po-
dudaranja kulture Sesklo s kulturama Mersin i Halaf (odgovarajućih kulturnih
slijeva). Schachermeyr, koji je mnogo pridonio dokazivanju orijentalnog pori­
jekla kulture Sesklo, uporno se zalaže da dokaže utjecaje sjevera na kulturu Di-
mini (v. njegovu studiju »Dimini und die Bandkeramik« u Prähistorische For­
schungen, ed. Anthropologische Gesellschaft in Wien, IV —1954).
[ Ostale pisce (Mylonas, Kunze, Goldman, Hansen, Valmin, Kosmopulos, Childe
i druge) navode Schachermeyr u spomenutim djelima i Friedrich Matz, Handbuch
der Archäologie, II, München 1950. Novija literatura kod: Chester G. Starr, The
Origins oj Greek Civilisation, New York 1961 (prvo poglavlje). Najnovija kod S. S.
Weinberga, o.c.
Podatke o najnovmm arheološkim nalazima evidentirao je. Schachermeyr u
dragom izdanju svoje Grčke povijesti, (Griechische Geschichte, Stuttgart, 1969),
Nachträge, str. 458. sq. Tu su obavijesti o novim otkrićima koja je izvršio James
Mellaart nedavno u Catal Hüyüku, u Maloj Aziji. Novootkriveni slojevi u sîpome-
nutom, otprije istraživanomTTnjestir-bogati'siT'spomenicima iz-VT - i - VLtisućl i eća
pr. n. e. Pored ostalog (keramika, sitna plastika, kameno posuđe) sa. znanstvenog
su stanovišta zanimljive slike~na~zidüvimä š kultnim likovima koji su prototipovi
kasnijim u Egeidijbpžica^otnia theron,Jkurotrofna božica i dr.). t
J. Caskey, »Greece, Crete and Islands in the Early Bronze Age«, The Cam­
bridge Ancient History, Chap. I, XXVIa (1964). Vol. I i II ove povijesti izlaze u
novom izdanju u manjim fasciklima u kojima su poglavlja usklađena, s najnovijim
dostignućima znanosti.
Troja:
H. Schliemann, Illy os, Leipzig 1881; W. Dörpfeld, Troia und Illion, Athen
1902;
C. W. Biegen (sa suradnicima), T r o y , T. I—IV, Princeton 1950—1958.
C i k 1a d i :
Annual oj the British School at Athens, X V II—1910. i 1911—, 1—22 (J. P.
Droop). Novije do god. 1947. kod S. S. Weinberga u American Journal oj Archaeo­
logy, LI—1947—, 176. sq.; najnovije kod istog, Chronologies 1965 (već citirano).
Kreta:
Vidi bibliografiju uz Gl. III.

GRCI i RIMLJANI 33
 III

EGEIDA U DRUGOM TISUĆLJEĆU PR. N. E.

1. KRETA U DOBA MINOJSKIH PALACA

Pregled. Kreta je peti po veličini otok Sredozemnog mora (oko 8 300
km2). Priroda ga je namijenila ratarima, stočarima i mornarima. Leži između
~ tri kontinenta, vrlo malo udaljen od njih. Luke istočnog dijela otoka otvorene
su prema anatolskoj, sirsko-palestinskoj i egipatsko-libijskoj obali, a one na
sjeverozapadu prema egejskom području. Sve je to kretskim otočanima pru­
žilo specifične mogućnosti za privredni i kulturni život, za samostalno stva­
ranje i za primanje od drugih i za posredovanje. Antička tradicija sačuvana
u Homerovim pjesmama, u djelima Herodota, Tukidida, Aristotela, Diodora i
drugih potakla je početkom ovog stoljeća arheologe da istražuju najstarije
sačuvane spomenike na tom otoku. Engleski arheolog Arthur Evans počeo je
1900. iskapati spomenike grada Knososa, kojega je položaj ustanovio još oko
1878. Grk Minos Kolokairinos. U Knososu, koji se nalazi na sredini otoka, pet
* km udaljen od sjeverne obale, Evans je otkrio neolitski kulturni sloj, a nad
njim spomenike kulture koja je cvjetala u trećem i drugornTtiMcljecuTpr. n. e.,

34
 m ,i

koju je nazvao minojskom. Prema starosti spomenika Evans je utvrdio tri

glavna razdoblja, tri razvojne minojske epohe i nazvao ih starominojskom,
srednjeminojskom i kasnominojskom, sinkronizirajući ih s epohama Starog,
Srednjeg i Novog faraonskog carstva u Egiptu. Epohu kretskog neolitika u
novije su doba proučili prehistoričari koji su novim iskapanjima u Knososu
(1957— 1960) i drugdje na otoku (u Feštu, Magasi, Lebeni) postigli rezultate
koje nauka u Evansovo doba nije mogla postići. Jednako su u novije doba
revidirane Evansove teze, osobito kronološke, o trima minojskim epohama i o
njihovim podepohama. Za to ima mnogo zasluga engleski arheolog Pendle-
bury. Uvažavaju se i mišljenja Schachermeyra i Matza. Početak minojskih
epoha i podepoha datiraju godinama pr. n. e.:

Pendlebury Schacher- Matz

Evans meyr

ranominojsku I 3000 2700 2600

ranominojsku II 2800 2800 2500 2200
ranominojsku III 2400 2500 2200 2100
srednjemin. I 2100 2200 2000 2000
srednjemin. II 190U 2000 1850 1900
srednjemin. II I 1750 1750 1700 1700
kasnomin. I 1580 1580 1580 1550

Matz (Pauly-Wissowa, R. E., X I, 1801) daje aproksimativne datume:

srednjeminojsko doba I nakon 2000; srednjeminojsko I I prije 1700; srednje-
minojsko I I I nakon 1700; kasnominojsko I prije 1550; kasnominojsko I I oko
1500— 1400; kasnominojsko I I I 1400— 1250.

Doba »prvih palača«. Tijekom trećeg tisućljeća, do_kraja„starominojske

epohe, na Kreti je izvršen prijelaz iž~To~dOvškog u klasno,^robovlasničko-dru^
J tw 7 D ô “tbga j^ d p sloîjfizvit^ .ppïiopnyxê^ pomorstva i trgovine, a
na dögled' susjednih istočnih država.
Oko 2000. pr. n. e. postojala j e u Knososu velika palača nekog moćnog i
bogatog vladara — kompleks zgrada oko četvrtastog dvorišta, kojega je
ostatke otkrio Evans. Po jednu palaču istog tipa i iz istog doba otkrili su
arheolozi u Maliji (Malia, istočno od Knososa) i u Feštu (Homerov Phaistos).
Osebujnim se arheološkim spomenicima ističe epoha »prvih palača« koja se
otprilike datira 20PJ)^!750.jer koinc^ Srednjega carstva
u EgiptuTPo^užoj Evansovoj periodizaciji to je srednjemihojška"“lF 7 p oh a .
XSrednjeminojska I prijelazna je i manje značajna.) Epohi prvih palača pripa­
daju i drugi spomenici arhitekture kao što je ovalna građevina u mjestu Cha-
maisi i jedna svoje vrsti u Vasiliki. Arheolozi o svemu tome govore na osnovi
skromnih ostataka (tem elji ili nešto više). Kakve su zaista bile neke od kuća,
govore slike na sačuvanim glinenim pločicama (vide se katovi i drugo). Pro­
nađene su na nekoliko mjesta grobnice i drugi spomenici iz tog doba. N ajti­
pični j i su obrtnički proizvodi toga doba na Kreti Kamares[jvaze, nazvane po
imenu pećine na brdu Ida, gdje su nađeni prvi najmnogobrojniji i hajosebuj-~
niji primjerci. O vezama' Krećana onoga doba s vanjskim svijetom svjedoče

35
m ,i

njihovi proizvodi nađeni u raznim krajevima izvan Krete, a u prvom redu

eksportirane Kamares vaze. Tih je vaza nađeno u srednjem Egiptu (u Illahunu-
-Kahunu) i južnom (Abydos-Edfu) u grobnicama iz doba dvanaeste faraonske
dinastije. Nađeno ih je i na sirskom primorju (Ugarit-Ras Šamra). Za pozna­
vanje veza i kronologije vrlo je važno da je na K reti nađeno babilonskih pro­
iz v o d a -('cilindri) iz doba cara Hammurapi (vladao u X V I II st. pr. n. e.). O
obrtničkim dostignućima govore mnoge sačuvane izrađevine. Velika je kul­
turna tekovina te epohe piktografsko-hij^oglij^l^pism o svoje vrsti. (N ije još
proučeno.) Na tom pismu sačuvano7e imalo spomenika (natpisi na vazama i
na malim kamenim predmetima).
Doba »drugih palača«. Sredinom, osamnaestog.stoljeća,pr.„n.„e._snišene
su, možda.potresom, palače uTCnososu, Feštu i Maliji. Nekoliko desetljeća"
nakon toga sagrađene su u Knososu i Feštu nove palače, veće i bogatije, a
slične su podignute prvi put u Hagia Triadi nedaleko od Festa i u Tilisu
(Tylissos) nedaleko od Knososa. Tristpgochšnja Jkulturna. epoha na Kreti, pri­
bližno od 1700 (kad su podignute druge palače) do približno 1400. kad je sru­
šena palača u Knososu, naziva se »epohom drugih palača«. Po preciznijoj pe-
riodizaciji, koju je dao Evans a korigirao Pendlebury, tu se razlikuju tri faze:
srednjominojska I I I i kasnominojska I— II.
Približno od 1700 (ili 1750) do 1570. trajala je srednjominojska epoha I I I
kojaxtÇ_menskij£omci&^ Glavni je spomenik toga
"doba palača u Knososu. Druga je palača u Knososu kompleks građevina na

Jedno krilo palače u Knosu (rekonstrukcija po Evansu)

36
 m ,i

površini od nekih 1600 m2. Kako se vidi po ostacima, tu su bile podignute

svakovrsne zgrade oko četvrtastog dvorišta nad ostacima stare palače istoga
stila, s velikim proširenjem. Zemljište je terasasto pa su do nekih dijelova
palače vodila stubišta, od kojih ima ostataka. Neka stubišta svjedoče o kato­
vima. Strop su držali stupovi kojih se stablo širilo prema gore. Prostorije u
palači o kojima govorimo prema sačuvanom prizemlju imale su različitu na-
ijenu. Može se govoriti o svečanim dvoranama, jer su kao takve ukrašene, i o
^spremištima. Sačuvali su se mnogobrojnTzemljäni rëcipijeriti fpltosi) za žito,
vino, ulje i drugo, poredani u dvorskim ambarima. U nekim je spremištima
nađena uskladištena trgovačka roba. U Hagia Triadi.nađeno je. skladišteJba^__
kfenih šipaka očito namijenjenih trgovini jer su signirane. Jedno je skladište
^ palači^u Knososu ^ojevrsna^sakristija. Û njemu su nàdéni isključivo kultni
predmeti., " ~
Palače u Feštu i u Hagia Triadi u osnovi su analogne palači u Knososu.
Im aju i svojih specifičnosti.1 Osobita su im znamenitost freske kojima su
bile ukrašene njihove svečane dvorane.
U prvoj polovini šesnaestoga stoljeća pr. n. e. stradala je palača u Kno­
sosu, ali je za kratko vrijeme obnovljena i dostigla najveći sjaj u kasno mino j-
sl\oj I epohi (doba od 1580. do približno 1450) koja koincidira <T epohom" egN‘ 7
rIs B h faraona X V III dînas:tije do Tupnesa Ï I I . To je bilo doba velikog pro-
sppériteta
i iia Kreti, bar za vladajuću lđasu~u~Knososu. Sredinom petnaestog
stoljeća srušene su palače u Feštu, Hagia Triadi i Tilisu. Održala se palača u
Kb.ososu. Do kraja tog stoljeća, ili nešto duže, gospodari Knososa, po tradiciji
M nosi, vladali su cijelom Kretom i imali prevlast na Egejskom m o ru ^ ta la so^ ^
kriatiju, kako je^nazivaju klasični Atenjani. Za arheologe to je epoha kasnomi-
n cjska //kojom završava tristogodišnje kulturno doba »drugih palača«.
Glavni spomenik minojske arhitekture i kulture uopće, palača u Kno­
sosu — druga palača — intenzivno se obnavljala i dograđivala. U doba najve­
ćeg blagostanja gospodari Knososa dodali su svojoj palači anekse koje Evans
naziva »malom palačom«, »kraljevskom vilom«, svojevrsnim kazalištem (zbog
oblika). U središnjem dijelu palače blistala je dvorana s tronom (sačuvan).
Nešto posebno je k apela»đvos jekla-sjekire«, nazvana po tom kuitnonTsIm-
bolu koji se nalazi na' stupovima dvorane. Palača u Feštu ima osobite specifič­
nosti (vidi u specijalnoj literaturi). Iz kasnominojskoga su doba palače u
Gprniji i u Niru Kani te naselje u Palaikastru (23 kuće).

F r e s k e u palačama najvredniji su spomenici primijenjenih umjet­

nosti na Kreti: Primjeri (nazivi uobičajeni u povijesti umjetnosti): »Berač ša­
frana« — scena iz vrta (Knosos, S. M. I I I ) — zanimljiv kolorit; »D ivlja mačka
u lovu« — vrlo realističan m otiv (Hagia Triada, S. M. I I I ) ; »Parižanka« —
tako od arheologa nazvana djevojačka figura s veće freske (KnososTK. M. I ) ;
»Nosač vaze«, navodno etnički lik minojskog^ Krećanina (Knosos, K. M. I.
Ako je to figura roba, nije prim jer za etnički tip s Krete); »Tauromahija«
(Knosos, K. M. I ili I I ) ; likovi fantastičnih životinja ù kompoziciji s cvijećem
(Knosos, prijestolna dvorana, K . M. I I ) . Motivi su različiti: bilje, životinje,
ljudi; nešto iz realnog svijeta, nešto izmišljeno. Konvencionalnost pri prikazi­
vanju ljudskog tijela — muško tijelo tamno, žensko^svijetlo; u svih jju d i.vita k __

1 Doro Levi je sa svojim talijanskim suradnicima nedavno otkrio, u Feštu mnogo novoga, što
daje novu sliku o starominojskoj epohi. Vidi podatke u Enciclapedia, italiana^ Appendice, III/ I, 453 (Pu-
gliese“ Carratelli). "* ^

37
 m,i

stas, uzak struk, lice u profilu, ali oko en jace; nema perspektive; dopadljiv
kolorit. Kod jednih realizam, kod drugih stilizacija. Isti se stilovi ne javljaju
posvuda istodobno. Svako kulturno središte ima svoje osobitosti. Posebnu
kategoriju čine polikromni reljefi u štuku na zidovima dvorana; primjer:
»K ralj i liljani« (Knosos, K. M. I ).
K e r a m i k a . Tipologija i periodizacija raznih kategorija spomenika po­
mažu da se prati razvitak kulture. U tom je pogledu keramika najinstruktiv-
nija. Tipovi keramičkih vaza najkarakterističniji su za pojedine faze umjet­
nosti. Starominojsko je doba imalo svoju keramiku, svaka podepoha svoju. Ke­
ramika tipa Kamares pripada srednjominojskim epohama I i II. Kamares
vaze tehnikom izrade (vrlo tanak zid ), raznolikim, često vrlo smjelim for­
mama, raznolikošću omamentalnih motiva i osobitošću boja (bijela, žuta, na­
rančasta i crvena) predstavljaju obrtničke i umjetničke proizvode svoga vre­
mena velike vrijednosti. Nađeno je vaza tog tipa u raznim varijantama ne
samo u pećini Kamares nego i na više mjesta na Kreti — mnogo u Knososu
— i izvan Krete. Nalaz vaza toga tipa najviše je pridonio poznavanju raspro­
stranjenosti veza minojskih Krećana sa stanovnicima drugih krajeva oko Sre­
dozemnog mora i dalje. Kasnominojska keramika (postkamares i drugi na­
zivi) posebnog je tipa. Karakteriziraju je stilizirani ornamenti.
R a z n o . Gliptika, toreutika, svakovrsna obrtnička proizvodnja mnogo
su zastupljene u zbirkama spomenika minojske epohe. Gliptiku, vještinu ure­
zivanja ornamenata u dragom kamenju poznavali su na K reti još u staromi­
nojsko doba, a u srednjominojsko su je usavršili. Iz srednjominojske epohe I
sačuvalo se mnogo proizvoda te vrsti. Tu spadaju i ^m^gZiaiigure-na kosti i
kamenu od kojih su neke zapravo piktografski natpisi. Iz srednjominojske
epohe I I I potječu gerne, pečati i srodni proizvodi s intaglio figurama, opet
posebne vrsti. Na mnogima su ilustrirani prizori iz života ljudi. Toreutiku,
vještinu ukucavanja ornamenata u zlatnom, srebrnom, brončanom limu, Kre-
ćani su dobro poznavali. N ajbolji su prim jer te djelatnosti dvije zlatne čaše
nađene ne na Kreti,,nego. ■u.-.Vafiju na Pelpponezü. Figure u tehnici »o ro
battuto«, s realističkom scenom lova na divlje bikove na jednoj čaši i oranja
na drugoj, izvanredne su umjetničke vrijednosti, djelo minojske umjetnosti u
svakom pogledu. Posebnu skupinu čini zlatni nakit umjetnički izrađen, nađen
u Knososu, Isopati i Mochlosu (K . M .), posebnu opet umjetnički izrađeno
brončano oružje i zlatni nakit iz Mali je (S. M. I I I ) ; tako i dvojne sjekirice od
zlata iz Arkalochori (K . M .).
Nosioci kretske kulture. Stručnjaci su spomenike minojske kulture kla­
sificirali i utvrdili uglavnom njihovu kronologiju. O stvaraocima minojske kul­
ture i o njihovu vremenu govori se na osnovi analize spomenika, s pretpostav­
kama o tome kakvi su ti stvaraoci mogli biti i u kakvim su prilikama živjeli.
Tko su nosioci .minojske, kulture? Antropološki je utvrđeno, na temelju prou­
čavanja osteološkog, posebno kramiološkog materijala, da su stanovnici Krete
starominojsko i sredniominoisko doba bili većinom dolihokefali ( dolichoce-
p/zaZoi^^^ugoljaste lubanje, vidi u posebnoj literaturi), u malom procentu
brahikefali ( brackycephaloi — kratke lubanje), a da se u kasnominojško^oba
broj brahikefalajkonstantno povećavao i na kraju prevladao. Mesokefali _(me-
' 505 ^ srednji) zastupljeni su u grobovima svih minojskih epoha. Dolihokefali
na K reti imaju i druge somatološke osobitosti. Ne^pripadaju ni jednoj, pozna toj
većoj rasi — ni semitskoj ni indoevropskojj(Duckworth7Ann. Brit. School a č

38
 III, 1

Athens, IX , 275. sq. i 353. sq.). Pripadaju velikoj-etničkoj skupini koja je pred
dolazak Indoevropljana, p rije trećeg tisućljeća pr. n. e. bila raširena u zemlja­
ma oko Mediterana, po čemu se i konvencionalno naziva .mediteranskom, Po­
četkom drugog tisućljeća pr. n. e. razna indoevropska plemena počela su interni
zivno naseljavati mediteranske krajeve, npr. Balkan, ali ih na Kreti do sredinej'
drugog tisućljeća pr. n. e., bar u većim skupinama, nije bilo. Lik predindoevrop-
skih Krećana poznat nam je s fresaka u minojskim palačama — nizak stas
(vidi se_i po kosturima, koji su nađeni u grobovim a), tamna put, kratka crna
kovrčasta kosa i obrijano lice. Takva su Jioa^i-KattLjia^egipatskim spomenik
cima. Reljef na zidu grobnice velikaša RECH M ERE iz doba faraona Thutmo-
sisa ( 1502— 1448 ) prikazuje K a fte.ili K efte koji u poklonstvenom poslanstvu
-jiose darove. Na reljefu je hijeroglifski natpis koji veh da su »velikaši Kaftija
ijotoka velikoga mora . . . došli kralju T hutm osisu...« . Navodeći t a j'i "druge
primjere, Eduard M eyer zaključuje_dajstQga._KaftA,možemo držati Krećanima
i da se njihovo ime može dovesti u vezu s KAPTOR, imenom kojim se u izrae-
litskoj“ i~aširskoj ~tr a d ic y ^ otok zapadnoga,mora« ( Ed. Meyer,
Gešch. II, I I I ) . To j e mišljenj^prjhvaćpno^Kafti-Kaptor su Krećani iz sredine
drugog tisućijeća kakve ih^am išljaju Egipćani i Azijci. Ali spomenici iz raznih
vremena i s raznih strana otoka govore o raznolikosti. Spomenici maloazij­
skog, egipatskog i cikladskog tipa i drugi stranog porijekla nađeni na Kreti
nisu samo potvrda o uvozu-izvozu i o utjecajima. Kreta _j.e. bila. stjecdšte razno-,
rodnog svijeta, etnički vrlo šarena. To _se dobro vidi u religiji i folkloru.
Starbmino is ko ie društveno uređenje prije kraja trećeg tisućljeća pr. m e.
bilojcodovsko ili njemu slično pretklasno. O iom svjeđoče sačuvane kolektivne
^grobnice. Ü nekima od njffi sahranjeno je do stotinu mrtvaca, ljudi raznih" ge­
neracija. R^nTnačinijsahranjivsuaja mrtvaca^ (in je bilo spaljivanja)„govore o
raznorodnim skupinama stanovništva. KulUi jmtropomorfnih božanstava koji
je prevladao u srednjominoj skoj^epohi-prettodio je J sfaioiiiinoj ski,fetišizam .
Među fetišima — oružje, stabla, kamenje (stup) — isticala se već u sta~rofn£~~
nojskol!oEa~sveta dvosjekla sjekiraJaferys (kasnije ime), koja će postati ka­
rakterističan kultni simbol minojske religije za sva vremena. Plutarh (Helle-_^
nikâ, 45) bilježi da j e znak Zeusa, zaštitnika grada Labrande u Ka^ ï j ^ e w T
CaSrađeus)', ‘dvosjekla~§jei&a^^^^^ ime lidijsko. S v e to "govori o
maloazijskim elementima u minojskom-kulturnom i etničkom kompleksu.
U klasičnoj^minojskoj^reHgiji_dmgqga_ tisućljeća pr. n. e., kada se štuju
antropomorfna i teriomorfna božanstva, dominjra^kplt^j ili neko-
liko nj ih. NâT"îféskâma i gemama" prikazana je božica_ J^z.vxierima, prototip
malbažijske„K ibele,i.grčke Artemide. N eke božice (možda je to uvijek ista)
imaju kao akolit..zmiju, golubicu ili nešto slično što je prije kao fetiš bilo
predmet posebnog kulta. Među teriomo^fnini.. božanstvima prvo mjesto ima
J oi)^ g v ^ îa u w j>). U vezi s tim je grčka legenda o Minosu i Minotauru^KulL...
bika ori i ent alnog j e porij ekla%U Egiptu je imao osobito mjesto. Iz Egipta su
došli utjecaji na Kretu. Kao o starominojskim, i o srednj ominojskim Kreća­
nima može se nešto zaključiti na temelju funerarnih spomenika. Sačuvalo se I
mnogo grobnica. Redovno je s v a £ ^ ž ^ e 3 n u b s o B ïïT T ^ Ï^ s e ïg rc e n ih leševa j
u zemljanim posudama (p ithos), zatim cista i drugih funerarnih naprava ci- !
kladskog tipa. Tu su i jamski grobovi, sarkofazi i drugo što govori o etničkim,, j
vjerskim i folklornim osobitostima. S pokojnikom su pohranjeni funerarni 1
darovi, najčešće posude s hranom, pićem i mirodijama (pretpostavljamo). U
grobovima bogataša nađene su dragocjenosti. Veći dio sačuvanih sitnih pred-

39
ni, i

meta minojskog doba potječe iz grobova. Najbolje slike iz minojske religije

i kulta sačuvale su se na kamenom sarkofagu iz Hagia Triade. Sarkofag je iz
kasnominojskog doba ( I I ili I I I ) . Alijreligija, od koje nema ništa konzervativ­
nijeg, tu govori o dugoj tradiciji. Polikromne slike na štuku kojima je kamen
tog sarkofaga obložen (scena prinošenja žrtava) daju obavijesti i povjesničaru
umjetnosti i etnologu i istraživačima drugih struka. Spomenici religije i kulta
govore i o ljudima koji su nosioci toga.
M i n o s . Brdovita Kreta (od 8 300 km 2 svega 300 ili 3,6%> ravnice) pru­
žala je vrlo skromne uvjete za agrarnu privredu, ali je, zahvaljujući svom
izvanredno povoljnom položaju, uputila svoje stanovnike na more i trgovinu,
što im je donijelo blagostanje. Krećani su prvi na Sredozemnom moru počeli
obavljati veće pomorsko-trgovačke poslove. Trgovina na moru bila je osnova
njihova privrednog života. Oni su prvi u starom vijeku ukazali na tu izvan­
redno perspektivnu politiku. Spomenici likovnih umjetnosti pokažuju_nam_
kakve su bile kretske lađe. Sačuvani utezi svjedoče da su Krećani'upotrebi ja- '
vali babilonski CegipatsM^sLStem.mjera,. jCretski minojski. proizvodi, najviše
vaze, pronađeni u Egiptu, Siriji, na Cipru, na egejskim otocima, u balkanskoj
Grčkoj (najviše na Peloponezu), u Troji, na Siciliji i u južnoj Italiji najvjero­
d o sto jn ije svjedoče o poslovanju kretskih trgovaca u odnosnim krajevima.
Tradicija o tom sačuvala se kod Grka u legendama o kralju Minosu, gospo-
daru Knososa. »M inos je « — piše Tukidid — »p rv i što po predaji znamo p ri-.
bavio brodovlje i zavladao najvećim dijelom sadašnjeg grčkog mora, zagospo­
dario Cikladskim otocim a« (Thuc. I, 4). Minosova »thalassokratia« (vlast na ,,
m oru), koju Tukidid spominje u doba atenske pomorske hegemonije u petom
stoljeću, klasičan je grčki naziv i pojam. Minojska pomorska privreda imala
je svoje uvjete i mogućnosti.
Na čvrstoj ekonomskoj osnovi razvili su se kretski gradovi-države. O
njima znamo toliko koliko se može zaključiti iz arheoloških spomenika. Palače
govore o kraljevima i dinastijama, bar o jednoj u Knososu i drugoj u Feštu.
Legenda o borbi Minosa sa Sarpedonom za vlast (Her. I, 173) svojevrsna je
predaja o nekadašnjem suparništvu nekih dinasta na otoku. Legende same
nisu pouzdane, ali arheološki materijal daje osnovu za razne pretpostavke.
Kralj je u Knososu imao vjersko značenje, prvosvećeničko. Slike u svečanim
dvoranama nisu"šamb dekorativne. Tu je mnogo vjerskih simbola. Dominiraju
dva: spomenuta.dvojna .sjekira i volovski rogovi. Evans misli da su neki likovi
kao golub, lav, liljan i drugi, simbolička imena kraljeva.
O Kreti uopće govorimo uglavnom na osnovi spomenika iz Knososa.
Prilike nisu bile jednake svugdje na otoku. Na zapadnom dijelu otoka nije na­
đeno dovoljno spomenika, a oni s istočnog vrlo su raznoliki. Govore o različi­
tim društvenim-i kulturnim .sredinama. U pogledu razdoblja učenjaci misle da
je starominojska Kreta-im ala-mnogo.azijskog,.a srednjominojska egipatskog,
i U srednjominojsko doba, u prvoj polovini drugog tisućljeća pr. n. e., na pred­
ionjoazijskom i evropskom kopnu bliže Kreti sve je bilo u znaku intenzivnih
" migracija indoevropskih plemena. Tada su Krećani održavali veze pretežno s
Egiptom.
Sredinom petnaestog stoljeća pr. n. e. Knosos je proživljavao svoje
zlatno doba. To je bilo doba kraljeva koji se po grčkoj predaji nazivaju Mi-
nosima, doba velike aktivnosti Krećana na moru. Do tada se Kreta u velikoj
mjeri indoevropeizirala. Kraniološki nalazi govore o velikom procentu brahi-

40
 111,1

kefala na otoku od toga doba dalje. Susjedni je^^eloponez još.p.d početka^tofe-

gog tisućljeća bio nasejjen grčkim plemenima,, pretežno-onim •k o je-H o m er
laziva Ahejcima. Neke su se ahejske skupine doselile i na Kretu. U petnae-
is^om'stoljeću Knosos'je bio ahejski. N aju vjerljiviji su dokumenti o tom nat-j/
p si na arhajskom grčkom jeziku, pisani »linearnim B« pismom toga doba, sa-\y
čuvani na glinenim pločicama u Knososu. Ima ih približno tri tisuće. Istim su
pismom i na istom jeziku pisani natpisi iz mlađega doba ( I I tisućljeće ipak)
sačuvani na glinenim pločicama iz Pila (Pylos) i Mikene te na vazama i dru­
gim predmetima iz Mikene, Tirinta, Ëleuzine, Orhomena i Tebe u Grčkoj (v.
iduće poglavlje). Natpisi su iz Knososa„dvorski inventarni dokumenti. U njima
također nalazimo imena naselja na otoku: K o n o so (Knossos), P a i t o
(Phaistos), T u r i s o (Tylissos), K u z o n i j a (Kydonia) i druga .2
Oko 1400. ili koje desetljeće kasnije, jaki napadači,.očito. Ahejci_s_Pelopo-......
neza,'srušili“su.palačiI"u’ Knososu.l. druge palače u središnjem dijelu otoka,
koje su se do onda bile možda održale. Tada je izvedena.glavna/ahejska inva­
zija na Kretu, po jednima d m g a jp _ d ru g im a jedina. Jedan je dio palače u
Knososu u četrnaestom stoljeću bio obnovljen. Nove freske i novi motivi (rat-
nijčke scene) svjedoče o novim nosiocima društvenih zbivanja, .Novost,su kuće^
tipa megaron koje su se onda počele graditi na otoku. Neahejski stanovnici
Kjrete koji su preživjeli ahejsku invaziju i njihovi potomci, nazivaju se u Ho­
merovim pjesmama i u djelima grčkih historiografa Eteokrećanima ( E teokre- _
. - »starim « Jli...»pravim<cJKxećanjumau-Tu je bilo i drugih etničkih skupina.
Jejdna, vjeroj atno neahej ska^aindoevropska^.nazivase pelaškom ( Pelasg o i)^
Öd dvanaes to g . stoij eća .glavni, su wnos_iqcj_Helens^ a na_Kr et i .£)qrani. Sve to
pamti homerska tradicija:

» Zémîja se nalazi Kréta tâmo na blistavom m oru,

zémlja lijépa i rodna, oko nje voda a na njoj
mnôgi, bézbrojni ljudi. Gradova tu devedeset.
Jezici različni tu se ispréplicu; tû su Ahéjci;
Éteokrécani tû su junâcine, tu su Kidônci;
Dôrani kôjih su plémena tri i divni Pelâzgi.
Knôsos je véliki grâd. U njému je vladao M inos.«
(Od., XIX, 172— 178)

Prema grčkoj mitografskoj tradiciji Minos je ahejski heroj. Homerove

priče o Minosu i Rađamantu (Rhaâamanthys), sinovima Zeusa i Europe (II.,
X IV , 321), o Minosovoj kćeri Arijadni, o Dedalu i Arijadni (II., X V III, 490), o
Tezeju i Arijadni (Od., X I, 321. sq.), o Rađamantu u elizijskoj zem lji na kraju
svijeta (Od., IV, 563—4), legende homerskih ciklika i logografa o Iđomeneju,

2 Od početka drugog tisućljeća pr. n. e. ili još ranije neki su stanovnici Krste imali piktografsko
pispio, najprije primitivnije, zatim razvijenije (v. gore). Iz slikovnog pisma razvilo s e ”do~ srèdine drugog*
tisućljeća slogovno koje se danasmaziva.slinearnim-A«. Iz tog slogovnog se razvilo pismo grada Knososao
kojèmu se danas govori kao o »linearnom B « (nazivi su Evansovi). Posebnoga je tipa pismo kojim je
ispisan »diskos iz Festa«, keramički disk ^kp jL je.k ao jm port.dospio na-Kretu, n a v o d n o g JMaXelArije^
"Zaslugom Ventriša"i Chadwicka danas se mogu čitati'natpisi pisani »linearnim B « pismom. (O tome će
se [govoriti u idućem poglavlju kada se bude govorilo o spomenicima mikenskog kulturnog kruga.)
Natpisa na »linearnom B« pismu našlo se na Kreti samo u Knososu, ali prilično mnogo (na glinenim
tablicama). Pismo je uglavnom slogovno (djelomično piktografsko). »Linearno A« pismo, koje još nije ,
potpuno odgonetnuto, ima približno polovinu znakova koji se podudaraju sa znakovima »linearnog B«. ■
Od znakova koji su zajednički »linearnom A « i »linearnom B « dvadesetak ih se podudara sa znakovima
pikiografskog pisma iz početka srednjominojskog doba. To jasno govori o razvitku minojskoga pism a,
tije com stoljeća.

41
III, 1

Deukalionovu sinu a Minosovu unuku, koji je poveo Krećane u trojanski rat

(Her., V II, 171), o Minosovu ratnom pohodu na Siciliju i južnu Italiju (Her.,
ib.), o Minosovim akcijama protiv Karana (Her., ib.; Thuc., I, 4) — inspirirale
su grčke pjesnike i pripovjedače za mnoge nove mitografske verzije. Sve je
minojsko postalo grčka kulturna baština.

BIBLIOGRAFIJA

Arthur Evans, The Palace of Minos, vol. I—IV, London 1921—1936; Luigi
Pernier, II palazzo minoico di Festo, vol. I—II, Roma 1935—1951; J. D. S. Pendle-
bury, The Archaeology of Crete, London 1939; Razni autori u fasciklima novijeg
izdanja kembriđske povijesti (The Cambridge Ancient History) i pisci koji su ci­
tirani u predšasnom poglavlju, na prvom mjestu Matz, Schachermeyr, za najnoviju
literaturu prije citirani Weinberg (on navodi pisce kojih nam djela nisu pristu­
pačna: Alexiou — članci iz 1951—62. o protominojskim grobovima; Izvještaji J. D.
Evansa o iskapanju neolitskih slojeva u Knososu vršenih od 1957; Izvještaj Hooda
o strati^afskim istraživanjima u Knososu vršenim 1957—61; Zervos, Naissance
de la civilisation en Grèce, Paris 1963. i dr.). U svakom novom djelu citiraju se
starija.
Evans, Scripta Minoa I (Oxford 1900) — II (ed. Myres, Oxford 1952); E. L.
Bennet-J. Chadwick-M. Ventris, The Knossos tablets, London 1959; J. Chadwick
u Annual of the British School of Archaeology at Athens, L V II (1961), 46—74 i
L V III (1962), 68—88; F. Chapouthier, Les écritures Minoënnès au Palais de Mallia
(coll. »Etudes Cretoises« ed. École française d'Athènes), Paris 1930; G. Pugliese
Carratelli, Le iscrizioni preelleniche di Haghia Triada in Creta e della Greda pe-
ninsülare (coll. »Monumenti antichi«, vol. XL, ed. R. Acad d'Italia, Roma 1945);
Vrlo informativno u Enciclopedia Italiana, vol. XI, 864. sq.; Appendice II/I
724. sq. i Appendice III/I, 453. sq. Vidi bibliografiju u idućem poglavlju.

Kamena vaza ( rhytôn od steatita) iz Hagia Triade, kasno-

minojske epohe, reljefna dekoracija s motivom »povorka
žetelaca«

42
 III, 2

2. HELADA

A ) S R E D N J O H E L A D S K A K U L T U R A : A H E JC I

Pregled. Schliemann je 1874. počeo arheološka iskapanja u Mikeni i na­

stavio u Tirinsu. Kopalo se i u beotskom Orhomenu i drugdje, sve s namjerom
da se nađu spomenici gradova koji se spominju u Homerovim pjesmama, spo­
menici o junacima iz trojanskog rata. Grčki je arheolog Tsuntas kopao u
Mikeni od 1866. do 1902, dijelom sa Schliemannom. Upoznala se kultura koja
se nazvala_»mikenskom« (naziv najprije upotrijebio Furtwängler u djelu
Mykenische Vasen,T 8Ž6 ). Početkom ovoga stoljeća Evans je magistralno utje­
cao na istraživače kulture brončanog doba u Egeidi. Podjela kulture brončanog
doba u Egeidi usklađena je s Evansovom podjelom minoika. Prevladala je
Evansova teorija po kojoj je kultura brončanog doba u cijeloj Egeidi, posebno
mikenska, bila samo odraz minojske. Stvoren je naziv »kretsko-mikenska kul­
tura«. Kasnija su istraživanja (nakon prekida zbog balkanskog i prvog svjef-
skog rata) pokazala daje^kultura-brončanog doba na egejskomJBalkanu,_he-
ladska kultura, samonikla, iako je bila pod utjecajima minojske. Utvrđeno je
da je cijela Egeida osim Krete od početka drugog tisućijeća pr. n. e. bila po-
prîsFe~bôrbiuvra~s~m â^ Kretski
"otočani bili su u prvoj polovini drugog tisućljeća toga pošteđeni i zahvaljujući
tome razvili su bujnu srednjominojsku privrednu i kulturnu djelatnost. U
Heladi (zovim o je kasnijim klasičnim imenom), na egejskim otocima i u Ma­
loj A ziji od početka drugog tisućljeća s neindoevropskim starosjediocima žive
razna indoevropska plemena.

Indoevropljani. Prošloga su stoljeća lingvisti nazvali »m doevropskim«

(»indogermanskim«, »arijskim«, »arioevropskim «) jezike od Jkqj ih jsu^gkwni:
^indijski, iranski, foharski, armenski, hetitski, grčki, italički (u skupinTIta-^
ličkih govora prevladao je latinski; od njegajs/u, potekli današnji romanski),
ilirski, trački, keltski,~slavenski (raznih grana), baltički, albanski. Svi jezici)
koje konvencionalno nazivamo indoevropskim imaju ist-u gramatičku struk-j;
turu (u osnovnim crtama) i takvu leksičku srodnost (u starije doba još veću)!j
da je njihovo zajedničko porijeklo očito. Nejnqze^ëJgov^
rra s y A li, jasno je, prema onome što se zajedničko sačuvalo kod razvijenijih
indoevropskih naroda, da su (do trećega tisućljeća pr. n. e.) proto-Indoevrop-
lja n ijm a li..zajednički.je;dkj ^ privredno-društvene osobitosti.
Uzaludno je. tražiti„.nspradnu^i)^ Realnije je
govoriti o krajevima~gđje siTse sačuvali najštanji spomenici za koje se može
reći da su indoevropski. Arheolozi misle da su proto-IndoevropljanL_nosioci
»kulture kurgana«, grobnih tumula sačuvanih u eurazijskoj stepi,— u jugoza­
padnoj" Sibirij i (oko Aralskog jezera) i u njezinu evropskom produženju sje­
verno od Crnog mora. Pmto-Indoevroplj ani bi zapravo bili nosioci naj mlađe
(IV ) faze kurganske kulture, koja je eneolitska. (Za njom se na istom terenu
javljaju mlađe kulture). Iako nije pouzdano poimenično govoriti o nekom na­
rodu kao nosiocu neke kulture poznate nam po arheološkim spomenicima,
ipak se misli da su glavni nosioci razvijene kulture kurgana pro to-Indoevro­
plj ani; da su spomenici s karakterističnom »vrčastom« keramikom (nalazi u
grobovima) nešto najstarije indoevropsko u Evropi; da su nosioci te kulture

43
selili iz spomenu tih kraj eva-iL trećem tisućij eću pr. n. e. u raznim smjerovima
po E vr op i i M aloj A ziji. Te »horde koje su odigrale osobitu ulogu« (Schacher-
meyr) biie su osnovna etn ič k a j ezgra Jz_ kpj e^su .se kasnij e u~novim uvjetima
(v. dalje) T : a z v f l O ü $ t o i n , i tfâi r Prži" se' da "su se^pnmîtîvne
indoevropske etničke grupe pojavifTn a južnom Balkanu približno u X X I II st.
pr. n. e&.
Srednjoheladska kultura. Arheološki nalazi u srednjoj Grčkoj i na
Peloponezu dokazuju da su mnoga staroheladska naselja srušena i spaljena;
da su na mjestima nekih srušenih staroheladskih naselja i na nekim prije
nenaseljenim mjestima podignuta naselja novoga tipa; da su se neka starohe­
ladska naselja održala i u doba novih. Promjene o kojima svjedoče spomenutih
arheološki nalazi uglavnom su se zbivale posljednjih dvaju stoljeća trećeg ï ;
početkom drugog tisućljeća pr. n. e. (krajem staroheladske epohè) ib ile u v e z i‘{3
3 Prema klinopisnim literarnim izvorima utvrđeno je da su sredinom drugog tisućljeća pr. n. e.
u Prednjoj Aziji imali svoje države tri naroda — Hetiti,^ Huriti (Mitani) i Kasiti — koji su po svojoj,
etničkoj konstituciji (bar djelomično) pripadali Inđoevropljanima.- Hetiti su (današnji naziv; na natpi-,
sima Khartu i drugi oblici) od početka drugog tisućljeća pr. n. e. imali naselja na području koje zatvara;
rijeka KizMrmak (antički Halys) u Maloj Aziji, osnovali i ubrzo razvili državu, vršili vojne pohode ]
prema istoku (Sirija i Mezopotamija) i u silovitu naletu 1530. došli do Babilona, poharali Mezopotamiju i ‘
povukli se. Malo nakon tog a ‘Kasiti* su s istoka navalili na oslabijenu .Mezopotamiju. U .X V i X IV st
Huriti* su bili gospodari sjeverne Mezopotamije. Njihovo je carstvo poznato u dokumentima kao rnitan-
sko. Kasiti u cjelini nisu bili indoevropskog porijekla, ali su imalrveza s Inđoevropljanima (zaključuje se
prema imenima njihovih božanstava). Huriti^masovno Neindoevropljani, imali su indoevropsku vladajuću
klasu. Hetiti se najprije spominju na klinopisnim natpisima iz početka I I tisućljeća pr. n. e. mezopotam-
skih trgovaca-kolonista u jugoistočnoj Anatoliji (glinene pločice pisane akadskim jezikom nađene u mje­
stima Kültepe i Ališar). Imenom-K^at« najprije su se zvali oni neindoevropski.stanovnici (»proto-Hetiti«V
kojima su zemlju okupirali Indoevropljani. Ove su pak nazivali tim imenom Mezopotamci. U današnjem]
turskom mjestu Bogaz Keui ili Bogazkoy (165 km istočno od Ankare) otkopani su ostaci hetitske prii«
jestolnice KHATTUSA. Tu je nađen svojevrstan arhiv s nekoliko tisuća natpisa na glinenim pločicama;:
Pismo je klinasto mezopotamskog tipa, a jezik koje .akadski, koje hetitski, češki-- asirolog Bedrich
Hroznv 1917. odgonetnuo je hetitski jezik bogazkejskih'natpisa i utvrdio njegovu pripadnost i strukturu,-,
Hetitski je indoevropski jezik posebnog ogranka kentum-grupe. Glavni mu je dijalekt Nesa kojim su
govorili Nesiti. Taj i drugi dijalekti (Palaita, Luita) dokumentirani su u hetitskim natpisima. Hetitski'
-tek stovi,-u prvom redu bogazkeiski,. najstariji -su indoevropski, pisani spomenici. Mnogo je hetitskih^
riječi i oblika koji imaju paralele u raznim indoevropskim jezicima (hetitski esmi, sanskr. asmi, gr.'t
eimi, lat. sum, hrv. jesm-jesam).

44
 111,2

doseljavanjem prvih skupina Indpevropljana,.onih iz.čije se.etničke_jezgre

kasnije razvio grčki narod. Prema arheološkim spomenicima utvrđeno je da se
početkom drugog tisućljeća pr. n. e. na najjužnijem Balkanu (uglavnom na da­
našnjem Peloponezu i u srednjoj G rčkoj) razvila kultura — nazvana srednjo-
heladskom — koja ima dva ogranka: indoevropski (nosioci novi doseljenici)
i ineindoevropski (nosioci se ne razlikuju od predstavnika starijeg heladika).
Novine koje se pripisuju Inđoevropljanima, »Predhelenima«, »najstarijim Gr­
cima«, vide se u načinu sahranjivanja mrtvaca, u arhitekturi i u vrstama kera­
mičkih proizvoda. Ipak se ne može sve novo pripisivati doseljenicima. S više
sigurnosti može se govoriti o novom načinu sahranjivanja mrtvaca, o tipu ne­
kih srednjoheladskih grobnica koji se đ o vod ru vezu 's indoevropskim" iz doba
kurgana. Srednjoheladsku keramiku zastupaju »minijska«“ i"^ch;ugi~TIpoVrr-dce-
ramike. Arheolozi razlikuju tri srednjoheladske podepohe (nisu sve zastu­
pljene u svakom naselju). Raznovrsnost i složenost sačuvanih spomenika go­
vore o raznim zbivanjima, seobama, borbama za zemlju, o okolnostima u ko­
jima se postepeno formirao grčki etnički lik. Ne znamo, piše Biegen, jedan od
najboljih poznavalaca tih pitanja, kako treba objasniti podudaranje srednje-
heladske kulture s onom u T roji V I (podudara se keramika i drugi arheološki
ilalazi); ne znamo kako i kada je ta kultura prevladala na kontinentu i na
nekim cikladskim otocima; kako se postupilo s predšasnicima; kako je sred-
njoheladska kultura evoluirala u kasnoheladsku, a da ne govorimo o porijeklu
te kulture, o užoj podjeli i o odnosima s Kretom (Biegen, The Annual of the
British School at Athens, X L V I — 1951, 16. sq.).

B) MIKENSKA KULTURA

U drugom tisućljeću pr. n. e. prastara su se grčka plemena etnički razvi­

jala i unapređivala svoj privredni, društveni i kulturni život. N ajbolje su na­
predovali oni Grci koji su se smjestili na krajnjem jugu — na Peloponezu i u
srednjoj Grčkoj. U tim su krajevima neki Grci prije od ostalih svojih sunarod­
njaka došli pod utjecaj kretskih, egipatskih i prednjoazijskih kulturnih ža-
ijišta, izrazito ušli u klasno društvo i osnovali svoje prve gradove-države. Tuf
je od sedamnaestog do približnojivanaestog^toljeć^pr. n. e. cvjetala kultura!
koju po najglasovitijem središtu nazivamo mikenskom. Po arheološkoj perio-'
cjizaciji ta kultura ulazi u okvir završnog srednjeg i cijelog kasnog heladika.
Odnedavna, otkad smo u mogućnosti čitati mikenske natpise pisane »linear*!
nim B « pismom (v. dalje), drži se da je mikenska kultura grčka protohisto|
rijska.
Mikena »bogata zlatom« i Tirint znamenit po zidinama (teichioessa)
znameniti su u homerskoj predaji. U. drugom stoljeću n. e. grčki je putopisac
Pauzanija..vidio ostatke tih gradova. » Sačuvane su zidine oko grada (Mikene)
t'vrata nad kojim a su lavovi. Kažu da je i ovo djelo ciklopa k oji su sagradili
Zidine Tirint a za Proita. Među mikenskim ruševinama nalazi se česma zvana
fyerzejskom i hipogeji Atreja i njegove djece, gdje su bili tezauri za blago. Tu
je i grob Atrejev i svih onih koje je pored Agamemnona ubio Egist na gozbi
kad su se vratili iz T ro je « (Pausanias, Periegesis Hellados, II, 16).
Pauzanijini podaci o mikenskim spomenicima, potvrđeni i od nekih dru­
gih antičkih pisaca, bili su pouzdani. Mikenski su se spomenici sačuvali zatr-

45
 III, 2

pani pod zemljom. Njihove su gornje vidljive dijelove grčki seljaci (sela Har-
vati) odavna pokazivali posjetiocima. Putopisci (Leake, Dodwel, Gell, Blouet i
dr„) na početku prošloga stoljeća to su evidentirali. Od 1874. Heinrich Schlie-
mann, koji je »otkrio Troju«, vršio je arheološka iskapanja u Mikeni i za ne­
k olik o godina sa svojim suradnicima Dörpfeldom, Stamatakisom i drugima
odgmuo zemlju koja je pokrivala »kiklopske« mikenske zidine. Izvršio je prva
* iskapanja i u Tirintu i otkrio dvije akropole: mikensku koja po svojemu polo­
ža ju dominira sjevernim dijelom Argolidske doline i tirintsku na južnom di­
jelu iste doline nedaleko od lu k e 'Nauplije, obje na podesnim brežuljcima
Jočito strateške važnosti, obje nad važnim prometnim tačkama svih vremena.
Zidine mikenske akropole koje je otkopao Schliemann, a koje po Pauza-
niji nazivamo ciklopskim, građene su dijelom od golemih, dijelom od srednjih
i malih kamenih blokova različite obrade (većinom prizmatični tesanici a i
amorfno kamenje) bez žbuke — kao suhozidine. Sastavni su dio tih zidina
monumentalna »Lavlja vrata« sastavljena od četiri golema prizmatična mono­
lita (jedan kao nadvratnik: 5,5 X 2 X 1 m ). Nad vratima je trokutasta ploča
s reljefom : dvije lavice propinju se o stup (heraldički raspored). Ciklopske
su zidine s Lavljim vratima iz kasnog mikenskog doba. Prve su otkrivene i
naj karakteristični je su za Mikenu. '
Na mikenskoj gradini Schliemann je s Grkom Stamatakisom otkrio šest
»jamskih« grobova (njem. Schacht gr aber, tal. tombe a fossa) iskopanih u
tvrdu stjenovitu tlu. U njima su nađeni leševi (grobnice su većinom kolek­
t i v n e ) pokojnika raznih generacija iz kraja sedamnaestog i prve polovine
šesnaestog stoljeća. Uz pokojnike nađeno je mnoštvo dragocjenih predmeta j
što od zlata (14 kg), što od srebra, bronce, slonove kosti, alabastra, gorskog j
kristala, jantara, fajance i obične keramike. Svi grobovi nisu jednako bogati
3(najbogatiji je onaj koji se danas navodi kao treći, sa 870 predmeta). U tom !
obilnom grobnom inventaru posebnu važnost imaju maske (ima__ih_šest)__o.dJ
zlatnog ili elektronskog (legura zlato-srebro) lima s utisnutim konturama
- muških osoba — prvi pprtreti u evropskoj umjetnosti. Dok su maske s portre-,
tima domaći ahejski proizvod, u tom inventaru ima mnogo očito minojskog; ;
npr.7 zlatno prstenje s reljefnom pločicom (na jednoj kretska kultna scena, s
.dvojnom sjekirom);.srebrna vaza — rhyton u obliku volovske glave sa zlatnim
Jrogovima; zlatom intarzirani brončani bodeži. Za datiraiye grobova od maj-jS.
veće su važnosti importirani egipatski predmeti s ugraviranim imenima nekih-i
faraona osamnaeste dinastije i kraljice Aahotep, màjke Amosisa, osnivača di-> i
nastije (vladao od 1580)7 Materijal nađen u jamskim grobnicama na mikenskoj
gradini u novije su doba proučili Karo i Wace. Nakon drugog svjetskog rata
pronađeni su (1950— 52) mnogobrojni jamski grobovi pod mikenskom akropo-
lom s materijalom istog tipa i vremena (i jedna maska) kao što su oni na
gornjem gradu. - j
Nad jamskim grobovima na mikenskoj gradini Schliemann je otkopao 1
-nekoliko čitavih i nekoliko fragmentarnih kamenih ploča s reljefim a koji su, !
dakako, pripadali grobovima. K eljefi — najstariji u grčkoj umjetnosti — ;
- prema prikazanim scenama (lo^BorU âJ^ôçito sù ahejski7 Cijela kraljevska ;
nekropola na akropoli bila je u kasnomikenško "doba, u .X IV stoljeću, ogra- t
^đena sa dva reda vertikalno postavljenih kamenih ploča. Tako je stvoren te-
menos koji su potomci pokojnika poštovali.
Starije doba mikenske kulture, o kojemu govorimo na osnovi materijala
nađenog u jamskim grobovima, proteklo je približno između 1650. i 1550. pr.

46
i
III, 2

n. e. U drugoj polovini šesnaestoga i u petnaestom stoljeću razvijala se kultura

koju arheolozi nazivaju srednjomikenskom. Karakteristični su spomenici toga
doba stariji »tholos« grobovi i grobne komore.
Na mnogo mjesta pod mikenskom akropolom odavna su se primjećivale
zatrpane kupolaste grobnice koje Pauzanija naziva »podzemnim zgradama« i
»tezaurima«. Schliemann i Tsuntas jedne su raskopali i otkrili druge koje
prije njih nitko nije evidentirao. Im a ih tri vrsti i razne su starosti. Nazivamo
ih kupolastim ili tholos grobnicama. Takvih je grobnica otkriveno i izvan Mi-
kene, u Tirintu, Argu, u Vafiju kod Sparte, u Pilu, na nekim mjestima u Atici,
u Beociji i Tesaliji. Dva su tholosa osobito važna. To su tzv. Agamemnonov
grob zvan i Atrejevom riznicom u Mikeni iz četrnaestog stoljeća, i tholos u
Vafiju koji se spominje zbog bogatog funerarnog inventara (srećom nepokra-
deh). »Atrejevoj riznici« vodi hodnik, dromos, flankiran sa dva velika zida.
Kroz monumentalna vrata ulazi se u okruglu dvoranu s kupolom. Iz dvorane
koja je služila kultu pokojnika ulazi se bočno u malu kriptu u kojoj je po­
kojnik bio sahranjen. Dromos, okrugla dvorana pod kupolom, i kripta osnovni
su dijelovi svih tholos grobnica građenih od petnaestog (možda i šesnaestog)
do zaključno trinaestog stoljeća. Tholos grobnice u Mikeni relativno su rjeđe.
Namijenjene su bogatim prvacima. Pokojnici su se u petnaestom stoljeću i
kasnije sahranjivali većinom u grobnim komorama (tal. tombe a camera) koje
su se usijecale i ugrađivale u padinu brijega. Nađeno ih je mnogo.
Predmeti iz tholosa u Vafiju vrlo su dragocjeni. Pored ostalog — zlatni
i srebrni nakit, gerne, umjetnički ukrašeno oružje i drugo — ističu se dvije
čaše od zlatnog lima s ukucanim ornamentima (lov na bikove i oranje) minoj-
skog stila (v. gore). Dragocjenih je predmeta nađeno i u grobnici u Mideji-
-Dendri. Ti i drugi spomenici srednjomikenske umjetnosti, petnaestog sto­
ljeća, svjedoče da su gospodari Mikene i nekih drugih gradova na Peloponezu
i sjevernije bili u svakom pogledu ravni gospodarima Knososa onog vremena.
U kasnomikensko doba, u X IV , X I I I i X I I st., grad Mikena bio je na vr­
huncu moći i prosperiteta. U to su doba sagrađene ciklopske zidine i najmo-
numentalniji tholosi kao što je Atrejeva riznica. U to doba na vrhu mikenske
akropole sagrađena je kraljevska palača na temeljima jedne još starije (od
starije ima malo tragova). Njihove ostatke otkrio je prošlog stoljeća grčki
arheolog Tsuntas. Palača kasnomikenskog doba bitno se razlikuje od minojske
na Kreti._To je_megâronJaKejskog tipa s raznim okolnim, prostorijama. Tu su
sačuvani i ostaci fresaka. Stambene zgrade i njihove freske bolje su sačuvane u
Tirintu nego u Mikeni. Motivi su fresaka kola s upregnutim konjima, na kolima
ratnici ili lovci; žene na kolima, lov na jelene i veprove (ahejsko), žene u hie-
ratskoj pozi (minojsko). Može se govoriti o ahejskom i minojskom, ali freske
i tehnika njihove izrade očito su majstorstvo kretskog porijekla.
Svaka je mikenska epoha imala svoje tipove keramičkih vaza. Ta je ka­
tegorija spomenika tako bogata brojem i vrstama da je omogućila podjelu
mikenskih epoha na podepohe i na još uže kronološke faze. Neki su stručnjaci
možda i pretjerali u tim podjelama. Furumark (zamjera mu Biegen)-podijelio
je mikensku epohu I I I na sedam podepoha.
Plemena od kojih se imao razviti grčki narod osnivala su od početka
drugog tisućljeća naselja i društvene zajednice. Najbolje su napredovali osni­
vači Mikene. Oni su do sedamnaestoga stoljeća postigli ono što je dokumenti-
, rano spomenicima na mikenskoj gradini i pod njoj (nalazi u jamskim grobo­

48
 III, 2

vima), spomenicima staromikenske kulture. Od srednjomikenskog doba,..pre­

težno q^£lnaesJog-Stoljeća, mikenska kultura pripada gotovo svima.Grcima
na Balkanu]"Spomenika mikenske„kulture..-— negdje suhozidina (ciklopskih),
negdje tholos'grobova, negdje sitnijih predmeta, najviše keramike — sačuvalo
na Peloponezu u srednjoj i sjevernoj Grčkoj, čak i u Makedoniji. Važnija
sr nalazišta na Peloponezu osim Mikene i T irin ta f P ilu Mesenlji, Pil u Elidi,
Arg, Vafio i Amikle u Lakoniji, okolica Korinta; u Atici: grad Atena, Spata,
Mbnidi, Torikos; u Beociji: Orhomen. Spomenika ima najviše iz kasnomiken-
skog doba (1400— 1200), iz doba najvećeg ekonomskog i kulturnog uspona mi-
kenskih i ostalih Grka. U to je doba uz Mikenu osobit prosperitet postigao
mesenski-Pil..(P~ylos^ grad kojega su spomenici — palače, dragocjenosti i nat-
pfsi — nedavno otkriveni (vidi dolje). Svoj veliki ekonomski napredak no­
sioci te kulture duguju moru. Siromašna Grčka nije im sve ono mogla pru­
žili. »Ahejci« — zovimo ih tako — dali su se na pomorstvo i trgovinu onim
putovima kojima su prije njih išli nosioci minojske kulture. O tome svjedoče h
proizvodi mikenskog stila, u prvom redu keramika, nađeni u raznim krajevima j
oko Sredozemnoga mora, na maloazijskoj obali, u Siriji (Byblos, Ras Shamra),
na Cipru, u Egiptu, Kirenaici, na Siciliji, u južnoj Italiji i drugdje. Nešto za­
jedničko s mikenskim Ahejcima -možda, imaju AKH AIW A u Maloj Aziji, koji se
spominju na hetitskim natpisima X IV stoljeća (iz Pamfilije) i AKÀIVASA s
egipatskih hijeroglifskih (v. Gl. IV ).
Biegen i Kuruniotis otkopali su 1938. kod mjesta Ano Englianos na Pe­
loponezu, na području nekadašnjeg mesenskog Pila ( Pylos; spominje ga Pau-
i/zanija), ruševine kraljevskog ili velikaškog dvorca i u njemu, pored ostalog,
svojevrstan arhiv sa 618_glinenih pločica (neke u fragmentima) s tekstom na
»linearnom B « pismu, poznatom i s natpisa Jz.Knososa. Pri arheološkim iska­
panjima od 1952. do 1954. na području iste palače u Pilu nađeno je još takvih
pločica s natpisima, tako da se broj tih tekstova što čitavih, što fragmentar­
ni]!, popeo na blizu tisuću. Od 1952. Wace je ottopao_u_Mi^nj7jzxap^akrAP^lc^
\među ruševinama kuće mikenskog dobn"köja je pripadalsfnavodno privatniku,
pedesetak glinenih. pločica također ahekstom na »linearnom £<^pismu. Ödavnaij
su poznati i kraći natpisi urezani ili bojom ispisani tim istim pismom na va-|
za na ili crepićima, nađeni u Mikeni, Tirintu, Eleuzini, Tebi i u beotskom Orho-
m^nu. » Linearno B « pismo pročitao je prije 1953. engleski arhitekt Michael
Ventris uz pomoć kembriđskog filologa John Chadwicka pošto je opazio da se
»linearni B « znakovi podudaraju sa slogovnim znakovima na nekim natpisima
iz [Cipra petog i četvrtog stoljeća pr. n. e. (ciparski silabarij). Pismo je sila-
bičko Joko 90__znakova-za slogove) dopunjeno ideogramima (slike pojedinih
predmeta i konvencionalni znakovi za neke pojm ove). Tekst je natpisa n a l
starogrčkom jeziku-dijalektu,. govoru koji je bio u upotrebi' kod mnogih?!
Grba, kako se vidi po mjestima nalaza. Ostataka toga starog dijalekta do u po-
vijesno doba sačuvalo se kod Grka u Arkadiji, na Cipru, a i u »eolskoj kompo-1
nejnti Homerova pjesničkog jezika« (Schachermeyr).
Pločice iz Pila s natpisom na linearnom Bjpismu.izL trinaestoga su stol jecaJ
kao i palača u ruševinama koje su nađene. Ti su natpisi kao i oni iz Knososa, (/’
po;sadržaju administrativno-financijski, privredni dokumenti.
U dokumentima iz Pila popisi su prihoda i rashoda vladareve kuće i !
hrama, s bilješkama o pravima i dužnostima velikaša i svećenika; o pravima
obvezama slobodnih podanika, o radu robova i ropkinja. Tu se spominju: •

GRCI i RIMLJANI 49
 III, 2
f
ustanove robovlasničke monarhije: vladar (V A N A K A ), bazileji, geronti,
vojvoda; obični podanici — ratari, pastiri, obrtnici; robovi i ropkinje u raz­
nim službama, djeca ropkinja;
privredne okolnosti: zemljoposjed (vladarev, vojvodin, »božji« — hram-
ski, običnih podanika), zemlja primljena od naroda, zakupnik zemlje; razni
- agrarni proizvodi (pšenica, proso, vino, ulje, voće); stoka (ovce, koze, svinje,
volovi, konji) — stada bogatih, pastiri; obrt i obrtnici (kovači, zlatari, stolari,
kolari, brodograditelji, lončari, pekari, švelje, prelje, tkalje, ljekarnici, vrači i
1 drugi); zanatski tehnički nazivi;
- ^ religija — imena bogova i božica: Div (Zeus), Hera, M ^VehkaJ^ajka)^,__
Potnija, Posejdon, Atena, Enialij, Leto, Artemida, Hermes, Dioniz — "sveT'u"'
. određenojjezičnoji formi; svećenici^ svećenice, hierodule, razni kultni pojmovi;
razne realije. Imena kao chrysos, elephas, chiton, byblos — u određenoj
jezičnoj formi — očito su primljena s istoka.
Primjeri: VANAKA (klasično grčki anaks) = vladar; PASIREU (kl. gr.
basileus) = bazilej; KOTONOOKO (kl. gr. chthonoochos zemljoposjednik);
KOVO, KOVA (kl. gr. kouros, kore — nekoć s digamom) = mladić, djevojka;
DOERO (kl. gr. doulos) = rob; DOERO K A K E V E (kl. gr. doulos ćhalkeus)
= rob kovač.

Dok spomenici egejske kulture (osobito drugog tisućljeća pr. n. e.) nisu
* bili dovoljno poznati, kultura klasičnih Grka tradicionalno se držala plodom
izuzetne inventivnosti i genijalnosti tog naroda. Danas je jasno da su pra­
djedovi klasičnih Grka tisuću godina prije Periklova doba bili u posrednom i
neposrednom dodiru s nosiocima razviienijih-kuIturaJEgipla-.i-Prednie A zije
pa su imali mogućnosti i vremena da plodove tih kultura upoznaju i njima se
okoriste. Klasični su Grci mnogo toga naslijedili od svojih predšasnika, najviše
od nosilaca mikenske kulture. Klasični gradovi Atena, Korint i neki drugi na-
4 slijedili su mikenske gradove na istom mjestu. U formiranju klasične grčke
kulture minojski, mikenski i uopće egejski elementi imali su velik udio.

BIBLIOGRAFIJA

H. Schliemann, Mykenae, Leipzig 1878; H. Schliemann-W. Dörpfeld, Tiryns,

Leipzig 1886; G. Karo, članak »Mykenische Kultur« u Pauly Wissowa, R. E., Supll.
Bd. VI (1935), 584. sq.; G. Karo, Die Schachtgräber von Mykenai, München 1930—
1933; A. Furumark, The Mycenaean Pottery, I—II, Stockholm 1941; A. J. B. Wace,
Mycenae — An Archaeological History and Guide, Princeton 1949; Wace (i drugi),
Mycenae 1939—1953«, The British School at Athens (izvještaji o iskapanjima;
razni godišnjaci); G. E. Mylonas, Ancient Mycenae, Princeton 1957; C. W. Biegen,
»The Palace of Nestor-Excavations at Pylos«, American Journal of Archaeology,
LV II (1953) i idući godišnjaci; Schachermeyr i Matz, o. c. (kao u bibliografiji uz
Gl. I I ) i mnoga druga djela.
Ventris and Chadwick, »Evidence for Greek Dialect in the Mycenaean
Archives«, Journal of Hellenic Studies, L X X III, 1953, 84— 103; Michael Ventris and
John Chadwick, Documents in Mycenaean Greek, 300 selected tablets from Knossos
Pylos and Mycenae, with introduction, commentary and vocabulary, Cambridge
1956.

50
 III, 2

Nama su pristupačna dva prikladna priručnika u kojima je navedena važni­

ja literatura: C. H. Jlypbe, ÏÏ3UKUKyjibTypa MUKencKoü Tpev,uuyMoćima—JlemiHrpafl
1957. i Ioannes Pugliese Carratelli, Documenta Mycenaea, Milano 1964. Vidi i A. Se-
veryns, Grèce et Proche Orient avant Homère, Bruxelles 1960; S. Dow, The Greeks in
Bronze Age (Rapports, II na X I kongresu povijesnih nauka), Stockholm 1960. Do­
znaj emo iz dinge ruke đa pisac razlikuje četiri sukcesivna nasêljavanja na grčkom
poluotoku: dva predgrčka (jedno nosilaca neolitske kulture, drugo onih koji su se
oko 3000. doselili iz Anatolije u »Grčku« i na Kretu) i dva grčka (jedno nedorskih
Grka doseljenih oko 2000, drugo dorsko iz početka željeznog doba oko 1100. pr. n. e.).
A. Scherer, Die Heimat der Indogermanen, kolektivno djelo iz god. 1968
(kod Schachermeyra); Maria Gimbutas, »The Indo-Europeans: Archeological prob­
lems«, American Anthropologist, LXV, 4 (1963), 815—836.

Groblje na mikenskoj akropoli, rekonstrukcija

51
1 — polihromna »Kamares« vaza; 2 — kretski pithos naturalističkog dekorativnog stila (delfini); 3 —
zlatna čaša iz Vafija ukrašena u tehnici »oro battuto«, motiv: lov na divlje bikove, import s Krete (?);
4 — keramička vaza iz Arga, po obliku i dekoraciji kasnominojskog stila; 5 — amfora iz Mikene u
minoiskom »stilu palače«; 6 — »Mikenska« vaza nađena na otoku Cipru, dekorativni motiv poznat
s velike tirintske freske

52
III, 2

MIKENSKO PISMO
(Jin. B")
»SILABARIJ U FONETSKOM PORETKU«

Con son antes

Cum v o c a l i: u 0 a, à ä ,e i

9 ©3C /vy\
A % purae

Vel a re s X X
adlaôiales
T © ‘f

vÔ '
î
f
tz adpalatales

Dentales
xß T G * ■ - p u ra e
/11
. W adpalatales

(ß &r purae
L a b i a l es te H M
A adpalatales

m
%
* h7f{ T 1

6 E Y r K
nd/nfUnlis
•’ /-

V
1 ¥ V U
ï» TJT purae
V r i
loi
f Y -

adlaôiales

L iq u id a e (X,p) V -h . ¥ k Y 3
purae
A
xfr » adpalatales
7>C
S e m iv o c a le s 5 g t\ y palatales

ß i
F / f m 29 g làôiales

Iz knjige: (C. H. Jlyp te, •H3 e>ik m KyjibTypa MMKekcKoft rpeitfiw)

»Linearno B« pismo. U pisanju nema razlike između dugih i kratkih vokala (O = o i to; E = e i »}).
Svako X , y* X bilježi se na isti način (K ): EKE = ëxeu Svako n i q> = P; svako X i p = k :
ER;EPA = èXéça«;. Nema, naime, razlike između zvučnog i odgovarajućeg bezvučnog, ni između aspi-
riranog i drugog odgovarajućeg konsonanta. Mikensko TE • KE = klasično -rite = 0?}*e ,= Poneko
klasično ß ( ti ) ili 5 ( t , 0) potječe od mikenskog labiovelara q: mikensko QA SI RE U = klasičnom
ßacriXEüi;. Na primjeru mikenskog A TO RO PO = klasično 7to<r vidi se da nazal ispred konsonanta
otpada; da aspirat 0 = T; da se (katkad) skupina od dva konsonanta rastavlja vokalom koji slijedi;
da krajnje ç (vrijedi i za v, p) otpada (katkad se dodaje e: TEOISE = 0eoïç).

53
f

IV

Če t ir i p r o t o h is t o r ij s k a s t o l j e ć a
(do I olimpijade)

1. DORSKA SEOBA I RAZMJEŠTAJ GRKA

Doseljavanje indoevropskih plemena od kojih se form irao grčki narod

završilo je krajem drugoga tisućljeća pr. n. e. S tim je zbivanjima u svezi grčka
mitografska tradicija o dolasku Heraklida-Dorana. Heraklo je, čitamo u Ilijadi,
J harao oko Pila prije trojanskog rata.1 Heräklidi, Heraklo vi potomci, »sišli su«
fina Peloponez 80, 120. ili 180. godine nakon pada Troje, pišu logografi i prema
mjim a klasični povjesničari.2 Prema Herodotovini pričama o doseljenju Do-
- rana i prema drugim mitografskim i povijesnim izvorima, reklo bi se da su
Dorani s pozicija koje su ranije držali na sjeveru po Pindu tijekom drugog
tisućljeća pr. n. e. u više mahova prodirali prema jugu i napokon, krajem tog
tisućljeća, uspjeli, sticajem prilika, osvojiti zapadni dio srednje Grčke i gotovo
4 cijeli Peloponez.8 Arheološki je utvrđeno da je krajem drugog tisućljeća sru­
šena Mikena i da je na širem području na kojemu je prije cvjetala mikenska
kultura nastala dekadencija, a ponegdje prava pustoš. Mikena, Pil, Korint,
Arg, Teba i neki drugi gradovi,**nosioci mikenske civilizacije, bili su srušeni,
a zatim su s novim naseljenicima počeli primati novi lik. Tada su prekinute

1 Ilijada, X I, 689 sq.

2 Timej, fr. 53. i 153, ed. Müller; Thuc. IV , 42; E for kod Strabona, V III, 389. i IX , 393.
» Beloch drži da su klasični grčki povjesničari na svoju ruku razradili mitografsku tradiciju o
»doseljenju Dorana-Heraklida« (koja se ne spominje u Homerovim pjesmama) da bi objasnili raspored
* grčkih plemena u klasično doba, koji se razlikovao od homerskog. Beloch drži da su se Dorani doselili
zajedno s ostalim Grcima na početku drugog tisućljeća pr. n. e., u doba seobe koju nazivamo aliejskom.
S Belochom se u tom slaže De Sanctis, Kahrstedt i neki drugi, a u novije doba Giannelli. Bengtson
to drži zabludom. U većini se_ misli da je migracija zvana »dorskom «_povijesn^činjenica. Samo ime
uzima se konvencionalno. Vrlo je uvjerljivo BelochOvo-mišljenje da se mikenska civilizacija ugasila ne
zbog osvajača, nego zbog unutrašnjih uzroka. Svrgnuti su, misli Beloch, mikenski, ahejski dinasti a
- s njima je došao kraj palačama i grandioznim grobnicama s neobičnim bogatstvom. Nisu ih uništili
Dorani kao Dorani. U Atici je dokrajčena mikenska civilizacija iako Dorani onamo nisu prodrli (Beloch,
-* Griechische Geschichte I2, 2, Kap. V I I I ). Giannelli dodaje: » La vita è maestra della storia« ^(citira De ,
Sanctisa) »u naše smo doba vidjeli kako propada više od jedne kolonijalne kulture a da ih nijedan
invazor nije srušio . . . « (Trattato di storia greca, 81).
3 Her. I, 56, VI, 52—53, V III, 73. i IX , 26; Thuc. I, 12; Tyrtej, fr. 8; Pindar, Pyth., I. 65; Strab.
IX , 475-6; Paus., V, 12.

54
 IV, 1

veze balkanskih privrednika s

Istokom. Doseljenici sa sjevera
bili su kulturno zaostaliji od
nosilaca mikenskog stvarala­
štva. Ti novi doseljenici za gr­
čke historiografe bili su Dora­
ni. Dorska invazija, piše u novi­
je doba jedan povjesničar, nije
bila posebna vojna kampanja
niti isključivo grčka usamljena
pojava. To je na grčkom polu­
otoku bio jedan oblik inače
veoma širokog pokreta naroda
sa sjevera na kraju brončanog
doba. Provala tih naroda u civi­
lizirane zemlje oko istočnog
Mediterana izazvala je katakli­
zmu i kraj blistavog kulturnog
stvaralaštva, a otvorila put
drukčijem svijetu.4 Dorska je
seoba, naime, manje-više koin­
cidirala s velikim seobama In- JONSKI l i j l ii jil E0LSK1U MALOJ AZIJI
doevropljana (kao ono počet- JONSKO-ATIČKI EOLSKI U TESALUI
! kom drugog tisućljeća) u Ma-
DORSKl E z a EOLSKI U BEOCIJI
‘ loj A ziji i na Prednjem istoku,
t Pad Troje i hetitskog carstva, DORSKl SJEVEROZAPADNI ARKADSKl
provala »naroda s mora« u Egi­
pat, pokreti naroda na sjever­ Područja grčkih dijalekata u V st. pr. n. e ‘ (Prema:
nom Balkanu i u Ita liji zbivali Fischer, Weltgeschichte, IV )
su se paralelno.5
Doseljenje posljednje velike skupine Grka na krajnji balkanski jug —
tzv. dorska seoba — bilo je sudbonosan povijesni čin. Razna grčka plemena
novim pokretima, borbama za zemlju, napredovanjem ili povlačenjem, tada su
konačno zauzeli svoje geografsko mjesto. Tada su se Grci u većoj m jeri nase­
lili na egejske otoke i na obalu Male Azije, a neki i dalje. ;, r

4 J. Franklin Daniel u American Journal of Archaeology, L I I (1948), N . 1, 107. sq.

3 U Homerovim pjesmama Grci se redovno nazivaju Ahejcima, Achaiot; katkada Danajcima, Da-
naioi ili Argivcima, Argeioi.
Na hetitskim klinastim natpisima četrnaestog i trinaestog st. pr. n. e. spominju se: zemlia
i grad AHH IYAVA, A H H IY A , AH H IVA; kralj zemlje ili naroda AH H IY AVA; jedan vođa plemena A H H I­
YAVA. N a nekim egipatskim hijeroglifskim natpisima iz doba X IX dinastije zabilježeno je (svaki po­
datak na drugom natpisu): a) da su se ARZAVA borili u redovima Hetita protiv Ramsesa II; b ) da
su AKAIVAŠA s nekim primorcima »sa sjevera« napali Egipat sa zapadne strane pete godine vladanja
faraona Merneptaha i bili pobjeđivani i zarobljavam: c) da su D ANAUNA s drugima udarili na Egipat
u doba Ramsesa I I I . — Neid misle da su Ahhiyava (s hetitskih natpisa) i Akaivaša (s egipatskih) grčki-
-Homerovi Ahejci, Arzava (s egipatskih natpisa) grčki-Homerovi Argivci, Danauna (s egipatskih natpisa)
Homerovi Danajci. Vidi: Forrer, »Vorhomerische Griechen in den Keilinschrifttexten von Bogasköi«,
Mitteilungen der Deutschen Orient-Gesselschaft, L X III (1924), 1 sq.; Forrer, Revue des etudes grecques,
X L ÏII (1930), 279. sq. Tako su mislili Kretschmer, Hrozny i neki drugi. U novije doba neki misle da
bi maloazijski Ahhiyava mogli biti identični skupini Akaivaša, ali se upozorava da nema dovoljno po­
tvrda za vezu spomenute skupine s Homerovim Ahejcima. — Vjerojatno su Danauna i Arzava upali u
Egipat iz Male Aziie. Ali, teško je pretpostaviti da bi oni imali nešto zajedničko s Homerovim Danaj­
cima i Argivcima. Vidi: Sommer, Walter Otto i drugi kod Bengtsona, Gr. Gesch., 44. Novije (Gum ey,
Schachermeyr i drugi) kod Chester Starra, o. c., I I .

55

'S
 IV, 1

\ Lingvisti su prema ostacima predgrčkih jezika u klasičnom grčkom po-

' tvrdili vjerodostojnost onoga što su arheolozi zaključili: da su u srednjohelad-
,sko doba došli u Egeidu oni Preheleni kojih je jezik dokumentiran natpisima
na »linearnom B« pismu — juznohelenski jezik, kako se odnedavno naziva;
'da je krajem mikenske epohe drugi val doseljenika, Dorana, donio ono što se
sada naziva sjevernohelenskim jezikom; da su i jedni i drugi kolonizirali
Egeidu; da ni u balkanskoj Grčkoj ni drugdje došljaci nisu uništili zatečeno
stanovništvo, nego od njega mnogo toga primili. N aju vjerljivije o tome svje­
doči činjenica da u klasičnom grčkom rječniku ima golem broj riječi negrčkog,
dijelom neindoevropskog porijekla.6
Grčka kultura ima u sebi razne komponente. 0 grčkom nasljeđu iz istoč­
nog i kretskog putem mikenskog pružaju potvrde pored lingvistike povijest
umjetnosti, religija, folklor. Grci su (zovimo tako i one najstarije indoevrop­
ske doseljenike) donijeli osnovne osobine koje su imali razni Indoevropljani'.
— jezik, religiju i folklor.7 Grčki se narod potpuno form irao na svom klasič­
nom tlu na Mediteranu u određenim prirodnim i ekonomskim prilikama pri­
mivši u svoj indoevropski sastav razne etničke elemente koji su tu otprije,
postojali, razvijajući neprekidno svoj jezik i kulturu.
Klasični grčki pisci nazivaju svoj narod helenskim, Hellenes, a dijele
ga na tri plemena: Jonjane, Eoljane i Dorane. Posebno spominju Homerove
Ahejce. Prema mitu, najstarijoj form i predaje, Hellen, praotac, imao je tri sina:
Dora, Ksuta i Eola (Doros, Ksuthos, A iolos).8 Ksut je po jednoj mitografskoj
verziji otac Jona i Aheja (Ion , Achaios).9 Povijesna podloga tih mitografskih
verzija leži u tome što su Jonjani, Eoljani i Dorani tri glavne, izrazite plemen­
ske skupine koje su od pamtivijeka predstavljale Helenstvo. Stanovnici Arka- 'i
dije na centralnom Peloponezu, Cipra i maloazijske Pam filije, inače malo
zapaženi od klasičnih grčkih historiografa, sačuvali su u svom narječju neke j
mikenske-ahejske elemente.101 ' ' *
Jonjani (Io n e s ),11 otkako ih povjesničari znaju, stanovali su u Atici, na
Eubeji, na Gikladskim otocima (osim Melosa, Tere i Astipalaje), na istočnim
egejskim otocima od Hi ja do Lera i u klasičnoj Joniji na zapadnoj obali Male
Azije od Smime do Halikarnasa. Prema tradiciji Atika je najstarija jonska
zemlja odakle potječu maloazijski i otočki Jonjani.12 Teško je zahvatiti naj­
dublju jonsku starinu. Nešto najstarije, izrazito jonsko, poniklo je, čini se, u
Atici i na Eubeji krajem mikenskog doba. Za dorskog nadiranja Jonjani su se|
odatle u' skupinama sukcesivno selili u Malu Aziju, a s njima manje skupinef
drugih grčkih plemena koje su se s vremenom stopile s Jonjanima. Herodot
(I, 146) nabraja te skupine..Neki su ugledni jonski rodovi u Maloj A ziji u po-

6 Hans Krähe, »Die Vorgeschichte des Griechentum nach dem Zeugnis der Sprache«, Die Antike,
X V (1929), 175— 194; cf. Chester G. Starr, o. c.
7 C. O. Müller je u djelu »Die Dorier« (1824) prikazao te indoevropske elemente kao specifično
»nordijske«. U nekih Nijemaca postala je popularna i pred pedesetak godina stala se forsirano zastupati
teorija o »nordijskom« porijeklu grčke kulture. Arheolozi su ukazivali na podudaranje dekorativnih motiva
na spomenicima sa sjevera i juga (meandar, spirala) i na velik broj nalazišta spomenika » halštatskog«
tipa u Srednjoj i Južnoj Evropi. Wilhelm Kraiker piše o dorskoj invaziji kao o »posljednjem, temelj­
nom, odlučnom« momentu koji je dao nordijski duh Grčkoj. Ta je interpreta^ja odbačena. ,
8 Hesiod, fr. 23.
7 Her. V II, 94.
10 Natpisi. • '
11 Jones, epski Iaones, biblijski: Jawan, na asirskim natpisima: Y A D N A (za Grke uopće).
12 Solon kod Aristotela, Ath. polit. 5.

56
 IV, 1

vijesno doba njegovali tradiciju o svojim pradjedovima ahejskog kraljevskog

da iz Pila.13
Po dijalektu, stilu u arhitekturi i u likovnim umjetnostima, kao i po ]
drugim osobitostima razlikovale su se dvije skupine Jonjana, azijska i atička,
ili jonska i atička. Maloazijski su se Jonjani pod utjecajem naprednijeg Ori-|
jenta kulturno izdigli prije ostalih Grka. Na divnoj obali, s dobrim agrarnim
zaleđem (doline rijeka Maiandros i Kaystros) izgradili su Milet, Efez, Fokeju
(Fhokaia), Klazomenu, Teos, Eritru (E ry th ra i), Lebedos, Kolofon, Mijunt
( Myus) i Prijenu. Tih deset gradova i dva otočka — Sam i H ij ( Chios) — po­
znati su u povijesti kao jonskijlpdekapolis, stara federacija jonskih gradova.14
Jedni su se od tih gradova razvih~na"ostacima stanica iz kretskog i mikenskog
dcba. Atički su se Jonjani izdigli nešto kasnije od svojih maloazijskih su­
plemenika, ali su kasnije prestigli i njih i ostale Grke.
Dorani {Dores, Dorieis) — o njihovu se doseljenju sačuvalo toliko priča —
bili su veliko i snažno helensko pleme. U povijesno doba dorske su zemlje:
gotovo cijeli Peloponez (bez Arkadije i nekih manjih područja, npr. u Elidi)
s korintskim Istmom i Megaridom, sva srednja Grčka osim Beocije i Atike,
grèki krajevi u Epiru, otoci Jonskog mora, južni egejski otoci — Melos, Ki-
tera, Tera, Rod s mnogim malim — Kreta i jugozapadni dio Male_ Azije —jtzv_
Dc rida .(D oris), kojoj su pripadali susjedni otocTRod i Kos. Maloazijski Knid,
K<is na istoimenom otoku i rodski gradovi Kamir, Jalis i Lind ujedinili su se
u federaciju koja je u povijesti poznata kao dorski pentapolis. Spartanci su
najslavniji predstavnici Dorana (v. Gl. V I I ) . Njima stTh'ištoriografi posvetili
neusporedivo više mjesta nego njihovim suplemenicima. Svi su Dorani bili
uporni ratnici, čuvari tradicije, ratari, kulturno zaostaliji od Jonjana. Korin-
ćani su izuzetak u dobrom smislu kao najnapredniji dorski privrednici.
Tesali ja, Beocija, sjeverni egejski otoci i sjeverozapadni dio Male Azije
pripadali su od povijesnih vremena grčkim g g ljamma (Aioles, A ioleis). Tesa­
li ja je matična eolska zemlja — pod Olimpomrsijetom grčkih bogova. Tu su
nastale legende o Ahileju Pelejevu sinu, o Argonautima i druge koje su ušle u
grčku epsku baštinu. Ta zemlja u koju su najprije zakoračili grčki doseljenici
postala je izrazito eolska nakon dorske seobe i u vezi s njom. Zametak svega
pacla u ahejsko-mikensko doba. Eoljani su se preko sjevernih egejskih otoka
usmjerili prema maloazijskoj Troadi. Lezbos im je bio valjda posljednja od­
skočna tačka. O maloazijskoj E olid i najbolje nas obavješćuje . HerodotV,(I;
149— 151). Otok Lezbos i grad Mitilena na njemu u našem promatranju »eol-
skoga« zaslužuju najviše pažnje, i \ . ; . .
Od dorske seobe i pada Mikene do X olimpijade (776 pr. n. e.) prošlo je
približno četiri stotine godina u kojim a su Jonjani, Dorani i Eoljani izrazili
svoju plemensku osebujnost, razvili svoj ekonomski i socijalni život, osnovali
i djonekle razvili svoje gradove-države na Balkanu, u Maloj A ziji i na oto­
cima. Nema povijesnih izvora na osnovi kojih bismo mogli pobliže govoriti q
počecima i toku tih zbivanja. Arheolozi se kronološki orijentiraju prema pe«j
riopizaciji keramike i predmeta (karakteristične su fibule) nađenih, s n jom !
Pràna toj periodizaciji slijedile bi jedna za drugom: » submikenska« epoha
(priva desetljeća nakon pada Mikene), epoha »p roto geometrijsko ga stila« (X I
st.), epoha »geom etrijskog stila« (X i I X st.) i epoha » zrelog« geometrijskog ili *I

i 13 Mimnermos, fr. 12 (ed. Diehl) spominje dolazak Ahejaca iz Pila u Aziju. — H. T. Wade-Gery u
American Journal of Archaeology, L II (1948), N . 1, 115 sq. nastoji arheološki dokumentirati tradiciju
o Ajiejcima iz Pila koji su se, bježeći pred Doranima, sklonili u Atiku i u Malu Aziju.
I 14 Tradicija o maloazijskim Grcima: Her. I, 141— 151. i passim.

57
 IV, 2

»dipilonskog stila« (V I I I st.). Pobliže se o tome govori u povijesti grčke umjet­

nosti i u povijesti Atene, u koje nekropoli zvanoj Keram oikos ima sačuvanih
grobnica iz svih spomenutih epoha s grobnim darovima (posuđe, fibule i dr.).
U osmom stoljeću data je epska sinteza svih tih četverostoljetnih zbivanja.
Sve je umjetnički dočarano u Homerovim pjesmama.

Dipilonski pithos

2. NAJSTARIJI PISANI ^SPOMENICI.

POČETAK KNJIŽEVNOSTI. HOMEROVE PJESMEI

I i Pismo. Herodot saopćava (V , 58. sq.) da su Grci prim ili pismo od Feni-
çana. Kretsko-mikensko slogovno pismo pružalo je samo ograničene moguć-
posti za pismeno izražavanje. Zbog toga se u Grka nije održalo. Silabioki nat­
pisi na Cipru ostali su usamljeni. Grci su do osmoga stoljeća prihvatili fenički
Ialfabet. Taj, kao i drugi semitski alfabeti, nije imao znakova za vokale. Imao
;je nekoliko znakova za aspirate, koji šu Grcima tuđi. Grci su ih upotrijebili
j za vokale. Tako su dobili slova od A do T u alfabetu. Sami su izmislili još
/neka slova. Napustili su p rije primljene feničke »v a v « i »k op p a « (F i Q; Ri-
j mljani su ih zadržali kad su prim ili grčki alfabet). Tako je stvoren grčki alfâ-
I bet s dvadeset i četiri slova, od alfa do omega. Grci su najprije pisali na
! semitski način, od desna ulijevo. Nakon kolebanja napokon su, kao i drugi
'1 Indoevropljani, ustalili pisanje slijeva udesno. Stari spomenici pokazuju da

I se pisalo i » bustrophedon« ( bous — vol; strepho -— okrećem se), kako volovi

pri oranju prelaze s jedne brazde na drugu — naizmjenično: zdesna pa slijeva.

Najstariji su sačuvani grčki pisani spomenici alfabetskog pisma natpisi

(pisani incizijom ili bojom ) na vazama iz kraja osmoga stoljeća, nađeni u
Atici (na brdu Hymettos, na atenskoj agori, na Dipilonskom groblju, u Ele-
uzini), na Egini, Itaci i Ishiji. Malo su mlađi od njih natpisi na kamenu i na
bronci iz Tere, Melosa i Krete. Pisani su najstarijim alfabetom. Alfabetima
ovdje nazivamo tipove, stil slova. Razlikuju se (prema natpisima) četiri glavna

58
 IV, 2

tipa starogrčkih alfabeta: alfabet Tere i nekih drugih egejskih otoka, jonski
ili orijentalni alfabet, atičko-cikladski i halkidski ili zapadni. Pisalo se na ka­
menu, drvu, koži, metalu (lim ) i na keramici. Ostrakon, odlomak keramičke i
vaze ili crijepa, bio je najdostupniji za kratku bilješku. Vjerojatno su u sed- ,
mom stoljeću Grci (Jonjani) počeli pisati na papirusu. S tim je u vezi pojava !
književne proze (v. dalje). Nepisana književnost, narodna poezija, epika kao /
najstarije književno stvaralaštvo ima svoju kronologiju.

Homerove pjesme. Dva najslavnija spomenika antičke literature j

jesu Ilijada i Odiseja, dva divna starogrčka epa. Ilijada (Iliy a s) je ep o Ilionu- j
-Troji u dvadeset i četiri pjevanja s ukupno 15 693 stiha (heksametri). U njoj j
su opjevane neke epizode iz posljednje godine trojanskog rata. Odiseja j
(Odysseia) je ep o Odiseju, također U dvadeset i četiri pjevanja s ukupno j
12 110 heksametara. Tu su opjevane zgode i nezgode koje je, po priči, doživio \
junak Odisej (Odysseus) na povratku iz Troje. \
Grci i Rimljani općenito su držali da je Ilijadu i Odiseju spjevao slijepi
pjesnik Hom er (H om eros). Neki su njihovi filolozi tvrdili da Ilijada pripada
Homeru, a Odiseja nekom drugom pjesniku. S Ilijadom i Odisejom povezuju
se od starine neke manje epske pjesme, navodno Homerove. ‘
Sačuvalo se nekoliko Homerovih biografija s raznim legendama o geni­
jalnom pjesniku, kojega su mnogi gradovi držali svojim građaninom:
»Smyrna, Chios, Kolophon, Ithaké, Pylos, Argos, Athénai«
(Anthologia Palatina 16, 298)

Kao Homerov rodni grad spominju se i Kyme i neki drugi gradovi. He­
rodot bilježi (I I , 53) da je Homer, kao i Heziod, živio četiri stotine godina
prije njega. , . . . —
PjesniČkoremek-djelo
»Srdžbu m i boginjo p o j Ahileja Pèle ju sina,
pćgubnu štćno Ahâjcima bézbrojne jâde zadäde.«
(A, 1 -2 )

Teško je ukratko dati književno-estetsku analizu (vid i u historijama

književnosti). Homer — zovimo tako navodnog autora slavnih poema — pri­
kazuje život u svima oblicima. Vodi nas u bojnu vrevu, na zbor boraca, u

59
IV, 2

žučnu svađu (odmah na početku), na dvoboje, na ljubavne sastanke, na sijela

bogova gdje ima i šale. Za njih je, samo za bogove, uživanje, a za nas patnja.
Homer slika ljudske osjećaje. Slika ih vjerno i snažno. Često slika ljubav —
očinsku (P rijam ), majčinu (Hekuba), bračnu (Andromaha), prijateljsku (Ahi-
lej i Patroklo), vedru bez erotike (Nausikaja) i grešnu (Kalypso). Mnogo je
epizoda; jedna je od ljepših rastanak Hektora s Andromahom i sinčićem Asti-
janaktom (Z, 394. sq.).1 Potresan je prizor starca Prijama:
»S jé ti se ôca svog, Ahileju, bozima slični,
ovakvog ko što sam ja, na teškom stârosti putu«
(ft, 486-87)

Homerovi su likovi heroji, ali su ljudski bliski. Ahilej je idealan heroj,

najjači je i najhrabriji; ali je čovjek. Oplakao je Patrokla. Ganula ga je sud­
bina nesretnog Prijama, koji mu je ljubio ruku, onu što je pogubila njegova
sina. Hektor je možda najsvjetliji lik u Ilija d i iako je Trojanae. Agamemnon
je silnik. Svaki je junak svoga kova. Odisej kao da'nije Ahejäc, ni po imenu,
ni po karakteru. To je lukavi epirski seljak. Tu je i Tersit, nezadovoljni kriti-
kant, šiljaste glave. Bogövi, kab i ljudi7ljube i mrze, zavide sretnima. Miješaju
se u ljudske stvari. Dobroćudan je Hefest, kovač kod mijeha. Životinje su date
zorno. Drag nam je Pedasos, treći konj što vuče Ahilejeva kola, koji nije bio
božanske krvi kao ona dva, ali je siromah ipak nekako stizao tapkajući s
njima. Noću konji spavaju kao što spavaju ljudi, sanjajući »o konjskim stva­
rima svojim «. Lijepe sličice. Bezbroj epizoda. Homerova je poetika uzor. Tu
su najklasičnije metričke sheme, cezure, pjesničke figure, poredbe.
» Kakav je lišću rod, i ljudim a takav je uprav.
Jedno po zemlji lišće razbacuje vjetar, aV raste
u šumi brsnatoj drugo, kad proljeće nastane op et«
(Z , 146. sq.)

»K o što kad vjetar pljevu po gumnu svetome nosi« (E, 500); »K o što kad po­
toci zimski s vrhova planinskih teku« (A , 452); »K o što o prebučni žal kad
morski valovi navru« (A , 422); »K o što se pod nebom cika ždralova čuje kad
bježe« (B, 3); » Ko što kad ono Z e fir ravnu uzljulja njivu — sinuvši na nju
silno a ona klasjem se klanja« (B, 147— 8); »K o što se magarac lijen dječacima
opire iduć — nehtijuć naprijed on, a mnoštvo ga batina b ije« ( A , 558— 9). Po-
redaba napretek. Slike su veoma žive.
A onaj užaren kolac u Ciklopovu oku i rana što cvrči kao užareno željezo
u vodi (i, 391. sq.)! Ilijada je snažna, Odiseja zabavna. Ciklopi i Lestrigonci,
Kirka i Lotofazi, pa Eol i mnogi drugi zaokupljaju maštu ugodno i zdravo. U
Odiseji se prizori nižu, jedan ljepši od drugog.
»G rlim ti koljena, gospo, bila ti bog ili žena«. Draga je Nausikaja (Ç,
149. sq.).

1 Broj pjevanja Ilijade navode klasični filolozi velikim slovom grčkog alfabeta, Odiseje malim:
Pjevanje: I, II, III, IV, V, V I, V II, V III, IX , X, X I, X II, X III,
Ilijade: A B r A E Z H 0 I K A M N
Odiseje: a ß Y S e ç TI 0 l X V- V

Pjevanje: X IV , XV, X VI, X V II, X V III, X IX , XX, X X I, X X II, X X III, X X IV

Ilijade: H 0 n p E T Y X ¥ n
Odiseje: 0 « p CT i u <P X * u

60
 IV, 2

Ilijada i Odiseja ubrajaju se u najslavnija djela svjetske književnosti,

li, pored svoje književne, estetske vrijednosti one imaju i veliku važnost za
zpanost kao izvor za povijest, etnologiju, filologiju i dr.2
H o m e r o v o p i t a n j e . Antička shvaćanja o Homeru i njegovim
t jesmama — Ilijadi i Odiseji — održala su se do osamnaestog stoljeća kada
je Nijemac Friedrich August Wojfjspisom » Prolegomena ad H om erum « (1795)
pokrenuo »Hom erovo pitanje« tvrdeći da ni Ilijada ni Odiseja nisu djelo jed­
nog pjesnika, nego da je svaki od tih epova nastao spajanjem i kompiliranjem
raznih, starijih i mlađih, grčkih narodnih pjesama. Prije W olfa u istom smislu
pisao je Francuz Abbé D’Aubignac, čije je. äjelo dugo.ostalo,nezapaženo.3
W olf veli da'u Homerovo doba Grci nisu imali pismo prikladno da se
zabilježe tako velike poeme; da se u onako primitivnoj sredini nije osjećala
potreba za publiciranjem tako golema književnog djela; da su pojedini dijelovi
Ilijade i Odiseje različite umjetničke vrijednosti; da u tim pjesmama ima
svakojakih kontradikcija; da se u raznim dijelovim a istog epa vide razne civi­
lizacije i razni društveni sustavi. _lJnitaristi odgovaraju na W o lf ove pri­
mjedbe da je pismo postojalo; da je ftom erova epoha epoha visoke civiliza­
cije; da se i u mlađih dobrih pjesnika vide neujednačenosti i nedosljednosti;
da je prirodno što u Homera ima i dobrih i loših stihova4; da su kontradikcije
iji. njega nastale kasnijim umetanjima; da kontradikcija ima i u nekih drugih
pjesnika; da je Hom er opjevao stare junake kako je znao, stavljajući ih kat­
kada u društvenu sredinu koja im povijesno ne odgovara.
! j| Još nije riješeno Homerovo pitanje. O tome se mnogo napisalo. Jedni su
Ij 2ja Wolfa, drugi protiv njega. Na jednoj i drugoj strani ima uglednih učenjaka.
jj Zna se da su Ilijada i Odiseja, onakve kakve su sačuvane, uglavnom redigirane
ij i Ateni u Pisistratovo doba, dakle u šestom st. pr. n. e.5
I tJ ramm stoljećima prvog tisućljeća pï\n. e. aedi su pjevali, a od sedmog /
st. pr. n. e. rapsodi su recitirali pred slušaocima razne epske pjesme sa sadr- I
ipjem iz premikenske, mikenske i postmikenske epohe. Iz tog epskog materi-!/
jala iz raznih vremena stvorena je Homerova epopeja. Sve više prevladava j
1nišij enje da je neki nadaren pjesnik komponirao Ilijadu uzevši kao osnovnu
Î emu — jezgru — Ahilejev gnjev i okitio je zanimljivim epizodama. Nadareni 1
pjesnik prepjevao je narodne pjesme iz starijeg i mlađeg vremena. 1
T r o j a n s k i r a t . Priča je o trojanskom ratu jednostavna.- Trojanski I
kraljević Paris oteo je Menelaju, spartanskom bazileju, ženu — lijepu Helenu.
Ahejci su iz raznih krajeva, pod vodstvom svojih plemenskih bazileja, udarili
na Troju koju su nakon desetogodišnjeg opsjedanja osvojili i vratili se u do­
movinu s lijepom Helenom i bogatim plijenom]
!_______
2 Sve što je opjevano u knjigama (pjevanjima) II—X X I I Ilijade dogodilo se za svega osam dana.
Zbivanja iz knj. I i X X III— X X IV trajala su nešto duže (ne više od pedeset dana). Pjesnik raznim alu­
zijama ukazuie na druge epske događaje, pretDOstavljajući da su čitaocu ili slušaocu poznate legende o
Peleju i Tetidi, o Parisu koji je presudio koja je od tri božice (Hera, Atena, Afrodita) najljepša, o
btmici lijepe Helene, o uzrocima i toku trojanskog rata. Mnogo je toga evocirano govorima i dijalozima.
Junaci u Ilijadi »bolji su od današnjih ljudi«, piše Aristotel (Poetika, 4). Za Homera su mase
poraća nešto sekundarno. Spominju se samo ako su u vezi s vođama (M. Croiset). Sva slava pripada
/odama — Agamemnonu, Ajantu, Nestoru, Odiseju, Diomedu, Idomeneju, Patroklu, Prijamu, Parisu, Eneji,
Sarpedonu, a nadasve Ahilu i Hektoru. Tu su i tri heroine svoje vrsti — Helena, Andromaha i Hekuba.
To su nosioci trojanske drame. Nije im opisan fizički lik. Ocrtan im je karakter. Epitetima su karak-
erizirani bogovi, junaci, gradovi, zemlje, rijeke, životinje, oružje. Neki homerski epiteti potječu iz
Irugih epova (»Brzonogi« Ahil ničim ne potvrđuje taj epitet).
3 Fr. A. Wolf, »Prolegomena ad Homerum sive de operum Homericorum pristina et genuina
drma variisque mutationibus et probabili ratione emendandi«, Halis Sax. 1795;
, - . A bbérD-Aubignac, » Coniectures a c a d é m iq u e s «,}]^ ,___
* »Qiiandoque'bonus dormitat Hômérüs «,Y£or., Epist., II, 3, 359.
5 Cic., De oratore, I II, 34.

61
 IV , 2

U Ilijadi je opjevano samo nekoliko epizoda iz posljednje godine trojan­

skog rata. Ostale priče o trojanskom ratu opjevane su u drugim epovima koji
su činili ciklus narodnih pjesama o Troji, najpopularniji epski ciklus kod
Helena. Poznata su nam imena nekih cikličkih pjesnika i naslovi njihovih
.poema. Mlađi antički i bizantski pisci citiraju ili prepričavaju ponešto iz te lite-
rature. Rimski pj esnik V ergiliie očito je po cikličkim epovima opjevao pad
Troje, u ..drugom,pjevanju svoje/Éneide. Po tradiciji ’sastavljen Jeju^çgtvffôm
stoljeću n. e. latinski prozni spis »D e bello_Troiano<<V‘Pjesnici i pripovjeđacf~~
;u srednjem vijeku mnogo su obrađivali temu o trojanskom ratu. Imamo i
hrvatsku verziju. Sve je to, posredno i neposredno, poteklo iz cikličkih epova.
Priča o trojanskom ratu razvila se tijekom stoljeća i inspirirala je knji­
ževnike i likovne umjetnike da je obrađuju i uljepšavaju. Ali, trojanski je
rat povijesni događaj. To je utvrđeno arheološki, iskopinama u Hisariiku.
Prema,antičkoj predaji on je vođen 700— 80,0, godina prije^.pQhoda..AIeksandra_
Velikog na Istok (po Time ju 820, po ,E foru. 735 godina prije Aleksandra Veli-
kog) ^,pkmdvanaestog^stoljeća.pr,.nv e%Iz t o g su doba i ru ševineTroje » V II a«
(po Blegenu). -
Prema Homerovim pjesmama stanovnici su Ilija-TrojeJđij dL(Trojan ci),
Dardanci, Teukri. Saveznici su im primorci iz Helesponta, Propontide i Ponta,
neki iz Južnog dijela Male Azije i Peonci iz doline rijeke Aksiosa (Vardara).
Drži se da su to indoevropske — uglavnom frigijske, tračke, možda i ilirske
— etničke skupine među kojima je možda bilo i Neindoevropljana. Grci-Ahejci I
" sa svima njima vodili su dugotrajne borbe za ovaj plodan, trgovački i stra- !
“teški važan »trojanski« kraj* U zaleđu je Troje plodna dolina rijeke Skaman-
dra, kojom su vodili trgovački putovi na Istok. Nadohvat je Troje Helespont
gdje su Trojanci jamačno dominirali ulazom u Propontidu i Pont, gdje su
.grčki mornari i trgovci od pamtivijeka bili zainteresirani,~kak5~še~vidi iz tra-
dicije sačuvane u legendi o Argonautima. J r
Trojanski rat i seoba Dorana vremenski se približno podudaraju. Jedni
-Ahejci otjerani od Dorana ili drugih, tražili su komad zemlje na egejskim oto­
cima i u Maloj Aziji, drugi baš pod Trojom.
- U^doba pada Troje p a lo 4 e i-hetitsko carstvo. Tada su i »pomorski na­
g o d i sa sjevera« udarali na Egipat. Sve je to bilo u svezi sa završetkom dugo-
t ra j ne?seobe Indoevroplj ana.

Homerske r e a 1i j e. četiri stoljeća grčkih zbivanja približno

. 1200—-S00.,pr. n. e. nazivamo homerskbm, herojskom ili prijelaznom epohom.
Eduard Meyer i neki drugi to su nazvali grčkim srednjim vijekom. O tom |
razdoblju u nedostatku povijesnih izvora govorimo na osnovi Homerovih pje- I
sama. Narodni je pjesnik dao trojanskim junacima, kako je znao, nešto pre-1
mikenskoga, nešto mikenskog, a mnogo toga prema shvaćanjima svoga doba. f
JJmijeće je danas sve to raspoznati.
Grci svih vremena..u.j3i^Qm-.su>rebu ^ atariX stočari. Od najstarijih vre-
_ mena n a jb đ ljršif ratnici znali prigrabiti veće komplekse dobre zemlje. Home-
- rovi su bazilejii bolji zemljoposjednici. U I lijadi, u opisu Ahilejëva štita pxika-
- žan je. idealan zemljoposjed. Hefest je na štitu što ga je skovao ukucao, kako bi
“danas arheolozi rekli, plastičnu dekoraciju s prizorima iz seljačkog života,
prikazavši njivu sa žeteocima, vinograd i ’vinogradare, pašnjak i stado s pasti-
¥ rima, kolibe, obore, staje; seljački alat — plugove, srpove i drugo te gospo­

62
 IV, 2

dara, bazileja koji nadzire.® U kući bogatog bazileja Alkinoja pedeset sluš­
kinja (ropkinja?) obavlja kućne poslove. Jedne melju žito u žrvnju, druge
predu, tkaju, vezu. Gospodarica nadzire.7 Na manjem posjedu poljoprivrednik
radi s dva-tri roba.8 Seljaci bezemljaši su najamnici, teti, kod posjednika. Sto­
čarstvo je vezano za poljoprivredu. Bazileji su ne samo zemljoposjednici nego '
i vlasnici velikih stada sitne i krupne stoke.9
U Homerovim se pjesmama spominju kovači, drvodjelci, brodograditelji,
zidari, lončari, tkači, zlatari i drugi obrtnici, ili se spominje proizvodnja koja
bi po našem shvaćanju pripadala djelokrugu spomenutih obrtnika. Poučan je
i u tom pogledu opis Hefestove kovačnice_ u Ilijadi.10* Zapravo, homerski obrt
nije izrazito specificiran. Odiše i, dobar junak, dobar je zidar i .brodograditelj.
Homerovi liječnici, vrači, glasnici, pjevači i neki drugi idu u red obrtnika.
Svi su oni demijurzi„Cdemiurgoi) .
U Homerovim se pjesmama na više mjesta spominje trgovina u obliku
zamjene. Trgovci s Lemnosa daju trojanskim junacima vino za bakar i željezo,
~ za" volove, volovske kože i za robove.11 Trgovalo se i s dalekim zemljama, npr.
s Egiptom i Etiopijom.12 Mnogi su Homerovi privrednici pomorci. 0 tom ima
potvrda u Ilijadi. Odiseja je zapravo ep o grčkom pomorstvu.

Društvo. Socijalni poredak nije u Homera uvijek isti zbog raznih vre­
mena i sredine iz kojih potječu pojedini dijelovi epa. Negdje se nazire izrazito
f rodovski društveni poredak, negdje^Jđasno robovlasničko društvo s ostacima
rodovskog sistema. Izrazite su tri homerske društvene jedinke: rod, bratstvo i
pleme.
Rod ( gr. genos, lat. gens) društvena je formacija-u-kojoj~su svi članovi-
vezani’ kr\mim srodstyom. G rčkj genos u razvijenoj form i —- elementi se zapa-
žaju i u Homerovim epovima — ima ove osobine: članovi roda drže se potom­
cima zajedničkog pradjeda, u te m e ljite lji roda, kojega poštuju kao heroja. Čla­
novi roda^obrađuju, zajedničku zemlju. Imaju, zajedničko groblje, zajedničke
kultovérna prvoimmiestu kult pređa, kult heroiaj>smvača.13 Sve to nije izra­
zito dokumentirano u epu, ali je osobitost nešto kasnijih vremena, vjerojatno
kao nasljeđe iz starijeg doba. članovi roda, a to je m rocjta osobitost homer-
skih boraca, zajedno idu u bpj^ m e^ sob n o še brane. Čovjek izvan rodovske
zajednice nezaštićen je i preden . T akvi su homerškE teti. Npkolikor rodova či­
nilo j e bratstvo — fratri ju. n ekoliko.fra tri j a p Jeme^— u
TH ja d i, savjetuje Agam em nonam ekapbsffoji vojsku po fratri jama i filama da.
se članovi fratri je, odnosno file, međusobno pomažu.14
U razvijenijem homerskom društvu tri su glavna društvena organa:
.. bazilej, vijeće i narodna, skupš tina^ Bazilej i ( basil eus, pl. basileis) su zapovjed­
nici četa koje su doveli iz svoga kraja. Tako je Ahilej bio bazilej Mirmidonaca
i drugih koje je sa sobom doveo iz Tesalije, Odisej bazilej otočana s Jonskoga
mora, Nestor bazilej iz Pila, Idomenej bazilej Krećana i mnogi drugi; nad svima

‘ Ilijada, X V III, 541—589.

^ Odiseja, V II, 81— 132.
“ Odiseja, I, 190.
9 Odiseja, X IV, 100. sq.
»o Ilijada, X V III, 368. sq.
»» Ilijada, V II, 467—475. Robni,, je ekvivalent obično bio vol. Glaukovo zlatno oružje vrijedno je—
sto volova, a mjedeno Diomedovo^đevet'(Ilijada,* V I, 235—236)*.
^ Odiseja, III, 301. sq.‘, IV , 84 i passim. Vidi ostale primjere kod Cagnat-Besnier u Daremberg-
-Saglio, Diet., s. v. »Mercatura«.
1J"Engels, Porijeklo porodice, privatnog vlasništva i države, Gl. IV.
Ilijada, II, 362. sq.

63
IV, 2

je Agamemnon, bazilej iz Mikene. Nabrojeni su u »Katalogu lađa« (B, 816-877).

Bazileji su najbolji junaci, njima se daje najviše ratnog plijena. Među njima
jedni su veći (basileuteroi), drugi manji. Na malom feačkom otoku bilo je
trinaest bazilej a, s Alkinojem na čelu.15 To je u skladu s podacima koji pro­
izlaze iz »linearnih B« natpisa iz Pila prema kojima je bazilej (P A S IR E U )
jedan od funkcionera podvrgnutih vrhovnom glavaru (VANAKA, anaks).
Ahej.skimJ3azilejima.p 0 d Trojom-Agamemnon je. anaks.
Homerovo vijeće — bulé — starješina razvijena je društvena ustanova
u kojoj su »najbolji« — aristoi. Članovi vijeća nazivaju se sad bazilejima, sad
gérontima.. Oni surađuju s vrhovnim bazilejem, anaktom Agamemnonom, pri­
znajući mu prvenstvo, ali mu katkada i prkose.
Homerova narodna skupština, agora, ima važnu ulogu u ratu. Ako je po­
trebno, bazileji pod Trojom sazivaju narod, »ahejske sinove«, u skupštinu.
Skupština je pod Trojom zbor svih vojnika. Na njoj se odlučuje o ratu i miru,!
0 vojničkoj akciji koja se kani poduzeti, o podjeli plijena i o drugim važnim^
pitanjima (sistem vojne demokracije, po Engelsu). U Odiseji (II , 6. sq.) javlja
se narodna skupština i u mirno doba. .0 njoj nije sve jasno,
Homer slavi i idealizira bazileje — najbolje, najplemenitije.16 U sjeni su
bazileja srednji i mali. Bezemljaši, teti, koji rade kao najamnici u zem ljopo­
sjednika, spominju se kao~najbjeđniji_lj uđi.17
Homerska je Grčka puna gradova (p oleis). Na Kreti ih ima približno
devedeset.18*Ima ih mnogo na Peloponezu i drugdje. Pjesnik im daje političke
osobitosti iz raznih vremena.
Homersko društvo poznaje robovlasništvo. Robovi (dmoes, d ouloi) ve-
ćinom siTratni zarobljenici. Spominje se i porobljavanje koje su izvršili gusari.
Posluju trgovci robljem. »Žena mnogim poslovima vješta« prodana je za četiri
vola.10 Jedna je mlada ropkinja procijenjena na dvadeset volova.20 Primjera
ima mnogo. Ali, agrarna i druga proizvodnja nije bila tako razvijena da bi u
većoj mjeri trebala robovske radne snage. Osim toga i žene i djeca bazileja
obavljaju svakojake poslove u kući i izvan nje. Andromahina braća pasu ovce.
Nausikaja pere rublje. Lijepa Helena i Penelopa tkaju i vezu. Najteže..sezonske
poljske poslove obavljali su nadničari, teti. Robovi su radili uz slobodne nad­
ničare. Odisejevo stado čuvaju najamni i vlastiti pastiri.21 Malo se spominju
robovi muškarci. Klasičan je Odisejev svinjar Eumej. Ropkinja je mnogo. Na
idealnom Alkinojevü dvoru ima ih pedeset.22 Toliko i u Odisejevu na Itaci.23
Broj kao da je konvencionalan za oznaku velikog. Često se spominju,»sluge«...
1 »sluškinje« ( amphipoloi, dmoai) za koje je teško reći da li su robovi-ropkinje
ili ne. Može se načelno tvrditi da je u razvijenom društvu bilo više robova.
Uvijek ne odlučuje kronološki moment. Natpisi iz Pila s mnogim potvrdama
o robovlasništvu svjedoče da su odlučivale ekonomske prilike, a one su za
robovlasništvo bile različite u vremenskom i u regionalnom pogledu.

>3 Odiseja. V III. 390. sq.

16 Vidi u Ilijadi, II, 212. sq. epizodu o Tersitu, običnu vojniku koji se usudio kritizirati modnog
Agamemnona.
17 Odiseja, X I, 4S9. sq.
« Odiseja, X IX , 174.
« Ilijada, X X III, 704— 5.
20 Odiseja, I, 430—31.
' 2i Odiseja, X IV , 102.
22 Odiseja, V II, 103. sq.
23 Odiseja, X X II, 421.

64
 IV, 2

BIBLIOGRAFIJA

P. Kretschmer, Einleitung in die Geschichte der griechischen Sprache, Göt-

tihgen 1896. i mnoge Krečmerove studije u periodicima; A. Meillet, Aperçy' d'une
histoire de la langue grecque, (4. izdanje), Paris 1935; E. Schwyzer, Griechische
'Ifammatik, I—III, München 1939—1953;
A. Jardé, La formation du peuple Grec, Paris 1923; J. L. Myres, Who were
the Greeks?, Berkeley Cal. 1930; H. Krähe, Die Indogermanisierung Griechenlands
und Italiens, Heidelberg 1949; V. Milojčić, »Die dorische Wanderung im Lichte der
vorgeschichtlichen Funde«, Archäologischer Anzeiger, 1948—1949, 12—36;
Mnogo studija u periodicima. Citiraju se u udžbenicima grčke povijesti. Pre­
gled sovjetske literature novijega doba (za razdoblje 1956—1960) v. u Vestniku
drevnej istorii, 1961, sv. 4, str. 17. sq.
P. Mazon, Introduction à Vllliade, Paris 1942; L. Pareti, L'epica e le origini
greche, I—II, Firenze 1942; E. Bickel, Homer. Die Lösung der homerischen Frage,
Bpnn 1949; H. L. Lorimer, Homer and the monuments, London 1950; G. Patroni,
Commenti mediterranei alVOdissea di Omero, Milano 1950; B. Marzullo, II proble­
ma omerico, Firenze 1952; E. Mireaux, La vie quotidienne au temps d'Homère,
Paris 1954; T. L. B. Webster, From Mycenae to Homer, London 1958. To je samo
izbor. Vidi u priručnicima povijesti grčke književnosti. Vrlo informativno o tom
u uvodu k petom izdanju Maretićeva prijevoda Ilijade, Zagreb 1948 (izvod iz sovjet­
skog djela).
 V

GRČKI GRAD OVI-DRŽAVE OD VDI DO VI ST. PR. N. E.

1. STARIJI GRADOVI
Polis. Stari Grci nikada nisu osnovali zajedničku državu u kojoj bi se
svi udružili. Njihova omiljela državna form a bio je polis, grad-država, kakvih
su imali vrlo mnogo.
Na pojavu polisa utjecale su uglavnom ove okolnosti: razvitak obrta i
trgovine; odvajanje obrta od seljačke privrede; raspadanje rodovskih zajed­
nica; jačanje individualne proizvodnje i privatnog vlasništva; pretvaranje pa­
trijarhalnog robovlasništva u klasično klasno; postanak klasa; suprotnosti iz­
među seoskih proizvođača i proizvođača u većim središtima; suprotnosti iz­
među vladaj uče klase i narodnih masa. Pri tom su koincidirale razne okolnosti.
Već u Homerovo doba polis ie utvrđenje, kultno i administrativno sre-
dište. Zemljopisni položaj/Ekonomske prilike, sastav građana i druge okolno­
sti utjecale su na veličinu, lik i važnost pojedinog polisa. Svaki je polis imao
svoje specifičnosti, svaki je od njih-proživio svoj povijesni život. Mnogi šu na­
stali na području gradova mikenskog doba. Od primitivnog polisa Homerova
doba s vremenom se razvio polis koji od osmog stoljeća sve više poprima kla­
sičan oblik.
Klasičan grčki polis, grad-država, ekonomska je i društveno-politička
zajednica na većem ili manjem teritoriju, s jednim glavnim vojničkim kultnim
i administrativnim središtem. Mnoge su gradove-države Grci osnovali sinoikiz-
mom (syn^zajedn o«, oijdzo »naseljavam, osnivam kuću«) — sporazumnim
udruživanjem nekoliko susjednih naselja u političku cjelinu.1 U međusobnim
borbama zazem lju te.su se države-gradovi širile jedna na štetu druge. »Svaki
je polis«, piše Platon, »prirodno u ratnom stanju sa svakim drugim, u ratu
koji i kad nije objavljen preko poslanika uvijek traje« (Platon, Zakoni, 626).
Pregled. Najviše se bila raširila Sparta (v. Gl. V I I ) koja je s okupiranom
Mesenijom u doba najveće moći imala oko 8 400 km2. To je izuzetno velik

» *Lakedemonski grad. . . niti je gusto naseljen niti ima hramova ni siajnih zgrada, nego je
uređen poput sela na stari heladski način« (Thuc. X, 10). Vidi kod Aristotela, Pol., I, 1, 8 o polisu, za­
jednici sela.

66
 V,1

posjed za grčki polis. Sirakuza, jedna od većih država-gradova, imala je 4 700

km2. Slavna Atena s cijelom Atikom oko 2650 km2; Teba oko 1000, Korint oko
880 km2. Grčki gradovi-države u Maloj Aziji imali su od 100 do 1 500 km2.
Mnogi otoci bili su posebni polisi (Del, Melos, Naksos, Egina, Sam, H ij; isto
ime otoka i grada). Na većim otocima, npr., na Kreti, Rodu i Eubeji, bilo je
više gradova. Neki napredni trgovački gradovi nisu bili teritorijalno veliki,
ali su bili gusto naseljeni. Do šestoga st. Milet, Sibaris i Kroton (v. dalje), tri
najnapučenija grčka grada tog vremena, imali su po tridesetak tisuća slobod­
nih stanovnika. Atena je u petom st. imala oko četrdeset tisuća; Sirakuza u
četvrtom st. pedeset do šezdeset tisuća (bez robova). To je u to vrijeme naj­
veći grčki grad. Nekoliko je gradova bilo i sa dvadesetak tisuća (npr. A rg).
Dvadesetak ih je imalo po desetak tisuća (npr. Efez, Korint i Teba). U mno­
gim gradovima broj se kretao između pet i deset tisuća. Egina je imala nešto
više od dvije tisuće (po Belochu).
Grčki primorski gradovi-države u kojima se više razvio obrt, trgovina i
novčana privreda brže su unaprijedili svoj društveni život. Ekonomski i druš­
tveno prvi su se izdigli gradovi u Maloj Aziji, i to u Joniji »fasadi orijenta«. U
osmom stoljeću maloazijski su Grci u svojim gradovima bili samostalni. U
sedmom stoljeću bili su napadnuti i poharani od Kimerana. U šestom stoljeću
lidijski su kraljevi Alijat (610— 561) i Krez (561— 546) postepeno okupirali sve
gradove maloazijskih Grka, ali su im dali autonomiju, zadovoljivši se dankom
i upotrebom njihovih luka. Oko 546. Perzijanci su srušili lidijsku državu i zau­
zeli Malu Aziju i tamošnje grčke gradove. Grci su živjeli pod jednakim uvje­
tima i nadalje kao pod Iiđanima, pa su se njihovi gradovi slobodno razvijali
i napredovali.
Prvi se izdigao M i l e t ( M iletos), grad-država s velikom lukom i širokim
agrarnim područjem, veliko zanatsko i trgovačko središte. U Miletu su se izra­
đivale skupocjene tkanine, nakit, pokućstvo, keramika, svakojaki predmeti od
bronce, željeza, zlata, srebra, vime, kože i drva. Milet je izvozio svoju robu na
sve strane prvenstveno morem. Njegovi su pomorci osnivali trgovačke baze
posvuda na Mediteranu. Osnovali su mnogo kolonija, najviše u Pontu i Pro­
pontidi. Zahvaljujući ekonomskom procvatu, Milet se kulturno rano izdigao.
Tu su seJayih-prvi_poznati grčki, filozofi i povjesničari. Tu je rano cvjetala^
likovna umjetnost. Od osmog do šestog stoljeća, u doba kad je Atena još bilaJ
beznačajna, Milet je bio jedan od najvažnijih grčkih gradova.. I
Uz Milet cvjetao je E f e z (Ephesos), napredan grad, koji je podržavao
uske veze sa susjednim Liđanima. Napredovali su i drugi jonski gradovi. F o-
k e j a, na primjer, istakla se kao metropola mnogih naseobina. Od otočkih
gradova brzo je napredovao jonski S a m o s , čiji su se poduzetni stanovnici u
svemu natjecali sa susjednim Milećanima.2 Samljani su od sedmoga stoljeća
imali dobre veze s Egipćanima od kojih su naučili mnoge korisne stvari (npr.
lijevanje bronce). Osnovali su mnogo naseobina. Svaki grad jonskog dodeka-
polisa ima slavnu prošlost.
Grčki gradovi u maloazijskoj Eolidi zaostali su za onima u Joniji. Istakla
se M i t i l e n a ( M ytilene), na otoku Lezbu kao metropola mnogih naseobina.
Eolski elementi u Homerovim pjesmama i pojava odličnih lirskih pjesnika
Alkeja i Safe u sedmom stoljeću na Lezbu, kao i tradicija o Eoljanima uopće
pokazuju da je eolski prilog u formiranju opće grčke kulture bio zamjeran.

2 »J Jottjani su kasnije { nakon Korinćana) imali jaku mornaricu u doba prvoga perzijskog
kralja Kira i njegova sina Kambiza pa su, ratujući s Kirom, na svom moru imali prevlast. I Polikrat,
tiranin na Samu, podloii sebi u Kambizovo vrijeme jakom mornaricom neke otoke« (Thuc. I, 13).

67
V,1

Tri grada na otoku Rodu — L i n d , J a l i s i K a m i r ( Lindos, Ialysos,

Kam eiros), zatim K o s na istoimenom otoku i K n i d (K nidos) na susjed­
nom maloazijskom poluotoku, u šestom stoljeću a možda i prije bili su udru­
ženi u dorsku federaciju, tzv. dorski pentapolis. Članovi ove federacije bili su
napredniji od drugih Dorana. Bili su na glasu kao pomorci i osnivači na­
seobina.
Među grčkim gradovima-državama na Balkanu rano su ekonomski i kul-
vurno napredovali Korint, Egina i eubejska Halkida. Prije njih cvjetao je Arg,
najbliži nasljednik Mikene. Do petoga stoljeća sve ih je dostigla i prestigla
Atena. . . .
K o r i n t (K orin th os), grad predgrčkog imena, nekad ovisan o Argu,
znamenit u homerskom svijetu, bio je barem od osmog stoljeća važno ekonom­
sko središte. Imao je luku na obje strane prevlake ( Isthm os) odakle su plo­
vili trgovački brodovi na sve strane. Korinćane je više interesirala zapadna
obala Balkana i Sicilija. Ondje su osnivali naseobine. Najveće su bile Korkira
na istoimenom otoku (danas K r f) i Sirakuza na Siciliji. Prema tradiciji Korin-
ćani su mnogo toga izumili ili usavršili u obrtu. Bili su, navodno, najbolji
grčki brodograditelji. Njihova je trijera prototip klasične grčke ratne lađe.3
'Korinćani su izvodili kvalitetne metalne proizvode (oružje, šljemove, posuđe).
Bili su vješti tekstilci, klesari i rezbari. Proizvodili su miomirise i drugo što
se moglo unosno prodati Grcima i bogatim barbarima. Nema sumnje, i mnogi
su drugi Grci bili aktivni u tom pogledu. Značajno je ipak da tradicija sve to
baš njima pripisuje. Herodot (II , 167) kaže da Korinćani cijene obrt više nego
ostali Grci. Timej spominje da je u korintskim radionicama radilo četrdeset
i šest mirijada robova (v. Gl. X III, 3). Brojka je preuveličana, ali svjedoči da
su se Korinćani uvelike koristili robovskom radnom snagom (barem od šesto­
ga stoljeća. Na drugom će se mjestu dati kronološki osvrt).
U blizini Korinta cvjetao je S i k i o n (Sikyôn), a između Korinta i
Atene M e g a r a (Mégara). Njihova je slava ostala u sjeni slavnih susjeda.
Sikion se privredno razvijao usporedo s Korintom. Arheolozima je teško raz­
likovati sikionske proizvode od korintskih. Megara je u sedmom i šestom sto­
ljeću osnivala naseobine na najsuprotnijim stranama, npr. Selinunt na Siciliji
i Bizant na ulazu u Pont.
E g i n a , na istoimenom otoku, nedaleko od peloponeske i atičke obale,
u Homerovo doba ovisna o Argu, rano se istakla u pomorstvu i trgovini. Egi-
njani su među prvima trgovali u dalekoj Ib eriji (H er. IV , 152). Zabilježeno je
da je na Egini radilo četrdeset i sedam mirijada robova (v. Gl. X III, 3). I tu
se može reći ono što je rečeno o prevelikom broju robova u Korintu. Koliko
1: su Eginjani cijenjeni u poslovnom svijetu, svjedoči činjenica da su mnogi grčki
I gradovi primili njihov sistem mjera i novca.
H a l k i d a i E r e t r i j a ( Chalkts, E rétria ) na Eubeji također su gra­
dovi koji su se rano ekonomski razvili i izdigli. Nakon vladavine rodovskih
aristokrata koji su posjedovali veća polja na otoku i vodili pretežno agrarnu
ekonomiku, Halkiđani su do sredine prvog tisućljeća pr. n. e. razvili zanate,
osobito obradu bakra koji su dobivali iz svojih rudnika (Chalkis od chalkôs

i »A kate se da su Korinćani prvi broditi onako kako mi danas i da su helenske trijere najprije
bile sagrađena u Korintu . . . Kako su Korinćani stanovali u gradu na prevlaci, od starine su imali tr­
govinu u svojim rukamaf jer su Heleni u staro doba saobraćali više kopnom nego morem te među so­
bom poslovali preko njihova grada« (Thuc. I, 13).

68
»bakar«). Proizvodili su, kao i Korinćani, brončano oružje, posuđe i drugo što
je imalo dobru prođu u trgovini izvan otoka. U tome su se s njima natjecali
Eietrijci. Jedni i drugi osnovali su velik broj naseobina, najviše na Halkidici.
N0ki gradovi, čak i Atena i Korint, primili su eubejski sistem mjera.
O Ateni, Sparti i Tebi, slavnim polisima, posebno će se govoriti; posebno
i o grčkim naseobinama koje su se razvile u napredne samostalne gradove.

2. KOLONIZACIJA ~
Općenito o kolonizaciji. »Heleni su se«, piše Tukidid, »i nakon tro-r
jahskog rata još selili i osnivali naseobine, tako da se Helada nije mogla
sn liri ti i podići. Povratak Helena iz Troje otegao se i uzrokovao mnoge pre­
vrate; a i bune su se mnogo dizale u gradovima zbog kojih su prognanici osni­
vali nove gradove. Sadašnji su Beoćani, šezdeset godina nakon zauzeća Ilija,
protjerani iz Am e od Tesalaca, naselili sadašnju Beociju . . . a Đorani su osam­
desete godine s Heraklidima zauzeli Peloponez. Jedva se nakon mnogo godina
He Slada trajno smirila i nije više zbog buna osnivala naseobine. Atenjani su
naselili Joniju i veći dio otoka, dok su veći dio Italije i Sicilije i neke krajeve
osijale Helade naselili Peloponežani. A sve je to bilo osnovano nakon trojan­
skog rata« (Thuc. I, 12).

69
V,2

Grci su se selili iz matične zemlje u razna vremena i osnivali naseobine

(lat. colonia; gr. apoikia = naseobina). Najviše se grčkih naseobina osnovalo
u V II I, V I I i V I st. U toj klasičnoj epohi kolonizacije, epohi »velike koloniza­
cije«, osnovane su mnogobrojne grčke naseobine na sjevernoj obali Egejskog
mora, na Propontidi i Pontu, u sjevernom Egiptu i Libiji, u južnoj Italiji i na
Siciliji, na mnogo mjesta uzduž sjeverne obale Sredozemnog mora od It a lije .
do Heraklovih stupova (G ibraltar), na Korzici i Sardiniji. Tada su se grčki
trgovci i kolonisti pojavili i na Jadranu.
Prema grčkim piscima uzroci osnivanju nekih naseobina bili bi: bijeg
pred osvajačem, političke borbe, želja za osvajanjem, savjet Delfijskog proro-
čišta. Pojedince su natjerali u emigraciju osobni razlozi: bijeda, nezadovoljstvo,
prijestup, avanturizam i drugo. Bilo je svega toga. U vjerljivo je Tukididovo i
Platonovo objašnjenje da je glavni razlog osnivanju naseobina bila prenase­
ljenost matičnog grada, metropole.4
U grčkim gradovima bila je zapravo »relativna prenaseljenost«. Po pra­
starim uredbama polis je imao utvrđen broj zemljoposjeda kojima je odgova­
rao jednak broj građana zemljoposjednika. Zemljoposjed — kler os (dorski
klaros — kocka, kockom određeno zemljište) nije se smio dijeliti ni otu­
đivati, nego se ostavljao u nasljedstvo najstarijem sinu odnosno najbližem na­
sljedniku. Djeca koja nisu naslijedila kleros (mlađa braća) činila su višak
stanovništva u državi-gradu. Periodična »prenaseljenost« povezana s proble­
mom agrara bila je u grčkom polisu glavni društveni problem. Taj se problem
najbolje rješavao osnivanjem naseobina. U njima su bivši bezemljaŠi dobivali
željeni kleros.
Klasičnoj grčkoj kolonizaciji prethodio je »pretkolonizacijski period«.
U njemu su mornari i trgovci hvatali veze sa stranim svijetom, osnivali u tu­
đim zemljama trgovačke baze, pojedinačno se iseljavali i spontano pripremali
teren za organiziranu kolonizaciju. Grčka jé kolonizacija »dvostran proces«,
s jedne strane Grka, s druge domorodaca u čiju su se zemlju Grci doseljavali.5*
U Odiseji (V I, 7—-10) priča se kako je Nausitoj doveo Feačane na otok
Sheriju, obzidao grad, podigao kuće i hramove i doseljenicima razdijelio polja.
To je najstarija grčka literarna predaja o osnivanju naseobina. Klasični po­
stupak pri osnivanju grčkih naseobina (od V I st. dalje) imao je mnogo for­
malnosti. Obično je najprije trebalo pitati Delfijsko proročište za savjet o
svemu. Iz metropole, matičnog grada, selilo se pod vodstvom oikista (gr.
oikistés; obično jedan oikist, katkada više njih). Kada se zauzelo zemljište za
naseobinu (borbom, kupovinom, sporazumom sa starosjediocima ili na drugi
način), mjerio se teren, određivalo mjesto za hram, klasificirala zemlja prema
položaju i obradivosti. Svaki je doseljenik dobivao svoj kleros koji je obu­
hvaćao teren za gradnju kuće (oikopedon) i zemlju za obradu. To je lijepo
dokumentirano na grčkom natpisu koji je nađen u Lumbardi, n^otoku K or­
čuli.3 Pojedine su naseobine imale' svoje'spečifičnostirOdnos naseobine prema
metropoli redovno je bio u znaku odanosti, odnos djeteta prema majci. Kat­
kada je naseobina ipak prekidala vezu s metropolom. Ponekad je među njima
dolazilo i do neprijateljstava. Krvne veze, isti kultovi i tradicija poštovali su
se, ali su ekonomski interesi bili važniji.
4 Thuc. I, 2; Platon, Zakoni, IV , 707. sq.
5 Kolobova, Vestnik drevnej istorii, Moskva 1949, II, 121— 131.
4 Lisičar, Crna Korkira, Skopje 1951, gdje je literatura.

70
 Grčki su naseljenici redovno bili kulturno razvijeniji od domorodaca u
čijoj su zem lji živjeli pa su na njih kulturno utjecali. Ali i Grci su od »bar­
bara« ponešto primili.

Sjeverne naseobine. Na sjevernoj obali Egejskog mora, na obalama Mra­

mornog i Crnog mora (Propontida i Pont) i u Azovskom moru Grci su, u epohi
»velike kolonizacije«, osnovali naseobine koje ovdje nazivamo sjevernim.
Sjeverno od Tesali je, na makedonskoj obali, Eubejci su osnovali naseo­
bine Pidnu i Metonu (Pydna, M ethone). Poluotok Halkidika (Chalkidiké) do­
bio je ime po eubejskim Halkiđanima koji su tu osnovali ne manje od trideset
i dvije naseobine.7 Jedna je od poznatijih.XoroMe. Na istom su poluotoku Eu­
bejci iz Eretrije osnovali Palenu ( Pallene) i druge naseobine. Tu su Korinćani
osnovali Potideju, a Grci s otoka Andra Akanthos, Stagiros i Sane. Istočno od
Halkidike, na tračkoj obali, prema Helespontu (Dardanelama) bile su Abdera,
Maroneja, Ainos i dr. (da ne spominjemo sve metropole). Na Tračkom Herso-
nezu bile su miletske naseobine K ardija i Limnai i lezbijske Alopekonnesos,
Sestos, Madytos. Na Propontidi,: na evropskoj (tračkoj) obali, važnije su na­
seobine Perinthos, Selymbria i Byzantion, a na maloazijskoj Abydos, Lampsa-
kos, Paisos, Parion, Kyzikos s otokom Prokonezom, pa Kios i Kalchedon. Naj­
više ih je miletskih.
Oko Ponta, Crnog mora (Pontos Eukseinos), Grci su osnovali mnoštvo
naseobina. Na maloazijskoj obali, od zapada prema istoku, nmiizaie su se:
Heraklea (Pontska), Sesamos, Kytoros, Sinope, Amisos, Kotyora, Kerasunt
(-sus), Trapezunt (Trapesus). Na kavkaskoj obali Phasis, Dioskurias i Pity os.
Na zapadnoj obali Ponta (od Bospora prema ušću Dunava) bile su Apollonia,
Mesembria, Odessos, Kallatis, Tom oi i Is tria ili Istros — posljednja pokraj ušća
istoimene rijeke (/sćros-Dunav). Dalje, još sjevernije: Tyras — na ušću istoi­
mene rijeke (danas Dnjestar), Olbia — kod ušća rijeke Hypanis (danas Bug)
i Kerkinna. Na Tauričkom Hersonezu (Taurike Chersonesos, danas Krim )
Chersonesos, Theodosia i Pantikapeion — danas Kerč. Na drugoj, istočnoj
strani Kimerskog Bospora Phanagoreia, a južnije od nje Hermonassa i Gorgip-
pia. Najsjevernija je u ovim stranama Tanais, na ušću istoimene rijeke
(danas Don).

7 Demosthenes, Protiv Filipa, III, 26.

71
 Većinu grčkih naseobina
na Pontu osnovali su Milećani.
Prema tradiciji Milet je na
Pontu osnovao osamdeset do
devedeset naseobina.8 Drži se
da su Milećani pri osnivanju
nekih pontskih naseobina bili
samo posrednici.
Grčki su trgovci iz cnio-
morskog zaleđa (naročito e-
vropskog) dobavljali žito, sto­
ku, kožu, drvo, rude, robove i
drugu robu. Tračani, Skiti,
Kimerani i drugi narodi ovih
krajeva održavali su s Grcima
trgovačke i kulturne veze preko svojih civiliziranijih ljudi. Arheološki spome­
nici svjedoče da se ovdje stvarala posebna, »mikshelenska«, grčko-barbarska
kultura.9

Grčke naseobine u Egiptu i Libiji. U Homerovim pjesmama (npr. Od.,

II I , 301. sq. ili IV , 351) sačuvala se tradicija o starim trgovačkim vezama Grka
s Egipćanima. Od sedmoga stoljeća Grci se sistematski naseljavaju u Egiptu.
Faraon Psametih I (664— 610) dao je Jonjanima (i Karanima), svojim vojnim
najamnicima, zemljište za naseobinu kod peluzijskog ušća Nila. Ta se naseo­
bina nazvala Stratopeda (logori; očito vojna naseobina). »A osim toga što im
je ta naselja dao« — piše Herodot — »ispunio im je i ostalo što im je bio obe­
ćao. Pa i dječaka egipatskih im je dao da uče grčki jezik. Od njih potječu da­
našnji (Herodotovo doba) tumači u Egiptu. Jonjani i Karani sndugo vremena
stanovali u tim naseljima ... Kasnije ih je kralj Amazis odanle preselio u Mem-
fis da mu budu straža« (Her. II, 154). Strabonu je poznato grčko naselje, zva­
no Milesion teichos (Miletski zid), na bolbitinskom rukavu Nila.10 Glavna grčka
naseobina u Egiptu bila je Naukratis, na kanopskom ušću Nila, na mjestu
koje je faraon Amazis (568— 526) dao jednoj skupini grčkih doseljenika. Na
tom su mjestu već sredinom V II st. Milećani imali trgovačku bazu. Od Ama-
zisova doba do dolaska Perzijanaca u Egipat (525. pr. n. e.) Naukratis je bio
bogat grad, bučna internacionalna luka u kojoj su Grci imali glavnu riječ.1^
U ruševinama Naukratisa nađeno, je proizvoda iz Atene, Korinta, Mileta i dru­
gih gradova . Proizvoda iz Naukratisa nađeno je na raznim stranama, čak u
Olbiji, na Pontu. ....
Grci iz Naükratisa i drugih mjesta u Egiptu upoznali su preko putnika
i trgovaca svoje sunarodnjake u domovini s egipatskom kulturom i pridonijeli
širenju kulturnih utjecaja iz Egipta u Evropu.
Libija je u starije antičko doba ime za afrički kontinent.12 U klasično
doba pod Libijom se razumijeva područje zapadno od nilske Delte u kome su
Grci imali jednu veću koloniju — Kirenu i nekoliko manjih.*

• Plin., N . h.. V . 29.

* Herodotov naziv.
‘o Strab., X V II, 801.
J« Her. II, 134— 135 i 178; Strab., 1. c.
*J Vidi u Odiseji, IV , 85. sq.
 V, 2

U sedmom su stoljeću Dorani s otoka Tere osnovali naseobinu Kirenu

(ï^yrene) u Libiji, zapadno od Egipta, nedaleko od sredozemne obale. Malo
prije toga Grci su s Peloponeza, Krete i iz drugih krajeva uspostavili veze s
olim a. Neki su se smjestili na otoku Plateji, kod libijske obale.13 Kirenu je
osnovao neki Baton (B attos). On je prvi kirenski kralj. Nakon njega su redom
vladali Arkesilaj, Baton II, Arkesilaj II, Baton I I I. Devet kirenskih kraljeva
s| izmijenilo ovim redom kao Batoni ili Arkesilaji do 450. pr. n. e., kada Kire-
njani dobivaju demokratsko uređenje. Kirena se razvila u važno privredno i
kulturno središte. Osim ratarstva, stočarstva (u zaleđu) i obrta, Kirenu je iz-
djgla trgovina, osobito posrednička trgovina između Mediteranaca i afričkog
zaleđa. Kirenjani su osnovali nekoliko naseobina u sjevernoj Africi (Barka,
Teukheira, Euesperidai i druge). Arheološki spomenici svjedoče o razvijenoj
kirenskoj kulturi. Zanimljive su Herodotove priče o osnivanju i životu ovoga
grada.

Grčke naseobine na zapadnom Mediteranu. Prema tradiciji Grci su rano

uspostavili veze s Italijom i Sicilijom. Homerove priče o Skili i Haribdi, o
Eolskim otocima, o otoku Ciklopa, hridima Sirena, o ulazu u »donji svijet«
kod Kume i druge bajke sačuvale su nam tradiciju svoje vrsti o grčkim mor­
narima koji su odavno plovili Mesinskim tjesnacem i pristajali u sicilskim
i italskim lukama. Priče o Heraklovim podvizima po zapadu do Gibraltara
( »Heraklovi stupovi«) i druga mitografska tradicija ove vrsti, k tome arheo­
loški spomenici kretsko-mikenskog i protohistorijskog doba jasno govore o
stvarnim vezama starijih Grka sa zapadnim Mediteranom.14
Egejski mornari i trgovci još od starijeg brončanog doba posluju na Si­
ciliji i u Italiji. O tome svjedoči sačuvan importirani materijal. Na .Siciliji i u
južnoj Italiji nađeno je vrlo mnogo mikenskog materijala, osobito keramike
Od dvanaestoga stoljeća veze su Egejaca sa Zapadom popustile. Obnovile su
sjb djelomično u doba geometrijskog stila. Potvrde navodi Bemabo Brea (vidi
tjibliografiju). Povijesni Grci uspostavljaju bolje i trajnije veze sa Zapadom
osmom stoljeću. Uspostavili su ih trgovci prije osnivanja grčkih naseobina
u Italiji i Siciliji. Dobro_.su do-. ^ f .
kumentirane^starije grčke veze 1' "* '■ '' * ' , ! *
s Etruščanima.' U etruščanškim
grobnicama sačuvalo se grčke
importirane keramike »orijen-
|alizirajućeg stila« osmoga sto­
ljeća. Etruščani su prije 700i
prema grčkom pismu podesili]
ivo je. Etruščanski kipari u t<
doba klešu kipove po grčkom
(arhajskom) uzoru. Grci pak u!
to doba uvoze etruščanske'
brončane proizvode i »buc-
ćhero vaze«. Od osmoga sto­
ljeća, od početka grčke siste­

» Her. IV, 150.

« Her. V II, 170; Diod. IV , 21. sq.
drugi.

73
V, 2

matske kolonizatorske djelatnosti na Zapadu, Grci — kako se vidi iz arheolo­

ških nalaza — neprekidno posluju u južnoj Ita liji i na Siciliji.15
Prije Grka u Italiji i na Siciliji trgovali su Feničani. Kartaga, sjevero-
afrička fenička naseobina, naslijedila je neke ranije feničke pozicije na Sici­
liji. Od petog stoljeća Kartažani su bili gospodari zapadnog dijela ovog otoka.
V e l i k a G r č k a . Neki grčki pisci nazivaju južnu Italiju Velikom
Grčkom (gr. Megale Hellas, lat. Magna Graecia), je r su tu Grci od osmog do
šestog stoljeća osnovali mnoštvo naseobina. Drži se da je najstarija od tih
kolonija Kume (Kyme, Kymai, lat. Cumae). Osnovali su je u osmom stoljeću
Eretrijci i Halkiđani na tirenskoj obali, u području Kampanije. U istom su se
stoljeću grčki doseljenici smjestili na nekim otocima i obalnim tačkama u po­
dručju današnjeg Napuljskog zaliva (Kapreai — Capri, Pandateria, Pontia,
Pithekusai; sve halkidska naselja). Grci iz Kume s Rođanima u istom su sto­
ljeću osnovali naseobinu Parthenope koja je kasnije srušena, a u petom sto­
ljeću obnovljena i nazvana novim gradom — Neapolis (danas N ap oli). Tu su u
blizini Kumanci i Samljani u istom stoljeću osnovali koloniju Dikaiarchia,
kasnije nazvanu Puteoli (dan. Puzzoli).
U Tarentskom zalivu Grci su osnovali nekoliko snažnih naseobina odakle
su se širili po Apuliji (teren ilirskih Mesapa i Japiga) i Kalabriji. Krajem
osmog stoljeća Dorani iz Lakonije osnovali su Taras — Tarent, u sjeveroisto­
čnom dijelu zaliva, koji se i nazvao po imenu ove naseobine. Tarentinci, kojima
su se pridružili i novi doseljenici s Peloponeza, osnovali sunaapulskoj obali
Kallipolis i Hydrus (Hidrunt, dan. Otranto). Nasuprot Tarentu, na zapadnoj
obali zaliva, osnovan je Metapont (M etapontion), a južno od njega Herakleia,
Siris, Sybaris, Kroton, Skilletion, Kaulonia, L ok ro i Epizephyroi. Najjužnije se
smjestip Rhegion, kod Mesinskog tjesnaca. Odatle su se prema sjeveru, na za­
padnoj obali Kalabrije, poredale mnogobrojne druge naseobine, završno s
Posejdonijom (južno od spomenutih u napuljskom području, kasnije ime:
Paestum). Neke su bile u unutrašnjosti Kalabrije (npr. Pandosia). Osnivači
velikogrčkih naseobina u većini su Peloponežani. Osnivanje MetapontaV Siba-
risa, Krotona, Skiletiona, Kaulonije i nekih drugih naseobina u'?Tarentskom
zalivu i nedaleko od njega pripisuje se Ahejcima.16 Herakleju su osnovali Ta­
rentinci, Siris Kolofonjani. Lokre Epizefirske naselili su doseljenici iz Lokride,
a Region Halkiđani, kojima su se kasnije pridružile izbjeglice iž peloponeske
Mesenije. Neke su od ovih naseobina metropole novih. Sibaris, npr., je metro­
pola Po sej đonije —- Pestuma.
Burna je prošlost Velike Grčke, prëpurià krvavih borbi s italskim staro7
sjediocima i bratoubilačkih međugradskih borbi za zemlju, za prednost p
trgovini ili za nametanje političkih sistema. Svaki, je grad imao svoje zlatnd
doba. Najpoznatiji je Sibaris koji je, kažu, vladao raznim narodima (četiri
naroda), držao u pokornosti dvadeset i.pet gradova,17 obogatio se naprednim
15 Povijesni izvori za podatke o grčkim naseobinama ii Italiji i Siciliji: na prvom ny’estu
Tukidid, V I, 1— 5 (za naseobine na Siciliji), zatim Diodor, IV. V, V i li , passim i Strabon, V i V i. Ci­
tiraju se fragmenti iz djela raznih povjesničara — Hippys iz Regiona, Antioh Sirakužanin, Filist, Lvkos
iz Regiona, Timej — koje su objavili Müller i Jacoby. Tukidid je uzeo najviše podataka od Antioha
Sirakužanina. Diodor mnogo citira Efora i Timeja, a Strabon mnoge stare izvore.
Sačuvalo se mnogo novca grčkih gradova sa Sicilije i iz Velike Grčke. To su najpouzdaniji
dokumenti.
Arheološke spomenike navode kao izvor pisci koje nabrajamo u bibliografiji na kraju ovog
poglavlja.
16 »Ahejci« koje antički pisci spominju kao osnivače onako brojnih i znamenitih naseobina
očito nisu samo Grci iz male, povijesno beznačajne, Ahaje na sjevernom Peloponezu. Nisu to ni
Homerovi, uopće najstariji Ahejci. To su bili razni Peloponežani. O tom pitanju raspravlja Pareti,
Storia di Roma, I, capitolo III, 18.
17 Strab. V I, c. 263.

74
 V,2

ratarstvom i razvijenom trgovinom. Tamo su Milećani dovozili svoju robu. Tu

se bio udomaćio orijentalni luksus. Sa Sibarisom su se natjecali Kroton, Si­
ris, Tarent i neki drugi gradovi u ovom kraju.
N a s e o b i n e n a S i c i l i j i . Grci su od osmog do šestog stoljeća osno­
vali mnogo naseobina na Siciliji, staroj Trinakriji (Trinakiji), Šikaniji, Sike-
liji. Tukidid, glavni izvor, daje uglavnom ove podatke:
Prvi grčki naseljenici na Siciliji bili su Halkiđani koji su tu osnovali grad
Naksos. Godinu dana nakon njih Korinćani su osnovali Sirakuzu (Syrakousai).
Pet godina nakon osnutka Sirakuze Halkiđani iz Naksosa osnovali su Leon­
tine (L eon tinoi) i, malo kasnije, Katanu (K atane). Približno u to doba Mega-
rani su osnovali naseobine Trotilon, Thapsos i Megaru Hibleju (Megara Hy-
blaia). Nakon toga su Grci iz Megare Hibleje s grupom iz matične Megare
osnovali Selinunt ( Selinous), četrdeset i pet godina nakon osnutka Sirakuze
grčki su doseljenici s Roda i Krete osnovali grad koji se najprije nazivao
Lindoi, a kasnije Gela. Doseljenici iz Gele (oko sto i osam godina nakon
osnutka svog matičnog grada) osnovali su Akragas (lat. Agrigentum ). Dose­
ljenicima iz Kume pripisuje se osnivanje grada Zankle, koji se kasnije nazvao
Messana (danas Messina) po novim doseljenicima iz peloponeske Mesenije.
Taj je grad metropola Him ere. Sirakuza je metropola Akre (Akrai), Kasmene
(Kasmenai) i Kamaiine ( Kamarina). Akra je sedamdeset godina mlađa od
svoje metropole, Kasmena devedeset, a Kamarina sto trideset i pet.18
Prema Tukididovim i nekim drugim kronološkim podacima aproksima­
tivno su utvrđene godine osnivanja nekih od spomenutih naseobina. Sirakuza.
na primjer, osnovana je 734 (»treće godine X I olimpijade«, Thuc.).
Godine 580 (oko L olim pijade) Grci iz Knida i s otoka Roda osnovali su
svoja naselja na Liparskim otocima. Diodor (V , 9) daje zanimljive podatke o
životu tih naseljenika, o uređenju njihove zajednice, o njihovim agrarnim pri­
likama (periodično dijeljenje zajedničke zem lje). • .
Grčke naseobine na Siciliji imaju, kao i južnoitalske (velikogrčke), burnu
prošlost. Sicilski su Grci u stoljetnim borbama sa starosjediocima i Kartaža-
nima osigurali za sebe i dugo držali istočnu i južnu obalu otoka. Starosjedioce
su potisnuli u unutrašnjost, neke podjarmili, a Kartažanima su priznali,vlast
nadjzapadnim dijelom otoka. Glavno kartaško uporište bio je njihov grad
Panorm os (danas Palerm oj. Starosjedioci.,,stanovnici Sicilije prije dolaska
Grka i Kartažana i kroz mlađe generacije vjekovim a prisutni na otoku bili su
Sikuli, Šikani i Elim i (Sikeloi, Sikanoi, Ely m oi). Sikuli i Šikani su indo­
evropska italička plemena, Elimi stanovništvo predindoevropskog porijekla.
Sikuli, kako se zaključuje po njihovu jeziku s natpisa (V. st.) vrlo su bliski
Latinima. Stanovali su najistočnije, u blizini Grka. Elimi su u povijesno doba
stanovali najzapadnije od triju starosjedilačkih plemena, u blizini Kartažana.
Šikani su bili u sredini u svakom pogledu. Jezik im je italički, ali leksički i
gramatički obojen neitaličkim, navodno predindoevropskim elementima
(utjecaj Elimejaca). Takvo je, uglavnom, danas mišljenje lingvista i arheo­
loga o narodnosti Sikula, Šikana i Elima. Grčki logografi i povjesničari
imaju svoje verzije, npr., da su Elimi doseljeni Trojanci (Tukidid, V I, 2 po
Antiohu). Ali i iz te logografske tradicije vidi se da su Elimi u etničkom po­
rijeklu bili nešto sasvim drugo u usporedbi sa Sikulima i Sikanima. Grčki

18 Tukidid, Diodor i Strabon kao u nap. 15.

75
V, 2

su kolonisti sa starosjediocima imali različite odnose u raznim krajevima i u

razna vremena. U nekim gradskim područjima Grci su živjeli sa Sikulima (u
Megari, Naksu, Akragasu). U sirakuškom kraju starosjedioci su služili Grcima
kao heloti gospodarima Sparte. Negdje su uspostavljeni saveznički odnosi
(npr. između Grka u Akragasu i Šikana). U dubljem zaleđu, podalje od grčke
obale, Sikuli su imali samostalna naselja.19
Grci su u naseobinama živjeli, prema mogućnostima, u duhu tradicije
iz svojih metropola. Italioti (Grci u južnoj Ita liji) i Sikelioti (Grci na S iciliji)
živeći u gradskim područjima geografski povezanim kao što su bila ona u ma­
tičnoj zemlji, bili su u punoj m jeri sudionici u stvaranju grčke kulture uopće.
Imali su gdjegdje bolje uvjete, pa su stvorili mnoge stvari vrijedne da se pre­
nesu i u matičnu Heladu. Ali, ratovi su im otežavali život. Sa Sikulima, Sika-
nima i Elimejima obračunali su prilično rano. S Kartažanima su se neprekidno
borili oko posjeda. Na moru su im osim Kartažana bili opasni takmaci Etruš-
čani. Mnogo su se borili i među sobom, grad s gradom i građani međusobno
u istom gradu. Svaki grad ima svoju povijest, Sirakuza najbogatiju.
G r c i n a J a d r a n u.20 U osmom stoljeću Korinćani su osnovali naseo­
binu K orkiru (Kôrkyra ili Kérkyra) na istoimenom ilirskom otoku (danas
K r f) i tako stvorili dobru bazu za trgovačku i kolonizatorsku akciju prema
sjeveru, po Jadranu.21 U sedmom stoljeću Korkirani su s pomoću svoje me­
tropole osnovali na susjednoj ilirskoj obali Apoloniju (A pollonia) i Epidamnos
— kasniji Dyrrhâchion, Drač.22 Kako se vidi iz arheoloških nalaza, korintski i
korkirski trgovci stoljećima su operirali uzduž te obale prema sjeveru do
srednjeg Jadrana. Drugdje po.Jadranu poslovali su Grci iz drugih krajeva
(južnoitalski i sicilski Grci posvud). Herodot (I, 163) bilježi da su Fokejci iz
Jonije »p rv i od Helena pošli na velike plovidbe i Jadransko more i Tirseniju
i Ib e riju i Tartes našli; p lo v e ć i. . . na lađama s pedeset vesala«. To je bilo ne
poslije sedmoga stoljeća. Iz mitografske i logografske grčke tradicije vidi se
da su mornari s Egejskog mora rano u prvom tisućljeću pr. n. e. plovili do
najsjevernijih obala Jadrana.23 Grčkog importiranog materijala, najviše kera­
mike, našlo se u grobnicama na području gdje je cvjetala koiné kultura Ve­
neta i sjevernih Italika, u zaleđu luka Spine i Adrije.
Grčki su mornari već u prvoj polovini posljednjeg tisućljeća pr. n. e. po­
slovali po svoj obali istočnog Jadrana i na jadranskim otocima. U Istri i u
zaleđu našeg sjevernog jadranskog primorja nađene su arheološke potvrde o
tome (keramika i drugi arheološki materijal grčkog porijekla nalazi se u
arheološkom muzeju u Puli i drugdje). U najnovije doba otkriveno je u Zadru,
Ninu, zadarskom i ninskom širem području, grčke keramike iz raznih antičkih
vremena (starija iz V I st. pr. n. e.). Grčke naseobine koje su bile na obali i
otocima istočnog srednjeg Jadrana u posljednjim stoljećima pr. n. e. predmet
su povijesti toga doba. Može se vjerovati da je kolonija koju su Grci iz Knida
imali na otoku Korčuli, Crnoj Korkiri (Kôrkyra Mélaina), osnovana sredinom
tisućljeća i dà su s njom imali veze Dorani južne Korkire-Krfa i iz Korinta.
Jedna korintska vaza (piksida), nađena u srednjoj Dalmaciji (sada u splitskom

19 Pareti kao u bilj. 16. i drugi.

Adrialikè thàlassa, Adriatikôs kôlpos, Adrias, grčki su nazivi za Jadransko more. Za neke
je pisce to »Jonski zaliv« — Iônios kôlpos (zajedno s Jonskim morem).
21 Strab. VI, 269 (p o Tim eju).
22 Strab. V II, 316. i drugi.
23 Legenda o Trojancu Antenom (Liv. I, 1; Verg., Aert. I, 242. sq.); predaja o dolasku Pelazga
do »rijeke Spinetona u Jonskom m om « (Dion. Halik. I, 18 citirajući Helanika) i dmge mitografske i
logografske verzije.

76
 V,2

^rheol. muzeju), ne mlađa od V I st. pr. n. e., upućuje na razne zaključke (o

korintsko-korkirskom utjecaju, o vremenu itd.). Najviše je grčkih utjecaja
došlo u krajeve istočnog Jadrana preko Italije ili isključivo iz južne Italije.
Najviše je tu »grčkoga« iz helenističkog doba.
Kad govorimo o Grcima na Jadranu, treba spomenuti grčka naselja koja
su postojala u Apuliji, na području ilirskih Mesapa i Japiga. Grci su imali
jedno naselje na području ilirsko-italičkog Brentesiona (Brundisium, dan.
Brindisi). Na apulskoj obali nalazile su se i grčke naseobine Elpia — Salapia,
Rudiae (Rhodiai) i Triopion. Odatle je preko Palagruže lako doploviti do Visa.
I plovilo seM
N a s e o b i n e u I b e r i j i i L i g u r i j i. Pirinejski poluotok stariji
grčki pisci nazivaju Ib e rijo m , po imenu Ibera, najpoznatijih starosjedilaca na
njemu. Prvi su od Helena Fokejci došli u Iberiju i grad Tartes našli, piše He-
jrodot (1. c.), koji nastavlja s pričom o Argantoniju kralju u Tartesu koji je
bio plemenit prema Fokejcima, u doba kad je gradu Fokeji prijetila opasnost
od Međana (Her. I, 163. sq.). To je bilo krajem sedmoga stoljeća ili malo ka­
snije. Po drugoj Herodotovoj priči (IV , 152) grčki mornari sa Sama, bačeni
blujom na zapad, preko Heraklovih stupova (Gibraltar) došli su u Tartes »na
kvoju sreću«, jer su tom prigodom napravili unosan trgovački posao! Trog
5ompej (kod Justina, X L III, 3) prenosi slične stare avanturističke priče o do-
!asku Fokejaca do ušća Tibera »u doba kralja Tarkvinija«, a odanle »in ultimos
Galliae sinus. . . inter Ligures et feras gentes Gallorum«. Te su priče nastale u
doba kad su Grci imali mnoštvo naseobina u spomenutim krajevima na zapad­
nom Mediteranu. Najznamenitija je njihova naseobina zapadno od Italije bila
pdassalia, Massilia (dan. M arseille). Osnovali su je Fokejci oko 600. Istočno od
toga grada Fokejci (sve navodno oni) su osnovali kolonije Monoikos (Monaco),
Nikaia (N ice), Antipolis, Olbia i druge, nešto sjevernije Arelate (danas Arles);
zapadno Theline i druge do Pirineja, a na ibérskoj obali Kallipolis (kod dan.
Barcelone), Hemeroskopion (kod dan. Valencije), jednu u području feničkog
^rada Mainalce (Malaga) i druge. Pokušali su se smjestiti na otocima Korzici
|(naseobina Alalia) i Sardiniji (grad Olbia), ali izbačeni od Etruščana i Karta-
žana pribjegli su s otokâ u južnu Italiju, u Rhegion pa na zemljište gdje su
bsnovali Eleju ,225 Od svih tih gradova najbolje se razvila Massalia. Ona je bila
4
'emporij odakle su Grci trgovali sa susjednim galskim plemenima. Njihovih je
skupocjenih predmeta nađeno u sjevernoj Francuskoj (Vix, južno od Pariza).
Plovili su i preko Heraklovih stupova, čak do Britanije.

BIBLIOGRAFIJA

Busolt Ed. Meyer, Beloch i dr. daju pregled gradova. O svakom važnijem
gradu ima članak u Pauly-Wissowa, R. E., npr., o Efezu, Miletu. Nepregledna je
specijalna literatura. O arheološkim istraživanjima vidi Gl. I. O gradovima i pu­
čanstvu:
J. Beloch, Die Bevölkerung der griechisch-römischen Welt, Leipzig 1886; G.
Glotz, La cité antique, Paris 1928.
Busolt-Swoboda, Griechische Staatskunde, II, p. 1264. sq.; Oehler, Pauly-Wis­
sowa, R. E., s. V. Apoikia.

24 Pisac ove knjige nabrojio je izvore i naveo stanju literaturu u knjizi Crna Korkira (kao
u bilj. 6). O grčkim naseobinama na Jadranu vidi ovdje, Glv X III, 2.
25 Elća (stanovnik: Eledtes). -—

77
 V,2

O sjevernim naseobinama: E. H. Minns, Scythians and Greeks, Cambridge

1913; M. Rostovtzeff, Iranians and Greeks in South Russia, Oxford 1929; V. Parvan,
La pénétration hellénique et hellénistique dans la valée du Danube, Bucaresti 1923;
A. A, lessen, The Greek Colonization of South Russia, Leningrad 1947; Mnogo stu­
dija u periodicima.
- O grčkim naseobinama u Egiptu i Kirenaici najviše u publikacijama koje su
objavili francuski i engleski arheološki institut — Mémoirs de ITnstitute français
- d’archéologie orientale du Caire, i Egypt Exploration Fund. Važna su istraživanja
na terenu starog Naukratisa o kojima izvještavaju Petrie i Gardner (Egypt Expi.
»Fund, T. I I I i V I). U Kireni su iskapali Englezi, Amerikanci i Talijani (mnogo publi­
k a c ija i izvještaja).
V O Velikoj Grčkoj i Siciliji: A. Holm, Geschichte Siciliens im Altertum, I—III,
Leipzig 1870—98; F. Lenormant, La Grande Grèce, I—III, Paris 1881—84; E. Freeman,
The history of Sicily, I—IV, Oxford 1891—94; E. Pais, Storia della Sicilia e della
Magna Grecia, Torino 1894; A. W. Byvanck, De Magnae Graeciae historia anti­
quissima, Haag 1912; E. Ciaceri, Storia della Magna Grecia, I—III, Milano 1927—32;
J. Bérard, La colonisation grecque de l’Italie méridionale et de la Sicile, Paris
1941 (drugo izdanje, Paris 1957); L. Bemabo Brea, Sicily before the Greeks, Lon­
don 1957; L. Pareti, Sicilia antica, Palermo 1959.
O drugim zapadnim naseobinama: A. Blakeway, »Prolegomena to the Study
of Greek commerce with Italy, Sicily and France in the Eight and Seventh Centu­
ries B. C.«, Annual of the British School at Athens, XXX (1935), 170. sq.; R. Car-
* penter, The Greeks in Spain, New York 1925. i jedna studija u American Journal
of Archaeology, LX II (1958), 49. sq.; A. Schulten i drugi pisci studija u periodicima.
Vjerojatno je najsadržajnije djelo: Antonio Garcia y Bellido, Hispania Graeca, Bar­
celona 1948.

Detalj s brončane statue » Aurige« u Delfima (original,

V. st.) (S . Reinach, Recueil de têtes, PI. 10)

78
 VI

RAZVITAK DRUŠTVA U GRČKOM POLISU

Monarhija i aristokracija. Homerski polis imao je bazileja, vijeće (b u lé)

i narodnu skupštinu. Bazilej je postepeno dobivao lik pravoga monarha. Svi
su Grci proživjela doba kraljeva. Do osmoga stoljeća pr. n. e. napredniji su po­
lisi ukinuli monarhiju. Monarsi su se zadržali u zaostaloj Tesaliji (u Larisi i u
nekim drugim gradovima) i ponegdje izvan matične Grčke. Sparta je nepre­
kidno imala po dva kralja koji su imali vrlo ograničenu vlast (v. Gl. V I I ). Do
sredine sedmoga stoljeća bili su vrlo moćni korintski bazilej i. Još duže su se
održali bazilej i u Argu. U nekim gradovima nakon ukidanja monarhije bazilej
(basileus) je naslov nekih viših svećenika ili drugih funkcjonera. Naslov bazi-
leja nosi u Ateni glavar-file (ptiÿlobasüeüsj .l
Bulé, v ijeće glavara, dobro poznato iz homerskog društva, razvilo se i u
klasičnom polisu dobilo osobitu ulogu. Najm oćniji rodovski prvaci, âristoi —7
»najbolji« stvorili su tijekom vremena klasu aristokrata. Oni su se oslobodili
kralja i postali gospodari polisa. To im je pošlo za rukom kao najboljim rat­
nicima i najbogatijim zemljoposjednicima. Oni su ponosno isticali starost
svoga gensa pripisujući njegovo utemeljenje bogu ili heroju. Takvi su aristo­
krati bili atenski Alkmeonidi, korintski Bakhiadi (Herakleidi), miletski Neleidi
i drugi. Oni su: eupatridi ili eugeneji (eupatridai —- eugeneis »dobra jroda« ),
hipeji (hippeis »konjanici«), geomori. ( geom ôroi, zemljoposjednici), »lijepi i
dobri, poznati, najbolji« (kalol kal agathqi^ gnôrim oi, âristoi). Samo oni mogli
su biti vojskovođe, upravljači, suci i svećenici. Takva su bila shvaćanja, bar
kod njih. To se i provodilo.
Nasuprot klasi aristokrata bili su izrabljivani. Osim robova tu je bilo
raznih skupina. Jednu su činili bezem ljaši,„potomci pokorenog stanovništva
negrčkog i grčkog porijekïâ7 kôJi su gospodarima obrađivali zemlju. »Bez sum-
nje, kmetski se odnos nije prvi put pojavio u specifičnoj srednjovjekovnoj
feudalnoj form i. M i ga susrećemo svuda gdje osvajači prisiljavaju staro sta­
novništvo da im obrađuje zemlju. Tako je bilo, na prim jer, u Tesaliji«
(Engels ).1
2 Takav su položaj imali tesalski p e n e s t i, lakonski h e l o t i , kret-

1 Ar ist., Pol., III, 9. Bazileji herojskoga doba, piše Aristotel, dobili su vlast slobodnom voljom
građana zbog svojih zasluga.
2 Jedno Engelsovo pismo koje citira Sergejev, Istorija drevne} Gredi, Moskva 1948, str. 159
(uz Gl. V II).

79
VI

ski m n o i t i i neki drugi.i*3 Posebnu skupinu izrabljivanih slobodnih građana

činili su sitni zemljoposjednici. Oni su od davnine bili u tešku položaju. Proiz­
vodili su malo, a cijene njihovih proizvoda bile su niske. Zaduživali su se u
aristokrata dajući u zalog svoje zemlje, a u nevolji i sami sebe, svoju slobodu.
Mnogi su tako gubili i jedno i drugo. Mnogi su obrađivali zemlju aristokrata
veleposjednika pod vrlo nepovoljnim uvjetima, dajući gospodaru velik dio
ljetine, kao atički hektémoroi (o njima v. Gl. V I I I ) . 4
Takve su bile prilike kad je Heziod krajem osmoga stoljeća pjevao u
svom epu »D jela i dani« o beotskom težačkom životu, o oranju, sijanju, žetvi,
vršidbi, o svemu što je Demetrino. Raditi treba, veli on, uporno raditi. Ne ža­
liti truda, pa neće biti gladi i bijede, koja donosi sramotu, a katkad i prijestup.
Drugoga izlaza nema jer ni bogovi nisu pravedni. Beotska je zemlja, čitamo
kod Hezioda, bila_vlasništvo trideset bazileja, izješa, ljudi željezna srca, koji
su imali svega napretek. »Običnog smrtnika«, sitnog posjednika i bezemljaša,
kojega veleposjednik aristokrat tlači, Heziod prikazuje kao bijednog vrapca u
pandžama moćnog kopca (st. 207— 211 ). I pjesnik Tirtej žali te bijednike.5
Pitanje zemljoposjeda bilo je najglavnije pitanje u druŠtvenopolitičkom
životu Grka, Rimljana i drugih. Liku rg-je podijelio spartijatsku zemlju na
devet tisuća jednakih klarosa i dao svakom punopravnom građaninu po jedan.
Zemlja se dijelila i drugdje, negdje jednom zauvijek, negdje za određeno vri­
jeme. Dorski su kolonisti, osnivači Kirene u Libiji, svake godine ponovo dije­
lili zemlju među sobom.6 ..... . ............ .
Dorani s Roda’ i Knida u svojoj naseobini na Liparima (osnovana u V I
st.) preraspodjeljivali su zemlju svakih dvadeset godina.7
Sparta, grad »jednakih«, i Atena bolje su nam poznati polisi u tom
pogledu. Sparta ima svoj klasični sistem zemljoposjeda. Klaros j e neotuđiv.
Očev klaros nasljeđuje najstariji sin (vid i Gl. V II ). Građani bezem ïjali — i to
punopravni građani — glavni su problem Atene svih vremena. Taj je problem
tištio Atenu najviše u predsolonovsko doba kada je Atena bila pretežno agrar­
na država-grad, u doba aristokratskog poretka (Gl. V III, 2).
P r i v r e d n i n a p r e d a k . Aristokratski je društveni poredak imao
ekonomsku bazu u agrarnoj proizvodnji. Stoga se trajnije održao u krajevima
u kojima je agrarna privreda prevladavala. Tako je bilo u većem dijelu Pelo-
poneza, u Beociji, Tesaliji, Epiru, na Kreti i _u mnogim drugim krajevima.
Tamo su Grci sporije napredovali u socijalnom pogledu. Brže su napredovali
primorski gradovi-države gdje se razvio zanatski obrt, trgovina, novčana pri-

i » Između slobodnih i robova nalaza sa lakedamonski hailotes i tasalski penestai i .........

argivski gymnetes«, Pollux, III, 83. — Ostale potvrde kod Stephanusa, Thesaurus linguae Graecae, s. v.
Ileilotes.
Atenej (Athenaios), grčki poklaslčni pisac (oko 200 n. e.) u spisu »Gozba sofista« ( Deipno-
sophistai, djelo je u formi dijaloga) posvećuje Šestu knjigu raspravi o robovima. Tu su dati ekscerpti
iz mnogih starijih grčkih tekstova o tom pitanju. U kategoriju robova svrstani su i spartanski heloti
i druge nruštvene ^kupine slične helotskoj. Meki Atenejevi podaci:
Posidonije Stoik u jedanaestoj knjizi Historija veli: Mnogo ima onih koji su se drugima pre­
dali u ropstvo . . . pod uvjetom da služe na svojoj vlastitoj zemlji;
Arhemah u trećoj knjizi historije Eubeje (Euboika) piše da su neki Beoćani (kojima su Te-
salci okupirali zemlju) odlučili ostati u svojoj zemlji pa su se predali Tesalcima da im služe pod
uvjetom da ih gospodari ne smiju ni ubiti m raseljavati, a oni da gospodarima obrađuju zemlju i do­
n o s e im prihode (syntakseis). Oni su . . . tada nazvani menesti, a sad se zovu penesti;
Filip. Teangelenjanin u spisu o Karanima i Lelezima, spomenuvši lakedemonske helote i te-
salske peneste, govori da su se Karani služili Lelezima kao robovima te da im i sada služe; a Filarh
u šestoj knjizi Historija piše da su Bizantinci gospodari Bitinjana kao Lakedemonci helota. (Athenaei
Naucratitae Dcipnosophistarum, lib. V I, c. 84, passim.) O helotima v. Gl. V II.
* Arist., Athen, polit., 2; Plut., Sol., 13.
s Heziod na citiranom mjestu; Tyrtej, fr. 10, u Bergkovu izdanju.
6 Diodor, V, 34.
7 Diodor, V, 9.

80
 VI

v::eda, gradovi koji su, ne napuštajući ratarstvo i stočarstvo, svladali i druge

g::ane privrede. Zanatski je obrt s trgovinom već kod starijih Grka u miken-
s^o doba bio razvijen. Padom egejske Mikene i srodnih joj gradova, u vezi s
velikim selidbama (v. Gl. I I I i IV ), privredno napredovanje u Egeidi bilo je
zaustavljeno. Od X I I do V II I stoljeća obrtnička se djelatnost s temelja dizala
i razvijala u krajevima koji su imali prirodnih uvjeta za to. To je bilo u spo-
njenutim primorskim gradovima. Jedni su gradovi razvili proizvodnju na
osnovi stočarskih sirovina — vune, kože — drugi su, raspolažući metalom,
usmjerili svoje zanatstvo u odgovarajućem smjeru. Mnogi su sirovine uvozili.
Milet, Samos, Korint, Megara, Korkira, neki gradovi na Siciliji i u južnoj Ita­
liji bili su dobri proizvođači tekstila. Dobro je bila razvijena metalurgija. Ba­
kra je bilo najviše na Eubeji, željeza na Eubeji, na Cikladima i na Tajgetu kod
Sparte. Tko nije imao, uvozio je. Bakar se uvozio s Cipra, a kositer potreban
uz bakar za leguru bronce, kojeg nije bilo u Grčkoj, uvozio se iz srednje i
sjeverne Evrope (od toga nešto i preko jadranskih luka). U Miletu, Halkidi,
Ere tri j i, Korin tu, Sikionu, Samu, Sirakuzi razvila su se metalurška, metalo teh­
nička poduzeća koja su proizvodila na veliko robu za trgovinu (oružje, oruđe,
posuđe, nakit i drugo). Razvilo se zlatarstvo. Zlata je bilo na otocima Sifnu i
Tàsu, u okolini Abida i na Pangejskom brdu. Srebra je bilo na Sifnu i u lau-
rijskim rudnicima (Atika). Kako zlato i srebro (kao i bakar i željezo) dolaze
u jrudači, dobivanje čistih metala tražilo je tehnička znanja. Otok Paros i
atički Pentelikon davali su odličan mramor. Gline je bilo posvuda, pa se kera­
mika posvuda proizvodila.

Plutokracija — Oligarhija. U sedmom st. maloazijski Grci, pod utjeca­

jem Liđana, počinju kovati novac. Nešto kasnije novac kuju i Grci na Bal­
kanu, na egejskim i drugim otocima te u naseobinama. Počinje se razvijati
nojvčana privreda. Iako je naturalna privreda prevladavala u svih antičkih
naroda, pa i kod Grka, ipak je novac u grčkoj antičkoj privredi odigrao važnu
ulÀgu.8
Napretkom obrta, pomorstva, trgovine i širenjem novčane privrede oko­
ristili su se u nekoj mjeri i aristokrate zemljoposjednici. Ali, tim se najviše
okoristio poseban sloj stanovništva primorskih trgovačkih gradova i ti gradovi
u cjelini. Sve se to zbivalo postepeno, pri različitim okolnostima, ne svuda
jednako ni istodobno. Ali posljedice su bile uglavnom iste. U razvijenijim gra­
dovima, od sedmog stoljeća dalje, vladajuću klasu predstavljaju ne samo ari-
stoi, nego bogatiji građani raznoga porijekla. Mnoge su se aristokrate zemljo­
posjednici snašli u novim prilikama, i dali se na napredniju proizvodnju, zatim
na jpomorstvo i trgovinu. Međutim, glavni su nosioci ove naprednije privrede
bile, novi ljudi, neznatna roda. Neki su od njih, obogativši se, kupovali zemlju
osiromašenih aristokrata. Pjesnik Teognis, iz aristokratske sredine, žali se što
su jse izdigli prosti ljudi, što se aristokrate radi novca žene kćerima bogatih
prdstaka, što je bogatstvo postalo najveće božanstvo. Novac je,..veli pjesnik
Alkjlej, postao m jerilo vrijednosti čovjeka.9 Nove privredne prilike — novi od­
nosi. Nastalo je, naime, doba plutokracije (gr. plutos »bogatstvo«, krateo^
»vladam «). Bilo je to oko šestog stoljeća kada je Solon legalizirao podjelu
Atenjana na četiri društvena razreda prema prihodima. Da bi se pojedini

! * 0 novcu vidi Gl. X, 2 — Numizmatika.

! 9 Theognis, fr. 53, 185. i 662; Alkûj, fr. 49, ed. Bergk.

£ GRCI i RIMLJANI g|
 VI

građani uvrstili u odgovarajući razred, trebalo je izvršiti procjenu njihovih

prihoda. Prema tom procjenjivanju (gr. time, lat. census) ovaj se politički
sistem naziva i timokracijom. U phitokratsko-timokratskom polisu bogatiji
ulaze u viši društveni razred koji osigurava i veća politička prava.
Koegzistirali su polisi s pretežno agrarnom privredom, pod vlašću rodov­
ske aristokracije (redovno u Tesaliji, Beociji i u mnogim dorskim krajevima)
i polisi s industrijsko-pomorskom privredom pod plutokratskim režimom.
* Milet, Korint, Atena i neki drugi napredni gradovi imali su i agrarnu i jaku
indus tri jsko-trgovačku privredu. I aristokratski i plutokratski polisi bili su
'* oligarhijski, u vlasti m anjine„(ctfgoij. Sve nedemokratske režime Aristotel na-
i 'ziväToligarhijskim.10 U oligarhijskim polisima bio je ograničen broj građana
I birača, punopravnih građana s aktivnim i pasivnim biračkim pravom. Vodile
1 su se žestoke političke borbe za oligarhiju i protiv nje.
Klasični je polis sačuvao stare ustanove iz homerskog društva: narodnu
skupštinu (agora) i vijeće prvaka (b ou lé), a uveo i razne magistrature (zo­
vimo ih rimskim imenom). Punopravnim je građanima sve to bilo dostupno;
u oligarhijskom polisu manjini. Narodna skupština — agorâ, haliâ — dobila
je svoj pun opseg i stvarnu moć u demokratskoj Periklovoj Ateni (v. Gl. X I I ) .
‘ U oligarhijskim gradovima glavni nosilac vlasti u većini je bilo vijeće, boulé.
U Tebi se 3 000 punopravnih građana dijelilo na četiri skupine po 750 i'svaka
! je od njih djelovala za vrijem e svoga mandata zastupajući cijelo vijeće. U
. Epidauru je vladalo vijeće od 150 oligarha, u nekim gradovima 600, u drugima
* 1 000. Narodna skupština, odnosno vijeće, u pojedinim gradovima povjeravalo
je izvršnu vlast s jednogodišnjim mandatom raznim funkcionerima-demijur-
zima, timusima, aisimnetimä (demiourgôs, timoûchos, aisymnétes). Najviše
se kao takvi spominju arhonti (ârchon, pl. archontes). Arché je vlast.* Naziv
* odgovara latinskom magistrarus. U Ateni bi redovno viši funkcioner nakon
istekiog mandata postao doživotnim buleutom, vijećnikom, članom vijeća —
boulé. Tako i u mnogim drugim gradovima.

Tiranida. Osobit politički sistem u nekim grčkim gradovima bila je tira-

nida. Riječ tiranin (tyrannos) nije grčkog porijekla. Vjerojatno je došla iz
. Lidije i znači »gospodar«, »vladar«. Grčki pisci nazivaju tiranima državnike
j uzurpatore koji su u polisu dolazili na vlast silom ili koji su, dobivši legalno
(vlast, zloupotrijebili povjerenje i nisu htjeli sići >s vlasti kad je -trebalo. N aj­
prije se javila tiranida u maloazijskih Grka. U sedmom je stoljeću Efezom
vladao tiranin Pitagora, a Miletom tiranin Trazibul. Suvremenici su im tirani:
Ortagora u Sikionu, Kipsel i sin mu Perijandar u Korintu te malo mlađi Tea-
gen u Megari. Početkom šestoga stoljeća Pizistrat je uveo tiranidu u Ateni, a u
drugoj polovini tog stoljeća uvodi je Polikrat na Samu. Glasoviti su sicilski
tirani. Najstariji je od njih Panetij (Panaitios) u Leontinu (oko 609). Nakon
„ njega javili su se tirani u Geli, u Zankleu, u Himeri, Sirakuzi i Akragantu.
Tirani su neko vrijeme vladali u Velikoj Grčkoj — u Regionu, Krotonu, Siba-
risu, Taren tu i Kumi.
.I Prije kraja šestoga stoljeća svi su se grčki gradovi osim sicilskih oslobo-
( dili te vladavine. U Sirakuzi se krajem petog i početkom četvrtog stoljeća
#! učvrstila osobita forma, »kasnogrčka tiranida«, bliska monarhiji.

W Arist., Pol., V I, 5— 8.
* Suprotno: anarchia (u Ateni kad se nisu mogli izabrati arhonti, v. Her. V III, 5).

82
 VI

Tiranida se javljala u vrlo napučenim, privredno razvijenijim gradovima-

gdje su se vodile socijalne borbe. Narod (démos) se dizao na oružani ustanak ,
protiv zemljoposjednika aristokrata i plutokrata tražeći brisanje dugova, novu
podjelu zemlje i pravo sudjelovanja u vlasti. Kada bi ustanak uspio, vođa j
ustanka — demagog ( demagogôs; demos »narod« ago »vodim « ), narodni vođa, 1
zauzeo bi vlast i postao tiranin. N ajpovoljnija prilika za takav udar pružala se :
legalnim stratezima. Neki su od njih nakon vojne uzimali vlast s pomoću svo- :
jih vojnika — naoružanih pristaša.
Tirani su bili različita klasnog porijekla. To su često bili aristokrati koji,
su se izdvojili iz svog kruga. Podržavali su ih siromašni nezadovoljni građani
— ratari i obrtnici. Došavši na vlast, tirani su obračunavali s političkim protiv-
nicima. Zemlju su oduzimali bogatim protivnicima i dijelili je svojim vojni­
cima bezemljašima. Obično nisu m ijenjali državni ustav, nego su postojećeg
upravne funkcije (arhont i dr.) sami uzimali, a neke davali članovima svoje ]
obitelji i bliskim suradnicima. Izvodili su goleme javne radove — gradili hra­
move, ceste, vodovode, uređivali luke i postavljali spomenike. Pomagali su
osnivanje naseobina, izdavali zakone (ponegdje). Svaki je od njih nešto po­
sebno učinio za svoj grad. Stjecali su popularnost svima sredstvima. Pomagali
su sitne obrtnike. Tiranin Perijandar u Korintu zabranio je dobavljanje ro­
bova da ne bi bogatiji privrednik, koristeći se robovskom radnom snagom,
konkurirao slabijim obrtnicima. Priređivali su blistave svečanosti s narodnim
igrama. U svojim su dvorovima okupljali poznatije kulturne radnike, pjesnike,A
likovne umjetnike. Hvatali su veze s moćnim ljudima u inozemstvu, među-1
sobno se povezivali savezima, često dinastičkim brakovima. Vrlo oprezni, kon- )
trarevolucije su ugušivali ne birajući sredstva. Pripisuju im se mnogi zločini
koje su počinili, a i neki koje nisu počinili.
Tirani nisu bili ni monarsi ni dosljedni branitelji narodnih interesa, ali
su odigrali korisnu ulogu u razvitku grčkog polisa, je r su zadali udarac aristo- |/|
kratama i njihovim rodovskim tradicijama. »V ećinom su tirani«, piše Aristotel, r
»demagozi koji su stekli narodno povjerenje tim što su progonili plemenite«, f ;
Antički pisci, skloni arištokratama, pišu o tiranima sve najgore. Danas se drži L:
da su tirani stvarali povoljne uvjete za razvitak robovlasničkog društva i da
je tiranida bila politički sistem koji je kod starih Grka mnogo pridonio da|j
aristokiratsko-plutokratski sistem ustupi mjesto demokraciji.11

Demokracija. Najveća tekovina u razvitku grčkog polisa bila je demokra­

cija (gr. dêmos »narod«, kratéo »vladam «), narodna vlast.112 Aristotel veli da
su dvije glavne osobine demokracije vlast većine i sloboda. Prema Aristotelu,
u demokratskom polisu postoji: jednakost građana bez obzira na njihovo po­
rijeklo (isogonia »jednakost po porijeklu«), jednakost u podjeli vlasti (isoti-
m ia), jednako pravo govora — zbora (isegorta), pravo svakog da bira svakoga.
U demokratskom polisu, kaže ovaj politički teoretičar, siromašni imaju moć

11 O tiranidi Arist., Pol., I II, passim i V, 8 (gornji citat). 0 tiraninu Polikratu Her. III, 39; o
tiraninu Perijandru Her. III, 52. i V, 92; o Pizistratu v. Gl. V III, 4. Vidi kod Sergejeva, Gl. VI, 3.
12 Čitamo kod Herodota (I I I , 80— 82) kako su tri Perzijanca raspravljala o pitanju koji je režim
najbolji — monarhijski, oligarhijski ili demokratski. Herodotova je priča, drži se, odjek filozofsko-so-
fističkih rasprava iz petoga stoljeća (utjecaj Protagorin?) o tim sistemima. Platon i Aristotel su to pi­
tanje kasnije magistralno obradili.
»A demokracija« — čitamo kod Herodota — » ima prije svega najljepše ime. To je jednako-
pravnost. Demokracija ne čini ono što čini samovladar. Sluibe vrši po idrijebti, o sluibovanju se
polaie račun, a odluke se iznose sve pred narod. Ja dakle mislim da se okanimo samovlade te narodu
vlast damo. Jer u mnoštvu je sve* (govori jedna osoba, Her. III, 80).

83
VI

jer predstavljaju većinu. Rukovodioci se biraju ne prema imetku, nego prema

sposobnostima. Vlast demokrate je kratkotrajna.13*
Najrazvijeniju demokraciju imala je Atena u petom stoljeću (v. Gl. V I I I ) .
iNeka forma demokracije postojala je u sedmom stoljeću na Hiju, a u šestom
ju Elidi, u Mantineji i u Argu. Zna se da je Solon uzeo za Atenjane nešto iz
(hijskoga ustava, a da su italski Grci nešto demokratskoga primili od Ahejaca.11
Atenska demokracija petoga stoljeća, kao najrazvijenija, bila je uzor
svima grčkim demokratama. Ali, ona je tekovina mnogih generacija koje su
joj pridonosile, osobito u šestom stoljeću. U demokratskoj Ateni narod je vla­
dao putem narodne skupštine, vijeća i pojedinih, od naroda izabranih, funke i-
onera. Narodna skupština (ekklesia) koja je pri različitim političkim sistemi­
ma imala različite kompetencije bila je u demokratskoj Ateni glavni državni
organ. Ona je odlučivala o ratu i miru, o sklapanju i prekidanju saveza, do­
nosila zakonske propise, birala više činovnike, stratege koji su jo j bili odgo­
vorni za postupke.15* Članovi atenske narodne skupštine bili su svi punoljetni
muški građani koji su po ocu i po majci bili Atenjani. U toj skupštini nisu
sudjelovale žene ni stranci ni oni građani koji su izgubili časna prava (â tim o i);
razumije se ni robovi. Vijeće (b ou lé ), koje je u aristokratskom i oligarhij­
skom polisu imalo najveću vlast, u demokratskoj Ateni je uvažavano, ali p o­
dređeno narodnoj skupštini. Kao u ostalim političkim sistemima, i u demokra­
ciji je grčki polis imao raznih, viših i nižih, činovnika. U Ateni neki su od njih
odgovorni vijeću a neki direktno narodnoj skupštini.
P o l i t i k â. Aristotel je u traktatu Politika dao pregled društveno-poli-
tičkih sistema koji su se javljali u grčkim gradovima-državama. Taj je traktat,
drži se, sinteza mnogobrojnih »politija« ( politeiai), prikaza ustava pojedinih
gradova (oko 158 n jih) koje je Aristotel napisao, a od kojih se sačuvala samo
atenska. Prema Aristotelu, svi se politički sistemi svode na dva osnovna, na
oligarhiju i demokraciju. Zapravo, ne postoji, kaže on, ni čista oligarhija ni
čista demokracija. U polisu obično jedan vladajući sistem ima elemenata dru­
gog. To se najbolje vidi u atenskom i u lakedemonskom polisu.10 Aristotelove
su postavke (neke prema Gorgiji i drugim sofistima i filozofim a): Čovjek,
»phÿsei zôon p olitik o n «, biće po prirodi sklono društvenom životu, traži naj­
bolju zajednicu. Nerealno je tražiti apsolutno najbolju politiju. Treba se za­
dovoljiti najboljom mogućom koja se može ostvariti prema postojećim prili­
kama, ali bez miješanja drugih izvana; politiju koja se može održati. Relativan
je pojam demokracije i pojam oligarhije, piše Aristotel. Politija programski
dobra može postati loša ako su loši nosioci vlasti.17

Socijalne borbe. Društvena nejednakost često je u grčkim gradovima-

-državama uzrokovala oružane sukobe, socijalne revolucije. Pjesnici Alkej i
Teognis pružaju nam najstarije literarne podatke o tome. Alkej (630— 560) bo­
rio se na strani aristokrata kad je »novi val« socijalnih borbi, »veći od prija­
šnjih«, bio zahvatio rodni mu grad Mitilenu. On s oduševljenjem pjeva o pro­
tjerivanju tirana.18 Teognis (545— 5002,jm egarski aristokrata, bori se u svom

U Arist., Pol., V , 7.
« Strab. V III, 384. i drugi.
» Arist., Pol., III, passim.
u Arist., Pol., V. — U Historiji antičkih Grka (na makedonskom jeziku), Skopje, str. 96— 98,
dali smo" izvod iz pete knjige citiranog Aristotelova traktata. Ovdje to nije potrebno jer sada imamo
prijevod; vidi: Aristotel, POLITIK A, prevela Ljiljana Stanoiević Crepajac, Beograd 1960 (ed. »K ultura«);
vidi u registru te knjige pod »basileja«, »aristokratija«, »oligarhija«, »tiranida«, »demokratija«.
17 Arist., Pol., IV , 1. i passim.
» Alkej, fr. 18—21 i 33, ed. Bergk.

84
 VI

gradu protiv demosa. Narod pobjeđuje, tjera aristokrate i plutokrate, konfis­

cira im imanja. Teognis kao izagnanik u Megari Hibleji na Siciliji u svojim
pjesmama izražava silnu mržnju prema narodu, prema »prostacima koji su
ranije bili kmetovi, odijevali se u kozje kože, stanovali kao jeleni izvan grada«,
a nakon pobjede postali gospoda, dok su plemeniti pali u bijedu. On bi, veli,
iim prostacima »krv pio«.19
Nekada su narodne mase (dem os) pomagale aristokratima da obore mo­
narhiju. Demos je pomagao i plutokratima u borbi protiv rodovskog plemstva.
Od sedmoga stoljeća demos se bori protiv bogataša uopće, protiv oligarha—
aristokrata i plutokrata. U Miletu, npr., vodile su se u šestom stoljeću žestoke
Borbe između grupe plutis (aristokrate i drugi bogataši) i hiromaha (cheiro-
rncicha, siromašni manualni radnici). Aristotel je evidentirao mnogo ustanaka
(Istaseis) — revolucija i kontrarevolucija koje su se dizale u grčkim grado­
vima. »U oligarhijskim gradovima«, piše on, »dižu revolucije mnogi je r misle
da je nepravda što nemaju ista prava iako su jednaki. U demokratskim na­
protiv plemeniti se bune je r drže nepravdom što su izjednačeni s drugima
kad oni nisu jednaki, nego veći«.20
Z a k o n i . Socijalne borbe u nekim gradovima katkada su svršavale
kompromisno tako da se vlast davala nekoj popularnoj ličnosti, imenovanom
Zakonodavcu, kojemu je bilo povjereno da napiše zakone i njima zadovolji sve
građane. Prema predaji najstariji je grčki zakonodavac Zaleuk (Zateukos)
koji je oko 663. pr. n. e. napisao zakone za grad Lokri u Velikoj Grčkoj, štiteći
ipterese tamošnjih aristokrata. Nešto je mlađi od njega Haronda (Charondas)
koji je krajem sedmoga stoljeća napisao naprednije zakone građanima Katane
na Siciliji. Haronđine zakone kopirali su zakonodavci mnogih grčkih gradova.
Maloazijski su Grci zakonodavce nazivali aisimnetima ( aisymnétes; gr. aisa,
disyma »pravo«). Slavni su aisimneti bili Pitak u Mitileni, Aristarh u Efezu,
Epirnen u Miletu. Svaki je od njih u svom gradu imao vlast kakvu su kasnije
imali u Rimu (ali kolektivno) decemviri legibus scribundis. Takvi su zakono­
davci bili Drakon i Solon u Ateni.
Među ostacima grada Gortine (G ôrtyn) na Kreti sačuvan je veliki natpis
iz V I— V st. pr. n. e., uklesan na kamenim pločama uzidanim na jednoj većoj ^
građevini. Tu je tekst »Gortinskog zakonika«, najstarijeg sačuvanog zakonika
optičkih Grka, jedini te vrsti (otkriven 1884). Tu su odredbe krivičnog, civil­
nog i proceduralnog karaktera, kako bi ih danas klasificirali. Društvena sre­
dina koja se nazire prema duhu tog zakonika mnogo podsjeća na spartansku
( V . Gl. V I I ).91

BIBLIOGRAFIJA
0 političkim sistemima: Busolt-Swoboda, Griechische Staatskunde, II (u
kolekciji I. Müller-R. Pöhlmann-W. Otto, Handbuch des klassischen Altertumswis­
senschaft, T. IV, I/I, i to: vol. I iz godine 1920. od Busolta, a vol. II iz god. 1926.
o!d Swobode). Vidi u priručnicima, na prvom mjestu u leksikonima Pauly-Wissowa
ijiDarcmberg-Saglio, Članke o eupatridima, hipejima, geomorima, helotima i srod­
nim im klasama, kao i o ostalom što je prije navedeno; George Thomson, Studies
in ancient Greek Society, London 1949 (drugo izd. 1954).

19 Theognis, fr. 53 i passim, ed. Bergk. Vidi kod Kolomana Raca, Antologija stare lirike grčke,
Z; tgreb 1916, 66.
Arist., Pol., V, 2— 5.
Dareste-Haussoullier-Reinach, Inscriptions juridicques grecques, T. I; Kahrstedt, Griech.
S aatsrecht, I. Vrlo informativno kod De Sanctisa, Storia dei Greci, II, c. X.

85
VI

O privredi: H. Blumner, Die gewerbliche Tätigkeit der Völker des klassischen

Altertums, Leipzig 1869 (vrlo korisna građa iako je knjiga stara); P. Guiraud,
La propriété foncière en Grèce, Paris 1893; H. Francotte, L'industrie dans la Grèce
ancienne, Bruxelles 1900—1; E. Meyer, »Die wirtschaftliche Entwicklung des Alter­
tums«, Kleine Schriften, I, 1, Halle 1910; M. Weber, Agrarverhältnisse im Altertum,
Tübingen 1924; J. Toutain, L'Économie antique, Paris 1927; J. Hasebroek, Staat
und Handel im alten Griechenland, Tübingen 1928; A. Andreades, Geschichte der
griechischen Staatswirtschaft, München 1931; J. Hasebroek, Griechische Wirt­
schaft und Gesellschafts Geschichte, Tübingen 1931; F. M. Heichelheim, An Ancient
Economic History, I, Leiden 1958.

Ahil i ranjeni Patroklo, prizor na klasičnoj vazi s crvenim figurama

86
 V II

SPARTA

Uvod. Jugoistočni ogranak Peloponeza koji završava rtovima Malea i

Tainaron jest antička Lakonija (Lakonike). Najplodniji je njezin dio dolina
rijeke Eurote (Eurotas), između masiva Taigeta i Faraona. U toj dolini i po­
kraj nje otkopano je ostataka iz mlađeg kamenog doba i spomenika kretske i
mikenske kulture. Nosioci su mikenske kulture ovdje, kao i na ostalim kraje­
vima Peloponeza, grčki Ahejci. Najvažniji je njihov spomenik kupolasta grob­
nica kod Vafija.
Najstarije je dokumentirano ime ovog područja Lakedemon. U Homero­
vim pjesmama spominje se Lakedemon kao grad, prijestolnica Menelajeva, i
kao pokrajina. Menelaj je doveo pod Troju junake iz nekoliko gradova lake-
demonske zemlje. Među tim gradovima spominje se u Ilijadi i Sparta.1
Prije kraja drugog tisućljeća Dorani su osvojili veći dio Lakonije i tu
osnovali svoja naselja. U doba između jedanaestog i devetog stoljeća razvio
se od nekoliko ujedinjenih dorskih naselja grad Sparta na položaju koji do­
minira sredinom doline rijeke Eurote. Od ovoga grada razvila se država koja
se u povijesno antičko doba nazivala lakedemonskim polisom {polis ton Lake-
daimomon), po imenu ahejskog grada Lakedemona koji je prije tu ležao.\
Spartanci su prije sredine osmoga stoljeća osvojili preostali dio Lako­
nije, a prije šestog stoljeća teškim i upornim borbama zaposjeli plodnu Mese-
niju. Vršili su vojne pohode prema sjeveru, u Argoliđu, u Arkadiju i Elidu.
Za to vrijeme Sparta — lakedemonski polis — razvila se u vojničku aristokrat-
sko oligarhijsku državu u kojoj je vladajuća klasa ratnika zemljoposjednika
posebnim političkim sistemom čuvala i jačala svoje pozicije. Literarni izvori o
tome puni su legendi i hvalospjeva koji su nastali u krugovima spartanofila i
aristokrata.
Izvori za stariju povijest lakedemonske države kojima raspolažemo jesu:
stihovi (fragm .) pjesnika Tirteja, Herodot, Tukidid, fragmenti iz spisa Hela-
nika, Ksenofont, Platon, Aristotel, fragmenti sačuvani iz djela Timeja, Filarha
I Ilijada, II, 581. sq.

87
 VII

i Efora, Polibije, Diodor, Strabon, Plutarh i neki drugi. Plutarh u biografiji

Likurgovoj citira vrlo stare izvore koji nam inače nisu sačuvani.2
Grci su pripisivali spartansko državno, političko uređenje zakonodavcu
Likurgu.3 Danas se drži da Likurg nije povijesna ličnost, nego da su spartanske
aristokrate (možda kralj Teopomp u osmom stoljeću, možda efor Kilon u še­
stom) stvorile legendu o Likurgu da bi se na ovaj aristokratski ustav gledalo
sa strahopoštovanjem. Lykeios i Lykurgos — »koji daje svjetlost« — nadimak
je Apolonov.

Klase. Stanovništvo lakedemonske države dijelilo se od najstarijih po­

znatih vremena u tri klase. Prvu — vladajuću — klasu činili su Spartijati,
drugu peri jeci — slobodni građani drugoga reda — a treću heloti — seljačke
-mase s nekim kmetskim a nekim ropskim osobinama. O porijeklu tih klas3
postoje razna mišljenja.4
Spartijati su direktni nasljednici dorskih osvajača. Peri jeci i heloti
predstavnici su raznorodnog stanovništva ovoga kraja koje su Dorani tu za­
tekli, pokorili i dali mu različite uvjete života, prema tome kako su završile
borbe za ovu zemlju, kompromisom ili kapitulacijom. Po drugoj verziji možda
su sve té tri skupine, ili bar Spartijati i perijeci istog etničkog porijekla, ali su
se tijekom ekonomskog i socijalnog razvitka podvojili.
Spartijati (Spartiâtai), potomci dorskih osvajača, jesu Lakedemoniani,
stanovnici grada Sparte (grada u užem smislu), zemljoposjednici i ratnici koji
su imali svu vlast u lakedemonskoj državi. Kao i ostali Dorani, dijelili su se u
tri file: Dymânes (čisto dorska fila ), Hylleîs (po imenu srodni ilirskim Hile-
, jim a) i Pâmphyloi (grupacija raznih fila ). Sparta je nastala od četiri susjedna
naselja i grada Amikle (Am ÿklai). Stoga je teritorij Sparte imao pet rajona
ili oba (obé, ôbai). Tako je svaki Spartijat pripadao po porijeklu jednoj od tri
file a po mjestu stanovanja jednoj od pet oba.
Po pređanju Likurg je podijelio spartansku zemlju na devet tisuća dije-
1 lova, prema broju stanovnika, tako da je svaki Spartijat dobio na uživanje po
jedan dio, zvan klaros.5* Im a predanja i o drukčijim podjelama i o drugim za­
konodavcima koji su te podjele vršili (na šest tisuća dijelova ili drukčije).
Zna se da je nakon osvajanja Mesenije svaka spartijatska obitelj dobila na
uživanje po jedan klaros u području Sparte i po jedan teren u Meseniji. Sav
taj zemljišni fond, zvao se »državnom-građanskom zem ljom « (p olitik é chora),«
bio je kolektivno vlasništvo svih Spartijata i nije se smio otuđivati. Spartijat
je s dodijeljenog mu (naslijeđenog) klarosa dobivao svake godine utvrđeni dio
ljetine, plod rada helota.
Prema Likurgovim zakonima svi su Spartijati među sobom bili jednaki
(h om o toi). To je bilo nominalno. Stvarno, unutar spartijatske klase bilo je
nejednakosti i žestokih borbi zbog zemlje. Stariji sin nasljeđivao je klaros.
Ostali su sinovi i kćeri bili neosigurani. Najdrastičnija pojava u vezi s ovim

2 Tyrtaeus, fr. 2—5. i 11 (ed. Berek); Her. T, 65; TV, 147: V I, 51. sq; Thuc. I, 18. sq. i
passim: Xen., Laced, polit i Ages.; Plat., Zakoni i Država: Aristot., Pol., II, 6. i fraementi Laked. vo-
litiie; Fraementi Hellanika, Timeja, Filarha i Efora (ed. Müller i Jacoby); Polyb., V I, 48; Diod., V II
(fr .) i X V. 66: Strab., V III, 365— 366; Paus., I I I (Laconica); Plut., Lyc. i Ages (gdje su citirani stariji
izvori. Sve ono školsko, popularno o Sparti daje se po Plutarhu najviše iz biografije Likurga i Age-
zilaja. Vidi i biografije Agisa i Kleomena); Muller (F. H. G .) navodi i druge izvore.
3 Plut., Lyc.; Fer. I, 65—66. i drugi.
4 Pareti i Kahrstedt; v. na kraju bibl.
s Plut., Lyc.
« Polyb., VI, 45; Ephor, fr. 18. i 20 (ed. Müller).

88
 vn

socijalnim problemom bilo je čedomorstvo, izlaganje »nezdrave« djece na brdo

Tajget. Najdjelotvornije rješenje tog problema bilo je u vojnim pohodima i u
osvajanju tuđe zemlje.
Sparti jate je povezivao zajednički interes — privilegirani položaj nasu­
prot perijecima i helotima. Najviše ih je povezivao strah od potlačenih helota
kcjji su ih okruživali.7 Stoga su oni neprestano bili u vojnoj pripravnosti, to
vise što im ni vanjski susjedi nisu bili bezopasni.
Da bi se osposobili za vojničku i vojnodržavničku službu, Spartijati su
se od ranoga djetinjstva za to pripremali posebnim odgojem. Spartijatsko se
di ete do sedme godine odgajalo kod roditelja, a nakon toga u državnom voj­
nom odgajalištu kolektivno s ostalom djecom. U tom odgajalištu djeca su se
prèma dobi i prema filama svrstavala u razrede i čete (bua, ila). Iz godine u
gojđinu prelazila su u nove formacije. U dvadesetoj godini pitomac je već bio
vodnik (iran), a u dvadeset i drugoj izlazio je iz zavoda kao osposobljen ratnik.
Odgojem ( agogé) mladi su se Spartijati navikavali na poslušnost, izdržljivost,
odricanje, hrabrost, snalažljivost, odrešitost, na sve što su Grci jednom riječju
napivali areté (lat. virtus). Da bi se to postiglo dječaci su se u odgojilištu :
skromno hranili. Ležali su na tvrdu ležaju, vježbali gologlavi, bosi, katkada
goji. Svake godine bili su ceremonijalno šibani pred hramom Artemide Ortije.
Sramota je bilo pokazati i najmanji znak bola. Bili su promatrani i kontroli­
rani. Malo su čitali i pisali. Učili su napamet junačke i moralizatorske pjesme.
Tražilo se da odgovaraju kratko i sažeto (»lakonski odgovori«). Nakon zavr­
šetka vojne obuke svaki je Spartijat bio uvršten u jednu sisitiju (syssition).
Tako su se zvale skupine od po petnaestak drugova koji su se zajedno hranili
i b|ili nerazdruživi u miru i ratu. O svemu tome ostavio nam je mnogo poda­
taka Plutarh u Likurgovoj i Agezilajevoj biografiji.89
i Perijeci (perioikoi, »koji stanuju oko« — Sparte) bili su slobodni građani
laljjedemonske države koji su u gradu Sparti živjeli kao obrtnici i trgovci i
držani strancima, a na svom teritoriju, zvanom perioikis, izvan Sparte imali
autonomne gradiće i sela. Na perioikisu su Spartijati slobodno kupovali i pro­
davali zemljište, jer su ih Likurgovi zakoni o zemlji obavezivali samo na »dr­ ii

žavnu« zemlju. Perijeci su se na svom terenu bavili ratarstvom, stočarstvom i -

obrtom. Plaćali su velik porez državi. Služili su u vojsci zajedno sa Sparti ja­
tima, ali nisu mogli postići rukovodeće vojne položaje. Obično nisu mogli skla­
pah brak s pripadnicima spartijatske klase. Nisu bili jednodušni u odnosima
sa Spartijatima i helotima. S vremenom su se sve više osamostaljivali i su­
protstavljali vladajućoj klasi.
Heloti (gr. heilotes, heilôtai) jesu pokoreni raznorodni stanovnici Lako-
nijfe i Mesenije koje su đorski osvajači, odnosno njihovi potomci Spartijati,
teškom mukom svladali i učinili svojim polurobovima ili kmetovima. Neki ih
antički pisci zovu državnim robovima (dûloi tû koinCi).° Drugi im daju kmet­
ske! osobine.10 Danas se misli da heloti po svom društvenom položaju ne pri­
padaju ni kategoriji robova ni kategoriji kmetova, nego da predstavljaju spe­
cifičnu društvenu kategoriju, helotsku. Analogni su im tesalski penesti, atički
«

7 Thuc. IV, 80; Plat., Zakoni, V I, 777. i drugi.

8 Osim Plut. (Lyc., Ages., passim) Xen., Lac. polit., passim; Thuc. V, 69—70. i 92. i drugi.
9 Paus. III, 20; Strab. V III, 5.
10 Implicite kod Tirteja, fr. 6—7 (ed. Müller).

89
VII

pelasti i neki drugi.11 Heloti su stanovali u selima na spartijatskoj »građan­

skoj zem lji« u Lakoniji i Meseniji. Oni su, kao i zemlja, bili kolektivno vla­
sništvo države a služili su pojedinim Sparti jatima kojima su obrađivali zemlju.
Zakonom je bilo utvrđeno koliko su dužni davati svake godine gospodarima,
korisnicima pojedinih klarosa; koliko žita, koliko vina i drugih agrarnih pro­
izvoda, bez obzira na dobru ili slabu ljetinu. Sparti jat im nije mogao mijenjati
uvjete života ni na bolje ni na gore. Apophora, prihod s klarosa, bio je jednak
za svakog Sparti jata (70 medimna žita za domaćina, djecu i ukućane, 12 me­
dimna posebno za domaćicu itd., v. Plut., Lyc., 8. i 24).

Državno uređenje. Delfijsko je proročište, piše Plutarh, savjetovalo

Likurga: »Kad utemeljiš hram Zeusa Silanijskog i Atene Silanijske i kad osnu-
ješ file i obe i postaviš geruziju od tridesetorice s arhagetima (kraljevim a),
sazivaj, kad treba, narodnu skupštinu, na mjestu Babyke i Knakion, da bi se
tako predlagalo i zaključivalo, a narod da ima pravo na protuprijedlog i na
vlast«.112 Plutarh citira stihove pjesnika Tirteja ( V I I st.) kojima se komemori­
raju ove riječi Delfijskog proročišta. Stoga se ovaj tekst, zvan »Velika retra«,
drži izvorno vrlo starim, bar iz sedmoga ili osmoga stoljeća. (»Velika retra«
najstariji je grčki literarni dokument, sačuvan posredno iz prvoga tisućljeća
pr. n. e.) To je lakonska formulacija spartanskog ustava.13
Sparta, lakedemonska država, otkada je prate povijesni dokumenti, uvijek
je imala po dva kralja (basileus ili archagétas), jednoga od roda Agijada, a
drugoga od roda Euripontida. Vjerojatno su ta dva gensa imala velikih zasluga
u osvajanju Lakonije. Kralja je nasljeđivao sin koji se prvi rodio nakon očeva
dolaska na vlast. Spartanski su kraljevi imali kraljevski ugled, prva mjesta
u svemu, najveće zemljoposjede (uz redovni klaros u građanskoj zemlji velike
posjede u perioikisu). Oni su bili vrhovni komandanti vojske i na bojnom su
polju imali neograničenu vlast —: ipak uz kontrolu efora (v. dalje). U doba
mira bili su nadležni za kult, za neka pravna pitanja (brak, posinovljenje) i
za uređenje putova. Oba su kralja zajednički odlučivala. Nadzirali su ih aristo­
krate preko svojih organa (v. dalje o eforim a). Postojao je antagonizam izme­
đu kraljeva i aristokrata. To se osobito očitovalo u kasnijoj epohi spartanske
države.14
Najveću je vlast u spartanskoj državi imala geruzija, vijeće koje se sa­
stojalo od dvadeset i osam geronata (gérontes, -starci) i dvaju »kraljeva. Kraljevi
su bili članovi geruzije po položaju. Ostale je geronte birala skupština iz re­
dova najstarijih spartijatskih prvaka. Redovito je trebalo da geronti budu
»najmudriji od mudrih«, »najbolji od dobnih«,15 starci »koji su napunili šezde­
set godina života. Služba im je bila doživotna. Bili su nepovredivi i nisu bili

11 Još nekoliko Atenejevih citata iz starijih povijesnih izvora o helotima (vidi Gl. VI, bilj. 2 i 3).
Teopomp u XX XII knjizi Historija piše: Pošto su mnogi Lakeđemonjani bili izginuli u ratu s
Mesenjanima, preživjeli su se pobojali da ih neprijatelji ne zateknu malobrojne pa su uvrstili nekoliko
helota na mjesto svojih poginulih i, davši im građansko pravo, nazvali ih epeunaktima;
Myron Prijenjanin u drugoj knjizi povijesti Mesenije (Messeniakâ): često su Lakeđemonjani
oslobađali robove pa su jedne nazvali aphetai, druge ađespotoi, neke erykteres, neke desposionautai
koje su rasporedili u grupe lađara, neke neodamodes koji se razlikuju od helota;
Teopomp u sedmoj knjizi Hellenika. . . piše: S helotskim se narodom zaista okrutno i su­
rovo postupa. Od davnoga vremena oni su porobljeni ( katadouloménoi) od Spartijata. Jedni su od njih
iz Messene, a drugi su Eleati; nekod stanovnici Helosa;
Platon u šestoj knjizi O zakonima piše: Ni o jednoj vrsti robova u Grka nisu mišljenja podije­
ljena kao o lakedemonskoj helotiji; jedni je odobravaju, a drugi osuđuju.
Athen. VI, passim.
>2 Plut., Lyc., 8. i 24. /
>3 Plut., Lyc., 6; Her. I, 65—66. /
14 O spartanskim kraljevima Her. V I, 56—;57; Xen., Lac. pol., 14; Arist., Pol., III, 9. i drugi.
« Plut., Lyc., 26; Arist., Pol., ii',"i6T— "tjT ~ '

90
 V IÏ

pred zakonom odgovorni za svoje postupke. Geruzija (senat) donosila je

odluke o vanjskoj politici, spremala prijedloge za narodnu skupštinu, a u
svojstvu vrhovnog sudskog organa rješavala o najvažnijim pravnopolitičkim
pitanjima. Geruzija je sudila onima koji su se ogriješili o državne interese,
katkada i samim kraljevima. Budno je čuvala aristokratski državni ustav.
Narodna skupština (apella) bila je u starije doba u Spartanaca, kao i u
) ostalih Grka, važan društveni organ. To se vidi u »Velikoj refcri«. Članovi na­
rodne skupštine bili su svi Sparti jati koji su primili odgoj u državnom odgo-
j jilištu, pripadali sisitijama i navršili trideset godina života. Narodna skupština
1 birala je geronte, efore i niže državne funkcionere. U tom smislu postojala je
i u Sparti demokracija, naravno, za vladajuću klasu. »N arod« koji je bio pred-
; stavljen u narodnoj skupštini sastojao se od nekoliko stotina punopravnih
Spartijata (u starije doba od nekoliko tisuća). Čak ni siromašniji Sparti jati
nisu tu sudjelovali jer nisu imali sredstava da plaćaju prilog za sisitiju. Još
manje su na to mogli računati perijeci, a da se o helotima i ne govori.16
U spartanskom državnom rukovodstvu osobito važnu je ulogu imalo pet
efora (ephoros, nadglednik) kojima je mandat trajao jednu godinu. Svake je
godine narodna skupština birala nove efore. Herodot (I, 65) bilježi da je efore
uveo Likurg. Ali, oni se ne spominju u »Velikoj retri«. Možda ih je uveo kralj
Teopomp (po Aristotelu i Plutarhu). To je, svakako, mlađa spartanska državna
ustanova. Od sedmoga stoljeća efori sueponimi (datiralo se-po-njima). Drži se
da su ranije bili vjerskTTunkcioneri, kasnije politički. Od petoga stoljeća bili
su vrlo moćni. Inače, efori su rukovodili narodnom skupštinom. S geruzijom su
odlučivali o spartijatskim društvenim pitanjima, o osjetljivom pitanju zernljo-
posjeda. Bili su vrhovni suci za perijeke, nadležni za protjerivanje nepoželjnih
stranaca, najpozvaniji da nadziru buntovne helote. Objavljivali su rat, regru­
tirali vojsku, pratili kraljeve u rat i sklapali mir. Pred njima su kraljevi pola­
gali zakletvu na ustav. Sudili su kraljevima i kažnjavali ih globom ili zatvo­
rom.17 Kad su neki kraljevi pokušavali promijeniti državni ustav (bilo je to u
kasno doba Sparte), u eforima su našli naj reakcionarnije protivnike.
Političko uređenje kakvo je imala Sparta odgovara dorskim tradicijama.
' Tarent, Elida i neki drugi dorski gradovi imali su u tom mnogo sličnosti. Oso­
bito upadljivih analogija spartanskom ustavu ima u »Gortinskim zakonima«
\ koji su uklesani na spomenutim gortinskim pločama.18

Borbe za zemlju. Tukidid kaže da je u Sparti bilo građanskih ratova

više nego igdje drugdje u Grka.
Bunili su se heloti i perijeci.' Ali, bilo je oštrih suprotnosti i među sa­
mim Spar tijatima. Sve zbog klarosa. »Jednaki«, koji su imali klaros, bili sü u
manjini. Na drugoj strani, među samim Spartijatima bilo je mnogo neopskr-
bljenih. To su bili: »niži« (hypomeiones) koji nisu naslijedili klaros, zatim
djeca iz nepriznatih spartijafcskih brakova, pa perijeci i heloti koji su prema
potrebi popunili praznine u spartanskoj vojsci i stekli puna građanska prava

16 Prema Ksenofontu {Hell., I II, 3) u Sparti je bila i »mala skupština« (mikra akklesia). Vje­
rojatno je to bila ustanova užeg kruga najutjecajnijih Spartijata (po Kahrstedtu).
17 Plut., Lyc., 7. i 12, Cleom., 9. i Ariš, 11 (sve su to biografiie kod Plutarha): Her. I. .65. i
85; Thuc. I, 87 i 131; Arist., Pol., V III, 9; Plat., Zakoni, IV, 712; Xen., Lac. polit., 11. i H iÏÏim c d rV I?
Po jednoj ~IiSti^spartanskih efora sastavljenoj u hele_nističko__doba, „prvi. bi _efori__bili iz1"godine 754/753
"t B ü r y i Xacobÿ köd Bênëtsôna. Gèsëh.,~fÀ). ......
18 Arist., Pol., Il, 7 (uspoređuje kretski ustav sa spartanskim). O Gortinskom zakoniku v.
Gl. V I. U tom se zakoniku spominju neke ustanove koje odgovaraju spartanskim, npr. geruzija, sisitije,
»ratnici« (to machimon) koji odgovaraju Spartijatima, apetai koji odgovaraju perijecima, mnoitai —
kretska vrsta helota. Kod Ateneja mnogo podataka, npr. izvadak iz Sosikratove povijesti Krete (K re-
tikä). Zajedničko posjedovanje robova Krecani nazivaju mnoia, a privatne robove apnamiotai.

91
VII

i mnogi drugi. Bezemljaši su često pokretali pitanje podjele zemlje. Neki su

se selili u naseobine u južnu Italiju, na egejske otoke i u Kirenu. Ostali su se
za svoj klaros borili na Peloponezu. Najviše je bilo borbe oko susjedne plodne
Mesenije.19
Krajem osmog i u sedmom stoljeću vodio se prvi mesenski rat. Spartanci
su pod vodstvom kralja Teopompa otimali Mesenjanima komad po komad
zemlje. Mesenjani (raznorodne helenske i nehelenske plemenske skupine), pod
vodstvom junaka Aristodema, žilavo su se branili utvrdivši se na brdu Ithome.
Spartanci su pobijedili, zauzeli Meseniju, a njezine stanovnike učinili helo-
tima. Pjesnik Tirtej slavi te spartanske uspjehe.
Unuci pokorenih Mesenjana oko 640. digli su se na ustanak i zametnuli
drugi mesenski rat. Pomagali su im saveznici s raznih strana Peloponeza. Spar­
tanci su sa saveznicima iz grada Elide teškom mukom svladali pobunjenike
i definitivno osigurali svoje klarose u Meseniji. O tome je spjevan junački ep.
Jedni su se Mesenjani sklonili u Arkadiju, drugi na Rod, a neki u Region, oda­
kle su se prebacili na Siciliju i osnovali Mesanu.20
Nakon prvog i u toku drugog mesenskog rata Spartanci su se borili za
zemlju u Arkadiji i u Argolidi. Bilo je svakakvih preokreta. Neki su Spartijati
stradali i postali arkadski heloti. Mnogo je jada Spartancima zadao a r g i v s k i
kralj Fidon (Pheidon) u prvoj polovini sedmoga stoljeća. Na kraju su Spai'-
tanci ipak pobijedili.21
Spartanci su se borili kao saveznici grada Elide protiv raznih Pelopone-
žana, elidskih susjeda. Bilo je to u doba prvih olimpijskih igara.
U šestom stoljeću Spartanci su organizirali moćni Peloponeski savez,
simahiju, u koji su se učlanili Tegeja, Korint, Epidaur, Flijunt, Troizen, H er­
mione, Megara, Egina i neki drugi gradovi na Peloponezu i oko njega. Članovi
Peloponeskog saveza, savezni gradovi, bili su autonomni. Obvezali su se samo
da će u slučaju rata protiv zajedničkog neprijatelja davati utvrđeni kontingent
vojnika i priznati Spartancima vrhovnu komandu. U Sparti su se održavale
skupštine saveznika. U takvim je okolnostima Sparta dočekala grčko-perzijske
ratove. .

APOPHTHEGMATA LACONICA
Odgovori A gczilaja Starijeg:
— Kad je netko hvalio retora što male stvari govorom preuveličava: »No
cijenim postolara koji za malu nogu pravi veliku cipelu«;
— Kad je slušao hvaljenje ili kuđenje: »Treba poznavati i one koji govore
i one o kojima se govori«;
— Kad je vidio kako je ulovljeni miš ugrizao dječaka za ruku i pobjegao:
»Kad se mala životinjica tako osvećuje za nepravdu, promislite što bi trebalo da
ljudi rade«;
—*■ Kad ga je netko zapitao što su Likurgovi zakoni dali Spartancima: »Pre­
ziranje strasti«;
— Strancu koji se divio lakedemonskoj umjerenosti u odjeći i hrani: »Tim
sjemenjem sijemo slobodu«;
— Kad je u Aziji vidio četverouglaste grede u kući nekog bogataša: »Da su
stabla četverouglasta, bi li ih zaoblili?«;
— Upitan kako je stekao veliku slavu: »Prezirući smrt«;

19 Thuc. I, 18 (o građanskim ratovima); Xen., Hell., I II, 3 (o grupi hypomeiones) i V, 3 (o

grupi nnthoi, cf. Arist., Pol., V I I I , 6). Vidi bili. 11: o borbama zemliu Tirtei kod Arist., Pol., V. 6.
20 Tirtej i Filohor kod Strabona, V III, 362; Paus. IV , 14. sq. (prema Rhianosu iz Krete koji
je spjevao ep o mesenskom ratu).
2» Her. I, 66-fj2r<S I;

92
 V II

— Kad su ga pitali zašto Spartanci nastupaju pod zvukom trube: »Da se

prilikom stupanja po taktu vidi tko je hrabar, a tko kukavica«;
— Kad je mladić hvalio bogatstvo perzijskog kralja: »Nije ni Pri jamu u
njegovim godinama bilo loše«;
— Budući da je na perzijskom novcu bio lik strijelca, a perzijski car pot­
kupio atenske i tebanske govornike da govore protiv Spartanaca: »Car nas goni sa
tddeset tisuća strijelaca«.
Odgovori kralja Agida Starijeg:
— »Spartanci ne pitaju koliko je neprijatelja, nego gdje su«; « i
— Solistu koji je govorio da je govor najbolje od svega: »Zato ti ništa ne va­ -r
ljaš kada šutiš«;
I — O susjedima koji su ga ogovarali: »Svoje kućne slabosti povećavaju na­
šim uspjesima«;
-r Kad se predlagalo nešto što je bilo teško izvesti: »Tim riječima treba do­
dati snage i para.« ^ /
Odgovori Agida Mlađeg: W
—- Nevaljalu čovjeku koji je pitao koji je Spajrt^ađc najbolji: »Onaj koji je
i
tebi najmanje sličan.«
A n t a l k id:
— Atenjaninu koji je Spartance nazvao neznalicama: »Mi jedini nismo ništa
lose od vas naučili«;
— Atenjaninu koji je rekao: »Mi smo vas više puta potjerali od rijeke Ke-
fisa«: »Mi vas od Eurote nikad«;
— Sofisti kad je htio govoriti u slavu Heraklovu: »Pa tko ga grdi?«
Aregej:
—- Kad su neki hvalili ne svoje, nego tuđe žene: »0 lijepim i poštenim že­
nama ne može se ništa tačno reći. Samo njihovi muževi znaju kakve su.«
Ariston:
— Kad je netko držao pohvalni govor onim Atenjanima koji su pali u borbi
Spartancima: »A kakvi su tek naši koji su ih pobili?«
Demarat :
~ Zapitan na sastanku da li šuti jer je lud ili nema što da govori: »Budala
može šutjeti.«
Eudamid :
— Kad je čuo kako stari filozof Ksenokrat raspravlja kako da se postigne
krepost: »A kad će se njom poslužiti ako je još traži?«
Kleomen :
-4- »Homer je lakedemonski pjesnik, a Heziod helotski.«
Labotas :
— Kad je netko dugo govorio: »Sto hoćeš da malu stvar velikim govorom
povećaš?«
L e o t ih i d :
— »O tebi su Demaratova djeca loše govorila«: »Nitko od njih ne zna dobro
govoriti.«
Leonida :
— Kad je netko rekao da će barbarskim strijelama sunce biti sakrito: »Bolje,
bar ćemo se boriti u sjeni«;
- 1 Kad su mu rekli da su neprijatelji blizu: »I mi smo blizu njima«;
i — Kad su mu rekli da ima premalo vojnika nasuprot mnoštvu neprijatelja:
»Imam ih previše da umru«;
Kad mu je Kserks poručio neka preda oružje: »Dođi i uzmi.«
H a r i 1a j :
-7- Kad mu se neki helot grubo suprotstavljao: »Ubio bih te da nisam ljut.«
A p o p h t h e g m a t a n e p o z n a t i h La k o n a c a :
r — Samskim poslanicima koji su dugo govorili: »Ono vaše prvo smo zabo­
ravili pa ne razumijemo ovo posljednje.«
— Kad je netko hvalio neke navodno dobre borce: »Bit će da su bili pod
Trojom.«

93
 V II

— Nekom tko se žalio da ga kažnjavaju zbog nehotične greške: »Nehotično

pretrpi kaznu.«
— Operušanom mršavom slavuju: »Ti si samo glas, ništa drugo.«
— Kad je Filip došao u lakonsko polje i pismom pitao Spartance žele li
»d a im dođe kao prijatelj ili kao neprijatelj: »Nikakav.«
— Nekog stranog svirača kaznili su što je prstima udarao u žice;
-i- Lakonac upitan što zna: »Biti slobodan.«
— Zarobljeni Spartanae na pitanje hoće li biti pošten ako bude kupljen:
»I ako ne budem kupljen.«
j — Kad je glasnik vikao da prodaje roba, ovaj: »Ne, nego zarobljenika.«
— Kad su se šepavcu smijali što ide u boj, on će: »Pa ne idem da bježim.«
# — Na povratku iz Atene, na pitanje kako je u Ateni: »Sve dobro« (tj. za
Atenjane ništa nije sramotno).
— Lakonac komu se kod groblja pričinilo da vidi pokojnika zamahne ma­
čem: »Hoćeš li, je li, opet da umreš?«
(Plutarchi Scripta moralia, »Apophthegmata Laconica«, passim)

BIBLIOGRAFIJA

Bölte i drugi u Pauly-Wissowa, R. E., s. v. Sparta gdje je navedena literatura.

Jedno od mnogobrojnih djela: L. Pareti, Storia di Sparta arcaica, Firenze 1920. U
leksikonu Daremberg-Saglio članci pod naslovima: Gerousia, Homoioi, Hypomeio-
nes, Ephoroi, Helötae, KarnèiôsTKrypfeiâ, Lacedaemoniorum respublica, Perioikoi.
U leksikonu Pauly-Wissowa članci: Ephoroi, Heloten, Homoioi, Kome; Kahrstedt,
. Griechisches Staatsrecht, I, dio » Sparta und seine Symmachie«. Iz novije literature:
^ W. den Boer, Laconian Studies, Amsterdam 1954; A. G. Tsopanakes. La rhêtre^de
^ Lycurge, Vannexe: Tvrtée. Saloniaue 1954. Q arheološkmThalazima vidi u odgovara­
ju ćoj literaturi, npr. u godišnjacima periodika Annual of the British School at
Athens (T. X II, od 1905. dalje).

94
 V III

ATENA
(D o kraja šestoga stoljeća)

1. NAJSTARIJE DOBA

Krajnji istočni ogranak srednje Grčke; poluotok koji se strmo izdiže iz

Egejskog mora naziva se od pamtivijeka Atikom — Attiké. Tu se tijekom sto­
ljeća od mnogobrojnih naselja razvila najslavnija država-grad Atena (Athênai).
Atika ima približno 2 650 km12. Njezino polje (Ped ion) i zagorje (Diakrta)
pružali su stanovništvu skromne uvjete za život od ratarstva i stočarstva. N je­
zina obala (Paralia), okrenuta prema Egejskom moru, Maloj Aziji i bogatom
Ori j en tu, uvijek je upućivala svoje stanovništvo na pomorstvo, trgovinu i na
slobodnije veze sa stranim poslovnim svijetom.1
Najstariji su kulturni spomenici Atike iz neolitske epohe.2 Po završetku
neolitika u Atici su tijekom trećeg tisućljeća stanovali nepoznati nam nosioci
staroheladske kulture. U drugom tisućljeću tu se ukrštavaju srednjoheladska,
minojska i mikenska kultura.
Sredinom drugog tisućljeća, u doba kretske talas okraćije, Atika je bila
pod velikim utjecajima Krete, a možda i u vlasti kretskih dinasta. O tome se
sačuvala predaja u atičkim mitovima, npr. u mitu o sedam mladića i sedam
djevojaka koje su Atenjani morali svake devete godine slati kretskom Mino-
tauru, ili u mitu o kretskom biku koji je harao po Maratonskom polju. O pra­
starim vezama Krete i Atike svjedoče i neki kultovi kretskog porijekla u kla­
sičnoj Atici.
: Mikenska je kultura u Atici obilato potvrđena. Na atenskoj Aknopoli sa­
čuvani su ostaci gradskih zidina i palače mikenske epohe.3 Na raznim m je­
stima u Atici nađeno je ostataka kupolastih grobnica iz iste epohe, keramike,
oružja i drugog mikenskog materijala, najviše u samoj Ateni.4
1 Vidi geografske podatke u uvodu, Gl. I.
2 Neolitskog materijala iskopalo se u Ateni na padini Akropole i pod Agorom, vidi Archeol.
Ephem., 1902, 123. sq.; Bcillettino d'arte, N . S. II, 1923, 278. sq.; Hesperia, V, 1936, 1.
<^)To je zid koji se u klasično doba nazivao » Pelargikon« (Thuc. II, 17). O »Erehtejevu dvoru«,
palači na Akropoli, Odiseja, V II, 81.
4 Karo, PW., R. É., s. v. »Mykenische Kultur«; Hesperia, 1. c.

95
V III, I

Srednjoheladska i mikenska kultura koje su cvjetale u drugom tisućljeću

imale su u atičkim Grcima dobre predstavnike. Među njima u ovo doba bilo je
Ahejaca, Eoljana, možda i drugih. Najm nogobrojniji su bili Jonjani. Oni su s
vremenom asimilirali sve ostale stanovnike ovog područja. Klasična je Atika
jonska. Tu su razvile svoj politički život četiri jonske file, tu se razvio jonsko-
atički dijalekt i obavljali jonskoatički plemenski kultovi, tu su osnovane jon-
skoatičke društvene ustanove.5
Prije nego se osnovala jedinstvena atička država (atenski polis), u Atici
su bili mnogi samostalni gradići. Tada su se stvarali i savezi atičkih gradova
(maratonski tetrapolis, pa neka grupacija oko Eleuzine i atički dodekapolis).
Između desetog i osmog stoljeća izvršen je atički sinoikizam ( synoikismôs),
ujedinjenje stanovnika svih atičkih naselja u zajedničku državu — atenski po­
lis. Literarni izvori o tom vrlo su oskudni. Izgubljene su stare atičke kronike,
pa i mlađe povijesti Atike (Atthis), koje su po starim kronikama pisali tzv.
atidografi. Poneki sačuvani fragmenti vode nas u mit.67
Prije sinoikizma pragrčki a za njima grčki gospodari doline rijeke Kefisa
(Kephisôs) branili su svoje posjede s Akropole, utvrđenog »gornjeg grada«,
nedaleko od Saronskog zaliva s uporišta iz kojega se razvio grad Atena (Athê-
nai). Predaja o najstarijoj Akropoli, srcu grada Atene, sačuvana je kod kla­
sičnih Atenjana u kultu i mitu. Božanska sova, kasnije akolit božice Atene, pa
zmijskiJbog Kekrop, božica Pandroza i heroj Erehtej štovali su se na Akropoli
pretklasičnog doba. Atena, hrabra grčka božica, svladala je svoje božanske
suparnike, čak i samog Posejdona. Znači, Atenini štovatelji učvrstili su se na
ovom brežuljku i nametnuli se nosiocima drugih kultova.
Prema legendi atički sinoikizam izveo je heroj Tezej došavši s Maratona.'
Čini se da su jonski rodovi s Maratonskoga polja imali u ovom sinoikizmu
važnu ulogu. Sinoikizmom su svi stanovnici Atike postali Atenjani, Athenaîoi,
građani atenskog polisa. Grad Atena u užem smislu (»a s ty «) pripao je svim
Atičanima. Svake su godine Atenjani slavili praznik ujedinjenja (Synoikia).
Rod (génos), bratstvo (phratria) i pleme (phÿle), poznate ustanove
rodovskog društva, sačuvali su se kod klasičnih Atenjana u specifičnoj formi.
Literarno su dokumentirana imena mnogih atenskih-atičkih rodova (npr.
Alkmeonidai, Kerykes). Mnoga su atička mjesta u klasično doba imala rodov­
ska imena. U klasičnoj Ateni rodovska se tradicija dugo održala. Fratri je ili
bratstva, kao grupe od po nekoliko rodova, imale su u klasičnoj Ateni u robo­
vlasničko doba određeno političko značenje. Kao i ostali Jonjani, Atenjani su
se dijelili u četiri filej(G eleontes, Aigikoreis, A rg ^ ^ is,J ^ jp letes ). Mlađi su
atički pisci na svôju'ruku iskonstruirali podjelu po kojoj je atenska država
imala četiri file, svaka fila po tri fratrije, a fratri ja trideset rodova analogno
broju godišnjih doba, mjeseci i dana u mjesecima. Zapravo te su se rodovske
ustanove stvarale prirodno, ne administrativno, a ostavile su traga o sebi i u
robovlasničkom društvu.

5 Her. I, 56—57. i V. 66.

6 Herodot, pisac povijesti grčko-perzijskih ratova, i Tukidid, pisac povijesti peloponeskih ra­
tova, mjestimično se osvrću i na starije atičke i atenske prilike. Koncizne Tukididove napomene o
starim vremenima predstavljaju predaju sačuvanu u Atenjana petoga stoljeća. Ksenofont piše samo o
svojemu vremenu. Aristotel, koji nije povjesničar i koji je mlađi od spomenutih, daje divne informacije
o atenskom državnom uređenju od najstarijih vremena. Šteta što početak toga teksta nije sačuvan. —
Najstariji je atidograf Helanik (V st.), najvažniji Filohor (I I I . st.). Atensku tradiciju iz petoga sto­
ljeća koncizno daje Tukidid, II, 15.
7 Plut., Thes. 24.

96
 Atena je prije osmoga stoljeća (ne znamo otkađa) imala monarhiju. Po­
znata su nam imena tridesetak atenskih bazileja koja su kasniji grčki pisci
pobilježili prema atenskoj predaji. Tu ima mitskih imena (npr., Kekrops,
Erechtheus, Theseus). Neka su imena konstruirana po imenima važnijih atičkih
rodova. Teško je utvrditi koja od tih imena pripadaju povijesnim osobama.
Spominju se dinastije Erehteida i Medontida. Prema tradiciji, posljednji atički
lcràlj bio je Kodro, iz dinastije Erehteida, koji je junački poginuo braneći
zemlju od peloponeskih napadača i kojemu se nije mogao naći dostojan na­
sljednik. To je legenda. Poglavice najjačih rodova, aristoi, srušili su monar­
h i j i i dočepali se vlasti.8

2. ARISTOKRACIJA I PLUTOKRACIJA
} Atenske su aristokrate kralju oduzimale vlast postepeno, bez izazivanja
osobitih prevrata. Najprije su počeli postavljati svoga čovjeka za polemarha,
vojskovođu »jer neki kraljevi nisu bili sposobni da vode ratove« (A ristotel).9
Zatim su sve važnije kraljeve administrativne funkcije dali arhontu (gr.

li 8 Tukidid (1. c.) spominje kraljeve Kekropa, Eumolpa, Erehteja i Tezeja kao povijesne lič­
nosti.!! O popisu atenskih kraljeva: Schwartz, Die Königslisten des Eratosthenes und Kastor, Göttingen
1895 ( Abhandlungen des Gessellsch. d. Wiss. zu Göttingen, XL, 15. sq.).
li 9 Arist., Ath. polit., 3.
I
7 GRCI i RIMLJANI
97
V III, 2

ârchon »upravnik«), Arhontska je služba u početku bila doživotna. Obavljali

su je predstavnici gensa Medontida. Sredinom osmoga stoljeća smanjena je
na deset godina. Od 683. Atenjani su svake godine birali novog arhonta. Do­
tada su i drugi ugledniji rodovi izvojevali pravo na taj položaj.
Uz polemarha i arhonta stari su Atenjani imali i jednog visokog funkcio-
nera koji je bio prvosvećenik s nekim sudskim kompetencijama. On je imao
naziv »basileus« (usporedi s rimskim »rex sacrorum«) i kao takav sačuvao
tradiciju iz doba monarhije. Arhont, polemarh i bazilej birali su se svake go­
dine. Sva trojica su se napokon počela nazivati arhontima. N ajglavniji je bio
prvi arhont. Po njemu se datiralo ( ârchon epônymos) kao u Rimu po konzu­
lima.10*
^ Sredinom sedmog stoljeća Atenjani su počeli birati svake godine po šest
tezmoteta (gr. thesmothétai »zakonodavci«) kojima je bila dužnost pisati za­
kone i po njima suditi. I oni su se počeli nazivati arhontima. Tako je napokon
Atena dobila devet arhonata koji su predstavljali najvišu državnu vlast.11
Kod Atenjana, kao i kod ostalih Grka, vrlo je stara upravna ustanova
bulé, »vijeće najboljih« (aristoi). Ta ustanova, poznata u homerskom društvu,
utjecajna u doba kraljeva, bila je nakon epohe kraljevstva, u aristokratskom
poretku svemoćna. Svaki je arhont u Ateni nakon završetka svoje jednogo­
dišnje 'službe ulazio u vijeće i bio njegov doživotni člam, buleut (vijećnik).
Atensko aristokratsko vijeće zasjedalo je obično na brežuljku Areopagu. Po
njemu se vijeće prozvalo areopaškim. Vijećnici (buleuti, areopagiti) bili su
čuvari državnog ustava. Kontrolirali su arhonte i druge funkcionere i sudili
im ako bi se ogriješili. Odlučivali su o najvažnijim državnim poslovima.12
O atenskoj narodnoj skupštini do petoga stoljeća nema dovoljno poda­
taka. U homerskoj epohi ona je bila vrlo značajna kod svih Grka. U petom
stoljeću u Ateni je narodna skupština vrhovni državni organ. Između te dvije
epohe, u doba aristokratskog i plutokratskog poretka, Atenjani su,, sigurno
kao i Spartanci, u narodnoj skupštini odlučivali o miru i ratu i o mnogim
drugim državnim poslovima.
) U osmom i sedmom stoljeću Atenjani su veliku važnost pridavali svojim
naukrarijama (naukraria, od naus »lađa« i kraino »upravljam «). To su bile
oblasti i ustanove koje su državi davale po jednu lađu s posadom i zapovjed­
nikom, naukrarom na čelu. Svaka od četiri file imala je po dvanaest naukra-
cija, s pritanom na čelu .^ X L f
Od manjih državnih funkcionera starijeg doba isticali su se kolakreti
koji su nekad pomagali kralju, a kasnije vršili blagajničke poslove.
Nosioci su atenskog aristokratskog društvenog poretka eupatridi, pri­
padnici najjačih atičkih rodova, ratnici i veliki zemljoposjednici. Oni su srušili
kraljevstvo i vladali Atenom do kraja sedmog ili početka šestog stoljeća. Iz
njihovih redova birali su se arhonti koji su ulazili u vijeće. Oni su obavljali
sve važnije javne službe i imali u svojim rukama atenski politički život. Gla­
soviti su Alkmeonidi, Medontidi i drugi atenski eupatridski rodovi. Ekonom­
ska baza njihove političke moći bili su golemi zemljoposjedi, neotuđivo, na­
sljedno vlasništvo njihova roda. Grobnice otkopane na atenskom Dipilonu
sačuvale su uspomenu na ove gospodare stare Atene.

10 Sačuvani popis atenskih arhonata nije dovoljno pouzdan a počinje s arhontom Kreontom
iz 683; v. Journal of Hellenic studies, L X V III, 1948, 70. sq. (ib., starija literatura).
Jî Arist., 1. c.
n Arist., t* c.

98 ‘/'
 V III, 2

^ Nasuprot eupatridima bili su izrabljivani građani. U Ateni je u to vrijem e

bilo malo robova. »P lêthos« — tako Aristotel zove atenske narodne mase —
bila je klasa izrabljivanih. To su bili većinom poljoprivrednici — sitni posjed­
nici i bezemljaši (teti-nadničari, pelati, hektemori) i obrtnici; pretežno
ratari, jer je Atena u to doba bila pretežno agrarna zemlja. »A živjeli su«,
piše Aristotel, »u svađi plemići (gn ôrim oi) i narodne mase (plêthos) jer im
je ustav bio posve oligarhičan, pa su siromasi robovali bogatima — oni, nji­
hova djeca i žene — a zvali su se pelati i hektemori, jer su za tu najamninu
obrađivali polja bogataša. Sva je zemlja bila u rukama nekolicine; ako nisu
davali zakupninu, padali su u ropstvo i oni i njihova djeca. Zaduživali su se
dajući u zalog svoja tijela prije Solona, koji je bio prvi zastupnik naroda.«14
Pelati, koje Aristotel spominje kao najbjedniji sloj stare Atene, bili su
kmetovi svoje vrste.15
Prije šestoga stoljeća Atenjani su uvelike razvili svoj obrt, pomorstvo
i trgovinu, i unaprijedili novčanu privredu. Mnogi atenski privrednici - obr­
tnici, pomorci i trgovci koji nisu pripadali eupatridskoj klasi, ekonomski
su ojačali i s dijelom aristokrata koji su se snašli u novim prilikama
postali nosioci atenskog privrednog i društvenog života. Nastupilo je doba
timokracije (plutokracije, oligarhije). Građani su se cijenili ne po rodovskom
porijeklu, nego po procijenjenom imetku (v. Gl. V I). Bogatiji građani različita
društvenog porijekla dobivali su vlast. Iz njihovih su se redova birah arhonti.
Vijeće je uglavnom bilo njihovo. Sada su narodne mase osjetile svog glavnog
protivnika u oligarsima, bili oni aristokratskog porijekla ili ne. Nastale su so­
cijalne borbe. Jedna od epizoda u ovim borbama bila je pokušaj aristokrate
Kilona da u Ateni uvede tiranidu.16 Njegov pokušaj da promijeni atenski
državni poredak nije se ostvario. Atenjani su tražili drugi način rješenja svojih
socijalnih problema. I našli su ga. Pomogli su im Drakon, Solon i Klis ten.
Atenjani su 621. povjerili tezmotetu Drakonu da napiše zakone. Do tada
se u Ateni sudilo, upravljalo i donosile političke odluke po običajnom pravu.
Pisanih zakona još nije bilo. Drakon, atenski eupatrid, sredio je materijal ra­
nijih tezmoteta i kodificirao dotadašnje običajno pravo. Drakonovi zakonski
propisi nisu se sačuvali. Poznati su iz citata samo neki njihovi odlomci u svezi
s ubistvom i krvnom osvetom.17 Prema antičkoj predaji, Drakonovi su zakoni
bili neobično strogi.18
Pojava prvih pisanih zakona svuda pa i u Ateni velik je politički napre­
dak. Odatle se išlo dalje. Narodne mase pisanim zakonima nastojale su se za­
štititi od samovolje vladajuće klase. Oligarsi, koji su zakone morali dati, na­
stojali su i postigli da se zakonima potvrde njihovi privilegiji. Zbog toga su se
vodile borbe za nove i pravednije zakone. Atenjani su svoje zakonodavstvo
usavršavali.
Približno dvadeset i pet godina nakon donošenja Drakonovih zakona
Atena je dobila nove i naprednije zakone. Donio ih je Solon.

14 Arist., o. c., 2.
15 O hektemorima i pela tima v. Gl. VI.
Her. V, 71; Thuc., I, 126; Arist.', o. c., 1; Plut., Sol., 12.
{J& Postoje i Drakontovi zakoni. . . . U tim zakonima nema ništa ni spomena vrijednog osim
/ surovosti i teških kaznu (Arist., Pol., II, 9). Drakontove zakone spominje Demosten. Ima i jedna epi-
V grafska potvrda.
18 . . . . » kao da su krvlju napisanu, Demad kod Plutarha, Sol., 18. Vidi literaturu kod Bengt-
sona, Gesch., 110.

99
vin, 3

3. SOLON
Solon, sin Eksekestidov, atenski aristokrata, rođen oko 640, u mladosti
se bavio trgovinom. Mnogo je putovao. Bio je na Kreti, u Maloj Aziji i u
Egiptu, gdje je mnogo toga vidio i naučio. Imao je pjesničkog dara. Sačuvali
su se iz druge ruke dijelovi njegovih političkih elegija.
Solon je 612. nagovorio svoje sugrađane (navodno jednom elegijom ) da
otmu Megaranima otok Salaminu. Prema jednoj verziji Atenjani su pod njego­
vim vodstvom to postigli. Popularnog Solona Atenjani su 594. izabrali za prvog
arhonta i povjerili mu da izradi novi državni ustav. Solon je povjereni zada­
tak odlično obavio. O tome nas obavještavaju Aristotel, Plutarh i drugi.19
Solon je najprije donio revolucionarnu uredbu koja se nazvala sisahtijom
(gr. seisdhtheia, od séio »stresem, odbacujem« i âhthos »te re t«), a kojom su
građani oslobođeni dužničkog tereta. »Pošto je Solon u državi dobio vlast«, piše
Aristotel, »oslobodio je narod robovanja, tada i za buduće, zapriječivši da se
uzimlju zajmovi uz zalaganje tijela; zakone je dao i dugove ukinuo, privatne
i državne. To zovu sisahtijom, je r su dužnici odbacili sa sebe teret.«20
Plutarh citira Solonove stihove u (kojima se spominje skidanje kamenja
s dužničkih seoskih posjeda. Solon je, naime, sisahtijom ukinuo svaku hipo­
teku na zemlju dužnika; odstranio kamene stupove koje su zajmodavci bili
postavili na njivama dužnika u znak zaduženja. K tome je sisahtijom oslobo­
dio sve koji su zbog duga bili u zatvoru ili u ropstvu.21
U prve Solonove odredbe pripada i epitimija, vraćanje građanske časti
(tim e ) svima koji su prije kao nečasni (đ tim o i) bili protjerani ili drukčije
kažnjeni, u većini iz političkih razloga. Vraćeni su iz progonstva svi politički
i drugi krivci, izuzevši najteže k o ji su bili osuđeni za ubojstvo ili za pokušaj
uvođenja tirani de.22
U Ateni se prije Solona razvio plutokratski, timokratski društveni pore­
dak. Građani su se neslužbeno dijelili prema imetku i prihodima. Najbogati­
jim a su se držali pentakoziomedimni ( pentakôsioi »pet stotina«; médimnos je
m jera za žito), oni koji su imali godišnjeg prihoda bar pet stotina medimna
žita ili u istoj vrijednosti vina ili ulja. U drugoj grupi bili su hipeji (hippeis
»konjanici, vitezovi«) koji su imali godišnje prihoda preko tristo medimna žita
— vina — -ulja, a manje od spomenutih pentakoziomedimna. Služili su u vojsci
kao konjanici jer su bili dovoljno imućni da nabave i uzdržavaju konja. Trećoj
grupi pripadali su zeugiti (zeugitai), građani kojih je godišnji prihod bio iz­
među dvjesto i tristo medimna žita — vina — ulja, koji su mogli imati jaram
(zeugos) volova. Građani k o ji su imali manje od dvjesto medimna godišnjeg
prihoda i oni koji nisu imali ništa bili su teti (thétes), nadničari.
Solon je zakonski sankcionirao postojeće stanje plutokratske, timokrat-
ske Atene, proglasio pentakoziomedimne, konjanike, zeugite i tete za četiri
društvena razreda atenskog polisa i višim razredima dao viša prava. »Građane
je podijelio«, piše Aristotel, »u četiri razreda, kako su bili podijeljeni prije, i
to na pentakoziomedimne, konjanike, zeugite i tete. U vezi sa službama odre-

19 Arist., Ath. pol., 5— 12; fragmenti iz Solonovih elegija u citatima kod Aristotela i Plutarha; ‘
Her. I, 29— 30: II, 177; V, 113; Atidograf Androtion i drugi kod Aristotela i Plutarha. — Raspravlja se
o datiranju Solonova arhontata (Glotz, 428, Bengtson, 111. i drugi).
20 Arist., o. c., 6.
21 Plut., Sol., 15; Arist., o. c., 6. i 10. Vidi kod Kolomana Raca, Antologija stare lirike grčke,
s. 48. sq., posebno fr. 2.
22 Plut., Sol., 19c

100
 I
!

V III, 3

dio je da ih vrše pentakoziomedimni, konjanici i zeugiti, a to su službe deve­

torice arhonata, blagajnika, poleta, jedanaestorice i kolakreta, dajući svakom
pravo na službu prema veličini prihoda. Tetima je dao samo pravo da sudje­
luju u narodnoj skupštini i u sudovima.«23
Solonovom ustavnom podjelom građana u četiri razreda prema imetku
nanesen je još jedan udarac rodovskim tradicijama; ozakonjeno je plutokrat-
sko-timokratsko uređenje u Ateni. Osim toga utvrđene su porezne obaveze
(jbrema razredu i porez). Uređena je vojska — zapravo zakonom je sankcioni­
rano da prva dva razreda građana daju konjicu, treći tešku pješadiju (hoplite),
a teti laku pješadiju.
Prije Solona arhonte je postavljalo vijeće određujući kockom devetoricu
od većeg broja predloženih. Solon je propisao da svaka od četiri file predlaže
po deset kandidata iz svojih redova i da se od predložene četrdesetorice koc­
kom odredi devet arhonata.24
J Prije Solona Atenjani su imali aristokratsko, pa plutokratsko-timokratsko
areopaško vijeće. Solon je od te jedinstvene ustanove stvorio dvije; areopag i
bulé. Po Solonovu ustavu areopag (ili bulé areopagita) ranije je vijeće bogatih
građana, bivših arhonata. Tom vijeću Solon je povjerio dužnost da se brine za
zakonitost i za sve što je u svezi s krvnim srodstvom (u skladu s rodovskim
tradicijam a). Bulé, novi organ državne uprave bilo je vijeće od četiri stotine
građana, po stotinu iz svake file s jednogodišnjim mandatom. To je vijeće pri­
premalo materijal za narodnu skupštinu, davalo prijedloge vijeću areopagita,
postavljalo činovnike i imalo još neke funkcije.25
U Solonovoj plutokratskoj Ateni još nisu bile odumrie rodovske tradicije.
Tpleriranje eupatridskog areopaga, biranje arhonata od kandidata koje pred­
lažu file i osnivanje vijeća od četiri stotine građana Solonovi su ustavni propisi
koji se kvalificiraju kao »kompromis s društvenom ostavštinom iz prošlosti«,
kao poštovanje rodovskih tradicija 26
Solon je dao tetima pravo da sudjeluju u narodnoj skupštini.27 To je
svb što znamo o narodnoj skupštini u Solonovo doba.
|. Solon je osnovao narodni sud koji se nazvao helijeja (heliaia) je r je za­
sjedao pod vedrim nebom (gr. helios »sunce«). Narod se mogao ovom sudu
žaliti na svaku nepravilnost državnih rukovodilaca, članom helije je mogao je
pojstati svaki građanin, čak i tet.28
I Solon je izveo reformu novca i mjera, ukinuo eginski novčani i metrički
sistem, koji je prije vrijedio u Ateni, a uveo eubejski.29 Tim je postigao da je
(neke vrsti devalvacijom ili inflacijom ) olakšan položaj dužnicima i prijelaz
iz nižeg društvenog razreda u viši (pentakoziomedimni, npr., po eginskim
mjerama imaju oko 365 hektolitara prihoda, a po eubejskim oko 258).30 Tim
su Atenjani dali prednost trgovačkim vezama s onim krajevima gdje je bio na
snazi eubejski metrički sistem, zapostavljajući veze s Peloponezom koji je bio
u èginskoj trgovačkoj sferi.

23 Arist., o. c., 7; Plut., Sot., 18.

24 Arist., o. c., 8.
23 Arist.f# o. c., 8. i 31; Plut., Sol; , 19. Na jednom natpisu s Hija iz sedmog stoljeća spominje
se bouté demosie, narodno vijeće sastavljeno od po pedeset članova iz svake file.
2fi »Neki misle da je Solon bio vješt zakonodavac jer je ukinuo oligarhijske krajnosti, učinio
kraj robovanju naroda i uspostavio staru demokraciju spojivši na podesan način različita državna ure­
đenja. Oni misle da areopaško vijeće predstavlja oligarhijski sistem, da izbornost organa vlasti pred­
stavlja aristokratski a sudovi demokratski sistem« (Arist., Pol., II, 9).
27 Arist., o. c., 7; Plut., Sol., 18.
28 Arist., o. c., 7—9; Plut., Thes., 18.
29 Arist., o. c., 10; Plut., Sol., 15.
30 O tim financijskim pitanjima: C. A. H., Ch. II, bilj. na str. 622; Bengtson, 112— 113. i drugi.

101
 V III, 4

Sisahtija, epitimija, podjela građana na razrede po prihodima, nov način

biranja arhonata, osnivanje dvaju vijeća i helijeje, uvođenje teta u narodnu
skupštinu i -u helijeju te reform a novca i mjera najvažnije su Solonove zakon­
ske uredbe. Plutarh u Solonovoj biografiji nabraja i mnoge druge. Solon je,
£ piše Plutarh, donio uredbu o nasljedstvu posjeda, o obaveznom poštovanju
pokojnika, o obavezi oca da sinove nauči neki zanat; uredbe protiv besposli-
- čara, protiv preljuba, protiv krađa; o hajkama na vukove, o kopanju bunara,
o sađenju voćaka; zabranio je izvoz svega osim ulja, ograničio primanje stra-
nača u grad itd.31 Prema kasnoantičkoj tradiciji (kod rimskog pravnika Gaja)
čini se da je Solon utvrdio maksimum zemlje koji je Atenjanin mogao posje­
dovati.»2
Pošto je kao dugogodišnji arhont i zakonodavac uspješno izvršio svoj
zadatak, Solon je oko 590. zauvijek napustio Atenu da bi obišao razne krajeve.
Atenjani su njegove zakone čuvali u p ritane ju napisane na drvenim pločama
(đksones). Prijepis na kamenim stelama (kyrbeis) bio je izložen na Akropoli.33
Grci su Solona ubrajali među sedam mudraca starog doba. Njegovu su
biografiju iskitili raznim pričama. Mnogo toga je izmišljeno.34 Pri svemu tome
jasan je povijesni lik ovog velikog čovjeka. Solon je najstarija povijesno doku­
mentirana politička ličnost Grčke i Evrope uopće. Bio je veoma sposoban
državnik, mudar zakonodavac koji je, vodeći računa o ostacima iz prošlosti,
smjelo zakoračio naprijed i utro put atenskoj demokraciji. On je, veli Engels,
otvorio niz političkih revolucija »zakoračivanjem u vlasništvo«.35

4. TIRANIDA. PIZISTRAT I PIZISTRATIDI

Nakon Solonova odlaska u Ateni su nastavljene političke borbe. » I dalje
su«, piše Aristotel, »bili (A tenjani) u lošim odnosima među sobom; jedni na­
vodno zbog ukidanja dugova je r su zbog tog ukidanja izgubili, drugi nezado­
voljni novim ustavom k oji je donio promjene, neki iz međusobnih natjecanja.
A bile su tri stranke: prva, stranka primoraca, na čelu s Megaklom, Alkmeo-
novim sinom, o kojima se govorilo da teže za umjerenom vladavinom; druga,
stranka ravničara koji su željeli oligarhiju, a vodio ih je Likurg; treća, stranka
brđana kojima je vođa bio Pizistrat, čuven kao veliki demokrat.«36 Primorci —
ribari, mornari — bili su za Solonove reforme. Posjednici zemlje u atičkoj
ravnici, većinom eupatridi, oštećeni Solonovim reformama, bili su za oligar­
hiju. Siromašni brđani, iz atičke zagore, smatrali su da im je Solon malo dao,
pa su tražili korjenitije reforme, na prvom mjestu podjelu zemlje. N jih je
iskoristio Pizistrat da silom zauzme vlast u Ateni i uvede tiranidu.
Pizistrat (Peislstratos), Hiparhov sin, atički aristokrata koji se proslavio
kao atenski strateg (odbivši jedan napad Megarana), zauzeo je 561. s brđa-
nima iz Dijakrije i s drugim pristašama Akropolu i postao atenski tiranin. Dva

31 Plut., Sol., 20. sq.

32 Sergejev, Istorija drevnej Gredi, str. 170.
33 Her. I, 29; Arist., o. c., 11; Plut., Sol., 25 (o tablama aksones i kyrbeis) i 26.
34 Her. I, 30—33, priča o Krezu i Solonu.
35 Engels, Porijeklo porodice, privatnog vlasništva i države, Gl. V.
36 Arist., o. c., 13; Plut., Sol., 29; Her. I, 59. sq.

102
 V III, 4

puta je bio zbačen i prisiljen da bježi iz grada i opet mu je polazilo za rukom

da se vrati i da zauzme vlast jer je imao plaćeničku vojsku i pomoć Tebanaca
i Eretrijaca. Od 561. kad je prvi put prigrabio vlast, do smrti 528. Pizistrat je
vladao Atenom devetnaest godina, a ostalo vrijeme proveo u emigraciji.37
Pizistrat, piše Herodot, nije ukinuo državne ustanove koje su prije njega
postojale, » nego je upravljao gradom po dotadašnjim zakonima uređujući ga
lijepo i dobro«.38 Na važnije položaje postavljao je svoje ljude. Poštovao je So­
lonove reforme.
N ije pobliže poznato kako je Pizistrat riješio osjetljivo agrarno pitanje.
Pretpostavlja se da je postupio kao neki drugi tirani. D ijelio je, vjerojatno,
svojim pristašama bezemljašima zemlju koju je oduzeo bogatim protivnicima.
Davao je seljacima novac na zajam da bi unaprijedio agrarnu proizvodnju od
koje je ubirao porez, a i da bi seljake držao dalje od grada i gradskih poslova.
S tim u svezi postavio je suce po manjim mjestima.39
Pizistrat je pomagao sve grane privrede. Sam je bio vlasnik poduzeća
za eksploataciju rudnika zlata u Trakiji. Uredio je atenske financije. Kovao
je novac. Uredio je luku Faleron. Oteo je Megaranima luku Niseju, Mitilenja-
nima maloazijsku luku Sigeion kod Helesponta. Jedna grupa njegovih protiv­
nika tada se odselila na Trački Hersonez.40 Tada je Atena imala jak položaj
na moru.
Pizistrat je bio saveznik makedonskog kralja Aminte, nekih tesalskih
dinasta i samskog tiranina Polikrata. Svom savezniku Ligdamisu pomogao je
da postane tiranin na otoku Naksu. Im ao je veze s prvacima grada Arga i ne­
kim drugim moćnim stranim ljudima.41
Za vlade Pizistrata i njegovih sinova u Ateni se mnogo gradilo. Reguli­
rane su gradske ulice, pojačan gradski vodovod i postavljena jedna monumen­
talna česma (Enneakrunos). Tada je na Akropoli podignut hram Hekatonpe-
don, a u donjem gradu udareni tem elji Olimpieiona, veličanstvenog Zeusova
hrama. Kipari i slikari bogato su ukrašavali spomenike arhitekture i stvarali
posebna djela. Istakli su se i keramičari. U to je vrijeme u Ateni cvjetala poe­
zija i priređeno izdanje Homerovih pjesama. Tada su se bučno slavile Dio-
nizije, svečanosti s kojima se razvijala atička drama. Pana tene jski, sveatenski
praznik, u ovo doba nije zaostajao za olimpijskim i drugim grčkim festiva­
lima.
Prema tradiciji Pizistratovo doba u Ateni bilo je »doba dobrog Kronosa«
(Arist.). Antički su pisci precijenili značenje ovog čovjeka i pripisali mu ono
što pripada atenskom polisu. Atena je do Pizistratova doba ekonomski i kul­
turno mnogo napredovala.
Godine 528. umro je Pizistrat a vlast u gradu samovoljno su uzeli nje­
govi sinovi — Pizistratidi — H ipija i Hiparh. Hipija (Hippias) obavljao je
glavne državne poslove, a Hiparh (Hipparchos) se brinuo za vjerske proslave i
kulturne priredbe. Hiparh je doveo u Atenu Anakreonta, Simonida i neke
druge pjesnike.42

37 Her. I, 59— 64; Arist., o. c., 15— 16. i drugi. Raspravlja se o datiranju etapa Pizistratove ti-
ranide.
33 Her. I, 59; Thuc. VI, 54; Plut., Sol., 31.
39 Arist., o. c., 16.
<° O rudnicima u Trakiji Her. I, 44; Arist., o. c., 15. — O naseobinama na Helespontu Her.
VI, 35— 37. i 103.
41 Her. V, 63. i 94 (o Pizistratovim vezama s Amintom i tesalskim dinastima); Polyaen, Strat.,
I, 23 (o Pizistratovim vezama s Polikratom).
« Arist., o. c., 17— 18.

103
V III, 5

Pizistratidi su se održali na vlasti do 510. Protivnici tiranide iskoristili

su povoljnu priliku. Godine 514. prigodom panatenejskih praznika ubijen
je Hiparh. H ipija je poduzeo represalije i učinio svoj režim nepodno­
šljivim. Spartanci su dva puta upali u Atiku za svoj račun, a navodno da oslo­
bode Atenu od tirana. Prvi put su odbijeni a drugi put su ušli u Atenu i opko­
lili Akropolu gdje se utvrdio Hipija. Svršilo je kompromisno. H ip iji je omo­
gućeno da nepovrijeđen napusti grad. Oborena je atenska tiranida. Atenjani
su na Akropoli postavili kipove glavnim junacima prevrata, »tiranoubicama«
Harmodi ju i Ariš togi tonu.43

5. KLISTENOVE REFORME

Nakon pada Pizistratida i ukidanja tiranide u Ateni su se vodile građan­

ske borbe između Hipijinih pristaša te oligarha i demokrata. Bilo je raznih
peripetija. Napokon su pobijedile demokrate — primorci i brđani (iz Paralije
i Dijakrije) — pod vodstvom eupatrida Klistena (Kleisthénes) koji je dao nov
ustav. To je bilo oko 508.44
Klisten je podijelio atensku državu u deset teritorijalnih fila. Dotadašnje
četiri file bile su plemenske form acije s rodovskim tradicijama. Svaka je Kli-
stenova fila kao teritorijalna jedinica imala po jednu trećinu ili tritiju u
gradu, drugu na primorju, a treću u unutrašnjosti (zagorje i ravnica). Deset
fila — trideset triti ja. Četiri stare rodovske file izgubile su političko značenje
zadržavši neku ulogu u kultu i u drugim neslužbenim poslovima. Klistenove
teritorijalne file, nazvane po imenima heroja (npr. Kekropis, Erehteis) ili dru­
gim istaknutim imenima, postale su osnova atenskog administrativnog poretka.
Prema nj ima vojska se podijelila u deset pješadijskih i deset konjičkih odreda.
U file su uvršteni mnogi stranci i oslobođeni robovi.45
Klisten je, osim toga, podijelio Atiku na sto dema (dem os). To su bile
općine svoje vrsti koje su obuhvaćale po nekoliko naselja; male administra­
tivne jedinice, sa svojim starješinom (demarchos) i činovnicima. Svaki je Ate-
njanin od Klis tenova doba pripadao jednom demu, bio upisan u demotski
popis čime je, kad je trebalo, dokazivao svoje građansko pravo. U službenim
podacima uz ime građanina naznačivala se i demotska pripadnost (npr. Paia-
nieus, Peanjanin, pripadnik dema Peanije). Članovi istog dema (dem otikoi)
sastajali su se i vijećali u svojim skupštinama.46
Po Solonovu ustavu Atenjani su imali vijeće od četiri stotine članova, sa
po sto predstavnika svake od četiri rodovske file. Klisten je, u skladu sa svo­
jim teritorijalnim filama, ukinuo staro, a osnovao novo vijeće od pet stotina

« Her. V . 55— 65; Thuc., V I. 53; Arist., o. c., 17— 19.

44 Her. i Arrst., 1. c.
45 Her. V , 66. i 69; Arist., o. c., 21. i Pol., I I I , 1. Čini se da su Spartanci prije Atenjana imali
nešto slično jer se po Likurgovu ustavu u Sparti osnovalo pet teritorijalnih fila (Wade Gery, C. A. H..
III, 560). I Samos je prije Atene imao teritorijalne file (De Sanctis, Storia dei Greci, I, 534).
44 Her. V, 69; Arist., o. c., 21. » Demoi« — naziv za atička sela — odgovara dorskom »komat«
(Arist., P o l, 1281a i Poet., 1448a).

104
 V III, 5

članova, sa po pedeset predstavnika iz svake teritorijalne file. U ime tako go­

lemog vijeća poslove su obavljala pedesetorica vijećnika koji su se nazivali
pritanima (prytaneis). Oni su se m ijenjali deset puta godišnje. Svaki put su
pritani bili pripadnici druge file. Tako je svaka fila vladala državom po dese­
tinu godine. Pritani su uredovali i hranili se o državnom trošku u pritaneju
(prytaneion), državnoj reprezentativnoj zgradi.47
Klistenovo je vijeće »možda prvi u povijesti poznat prim jer proporcio­
nalnog predstavništva naroda« (Beloch).
Arhonti, razni činovnici, areopaško vijeće, helijeja, narodna skupština
i druge ustanove obavljale su u Ateni i dalje poslove kao i u Solonovo doba
ako je to bilo u skladu s Klistenovim reformama. Od Klistenova doba atenska
je vrhovna vojna komanda bila u rukama desetorice stratega (po jedan iz
svake file), s polemarhom48 na čelu.
Da bi sačuvao Atenu od tiranije, Klisten je donio uredbu o ostracizmu
(ostrakismôs). Prema toj uredbi narodna je skupština protjerivala iz grada
na deset godina građanina za kojega se pretpostavljalo da nastoji postati tira­
ninom ili na neki drugi način nametnuti sugrađanima novi politički poredak.
Svake godine (za vrijem e šeste pritani je ) narod se u skupštini izjašnjavao je
li potrebno prim ijeniti ostracizam. Ako je trebalo, ponovo bi se sazvala na­
rodna skupština. Svaki je građanin, član skupštine, bilježio na ostrakonu
(östrakon, crepić, komad crijepa ili glinene posude) ime onoga koga predlaže
zal izgon. Građanin čije bi im e bilo zabilježeno na šest ili više od šest tisuća
crepića morao je napustiti Atenu i provesti u progonstvu deset godina.49
j Klistenove su reforme imale golemo značenje za atenski polis. Atenjani
koji su se nekad službeno dijelili po porijeklu, a onda po imetku, Klistenovom
podjelom po mjestu stanovanja još više su se približili demokraciji.50

U posljednjem desetljeću šestoga stoljeća, u Klistenovo doba, Atenjani

su se učvrstili na Salamini koju su im Megarani osporavali. Oduzeli su Halki-
đanima na Eubeji velike komplekse zem lje i tu naselili četiri tisuće svojih
bezemljaša.51 B orili su se za posjede na Helespontu, okupirali otoke Lemnos
i I mb r os.52
Takve su bile unutrašnje i vanjskopolitičke prilike u Ateni kada je izbio
grčko-perzijski rat.

BIBLIOGRAFIJA

Juđeich, Topographie von Athen, München, drugo izdanje: 1931 (u kolekciji

Müller-Pöhlmann-W. Otto, Handbuch d. Klass. Altertumsw., T. IV, I/I); Kerameikos:
Ergebnisse der Ausgrabungen, Berlin, T. I, 1939. — Tom VI/I, 1959. Izvještaji o iska­
panju stare atenske nekropole koja je služila generacijama od »protoatičke« epohe
47 Arist., o. c., 21. i 43. Godina se dijelila na deset pritanija ( prvtaneia) ; tim se imenom zvala
slu žba i vrijeme-mandat.
« Arist., o. c., 22, 58. i 61.
49 Arist., o. c., 22. i drugi.
50 Vidi Engelsove primjedbe, o. c. (kao u bilj. 35).
5« Her. V, 77. i V I, 100.
52 Her. V I, 139— 140. Natpis iz Lemnosa govori o atenskim klerusima onog doba.

105
 V III, 5

dalje (v. Gl. IV ); Gaetano De Sanctis, Atthis — Storia della republica ateniese, Torino
(drugo izdanje) 1912; jedno od mnogobrojnih djela te vrsti; Busolt-Swoboda,
Griechische Staatskunde, II, passim.
Literatura je vrlo bogata. Jedno od novijih djela: C. Hignett, A History of
£ the Athenian Constitution to the End of the Fifth Century B. C., Oxford 1952.
Vidi u većim priručnicima, periodicima i u leksikonu Pauly-Wissowa, po~
. sebno o najstarijem doba, o kraljevstvu, oligarhiji, Drakonu, Solonu, Pizistratu i
Klistenu.
* Natpisi: Inscriptiones Graecae, T. I (do petoga stoljeća nema ih mnogo).
O novcima kod Heada, Babelona i u periodicima.

106
 IX

RELIGIJA ANTIČKIH GRKA

1. OPČI DIO
Pregled. Stari se Grci nisu mnogo upuštali u mračna teološka maštanja.
Oni su voljeli mit i obavljali kult. Nisu imali posebnih vjerskih ideologa. Filo­
zofi su im bili glavni tumači u vjerskim pitanjima. U mitu i kultu Grci su na
svoj način razvili mnogo toga što su primili od drugih naroda i iz starijeg doba.
Stoga je povijest grčke religije zanimljiv odsječak povijesti religije uopće.
Mnogo se mitskog, kultnog i uopće vjerskog odrazilo kod Grka u književnosti,
u likovnim umjetnostima i raznim kulturnim manifestacijama. Vjerska shva­
ćanja utjecala su na njihov društveni život. Stoga je poznavanje starogrčke re­
ligije potrebno radi boljeg poznavanja starogrčke kulture i starogrčkog dru­
štvenog života.1
Grčka je religija12 mnogo naslijedila iz primitivnijih religija. Takvo je
nasljedstvo i animizam — vjerovanje u duhove — i demonizam — zamišljan je
prirodnih sila i pojava u obliku demona (gr. daimon). Muze, Harite, Sirene,
Harpije, Brinije, Satiri, Sileni, Kentauri, Pani i druga fantastična bića, tako
draga grčkim pjesnicima i likovnim umjetnicima, izvorno su demonski za­
mišljene prirodne sile. U grčkoj narodnoj mašti živjeli su mnogi bezimeni de­
moni kojima se pripisivala posebna funkcija, svakome svoja (demon pluga,
demon žita, apotropejski demoni koji odvraćaju zlo od ljudi itd.).
Vjerovanje u čovječju dušu, popularno kod raznih naroda, ne baš ono­
liko staro koliko bi htjeli idealisti, razvilo se u starih Grka na svoj način. Grci

1 Literarni izvori: Homerove pjesme (s bilješkama sholijasta), Heziodov ep Theogonia, frag­

menti starijih lirika, drama, povijesni, filozofski i retorski spisi (na prvom mjestu Herodot i Platon),
helenistička poezija — osobito Likofronova Kasandra, Kalimahove himne i Apolonijev ep Argonautikđ
— helenističke zbirke mitova — posebno Apolodorova Biblioteka (ostalo sačuvano fragmentarno) —
djela grčkih pisaca rimskog doba — mnogo podataka u Strabona, Plutarha, Pauzanije i Ateneja.
kršćanski pisci (Klement Aleksandrijski, Amobije, Firmik, Euzebije i Augustin) u spisima protiv po­
ganstva, bizantski pisci, osobito sholijasti i leksikografi (Hezihije i Suida kao leksikografi; Tsetses kao
sholijast).
Epigrafski i arheološki izvori. Ima ih mnogo.
2 Lat. religio (gr. theosebeia) etimološki se objašnjava još u antičko doba različito — od religere,
relegere — riječ kao di-ligere, »vršiti s poštovanjem« (Cicero, De natura deorum, II, 28. i Aulus Gellius,
Noct. Att., IV, 9) što odgovara grčkom theosebeia; po drugim etimologijama od: lat. relegare »vezati«,
imati vezu s božanstvom (Augustinus i dr.) ili od lat. relinquere (ta je etimologija najmanje uvjerljiva);
vidi Toutain u Daremberg-Saglio, Diet., s. v. religio.

107
IX , 1

su dušu zamišljali ili kao nešto što nema lika, a najvrednije je u čovjeku (lat.
genius); ili kao idol (gr. eidolion »lik «), sićušnu figuru koja nakon čovjekove
smrti izlazi iz tijela u obliku ptice, pčele ili kakvog drugog krilatog bića i živi
osobitim životom; ili kao dah (gr. psyche, lat. animus, anima); ili kao sjenu
(gr. skia, lat. um bra) koja nakon čovjekove smrti ima ljudski lik koji se ne
može opisati, živi kao čovjekov dvojnik, javlja se živima u snu i može se do­
zvati. S tim su u svezi shvaćanja o dobrim i zlim dušama pokojnika, pogrebni
obredi, kult pokojnika, pređa i heroja roda. Sve su to Grci primili od drugih i
na svoj način razvijali.
Prastari su Grci obožavali prirodne sile u obliku životinja (zoolatrija),
stabala (dendrolatrija), i raznih predmeta, npr. oružja (hoplolatrija). Povjesni­
čari religije mnogo su toga kvalificirali kao fetišizam (portug. feitiço — lat.
;facticius, »ono što je izrađeno« — u vjerske svrhe). Nešto je od toga u svezi s
totemizmom, ostatkom iz doba kada je svaki gens štovao svoj totem (naziv
sjeveroameričkih Indijanaca) — neku životinju, biljku, predmet, vjerujući da
je u njemu izvor blagostanja.
O prastaroj zoolatriji svjedoče Homerovi epiteti »volooka« za Heru,
»sovooka« za Atenu i drugi. U grčkom mitu i kultu osobito su mjesto imali
zmija, vol, konj, košuta, dupin i neke druge životinje. Kada su Grci dali bogo­
vima ljudski oblik (antropomorfizam, gr. anthropos »čovjek«, morphé »lik «),
onda su prijašnji fetiši, totemi, obožavane životinje i obožavani predmeti po­
stali pratioci, akoliti bogova, bogovima posvećena bića; Ateni je posvećena
sova, Artemidi košuta, Posejdon je dobio konja, Afrodita dupina itd.
U klasičnoj grčkoj religiji ostalo je mnogo ostataka prastare dendrola-
trije. Razne biljke, nekad božanstva, atributi su klasičnih grčkih bogova ili
božica. Svete su biljke bile: Zeusov hrast u Dodoni, Apolonov lovor u Delfima,
Latonina maslina na Delu, Atenina u Ateni itd. U raznih naroda, pa i u Grka
razvili su se agrarni kultovi i s njima u svezi obredi kojima je bila svrha da se
poveća ili ubrza plodnost. Iz narodnih agrarnih kultnih obreda Grci su poste­
peno stvorili dramu i religiju usmjerili najzanim ljivijim putem.
U religiji antičkih Grka sačuvali su se, osim spomenutih, i drugi ostaci
prastarih primitivnih religija. Narodni obredi za izazivanje kiše, vjerske pro­
cedure pri liječenju, maskiran je, kultni ples d neki drugi praznovjerni običaji,
zatim sistem zabrana — tzv. tabu, ceremonije čišćenja, prinošenje žrtava i dr.
zadržali su se na svoj način u klasičnoj grčkoj religiji kao ostatak iz pri­
mitivne sredine.
Nosioci kretske, minojske kulture, kao što vidim o na arheološkim spo­
menicima, obožavali su sveti kamen (osobito stup), oružje — na prvom m je­
stu dvojnu sjekiru »labrys«, životinje — osobito bika, golubicu i zmiju, stabla,
simbole (npr. volovske rogove), antropomorfne božice (božicu plodnosti,
zvijeri, kraljevskog dvora) i neko božanstvo u obliku malog dječaka. Nešto
od toga potječe s Ori jenta. Mino j ski su kultovi ilustrirani slikama na jednom
keramičkom sarkofagu iz Hagija Trijade. Otkrivena su razna minojska kultna
mjesta — svetišta u pećinama i kultne sobe u kućama. Posebnih hramova
minojski Krećani, čini se, nisu gradili.
Nosioci mikenske kulture imali su u svojoj religiji grčkih i negrčkih
elemenata. Mikenski kult Zeusa — vrhovnog boga i kult kućnog ognjišta po­
znaju razni indoevropski narodi. Na tablicama iz Pila dokumentirana su imena
Here, Atene, Posejđona, Hermesa, Dioniza, Ilitije i nekog ženskog božanstva

108
 IX , l

kojeg ime (po korijenu) odgovara klasičnom Div-deus. Klasični su Grci mnogo
naslijedili od nosilaca mikenske kulture, pa i u religiji. U Ateni, u Argu, na
Egini i na drugim mjestima po Grčkoj hram klasične gradske božice podignut
j'e na temeljima građevina mikenskog doba. Kretsko-mikenska božica zvijeri,
poznata s likovnih spomenika, razvila se u klasičnu Artemiđu; kretsko-miken­
ska božica ratarstva — u klasičnu Demetru. Tako su evoluirala i neka druga
mikenska božanstva.
I u Ilijadi i Odiseji, gdje je pjesnički spojeno premikensko s mikenskim
ijpomikenskim, dat je olimpskim bogovima i božicama socijalni poredak mi­
kenskog doba. U svijetu Homerovih bogova nad svima je Zeus. Oko Zeusa su
ostali bogovi i kao Homerovi prvaci oko glavnog bazileja.
Herodot kaže da su H om er i Heziod izradili Grcima teogoniju i svakom
božanstvu dali nadimak, ulogu i lik (Her. II, 53). Heziodova Theogonia, ep iz
clsmoga stoljeća, najstariji je i najsadržajniji literarni izvor podataka o grčkoj
religiji i mitu. U njemu nalazimo legendu o postanku svijeta (kosmogonia), o
postanku bogova ( theogonia) i ljudi ( anthr o po gonia ), grčku verziju mnogo
starijih orijentalnih mitova.3 Prema Heziodovoj Theogoniji, Homerovim pjes­
mama i drugim literarnim izvorima postojali su u zamišljenom mitskom svije­
tu grčkih bogova:
I. Bogovi neba:
A ) Vrhovni bogovi — Zeus, Hera, Palada Atena, Apolon, Artemida, Ares,
Hefest, Hermes, Afrodita, Hestija, Demetra;
i B ) Nebeska božanstva drugoga reda: 1. Obogotvorena nebeska tijela i
pojave: Hélios — sunce, Seléne — mjesec; Héos — zora, Astra — zvijezde i
vijetrovi pod raznim imenima; 2. Pratioci i službenici nebeskih bogova: Muze,
Harite, Temida, Hore, Nike, Iris, Hebe, Ganimed, Eros; 3. Asklepij — bog
zdravlja, Ilitija — božica porodilja; 4. Božanstva sudbine: Moire (lat. Parcae),
Nemesis, Tyche, Agato Daimon;
II. Božanstva mora i voda: Posejdon, Okean, Pont, Nerej s Nereidama,
Taumant, Forkys, Ketos; A m fitrita, Triton sa sinovima, Protej, razne personi­
ficirane morske pojave dobre i zle — od posljednjih Sirene;
II I. Božanstva zemlje i podzemlja: Demetra, Gea, Rea Kibela ili Velika
Majka, Dioniz i njegova pratnja (Satiri, Sileni, Menade-Tijađe — Bakhant-
Icinje), Pan; Nimfe; Kere, Erinije, Eumenide i druga fantastična bića.4

3 Prema Heziodu, Theog. I, najprije je bio Châos. Kasnije su nastale, pjesnik ne veli kako.
Zemlja ( Gata) i Ljubav (E ro s). Kaos je tvorac Ereba (Erebos) i Noći (N y x ) od kojih potječe Eter
( Aithér) i Dan (Heméra). Zemlja je rodila Urana (Ouranôs) — Nebo, Brda i Pont-More (Pôntos). Djeca
su Geje i Urana Titani (Titânes), Ciklopi (Kÿklopes) i storuki Hekatonhiri ( Hekatôncheires) — pri­
rodne sile. Geja i Pont rodili su razna božanstva mora. Uran je postao gospodar svijeta pošto je pro­
gnao Ciklope i Hekatonhire u Tartar, dubok bezdan u utrobi zemlje. Geja je potakla svoje sinove
Titane, s Kronom ( Chrônos — vrijeme) na čelu da ustanu protiv Urana. Kron je oborio svoga oca
Urana, zauzeo vlast i sa svojom sestrom Rejom rodio Hestiju — vatru, Demetru (Dem èter), Heru (H éra),
Hada (Hdides) i Posejdona (Poseidôn). Svu je ostalu djecu progutao osim najmlađeg Zeusa (Zeüs),
kojega je majka Reja lukavošću spasila. Zeus je zbacio Krona i zauzeo vlast. Protiv Zeusa su ustali
Titani, na njegovoj strani bili su neki od vjernih Titana, zatim Ciklopi, Hekatonhiri — oslobođeni iz
Tartara i mnogi bogovi. Vodio se desetogodišnji rat Titana (titanomachia), i to u Tesaliji (mitološka ver­
zija o potresima). Zeus pobjeđuje.
U klinopisnim tekstovima iz Ras Samre-Ugarita u Siriji mnogo je potvrda o orijentalnom po­
rijeklu nekih Heziodovih i uopće grčkih mitova. Kozmogonije, teogonije i titanomahije izvorno su me-
zopotamski mitski i epski motivi.
4 Vjetrovi su: Boréas-sjever, Eflros-istočnjak, Nd/os-južnjak i Zćp/ryros-zapadnjak. Spominju ih
pjesnici i prikazuju likovni umjetnici.
Devet je muza (M oûsai): Kleiô (povijest), Kaîliôpe (e p ), Ouranta (astronomija), Thalia (drama
uopće), Terpsichôre (ples), Eratô (ljubavna poezija), Eutérpe (muzika), Melpoméne (tragedija), Polym­
nia (lirika). Po Heziodu muze su kćeri Zeusa i Mnemozine (Mnemosÿne-memoria).
Chdrites su dražesti, Thémis pravda, Hôrai satovi, Nike pobjeda, tris duga, Hébe mladost, Ga-
nimédes mladi vinotoča bogova (zajedno s Hebom ); Eros ljubav (među najstarijim bićima).

109
IX , 1

U klasičnoj grčkoj religiji dominira dvanaest glavnih božanstava. To su

spomenuti vrhovni bogovi i božice neba i s njima Posejdon, bog mora. Deme-
tra se ubraja u nebesnike i u božanstva zemlje i podzemlja. Nepoznatih, bezi­
menih bogova ima oko nas, vele Grci, veoma mnogo:

»Trideset tisuća ima na zemlji, koja nas hrani,

besmrtnih Zevsovih bogova, smrtne što čuvaju ljude.
Oni čuvaju pravdu i djela, koja su dobra.
Zrakom zaodjeveni svud se po zemlji kreću.«.
(Heziod, Djela i dani, 250—253)

Mitologija. Mit (gr. m ythos) narodna je priča kojom se želi objasniti kako
je djelovanjem bogova, heroja ili drugih zamišljenih bića nastala neka pojava
u prirodi (mnogobrojni su etiološki mitovi; gr. ait ion »u zrok «), neka ustanova
u ljudskom društvu d slično. Mnogo takvih priča ima u Hom erovim pjesmama,
kod homerskih ciklika, u Hezioda, u grčkoj drami i posvuda u grčkoj literaturi.
Helenistički su filolozi publicirali razne zbirke grčkih mitova prema usmenoj
i pismenoj predaji. Od toga su sačuvani samo fragmenti. Potpuno je sačuvana
samo » Biblioteka«, koja se pripisuje Apolodoru, bogata m itovima. Mnogo je
mitova škupfcri^abilježion±mski^isac*HygihusrLikovni umjetnici su prikazi­
vali mitske scene na svoj način.
U grčkim mitovima javljaju se, pored bogova, heroji (gr. h é r o s »junak«),
- idealizirani ljudi kojima je otac bog a mati smrtna.ZAna^Üi jn ä jk a božica a
otac smrtnik. Kao takvi heroj i, u priči, izvode neobična djela.
Iz literarnih izvora i s likovnih spomenika poznato je mnogo grčkih mi-
^ tova. Učeni ljudi različito ih svrstavaju. Po jednoj podjeli tu su: mitovi o po­
stanku svijeta ( ko smogonia), mitovi o postanku bogova (theogonia), mitovi
o postanku ljudi (anthropo gonia), mitovi o preobraženjima (metamorfoze
. metamorphosis), mitovi koji simboliziraju promjene godišnjih doba i pro­
mjenu dana i noći, mitovi o personificiranim neljudskim prirodnim bićima, o*4

Moirai suđenice: Klothô (plete pletivo ljudskog života), Ldchesis (k oja dodjeljuje), Atropos
4 (nepromjenjivost sudbine).
Némésis (pravda koja prije ili kasnije stigne prijestupnika); Tyche je lat. For/nmz-sudbina,
sreća; Agathôs daimon — lat. Bonus Eventus.
O Posejdonu vidi niže. Okeanös je titan-more (voda) koje okružuje zemlju. Žena mu je
Tetida-Thetÿs koja oplođuje more. Dobroćudni Nereûs, s bijelom bradom (morska pjena), ima pe­
deset kćeri — Nereides koje personificiraju površinu mora. Tu je i Thaumas (divote mora) koji sa
Elektroni (Eléktra »svjetlucava«, »briljantna«, morski sjaj) ima kćer ïridu-îris, dugu. Phôrkys i Ketô
su morske nemani; Amphitrite je jedna od nerejida (voda »koja okružuje« zemlju) — Posejdonova
žena. Iz tog braka potječe Triton, otac mnogih Tritona — Tritones. Proteus, Neptunov sin, proročki
obdaren, čuvar je Amfitritinih foka ( Odyss., IV , 400. sq), Glaûkos Pôntios je morsko plavetnilo; Inô
Leukothéa bjelina pjenušavih valova. Ona sa suludim mužem Atamantom (Athdmas) ima sina Melikerta
{MelihérteSj jprema fen. Melkarth; legenda je feničkog porijekla). Ino i Melikert pomažu brodolomcima.
Sirene, Seirenes, zlobna su bića, personifikacija perfidnog mora, kćeri morskih monstruma. Izvorniji
- im je lik ptica s djevojačkom glavom — simbol infemalnog (predodžbe na grobovima i na funeralnim
vazama). Skÿlla i Chârybdis opisuju se kao najstrašnija morska čudovišta (v. Odyss., X II, 93, sq.).
O većim božanstvima vidi u Posebnom dijelu. Nim fe-Nymphai (im a ih 3 000) Zeusove su kćeri.
Jedne su vodene (Naiades), druge brdske (Oreiddes), iz šumovitih dolina (Napaîai), iz hrastove šume
(Dryâdes) ili iz jasenove (Meliddes). Sve su neodoljivo privlačne. Jedna se od njih, Échô, nesretno
zaljubila u Narcisa (Ndrkissos). Pošto ju je on odbio, osušila se, a od nje je ostala samo jeka. Narcis za to
kažnjen od Afrodite, zaljubio se u svoju sjenu u vodi i ludo se utopio. Sdtyroi su demoni šume,
Sileni (Seilenol), groteskni demoni, Menade ( Mainddes »pomamne«) srodne Tijadama ( Thyiddes »po-
' bjesnjele«) i Bakhantkinjama ( Bdkchat, naziv za sve što je Bakovo-Dionizovo) eine Pionizovu, Bakovu
' pratnju. Neki su - mitografi ovima dodali i Pana (P d n ), satira koji ie izvorno božanstvo vjetra, onoga
* silnog i iznenadnog koji uzrokuje silni strah: phobos panikôs. Kad oluja mine, Pan dobroćudno svira u
siringu (Syrinx, ime i jednoj nimfi, koju, kao i Jeku, Pan voli). Prtapos, Dionizov sin, božanstvo je
vrtova.
Kere (K ères) su brige — božanstva u donjem svijetu; Erinije ( Erynies) zla savjest, grizo-
dušje; u suprotnoj ulozi one su Eumeniđe ( Euménides »blagohotne«).

110
 IX , 1

izvanrednim prirodnim pojavama (npr. o potopu), o herojima koji su po­

mogli ljudima da dođu do nekih otkrića, npr. do otkrića vatre (m it o Prome-
teju), o herojima-utemeljiteljima nekih društvenih ustanova, mitovi o demo­
nima — o borbi bogova ili heroja sa zlim demonima; mitovi s povijesnom po­
zadinom (npr. o trojanskom ratu). Im a i drugih podjela.
Mnogo su mitova Grci primili od drugih naroda i razvili ih na svoj način.
Orijentalnog su porijekla mitovi o postanku svijeta, o postanku bogova i ljudi,
o borbi titana protiv bogova (titanomahija), o Prometeju, o četiri doba svijeta
(o »zlatnom, srebrnom, bakrenom i željeznom« doba), o potopu i neki drugi.
Grci su tim mitovima dali umjetničku formu. Nešto se formiralo u minojskoj,
nešto u mikenskoj sredini. Mnogo toga je iz duboke starine, iz doba kad je
čovjek vodio tešku borbu s prirodnim silama (m itovi o čudovištima). Mnogi
su mitovi nastali u krutoj zbilji klasnog društva i jasno govore o socijalnoj
nepravdi koju podržavaju bogovi i moćni nepravedni ljudi. Rodovska je ari­
stokracija osnivačima svojih gensova pridavala mitsko značenje.
Regionalni mitovi imaju jasniju povijesnu jezgru. Oni su osobit oblik
tradicije o povijesnim zbivanjima. Te i druge mitove danas često nazivaju le­
gendama (latinski srednjovjekovni crkveni naziv). Poznatije starogrčke regio­
nalne legende (tako se češće nazivaju) jesu:
tesalske o Kentaurima i Lapitima; o Admetu i Alkestidi;
beotske (tebanske) o Kadmu, Ateonu i Antiopi;
atičke o Kekropu, Erehteju i Teze ju;
korintske o Sizifu, Glauku i Belerofontu;
argivske o Iji (Io ), Danaju i Danaidama, Pretu i Pretidama i Perzeju;
lakonske i mesenske o Dioskurima;
kretske o Minosu-Minotauru i druge;
legende iz raznih krajeva o Heraklu.5
Vrlo popularne bile su legende iz trojanskog ciklusa, legende iz teban-
skog ciklusa (o Edipu i njegovoj o b itelji), legenda o Argonautima, o podvizima
junaka iz raznih krajeva.
Homerov ep i sva mitologija, piše Engels, glavna je baština koju su Grci
prenijeli iz barbarstva u civilizaciju.6
Kult. Religiozni je 'kult (lat. cultus »gajenje, štovanje«) izražavanje vjer­
skog osjećaja raznim aktima. Stari su Grci vršili kult molitvom, pjesmom,
igrom,jraznim obredima, osobito prinošenjem darovlTžrtava; sve to na raznim
mjestima, posebno u hramovima ili pred njima; bilo direktno, bilo preko po­
sebnih vršilaca kulta — svećenika ili administrativnih osoba. Nisu imali hije­
rarhije. Svećenik je u Grka bio običan vršilac kulta, čuvar hrama, bez osobitih
privilegija. Ponegdje je svećenička služba bila doživotna i nasljedna. Grci su
birali razne svećenike obično iz šireg kruga građana, na jednu ili više go­
dina. Nekada je bazilej bio glavni svećenik. Njegove kultne funkcije naslijedio
je u klasičnoj Ateni i u nekim drugim grčkim gradovima »arhont bazilej«.
Najkarakterističniji je kultni obred u Grka bio davanje darova, prino­
šenje žrtava božanstvu. Bogovima, odnosno hramovima, darivali su kipove,
reljefe, oružje, posuđe i razne skupocjene predmete. Pokraj važnijih hramova

5 Gruppe (vidi na kraju bibliografiju) daje pregled mitova po kultnim središtima iz kojih
potječu.
6 Engels, Porijeklo porodice etc., gl. I, 2.

111
IX , 1

podizali su riznice (tezaure) u kojim a su se čuvali darovi. Bogovima se za

žrtvu prinosilo jelo ili piće: vino, m lijeko, med, kolači, pšenica, voće (beskrvne
žrtve); žrtvovali su se volovi (u epu hekatomba »sto volova«), ovce, koze (re­
dovno ovan ili jarac), svinje, pijetlovi (krvne žrtve). Životinja se kitila, posipa­
la žitom i solju, ubijala sjekirom. Njezina se krv lijevala na žrtvenik; meso pe-
klo i dijelilo prisutnima, a bezvrijedni su se dijelovi spaljivali. Hram u Grka
nije bio mjesto za okupljanje vjernika, nego »kuća božja« u kojoj se nalazio
idol (o hramu posebno Gl. X, 2).
Po vjerovanju starih Grka bog je objavljivao ljudima svoju volju zna­
menjima i na osobitim mjestima na razne načine davao odgovor (manteia,
manteion — proročki odgovor, uopće odgovor). Mantika (davanje proročkih
odgovora) bila je mnogo cijenjena. Pro ročišta su se posjećivala i često konzul­
tirala. Zeusovu proročištu u Dodoni i Apolonovu u Delfima pridavalo se izvan­
redno značenje. U Dodoni se, po vjerovanju, objavljivala Zeus ova volja šušta-
njem lišća na Zeusovu hrastu i žuborenjem svetog potoka. U Delfima je sve­
ćenica Piti ja, omamljena parom, nad tronogom izgovarala nesuvisle riječi koje
je svećenik pokraj nje verzificirao. Odgovori su najčešće bili dvosmisleni (T I
ĆEŠ IĆ I V R A T IT I SE N IK A D A U BOJU P O G IN U T I — smisao ovisi o inter­
punkciji). Grci a i pripadnici drugih naroda dolazili su sa svih strana ili slali
poslanike u Delfe »da konzultiraju Apolona«, da ga pitaju za savjet — privat­
nici o izboru zvanja, o ženidbi, o putovanju; gradovi o osnivanju naseobina, o
ratu, miru i o drugim stvarima; strani vladari (npr. K rez) o raznim pitanjima.
Delfijsko je proročište mnogo utjecalo na grčki politički život. Katkad su del-
* fijski svećenici bih u službi političkih grupa, u svoje doba u službi Filipa I I
Makedonskog. »Pijtij a filip iz ira «, govorio je Demos ten.
U Asklepijevu hramu u Epidaum'laa^otoku Košu i drugdje davali su se
bolesnicima, u obliku mantike, savjeti za liječenje. Službenici hramova-lje-
čilišta stekli su korisno iskustvo; preporučivali su bolesnicima kupanje, čišće­
nje, mazanje uljem, boravak u zdravu šumovitu kraju, poseban higijenski po­
stupak. Tu su se osposobili iskusni liječnici.
Smrt, porođaj, bolest, ubojstvo, ružan san i mnogo toga neugodnog, po
vjerovanju Grka, čovjeka oskvm juje. Od toga se treba očistiti — pranjem,
škropljenjem, kađenjem, prinošenjem žrtava. Katarza ( gr. katharsis »čišće-
n je «) bila jexestobrecLm G rka.
U nekim grčkim kultnim središtima obavljale su se »m isterije« (gr.
mysteria), tajni obredi u vezi s kultom nekih božanstava. Pristup njima imali
su samo »upućeni«. U Demetrinu hramu u Eleuzind, u vezi s misterij ama (»ele-
uzinske m isterije«) učilo se o nagradi i kazni na drugom svijetu, upućivali
zanesenjaci u mnoga praznovjerja.
U raznih naroda vrlo su stare vjerske ceremonije s kultnim plesom,
maskiranjem i drugim osobitostima kojima se željelo magički utjecati na
plodnost zemlje. Grci su to najviše povezali s kultom Dioniza (vidi Gl. X IV , 1).
Grčki gradovi i druga njihova kulturna središta imali su svoje vjerske
praznike. U Ateni su se svake godine slavile Panateneje, a svake četvrte go­
dine Velike Panateneje; osim toga svake godine TezmoJorije (praznik žena u
včast Demetre) i Dionizije (Velike, M a le'ili Seoske, Lenejške Dionizije i Ante-
sterije). Spartanci i neki drugi Dorani slavili su K a m eje_(K a rn eia ), praznik
Apolona Karnejskoga. U grčkom svijetu slavilo se i praznovalo na sve strane.
Jedni su lokalni praznici postali plemenski, a drugi svegrčki. Zeusov praznik u i
Olimpiji, Apolonov u Delfima i na otoku Delu, Posejdonov na korintskom|

112
Ištmu i Heraklov u Nem eji bili su svegrčki praznici. Prigodom tih praznika
Grci su sa svih strana dolazili na mjesto slavlja (j>a^gyjjs^6kwpljanje svih),
vršili kultne obrede i priređivali svakovrsna, na prvom mjestu atletska natje-
cânja {agon, borba). Svjetsku slavu stekle su Olimpijske igre.

Olimpijske igre. Olimpija u dolini rijeke Alfeja, u Elidi, mjesto je

prastarih kultova i lokalnih narodnih igara te glavno središte Zeusova kulta
i svegrčkih festivala. Od osmoga stoljeća, po predaji od godine 776. pr. n. e.,
Grci su svake četvrte godine priređivali Olimpijske igre, Olimpijade.
Olimpijske su igre sa svečanim obredima trajale Jestjdmia^ od desetog
do petnaestog dana onog mjeseca u kome se prvi put javio mlad mjesec nakon
ljetnog solsticija (između kraja srpnja i početka rujna). Tih su se dana obu­
stavljala neprijateljstva između grčkih gradova i parnice među građanima.
Prvi dan praznika vršili su se vjerski obredi (prinošenježrtava Zeusu, op h od )r
Istog su dana pred narodom nastupali pjesnici, govornici i drugi sposobni
ljudi. Od drugog do šestog dana održavale su se gimnastičke igre na stadionu
i hipodromu. Na stadionu atlete su se natjecale u trčanju, rvanju, šakanju,
bacanju koplja i diska. U hipodromu su se utrkivali na kolima ( dvokolice sa
četiri konja, lat. quadriga). S vremenom su se uvodila sve teža natjecanja?’
Priihj'enjivao^e^fsd^m^eliminiranja (u trčanju skupine po četiri, pa nove
grupe po četiri pobjednika iz prijašnjih trka). Pobijediti sve natjecatelje u
određenoj kategoriji bila je najveća čast. Pobjednicima se stavljao na glavu
lovorov vijenac. Svečano su se objavljivala njihova imena i rodno mjesto. Na­
kon toga bila je žrtva u hramu, gozba, svečani povratak u rodni grad, darovi,
pohvalne ode. Mnogi su pobjednici ili njihovi rodni gradovi ovjekovječili po­
bjedu podizanjem spomenika u Olimpiji.

!
I
i 2. KLASIČNI BOGOVI
!

I Z e u s . Zeus7 je indoevropsko božanstvo svjetlosti i neba koje »vedri i

oblači«; ljuti gromovnik koji gađa munjama; dobri bog koji daje kišu. Prema
Homerovim pjesmama Kronion (Zeus, Kronov sin), stanuje na visokim brdima
(Olimp, kretska Id a ), otac je ljudi i bogova itd., štiti moralni poredak. Grci su
imàli bezbroj mitova o Zeusu, njegovoj ženi H eri i njegovim ljubama. Neki
su jod tih mitova lijepe alegorije. Prema mitu Zeus — dan i Latona — noć
rodili su Apolona — sunce i Àrtemidu — mjesec. Zeus — kiša i Demetra —
zemlja dali su Perzefonu — žito. Plod Zeusove ljubavi s Temidom — pravdom
jesu Parke — osvetnice. S Eurinomom — skladom Zeus je dobio Harite —
dražesti; s Mnemozinom — pamćenjem, znanjem, Zeus je dao Muze — kul­
turne djelatnosti. Heraklo — junaštvo sin je Zeusa i Alkmene — snage itd.
Zeus i njegova zakonita žena Hera imaju dva sina: Hefesta — metalurgiju
(industriju) i Aresa — rat. Kćeri su im Hebe — mladićstvo i Ilitija — porod.
Atena — mudrost i snaga iskočila je iz Zeusove glave. Grci su ovog vrhovnog
boga posvuda obožavali, posebno u Dodoni i u Olimpiji. Pjesnici su pjevali o
njemu, a slikari i kipari izradili njegov antropomorfni lik.
i-_______________

I 7 Sanskr. Dyatis Pitar, lat. lov. Pater-Iupiter od inđoevr. korijena djeu »svjetlost«, »dan«, cf.
gr. div dives lat. dies i deus.
ji
g GRCI i RIMLJANI U 3
IX , 2

H e r a . Hera,8 Kronova kći, sestra i žena Zeusova, majKa Aresa, Hefesta,

Hebe i Ilitije, obožavala se posvuda u grčkom svijetu, a osobito u Argu i Sparti.
Zamijenila je neko starije božanstvo koje se zamišljalo u obliku krave. Odatle
joj u Homera epitet »volooka«. Klasična Hera, žena vrhovnog boga, božica je
neba i zaštitnica braka. TPH om erovim pjesmama prikazana je kao izrazita
žeha7 ponosna, vjerna, ali ljubomorna i katkada pakosna; okrutna kada pro­
goni Zeusove ljubavnice. U mitovima o Heri ima lijepih alegorija. Zvjezdano
nebo je »Argus sa sto očiju«, a rogati mjesec lijepa Zeusova ljubavnica Io,
koju je Hera pretvorila u kravu i dala Argusu na čuvanje.
Heri u čast gradili su se velebni hramovi. V rlo je star bio Heraion, H e­
rrn hram kod Arga, za koji je Poliklet u petom stoljeću izradio divni hrizele-
fantinski kip. Glasovit je bio Heraion na Samu.
A t e n a . Atena je božica predgrčkog, nedndoevropskog imena,9 koja
svojim klasičnim atributima — zmija, sova, maslina — vuče porijeklo od p ri­
mitivnih fetiša. Klasična je Atena simbol mudrosti i snage. Heziod priča da se
rodila iskočivši naoružana iz Zeusove glave, štovana je u Tesaliji (kao Itonija
i Tritogeneja), u Arkadiji (kao Aleja), i drugdje, a osobito u Atici. Legenda o
borbi Atene s Posejdonom za prvenstvo u Atici govori o nekadašnjoj borbi
nosilaca ovih kultova za ovu zemlju. Pobijedili su poštovaoci mudre i lijepe
ratnice Palade (Pallas) Atene. Atena je postala božica istoimenog grada-
-države, simbol ekonomskog i kulturnog napretka njezinih građana, nosilac
ratarstva, obrta i rada uopće. Po legendi ona je posadila u Atici pivu maslinu,
prva u Atiku uvela plug, prva upregla konje. Partenon na atenskoj Akropoli
i Fidijina Atena Partenos u njemu bili su najljepši spomenici koje je stvorila
umjetnost u službi ovoga kulta.
G a i a, R h e a , D e m ć t e r i P e r z e f o n a . Grci, kao i drugi stari na­
rodi, obožavali su »Majku Zemlju«, »Crnu Zem lju«, zemlju koja nas je dala,
koja nas hrani, koja će nas i primiti. Po Heziodu, Gaia — Zemlja nastala je iz
Kaosa d proizvela Urana (nebo) i Pont (m ore). Homerovi je Ahejci poštuju i
njom se zaklinju. Klasični je Grci zovu »najvećom «, »najboljom «, »m ajkom
bogova«. Grade jo j hramove.
Po Heziodu kći je Urana i Geje,Reja (R héa), božica koja je othranila
dijete Zeusa. Reja je zemlja, koja pod tim imenom odgovara kod Grka maloa­
zijskoj »velikoj majci K ibeli«. U Frigiji se Kibela zamišljala kao božica na
kolima koja vuku lavovi i pantere uz pratnju svećenika koribanata. Sve je to
alegorija prirode. Popularan je bio mit o Kibeli (zem lji) koja je sretno živjela
s lijepim Atisom (vegetacija), kojega je izgubila (zim i) i na pomolu proljeća
tražila, dozivala. Taj se m otiv javlja u raznim orijentalnim i grčkim mitovima
(o Ozirisu, Tamuzu, Adonisu, Dionizu i o Perzefoni).
Demetra,10 po Heziodu kći Reje i Krona, sestra Zeusova i majka Perze-
fonina, božica je zemlje, ratarstva, plodnosti, a u prvom redu žita. Podsjeća na
Iziđu, Reju i Kibelu. Pridaju joj se funkcije nekog božanstva žita kojega su
kult Grci, vjerojatno, donijeli na jug. Njezini su atributi klas, mak, kalathos
(kotarica voća i cvijeća), baklja, zmija i dr. To svjedoči da je Demetrin kult
prilično složen.
8 Ime Hera nije etimološki jasno. Možda je to femininum za heros. Natp. »lin. B « iz Knososa:
ERA.
9 Natp. »lin. B« iz Knososa: ATANA P0TINIJA, Atena Gospodarica.
10 Deméter, gr. đe ( = ge) »zemlja« i meter »majka«. Raspravlja se da li ZAMATE na »lin. B«
iz Knososa odgovara tom imenu ili je riječ o zemlji uopće.

114
(VI St.). Statua
Parizu, Louvre.
IX , 2

U Eleuzini, u sicilskoj Hermi i na nekim drugim kultnim mjestima što­

vala se Demetra sa kćerkom Perzefonom — Korom ( Persephone — K o re ). Per-
zefonu je ugrabio Had (p o drugoj verziji Pluton) i odnio u donji svijet gdje je
provodila jedan dio svake godine, a u određeno se godišnje doba vraćala majci
Demetri. To je varijanta poznatog mita o prom jeni godišnjih doba (vidi gore).
A p o l o n . Apolon,11 po mitu sin Zeusa i Latone, brat Artemidin, u pr­
vom je redu bog svjetlosti, božansko Sunce. Progoni mračne sile. Stoga u ru­
kama ima luk i strijele (sunčeve zrake). Cuva usjeve od štetnika, stoku od vu­
kova. Ozdravljuje, odvraća od zla, spasava. Kao nosilac zdravlja, krepkosti i
ljepote, ideal je mladih atleta. Apolon je nosilac prosvjete, inspirator pjesnika,
bog muzike, vođa muza. Kao bog mantike u Delfima i na nekim drugim m je­
stima daje proročke odgovore i savjete. N jegovi su atributi, osim luka i stri­
jela (često pharetra, tobolac sa strijelam a), tronog, lovor, vuk i drugi.
Kako se vidi iz kulta i mita, iz kultnih naziva, pjesničkih epiteta i likov­
nih spomenika, klasični se Apolon u mašti starih Grka formirao sintezom kul­
tova raznog porijekla. Narodne svečanosti koje su Grci u raznim krajevima
priređivali u čast Apolonovu imale su u većini agrarni značaj (atenske Targe-
lije i Peanopsije, spartanske Hijakintije i Karneje, u Delfima Theophanije).
Nešto osobito bijahu pitijske svečanosti sa svegrčkim pitijskim igrama koje
su se svake treće godine priređivale u Delfima.
O Apolonu su pjevali mnogi pjesnici. Veličanstvena je Homerova himna
Apolonu. Slavne su Pindarove Pitijske ode, Kalimahova himna, Horacijev
Carmen saeculare, sve u njegovu čast. Ovidijeva legenda o Apolonu i Dafni
(prema starijoj verziji) i mnoga druga pjesnička djela slave tog boga. Apolon
dominira u grčkoj likovnoj umjetnosti. Od staroarhajske do helenističko-rim-
ske epohe izrađeno je bezbroj Apolonovih kipova, reljefa, slikanih i drugih
predodžbi.
A r t e m i da. Artemis^-Artemida, sestra Apolonova, kćerka Latonina,
gospodarica je zvijeri (II., X X I, 470), božica divljači i lova, koju pjesnici, mi-
tografi i likovni umjetnici redovno predočuju kao lijepu djevojku naoru­
žanu lukom i strijelama, praćenu košutom, katkada veprom ! psom. Kao takva
odgovaraJednoj.kretskoj božici, jednoj hetitskoj, pa frigijskoj Kibeli, tračkoj
Bëndis i italskoj Dijani. Grci su Artem idi pripisivali i osobine neke tuđe bo-
ziće"kojoj su še nekada prinosile ljudske žrtve (priča o Ifigen iji), a koja je
predstavljala zlo, bolest, smrt. U Homerovim pjesmama Artemida se spomi­
nje kao krvoločna božica koja šiba ljutim strijelama. Poznata je legenda o
Niobi kojoj su Artemida i Apolon djecu postrijeljali. U Sparti se štovala Arte­
mida Orthia (gr. o r thon »ispravno« ), zaštitnica pravednosti, morala i mlade­
načke cestrtostiTîfëdlajezinim žrtvenikom, gdje su se nekada prinosile ljud­
ske žrtve, ceremonijalno su se šibali spartanski efebi, odrasli dječaci.
Artemida je u nekim kultnim središtima primila funkciju raznih božan­
stava plodnosti. Najviše se štovala u Efezu. Artemision, njezin efeški hram,
bio je remek-djelo grčke arhitekture i skulpture.
P o s e j d o n. Posejdon,13 sin Krona i Reje, brat Zeusov i Plutonov, muž
Amfitritin, otac mnogih čudovišta, bog je zem lje i voda. Atributi su mu trozub,
11 Apollon, lat. Apollo, etrurski Aptu, hetitski Apuluno. Ne spominje se na »lin. B «. Drži se da
ie Uvomo maloazijsko božanstvo. U Ilijadi neprijatelj Ahejaca.
»2 »Lin. B «: AT IM IT E (dat.).
>3 Poseidon (Poteidan i druge forme), možda od p o ti^p o sis) »piće«, »voda*, i dav (das, deus,
Zeus) = »Zeus-bog voda«, ili od posis (p o t) — lat. potehs »gospodar« f% r. da(ga) »zemlja« dakle:
»gospodar zemlje«. Ove i druge etimologije kod Roschera. »Lin. B « iz Pila: POSEZAO, POSIZAO.

116
 IX , 2

riba, konj, bor i drugo. U Tesaliji, Beociji i u nekim drugim krajevima štovao
sq kao gospodar zemlje koji trozubom potkopava i preobrazuje tlo, uzrokuje
pbtrese, stvara nova brda i doline, konfigurira teren. Ali, najviše se štovao kao
bbg voda. Prastari su Grci obožavali potoke i rijeke i prinosili im na žrtvu
volove i konje. To je u klasično doba pripalo Posejdonu. Pretklasični Egejci
vjerovali su u svakojake demone mora. Svi su ti demoni postali pratioci kla­
sičnog Posejdona, silnog gospodara mora. Iz mnogobrojnih grčkih i negrčkih
mitova i mitskih predodžbi stvoren je klasični grčki Posejdon, rimski Neptun,
bog koji stanuje u podmorskim dvorima, koji trozubom diže oluju, a jednom
je riječju utišava, koji se vozi preko valova na kolima, vuČen olujnim konjima.
Sve su nam to divno dočarali pjesni cd, mitografi i likovni umjetnici (vidi npr.
Odysseia, V, 291 sq. i Vergil., Aen., I, 140 sq. Likovnih spomenika ima vrlo
mnogo).
H e r m e s . Hermes,14 Zeusov i Majin sin, bog je stočara, bog plodnosti,
bog vjetra i zraka; glasnik bogova, pratilac duša (gr. psychopompos koji prati
duše — u donji svijet), bog putnika i trgovaca, pojam snalažljivosti i okretno­
sti. Zamišlja se i likovno predočuje kao mladić s gla^ičkim štapom (gr. ke-
rikeion, lat. caduceus), s putničkim šeširom ( gr. petasosj^ s krilima za~~petama
“ f nzTšešifuTRamene stele s Hermovbm glavom (herme), koje su Atenjani i
neki drugi Grci postavljali na raskršćima i štovali, objašnjavaju sejcao osta-„
tal^kulta..demqna_kamenja. Klasični je Hermes, kao i drugi grčki bogovi, pri­
mio neke funkcije prim itivnijih božanstava. Mitovi o ovom bogu inspirirali su
mnoge pjesnike i likovne umjetnike. (V idi npr. Homerovu himnu Hermesu i
Hbracijevu odu I, 10. Od likovnih spomenika na prvom je mjestu Praksitelov
Hermes u Olimpiji.)
j. A r e s . Ares (A reos), Zeusov i Herin sin, bog j e rata i bijesne, pomamne
borbe, personifikacija rušilačke djelatnosti, izvorno demon krute sile; oluja,
nezadrživi uragan. U H om erovim pjesmama prikazan je kao odvratan krvolok
koji ne zna za zakon. »N ajm rži ti si mi bog na Olimpu što ihJmade«, veli mu
Zëus (II., V, 889). N je g a 'prate" Fo F q Q jD ^ jm p s js trah ). Sestra mu je Eriđa
(svađa). Po drugoj interpretaciji Äres je »zaštitnik Olimpa«, »otac pravedne
pobjede« itd. Mnogo. su.ga-štovali-Tračani. U Grka nije bio mnogo popularan ) jf<!
sve do najkasnijeg doba kada su ga likovni umjetnici počeli rado obrađivati
(Rim ski Aresi u Polikletovu i Lizipovu stilu). -.................. "
A f r o d i t a . Afrodita je božica ljepote i ljubavi. Simbolizira prirodnu
sklonost ljudi i drugih živih bića da se plode i razmnožavaju. Nitko jo j ne
može odoljeti:

» Pjevaj m i Muzo o djelima prezlatne Afrodite,

Kipranke, koja je bozima slatku požudti dala.
Ona pod svoju je vlast smrtne podvrgla ljude,
nebeske ptice sve i s njima divlje zvijeri,
kao i mnoštvo svo što zemlja hrani i more.
Svima su djela mila Kiterke vjenčane lijepe.«
('Homerova Himna Afroditi, 1—6)

14 Hermes od gr. heiro i masasthai »pronaći«. Ima i drugih etimologija. »Lin. B «: EMA iz
Pila.

117
IX, 2

Po Heziodu Afrodita se rodila izašavši iz morske pjene kod Cipra15 kao

plod Urana. Elemenata Heziodova mita ima u huritskoj, mezopotamskoj i egi­
patskoj mitologiji. Lik klasične grčke Afrodite stvoren je sinkretiziranjem
raznih grčkih i orijentalnih kultova (A froditi odgovara fenička Astarta, babi­
lonska Ištar i dr.), uključivši i kult neke-božice mora. Eros, golubica, vrabac,
dupin i drugi njezini akoliti simboliziraju njezine funkcije.
U mašti grčkih pjesnika i umjetnika izgrađen je lik klasične ljepotice
Afrodite, božice slatkog osmijeha, blistavih očiju, ružičastih usana, divnoga
vrata, čarobnih prsiju; božice koju H ore i Harite kite hijacintom i drugim
cvijećem, koju prate Eros (ljubav), Pothos-Himeros (čežnja) i Himenej
(brak). Afrodita je, veli mit, dala sve čari Pandori, prvoj ženi. Ona je inspira­
tor ljubavnih zgoda i nezgoda koje su pjesnici i pripovjedači ovjekovječili.
Njezinom je pomoću Paris zaveo Helenu, Jazon Medeju, Tezej Ari jadnu. I ona
sama ljubila je Aresa, Hermesa, Adonisa, Anhiza, pored svoga grdobe Hefesta.
Ona je Moira — suđenica kojoj su se molile djevojke. Filozofi su je interpre­
tirali na svoj način. Po Platonu Afrodita Uranija (nebeska) simbol je čiste
idealne ljubavi, a Afrodita Pandemos (svezemaljška) simbol vulgarnog i
grešnog. ** ' ~~
Slikari i kipari mnogobrojnih naroda izrađuju lik božice koja se razvila
u klasičnu Afroditu. U kretskoj, mikenskoj i starogrčkoj arhajskoj umjetnosti
javlja se Afrodita tipološki još neformirana. Na partenonskom frizu dobila je
klasičan lik koji nam se sačuvao. Pauzanija i drugi antički pisci spominju
mnogobrojne kipove, reljefe i na drugi način predočenu lijepu božicu. Sve je
to izgubljeno. Imamo Afroditu s Melosa, divan helenistički original (sada u
Louvreu) i rimske kopije mnogih grčkih remek-djela.
H e f e st. Hefest ( Hephaistos), sin Zeusa i Here, »hrom i« je bog vatre
i kovačkog obrta. Odgovara indijskom Agni (oganj), italskom Vulkanu i dru­
gim božanstvima vatre.16 To je, izvorno, demon ognja, kojega lik (u mašti
praznovjernog) treperi izdižući se vijugavo kao plamen. Zato je u mitu i u
likovnoj umjetnosti hrom na jednu ili na obje noge. Grci su proširili djelat­
nost boga vatre i učinili Hefesta nosiocem obrta koji se obavljaju upotrebom
vatre. Hefest je postao božanski kovač (v. II. X V III, 468. sq.), oličenje meta­
lurgije, industrije, simpatičan lik u epu i mitu.
H e s t i a (lat. Vesta)11 bila je božica kućnoga ognjišta i zaštitnica kuće
i obitelji. U Grka i u Rimljana ona je i božica gradskog ognjišta, štovana u
pritaneju, gdje joj je gorila vatra na oltaru (bpm os); kao božici svegrčkog
ognjišta gorila joj je vatra u Delfima kod Apolono.va svetišta. U jednoj Home­
rovoj himni iskazana je simbolika te božanske djevice, Kronove kćeri, koju
slave više od drugih božica u domovima, u hramovima. Pindar je naziva prvom
božicom. »Kunem se H estijom ___ i svim bogovima i božicama«, klelo se. »Sve
počinje od Hestije«, bila je poslovica.
Đ i o n i z. Dioniz ( Diônysos-Bakkhos) 18 je izvorno demon u obliku jarca,
bika ili dječaka, zatim bog vegetacije, posebno vinove loze. N jegov su kult
Grci primili od Tračana i raznih Maloazijaca. S tim kultom prim ili su i bar-
.■rfô.'Ne iznenađuje što se Aresovo ime ne javlja na »Lin. B«. Ali se na njemu ne javlja ni
Afroditar'Po antičkoj etimologiji Aphrodite je »ona koja je izašla iz morske pjene« (gr. afros »pjena«
i hodites »koii ide«).
16 Antička etimologiia za ime Hephaistos: gr. hephthai »gorjeti«. Staroinđijski: Sabheyishta
» vatra« (vidi kod Rappa u Roscherovu Leksikonu i kod Maltena u Pauly-Wissowa, s. v.).
17 TJ Knososu i Pilu, kako se vidi iz »Lin. B « natpisa, mnogo se štovala E T IV E (Hestia).
18 Dionysos — Dios (Divov, Zeusov) nysos (nymphos) »dječak«, »sin«. Na natp. »Lin. B« iz
Pila: ZIVONUSOJO (gen.).
\
118
 IX , 2

barske dronzijske »bakhantske« ceremonije, orgije, prastarog vjersko-magič-

kog porijekla, s pomoću kojih je primitivni čovjek uz ples, viku, maskiranje
’ i blagovanje prijesnog mesa želio dobiti božansku snagu.
Poznati orijentalni mit o dobrom bogu (Oziris, Thamuz, Attis i drugi)
koji strada i umire pa uskrsava (alegorija godišnjih doba) kod Grka se naj-
bolje formirao u mitu o Dionizu. Kult Dioniza kao boga vina, narodni običaji
prigodom berbe i spomenute bakhantske ceremonije dale su građu za stva­
ranje grčke drame. Pjesnicima i pripovjedačima Dioniz je jedan od najmilijih
bogova. Likovni ga umjetnici rado obrađuju. Dioniz bradat, golobrad, odjeven,
gol, s raznim atributima (grozd, čokot loze, bršljan, lovor, vaza, tirsos), u
pratnji životinja (jarac, bik, lavovi, tigrovi), sad sa satirima, sad s menadama-
-bakantkinjama, vrlo često se javlja u grčkoj i rimskoj likovnoj umjetnosti.
H a d i P l u t o n . Had (Hâides, Aidoneûs) ,19 sin Krona i Reje, brat Zeu-
sov, Herin i Posejdonov, gospodar je podzemlja, »donjega svijeta«, vladar
mrtvih, grub, neumoljiv, »ljudima najmrži od bogova« (Ilijada). S njim za­
jedno vlada žena mu Perzefona.20 Isti bog se štovao u ËleuzinTTdrugdje kao
Pluton (»onaj koji obogaćuje«), bog unutrašnjosti zemlje, one zemlje koja
krije rudno blago i daje bilje. Njegov je simbol rog izobilja.
Imenom Had (Hâides) stari su Grci nazivali ne samo boga nego i »donji
svijet« — »carstvo mrtvih«. Pod utjecajem orijentalnih i drugih religija Grci
su stvarali i razvijali različite slike o navodnom »donjem svijetu«, u kome
ljudi nakon smrti borave kao sjene. U Homerovim pjesmama (osobito u Odi­
seji, X I ) data je. stara pjesnička slika o donjem svijetu. Tu su sliku dopunili!
homerski ciklici, Pindar i drugi. Slikari su tom e dodali svoje priloge. K la-’i
sični Grk vjeruje da pokojnika u donji svijet vodi Hermes (psychopompôs) , •
da u Hadu (duboko pod zemljom ili negdje daleko na zapadu) Haron prevozi
duše lađom preko rijeke Stiksa naplaćujući vozarinu (pokojniku treba staviti u
u usta novčić, obol). Na vratima Hada stražari troglavi pas Kerber koji pri­
jazno pušta unutra, a ne da napolje. Had je zemlja mraka, šutnje i zaborava.
Tu teku rijeke Styx (m ržnja). Kokvtos (jau k). P y n p h le g é ljw j^
plamti) i Acheron (jbez dna ili bolnaj. Prema homerskbj tradiciji u Hadu~je~'
svima jednako, dobrima i zlima — tužno i bijedno. Izuzetno neki sretnici uži­
vaju » u E liziju « (E lysion), »na elizijskim poljim a«, ili negdje daleko na za­
padu, »na otocima^blažeriih«^/Makâron. nêsoi). Izuzetno neki osuđenici, kao
Tântalos, Sisyphos, Tityös, Iksfon, Danaide (Danaides) ispaštaju grijehe na
osobit način. Posebno je mjesto Tartar (T arta ros ) gdje je Zeus zatvorio svla­
dane Gigante. Eleuzinski i neki drugi mtŠficTpropagirali su učenje o nagradi i
kazni na drugom svijetu. Pitagora, Platon i neki drugi vjeruju u me temp si-
hozu (metempsychosis) , u seobu duše iz pokojnikova tijela (nakon nekog vre­
mena) u tijelo novorođenčeta.

BIBLIOGRAFIJA
I z b o r : P. M. Nillson, Geschichte der griechischen Religion (Müller-Pöhl-
mann-W. Otto, Handbuch der Altertumswissenschaft, V, 2), München, Band I, 1941
(drugo izdanje, 1955), Band II, 1950. Tim je zamijenjeno starije djelo: O. Gruppe,
Griechische Mythologie und Religionsgeschieht e, München 1906; W. H. Roscher,
Ausführliches Lexicon der griechischen und römischen Mythologie, Leipzig 1&82—
19 Antičke i današnje etimologije za ime Had-Aidoneûs: gr. a (alpha privativum, negacija) »ne« i
id »vid«, dakle »nevidljivi«, ili: aia (gaia) »zemlja« (i druge).
2° »Lin. B« iz Pila: UPOJO POTINIJA (UPOJO od hypo » pod« ) — »gospodarica podzemlja«. To
je Perzefona (Persephône).

119
IX , 2

1921 (više tomova sa suplementima); JHastingS, Encyclopaedia of Religion and

Ethics, Edinburg 1908— 1926; A. P. Každan, Religija i ateizm v drevnem mire,
Moskva 1957; J. G. Frazer, The Golden Bough, I—X II (treće izdanje) London 1911—
1915; S*_ReinačK, Cultes, mythes et religions, I—IV, Paris 1904—1924; U. von
Wilamowitz-Môëllëndorf, Der Glaube der Hellenen, I—II, Berlin 1931—32; E. Rhode,
Psyche (jedanaesto izdanje) Leipzig 1929; M. P. Nillson, Cults, Myths, Oracles and
Politics in Ancient Greece, Lund 1951; R. Pettazzoni, La religione nella Grecia
antica fino ad Alessandro, Torino (drugo izdanje) 1953. — Tu je i literatura o festi­
valima (npr. o Olimpijskim igrama, o atletici, sportu), o muzici, plesu itd., što pri­
pada kultu ili je u vezi s kultom.
P e r i o d i c i : Archiv für Religionswissenschaft, Leipzig 1899. sq.; Revue de
Vhistoire des religions, Paris 1880. sq.; Studi e materiali di storia delle religioni,
diretti da R. Pettazzoni, Roma—Bologna, 1925. sq.

120
 X

KULTURNO STVARALAŠTVO STARIJEGA DOBA

1. KNJIŽEVNOST

UVOD

Najstariji su spomenici grčke pismenosti natpisi na »linearnom B« iz

Pila i drugih nalazišta kretsko-mikenskoga doba (v. Gl. I I I ) . Iz kraja osmoga
stoljeća pr. n. e. prvi su grčki natpisi pisani alfabetskim pismom (v. Gl. IV, 2).
To su primitivne incizije na posudu. Vrlo ih je malo iz toga doba. U sedmom
i Išestom stoljeću ima relativno veći broj grčkih natpisa. Na keramičkom po­
sudu toga doba slikane arhajske figure popraćene su također arhajskim natpi­
sima. U istom stilu gravirali su se tekstovi na limu. Jedan od najstarijih grčkih
natpisa s kamenih spomenika čine imena koja su grčki vojnici, Psametikovi
najamnici, ispisali na nozi jednog faraonskog golemog kipa u Nubiji.
! Izgubljeni su mnogi stari natpisi i drugi stari grčki tekstovi koje spo­
minju klasični i kasniji pisci. Tu pripadaju liste (popisi imena) spartanskih
efora, atenskih eponimnih arhonata, svećenica Herina hrama u Argu i pobjed­
nika na Olimpijskim igrama. Vjerodostojnim se drže oni dijelovi tih lista u
kbjima su navedene osobe (funkcioneri, svećenice, pobjednici u Olimpijskim
igrama) iz doba koje nije starije od sedmog stoljeća. Sve se te liste citiraju u
Euzebijevoj Kronici. Plutarh spominje stare lakonske kroničke zapise (Ana-
graphai) u kojima su bila zabilježena imena spartanskih kraljeva, zatim po­
bjednika na karnejskim igrama i drugih slavnih ljudi (Plutarch., Ages. 19). On
spominje i sikionske tablice s imenima argivskih svećenika, pjesnika i muzi­
čara (Plut., 0 muzici, 3). Nešto nalazimo u Pauzanije (V, 20), nešto u drugih
pisaca. Stari su tekstovi grčke književnosti (nisu sačuvani) Zaleukovi, Haron-
dini i Drakonovi zakoni iz sedmog te Solonovi iz početka šestog stoljeća.
Starogrčki književni spomenici sačuvani su u rukopisima (lat. manu-
scriptum, codex). Nijedan rukopis nije sačuvan u originalu. Svi su kopije ili
kopije kopija, napisane na papirusu, na koži — pergameni (diphthera Perga­
mena je r se najprije ili najbolje izrađivala u Pergamu), na papiru svoje vrsti
(čharta bombycina, počevši od X st. n. e.) ili na platnu (codices lintei, od X IV

121
 X,1

st. dalje). Najstariji sačuvani grčki rukopisi napisani na papirusima, iz hele­

nističkog su doba a nađeni su u Egiptu. Najviše se rukopisa sačuvalo na per-
gamenama. Najstarije su sačuvane pergamene iz četvrtog st. n. e. U srednjovje­
kovnim manastirima, gdje su se takvi rukopisi prepisivali i čuvali, katkad se
s zbog štednje premazivao antički tekst i preko njega ispisivao nov, liturgijski
ili neki drugi. Te su pergamene nazvane palimpsestima (palimpseston, gr.
. palin »ponovo«, psao »stružem «). Restauriranjem izvornog teksta na palimpse­
stima otkriveni su neki prije nepoznati spomenici grčke literature.
Stari grčki rukopisi pisani su raznim tipovima pisma: uncijalnim, mi-
nuskulnim i njihovim podvrstama. Uncijalno pismo { unciales litterae) u ruko-
" pisima slično je pismu s .kamenih i drugih natpisa (velika ili kapitalna slova,
maiuscula). Minuskuhi, većinom kurzivnu, prepisivači najviše upotrebljavaju
i razvijaju. Ligature — skupine slova napisane jednim potezom pisaljke (lat.
Ugare »vezati«), abrevijature (tal. abbreviatura »skraćenica«) i druge osobitosti
kod tih starih rukopisa predmet su posebne -nauke, paleografije. Prema maju-
skuli i minuskuli, koje su bile najviše u upotrebi u doba pronalaska štampe,
izrađeni su štamparski znakovi kojima su tiskani mnogi antički -tekstovi.
Od pojave prvih tiskanih tekstova iz antičke književnosti (editio prin­
ceps, incunabula) do danas priređivala su se svakovrsna štampana izdanja.
- Nastala su tri osnovna tipa: kritičko izdanje (na temelju svih rukopisnih vari­
janata istog -teksta), izdanje s naučnim komentarom i školsko, priručno
izdanje.
Biblioteke u kojima se čuvaju rukopisi antičkih tekstova jesu: Biblio-
M theca Vaticana u Rimu, Ambrosiana u Milanu, Laurentiana u Firenci, Marciana
u Veneciji, Palatina u Heidelbergu, Bodleiana u Oxfordu, Cantabrigensis u
Cambridgeu i druge.
Modema izdanja antičkih književnih tekstova priređuje » Bibliotheca
•* scriptorum Graecorum et Romanorum Teubneriana« u Leipzigu. Ona je od
prošloga stoljeća do danas izdala mnogo grčkih i latinskih književnih djela.
Dobre su kolekcije, pored Teubnerove i » Scriptorum classicorum Bibliotheca
Oxoniensis« u Oxfordu, »D id o t« i »Bude«, obje u Parizu, kao i neke druge.

POEZIJA

E p. Početkom prvoga tisućljeća pr. n. e., a možda i prije, grčki su aedi na

dvorovima velikaša uz formingu pjevali, a nešto kasnije rapsodi su narodu
recitirali pjesme o herojima, narodne epske pjesme, koje su se razvijale i po­
primale sve umjetničkiji oblik. Najznamenitija'tvorevina ove vršiti jesu Home­
rove pjesme Ilijada i Odiseja (vidi o njima Gl. IV, 2). Osim njih pjevale su se
pjesme o Argonautima, o Heraklu, o Edipu i o drugim herojima i herojskim
podvizima. Pojavio se također religiozni i didaktički ep i drugi spjevovi te
- vrsti, redovno u heksametru, koji je postao stih epskih pjesama.
U osmom stoljeću živio je pobožni seljački pjesnik Heziod, rodom iz
- beot9ke Askre, najstariji grčki pjesnik koji je povijesno utvrđen. Sačuvala
, su se dva njegova epa, Theogonia i Erga kai hemerai. Theogonia, ep o postanku
- bogova, pjesnička je sinteza mnogobrojnih grčkih i negrčkih mitova koji su
važan izvor za poznavanje grčke religije. Erga kai hemerai — »Djela i dani« —
« ep je o radnim ljudima, u kome je vrlo živo prikazan mukotrpan život beot-
skog seljaka Heziodova vremena.

122
 X,1

E l e g i ja . U sedmom stoljeću u grčkoj se književnosti javlja elegija,

pjesma patriotskog, ljubavnog, refleksivnog ili drugog sadržaja, u osobitu —
elegijskom — distihu (alterniranje heksametra i penrametra):
»Boreć se za dom svoj u redu prvome pasti,
zrtvovat život svoj, to za junaka je čast«
(Tirtej)

Kallinos iz Efeza i Tirtej Atenjanin (živi u Sparti) pjevaju u sedmom

stoljeću ratničke elegije. Mimnermo iz Kolofona (V I I — V I st.) pjeva ljubavne
elegi je. Solon Atenjanin (V I I — V I st.) jednom elegi jom poziva sugrađane na
borbu protiv Megarana, a drugima objašnjava svoje političke reforme (poli­
tička elegija). Teognis iz Megare (V I st.), pjesnik gnomskih, sentencioznih
elegija, zloban je aristokrata i neprijatelj demosa. Gnomski su elegičari još
Fokilid iz Mileta i Demarad iz Lera. Oba žive u šestom stoljeću. U to doba
živio je filozof Ksenofan iz Kolofona i svoje učenje objavljivao u stihu, pokat­
kad u form i elegije.
J a m p s k a p o e z i j a . Od sedmoga stoljeća Grci imaju i svoju jamp-
sku poeziju, stihove izgrađene od jampskih stopa (dvosložne stope s iktusom
na drugom slogu). Arhiloh s otoka Para početkom sedmoga stoljeća jambima
izražava nezadovoljstvo, mržnju, ironiju. Suvremenik mu je pjesnik Simonid
s Amorga. Mlađi je od njih Hiponaks iz Efeza (V I st.). To su tri starija i važ­
nija predstavnika ove vrsti grčkog pjesništva. Jampski stihovi, osobito stihovi
u jampskom trimetru, prikladni su za pjesnički dijalog. Stoga su ušli u kla­
sičnu grčku dramu i preko nje postali vrlo popularni u starih Grka.
L i r i k a . Mélos (plur. mélë) je tradicionalan grčki naziv za pjesmu
koju se može pjevati uz muzički instrument. »Lirski melos« ( mélos lyrikös, po
imenu instrumenta lyra) helenistički je naziv, a supstantiv ta lyrikâ kasno­
antički, od kojega potječe današnji femininum »lirika. Grci su imali dvije
vrste lirike (melike): individualnu popijevku (monodiju) i korsku.
U drugoj polovici sedmog i prvoj šestog stoljeća pr. n. e. na otoku Lezbu
žive lirici Alkej i Sapfo. Alkej pjeva ode i himne. Ljubav, mržnja i vino teme
su njegovih pjesama. Pjesnikinja Sapfo pjeva o ljubavi i prijateljstvu. Ana-
kreont iz Tea u Maloj Aziji (V I st.) pjeva na dvorovima tirana o ljubavi, vinu
i slavi svojih zaštitnika.
Korska lirika bila je vrlo popularna. Pean i hiporhem korske su pjesme
u čast Apolonovu, ditiramb korska Dionizova pjesma, partenej djevojačka
pjesma, himna korska pjesma u čast bogova ili heroja, enkomion pohvala
nekom čovjeku, npr. u povodu pobjede u narodnim igrama (epinikij) ili nad
grobom (trenos). Sve su to Grci zavoljeli. Thaïe tas iz Gortine (oko 700) pjeva
peane i hiporheme, Alkman iz Sardasa (V II st.) parteneje, Arion s otoka Lezba
(kraj V I I st.) ditirambe. Stezihor iz Himere (V I st.) autor je trijada (pjesma
sa strofom, antistrofom i epodom). Ibik iz Regiona (V I st.) pjesnik je enko
mija. Simonid iz Keosa (V I— V st.) vrlo je plodan (enkomiji, ditirambi, peani,
hiporhemi, elegije i epigrami). Svi su oni veliki lirski pjesnici. Uz njih su se
istakli: Bakhilid iz Keosa (V I—V st.), Lasos iz Hermione (V I st.), Timokreon
s Roda (V I— V st.), Korina iz Tanagre (V I—V st.) i dr. Najslavniji je od svih
Pindar, Beoćanin iz okolice Tebe (521— 441), »lyricorum princeps«, kako ga
zove Kvintilijan. On je pjesnik koga po Horacijevu mišljenju nije moguće do­
stići. Pindar je pjevao epinikije (olimpijske, pitijske, istmijske i nemejske),
ode u čast slavnih pobjednika na svegrčkim narodnim igrama. Pjevao je tako-

123
X,1

der himne, peane, ditirambe, parteneje, treneje, enkomije. Nešto se od toga

sačuvalo. Grčka lirika poznata nam je samo u fragmentima.
Izdanja: Schröder-Bergk, Poetae lyrici Graeci, I—III, Leipzig (Teubner), peto
izdanje, 1900; Diehl, Anthologia lyrica, Leipzig (ib.), 1922—1925.

FILOZOFIJA

Prvi se je nazivao filozofom ( philosophos) Pitagora u šestom stoljeću (v.

dalje).1 Filozofiji (philosophia; philos »p rija telj«, sophia »m udrost«) u po­
četku bila je svrha da na temelju dostignuća iz svih područja znanosti objasni
postanak i bit svijeta, svijet u cjelini. S vremenom se predmet filo zofije spe­
cificirao. Prvi su se grčki filozofi javili među maloazijskim Jonjanima koji su
prije od evropskih Grka došli u dodir s kulturnim Orijentom i imali ekonom­
skih uvjeta za znanstveni rad. Najstariji su grčki filozofi bili prirodnjaci Tales,
Anaksimandar i Anaksimen iz Mileta, predstavnici »miletske« škole. Među sta­
rije filozofe ubrajaju se također Pitagora sa Sama, osnivač grčke idealističke
filozofije, Heraklit iz Efeza, predstavnik posebnog pravca, zatim predstavnici
»elejske« škole Ksenofan, Parmeniđ, Zenon i Meliso — te neki drugi »predso-
kratovci«. Njihova djela su nam poznata samo preko kasnijih pisaca koji su ih
citirali. Citati se danas objavljuju kao fragmenti izvornih djela (n ajbolje iz­
danje: H. Diels, Die Fragmente der Vorsokratiker, Bd. I— II, šesto izdanje.
Berlin 1951— 1952).
Jonski filozofi. Prvi grčki filozofi Tales, Anaksimandar i Anaksimen ro­
dili su se i djelovali u Miletu. Njihovu školu (učenje, filozofski pravac) nazi­
vamo miletskom. U Efezu je samostalno djelovao Heraklit.
T a l e s (Thales, oko 624 — oko 547) najstariji je poznati grčki filozof
i uopće najstariji poznati grčki učenjak — astronom, matematičar i fizičar. On
je mnogo toga naučio na Orijentu, najviše u Egiptu, i prenio u domovinu, a
mnoge je činjenice i sam utvrdio. Svoje je učenje iznio u stihovima i kratkim
izrekama pisanim u prozi. Ništa se od toga nije izvorno sačuvalo. Prema po­
dacima Aristotela, Diogena Laertija i drugih, Tales je tvrdio da je voda arche,
počelo, osnovni element svega,1 2 da materija (hy'le) ne propada nego samo mi­
jenja oblik; da u materiji postoji život. Talesovo je učenje, kaže Engels, prvo­
bitni stihijski materijalizam.
A n a k s i m a n d a r (Anaksimandros, oko 610 — oko 547) autor je
proznog spisa »O prirodi« (P e n physeos). Iz jedinog sačuvanog fragmenta tog
spisa i iz svjedočanstava mnogih antičkih pisaca vidi se da je Anaksimandru
osnovno počelo svega bilo nešto neodređeno — » apeiron«.3

1 W. Burkert (citira ga Budimir) drži da je Platon prvi uveo termin philôsophos.

2 Izvod iz bilježaka Diogena Laertiia. — »Tales je bio, kako kažu Herodot, Duris i Demokrit,
. . . . od roda Thelida, Feničana« (cf. »Tales čovjek Milećanin koji je bio starinom Feničanin«, Her.
I, 170) . . . »jedan od sedam mudraca, kaže Platon . . . Postao je miletskim građaninom . . . Bavio
se . . . . teorijom fizike . . . Prema nekima, prvi se bavio zvjezdoznanstvom pa je prorekao sunčeve po­
mrčine (heliakàs ekleipseis kal tropàs proeipeîn) . . . Prvi je izračunao opseg sunca . . . . i m jeseca.........
«PX^v Sè töv irâvTcov ü8top ùicsaTriaaTo.
Kažu da je pokazao prvi na godišnja doba (hôrai) i godinu podijelio na trista šezdeset i pet dana«
(Diog. Laert. I, 22— 30 = Thaies, fr. 1, Diels)
* ’AvaÇlfjtavSo«; .... <5pxflv •••• Etprjxc t <5W ôvrcav t 6 ibretpov.
(Simplicius, Phys., X X IV, 13 = Anaximandros, fr. 1, Diels)

124
 X,2

A n a k s i m e n (Anaksiménes, oko 585 — oko 528), autor proznog

spisa »O prirodi«, tvrdio je da je osnovni element svega zrak, aér, i neodređena
materija4 koja se neprestano kreće i preobražava.
Miletski filozofi napredni su mislioci koji su udarili temelj materijali­
stičkoj filozofiji.
H e r a k l i t (Herakleitos, oko 544 — oko 475), Efežanin, aristokrata,
vrlo originalan mislilac, autor je spisa »O p riro d i« od kojega se sačuvalo (u
citatima) 137 fragmenata. Tu ima mudrih aforizama, npr.: »Svijet nije stvo­
ren ni od bogova ni od ljudi, nego je bio, jest i bit će vječno živi oganj koji se
po određenim zakonima pali i po određenim zakonima gasi«; »Sve nastaje
borbom i po nužnosti«; »U istu rijeku ne može se dvaput ući«; »Suprotnosti
se usklađuju i od suprotnih tonova nastaje najljepša harmonija«; »Suprotni
elementi čine jedinstvo«. U tima i nekim drugim Heraklitovim aforizmima
najstarije su dijalektičke postavke.
i
Pitagora (Pythagoras, oko 571 — oko 497), aristokrata sa Sama, živio
j e 1u Krotonu u južnoj Italiji. Tu je osnovao vjersko političko društvo (hete-
riju ) putem kojega je propagirao svoju filozofiju i politiku. Ništa nije napisao.
Njegovo učenje iznio je u svojim spisima učenik mu Filolaj (V st.). Pitagora
je [politički ideolog grčke aristokracije. Mnogo je utjecao na formiranje grčke
idealističke filozofije. Po Pitagori osnova je svega broj, brojčani odnos, raz­
mjer. Ta značajna misao, na osnovi koje su kasnije doneseni korisni zaključci
o odnosu kvantitete i kvalitete zastranjivala je u Pitagorinoj školi u mistici­
zam i idealizam. Učeni Pitagora, koji je došao do vrlo važnih znanstvenih
otkrića (npr. u geom etriji), štetno je djelovao svojim političkim i vjerskim
postavkama.

Elejska škola. Ksenofan, Parmenid, Zenon i Meliso, filozofi posebnog

pravca, djelovali su u južnoitalskom grčkom gradu Eleji. Njihovu školu nazi­
vamo elejskom (v. Gl. X IV , 1).

2. ZANATSKA I UMJETNIČKA DJELATNOST

Os - n o v e z a k r o n o l o g i j u . U X I, X, IX i V III st. pr. n. e. Grci su

razvijali svoj obrt i udarali temelje svojoj umjetnosti u svim smjerovima, raz­
vijajući svoju civilizaciju koju su kroz arhaizam (V I I i V I st.) doveli do kla­
sike (V i IV st.). Malo se spomenika sačuvalo iz onih četiriju »mračnih« sto­
ljeća. Obilato se sačuvala keramika. Ona je za kronotaksu providencijalna. Na
osnovi stilova keramičkih vaza arheolozi razlikuju submikensku i protogeom e-
trijsku epohu (X I st.), epohu geometrijskog stila (X i IX st.) i epohu zrelog
geometrijskog ili dipilonskog stila (V I I I st.; brojevi su aproksimativni). Me­
talni, koštani i drugi predmeti (karakteristične metalne fibule) nađeni s ke­
ramikom kronološki se stavljaju u spomenute epohe kao i keramika. U aten­
skoj nekropoli Keramoikos nađeno je, kako je spomenuto, materijala iz svih
tih [vremenskih razdoblja.*

* 'Ava^iJiévYK .... àpxfjv dtépa efaev xal tô fineipov.

! (Diog. Laert. II, 3 = Anaximenes, fr. 1, Diels)

125
X,2

ARHITEKTURA

Pregled. Mikensko je doba dalo divne spomenike arhitekture. Iz

poslijemikenskog razdoblja, koje je trajalo četiri stoljeća, na grčkom se tlu
nije sačuvalo spomenika monumentalnog graditeljstva. Znamo da su u ono
doba grčki gradovi imali akropole, da su proširivali zidine, da je bilo ponegdje
dobrih vodovoda, općekorisnih građevina. Sačuvani glineni modeli pružaju nam
osnovnu predodžbu o kućama. Arhitekti (gr. téktones, architéktones, »gradi­
telji«) svoje su najbolje snage stavili u službu religije gradeći hramove.
Grčki hram (naos, neos, lat. tem plum ) nije bogomolja, nego »kuća bo­
žja«, stan antropomorfnog božanstva. Im ao je, kad se razvio, osnovni oblik
mikenskog i trojanskog megarona, pravokutne prostorije s predvorjem na
ulaznoj 9trani.5
N ajstariji u povijesti dokumentirani grčki hramovi jesu hram Artemide
Orthije u Sparti — neodređena stila — i prvi Hereion, Herin hram na Samosu,
oba podignuta u osmom stoljeću. U sedmom su stoljeću Grci podigli prve
arheološki poznate nam kamene hramove — na Kreti, u Olimpiji (H eraion) i
neke druge.

SKULPTURA

A r h a j s k a s k u l p t u r a . 6 Nakon mikenske epohe skulptura je na

grčkom tlu bila vrlo siromašna. Terakota statuete i figurice od bronce ili kosti
i drugi sitni predmeti najstarije je što je grčko zanatstvo onoga doba ostavilo

5 Hram se razvijao. Templum in antis, kako ga Vitruvije zove, jest megaron kojeg predvorje
(prôdomos) flankiraju dva stupa, antae. Megaron barem sa dva stupa između anta najosnovnije je što
ie imao običan grčki hram. Glavna prostorija, lat. cella, dobila je s vremenom osim predvoria i za­
čelje (opisthodomos). Pročelje se zatim ukrasilo stupovima; javio se prostilni hram, prôstylos. Tako su
se ukrasile uže strane; gradio se amphiprôstylos. Najomiljeniji je postao peripteros, hram okružen sa
svih strana stupovima (krilima, pterd, nazivali su se dijelovi krova što su natkrivali hodnik između
ćele i vanjskih stupova). Bogati su Efežani u klasično doba okružili ćelu svoga gradskog hrama, Arte-
mizija, sa dva reda stupova; za njima i neki drugi. Takav se hram nazivao dipteros. Pazilo se na
proporcije, na odnos između dužine i širine hrama, s tim u svezi na broj stupova na stranama (kla­
sična proporcija: n prema 2 n + l, npr., 6 stupova na užim prema 13 na dužim stranama, ili 8:17). Veći
ili manji razmak između stupova (lat- intercolumniae) pa simetrije — odnosi veličine pojedinih dije­
lova i sklad konstruktivnog s dekorativnim bili su problem koji je grčkim arhitektima prije klasičnog
doba pošlo za rukom riješiti na osnovi iskustva mnogih generacija.
Glavni su dijelovi razvijenog grčkog hrama: stepenasta baza (krepis, krepidôma); nađs u užem
smislu, lat. cella; oko ćele stupovi; nad stupovima arhitrav ili epistil (epistylion) —^ glavna kamena
greda (lat. trabs) nad kojom je nadgradnja (u dorskom stilu ukrašena nizom metopa i triglifa, u jon­
skom ukrasnim plastičnim frizom); sve zajedno: epistÿlia, nađstupovlje. Iznad toga, na užim stranama
trokutni je prostor zatvoren krilima krova. To je tÿmpanon ili fronton. Krov s vijencem (geisson) i
olukom (kvm a) ima posebne tehničke osobitosti. Običan gledalac tu vidi akroterije, holedre i druge
lijepe detalje.
Dva glavna stila grčke arhitekture, dorski i jonski (korintski je mlađi i rjeđi), imali su po­
sebne odlike koje su osobito dolazile do izražaja kod stupova i epistila odnosno epistilija. Stup je
najkarakterističmii element u arhitekturi grčkog hrama. Stablo i kapitel bitni su njegovi dijelovi, a kod
jonskoga stupa još i baza. Stablo je uvijek ukrašeno vertikalnim kanelurama (kod dorskoga se stila
one sastaju u oštrom bridu, kod jonskoga ne). Kapitel završava pločom (abacus) pod kojom je kod
dorskog stila echinus (echinos je morski jež; dobar je naziv dan toj formi); kod jonskog su kapitela
volute i astragali (vidi u ilustracijama). Dorski je stup i uopće stil uglavnom posvuda jedinstven. Jonski
ima dvije varijante, atičku i jonsku (maloazijsku). Iz obilnog gradiva ove discipline naznačimo još gra­
diteljske elemente analogne stupovima: četvrtaste stupove (ante, pilastre) i antropomorfne stupove
(karijatide i atlante ili telamone). O ukrašavanju dijelova hrama govori se u poglavlju a primijenje­
noj skulpturi i primijenjenim umjetnostima uopće. Stariji su hramovi građeni od trošnijeg materijala,
nepečene cigle, drva, pa su se zaštićivali djelomično metalnom, najčešće glinenom oplatom. Slojevi
gline bojili su se ili plastički ukrašavali. Taj se način ukrašavanja održao i kad su se hramovi gradili
od mramora.
6 Skulpturom (lat. sculpere »klesati«), plastikom (gr. plasso »modeliram«) i kiparstvom-va-
jarstvom nazivamo izrađivanje i učenje o izrađivanju kipova, reljefa i njima srodnih trodimenzionalnih
umjetničkih proizvoda od kamena, metala, drva, kosti, gline, gipsa, stakla i drugog manje-više tvrdog
materijala. Izvomiji je grčki izraz g l i p t i k a (od glypho »urezujem«), ali se on konvencionalno daje po­
sebnom ogranku ove umjetnosti. Skulpturi antičkih Grka, dakako i drugih, pripadaju: a) kipovi, re-

126
i

Elementi dorske i jonske arhitekture (vidi bilj. 5)

(X st.). Na više se mjesta našlo terakota iz devetog stoljeća. Mlađeg materijala

ove vrsti — riječ je o arhajskom — ima mnogo. Toga ima iz Olimpije (bronce
iz IX st. dalje), Atene, Sama (V I I I st.) i drugih nalazišta.
Sredinom sedmog stoljeća Grci počinju izrađivati veće kipove. Time je
počelo njihovo kiparstvo u užem smislu.7 Iz toga su doba prvi grčki izrazitiji
reljefi. Sitna plastika, poznata otprije, nadalje se izrađivala i usavršavala.
Šesto je stoljeće doba kada je stara grčka skulptura bila u punom jeku umjet­
ničkog razvitka, kada se potpuno formirao stil koji nazivamo arhajskim (gr.

ljefi i njima srodni proizvodi koje su kipari isklesali od kamena, drva i drugog materijala podesna za
klesanje; b ) ono što su Rimljani nazivali skulpturom. Tako i cfdgovarajući radovi skovani ili izliveni od
metala, na prvom mjestu od bronce. K tome »plastični« radovi u užem smislu — napravljeni od gline
i ispečeni. Tu su osim vaza i terracotta statuette (ta l.), zatim proizvodi od drugih plastičnih masa, npr.
od voska (ceroplastica), koji se malo spominju jer ih se malo sačuvalo. Posebnu skupinu čine tore-
utski proizvodi izrađeni od metala, prvenstveno od metalnog lima, tehnikom ukucavanja (gr. toreutiké.
Na natpisima iz Pila spominje se TO REVO). Tu su i gliptički proizvodi u užem smislu, gerne i drugi
umjetnički radovi izvedeni u tvrdom skupocjenom kamenju.
7 Najstariji su veći kipovi u Grka ksoana (ksôanon), vrlo primitivni likovi bogova i božica od
drva (Diod. IV, 76). Neki su od tih kipova imali kamenu glavu (akroliti; akroUthos). Literarno je po-
svjedočeno da su Grci bar od sedmog stoljeća izrađivali kipove od brončanog lima (s drvenom pod­
logom). U doba tiranina Polikrata na Samu prvi su poznati kipari Rhoikos i Theodoros lijevali kipove
od bronce po egipatskom uzoru (Her. IV, 152). Izrađivali su se veliki kipovi i od pečene zemlje. Kamen
i bronca zadržali su u tom prvo mjesto. Stručna iskustva potječu direktno iz Egipta. To su zabilježili
pisci. Najstariji sačuvani grčki arhajski kipovi primitivni su radovi s Krete (ne minojske), iz Tegeje,
Olimpije, sve iz sedmoga stoljeća. ïz tog je doba i Artemida, »dar Nikandre« (natp.) s Delà, školski
primjer najstarijeg ksoanon kipa.
Na više mjesta u Atici i Beociji, u Delfima, na Delu i drugdje sačuvalo se nadgrobnih kipova
mladića (kotiros). To su tipizirane figure koje su povjesničari umjetnosti prije nazivali Apolonima
(Apolon iz Teneje, Apolon iz Orhomena i drugi). Prikazuju gola mladića u stojećem stavu, lijeva noga
naprijed, ruke priljubljene uz tijelo, glava uspravna — oči dugoljaste, usta se smiješe (»arhajski os-

127
 Mramorna glava » kore« s atenske akropole (kraj V I ili početak V st. pr. n. e.), sada u Ateni
Mramorna glava muškarca, iskopana u Ateni, sada u Parizu, Louvre. Stil izrazito arhajski (V I st.
pr. n. e.). (S. Reinach, Recueil de têtes idéales ou idéalisées, PI. 3 i PI. 13)

archalos »star«). Arhajskim u širem smislu nazivamo sve što se u grčkoj li­
kovnoj umjetnosti stvaralo u prvoj polovici prvog tisućljeća pr. n. e. Inače,
stilski se »arhaiziralo« i kasnije.
Najstariji su grčki reljefi (anaglypha, anâglypta) iz sedmog stoljeća, u
većini primitivne stvari u raznom materijalu. Prvi su umjetnički vredniji re­
lje fi spomenici primijenjene skulpture kojima su ukrašavani hramovi. Rano
su se počele plastički dekorirati nadgrobne i votivne ploče, stele.
Od davnine su slikari i keramičari-koroplasti ukrašavali grčki hram, oso­
bito na fasadi. Do šestoga je stoljeća postao redovan i stalan jedan način te
dekoracije. Mjesta za ukrašavanje nisu se proizvoljno birala, nego ih je dikti­
rala konstrukcija zgrade. Klesari su ispunjali svojim radovima timpanon i
prostor iznad arhitrava. Na hramu dorskoga stila iznad arhitrava se postav­
ljao niz metopa i triglifa, a na hramu jonskoga stila na tom mjestu reljefni

m ijeh«), kosa stilizirana-simetrično postavljene pletenice. Kod ovog tipa, kao i kod svih izrazitijih
arhajskih figura, vrijedi »zakon frontaliteta« (po danskom arheologu Langu): da je gornji dio tijela
simetričan s obzirom na liniju nosa i prsa (nema bočnog sagibanja). Sačuvani »kurosi« većinom su
iz šestog stoljeća. Mnogo ih je u atenskom Narodnom muzeju.
Köre je tipiziran arhajski lik odjevene djevojke u stojećem stavu kakvih je iskopano mnogo na
atenskoj Akropoli, nekoliko u Delfima, na Delu i drugdje. Kore ima sve spomenute osobine kurosa.
Odjeća (u jednom komadu: peplos ili u dva: chitôn i himdtion) ima simetrične stilizirane nabore; u
ruci atribut (cvijet, ptica ili drugo); nakit, šarolikost. Tipa su kore dvije karijatide na tezauru Sifna
u Delfima (V I st.).
Drugi tipovi arhajskih kipova: Moschophoros (»nosač teleta«) — u osnovi kuros, razni muški
likovi u hitonu, stojećeg stava, likovi bogova ili dostojanstvenika na tronu (primjeri iz Didymejona kod
Mileta), sfinga na jonskom stupu u Delfima (dar stanovnika Naksa), »Nike iz Dela« u Ateni (N ar. mu­
zej) — pokušaj da se prikaže pokret, neki idoli u stilu starih ksoana (H era sa Sama), likovi životi­
nja. Grčki su kipari prvi izradili lik konja s konjanikom.
Najvredniju sitnu plastiku dala je Olimpija (figurice od slonove kosti i bronce, V I st.), Delos,
Atena (bronca, V II i V I st.). Terakota statueta ima sa svih strana, starijeg i mlađeg doba.

128
 X, 2

neprekidni friz.I*8 Sačuvanih spomenika ima mnogo. Među naj ilustrativni je od

njih spadaju timpanom u Delfima (na Apolonovu hramu prikazana je
Aipolonova kvadriga između bogova i heroja; na tezauru grada Sifna Atena
ižmeđu Apolona i Herakla), u Olimpiji (na tezauru Megarana prikazana je
gigantomahija), u Egini (na timpanonu hrama Afaje herojska borba; u centru
Altena), u Ateni (figura timpanona arhajskog hrama).
Mnogo se arhajskih reljefa sačuvalo na nadgrobnim i votivnim pločama.
Teško ih je sve datirati.9 Na nadgrobnim ireljefima prikazani su pokojnici, na
stelama najčešće likovi pokojnika kojima su spomenici podignuti (naoružani
hoplit, mladić — gol s diskom ili drugim gimnastičkim atributom, djevojka
ili gospođa koketno odjevena). R eljefi na votivnim pločama vrlo su raznoliki.
I Toreutika,10 podvrsta skulpture, poznata je od vrlo starih vremena. An­
tički su toreuti obavljali poslove koje danas obavljaju zlatari, dekorateri me­
talnih predmeta i njima srodni obrtnici. U Homerovim pjesmama ima mnogo
pptvrda o drevnosti toga umijeća. Opis Ahilova štita (Ilijada, X V III, 428. sq.)
klàsican je primjer. Među malobrojnim sačuvanim starijim spomenicima grčke
tdreutike povjesničari umj etnos ti ističu jedan primjerak iz Olimpije (sada u
Ateni) s krilatom božicom i drugim, uglavnom orijentalnim motivima, ukuca­
nim na brončanom limu. Znamenit se arhajski toreutski materijal grčkoga
stila našao izvan Grčke: brončano posuđe (ciste i situle) iz »halštatskih« nala­
zišta u sjevernoj Italiji, u Austriji i u nas u Sloveniji (situla iz Vača), posuđe iz
ndkropole Gorenci — Trebenište, posuđe nedavno otkriveno u Francuskoj
(V ix ) i drugi materijal (predmeti iz Vettersfelda). To su u većini proizvodi
grčkih radionica ili izrađeni po grčkom uzoru.
j O gliptici će se govoriti u pregledu kulturnih dostignuća u klasično i he­
lenističko doba. Ta je vještina vrlo stara, ali sačuvanog starijeg materijala
(pbmikenskog) ima malo.

I 8 Timpanon (fronton), velika trokutna površina, iziskivao je odgovarajuća dekoraciju, osobitu

koippoziciju reljefnih i oblih likova. Klasično rješenje: prikaz mitske borbe; u sredini bog, desno i
lijevo borci — najprije konjanici (gdje je više prostora), onda pješaci u stojećem stavu, za njima (gdje
se prostor suzio) kleči strijelac, u uglu leži poginuli junak. Bilo je i drugih motiva.
Metope (metope) izvorno su četvrtaste praznine između greda što su stršile na pročelju (inter-
tigriia). N a formiranom kamenom hramu ti su se otvori pokrili plastički ukrašenim pločama. Najprije
na svakoj metopi poseban lik (meduza, kentaur; dva rvača), kasnije cjelovita slika sukcesivno prikazana
na nekoliko metopa. Jedna od tema: Heraklova junačka djela. Metope su rastavljene triglifima (plastički
ukrašeni izdanci greda).
I Friz, velika reljefna kompozicija (gr. zophoros, zoophyros), iznad arhitrava, nalazi se na hra­
movima jonskoga stila (mjesto dorskih metopa i triglifa). Tako je bar obično kod razvijenog i repre­
zentativnijeg hrama. Atenjani su u petom stoljeću ukrasili ćelu svoga Partenona divnim frizom (v. Gl.
X IV , 2). Za razliku od ukrašenih timpanona i metopa, koji su grčki specijalitet, friz ima starijih ana­
logija svoje vrsti na Istoku — u Egiptu i u Mezopotamiji. Grčka je primijenjena plastika ovdje pokazala
svoju osebujnost. Od mnogobrojnih spomenika arhajske plastike ove vrsti spomenimo kao primjer
friz jtezaura koji su u Delfima sagradili stanovnici otoka Sifna (motiv: borbe pod Trojom, gigantomahija
i dru go). Taj se friz ovio oko cijele ćele tezaura.
I » Za datiranje nekih grčkih maloazijskih radova pouzdanu uputu pružaju reljefi (iako fragmen­
tarni) na donjem dijelu stupova efeškog Artemizija. Prema Herođotu (I, 92) Krez je spomenutom hramu
darovao većinu stupova. Ti stupovi s reljefima ( » columnae caelatae, Plin., N. h., 36, 21) odnosno sami
reljefi iz Krezova doba (sredina šestog stoljeća) izrađeni su u stilu koji se vidi na mnogim malo­
azijskim reljefima. Za povjesničare umjetnosti to je mnogo.
10 Toreutika (gr. toreutiké, od toreuo, lat. caelatura od caelare »urezivati«, sekundarno i mode­
lirati) vještina je ukrašavanja zlatnog i drugog lima i masivnije kovine tehnikom ukucavanja, žigo-
sanja, cizeliranja ili graviranja.
II Toreutiku su dobro poznavali mezopotamski narodi i Egipćani te nosioci egejske kulture (trećeg
i driigog tisućljeća). Njihovih spomenika toga umijeća sačuvalo se mnogo. O starijim postignućima
historijskih Grka ima literarnih potvrda u Homerovim pjesmama. Herodot, Pauzanija i drugi pisci
obavještavaju nas o Roiku i Teodoru, majstorima s otoka Sama koji su prema predaji prvi od Grka
lijevali kipove od bronce i bili prvi po imenu poznati zlatari i graveri-toreuti; o Glauku s Hija, majstoru
togal;zanata; o Teodoru mlađem koji je izradio skupocjene zlatne vaze i druge prebogate darove koje
je Krez darovao delfijskom svetištu (Paus. V III— X knj., passim; Her. I i IV knj.; Plin., N . h. X X X IV ,
83). iToreuti su ukucavali ornamente hrizelefantinskih kipova (od zlata i slonove kosti) u hramovima.
Prije Polikleta i Fidije, majstora klasičnog petog stoljeća, istakao se Endoios koji je u šestom stoljeću
izradio hrizelefantinski kip Atene Aleje u Tegeji.

9 GRCI i RIM LJANI 129

X ,2

KERAMIKA

Kerameùs kerameî kotéei, »lončar se srdi na lončara« (H eziod).11 Kêramos

(gr.) je glina i proizvod od gline, pečene zemlje. Keramika, grana arheologije
koja proučava sačuvane proizvode starog lončarskog obrta, pruža historičaru
koristan, često jedini, izvor.
Sačuvane su goleme količine grčkog antičkog keramičkog posuđa.1 12
Prema obliku, tehnici izrade i dekoraciji stručnjaci klasificiraju to posuđe i
daju mu kronološko mjesto.
Antički pisci pobilježili su imena mnogih oblika vaza.13 Samo za neka
od tih imena utvrđeno je koje im form e odgovaraju. Za vazè tipa hÿdria,
lékythos i kyliks sačuvala se jasna potvrda (slika s ispisanim imenom). Od
inače poznatih oblika naj klasični j i su: pithos, amfora, krater, hidri ja, oinochoé,
skifos i lékythos.14
Vaze su redovno ukrašene, jedne urezivanjem (in cizija) ili urezivanjem i
umetanjem raznobojne paste u ureze (inkrustacija); druge s reljefnim orna­
mentima ili aplikama. Najviše ih je u boji. Kombiniraju se i razne tehnike
dekoracije (npr., reljef i boja ).
U desetom, devetom i osmom stoljeću Grci su izrađivali vaze »geome­
trijskog stila« ukrašene tačkama, crtama, križevima, četvorinama, spiralama,
meandrima i drugim geometrijskim motivima. Od osmog stoljeća javljaju se
u atičkoj geometrijskoj ornamentici ljudske i životinjske stilizirane figure
(vaze »dipilonskog stila«).15
U sedmom stoljeću ornamentika na grčkom posudu ima mnogo orijental­
nih motiva (orijentalne biljke, sfinge, krilati četvoronošci). U šestom stoljeću
grčki su keramičari samostalniji. Tada se u Ateni, u Korintu, u maloazijskim
gradovima, na otocima i drugdje po grčkom svijetu njeguju posebni stilovi
vaza. Izrađuju se atičke vaze s crnim figurama na svijetlom fondu.16 Tog su
tipa i »panatenejske amfore« (sa slikom Ateninom, dar pobjednicima na pan-
atenejskim natjecanjima). Među mnogobrojnim vazama ovoga stoljeća ističu

11 Kepap.eù<; Kepoqxet jtorčet xal tćktovi t&ctcov, Hes., Erga, 25.

12 U British Museumu ima preko pet tisuća grčkih vaza, u pariškom Louvreu preko šest
tisuća. N a stotine ih ima u mnogim muzejima. Da i ne govorimo o zbirkama u Grčkoj.
13 Athenaeus, Deipnosophistai, L X X I, 22— 100. i drugi.
14 Pithos je velika zemljana posuda za čuvanje tekućine, žita i drugih tvari (1. vidi sliku). Može
imati visinu odrasla čovjeka (Diogenov pitos). Našlo se tih recipijenata u podrumima kuća svih epoha
od minojske do bizantinske.
Amfora (amphiphoreüs, amphoreüs) klasična je grčka i rimska vaza sa dva drška (2). Pod­
vrsta joj je pelikd (3).
Kratér, »mješaonik«, posuda u kojoj se miješalo vino s medom ili vodom. Lijepe su forme
krater s volutama (5) i krater u obliku zvona (4).
Hydria (6) je posuda kojom se donosila voda s česme (hydor »voda«; na mikenskim natpisima
UZORO, cf. naše »vedro«);
U spomenutim posudama držale su se veće količine tekućine. Pilo se iz čaše (21), skifosa (10),
kantarosa (24), ritona (23) — k'yliks, skyphos, kântharos, rhyton — i drugih posudica. Za prelijevanje
vina iz kratera i iz drugih većih posuda u male služila je oinochoé (oînos »vino«, chéo »lijevam«), vrč,
često s otvorom (ustima) u obliku trolista (16). Lékythos je tanka visoka posuda s uskim grlom i
malim drškom (7). Posudice za miomirise: arÿballos (26—27), aldbastron (25); za nakit: pyksis, piksida,
posuda s poklopcem (31). Askos (30) je posudica u obliku mijeha; phidle zdjela (12), lébes zdjela-kotlić.
Još nekoliko tipova: dlnos (14 — obično na pomičnom postolju); stdmnos (20), kelebd (13), kâipis (17),
olpd (18), lekdnis (32), loutrophöron (28 — kultna posuda). Ima kombiniranih formi, npr. ldkythos-ary-
ballos. Arheolog De Vitte utvrdio je oko stotinu formi, Heidemann sto osamdeset i pet (očito varijante
osnovnih tipova).
15 Dipylon (dvojna vrata) ime je starih gradskih vrata Atene u predjelu Kerameikôs. Na dijelu
Kerameika izvan gradskih zidina (i Dipilona) bilo je groblje gdje su sahranjivani pokojnici od desetoga
stoljeća (b a r) do helenističkoga doba.
16 Arheolozi su utvrdili i podgrupe i datirali ih (korisno za datiranje cjelokupnog arheološkog
nalaza s kojim je tog materijala nađeno).

130
 X ,2

se: korintske, kirenske, klazomenske, rodske, cikladske, fikelurske (po mjestu

Fikelura na Samu), beotske, halkidičke, ceretanske (nalazište Cere u Etru­
riji).17 Krajem šestog stoljeća Atenjani počinju izrađivati vaze »s crvenim figu­
rama« (svijetlim figurama na tamnom fondu). Vaze tog tipa izrađuju se i usa­
vršavaju tijekom petog stoljeća. N jihove su podgrupe: vaze »strogog ili arhaj-
skog« stila, vaze »slobodnog« stila i »cvjetajućeg« stila (svaka iduća grupa s
razvijenijom slikarskom dekoracijom ). U četvrtom stoljeću i kasnije izrađuju
se najviše u atičkom »crvenofigum om « stilu. Južnoitalski Grci u Apuliji daju
svoju varijantu (»apulske« vaze). Drugdje se javljaju drugi osebujni tipovi (v.
Gl. X IV , 2).

NUMIZMATIKA

Metalni novac, gr. numisma, lat. nummus, kuje se od sedmog stoljeća

pr. n. e. Najstarija se trgovina vodila u obliku zamjene. U tim se okolnostima
usvojio robni ekvivalent. Plaćalo se stokom (lat. pecus »stoka«, pecunia »no­
vac«), metalnim predmetima i drugim vrijednim stvarima. Od davnine se na
Ori j en tu, npr. u Mezopotamiji, plaćalo metalom (oruđe, posuđe, šipke) koji *V
I
17 Najbolji ie primjerak »François vaza«, krater s crnim figurama atičkog stila iz prve polovice
V I st., nađen u Chiusi— Italija, u području starih Etruščana, koji su uvozili grčke proizvode (sada u
Firenci, Museo archeologico). »Ergotimos me je napravio a Klitias naslikao«, napisano je na toj vrlo
brižljivo ukrašenoj vazi. Klitias je podijelio površinu na horizontalne paralelne zone i u svakoj od
njih dao posebnu slikarsku kompoziciju (homerski motivi i ornamenti svake vrsti). Ukupno 250 što
ljudskih, što životinjskih likova; 128 natpisa (većinom imena nad likovima).

131
X ,2

se pri trgovanju mjerio. Šekel je u nekih Semita naziv za »m jerenje«, »pla- ■

ćanje«, uteg i napokon za novac. »Liđani su«, piše Herodot, »prvi počeli kovati
i upotrebljavati zlatni d srebrni novac.«18 Liđani su dragocjenom metalu kojim
se kupovalo, zapravo prvi dali određeni oblik, utvrđenu težinu i na njemu
utiskivali neki znak. To je bilo u sedmom stoljeću pr. n. e. Maloazijski su Grci (
pod utjecajem Liđana prvi od svih Grka počeli kovati novac. Oni su prvi novcu
dali oblik koji držimo klasičnim, oblik uopće, i udaranje žiga. Malo kasnije,
također u sedmom stoljeću, počeli su kovati novac i evropski Grci; među pr­
vima Argivci i Eginjani, možda i Atenjani. *
Liđani i neki maloazijski Grci prvi su kovali novac od elektrona, legure
zlata i srebra. Krez, lidijski kralj, kuje svoje krezeide od čistog zlata i druge
od čistog srebra, za njim perzijski car Darije svoje zlatne dareike (grčki na­
zivi). Maloazijski Grci brzo su napustili elektron i počeli kovati novac od sre­
bra. Grčki je novac u većini od srebra. Manje su jedinice od bakra ili bronce.
Rijetkost je željezni novac (im aju ga Sparta i Bizant). Krajem petoga stoljeća •
Atena i Sirakuza kuju i novac od zlata. ;
Novac je izvorni povijesni dokument prvoga reda. N jegov natpis (le­
genda); metal, model, dimenzije i težina od velike su važnosti.
Antički je novac imao vrijednost sam po sebi, po količini kovine od koje
je bio skovan. Istim imenom nazivao se novac i odgovarajuća težina, novčana \
jedinica i jedinica mjere. Najveća jedinica mjere za težinu bio je talent, tdlan-
ton. Eginski je talent iznosio, izraženo našim mjerenjem, 36, a eubejski 26,200
kg. Iako iz razumljivih razloga nije kovan novac te težine, talent zlata ili sre­
bra bila je utvrđena novčana vrijednost. Po eginskom metričkom sistemu stopa j
(gr. pous) jedinica za dužinu, iznosila je naših 330 mm. Kubična stopa (brid
330 mm) vode približno 36 kg. To je eginski talent. Eubejska stopa iznosila je i
naših 297 mm. Kocka s takvim bridom ispunjena vodom težila je 26,200 kg. To
je eubejski talent. Oba su sistema babilonskoga porijekla (eginska stopa
= 2/3 babilonskog lakta; eubejska = 3/5 babilonskog lakta). Eginski ili Fido-
nov sistem mjera i novca prihvatili su svi Peloponežani osim Korinćana, zatim
neki dorski otočani i sjeverna Grčka. Eubejski su sistem imali osim Eubejaca )
i njihovih naseobina Korinćani sa svojim kolonistima i razni Jonjani. Atenjani
su prije Solona imali eginski sistem, a zatim, po Solonovoj reformi, eubejski.
Novac, nekad amorfan, postepeno i konačno dobio je oblik malog diska.
Stariji novci imaju na prednjoj strani figuru (avers), na stražnjoj (revers) i
negativ prednje figure ili otisak četvrtaste pločice na kojoj se kovao (incussus
»nakovanj«).
Novac se -kovao od jedne, dvije, a najviše od četiri drahme (drachme, <
didrachmon, tetradrachmon); <k tome: poludrahme (hem idrdchm e), šestina j
drahme ili obolôs, triôbolon ( = pola drahme), dyôbolon ( = trećina drahme).
Drahma i druge jedinice na bazi drahme redovno su se kovale od srebra. [
Statér je naziv za zlatan novac; popularno: chrysoûs »zlatnik«. Stater je naziv
za krezeide, dareike, za zlatnike Filipa i Aleksandra Makedonskog (v. dalje). ;
Staler je imao redovno težinu srebrne didrahme, a vrijednost približno 25
đrahmi. Veće su jedinice: distater, tetrastater, heksastater (dva, četiri, šest ?
statera). Brončani novac — dakle manje vrijednosti — nazivao se popularnim |
imenom chalkotis (»m jedeni«). Osnovna jedinica vrijedila je osminu srebrnog
obola. Na Siciliji i u južnoj Ita liji to je bila litra (lat. Ubra). Grci su malo ko­
vali zlatni novac. Kod njih su u svoje vrijem e bili mnogo u opticaju dareici.

» Her. I. 94.

132
 X, 2

Novac grčkih maloazijskih gradova V II st. od elektrona na aversu ima

žig, a na reversu inkus, obično bez natpisa. U većini predočuje životinju koja
simbolizira božanstvo. Efez na novcu ima jelena ili pčelu, Cizik ribu, Klazo-
mena ovna, Lampsak krilata konja, Teos grifona, Samos bika, H ij sfingu.
Grčki gradovi u Evropi kuju od V II st. svakovrsne tipove novca. U tom
su stoljeću kolali novci Egine s kornjačom, Halkide s orlom, Eretrije s glavom
Gorgone (avers) i volovskom glavom (revers), atenski sa sovom, konjem, va­
zom i drugim emblemima. Od početka šestog stoljeća atenski novac redovno
ima na aversu glavu božice Atene sa šljemom, a na reversu sovu s legendom
ATHE. U tome nisu zaostali ni ostali grčki gradovi.19

B i b l i o g r a f i j a . Vidi Gl. I (str. 17— 18).

Jonski kapitel s iica i sa strane

** N a korintskom novcu toga doba vidimo božicu Atenu sa šljemom (av.) i krilatog konja
Pegaza uz legendu Q (==K-orinthion); na sikionskom je golubica, na argivskom vuk, na raznim arkad-
skim Zeus, Hera i drugo, na elejskom Zeus gromovnik i legenda OAYMmKftN (av.), orao (rev.); na
beotskom vol, na tesalskom (raznih gradova) heroj i drugo, na potidejskom Posejdon na konju. To su
samo neki primjeri.
Gradovi na egejskim otocima u to arhajsko doba kuju interesantne tipove novca. Primjer:
novac Tasa s likom Menade koju grabi Silen. N a kretskom novcu vidimo Minotaura. Južnoitalski i
sicilski Grci emitirali su počevši od šestog stoljeća svakojake arhajske novce. U južnoj Italiji Kuma,
Velia, Kroton, Tarent, Metapont, Siris zajedno s Pyksusom, Sibaris, Laiis, Poseidonia, Pandosia, Kau-
lonia i Region kuju novac s različitim emblemima, mnogi u istom stilu i istom tehnikom izrade pod
utjecajem metropola. Primjeri: novac Sibarisa iz V I st.: av.) bik u profilu i legenda SY, rev.) negativ
reljefa s aversa; novac-stater Tarenta: av.) Apolon s lirom i legenda TAPAS, rev.) sličan lik bez nekih
detalja i bez legende; novac Metaponta sa žitnim klasom i legendom MET na aversu i negativom reljefa
s aversa bez legende; novac Krotona s tronogom-tripodom i legenda QPO (K RO ) na aversu i negativ
bez legende na reversu. Inkusija (lat. incutere »ukucati«), izrada udubljenih figura, redovna je pojava
na grčkom južnoitalskom arhajskom novcu.
Od grčkih gradova na Siciliji prvi su počeli kovati novac Zankle, Naksos i Himera u šestom
stoljeću. U istom stoljeću, nešto kasnije, kovali su novac Selinunt, Akragas, Sirakuza, Leontinoi, Se­
gesta i Katana. Zankle kuje novac s likom dupina na aversu i negativom istog lika na reversu (jedini
sicilski novac s inkusijom). N a novcu Naksa tog doba vidimo Dionizovu glavu (av.) i grozd vinove
loze s legendom NAHlftN (rev.). Himerski novac ima na obje strane pijetla. Krajem šestog stoljeća
Sirakužani počinju kovati novac s glavom nimfe Aretuze, s dupinima i legendom SYPAKOSIfîN (av.),
te s bigom ili kvadrigom kojom upravlja vozač, pobjednik na utrkama. Nad njim Nike s vijencem
(rev.). Taj tip sirakuškog novca, u početku sa slabostima arhajskog doba, s vremenom se usavršavao
i krajem petog i početkom četvrtog stoljeća pr. n. e. bio jedan od najljepših primjeraka grčkog novca.
Sačuvalo se mnogo arhajskog novca grčkih gradova.

133
XI

astronomski datum koristan oslonac za povijesnu kronologiju odgovarajuće

epohe.) Kiaksar se zadovoljio granicom na Halisu. Njegov sin i nasljednik
Astijag (585— 550) dugo je vladao, ali je napokon izgubio kraljevstvo poražen
od Kira.
Tijekom drugog tisućljeća u Iranu su se etnički istodobno s Međanima
razvijala razna indoevropska plemena od kojih je nastao perzijski narod. U
natpisu spomenutog Salmanasara iz devetoga stoljeća kao i u natpisu Tiglat-
pilesara iz osmoga stoljeća spominju se pobijeđeni Parsua. Sedmo i dio še­
stoga stoljeća doba je medske prevlasti nad Perzijancima (Parsua). U šestom
stoljeću udružila su se neka perzijska plemena pod vodstvom Ahemenesa, po­
glavice plemena Pasargada, i osnovala teritorijalnu zajednicu iz koje je nastala
perzijska država. To proizlazi iz Herodotovih vijesti (I, 125). Ahemenesov sin
Teispes (oko 675— 640) iskorišćuje slabljenje M edije koju su pustošili Skiti i
osamostaljuje se. Medski kralj Kiaksar protjera Skite i ponovo podjarmi Perse,
ali ne sve. Jedna skupina Persa pod vodstvom Teispova sina Kira I održala
se slobodna u Elamu. K ira I naslijedio je Karnbiz I, a njega sin K ir II, osni­
vač perzijskog carstva (o tome Her. I, passim i klinasti natpisi).
K ir I I (pers. Kuruš, gr. Kyros, 559— 529), nazvan Veliki, sin Kamoiza I i
Mandane, Kiaksarove kćeri, svojim je slavnim djelima ostavio predaju u kojoj
je povijest dopunjena legendom (Her. I, 108. sq.). K ir Veliki ujedinio je per­
zijska plemena, poveo ih u borbu za oslobođenje od Međana, zauzeo Ekbatanu,
zarobio Kiaksara, osvojio Mediju i njezine posjede, prešao Halis (do kojega
je Kiaksar bio dopro), osvojio Lidiju s prijestolnicom Sardesom, zarobio lib ij­
skog kralja Kreza, povjerio nastavak osvajanja u Maloj A ziji svojim vojvo­
dama i vratio se u Ekbatanu. Godine 539. bez borbe je s vojskom ušao u Ba­
bilon, a 529. poginuo u borbi sa Skitima negdje na Kavkazu. Još za njegova
života njegove su vojvode (Mazares i Harpag) dovršile osvajanje Male Azije
i područja maloazijskih Grka (Her. I, 122. sq, i cijela knjiga, passim).
K irov sin i nasljednik Karnbiz I I (528— 522) osvojio je sjeverni Egipat,
a njegov rođak i nasljednik Darije I (Darajavauš, gr. Dareios, 522— 486) po­
dijelio je carstvo na satrapije, uređivao državu u svakom pogledu i izvodio
vojne pohode.
U Darijevo vrijeme perzijska država bila je velika i jaka. Obuhvaćala je
zemlje mnogobrojnih naroda od rijeke Inda do Sredozemnog mora i od Kav­
kaza do Indijskog oceana i južnoga Egipta. U Perzepolisu, Babilonu, Ekbatani
i Suzi imao je svoj prijesto »veliki kralj«, štićenik vrhovnog boga Azura Mazđe.
Već je K ir bio osnovao nekoliko satrapija. Darije ih je osnovao dvadeset
(vjerojatno uključivši K irove). »Nakon toga Darije načini u Perziji dvadeset
pokrajina koje Perzijanci satrapijama zo vu . . . i postavivši im upravitelje
odredi da mu se porezi plaćaju« (Her. I I I , 89). Satrapi su vladali samostalno,
ali su caru slali godišnji danak i prema potrebi osiguravali kontingent vojske
sa svog područja.
Pod Dar.ijem je bio uređen i promet. Carski je put vodio od Efeza na
Egejskom m om preko Sardesa i Gordija u Kapadokiju, pa preko Armenskih
brda u dolinu Tigrisa, zatim kroz Arbelitidu u Suzu (sto i jedanaest putnih
stanica). Bio je u opticaju dareik, zlatni Darijev novac. Sve je služilo »kralju
zemalja svih naroda«.1*i

* Izvori: asirski, babilonski i perzijski klinasti natpisi; Herodot, Ktesias, Berosos, Efor, Diodor
i drugi grčki pisci.

136
 XI

t Maloazijski su Grci dolaskom Perzijanaca samo prom ijenili gospodara.

Prije su ovisili o lidijskim kraljevima. Perzijski im je car dao autonomiju
kakvu su imali pod Liđanima. U grčkim maloazijskim gradovima u to vrijeme
većinom su vladali tirani. Oni su bili odani perzijskom caru i njegovu satrapu
u Sardesu. Car je tražio godišnji danak i prema potrebi vojsku i brodovlje.
Milećani, koji su i prije bili saveznici Perzijanaca, dobili su osobite povlastice.

D A R IJE V PO H O D N A S K IT E I J O N S K I U S T A N A K

Darije je s velikom vojskom 513. krenuo u Evropu. Prešao je Bospor

preko mosta koji mu je sagradio Samljanin Mandroklo i provalio u Trakiju.
Njegova mornarica, sastavljena u većini od grčkih maloazijskih lađa, ušla je
u Crno more, a odatle u rijeku Istros (Dunav). Mornari su na Istru sagra­
dili most preko kojega je Darije, -prešavši Trakiju, prebacio vojsku u Skitiju.
Skitima (Skythai) Grci su nazivali plemena koja su stanovala sjeverno
od Dunava, Crnog i Kaspijskog mora, prema sjeveru i istoku u nedogled. O
evropskim Skitima koje je Darije napao Herodot je zabilježio mnogo podataka
i anegdota, mnogo vjerodostojnih i mnogo nevjerodostojnih stvari.
Darije je nekim grčkim prvacima pod vodstvom miletskog tiranina Hi-
stijeja naredio da mu čuvaju most na Dunavu, a on je krenuo prema sjeveru,
preko današnje Besarabije. Skiti, stanovnici tih krajeva, povlačili su se ne
upuštajući se u borbu i ostavljajući Perzijancima opustošenu zemlju i zasute
bunare. Darijeva je ekspedicija propala. Hladnoća, nestašica hrane i vode i
vješto izvođene gerilske akcije Skita prisilile su Darija da se još iste godine
uz velike napore povuče u Aziju. Herodot je sve to romantično prikazao.2
Vraćajući se s neslavnog pohoda, Darije je u Evropi, na tračkoj obali,
ostavio veliku vojsku pod zapovjedništvom svog vojvode Megabaza. Megabaz
je zauzeo tračko prim orje od Mramornog mora do ušća rijeke Strimona
(Strum e) i prisilio makedpnskog kralja Amintu na pokornost.3
Nakon Darijeva neuspjela pohoda na Skite maloazijski Grci, na prvom
mjestu Jonjani, počeli su se sistematski spremati na borbu za oslobođenje od
perzijskog jarma. Cijeli je pothvat u povijesti poznat pod imenom jonskog
ustanka. Herodot (glavni izvor) pripisuje organizaciju jonskog ustanka Histi-
jeju, bivšem miletskom tiraninu, kojega je Darije držao na svom dvoru u Suzi,
i Aristagori, miletskom tiraninu, Histijejovu nasljedniku. H istijej je, piše He­
rodot, poslao iz Suze Aristagori pismenu poruku da digne ustanak. Radilo se
vrlo oprezno.4.
Godine 499. prvaci jonskih gradova u Maloj A ziji pod vodstvom Arista-
gore digli su se na ustanak za oslobođenje. Pridružili su im se neki maloazij­
ski Eoljani. Aristagora se odrekao tiranske vlasti u Miletu. U pobunjenim gra­
dovima ukinuta je tiranida, a uvedena, demokracija. Protjerani su tirani koji
su bili uz Perzijance. Aristagora je zatražio pomoć od Sparte, Atene i nekih

2 Her. IV, 1. i 83— 144. Zanimljivi su Herođotovi podaci o skitskim Neurima i Budinima (IV ,
100— 109), plemenima koja su Safarik i Niederle držali slavenskim. O Skitima vidi literaturu u Cam­
bridge Ane. History i drugdje. Sto je Darije želio postići? Možda samo da proširi svoj utjecaj u Evropi
i da odbije Skite preko Dunava. To mu je, neki misle, i pošlo za rukom. Herodot (IV , 87) bilježi da
je Darije poveo na Skite sedam stotina tisuća vojnika. Bit će da je poveo deseti dio toga; v. C. A. H.,
IV , 212-214, gdje je riječ i o mostovima i putovima; Glotz, II, 16; Bengtson, 129.
3 Her. V, passim.
4 Her. V, 35. priča o poruci ispisanoj na glavi roba.

137
Vaze »s crnim figurama« V II — V I st. pr. n. e.: 1 — amfora fikelurskog stila (iz Fikelure na Samosu);
2 — atička kupa, potpisan slikar Anakles; 3 — motiv s jedne vaze V I st.; 4 — atička oinochoe, potpisan
slikar Nikosthenes; 5 — jedan od tipova jonske keramike
 gr Ck o -perzijski ratovi

» Herodot Halikarnašanin pripovijeda ovdje što je doznao da se ne bi

ono što su ljudi učinili s vremenom zaboravilo i da ne bi velikim i divnim
djelima koja su bilo Heleni ili barbari izveli slava potamnjela, navlastice pak
što je bilo uzrok te su se jedni s drugima zaratili.« Tako počinje Herodot -svoju
H istoriju, povijest grčko-perzijskih ratova, koja nam je glavni izvor za pozna­
vanje spomenutih ratova, glavni izvor većega dijela podataka o Grcima prije
njegova doba, k tome i izvor mnogih podataka o prednjoazijskim narodima i
Egipćanima (v. Gl. I, 2).
Izvori su za povijest grčko-perzijskih ratova osim Herodota: Pindar (P i­
tijske i Istmijske ode, passim), Eshil (P erzija n ci), Tukidid (na više mjesta);
Ksenofont (Hellenikâ, V, 4), Aristotel ( Atenski ustav, 20—23), Papyrus iz
Oksirinha (X I, 3), Diodor (X I, 1— 19. i 27— 37), Plutarh (biografije Aristida i
Temistokla), Kom elijeJNepot (biografije Miltijada, Aristida i Temistokla) i
mnogi drugi pisci, passim; Natpisi.

MEDIJA I PERZIJA
t.
jt U sjeverozapadnom Iranu živjeli su još prije prvoga tisućljeća pr. n. e.
indoevropski Madai, Medi. Najstarije su literarne potvrde o njima u natpisima
asirskih careva Salmanasara I I I (I X st.), Tiglatpilesara I I I i Sargona I I ( V I I I
st;), ratnika koji su ih napadali i svoje uspjehe dokumentirali. Dayakku, ko­
jega je Sargon I I pobijedio, Herodotov je Deiok, navodno ujedinitelj Međana
i osnivač medske prijestolnice Ekbatane. Nasljednik mu je Herodotov Fraort
(natp. Fravartiši), a ovome Herodotov Kiaksar (Hvahšara). U Fraortovo doba
( V I I st.) Skiti su sa sjevera upali u Mediju i vladali njom dvadesetak godina.
Zémlju je oslobodio Kiaksar (Hvahšara), koji je dugo vladao (625— 585) i do-
vejo Mediju do velikog blagostanja. Kiaksarovi Međani su s Babiloncima osvo­
jili Ninivu i srušili asirsku državu (612). Kiaksar je pošao dalje, u Armeniju,
pa u Malu Aziju do rijeke Halysa, gdje je s lidijskim kraljem Alijatom ratovao
pet godina. Za vrijeme jedne bitke između Međana i Liđana, piše Herodot (I,
74), »pretvorio se dan u noć«. Izračunalo se da se ta bitka vodila 585. (Taj je
 XI

drugih gradova evropske Grčke. Spartanci se nisu odazvali. Atenjani su obe­

ćali i poslali dvadeset lađa, Eretrijci pet. Te su lađe, piše Herodot, bile početak
nevolja za Grke i za barbare.5 Nema dovoljno podataka o jonskom ustanku.
Teško je utvrditi kronologiju, nabrojiti sve uzroke i navesti sve vođe. Herodot
(jedini izvor) nije u svemu pouzdan. On mnogo polaže na ulogu protjeranog
* atenskog tiranina Hipije koji je navodno bio u službi Perzijanaca.
Borbe pobunjenih Jonjana i drugih maloazijskih Grka s Perzijancima
trajale «u približno pet godina (499—494). Počele su pohodom Jonjana na
* Sardes i paljenjem tog sjedišta perzijskog satrapa Artafrenesa, kraljevskog
namjesnika u Maloj Aziji. Perzijanci su izvršili protunapad i nanijeli Jonja-
4 nima prvi poraz kod Efeza (498). Tada su se Atenjani povukli. Jonjanima su se
pridružili Grci iz mnogih gradova na Pontu, stanovnici Karije i većina Cipra-na.
Svi su se oni htjeli osloboditi Perzijanaca. U početku su imali uspjeha, ali su
na kraju bili svladani. Jaka fenička mornarica u Darijevoj službi blokirala je
Cipar i grčke maloazijske luke, a perzijski odredi udarali su s kopna. Cipar je
pao kao i jonski gradovi. Milet je spaljen a Milećani odvedeni u Babiloniju.
Ustanak je ugušen. Perzijanci su regulirali odnose s maloazijskim Grcima:
oslobodili su ih tirana, dopustili im da i dalje imaju demokratski poredak i
odm jerili im porez. Mnogo toga ostalo je uglavnom po starom.6

GRČKO-PERZIJSKI RAT U EVROPI

»Gospodaru, sjeti se Atenjana«, morao je rob govoriti Dariju svaki dan

za vrijeme jela.7 Darije je namjeravao ostvariti svoj osvajački plan u Evropi.
kAtena ga je privlačila. U Ateni se prikazivala Frinihova tragedija »Pad Mileta«.
" Gledaoci su plakali i strepili.8
Ljeti 492. golema perzijska vojska pod zapovjedništvom Darijeva zeta
• Mardonija prebacila se iz Azije preko Helesponta na tračku obalu. Drugi per­
zijski odredi krenuli su brodovljem prema Halkiidici. Čitava je ekspedicija pro­
pala. Brodovlje je nastradalo od nevremena kod halkidičkog rta Atosa, a Mar-
donijevu su vojsku napali trački Brigi. Mardonije je, istina, pobijedio, ali se
morao povući u Aziju zbog velikih gubitaka.9
Na početku 490. Darije je provjeravao koji su mu grčki gradovi pokorni.
Slao je, priča Herodot, poslanike po Grčkoj »da ištu zemlje i vode«, da simbo­
lički pokažu svoju pokornost. Mnogi su gradovi dali »zemlje i vode«. Atenjani
i Spartanci pobili su kraljeve poslanike. »Jedni su poslanike bacili u provaliju,
a drugi u bunar da odanle ponesu kralju zem lje i.vode.« Lijepa Herodotova
priča10*o slavnim braniocima grčke slobode.
U proljeće 490. krenula je s obala istočnog Mediterana velika perzijska
« mornarica s vojskom, konjima i opremom, pod zapovjedništvom Datisa i Arta-
frena, u Egejsko more prema Samu, a odatle, od otoka do otoka, do Eubeje.11

5 Her. V, 97.
6 Her. V i V I, 1—32; Charon iz Lampsaka, fr. 10 ed. Müller; Plut., De Herodoti malignitate,
24; Strab. X IV. 659. Nova literatura kod Glotza, Bengtsona i drugih.
7 Her. V, 105.
. a Her. V I, 21.
9 Her. V I, 44— 45. Prema Herodotu kod Atosa na moru nastradalo je preko dvadeset tisuća
ljudi.
10 Her. V II, 133.
u Her. V I, 96—99.

138
 XI

Na Eubeji su se Perzijanci zaustavili, osvojili i popalili Eretriju koja je poma­

gala jonski ustanak, a Eretrijce porobili. Perzijanci su se nakon zauzeća Ere-
trije prebacili na susjednu atičku obalu, na Maratonsko polje. Maraton, piše
Herodot, bio je za perzijsko konjaništvo najzgodniji položaj u Atici. Tamo ih
je poveo Hipija, sin Pizi9tratov. A i Atenjani kad su za to doznali, pođu na
Maraton protiv neprijatelja. Vodilo ih je deset stratega, deseti je bio Miltijad.12
Atenjanima su došli u pomoć na Maratonsko polje samo Platejci.13
U rujnu 490. pobiše se Grci (Atenjani i Platejci) s Perzijancima na Ma­
ratonskom polju. To je lijepo i romantično H erodot prikazao. Ukratko rečeno,
Grci su se pod M iltijadovim vodstvom junački borili i pobijedili mnogo veću
neprijateljsku vojsku. Mnoštvo Perzijanaca palo je na bojnom polju. Ostali su
se povukli na lađe i pobjegli.14 Pauzanija (I, 32) kaže da su se u maratonskoj
bici prvi put robovi borili u redovima slobodnih Grka.
Nakon maratonske bitke Perzijanci su krenuli s brodovima prema jugu
namjeravajući iskrcati se u atenskoj luci Faleronu i napasti nezaštićenu Atenu.
Atenska je vojska brzim maršem došla s Maratona u Atenu (»maratonska
trka«) prije nego su se Perzijanci pojavili. Perzijanci su odustali od napada
i vratili se u Aziju.15
Atenjani su podigli u Delfima divan tezaur u znak zahvalnosti bogovima
za pobjedu. U atenskom trijemu Poikile N Polignot je naslikao prizore iz mara­
tonske bitke.16 Ta je slavna pobjeda dobila vidno mjesto u povijesti. Atenjani
su je idealizirali.
Kserksov pohod. »A kad je glas o maratonskom boju došao kralju Da­
ri ju, sinu Histaspovu, k oji je već prije bio veoma razjaren na Atenjane što su
bili napali na Sardes, kralj se još većma razgnjevi i još se većma stade spre­
mati da udari na Heladu. On odmah razašalje glasnike po gradovima i zapo­
vjedi da spremaju vojsku i svima nalozi da mu dadu mnogo više vojnika nego
prije, te brodova, konja, žita i čamaca. Od tog je poziva tri godine Azija kip-
tjela« (Her. V II, 1).
Darije je umro 486. Naslijedio ga je sin Kserkso (Kšajarkša) k o ji je do­
vršio pripreme započete od oca, ugušio ustanak Egipćana (484— 483) i krenuo
na Grke.17
Oluja je, piše Herodot, srušila dva mosta koja je Kserkso dao sagraditi
na Helespontu za prijelaz vojske u Evropu. Kserkso je naredio da se more

« Her. V I, 102— 103.

,3 Her. V I, 105— 108, zanimljive pojedinosti.
14 Her. V I, 111. sq. Herodot ne navodi koliko se perzijskih vojnika borilo na Maratonu. Justin
daje fantastičnu brojku: 600 000; Kornelije Nepot: 200 0Û0 pješaka i 10 000 konjanika; Pauzanija: 300 000
svih (lust., II, 9;.Com. Nep., Milt., 4; Pausan. V. 25). Prema današnjim procjenama bilo je na Maratonu
najviše 50 tisuća; vidi kod Ed. Meyera, Gesch., III, Gl. 191. Atenjàna s Platejcima bilo je na Maratonu
oko 11 000 (Corn. Nep., Milt., 5; Iustin, 1. c; Paus. X, 20, v. Ed. Meyer, Gesch., III, GÏ. 193, ib. o da­
tumu).
Zanimljiv je Herodotov opis maratonske bitke, v. Her. V I, 109. sq. o bojnom redu Atenjana
i Platejaca, taktici za onemogućivanje perzijske konjice itd. Miltijadova je zasluga što je utjecao da se
prihvati bitka (neki su stratezi bili za povlačenje).
15 Her. V I, 115— 116. s legendama i anegdotama.
« Paus. I, 15.
17 Herodot, V II, 2. do kraja, sadržaj: Kserkso vijeća sa svojima o pohodu (c. 2— 19); spre­
manje perzijske vojske (20—21); tehničke pripreme, dobavljanje hrane i materijala (22—25); put preko
Male Azne do Sardesa, anegdote, put od Sardesa do Helesponta (26—33); izgrađena dva mosta na Hele­
spontu oluja srušila, šiba se more, graditeljima se odrubi ju ju glave; postavi fanje novih mostova-pontona
na pentekonterama i trijerama (33— 36); vojska stiže u Abid, anegdote (36—52); prelaženje vojske preko
mostova sedam dana i sedam noći; anegdote; mornarica ide svojim pravcem (53—58), smotra u Dorisku
na tračkoj obali: »milijun i sedam stotina tisuća« pješaka. Podaci o etničkom sastavu vojske, o za­
povjednicima, o opremi. Osamdeset tisuća konjanika, kamile, bojna kola; tisuću dvjesta i sedam trijera;
broj femčkih, sirskih, egipatskih, ciparskih, maloazijskih, posebno grčkih lađa u Kserksovoj mornarici
(59— 100); Kserkso razgovara sa Spartancem Demaratom o grčkoj hrabrosti (100—108).

139
XI

ceremonijalno išiba i da se graditeljima (inženjerim a) odrube glave. Sagrađe­

ni su novi mostovi, pontoni na lađama, preko kojih je u proljeću 480. Kserkso
prebacio vojsku na evropsku obalu. Velika se perzijska mornarica kretala svo­
jim pravcem, na pogled vojske. Prema Herodotu (V II, 59— 100) Kserkso je na
Grčku poveo milijun i sedam stotina tisuća pješaka, osamdeset tisuća konja­
nika, tisuću dvjesta i sedam brodova s posebnim ljudstvom. Ako se tome
dodaju čete koje je pokupio u Evropi, broj bi se Kserksovih vojnika u ovom
pohodu popeo na nekoliko milijuna. To su nevjerojatne brojke. To uviđaju
i neki antički pisci.18*Preko siromašne sjeverne i srednje Grčke moglo se onda
prevesti najednom i opskrbljivati najviše 180 000 vojnika. Vjeruje se da je
k tome Kserkso imao oko 800 brodova.10

ATENA

Nakon maratonske bitke u Ateni su se nekoliko godina vodile vrlo na­

pete političke borbe. Istaknutiji su politički prvaci toga doba bili Miltijad,
junak maratonske bitke, koji je proigrao stečenu slavu neuspjelim napadom
na otok Par (kažnjavanje Parana što su pomagali Perzijance); zatim Ksantip,
Aristid i Temistoklo. Atenjanima je bilo poznato da se Perzijanci spremaju
na novu ekspediciju. Trebalo se pripremiti na obranu. Glavni je politički
problem bio kako da se te pripreme izvedu. Glavnu su riječ u tom imala dva
prvaka, dva suparnika, Tem istoklo i Aristid.
Temistoklo (Them istoklês), Neoklov sin, Atenjanin neugledna porijekla
(roditelji su mu bili doseljenici), izdigao se osobnim sposobnostima. Godine
493. bio je arhont, a 490. jedan od stratega na Maratonu. Založio se svim
snagama da Atenjani prije nego se Perzijanci opet pojave, izgrade novu mor­
naricu, držeći da jedino njom mogu svladati Perzijance. Suprotno mišljenje
imao je Aristid (Aristeides), atenski aristokrata, vođa zemljoposjednika. Ari­
stid je predlagao u narodnoj skupštini, u skladu sa željama svojih pristaša,
agrarnih privrednika, da se raspoloživa državna sredstva upotrijebe za opre­
mu teške pješadije. Pobijedio je Temistoklo koga su podržavali atički pomor­
ci, trgovci, napredniji privrednici, koji su u izgradnji mornarice vidjeli svoj
i opći napredak. Aristid je ostracizmom poslan u progonstvo.
U to doba Atena je dobivala godišnje oko sto talenata srebra iz laurij-
skih rudnika. Na Temistoklov prijedlog narodna je skupština odobrila da se
od tog novca dade stotini najbogatijih građana zajam (po jedan talent sre­
bra) uz uvjet da svaki od njih izgradi po jednu trijeru. Tako je Temistoklo
postigao da su Atenj ani pred dolazak Perzijanaca imali veliku mornaricu.
Ona ih je spasila.20
Pored Atenjana spremali su se i drugi Grci kojima je prijetila opasnost
od Perzijanaca. Godine 481. sastali su se na Istmu kod Korinta predstavnici
trideset i jednog grada i odlučili da udruže snage i zajednički brane Grčku

18 Cfesias, Pers., 23; Diođ. X I, 5; lustin, II, 10.

»’ Munro u C. A. H., IV, Ch. IX (p. 271. sq).
2° Hör. VII, 143. sq.; Thuc. I, 138; Arist., Ath. pol., 22. sq.; Corn. Nep (biografije Temistokla i
Aristida); Diod. X I, 41.

140
 XI

od barbara. Beotski gradovi osim Plateje i svi Tesalci bili su uz Perzijance.

Mnogi su grčki gradovi ostali neutralni. Sirakuza je obećala pomoć u žitu.
Udruženi Grci pod vodstvom Atenjana i Spartanaca imali su blizu sto tisuća
vojnika i četiri stotine trijera.21

TERMOPILE I SALAMINA

B i t k a k o d T e r m o p i l a . U lipnju 480. Kserksova vojska i mor­

narica stigle su do Termejskog (Solunskog) zaliva. Odatle se krenulo prema
jiigu; vojska preko Tesalije, mornarica uzduž tesaEke obale. Ta je vojska
na putu iz Tesalije u srednju Grčku morala proći Termopilskim klancem
„ (Therm opylai) između gore Ete (O ita ) i obale Malijskog zaliva. Tu je Per-
; zijance dočekao mali odred Peloponežana pod vodstvom spartanskog kralja
Leonide. Grčka je mornarica sačekala perzijsku sjeverno od otoka Eubeje.
Sredinom ljeta 480. vodila se bitka na Termopilama. Grci su dugo odo­
lijevali nadmoćnom neprijatelju i zadržavali ga. Kad su im neki perzijski
odredi došli zaobilazno za leđa, branioci Termopila junački su izginuli. Glavni
su junaci Termopila Spartanci s kraljem Leonidom na čelu. Nakon rata po­
stavljen im je na Termopilama epitaf:
» Lakedemoncima, strance, o j javi, da ovdje ležimo,
je r smo se zakona m i držali njihovih svi.«
Junaci Termopila žrtvovali su se za glavninu. Zadržavajući neprijatelja,
omogućili su da se stanovništvo Atene evakuira i glavnina vojske rasporedi
i priprem i na borbu.22
B i t k a k o d A r t e m i z i j a . Grčka je mornarica pod zapovjedništvom
Spartanca Euribijada (271 trijera) dočekala perzijsku kod Artemizija, sjever­
nog rta Eubeje. Tu je došlo do borbi koje su se vodile promjenljivom srećom,
približno istodobno, po Herodotu baš istih dana kada i borbe na Termopi­
lama. Grci su privremeno zadržali napredovanje perzijske mornarice prema
jugu, a onda su se povukli.23
B i t k a k o d S a l a m i n e . Kserkso je prodro s vojskom kroz Ter-
mopile u srednju Grčku. Stanovništvo Atene dotad se sklonilo na Salaminu,
Eginu i u Troizenu. U rujnu 480. Perzijanci su ušli u Atenu, spalili i opusto­

21 Herodot, V II, 108. sq., sadržaj: Kserksova vojska i mornarica stižu u Termejski zaliv. Ta­
mošnji Grci i barbari hrane Perzijance (108— 126), perzijska vojska prolazi Tesalijom; Kserksovi posla­
nici traže po gradovima »zemlje i vode«, anegdote (127— 137); prilike u Ateni. Delfijsko proročište savje­
tuje Atenjane da se brane iza »drvenih zidova«. Temistoklo objašnjava da su brodovi ti zidovi (138— 144).
Atenjani traže nove saveznike, šalju uhode u Aziju, na Peloponezu bezuspješno pozivaju Argivce u
pomođ (145— 152), bezuspješno pregovaraju s Hijeronom Sirakuškim (153—-167). Udruženi Grci odlučuju
da kopnenim snagama dočekaju Perzijance kod Termopila, a da mornarica njihova dočeka perzijsku
kod rta Artemizija (175— 183). Grci stižu u Termopile i do Artemizija (184— 195).
22 Herodot, V II, 196. sq., sadržaj: Preko Tesalije Perzijanci idu prema Termopilama; anegdote
(196— 201); nabrajaju se grčke čete na Termopilama (202—203); o kralju Leonidi i drugim grčkim prva­
cima (204— 205). U doba termopilske bitke slavila se Olimpijada i praznik Apolona Kamejskog (206);
neki se Grci na Termopilama kolebaju (207); Kserksove uhode izviđaju (208). Vodi se borba. Prvog
i drugog dana Grci s uspjehom odbijaju Perzijance koji ne mogu razviti svoje redove na uskom pro­
storu. Grčki izdajica Efijalt vodi Perzijance zaobilazno Grcima za leđa. Fočani se povlače, kriza; Leo­
nida otpušta kolebljivce (213—219). N ajbolji se bore do kraja. Pogibija Leonidina. Borba za Leonidino
tijelo, dolazak Efijalta s četom Perzijanaca (220—225). Epizoda o Spartancu Dijeneku. Netko je rekao
da je Perzijanaca tako mnogo da mogu strijelama zakloniti sunce. »To bolje, borit ćemo sc u hladu«
(226); razne epizode (226). Tri epitafa (228), epizode (229—232); o tebanskim izdajicama (233).
23 Her. V III, 1. sq. Opis bitke kod Artemizija Her. V III, 6— 17; cf. Diod. X I, 4. sq. Simonid,
fr. 4. ed. Bergk; jedan papyrus (v. C. A. H . IV , Ch. IX , s literaturom).

141
 XI

šili Akropolu i sve što je bilo vrednije u gradu. Perzijska mornarica uplovila
je u Faleron.24
Krajem rujna 480. došlo je do velike pomorske bitke kod otoka Sala­
mine. Tu su Grci s približno četiri stotine trijera i drugih brodova, najviše
w atenskih, izvojevali sjajnu pobjedu vješto manevrirajući oko mnogobrojnih
glomaznih perzijskih brodova, k oji se nisu mogli dobro razviti za borbu u
* kanalu između Salamine i atičke obale. Za tu su pobjedu najviše zasluga
imali Atenjani pod vodstvom Temistokla, glavnog junaka ove bitke. Temisto-
* klo je zaslužan što su Atenjani na vrijem e sagradili novo brodovlje. Zaslužan
je što je postigao da saveznici sa svojim brodovljem dođu do Salamine, što
* je odvratio Peloponežane da se povuku prema Istmu i što je izazvao Perzijan­
ce da se upuste u borbu u vrijem e i na mjestu koje je bilo najpovoljnije za
Grke. Perzijanci su kod Salamine izgubili mnogo brodova koji su bili oslon
njihovim kopnenim snagama, osobito zbog opskrbe, i kojim a bi se bili, vje­
rojatno, prebacili na Peloponez. Kserkso, -koji je promatrao salaminsku bit­
ku s atičke obale, bio je prisiljen nakon ovoga poraza povući svoju vojsku
u Aziju istim putem kojim ju je doveo. Ostavio je u Tesaliji nekoliko tisuća
vojnika pod zapovjedništvom Mardoni ja.2526

PLATEJA I MIKALE

Mar đonije je vrlo lukavo pokušavao preko makedonskog kralja Alek-

< sandra nagoditi se s Àtenjanima ali mu to nije pošlo za rukom. Da bi obra­
čunao s Grcima, Mardonije je u proljeće 479. prodro s vojskom iz Tesalije
u Beociju gdje su ga saveznici Tebanci prijateljski primili, a odatle u Atiku.
Atenjani su opet iselili, Perzij anci su ušli po drugi put u Atenu. Prijetila je
** opasnost Istmu i Peloponezu. Atenjani, Platejci i mnogi Peloponežani udru­
žili su svoje čete za obranu: Došlo je do borbe. Nakon raznih preokreta odluka
je pala kod Plateje u Beociji. Tu su u kolovozu 479. Grci (oko 30 000) pod
vodstvom Spartanca Pauzanije porazili Perzijance (oko 40 do 50 tisuća). Mar­
donije je poginuo u ovoj bitki. U ruke Grka pao je golem plijen.20
Dok su se vodile borbe u B eociji s Mardonijem, posebni grčki odredi
pod vodstvom spartanskog kralja Leotihide krenuli su s brodovljem i napali
perzijske položaje na nekim egejskim otocima i na maloazijskoj obali. Pot­
hvat su izveli Atenjani i Peloponežani. Bila je povoljna prilika. Kserkso je
bio zauzet ugušivanjem nekog ustanka u Babiloniji, a Mardonije je vojevao
u Evropi. U kolovozu 479 — po predaji baš na dan platejske bitke (Her.
IX, 90) — Grci su potukli Perzijance na maloazijskoj obali kod rta Mikale.
Nakon toga je udružena grčka mornarica otplovila na Samos. Spartanci su
se zatim povukli a Atenjani nastavili akciju za svoj račun, obilazeći s bro­
dovljem egejske otoke i obalu Propontide, pomažući tamošnjim Grcima da

24 Her. V III, 49—55; Plut., Them., 10;_Diod. X I, 14; Aeschil., Pers., 809. sq. i drugi izvori.
23 Her. V III, 40— 110 (sve o salaminskoj bitki).
Nakon salaminske bitke i Kserksova povlačenja Temistoklo udara na otok Andros da kazni sta-
. novnike otoka što su pomagali Perzilancima. Lijepa anegdota. Od Andrana se traži da plate novčanu
kaznu, očito u ime bogova, božica, Peithô i Anankaie (»Uvjeravanje« i »Prisiljavanje«). Andrani neće,
jer kod njih vladaju božice Penîe i Amechanie (»Siromaštvo« i »Nemogućnost«), Her V III, 111.
* Mardonije je ostao u Tesaliji sa 300 000 vojnika. Grci dijele plijen, šalju darove u Delfe i u druga
svetišta. Anegdote (Her. V III, 113— 125).
26 Her. V III, 131— 144. i IX, 1— 85, mnogo pojedinosti. Zanimljivost o perzijskim optičkim sig­
nalima (Her. IX , 3). Važan je za kronologiju Herodotov podatak IX , 10. o pomračenju sunca.

142
 XI

se oslobode Perzijanaca i zauzimajući trgovačke pozicije koje su tu nekada

imali. U proljeće 478. Atenjani su zauzeli grad Šest na Helespontu. To je
posljednji događaj koji je zabilježio Herodot. Završeni su veliki ratovi koje
su Darije i Kserkso nametnuli balkanskim Groima. Maloazijski su se Grci
počeli oslobađati od Perzijanaca. Evropski Grci prešli su u kontraofenzivu na
perzijsko područje.27
Dok su balkanski Grci spašavali svoju zemlju od Perzijanaca, Grci na
Siciliji borili su se za svoje posjede s Kartažanima, gospodarima zapadnog
dijela tog otoka. Prema predaji, u doba salaminske bitke — navodno istoga
dana — mornarica sicilskih Grka pod zapovjedništvom sirakuškog tiranina
Gelona potukla je kartašku mornaricu kod Himere.28 Kartažani su u to doba
bili saveznici Perzijanaca. Neki drže da šu Perzijanci i Kartažani istodobno
po dogovoru napali Grke na raznim stranama.29

BIBLIOGRAFIJA

Starija literatura o grčko-perzijskim ratovima: Cary-Munro-Walker u C. A.

H., vol. IV, Ch. V II—X. Noviju literaturu dodaje Momigliano u 7. izdanju De Sanc-
tisove Storia dei Greci (1963. god.). O bitkama vidi kod Kromayer-Veith, Heer­
wesen und Kriegsführung der Griechen und Römer, München 1928 (zajedno i
Schlachtenatlas) i kod Delbrücka, Geschichte der Kriegskunst, I. — Vidi o Hero-
dotu: Jacoby u P. W., R. E., Supplb. I I (1913), s. v. Herodotos.

27 Her. IX, 106. do kraia.

28 Her. V II, 163— 167; Ephor., fr. 111, Müller; Diod. X I, 1. i 12.
w Vidi kod Ed. Meyera, Gesch., III, Gl. 206. i 229.

143
 X II

ATENSKA HEGEMONIJA I PELOPONESKI RATOVI

1. ATENSKA PENTEKONTAETUA

U povijesti Atene vrlo je znamenita pentekontaetija (gr. pentekonta »pe­

deset«, etos »godina«), pedesetogodišnji period između grčko-perzijskih i pe-
loponeskih ratova po Tukididu (I, 118), počevši s godinom Kserksova povla­
čenja iz Grčke, tj. sa 480. pr. n. e.1 U tom periodu Atenjani su postigli prevlast
(arché) na Egejskom moru, ekonomski ojačali, unaprijedili svoj društveni
život razvivši demokraciju i dostigli visok kulturni uspon.
Antički su nam pisci ostavili relativno malo podataka o tako važnoj
epohi atenske povijesti. O tom vremenu pišu Tukidid i Aristotel (Atenski
ustav), zatim biografi Kornelije Nepot i Plutarh. Nešto se zna iz natpisa. Naj­
rječitije govore arheološki spomenici.

PRIJE PERIKLA

Čim su u jesen 479. Perzijanci napustili Grčku, Atenjani su počeli ob­

navljati porušeni grad. Obnovili su zidine na Akropoli, podigli nove oko cije­
loga grada, a zatim izgradili i zidinama utvrdili luku Pirej. Najviše zasluga
za to imao je Temistoklo.i2
D e l s k o - a t i č k i s a v e z . Godine 478. mnogi grčki gradovi na malo­
azijskoj obali (u Joniji, Eolidi i na Propontidi), na tračkoj obali i na Egej­
skim otocima sklopili su s Atenom pomorski vojni savez, simahiju.3 Svrha je
toga saveza bila zajednička obrana od Perzijanaca i kažnjavanje Perzijanaca
za nanesene nepravde. Saveznici su se složili da se izgradi zajednička morna­
rica; da svake godine plaćaju određeni doprinos (phôros) za izgradnju bro-

i Naziv »pentekontaeteia« u starih gramatika, Schol. Time., I, 42, v. Thesaurus linguae (Jraecac,
5. V .
a Thuc. I, 89—93; Arist., Ath. pol., 23; Plut., Them. 19.
3 Thuc. I, 95; Plut., Arist., 23. sq.

144
 XII, 1

dova (neki su dali brodove) i da im u slučaju rata vrhovni zapovjednik bude

Atenjanin. Veličinu doprinosa (forosa) za svaki saveznički grad odredio je
Atenjanin Aristid, glavni organizator saveza. Ukupni godišnji doprinos svih
savezničkih .gradova iznosio je u početku četiri stotine i šezdeset talenata.4
Taj se savez naziva Delsko-atičkim je r mu je u početku bilo sjedište
na otoku Delu (Apolonov hram) i je r su Atičani u njemu imali glavnu riječ.
Na Delu se jedanput godišnje držao sabor (synodos) delegata savez­
ničkih gradova. U početku su svi članovi saveza bili ravnopravni. Postepeno
su Atenjani postali gospodari svojih saveznika. Oni su organizirali savez. N ji­
hovi su predstavnici (najprije Aristid pa Kim on) bili vojni i administrativni
rukovodioci saveza. Blagajnici su također bili Atenjani. Kad se glasalo, Ate­
njani su se za svoje prijedloge koristili glasovima nesamostalnijih delegata.
Saveznici su izvodili vojne akcije najviše u korist Atenjana. Tako su 476. pod
vodstvom Atenjanina Kimona otjerali Perzijance s tračke obale blizu ušća
rijeke Strimona i osvojili grad Eion. Tamo su Atenjani doveli deset tisuća
većinom svojih naseljenika, probili se sjevernije uz rijeku i osnovali naseo­
binu Amfipolis, nedaleko od zlatom bogatog brda Pangeiona. Atenjani su,
koristeći se savezničkim snagama, zauzeli neke egejske otoke (Skiros i Kari-
stos) i na njih smjestili svoje kleruhe (472). Godine 468. jedinice Delsko-
-atičkog saveza pod Kimonovim vodstvom potukle su Perzijance na kopnu i
moru blizu ušća rijeke Eurimedonta, na južnoj obali Male Azije.56
Delsko-atički savez trajao je blizu pedeset godina. Za to vrijem e on se
razvijao, m ijenjao svoj statut i visinu forosa, primao nove članove. Sve pro­
mjene išle su u prilog Atenjanima. Godine 454. Atenjani su prenijeli blagajnu
saveza s Delà u svoj grad i smjestili je u hram božice Atene na Akropoli. Tim
su jse novcem Atenjani samovoljno koristili na štetu saveznika: Još prije su
neki nezadovoljni saveznici htjeli istupiti iz saveza. Atenjani su ih prisilno
zadržali. Koristeći se savezom Atena je zadobila vrhovnu vlast (arché) na
Egejskom moru i postala prva grčka država toga doba, dobila je hegemoniju.0
U prvom desetljeću pentekontaetije, u doba obnove i prvih akcija Del-
sko-atičkog saveza u Ateni su bile vrlo intenzivne stranačke borbe, najviše
u vezi s vanjskopolitičkim problemima. Tu su se istakli kao politički vođe
Arištiid, Temistoklo, Kimon i Efijalt. Aristid, nekada ostraciziran, rehabiliti­
ran u doba salaminske bitke, zapovjednik jednog odreda u bitki kod Plateje,
sada se istakao kao organizator Delsko-atičkog saveza. Temistoklo, heroj sala-
miriske bitke, a zaslužan u radu na obnovi grada, bio je, ne znamo zašto,
ostraciziran 472. Umro je u Maloj Aziji.7 Tada se istakao Kimon.
Kimon, M iltijadov sin, bogati atenski aristokrata, proslavio se kao stra­
teg protjerivanjem Perzijanaca s nekih položaja na tračkoj obali (E io n ).i na
egejskim otocima, a osobito pobjedom kod Eurimedonta. Kao atenski pred­
stavnik u Delsko-atičkom savezu izigravao je saveznike tražeći od njih samo
foros, a ne puštajući ih da se bave vojnopolitičkim poslovima. Na Atenjane
je, međutim, utjecao da postanu profesionalni vojnici. Kao aristokrata Kimon
je održavao političke veze sa spartanskim oligarsima, a radio protiv atenskog
demokratskog poretka. Napredna atenska ekonomska politika i spartanski

4 Thuc. I, 96. i V , 18.

5 Thuc. I, 98— 100; Plut., Cimon i Aristid, passim.
6 Plut., Arist. 25. i Per, 12; Diod. X II, 37. O forosu i drugim okolnostima u vezi s Delsko-
-atičkim savezom ima mnogo epigrafskih podataka.
7 Plutarh i Kornelije Nepot, biografija Temistoklova. Aristid je umro četiri godine nakon Temi*
stoklova slanja u izgnanstvo (Corn. Nep., Arist., 3).

10 GRCI i RIMLJANI 145

XII, 1

konzervativizam nisu se mogli uskladiti. Zato je Kimon promašio. Godine

464, prigodom potresa na Peloponezu, mesenski heloti pobunili su se protiv
Spartanaca. Izbio je »treći mesenski rat«. Spartanci su pozvali u pomoć Ate-
njane. Kimonu je uspjelo dobiti odred svojih sugrađana koje je poveo na
Peloponez u pomoć Spartancima. Spartanci nisu imali nikakve koristi od
Kimonovih vojnika, stoga su ih osumnjičili za prijateljske veze s helotima,
isključili ih iz svojih redova i uputili kući. To je bio moralni poraz za Kimona.
Dok je Kimon bio na Peloponezu, atenske su demokrate izvršile refor­
mu državnog ustava. Areopagu, koji je dotad bio u rukama aristokrata, odu­
zete su važne kompetencije. Kimon, optužen za štetnu akciju na Peloponezu,
bio je prognan ostracizmom kao prijatelj Lakedemonjana a neprijatelj aten­
skog demosa.8 Kimona i aristokrate u areopagu pobijedili su demokrati, na
čelu sa Efijaltom, koji je uskoro bio ubijen.9
Plutarh kaže da je izgradnjom pirejske luke atenski demos ojačao nasu­
prot aristokratima i postao smioniji jer je vlast prešla u ruke mornara; da
su kasniji oligarsi uvidjeli da se porijeklo atenske demokracije nalazi u vla­
sti na moru, dok seljaci lakše podnose oligarhiju.10* Grčki pisci, skloni aristo-
kratama, negoduju. »Atenski demos«, vele, »opio se i uzobijestio slobodom
koju mu je Efij alt dao.«11
Atenjani su u to doba bili vrlo agresivni. Ratovali su s Perzijancima, s
članovima Peloponeskog saveza i s gradovima k oji su htjeli istupiti iz Delsko-
-atičkog saveza. Prenijeli su savezničku blagajnu s Delà u Atenu (u Partenon),
navodno bojeći se perzijskog prepada. S Perzijancima su ratovali u Egiptu
(459— 454) gdje su pomagali pobunjene domoroce pa nakon nekih uspjeha
bili poraženi;12 <k tome na sirskoj obali i na Cipru. U borbi kod ciparske
Salamine Atenjani su pod vodstvom Kimona (k o ji je bio rehabilitiran) žesto­
ko porazili Perzijance (450; tu je uskoro umro Kim on).13 Atenjani su 449.
zaključili u Suzi s Perzijancima mir, nazvan »Kalijinim mirom«, po imenu
atenskog opunomoćenika Kalije koji ga je zaključio. Prema mirovnom ugo­
voru perzijski se car odrekao pretenzija na Egejskom moru i obećao slobodu
svima Grcima koji stanuju na zapadnoj obali Male Azije, na Helespontu i
Propontidi. Atenjani su obećali da neće napadati perzijske zemlje a Perzi-
janci da neće dolaziti s brodovima u Egejsko more.14
Atenjani su tada ratovali na Balkanu i na Egejskim otocima s članovima
Peloponeskog saveza (Korintom , Epidaurom, Eginom i Spartom), s Beoćani-
ma i drugim nekim suparnicima. Sa Spartancima su napokon zaključili «tr i­
desetogodišnji mir« (446), a ostale su većinom pobjeđivali.15

8 Thuc., I, 101— 103; Diod. X I, 63—64; Plut., Cim. i Cora. Nep., Cimon (u aristokratskom duhu;
idealiziranje plemenitog i darežljivog Kimona).
9 » Oko sedamnaest godina nakon medskih ratova ostala je državna uprava u rukama areopaga
iako mu se vlast pomalo smanjivala. Dok je jačalo mnoštvo, postao je narodni zastupnik Efijalt, sin
Sofonidov, koji je bio na glasu kao čovjek nepodmitljiv i pravedan u političkim stvarima. On udari na
areopag. Efijalt je najprije oborio mnoge areopagite optuživši ih za lošu Upravu. Zatim je, za arhonta
Konona, oduzeo areopagu sva prava po kojima je areopag bio čuvar ustava, pa je jedna prava areopaga
dao vijeću od pet stotina, a druga narodnoj skupštini i sudovima. A pomagao mu je u tom poslu
Temistoklo . . . Kad se sastalo vijeće od pet stotina, stanu ondje Efijalt i Temistoklo optuživati areo­
pagite i ponovo na isti način u narodnoj skupštini dok im nisu oduzeli vlast. Ali Temistoklo ne
uteče od tužbe, a maknut je i Efijalt pošto ga je uskoro potajno ubio Aristodik iz Tanagre« (Arist.,
Ath. pol. 25; cf. Plut., Cim., 15. i Per., 10; Diod. X I, 77).
10 Plut., Them., 19. O raznim reformama Arist., Ath. pol., 26.
» Plut., Per. 7; Plat., Država, V III.
12 Thuc. I, 104; Diod., X I, 71; Ctesias, Persica, 32. sq.
» Thuc. I, 122; Diod. X II, 3. sq.; Plut., Cim. 19.
,4 Plut., Cim. 13 (prema Kraterovu »Zborniku psefizama«); Diod. X II, 4. i dr.
is Thuc. I, 104. sq.; Diod. X I, 77. sq.; Plut, (u biografiji Kimona i Perikla); natpisi.

146
 XII, 1

PERIKLOVO DOBA

Nakon E fijal tove smrti vođa atenskih demokrata postao je Periklo (Pe-
riklês), sin Ksantipov, atenski aristokrata, učenik filozofa Anaksagore i sofiste
Damona, odličan ratnik i državnik, blistav govornik koji je »mjesto stranke
imućne manjine odabrao stranku siromašne većine« (Plutarh).161 8
7
Od 443. do 429. Atenjani su svake godine birali Perikla za stratega.
Tada su u Ateni vrhovnu izvršnu vlast imala desetorica stratega, u skladu
s vojnom politikom grada. Za petnaest godina mijenjala su se devetorica čla
nova tog kolegija. Periklo, deseti (ili prvi), svake je godine bio ponovo iza­
bran. Imajući neprekidno vlast, Periklo je u toj epohi izveo divan ekonomski,
društveni i kulturni program, a vještom vanjskom politikom osigurao Ate-
njanima prvo mjesto među Grcima.
Periklo je bio istaknuti demokratski prvak u doba kada je atenski de­
mos, na prijedlog Efijaltov, oduzimao areopagu važne kompetencije i vraćao
ih narodnoj skupštini, vijeću i vrhovnom sudištu. Nakon E fij altove smrti Pe­
riklo je u tom političkom pravcu još dalje pošao. »P ošto je Periklo preuzeo vod­
stvo naroda«, piše Aristotel, »ustav je postao još p ov oljn iji za narod. Periklo
ne samo što je oduzeo areopagu neka prava nego je građane naveo da uzmu
vlast na moru. Time su se mase osm jelile i počele uzimati u svoje ruke čitavu
državnu upravu.«™
Periklo je kao mudar političar uviđao da demokracija može postojati u
određenim ekonomskim prilikama. Da bi svaki, pa i najsiromašniji građanin
mogao obavljati državnu službu, Periklo je uveo mistoforiju (gr. misthos »pla­
ća«, fero »nosim «), primanje plaće za obavljanje državne službe.10 Platon i
Plutarh zamjeraju mu što je dijeljenjem novca »iskvario atenski narod«.19
U Periklovo doba atenska je demokracija bila najrazvijenija. Narod
je u skupštini birao, kritizirao i smjenjivao državne rukovodioce; donosio
zakone; odlučivao o ratu i miru, o financijama, o svim važnijim državnim
poslovima, prepuštajući svojim organima, činovnicima da provode odluke na­
rodne skupštine. Svaki je atenski građanin mogao dobiti svaki položaj u držav­
noj upravi. Ali, demokracija je u Ateni, kao i drugdje, postojala samo za puno­
pravne građane. Stranci (m eteci), robovi i žene punopravnih građana nisu
imali političkih prava.20 Atena je u Periklovo doba imala oko 40 000 puno­
pravnih građana sa približno 140 000 članova njihovih obitelji; oko 70 000
meteka (stranaca), a robova bar toliko koliko i slobodnih.21 Znači, atenska
demokracija, inače najrazvijenija u starom svijetu, bila je blagodat za ma­
njinu.
Najteži ekonomski problem, problem zemljoposjeda, Atenjani su rije­
šili osnivanjem naseobina i kleruhija. Mjesto samostalnih naseobina osnivali

16 Plut., Per., 7. — 0 Periklu glavni su izvori: Plutarh, Periklova biografija; Tukidid i Aristotelov
Atenski ustav.
17 Arist., Ath. pol., 27.
18 Nema dovoljno podataka o Periklovoj mistoforiji. Aristotel, o. c., 62, izvještava o stanju u
četvrtom stoljeću (o plaćama atenskih sudaca, vijećnika, pritana, arhonata i drugih). Bilježi da je
svaki građanin primao za sudjelovanje u redovnoj skupštini po jednu đrahmu, u važnijoj skupštini
pedeset obola.
19 piat., Gor g.. 515; Plut., Par. 9.
20 »Pod arhontom Antiđotom zaključiše zbog prevelikog broja građana, a na prijedlog Periklov,
da se ne prizna građansko pravo onome tko se nije rodio od oca građanina i majke građanke«, Arist.,
Ath. pol., 26; cf. Plut., Per., 37.
21 Prema Thuc. II, 13 Beloch, Die Bevölkerung der griechisch-römischen Welt, 63. i 73. sq.; v.
Busolt-Swoboda, o. c., II, 964. sq. O tome su pisali mnogi.

147
X II, 1

su kleruhije (gr. klêros »kockom« dobiveni komad zemlje; écho »im a m «), na­
seobine kojih su stanovnici zadržali atensko građansko pravo i bili ovisni o
metropoli. U petom stoljeću, najviše u Periklovo doba, Atenjani su osnovali
mnoštvo kleruhija na egejskim otocima, na tračkoj obali, na Tračkom Herso-
nezu, na obalama Propontide i Ponta. Godine 443. osnovali su naseobinu Turiji
(Thurioi) u južnoj Italiji, na području porušenog Sibarisa. U Periklovo doba
mnogo je ojačala atenska naseobina AmfipoMs kod rijeke Strimona (Strum e),
baza za trgovačke veze s Makedoncima, Tračanima i Ilirima.22
Periklo je 437. s dobro opremljenim atenskim brodovljem doplovio u
Pont. Neki njegovi odredi zauzeli su luke Sinope i Amisos i tu naselili kleruhe.
On je s ostalima došao do Kimerskog Bospora (Kerčki tjesnac), zauzeo luku
Nimfeion i uspostavio savez sa Spartokom, gospodarem Pantikapeja.23
U Periklovo doba Delsko-atički savez pretvorio se u atenski imperij,
arché. Atena je tada bila gospodar svojih bivših saveznika i prva sila na
Egejskom moru. Saveznici više nisu kovali svoj novac (osim nekih), nego
su se služili atenskim. Saveznička blagajna bila je još od Kimonova doba u
Ateni. Sada se počeo nemilice trošiti novac iz savezničke blagajne za ukra­
šavanje Atene. To je bilo najočitije nasilje prema saveznicima. Došlo je i do
sukoba. Atenjani su svima nametali svoju volju.24
Atenjani su tada postigli visok stupanj ekonomskog razvitka. Sistemom
kleruhija i naseobina riješili su svoj agrarni problem. Odlično su razvili obrt,
pomorstvo i trgovinu. Imali su velikih prihoda iz laurijskih rudnika srebra.
Koristili su se savezničkom blagajnom. Dvadeset tisuća građana primalo je
plaću iz gradskih ili iz savezničkih sredstava. Bogati građani davali su pri­
loge za gradnju novih državnih brodova.25
Periklo je dovršio Temistoklove i Kim onove radove na obnovi, proši­
renju, učvršćenju i uljepšanju grada. Podigao je važne građevine za vojnu i
civilnu upotrebu i velebne kultne spomenike. Periklo je to zamislio, zalagao se
za to u narodnoj skupštini, našao sredstva, izdržao pri tom napade političkih
protivnika, našao dobre stručnjake izvođače (arhitekti Iktin, Kalikrat, Mne-
siklo, Koroib) s Fidijom na čelu i osobno sudjelovao u planiranju. Ti su veliki
javni radovi bili u svezi i s njegovim društvenim planom o zaposlenju radnika.26
Periklov arhitekt Kalikrat izgradio je zidine kojima je Atena spojena s
Pirejom. Izgrađen je i utvrđen Pirej i spojen s Faleronom. Tada je sagrađen
atenski Odeon, okrugla građevina s koničnim krovom, namijenjena muzičkim
priredbama. Najznamenitiji atenski spomenici Periklova doba podignuti su na
Akropoli. Tu su od 447. do 442. arhitekti Iktin d Kalikrat podigli Partenon, ve­
lebni hram božice Atene Partenos. Partenon, najsavršeniji spomenik grčke
arhitekture, slavan je osobito po plastičnoj dekoraciji, koju je izveo Fidija i
njegovi suradnici, i po Fidijinu kipu Atene Partenos koji je tu bio postavljen.
Od 438. do 431. Mnesiklo je gradio Propi leje, monumentalni ulaz u Akro-
polu. U to doba počinje se graditi Erehtejon i mali hram božice Nike. Ta dva
divna hrama na Akropoli dovršena su nakon Periklove smrti.27
22 Plut., Fer., 11— 12. O Turiju osim Plut., 1. c., Diod. X II, 10. S Ponta i Propontide ima i natpisa
o atenskim klerusima.
23 Diod. X II, 31. N a više mjesta na crnomorskom primorju sačuvano je atenske keramike V
stoljeća. Našlo se i natpisa koji dokumentiraju ono doba.
24 Thuc. I, 115— 117; Natpisi.
25 Arist., Ath. pol., 24.
26 Plut., Per., 12.
27 Plut., Per., 13; Paus. I, 20. O atenskim spomenicima v. W. Judeich, Topographie von Athen,
München 1932 (Müller, Handbuch, T. III, I I ).

148
 X II, 2

Periklovo je doba »zlatno doba Atene« i doba najvišeg uspona grčkog

polisa. Jakoj ekonomskoj osnovi odgovara kulturna nadgradnja. To se veoma
izrazito manifestiralo u Periklovoj Ateni. Starije generacije tome su pridono­
sile stoljećima.28 Književnost, arhitektura, likovne umjetnosti i druge kulturne
djelatnosti napredovale su po zakonima svoga razvitka, dostižući svoj vrhunac
svaka u svoje vrijeme. Značajno je ipak da je grčka drama kulminirala u Pe­
riklovoj Ateni, da je najveći grčki povjesničar Tukidid baš Periklov suvreme­
nik, da je Periklova Atena kao najveće grčko kulturno središte privukla po­
vjesničara Herodota, filozofe i sofiste Anaksagoru, Protagoru, Gorgiju i druge
učene ljude iz raznih krajeva Grčke. Najslavnija je ličnost Periklove Atene
Fidija, najveći grčki kipar. Periklovi Atenjani podigli su Partenon, najslavniji
spomenik svih Grka.

»François« vaza (vidi Gl. X, bilj. 17)

2. PELOPONESKI RAT

Godine 431. buknuo je žestok bratoubilački rat između Atene i država

Peloponeskog saveza, poznat u povijesti kao peloponeski rat. Na strani Atene
borili su se članovi Delsko-atičkog saveza i mnogi drugi grčki gradovi (Plateja,
gradovi Lokride i Akarnanije, neki tesalski gradovi, Korkira i drugi). Indi­
rektnu pomoć pružili su Ateni neki južnoitalski i sicilski gradovi (na prvom
mjestu Region i Kroton). Na drugoj strani bili su svi peloponeski gradovi osim
Arga i gradova Ahaje, korintske naseobine u srednjoj Grčkoj (Ambrakija i

28 O tome klasični Periklov govor, Thuc. II, 35— 46.

149
X II, 2

druge), Megara, gradovi Beocije osim Plateje, istočna Lokrida; na Siciliji Si-
rakuza, dok su jo j neki drugi sicilski i južnoitalski gradovi (npr. Tarent) indi­
rektno pomagali.
Prvi dio rata trajao je deset godina (431— 421) i završio kompromisnim
mirom (421). Kako je mir narušen, rat se opet vodio od 415. do 404. i završio
porazom Atene a uspostavljanjem spartanske hegemonije.
Povijest peloponeskog rata zaključno sa 411. majstorski je napisao Tuki-
did, a do kraja nastavio, ne tako vješto, Ksenofont. Ostali izvori: tzv. pseudo-
-Ksenofontov »Atenski ustav« (itreba ga razlikovati od Aristotelova), pa Dio-
dor (X II, 37. sq.), Plutarh (biografije Perikla, Nikije, Alkibijada i Lisandra).
Dragocjene podatke o atenskom društvu tog doba pružaju komediografi (oso­
bito Aristofan) i retori. Najizvornije govore natpisi. Sačuvalo ih se mnogo.
Bilo je mnogo uzroka peloponeskom ratu. Gradovi Peloponeskog saveza
borili su se s Atenom za zemlje, tržišta i nametanje političkih sistema. Tih
je borbi bilo mnogo nakon završetka grčko-perzijskih ratova do 446, kad je
zaključen tridesetogodišnji mir između Sparte i Atene. Mir je trajao petnaest
godina, a odnosi su se zaoštrili. Prema Tukididu glavni je uzrok tom ratu bio
veliki procvat Atene i strah Peloponežana da njihov savez, pod vodstvom
Sparte, ne izgubi prednost.1Javio se stari antagonizam između Dorana i Jonja-
na.*2 Suprotnosti su se osobito osjećale u društvenoprolitiokim shvaćanjima
glavnih suparnika. Atena je bila demokratski polis, Sparta aristokratskooli-
garhijski.3 Sparta je iskoristila nezadovoljstvo članova Delsko-atičkog saveza
prema kojima su Atenjani bili nepravedni pa je propagirala autonomiju svih
grčkih gradova kakvu su imali članovi Peloponeskog saveza. To je značilo
poticati članove Delsko-atičkog saveza da istupe iz tog saveza. Bilo je i drugih
uzroka ratu. Glavni je bio trgovačka konkurencija. U svojoj »Povijesti pelo­
poneskog rata« Tukidid daje pregled gotovo cijelog grčkog svijeta toga doba.
Povijesno su osobito zanimljivi njegovi podaci o tadašnjem držanju grčkih
robova.
Za vrijeme pentekontaetije Atenjani su postigli trgovački monopol na
Egejskom moru, na Propontidi i Pontu, a bili na putu da zavladaju i zapadnim
tržištem.4 Njihov monopol mnogo je pogodio Megaru i Korint, dva važna trgo­
vačka grada Peloponeskog saveza. Megaranima su Atenjani zabranili da se
služe lukama Delsko-atičkog saveza.56Korinćani, koji su teško podnosili aten­
ske brodove na istoku, nisu mogli podnijeti pojavu Atenjana u Korintskom za-
livu, u sicilskim i epirskim lukama i na Korkiri, području njihova ekonomskog
utjecaja.
Korinćani su dvaput pokušali (435. i 433) iskrcati svoje koloniste u
Epidamnu, korkirskoj naseobini, pod izlikom da pomažu tamošnje demokrate
protiv oligarha. Korkirani su ih u tom omeli, prvi put sami, a drugi put s po­
moću Atenjana.8 Korinćani su našli Atenjanima osjetljivu tačku na Halkidici
gdje su pomogli svojoj naseobini Potideji da istupi iz Delsko-atičkog saveza i

* Thuc. I, 23. i 88.

2 Her. i Thuc. na više mjesta.
3 Thuc. I, 69—71. uspoređuje dva sistema.
* U tzv. pseudo-Ksenofontovu Atenskom ustavu (djelo nepoznata Atenjanina, možda Ksenofonta,
naslov kao za citirani Aristotelov tekst) hvalospjev je gradu Ateni, njezinoj moći na moru, njezinu
ustavu itd. »Ako neki grad obiluje drvom, gdje će ga prodati ako ne privoli gospodare mora da to
kupe? Nadalje, ako neki grad ima viška željeza ili bakra ili platna, gdje će s tim ako ne zainteresira
gospodare mora?« (Ps. Xen., Ath. pol., II, 11; riječ je o Atenjanima, gospodarima m ora).
3 Thuc. I, 139.
6 Thuc. I, 24— 55, mnogo pojedinosti.

150
 X II, 2

istjera sa svog teritorija atensku posadu.7 Atenski postupak protiv Megarana

i događaji oko Korkire i Potideje bili su neposredan povod peloponeskom
ratu. Godine 432. članovi Peloponeskog saveza, na zahtjev Megare i Korinta,
odlučili su da se Atenjanima objavi rat.8
Prvi dio peloponeskog rata vodio se u Atici i na Peloponezu. U Atici su
Peloponežani pustošili pod vodstvom spartanskog kralja Arhidama (»Arhida-
mov rat«) i prisilili stanovništvo Atike da se povuče iza atenskih zidina. Pe-
riklo je, za uzvrat, brodovljem slao atensku vojsku na Peloponez da jednako
postupaju na neprijateljskom zemljištu. Atenjani su napadali i zemlje pelopo-
neskih saveznika u srednjoj Grčkoj i na otocima. Druge godine rata (430) u
Pireju i u Ateni harala je kuga koja je uništila trećinu atenskog stanovništva
i demoralizirala Atenjane, nanijevši im više zla nego neprijatelj. To su iskori­
stili Periklovi protivnici u gradu i oslabili njegov ugled u masama, prikazujući
ga kao krivca za sve. Periklo nije bio izabran za stratega 430, nego čak osu­
đen na globu zbog nepravilnog rukovanja državnim financijama. Uskoro se uvi­
djelo da je on nedužan i potreban, pa su ga ponovo izabrali za stratega. U
rujnu 429. Periklo je umro od kuge.9
Nakon Periklove smrti najpopularniji politički prvak u Ateni postao je
bogati kožar Kleon, dobar rodoljub, hrabar vojnik i stručnjak za financijska
pitanja. On je tražio da se do kraja vodi žestoki napadački rat. Nasuprot
Kleonu i njegovim pristašama demokratama nastupao je N ik i ja (Nikias), vođa
oligarhijski raspoloženih zemljoposjednika, kojima su u ratu opustošena
imanja i zbog toga bili za kompromis i mir s Peloponežanima.10 I na drugoj
strani bilo je podvojenosti. Sparta je bila naj pom irljivi ja, Korint najratobor-
niji.
Do 421. rat se vodio promjenljivom srećom. Atenjani su bili opasno ugro­
zili Spartu kad su se pod Kleonovim vodstvom iskrcali u mesenskoj luci Pilu,
blokirali spartansku posadu na otoku Sfakteriji i dali priliku helotima da
se dignu protiv svojih gospodara (425). Spartanci i njihovi saveznici potukli
su Atenjane u Beociji i u sjevernijim krajevima uz makedonsku obalu. Spar­
tanski vojvoda Brazida zauzeo je Amfipolis i osjetljivo ugrozio atenske inte­
rese u tom kraju. Ljuti neprijatelji zadali su jedni drugima mnogo jada, ali
ni jedna ni druga strana nije postigla konačnu pobjedu. I Spartanci i Atenjani
bili su željni mira. Kod Amfipolisa protivnici su izgubili dva naj ratoborni ja
prvaka: Kleona i Brazidu. Spartanci su se bojali ustanka helota i bili zabrinuti
za svoje građane koje su im Atenjani zarobili na otoku Sfakteriji. U Ateni
spartanofiilski zemljoposjednici s Nikijom na čelu sve su više uzimali maha.
Atenski saveznici nerado su davali povećani foros za ratne potrebe. Za mirom
su vapili atički seljaci, kojih su zemlje bile opustošene. Aristofan je u kome-

1 Thuc. I, 56—65.
» Thuc. I, 67-87. i 118-125.
9 Thuc. II. Znamenit je Periklov govor u čast poginulih vojnika (Thuc. II, c. 36— 41, s hvalo­
spjevom atenskom ustavu i atenskim pređima) i opis kuge (Thuc. II, 47—54, sa psihološkim zapaža­
njima o ljudima u ratnim prilikama, pokolebanom moralu . . .).
10 O Kleonu: Thuc. III, 36. i IV, 21. sq. — »Kad je Periklo umro«, piše Aristotel, » bio je na
čelu boljara N ik ija . . . a vođa naroda bio je Kleon, sin Kleainetov koji je, čini se, najviše iskvario
narod svojim rovarenjem. On je bio prvi koji je na govornici kriknuo i opsovao, te u kožnatoj pre­
gači prozborio narodu, dok su ostali govornici govorili kako dolikuje«, Arist., Ath. pol., 28.
U Aristofanovoj komediji »Vitezovi« prikazanoj 424, narod — Demos — prikazan je kao nesposo­
ban starac koji u svemu sluša roba Paflagonca Kleona. Dva zapostavljena roba (atenske vojskovođe
Demosten i Nikija) podvalili su Paflagoncu i napokon stekli povjerenje Demosa.
U Aristofanovoj komediji »Ose« (prikazana 422) kritizira se misthos, sistem plaćanja funkcio-
nera. Aristofan izvrgava ruglu Kleona u raznim komedijama. Tako i komediograf Eupolis.

151
X II, 2

điji »M ir« bio tumač javnog mišljenja.11 U proljeće 421. zaključen je između
Atene i Sparte mir na trideset godina, poznat kao »N ik ijin mir« jer ga je N i­
ki ja zaključio u ime Atenjana. Po tom miru obje su strane priznale status quo
iz 431. (početak rata). Atena i Sparta su se obvezale da će vratiti zauzete po­
sjede i zarobljenike.112
Mnogi članovi Peloponeskog saveza priznali su Nikijin mir. Korint, Me­
gara, Elida i Teba nisu ga priznale jer u atensko-spartanskom mirovnom ugo­
voru nisu bili uzeti u obzir njihovi interesi. Zbog toga su se stvorile nove gru
paci je gradova, novi savezi neovisno o ranijim blokovima.13 Prilike su se za­
mrsile i time što ni Atena ni Sparta nisu lojalno izvršavale obveze iz mirovnog
ugovora. U Ateni i u drugim gradovima vodile su se unutrašnje političke borbe
u kojima su i demokrate i oligarsi iskoristili vanjskopolitičke prilike. U tim
okolnostima Ateni bi bio dobrodošao jedan Periklo. »Atena je, na žalost, m je­
sto Perikla imala Alkibij ada« (G lotz).
Alkibijad (451— 404), atenski aristokrata, nećak Periklov, učenik Sokra-
tov, bogat, lijep, obrazovan, hrabar borac i vojskovođa, odličan govornik, ali
amoralan, egoist, štetno ambiciozan bio je dvadeset godina glavna politička
ličnost, u Ateni. N ajprije je nastupao kao ekstremni demokrata i neprijatelj
Spartanaca. Godine 415. bio je na čelu mladih atenskih avanturista koji su
odlučili da se pođe u vojni pohod na Siciliju.14
U proljeće 415. krenula je atenska mornarica pod zapovjedništvom Alki-
bijada, Niki je i Lamaha na Siciliju pod izlikom da se pritekne u pomoć gradu
Segesti, koji je bio napadnut od Selinunćana i Sirakužana, a zapravo da se
zauzme Sirakuza i osiguraju atenske trgovačke pozicije na Siciliji. Kod Kor-
kire se atenskoj mornarici pridružila saveznička. Uoči navale na Sirakuzu
Alkibijad je primio naredbu da se vrati u Atenu jer se mora braniti od jedne
teške optužbe. Bio je optužen da se izrugivao eleuzinskim misterijama i obi-
jesno iznakazio herme (likove Hermesa na stupovima) po gradu. Alkibijad je
krenuo, ali je putem umakao pratiocima i prebjegao Spartancima. Na Siciliji
su Atenjani pod vodstvom drugih stratega napali Sirakuzu (414). Sirakužani,
najprije teško pritisnuti, dobili su pojačanje od Sparte, Korinta i drugih sa­
veznika i pod vodstvom Spartanca Gilipa žestoko porazili Atenjane. Mnoge su
pobili, a ostale kao roblje poslali na rad u kamenolome.15
Dok su najbolje atenske jedinice bile zauzete na Siciliji, Spartanci su pod
zapovjedništvom kralja Agisa zauzeli atičko utvrđenje Dekeleju (u kolovozu
414) odakle su čestim navalama onemogućivali Atenjanima opskrbu i ometali
im privredni život. Tom prigodom prebjeglo je Spartancima dvadeset tisuća
atičkih robova. Nakon katastrofe atenske vojske kod Sirakuze Spartanci su
sistematski radili da sruše atensku hegemoniju. Pomogli su mnogobrojnim
gradovima (na Eubeji, Lezbu, Hi ju, u Maloj A ziji) da istupe iz Delsko-atičkog
saveza (413— 412). Ljeti 412. sklopili su savez s perzijskim carem Darijem i
priznali mu vlast nad grčkim gradovima u Maloj Aziji. Darije im je obećao

11 »Divan je mir. Lijepo li je okopavati vinograd, obrezivati lozu, pak se osvježiti kupanjem,
pijuckati vino, grickati kruh i rotkvice« (Anstofan, Mir, 581—588).
12 Thuc. treća, četvrta i početak pete knjige; Plut., Nicias; Arist., Ath. pol., 28; R. E., s. v.
Nicias.
,J Sparta je zaključila s Atenom savez (Thuc. V, 23. i 25; Diod. X II, 75). Korint, Elida i neki
drugi gradovi zaključili su savez sa Argom, starim protivnikom Sparte (Thuc. V, 28. i 31). Sklopljen je
savez između Atene, Arga, Mantineje i Elide (Thuc. V, 47. i natp.).
14 Thuc. V, 35. sq. i passim. Plutarh, biografija Alcibijadova.
15 Thuc. V I i V II; Plut., Alcib., passim.

152
 X II, 2

vojničku i novčanu pomoć. Sve se svelo na borbu za teritorij članova Delsko-

-atičkog saveza, osobito onih na maloazijskom području. Atenjani su do 412.
sagradili novo brodovlje i dovoljno se oporavili, tako da su snage bile izjedna­
čene.16 Spartanci su ipak imali prednost, jer su ih pomagali Perzijanci. Alkibi­
jad se 411. razišao sa Spartancima i počeo uvjeravati perzijskog satrapa Tisa-
ferna u Maloj Aziji da za Perziju nije korisno ako Sparta ojača. Alkibijad je
k tome putem atenskih stratega i mornarice na Samu stupio u pregovore s
rodnim gradom. Obećao je svoju intervenciju kod Perzijanaca uz uvjet da se
u Ateni promijeni državni ustav. U Ateni su pristaše oligarhije već prije pri­
premale politički prevrat. Pripisujući katastrofu na Siciliji demokratama,
iskorišćujući teško ekonomsko stanje u gradu i ukazujući na Alkibijadova
obećanja, atenski su oligarsi ukinuli demokratski ustav, a uspostavili svoj.
Prema novom ustavu izvršnu vlast u državi imalo je vijeće od četiri stotine
bogatih građana a kompetencije narodne skupštine dobila je nova skupština
od pet tisuća građana koji su bili »sposobni da novcem i tjelesnom snagom
najviše pomognu državi«.17
»V ijeće 400« vladalo je u Ateni četiri mjeseca (od lipnja do rujna 411).
Atenske demokrate u mornarici na Samu izjasnili su se protiv tog vijeća,
priznali »skupštinu 5 000«, odobrili neke druge reforme oligarha (npr. ukidanje
plaća za civilne osobe), amnestirali Alkibijađa i postavili ga za zapovjednika
brodovlja. To je ohrabrilo demokrate u gradu a podvojilo oligarhe. Iz »vijeća
400« odijelila se jedna skupina s Teramenom (Theramenes) na čelu i pridru­
žila demokratama. Buknuo je građanski rat u kojem su pobijedile demokrate
i srušen režim »vijeća 400«. Narod je u skupštini izglasao novi — Teramenov
— ustav prema kojemu je nosilac vlasti u državi postala »skupština 5 000«.18
U jesen 411. rat >se prenio na Helespont gdje su Spartanci i Perzijanci
imali posebne interese na teritoriju grčkih gradova koji su istupali iz Delsko-
-atičkog saveza. Atenjani su uspješno intervenirali. Pobjedama na više mjesta
(kod Kinoseme, južno od Sesta, kod Abida i Cizika) uništili su veći dio spar­
tanske mornarice i postigli premoć. Sparta je nudila mir. Atena ga nije prihva­
tila.19
Vlada »skupštine 5 000« u Ateni bila je kratka vijeka (od rujna 411. do
ožujka 410). Oduševljene vojnim uspjesima, atenske demokrate oduzele su
vlast toj skupštini i ponovo uspostavile stari demokratski poredak iz Periklova
doba.20
Tijekom 410. i 409. Atenjani su u Grčkoj bili u defenzivi i teško odolije­
vali neprijatelju, ali u pomorskim akcijama na Helespontu i Propontidi sve im
je polazilo za rukom. Svladali su tamo posljednje od svojih »odmetnutih«
saveznika i, što je najvažnije, osigurali su dovoz žita iz Ponta i spasili Atenu od
gladi. Alkibijad je bio najzaslužniji za to. U lipnju 407. on se trijumfalno vratio
u Atenu s bogatim ratnim plijenom. Sve mu je oprošteno. Vraćena mu je imo­
vina koja mu je bila zaplijenjena i dana neograničena vlast. Plutarh u biogra­
fiji Alkibijadovoj to dramatično prikazuje. Nakon četvoromjesečnog boravka
u Ateni Alkibijad je krenuo na istok u borbu (listopad 407). Ali, prilike su se

“ Thuc. V III, 1. sq.: Plut., Alcib.

17 Thuc. V III, 65—70; Arist., Ath. pol., 29— 32. Tukidiđovi i Aristotelovi podaci nc podudaraju
se u pojedinostima. Daje se prednost Tukiđiđovu tekstu.
«s Thuc. V III, 71—98; Arist., Ath. pol., 33.
19 Thuc. V III, 99. do kraja; Ksenofont (Hellenica) nastavlja; Diodor, Justin 1 dr.
20 Arist., Ath. pol., 4; Aristofan (u raznim komedijama); Platon; Govornici; Natpisi.

153
 X II, 2

promijenile na štetu Atenjana. Perzijanci su dobro plaćali najamnike koji su

napuštali Atenjane. Spartanci su postavili za nauarha, zapovjednika morna­
rice, Lisandra, vrlo sposobna vojnika i »diplomatu«, koji je uz maloazijsku
obalu počeo Atenjanima nanositi poraze. Alkibijad je nakon nekih neuspjeha
konačno napustio Atenjane (poginuo je u Maloj A ziji). Posljednji put u ovom
*ratu Atenjanima se nasmiješila sreća krajem ljeta 406. kada su kod Arginuskih
otoka, uz eolsku obalu, porazili spartansku mornaricu. Sparta, koja je time
' izgubila i drugu mornaricu, nabavljenu perzijskim novcem, opet je nudila mir.
tAtenjani su opet ponudu odbili. To je bila fatalna greška zbog koje su uskoro
izgubili rat.
1 Nakon bitke kod Arginuskih otoka Atenjani su osudili na smrt osam stra­
tega što iz oluje koja je nastala nakon bitke nisu spasili brodolomce i poku­
pili mrtvace iz mora. Tako su u kritičnim momentima ostali bez nekoliko spo­
sobnih stratega.
Spartanci su 405. imali novu mornaricu opremljenu perzijskim novcem.
Lisandar, njihov iskusni nauarh, vješto je taktizirao i čekao pogodan mo­
ment za navalu. I dočekao ga je. Krajem kolovoza iste godine zatekao je ne­
pripravnu atensku mornaricu kod rječice Egospotama na Helespontu, napao
je, zaplijenio 160 trijera, ostalo atensko brodovlje uništio a pobio tri tisuće
'zarobljenih atenskih mornara. Tim porazom Atenjani su definitivno izgubili
rat. Lisandar je istjerao atenske posade iz svih utvrđenja na Propontidi i na
Egejskom moru izvan Atike. Onemogućio je dovoz žita u Pirej i u travnju 404.
.prisilio izgladnjelu Atenu na kapitulaciju. Atenjani su bili prisiljeni srušiti sve
^utvrde u Pireju i zidine između Pirej a i grada, predati preostalo brodovlje
(osim nekoliko najpotrebnijih lađa); morali su se odreći svih posjeda izvan
Atike, prim iti u grad prognane oligarhe i učlaniti se u Peloponeski savez.
4 Atenski su oligarsi iskoristili teške prilike svog grada i u njemu zavla­
dali. Kad se Lisandar približavao Pireju, atenska je narodna skupština dala
privremenu izvršnu vlast »tridesetorici« dok se ne izradi nov ustav. »Trideseto-
*rica« su samovoljno vladali, terorizirali demokrate pa su ih povjesničari s
pravom nazvali tiranima. Tridesetorica tirana, među kojima su se isticali Te-
ramen i Kritija, imenovali su vijeće od pet stotina aristokrata i dali mu velike
sudske ovlasti. Izvršili su reformu administracije. Priznali su puna građanska
’prava samo privilegiranoj grupi od tri tisuće građana. Diktatura tridesetorice
trajala je samo nekoliko mjeseci (od rujna 404. do svibnja 403) jer su najbor-
benije atenske demokrate, s Trazibulom na čelu, koje su bile u emigraciji u
Tebi, povele borbu i oborile tirane. Teramena su ubile njegove pristaše zbog
popustljivosti prema demokratama. K ritija je ubijen u uličnoj borbi. U jesen
403. završio je taj građanski rat. Atenjani su opet uspostavili svoj stari demo­
kratski poredak. S posljednjim uporištem tirana u Eleuzini obračunali su 401.
godine.**1
>
21 Xen., I—I I I ; Diod. X III; Arist., Atli. pol., 35—41; Plutarh, biografije Alkibijađa i Lisandra;
Kornelije Nepot, biografije Alkibijađa, Lisandra i Trazibula; Oksirinški papirus; Natpisi.
Ovo bijaše, piše Aristotel, jedanaesta promjena (atenskog) ustava. Prvo ustavno uređenje dao
, je Ion . . .drugo, odnosno prvu izmjenu, Tezej — u gotovo monarhijskom obliku. Ustav koji je zatim
slijedio bio je Drakonov. Onda su prvi put napisani zakoni. Treća je promjena ustava bila nakon stra­
načkih borbi u Solonovo doba kad se začela demokracija; četvrto ustavno uređenje bila je Pizistratova
tiranida, peto Klistenovo, nakon istjerivanja tirana, demokratskije od Solonova. Šesto nakon perzijskih
ratova kad se dala prednost areopaškom vijeću; sedmo, i to nakon spomenutog, bilo je uređenje koje
*je zamislio Aristid a izvršio Efijalt obarajući moć areopaga. Kad je to ustavno uređenje bilo ^na
snazi, grad je mnogo griješio, krivnjom demagoga, da bi se ponovo stekla prevlast na moru. Osmi je
ustav vijeća »400«, nakon ovoga deveti — demokratski; deseti tiranija tridesetorice i desetorice; jedanae­
sti o v a j. . . (Aristotelovo d oba ). . . po kojemu i nadalje narodu pripada vlast (Arist., Ath. pol., 41).

'154
X II, 2

BIBLIOGRAFIJA

ATENSK A PENTEKONTAETIJA

O atenskom imperiju (arché), Delsko-atičkom savezu (simahiji), prinosima

saveznika (forosu, listama obveznika); o Periklovoj djelatnosti uopće, posebno o
Periklovoj financijskoj, vojnoj, društvenoj politici, njegovoj kulturnoj akciji, gra­
diteljskim radovima itd. ima obilna literatura iz prošloga i početka ovog stoljeća.
Citira se u većim djelima; v. C. A. H., vol. V, Ch. I (Tod, o ekonomici), II, III i IV
(E. M. Walker, o Kimonovu i Periklovu vremenu, o atenskoj arché itd.).
Novije, npr.: P. Cloché, La démocratie athénienne, Paris 1951; A. H. M.
Jones, The Economie basis of Athenian democracy, 1953 (»Past and Present«, I,
13—31); G. E. M. de Sainte-Croix, »The caracter of the Athenian empire«, Historia,
3, 1954, 1. sq.

PELO PO NESK I RAT

Adcock, C. A. H., V, Ch. V III i Ferguson, C. A. H., V, Ch. IX —X II, uz izvore

(mnogo epigrafskih) donose vrlo obilnu bibliografiju. Novije kod Cohena, Ch. V;
najnovija kod Momigliana uz 7. izdanje De Sanctisove Storia dei Greet
Središnja je naučna tema Tukidid i njegovo djelo. Novije bibliografske za­
nimljivosti: C. Meyer, Die Urkunden im Geschichtswerk des Thucydides, München
1955; H. J. Diesner, Wirtschaft und Gesellschaft bei Thukydides, Halle 1956; M.
Pavan, La grecità politica da Tucidide ad Aristotele, Roma 1958. i dr.
O bitkama: Kromayer-Weith i Delbrück, citirana djela.

Mramorna glava Atene, kopija brončanog originala,

možda Fidijine Atene Lemnije; sada u Bologni,
Museo civico (S. Reinach, o. c., PI. 73)

156
 Dio partenonskog friza

Mramorna glava Apolona(?), kopija po grčkom

originalu iz V st. pr. n. e.; sada u Ny-Carlsbergu.
Gliptoteka (S. Rcinach, o. c., Pl. 79)
Rimska kopija Polikletove Amazonke, sada u Berlinu (mramor, vis. 2,02 m)
 XIII

HELLENIKA DO 338. OSVRT NA ROBOVLASNIŠTVO

1. HEGEMONIJA SPARTE I HEGEMONIJA TEBE

D O BA S P A R T A N S K E H E G E M O N IJ E

Kapitulacijom Atene (404) konačno se raspao Delsko-atički savez. Sru­

šena je atenska hegemonija. Mnogi su gradovi slavili Lisandra što ih je oslo­
bodio Atenjana. Ali, brzo su se razočarali jer su mjesto slobode dobili nove
gospodare. Maloazijski Grci, bivši atenski saveznici, potpali su, pristankom
Spartanaca, pod perzijsku vlast. U gradovima koje je Lisandar zauzeo
(405— 404) Spartanci su, otjeravši Atenjane, postavili svoje vojne posade, odu­
zeli vlast domaćim demokratama, a predali je sebi odanim oligarsima. Foros
koji se prije davao Atenjanima morao se sada davati Sparti. Svaki se otpor
ugušivao (npr., otpor Mileta, Tasa i Samosa). Spartanci su vojnim pohodima
nametali svima Grcima svoju volju. Sparta je postala hegemon i svoju hege­
moniju održala dvadeset i pet godina (404—-379). Grčki gradovi nisu trpjeli
ničiju hegemoniju. Oni su se i protiv ove žestoko borili.1

G r c i u K i r o v o j a n a b a z i . Ljeti 401. K ir Mlađi carski namjesnik

u Maloj A ziji krenuo je protiv svog brata Artakserksa II, perzijskog cara, da
ga zbaci s prijestolja i sam zavlada. U svojoj plaćeničkoj vojsci K ir je imao i
trinaest tisuća najamnika iz Grčke. Krajem ljeta zametnula se odlučna bitka
između Kirove i Artakserksove vojske kod Kunakse (približno 70 kilometara
udaljene od Babilona). K ir je u bici poginuo, a njegovi su vojnici većinom
prešli na Artakserksovu stranu. Kraljev vojvoda Tisaferno pozvao je zapo­
vjednike grčkih plaćenika na pregovore, na prevaru ih pohvatao i pogubio.
Stoga su grčki vojnici izabrali iz svojih redova vođe, među njima i Ksenofonta
Atenjanina koji je sudjelovao u ovom pothvatu. Vođe su organizirale povla­
čenje i dovele deset tisuća preživjelih Grka preko Armenije u Trapezunt na
Crnom moru. Odatle su ti pustolovi raznim putovima, u skupinama, stigli

1 Xen., Hell., III i slijedeće knjige (ib .F III, 2— 11. o pobuni naroda u Sparti pod vodstvom
Kinadona); Xen., Agesilaos i Lac. politeia; Hellenicd Oxyrhunchia; Fragmenti iz Teopompovih i Kratipovih
Hellenika; Diod. X IV —XV; Ctesias, Persicd; Izokratovi i drugi spisi; Plut., Lysandros.

159
X III, 1

kućama. Ksenofont je u spisu »Kirova anabaza« sve to opširno opisao dajući

čitavoj stvari preveliko značenje. Iskustvo grčkih vojnika koji su u ovom po­
hodu duboko prodrli u perzijsko carstvo bilo je kasnije od koristi Evroplja­
nima, osobito u doba Aleksandra Velikog.2
D o g a đ a j i d o g o d i n e 371. Perzijanci su 400. napali maloazij­
ske Grke. Spartanci su svojim sunarodnjacima poslali u pomoć vojsku Pelo-
poneskog saveza. Udruženi Grci potisli su Perzijance, osobito nakon dolaska
novih spartanskih četa koje je doveo kralj Agezilaj. To je bilo oko 396— 395.
Tada su Perzijanci, koristeći se neraspoloženjem mnogih balkanskih Grka pro­
tiv spartanske hegemonije, potakli Atenjane, Tebance, Argivce i Korinćane da
sklope savez protiv Sparte i obećali im obilatu novčanu pomoć. Novi saveznici,
kojima su se uskoro pridružili i drugi, zaratili su se sa Spartom. U tom ratu
(tzv. korintskom ratu, 395— 387) bilo je svakakvih međugrčkih i grčko-perzij-
skih obračunavanja na raznim stranama. Sve je svršilo »Antalkidinim« ili
»carskim mirom«. Spartanski izaslanik Antalkida zaključio je 387. na carskom
dvoru u Suzi mir između Grka i perzijskog cara. Prema tom mirovnom ugo­
voru priznata je od strane Spartanaca perzijskom caru vlast nad grčkim gra­
dovima u Maloj Aziji, a svi ostali grčki gradovi bili su proglašeni slobodnim
i autonomnim, dok su otoci Lemnos, Skir i Im bros potpali pod vlast Atenjana.3
Antalkidinim mirom Spartanci su se nagodili s Perzijancima na štetu
drugih Grka. Perzijanci su postali gospodari maloazijskih Grka, a Spartanci su
iskoristili mirovnu klauzulu o »samostalnosti svih grčkih gradova« u razbi­
janju svih grčkih saveza koji su im bili opasni. Unatoč odredbama Antalkidina
mira grčki su gradovi na Balkanu i na Egejskim otocima podržavali stare i
osnivali nove simahije, simpolitije, svakojake saveze. Ti su savezi bili demo­
kratski i nisu išli u prilog lokalnim oligarsima, koji su zbog toga paktirali sa
Spartancima, Perzijancima i Makedoncima. Spartanci su te saveze nastojali
razbiti da bi očuvali svoju hegemoniju. Stoga su poduzimali mnogobrojne
vojne pohode protiv Beoćana, Halkiđana i dnigih.4
Atenjani su 378. osnovali »Drugi pomorski savez« kome su pristupili
mnogi grčki gradovi. Prema programu tog saveza (poznat nam je iz natpisa)
svima savezničkim gradovima bila je garantirana sloboda, autonomija i pravo
slobodnog izbora unutrašnjeg političkog uređenja. Nikome se nisu smjeli na­
metati ni foros, ni tuđe vojne posade, ni klerusi; ništa od onoga što je u prvom
(Delsko-atičkom) savezu bilo omrznuto. Učlanili su se u njega gotovo svi čla­
novi prijašnjeg saveza osim gradova koji su bili pod vlašću Perzijanaca. Tako
su se u njemu našli Grci gotovo svih egejskih i nekih jonskih otoka (npr. Kor-
kire i Zakinta), sjeverne obale Egejskog i istočne obale Jonskog mora i neki
drugi. Iz natpisa su nam poznate mnoge pojedinosti o organizaciji tog saveza.5
Drugi atenski savez osnovan je uglavnom radi obrane od spartanske he­
gemonije. S tim u svezi nastali su sukobi između Atene i Sparte (i saveznika na
jednoj i na drugoj strani) koji su trajali do 371, kada su Atenjani zaključili sa
Spartancima mir po kome je priznata legalnost Atenskog i Peloponeskog sa­
veza. Protivnike je izmirio strah od Tebanaca koji su u to doba mnogo ojačali.8

2 Xen.. A m b. i Cyriip; lustin, V, 11.

> Xen. i drugi kao u bilj. 1. Tekst Antalkidina mirovnog ugovora Xen., Hell., V, 1.
« Xen., Hell., V i V I, passim; Diođ. X V i X VI.
5 Xen., 1. c.; Diod. X V; Inscriptiones Graecae, I I — III.
4 Xen., 1. c.; Diod., 1. c. i drugi.

160
 X III, i

H E G E M O N IJ A T E B E

U Beociji, srednjogrčkom ratarskom području (oko 2 580 km2), osamo­

stalilo se tijekom stoljeća desetaik gradova-država. Nekada je najglasovitiji
među tim gradovima bio Orhomen. Kasnije je prvo mjesto imala Teba. Na
inicijativu Tebanaca osnovan je 447.J5avez Beoćana kojemu su pristupili svi
beotski gradovi. Beocija je bila podljelJenaTna jedanaest oblasti. Svaka je
oblast davala savezu tisuću pješaka i stotinu konjanika s beotarhom na čelu
i jednak prilog u novcu. Savez je imao skupštinu (šest stotina i šezdeset za­
stupnika; po šezdeset iz svake oblasti). Izvršnu je vlast imalo jedanaest beo-
tarha. Beoćani su se u peloponeskom ratu kao saveznici Peloponežana žestoko
borili protiv atenske hegemonije. Kao atenski saveznici udarali su kasnije na
spartanske hegemoniste. Spartanci su ih silili da, prema obvezama iz Antalki­
dina mira, raspuste Beotski savez. Sa tim u vezi bilo je teških borbi. Spartanci
su 382. zauzeli Tebu. Tebanci su ih teškom mukom izbacili (379). Slijedile su
krvave borbe koje su kulminirale u bici kod Leuktre u Beociji, u kolovozu
371. Tu su Beoćani, zahvaljujući novoj vojnoj taktici svog zapovjednika Epa-
minonde i svojoj hrabrosti, žestoko porazili mnogo jaču vojsku Spartanaca i
njihovih saveznika. Prema predaji to je bio jedan od najtežih poraza koje su
Spartanci doživjeli. Grčki i rimski biografi, u skladu s predajom vezali su po­
vijest tebanske hegemonije za dvije ličnosti koje su idealizirali, Epaminondu
i Pelopidu.
Epaminonda (Epameinondas), sin Polimnisov, tebanski aristokrata (ro ­
đen oko 415; učenik pitagorejskog filozofa Lisisa), postao je 371. beotarh. Od
tada je do svoje smrti bio strateg i prvi državnik Tebe. Bio je čestit rodoljub,
vješt političar, hrabar vojnik i dobar vojskovođa, ali tebanski partikularist,
bezobziran prema interesima drugih gradova.
Pelopida (Pelopidas), mlađi Epaminondin drug, istakao se kao vođa ro­
doljuba koji su 379. istjerali spartansku posadu iz tebanske akropole Kadmeje
i oslobodili grad od okupatora. I on je bio vrstan vojnik i političar koji je
pridonio tebanskoj hegemoniji.
Pobjeda Epaminondine vojske nad Spartancima kod Leuktre imala je
značajne posljedice. Konačno je srušena spartanska hegemonija. Raspušten je
Peloponeski savez, članovi toga starog saveza, dotad ovisni o Sparti, počeli su
se osamostaljivati i grupirati prema svojim interesima. Osamostalili su se
Arkađani u središtu Peloponeza i osnovali svoj savez — Arka'điTčon. Osamosta­
lili su se Grci u Elidi, u Ahaji i svuda gdje su nekada dominirali Spartanci.
Tebanci su srušili spartansku hegemoniju i postali hegemoni u Grčkoj.
Tebanska hegemonija, kao nekada spartanska i atenska, iživjela se u ratovima,
u surovom nametanju volje drugima. Epaminonda je izveo četiri vojna pohoda
na Peloponez. Tada su se na Peloponezu borili za prevlast^Afka'đani i Spar­
tanci. Priliku su iskoristili Mesenjani i oslobodili se spartanske vlasti. Elfđani
TTQlajci teskbhTsu mukom^uspjilT obraniti svoje zemlje od susjeđa-napa-
dača. U sve to miješali su se Tebanci, ponegdje i Atenjani. Za to su pokazali
interes i Perzijanci. Grčki su gradovi sklapali i razvrgavali saveze nedosljedno;
prema trenutnim lokalnim potrebama. Bilo je bojeva napretek. Rezultat je
bila bitka kod Mantineje, u Arkadiji. Epaminonda j e 362, provalio na Pelopo­
nez s tebanskom vojskom (četvrti put), s TesalcimaTEokranima i Eubejcima.
i
JJ GRCI i RIMLJANI
161
X III, 2

Na Peloponezu su na njegovoj strani bili Argivci, Mesenjani i neki Ankađani

(Megalopolis, Tegeja). Na^drugoj strani bili su Spartanci, neki Arkađani (grad
Mantineja), i još neki peloponesKi gradovi. Pomogli su im i Atenjani. Epami-
'nonda je prodro do Sparte a zatim se povukao do Mantineje. Tu je došlo do
velike bitke u kojoj su pobijedili Tebanci i njihovi saveznici, primijenivši istu
bojnu taktiku kao kod Leuktre. Tu jej^ g in u o E p a m in on d a . Potišteni zbog
smrti najboljeg svog junaka i gubitka velikog^broja^vojnîka7 Tebanci su za­
ključili m ir uz »status quo« i povuklL_se s Peloponeza. Tim je završila hege­
monija Tebe. ' *
Tebanska se hegemonija bila afirmirala i na sjeveru, u Tesaliji, gdje je
tebanska vojska pod vodstvom .PelopijdeJntervenirala u körist jedne grupe
dinasta protiv, druge. Tebanci su se čak bili umiješali u makedonske_dvorske
intrige i diktirali Makedoncima sm jer vanjske politikeTlieprestano prijeteći
vojskom. Makedonci*su_368. morali poslati u Te.huÜ^ocaJtao^ će
izvršivati svoje obaveze prema prvom grčkom gradu. Među taocima bio je i
mladi Filip koji je kasnije otvorio novu eru u povijesti svoje zemlje.7
Boreći se međusobno za hegemoniju, balkanski su Grci iscrpli svoje
snage ne sluteći kakva im opasnost prijeti sa sjevera od Makedonaca. Snage
je trebalo štedjeti za obranu slobode od tuđina.

2. GRCI NA SICILIJI I U NASEOBINAMA NA JADRANU

SICILSKI GRCI

S d r a k u z a . Neke naseobine koje su Grci osnovali od osmog do šestoga

stoljeća na Siciliji (v. Gl. V, 2) s vremenom su se razvile u samostalne gradove-
-države. Povijest tih gradova puna je borbi. Borili su se građani među sobom,
grad s gradom, Grci s Grcima, Grci s domorocima i Kartažanima, za zemlju,
za trgovačku prednost, za razna prava. U vezi s unutrašnjim socijalnim su­
protnostima a u okolnostima obrambenih i napadačkih ratova javila se i ra­
zvila u nekim grčkim gradovima na Siciliji tiranida svoje vrsti. Događalo se da
neki legalno izabrani stratezi nakon rata nisu htjeli napustiti vlast nego su se
proglašavali stratezima autokratodma. Povjesničari te uzurpatore nazivaju
tiranima (v. Gl. V I). Glasoviti su sicilski tirani: Panaitios (u gradu Leontinoi,
oko 615), Phalaris (u Akragasu, 570), Theron (u Akragasu, oko 483),
Kleandros (u Geli, oko 505) i brat mu H ipokrat (u Geli, naslijedio brata). Kad
je Hipokrat poginuo u borbi sa Sikulima (oko 491), naslijedio ga je kao tira­
nin u Geli Gelon koji je uskoro zauzeo Sirakuzu. Gelon je prepustio vlast u
Geli bratu Hijeronu, a on postao tiranin u Sirakuzi. Protiv Gelona i njegova
saveznika agrigentskog tiranina Terona udružili se tirani raznih gradova ( Ana-
ksilas iz Regiona, Terilos iz H im ere) koji su sklopili savez s Kartažanima, go­
spodarima zapadnog dijela Sicilije. Sve se manifestiralo kao rat sicilskih Grka
na čelu s Gelonom Sirakuškim p ro tiv .Kartažana i grčkih odmetnika. Glavna
bitka vodila se kod Himere 480, u doba Kserksova pohoda na balkanske Grke
(stari su pisci sinhronizirali ovu bitku sa salaminskom). Gelon je potukao

7 Corn. Nep., Epaminondas i Pelopidas; Plut., Pelopidas; Xen. i drugi kao u bilj. 1.

162
 X III, 2

Kartažane i nametnuo im ratnu kontribuciju. Umro je 478. Naslijedio ga je —

bilo je žestokih borbi za vlast — brat H ijeron, dobar državnik i sposoban
ratnik. On je ratovao u Italiji s Etruščanima a i s Grcima. Porazio je Etruš-
čane kod Kume 474. U Sirakuzi je dao sagraditi nekoliko velebnih građevina.
Unaprijedio je svoj grad privredno i kulturno. Na svome dvoru okupljao je
pjesnike (Pindar) i druge istaknute ljude. Umro je 466. Nakon njegove smrti
Sirakužani su «neko vrijem e bili bez tirana i imali demokraciju.
Kartažani, koji nakon bitke kod Himere nisu sedamdeset godina teže
uznemirivali sicilske Grke, stali su u posljednjem desetljeću petoga stoljeća
osvajati grčke zemlje na istočnom dijelu otoka. Oko 406. zauzeli su Akragas,
Gelu, Kamarinu i neke druge grčke gradove. Tada se u Sirakuzi afirmirao Dio-
nizije.8
Dionizije (Dionysios), sin Harmokratov, Sirakužanin, rođen 430, državni
činovnik (gramm ateus), hrabar vojnik i ambiciozan političar, istakao se u na­
rodnoj skupštini svoga grada optužujući stratege za nesavjesno vođenje ratnih
operacija s Kartažanima i napadajući bogataše. Stekao je povjerenje naroda
i bio izabran za jednog od stratega (406), a kasnije proglašen za stratega
autokratora. Dionizije se učvrstio na vlasti zahvaljujući svojim izvanrednim
vojničkim i državničkim sposobnostima, koje su Sirakužanima bile od koristi
u ondašnjim prilikama. On je unaprijedio sirakušku strategiju, usavršio ratne
sprave (katapulte), postigao da se sagradi dovoljno brodova, stekao odanost
svojih vojnika dijeljenjem zemlje. Koristio se i plaćeničkom, najamničkom
vojskom, a imao je i osobnu gardu.
Pod Dionizijevim vodstvom sirakuška je vojska 406. i 405. ratovala s Kar­
tažanima na Siciliji. Rat je završio kompromisno. Od 397. ratovalo se s Karta­
žanima šest godina promjenljivom srećom. Napokon je 392. Dionizije izvoje­
vao pobjedu. Na veliko iznenađenje, on je pobijeđenima diktirao vrlo povoljne
mirovne uvjete priznavši im vlast nad zapadnim dijelom otoka. Drži se da je
lukavi tiranin, ne dotukavši neprijatelja i ukazujući sugrađanima na trajnu
ratnu opasnost, opravdavao potrebu svoje vojne diktature, tiranide. Možda je
i bilo tako.
Pošto je potisnuo Kartažane na zapadni dio otoka, Dionizije je postao
gospodar svih sicilskih Grka. Starosjediocima Sikulima dao je neku autono­
miju. Godine 391. udario je na grčke gradove u južnoj Italiji, zauzeo i srušio
Region, a ostale koje pokorio, koje prisilio na savezništvo. Mnogo se interesi­
rao za krajeve oko Jadranskog mora i za jadranske otoke. Grcima s egejskog-]
Para pomogao je 384. da osnuju naseobinu na jadranskom otoku Pharu (Pha-!
ros, danas Hvar). Nešto prije Sirakužani su osnovali naseobinu Issu na istoi-[
menom otoku (danas V is), koja je kasnije bila metropola naseobina Traguriom
(danas Trogir) i Epetion (danas Stobreč kod Splita). Sirakužani su u Dionizi^
jevo doba zauzeli Adriju, jadransku luku kod ušća Pada, koja je grčkim morna­
rima otprije bila poznata. Dionizije je postao gospodar i italske luke Ankone,
na Jadranu kamo su se bili sklonili sirakuški emigranti, njegovi politički pro­
tivnici. Kod Ankone nalazila se Numana. I ona je bila u rukama Sirakužana.
Imajući te i neke druge pozicije na Jadranu Sirakužani su u Dionizijevo doba
bili najjači na tom moru.9 Dionizije je zauzimao vojne i trgovačke pozicije i

8 Fragmenti iz djela Filista, Timeja, Efora i Teopbmpa; Arist., Pol., V, 8; Diod. X III— X V III;
Platonova Pisma (2, 3, 1, 8, 13); lustin, IV i passim; Natpisi.
9 Diod. XV, 13— 14.

163
X III, 2

na epirskoj obali. Tu je osnovao naseobinu Lissos (danas L ješ) na ušću rijeke

Drilona (Drim ). Vršio je vojničke pohode i na Tirenskom moru; udarao na
Etruščane i operirao na Korzici.
Ratujući s Kartažanima i drugim negrčkim i grčkim stanovnicima Sici­
lije Dionizije je od većeg dijela ovog otoka stvorio sirakušku državu. U južnoj
Ita liji zauzeo je mnoge zem lje tamošnjih Grka. Prisvojivši k tome i razne
krajeve na Jadranskom, Jonskom i Tirenskom moru, postigao je da je Sira-
kuza u to doba postala najveća grčka država. Bio je saveznik Gala, nekih sred-
njoitalskih i južnoitalskih plemena (Kampanci, Japigi, Lukanci), nekih epirskih
plemena i Spartanaca. Utvrdio je Sirakuzu i postigao da je sirakuška morna­
rica postala najjača na zapadnom Mediteranu.
Dionizije se oslanjao na plaćenike i na siromašne građane. Bio je »arhont
Sicilije«, »dinast Sicilije«, »tiranin«. U njegovo doba Sirakuza je bila formalno
demokratska država. Sirakuška narodna skupština postojala je kao i prije,
ali je on u njoj imao glavnu riječ. Bio je izabran za doživotnog stratega ili su
ga, možda, ponovo birali svake godine (nije utvrđeno). Mase su bile uz njega,
a vojska uvijek u pripravnosti. Ugušivao je pobune nezadovoljnika. Bogatim
je protivnicima oduzimao zemlju i drugu imovinu i dijelio odanim vojnicima.
Od imućnih građana ubirao je porez, po sistemu koji je upoznao na Istoku
i kod Kartažana. Pokorenim gradovima i plemenima nametnuo je danak.
Kao obrazovan čovjek okupljao je na svom dvoru filozofe (Platon), pjesnike
(Tim otej, Filoksen), povjesničare (Filist) i druge učene ljude. I sâm je bio
pjesnik, pisac tragedija.
Dionizije je oslobodio u Sirakuzi mnogo robova i uvrstio ih u red »novih
građana«. Obranio je civilizaciju zapadnih Grka. To su njegove dvije zasluge
u povijesti.101

GRCI I IL I R I N A O BALI JADRANA

» Itirvma Heleni drže one iznad MaJœdonijeJ. Trakije, od Haona i Tesprota

do rijeke Istra«, piše Apijan.11 Imenom Ilir i ( grTIUÿrw i, 1at77/ly r iij najprije
se je nazivalo jedno pleme na epirskom primorju. U tom su, naime, kraju
živjeli »Iliri u užem smislu riječi«, Illy rii proprie dicti.12 Prije početka nove
ere antičkim je piscima postalo jasno da mnogobrojna raznoimena plemena
koja su živjela od Epira do Save i Dunava i od Jadranskog mora do granica
Trakije pripadaju ilirskom narodu. Grčki mornari i trgovci koji su u prvoj
polovini prvoga tisućljeća pr. n. e. poslovali na Jadranu13 dali su o Ilirim a
koji su živjeli uz jadransku obalu prve podatke koji su ušli u povijest. Iz He­
kate je va putopisnog djela (Ges periodos, V I— V st.) sačuvano je nekoliko (dva­
desetak) geografskih i etničkih imena iz tih jadranskih krajeva.14 Hekatejevi
i drugi stari podaci nalaze se u jednom sačuvanom pomorskom putopisnom
djelu, periplu (Periplous), nepoznata nam pisca iz četvrtog stoljeća pr. n. e.,

10 O Dioniziju Starijem: Diod. kao u bilj. 8; Arist., Pol., passim; lustin, V, XX, X X I i X X III.
11 Appian., Illyr., 1.
12 » . . . proprie dicti Illyrii« (Plin., N . h., III, 144). » . . . dein quos proprie Illyricos vocant«
(Pomp. Mela, II, 56).
“ Vidi Gl. V, 2.
14 Fragmenti iz Hekatejevih spisa (v. Gl. I, 2).

164
 X III, 3

iz vremena kada su Grci imali na istočnom Jadranu svojih naselja. Prema tom
periplu ovi su Iliri stanovali od Krke (Katarbates) na jug do visine Konkire —
Krfa. Sjeverno od Krke u primorju živjeli su Liburni i Istri (danas znamo da
su i oni Ilir i). Autor peripla navodi mnoga ilirska plemenska -imena. Jasnije
spominje one krajeve s kojima su Grci poslovali: » novi Pharos, grčki otok i
otok Issu i (tu ) helenske gradove«, otoke Proteras (Tragyras?), Krateiai (Brač),
Olynta (Š olta), M elite (M ljet), Kérkyra Mélaina (Crna Kerkira — Korčula), je­
dan poluotok (očito Pelješac), rijeku Naron — Neretvu, »rijeku A rion « (Omblu
kod Dubrovnika?), »rijeku R izunt« (Bokokotorski zaliv), Budvu — Bouthoe.
Spominje i druga geografska i etnička imena iz tih područja.15Mlađi grčki i po
njima rimski pisci bolje nas obavještavaju o naseobinama koje su Grci osno­
vali na istočnoj obali Jadrana. Tu je najvažniji Diodorov podatak o parskoj
naseobini na otoku Pharu — Hvaru je r sadrži implicite datum osnivanja te
naseobine (385/4. pr. n. e., po godini atenskog arhonta, rimskih konzula i po
olim pijadi).16 Diodor je u prvom stoljeću pr. n. e. to zabilježio prema starijim
izvorima (sicilski historiografi) prema kojima autor jedneperiegeze (pjesničko
djelo iz I I stoljeća pr. n. e.) veli da je na otoku Issi (Visu) apoikija (naseobina)
Sirakužana, a na otoku K o rk iri Melaini (K orču li) naseobina Kniđana.17 Stra-
bonu je poznato da je grad Tragurion — Trogir osnovan od Isejaca (Grka s
Isse — ’ VišaJJ8 Polibije bilježi da su Dalmati prije prvog rimsko-ilirskog rata
( I I I stoljeće pr. n. e.) napadali isejski Tragurij i Epetij.19 Grčki natpis iz Lum­
barde na otoku Korčuli dokumentarno govori o još jednoj grčkoj naseobini,
osnovanoj očito na spomenutom mjestu toga otoka.20 Te su grčke naseobine,
a možda i neke druge, bile na stoljetnom ilirskom tlu. Iz grčkih se nat­
pisa zaključuje da su se Grci bili -saživjeli s Ilirima. Grčki predmeti (po­
suđe, novac, nakit i dr.), otkopani u našim krajevima uz more i u daljem
zaleđu svjedoče da su s Ilirima nadaleko poslovali Grci iz spomenutih nase­
obina i iz drugih krajeva, najviše iz južne Italije.

3. ROBOVI
Rob (gr. doûlos, andrdpodon, soma) privredni je i društveni činilac u
antičkih Grka od najstarijih vremena poznatih iz literarne predaje. Natpisi iz
Pila na »linearnom B « pismu spominju robove, ropkinje i njihove prilike
(v. Gl. I I I, 2). Robovlasništvo je u Homerovo doba imalo svoje osobitosti
(v. Gl. IV , 2). U.protohistorijsko doba bila je vrlo raširena pojava da grčki
ratnici, na prvom mjestu Dorani, pokorenom negrčkom i starogrčkom stanov-

,s Anonymi Periplus, Müller, Geographi Graeci minores, vol. I, 21. sq. (tzv. pseudo-Skilakov
Periplus).
>6 »Parani« (Parioi) »nekom prigodom poslavši koloniste« (apoikian) »kolonizirali su ondje otok
zvan Faros, a pomogao im je Dionizije tiranin . . . Iduće je godine u Ateni bio arhont Diotref, u Rimu
su imali vlast konzuli Lucij Valerij i Aul Malij, a kod Elejaca se slavila 99. olimpijada« (Diod. XV, 13.
i 14). Ovaj Diodorov datum — god. 385/384. pr. n. e. — osnova je za približnu kronotaksu grčkih
naseobina na srednjodalma tins kim otocima i odgovarajućem kontinentalnom primorju. O grčkoj koloni­
zaciji na Jadranu: Lisičar, »Crna Korkira«, gdje je navedena starija literatura.
17 Anonymi Periegesis, Müller, o. c., vol. I, pajg. 213, v. 412— 413 (o Issi, sirakuškoj naseobini)
i pag. 214, v. 426— 428 (o Pharosu i Korkiri Melaini).
» Strab. V II, 315.
» Polyb. X X X II, 18.
20 Tri su važnija izdanja grčkog natpisa iz Lumbarde (isejske psefizme): BrunŠmidovo, Dittenber-
gerovo i Wilhelmovo. Citira ih Lisičar, Crna Korkira, s. 94. sq.

165
 X III, 3

ništvu otimaju zemlju i pokorene prisiljavaju da im tu zemlju obrađuju kao

svojevrsni kmetovi ili polurobovi. Od pokorenih koji su doživjeli i snosili
, takvu sudbinu poznati su spartanski heloti (v. Gl. V I I ) , tesalski penesti (me-
\ nesti), kretski mnoiti, argolidski gimneti, sikionski korinefori i drugi. Oni
i nisu bili ni robovi ni slobodni. Njihov društveni položaj nazivamo helotskim
* po imenu spartanskih helota, klasičnih predstavnika te kategorije. U napred­
nijim grčkim gradovima gdje se razvila zanatska proizvodnja pokazala se
rentabilnom robovska radna snaga. Tamo se razvilo robovlasništvo u pravom
» smislu. Prema predaji H ijani su se prvi od Grka počeli koristiti kupljenim
robovima.
% Čitajmo što je Atenej (v. Gl. V I, 3) zabilježio iz starije grčke literature
o robovima.

Timej Tauromenjanin u devetoj knjizi Historija kaže: »Grci u staro doba

nisu imali običaj služiti se kupljenim robovima«;
Teopomp u sedamnaestoj knjizi Historija piše: »Hijani su se prvi nakon
Tesalaca i Lakedemonjana služili robovima, ali nisu do njih došli na isti način.
Lakedemonjani su naime i Tesalci, znamo, svojim robovima učinili Grke koji su
ranije posjedovali zemlju koju oni sada drže; jedni Ahajce, drugi —- Tesalci —-
Perhebe i Magnete, pa porobljene nazvali jedni helotima, drugi penestima. Hijani,
međutim, služe se barbarskim robovima koje posjeduju jer su platili za njih«;
Timej u dvanaestoj knjizi Historija kaže da je Mnaseas iz Fokeje imao više
od tisuću robova, Timej također u trećoj knjizi kaže da je grad Korinćana bio
tako bogat da je imao četrdeset šest miri jada robova;
Ktesiklo u trećoj knjizi Kronika piše da je 115. olimpijade Demetrije Fa-
^ leronski vršio popis stanovnika u Ateni i da je utvrđen broj od dvadeset i jedne
r tisuće građana (2 mirijade i tisuću), deset tisuća (jedna mirijada) meteka, a ro­
bova četiri stotine tisuća (četrdeset mirijada); da je prema Ksenofontovu po­
datku u knjizi 0 dohocima Nikija, Nikeratov sin, imajući tisuću robova dao ih Sosiji
I Tračaninu u najam za rad u rudnicima srebra, pod uvjetom da mu za svakoga dne-
! vno plaća obol;
f Aristotel u Ustavu Eginjana piše da je u njih bilo robova četrdeset i sedam
mirijada (470 000);
\I Agatarhid iz Knida piše u trideset i osmoj knjizi povijesti Evrope (Euro-
piakâ) da Dardamci posjeduju tko tisuću, tko više robova; da svaki od tih robova
u vrijeme mira obrađuje zemlju, a u ratu biva uvršten naoružan u jediniou pod
\ vodstvom gospodarevim;
\ A što da reknemo o posjedovanju robova (pita jedan Atenejev govornik)?
t Ništa zdravo nema u ropskome duhu. Najmudriji od pjesnika ’(Homer) kaže:
»Jćr dalekdvidi Zéus polovinu oduzme uma
ljudima kada im dan robovanja njihova dođe.«20a
Athen. V I, passim

Osim (podataka koje je evidentirao Atenej značajni su i ovi:

U sedmom stoljeću tiranin Perijandar u Korintu zabranio je dobavija­
nje robova (Nikolaos iz Damaska, fr. 58 kod Jacobyja). Znači da je u spo-
- menutom stoljeću Korint imao razvijenu robovlasničku privredu koja je ugro-
* žavala sitne obrtnike koje je tiranin štitio.
— " U Gortinskom zakoniku regulirana je i prodaja robova na tržištu. Zako-
v nik je stariji od petoga stoljeća.
U sedmom stoljeću u Ateni robovlasništvo je imalo neku privrednu i
društvenu ulogu. Ono je u Drakonovu zakoniku bilo uzeto u obzir. Solon je
* riješio problem prodavanja građana u ropstvo zbog duga (v. Gl. V II I).

20a (Oci., X V II, 322-323).

166
 X III, 3

Sirakužani su 413. poslali sedam tisuća zarobljenih Atenjana (v. Gl.

X I1, 2) na rad u kamenolome. Grci su, znači, i u klasično doba porobijavali
jedni druge.21
Nakon pada Dekeleje, u peloponeskom ratu, dvije mirijade atenskih
robova prešlo je na stranu Peloponežana.22
U atenskim privatnim poduzećima radilo je, barem u četvrtom stoljeću,
mnogo robova. Otac govornika Demos tena imao je dvije obrtničke radionice
( ergasteria). U jednoj su dvadeset i dva roba kovala mačeve, a u drugoj je
dvadeset robova pravilo krevete.23 O sličnim ergasterijima ima podataka u
govornika Lizije.24 Atena i neki drugi gradovi pobirali su porez na robovlasni­
čku privredu (andrapodion), je r su robovlasnici iskorištavanjem robova dobro
zarađivali. Sačuvalo se mnogo podataka o takvim zaradama.
Mnogo toga doznajemo iz natpisa. Natpisi govore o novcu uloženu u
gradnju atenskih hramova (Erehtejona, Tezejona), o broju upotrijebljenih
stručnih radnika, robova i slobodnih, o njihovoj plaći, o unajmljivanju robova
stručnjaka (robovlasnici su ih unajmljivali državi). Natpisa takva sadržaja
našlo se i u Eleuzini i u Delfima.25
Privatni robovi, državni robovi, hramski robovi i oslobođenici poznate su
kategorije u grčkom polisu. Robovi u vlasništvu i službi pojedinca obavljali
su razne poslove — obrađivali zemlju, čuvali stoku, radili kao obrtnici, kao
kućna posluga i drukčije.26 B olje su prolazili sposobni obrtnici i školovani
ljudi. O državnim robovima ima nešto više podataka u atenskim izvorima,
iz atenske društvene sredine. Državni su robovi (demôsioi, lat. servi publici)
bili putari, graditelji, gradski redari, pisari, financijski službenici i kontrolori
mjera na tržnici. Život im je bio podnošljiviji nego robovima u privatnog vla­
snika. Im a podataka o državnim robovima u Eleuzini, Miletu, Epidamnu i u
nekim drugim gradovima. Hramski robovi (hierodûloi) i ropkinje (hierodûlai)
imali su posebne uvjete. Pored obavljanja redovnih~pošIova oko čišćenja i
čuvanja hrama obavljali su razne dužnosti — svaki svoje — u hramskoj eko­
nomiji.27 '
Rob je mogao dobiti slobodu. Oslobađanje od ropstva (apeleuthérosis,
lat. emancipatio, manumissio) moglo se postići otkupom. Rodbina, prijatelji],
l" d m g i davali su još od Homerova doba otkupninu da oslobode od ropstva j
svoga čovjeka ili ženu. Država i pojedinci davali su robovima slobodu iz raznih
pobuda: kao nagradu za zasluge, iz posebne naklonosti ili iz vjerskih pobuda
u osobitim prigodama (o praznicima). Rob se mogao sâm otkupiti ušteđevi­
nom koju je stekao radeći preko maksimuma traženog od gospodara. Oslo-
bođenik (apeleuteros, lat. libertus) imao je poseban društveni položaj. 0
oslobađanju robova govore mnogi natpisi u Ateni, Delfima i drugdje, u većini
iz petoga i četvrtog stoljeća pr. n. e.
Prema Aristotelu rob je émpsychon organon, oruđe koje ima dušu; robo­
vlasništvo nešto prirodno; barbari su rođeni za robovanje, Grci za slobodu.28

.2» Thuc. V II, 72. sa.

< 22'Thuc. V II, 27. U Oksirinškom papirusu ( Hellenikà Oxyrhynchia) spominje se da su Tebanci
nakon pada Dekeleje jeftino kupovali robove.
23 Demosth., Protiv Afoba, I, 9.
24 Lysias, X II, 19, o ergasterionu sa 120 robova zanatlija (cheirùtechnai).
25 Inscriptiones Graecae, passim.
2« O robovima na seoskim imanjima citira se primjer s Korkire, Thuc. III, 73. Platon, Država,
IX, 6. spominje »bogatog privatnog čovjeka . . . jednoga od onih koji imaju po pedeset ili više robova«.
O?-Strab. V II, 378. i X II, 559. o hijerodulama u Korintu.
38 Arist., Pol., I, 1—2. i Ethica ad Nicomachum, 1161.

167
X III, 3

Takva su shvaćanja prevladavala. Javljali su se, doduše rijetko, u Grka i na- i

predniji ljudi koji su o tome drukčije mislili.29
»Kolikogod se duboko pogleda u najstarije doba naroda, nađe se uvijek
u elementima njihove konstitucije neka form a robovanja«, piše H. Vallon,
koji je u golemom djelu L'H istoire de Vesclavage dans l'antiquité aris. 1847)
sabrao svu. izvornu literarnu građu iz antičkih tekstova o robovlasništvu. Ro­
bovlasništvo je naj karakterističnija društvena osobitost u antičkih naroda.
Robovlasništvo se razvijalo; rastao je broj robova; udio robovske radne snage i
sve je više sudjelovao u proizvodnji. Različit je bio taj udio kod raznih naro­
da, i različit u razno vrijeme. Razvitak grčkog polisa tekao je usporedo s
razvitkom robovlasništva. » Sitno seljačko gazdinstvo i nezavisno zanatstvo . . .
bili su i ekonomska osnovica klasičnih zajednica u njihovo najbolje doba,
kada se prim itivna istočnjačka svojina bita raspala, a sistem ropstva još nije
bio ovladao proizvodnjom «, piše Karl Marx ( Kapital, knj. I, Gl. II, bilj. 24).
Neovisno o pitanju koliko je robovska radna snaga sudjelovala u antičkoj
privredi (Engels je ukazivao na veliki robovski udio), antičko je društvo bilo A
robovlasničko, obzirom na permanentno postojanje ropstva u klasičnih naroda,
obzirom na sociološka shvaćanja njihovih ideologa, obzirom na njihovu histo­
rijski dokumentiranu životnu praksu.30

BIBLIOGRAFIJA
OPĆE

Busolt-Swoboda, Griechische Staatskunde, t. Iï. Tu su podaci o konstitu-

cionalnim osobitostima grčkih gradova-država u V i IV stoljeću, o društveno-poli-
tičkim prilikama, o odnosima između gradova (p. 1280. sq.), o Drugom atenskom
savezu (p. 1360. sq), o Arkadikonu i drugim peloponeskim grupacijama (p. 1395.
sq), o beotskoj federaciji (p. 1415. sq). Vrlo pregledno kod Glotza, La cité antique,
Paris 1928.
O ratovima i znamenitim bitkama: Kromayer-Veith, o. c. Tu su podaci i o
Bpaminondinu »kosom klinu«, opisanom i kod Kornelija Nepota, Epam.
O grčkim gradovima na Siciliji i na Jadranu bibl. kao za Gl. V, 2 (Koloni­
zacija). O Dioniziju Starijem: Niese, Pauly-Wissowa, R. E., s. v. Dionysios.

o R O BO VIM A

H. Vallon, L’Histoire de l’esclavage dans l’antiquité, Paris 1847. Tu je naj­

iscrpnije iznesena materija iz antičke literature;
Eduard Meyer, »Die Sklaverei im Altertum«, Kleine Schriften, Halle 1910 (pre­
ma prvom izdanju djela iz godine 1895); cf. E. Meyer, Forschungen zur alten
Geschichte, Bd II, Halle 1899;

; 29 Napredniji su bili Hipija, Alkiđamant, Antifont, neki sofisti i stoički filozofi. Vidi Đuridev
predgovor prijevodu Aristotelove Politike (kao u Gl. V I, bilj. 16).
30 J. A. Lencman, čini se, ne zadovoljava se ovdje citiranom Marxovom tvrdnjom. On piše:
» Problem široko historijskog značenja robovlasništva u antičkoj Grčkoj prvi je u marksističkoj litera­
turi postavio Engels. Iz pera njegova velikog prijatelja« (misli na Marxa) » potječe definicija niza bitnih
osobitosti robovlasništva. Ipak Marx nije sebi postavio poseban zadatak da istraži povijesno značenje
antičkog i pogotovu ne grčkog robovlasništva. Dvije njegove napomene omogućuju da se pretpostavi da
je on bio sklon da prilično kasno datira veliku proširenost robovlasništva. Marx je držao: I ) da su
sitna seljačka privreda (gazdinstvo) i nezavisni obrt tako dugo bili ekonomska podloga klasičnog dru­
štva ti doba njegova cvjetanja dok robovlasništvu nije uspjelo ovladati proizvodnjom u više ili manie
značajnoj mjeri (v. K. Marx, Das Kapital, Bd. I ) ; 2) da se unutrašnja povijest Rima do Augusta može ft
svesti na borbu između malog i velikog zemljoposjednika s modifikacijama koie su bile uvjetovane po­
stojanjem ropstva (v. Marxovo pismo Engelsu od 8. 3. 1855?)«, Lencman, Die Sklaverei im mykentschen
und homerischen Griechenland, Wiesbaden 1966, pag. 38. Lencman za marksistički stav o robovlasništvu
citira Engelsa, Anti-Dühring i Porijeklo porodice privatnog vlasništva i države te jednu Lenjinovu izjavu
(Sočinentja, knj. 29, s. 436). Lencmanova če knjiga prije ili kasnije biti prevedena na naš jezik pa
:• će se naši čitaoci moći direktno koristiti bogatun materijalom koji se u njoj nalazi, žao nam je što još
i nismo uspjeli dobiti rusko originalno izdanje.

168
 X III, 3

W. L,..Westermann, The Slave System of Greek and Roman antiquity, Phila­

delphia 1955; cf. Westermannov članak »Sklaverei« u Pauly-Wissowa R. E., Suppl.
Bd. VI (1935), 894. sq.;
J. A. Lencman, Die Sklaverei im 'mykenischen und homerischen Griechen­
land, Wiesbaden 1966 (prijevod s ruskog). U uvodnom dijelu knjige, str. 1—63,
pisac je naveo svu stariju literaturu, počevši s traktatom filozofa D. Humea iz
1752. do svoga vremena. Lencmanova knjiga prva je iz serije rasprava o antičkom
robovlasništvu, koju je planirala Sekcija za povijest antike Povijesnog instituta
Akademije nauka SSSR. U uvodnom dijelu, na citiranim stranama, Lencman je
iznio problematiku antičkog grčkog robovlasništva s posebnim osvrtom na diver­
gencije između buržoaskih ispitivača na čelu s Eduardom Meyerom i Wester-
mannom s jedne strane i marksističkih s druge.

»// Cavaspina«, kako ga Talijani zovu, brončana

helenistička figura »arcaicizzante« (vis. 73 cm, Roma,
Palazzo dei Conservatori)
Crtež

169
 XIV

KLASIČNI GRČKI SPOMENICI

1. KNJIŽEVNOST

DRAMA

Tragedija. Starogrčka drama, kazališna radnja (gr. drdo »ra d im «;, na­
stala je od narodnih igara koje su se priređivale u čast Dioniza-Bakha, genija
vegetacije, boga vina. Prvi počeci toga leže u dubokoj prošlosti koju ni kla­
sični Grci nisu dovoljno poznavali. U čast Dioniza pjevala se i plesala od dav­
nine pomamna korska pjesma ditiramb (dithyram bos). Plesači, koreuti, pred­
stavljali su se kao satiri — odijevali se u jarčevu kožu — i dobili ime tragoi
(gr. trdgos »jarac«). Njihova se pjesma nazvala tragedijom (tragodla »jarčeva
pjesm a«). K orifej (koryphaîos), vođa kora, počeo je recitirati stihove o Dio-
nizu i o drugim bogovima i herojima. Ostali su ga koreuti pratili plesom i
upotpunjavali refrenom. Razvio se dijalog između korifeja i kora. Ditiramb
kao početna forma tragedije razvio se, prema predanju, u dorskim grado­
vima Korintu i Megari. Arion iz Korinta (oko 600. pr. n. e.) prvi je, kažu,
naučio kor da pleše u krugu oko Dionizova žrtvenika i pjeva prigodnu diti-
rampsku odu. Klasičnu formu dobila je tragedija u Ateni. Tu je u šestom
stoljeću, u doba Pizistrata, atički pjesnik Tespis pretvorio ditiramb u dramu
i uveo prvog glumca, koji je mijenjajući odjeću i maske glumio više uloga
i bio praćen korom. Ozbiljna tragedija odvojila se od primitivne satirske
drame. U šestom stoljeću i početkom petog ističe se atenski tragediograf
Frinih (Phrynichos). Kao autori satirskih drama istakli su se u to doba Pra-
tina iz Flijunta, njegov -sin Aristija i Atenjanin Heril (Choirilos).
Atena je u petom stoljeću dala tri genijalna dramska pjesnika: Eshila,
Sofokla i Euripida koji su svojim tragedijama postigli svjetsku slavu. Tra­
gedije i satirske igre ovih i drugih pjesnika prikazivale su se u Ateni prigo­
dom praznika u čast boga Dioniza, tj. prigodom Velikih Dionizija (u ožujku—
travnju) i Leneja (u veljači). Nešto se izvodilo u atičkim selima prigodom
Seoskih Dionizija (u prosincu). Od šestoga stoljeća priređivala su se u Ateni
natjecanja s nagradom za najbolju dramu. U petom stoljeću ušlo je u običaj

170
 XIV, 1

u Ateni nagrađivati najbolju tetralogiju (četiri drame) tj. tri tragedije (trilo ­
gija) i jednu satirsku igru od istoga pisca. Posebna se nagrada davala najbo­
ljem koregu koji je uzdržavao i pripremao kor, posebna najboljem protago­
nisti — prvom glumcu. U Ateni su se drame prikazivale najprije u improvizi­
ranom, a od 330. u kamenom kazalištu, kojega su se ostaci na jugoistočnom
podnožju Akropole sačuvali do danas (o teatru kao građevini v. Gl. X IV , 2).
E s h i 1 (Aischÿlos, oko 525— 456), iz Eleuzine, mnogo je pridonio usavr­
šavanju atičke tragedije. Uveo je drugog glumca. Napisao je približno osam­
deset drama. Od toga se sačuvalo sedam tragedija: »Hiketide«, »Perzijanci«,
»Sedmorica protiv Tebe«, »Okovani Prom etej«, »Agamemnon«, »H oefore« i
»Eumenide«. Tri posljednje čine trilogiju »Orestiju«. Eshilova je tragedija
dramatizirana narodna legenda u kojoj nalazimo duboku misaonost, snažan
zaplet, zanimljivost i arhajsku ljepotu. Eshilovi su motivi: zavist bogova, moć
sudbine, neopoziva kazna za zločin, prenošenje prokletstva od oca na sina,
jaka volja naprednog pojedinca u sukobu sa stihijom. Veličanstven je Eshi-
lov Prometej, »svetac i mučenik u filozofskom kalendaru« (Marx).
S o f o k l o ( Sophokles, oko 496— 405), iz Kolona kod Atene, uveo je u
tragediju trećeg glumca, pojačao dijalog i doveo ovu umjetnost do savršen­
stva. Napisao je približno 123 drame. Sačuvalo se sedam tragedija: »Ajant«,
»Antigona«, »Elektra«, »Trahinjanke«, »K ralj Edip«, »Filoktet«, »Edip na K o ­
lonu« d fragmenti satirske drame »Ichneutai«. Sofoklo je najbolji grčki tra-
gik (»poeta divinus«, Cicero). »Kralj Edip« i »Antigona« ubrajaju se u najzna­
menitija djela svjetske literature. Moć sudbine, tragične posljedice rodoskvr-
nuća i drugi elementi u »Kralju Edipu«, snažan moralni problem »pisanih i
nepisanih zakona« u Antigoni i cjelokupna Sofoklova tematika govore o dubo­
koj misaonosti atičke drame. Krasne su Sofoklove korske pjesme po sadr­
žaju i formi:

»M nogo je divnoga, divnije pak

ništa od čovjeka n ije.«
(Ant., 332— 333)

E u r i p i d ( Euripides, oko 480— 406), Salaminjanin, napisao je približno

92 drame. Sačuvalo ih se devetnaest — osamnaest tragedija i jedna satirska
igra. Važnije su njegove tragedije: »Ifigenija u Tauridi«, »Ifigenija u Aulidi«,
»Alkestida«, »Medeja« i »H ipolit«. Njegovi su junaci realniji i uvjerljiviji nego
Eshilovi i Sofoklovi. Njegovi su motivi raznovrsni, npr. borba moralnog s ne­
moralnim, ljubav u raznim aspektima — grešna ljubav (Fedra), ljubomora
(M edeja), plemenita ljubav (Alkestida). Euripid je napredan. Spominje rav­
nopravnost robova i slobodnih. U religiji je skeptik.
Osim Eshila, Sofokla i Euripida istakli su se i drugi tragici u Ateni i drug­
dje kod Grka. Među mnogobrojnim natjecateljima i pobjednicima u pisanju
drama spominju se sinovi i unuci Eshilovi i Sofoklovi, sinovi Euripidovi, Ate-
njanin Agaton, pa i Dionizije, sirakuški tiranin.
Da se ne prekine s čistom dionizijskom tradicijom, sastavljale su se i
prikazivale posebno satirske igre koje su bile bliže onome od čega se drama
razvila. Tom literarnom rodu pripadaju npr. Sofoklovi »Ichneutai« i Euripidov
»Kiklop«.

171
X IV , 1

Komedija. Od davnine su lakrdijaši u raznim grčkim krajevima zabav­

ljali narod šaljivim nastupima pjevajući šaljive pjesme i pričajući šaljive
stvari uz šaljive pokrete. Oko 570. pjesnik S u z a r i o n u Megari dao je tome
neku književnu formu. U tom smjeru dalje je pošao pjesnik E p i h a r m o
iz Kosa koji je u petom stoljeću napisao u Sirakuzi mnogo šaljivih kazališnih
komada. Od toga se sačuvalo nekoliko fragmenata. Epiharmov takmac bio je
F o r m o s , Sirakužanin S o f r o n i sin mu K s e n a r h pisali su mirne
(m im os), šaljive komade u prozi koji se nisu prikazivali.
U Atici, u Sikionu, na Rodu, Delu i u nekim drugim mjestima priređivao
se u čast Dionizovu komos — ophod, maskerada uz vino, pjesmu i galamu.
Sudionici su pjevali komediju (kom oid ia), ophodim pjesmu (kômos »ophod«,
odé »pjesma«). Iz toga se s vremenom razvila klasična komedija, književni
kazališni rod koji su atički pjesnici usavršili.
U petom stoljeću cvjetala je u Ateni »stara komedija« koja je po formi
bila blizu tragediji. Po sadržaju stara je komedija osobna i politička satira.
Njom su se ismijavali pojedinci, ustanove, čitav narod; napadale razne dru­
štvene pojave, nove ideje; vršila politička propaganda itd. Najstariji su po­
znati atički komediografi H i o n i d i M a g n e s , K r a t i n o s , K r a t e s,
F e r e k r a t e s, E u p o l i s , svi iz petoga stoljeća. Djela su im poznata samo
u fragmentima. Drži se da je Kratmos dao staroj atičkoj (komediji klasičan
oblik i politički sadržaj.
Glavni je predstavnik stare atičke komedije A r i s t o f a n (oko 445—
oko 385), Atenjanin. Napisao je četrdeset i četiri komedije (četiri mu neki
osporavaju), a sačuvalo se jedanaest: »Aharnjani«, »V itezovi«, »Oblaci«, »Ose«,
»M ir«, »Ptice«, »Lisistrata«, »Thesmoforiazuse«, »Žabe«, »Eklesiazuse« i »Plu-
tos«. Aristofan je pisao svoje komedije većinom u doba peloponeskog rata.
U njima se zalagao za m ir (»M ir«, »Aharnjani«, »Lisistrata«), napadao Sokra-
tovu filozofiju (»O blaoi«), ismijavao žene (»Eklesiazuse«, tj. »Žene u narodnoj
skupštini«), parodirao tragediografa Euripida (»Thesm oforiazuse«), žigosao
atenske srebroljupce (»P lu to s «), ilustrirao mnoge momente iz atenskog dru­
štvenog života svoga doba.
Politička satira bila je u staroj atičkoj komediji vrlo smjela. Kad je
krajem petog i početkom četvrtog stoljeća atenska demokracija bila u krizi,
komediografima je zakonskim propisima ograničeno političko djelovanje na
sceni. Sa tim u svezi javila se i razvila srednja atička komedija koja je uglav­
nom bila apolitična. » T u rp iter obticuit sublato iure nocendi«. (Hör., De arte
poetica, 284). Važniji pjesnici srednje komedije bili su: po nekim komadima
sam Aristofan, pa A n t i f a n, A 1 e k s i s, A l e k s a n d r i d , E ub u 1 i E p i-
k r a t. Oni su karikirali suvremene običaje, izmišljali nove komične figure —
personificirane pojmove ( Siromaštvo, Bogatstvo i si.). Srednja komedija nije
imala kora. Cvjetala je u četvrtom stoljeću.
Od druge polovice četvrtog stoljeća i u doba helenizma cvjetala je nova
atička komedija koja se razvila iz srednje. Nova komedija je komedija karak­
tera. M e n a n d a r, F i l e m o n , D i f i l , A p o l o d o r i drugi pisci komedija
ove vrsti duhovito su prikazivali slabosti zajedničke ljudima svih vremena.
Nastrana ljubav, mržnja, zavist, hvalisavost, škrtost i mnogo toga ljudskoga,
što nije bilo tuđe ni starijoj drami, našlo je u novoj komediji svoj pravi izraz.
N ije se potpuno sačuvala ni jedna grčka komedija ove vrsti. Iz sačuvanih
citata i iz rimskih imitacija vidi se da su mnogi originali imali visoku umjet­
ničku vrijednost.

172
 XIV, 1

M e n a n d a r ( (Ménandros, 340— 292), Atenj anin, glavni predstavnik nove

atičke komedije, sastavio je više od stotine komedija. Nijedna nije potpuno
sačuvana. Imamo nekoliko Menandrovih fragmenata koji čine zbirku njegovih
izreka.1
Menandar je dobro poznat po djelima njegovih rimskih imitatora Plauta
i Terenci ja koji su utjecali na Molièrea i na druge komediografe novog doba.
škrtac, hvalisavac, parazit i drugi tipovi, ljubavne spletke i razni šaljivi nespo­
razumi nasmijavali su kazališnu publiku u Menandrovo, Plautovo, Molièreovo
i Držićevo vrijeme. Sve je to duhovito i danas jer je ljudsko.
Starogrčka drama nije nam sasvim poznata. Zabilježena su imena mnogih
autora i mnogih djela. Poznati su nam po imenu mnogi glumci, svirači, kom­
pozitori i drugi koji su se u svoje vrijem e proslavili pred grčkom publikom.

FILOZOFIJA

Eleati. K s e n o f a n (oko 565 — oko 473), pjesnik i filozof iz Kolofona,

osnovao je filozofsku školu u Eleji. O njegovim shvaćanjima i o njegovu učenju
govore citati, fragmenti, sačuvani iz njegovih spisa; iz njegova spjeva »O pri­
rod i« (P e rl phÿseos). Ksenofan ismijava antropomorfizam u grčkoj religiji i
uopće davanje bogovima ljudskih osobina. »L ju d i misle da se bogovi rađaju,
da imaju odijelo, glas, tjelesni oblik kao i o n i«; »E tiopljani kažu da su im bo­
govi tuponosi i crni, a Tračani da su plavooki i riđokosi«; » Kada bi volovi, konji
i lavovi imali ruke i rukama m ogli crtati likove (erga) prave kako ljudi, konji
bi slikali i klesali bogove nalik na konje, volovi nalik na volove dajući im oso­
bitosti kakve oni im aju«.1 2
P a r m e n i d , aristokrata iz E lejé (kraj V I i V st.), autor je filozofskog
alegorijskog spjeva »O prirodi«. Potcjenjuje osjetne apercepcije, a cijeni um­
nu intuiciju. Raspravlja o problemu »b iti« i »ne biti«.
Z e n o n iz Eleje, učenik Parmenidov (V st.), poznat je po svojim du­
hovitim teoretiziranjima o suprotnostima u vremenu, prostoru i kretanju
(»A p o rije «).
M e 1i s o sa Sama, Parmenidov učenik (V st.), nastavlja učiteljeva istra­
živanja.
Ostali predsokratovci. Epiharmo, Empedoklo, Anaksagora, Leukip i De­
mokrit djeluju uz spomenute prije Sokrata.
E p i h a r m o s Kosa (V I st.), komediograf, ostavio je nekoliko filozof­
skih stihova u Heraklitovu i Ksenofanovu duhu.
E m p e d o k l o iz Agrigenta (V st.), prirodoznanac, liječnik, pjesnik,
filozof, učio je i pisao u duhu miletskih filozofa.
1 »Kaže Epiharmo da su bogovi: vjetrovi, voda, zemlja, sunce, vatra, zvijezde. A ja sam mislio
1da su bogovi, i to dobri, srebro i zlato. Njih treba kod kuće obožavati i moliti za pomoć. Zar ne?
Imat ćeš svega, zemlje, kuća, robova, srebrnarije, prijatelja, svjedoka, sudaca« (Menandar, fragment iz
Jnepoznate komedije).
»S boljim se konjem bolje postupa, dobar se pas više cijeni od lošeg, rasni se pijetao drukčije
uzgaja . . . Ali dobrom, plemenitom čovjeku, iz dobre kuće, nema danas priznanja. Bolje od svih pro­
lazi laskavac, pa zbir te zlobnik. Bolje se roditi magarac nego gledati kako oni martje vrijedni bolje
žive« (Menandar, fragment).
2 àXX’ et X£ÏP<*Ç £xov ß6e<; (forcoiT*) XéovrEÇ ^ ypàijm xctpeoai xal Mpya teXeïv finep &v8peç, ÎTmoi
pév (Ttirnoiai ß6ec 8é te ßouolv ôpotaç xal (xe) J>eć5v I8ža<; ëypacpov xal o6S(xaT* èirolouv roiaQÔ' olôv rcep
xaùrol Ôéjxaç elxov (ïxaoTot)» Xenophanes fr. IS (D iels); cf. fr. 14. i 16 (ib-)»

173
XIV, 1

A n a k s a g o r a iz Klazomene (V st., Periklov savjetnik) tvrdio je da

nema nastanka ni nestanka; da se sve sastoji od sitnih sjemenki koje ako se
različito spajaju i razdvajaju dobiva različita kvaliteta stvari. Atenjani su ga
progonili zbog ateizma.
I L e u k i i p i D e m o k r i t . Leukip i njegov učenik Demokrit napredni
su filozofi materijaliste koji su prvi tvrdili .postojanj^atom ä. Leükip~ (V st.)
spoznat je iz djela svog ucenikXDerhbkrita.
Demokrit iz Abdere_(oko 460— oko 360) napisao je mnogo djela iz
fbodručja etike;~eštetike, fizike, matematike, muzike i filologije. Nešto je od
toga poznato iz druge ruke (citati; fragmenti). Demokrit je učio da se sve
sastoji od atoma i praznine, da su atomi vječni i neprom jenljivi, određena
oblika i veličine; da njihov poredak i svojstva određuju strukturu sastavljenih
tijela; da je atom materija koja se kreće, da kvantiteta utječe na kvalitetu;
da život nisuTstvorili bogovi, nego mehaničke sile prirode; da u svemu postoji
uzročnost i nužnost, a ne slučajnost; da je kozmos beskonačan; da su nebe­
ska tijela nastala mehanički; da je vjerovanje u bogove nastalo kod primiti-
vaca zbog straha od prirodnih sila. Te i druge tvrdnje svjedoče da je Demo­
krit genijalan mislilac koji je bez pomagala kojima danas raspolažemo intu­
itivno došao do velikih otkrića. Demokritovo je učenje »n ajzreliji i najdosljed­
niji materijalizam u grčkoj filozofiji, suprotnost starogrčkom idealizmu«.3
Sofisti. Stari su Grci nazivali -sofistima (gr. sophis tés, sophôs »mudrac«)
najstarije svoje filozofe, zatim sve učene ljude uopće. Od petoga stoljeća so­
fistima su se nazivali učeni ljudi koji su sa svih strana dolazili u Atenu, tu
izlagali svoje učenje i za plaću poučavali mladež u kozmogoniji, etici, retorici,
gramatici, mitologiji, poetici, povijesti, politici; upućivali »kako treba misliti,
govoriti i djelovati«, objašnjavali što je to »areté«, vrlina. Stariji sofisti kao
Protagora, Gorgija i drugi bili su demokrate a zaslužni su za napredak filolo­
gije, govorništva i filozofije. Mlađi sofisti (više njih u IV st.) bili su u većini
zaostali za starijima. Zastupali su interese oligarha. Oni su. vještinu diskuti-
ranja, eristiku koju su stariji sofisti njegovali, izobličili u neozbiljno nadmu­
drivanje, u zabavljanje publike efektnim paradoksima, dvosmislicama, »sofiz­
mima«.
P r o t a g o r a iz Abdere (oko 481 — oko 410) u više mahova boravio je
i poučavao u Ateni gdje je bio optuživan kao ateist. N jegova je izreka »Čovjek
je mjerilo stvari«.
G o r g i j a iz Leontina (484 — oko 384) veliki je skeptik (»N em a ničega;
ako ima, mi to ne znamo; ako znamo, ne znamo to objasniti«).
H i p i j a iz Ëlide (V st.) daje prednost onome što postoji »po prirodi«
(physei) pred onim što su ljudi ozakonili (thései).
„ Osim Hipije više se sofista bavilo problemom ljudskih zakona koji nisu
u^ skladu s ljudskom prirodom. L i k o f r o n je prigovarao ozakonjenim kla­
snim privilegijima aristokrata. A l k i d a m o s, učenik Gorgijin, pisao je protiv
robovlasništva. Poznati su i drugi: K a 1ik l o (individualist i anarhist), Pr o-
d i k (autor alegorijske priče »Heraklo na raskršću«, o udobnu putu grijeha i
tsnovitu putu kreposti).
_________
- 3 Demokritove su izreke: »Teško je naći dobro, a zlo samo dolazi«; »Sreća i nesreća nalaze se u
njina samima«; »Tko očekuje da mu se uzvrati dobročinstvo, ne zaslužuje ime dobročinitelja«; »živjeti
u zloći, neznanju, nepoštenju i nečistoći nije loš život, nego trajno umiranje«; »N e može se lijepim
govorom izbrisati zlo djelo, ni dobro djelo uništiti klevetom«.

174
 XIV, 1

Sokrat, Platon i Aristotel

S o k r a t (Sokrates, 469— 399), Atenjanin, sin kipara Sofroniska i babice

Fanarete, muž »zle« Ksantipe, najpopularniji je filozof staroga vijeka. Kao
siromašan građanin, neobične vanjštine, učen, duhovit, propagirao je svoje
filozofske nazore raspravljajući sa svakim na ulici, u gimnaziju, na gozbama,
posvuda. Godine 399. osuđen je od demokratske helijeje na smrt »što nije
priznavao državne bogove, uvodio nova božanstva i kvario mladež«. Nakon
osude ispio je otrov u zatvoru. N ije ništa napisao. Njegovo učenje poznato nam
je iz Platonovih spisa, iz Ksenofontovih »Uspomena na Sokrata«, zatim preko
Aristotela i drugih. Različito se objašnjavaju Sokratovi neprijateljski istupi
protiv sofista, Sokratovo isticanje delfijske devize »Poznaj samoga sebe« i
njegovo »Znam da ništa ne znam«. Različito se piše o pitanju: zašto je Sokrat
bio osuđen na smrt? Nije dovoljno uvjerljivo prikazivati Sokrata kao ekskluzi­
vnog protivnika demokratskog poretka (v. u specijalnoj literaturi). Deviza
»Poznaj samoga sebe« (Gnôthi santon) koju je Sokrat isticao, a koja je bila na­
pisana na Apolonovu hramu u Delfima, spominje se i kao Talesova (po Anti-
stenu, kod Dielsa). Platon je u svojim dijalozima prikazao Sokrata kao
izvanredno vješta metodičara. Glasoviti su Sokratovi metodski postupci ironija
i majeutika. Sokrat praveći se nevješt (eironeia »pretvaranje«) traži pouku od
uobraženog protivnika, sistematskim pitanjima dovodi protivnika u škripac,
izobličuje njegovo neznanje. Sokrat postupkom primalje (mala »babica, pri­
malja«; maieutike »primaljino u m ijeće«) strpljivo pomaže (u diskusiji) da se
dođe do istine. Sve to u Platonovoj interpretaciji.
U burnim vremenima krajem petog i u četvrtom stoljeću pr. n. e. grčka se
filozofija osobito razvila. Njezini su nosioci bili sofisti, pitagorejci, sokratovci
— na prvom mjestu Platon i Aristotel. Sokratovci su osnovali posebne filozof­
ske škole (zastupali razne pravce): megarsku, elidsko-eretrijsku, kiničku i
kirensku.
P l a t o n . Aristokles, nazvan Platonom (Plâton, 428— 347), atenski ari­
stokrata, Sokratov učenik, glavni je predstavnik grčke idealističke filozofije.
U mladosti se oduševljavao lirskom i dramskom poezijom. Od svoje dvadesete
godine, kada je postao Sokratov učenik, posvetio se isključivo filozofiji. Na­
kon Sokratove smrti (399) Platon je putovao po Egiptu, Kirenaici, Siciliji i
južnoj Ita liji gdje se upoznao s filozofskim učenjima raznih pravaca. Najviše
je bio sklon pitagorejcima. Oko 387. vratio se u Atenu gdje je predavao u svo­
joj školi (»osnovao školu«) koja je kasnije dobila ime Akademija ( Akadémeia,
Akađemia — po imenu gimnaziona, gimnastičkog vježbališta gdje je Platon
predavao).83-
Sačuvalo se mnogo Platonovih filozofskih spisa. Svi osim jednoga (A po­
logija Sokratova) napisani su u form i dijaloga.*4 Posebnu skupinu čine Plato­
nova pisma, definicije (h ôro i) i epigrami.

3a Akâdemos je atenski heroj. Njegovim se imenom nazivao spomenuti gimnazion.

4 Platonovi dijalozi: Krlton (razgovor Sokratov pred smrt u tamnici s prijateljem Kritonom;
»treba se pokoravati zakonima, makar bili nepravedni«) i drugi iz skupine od devet »malih sokratskih
dijaloga«; osam »velikih sokratskih dijaloga« — Protagôras (o vrlini; pobija se Protagorino učenje), Gor­
gias (protiv retora Gorgije i retorike kojom se brani nepravedna stvar), Symposion (o ljubavi — raspravlja
se na gozbi), Phaidon (o besmrtnosti duše, o metempsihozi) i drugi; još dvije skupine osobitih dijaloga.
U jednoj istaknuto mjesto ima dijalog Politeia — Država, u drugoj Nomoi — Zakoni. U dijalogu o državi
Platon je za idealnu državu u kojoj su građani podijeljeni u tri razreda: na filozofe koji upravljaju,
vojnike koji državu brane i demijurge-radnike koji je uzdržavaju. Ta utopijska Platonova država pred'
stavlja atensku idealizaciju egipatske kastinske države, piše Marx ( Kapital, I, Gl. 12). U dijalogu »Za­
koni« (ne sudjeluje Sokrat) raspravlja se o solidnom političkom sistemu, realnijem od onog u »Državi«.

175
X IV, 1

Osobitost je u Platonovoj filo zofiji objektivni idealizam, teorija o idejama

( eidos »slika, lik «), o onome što nazivamo pojmom, a što po Platonu objek­
tivno postoji. Do takvih shvaćanja Platon je došao pod utjecajem pitagorej-
ske, elejske i Sokratove filozofije. Unatoč prigovoru njegovu idealizmu (već
mu je Aristotel prigovarao) i njegovoj sklonosti prema aristokraciji, Platon je
općepriznat kao genijalan filozof. N jegovi su dijalozi savršena književna
djela, bogata povijesnom građom. U Platonovim citatima i osvrtima sačuvani
su nam podaci o učenju mnogih predsokratovskih filozofa.
A r i s t o t e l (Aristotéles, 384— 322) iz Stagire na Halkidici, Platonov
učenik, učitelj Aleksandra Velikog, osnovao je u atenskom Likeju (gimnazij
nazvan po imenu Apolona Likejskog) filozofsku školu koja se prozvala peripa-
tetičkom (gr. peripatos »šetalište«, peripatéo »šetam«; učitelj je predavao ho­
dajući). Napisao je mnogo djela. Poznati su nam naslovi mnogih njegovih
eksoteričnih — vanjskih traktata (E k soterik oi lôgoi), namijenjenih široj jav­
nosti i podaci o njegovim »Bilješkam a« (Hypomnémata). Od nekih imamo
fragmente. Potpuno ili dobrim dijelom sačuvali su se njegovi ezoterični trak­
tati (esoterikôs »unutrašnji«), namijenjeni užem krugu učenika i neki drugi
spisi. Neovisno o filozofskim i filološkim podjelama sačuvane Aristotelove spise
dijelimo na ove skupine: logički spisi ( Örganon), prirodoznanstveni spisi (na
prvom mjestu Physika), jedan spis s naslovom Metaphysikâ ( izvorniji naslov
»Prva filo zofija « — Prote philosophia), etički i politički spisi (na prvom m je­
stu P olitik â ), spisi o retorici i poetici (za povijest književnosti značajan je spis
»O poetici« — Peri poetikês) i dr.5
Na Rafaelovoj freski » Atenska škola« u Vatikanu Platon upire prstom
prema nebu, a Aristotel prema zemlji. Platon je idealist, Aristotel realist. Kao
osobitost Aristotelove filozofije spominje se na prvom mjestu odstupanje od
Platonova idealizma. »Od dvaju prijatelja« (Platona i istine) »treba dati pred­
nost istini«, rekao je navodno Aristotel, Platonov učenik.6 Aristotel je u spisu
Prva filozofija— Metafizika pobijao Platonovu nauku o idejama tvrdeći da
postoji ideja, ali ne — kao kod Platona — odvojena od stvari nego kao njezin
sastavni dio.7 »Svi ljudi po prirodi teže za znanjem«8 tako počinje Aristotelova
Metafizika. Aristotelova su djela plod svestranog znanja. Aristotel je »najuni-
verzalnija glava« među grčkim filozofim a, piše Engels. On je jedan od naju-
čenijih ljudi svih vremena. U svojim djelim a dao je sintezu svega što su Grci
do njegova doba napisali. Osnivač je logike (on je tako ne zove) i teorije knji­
ževnosti. Udario je temelj mnogim prirodnim naukama. Njegovi su se priro-
dopisni spisi stoljećima upotrebljavali kao udžbenici u školama. Njegova
Politikâ bogat je izvor podataka za proučavanje društveno-političkih sistema
starih Grka (o Atenskom ustavu v. Gl. I, 2. i V III, passim). Istina, nijeÿse ni
taj učeni čovjek oslobodio nekih nepravilnih shvaćanja svoga vremena (npr. o
robovlasništvu ili o odnosu Grka prema barbarima).
Drži se da bi sačuvana Aristotelova djela iznosila ukupno više od 20 000
štampanih stranica današnje osmine. N ije sve to Aristotelovo. U tradicional-

5 Strabon (X III, 1) i Plutarh (Sylla, 26) pričaju što se sve dešavalo s Aristotelovim rukopisima,
dok ih nije navodno Sula donio u Rim. Popis Aristotelovih djela ostavio je Diogen Laertije (knj. V )
navodeći 146 naslova. Hesihije iz Mileta (V i st. n. e.) nabraja 192 naslova (132 poznata od Diogena
Laertija). Sačuvan je i jedan arapski katalog iz X I I I st. izrađen prema jednom helenističkom.
• àp.<poïv övtoiv çlXoïv, öoiov 3TpoTtp.äv rjjv âXfiôeiav.
7 Ttrôç Sv al tSéai oùolat tûv 7rpaYpàT6iv oöaai X“ pU eïev; »ta kako bi ideje koje su sastojci stvari
bile izvan njih?« (Metaph., I, 9).
'IlàvTeç Sv&pamoi tou elSévai Apiyovrat cpùaei (Metaph., I, 1).

176
 X IV, 1

nom Aristotelovu književnom korpusu ima apokrifnih djela (npr. Mechanikâ,

Oikonomikâ i dr.), apokrifnih dijelova (npr., 7. knjiga Fizike ili 10. knjiga
Zoologije), nedosljednosti (kolebanja između idealizma i realizma). Aristote­
lov književni opus po opsegu, sadržaju i raznolikosti materijala svojevrsna je
enciklopedija u kojoj su našli dokumentaciju predstavnici različitih ideolo­
gija: arapski mislioci (u čijem su prijevodu sačuvani mnogi fragmenti Aristo­
telovih tekstova), srednjovjekovni skolastici s Tomom Akvinskim na čelu
(Dante naziva Aristotela svojim maestrom) i drugi. Aristotela visoko cijene
Marx, Engels d Lenjin.8a

RETORIKA

» Zaboravili sm o« (o Samljani) » što ste ono na početku govorili, zato ovo

posljednje nismo razum jeli« (Plut., Lacon, apophthegm.). Stari su Grci uvijek
imali dobrih govornika. Legendaran je Hom erov Nestor, kome su » tekle s je­
zika riječi slađe od meda« (II., 1,248. sq.). Nekada je retoričnost bila samo plod
prirodne nadarenosti. Oko petoga stoljeća téchne rhetoriké, govornička vje­
ština, predaje se u Školama. Prvi su poznati učitelji govomištva Koraks i Tizija
(Teisias) djelovali sredinom V st. u Sirakuzi. Sofisti su najčešće bili i retori. Ta­
kav je bio i Gorgija iz Leontina na Siciliji. On je 427. došao u Atenu kao izasla­
nik rodnog grada pa posjetio i razne druge gradove balkanskih Grka, gdje se
proslavio svečanim govorima (»P itijs k im « u Delfima, »Olim pijskim « u Olim-
p iji). Plaćali su mu za pouku u retorici. Sačuvalo se nekoliko fragmenata iz
njegovih filozofskih spisa i iz njegovih govora. Gorgijino je ime glasovito u
povijesti grčke književnosti. Koraks i Tizija davali su stručne recepte tužite­
ljima i optuženima. Gorgija je razvio retoriku kao književni rod, njegovao
književni -stil i pridonio usavršavanju grčke proze.
Veliki atenski državnici Ternistoklo i Periklo bili su blistavi govornici,
očito kao dobri učenici sofista i retora. Atena je dala deset slavnih govornika.
Tu su: Antifont, Andokid, Lizija, Izej (V st.), Izokrat (V —IV st.), zatim Demo-
sten (IV st.) sa suvremenicima Likurgom, Eshinom, Hiperiđom i Dinarhom.
I z o k r a t ( Isokrates, 436— 338), rodom iz jednoga sela u Atici, Gorgijin
učenik, osnivač je retorske škole u kojoj su se kao osnova retorike predavali
elementi onoga što nazivamo gramatikom i filologijom i postepeno sve što je
potrebno retoru kao književniku i kao govorniku u javnoj praksi. Iz njegove
su škole izašli mnogi političari. Proslavio se znamenitim govorima, naročito
Panegirikom (fiktivni govor na zboru — panégyris — u Olimpiji), kojim je
Grke poticao na slogu i na rat protiv barbara (Perzijanaca) pod vodstvom
Atenjana. Sačuvalo se nekoliko njegovih govora i književnih pisama.
Kada je nastupila za Grke opasnost od Filipa I I Makedonskoga (v. Gl.
X V ), afirmirali su se kao govornici i političari Demosten kao vođa antimake-
đonskog pokreta (Likurg je bio saveznik Demostenov) i makedonofili Eshin,
Hiperid i Dinarh. Eshin je bio snažan govornik. Mnogo je jada zadao Demo-
stenu.
D e m o s t e n (Demosthenes, 384— 322) iz atičkog sela Peanije, sin nekog
tvorničara oružja, učio je »što treba da uči sin iz dobre kuće« (Demosten,

83 Vidi Budimirov predgovor Gavelinom prijevodu Metafizike, Beograd 1960.

Y2 GRCI i RIMLJANI 177

XIV, 2

Govor o vijencu, 257). Vježbao se u govomištvu pa je kao dvadesetogodišnjak

nastupio u parnici protiv svojih skrbnika koji su mu nakon očeve smrti upro­
pastili imetak, zatim kao branitelj ili tužitelj raznih građana u privatnoprav­
nim ili političkim parnicama. Pošto se dugotrajnim i upornim vježbanjem
usavršio u retorici, stupio je u politički život svoga grada kao govornik u na­
rodnoj skupštini o unutrašnjim — naročito financijskim — i vanjskopolitičkim
pitanjima. Sačuvalo se mnogo autentičnih, neautentičnih, održanih ili samo na­
pisanih Demostenovih govora i drugih spisa. To su:
a) govori u atenskoj narodnoj skupštini protiv Filipa i o obrani atenskih
posjeda na sjeveru: tri govora »Protiv Filipa« ili »Filipike«, tri govora za grad
Olint — »Olintski« govori, govor »O m iru«, »O prilikama na Hersonezu« i dr.;
b) govori protiv makedonofila i drugih političkih protivnika, npr.: »O
kršenju poslaničkih dužnosti« (protiv Filokrata i Eshina što su se, navodno,
kao atenski poslanici dali potkupiti od Filipa), ili u obranu političkih prija­
telja, npr. »Za Ktezifonta — O vijencu«;
c) govori pred sudom protiv ili u prilog pojedinaca;
d) pisma (većinom neautentična).
Demos ten je bio veliki rodoljub koji je uložio sve svoje sposobnosti u
obranu domovine. Njegova krivnja nije što nije uspio (v. Gl. XV, 2 i 4). On
je u prvom redu govornik, najveći govornik starog vijeka.

2. ZANATSKI I UMJETNIČKI OBRT

ARHITEKTURA

Peto stoljeće. U početku petog stoljeća nastavljena je grčka graditeljska

aktivnost (dovršen je hram Afaje na Egini i Apolonov u Delfima, oba u dor-
skom stilu), dok perzijski ratovi nisu prouzrokovali da se radovi obustave.
Nakon tih ratova Atenjani su podigli lijep dorski tezaur u Delfima (dobro je
sačuvan). Oko 470. sagrađena su dva velika Zeusova hrama, jedan u Olimpiji
u k o ji je smješteno Fddijino znamenito djelo, kip Zeusov (v. dalje), drugi u
Akragasu, jedan od najvećih grčkih hramova (mnogo ostataka). Pestum i Se-
linunt dobili su oko 450. još po jedan veliki hram.
Druga polovica petog stoljeća zlatno je doba grčke arhitekture. Tada su
Atenjani na Akropoli sagradili Partenon, Erehtejon (Parthenon, Erechtheîon),
mali hram Nike i Propileje; pod Akropolom kod Agore Theselon (Hephaisteîon);
na rtu Sunionu hram Posejdonov, u Eleuzini osebujni Telestérion, u gradu
Ateni, podno Akropole d dalje od nje mnoge građevine, tako: Odeon (Oideîon)
— okruglu zgradu za muzička natjecanja. U Argu, Mile tu, na Siciliji i drugdje
podignuti su vrlo lijepi hramovi.
A t e n s k a A k r o p o l a . P a r t e n o n . Najznamenitiji atenski spome­
nik Periklova doba i jedan od najslavnijih spomenika svjetske arhitekture jest
Parthenon, hram Athéné Parthénos, građen 447— 438 (arhitekti: Iktin i Ka-
likrat). To je dorski peripteros am phipr6stylos (baza 69,50 X 30,86 m) sa po
osam stupova na užim, a po sedamnaest na dužim stranama (vis. stupa 10,43
m ). Cela se dijelila zidom u dva dijela, prednji s kipom Atene Partenos (Fi-

178
 XIV, 2

dijino djelo, v. dalje) i stražnji u kojemu se čuvala državna blagajna. Parte­

non, naj harmoničniji i najproporcionalniji grčki hram dors kog stila (s nekim
jonskim elementima), slavan je u prvom redu zbog umjetničkih radova, ko­
jim a ga je ukrasio Fidija i njegovi suradnici (friz, metope, figure u timpano-
nima; v. dalje).
E r e h t e j o n ( Erechtheîon), Erehtejev hram, vrlo je komplicirana gra­
đevina jonskoga stila na atenskoj Akropoli kojom je arhitekt Filoklo obuhva­
tio nekoliko starih svetišta (Erehtejevo, Pelopovo, Atenino, Posejdonovo). Gra­
đen je 421— 406. Jedan je dio toga hrama lodža s karijatidama. Dražestan
je mali hram božice Nike, jonski amphiprô stylos tetrastylos, podignut oko 420.
na istaknutom mjestu bočno od Propileja. Arhitekt je bio Kalikrat. Propi-
leji (tà propÿlaia), građeni 437— 432, sastojali su se od dva trijema i tri gale­
rije, sve na stupovima (kombinacija dorskoga i jonskog stila). Tu je arhitekt
Mnesikles riješio tehnički i umjetnički problem građevinskog kompleksa kroz
koji se pristupalo na Akropolu. Sve od penteličkog mramora.
»P rv o što vas frapira kod atenskih spomenika«, pisao je Chateaubriand,
»to je lijepa boja tih spom enika. . . Bistro nebo i sjajno sunce Grčke, samo
oni, prosiplju na parski i pentelički m ram or zlatnu boju (une teinte dorée)
poput one kod zrelog klasja ili jesenjeg lišća. Pravilnost, harmonija i jedno­
stavnost u proporcijam a pobuđuju, zatim, vaše divljenje.«9

četvrto stoljeće. U četvrtom stoljeću grčki su arhitekti počeli graditi u

korintskom stilu. Nisu napustili ni stare proslavljene stilove, dorski i jonski.
Ponegdje su na istoj građevini kombinirali stilove (toga ima i ranije; prim jer
Partenon). Gradili su se novi hramovi, ali osobita se pažnja posvetila profanoj
arhitekturi. Tada su izgrađena prva kamena kazališta. Okrugle, tholos građe­
vine bile su u modi.
Znamenitiji su hramovi Asklepieîon — Asklepijev hram — u Epidauru,
Zeusov u Stratosu (Akarnanija) i hram Atene Aleje u Tegeji, sva tri u dorskom
stilu; novi Artemision u Efezu, Atenin hram u Prijem, novi Didymelon kod
Mileta, sva tri u jonskom stilu.
Znamenit je spomenik toga doba Mauzolej (Mausöleion) u Halikarnasu,
veličanstvena grobnica koju je podigla sredinom četvrtoga stoljeća kraljica
Artemizija svome mužu Maiuzolu (Maussollos, Mausolos), jedno od »sedam
čuda«. Slavi se zbog svoje plas ticke dekoracije (v. dalje).
T h ö l o s . Starije monumentalne građevine okrugle osnove u klasičnih
Grka (o mikenskim tholos-grobnicama v. Gl. I I I, 2) jesu: tholos u Delfima na­
mijenjen vjerojatno muzičkim priredbama (neznatni ostaci) i spartanska
Skias, »šator« (Paus. II I, 12). Iz šestoga su stoljeća. U petom stoljeću Periklo
je sagradio okrugli atenski Odejon (Oidelon), o kojemu nas izvještavaju Vi tru-
vije (V, 9) i Plutarh (Per., 13). U četvrtom stoljeću podignuta su tri veličan­
stvena tholosa, jedan u Delfima, drugi u Epidauru, treći (Philippelon) u Olim-
piji. Spominju ih pisci. Od epidaurskog i delfijskog sačuvani su ostaci.
K a z a l i š t e (théatron). Prva su se stalna kamena kazališta počela
graditi u četvrtom stoljeću pr. n. e. I tada se kao i ranije iskorištavala padina
brežuljka, podesna da se u njoj usijeku sjedala. Jedno od starijih stalnih
grčkih kazališta sagrađeno je u Sirakuzi u doba tiranina Dionizija Starijeg.
Najljepše i najbolje sačuvano je kazalište u Epidauru na Peloponezu, dovršeno
9 Chateaubriand, Itinéraire de Paris à Jérusalem.

179
X IV , 2

oko 330. Približno je iz istog doba Dionizovo kazalište u Ateni podno Akro-
pole. To i druga klasična kazališta imala su tri glavna dijela: gledalište, pozor­
nicu i orkestru. Gledalište (théatron, koilon, lat. cavea), sastojalo se od ka­
menih klupa postavljenih ili uklesanih u padini brežuljka. Sjedala su bila
raspoređena uglavnom u polukružnim koncentričnim redovima (uglavnom, jer
se polukrug malo produživao u obliku potkove). Redovi sjedala u određenim
razmacima bili su presječeni stubištima (klim akes) koja su radijalno vodila
i dijelila gledalište na kuneiformne segmente (kerktdes, lat. cunei). Nekoliko
redova sjedala međusobno su se odvajala hodnicima ( diazomata, lat. praecin­
ctiones). Orkestra (orchéstra), parter podno gledališta, kao što ime kaže, slu­
žila je za ples (orchéom ai »plešem «) kora. Pozornica kod razvijenog građe­
nog kazališta imala je tri glavna dijela: centralnu kamenu 'kulisu, skené
(»šator«, tradicionalni naziv), u obliku pročelja -reprezentativne zgrade, bočno
po jednu kamenu građevinu, paraskénia, i pod za glumce, proskénion-logeîon.
Pojedina su kazališta imala svoje osobitosti. Kazalište u Epidauru imalo je
okruglu orkestru s Dionizovim žrtvenikom u sredini (imala su ga sva starija
kazališta) i pozornicu s više dijelova ( proskénion, hyposkénion, paraskénion,
skené).

SKU LPTU RA

Peto stoljeće. U petom se stoljeću grčko kiparstvo preko zrelog arhaizma

dovinulo do zlatne klasične umjetnosti. Među najistaknutije kipare tog doba
ubrajaju se: Pitagoras, Agorakritos, Kalamis, Kresilas, Strongilion, Likios,
Peonios, Naukides, Kalimahos. Posebno mjesto imaju Miron i Poliklet. Najveći
je među njima Fidija. Miron iz Eleutere izradio je mnoga djela. Najpozna­
tije nam je Diskobolos, bacač diska (imamo rimske kopije), najstariji poznati
uspjeli pokušaj da se odstupi od starih kiparskih konvencionalnosti ( fronta­
li tet) i dade figura u slobodnom pokretu.
P o l i k l e t (Polykleitos) »stariji« slavan je argivski kipar. Izradio je
Herin kip za hram u Argu od zlata i slonove kosti (hrizelefantinska tehnika),
zatim kipove atleta i drugih. Popularna mu je Amazonka. Glasovit je njegov
Doriforos (doryphoros, kopljonoša) koji se smatrao »kanonom«, prim jerom
propisne proporcionalnosti.
F i d i j a (Pheidias), sin Harmidov, Atenjanin, rođen početkom petoga
stoljeća najslavniji je grčki -kipar. Bio je Periklov glavni stručnjak kod
podizanja velebnih atenskih spomenika. Pauzanija, Plini je i drugi antički pisci
evidentirali su mnoštvo njegovih djela. Važnija su: hrizelefantinski kipovi, me­
đu njima Atena Partenos i Olimpijski Zeus; razne Atene — među njima bron­
čana Atena Lemnija, Atena Promahos i druge; kipovi drugih božanstava, bron­
čana Amazonka, Anadumenos (mladić ovija traku oko glave). Ništa se od toga
nije sačuvalo. Sačuvali su se fragmenti dekorativne plastike s Partenona,
ostaci velebnog djela Fidijina i njegovih suradnika. Ono što je najsavršenije
na Partenonu pripisuje se Fidiji. Fidijevskim nazivamo i neka djela istoga
stila s drugih hramova (npr. reljefe s hrama Nike, Karijatide na Erehtejonu),
neke stele i neke druge sačuvane spomenike. Fidija je zasjenio slavu svojih
vrlih suvremenika, atenskih i drugih grčkih kipara. Njegovim imenom nazi­
vamo sve najbolje što je dala grčka skulptura u petom stoljeću.

180
Atička funerarna stela V st.f Atena, Narodni muzej (mramor, vis. 1,49 m ). Natpis, ime pokojnice:
X IV , 2

Četvrto stoljeće. Grčkom skulpturom četvrtog stoljeća dominiraju

tri velika kipara: Skopas, Praksitel i Lizip. Suvremenici su im i mnogi drugi
veliki grčki kipari. Gotovo su sva njihova djela izgubljena. Po njihovu uzoru
izrađene su mnoge sačuvane rimske kopije. Najznamenitiji je od sačuvanih
originala Braksitelov Hermes, nađen u Olimpiji. Sačuvalo se prilično originala
kojima nije moguće utvrditi autora. To su u većini spomenici primijenjene
umjetnosti, plastički dekorativni dijelovi hramova i drugih monumentalnih
zgrada, a i nekoliko kipova, stela s reljefim a i drugo.
S k o p a s s Parosa kleše na pročeljima hramova, sudjeluje u dekoraciji
Mauzoleja u Halikamasu, lijeva kipove u bronci. Njegovim originalima drže
se neke glave s timpanona Atenina hrama u Tegeji na kojima je dokumentiran
»pathos«, izražen dubokim očnim dupljama i naglašenom gornjom usnom.
P r a k s i t e l (Praksitéles), atenski kipar, radi kao i drugi po narudžbi
za hramove i druge bogate naručioce. Mnogobrojna njegova djela poznata su
nam iz literature i iz rimskih kopija. Sačuvao se njegov original: Hermes s
djetetom Dionizom (otkopan u ruševinama Herina hrama u Olim piji).
Praksitel je prvi u svjetskom kiparstvu savršeno obradio žensko golo tijelo.
Njegova Afrodita u Knidu bila je poznata po svojim ženskim čarima. Divne
su, kažu, bile njegove figure i drugih božica, heroina i običnih ljepotica. On je
i muškim figurama davao mekoću i ljupkost.
L i z i p (Lyssipos) iz Sikiona bio je vrlo plodan i originalan. Izrađivao
je kipove bogova i znamenitih ljudi. Predočio je u kamenu mnoge personifici­
rane figure iz mita. Portretirao je Aleksandra Velikog i neke njegove vojvode.
Lizipov su prilog grčkom i svjetskom kiparstvu; usavršavanje tipa atlete, vrlo
smjele poze, realistička obrada kose i portretti. N jegov Apoxyômenos (atleta
koji čisti znoj i prašinu s tijela) ima posebne proporcije (suprotno Polikletovu
kanonu), eleganciju i osebujnost. Njegov Hermes »k oji obuva sandalu« i neki
drugi kipovi njegova stila (poznati po rimskim kopijama) imaju vrlo smjelu
ali prirodnu pozu. Lizip je »posljednji od velikih imena u grčkoj skulpturi«.10
10 Estetika. Ekscerpti iz Winckelmannove Povijesti umjetnosti (Ioannes Winckelmann, Die Ge­
schichte der Kunst des Altertums, Dresden 1764).
Iz uvoda. Povijest u m je tn o s ti... nije samo kronološki prikaz p r o m je n a ... Treba prikazati
sistem umjetnosti. . . raspravljati o samoj biti umjetnosti.
Poglavlje 3. O izražajnosti i proporcijama. Izražajnost (ekspresivnost) u terminologiji umjetnosti
jest imitacija aktivnog i pasivnog stania naše duše i našeg tijela, naših strasti i uzbuđenja: u užem
smislu ekspresivnost se svodi na izgled lica 1 igru fizionomije. Za Aristotela to je ethos (ethes), npr.
Zeusova lica (Fidiiino djelo u Olim piji), za koji je karakteristična smirenost. Govori se o đecentnoj
ekspresivnosti Apolona i nekih božica; o izraženoj tuzi; o specifičnom izrazu Satira i Fauna. Svoju
ekspresivnost imaju ljudske herojske figure: Nioba, Laokoon, Filoktet, Ajant; posebna je ekspresivnost
silnih strasti. Duboki je bol bez suza. O proporcijama. Pojedini diielovi ljudskog tijela mogu biti vrlo
lijepi. Ali za ljepotu cjeline potrebna je proporcija kao osnova. U strukturi ljudskoga tijela postoji
troje: trup, noge 1 ostalo. Dvije stvari, veli Platon, ne' mogu postojati bez treće. Mjerilo za veličinu
Hca jest dužina nosa. Za Grke pravilno lice ima tri dužine nosa. Stopa je uopće kod starih mjera za
dužinu. Stopom se mjeri veličina kipa. Po Vitruviju regularna je veličina kipa šest stopa. Kinâr Pita-
gora odredio Je visinu svoga Herakla po dužini standardne stope kojom je izmjeren olimpijski stadij
u Elidi (Aul Gelli, N. A.). Mjerilo je bila i glava (lice). Visina klasične Afrodite 10 glava, Junone 9,
Neptuna 8, Herakla 7. Nešto o kompoziciji. Grčki su umjetnici vodili računa p ek o n o m iz ir a n ju brojem
figura i pametno određivali njihove akcije. Sofoklo je u tragediji uveo pravilo :d a 's e na sceni ne po­
javljuju više od tri glumca odjednom (Arist., Poet., I V ). »N ec quarta loqui persona laboret« (Horat.,
De arte poetica, 192).
Poglavlje 4. O ljepoti dijelova ljudskog tijela. G l a v a . Grčki je profil karakterističan d o velikoj
ljepoti. Lijepo je čelo nisko, visoko je eksces (citira se Lukijan, Dijalozi hetera). Ćelo jc kratko u tom
smislu što mu gornji dio kriju kovrče kose: » Frons minima et auae radices capillorum retto flexerit«
(Petronius o Kirki). Da bi lice bilo ovalno, treba da kosa čini luk oko čela između sljepoočnica. Prim ­
jer: Keraklova kosa i Aleksandrova (anastolé tes komes). Oči. Veće su ljepše. Kod idealnih figura one
su udubljene. Time odskače čeona kost. Takve oči nisu ljepše, ali kod božanskih figura gledane^ izda­
leka impresioniraju. Tako je i na novcu. »Svjetlost oka« postiže se svijetlom tačkicom iznad zjenice.
Cesto su oči inkrustirane od drugog materijala. Zeus, Apolon i Junona imaju veliku očnu udubinu,
zaobljenu da se istakne luk iznad. Palađa Atena ima velike oči, ali su joj trepavice^ oborene i daju
joj djevičanski izgled. Naprotiv. Afroditine (Venerine) oči su manje, s donjom treDavicorn izdignutom
naviše, čime je postignuta ona ljupkost i mekoća, za Grke: hygrôn »vlažnost« (vlažne oči). To je bilo

182
 XIV, 2

S L IK A R S T V O

N ajstariji spomenici slikarstva sačuvani na grčkom tlu jesu freske kret-

sko-mikenskog doba (v. Gl. I I I , 1 i 2). U prvim stoljećima prvog tisućljeća grčki
su slikari dali vrlo skromna ostvarenja. To se vidi iz dekoracije vaza tog vre­
mena. Od sedmog stoljeća nešto se napredovalo i utrlo put prema većem
usponu. Nemamo sačuvanih vrednijih spomenika, nego samo literarnih poda­
taka o tom (najviše u Plinija). Prema sačuvanim freskama u etruščanskim
grobnicama (najstarije su iz sedmoga stoljeća) prave se pretpostavke o slič­
nim radovima kod Grka. Sačuvalo se nekoliko spomenika grčkog arhajskog
slikarstva na votivnim i nadgrobnim pločama (korintske ploče, Lizijina stela
u Ateni). Vrlo su lijepo ukrašeni polikromnim slikama neki sarkofazi od pe­
čene zemlje nađeni u Klazomeni i na Rodu. Plini je bilježi imena starih grčkih
slikara (jedan je od slavnijih Bularchos, doba oko 18. olim pijade).
U petom stoljeću u Ateni djeluje veliki slikar Polignot s otoka Tasa. On
ukrašuje freskama hramove i druge monumentalne građevine, pored ostalih
i šareni trijem (Stoâ poikile). Mnogo su se cijenile njegove freske po sadržaju
(epski, mitski m otivi), kompoziciji i crtežu. Polignotovi su suvremenici mnogi
dobri slikari, npr. njegov takmac Mikon. Krajem petog i u prvoj polovini četvr­
toga stoljeća živjeli su slikari Zeuksis i Pafazije. Zeuksis je, piše Plinije, doveo
do velike slave slikarski kist koji se već dotad bio osmjelio. Parrdsios je »prvi
dao proporcionalnost, izražajnost lica, eleganciju, fina usta« (P lin ije). Poznate
su anegdote o tim umjetnicima. Prema predaji, najveći grčki slikar bio je
Apélles s otoka Kosa, koji je živio u doba Aleksandra Velikog i dijadoha. Ape-

odlučno da se ustanovi da je jedna figura Venus Urania, a ne Junona. Umjetnici su pažljivo tretirali
trepavice. Helikoblépharos je osobit epitet (kod Hezioda). A tek obrve! Ophrÿs (obrva) dobiva razne
epitete, npr., obrve Afrodite Knidske. Winckelmann se čudi što Teokrit hvali obrve koje se sastaju.
— Usta. »Svatko zna« da donja usna treba da bude punija nego gornja, što čini da se između donie
usne i brade oblikuje ona značajna fleksija, čime brada dobiva puniju oblinu. Figure na starijim ste-
lama imaju zatvorene usne, a na mlađima, kod božanstava, usne nisu sasvim zatvorene. Venere imaju
napola zatvorene usne (mekoća i ljubavna čežnja; o tome Lukijan), npr. Praksitelova Afrodita. Vrlo
je malo figura koje se smiješe. Satirima i faunima vide se zubi. Ljepota je brade u punini i zaoblje-
nosti. Nym phe je naziv za rupicu na bradi. To je, piše Varon, otisak Amorova prsta. Uši su se vrlo
brižljivo prikazivale. Po finoći izrade ovog organa, misli Winckelmann, može se pouzdano razlikovati
originalni antički rad od kasnijeg, osobito kod graviranog kamena (gerne). Kod rimskih bista osobito
(navodno su za neke careve karakteristične uši). Zapažanja se odnose više na rimske spomenike. O kosi
se može mnogo govoriti. Tu su umjetnici mnogo dali. Frizura je pouzdana za raspoznavanje figura,
stila, epohe. Tvrd materijal nije omogućivao slobodniji tretman. Ali mramor (relativno mekši kamen)
obrađivao se vrlo raznoliko. Kovrče, valovita kosa, djevojačka duga podvezana kosa s igrom svjetla i
sjene (npr. kod Amazonki) i druge osobitosti predmet su svakovrsne obrade u antici i Droučavania
danas. Divlja kosa satira i fauna, neočešljani Apolon (intonsus) i Bakh, kosa u dječaka razne dobi,
različito držanje kose ljudi u raznim krajevima i vremenima karakteristične su osobitosti.
O uspjesima Polikleta 1 drugih grčkih kipara u prikazivanju lijepih ruku i nogu govori literarna
tradicija, koju potvrđuju sačuvane rimske kopije. Osobito lijepe noge ima Apolon Sauroktonos u Villa
Borghese i Tetida u Villa Albani. Za ljepotu muških prsiju primjer je lik Neptuna (snaga). Prsa bo­
žica redovno su djevojačka, i to vrlo mladih djevojaka s vrlo umjerenim uzdignućem. Za helenističke
pjesnike to su još nedozreli grozdovi (Teokrit, Idyl., X I). Diskretna (obscura) su prsa pod pletenicama;
» Crinis ad obscurae^ decurrens cingula mammae« (Valerius Flaccus, Argon., I l l , 526). Velika i razvijena
prsa znak su materinstva kod odgovarajućih božica, a izuzetno kod Amazonki karakteristika žene uopće.
To su u povijesti umjetnosti elementi za raspoznavanje figura. — Abdomen u muškarca: prazan želudac
i odmoren čovjek, to je dojam koji daje odgovarajući dio tijela. Mnogo su se proučavale proporcije
donjeg dijela trbuha (odnos dužine i širine trbuha). Imamo ih za poznatije kipove. Zanimljive su
Winckelmannove napomene o pupku i spolnim organima (v. u citiranom djelu).
O predočivanju odjevenih figura može se iscrpnije govoriti ako se prije toga obradi tema o
odjeći. Vidi o tome u posebnoj literaturi. Winckelmann je to iscrpno obradio (V pogl.). Glavna od­
jeća uopće za muške i žene: hiton (chitôn) platnena košulia i himdtion, vuneni (obično) ogrtač
poviše hitona. U žena još i pêplos od vune ili drugog materijala. Sve to ne kao posebno skrojena l
Šivena odjeća, nego kao četverokutni komadi koji su se na tijelu podešavali, aranžirali s pomoću
pojasa (zone) i kopči (peröne, lat. fibula) na ramenu ili ramenima. Siromašni su bili monopéploi i
monochitones koji su se noću pokrivali istim komadom koji su danju nosili. Predočivanje odjeće na
likovmm spomenicima davalo je umjetniku i prosječnom majstoru neograničene mogućnosti rada. Na-
bori (kôlpos) tkanine dati manje-više vjerno, redovno zadovoljavaju prosječnog promatrača. Prikazati
konture tijela pod tkaninom mogao je samo bolji umjetnik. Fidijine figure na timpanonu Partenona
(tri Parke) u tom pogledu primjer su remek-djela. (Ove posljednje napomene nisu Winckelmannove.)

183
X IV, 2

les je, piše Plini je, nadmašio sve slikare koji su živjeli prije i nakon njega,
pridonio slikarstvu više nego svi ostali, pisao o slikarstvu teoretska djela,
mnogo toga naslikao; dao likovima draž, jednostavnost i položaj. Plini je na­
braja njegova djela i priča o njemu anegdote (»M e sutor ultra crepidam«J.
Ništa nije -sačuvano. Stvaraju se pretpostavke i sudovi prema slikama na va­
zama s crvenim figurama.

K E R A M IK A

Vaze s crvenim figurama. U petom stoljeću Atenjani -su nastavili i

usavršili proizvodnju vaza s crvenim figurama koju su počeli u šestom sto­
ljeću. Nisu sasvim napustili ni proizvodnju vaza s crnim figurama. Tehnika
vaza s crvenim figurama omogućila je slikaru punu slobodu. Dok su se u crnim
figurama ocrtavali dijelovi lica, mišići, draperija i druge pojedinosti ureziva­
njem i oživljavanjem svijetle boje gline, na vazama s crvenim figurama mo­
gao se dati crtež po volji u svima pojedinostima (»crvenom « nazivamo priro­
dnu boju vaze).
Vaze s crvenim figurama po svojoj se dekoraciji stilski i kronološki di­
jele u tri skupine. U prvoj su skupini vaze »strogog« ili »arhajskog stila« koje
su se izrađivale između 520. i 460. godine. Ukrašene su arhajskim slikama na
kojima je često zabilježeno ime slikara. Među tim slikarima ističu se Epikte-
tos, Eufronios, Eutimides, Hijeron, Duris i najbolji od njih Brygos. Drugoj
skupini pripadaju vaze »slobodnog stila« koje su se izrađivale sredinom i u
drugoj polovini petog stoljeća (oko 460— 400). Tu su rijetki potpisi slikara.
Nepoznati majstori koji su dekorirali ove vaze mnogo su naučili od velikih
slikara svog doba, osobito od Polignota. Neke su vaze ovog stila ukrašene sli­
kama koje dobrom kompozicijom, lijepim crtežom, a ponegdje i prikaziva­
njem »duševnog života« podsjećaju, kažu, na Polignotovu umjetnost. Drži se
da je u Polignotovu stilu, npr. motiv »Ahil i amazonka Pentezileja« na jednom
atičkom peharu u Berlinu. Misli se da su slikarski radovi na nekim vazama
»slobodnog stila« inspirirani djelima velikih kipara petog stoljeća. Za neke
figure sa ovih vaza reklo bi se da se odlikuju fidijevskom dostojanstvenošću
i finoćom. Primjer: »Ratnik se rastaje sa ženom na polasku u b o j«, na jednoj
vazi (stamnos) u Mlinchenu. Naravno, slabijih radova ima mnogo više.
Krajem petog i na početku četvrtog stoljeća dekoracija atičkih vaza s
crvenim figurama dosegla je vrhunac. To je »cvjetno« doba keramike ovoga
stila. Kao bolji primjerak iz skupine vaza ovog stila spominje se hidrija na
kojoj je prikazana »Otmica Leukipovih kćeri« s potpisom slikara (proizvo­
đača?) Meidiasa. Vaza se čuva u Britanskom muzeju u Londonu.
U zbirkama grčkih vaza iz četvrtog stoljeća najbolje su zastupane atičke
vaze »s crvenim figurama« iz atičkih i izvanatičkih nalazišta. Ističe se takva
skupina iz Krima (stil »K e rč «), atička eksportirana roba, pa kirenska skupina.
Vaze istog stila proizvodili su samostalno Grci u raznim krajevima, na Rodu,
u Italiji i drugdje.
U četvrtom stoljeću i kasnije južnoitalski su Grci izrađivali vaze s crve­
nim figurama s ornamentikom svoje vrsti. U južnoj Italiji, najviše u A pu liji,.
nađeno je mnogo vaza ovog stila. Ističu se, pored ostalih, krateri i amfore ve­
likih dimenzija (do 1,47 m visine). Neke su od tih vaza pretrpane slikama.
Interesantniji su motivi prizori iz kazališta i predodžbe o »donjem svijetu«.

184
 3
Vaze sa svijetlim (crvenim) figurama na tamnom fondu, V st.: 1 — »Rastanak«, homerski motiv,
»tiđijevski« stil na atičkoj vazi (stamnosu) nađenoj' u Etrurij'i (sada u Miînchenu); 2 — školski prizor,
cijelo atickog slikara Durisa na vazi nađenoj u Etruriji (Caere), sada u Berlinu; 3 — prizor na kupi
atičkog stila nađenoj u Etruriji (Vulci), potpisani: lončar Piton i slikar Epiktet
 uliji je najprije zapažena i najbolje zastupana osobita skupina hele-
J|J|;pnističkih vaza iz četvrtog, trećeg, drugog i prvog stoljeća koja je dobila ime po
:y :riI . toponimu Gnathia (grčko, naselje na apulskoj ibbali). »Gnathia« vaze često su
f e ^ ^ Ä r ’aäene.vertikalnim (kanelürama, urezanim i inkrustiranim ornamentima, a
I^Ji^fedoynö.' sUkandtti.- motivima;' svijetlih boja (bijelo, žuto, crveno) na cimom ili
sm eäem fondu*. Nađeno ih je mnogo u Dalmaciji.
Osim;.spomenutih skupina.grčkih vaza ističu se vaze s crvenim figurama
[iié bijelbrh ’ fondu, osobito luksusne atičke (tipa lékythos) iz petog i četvrtog
; -rstoljeća.*: (Nađeno ih je kod nas, u Demir-Kapiji i drugdje.)
J• • :. . o

f j ß $1 . N U M IZ M A T IK A -

, - Nakon arhajske epohe sedmog i šestog stoljeća Grci su sve više i sve
bolje'kovali novac. U petom stoljeću najvredniji je novac bio dareik, zlatnik
■ perzijskih careva. Lik perzijskog cara na glavnom državnom i likovi satrapa
^ I na provincijskom novcu prvi su likovi »smrtnih« ljudi, povijesnih ličnosti na
-ftnovcu uopće. Na starijem novcii utiskivali su se likovi.-bogova i drugih mit-
skih antropomorfnih biča. Od grčkih novaca najraširenija je bila u petom sto­
ljeću atenska tetradrahma,- ob avezna-za, članove Delsko-atičkog saveza: av.)
i ^ božica A t ena sa šriemorn^r^y..L$o,vaJLlegenda AT HE — stari tipTumiefnički
“ usavršen. Numizmatika, s pomoću koje možemo pratiti povijest nekih grčkih
£ , gradova, rječito govori i o Ateni i Delsko-atičkom savezu. Većina članova tog
saveza (mnogi gradovi) obustavila je, milom ili silom, kovanje svog novca,
(osim — mjestimično — sitnijeg). Samo su neki članovi tog^saveza kovali
V novac po volji (Samos, Hios i neki gradovi na tračkoj obali)7To su bili jači i
t samostalniji gradovi. Kad je Atena bila na vrhuncu moći, atička je'tetradrahma
bila jača od bilo koje valute na istočnom. Mediteranu. Kriza, atenske moći S
a (413— 412) i njezin pad (404) popraćeni su pojavom novog novca atenskih ;
* saveznika. Grčki gradovi izvan Delsko-atičkog saveza, protivnici Atene i neu-,
tralni, kovali su svoj novac starih i novih tipova. Mnogi su grčki gradovi u
. petom stoljeću tek počeli kovati novac. Drugi su novac starijeg tipatumjetnički
usavršili. Drži se da su se između 438. i 336: kovali najljepši grčki novci. S ob­
zirom na umjetničku izradu najviše se cijene sirakuške tetradrahme s nimfom
Aretuzom i dupinima na aversu a ‘ pob j e iM c k o ^ ^ i^fegendom^_ na
fèvëtsiï — ffia iltip ' 'ùmjëtnlcki,. i^ a n r&mô^Qtj'éran.. u *
Atenjani su 407. počeli kovati-zlatni povac zbog ratnih prilika. Neprija­
telji su im u peloponeskom ratu "prèsjekl/i vezu s laürijskim rudnicima srebra.
. r . U nedostatku srebra morali su pretopiti .zlatne kipove Nike koje su ukraša­
vale Akropolu i od njih skovati ~novac/Àtepi am 4j6^_počinju kovati bakreni i
4 brončani novac. U tome su ili'oponašali drugi; osobito u četvrtom stoljeću.
U četvrtom stoljeću kovao se na svim "stranama najrazličitiji grčki no-
v vac. Pored obnovljenih starijih tipova javio se novac saveznih gradova, npr.
* Beotskog i Arkadskog saveza.
Filip I I je svojim zlatnim staterom potisnuo grčki novac i ugrozio perzij­
ske dareike. Aleksandrovoj zlatnoj tetradrahmi nikakav novac nije mogao
konkurirati..

186
Neki tipovi grčkog i helenističkog novca
 XV

MAKEDONIJA

1. DO FILIPA II

Makedonci (gr. Makedones) mlad su indoevropski narod koji se for­

mirao od ilirskih i drugih etničkih skupina i oko sedmoga stoljeća pr. n. e.
osnovao državu na zemljištu sjeverno od Tesalije, oko rijeke Haliakmona,
u zaleđu Termejskog (Solunskog) zaliva. Makedonci se né spominju u Home­
rovim pjesmama. «Najstariju literarnu potvrdu makedonskog imena nalazimo
u Heziodovoj mitografskoj bilješci da je Makedon sin Zeusa i herojine Thyije.1
Helanik kaže da je Makedon sin Eolov.2 To je mitografska predaja o vezama
Makedonaca s grčkim EolcimaTvaTjđa^ ša susjednim im Tesalcima, Po Hero-
đotu Doran i p o d n o j^ n ^ ^ n é k a d a su se nazivali Makedoncima.3 S ije TjezT
važriostTHeroHotova priča o braći Temehidima koji su došli iz Arga u Iliriju,
pa u Makedoniju i tu, stjecajem sretnih okolnosti, osnovali makedonsku
državu.4 Bila je, naime, jaka tradicija o grčkom eleihentu u etničkom sastavu
starih Makedonaca.? Stoga neki misle da su antički Makedonci bili Grci koji
šu zbog izoliranosti kulturno zaostali za Grcima na jugu.» Neki misle da su
antički Makedonci mješavina Grka i Ilira.7 Problem narodnosti starih Make­
donaca još nij^đjtešenJL^ "
Makedonci su prije petoga stoljeća pr. n. e. osnovali teritorijalnu i poli­
tičku zajednicu, savez makedonskih, ilirskih i tračkih plemena. U toj su za­
jednici bile: »Donja Makedonija«> »Gornja Makedonija« (antički nazivi) i
»Istočna Makedonija« (današnji naziv). Donja (južna) Makedonija bila je
Makedonija u užem smislu. Tu su bile starija prijestolnica Aigai i mlađa

flTHeziod, citiran kod Konstantina Porfirogeneta, Them. II, 4.

Hcllan., fr. 46, ed. Müller.
^ H e r . I, 56. — Vidi: Thesaurusli nguae_Graecae, s. v.MaJcedoniq^_gđje_su navedejies tare^po-
tvrde o makedonskom ^etničkom i “geografskom imenu?'”'
i * H e r .'v h l , 137— 139; Thucï II, 99— 100.
^5. Her. V, 22. i V III, 4/.
> 6 C. 0. Müller, Fick, Hadzidakis, Weigand, Beloch, Geyer kod Bengtsona, Gesch., 283. s bi­
lješkom br. 4; Ed. Meyer, Gesch. II, 67.
7 Kretschmer, Einleitung in die Geschichte der griechischen Sprache, 283. sq.
a Vidi literaturu na kraju poglavlja.
 A O ‘.iS
C
XV, 1

Pella. Gornja (sjeverna) Makedonija antički je naziv za područje raznih, u

većini ilirskih, plemena (Elim ejci, Oresti, Linkesti, Pelagonci, Deuriopi, Da-
sareti, Eordejci) koja su se neprestano borila za svoju samostalnost. Make­
donski 'kraljevi često su vršili vojničke pohode na ta plemena, osobito na
Linkeste. Peonci koji su stanovali uz rijeku Aksios (Vardar) spominju se u
Homerovim pjesmama kao saveznici Trojanaca.9
Herodot piše da je osnivač i prvi kralj makedonske države bio Per-
dika (Perdiikkas), a njegovi nasljednici (ovim redom ) : Argaios, Philippos, Aero-
pos, Alketas, Amyntas, Aleksandros. U ' doba ovog posljednjeg perzijska_ je_
vojska^prošla makedonskom „zentijom iU poKbdü^nâ” Grke.10 Beloch datira
osnivanje makedonske države i kralj a ^eirdiku’ ( I ) prvom polovinom sedmoga
stoljeća.1*1 ::
Povijest makedonske države starijeg doba nije dovoljno poznata. Make­
donija je tada i kasnije bila zemlja stočara i ratara, bogata šumama. Grci
s ju ga osnovalj^sm m jnjezm ot Pjdnu i MetonU i mnogo^drugih
Tufeéobina na susjednoj Halkidici (na kbjuv su Makedonci u vijek računali).
Grčki su trgovci u tim krajevima bili- -vrldvaktivni, u-^ôijelom prvom tisuć­
ljeću pr. n. e. Oni su odatle nabavljali ratarske proizvode, stoku, drvo i rude.
Aminta I, kojim počinju povijesni : podaci o Makedoniji, vladao je
u doba atenskih Pizis trati da Darijeva poho-
3 ^ n a . Grčkii.12‘7ffiimtin sin i nasljednik Aleksandar I (oko 495— 450) sa svo-
jim vojvodama (hetairoi, drugovi) vršio je “ vojničke pohode i proširio teri­
torij prema sjeveroistoku. Bio je saveznik Atenjana, sudjelovao je na Olim­
pijskim igrama i stekao časni naziv »prijatelj Helena«.13 Aleksandra je naslije­
dio sin P e r d ^ ^ I^ (o k o 450—413) koji je u doba peloponeskih ratova ratovao
s nepokornim Linkéstlîha.14 Perdiku I I naslijedio je sin Arhelaj I ( Archelaos,
oko 413— 399) koji je unaprijedio Makedoniju gradeći putove i utvrde i usavr­
šavajući vojsku »mnogo bolje nego osam kraljeva k o ji su vladali prije njega«.1?
Na njegovu su dvoru povremeno boravili i djelovali tragediografi EunpidJL
^Agaton,_epik Heril, muzičar Tim otej i drugi učeni ljudi iz raznih krajeva ^Gr­
čke. Nakon njegove smrti nastale su u Makedoniji dinastičke borbe. Vlast je
dobio Arhekjej^ sin_prest (^ ), nakon njega neki Aeropos (oko.
396— 393)7pa Ämintas f f, koji j e vladao Jednu godinu i bio ubij en, .zatim Pau­
sanias, Aeropoy „sin.10 Njega je ubio ii prisvojio kraljevsku vlast Amintas I I I
(393— 370) koji je bio u dobrim odnosima s Linkestima, saveznik PelopdnežanaT*
ratovao s grčkim gradom Olintom i okô 370. umro,17 ostavivši tri sina: Aleksan­
dra, Perdiku i Filipa. Prijesto je naslijedio najprije Aleksandar ( I I ) . Njega je
uskoro ubio i postao kralj njegov polubrat Ptolemej. Ovoga jè 365. ubip i po-

■ 9 0 Peoncima: ' Ilijada, II, 848; X II, 102; X V I, 287; X V II, 350; X X I, 140-188. i X X III, 807.
Raspravlja se o narodnosti Peonaca (ilirsko porijeklo (?), Jokl).
O Makedoniji, makedonskim plemenima i njihovim prilikama najvredniji stariji povijesni izvor;
Thüc. II, 99 (iako nepotpun). . . .
Hcr. V III, Û7— 139'
i* Beloch, Griechische Geschichte, III, 22, 49. sq. Tu su liste makedonskih^lo’oljev'a po Hcro-
clotu, Tukididu, Diodoru, Synkellosu i Euzebiju. ■ "" ‘ T
.......« H e r.‘V, 17—20‘. 'i 94; V i li ; 136. !J
13 Her. V, 22; V III, 121, 136, 140— 144; Thuc. II, 99; Anaksimen iz Lampsaka £r. 4, ed. Jacoby.
« Thuc. IV, 120—135. Ostalo o Perdici: Thuc. I, 52. i V II, 9.
»s Thuc. II, 100.
16 Aristotel, Pol., V, 8, 10. spominje Arhelaja, Amintu, Pauzaniju te prilike na makedonskom
dvoru — prisutnost Euripidovu.
17 Diod. XIV, 90. i XV, 19. Amintas I I I iž drugog je ogranka dinastije Argeada. Dinastičkim
je brakom bio vezan s linkestidskom dinastijom (Strab. V II, 326).

189
 XV, 2

stao kralj Perdika ( I I I ) , drugi Amintin sin. To je bilo u doba tebanske hege­
monije. Perdika je bio saveznik Atenjana, a protivnik Tebanaca, ali ga je Pelo­
pida prisilio da se pokori, da zaključi s Tebancima mirovni ugovor i pošalje u
Tebu taoce. Među taocima bio je i Filip, Perdikin brat, treći Amintin sin.18

2. FILIP II
ß
(359— 336)

Filip I I ( Philippos), sin Aminte i Euridike, rodio se oko 382. Od 368.

do 365. boravio je u Tebi kao talac. Nakon smrti svoga brata kralja Perdike
(poginuo u borbi s Ilirima, 359) Filip je vladao Makedonijom kao skrbnik
Aminte (I V ), maloljetnog Perdikina sina i nesuđenog nasljednika. Kao takav
stekao je povjerenje i moć pa je od makedonske narodne skupštine bio pro­
glašen za kralja. Odbio je napade susjednih Ilira i Tračana, onemogućio druge
pretendente na prijesto (Pauzaniju i Argaipsa), obnovio i modernizirao vojsku,
pobijedio Ilire koje je prije samo djelomično bio ugrozio. Tada je zauzeo sva
- područja »do tzv. Lihnitidskog jezera« (Ohridsko jezero). Oduzeo je Atenja-
nima Amfipolis, a drugim'Grčima'Pidnu'i Potidëjü. Grad Krenide (Krenidai),
koji mu je pao u ruke, unaprijedio je i nazvao ga svojim imenom_JEilipi
(P h ü ip p oi). U okolici toga grada ležali su pangejski rudnici zlata (brdo Pân-
* "gäidrij koji su Filipu godišnje davali, navodno, preko tisuću talenata zlata; u
svakom slučaju veliku količinu. Tim se zlatom Filip vješto poslužio. Kovao je
noyac_(j?Mlippeion) kojim je Skupio i uzdržavao veliku vojsku. Potkupljivao
"je grčke izdajice, konkurirao Perzijancima.19
Godine 356. buknuo je »sveti rat« između Fočana i Beoćana koji su bili
zainteresirani za zemlju oko delfijškog hrama. Fočane su pomagali Atenjani,
Spartanci i neki drugi Grci, Beoćane Tesalci i još neki. Rat je trajao devet
„ godina. U to je doba Filip vojevao i osvajao na sjeveru. Ratovao je u Trakiji,
zagospodario mnogim područjima na sjevernom egejskom primorju, »više
zlatom nego borbom«, osvojio MetonuL _ i Olint, miješao se u tesalske stvari.
* Kad su Beoćani bili u »svetom ratu« pritisnuti od Fočana, pozvali su Filipa
u pomoć. Filip je došao,'svladao Fočane,'diktirao »švetiTnir« i kao »branitelj
svetinja« postao član Delfijske amfiktionije.20
Od svih Grka Atenjani su prvi pružili Filipu dostojan otpor. Kad im je
Filip oduzeo Amfipolis i ugrozio njihove interese na sjeveru, Atenjani su na­
padali Makedonce gdje god su mogli (u Tesaliji, na tračkoj obali). Atenjani
su bili jaki na moru. Filip ih nije potcjenjivao. Stoga je s njima 346. sklopio
„ kompromisan mir, »Filokratov m ir«, tako nazvan po atenskom opunomoćeniku
koji ga je zaključio. Obje su strane tim mirom nastojale ~dobiti na vremenu
* 4 da se pripreme za konačan obračun. Tada je Filip krenuo na Tračane, izveo
vojnički pohod prema sjeveru, čak do Dunava (339), i opet se spustio natrag
■" u Tesali ju, gdje mu je bilo priznato vodstvo. Tada su se u Ateni vodile žestoke
. političke borbe o pitanju odnosa s Filipom. Eubul, istaknuti atenski političar1

11 Vrlo koncizno kod Justina, liber V II. Ostali izvori i naučna obrada: Beloch, kao u bilj. 11.
19 Sve po Diodoru, XVI, 1— 22.
O Pangajskom brdu, u kojemu su » chrysea. . . kal argyrea . . . métalla«, Herodot, V II, 112.
20 Diod. X V I, 23— 60. i dalje, passim. Iustinus, liber V III. Demosten, Olintski govori (I — I I I ).

190
 XV, 2

i državnik bio je za taktiziranje s Filipom, za donošenje odluka prema prili­

kama. Govornik Eshin bio je za popustljivost prema Filipu, a kasnije izraziti t
vođa makedonofila u Ateni. Filip ga je, navodno, podmitio. Izokrat, stari logo- !
graf i retđr7bio je oduševljeni pristaša Filipov i ideolog makedonofilske poli­
tike u Ateni. On je u svojim govorima (»Panegirik« i »Areopagitik«) i u »P is-J
mirna Filipu« zastupao ideju panhelenstva pod Filipovom zaštitom. Grčki su
gradovi, govorio je on, slabi i siromašni. Treba da se svi Grci ujedine i da, pod
nečijim vodstvom, zajednički udare na perzijsko carstvo, da osvete svoje dje­
dove i dobiju nove zemlje, naselja, bogatstvo, nedogledne trgovačke putove,
sve što bajni Istok krije. Time će se riješiti kriza i ukloniti bijeda koja tišti
Grke. Inače, govorio je Izokrat, Grčku će uništiti unutrašnje borbe, skitnice,
oratori i demagozi. Izokrat je najprije mislio da su Atenjani najpozvaniji da
povedu Grke u tu borbu. Kasnije je pomišljao na druge vođe (Dionizije Sira-
kuški, Aleksandar Ferski). Na kraju se oduševio Filipom, nazvao ga Heraklo-
vićem i pozvao da kao najbolji od Grka sve to izvede.
Protiv Filipa i njegovih pristaša u Ateni vodio je žestoku političku borbu
Demosten ( Demosthénes, v. Gl. X IV , 1), čestiti atenski rodoljub i najveći anti­
čki govornik. Demosten je želio postići da se svi grčki gradovi udruže protiv
Filipa i obrane svoju slobodu, makar i u savezu s perzijskim carem, koji je
tada Grcima bio manje opasan od Filipa. Htio je da Atenjani sačuvaju svoje
posjede na sjevernom egejskom prim orju (ugrožene od Filipa) i da se sačuva
demokracija koju su u grčkim gradovima domaći oligarsi htjeli srušiti Filipo­
vom pomoću. Da bi to postigao, Demosten je pred atenskim narodom govorio
slavne »Filipike« (Protiv Filipa), »Olintske« i druge govore i poduzeo sve što
je mogao. Ali grčki su se gradovi prekasno udružili i u malom broju. Filip i
je bio financijski i vojnički jači. Demostenov se plan nije ostvario. »Poraz
atenske dëmôkfatske koaiicije~objašnjava se vojno tehničkom i financijskom j
nadmoću Makedonije i arhaičnošću Demos tenova programa. Demostenov ideal
bila je stara demokratska Grčka koja u to vrijem e nije više imala socijalno-
-ekonomskog korijena. Demokratske grupe na koje se Demosten kanio osloniti
bile su ekonomski slabe, malobrojne i nesposobne za (trajniju i upornu borbu«
( Sergej ev).
Pošto je izveo vojnički pohod na Skite i Tribale, Filip je preko Tesalije
krenuo na Beociju i Atiku. Atenjani, Beoćani i još neke manje skupine Grka
dočekali su Filipa nedovoljno pripravni. Nakon okršaja na više mjesta došlo
je do odlučne bitke kod Heroneje u Beociji gdje je grčka vojska poražena.
Bilo je to uJkolovozu 338.
S pobijeđenim Grcima Filip je sklopio mir pod neočekivano povoljnim
mirovnim uvjetima. Atenjanima je samo oduzeo posjede na Tračkom Herso-
nezu i naredio da raspuste pomorski savez. Inače im je priznao samostalnost.
Vodio je računa o njihovoj jakoj mornarici i o vezama, odnosno o mogućem
savezu s Perzijancima. Stradali su gradovi koji su bili strateški važni, na pr­
vom mjestu Teba. U tebanskoj se Kadm eji smjestila makedonska vojnička po­
sada, i Teba je tako postala makedonska vojnička baza. Takvim bazama po­
stali su gradovi Plateja, Koroneja, Tespije i Orhomen. Peloponeski gradovi
priznali su Filipovu vlast; čak i oni koji nisu sudjelovali u heronejskoj bitki.
Filip se u tim okolnostima vrlo mudro ponio. Nekoliko mjeseci nakon heronej-
ske bitke, u jesen 338, zaključio je u Korin tu s delegatima grčkih gradova
dalekosežni savez i utvrdio s njima ugovor o »općem miru« (K oiné eiréne).

191
XV, 3

Iz izvora (Diodor, pseudo-Demosthenes, Justin; natpisi), iako nedovoljno pre­

ciznih, vidi se da su tim ugovorom bili regulirani međugrčki odnosi i odnosi
Grka s Filipom. Tu se govori o slobodi i autonomiji svih grčkih gradova-savez-
ni-ka, o miroljubivim odnosima, o nenapadanju, o poštovanju postojećih reži­
ma, o pomoći koju će Filip pružiti gradovima (oligarsima) ako bi se pobunili
bezemljaši kao i u slučaju većeg oslobođenja robova. Osnovan je ratni savez,
simahija, kojim je rukovodila skupština saveznika (synédrion). Na kongresu
u Korin tu ili kasnije saveznici su odlučili da pod Filipovim vodstvom zavoj šte
na Perziju. Značajno je da Spartanci nisu sudjelovali ni u bici kod Hero-
neje ni na korintskom skupu. Sparta je u svemu tome stajala po strani. Filip
je to tolerirao, ali je Spartancima oduzeo sve zemlje izvan Lakonije i ustupio
ih Argivcima, Arkađanima i Mesenjanima, kojima su nekad i pripadale.
U proljeće 336. Filip je poslao u Malu Aziju vojsku pod vodstvom Par-
meniona i Atala i tako počeo rat s Perzijancima. Ljeti iste godine bio je ubi­
jen od svojih protivnika u Makedoniji.21
Filip, o kojemu je Demosten govorio i pisao najpogrdnije, a koga Teo-
pomp naziva »najvećim od ljudi koje je Evropa dala«, zapravo je bio izvan­
redan ratnik, državnik i — kako bi se danas reklo — diplomata. Biografi pri­
pisuju Filipu i njegovu sinu Aleksandru ono što pripada generacijama. Do
epohe Filipa i Aleksandra Makedonci su se bili razvili od stočara primitivaca
u civilizirane građane sposobne za velike pothvate.

3. ALEKSANDAR VELIKI
(336-323)

Aleksandar (IV ), sin i nasljednik Filipa II, konačno je prisilio na po­

kornost balkanske Grke i krenuo s vojskom u Aziju, osvojio perzijsko carstvo
i otvorio novo doba koje u povijesti nazivamo helenizmom. Dobio je naziv
Veliki.
Glavni su izvori za povijest Aleksandra Velikog djela Arijana, Diodora,
Plutarha, Kurcija Rufa i Troga Pompeja (odnosno Justina).22 Ti relativno
kasni pisci služili su se starijim, za nas izgubljenim, izvorima. Zna se da su
u Aleksandrovu štabu pisane »Kraljevske efemeride«,.dnevnici po perzijskom
uzoru. U Aleksandrovu su se arhivu čuvali razni pisani dokumenti, pored osta­
lih i »Stath m oi« s podacima o. dužini, putova. Kraljev pratilac povjesničar
Kalisten opisao je »Aleksandrova djela« (Aleksândru prâkseis). Aleksandrove
vojvode Ptolemej i Aristobul dopunjavali su efemeride. U helenističko doba
(v. dalje) pisali su o Aleksandru mnogi pisci — Anaksimen, Onesikrit, Nearh,
Klitarh, Hares, Marsias, Duris, Diil i drugi. Njihova djela nisu sačuvana. Citi­
raju ih Arijan i drugi. Sve što čitamo u antičkoj literaturi o Aleksandru puno
je romantičnih priča o slavnom osvajaču. Drži se da je Arijanova Anabaza
(Aleksândru anabasis) u tom pogledu najumjerenija. Najpopularniju tradi-

21 Diod. X VI, 60—94 (opis heronejske bitke, c. 84— 86). Iustinus, liber IX (karakteristika Filipa,
zanimljive pojedinosti). — Izokratovi, Demostenovi i Eshinovi govori; Plutarh (biografije Demostena,
Pelopide, Fokiona) i mnogi drugi; Natpisi; Novac Filipa II.
22 Arrianus, Alexandri Anabasis (citirat će se: Arr., Anab.)\ Arrianus, Indiké; Diodorus, X V II;
Plutarchus, Alexander (Plut., Alex.); Curtius Rufus, Historiae Alexandri Magni; Trogus Pompeius, His­
toriae Philippicae (original izgubljen) kod Justina, Historiarum Philippicarum Epitomae.

192
 XV, 3

čiju (vulgata), koja vjerojatno potječe od Klitarha, sačuvali su Diodor, Trog

Pompej (Justin) i Kurčij Ruf.23
Aleksandar (Aleksandros) rodio se 23. srpnjaJL5(L_uPeli. Majka mu je
Olimpijada (Olym piâs) iz jedne epirske kraljevske obitelji. Učitelj mu je, uz
ostale, bio filozof Aristotel koji ga je oduševio za grčku kulturu, osobito za
Homerove pjesme. Kad je ljeti 336. Eilip ubijen, makedonske vojvode s Anti-
patrom i Parmenionom na čelu proglasile su za kralja Aleksandra kojemu je
tada bilo dvadeset godina.24
Kad je Aleksandar postao kralj, obračunao je s drugim pretendentima
i krenuo s vojskom na jug. Svoju je vlast nametnuo Tesalcima i članovima
Delfske amfiktionije, zastrašio buntovne Tebance i Atenjane, koje je Demosten
poticao na ustanaK protiv »djeteta« i prodro do Peloponeza. U Korin tu je
pred delegatima grčkih gradova pozvao Grke da krenu s njim na Perziju. Grci
su se odazvali i priznali ga za svog vođu.
U proljeće 335. AleKsandar se vratio u Makedoniju i izvršio vojni pohod
na Tračane i Ilire do Dunava i preko njega. Tu je primio poklonstvena poslan­
stva Tribala i Kelta, vratio se preko Peonije, spustio u srednju Grčku, obra­
čunao s pobunjenim Tebancima, srušio Tebu i nagodio se s pobunjenim Ate-
nj anima. Aleksandar je, piše Ari j an, bio popustljiv prema Atenj anima ili iz
poštovanja prema njihovu gradu ili iz opreza pred odlazak u Aziju, jer nije
htio ostaviti za sobom kod Grka ništa nepouzdano.252 *
6
Na početku proljeća 334. Aleksandar je ostavio svom vojvodi Antipatru
upravu Makedonije i Ira k i je i kontrolu nad Grčkom pa preko Helesponta pre­
šao u Malu Aziju sa približno trideset tisuća pješaka i oko pet tisuća konja­
nika.28
Perzijsko je carstvo u to doba obuhvaćalo zemlje mnogih naroda. Malo­
azijski Grci, Egipćani i neki drugi napredni narodi neprestano su mislili na
svoje oslobođenje i povremeno dizah ustanke koji su perzijskom caru zada­
vali velike brige. Godine 336. došao je na prijestolje Darije I I I Kodoman kome
je sudbina odredila da bude pobijeđen od Aleksandra i da izgubi carstvo.
Darije je, kao i njegovi predšasnici, imao golemu ali nehomogenu vojsku, ve­
liku (sirsku i ciparsku) mornaricu, neograničena novčana sredstva za plaćanje
najamnika i za agitaciju. Nehomogenost i tehnička zaostalost vojske, oslobo­
dilačke težnje pokorenih naroda i međusobne borbe satrapa (ovi su se katkad
dizali i protiv cara) zadale su posljednji udarac perzijskoj državi.

23 C. Müller, Scriptores rcrttm Alexandri Magni; Müller, Fragmenta historicorum Graecorum, IV,
682. sq.; Jacoby, Die Fragmente der griechischen Historiker, II, B, 618. Vidi građu kod Bengtsona, Gr.
Gesch., 306—311. O »vulgati« Jacoby u Pauly-Wissowa, R. E., s. v. Kleitarchos i u Fr. Gr. H., Nr. 137.
24 Plut., Alex., 3—9. sa zanimljivim pričama.
25 Diod. X V II, 2— 4; Arr., Anab. I, 2— 10; Plut., Alex., 11— 14 (c. 14. anegdota o Aleksandru i
Diogcnu); lust. IX , 6—8.
26 »Kad je u Ateni bio arhont Kteziklo i kad su u Rimu bili izabrani za konzule Gaj Sulpicij
i Lucij Papirij, krenuo je Aleksandar iz Evrope i prevezao vojsku preko Helesponta u Aziju. Doplovivši
sa šezdeset velikih lađa do Troade, prvi je od Makedonaca izbacio iz lađe koplje i zarinuo ga u zemlju,
prvi iz lađe iskočio i izjavio da prima od bogova Aziju na dar. Počastio je grobove heroja Ahileja,
Ajanta i drugih pa tačno pobrojao vojsku koja je s njim došla. Pješaka je bilo: dvanaest tisuća Ma­
kedonaca, sedam tisuća saveznika i pet tisuća plaćenika. Njim a je zapovijedao Parmenion. S njima je
došlo pet tisuća Odriza, Tribala i Ilira, tisuća strijelaca i rečenih Agrijana. Tako je ukupno bilo trideset
tisuća pješaka. Konjanika je bilo: Makedonaca tisuću i pet stotina pod zapovjedništvom Filote, Parme-
nionova sina, tisuću i pet stotina Tesalaca koje je vodio Kallas, Harpalov sin; ostalih Grka ukupno
šest stotina pod vodstvom Erygije. Tračana prethodnika i Peonaca bilo je devet stotina. Vođa im je
bio Kasandar. Tako je ukupno bilo četiri tisuće i pet stotina konjanika. Toliko je, dakle, bilo onih
koji su s Aleksandrom prešli u Aziju. U Evropi je ostavljeno pod Antipatrovim zapovjedništvom_ dva­
naest tisuća pješaka i jedanaest tisuća i pet stotina konjanika«, Diod. X VII, 17 (u nastavku priče o
Aleksandru u Troji: »Blago Ahilu koji je imao sreće da ga Homer opjeva« . . .), usp. Arr., Anab. I,
12; Plut., Alex., 14— 15. i lust. X I, 6. s različitim podacima o ukupnom broju vojnika, koje je Aleksan­
dar poveo u Aziju. Po Belochu, Gr. Gesch., III/2, 323, ukupno je bilo približno 40 000 vojnika. Uva­
žavaju se Diodorovi podaci.

13 GRCI i RIMLJANI 193

XV, 3

Grci su i prije Aleksandrova odlaska u Aziju znali za slabe strane per­

zijske vojske. Te su nedostatke upoznali u doba Kirove vojne i Agezilajevih
pothvata.
Filip je 337. poslao u Malu Aziju deset tisuća vojnika pod Parmeni-
onovim zapovjedništvom. Ta je vojska ondje uspješno vojevala oko dvije go­
dine i ispitala teren. Pohod Makedonaca i Grka u Aziju bio je odavna zami­
šljen i priželjkivan. Izokrat ga je propagirao. Filip je bio osvojio tračku obalu
do Bizanta, ali nije mogao biti gospodar Propontide dok su joj maloazijsku
obalu držali Perzijanci. Perzijski je car podržavao antimakedonske pokrete
među balkanskim Grcima, posebno među Atenjanima. Možda su Perzijanci
bili umiješani i u ubojstvo Filipovo.
Perzijski satrapi i vojvode, piše Diodor, zakasnili su da spriječe iskrca­
vanje Makedonaca u Aziju. Aleksandar ih je u prvoj bici kod rijeke Granika,
u lipnju 334, tako žestoko porazio da mu nigdje više u Maloj Aziji, osim u
Miletu (nešto malo u Halikarnasu), nisu m ogli pružiti- jači otpor.27 Aleksandar
je bez muke zauzeo Lidiju s gradom Sardesom i pokorenom stanovništvu
dopustio da živi »po starim zakonima i u slobodi«. Krenuo je na egejsku obalu
da oslobodi grčke gradove. Bez borbe je ušao u Efez. Njegove su vojvode
također bez borbe ušle š vojskom u druge jonske i u eolske gradove. U svim
oslobođenim grčkim gradovima ukinuta je oligarhija, a uspostavljena demo­
kracija.28 U Miletu i u Halikarnasu Perzijanci su s grčkim plaćenicima pružili
otpor. Aleksandar je oba ta grada osvojio i srušio. Karija, Frigija, Likija, Pam-
fllija, Pisidija, Velika Frigija, Paflagonija, Kapadokija. i Kilikija padale su
redom u Aleksandrove ruke. U jedne je od njih Aleksandar ušao s vojskom
osobno, a u druge je poslao svoje vojvode; jedna su područja zauzeta borbom,
a druga bez borbe. Aleksandar je postao gospodar cijele Male Azije.29
Darije je s vojskom dočekao Aleksandra na granici Sirije i Male Azije.
Tu je došlo do bitke kod grada..Isa....(Issos) ujstudenpm J3_^3. Aleksandar je
izvojevao pobjedu, zarobio Darije vu majku, ženu i kćeri, te, zaplijenio veliko
blago. Odbio je Darijevu ponudu da zaključi mir. To je bila već druga ponuda.
Prva mu je bila upućena prije bitke kod Isa. Ovom drugom Darije je Alek­
sandru nudio sve zemlje zapadno od Eufrata i štošta drugo. Ne postigavši što
je želio, pobijeđeni je perzijski car. pobjegao u Mezopotamiju. Aleksandar je
tada krenuo uzduž sredozemne obale na jug, osvojio Siriju, Fenikiju i Pale­
stinu. Sve zemlje prodavale su se bez borbe. Samo su mu pružili otpor građani
feničkog Tira koji su se junački branili sedam mjeseci i palestinske Gaze koji
su izdržali dva mjeseca. Svladavši otpor tih gradova, srušio ih je ’ Tnjihovo
stanovništvo prodao u ropstvo, a zatim krenuo na Egipat. Bez borbe je ušao
u Memfis. Egipćani su ga dočekali kao oslobodioca. Egipatski su ga svećenici
(u hramu u oazi Siva) proglasili Amonovim sinom i zakonitim nasljednikom
faraona. Aleksandar se zadržao u Egiptu zimi 332/331. Tu je početkom 331.
osnovao grad Aleksandriju. Perzijsko brodovlje (u većini feničko) koje je
prije bilo jače od Aleksandrova, izgubivši lučke baze, moralo se predati i ući

27 Arr., Anab. I, 12— 16. s opisom bitke i pričom o Klitu koji je Aleksandru spasio život; Diođ.
X V II, 18—20; Plut., Alex., 16; lust. X I, 5—6.
28 Arr., Anab. I, 17— 18; Diod. X V II, 21; Plut., Alex., 17; lust. X I, 7 (dolazak u Frigiju. Priča
0 gordijskom čvoru).
29 Arr., Anab. I, 19. do kraja knjige i II, 1—4; Diod. X V II, 21—31; Plut., Alex., IS— 19; lust.
X I, 8 — mnogo pojedinosti. Grčki natpisi, jedan iz Prijene, drugi iz Hija (ed. Dittenberger, vidi u Rano-
viča, str. 47) govore o slobodi i autonomiji kojii je Aleksandar podario tim gradovima te o pravima
1 obvezama. Vjerojatno su nešto analogno dobili od Aleksandra i neki drugi grčki oslobođeni gradovi.\

194
i
XV, 3

u sastav Aleksandrove mornarice. Brza veza s makedonskim Balkanom bila

je osigurana.30
Na proljeće 331. Aleksandar je s vojskom krenuo iz Egipta i preko Sirije
i Mezopotamije prešavši Eufrat.i Tigris do jeseni stigao u Arbelitidu, središnje
područje Asirije. 1. listopada te godine došlo je do odlučne bitke između Alek­
sandrove i Darijeve vojske kod mjesta GaugameIe_Gdanas Jell.Gomel, približno
35 km sjeveroistočno od Mosula). Darije je katastrofalno poražen. Treba pro­
čitati kod Arijana,' Diodora, Kurcija Rufa, Plutarha i drugih epski opis te
bitke kojom kulminira romantična povijest Aleksandrova pohoda. » Pošto se
ovako ona bitka završila«, završava Plutarh svoj opis, » bilo je kao da je vlast
Perzijanaca posvema skršena. Na to je Aleksandar za kralja Azije progla­
š e n .. . « (Plut., Alex., 34). Na stranu legende; povijesna je činjenica da je u
bici kod Gaugamele (po jednim izvorima »kod Arbele«, po drugim »kod Gau-
gamele i A rbele«) Aleksandar s mnogo manjom, a spremnijom vojskom (m a­
kedonske falange i konjica na prvom mjestu) porazio mnogo veću perzijsku
\vojsku koja nije bila homogena (nom ina verius quam auxilia). Darije se s jed­
nim odredom povukao iz borbe i dao u bijeg u Mediju, a Aleksandar slavo­
dobitno ušao u Babilon i Suzu.31 Pošto je postao gospodar Mezopotamije i
Elama (Susijane), ušao je s vojskom u užu Perziju i zauzeo Persepolis _
(PARSA), glavnu prijestolnicu Ahemenidâ. U Babilonu i u Suzf ÄleksaridäFje”
bio" dočekan kao oslobodilac i kao takav se ponašao. U Persepolis je ušao.'
kao »osvetnik Helena«; razorio carski dvor, rušio i palio u gradu, a stanovni- i
štvo porobio. U carskim dvorovima našao je veliko blago. U glavnoj perzij- ‘
skoj blagajni u Suzi pale su mu u ruke goleme količine zlata i drugog tezau-
riranog dragocjenog materijala, koji je odmah stavljen u promet.
Suza je osvojena u prosincu 331. Darije se u to doba povlačio prema
sjeveroistočnim krajevima carstva. »Nesretni« car koji (čude se povjesničari)
nije iskoristio Aleksandrovo zadržavanje u Egiptu ni krajnje opasno prela­
ženje Makedonaca preko rijeke Tigrisa, stradao je od svojih. Ubio ga je bak-
trijski satrap Bes (Béssos) .(spominju se i druge ubojice). Darijevo tijelo koje
:šu našli Aleksandrovi vojnici sahranjeno je, po Aleksandrovoj želji, s najve­
ćim počastima. Tu je počast ukazao Aleksandar Dariju kao posljednjem Ahe-
menidu, čijim se zakonitim nasljednikom od tada držao.
Od 330. do zaključno 327. Aleksandar je osvajao istočne perzijske satra­
pije. Pošavši od M edije (iz grada Ekbatane) prema Kaspijskom jezeru osvo­
jio je Hirkaniju (tu je doznao da se Bes proglasio za cara — Artakserksa IV ),
zatim Partiju, Ariju, Drangijanu, Arahoziju (đo jeseni 330) i na proljeće 329.
preko Hindukuša upao u Baktrijanu i u Sogdijanu (osvajanje grada Mara-
kande, danas Samarkand), gdje mu je pao u ruke Bes. (Aleksandar ga je kao t
izdajnika dao pogubiti na tradicionalan perzijski okrutan način.) Ratovanje }
u tim satrapijama bilo je vrlo teško, osobito u području istočno od Kaspijskog j
jezera (danas Turkestan), gdje su Masageti, Daki, Saki i druga plemena, zvana
Skiti, pod vodstvom Sogdijanca Spitamena zadala mnogo muke Aleksandro­
vim odredima dok njihov otpor nije bio konačno skršen.

30 Arr., Anab. II, 5. do kraja i III, 1—5; opis bitke kod Isa (I I , 6—11); Plut., Alex., 20—27;
Diođ. XV1J, 32— 52 (opis bitke kod Isa daju i ovi i drugi pisci); lust. X I, 9— 11. O Darijevim ponu­
dama mira vidi, npr., kod Ranoviča, str. 50—51; lb . anegdota o Aleksandru i Parmenionu (s lit.).
31 Arr., Anab. III, 6—15 (opis bitke kod Gaugamele, c. 13— 15); Diod. X V II, 52— 61; Plut., Alex.,
29—34; lust. X I, 12— 14 (svi opisuju bitku kod Gaugamele).
U jesen 331, u doba bitke kod Gaugamele, Antipatar,. Aleksandrov namjesnik, ostavljen u Ma­
kedoniji, potukao ie kod Megalopolisa Spartance i druge s njima udružene Grke i ugušio ustanak pod
vodstvom spartanskog kralja Agisa III.

196
 XV, 3

Dok je vojevao u istočnom Iranu i probijao se teškim terenom otpornih

plemena, Aleksandar je obračunavao s nekima svojim vojvodama koje nisu
bile zadovoljne njegovim postupcima. N ije to više bio onaj Aleksandar koje­
mu je Aristotel preporučio da bude »vođa Grka, a despot barbara«. On je
sada bio »veliki car«, nasljednik silnih Ahemenida. Okruživali su ga pored ma-(
keđonskih prvaka mnogi perzijski satrapi. Nosio je orijentalnu odjeću i tražio ]
da se pred njim ničice pada (p ro slegnesis). Vojsku je popunjavao kontingen­
tima s Istoka. Sve je to uzrokovalo nezadovoljstvo jednog dijela makedon-f
skih prvaka. Aleksandar je 330. dao pogubiti Parmeniona i sina mu Filotu/v
, a 328. ubio je u pijanstvu Klita k o ji mu je u bici kod Granika spasio živo t.1
\Malo kasnije otkrio je i onemogućio urotu svojih paževa, mladih makedonskih
>aristokrata, pogubio učenog Kalistena i druge sumnjive osobe.32
Na proljeće 327. Aleksandar je krenuo iz Baktrije na Indiju. Putem je
svladavao nepokorna plemena. K od rijeke Hidaspa (pritok Inda) potukao je
indijskog kralja Pora, zarobio ga i postupio s njim »kao s kraljem«. Učinio
ga je svojim saveznikom vrativši mu zemlju na upravu (ljeti 326). Teškom
mukom vojska je došla do rijeke Hifazisa. Osvojen je teritorij današnjeg
Pendžaba. Vojska nije mogla dalje. Aleksandar je dao Piru na upravu sve
osvojene zemlje u Indiji i zaplovio niz Hidasp i Ind prema »velikom -moru« — j
Indijskom oceanu. Jedan dio vojske vozio se lađama, drugi je pješačio ili jahao ;
obalom ili nedaleko nje, svladavajući usput otpor neprijateljskih plemena. U \
srpnju 325. stiglo se do mora. Tu je Aleksandar podijelio vojsku u tri odreda •
koja su, svaki svojim putem, krenula natrag u Perziju. Jedan je pod vodstvom
vojvode Kratera krenuo preko Arahozije i Drangiane, drugi pod Aleksandro-
vim vodstvom preko pustinje Gedrozije, a treći se ukrcao na brodove i pod
Nearhovim vodstvom zaplovio morem prema Perzijskom zalivu. Na putu se
najgore proveo.. Aleksandrov odred. Vojnici su se napatili žeđi, glada, vrućine
~i svih nevolja gedrozijske pustinje (danas Beludžistan). Sva su se tri odreda
sastala u prosincu 325. u Karmaniji, kod Perzijskog zalivà", odakle su stigli
u Perzepolis. Nearh je nakon sastanka s Aleksandrom uplovio s brodovljem
u Eufrat.33
Kad se Aleksandar 325. vratio iz Indije u Perziju, nagradio je zaslužne
a kaznio one koji su se za vrijem e njegova odsustva ogriješili. Godine 324.
priredio je veličanstvenu masovnu svadbu Makedonaca s PerzijankamâT'Onsre—
već bio oženio u Iranu lijepom Roksanom. Sada jo j je pridružio dvije perzij­
ske princeze. To je imalo političku svrhu. Biografi inače ističu Aleksandrovu ^
' suzdržijivost,prema lijepim .ženam a (»Perzijanke škode očim a«, Plut., Alex.,
21). Osamdeset njegovih generala oženilo se Irankama ugledna roda. Desetoj
tisuća makedonskih vojnika oženilo se Perzijankama. Sve se to proslavilo •
istog dana. Aleksandar je priredio pir i svima dao svadbene darove. Slavilo Ü
se jedinstvo Makedonaca i Perzijanaca. Aleksandar je te godine mnogo pro­
putovao razgledavajući dolinu Eufrata i Tigrisa i Perzijski zaliv. Tada je umi­
rio pobunjene stare vojnike koji su bili otpušteni i zamijenjeni novim per­
zijskim snagama. Svakom je »veteranu« dao po talent uz otpust. Iste godine
(324) umro je Hefestion7 najm iliji Aleksandrov vojvoda. '

32 Izvozi kao u bilj. 31.

33 Arr., Anab, III, 16. do kraja i knjige IV, V, VI; Arr., Indiké (prema Nearhovim bilješkama);
Diod. X V II, 62. sq.; Plut., Alex., 35—70; lust., X II, 1— 15.

197
XV, 3

Aleksandar je 323. bio na vrhuncu slave. Imao je goleme planove. Spre­

mao se na vojevanje na sve strane. Ali i njemu je došao kraj. Iznenada je
obolio i trinaestog lipnja 323. umro u Babilonu, u trideset i trećoj godini
živo taTYrîhaès toj godini vladanj a.34 ‘
*

Aleksandar je bio lijep, snažan, inteligentan i obrazovan, u grčkom smi­

slu »kalds kai agathćs«. Bio je izvanredan vojskovođa, ali mu je i sreća bila
naklonjena.35 Prilike su mu išle na ruku. Od oca je naslijedio dobru vojsku.
Pomagale su mu iskusne vojvode, na prvom mjestu Parmenion. Perzijsko je
carstvo bilo u rasulu i moralo je propasti. Grci i Makedonci bili su zainteresi­
rani za pobjedu, osim toga bili su vojnički spremniji i bolje naoružani od
Perzijanaca.
Aleksandar je u deset godina osvojio golem teritorij od Sredozemnog
mora do rijeke Inda. Rano je umro i ne znamo bi li se bio istakao i držav­
ničkim sposobnostima. Trebalo je urediti golemu državu, uskladiti suprot­
nosti, zadovoljiti makedonske patrijarhalne prvake, zatim predstavnike grč­
kog polisa i perzijske apsolutističke despocije. Aleksandar je oslobođenim
maloazijskim Grcima vratio željenu demokraciju. U osvojenom carstvu osta­
vio je stari sistem satrapija. Osigurao je plaćanje poreza, dopunu vojske
i pokornost. U vrhovnoj državnoj upravi imao je uza sebe sedam glavnih
funkcionera k o ji su imali naziv »t jelohranit el phy lakes ). Zani j enjii-
vao ga je p r v i“"mihištar, »ch ilia rch os«. Makedonski » hetairoi« bili su mu glavni
pomoćnici u zapovijedanju vojskom. Sve tekuće administrativne poslove pre­
puštao je odanim satrapima.
Prema predaji Aleksandar je na Istoku osnovao sedamdeset gradova.36
Dvadeset i pet ih ie.povij esnoJULLarheološkLutvrđeno. Mnogi su nazvani nje­
g o v im imenom. Ti i drugi gradovi (novi ili stari — renovirani) bili su u prvom
redu vojne baze i važne tačke na davno uhodanim putovima. Aleksandrija u
Egiptu, Aleksandrija u Siriji (danas Aleksandretta) i Aleksandrija na ušću
Tigrisa glasoviti su lučki gradovi. Aleksandrija i drugih Aleksandrovih gradova
bilo je u unutrašnjosti napretek, zaključno s »Aleksandri j om „Kraj njom « ,- na­
domak Indije.37 U te su gradove doselili mnogobrojni Grci (Makedonci manje)|
f s o rij entai cima počeli stvarati novu privredu, novo društvo i novu kulturu.!
Protekla su stoljeća. Zaboravila se kruta zbilja, a izgradio legendarni lik
silnog osvajača Aleksandra. Pričalo se o čudesnim podvizima slavnoga junaka
i o bajnim zemljama koje je osvojio. Razvio se roman o Aleksandru (izvorno
se pripisivao Kalistenu) koji je, preveden na trideset i pet jezika, hranio
maštu čitalaca u starom, srednjem i novom vijeku. ( I srednjovjekovna hrvat­
ska glagoljska književnost ima svoju »Aleksandridu«.) Aleksandar je dobio i
svoj ep. Počevši.od JLizipa, Aleksandrova dvorskog kipara,-i-od-Apelesa, Alek­
sandrova slikara, mnogi su umjetnici obrađivali lik.toga-slavnog.čpvjeka.

34 Arr., Anab. VI i VII; Plut., Alex., 70. do kraja; Diod. X V II; lust. X II, 16.
O svemu: Curtius Rufus, Historiarum Alexandri Magni Macedonis libri X. Prve dvije knjige
nisu sačuvane. KurcLje Ruf piše zanimljivo bez pretenzija da bude pouzdan historiograf. On samokritički
veli: »Equidem plura transcribo quam credo; nam nec adfirmare sustineo de quibus dubito, nec sub­
ducere quae accepi«. Glavni mu je izvor Klitarh.
35 »Felix temeritas«, Seneca, De benef., V II, 3; Plut., O Aleksandrovoj sreći.
36 Plut., O Aleksandrovoj sreći, c. I.
O gradovima koje je Aleksandar osnovao i o gradovima Aleksandrovih nasljednika: Berve,
Tscherikower, Tam, Chapot, Jones. Vidi kod Rostovceva, Social and Economic History of the Hellenistic
World, I, cap. I l l , bill. 5. U istom poglavlju Rostovcevljeve napomene o tim gradovima.
37 Vidi u Pauly-Wissowa, R. E., s. v. Alexandreia.

198
 XV, 4

4. GRCI I MAKEDONCI NA BALKANU

(334-322)

Aleksandar je 334. polazeći na Istok ostavio u Makedoniji za namjesnika

Antipatra, vrsnog vojvodu, povjerio mu veliku vojsku i zadaću da čuva ma­
tičnu zemlju i kontrolira pokorene Grke i druge susjede. Antipatar je primao
iz Azije naloge, slao svom gospodaru pojačanja i ugušivao oslobodilačke po­
krete Grka, Tračana i drugih. Bio je u nemilosti kod Aleksandrove majke,
kraljice Olimpijade, koja ga je optuživala. Aleksandar je majci slao darove,
ali je An tipatra_podržav ao.
»Nakon Aleksandrova odlaska digla se« — piše Justin — »gotovo sva
Grčka na oružje želeći iskoristiti prigodu da povrati svoju slobodu, stavivši
se pod vodstvo Lakedemonjana, koji jedini bijahu Filipov i Aleksandrov mir
prezreli i njihove uredbe odbili. Vođa im je u ratu bio Agis, kralj Lakedemo­
njana. Ali, Antipatar je sakupio vojsku i ugušio taj ustanak._u .samome. po­
četku« (lust. X II, 1). Drugi pisci dopunjuju ove podatke:38 Spartanci, uvi­
jek samostalni, apstinirali su u heronejskoj bici i na korintskom saboru —
gdje su Atenjani bili prvi — a u ovom su pokretu bili vođe. Oni su pod vod- I
stvom kralja Agisa I I I stupili u savez s perzijskim kraljem i prim ili od njega i
novčanu pomoć u više mahova. SveJje svršilo j eseni 331. bitkom kod grada '
^Megalopolisa na JPeloponezu gdje se_ bila ju tv ijđ ^ vojska."Spar-
tanci i njihovi saveznici (Ëlidani, Ahajci, Arkađani osim megaiopolskiKTaieki
drugi) bili su poraženi.
Atena je u to doba bila vojnička i politička sila koju je Aleksandar
mnogo cijenio. Atena se nakon heronejske bitke brzo oporavila: ojačala je
mornaricu, obnovila vojsku (uredba o novom načinu regrutiranja, tzv. »efe-
b ija «) i obnovila gradske..zidine,, U Ateni su se onda kao i u Filipovb^doba
""vodile žestoke političke borbe, koje su bile popustile na žestini nakon Alek­
sandrova kažnjavanja Tebe, a oživjele kad je Aleksandar pošao na Istok. Bo4
gati atenski oligarsi bili su na strani Makedonije. Filip im je zagarantirao\
nepovredivost u klauzulama, Korintskog dekreta iz 338. Široke demokratske \
mase bile su protiv Makedonaca, a za samostalnost' svoga polisa. Među anti-
makedonskim demokratama bilo je podvojenosti u pogledu političke taktike. ■
Glavne vođe makedonofila bile su Eshin, Fokion i Demarad, a vođe protu- 1
makedonskog pokreta Demosten, Likurg i Hiperid.
Djela slavnih atenskih govornika Eshina, Likurga, Hiperida i osobito
glasoviti Demostenov govor »O vijencu« — najbolji spomenik grčkog govor-
ništva, jedno od najznamenitijih književnih djela te vrsti u svjetskoj književ­
nosti — zadržavaju nas na atenskim lokalnim događajima koji inače nisu
od osobite važnosti u povijesti. Atensko je vijeće 336, na prijedlog nekog
Ktezifonta, odlučilo da se Demosten za zasluge nagradi zlatnim vijencem.
Eshin, Demostenov protivnik, tome se suprotstavio govorom u narodnoj skup- i
štini optužujući Ktezifonta i vješto dokazujući da je cjelokupna Demostenova
vanjskopolitička aktivnost bila Grcima samo na štetu. Pošto se Ktezifont
obranio kako je znao, Demosten je održao briljantan govor »Za Ktezifonta —
O vijencu«, krasno izložio svoj pravilan politički stav i pobijedio. Eshin, koje­
mu je pošlo za rukom da se dodjeljivanje vijenca privremeno odgodi, na kraju

38 Diod. X V II, 62— 63; Curt. Ruf. V I, 1.

199
XV, 4

je osuđen i kažnjen novčanom globom. To je bilo 330. Malo kasnije iste godine
protivnici su napakostili Demostenu optuživši ga za neki prekršaj.39
Kad su doznali za Aleksandrovu smrt, Atenjani su pozvali sve Grke na
oslobodilačku borbu. Odazvali su se gotovo svi Tesalci i Epiroti, svi iz srednje
Grčke osim Beoćana i Eubejaca i većina Peloponežana. Spartanci se nisu
pridružili. Grčka ustanička vojska pod vodstvom Atenjanina Leostena potukla
je Antipatra koji je bio dohrlio s vojskom iz Makedonije^Antipatar se povukao^
u tesalski grad Lami ju. Razvio se »lam ijski r a t « X323— 322JrE^
m jenljivom srećom za obje ‘strane. Na kraju je Antipatar, 'dobivši pojačanje
iz Azije, pokorio ustanike.40 Pobijeđeni Grci molili su za mir i dobili ga, ali
ne svi uz iste uvjete. Atenjàni su morali Beoćanima ustupiti grad Orop (Filip
im ga je bio dao 338), obvezati se da će izručiti Antipatru vođe antimake-
donskog pokreta, uvesti u svom gradu timokratsko-oligarhijsko uređenje. Ma^
kedonska se vojna posada smjestila u àïîckoj lučkoj utvrdi Munihiji.41 Demo-
sten koji je bio napustio Atenu (u vezi s »Harpalovom aferom «), na vijest
o Aleksandrovoj smrti vratio se u rodni grad i po posljednji put dao sve od
sebe u agitaciji protiv makedonskih okupatora. Kad je sve tragično svršilo,
završio je svoj život popivši otrov na .otoku Kalauriji (12. listopada 322).
Kasnije su mu Atenjani podigli spomenik s natpisom:

»Dđ si Demôstene bio toliko jâk ko što mudar,

né bi savlâdao nas — Grke makedonski M ars.« (■x
(Plut., Dem., 30)«

BIBLIOGRAFIJA

Geyer, »Makedonia«, Članak u Pauly-Wissowa, R. E., XIV, 1 (iz 1928), col. 638.
Prehistorija. — L. Rey. »Observation sur les premièrs habitants de la Macé­
doine, Bulletin de correspondence Hellénique, T. XLI—X L III, 1921—1924; S. Cas-
son, Macedonia, Thrace and Illyria, Oxford 1926 (poglavlje o prehistoriji).
W. A. Heurtley, Prehistoric Macedonia, Cambridge 1939. Milojčić i drugi is­
traživači daju podatke o najnovijim nalazima (vidi u specijalnoj literaturi). Naj­
više je toga u periodicima.
O narodnosti Makedonaca. — O. Hoffmann, Die Makeđonen, ihre Sprache und
ihr Volkstum, Göttingen 1906; Isti u Pauly-Wissowa, u sklopu članka »Makedonia«,
v. gore. Citiraju se Kretschmer (1896), Hirt (1905). Thumb (1909), Kazarov (1910),
Bechtel (1917), Weigand (1924) i drugi. Novije: J. N. Kalleris, LćZ question de Vori-
oine des Macédoniens mise au point, Cahiers ^WHistoïrè mondiale, IV, 1958,
903— 917.
A. Maver, »Über das Verhältnis des Makedonischen zum Illyrischen«, Glotta,
X X X II (1952), 45—88.
Historija do inch Filipa IL — Flathe (1832), Abel (1847), Costanzi (1914), Geyer
(1930), Momigliano (1934), Chapot (1936), Wüst (1938)... kod Bengtsona i drugih
pisaca povijesti Grčke, odnosno helenizma. Novije: R. Paribeni, Macedonia sino ad
39 »Onda ie atenski govornik Demosten bio protjeran što se ogriješio primivši zlata od Har-
pala«, Tustin X III, 5.
Harpal, kojega je Aleksandar polazeći u Indiju ostavio u Ekbatani da bude čuvar blagajne,
rasipao je za Aleksandrove odsutnosti novac živeći samovoljno u Babilonu. N a kraju je pobjegao u
Grčku s odredom grčke vojske odniievši pet tisuća talenata i tamo vršio političku aktivnost. O tome:
Arr., Avnb. II, 33; III, 6; V II, 12; Plut., Alex., 8; Diod. X V II, 108. i Plut., Dem., 24—26; Demosten u
govoru O vijencu.
40 Grčki je vojvoda Leostcn napustio opsjedanje Lamije da zaustavi Leonata koji je, došavši iz Azije
Antipatru u pomoć, bio stigao u tesalski grad Meliteju. Leosten i Leonat su kod Meliteje poginuli. Anti­
patar je bez borbe izašao iz Lamije i na kraju svladao Grke. O tome Diod. X V III, 15; lust. X III,
5. i drugi.
« Diod. X V III, 17— 18.
" E ÏT t e p ïcnrjv Yvc'app fltöjjtfov A tuj.6 o 9-e v e C
oüitoT* S v 'E X X rjv tiiV ijp i;E V " A p p c M a x e S w v

200
 Alessandro Magno, Milano 1947; P.jCloché, Un fondateur d’empire, Philippe II, roi
de Macédoine, Saint Etienne, s. d.rl955. Vidi i Geyerov članak »Philippos« (Nr. 7)
u Pauly-Wissowa, R. E., XIX, 2. iz 1938 (s bibliografijom).
Atenjani i drugi Grci u doba Filipa II. — Kod Cohena, Bengtsona i drugih.
Mnogo se citira P^Cloché, La politique étrangère d’Athènes de 404. à 338. av. J. C.,
Paris 1934. Historijsku temu »Filip i Atenjani«, »Filip i Grci« obrađivali su mnogi
u obliku studija o Eshinovoj, Demostenovoj i Izokratovoj aktivnosti. Jedno od sta­
rijih kapitalnih djela: A. Schäfer, Demosthenes und seine Zeit, Leipzig 1856—1858
(drugo izdanje, 1885). Jedno od novijih: P. Cloché, Démosthenes et la fin de la
démocratie athénienne, Paris 1937.
O heronejskoj bici: Kromayer-Veith, o. c. (Antike Schlachtfelder, I), 130. sq.
O Korintskom savezu: Busolt-Swoboda, Griechische Staatskunde, II, 148. sq*.
i drugi.
Poglavlje o Aleksandru-Velikom: Birt (1924), Geyer (1925), Robson (1929),
Radet (1931). Andreotti (1933), Wright (1934), Kovaljov (1937), Ehremberg (1938),
Cummings (1940), Oertel (1943) i drugi kod Bengtsona, Sergejeva i drugih. Mogli
bi se izdvojiti: C. H. Berve, Das Alexanderreich auf prosopographischer Grundlage,
T. I—II, München 1926 (s dokumentiranim, izvornim podacima o svima ličnostima
koje se spominju u vezi s Aleksandrom); G. R^dejLMotes critiques sur l’histoire
d’Alexandre, Bordeaux—Paris 1925—1933: osam studija o raznim pitanjima iz po­
vijesti Aleksandrova pohoda (»Alexandre à Troie«; »L'omphalos gordien«; »Les ne­
gotiations entre Darius et Alexandre«; »Le pélegrinage au sanctuaire d’Ammon«
i druge); U. Wiloken, Alexander der Grosse, Leipzig 1931 (s osvrtom na literaturu
koja je izašla od 1894. do 1930). .
Novije: W. W.JLarn, Alexander the Graft, Cambridge, T. I, 1948, T. II, 1950;
L. Homo, Alexandre le Grand, Paris 1951; £_. Cloché, Alexandre, Neuchâtel 1953; Fr.
Altlieim, Alexander und Asien, Tübingen 1953?
Mnogo studija u periodicima. Navode se u Vestniku drevnei istorii 195,2,
1, 173. sq.; u Schweizerische Beiträge zur alten Geschichte, XIV, 1956, 181. sq.
i drugdje.
Grčki protumakedonski pokreti: W. W. Tam u Cambridge Ancient Jlistory,.
VI, ch. X IV (bibl.) daje sistematski pregled u posebnim poglavljima: O 'AntlpatfUT'
“'"O atenskom državniku Likurgu (prvak u Ateni od 338. do 326); O ustanku pod
vodstvom Agisa III; O Demostenu (politička pozadina govora »O vijencu«); 0 Har-
palovoj aferi; O lamijskom ratu i Demostenovoj kobi. Ibidem izvori i literatura.
Mnogo je pisano o ovim pitanjima.
 1

XVI

HELENISTIČKE DRŽAVE

1. DIJADOSI I STVARANJE NOVIH DRŽAVA

Kad je Aleksandar umro, makedonske su vojvode vijećale (ljeti 323) u

Babilonu o njegovu nasljedniku i o uređenju carstva. Nakon dugog pogađanja
i žestokih međusobnih sukoba sporazumno su odlučili: da se za 'kralja prizna
wFilip ( I I I ) Aridej, Filipov sin, Aleksandrov polubrat; da se ima na umu even-
• tualni sin i nasljednik Aleksandrov (je r je Roksana bila pred porodom); da
hilijarh Perdika bude predstojnik kraljevine ( epistates tes basileias) — za­
pravo regent — a njegov pomoćnik Meleagar; da Antipatar bude upravitelj
Makedonije i evropske Grčke s nazivom »strateg Evrope«, ali dà mu pomoć-
" *nik bude Krater kao čuvar dvorske blagajne; da istaknutije vojvode dobiju na
upravu po jednu satrapiju ili neko područje u Evropi.
* Pri podjeli zemalja i vlasti Ptolemej Je- dobio-Egipat ( » i još dio Afrike
u i A rabije«), Laomedont Siriju, dvadeset i pet .prvaka svaki svoju oblast.1 U
tim zemljama, uglavnom bivšim perzijskim satrapijama, živjeli sCTrazin sta­
rosjedioci, nosioci raznih kultura. Na istoku je bila Babilonija, preostala Me-
“zopotamija, Suzijana, Medija Veća, Medija Manja itd. do Baktnije i »indij­
skih krajeva«. U Maloj A ziji svoje su vladare dobile Kilikija, Likija s Pamfi-
lijom, Frigija Veća, Frigi ja Manja, Karija, Lidija, Kapadokija s Paflagonijom.
Lizimah je u Evropi dobio Trakiju, a u Maloj A ziji područje uz Pontsko
(Crno) more.
Antički pisci (Diodor, Arijan, Trog Pompej, Kurcije Ruf, Kornelije Ne-
pot, Plutarh) sačuvali su nam mnogo podataka, prema još starijim izvorima
(Hijeronim iz Kardije i drugi), o borbama za vlast koje su među sobom
vodili dijadosi, prvi Aleksandrovi nasljednici i ostale Aleksandrove vojvode.
%“ Pezdika, kojega su makedonske vojvode bile priznale za prvaka, stradao
je od udruženih protivnika (Ptolem ej i drugi). Ubijen je 321. Tada je prvo
umjesto pripalo Antipatru, gospodaru.Makedonije (prema sporazumu vojvoda
u sirskom gradu Triparadisu, 321, gdje su se ponovo podijelile vlast i zemlje).
* Antipatar je umro 319. a prvak i »strateg Evrope« postao je neki Poliperhon.
-Protiv njega se digao sa svojim saveznicima Kasandar, sin Antipatrov. Kasan-
* i lus tin. X III, 4; Diođ. X V III, 5— 7. .

202
 X V I, 1

dar osvaja neke gradove balkanske Grčke i cijelu Makedoniju, ubija staru
kraljicu Olimpijadu (ova je bila pogubila Filipa I I I Arideja) a kasnije i Alek­
sandrovu udovicu Roksanu i sina jo j Aleksandra.
U Aziji je bio najjači Antigon, zvan Monôphthalmos, Jednooki (izgubio
oko u ratu). Protiv njega su se udružili Kasandar, Lizimah, Ptolemej i Seleuk.
Nakon četiri godine borbi došlo je 311. godine do mira i nagodbe. Kasandar je
dobio Grčku, Lizimah Trakiju, Ptolemej Egipat a Antigon Aziju. Tada se u
} Babilonu osilio Seleuk koji se počeo spremati da zavlada Azijom. Javio se i
Demetrije — kasnije nazvan Poliorket.
v ^ Demetrije Poliorket, sin Antigona Jednookog, prebacio se 307. s voj­
skom iz Azije u Evropu, prokrstario Grčkom, zauzeo Atenu, potukao Kasan-
dra i Poliperhona (koji su se bili pomirili i udružili). Na moru je razbio
Ptolemejevu mornaricu kod ciparske Salamine. To je bilo godine 306. Tada su
se Antigon Jednooki i sin mu Demetrije Poliorket proglasili kraljevima. Iduće
(305) godine proglasili su se kraljevima: Ptolemej, Kasandar, Lizimah i Se­
leuk. Ptolemej, Seleuk i Lizimah udaraju u Aziji na Antigona kome pomaže
sin Demetrije Poliorket. Ljeti 301. Antigon i Demetrije bili su poraženi u bici
kod Ipsa u Frigiji. Pobjednici su tada nanovo podijelili zemlje.
Na teritoriju koji je nekada bio pod vlašću Aleksandra Velikoga osno­
vane su nakon bitke kod Ipsa ove četiri velike helenističke države: 1. Egipat,
kraljevina Ptolemejeva, koja je osim afričkog teritorija obuhvaćala Palestinu,
južnu Siriju, Cipar, neke egejske otoke i nekoliko izoliranih tačaka u Maloj
Aziji; 2. kraljevina Seleukova koja je obuhvaćala Aziju od rijeke Inda do
Sirije i Palestine s dijelom Sirije i istočne Male Azije; 3. Makedonija, Kasan-
drova kraljevina sa zemljama balkanskih Grka; 4. Lizimahova kraljevina koja
je obuhvaćala Trakiju i sjeverni dio Male Azije. Seleuk je Lizimahu oteo
maloazijske posjede (bitka kod Kurupediona, 281).
Kelti (gr. Gâlatai, Galati), k o ji su u četvrtom stoljeću krstarili sjever­
nim Balkanom, a 279. prodrli u Makedoniju i u Grčku do Termopila, preba­
cili su se 278. preko Helesponta u Malu Aziju i počeli je osvajati. Borbe su
trajale nekoliko desetljeća. K elti su u početku zauzeli Eolidu, Joniju, Frigiju
i obalu Propontide, ali su ih maloazijske dinaste pritisle sa svih strana u
područje oko Ankire (dan. Ankara) i pustili da se ondje zadrže. Nakonjtoga, *
sredinom trećega stoljeća, u Maloj Aziji učvrstile su se ove helenističke^djrža- ,
ve: /a) Pergam, kraljevina koja je obuhvaćala Miziju, Frigiju i dio egejske
obaïe s glavnim gradom Pergamom;^b) Bitinija ( Bithynie), kraljevina u sje­
verozapadnom dijelu poluotoka, uz Propontidu; c) Pont, kraljevina u sjevero- ,
istočnom dijelu, uz Crno more (P on t); ( 3 ) Galatija, država Galata-Kelta, oko
Ankire.
Oko 250. pr. n. e. Parti, iranski narod, oslobodili su se Seleukove vlasti
i osnovali svoju državu, kraljevinu Partiju (gr. Parthia), na teritoriju bivše
istoimene satrapije jugoistočno od Kaspijskog mora. U Evropi se održala
kraljevina Trakija (između Makedonije, Dunava i mora). Zapadno od Make­
donije ojačao je samostalni Epir, država kralja Pira (Pyrrhos). Na Siciliji
je bila velika sirakuška. država. Ptolemejski Egipat, Seleukova Sirija (sa
susjednim područjima), Partija, Makedonija, Pergam, Bitinija, Pont, Galatija,
Trakija, Epir i Sirakuza bile su u posljednja tri stoljeća pr. n. e. značajne
helenističke države.2
2 Aigyptos (lat. Aegyptus), Syria(e), Parthia (Parthiké), Makedonie, Pérgamon, Bithynie, Pôntos,
Galatia, Thrâke, Épeiros (lat. Epirus), Syrakiisai (lat. Syracusae).

203
XVI, 2

2. PRILIKE U MATIČNOJ GRČKOJ I U MALOJ AZIJI

Prilike balkanskih Grka u helenističko doba samo su djelomično po­

znate. Život gradova-država tekao je u znaku supremacije vrhovne makedon­
ske dinastičke vlasti. Grci su se međusobno, kao i prije, dušmanski obraču­
navali. Platon naj izvorni je govori o tim bratoubilačkim borbama ( Država,
470). Neki oligarhijski i drugi privredni krugovi radili su na tom da u savezu
s Makedoncima osiguraju stabilnost poretka i svoje interese u polisu. U klau­
zulama korintskog ugovora »o općem m iru « oni su s Filipom uglavili »da se u
saveznim polisima ne smiju vršiti progonstva i kažnjavanja koja nisu u skladu
s postojećim zakonima; da se ne smiju vršiti konfiskacije, praštati dugovi,
dijeliti imovina, ni oslobađati robovi radi prevrata«.
Mnogo se gradova balkanske Grčke bilo udružilo što u Etolski, što u
Ahajski savez (koinon, koinđ). Ti su savezi (vidi o njima Gl. X V I I I ) odigrali
časnu ulogu posljednjih branilaca grčke slobode, osobito AhajsIcT^prilikom
najezde Rimljana. U ranije helenističko doba bilo je kod njih raznih peripe­
tija. U geografskom središtu Etolskog saveza, odnosno gradova-država koje su
u taj savez ušle, bili su Delfi s Apolonovim hramom. Staro svetište svih Grka,
simbol panhelenstva, trebalo je da u to doba ujedini sve Grke. Natpisi etolskih
prvaka i vijesti o njihovim darovima u Delfima svjedoče o nastojanju da se
uži ili širi politički ciljevi etolske skupine Grka ideološki maskiraju delfijskom
svetinjom. Atenjani i neki drugi Grci imali su svoja shvaćanja o helenstvu
i o politici. Atenjani su se sa Etolskim i Ahajskim savezom sukobljavali,
katkad u savezu s Makedoncima. Svi su poštovali pitijskog Apolona i slali
mu darove u Delfe. Natpisi govore o tome.
A t e n a . Njezinu važnost uočavali su i Filip i Aleksandar, ne samo zbog
njezina ugleda nego i zbog njezine stvarne moći. Položaj Atene i njezine glavne
luke Pireja osigurao je privrednicima ovoga kraja eminentno mjesto za sva
vremena. Atenjani su i u Filipovo doba i kasnije imali veliku trgovačku i rat­
nu mornaricu. To im je omogućilo da se održe. Na kopnu nisu mogli odoljeti
»makedonskom Aresu«. Tragično je bilo kod Heroneje (338) i Lamije (322).
Razni su dijadosi i njihove vojvode povremeno nametali Atenjanima svoju
silu. Atena je ipak provela helenističko doba uglavnom kao autonoman polis,
u okolnostima vojne supremacije makedonskih dinasta, čije su vojne posade
bile stacionirane u Pireju, Munihiji i na još nekim punktovima nedaleko. Ate­
njani su, međutim, trgovali i privređivali. Primat na Egejskom moru oteo
im je Rodos. Ipak njihova je pomorska i trgovačka aktivnost u helenističko
doba bila velika. O tom svjedoče atenske srebrne tetradrahme toga doba,
nađene posvuda oko Sredozemnog mora i na sjeveru po Balkanu. Svjedoči
o tom i atička keramika. I nje se našlo u krajevima daleko od Egeide. Natpis
govori o obnovljenoj simahiji Atenjana čak s bosporskim kraljevstvom (289).
U helenističkoj Ateni djelovali su filozofi, književnici i umjetnici. Prizori iz
»nove atičke komedije«, koja je onda cvjetala, ilustriraju društvene prilike
grada koji, iako nije bio više periklovski, ipak nije mnogo pao.
R o d o s . Otok Rod — Rhodos — već je u pretklasično doba ekonomski
mnogo napredovao zahvaljujući svom položaju. Njegovi su trgovci bili posred*
nici između istočnih i egejskih poslovnih ljudi. To se odrazilo i u kulturnoj
aktivnosti. Grad Rodos osnovan je 407. sinoikizmom triju starih otočkih gra­
dova (Lindos, Kameiros, Ialysos). Rođani su 305/304. izdržali jak napad voj-

204
 XVI, 2

ske i mornarice Deme trija Poliorketa koji ih je dugo ali bezuspješno opsjedao
i na sve načine zastrašivao.3 Porazili su na Egejskom moru pred Efezom
mornaricu Ptolemeja Filadelfa ( I I I st.). Rod je naime bio tako bogat da je
mogao uzdržavati veliku mornaricu i plaćati najamničku vojsku. Kao takav
bio je ravnopravan takmac na moru lagidskim, seleukidskim i drugim vojnim
snagama; stupao u savez prema prilikama, najprije s Lagidima i drugima, na
kraju s Rimljanima protiv Seleukida. Diodor (X X , 81) bilježi da su Rođani
imali najbolje gradsko administrativno uređenje od svih Grka. Kulturni spo­
menici helenističkoga Roda odgovaraju tradiciji o njegovoj ekonomskoj i poli­
tičkoj moći. Znameniti su, npr., spomenici rodske helenističke arhitekture
i kiparstva. Rod kao književno i znanstveno središte bio je dobro poznat Rim­
ljanima.
D e l o s i » S a v e z o t o č a n a « . Antigon Jednooki, dijadoh, gospodar
Male Azije, 315. je potakao ili prisilio stanovnike Cikladskih otoka da se udru­
že u Savez otočana (K oinàn ton nesiotôn). Administrativno središte tog saveza
bio je grad Delos. Apolonov hram u Delu bio je, kao i u doba Delsko-atičkog
saveza, sjedište u kojemu su se rješavala saveznička pitanja. Saveza je bilo
i drugdje kod Grka u razno doba. Posebnu povijesnu zanimljivost predstavlja
Delos, hram Apolona Delskog i njihovi spomenici. Tekst jedne skupine delskih
natpisa po svome sadržaju predstavlja računske knjige ekonoma-blagajnika
(hieropoioi) Apolonova hrama s podacima o hramskoj imovini, prihodima,
poslovanju — davanju novca u zajam itd. Neki delski natpisi govore o lučkim
carinama grada. Delos uopće (dokumenata o njemu ima mnogo) ostavio je
o sebi prilično osebujnu povijesnu sliku iz helenističkog doba. Nešto su drugo
bili drugi otoci npr. Kos sa svojim bogatim agrarnim područjima i gradskim
rajonom, poznatim po Hipokratovu medicinskom središtu. Mnogo se toga zna
o drugim otocima i otočkim gradovima.
M a l a A z i j a . Pošto je osvojio Malu Aziju, Aleksandar je grčkim malo­
azijskim gradovima dao davno priželjkivanu »slobodu«, »dopustio stanovni­
cima Sardesa i ostalim Liđanima da se služe starim lidijsbim zakonima i da
budu slobodni« (eleutheroi), a inače je zadržao perzijski sistem satrapija po­
stavivši za satrape svoje ljude.4 »Sloboda«, eleutheria, imala je tu u prvom
redu ekonomsko značenje. Grad kojemu je priznata »autonomia« i »eleutheria«
bio je kao mnogi gradovi pod Rimljanima »civitas libera et immunis«, autono­
man i slobodan od plaćanja dažbina (gr. phoros). Tako je bilo nominalno pod
Aleksandrom. Nakon njegove smrti Mala Azija po dogovoru đijadoha pripala
je Antigonu Jednookom. Antigon se u jednoj poruci obraća maloazijskim »na­
rodima, polisima i dinastima«.5 Te tri adrese osnovne su i sveobuhvatne za^
cijelo helenističko doba. Milet i Efez su bili važniji i samostalniji polisi u
ovom kraju. Što se tiče dinasta, manjih ili većih, historijski je zamršeno.
Mnogo ih se promijenilo u Bitiniji, Pontu itd. (v. gore). Pergamski su dinasti
s vremenom stvorili kraljevinu koja je poslije lagidske, seleukidske i antigo-
nidske imala najveći ugled.
M i l e t se ekonomski i kulturno izdigao vrlo rano, osnovao mnogo nase­
obina i bio nosilac svega najboljeg u maloazijskoj Joniji. Zbog jonskog ustanka
bio je srušen od Perzijanaca. Luka nije nikada izgubila svoju važnost. Stari

3 Diod. XX, 81— 88. i 91— 100.

4 Vidi potvrde kod RanoviČa, o. c.f 43.
s Diod. XIX, 57.

205
 XVI, 2

perzijski »carski put« vodio je od miletske luke preko Anadola i sjeverne

Sirije u Mezopotamiju i dalje na Istok. Tim su putem trgovačke karavane
donosile s Orijenta robu do egejske obale. Milet je od toga imao veliku korist.
Ratoborni su helenistički dinasti Dem etrije Poliorket, Ptolemej Sother, Ldzi-
.mah, a najviše Seleuk Nikator i nasljednik mu Antioh Sother željeli postati
’ gospodari toga kraja na Egejskom moru. Oni su dekretima davali Mile tu
i.* autonomiju i privilegije. Slali su skupocjene darove Apolonovu hramu u milet-
skoj Didimi. Milećani su poslovali. Obnovili su veze sa svojim starim naseo­
b in a m a na Pontu i cijelim onim područjem (natpisi o sim politiji s Istrom,
Olbij om, Kizikom ).
«
P r i e n e , mali grčki grad u maloazijskoj Joniji, nasuprot Samosu, ni
izdaleka ravan Miletu, ostavio nam je epigrafskih i drugih spomenika korisnih
za poznavanje prosječnog polisa onoga vremena i onoga kraja. Polis Prijena
— vidi se iz natpisa — ima pored punopravnih građana mnogo doseljenika
(m étoik oi). Izvan grada seljaci domoroci (pđroikoi, kâtoikoi) bez građanskog
prava žive svojim životom obrađujući zemlju nekog dinasta i bogatih građana,
uz ugovorene obaveze — dajući gospodarima određeni dio ljetine. Građani
i meteci imaju robove. Proizvodnja je skromna, kao i trgovina. Prijena
J e arheološki dobro poznat grad, izgrađen po principima helenističkog urba­
nizma. Ulice se sijeku pod pravim kutom. U središtu je grada trg okružen sa
tri strane bogatim trijemom. U gradu je Atenin hram klasičnog jonskog stila
(spominju ga antički pisci kao arhitektonski uzor), gymnasion i mnoge repre­
zen tativn e zgrade. Na mnogim su mjestima ukrasni kipovi. U gradu je kaza-
- liste pod akropolom i dobro provedena kanalizacija. Helenistički grad dobro
dokumentiran — bolje nego neki veći i slavniji.
P e r g a m (Pérgamon), maloazijski grad kod rijeke Kaika (Kdikos) u
- -zaleđu Egejskog mora, nekada je pripadao perzijskoj satrapiji M iziji. Počet­
kom trećega stoljeća to je bila Lizimahova vojnička baza u doba kad su se
dijadosi borili za posjede u Maloj Aziji. Lizimah je pergamsku akropolu sa
* silnim blagom (9 000 talenata) povjerio na čuvanje nekom Fileteru Paflagoncu
(Philetairos). U ratu koji je Seleuk Nikator vodio s Lizimahom Fileter je izdao
svoga gospodara i predao tvrđavu Seleuku i pridonio njegovoj pobjedi (kod
.Kurupediona, 281). Fileter je na kraju od Seleuka dobio taj grad i blago,
prikupio plaćeničku vojsku, zavladao okolnim područjem i postao dinast. On
je osnivač helenističke države koja se naziva po glavnom gradu Pergamu.
Pergamska se država vojničkim akcijama svojih vladara — Filetera, dvaju
Eurnena i triju Atala — teritorijalno proširila u unutrašnjosti uzduž rijeke
Kaika a na egejskoj obali po Joniji i Eolidi. Atal I I I ju je godine 133. opo­
ručno ostavio »rimskom narodu«.
Pergamska država — zovemo je atalidskom po najznamenitijim jo j kra­
lje v im a — bijaše konstitucionalno uređena po egipatskom ptolemeidskom
'(lagidskom) uzoru. Tu je bio polis, glavni grad Pergam u užem smislu
(kao u Egiptu Aleksandrija) i chora, kraljevsko zemaljsko područje. Grad
-Pergam bio je helenistički polis s vijećem, narodnom skupštinom (bule ka)
dêmos), magistratima (arhonti i drugi) u tradicionalnom grčkom političkom
w ‘smislu i kraljevim namjesnikom. Chora — sve ostalo osim polisa — bila je
-»kraljevska zemlja«, nominalno kraljevsko vlasništvo, agrarno područje, obra­
đivano od »kraljevskog naroda« (basilikds laôs). Chora se dijelila na okruge
(tô p o i) i njihova sela (kôm ai) kao u Egiptu (vidi dolje, c. 3). Neki su prti-

206
 XVI, 3

morski grčki gradovi imali poseban status, tako i hramski pa i vojnički po­
sjedi. Sve su to načelne helenističke osobitosti koje je najbolje proučiti iz
dokumenata o ptolemeidskom-lagidskom Egiptu. Pergamska proizvodnja, trgo­
vina, privreda uopće predmet su vrijedan posebnog studija. Kulturna nad­
gradnja, posebno arhitektura i kiparstvo grada Pergama, svojom bogatom
umjetničkom ostavštinom važno su poglavlje u povijesti antičke umjetnosti
(vidi Gl. X V II, 3).

3. HELENISTIČKI EGIPAT — DRŽAVA PTOLEMEIDA

Egipat je naj izraziti ja i najpoznatija helenistička država. 0 njoj ima naj­

više sačuvanih podataka.
Aleksandar Veliki zauzeo je Egipat bez borbe (332), osnovao grad Alek-
sandriju (321) i polazeći na Istok ostavio zemlju na upravu nekom Kleomenu
iz Naukratisa. Nakon Aleksandrove smrti vojvode u Babilonu imenovali su
za satrapa u Egiptu Ptolemeja, sina Lagova (Lagos, Aleksandrov vojvoda).
Taj Ptolemej ( I ) Lagid osvojio je Cirenaiku, učvrstio granice svog područja
prema jugu do prve katarakte Nila, zauzeo Palestinu, južnu Siriju, Cipar, neke
egejske otoke i ponešto u Maloj Aziji. Godine 306. proglasio se kraljem. On
je osnivač dinastije Lagida (po očevu imenu) ili Ptolemeida (po svome) koja
je vladala Egiptom do dolaska Rimljana u ovu zemlju (-30. pr. n. e.). Svi su se
njegovi nasljednici nazivali Ptolemejima kao on. Svaki je imao poseban na­
dimak.
Helenističkim Egiptom vladali su: Ptolemaios I Soter (306— 283), Pto-
lemaios I I Philadelphos (285— 246), Ptolemaios I I I Euergetes (246— 221), Pto­
lemaios IV Philopator (221— 204?), Ptolemaios V Epiphanes (203— 180), Pto­
lemaios V I Philometor (180— 145), Ptolemaios V II Neos Philopator (145— 144),
Ptolemaios V I I I Euergetes I I Physkon (145— 116), Ptolemaios IX Soter I I
(116— 107 i 88— 80), Ptolemaios X Alexander I (107— 88), Ptolemaios X I
Alexander I I (80), Ptolemaios X II Neos Dionysos Auletes (80—51), Ptolemaios
X I I I i Kleopatra V II (51— 48), Ptolemaios X IV i Kleopatra V II (47— 44),
Kleopatra V II i Kaisarion (30).6
Egipat je bio najstabilnija helenistička država. Lagidi su nesmetano vla­
dali teritorijem nekadašnjeg faraonskog Egipta odakle su išli u osvajačke
pohode na razne strane. Sa Seleukidima -vodili- su. .šest » sirskih_ratova« za
posjede u Palestini, Siriji i u Maloj Aziji. (Prvi je počeo 27ÏT le s t f j e završio
168.) Do sredine trećega stoljeća Egipat je postao prva država na Mediteranu.
Uz spomenute zemlje Ptolemeja I Ptolemeidima su pripala nova područja u
Maloj Aziji, neke tačke na Kreti i otok Samo trake. Od kraja trećeg stoljeća
u Egiptu su se vodile česte dinastičke borbe. Lagidi postepeno gube zemlje
izvan Egipta. Oko 188. od vanjskih posjeda preostali su im još samo Cipar
i Cirenaika, a od početka prvog stoljeća gube i to. Sredinom prvoga stoljeća
egipatske dinastičke borbe bile su najžešće. Rimljani su to iskoristili i 30. pr.
n. e. zauzeli Egipat. Ali do tada su bila protekla tri stoljeća bujnog povijesnog
života ove helenističke zemlje.'

6 Koincidencija godina vlade (Ptol. I i Ptol. II; Ptol. V II i Ptol. V I I I ) govori o suvladarstvu
ili o zbacivanju i rehabilitiranju.

207
XVI, 3

Helenistički Egipat bio je vojno-birokratska centralistička monarhija.

Kraljevi Lagidi-Ptolemejii smatrali su se, kao nekadašnji faraoni, vlasnicima
sve zemlje u državi i nosiocima sve vlasti. Poput faraona proglašavali su se
bogovima. Uz njihovo ime dodaje se naslov »theos« (bog; npr. na novcu).
Helenistički Egipat (kao i faraonski) dijelio se na agrarne oblasti —
nome. Nomi (nom ôs) su se dijelili na manje jedinice — tope (gr. topos, m je­
sto), a topi na seoska područja — kome (gr. kome, selo). Aleksandrija, Nau-
kratis i novi grad Ptolemais (osnovan od Ptolemeja I ) imali su posebno grad­
sko političko uređenje (slično grčkom polisu) i nisu bili u sastavu noma. Sva
su ostala gradska i seoska naselja pripadala nomima. Stari je Memfis bio
privilegiran.
Aleksandrija je bila prijestolnica, sjedište središnje vlasti. Tu se kralj
okružio velikašima (u makedonskoj i faraonskoj tradiciji) koji su obavljali
najvažnije državne poslove i predstavljali središnju vrhovnu vlast (dioikétes
— šef financija; archidikastes — vrhovni sudac i drugi). Podređeni su im bili
nomarsi (glavari noma), toparsi (glavari topa) i komarsi (seoski glavari). U
središnjoj i lokalnoj upravi imali su različite kompetencije razne oivilne i
vojne starješine srednjeg i nižeg ranga (ekonom, hiparh, strateg, pisar—gram­
mateus).
Sva je zemlja bila nominalno vlasništvo kraljevo. Jedan se dio eksplo­
atirao u dvorskoj režiji. Ostalo je kralj ustupao svećenstvu (hramovima),
velikašima, vojnicima— klerusima. Spominje se i zemlja sitnih posjednika
(prilično neodređeno).
Zemlju su obrađivali domaći slobodni i poluslobodni seljaci i robovi. U
papirusima se na mnogo mjesta spominju »kraljevski zemljoradnici« (basi-
likoi georgot), slobodni težaci koji su na dogled kraljevskih činovnika obrađi­
vali zemlju u svojoj režiji, pod uvjetom da obavezno daju kralju utvrđeni
dio ljetine i druge dažbine u novcu i naturi. Ti su poljoprivrednici pod raznim
uvjetima obrađivali hramsku i velikašku zemlju. Dvor i velikaši davali su dio
zemlje arendatorima koji su, izrabljujući najamne poljoprivrednike i ispla­
ćujući dužni dio gospodarima, prisvajali obilate viškove. Helenistička je dr­
žava, kao i faraonska, rukovodila agrotehničkim i hidrotehničkim radovima
kod Nila. Melioriralo se zemljište (npr. Fajum) i dobivale nove obradive po­
vršine. Sijalo se i sadilo što je bilo najrentabilnije. Posebna se pažnja posve­
ćivala vinogradarstvu i maslinarstvu. Ptolemejevići su težili za sve većim
prihodima eksploatacijom zemlje u dvorskoj režiji i udaranjem maksimalnih
poreza privatnicima. O poljoprivredi i o odnosima u vezi s tim u heleni­
stičkom Egiptu sačuvalo se mnogo podataka na papirusima (osobito u tzv.
»Zenonovim papirusima« ).
Obrt je u helenističkom Egiptu bio vrlo razvijen. Mnogo se iskustava
sačuvalo iz faraonskih radionica. Grčki su majstori mnogo toga donijeli iz
svoje metropole. Drvodjelci, kovači, zlatari, tekstilci, kožari, staklari, kerami-
čari i drugi obrtnici radili su u dvorskim i privatnim radionicama (ergaste-
rion ) za domaće potrebe i za izvoz. Upotrebljavala se slobodna i robovska
radna snaga. Kraljevski je dvor imao monopol nad svim što je bilo rentabil-
nije (nad eksploatacijom rudnika, nad izradom tkanina i nad nekim drugim
rentabilnim granama). Od privatnih proizvođača dvor je pobirao goleme
prihode.
Razvila se trgovina i novčana privreda. Ptolemeidi su kovali zlatni, sre­
brni i bakreni novac. Poslovali su novčari ( trapezitai). Razvilo se svojevrsno

208
 XVI, 3

bankarstvo. Razvio se veliki trgovački promet kopnom i morem nadaleko,

do Nubije i Etiopije, Arabije, Indije i Kitaja.
Egipatski ekonomski i fiskalni sistem bio je vrlo vješto organiziran. *
Rimljani su nešto od toga prim ili (sistem oporezivanja, v. knj. II, Gl. X X i
X X I I).
S takvom privredom koincidirao je osobit društveni život. Robovlas­
ništvo se sve više razvijalo. Robova je bilo sve više a njihova se radna snaga w
sve više iskorištavala.
U robovlasničkoj klasi diferencirali su se razni slojevi — vladajuća klasa
s velikima, srednjima i nižima na jednoj strani, radni narod na drugoj. U
Aleksandriji i drugim većim gradovima razlikovali su se u pravima grčko-
-makedonski građani od drugih.
Poslije robova najviše je u ovoj zem lji bio izrabljivan slobodni i polu-
slobodni radni narod. Taj se narod često bunio i dizao na ustanak. Iskorišta­
vale su se ratne prilike i dinastičke borbe. N ije bilo uvjeta za trajniji uspjeh.
Seljaci su često bježali sa zemlje veleposjednika. To samovoljno napuštanje
( anachoresis) zemlje zadavalo je vladajućoj klasi mnogo brige (o tome doku­
menti na papirusima; kraljevski dekreti kojima su se lokalne vlasti pozivale
da uspostave red).
Aleksandrija, osnovana od Aleksandra Velikog (331) na obali Sredozem­
nog mora, zapadno od Mareotske lagune, razvila se u veliko privredno, admi­
nistrativno i kulturno središte. Bila je golem grad, okružen zidinama (u svoje
doba preko osamnaest kilometara u opsegu), izgrađen po propisima heleni­
stičke urbanistike. Trećinu grada zauzimao je kraljevski dvor, kompleks veli­
čanstvenih 'kraljevskih zgrada među kojim a je bio Museton — akademija na­
uka svoje vrsti gdje su stanovali i radili književnici, filozofi, učenjaci i drugi
kulturni ljudi koji su se osobito istakli. U sklopu Museiona bila je glasovita
biblioteka koja je u svoje doba imala oko devedeset tisuća djela u četiri (po
nekima pet— sedam) stotine tisuća volumena papirusa. Na istaknutom mjestu
u gradu blistala je grobnica Aleksandra Velikog, pokraj nje grobnice Ptole-
mejâ. Luka je bila spojena nasipom (oko 1250 m dugim) s otokom Farom
(Pharos), na kome je 280. Kniđanin Sostrates podigao istoimeni svjetionik
(Pharos), jedno od »sedam čuda« staroga vijeka. Od tih i drugih veličan­
stvenih spomenika grada Aleksandrije (Serapeion s posebnom velikom biblio­
tekom, kazalište, gymnasion i drugo) ništa se nije sačuvalo.7
Aleksandrija je bila ko smopolis, svjetski grad, gdje je u prvom st. pr.
n. e. živjelo oko tri stotine tisuća.stanovnika (po Diodom ): Egipćana, Grka,
Makedonaca, Etiopljâna, Arabljana, Hebreja, Siraca, Perzijanaca, Tračana,
Ilira, raznih doseljenika iz Italije (Etruščani, Kampanci), iz Male Azije (Kari
i drugi) i iz drugih krajeva. U njoj je bujao privredni i društveni život. To
je bilo glavno industrijsko i trgovačko središte države Btolemeida, velika iz­
vozna i uvozna luka. U tom ekonomski najrazvijenijem i najnapučenijem gra­
du države često su izbijali prevrati. Tu su se zbacivali i podizali kraljevi.
Aleksandrija, najvažniji helenistički grad, glavno je središte helenističke
kulture. Stoga se helenistička kultura naziva i »aleksandrijskom«.
Izvori za povijest helenističkog Egipta: papirusi, natpisi, ostraka, novac;
od pisaca osobito: Diodor, Polibije, Strabon, Apijan, Josip Flavije, Livije, Posidonije,
Porfirije i Justin.
B i b l i o g r a f i j a na kraju Gl. X V III.
7 Kod Strabona, X V II, 791. sq., opis Aleksandrije; cf. Diođ., X VII, 52.

24 GRCI i RIMLJANI 209

 i

XVI, 4

4. DRŽAVA SELEUKIDA I NJEZINI OGRANCI

Aleksandar Veliki je u osvojenim azijskim zemljama uglavnom zadržao

stari perzijski sistem satrapija. Taj se sistem održao i nakon njegove smrti.
Seleuk, sin Filipova generala Antioha, postao je 321. satrapom Babilonije.
Qn se desetak godina borio s moćnim susjedima (Eumen, Antigon i dr.). Oko
312. počinje njegov nagli uspon i stvaranje njegove velike države. Seleuk je
oduzeo Nikanoru i drugim satrapima sve krajeve od Mezopotamije do Indije.
Godine 306. proglasio se kraljem. Ratovao je s indijskim dinastom Čandra-
guptom (gr. Sandrakottos). S njim se 304. nagodio i dobio u njemu korisna
saveznika. Nakon bitke kod Ipsa dobio je sjevernu Siriju a bitkom na Kurn-
pedionu (281) postao je gospodar većeg dijela Male Azije. Kad se 280. spre­
mao na vojnički pohod u Makedoniju, bio je ubijen. Taj silni ratnik, nazvan
Pobjednikom, Séleukos ( I ) Nikâtor, osnivač je dinastije Seleukida, koja je
dala šest Seleuka, trinaest Antioha, tri Demetrija, dva Filipa, jednog Aleksan­
dra i jednu Kleopatru.
Redoslijed njihova vladanja: Seleukos I Nikator (312— 280), Antiochos I
Soter (280— 261), Antiochos I I Theos (261— 246), Seleukos I I Kallinikos (246—
225), Seleukos I I I Soter (225— 223), Antiochos I I I »V eliki« (223— 187), Sele­
ukos IV Philopator (187— 175), Antiochos IV Epiphanes (175— 163), Antiochos
V Eupator (163— 162), Demetrios I Soter (162— 150), Alexander Balas (IS O -
145), Demetrios I I Nikator (145— 140 i 129— 125), Antiochos V I Epiphanes
(145— 141), Antiochos V I I Sidetes (139 ili 138- 129), Kleopatra Thea i Anti­
ochos V II I Grypos (125— 121), Seleukos V (125), Antiochos V I I I Grypos (121
— 96), Antiochos IX Kyzikenos (115— 95), Seleukos V I Epiphanes Nikator
(96— 95), Antiochos X Eusebes Philopator (95— 83), Demetrios I I I Eukairos
(95— 88), Antiochos X I Philadelphos (94), Philippos I Philadelphos (94— 83),
Antiochos X I I Dionysos (87— 84), Antiochos X I I I Asiatikos (69— 64), Philip­
pos I I (65— 64).8
Oko 280. Seleukova je država obuhvaćala golem teritorij od Hindukuša
do Sredozemnog mora i od Kavkaza do Perzijskog zaliva — zemlje Iranaca
(Perzijanci, Međani, Baktri, Parti i drugi), raznih semitskih naroda (Babilonci,
Sirci, Feničani, Judejai), raznorodnih Maloazijaca, Makedonaca i Grka. Na­
sljednici Seleuka Nikatora nisu mogli sve to zadržati. Maloazijski su Grci
pristajali sad uz Seleukide, sad uz Ftolemeide, a glavna im je svrha bila da se
oslobode jednih i drugih i da se osamostale. Pont, Bitinija, Kapadokija, Per­
gam i Galatija helenističke su države koje su se, jedna za drugom, tijekom
trećeg stoljeća osamostalile na nekadašnjoj Seleukovoj domeni u Maloj Aziji.
Rimljani su 190. potukli Antioha I I I kod Magnezije i izbacili ga iz maloazij skog
područja, gdje su Seleukidi devedeset godina imali sad veće, sad manje
posjede.
Na istoku su se redom stvarale nove države na otoijepljenim seleukid-
skim zemljama. Na indijskom graničnom prostoru jačali su Čandraguptini
nasljednici. Sredinom trećega stoljeća Grk Diodot, satrap Baktrije (sjeverni
Afganistan), s tamošnjim grčkim naseljenicima i starosjediocima otcijepio je
svoju satrapiju od države Seleukida i osnovao samostalnu »grčko-baktrijsku«
državu. Diodo tovu sinu (Diodotu I I ) oduzeo je zemlju Grk Eutidem, satrap

8 Vidi bilj. 6.

210
 XVI, 4

Sogdijane (ili neke susjedne satrapije). Eutidemov sin Demetrije »Nepobje­

divi«, kralj Baktrije, izvodi velike vojničke pohode u In diji i izbija čak do
Kitaj a. Između 140. i 130. Baktriju zauzimaju Masageti i Toharci. Oko 250.
iranska plemena, na prvom mjestu Parti (pers. Parthava), jugoistočno od
Kaspijskog mora, oslobodili su svoju zemlju od Seleukida i osnovali vlastitu
državu. Država Parta proživjela je približno pet stotina godina svog političkog
života, puna borbi, osobito borbi sa Seleukidima. U doba najvećih uspjeha
partski su kraljevi bili gospodari (osim Irana) Mezopotamije i zemalja pod
Kavkazom do Male Azije. Na istoku je bilo osvajanja napretek.
Seleukidi su bili najviše zainteresirani za zemlje k oje su graničile s dr­
žavom Ptolemeida. Za južnu Siriju sa Fenikijom i Palestinom (tzv. Koile
Syrie) Seleukidi su s Ptolemeidima vodili šest »sirskih ratova«. Prvi Ptoleme-
idi bili su jači od prvih Seleukida i do kraja trećeg stoljeća ta je zemlja bila
njihova. Osvojio ju je oko g. 200. Antioh Veliki i Seleukidi su je zadržali
do kraja svog vladanja.
Duga je povijest države Seleukida. To je povijest bezbrojnih ratova, os­
vajanja i gubljenja zemalja. Središnje mjesto u njoj ima kralj Antioh I I I
Veliki (223— 187) koji je bio privremeno obnovio državu Seleuka I Nikatora,
prisilio na vazalsku pokornost gospodare svih otcijepljenih zemalja (uklju­
čivši Baktriju i Partiju), osvojio Koilé Siriju, vratio pod seleukidsku vlast
mnoge krajeve u Maloj A ziji i izveo vojnički pohod u Evropi protiv Tračana.
Rim ljani su ga obuzdali. Oni su ga kao saveznici Pergama potukli kod Mag­
nezije (190) i oduzeli mu maloazijske posjede.
Kraljevina Seleukida potrajala je do 64. pr. n. e. kada su od posijednjili
ostataka ove države Rimljani stvorili svoju provinciju Siriju.
Država Seleukida, koja je u »zlatno doba« imala približno tri milijuna
kvadratnih kilometara površine, bila je golema i kada je bila svedena na Si­
riju, Mezopotamiju i bliži Iran. Bila je moćna i bogata kad se sastojala od
same Sirije. Tu je vladao kralj »bog«, »božji predstavnik«, »božanska« osoba
(u duhu religija raznih pokorenih naroda), gospodar zemlje, vojvoda. U pri­
jestolnici Antiohiji, na rijeci Orontu, Seleukidi su bili okruženi dvorskim ve­
likašima, »prijateljima, prvim prijateljim a, rođacima, tjelohraniteljima« itd.,
čiji su nam naslovi sačuvani na natpisima. Iz tih su aristokratskih krugova
bili kraljevi vijećnici, prvi ministar, kancelar, ministar financija, upravitelj
dvora i drugi (potvrde na natpisima). U nekim maloazijskim i iranskim pod­
ručjima samostalno su vladali lokalni dinasti koji su nominalno priznavali
vlast Seleukida, ispunjavajući prema njima razne obveze (danak, vojna po­
m oć). Nekima je pošlo za rukom posve se otcijepiti (npr. gospodari Baktri­
je ). Samostalni su bili i neki prvosvećenici, gospodari velikih hramskih zem-
ljoposjeda (Strab. X II, 537, o svećeničkim 'državama). Inače, .ta je velika dr­
žava bila podijeljena na satrapije kojima su upravljali satrapi. Satrapi su po
pravilu bili civilni administratori. Uz satrapa bio je strateg, vojni zapovjednik
satrapije. Ponegdje je ista osoba vršila službu satrapa i stratega. Imamo lite­
rarnih podataka o raznim srednjim i manjim, oblasnim i lokalnim, funkcione-
rima (frurarh-komandant mjesta, upravitelj kraljevih posjeda, dioiket, eko­
nom, veliki"svečemlTcareva kulta, arhivist i drugi). Satrapije su se dijelile na
hiparhije (ili meri.de), a ove na manje jedinice.
“ Öd Vremena Aleksandra Velikog masovno su se selili na Istok Make­
donci, Grci, Iliri, Tračani i drugi Evropljani. Te su seobe bile u punom jeku

211
 X VI, 4

u doba Seleukida. S tim u vezi osnovan je veoma velik broj naselja u ovim
zemljama. Neka su se od tih naselja razvila u napredne gradove. U državi Se­
leukida cvjetali su gradovi koje je osnovao Aleksandar Veliki. Seleuk Nikator
je, piše Apijan, osnovao šezdeset gradova. Mnogo gradova osnovali su razni
Seleukidi. Osnovalo se mnogo Seleukija (po Seleukovu imenu), mnogo Antio-
hija (po imenu Seleukova oca Antioha), nekoliko Laodikeja (po imenu Sele-
ukove majke Laodike), nekoliko Apameja (Apame je Seleukova žena), mnogo
gradova s grčkim dli makedonskim imenom. Neki su stari gradovi dobili novo
ime (Seleukija, Antiohija). Imamo potvrdu za dvadeset i četiri Antiohije i za
četrnaest Seleukija.
Antiohija (Antiôcheia) na Orontu u Siriji, u bližem zaleđu Sredozemnog
mora, bila je prijestolnica Seleukida, grad Grka, Makedonaca, Siraca i Heb-
reja, veliko trgovačko središte, spojeno dobrim cestama s Mezopotamijom
i Daljim istokom, s Arabijom i zemljama na sjeveru. U njoj se nagomilalo
veliko bogatstvo. Tÿche-Fortuna, gradska boginja, koje je golemi kip izradio
Eutychides, simbolizirala je veličinu i bogatstvo sretnih ratnika, gospodara
ovoga grada.
Na obali Sredozemnog mora, na ušću rijeke Oronta, ležala je Seleukija,
luka prijestolnice Antiohije. Od mnogobrojnih seleukidskih gradova treba
spomenuti bar još dva. To su: Dura Europos i Seleukija na Tigrisu.
Dura Europos na Eufratu (danas Salihiyeh), osnovana 312. od Antigona
Nikanora, grad je u kojem je sačuvano mnogo spomenika. To je arheološki
najbolje poznat grad seleukidske države. Arheolozi su u novije doba među
; ostacima ovoga grada otkopali mnogo spomenika helenističkog i rimskog do­
ba (ostaci zgrada s divnim freskama, dragocjene pergamene).
Seleukija na Tigrisu najveći je grad države Seleukida. Osnovao ju je
Seleuk I nešto sjevernije od Babilona, na mjestu starog mezopotamskog Opi­
sa. Ovaj je grad preuzeo ulogu koju je nekada imao Babilon kao raskrsnica
! trgovačkih putova. Strabon bilježi da je ova Seleukija imala u svoje doba do
v šest stotina tisuća stanovnika. Tu su živjeli mnogi Grci, Makedonci, Sirci, He-
breji, Parti, Perzijanci, Armenci i Indijci. U drugom stoljeću pr. n. e. grad su
zauzeli Parti.
Privreda u ovoj državi zasnivala se prvenstveno na ratarstvu. Mezopo­
tamija i Sirija bile su oduvijek najplodnije zemlje Prednje Azije. Grci su tu
uveli napredniji način obrade zemlje. Prvo mjesto u agrarnoj proizvodnji
imale su žitarice, vinova loza i industrijske biljke (lan). U brdskim krajevi­
ma, osobito u Maloj Aziji, Armeniji i M ediji, bilo je dobro razvijeno stočar­
stvo. Obrt je cvjetao u gradovima. Silno se razvila trgovina kopnom i morem.
Siro-fenički trgovci išli su za slavnom tradicijom starih feničkih mornara
trgujući po Mediteranu i izvan njega. Oživio je trgovački promet starim pu­
tem od egejske obale preko Male Azije do Mezopotamije, a odatle do Indije
i Kitaja. Sa svih strana spajali su se s glavnom magistralom pobočni putovi
sa sjevera i juga.
Socijalne prilike u okolnostima takve privrede bile su različite u raznim
dijelovima države i u razna vremena. Po orijentalnoj tradiciji kralj je ovdje
kao i u Egiptu bio vlasnik sve zemlje i njezinih dobara. Seleukidi su kao i
Ptolemeidi i njihovi prastari predšasnici na istom terenu ustupali neka pod­
ručja vazalnim dinastima, velikašima i hramovima, a najbolje komade zadr­
žavali i eksploatirali u dvorskoj režiji. Kraljevska zemlja u raznim satrapija­

212
 X V I, 4

ma bila je osobito velika u trećem stoljeću. Obrađivao ju je »kraljevski na­

rod« nastanjen u seoskim općinama. Kad se kraljevska zemlja darivala, da­
rivali su se s njom i seljaci. Kao i u Egiptu seljački je narod kraljevsku, mag-
natsku i hramsku zemlju obrađivao u svojoj režiji dajući gospodarima utvr­
đeni dio ljetine i danak u novcu. Za to su se brinuli kraljevski dioiketi i oiko-
nomi u satrapijama.
Kao u Egiptu i u drugim helenističkim zemljama, i ovdje je bilo sve
više robova. U Siriji su se robovi prodavali naveliko. Mnoštvo robova radilo
je na državnim, magnatskim i hramskim posjedima. Strabon bilježi da je na
jednom hramskom posjedu u Frigiji bilo šest tisuća hijerodula. Ima literar­
nih dokumenata o oslobađanju robova.
Društvene prilike u državi Seleukida uglavnom su bile jednake onima
u državi Ptolemeida. Što je rečeno o ptolemeidskoj robovlasničkoj klasi i nje­
zinim unutrašnjim diferencijacijama, vrijedi uglavnom i za robovlasničku
klasu Seleukove kraljevine.
Helenistička kultura imala je u ovoj velikoj zemlji svoje specifičnosti
(o tome na drugom m jestu).

Izvori: za stariju epohu Diodor i nekoliko Plutarhovih biografija. Za rimsku

epohu: Polibije i Apijan. Mnogo pojedinosti kod Strabona i Justina. — Natpisi,
arheološki spomenici, novac, pergamene (osobito pergamene iz Dura Europos).

B i b l i o g r a f i j a na kraju Gl. X V III.

Glava s brončane dječje biste kasnohelenističkog

doba (vis. 25 cm ), London, British Museum
(S . Reinach, o. c., PI. 268)

213.
 XVII

HELENISTIČKA KULTURA

1. OSNOVE

Naziv »helenizam« konvencionalan je. Droysen ga je uzeo, drži se, iz

grčkog biblijskog teksta (»D jela apostola«, Prakseis Apostolovi, V I, 1) gdje se
govori o heleniziranim, greciziranim Hebrejima. Svoja tri djela (Povijest
Aleksandra Velikog, Povijest dijadoha i Povijest epigona) Droysen je 1877— 8.
zajedno objavio pod naslovom Povijest helenizvna (v. bibliografiju), nazvavši
helenizmom odgovarajuću historijsku epohu. Epoha helenizma počela je, ka-i
ko se danas uzima, pojavom Aleksandra Velikog a završila (Droysen je nijei
do kraja obradio) 30. godinom pr. n. e., kada su Rimljani pokorili posljednju!
helenističku državu. Neki su aspekti helenizma postojali i prije Aleksandra
Velikog. N ije ni pad ptolemeidskog Egipta dokrajčio sve helenističko, pogo­
tovu ne helenističku kulturu.
Im a raznih definicija helenizma'rPo jednima helenizam je heleniziranje,
greciziranje Orijenta, širenje helenske kulture ma Istok^Po drugima -to je na­
stavak razvitka grčke kulture ili modificiranje grčke kulture u novim uvje­
tima. U svemu tome ima nešto istine, ali ne cijela istina, piše Tarn, zaključu­
jući da je helenizam kao. naziv podesan za označivanje cjelokupne civilizacije
triju stoljeća u kojima je grčka kultura zračila daleko od svoga originalnog
ognjišta. Sovjetski su povjesničari pridonijeli produbljivanju ispitivanja
svega toga ukazujući na ekonomsko-sooi jalnu bazu i maglašujući da je hele­
nizam proizašao iz socijalno-ekonomskog razvitka robovlasničkog društva. A.
B. Ranovič prikazuje helenizam uopće kao etapu u razvitku robovlasništva,
robovlasničke društvene formacije. Ispravljaju ga drugi sovjetski istraživači i
(Zjeljin i drugi) i upozoravaju da ne treba generalizirati. »Pojedine oblasti i ;
zemlje proživljavale su u helenističkom periodu različite etape socijalno-eko­
nomskog razvitka. Za jedne je to bilo Vrijeme daljnjeg porasta robovlasničkih .
odnosa i političke konsolidacije države (Makedonija). Za druge je to bio pe­
riod širenja polisa kao uređenja i antičke forme ropstva (Egipat, država Se-,
leukiđa). Za treće period produbljivanja krize polisa i svih suprotnosti karak­
terističnih za robovlasničko društveno uređenje (klasična Grčka). Za mnogo-

214
 X V II, 1

brojna plemena koja su živjela na teritoriju helenističkih država, osobito za

ona na granicama, to je bilo vrijem e prijelaza od plemenskog uređenja ili
početne klasne podjele i države ka klasnom društvu« (Boljšaja sovjetskaja
enciklopedija, tom 48, 660).
U Evropi su Grci različito proveli helenističku epohu. Na Siciliji i u juž­
noj Italiji održali su svoj klasični polis do dolaska rimskih osvajača. U matič­
noj Grčkoj Atena je, kako smo vidjeli, sačuvala svoje prvo mjesto u osobitim
okolnostima. Od otočkih gradova najbolje je prošao Rod, na maloazijskoj
obali Milet. Na istoku Aleksandar i dijadosd osnovali su mnoštvo novih i he-
lenizirali mnogo starih gradova, koji su postali polisi, polisi u novom smislu.
Helenistički je polis imao na istoku administrativnu strukturu klasičnog grč­
kog polisa. Bulé, demos (narodna skupština) i magistrati (arhonti i drugi)
životarili su u polisu kontrolirani od kraljevskog nam jesn ika(existâtes). Sa
svima“grad6vima nije se jednako postupalo. Jedni su kraljevom milošću do­
bivali olakšice u pogledu poreza i drugih obveza, koje su inače bile mnogo­
struke. U kompleksnom konglomeratu svakovrsnih narodnih i drugih zajed­
nica koje su bile u sastavu velikih helenističkih država, dinasti su provodili
svoju fiskalnu i opću politiku najuspješnije s pomoću discipliniranih solidnih
polisa, to djelotvornije što je u tim gradovima bio akumuliran glavni dohodak,
onaj koji nije direktno pripao dvoru. Tu se udarao redovni, krunski i izvan­
redni namet (phôros, stéphanos, apophorâ). Neki je silnik kad bi mu hitno
ustrebalo novca, znao na brzinu' taksirati gradove: »E um enes. .. exercitu in
Aeoliam prom oto pecunias civitatibus imperat, recusantes dare hostiliter di­
rip it«, piše Justin (X IV , 1). Polisi su ipak bili podnošljivije oaze u prostra­
nom »zemaljskom« području ( chora). Tu je velik broj prosječnih d malih
ljudi, građana, ipak nešto značio.
Seljačke mase starosjedilaca, laćs, obrađivale su zemlju, i to: zemlju
u dvorskoj režiji (basilik èch ôra »kraljevska zem lja«) i žemlju u svojoj režiji
( chora u širem smislu); osim toga onu koju je kralj ustupio gradovima (p o li­
tike chora), hrampvima (hierà gê), velikašim a^gê en doreiâ »darovana zem­
lja «) i vojnim zajednicama (kleruchïkè gê) ako je nisu obrađivali sami vo j­
nici korisnici. U Egiptu je bilo malo polisa. U seleukidskom carstvu bilo ih
je mnogo. Mala Azija, kako se vidi iz natpisa, imala je sve spomenute katego­
rije posjeda, a u vezi s tim i raznolike odnose. Pretpostavlja se da je i u seleu­
kidskom carstvu, koje nam nije ostavilo dovoljno epigrafskih dokumenata,
bilo svakovrsnih ekonomskih i društvenih raznolikosti.1
Agrarnu i obrtničku privredu na helenističkom Istoku unaprijedili su,
drži se, grčki privredni stručnjaci. Oni su stvarali novo u novim prilikama.
Ekonomici je dala osobit pečat Aleksandrova novčana politika. Aleksandar je
u perzijskim carskim palačama našao golemu količinu tezauriranog zlata i
srebra. On je to stavio u opticaj pretvorivši veći dio u kovani novac. Obilato
ga je poklanjao svojim bližim suradnicima. Starim je vojnicima pri otpustu
davao lijepe svote. Aleksandrov se novac kovao na mnogo mjesta u carstvu

1 Pseudo-aristotelovski spis » Oikonomikd« (nekada se greškom pripisivao Aristotelu), traktat ne­

poznata nam pisca iz kraja IV ili početka I II stoljeća pr. n. e., odgovara,, reklo bi se, ekonomskim
prilikama u perzijskim i Aleksandrovim satrapijama Prednje Azije. Autor traktata razlikuje četiri os­
novne ekonomije: kraljevsku (oikonomla basiliké), satrapsku (oikonomia satrapikè), gradsku (oikonomta
politiké) i privatnu (oikonomia idiotiké). Glavni poslovi u okviru »kraljevske« ekonomije obuhvaćaju
kovanje novca, vanjsku trgovinu, izravnavanje prihoda s rashodima. U nadležnosti su satrapskih eko­
noma državni porezi (zemljišni, trgovački i drugi; ima ih šest vrsta). U gradskoj ekonomici najvažniji
su poslovi oko prihoda, oko taksa. Traktat je interesantan kao »prvi pokušaj da se izloži teorija o
financijama« (Andréades, »La première apparition de la science des finances«, u periodiku Economie
politique contemporande, 1930, 1. sq.; vidi kod Rostovceva i drugih).

215
X V II, 1

i u velikim količinama. Taj je novac kolao dugo, više od stotinu godina nakon
Aleksandrove smrti.
Novac je odgovarao vrijednosti zlata, srebra ili bakra od kojega je sko­
van. Egipat ni$e kovao novac p rije helenističke epohe. Perzijski su ga carevi
kovali u ograničenim količinama (bilo je i satrapskog). Grčki su gradovi imali
najrazličitiji novac. Atenska je srebrna tetradrahma svojom veličinom-teži-
nom bila najpouzdanije priznato novčano sredstvo. Aleksandrov je srebrnjak
po veličini, težini i standardu bio zapravo atenska tetradrahma s Aleksandro­
vim likom. Tako i novac dijadoha. Ne iznenađuje što se atenska tetradrahma
i dalje održala. Zanimljivost je da je novac egipatskih Lagida ipak slijedio
fenički novčani standard, veličinu i težinu feničkih moneta. Novčana je priv­
reda bila uzela maha. Ne može se o njoj govoriti u današnjem smislu. Ipak,
plaćanje novcem, zlatom, srebrom, bakrom određena oblika i težine kao naj­
boljim robnim ekvivalentom, značilo je velik korak naprijed od naturalne
privrede. Novac stavljen u opticaj u velikim količinama imao je velik utjecaj
u privredi. Helenistička se trgovina silno razvila.
Im a mnogo izvornih podataka o proizvodnji, zalihama, trgovini i raznim
okolnostima u vezi s helenističkom ekonomikom. Beloch, Tarn, Rostovcev i
drugi navode ih napretek. Vrlo su instruktivni Polibijevi podaci (navodi ih
Droysen, nakon njega drugi) o pomoći koju su helenistički dinasti pružili
Rodu u povodu katastrofalnog potresa 227. Tada je Ptolemej I I I poslao Rodu
milijun artaba žita (1 artab oko 39 litara), 3 000 platnenih jedara, 3 000 tale­
nata bronze, drvnu građu za 10 pentera i 10 trijera i štošta drugo; Seleuk I I
200 000 metreta žita (1 metret otprilike kao artab), desetak tisuća lakata drv­
ne građe za gradnju lađa i drugo, Antigon 100 talenata srebra, materijala itd.;
drugi manji dinasti prema svojim mogućnostima (Polyb. V, 88). Može se'
zamisliti kakvim su zalihama i mogućnostima raspolagali ti dinasti, kakva je
bila privredna aktivnost, kakva rekviziciona operativa kraljevskog aparata;!/
kakav je udio imao polis; što je u toj životnoj drami doživljavao »kraljevskfj
narod«; na stranu robovi.

U spomenutim ekonomskim prilikama razvijao se helenistički kulturni

život, najviše u bogatim prijestolnicama, na prvom mjestu u lagidskoj Alek-
sandriji. Ondje su se okupljali književnici, učenjaci i umjetnici. Prema nji­
hovim djelima govorimo o helenističkim kulturnim dostignućima, iako je bilo
zaostalosti i neznanja — siromaštva, pa i nezainteresiranosti — ondje kao i
svuda, onda kao i uvijek.
U tristogodišnjem helenizmu izrazite su dvije kulturne podepohe; sta­
rija u kojoj su stvorena najbrojnija i najbolja djela književnosti i umjetnosti
— u prilikama samostalnih grčko-makedonskih država — i druga, mlađa, u
prilikama rimske okupacije. Sve to uglavnom. Bilo je, naime, lokalnih osobi­
tosti u razno vrijeme neovisno o spomenutoj podjeli. Za cijelu helenističku
epohu karakteristično je mnogo toga (v. kod Tama, The Hellenistic civilisa­
tion, Ch. I, to je opće stručno m išljenje); karakteristična su i nova shvaćanja
o životu i društvu. Riječ je dakako o ljudima koji su najnaprednije mislili.
»Iako je grčki partikularizam bio jak, širila su se shvaćanja o univerzalizmu
a s njim o individualizmu. Ekumena ( oikouméne »naseljeni« svijet) zamišljala
se kao cjelina, zajedničko vlasništvo civiliziranih lju d i. . . Grčki jezik zvan

216
 X V II, 2

koiné (»zajednički govor« = uglavnom atički dijalekt) upotrebljavaju mnogi

'A zija ti. . . Nacionalnost ide u pozadinu; jedan jezik i jednak odgoj stvaraju
istu. kulturu u svim gradovima ekumene; književnost, nauka i nadasve filozo­
fija do neke mjere propagiraju se i izvan Grčke. Viši društveni slojevi u Rimu
i u nekim krajevima Azije drže da je grčka kultura potrebna svakom obrazo­
vanom čovjeku. Promet je internacionaliziran; velik je dio ograda pao, sloboda
misli je dosegla stupanj kakav se više neće vidjeti do modernih vremena«
"(Tarn, o. ć., slobodan prijevod).

IZVORI
Hieronymos iz Kardije ( I I I st. pr. n. e.) napisao je »Povijest dijadoha« i
»Djela epigona«. Hijeronimove i druge helenističke povijesne spise — za nas iz­
gubljene (fragmenti kod Müllera, Fragmenta historicorum Graecorum, II, 450. i
passim) — upotrijebili su mlađi autori čijim se djelima služimo: Diodor (knj.
X V III—X X ), Trog Pompej, odnosno, Justin (knj. X III—XVII), Curtius Rufus (knj.
X ) i drugi.
O prilikama Grka u Evropi onoga doba pisali su: Filohor u svojoj Attidi, Fi-
larh (Historije), Arat iz Sikiona (povijesne bilješke) i drugi. Ta za nas izgubljena
djela (fragmenti također u Müllerovim F. H. G., cf. Jacoby) bila su izvor Poiibiju,
Strabonu, Pauzaniji, Plutarhu (biografije Demetrija, Pira, Arata, Agisa, Kleomena,
Filopemona; v. Gl. X V III), bizantskim leksikografima: Stefanu Bizantincu (s. v.
»Ankyra«, » Antigoneia«, »Arsinoe«, »Demetrias«, »Ephesus«, »Pella« i dr.) i Suidi
(Suidas, s. v. »Antigonus«, »Aratus« i dr.). Najinformativnije pišu: Diodor (knj.
XXI, fr. XXV, XXVI, XXXI, passim) i po Trogu Pompeju Justin (X V —XV II i
XXIV—XX X ).
O rimskom osvajanju Makedonije i Grčke vidi u Gl. X V III. O prodiranju
Rimljana na helenistički Istok: u Povijesti Rima.
JD^ašnja se^povijest^ helenizma bazira na epigrafiji J jDapirologiji. U Maloj
Aziji ÏHna~ôtbcimâ~ nađeno je najvise'natpisäT TJ Egiptu je” nađeno' mnoštvo papi­
rusa s grčkim tekstom. O natpisima v. Gl. I, 2. O papirusima: L. Mitteis-U. Wilchen,
Grundzüge und Chrestomathie der Papyruskunde, Leipzig—Berlin 1912; A. S. Hunt
-C. C. Edgar, Select Papyri, London 1932—1934. Papirusi se publiciraju u speci­
jalnim periođicima: » Archiv für Papyrusforschung«, Leipzig (od 1900. dalje),
»Aegyptus«, Milano (od 1920. dalje); »Chronique d'Égypte«, Bruxelles (od 1925.
dalje). Papirolozi moraju biti paleografi. Paleografske osobitosti grčkih helenistič­
kih papirusa Tvrsta pismal’ odgovaraju" onima s ostraka, pa se ostraka često pu-_
bliciraju s papirusima. I ostraka su pružila zanimljivih pojedinosti iz helenističr~
kog doba.
— Helenistički je numizmatički, .materijal golem. Bibliografija u Cambridge
Ancient History, Vol. VII, 878—879. Novce Lizimaha" raznih Antigonida, Ptolomeja,
Seleukida i grčkih saveza mnogi su objavljivali i o njima pisali. U našim naučnim
bibliotekama mogu se naći djela Heada, Babelona i još neka.

2. HELENISTIČKA KNJIŽEVNOST I NAUKA

Helenističku kulturu predstavlja na prvom mjestu književnost. Jezik

književnika, intelektualaca i službeni jezik u svima helenističkim državama
bio je jonsko-a|Sički dijalekt prilagođen novim potrebama, nazvan općim, za­
jedničkim — koinè diâlektos. Pjesnici su izuzetno u nekim poetskim rodovima
zadržali tradicionalni jezik ili narječje, npr. Homerov jezik u epu.
Poezija. Helenistički su pjesnici njegovali stare, a uvodili i nove poetske
rodove. Pokušalo se s novom dramom. Istakla se Plejada, grupa od sedam
tragika (među važnijima Likofron). Ali, helenistička se tragedija nije mogla

217
 X V II, 2

mjeriti po vrijednosti s klasičnom atičkom. Uspjela je komedija. Nova atička

komedija cvjetala je baš u ovo doba. Predstavnici su komediografije: F i l e ­
rn om i M e n a n d a r . N ajbolji je ep ostavio A p o l o n i j e R o d s k i (295
— 215, rodom iz Aleksandrije, živio na Rodu). Apolonije u svom epil A rgo•
nautikd jezikom i poetskim ruhom oponaša Homera. N ije dostigao H om era,'
ali nam je kao učeni pjesnik ostavio mnogo građe korisne za poznavanje an-
^ tike.* Umjesto drame i epa, teških poetskih rodova, više se njegovala lakša
poezija kojoj su pjesnici bili dorasli. » Ja ne grm im ; to je Zeusov posao«, kaže
«Kalimah, jedan od boljih. Pjevale su se elegije (ljubavne i mitološke), himne
(religiozne i profane), pjesme u jampskim i drugim stopama, stihovi ljubav*
‘ nog, poučnog, satiričkog, zabavnog i drugog sadržaja. Omiljene su bile bukol-
ske ili pastirske pjesme ( tà boukolikâ od boukôlos »govedar«) kojima su uče­
ni pjesnici (lat. poetae d octi) u form i dijaloga pastira alegorijski izražavali
svoje misli, politička i druga raspoloženja. Pjevao sé mim (m im os), duhovit
monolog ili dijalog (bilo ga je i ü prozi). Popularan je bio epigram (epigram­
ma), kratak pjesnički sastav u obliku koncizna natpisa, raznovrsna sadržaja,
često duhovit, ili poučan, satiričan, zabavan.
Najveći su helenistički pjesnici Kalimah i Teokrit. Istakli su se i mnogi
drugi.
K a l i m a h , Kallimachos (oko 310— 240), iz Kirene, upravnik aleksan-
drijške biblioteke, imao je, navodno, oko 800 djela u stihu i prozi. Sačuvalo
se nekoliko njegovih himni i epigrama. Zanimljivi su mu epigrami (»M a lim a
■■bogovi uvijek malenkosti da ju «).* ..............
__ T e o k r i t,. Thećkritos (oko 310-—245), iz Sirakuze, živio je na Kosu, u
Aleksandriji i Sdrakuzi. Pjevao je pastirske i druge pjesme. Od pastirskih —
bukolskih — znamenite su mu idile ( eidyllia, naziv za pjesničku lirsku formu
■* -.koju su i drugi njegovali). Za razliku od učenih pjesnika, Teokrit je istinski
lirik. To se vidi iz sačuvanih fragmenata.
- B i o n i M ö s c h o s, oba Sirakužani, suvremenici su i sljedbenici Teo-
- kritovi. H e r o n d a (Herôndas, treće stoljeće) s otoka Kosa najbolji je pje­
snik mirna. Našlo se u Egiptu nekoliko papirusa s fragmentima tih sastava.
To su duhovite stvari, lijepe slike iz svakidašnjice: brbljave ženice u hramu;
pedagog po narudžbi treba da išiba nevaljala dječaka i druge genre-scene He-
rondini su motivi.
Mnogi su helenistički pjesnici poznati po imenu, po sačuvanim fragmen­
tima iz djela, najviše preko rimskih imitatora. Osim spomenutih ovamo idu:
F i l e t a s i neki drugi elegičari; A s k l e p i j a d e s i drugi pjesnici epigrama;
A r a t o s , N i k a n d r o s i drugi predstavnici didaktičke poezije; R i n t o n
(fliakograf, pjesnik lakrdijaških pjesama); M e n i p i drugi parodičari-satiri-
čari. Sačuvana su dva N i k a n d r o v a epa (Theriaka — o zvijerima i »Aleksi-
phdrmaka« — o liječenju).
Književna proza, filologija i drugo. Helenistička je proza bila vrlo raz-
. novrsna. Pisale su se pripovijetke i druge beletrističke stvari. Učeni filolozi,
gramatičari ( grammatikoi) izdavali su Homerove pjesme s komentarom, kla-
^ *sične drame i druga proslavljena djela klasične književnosti. Sastavljali su
^gramatike i leksikone, pisali književne kritike i objavljivali antologije.** K a l i

* *Ael toI< puxpoïC puxpà 8i8ouoiv &eol.

** &vl>oC »»cvijet” ; dvO-oXoyta »,f l o r u m c o l l e c t i o ”

218
 X V II, 2

m a h je sastavio veliku povijest grčke književnosti (»Pinakes istaknutih pi­

saca i njihovih djela«).
Središta helenističke retorike bili su Atena, Rodos i neki gradovi u Ma­
loj Aziji. Ondje su djelovali čuveni govornici od kojih su neki bili teoretičari
i učitelji retorike. Atička je retorika bila odmjerena i snažna, u Demostenovu
duhu. Retori »azijati« (Hegesilas), oni u maloazijskim kulturnim centrima,
voljeli su blistavi kićeni govor (duhovito ih slika Marci jal u epigramu o advoka­
tu koji u govoru o ukradenom pijetlu spominje najvažnije povijesne događaje).
Rodska je škola (Apolonije, M olon) bila srednji put između aticizma i azija-
nizma (o tome vidi u Cicerona). Retorika se još od Izokratove škole prouča­
vala kao predmet kojega su elementi bili gramatička pravila.
Vrlo je obilna helenistička historiografija (v. Gl. I ).

Helenistička filozofija. Filozofija je bila ne samo predmet proučavanja

nego i princip stvarne životne djelatnosti. Tako je bilo u Grka oduvijek, a u
helenističko doba osobito. Predstavnici raznih filozofskih pravaca djelovali su
u helenističko doba većinom u Ateni. Platonovi su sljedbenici osnovali tada
»Srednju akademiju« ( » Starija« je P l a t o n o v a , S p e u s i p o v a , K s e n o -
k r a t o v a , K r a t e s o v a ) — predstavnik A r k e s i l a s — pa » Novu aka­
d em iju« — predstavnik K a r n e a d (oko 215— 129). Aristotelovi sljedbenici,
p e r i p a t e t i c i , istakli su se na raznim znanstvenim područjima. Važniji su:
T e o f r a s t , A r i s t o k s e n , D i k e a r h , E u d e m i S t r a t o n . Nastale su
i druge filozofske škole sa svojim pročelnicima, učiteljima (skolarsi, scholar-
ch oi). S k e p t i c i (osnivač škole P i r o n, 365— 275) držali su da nije mogu­
ća potpunl^špozhaja objektivne istine. K i n i c i (K y n ik oi), sljedbenici An-
t i s t e n a i popularnog D i o g e n a, preziralilsmđruštvene konvencionalnosti.
Dva najutjecajnija filozofska učenja toga doba bila si^stoičko ijepikurejško.

S t o i c i z a m je filozofsko učenje kojega je temelje dao Z e n o n (ro­

đen oko 336. u Citionu na Cipru) koji je predavao u atenskom trijemu Stoà-
poiküe. Uz Zenona prvaci su u filozofskoj stoi bili. K l e a n t iz Troade i
K r i z i p iz Kilikije (Kleanthos, Chrysippos). Učenju su dali svoje priloge I
istaknuti sljedbenici P a n e e l j e (Panaztios) Rođanin, P o s i d o n i j e iz Apa-
meje i dr. Stoici su bili svestrani istraživači. Bavili su se logikom, gramatikom, f
poetikom, retöfiköm i’ fiziköm .'Etika I n i'je najvažnija; u njoj: koncepcija o
vrlini — areté (lat. virtus) i njezinu suvremenom nosiocu — mudracu (sôphron,
lat. sapiens). Originalni stoički spisi poznati su nam u fragmentima. Ciceron'
nam je to učenje u svojoj preradi iscrpno predao. Stoički se etički principi
doimaju. »V irtu s sibimetipsi merces« — vrlina je sama sebi plaća. » Apstine
et sustine« (apéchou kaï anéchou) — uzdrži se od željenog, a podnesi ono što
ne bi želio — ako treba. Te i neke druge stoičke maksime bliske su kršćan-
j skim. Elementi su stoicizma, naime, različita porijekla, dijelom i semitskog

(glavni su nosioci iz prednjoazijskih krajeva). Stoičke su etičke i sociološke

koncepcije bile veoma napredne. Kozmopolitizam, postavke o jednakosti ljudi,
žigosanje bogatih, traženje pravde, zabrinutost za siromašne i potlačene daju
J stoicizmu, nezavisno od njegovih idealističkih osobitosti, eminentno mjesto u
; povijesti razvitka napredne društvene misli. Etičko je učenje stoika utjecalo
•' na socijalne reformatore: Kleomena u Sparti, braću Grakhe u Rimu, revolu­
cionara Aristonika u Pergamu.

219
i
X V II, 2

E p i k u r (342— 270), rodom iz jednog atičkog sela, izlagao je učenicima

u svomu vrtu u Ateni principe filozofije koja se po njegovu imenu naziva
epikurejskom. Od njegovih mnogobrojnih spisa sačuvani su samo neki frag­
menti (u Diogena Laertija, knj. X ). Rimski pjesnik filozof Lukrecije iznio je
njegovo učenje u spjevu De rerum natura. Epikur odbacuje mitsku predaju
o postankiTsvijeta, zastupanu od Hezioda i drugih. Usvaja Demokritovo i Leu-
kipovo učenje o atomima i na temelju toga daje svoju teoriju o mehanisti-
čkom postanku kozmosa. N ije ateist, ali ne vjeruje u djelovanje bogova u
stvaranju i održavanju svijeta. Naš je duh, veli on, sastavljen od materijalnihi
atoma, suptilan, ali smrtan kao i tijelo. Ljudska se sreća sastoji u zadovolje-,
nju prirodnih potreba. Učenici su za to bili bez ograničenja, zastupajući hedo-:
nizam — uživanje kao jedino dobro. Učitelj je davao prednost zadovoljenju
intelektualnih težnji. Epikur je bio kozmopolit,2 za humanost, bratstvo i p r i- 1
jateljstvo među ljudima. (Mnogo ga je cijenio K. Marx.)
Matematika i prirodoslovlje. Na onome što su naslijedili od staroegi-
patskih i prvih grčkih matematičara i fizičara (Talesa, Pitagore, Teodora, Eu-
doksa) helenistički su matematičari i fizičari dalje radili i postigli lijepe us­
pjehe.
E u k l i d ( Eukleides, kraj IV i početak I I I stoljeća), osnivač aleksan-
drijske matematičke škole (u Museionu), sistematizirao je dotad poznato
znanje iz matematike i iznio ga u d jelu S toichela — JElenaentj.— u 13 knjiga
(knj. 1— 6 planimetrija, 7— 10 geometrijska algebra,'11— 13 stereom etrija). To
djelo, sačuvano do danas, služilo je kao udžbenik tijekom stoljeća. I danas
su na snazi Euklidovi aksiomi, teoremi, razne teze, terminologija. Euklid je
autor i drugih spisa.
Najveći je antički matematičar i fizičar A r h i m e d (Archimedes, 287—
212), Sirakužanin, učenik aleksandrijske škole. Arhimed je uveo u mate­
matiku sistem znakova podesnih za označivanje brojeva. Utvrdio je približan
odnos dijametra i opsega kruga (kasnije broj » tc« ) , dao temelje stereometrije
sferičkih tjelesa i statike — posebno hidrostatike; pronašao {Heureka!) zakon
0 specifičnoj težini tjelesa; dao osnovne postavke o težištu, o poluzi (»D aj
mi gdje da se oduprem i pokrenut ću zem lju «)3 o kosini, pronašao razne fizi­
čke sprave (koloturnik, vijci i dr.). Primijenio je svoje znanje u ratnoj tehnici
(ratne sprave; v. u povijesti punskih ratova). Napisao je traktate »O kugli
1 valjku«, »O konoidima i sferoidima«, »O mjerenju kruga«, »O ravnoteži rav­
nih predmeta«, »O plivanju tjelesa«, »Mehaničke teoreme«, (tu se naziru os­
nove infinitezimalnog računa) i dr. Mnogi su od tih traktata sačuvani. Ubijen j
je od rimskog vojnika 212. u Sirakuzi, tradicija hoće, u času kad je bio zao-,
kupljen znanstvenim radom ( » N o li turbare circulos meos« ).

E r a t o s t e n iz Kirene (oko. 275— 195), predstojnik aleksandrijske bi­

blioteke, kompetentno se bavio raznim granama znanosti — geografijom,
astronomskom matematikom, filozofijom , filologijom ; pjevao didaktičke po­
eme. Sebe je nazivao filologom. Bio je zapravo polihistor. On je osnivač znan­
stvene geografije i povijesne kronologije. U svome glavnom djelu »Geogra-
phikâ« napisao je povijest geografije, teoriju o obliku Zemlje (izračunao nje­
2 Prvi se je kozmopolitom nazvao Diogen:
Diogenes .... ’E pojttj&eIç n6&ev eïtj x o o {aotcoA( t 7]<; ëoyj.
(ap. Diog. Laert. VI, 2)
8 Aôç ni) otô xal rftv yi)v xivrjow.

220
 X V II, 3

zin opseg), dao topografiju s kartom (uveo je sistem paralela i meridijana) i

etnografski pregled. Dragocjeni su njegovi kronološki podaci (v. Gl. I).
A r i s t a r h Samljanin u trećem stoljeću dovodi kozmografska — koz-
mološka istraživanja do solidnog znanstvenog rezultata. Već su pitagorovci
bili posumnjali u ispravnost tvrdnje o geocentričkom sistemu. Napokon je
u helenističko doba Heraklid Pontski utvrdio da se Zemlja okreće oko svoje
osi, a Aristarh ustanovio da se kreće oko Sunca. Kopem ik i Galilei su u
šesnaestom stoljeću n. e. znanstveno potvrdili ispravnost toga otkrića.
H i p a r h iz bitinijske Nikeje ( I I st. pr. n. e.) najglasovitiji je antički
astronom. Iako je zastupao tezu o geocentričkom sistemu, proslavio se raz­
nim znanstvenim postignućima u matematičkoj astronomiji. Proučavao je po­
mrčine Sunca i Mjeseca, približno izračunao udaljenosti Zemlja—Mjesec— Sun­
ce, sastavio prvi atlas neba registrirajući oko 1 000 zvijezda, prikazavši putanju
Sunca i Mjeseca.
Glasoviti su helenistički matematičari i fizičari: A p o l o n i j e iz Perge
(oko 200) koji se bavio problemom u vezi sa sekcijom konusa; H e r o n iz
Aleksandrije (oko 100), geometar, geodeta, optičar, koji se s uspjehom bavio
ispitivanjem atmosferskog tlaka i svojstava pare; K t e z i b i j e , pronalazač
hidrauličkih orgulja, hidrauličkog sata, sisaljki; A r i s t o k s e n koji je pro­
učavao muzičke tonove. Mnogo su se proučavale mehanika, akustika i optika.
Proučavanje elektriciteta i magnetizma bilo je u prvim počecima. Proučavala
se matematička geografija i astronomija. Regionalna geografija mnogo je na­
predovala ai helenističko 'doba. Već je u četvrtom stoljeću P y t h e a s iz Ma-
silije proputovao sjevernu Evropu i opisao te krajeve. Od Aleksandrova doba
istraživali su se razni predjeli Prednje Azije. D i k e a r h je u drugom stoljeću
pr. n. e. napisao prvo veće geografsko djelo..V eliki geografi bili su E r a t o -
s t e n i H i p a r h . Geolozi su pored ostalog proučavali vulkanske pojave
( P o s i d o n i j e iz Roda, prvo stoljeće pr. n. e.). Zoolozi i botaničari imali su
odlične uvjete za rad. U Aleksandriji je osnovan prvi zoološki vrt. Aleksandar
Veliki slao je s istoka Aristotelovu institutu u Atenu primjerke Grcima nepo­
znatih ili rijetkih biljki. T e o f r a s t ih je obradio.
Medicina je u ovo doba također mnogo napredovala. H e r o f i 1 iz Kosa
i E r a s i s t r a t iz Knida osnovali su naučnu anatomiju i fiziologiju. Prou­
čavao se mozak kao središte živčanog sustava. Mnogo toga se otkrilo o srcu,
arterijama i venama, o probavi. Bolesni kralj Ptolemej Filadelf davao je ana-
tomima na proučavanje ne samo leševe nego i žive osuđenike za vivisekciju.
Razni medicinski sustavi (dogmatički, empirički, metodički) uputili su
helenističku medicinu u raznim smjerovima.

3. UMJETNOST I ZANATSTVO

Arhitektura. Urbanizam, kojemu je kao specifičnoj graditeljskoj djelat­

nosti udario temelje u petom stoljeću Hipodam iz Mileta, u helenističko doba
došao je do punog izražaja. Mnogi su helenistički novi gradovi planski izgra­
đivani. Novi i neki stari obnovljeni gradovi, npr. Milet, Efez, Prijena, Sikion
i dr., gradili su se u skladu s urbanističkim planovima. Primjeran helenistički
grad kao Nikeja u Bitiniji (bolje sačuvani ostaci) imao je pravilne ulice koje

221
 X V II, 3

su se sj ekle pod pravim kutom. Dvije glavne ulice sjekle su se u središtu

grada gdje se nalazio trg, agorâ, s reprezentativnim zgradama. Svaki je grad
imao svoje osobitosti. O tome ima mnogo literarnih podataka, arheoloških
potvrda manje. Aleksandrija u Egiptu s kraljevskom palačom, fortifikacij-
,skim objektima, lučkim instalacijama i svjetionikom na otoku Faru urbani­
stičk i je bila nešto posebno. Poznata nam je samo iz literarnih podataka.
Dum Europos na Eufratu poznat je po ruševinama svojih gradskih zidina,
hramova, terma i drugih građevina (neke bogato ukrašene). Otkopani su ostaci
^znamenitih helenističkih građevina u Ateni, Eleuzini, Pergamu, Efezu, Miletu
(Didim i), Magneziji, Prijeni, Delu, Kosu, Samotraki i drugim gradovima. N aj­
ja s n ije nam predočuju helenističku arhitekturu helenistički dijelovi italskog
! grada Pom peji kojega forum, velika bazilika, glavni hram, kazališta, terme,
\palestra, blokovi kuća, ulice u italičkim, rimskim prilikama imaju u osnovi
i helenističku strukturu (v. Povijest Rima, Gl. X V II, A, 2).
U helenističko doba sagrađeno je nekoliko velebnih hramova: Didymeîon
kod Mile ta (gradnja poče ta u prethodnoj epohi), Olympieîon (Zeusov hram
u Ateni, počeo se graditi u Pizistratovo doba; gradit će se do Hadrijanova
doba, završno sa_ 131.m._e.), Arternîsion u_MRgnezi\i i neki drugi, izgrađeni u
.starijim stilovima kojima je helenistička epoha dala grandioznost i bogatstvo.
Neki su se hramovi isticali osobitom stilskom originalnošću. Arsinoeîon^^am^
cilindrične osnove koji je podigla na Samotraki kraljica Arsinoe ( I I I st. pr.
n. e j , bio~je Tizor kasnijim rimskim rotondama. Tröbrodni hram Kabira u
'Samotraki, s apsidom, kriptom i drugim osobitostima, može se držati pro­
totipom kasnijih kršćanskih bazilika. Hmm^u Dura Europos, hramovi u egi­
patskoj faraonskoj tradiciji (šuma stupova) fnelEi drugi isticali su se svojom
osebujnošću i raznolikošću. Među sakralnim graditeljskim objektima osobito
_ se isticao Pergamski oltar XŽ£tvenikL.iz drugog stoljeća, podignut u čast Zeusa
i Atene u povodu pobjede.. Pergamljana. nad. Galatima. Taj veličanstveni spo­
rnenik,jedno od »sedam čuda« staroga vijeka, bio je znamenit po svojoj deko­
r a c iji (reljefi, v. dalje). ..
Helenistički arhitekti (glasoviti su bili Hermogen i Dinokrat) najviše su
se afirmirali podizanjem veličanstvenih profanih gradskih spomenika. Osobit
-ukras helenističkih gradova bili su trijem ovi -(gr. stoâ, Jat. porticus), galerije
na stupovima, ponegdje na dva kata, u 'kojima su se okupljali građani (zbo­
rovi, trgovina, zabava). Istu namjenu imale su bazilike ( stoà basilikê), profane
monumentalne zgrade. Stupovi (dorski, jonski, najviše korintski — švi u
novim varijantama — pa i orijentalni), svodovi, lukovi i drugi dijelovi ovih
građevina, bogato dekorirani reljefima, stapali su se ovdje u harmoničnu
cjelinu. Bazilika u Pompejima najbolje je sačuvan spomenik te vrsti.
Kraljevski dvor i uopće odlični ja bogataška kuća bila je kompleks zgra­
da, dvorišta, svakovrsnih prostorija zajedno s vrtovima. N ajbolji je primjer
^ *za to »Casa del Fauno« u Pompejima koja ima dva atrija, dva peristila, četiri
triklinija, tablinum, eksedru i mnogo drugih prostorija, uglavnom helenisti-
» čkog tipa u italskim uvjetima.

Skulptura. Helenistički su kipari bili pod jakim utjecajem velikih maj­

stora četvrtog stoljeća Praksitela, Skopasa i Lizipa. Jedni su radili na Fidijin
način, drugi su duhovito arhaizirali. Tražilo se novo. Bogovi i božice dobivali
su nov lik. Serapis, bog ptolemejskog Egipta, dobiva crte plemenitosti i bola.

222
 X V II, 3

Božice su. profanizirane. Zavladale su zavodljive praksitelovske Afrodite (Pra-

Icsitei se prvi usudio svući božicu). Poznamo ih iz rimskih kopija. »Afrodita
ha kupanju«, »Afrodita Landolina«, »Afrodita Capitolina«, »Afrodita Callipi-
gia«, »Venere dei Medici« i druge Afro dit e-Venere fantastične ljepote poznate,
su predstavnice ove umjetnosti. Helenistički kipari bili su neumorni u traže-'
nju novog i zanimljivog. Sve se obrađivalo, dječja nježnost, staračka grdoba,i
bolesna deformiranost, pijanstvo, san, smrt, realno i zamišljeno. Isticali su i
se kontrasti — dječje prema odraslom, m rtvo prema živom na istom spo-!
meniku, idealizirano prema realističkom. Prikazivale su se etničke crte — lik j
Skita, Gala, Perzijanca, lik pripadnika crnačke skupine (naziv je Aithiops,
Etiopljanin). Tu je i osmijeh koji je bio rijedak na ustima klasičnih bogova
i ljudi u likovnoj umjetnosti (arhajski je osmijeh konvencionalan i ima teh-
ničko-stilsko značenje).
Znamenitiji su spomenici helenističkog kiparstva Afrodita Milska, Nika
iz Samotrake, Tihe iz Antiohije, Posejdon s Mila. Znameniti su i neki spome­
nici »pergamske«, »azijske«, »aleksandrijske« i »rodske« skupine.
Afrodita, mramorni kip s otoka Melosa, sada u Parizu (Louvre), original
je nepoznata kipara Praksitelova umjetničkog smjera, vjerojatno ranije hele­
nističke epohe. Raspravlja se o datiranju, o nekadašnjoj cjelini i drugim oso­
bitostima ove možda najznamenitije ženske figure u svjetskoj umjetnosti.
Nike »Pobjeda«, dar Demetrija Poliorketa hramu u Samotraki, mramor, ori­
g in a l sada u Louvreu, ima također istaknuto m jesto u svjetskoj umjetnosti.
Antiohijska Tÿche, mramor, sada u Vatikanu, rimska je kopija glasovitog
Eutihidova brončanog originala koji je prikazivao gradsku božicu Antiohije,
prijestolnice Seleukida. Djelo je Lizipova stila. Manju umjetničku vrijednost
ima brončani Posejdon, izvađen iz mora kod otoka Melosa (sada u Ateni).
Ali, original je (ne znamo č iji).
Pergam je bio ukrašen velebnim spomenicima. Sačuvali su se fragmenti
sa dva velika friza Pergamskog oltara (sada u Berlinu). Mnogi drugi spome­
nici pergamskog kiparstva poznati su po rim­
skim kopijama. Glavni friz Pergamskog olta­
ra (dug oko 130, a visok 3,30 m ) predočuje
Gigantomahiju, borbu Giganata sa Zeusom
i njegovim bogovima. To je veličanstvena
kompozicija. Figure ovog friza u dubokom
reljefu, izrađene od raznih majstora, različite
su umjetničke vrijednosti. Tu ima fidijevskih
likova (Zeus), Skopinih (oboreni gigant pate­
tična' izraza) i drugih. Sve, skupa: sinteza
klasičnog i novog, kao kompozicija dostignu­
će velike vrijednosti. Drugi je friz Pergam­
skog oltara ilustracija legende o Telefu. Spe­
cijalitet je ovog reljefa (čega nema u grčkom
klasičnom kiparstvu) narativna kompozicija
(priča u nastavcima) i prikazivanje pitores­
knog pejzaža u pozadini (kuće, hridi, stabla).
Sačuvalo se nekoliko stela iz Pergama i bli­
žih maloazijskih nalazišta sa srodnim pej­
zažima, istog stila. Po rimskim kopijama po­

223
X V II, 3

znati su mnogi spomenici pergamskog kiparstva: »Apolon i Marsi ja«, »Gal na

umoru«, »Gal sa ženom«, više kipova Gala i Perzijanaca, Skit, poginuli borci
(gigant, Amazonka, Gal, Perzijanci), satiri, idilične figure.
Osim Pergama i neki drugi maloazijski gradovi bili su bogati spomeni­
cima. Ukrašavanju glavnog gradskog hrama posvećivala se posebna pažnja.
0 tome svjedoče sačuvani re ljefi hrama u Prijeni, u Magneziji i drugdje. K i­
pari »azijatske« skupine izrađivali su, pored ostalog, likove ljupke djece, nepri­
jatnih staraca i starica, divljih satira, likove iz realnog i imaginarnog svijeta.
Prim jeri, u rimskim kopijama: »Dječak s guskom«, po originalu Boitosa iz
Halkedona (Rim, Museo Capitolino); »D jevojčica s golubicom« (ib .); »Eros
1 Psyche« (ib .); »Pijana starica« (ib .); »Stari ribar« (Rim , jedan u Vatikanu,
drugi u Museo del Palazzo dei Conservatori); »Fauno Barberini« (u Miinche-
nu); »Arijadna« (u Rimu, Vatikan); »Erinija Ludovisi« (Rim , Mus. naz.).
Aleksandrija je bila bogata iju. ovom pogledu. Malo se spomenika saču­
valo. U Vatikanskom muzeju nalazi se glasoviti »N il«, golema mramorna fi­
gura koja personificira veliku afričku rijeku. Nil, dobroćudan starac, leži dok
se šesnaest mališana (16 lakata dubine) propinje po njemu. Tu je i sfinga,
pa rog izobilja i razni simboli plodnog Egipta. To je uspjela alegorija, vedar
humor s kontrastima dječjeg i staračkog; sve po nekom aleksandrijskom
originalu. Aleksandrijski su portretisti obradili Homera (usporedi rimsko po­
prsje u Napulju, Mus. naz.) i neke druge likove, vrlo realistički. Neke su
umjetnike inspirirali tipovi s aleksandrijskih ulica, mali crnac koji sviranjem
i pjevanjem zabavlja publiku (brončana figurica u Parizu, Bibl. nat.) proda­
vači kolača (brončane figure iz Pompeja, sada u Napulju, Mus naz.) i drugi.
.Aleksandrijci su voljeli reah^am, pomalo i grotesku i karikaturu. Ima saču­
vanih djela te vrsti (u većini kopije).
Rodska skulptura dala je znamenita djela. Plinije (N . h., X X X V I, 34)
spominje rođsku grupu »Apolon i devet Muza«, koja je bila prenesena u Rim.
S tom se grupom dovode u vezu razni Apoloni i Muze, radovi rimskih kipara.
Rodskog su porijekla dvije proslavljene impozantne skupine, »Laokoont« i
»Farneski bik«. Godine 1506. iskopan je u Rimu (Eskvilin) »Laokoont«, mra­
morni spomenik, I st. pr. n. e., djelo rodskih kipara koje spominje Plinije
(N . h., X X X V I, 37). M otiv prema legendi (vidi u V ergilijevoj Eneidi, I I ) .
Po dimenzijama najveći je sačuvani spomenik antičkog kiparstva. »Far­
neski bik«, mramorna kompozicija koja prikazuje »Kažnjavanje Dirke«. (Bra­
zda Amfion i Zeto vezuju svoju maćehu Dirku za konje koji treba da je raznesu.
Taj je motiv ovdje vrlo dramatično prikazan.) Djelo je rimska kopija hele­
nističkog originala. Spominje ga Plinije (N . h., X X X V I, 4). Spomenik je otko­
pan u Rimu, a sada je u Napulju (nekada u rimskoj zbirci Farnese).
Helenističkoj ili prethodnoj Praksitelovoj i Skopasovoj epohi pripadao
je original velike grupe »N ioba i Niobidi«, čija je rimska kopija (jedan dio)
u Firenci. Netko je iz Skopasove škole prikazao lik nesretne majke Niobe
kojoj su djecu postrijeljali Apolon i Artemida. (Vidi ilustracije u povijestima
umjetnosti; Ducati i drugi.)
Gliptika. Gliptika (gr. glÿpho »urezujem«) je vještina urezivanja sitnih
ornamenata u dragom kamenju ili u drugom prikladnom materijalu. Gliptika
ili gliptografija također je nauka o proizvodima te vrsti. Gliptički obrađen ka­
men zovemo gemom (lat. gemma »pupoljak«). Gema u užem smislu jest kamen
obrađen tehnikom udubljivanja, talijanskih intaglio; kamen s konkavnim orna­
mentom. Kameja (lat. cammeo, eminens gemma) jest kamen s ornamentom

224
X V II, 3

u pravom, konveksnom reljefu. Gema u užem smislu, kame ja i svd proizvodi

te vrsti~dànas. se u arheologiji i povijesti umjetnosti konvencionalno nazivaju
gemama. I »kamen« je ovdje konvencionalan naziv za svaki materijal koji se
gliptički obrađuje. Gliptički se obrađivao u antičko doba, pa i danas svako­
vrstan prikladan materijal: slonova kost, koralj, školjke i drugo iz životinj­
skog svijeta; cedrovina, ebanovina, sikomora i druge biljne tvari; jantar i
druge bdtuminozne-smolaste tvari; hematit, malahit i drugi minerali, na prvom
mjestu drago kamenje. Od dragog kamenja osobito su se cijenili u antičko
doba: dijamant (adâmas), safir (sappheiros, podvrsta: lapis lazuli), topaz, be-
ril (béryllos, podvrste: smaragd, akvamarin » qui viriditatem puri maris im i­
tatur«), ametist, hijacint, gorski kristal — »prozirno« drago kamenje— , ahat
(achates), onyx, sardonyx i drugo »poluprozirno«: iaspis (mnogo podvrsta)
i drugo »neprozirno«. To i drugo drago kamenje poznato nam je pod tim ili
drugim imenima iz antičkih tekstova. Sačuvalo se mnogo antičkih grčkih ge-j
ma od dragog kamenja i drugog materijala. Mnogo gema nađeno je u kret-[
skim (minojskim) i mikenskim ostavama. Sve te kretsko-mikenske gerne, kao
i orijentalne i starije, pretklasične grčke, su intaglio radovi s udubljenim
ornamentima. Klasični Grci usavršili su gliptiku. Oni su prvi izrađivali ka-
meje, gerne s reljefnim ornamentima. Najstariji u literaturi poznat majstor
ovog zanata jest Teodoros koji je na Samu izradio tiraninu Polikratu prsten
»s pečatom od smaragda« ;(TIer/:IIT, 4l’)T Antički pisci spominju i druge maj­
store koji su izrađivali gerne. Neki su umjetnici na svom djelü zabilježili i
svoje ime. Na_divnoj gemi koja prikazuje JFidijinu .Atenu-Partenos potpisao
se Aspasios; na jednoj drugoj »Eutyches Dioskuriđov sin iz Egeje«. (Najbolje'
podatke “daj eP lin ije, N. h. X X X V I I . ) v ’ ;
■ Ta je umjetnost osobito napredovala ..u helenističko doba. Poznat je
Pirgo teles, helenistički umjetnik koji je izradio pečat Aleksandra Velikog. Za
helenističke dinaste moralo se izrađivati^mnogo gliptičkih radova. Umjetni­
čkom djelu dàvào je vrijednost sam materijal. Oniks, dragi kamen sa dva
raznobojna sloja, i sardoniks, dragi kamen s više raznobojnih slojeva, omogu­
ćivali su umjetniku da izradi reljefne figure's divinim knomatskim prelivima.
Helenistički su umjetnici izrađivali kameje od oniksa i sardoniksa. Među malo­
brojnim sačuvanim kamejama najznamenitija je tzv. »Tazza Farnese«, okrugli
oniks (prom jer 20 cm ) u napuljskom Narodnom muzeju (nekada u kolekciji
Farnese), gliptički obrađen na dvije-strane. Na jednoj strani izrađena je
Gorgona, a na drugoj alegorička predodžba Nila i plodnosti egipatske zemlje.
Izvanredno je lijep i sardoniks (9 slojeva) s profilom nekog helenističkog
kraljevskog para (dimenzije 115 X 113 m m ), sada u Beču. Mnogo toga je iz­
gubljeno. Mitridat Eupator imao je dvije tisuće pehara punih oniksa (solite-
ra?). Rimski su se bogataši brzo oduševili ovom vrsti helenističke umjetnosti.
Literarno su nam poznate neke njihove zbirke. Antičkim grčkim i helenistič­
kim gemama danas su bogate zbirke Vatikana, Firence (Galleria), Napulja
(Nar..muzej), Pariza (Louvre), Londona (British Museum), Beča (bivša carska
zbirka), Lenjingrada (Ermitage) i druge. Na tim gemama vide se mitološki
motivi, prizori iz svakidašnjeg života, portreti helenističkog doba i drugo. Po­
sebnu skupinu čine gerne vjersko-magičnog sadržaja s fantastičnim predodž­
bama, prema svojoj namjeni. * . •**
Gerne su se u većini pricvršćivale na prstenje. Neke su od njih služile
kao pečati. Druge su se stavljale na naušnice, ogrlice, grivne, na odjeću, obu-

226
 X V II, 3

ću, na luksusne predmete svake vrsti, npr. na vaze. Veoma skupocjene bile
su vaze od dragog kamenja gliptički ukrašene.
Mozaik. Mozaik je slika izrađena sastavljanjem raznobojnih kamenčića,
komadića staklene paste ili drugog raznobojnog materijala. Komadići od kojih
se slika sastavlja pričvršćuju se za podlogu na podu, zidovima, stropu, stupo­
vima i drugdje. Pisci spominju »lith o stro ton «, » pavimentum tesseris struc­
tum «, »pavimentum tessellatum«. Tim i drugim nazivima označuju razne,
nama nedovoljno poznate načine pokrivanja i ukrašivanja podova. U trećem
stoljeću n. e. prvi put se u literaturi spominje riječ »museum«, kasnije »ars
musiva« i m ajstor »musivarius«. Bizantski pisci (Malalas) spominju »museion«
— »musion«. Im e nije etimološki jasno. Popularno se dovodi u vezu s riječi
Muza.*
Najstariji mozaik sačuvan na grčkom tlu je primitivan rad od crnog i
bijelog šljunka iz šestog stoljeća pr. n.e.,_ nađem u.Delfima. Najstariji razvij
jčhrmozaik koji se može približno datirati nađen je u ruševinama grada
Motyja na zapadnoj Siciliji. N ije mlađi od kraja petog stoljeća jer je grad'
s j^ e n J 9 ^ stoljeća pr. n. e. našlo se u ruševinama Olinta
i na drugim m jestim a............. ....... 1 *---------------- -------------
Helenizam je dobaJtiasičnammozaika. Tada su u izradi mozaika postig­
nuti velikTtehnički uspjesi. Dvorane kraljevskih dvorova i kuća bogataša hele­
nističkog doba ukrašavale su se svakovrsnim mozaicima. To je bilo na terenu
na kome se sačuvala tradicija o vrlo starim spomenicima ove vrsti. Već su
se, naim e,’neki sumerski i staroegipatski dvorovi ukrašivali inkrustacijom
materijala efektnog izgleda.
Originalnih helenističkih mozaika sačuvalo se relativno malo, i ,to u
fragmentima. Od sačuvanih primjeraka najvredniji su oni iz Pergama, iz dru­
gog s to lje ć a jp r.m e . Cijene se mozaici k o ji. su sačuvani u Prijem,~na~Đelu
i nèkTdrugi. Plinije (N. h., X X X V I, 184) spominje da je Sosos; majstor ovog
zanata, obradio u Pergamu motiv asârotos oikos, »nepometena kuća« (ostaci
jela na podu nakon gozbe) i motiv »ptice na rubu vaze«. Spominju se bogati
mozaici u kući Demetrija Faleronskog, mozaici na luksusnoj lađi Hijerona II
Sirakuškog, mozaici na lađi Ptolemeja IV i drugi. Nemamo osobitih spome­
nika s Istoka. U Pompejima su nađeni krasni mozaici od kojih su neki prene­
seni — misli se — š EelenistiĆkog Istoka, a neki~izrađeni ~pb"helenističkom
uzofu~ö~dhösnö~ od helenističkih majstora u Italiji. Najznamenitiji antički
mozaik otkopan je u Pompejima, u »Čaša del Fauno«. To je najveći, a po
sadržaju i izradi najvredniji antički spomemIT*ove vrsti. Tu je prikazana
bitka Aleksandra Velikog s Darijem7 prema djelu nekog poznatijeg helenistič­
kog -slikara (Filoksen?). U istoj zgradi u Pompejima nađeno je i drugih vrijed­
nih mozaika helenističkog stila, između ostalih jedna »mrtva priroda« (motivi:
divlja mačka u lovu, ptice pokraj vode, školjke, ribe). U pomp ej ans ko j’ »Villa
del -Cicerone« sačuvao se mozaik sa šaljivim slikarskim m oriwhT(kdm edijahti, ~
"ulični svirači): Tü^je^pö^isäh autor Dioskuriđes sa Sama.
Novci. Dobri zlatnici, bilo čiji, uvijek su se tražili. Aleksandar Veliki
plaćao je vojnike starim perzijskim dareicima. Od s.edmog stoljeća do heleni­
stičkog doba kovanje novca mnogo se raširilo i usavršilo. U helenističko doba
to je u toku posvuda. Novac Aleksandra Velikog kovao se za njegova životaI
i dugo nakon smrti (jedno i po stoljeće). Na raznim tipovima Aleksandrova]!
* Mouoraîoç »ad Musas pertinens«; Tà Moucreta »festum in honorem Musarum«; Tô Mouo-eïov
»Museum, locus Musis et studiis deditus«; Tô Moucrelov ( Tô Moucaov) = Tô Moucratov »opus musivum«
(mozaik).

227
X V II, 3

novca — zlatni stateri, zlatne tetradrahme i druge jedinice — vidimo ideali­

ziran njegov lik ili Herakla s Aleksandrovim imenom ili Aleksandra s rogo­
vima Amonova ovna. (na egipatskim prim jercim a). Aleksandar Veliki redovno
je na novcu prikazivan kao božanstvo. U kasno helenističko i rimsko doba
prikazivan je na novcu kao kralj s dijademom i tada vrlo idealiziran. Nakon
mjegove smrti Filip Aridej u Makedoniji kuje novac s Aleksandrovim likom
(a sa svojim imenom. Na starijem novcu Demetrija Poliorketa vidim o Niku
Samotračku na pramcu lađe (av.) i Posejdona s trozubom (rev.), na novijem
Poliorketov lik, dijadem i božanske atribute (rogovi božanskog bika). Na
novcu Antigona Gonata i Antigona Dozona prikazani su razni bogovi ili make­
donski štit. U velikoj su cijeni novci Filipa V i Perzeja jer su na njima umjet­
nički portreti spomenutih vladara. Sačuvalo se mnogo Lizimahovih zlatnih
statera i tetradrahma s Aleksandrovim likom i Lizimahovim imenom. Seleuk
i njegovi nasljednici udaraju ha novcu svoj deificirani lik s rogpvima božan­
skog bika. Tu se vide i drugi likovi: konj Bukefal i slonovi. Na nekim prim jer­
cima prikazan je realistički portret nekog Seleukida s božanskim atributima.
Sačuvalo se novaca mnogih helenističkih azijskih dinasta, prim jerci razne
kvalitete i stila. Tu ima divnih portreta, ali i banalnih figura.
Ptolemej Soter, Aleksandrov dijadoh u Egiptu, kovao je najprije novac
s Aleksandrovim oznakama i svojim imenom bez kraljevskog naslova, a od
306. sa svojim portretom (okrunjena glava) i natpisom PTOLEM AIU BASI-
LEOS. N jegovi nasljednici kuju različit novac s portretima i božanskim ozna­
kama. Interesantni su novci s likovima kraljevskih parova. U Egiptu i drugim
helenističkim državama -kovao se «također novac raznih gradova i oblasti.
Mnogobrojni grčki gradovi kovali su novac i u helenističko doba. Kad
je Atena bila. opsjedana od Demetrija Poliorketa (296— 294), našavši se u
nevolji, upotrijebila je^zlato iz Partenona,.čak i dijelove Fidijine hrizelefan-
tinske. Atene Partenos, za izradu zlatnog novca da. bi podmirila plaćeničku
vojsku. Kasnije, kadLse oporavila krajem trećeg stoljeća, emitirala je posljednji
tip svojih_srebmih »sova« koje su bile u opticaju* i uTim sko doba. Predugo
; bi bilo kad bi se spominjali ostali tipovi grčkog novca koji su bili u opticaju
<u helenističko doba.
i
B i b l i o g r a f i j a na kraju Gl. X V III.

Zlatne helenističke naušnice iz nekropole kod Bitole (Beranci)

(vidi Arheološki pregled V, Beograd 1963, str. 61— 62)

228
 X V III

GRCI, MAKEDONCI I RIMLJANI

1. MAKEDONIJA I BALKANSKI GRCI

Makedonija. Godine 319. umro je Antipatar, nekadašnji Aleksandrov

namjesnik u Makedoniji koga su vojvode u Babilonu nakon Aleksandrove
smrti bili priznali za stratega Evrope, gospodara Makedonije i hegemona
balkanskih Grka. Antjpa1xa_je_u Makedaniji-maslijedio—Poliperhon kome je
oteo vlast Antipatrov sin Kasandar. Poliperhon i Kasandar borili su se među
sobom za vlast nad raznim grčkim pokrajinama. U tu se borbu umiješao
Demetri je Poliorket, sin Antigona Jednookog. On je Kasandoru i Poliperhonu
oduzimao razne oblasti (dvaput je zauzimao Atenu), a nakon Poliperhonove
i Kasandrove smrti umiješao se u makedonske dinastičke borbe, potukao
Kasandrove sinove i postao gospodar Makedonije. Demetrije Poliorket vladao
je Makedonijom kao kralj sedam godina. On je osnivač makedonske dinastije
Antigonida (po imenu njegova oca Antigona). Demetrija su 287. napali moćni
susjedi: s istoka iz Trakije Lizimah, sa zapada epirski kralj Pir i izbacili ga
iz Makedonije. Demetrije je ostavio sinu Antigonu Gonatu zemlje koje su mu
preostale na Balkanu (sjeverna Grčka) i krenuo s vojskom u Malu Aziju a j
odatle u Siriju. U Siriji je poražen i zarobljen od Seleuka. (285). Umro je '
kao Seleukov zarobljenik.
Nakon Demetrija privremeni gospodar Makedonije postao je Lizimah.
Nakon Lizimahove pogibije (u bici na Kurupedionu, 281) trebalo je da Make­
donija pripadne Seleuku. Seleuk je bio ubijen a za kralja Makedonije pro­
glasio se Ptolemej Keraunos. Ovaj je, opet, poginuo u borbi s Galima. U
sporazumu sa Seleukovim nasljednikom Antiohom I kraljevsku je vlast u
Makedoniji dobio Antigon Gonat, sin Demetrija Poliorketa, unuk Antigona
Jednookog.
Antigon Gonat ( Antigonos Gonatâs, 277— 239) mnogo je ratovao. Odbio
je od sjeverne granice Gale, Tračane i Ilire koji su povremeno napadali na
Makedoniju i prisilio na pokornost mnoge grčke gradove. Mnogo mu je jada
zadavao epirski kralj Pir koji ga je dva puta pobjeđivao i pomagao grčkim
gradovima da se oslobode makedonske hegemonije. Nakon Pirove pogibije

229
X V III, 1

u Argu (272) Antigon Gonat nametnuo je svoju hegemoniju nekim grčkim

gradovima. U tzv. kremonidskom ratu (270—260) potukao je vojsku udru­
ženih Atenjana, Spartanaca i nekih drugih Grka, kojima je pomagao egipatski
kralj Ptolemej II. (Rat se naziva po imenu atenskog stratega Kremonida.)
Antigona Gonata naslijedio je sin Demetrije I I (239— 229) koji je imao
manje sreće u vojničkim pothvatima. U njegovo doba Atenjani i neki drugi
balkanski Grci privremeno su se osamostalili i otrgla od makedonske
hegemonije. Demetrije I I poginuo je u borbi s Dardancima. Njegovu malo­
ljetnom sinu i nasljedniku Filipu oteo je p rijestoA n tigb ri'III Dozon (Antigo­
no s Dôsön, 229— 221) koji je pripadao drugoj — pobočnoj grani porodice
Antigonida. On je ponovo osvojio grčki teritorij koji je Demetrije II bio
izgubio. Mnogi su grčki gradovi morali opet priznati hegemoniju makedon­
skog kralja. Tada su bila Vrlo aktivna dva saveza grčkih gradova, Etolski i
Ahajski (v. dalje). Tada su se osilili tesalski i neki drugi grčki gradovi. U
Sparti su se u to vrijeme vodile socijalne borbe (v. dalje). Antigon Dozon
paktirao je sad s jednima, sad s drugima. Godine 222. u suradnji s članovima
Ahajskog saveza žestoko je potukao kod Selasije spartansku vojsku.
Antigon Dozon poginuo je u borbi sL Ilirima. Naslijedio ga je Filip V
(iz porodice Antigona' I I i Demetri ja I I ) , pretposljednji kralj helenističke
Makedonije, na koga se sručila rimska sila (v. dalje).

Izvori: Diodor, X V III—XX, passim; Justin, X III—XV, passim; Nekoliko Plu-

tarhovih biografija (Demétrios, Pyrrhos, Phökiön); Drugi pisci; Natpisi.

Atena. Atenjani su nakon bitke kod Heroneje neočekivano dobro prošli.

Čuvši za smrt Aleksandra Velikog, digli su se s mnogima drugim Grcima
na ustanak za oslobođenje, ali su bili svladani (lamijski rat, 323— 322).
Kad su se makedonski dinasti Poliperhon i Kasandar među sobom borili za
vlast nad Grčkom, Atenjani su bili na strani Poliperhona koji im je bio
obećao potpunu samostalnost i demokraciju. Kasandar je zauzeo Atenu i
povjerio zatim Demetriju iz Falerona da njom vlada. Demetrije je kao Kasan-
drov povjerenik i tiranin vladao Atenom deset godina (317— 307). Zbacio ga
je Demetrije Poliorket koga su Atenjani dočekali kao oslobodioca. Nakon
bitke kod Ipsa (301) Atenjani su objavili da ne žele imati veze ni s kakvim
kraljem (Plut., Dem., 30). To se odnosilo i na Demetrija Poliorketa. On je
nakon dvogodišnjeg opsjedanja (296— 294) silom ušao u Atenu. Poslije 280.
gospodar Atene bio je Antigon Gonat protiv koga su se Atenjani, Spartanci
i neki drugi Grci u savezu s Ptolemejem I I bezuspješno borili (kremonidski
rat, v. gore). Više su sreće imali Atenjani u borbi s Demetrijem II. Ali ono
malo slobode koju su tada izvojevali oduzeo im je Antigon Dozon tridesetih
godina trećega stoljeća. Kad su se Rim ljani zaratili s Makedonijom (v. dalje),
Atenjani su paktirali s njima. Kao i ostali Grci, 146. godine pali su pod rimsku
vlast, ali su, u usporedbi s njima, bili prilično počašćeni. Atena koja je nakon
heronej'ske bitke izgubila političku važnost -tijekom či-tave epohe helenizma
i u doba rimske okupacije ostala je prvorazredno kulturno središte.

Etolski savez. Etolci (gr. A ito lo i), Grci u Etoliji (AitoUa), dorski stočari
i ratari na zapadnim obroncima srednje Grčke, u zaleđu Korintskog zaliva,
kulturno su bili zaostali za ostalim Grcima. Napredniji su ih Grci prezirali
i smatrali barbarima. Ali, u doba makedonske hegemonije oni su se pokazali

230
 X V III, 2

vrlo samostalni i otporni. Oko 280. Etolci su osnovali vojnopolitički savez

(»K o in ô n ton A itolon«, natp.) sa središtem u gradu Thermosu. Svi su učla-j
njeni etolski gradovi bili autonomni a u obrambenom i napadačkom ratu
djelovali su zajednički. Saveznici su u svojoj zajedničkoj skupštini ( synéd-,
rion) birali vrhovnog vojskovođu i odlučivali o zajedničkim poslovima. Kat- ;
kad su im se pridruživali i ostali Grci. Etolski je savez ratovao s Keltim a
koji su se 279. probili sa sjevera čak do Delfa. Ratovao je s Makedoncima i .
nekim grčkim grupama. Paktirao je s Rimljanima protiv makedonskih Anti- j
gonida. Rimljani su Etolski savez raspustili 189. pošto je proživio oko sto 1
__ godina burnog-života. ~~~

Ahajski savez. Ahaja je pokrajina na sjevernom Peloponezu uz Korintski

!/ zaliv. Tu su se stoljećima održale grupe mirnih dorskih stočara i seljaka
I koji se nisu upuštali ni u grčko-perzijske ni u peloponeske ratove, a ni u
I’ druge veće pothvate. U^petom stoljeću ahajski gradovi Patrai, Ai gat i neki
drugi imali su svoju vjerško-političku"amfiktioniju. Oko 281. Ahajci su“č>šno-~
vaii svoj vojnopolitički »Savez ahajskih gradova«, shčan^et^sEonn S vreme-1
nom je Ahajski savez silno ojačao. Prišli su mu gradovi Argolide,’"dijela Arka-'
dije, Elide, Mesenije, Korint, Sikion, Megara i neki drugi. Korint—je-ubrzo
postao glavno središte saveza. Kao u Etolskom, tako i u Ahajskom savezu,!
učlanjeni" grad5vKšavežmci“ ilnali su zajedničku skupštinu ( synodos, syn-\
kletos), zajedničkog vojskovođu (stratega), zajedničke financijske i druge'
važne funkcionere. Poduzimali su zajedničke vojničke akcije.

2. SPARTA. REFORME AGISA I KLEOMENA. NABIS

Bitkom kod Leuktre (371) Sparta je izgubila hegemoniju nad balkan­

skim Grcima i premoć na Peloponezu koju je putem Peloponeskog saveza
dugo imala. U trećem stoljeću Spartanci su se borili da zadrže što im je pre­
ostalo i da po mogućnosti povrate dio izgubljenog; Najbliži su im takmaci
bili članovi Ahajskog saveza. Ugrožavao ih je i Etolski savez. Najopasniji
su im bili makedonski Antigonidi koji su imali svoje posade i odane tirane
u mnogim gradovima balkanske Grčke, pa i na Peloponezu. Sparta je u to
doba imala svega oko sedam stotina punopravnih građana od kojih je otpri­
like jedna stotina posjedovala svu obradivu zemlju. Ti su posjednici, jedini
bili ozbiljnije zainteresirani za obranu zemlje od neprijatelja. Ostali stanov­
nici nekad slavne lakedemonske države bili su bezemljaši i zbog toga nepri­
jateljski raspoloženi prema povlaštenima, spremni na bunu i željni promjena
koje bi im podjelom zemlje i brisanjem dugova donijele spas.
Oko 245. spartanski kralj Agis IV pokušao je izvesti spasonosnu revo­
lucionarnu promjenu u svojoj zemlji. Donio je zakon po kome je trebalo da
se ukinu dugovi; da se oduzme zemlja onoj stotini jedinih zemljoposjednika;
da se sva -spartanska -zemlja podijeli na devet tisuća klarosa po staroj likur-
govskoj tradiciji; da se od tih devet tisuća klarosa dade svakom Sparti jati
po jedan; da se broj prorijeđenih Spartijata popuni do devet tisuća perije-
cima i strancima koji su sposobni za oružje pa da im se dade svakome po
jedan klares. Agis je ovom uredbom htio riješiti osnovni društveni problem

231
X V III, 2

u spartanskoj državi. Država bi ovim dobila dovoljan broj dobrih vojnika

zainteresiranih za obranu od vanjskih napadača.
Spartanske narodne mase s oduševljenjem su prihvatile Agisove reforme,
osobito kad je Agis u narodnoj skupštini izjavio da on i članovi njegove
obitelji, najveći posjednici u državi, poklanjaju narodu svu svoju imovinu.
Oduprli su se predstavnici bogatih oligarha: Leonida — drugi kralj, efori
i većina u geruziji. Agis je uz podršku narodnih masa ukinuo eforat i počeo
provoditi reforme. U međuvremenu Etoljani su provalili u Peloponez i ugro­
zili spartanske interese. Agis je poveo vojsku u borbu. To su iskoristili nje­
govi protivnici u gradu. Ukinuli su njegove reforme, optužili ga da želi uvesti
tiraniju i osudili ga na smrt. Kad se on vratio iz rata, bio je u Sparti pogu­
bljen (241). Plutarh je u Agisovoj biografiji sve to živo opisao.
Agisove reforme pokušao je ponovo provesti kralj Kleomen (235— 221),
sin Agisova protivnika, kralja Leonide, učenik stoičkog filozofa Sfaira iz
Boristena (Sphaîros Borystemtes). Kleomen je ukinuo eforat i geruziju, podi­
jelio zemlju i brisao dugove. S vojskom koja se pojačala novim Spartijatama
pošao je u rat na sjeverni Peloponez, potukao vojsku Ahajskog saveza i bio
pred uspostavljanjem spartanske hegemonije na Peloponezu. Arat, strateg
Ahajskog saveza, pozvao je u pomoć Etolski savez i makedonskoga kralja
Antigona Dozona. Saveznici su pod vodstvom Antigona Dozona žestoko pora­
zili Kleomenovu vojsku kod Selasije, na granici Arkadi je i Lakonije (222).
Kleomen je pobjegao u Egipat svom prijatelju kralju Ptolemeju Euergetu.
Ahajska i makedonska vojska ušla je u Spartu. Ukinute su Agisove i Kleo-
menove reforme. Vlast su dobili prijašnji predstavnici spartijatskih oligarha.
Selasija je bila Spartancima kobnija nego Atenjanima Heroneja. Pobje­
dom kod Selasije Makedonci su osigurali svoju prevlast na Peloponezu i
postali kruti nadzornici Spartanaca.
' Agis i Kleomen učinili su najbolje i najnaprednije što su mogli u ono
vrijeme. Plutarh je u biografiji ovih odvažnih reformatora donèkle idealizirao
njihove ličnosti i pripisao im shvaćanja nekih naprednih stoičkih filozofa.
Krasne Plutarhove riječi pokazuju da je helenističko i rimsko doba imalo vrlo
naprednih mislilaca.
Oko 210. neki Makhanidas, skrbnik maloljetnog spartanskog kralja
Pelopa, samovoljno je uzeo vlast i počeo provoditi neke, nedovoljno nam
poznate, socijalne reforme u Sparti. I njegove je reforme omeo rat. Makha­
nidas je poginuo u borbi s Ahajcima.
Nakon Makhanidasove pogibije (207) Nabis, sin Damaratov, spartanski
kralj iz dinastije Euripontiđa, postao je apsolutni gospodar, tiranin u Sparti.
On je izveo, valjda, najrevolucionarnije socijalne reforme od svih što ih grčka
povijest bilježi. Konfiscirao je zemlje i pokretnu imovinu svim bogatim poli­
tičkim protivnicima, stvorio veliku vojsku od spartanskih bezemljaša i najam­
nika iz drugih krajeva (najviše s K rete) i svojim borcima podijelio zaplije­
njene zemlje i drugu zaplijenjenu imovinu, otjeravši dotadašnje posjednike
iz grada. Dao je slobodu mnogim helotima. Povjesničar Polibije najpogrdnije
piše o Nabisu pripisujući mu štošta što je počinio i što nije. »Nabis je«, piše
Polibije, »ugledne Spartance protjerao, a njihove zemlje i žene dijelio svojim
prvacima i najamnicima; a sve su to bili ubojice, varalice, noćni lopovi,
p rova ln ici... Oslobađao je robove protjeranih građana pa ih ženio ženama
i kćerima gospodara« (Polyb. X I II, 6— 8, s raznim podacima o Nabisovim
nevaljalim djelima, i X V I, 13, o oslobađanju robova).

232
 X V III, 3

Kao i raniji spartanski socijalni reformatori (Agis, Kleomen i Makha-

nidas) Nabis je morao ratovati s vanjskim neprijateljima Sparte, osobito s
Ahajskim savezom. U njegovo doba Rim ljani su ratovali s makedonskim kra­
ljem Filipom V. Nabis je najprije bio saveznik Filipov, a zatim rimski. Kad
su Rim ljani svladali Filipa, udarili su s Ahajcima na Spartance u dva maha
(195. i 192). Porazili su Nabisa i prisilili Spartance da pristupe Ahajskom
savezu (192). Spartanski su oligarsi pogubili omraženog »tiranina« u povodu
neke vojne smotre (Polyb. IV, 81; X I II, 6. sq.; X V I, 13. i drugdje; Liv.
X X X — X X X V , passim; nešto kod Pauzanije, Plutarha i Justina; Natpisi).

3. DOLAZAK RIMLJANA NA BALKAN

I NA HELENISTIČKI ISTOK

Sredinom trećeg stoljeća pr. n. e. na istočnoj obali i zaleđu južnog

Jadrana bila je država ilirskih A rdi je jaca (gr. Ardiaioi). Agron, ardijejski
kralj, bio je oko 230. pr. n. e. gospodar jadranske obale od rijeke Cetine do
Epira. On je zauzeo i susjedne otoke s grčkim naseobinama na njima, osim
otoka i naseobine Isse— Visa. Zaprijetio je bio i Issi (Issi). Nakon njegove smrti.
(230) Teuta, njegova udovica, vodi Ardijejce u nove osvajačke pohode. Teutini
' gusari ugrožavali su grčke i rimske mornare-trgovce na Jadranu. Stanovnici
Isse, ugroženi na moru od ilirskih gusara i bojeći se da im Iliri ne zauzmu
otok i grad, zamolili su Rimljane za pomoć. Rimljani su se odazvali. Tako
je prvi put rimska vojska stupila u ove balkanske krajeve. Bilo je to između
prvoga i drugoga punskog rata.
Rimljani su poslali Teuti poslanike koji su od nje energično tražili da
svojim podanicima zabrani gusarenje. Teuta je obećala da njezina mornarica
ubuduće neće gusariti, ali se nije htjela obavezati da će zabraniti pojedincima
da to čine. Kad su se rimski poslanici vraćali u Italiju, bili su napadnuti
od Teutinih mornara. Poslanik Luci je Korunkanije koji se prema Teuti
smiono držao bio je ubijen. To je bio povod, »ilirskom ..ratu«,prvom ratu
Rimljana s Teutom (230—229). Rat se vodio uz južnu jadransku (Teutinu)
obalu i kod Isse. Rimljani su porazili Teutu i oslobodili Korkiru (K r f), Epi-
damnos i neke druge grčke posjede koje su Agron i Teuta bili okupirali.
Oslobodili su i Issu od ilirske opsade. Teuta je tražila mir. U uvjetima ugovora
o miru morala se uz ostalo obvezati da neće slati svoje brodove južnije od
Lissosa (Lješa). Rimljani su predali upravu nad zauzetim krajevima Demet-
riju Farskom, grčkom dinastu, koji je ranije kao Agronov i Teutin povjerenik
upravljao otokom Farom ( Phâros, danas H var).
Demetrije Farski vješto je taktizirao s Teutom i Rimljanima. On je za
nekoliko godina postao gospodar velikog dijela Teutine države, stupio u savez
s makedonskim kraljem Antigonom Dozpnom i počeo prkositi Rimljanima
šaljući ilirsko brodovlje na jug — u suprotnosti sa spomenutim mirovnim
ugovorom između Teute i Rimljana. Osim toga je pomagao Ahajcima i uopće
radio protiv rimskih interesa. To je uzrokovalo »drugi ilirski rat« (219).
Rimljani su pobijedili i zauzeli Faros. Demetrije je pobjegao u Makedoniju.
Srednja Dalmacija bila je u rimskim rukama. Budući da je tada buknuo
drugi punski rat, Rimljani su, drži se, dali autonomiju svima svojim savezni­

233
X V III, 3

cima u Dalmaciji, na prvom mjestu Isejcima, Grcima ona Issi. (Izvori: Polibije,
Li vi je, Apijan, Flor, Kasi je Dion, Eutropi je i drugi.)
Rimljani zauzimaju Makedoniju i Grčku. Makedonski kralj Filip V
(222— 179), koji je naslijedio Antigona Dozona, ratovao je na raznim stranama.
Sudjelovao je u »savezničkom ratu« (220— 217) na strani Etolskog saveza
protiv Ahajskog saveza, Elide i Sparte. Pomogao je Etolcima da pobijede, ali
je mirom u Naupaktu, kojim je taj rat završen (217), izvukao najviše koristi.
Zauzeo je neke epirske krajeve s Epidamnom i Apolonijom , Pružio je zaklon
Demetriju Farskom, a 215. sklopio savez s Hanibalom. Zbog toga je došao
u sukob s Rim ljanim a! izazvao »prvLm akedonskLrat«_(ximski naziv) koji je
trajao deset godina (215— 205). Rimljani su poslali svoju mornaricu na
epirsku obalu i prisilili Filipovu vojsku da se odanle povuče. Zatim su —
zauzeti teškim borbama s Hanibalom — prepustili svojim saveznicima na
Balkanu (ilirskom kralju Pleuratu, Etolcima, Eliđanima, Mesencima, Spartam
cima) i pergamskom kralju Atalu da ratuju s Filipom i njegovim saveznicima
(Ahajci, Tesalci, Beoćani, Epiroti, Akarnanci i bitinski kralj Prusija). Sve
je svršilo mirom u epirskom gradu Foiniké koji ni Filipu ni Rimljanima nije
donio osobite koristi. Rimljanima je taj rat bio koristan jer su spriječili
Filipa da pomogne svome savezniku Hanibalu u Italiji. Zaključivši mir s
Rimljanima, Filip je udario na Tračane, na neke egejske otoke i na Malu
Aziju, i time ugrozio interese Pergama. U savezu sa sirskim kraljem Atalom
I I I spremao "se na Egipat. Bio je na vrhuncu slave, »gospodar kopna i mora«,
hegemon balkanske Grčke, gospodar mnogih egejskih otoka, dijela Male Azije
(Mileta i obale Propontide). Atenjani, Rođani i pergamski kralj Atal, ugroženi
od moćnog Makedonca, pozvali su u pomoć -Rim lj ane.
Rimljani su 202. pobjedonosno završili drugi punski rat i. bili slobodni
za vojne akcije na Istoku. Odazvali su se na poziv Atenjana, Rođana i. kralja
Atala i od Filipa ultimativno zatražili da vrati Grcima oduzete zemlje. Filip
je odbio njihove zahtjeve, pa je među njima buknuo rat. To.je. za. Rimljane
bio »drugi makedonski rat« koji se vodio^o.d,200. do 197. Rimska mornarica
'potpomognuta rodskom i pergamskom izbacila je makedonsku iz svih važ­
nijih pozicija na Egejskom moru. U jesen 200. rimska se"vojska pod zapovjed­
ništvom konzula Publija Sulpicija Galbe iskrcala kod Apolonije na istočnoj
jadranskoj obali pa Egnacijevskom cestom (V ia Egnatia) prodrla do Lihnid-
skog (Ohridskog) jezera, odatle u LinkestidiT( dolina na putu Bitolj—Lerin),
potukla Filipa kod Otolobosa blizu rijeke Erigona (Crna. je k a ), poharala okol:
ne" oblasti'i prolazima južno od Ohridskog jezera vratila se na jadransku
obalu. Istodobno su Dardanci, saveznici Rimljana, udarili na Filipa sa sjeve-
; roištoka i poharali Peoniju. Kad su se Rimljani povukli, Filipov sin Perzej
odbio je Dardance.
U jesen 199. rimska je vojska pod zapovjedništvom konzula P. V ilija
Tapula pošla protiv Filipa u novu ofenzivu koju je pobjedonosno završio kon­
zul Flaminin (T. Q. Flamininus). Rimljani su se uputili s jadranske obale (od
ušća rijeke Aoos— Vojuša), «prodrli u Tesali ju i nakon raznih peripetija potukli
Filipa u lipnju 197. u odlučnoj bici kod Kinoskefala (Kynös kephalaiuTesdL-
liji). U tom su ratu Rimljanima mnogo pomogli saveznici (ilirski dinasti
Pleurât, Baton i drugi). Poseban odred rimske vojske operirao je u Atici.
Ahajci, koji su nenadano prešli na stranu Rimljanima, potukli su Filipovu
vojsku kod Korinta. Poražen kod Kinoskefala, Filip je zaključio s Rimljanima

234
 X V III, 3

mir. Morao je platiti golemu novčanu kontribuciju, predati svoje brodovlje,

napustiti gotovo sve posjede koje je imao u Maloj Aziji i povući svoje vojničke
posade iz Korinta, Halkide i drugih grčkih gradova.
Na Istmijskim igrama 196. rimski konzul Flaminin objavio je-tisućama
oduševljenih. Grka da’ je Grčka napokon slobodna i da su dobili slobodu.svi
grčki gradovi koji su bili pod makedonskom vlašću. Filip je i pored gubitaka
ostao moćan kralj, a »slobodni« su se Grci nastavili obračunavati između sebe.
Flaminin se još malo zadržao u Grčkoj, udario s Ahajcima, Etolcima i Filipom
na spartanskog kralja-tiranina Nabisa, svladao ga (195), a zatim se vratio
u Rim s velikim ratnim plijenom. Izvori: Polibije, X V I— X X IX ; Livije, X X X I
— XLV; Diodor, X X V III— X X X ; Apijan (Makedonikâ, 4— 19. i Syriakâ, 1— 44);
Kasije Dion, X V I II— X X ; Justin, X X X — X X X III, po Trogu Pompeju; Plutarh
(biografije Flaminina, Em ilija Paula, Filopoimena, Katona Starijeg); natpisi.
Rimljani su se 192. sukobili s Antlohom III, obnoviteljem carstva Sele-
ukida. Antioh I I I je godine 200. proširio svoju vlast nad većim dijelom Male
Azije i ugrozio Pergam. U Efezu je u to vrijeme bio njegov štićenik Hanibal
koji mu je imao pomoći u eventualnoj akciji protiv Rimljana. Pošto je izveo
jedan vojni pohod u Trakiji, Antioh je 192, na poziv Etoljana, doplovio s bro­
dovljem na istočnu obalu Grčke i počeo osvajati Tesali ju. Protiv njega se for­
mirala koalicija pod vodstvom Rimljana. U tom su imali velikog udjela članovi
Ahajskog saveza i Filip V Makedonsiki. Sukob je završen bitkom kod Termopila
(191) u kojoj je Antioh bio poražen. Nakon bitke Antioh je pobjegao u Malu
Aziju, a Rimljani, podjarmivši njegove saveznike Etoljane, prešli su u Malu
Aziju i zadali Antiohu odlučan udarac u bici kod Magnezije (190).
Filip V Makedonski umroJeUUi?. Naslijedio ga je sin Perzej, posljednji
makedonski kralj (179— 168X, Njega su 171. mapali Rimljani i 's njim zamet­
nuli » t r e ć L m a k e d o n s l ^ r ^ t « X6.&). Borbe su bile vrlo žestoke na kopnu
i moru. Dardanski, ahajski i drugi odredi, uz suradnju Eumenove i rodske
mornarice, pomogli su Rimljanima da svladaju veliku Perzejevu vojsku i mor­
naricu. Konzul Emilije Paul za d a p je. Perzej u konačan udarac 22. lipnja 168.
u bici kod Pidne u Makedoniji,. Perzej je bio zarobljen i odveden u Rim gdje
je »ukrasio« trijumf svoga pobjednika. Umro je 165. u rimskom zarobljeni­
štvu. Jednaku je sudbinu doživio Perzejev saveznik, ilirski kralj Gentije, koga
su Rimljani pobijedili u »ilirskom ratu« i zarobili kod Skodre— Skadra (168}.
Osvojenu Makedoniju Rimljani su podijelili na četiri autonomne pokra­
jine (tetrade) s glavnim gradovima: Amfipolisom, Tesalonikom (Solun), Pe-
lom i Pelagonijom.
Godine 151. pojavio se u Makedoniji neki Andriskos, nepoznata porije­
kla, koji se predstavljao kao Filip, Perzejev sin. Njemu je pošlo za rukom
u Peli privremeno zadobiti kraljevsku vlast i 149. dignuti narod na ustanak
za oslobođenje Makedonije od Rimljana. Ustanak nije uspio. Rimljani su pobi­
jedili »lažnog Filipa«, oduzeli Makedoncima ono nešto slobode što su dotad
imali, a od Makedonije, Epira i nekih ilirskih oblasti osnovali svoju provin­
ciju Makedoniju. To je bilo 148. pr. n. e., prve godine »makedonske ere«, po
kojoj se u. ovoj provinciji kasnije datiralo, (o ’ svem ùf‘ D io d o r iX X X I,' 40;
X X X II, 15; Livije, perioche X L IX sq.).
Pošto su sasvim zavladali Makedonijom, Rimljani su odlučili zavladati
i balkanskom Grčkom. To im je pošlo za rukom. Bili su jači, a metoda »divide
et impera« olakšala im je posao. Grci su se tada, kao i uvijek, borili među '
sobom. Ahajski savez bio je u to doba najjača grčka vojnička snaga. Rimlja-

235
 X V III, 3

ni, koji su ranije taj savez iskoristili u borbi s Makedoncima i za uzvrat podr­
žavali njegovu agresivnu politiku na Peloponezu, nakon zauzeća Makedonije
pomagali su Spartancima, Mesencima i drugima da se obrane od Ahajaca.
Godine 146. članovi Ahajskog saveza udruženi s Tebancima, Halkiđanima i
mnogim drugim Grcima digli su se na ustanak protiv Rimljana koji su im
zapravo bili gospodari, iako su im slobodu formalno priznavali. Borbe su po­
čele u Tesaliji gdje su Ahajci napali rimske saveznike, stanovnike Herakleje.
Rimski odredi iz Makedonije prisilili su Ahajce da se povuku na Peloponez.
Ahajci su oslobodili dvanaest tisuća robova i uvrstili u svoju vojsku, uloživši
sve snage da odbiju Rimljane koji su nadirali prema njima. Ništa nije pomo­
glo. Te je godine konzul Lucije Mumije u b i c i , kod-.Lqukppjgtçe, nedaleko
od Korinta, žestoko porazio nesretne branioce grčke slobode. Završivši pobje­
donosno ovaj »ahajski rat«, Rimljani su osvojili cijelu balkansku Grčku i pri­
pojili je svojoj provinciji Makedoniji. Različito su postupili s raznim grčkim
gradovima. Najgore je prošao Korint koji je bio središte ustanka, prvi na­
dohvat pohlepnih rimskih legionara, bogat, a osim toga opasan konkurent
rimskim trgovcima. Rimljani su ga opljačkali, srušili i spalili, a stanovništvo
dijelom pobili, dijelom prodali u ropstvo. Srušena je Teba, Halkida i još
neki gradovi. Neki su prošli dobro, najbolje Atena i Sparta, saveznice Rima.
Njihovi su gradarii‘dobili privilegiran položaj u Grčkoj. U načelu svi gradovi
balkanske Grčke dobili su unutrašnju autonomiju bez prava na stvaranje
međugradskih saveza i prava na veće ekonomske akcije izvan svog područja.
*1Za sva vojnička i važnija sudsko-administrativna pitanja Grka bio je nađle-
; žan rimski namjesnik u Makedoniji. U carsko doba Rimljani su balkansku
v Grčku proglasili posebnom provincijom Ahajom (Achaia). Izvori: Polibije,
X V III— X X X IX (sačuvano u fragmentima); epitome i periohe izgubljenih Li-
vijevih knjiga; Pauzanija, V II, 12. sq.; Justin, X X X IV , 1— 2.

BIBLIOGRAFIJA

J. G. Droysen, Geschichte đes Hellenismus, Gotha 1876—78; Benedictus Niese,

Geschichte der griechischen und makedonischen Staaten seit der Schlacht bei
Charonea, T. I—III, Gotha, 1893—1903; W. W. Tarn, The Hellenistic civilisation,
Oxford 1927, najnovije izdanje: London 1952; M. Rostovcev (Rostovtzeff), A Social
and economic history of the Hellenistic world, Oxford. 1941, talijansko izdanje Fi­
renze—Torino 1966; M. Holleaux, Rome, la Grèce et les monarchies hellénistiques
au Ill-m e siècle avant 7. C. (273—205), Paris 1921; .P^Jouguet, L’impérialisme macé­
donien et Vhellénisation de l'Orient, Paris 1926 (coll. »L'évolution de l'humanité«);
J. Kaerst, Geschichte des Hellenismus, Bd. I—II (3. izdanje) Leipzig 1927; A. B.
Ranovič, Ellinizm i ego istoričeskaja rolj, Moskva 1950, prijevod na naš jezik od
Nine Kožemjakin: »Helenizam i. njegova istorijska uloga«, Sarajevo,,,1962. Tu je
citirana obilna sovjetska literatura. . * ... ‘
Od pisaca grčke povijesti najbolje je doba helenizma obradio Beloch; v.
Beloch, Griechische Geschichte (2. izdanje), vol. IV u dva dijela (svaki u dvije
knjige), Berlin—Leipzig 1925—27. — Mnogo se cijeni: G. Glotz, Histoire grecque,
Tome IV. 1 (G. Glotz P. Roussel, R. Cohen: Alexandre et le démembrement de son
empire, Paris 1938) i IV. 2 (P. Roussel, A. Àymard, E. Bikermann: Les Etats greco-
-macédoniens, Paris, 1948). Od djela koja je kolektivno pisalo više autora: The
Cambridge Ancient History, vol. V i—V IIÏ i Vsemirnaja istorija, T. II, Gl. V III i IX.
Bezbroj studija u periodicima. Jedna od njih: K. K. Zjeljin, »O osnovnim
crtama helenizma«, Vestnik drevnej istorii, 1953, Ns 4.
W. W. Tarn, Antigonos Gonatas, Oxford 1913; A. Bouché—Lequerq, Histoire
des Séleucides, Paris 1913—14; A. Bouché—Lequerq, Histoire des Lagides, Paris

236
 X V III, 3

1903—07; E. R. Bevan, A history of Egypt under the Ptolemaic dynasty, London

1927; G. Cardinali, Il regno di Pergamo, Torino 1906; W. S. Ferguson, Hellenistic
Athens, London 1911; F. Hiller von Gaertringen u Pauly-Wissowa, R. E., Suppl.
V, 772, s. V. Rhodos; Isti, ibidem, s. v. Miletos; P. Roussel, Delos, Paris 1925; C. G.
Brandis, P. W. R. E., s. v. Bosporos.
Bibliografija uz Gl. XVII, 2: svi priručnici povijesti grčke 'književnosti. U
većima je navedena specijalna literatura (o literaturi). Za Gl. XVII, 3: sva djela iz
povijesti umjetnosti i arheološke publikacije. Izbor vidi na str. 17 (Gl. I, 2).
Bibliografija uz Gl. X V III: Busolt—Swoboda, o. c., T. II, 729. sq. (o Sparti,
reformama i drugo); T. II, 933. sq. (o Ateni); T. II, 1507 (o Etolskom savezu);
T. II, 1531. sq. (o Ahajskom savezu). Tu je građa na kojoj se temelje mnoge
kasnije studije. Vrlo dobro može poslužiti Tarnov članak u Cambridge Ancient
History, Vol. V II (obilna literatura).

» Kentaur«, sačuvana glava mramorne kolos-sta- » Heroj umire«, patetika u pe’rgamskom stilu,
tue Skopasova stila, Roma, Palazzo dei Cotiser- mramorna bista (vis. 55 cm), Firenze, Gali.
vatori (S. Reinach, o. c., Pl. 231) UfJizi (S. Reinach, o. c., Pl. 230)

237
R IML J AN I

239
Pompeji
 PREGLED ANTIČKIH IZVORA I NOVE HISTORIOGRAFIJE

1. IZVORI ZA POVIJEST RIMA DO KRAJA REPUBLIKE

»Rim ljani nemaju ni jednog^stavog pisca (syngrapheûs) ni logografa«,

piše Dionizije Halikamašanin.1 Najstarije bilješke o Italiji i Italicima, o Ri­
mu i Rimljanima, o nečemu što je u vezi s počecima rimske povijesti, osta­
vili su grčki pisci u svojim pjesničkim, mitografskim i logografskim tek­
stovima. Stezihor iz Himere (oko 640— 550) među raznim legendama ima i le­
gendu o dolasku Trojanca Eneje u Italiju. Tu legendu obrađuje također logo-
graf Helanik (V st.), Kalija Sirakužanin (V — IV st.) i drugi. Hipija iz Regija,
Antioli Sirakužanin, Filis t Sirakužanin, Timej iz Tauromeni ja i drugi, pišući
0 sicilskim i italskim Grcima, daju bilješke koje su — neovisno o njihovoj
vjerodostojnosti — najstariji literarni izvor za povijest Italije i Rima.
U helenističko doba grčki povjesničari i drugi grčki pisci posvećuju
Ita liji i Rimu nešto više pažnje. Plinije. kaže da je Teofrast »p rv i od stranih
(nerimskih) pisaca nešto b rizijivije o Rimljanima pisao je r je T eo p o m p ...
govorio samo o zauzeću Rim a od strane Gala, dok je Klitarh, njemu najbliži,
samo spomenuo poslanstvo (rim sko) upućeno Aleksandru«.1 23
Čitamo kod Dionizija Halikarnašanina: »P rv i se, što ja znam, osvrnuo
na rimsku arheologiju (staru povijest) H ijeronim iz Kardije, povjesničar,
u djelu o epigonima; za njim T im ej S ic ilijanac.«*
Klasični rimski pisci i Polibije spominju stare državne službene doku­
mente koji su se nekada čuvali u h ra m u H d es publica na Kapi toli ju,4 u
Cererinu hramu, u specijalnom arhivu — Tabulariju i drugdje. Informativan
je Sue toni jev podatak o obnavljanju državnog arhiva nakon požara u Vespa-
zijanovo~đoba, o restituiranju dokumenata koji su bili napisani na tri tisuće
1brončanih pločica.. .5*
Rimskoj klasičnoj historiografiji prethodila je analistika (v. dalje),
a ovoj sastavljanje kalendara i magistratskih lista. Od davnine je u Rimu
1 Dion. Halte., Antiq. Roni., I, 73. , v
, Plin., N. h., III, 57.
2
3 Dion. Halic., o. c., I, 5.
« Polyb. I II, 26.
5 . . . » quo continebantur paene ab exordio urbis senatus consulta, plebi scita de societate et
foedere ac privilegio cuicumque concessis«, Suet., Vesp., 8.

16 GRCI i RIMLJANI 241

1,1

vrhovni svećenik, pontifex maximus, objavljivao građanima na početku godine

-»faste« (fa s ti),_dajući na znanje koji su dani radni, dies fasti, a koji praz­
nički, dies nefasti.6Ti su se fasti razvili u ljetopise, anale-—-..annales, jer su se
kalendaru dodavale bilješke~u töm smislu. Ü drugom stoljeću pr. n. e. (to je
počelo prije, ne znamo kada) pontifex maximus izlagao je svake godine na
zidu svoje rezidencije ( Regia na forumu) »obijeljenu« ploču s imenima
magistrata i bilješkama ~ćf važnim"" događaj ima. Krajem drugoga stoljeća pr.
n. e. vrhovni je svećenik Mucije Scevola objavio sve sačuvane takve ploče
u publikaciji koja je dobila ime »Annales m axim i«.7 Iz tih dokumenata
potječu »Fasti consulares et triumphales« ili »Fasti Capitolini« (današnje
TmëJTfoJFsîTse~sacüvali u obliku natpfsa~~Augustova doba. Natpis je otkopan
na rimskom republikanskom forumu. Fragmentaran je. Čuva se u rimskom
Museo Capitolino (odatle ime Fasti Capitolini). Sadržava popis konzula
predaugustova doba.8 Taj je znameniti natpis prvorazredan izvor za povijest
rimske republike.9
Analisti i Katon. Najstariji rimski historiografi nazivaju se analis tima.
Oni su sastavljali kronike grada Rima, kronološki evidentirali povijesne~doga-~
daje navodeći godine republike po imenima konzula i unapređujući ono što su
vršili pontifici, sastavljači fasta — anala. Služili su se raznim izvorima,
fastima i analima pontifika; osobito njihovim listama magistrata te poda­
cima grčkih pisaca, narodnom epskom predajom, dokumentima aristokrat­
skih obitelji (nadgrobni govori — krasnoslovi, laudationes funebres, elogia,
natpisi na poprsjima pređa) i usmenom predajom.10 Analistička se povijest
Rima najprije pisala na grčkom jeziku (starija analrstika), a zatim na latin­
skom (srednja i mlađa analistika). Najstariji i najuvaženiji analist bio ' je
FabijeTPiktör^“(lffä j~ T irT p rva pol. I I st. pr. n. e.) koji je napisao na grčkom
jeziku povijest Rima od Eneje do svog doba. Polibije, L ivije i Dionizije
Halikarnašanin citiraju ga kao izvor. Pored Piktora važniji su stariji analisti
L. Cincije Aliment i Klaudije Kvadrigarije. Oni su pisali na grčkom jeziku.
Mnogo je »srednjih« i »mlađih« analis ta.

8 Dies jasti (od fastus) bili su dani u koje je pretor izricao (fa ri) pravne presude, kada se
uopće službeno djelovalo. Dies nefasti su neradni, praznički dani, kada se nisu obavljali službeni po­
slovi.
7 . . . »ab initio rerum Romanorum usque ad P. Mucium pontificem maximum res omnes sin­
gulorum annorum mandabat litteris pontifex maximus referebatque in album et proponebat tabulam
domi, potestas ut esset populo cognoscendi«, Cicero, De oratore, II, 12.
. . . » Ita autem annales conficiebantur: tabulam dealbatam quotannis pontifex maximus habuit,
in qua praescriptis consulum nominibus et aliorum magistratuum digna memoratu notare consueve­
rat . . .«, Servius, Ad Aeneidem, I, 373.
8 Faste je publicirao Mommsen, C. I. L., F , 484. Novija izdanja: Pais, Fasti triumphales populi
Romani, Roma 1920; Degrassi i drugi.
9 Fasti Capitolini. — N a zidu Regije, rezidencije vrhovnog svećenika na republikanskom forumu,
bio je postavljen natpis (na četiri ploče) s popisom svih konzula od početka republike (509) i evi­
dencijom njihovih trijumfa. Regija je izgorjela 36. pr. n. e., a malo kasnije, za vladanja Oktavijana
Augusta, bila obnovljena. Tada je obnovljen i natpis. Njegovi su se fragmenti nalazili u više mahova,
počevši od 1546. do 1924. Neki dijelovi još nisu nađeni. Sto je nađeno, rekonstruirano je. Tekst se
naziva fastima konzula i njihovih trijumfa, Fasti consulares et triumphales. Ti se fasti nazivaju i ka-
pitolinskim, Fasti Capitolint, po imenu Kapitolinskog muzeja u Rimu u kojem se sada nalaze.
Fasti i kronike carskoga doba. — U doba kasnog rimskog carstva, od četvrtoga stoljeća n. e.,
sastavljali su se kalendari, fasti, kronike svake vrsti u kojima se uz ostalo davao kronološki pregled
rimske povijesti od početka republike. Važniji su a) »Konstantinopolitanska kronika« iz V stoljeća,
b ) Kalendar nekog kronografa iz IV stoljeća, s mnogo dijelova među kojima su i »Fasti«, c) dva spisa:
» Chronica« i »Fasti« od hispanskog pisca Hydatiusa iz IV stoljeća. U spomenutim djelima iz carskoga
doba onaj dio fasta i kronika koji se odnosi na doba rimske republike sadržajno se podudara s
Kapitolinskim fastima. Lakune Kapitolinskih fasta ovim su djelima popunjene. Tako su nam fasti pot­
puno poznati s imenima svih rimskih konzula, počevši od prvog konzulskog para iz 509. pr. n. e., kako
je to htjela predaja. U fastima carskoga doba na prvom su mjestu, dakako, imena careva.
10 Ciceron ( Brutus, 16) i Livije (V I I I , 40) skeptički se izražavaju o vjerodostojnosti tih starih
tekstova.

242
 1,1

Katon, M. P o r c i u s C a t o (234— 149), rimski državnik, prvi je povje­

sničar koji jé pisao rimsku povijest na latinskom jeziku. » Origines«, Počeci',
naslov je njegova djela koje nam se nije sačuvalo, a koje su Rimljani mnogo
cijenili. To je bila povijest rimskih kraljeva, povijest postanka italskih gra­
dova (zato »Origines«) i povijest rimske republike zaključno s drugim pun-
skim ratom.11 »Kada bismo mogli . . . dočarati kakvo izgubljeno djelo, prvo
koje bismo poželjeli bili bi Katonovi Origines« (Niebuhr).
Djela analis ta i Katonovi Origines ipak nisu posve izgubljeni jer su ih
mlađi pisci u svojim djelima mnogo citirali.1 12
Gnej Nevije i Kvint Enije, autori epskih poema, suvremenici nekih
analista ili malo stariji od njih, imaju historiografsko odnosno analističko
značenje. To potvrđuje naslov Nevijeva epa Bellum Punicum i Enijeva
Annales.

Historiografija u I I i I stoljeću pr. n. e. Nakon Katona mnogi su se

rimski učeni ljudi u drugom i prvom stoljeću pr. n. e. bavili historiogra­
fijom . Sačuvana su potpuno ili parcijalno djela Salus tija Krispa, Gaja Julija
Cezara, K om elija Nepota, Troga Pompeja (Trogovo djelo u Justinovu izdanju)
i Tita Livija. Djela nekih drugih poznajemo preko Livija i drugih koji su ih
upotrebljavali kao izvor.
U Livijevo doba mnogo su se cijenili historiografi Lucije Kasije Hemina,
Luci je Kalpurnije Pizon, Gaj Semproni je Tuditan, Gaj Fanije Strabon, Lucije
Cecilije Antipatar, Semproni je Azelion, Gnej Gelije, Lucije K om elije Sizena,
Kvint Klaudije Kvadrigarije, Valeri je iz Ancije, Gaj Lucilije Macer, Lucije
Voltacije Plot, Kvint Elije Tuberon. Oni su pisali uglavnom analistički. Poslu­
žili su kao izvor Liviju i drugima. Gaj Grakh, Sula, Lukul i neki drugi pisali
su memoare koji su kasnijim povjesničarima također korisno poslužili.13
Analist Sempronius Asellio na početku prvoga stoljeća daje svom djelu
naslov Historiae (ili Rerum gestarum lib ri). U to doba i analist Cornelius
Sisenna piše svoje Historiae.
Salustije — S a l l u s t i u s C r i s p u s (86 — oko 35. pr. n. e.), plebejae
iz Amiternuma, koji je u Ciceronovo doba napravio državničku karijeru, napi­
sao je Historiae kao nastavak Sizenina djela zatim historijske spise: De coniw
ratione Catilinae i Bellum Iugurthinum . Spisi o Katilini i o Jugurti potpuno
su sačuvani, a od Historija imamo fragmente. Sve to znanosti korisno služi
(V . Gl. X I, 2. i X III, 1).

Cezar — G. I u l i u s C a e s a r (v. Gl. X I I I ) pripada historiografiji

svojim djelima Commentarii de bello Gallico i Commentarii de bello civili.
U zborniku Cezarovih historijskih memoarskih djela izdaju se De bello
Alexandrino, De bello Africano i De bello Hispaniensi, koje su napisali Ceza­
rovi suradnici. ^
Kornelije Nepot — C o r n e l i u s N e p o s , Ciceronov suvremenik i
prijatelj, iz sjeverne Italije (biografski podaci nepoznati), napisao je biogra­
fije mnogih slavnih ljudi, De viris illustribus. Tih se biografija sačuvalo dva­
desetak: Miltijadova, Temistoklova, Aristida, i drugih slavnih Grka, zatim
Hamilkarova i Hanibalova, a od Rimljana Katonova i Atikova. U panegiričkim

11 Corn. Nep., Cato, 3. ,

12 H. Peter, » Historicorum Romanorum fragmenta« (ed. Teubner, Leipzig).
13 Peter, o. c.

243
u
biografijama pisac je dao povijesni prikaz vremena i sredine. Tekst je pun
anegdota i drugih zanimljivih podataka. Sve to služi kao izvor, dakako uz
potrebno provjeravanje drugim izvorima.
Trog Pompej — T r o g u s P o m p e i u s , porijeklom iz Narbonske
Galije (biografski podaci nepoznati), napisao je u drugoj polovici prvoga
stoljeća pr. n. e. u Rimu opću historiju pod naslovom Historiae Philippicae.
Djelo nije sačuvano, ali su sačuvane iz njega Epitomae koje je priredio neki
Iustinus u drugom stoljeću n. e. To skraćeno izdanje originala s nekoliko
odlomaka izvornog teksta vrlo je zanimljiv pregled povijesti raznih naroda
(najviše Grka).
Livije — T i t u s L i v i u s (59. pr. n. e. — 17. n. e.), bogati, retorski
obrazovan Patavinus (rodom iz Patavija, Padove), proveo je muževno doba
u Rimu i bio Augustov dvorski čovjek. Književno mu je životno djelo povijest
Rima od njegova osnutka — Ab urbe condita libri. Djelo je imalo. ,142 knjige
koje su izdavači dijelili u dekade i u druge cjeline. Sačuvano je 35 knjiga:
prva dekada (knj. I — X, događaji do samnitskih ratova 293),“ treća i četvrta
dekada i polovica pete (knj. X X I— X LV , od.drugog punskog rata do osvajanja
Makedonije, 218— 167. Knjige X L I i X L V nisu potpune). Sačuvane su Perio­
chae, sadržaji svih knjiga osim C X X X V I i C X X X V II i Epitomae, odlomci iz
nekih izgubljenih knjiga. Livije kaže da je želio »pridonijeti po svojim
mogućnostima ovjekovjeç^j^u.P-Qdviga prvoga naroda na svijetu« ( Praefatio,
I, 3). Kao rodoljubu, retoru i dobru piscu to'm u 'je pošlo za rukom. Služio se
raznim izvorima, Polibijem i mnogim analistima, od ovih svakako Macerom
i Tuberonom koji su se, kaže, služili listama magistrata sačuvanim u hramu
Juno Moneta (lib ri lintei). Na više mjesta poimenično spominje analis te
čijim se podacima služio; to su Fabije Piktor, Cincije Aliment, Valerij Antijas,
Klaudije Kvadrigarije i posebno Katon kao najvažniji.14 Livije se na početku
svog djela ograđuje u pogledu vjerodostojnosti izvora o najstarijoj povijesti
Rima.15 Na više se mjesta izričito kritički osvrće na predaju. Na početku šeste
knjige tvrdi da su gotovo svi dokumenti stariji od galskoga požara propali.
Kvintilijan ga naziva skeptikom. Doba kraljevstva i rane republike, koje
nije povijesno dokumentirano, Livije je prikazao po analistima i predaji,
dajući jasno do znanja čitaocima da je i on svjestan relativne vrijednosti
predaje sačuvane u obliku lijepih narodnih legendi. Vjerodostojnost je Livi-
jevih podataka sve veća što su mu prikazani vremenski događaji bliži. Naša i
Livijeva nepovjerljivost odnosi se na povijesno gradivo iz prve dekade. Druga
dekada nije sačuvana. Treća dekada počinje s Hanibalovim pohodom, koji
" je uvjerljivo prikazan. Sve što dolazi nakon tog historijski je jasno. Tu se
vidno razlučuju povijesna zbivanja od proizvoljnih rekonstruiranja. Mnogo
je stvari dato u form i govora (im a ih približno četiri stotine). I pored svih
nedostataka — male brige za topografiju i etnologiju, nedovoljne upotrebe
ondašnjih raspoloživih dokumenata, nedovoljnih socioloških osvrta — Livi-
jevo ' djelo Ab urbe condita, pisano pred gotovo 2 000 godina, najbolji je
izvor kojim raspolažemo za proučavanje rimske povijesti u kraljevsko i
republikansko doba. Podaci koje nam je ostavio samo Livije imaju vrijednost

14 \V. Soltau, Livius' Geschichtswerk, Leipzig 1897.

15 » Quis enim teni tam veterem pro certo affirmet?« (Liv. I, 3). Vidi i Livijev uvod (Praef., 6).
»Nemam namjeru ni da potvrđujem ni da odbacujem što je više lijepim pjesničkim pričama nego pouz­
danim povijesnim spomenicima predano o onome što je bilo prije i za vrijeme osnivanja Grada.«

244
 1,2

nezavisno od svega. Podaci koje uz Livija daju i drugi antički pisci, pri uspo­
ređivanju i provjeravanju u većini potvrđuju da je Livije zaslužio ugled koji
stoljećima uživa i da nisu mnoga druga djela bez razloga zaboravljena kao
suvišna. Livijeva je povijest sinteza svega što su analisti i drugi povjesničari
Rima ranije napisali. Ab urbe conđita lib ri povijesno su i književno remek-
-djelo svjetske literature.

Grčki izvori iz I I i I stoljeća. Neki su grčki pisci, čija nam djela

nisu sačuvana, bili cijenjeni od Livija i drugih historiografa zbog izvornih
podataka koje su ostavili. To su Posejdonije (135— 45. pr. n. e.) koji je u
svojim » Historijam a« nastavio gdje je Polibije stao (godina 144) produživši
do 86. pr. n. e.; Aleksandar Polihistor ( ( I st., Sulin suvremenik) koji je zabi­
lježio razne rimske mitografske podatke; Kastor iz Rodosa ( I stoljeće) koji
je napisao »C hronika«; Nikolaos iz Damaska, Augustov suvremenik, autor
jedne opće povijesti i Augustove biografije.
0 Polibiju i Diodoru, znamenitim historiografima, čija su djela dobrim
dijelom sačuvana, govori se u Povijesti Grka (v. Gl. I, 2). Polibije, -sačuvani
izvor za povijest prvog punskog rata, i Diodor, izvor za povijest robovskih
ustanaka na Siciliji, bit će iscrpnije citirani na odgovarajućem mjestu.
Dionizije Halikaraašanin, Dionysios ho Halikarnasseus, koji je boravio
u Rimu od 30. do 8. pr. n. e., napisao je povijest Rim a pod naslovom »Rimska
arheologija« (Rom aikè archaiologia) u dvadeset knjiga. Sačuvane su knjige
I— X, dio X I i fragmenti još nekih; povijest grada od najstarijih vremena
do sredine petoga stoljeća pr. n. e. Djelo je vrlo korisno za provjeravanje
i dopunu Livijevih i Diodorovih podataka. Dionizije Halikamašanin *navodi
neke stare grčke tekstove u kojima se najranije spominju Italija, Rim i
rimske starine. (N jegovi su podaci citirani na početku ovog bibliografskog
poglavlja.) On se kao izvorom služi rimskim analistima. Zbog toga je njegova
Arheologija s Livijevim djelom Ab urbe condita najinformativniji sačuvani
izvor za povijest rimskog kraljevstva i rimske republike.16

2. IZVORI ZA POVIJEST RIMSKOGA CARSTVA

U Tiberijevo je doba Velleius Paterculus napisao djelo »H istoriae Roma­
nae libri I I « , posvetivši najviše mjesta povijesti Tiberijeve vlade, laskajući
vladajućem caru. Paterkulov je suvremenik Valerius Maximus, autor reto­
ričkog priručnika17 u kojemu ima korisnih povijesnih podataka. Ne zna se
pouzdano kad je živio Iulius Florus od koga imamo »Bellorum Romanorum
libros I I « (ili E p itom e). Budući da ta povijest rimskih ratova završava Augu-
stovim pothvatima, bit će da je napisana u prvome stoljeću n. e. O prvim rim­
skim carevima i prilikama njihova doba pisali su Aufidius Bassus, Servilius
Nonianus i Cluvius Rufus. Njihova djela nisu sačuvana. Služili su se njima
Tacit, Suetonije i drugi rimski pisci,18 od grčkih Kasij Dion, Plutarh, Josip
Flavije.

16 Vidi u priručnicima povijesti grčke književnosti,

n Factorum ac dictorum memorabilium libri IX .
18.Plinije Stariji nastavio je Aufidijevu povijest (naslov »A fine Aufidii. Basi«). Djelo nije
sačuvano.

245
1,2

T a c i t . Publius (Gaius?) Cornelius Tacitus, rođen sredinom prvog

stoljeća n. e. (datum i mjesto rođenja nepoznati), pod carem Nervom konzul,
pod Trajanom prokonzul u provinciji A ziji (godina smrti nepoznata), najveći
je rimski povjesničar carskoga doba. Sačuvalo nam se pet njegovih djela:
Dialogus de oratoribus, Agricola, Germania, Historiae i Annales (tim su
redom pisana). Dijalog o govornicima ciceronskim stilom napisana je rasprava
0 uzrocima propadanja govomištva u carsko doba. Agricola je biografija
istoimenog Tacitova tasta, namjesnika u provinciji Britaniji, pisana panegirički
s političkom tendencijom. Germania — De moribus Germanorum — djelo je
etnografsko-geografskog sadržaja, zanimljivo, veoma informativno, za pozna­
vanje pojave starijih germanskih plemena vrlo dragocjeno.
Tacitovi Annales ili Ab excessu divi Augusti lib ri imali su vjerojatno še­
snaest knjiga. U njima je bila prikazana povijest carskog Rima od 14. do kraja
68. Sačuvane su knjige I— IV, nešto pete, veliki dio šeste i knjige X I — X V I (bez
početka X I i završetka X V I) u kojima je povijest vladanja Tiberi je va (u
uvodu o posljednjim danima Augustovim), Kaligulina, Klaudijeva i Nero-
nova. Nastavak je u djelu Historiae koje je imalo četrnaest knjiga s prika­
zom događaja od 69. do 96 (do Domicijanove smrti). Sačuvane su knjige
I—IV i polovica pete s prikazom zbivanja iz 69. i 70.
Za svoje Anale i H istorije Tacit se služio kao izvorom senatskim aktima
1 koliko je mogao carskim dvorskim dokumentima i usmenom tradicijom.
Što mu nije iz primarnih izvora našao je u djelima svojih prethodnika,
Aufidija Basa i drugih. On navodi da je upotrijebio Kluvija Rufa, Plinija
Starijeg i Agripine memoare. Raspravlja se o pitanju je li se on tim izvorima
dobro služio, je li dao pravilnu interpretaciju i je li u svemu vjerodostojan.
Jedan govor cara Klaudija koji reproducira Tacit (u Analima česti su govori),
a koji je potvrđen i sačuvanim natpisom, govori u prilog Tacitovoj vjerodo­
stojnosti. Tacit na početku Anala kaže da će pisati objektivno, »sine ira et
studio«. Toga se nije držao. Pisao je s gledišta senatora protivnika Augustova
principata. Glavni mu je nedostatak uzak horizont. Sve se rimsko u Analima
i Historijama odvija na carskom dvoru, u senatu, u gradu Rimu. Život pro­
stranog Rimskog Carstva tekao je svojim tokom. Tacit ga poznaje iz senatskih
rasprava, iz obavijesti dvorskih i drugih viđenijih ljudi u prijestolnici. Tacit
je poznavao i privredu i društvo svoga doba, ali za njega to nije bilo vrijedno
da uđe u pisanu povijest. Pa ipak i u tom se pogledu odužio izvrsnim psiho­
loškim zapažanjima na nekim mjestima. Klasično je mjesto u Analima (1,7)
scena licemjernih senatora oportunista pred moćnim Tiberijem (v. Gl.
X V III, 1).
Tacit je glavni, najbolji, a za neke podatke jedini izvor za naše pozna­
vanje povijesti prvoga vijeka Rimskoga Carstva. On ima osebujan stil i jezik.
S književnog gledišta njegovo djelo uživa svjetski glas.
» Historia Augusta« ili » Scriptores historiae Augustae« današnji je
naslov kasnoantičke zbirke biografija rimskih careva, sastavljene od raznih
autora.10 To su » vitae diversorum principum et tyrannorum a divo Hadriano
usque ad Numerianum a diversis com positae«. Nedostaju biografije Filipa,1 9

19 Elije Sparcijan — biografija Hađrijana i još nekih; Vulkacije Galikan — biogr. Avidija Ka-
sija; Trebelije Polion — biogr. Valerijana, Galijenâ, X X X tirana, Klaudija G.; Flavije Vopisko — biogr.
Aurelijana i njegovih nasljednika do Numerijana; Elije Lampridije i-Lucije Kapitolin — biogr. Elagabala
i njegovih nasljednika do Gordijana.

246
 1,3

Decija, Gala, Emilijana i dijelom Valerijana. N ije pouzdano utvrđeno tko je

i kada redigirao ovu zbirku. Mislilo se na pisce iz Dioklecijanova i Konstan­
tinova doba (po Mommsenu i drugima) dok nije Dessau prilično uvjerljivo
dokazao da je djelo iz kasnijeg doba, možda iz petog ili čak šestoga stoljeća.
Te su biografije književno i historiografski slabe. Citiraju se u nedostatku
boljih podataka.
A m i j a n , Ammianus Marcellinus (oko 330— 400), Grk iz Antiohije najve­
ći je povjesničar kasnog perioda rimske države. Napisao je na latinskom jeziku
pozamašno povijesno djelo Res gestae ( Rerum gestarum lib ri) u 31 knjizi u
kojem je obradio doba od Nerve do Valensa. Sačuvane su knjige X IV —X X X I,
povijest epohe od 353. do 378. To je najbolji izvor za povijest spomenutog
doba jer je pisac suvremenik događajima. Amijan mnogo podsjeća na Tacita.
On je posljednji veliki antički povjesničar.
Amijanovi su suvremenici Aurelius Victor i Eutropius, povjesničari
manjeg ugleda, ali za nas važni jer su im djela sačuvana (ne sva). Aurelij
Viktor napisao je biografije rimskih careva od Augusta do zaključno Konstan-
cija. Nekoliko se tih biografija sačuvalo pod naslovom Liber de caesaribiis
(ili Caesares). Eutropije nam je ostavio Breviarium ab Vrbe condita, lijep
kratak pregled rimske povijesti u deset' knjiga, udžbenički napisan. I danas
se mnogo čita i služi kao korisna sinteza. U četvrtom je stoljeću Iulius
Obsequens načinio izvatke iz Livijeva djela (nešto sačuvano). Skraćena izdanja
povijesti bila su u ono doba omiljena. Ima mnogo osrednjih pisaca koji
su u četvrtom ili petom stoljeću napisali pokoje djelo, historiografsko ili
drugog sadržaja, a s korisnim povijesnim podacima.

3. EPIGRAFSKI I NUMIZMATIČKI IZVORI

Epigrafija. Rimska je povijest, p iše. De Sanctis, imala od početka

karakter službenog i svetog pa je uglavnom održala to obilježje. Povjesničare
je zanimalo prvenstveno ono što je bilo od važnosti za državu. Nisu ih zani­
mali italski narodi, još manje narodi provincija. Privredni i društveni život
bio je rimskim povjesničarima manje vrijedan pažnje. Srećom, o mnogim
stvarima koje su povjesničari prešutjeli govore nam natpisi. Epigrafija (v.
Povijest Grka, Gl. I, 2 i passim) najkorisnija je povijesna nauka. Epigrafski
su spomenici od svih pisanih dokumenata nàjizvorniji.
Sačuvalo se na stotine tisuća rimskih (latinskih) natpisa. Epigrafičari
ih svrstavaju po sadržaju! Podjela pbHSagnatu (Cours d’épigraphie latine):
votivni natpisi — postavljeni u čast božanstava (dedicationes);
počasni natpisi — postavljeni u čast znamenitih ljudi; u carsko doba
najviše u čast careva;
natpisi na zgradama s naznakom tko je to podigao, u koju svrhu itd.;
nešto posebno: natpisi na miljokazima;
nadgrobni natpisi i uopće funerami (npr., na sarkofazima);
acta publica — državni dokumenti u obliku natpisa (»javni« natpisi):
zakoni, senatske odluke, carski dekreti, dekreti magistrata; » acta publica
populi Romani«, fasti, vojnički dokumenti, municipalni dekreti, dokumenti
raznih kolegija; acta privata (npr., oporuke — obično na pločicama);

247
1,3

natpisi na raznim predmetima ( »instrumentima« ). npr., marke proiz­

vođača na ciglama (i drugim proizvodima), brojevi na utezima i mjerilima,
natpisi na posudu, na svjetiljkama, na nakitu itd. U toj su širokoj kategoriji
i svakovrsni drugi natpisi, npr. tesseres m ilitares (vojnički dokumenti o
službi), tesseres theatrales (ulaznice), natpisi na freskama, mozaicima i drugi.
Navedena je podjela jedna od mnogih mogućih. Mogu se, npr. u kate­
goriju »vjerskih natpisa« svrstati mnogi iz prije citiranih skupina. Jedan bi
natpis po sadržaju mogao pripadati raznim od citiranih kategorija. Osobito
je raznovrsna skupina s konvencionalnim nazivom »natpisi na raznim pred­
metima«. Mnogi ~sü~»natpi si « zapravo proizvoljne birjćške~pć>jedinaca kurziv-
nim pismom (za razliku od većine ostalih pisanih kapitalnim slovima). Mnogo
ih je na zidovima, npr., u Pompejima. To su graffiti svakovrsnog sadržaja.
U doba renesanse latinski i grčki natpisi privukli su pažnju učenih ljudi.
Od šesnaestog stoljeća do danas objavljuju se zbirke latinskih natpisa
(o grčkima v. Knj. I, I, 2) — Collectanea, Epigrammata, Inscriptiones,
Thesaurus, Collectio (vidi kod Cagnata, p. X IX — X X ). Theodor Mommsen 1861.
objavljuje u izdanju Pruske akademije nauka prvi volumen kolekcije rimskih
odnosno latinskih natpisa pod naslovom » Corpus inscriptionum Latinarum «.■_
Tijekom desetljeća objavljeno je šesnaest volumena tog korpusa, koji je
postao i ostao do danas kapitalno djelo bez kojega se ne može zamisliti
studij rimske antike.20
Osim Mommsenova korpusa stručnjaci, posebno povjesničari, citiraju
rimske natpise prema izboru koji je priredio Dessau: H. Dessau, Inscrip tiones
Latinae selectae, vol. I — I I I , Berlin 1892— 1916 (oko 10 000 natpisa s latinskim
komentarom). Od 1871. do 1913. objavljivani su natpisi u periodiku »E p h e­
meris Epigraphica«, njemačkog izdanja. Istog je značenja Année épigrapjiiqiie
(dodatak uz Revue archéologique), Paris, 18807 sqTTälijanska Ùnionê Âccadé-
rhïcâ Nationale izda jedrio vi korpus Inscriptiones Italiae (planirano 13 tomova,
11 za 11 Augustovih regija Italije, 12. za natpise grada Rima, a 13. za osobite
natpise kao što su Fasti, kalendari, koji se nalaze u Mommsenovu prvom
tomu). Glavni je redaktor De Grassi. U novije doba izlaze i druge zbirke.
Vrlo je prikladna zbirka u obliku leksikona koju je odabrao De Ruggiero
svojim Dizionario epigrafico di antichità ^romane (nažalost samo nekoliko
tomova), Koma 1886." i“dälje T "

B i b l i o g r a f i j a (uži izbor): R. Cagnat, Cours d’épigraphie latine (četvrto

izdanje), Paris 1914; R. Bloch, L ’épigraphie latine, Paris 1952, collection »Que sais­
ie?«. Ostalu literaturu (J. E. Sandys, H. Thylander, P. B. Huguet i drugi) vidi u
specijalnim djelima.

Numizmatika (vidi Gl. IX , 2). Dragocjenu izvornu dokumentaciju pru­

žaju povjesničaru sačuvani novci. Rimski novci s likovnim predodžbama i
natpisima — legendama — na njima prate povijest rimskoga naroda dajući

20 »Corpus inscriptionum Latinarum consilio et auctoritate academiae litterarum regiae Borussicae

editum« ima ove dijelove:
Vol. I. Inscriptiones antiquissimae ad C. Caesaris mortem; vol. II. Inscriptiones Hispaniae
Latinae; vol. III. Inscriptiones Asiae, provinciarum Europae Graecarum, Illyrici; vol. IV. Inscriptiones
parietariae Pompeianae; vol. V. Inscriptiones Galliae Cisalpinae; vol. V I. Inscriptiones Urbis Romae;
vol. VII. Inscriptiones Britanniae; vol. V III. Inscriptiones Atricae; vol. IX . Inscriptiones Calabriae,
Apuliae, Samnii, Sabinorum, Piceni; vol. X. Inscriptiones Bruttiorum, Lucaniae, Campaniae, Siciliae,
Sardiniae; vol. X I. Inscriptiones Aemiliae, Umbriae; Etruriae; vol. X II. Inscriptiones Galliae Narbo­
nensis; vol. X III. Inscriptiones trium Galliarum et duarum Germaniarum; vol. X IV . Inscriptiones
Latii antiqui; vol. XV. »Instrumenta«. Vol. XVI. namijenjen je natpisima — vojnim diplomama.
Pojedini tomovi s vremenom su dobivali suplemente. Dosad ih je izašlo vrlo mnogo.

248
 1,3

tako svoje svjedočanstvo o pojedinim epohama. Mnogi starorimski spomenici

koji su inače izgubljeni ili slabo sačuvani poznati sümäm~po~ pHk^ivanju
na novcu. Tako je, npr., poznat izgled najstarijeg Jupiterava hrama na.Kapi-..
toliju ili oblik Vestina hrama na forumu. Na novcima vidimo osim hramova
trijumfalneTlükove, bazilike, forume, cirkus, terme, mostove, utvrde i mnogo
toga što inače nije sačuvano. Republikanske su rimske vojskovođe dale ovje­
kovječiti svoje pobjedničke trofeje na ovaj način (likovi na.Sulinom novcu).
Na novcu vidimo znakove rimskih legija, odrede mornarice i drugo. Kultni
su motivi najčešći. Instruktivni su s novca~prizori iz privrednog života (npr.
dovoz žita na lađama u luku Ostiju). Kasnor^pubTTkanskf^rimski prvaci i za
njima carevi dali su da se na novcu prikaže mnogo toga što je karakteristično
za njihovu aktivnost. Što nije dato likovno, rečeno je u natpisu — legendi.
Carski su novci u tom ppgledu povi jesno vrio sadržajni. Na njima" su pored
imena š"titulaturam (kao na natpisima) komemoracije znamenitih događaja
odgovarajućeg vremena, obično u obliku počasnog carskog naslova: »conser­
vator orbis«, »restitutor rei publicae«, »fundator pacis«, ili u drugoj formi:
» civitatibus Asiae restitutis«. Spominju se značajne pobjede (»P a rtica «, »Ger­
m anica«). Veliku povijesno-umjetničku i povij esno-dokumentarau važnost
imaju carski portreti na novcu.
U srednjem su vijeku neki samostani imali kolekcije antičkog, u većini
rimskog, novca. Iz njih su se razvile kasnije veće zbirke. Osnovane su i nove.
Učeni ljudi u doba renesanse posvetili su pažnju i numizmatičkom ogranku
studija antike. Od šesnaestog se stoljeća piše o ikonografskom značenju rim­
skog novca, o carskim i. velikaškim portretima (imagines im peratorum ; viro­
rum illu strium ); nešto kasnije o numizmatici uopće ( de re. numm aria). Kra­
ljevi i carevi imaju bogate numizmatičke zbirke, npr'^ Burbom^TTV^saillesu^
austrijski carevi u Beču i drugi. Carske se zbirke ustupaju muzejima ili inače
daju na uvid. Joseph Hilarius Eckhel, direktor antičkog odjela carskog »Kabi­
neta novca« u Beču, objavio je 1774. djelo Doctrina numorum veterum
koje je za numizmatičara magistralan priručnik. U devetnaestom stoljeću
velike numizmatičke zbirke dostupne su u muzejima širim krugovima. Publi­
ciraju se katalozi. Najbolje je kataloge objavio British Museum u Londonu
i pariški Cabinet des médaillés. Katalozi su popraćeni instruktivnim podacima
o numizmatici uopće. Najbolje djelo o rimskom novcu dosada napisao je
Mommsen. Iz obilne numizmatičke literature starijeg vremena može se iz­
dvojiti:

Th. Mommsen, Geschichte des römischen Münzwesen, Berlin 1860;

H. Cohen',“ Monnaies de la République romaine, T. I-ÏI (drugo izdanje
priredio E. Babeion), Paris 1885— 6;
H. Cohen, Description historique des monnaies frappées dans Vempire
romain, vol. I— V III (drugo izdanje), Paris 1880— 1892;
H. Mattingly, Coins of the Roman Em pire in the British Museum; te
Mattingly, sa suradnicima pet tomova kataloga rimskog novca British Mu-
seiuna, izdanih od 1923. do 1933.
Noviju literaturu navodi R. A. G. Carson u »Rapports du Congrès inter­
national de numismatique de Paris«, 1953.

249
 1,4

4. HISTORIOGRAFIJA RIMA U NOVOM VIJEKU21

Prve novovjeke priručnike povijesti antičkih naroda napisali su učeni
^.humanisti služeći se kao izvorom djelima antičkih pisaca s mnogo povjerenja
u njih. Krajem sedamnaestog stoljeća počelo se slobodnije prilaziti izvorima.
Francuz Tillemont u svojoj povijesti rimskih careva, Histoire des empereurs
(Paris 1690), slobodnije raspolaže izvornim tekstovima. U osamnaestom se
* stoljeću dobro razvio studij antike. Povjesničari se interesiraju za starije i
još starije izvore. Proučavaju se društvena kretanja i drugi aspekti antičkog
* života. Talijan Giambatista Vico jednim teoretskim traktatom tome mnogo
pridonosi.22 Sve se znanstvenije i kritičnije gleda na tradiciju o najstarijoj
prošlosti Rima. L. Beaufort piše » Raspravu o nepouzdanosti pet prvih sto­
ljeća rimske povijesti «,23 Englez Ferguson »Povijest napredovanja i završetka
rimske republike«.2* Montesquieu je proučavao zakone i ustanove rimske i na
temelju toga objasnio » veličinu i dekadenciju Rim ljana«.2526 Ed. Gibbon je
godinama objavljivao svoje golemo djelo u mnogo tomova »P ovijest opa­
danja i pada Rimskog Carstva«.25 Sve svoje predšasnike povjesničare nadma­
šio je Niebuhr.
B. G. N i e b u h r (1776— 1831) autor je kapitalnog djela Römische Ge­
schichte čija su tri toma objavljena od 1811. do 1827. On je osnivač moderne
kritičke historiografije antičkih naroda. Niebuhr je uviđajući nepouzdanost
* izvora o najstarijoj rimskoj povijesti, nastojao u onako formuliranim saču-
* vanim podacima pronaći neku jezgru. Tražio je povijesne korijene u epskom
i mitografskom materijalu, racionalno istražujući porijeklo priča o postanku
Rima i o vladanju rimskih kraljeva. Približno je objasnio društveni sistem
gensa, gentilno društvo (to mu priznaje Engels). Dao je svoju teoriju o pori­
jeklu dviju rimskih građanskih grupa — patricija i plebejaca. Pouzdanije
izvorne podatke dobro je iskoristio. Obradio je povijest rimske republike
« do prvog punskog rata. »Povjesničari, svi bez razlike, ako su dostojni toga
* imena, Niebuhrovi su učenici; ne manje i oni koji ne izjavljuju da su iz
njegove škole« (Mommsen).
„ Theodor M o m m s e n (1817— 1903), rođen u Gardingu u Šleskoj, prav­
nik, filolog, epigrafik, povjesničar, počeo je kao pravnik svoj naučni rad u Ita­
liji proučavajući rimsko pravo a uz put evidentirajući rimske natpise. Bio je
profesor civilnog prava na sveučilištu u Leipzigu (1848— 1850), profesor rim­
skog prava na sveučilištu u Zürichu (1852— 1854) i u* Wroclawu— Breslau
(1854— 1858), profesor rimske povijesti na sveučilištu u Berlinu (od 1861),
član Pruske akademije nauka (od 1858) i politička ličnost.
Još kao tnladi erudita objavio je studije o Oscima ( Oskische Studien,
• 1845) i djelo o starim južnoitalskim dijalektima ( Die unt erit alis chen Dialekte,
- 1850). Od 1854. do 1856. objavio je tri toma svoje povijesti Rima, » Römische
Geschichte«. Istodobno je pripremio sa suradnicima prve tomove zbirke rim­
21 Wagsmuth, Manni i Bengtson, kao u Knj. I, I, 2, Bibliografija.
22 G. B. Vico, Principi di scienza nuova d ’intorno alla comune natura delte nazioni, 1727.
23 Louis De Beaufort, Disertation sur V incertitude des cinq premiers siècles de l’histoire romaine,
Utrecht 1738.
24 Adam Ferguson, History of the progresse and termination of the roman republic, London
" 1805.
25 Ch. Montesquieu, Considerations sur les causes de la grandeur et de la décadence des
Romains, Paris 1734.
26 Ed. Gibbon, The history of the decline and fall of the Roman empire, 1776 (idući tomovi
do 1888).

250
 1,4

skih natpisa u izdanju Pruske akademije nauka pod naslovom Corpus inscrip­
tionum Latinarum. Prvi je tom Korpusa izašao iz štampe 1863. Tijekom
vremena objavio je nekoliko tomova sam: t. I I I (natpisi iz Azije i iz
Ilirika), t. V, IX , X (natpisi iz raznih krajeva Italije, sa Sicilije i Sardinije),
a nekoliko sa suradnicima. Neke je prepustio drugim redaktorima dajući
svoje priloge. Istodobno je napisao velik broj naučnih djela impozantnih po
opsegu i po naučnoj vrijednosti; pored ostalih: » Rimska kronologija«, »P ov i­
jest rimskoga novčarstva«, » Rimsko javno pravo«, » Rimsko krivično pravo«.
Velike je zasluge ža nauku Mommsen stekao kao izdavač rimskih pravnih
tekstova. U te tekstove, izdate s učenim komentarom, pripadaju » Digesta«
(Justinijanova) i » Codex Theodosianus«. Od 1874. Mommsen sudjeluje u ure­
đivanju izdanja »Monum enta Germaniae historica« gdje je (u odsjeku
»Auctores antiquissim i«) sam publicirao »Jordanis Romana et Getica«, » Cas-
siodoris variae«, » Chronica minora saeculi IV — V II « i » Liber pontificalis«.
Mnogobrojne manje radove i bilješke Mommsen je objavio pod naslovom
»Röm ische Forschungen«. Kao tajnik Filozofsko-historijskog odjela berlinske
Akademije nauka stekao je zasluge za izdanje djela kao što su »Corpus num­
m orum «, »Proso po graphia im perii R om ani« i »V ocabularium iuris prudentiae
Romanae«.
Mommsenova » Römische Geschichte«, t. I — II I, obuhvatila je rimsku
povijest zaključno do Cezarove diktature, četvrti tom nije napisan. Peti,
objavljen 1884. (trideset godina nakon trećeg), nešto je posebno. U njemu
je dan pregled rimskih provincija pod naslovom »Rimske provincije od Cezara
do Dioklecijana«.
U jednom pismu Mommsen kaže da sam nije imao namjeru pisati povi­
jest, da se u to upustio na nagovor. (V id i predgovor Pugliese Carratelli uz
najnovije talijansko izdanje.) Malo prije njega bilo je nekoliko dobrih pisaca
rimske povijesti, najbolji Niebuhr. Mommsen se služio njihovim djelima,
najviše Niebuhrovim. Kao poznavalac rimskoga prava, rimskih institucija,
rimske kulture, kao filolog, epigrafičar i numizmatičar, on je s lakoćom dao
sintezu u obliku povijesti. Na predaju o najstarijem Rimu kritički se
osvrnuo, što su radili i drugi prije njega na svoj način. Dobre i vjerodostojne
izvore znao je upotrijebiti, npr., Polibija za povijest prvog punskog rata
(izvore ne citira). Olako se ponekad upušta u ocjenu političkih zbivanja u ka­
snoj rimskoj republici. »Modernizira« tumačeći-neke rimske pojave terminima
iz svoga doba. Spominje antički »kapitalizam« u popularnom smislu te riječi
(Marksov prigovor). Sulu, Katona Mlađeg, Julija Cezara uspoređuje s lično­
stima iz povijesti novoga vijeka. Ono najvrednije iz Mommsenova djela
prihvatili su kasniji historiografi, katkada to iznoseći kao svoje. Peti je dio
Mommsenova djela najupotrebljiviji. Tu imamo najbolje i najpreglednije
informacije o rimskim provincijama. Lako je tome dodati arheološku doku­
mentaciju. Mommsen je i danas autoritet. Povijesna građa koju je on sabrao
može se, cum grano salis, korisno upotrijebiti i u naše vrijeme.
Ettore P a i s , rođen 1856 (Borgo S. Dalmazzo, Italia), nakon završenog
historiofilološkog studija u Firenci usavršavao se u Berlinu kod Mommsena
(1881-83) i od njega primio određen smjer za svoje naučno djelovanje. Bio
je profesor sveučilišta u Palermu (1886-89), Piši (do 1899), Napulju (do 1904)
i Rimu (1906— 1931). Napisao je:
Storia dellTtalia antica e della Sicilia per Vetà anteriore al dominio
romano, Vol. I — II, Torino (2. izd.) 1933;

251
1,4

Storia di Roma all'età regia sino alle vittorie su Taranto e su Pirro,

Torino 1934;
Storia di Roma durante le guerre puniche, Vol. I — II, Roma 1927;
Storia di Roma durante le grandi conquis te mediterranee, Torino 1931;
Storia interna di Rom a dalle guerre puniche alla rivoluzione graccana,
Torino 1931;
Storia della Sardegna e della Corsica durante il dom inio rornano,
Bologna 1923.

Citirana djela magistralne su školske sinteze. Pais je, međutim, u zna­

nosti poznat u prvom redu po djelima u kojima je pokazao svoj osobiti kriti­
cizam i hiperkriticizam. Takva je njegova »Povijest Rima od postanka do
početka punskih ratova« ( Storia di Roma dalle origini alVinizio delle guerre
puniche, Vol. I—V , 3a eđiz.), Roma 1925— 27.

Već je Beaufort pisao o nepouzdanosti izvora za povijest prvih pet

stoljeća Rima (v. gore). Niebuhr je tražio minimum realnoga racionalno
objašnjavajući legende i tradiciju iz onih davnih vremena. Mommsen je
osporio sve izvore koje su rimski pisci iz prvoga stoljeća pr. n. e. navodili
kao starorepublikanske. Pais, Mommsenov učenik, išao je u tom kriticizmu
u krajnost. Ipak, Pais se ne smije prosuđivati samo s tog stajališta. On je,
kao i njegov učitelj Mommsen, bio mnogostran i plodan učenjak. I danas
imaju veliku vrijednost njegova » Storia della Sicilia e della Magna G reda«
(Torino 1894), njegova knjiga o rimskoj administraciji na Siciliji (Palermo
1888) i njegova studija o Sardiniji predrimskog doba (Rom a 1881). Pais je
kao profesor sveučilišta u Rimu objavio osim spomenutih još mnogo djela.
Jedno je od značajnijih »Fasti triumphales populi Rom ani« (Rom a 1923).
Pais je pošteno cijenio zasluge drugih. Na njegov poticaj prevedene su na
talijanski jezik Tillemontova, Gibbonova, Duruyjeva, Gregorovijusova i Mom-
msenova povijest Rima. On im je napisao predgovor. I sam je bio izvanredno
cijenjen. Kao takav povremeno je predavao na Sorbonni, na sveučilištima u
Madisonu (U SA), u Bukureštu i u Pragu.

Gaetano D e S a n c t i s (1870— 1957), profesor antičke povijesti na sveu­

čilištu u Torinu (1900— 1929) i Rimu (1929. do smrti, s prekidim a), ostavio je
golem historiografski opus. Kompletan popis njegovih djela naveden je u
njegovoj publikaciji » Studi di storia e della storiografia greca« (ed. Nuova
Italia, 1961). Mnogo se citiraju njegova » Storia dei G reci« i » A tthis« (povijest
atenske države). Glavno je De Sanctisovo djelo Storia dei Romani, vol. I — IV
(treći dio u dva toma, četvrti u četiri), Torino 1907— 1923, najnovije izdanje,
Firenze 1956. dalje (još izlaze posljednji tomovi). Prvo poglavlje svoje povi­
jesti Rimljana De Sanctis* počinje raspravom o autentičnosti fasta, anala
i drugih starih izvora kojima se služio Li vije (i drugi dakako) u posljednjem
stoljeću republike. Na Paisov hiperkriticizam u ocjenjivanju vjerodostojnosti
najstarijih izvora De Sanctis je intervenirao svodeći kritiku na pravu mjeru,
ali vrlo dokumentirano. U tom stilu, polemički i dugim učenim digresijama
De Sanctis je obradio problematiku rimskog povijesnog razdoblja do punskih
ratova (tom I— I I ). Povijest od punskih ratova do pada Numancije (264— 133.
pr. n. e.) napisao je u klasičnom stilu narativne historiografije (u prilozima
se upušta u znanstvenu digresiju), ali tako iscrpno i dokumentirano da se

252
 1,4

djelo drži standardnim. Mnogi danas ugledni stručnjaci u Italiji nazivaju De

Sanctisa svojim učiteljem. Vrlo je u vjerljiva njegova tvrdnja da nas današnji
život uči razumijevati povijest. »Ako je istina, kako hoće tradicija, da je
historia magistra vitae, nije manja istina da je vita magistra historiae«, piše
De Sanctis.
Luigi P a r e t i (1885), De Sanctisov učenik, profesor na raznim sve­
učilištima u Italiji (Firenze, Catania, Napoli), plodan pisac povijesnih djela
— Storia di Sparta arcaica, Firenze 1917; Sicilia antica, Palermo 1959. i mnoga
druga — objavio je opsežnu, gotovo cjelokupnu, rimsku povijest u šest
tomova: » Storia di Roma e del mondo romano, dalle origini a Costantino«,
Torino 1952— 1961. Djelo je vrijedno ne samo po opsegu nego i zbog toga
što je (nedavno je objavljeno) usklađeno s najnovijim naučnim dostignućima
i podacima.
Mihail Ivanovič R o s t o v c e v (1870— 1952), profesor sveučilišta u Petro-
gradu (1901— 1918) a kao emigrant u Wisconsinu (1920—25) i N ew Havenu,
u Americi (1925— 44), kao historiograf ima posebno mjesto. Rostovcev je pisao
o antičkim narodima istočne Evrope (o Skitima i Sarmatima), o grčkim
kolonistima (»Ira n ci i Grci u južnoj R u siji«), o raznim pitanjima iz heleni­
stičke i rimske povijesti. Citiraju se njegove studije o rimskom kolonatu
(na njemačkom), o rimskom fiskusu, o raznim pitanjima iz antičke tematike.
Dva su mu glavna djela: »Socijalna i ekonomska povijest rimskoga carstva«
— Econom ic and social history of the Roman empire, Oxford 1926, drugo
(Fraserovo) izdanje, Oxford 1957 — i »Socijalna i ekonomska historija hele­
nističkog svijeta« — The social and econom ic history of the H ellenistic World,
Oxford 1945. Rostovcev je slab sociolog i političar, ali odličan poznavalac
rimskih i helenističkih ekonomskih prilika. Spomenuta njegova glavna djela
veoma su bogata epigrafskim i papirološkim (za helenizam) dokumentima
koji dopunjuju ostalu izvornu građu poznatu nam iz drugih djela. T i doku­
menti, savjesno sabrani i prikazani, i sami upućuju na pravilne zaključke.
»Iako se Rostovcev deklarira kao protivnik marksizma«, piše Maškin, »on
u svojim konstrukcijama često i protiv svoje volje polazi od marksističkih
postavki«. Rostovcev je, kako se vidi iz njegove tematike i iz mnogih njegovih
osobitosti, pratio sovjetsku literaturu, a sovjetski su povjesničari antike čitali
njegova djela. Te su se dvije strane deklarativno napadale, ali su diskretno
preuzimale jedna od druge ono najvrednije.

Školski izbor po jezicima. Objavljeno je mnogo djela iz povijesti antič­

kog Rima. Specijalna literatura o pojedinim pitanjima iz te povijesti nepre­
gledna je. Ona se citira u djelima općeg značenja. Istaknut ćemo neke.
Navedenim djelima iz njemačke literature mogu se (od mnogih) dodati
(izostavljanjem nekoć uvažavanih, a sada zastarjelih)27 Belochovo d Vogtovo:
Beloch, Römische Geschichte, Leipzig 1926; Vogt, Römische Geschichte, Frei­
burg 1951.
»Istituto di studi Romani« u Rimu izdao je kolekciju Storia di Roma u
kojoj je polovina tomova posvećena antičkom Rimu. Pisci su toga djela:
G. Cardinali, G. Giannelli, G. Corradi, R. Paribeni, G. M. Columba, A. Calde-
rini, P. Ducati i drugi. Kolekcija je izlazila u Bologni između dva svjetska
27 A. Schwegler, Römische Geschichte, vol. I— III, Tübingen 1853— 1858.
W. Druraann, Geschichte Roms et c., Königsberg 1834— 44 (šest tomova).

253
1,4

rata. Druga je talijanska kolekcija iz istoga doba torinska » Storia universale«

sa sekcijom » Grande storia d’Ita lia « u kojoj je rimsku povijest objavio Bar-
bâgallo: Corrado Barbagallo, R om a antica, vol. I— II, Torino 1931— 32. Barba-
gallo uviđajući da su moderni pisci (misli na Paisa i De Sanctisa) dali pred­
nost problematici povijesti najstarijeg Rima, nastoji — to mu je uglavnom
pošlo za rukom — opsežnije prikazati povijest kasne republike i carstva.
Nedavno je pokrenuta u Torinu »Enciclopedia classica« (izdavač
Società éditrice internazionale T orin o ). U njezinoj prvoj sekciji (Storia e
antichità), Volume II (S toria di R om a), Tomo I I imamo: Mario Attilio Levi,
L ’impero romano dalla battaglia di Azio alia m orte di Teodosio I, Torino
1963. (Prvi tom u kojem će biti obrađena povijest starijeg Rima očekuje se.)
Djelo je važno jer je u njemu najnovija građa.
U francuskoj literaturi zastarjelu Duruyevu H is to ire . . .28 zamijenila je
»H istoire romaine« u široj Glotzovoj » Histoire générale«. Tu su u četiri dijela
(drugi i četvrti po dva toma) razni autori obradili cjelokupnu rimsku povijest:
I. Pais-Bayet, »Des origines à Vachèvement de la conquête« ; II. a) Bloch-Carco-
pino, »Des Gracques à Sulla«, b ) Carcopino, »César«; I I I . L. Homo, »L e Haut
em pire«; IV. a) Besnier, » L ’empire romain de l’avènement des Sévères au
Concile de Nicée«, b) Piganiol, » L ’empire chrérien«. Kolekcija, Paris 1935— 47.
Vrlo je prikladan priručnik: Piganiol, »H istoire de R om e« (col. C lio),
Paris 1939, peto izdanje, 1962.
P. Grimai, »La civilisation romaine«, Paris 1960. D jelo citiramo jer je
prevedeno na naš jezik (Beograd 1968). Obiluje ilustracijama. U njemu
je navedena bogata literatura.
Englezi imaju golemu The Cambridge Ancient History u dvanaest
knjiga (posebno knjige ilustracija, v. bibliografiju u Povijesti Grčke). Četiri
posljednja toma posvećena su samo rimskoj povijesti. U V I I i V I I I je starija
rimska povijest sa sinhronistički odgovarajućom poviješću drugih naroda.
U novim izdanjima revidirana su poglavlja koja su u starijim zastarjela.
Bogato je ilustracijama djelo većeg broja stručnjaka The Birth of We­
stern civilisation — Greece and Rome, u redakciji Michael Granta. Preveo
dr Veselin Kostić, »Rađanje evropske civilizacije«, Beograd 1967.
Sovjetska »Vsemirnaja istorija« (deset tomova) u kojoj su prva dva
posvećena starome vijeku, posvećuje mnogo mjesta povijesti Rima.
N. A. Maškin, »Is to rija drevnego Rim a«, Lenjingrad 1947, preveo M iro­
slav Marković, » Istorija starog R im a«, Beograd 1951, dobar je udžbenik koji
obiluje bibliografskim materijalom.

Zahvaljujući novim arheološkim nalazima i napretku znanosti, danas

se može više nego prije govoriti o predrimskom stanovništvu Italije. Arheološ­
ki i epigrafski spomenici omogućili su povjesničarima da bolje proučavaju
nelatinske stanovnike rimske Italije i izvanitalske narode koji su svojedobno

28 V. Duruy, Histoire des Romains depuis les temps les plus reculés jusqu’à la mort de Con­
stantin, vol. I—V II, Paris 1843— 1885.

254
 1,4

bili pod rimskom vlašću. Novonađeni ili bolje proučeni egipatski papirusi
dali su novu građu za proučavanje helenističkog i rimskog Istoka. Povijest,
nekada samo političko konstitucionalna, sve se više tematski proširuje, sve
više postaje poviješću kulture i civilizacije obuhvaćajući život ljudi u svakom
aspektu. Stoga je novija literatura vrlo raznovrsna. Pregled literature do pri­
bližno 1950. daju Manni i Bengtson (citirani su u Povijesti Grka, Gl. I, bibl.).
Inform acije o još novijoj literaturi dao je Arnaldo Momigliano na povijesnom
kongresu u Rimu 1955 ( Relazioni, vol. V I). O najnovijem izvještavaju periodi­
ci od kojih je našim čitaocima najpristupačniji Vestnik drevnei istorii, Mo­
skva.

255
 Il

NAJSTARIJA ITALIJA

1. OSVRT NA PRETPOVIJESNO DOBA

Zemlja. Dugi Apeninski poluotok, kojemu je Sicilija prirodno produ­

ženje, spaja hladnu kontinentalnu Evropu s blagim Mediteranom. To je
pozornica nebrojenih zbivanja" koja su se odigrala tijekom tisuća godina.
Apeninski gorski lanac sa svojim mnogobrojnim različito usmjerenim ogran­
cima dao je obris geografskim regijama. Sjeverni Apenini pružajući se dijago- '■
nalno od sjeverozapada prema jugoistoku dijele Padsku dolinu od ostalog,
poluotoka zatvarajući područje najsjevernijega dijela Italije, koje su klasični
Rimljani nazivali Cisalpinskpm. Galijom po imenu Gala koji su se u petom
stoljeću pr. n. e. u velikom broju »ovam o« doselili. Sjeverozapadni dio te regi­
je i danas se, kao i u antičko doba, naziva L igurijom, po imentTprvih poznatih
stanovnika toga kraja (L ig u ri). U predrim sköTobä sjeveroistočno su se bili
smjestili Veneti, narod italo-ilirskog sastava čije se ime do danas na svoj
način održalo. Srednji Apenini pružajući se od sjevera prema jugu para­
lelno s obalom Jadranskog i Tirenskog mora dijele srednju Italiju u dva dijela.
Zapadnim se pruža T oskana, antička Etrurija. Južno je od Etrurije Lacij,
a južnije Kampanija. To su tri u rimskoj povijesti najznamenitije pokrajine
Italije. Južni Apenini koji se pružaju u smjeru sjeveroistok-jugozapad prema
Siciliji, kamo se i nastavljaju, dominiraju prema istoku ravnom Apulijom
i njezinim produženjem antičkom Kalabrijom (danas se Kalabrijom naziva
geografski ogranak zapadno od Tarentskog zaliva), a na zapadu su ispunili
preostali dio poluotoka, Lukaniju i JBrucij ( nazivi po plemenskim imenima
stanovnika).
Hidrografske osobitosti Italije, bar srednje i južne, nisu imale odlučuju­
ćeg utjecaja. Tiber je plovan samo na ušću. Ostale italske rijeke ni toliko. Utje­
caji s mora odigrali su najvažniju ulogu. Obale su privlačile doseljenike, nosio­
ce novoga. Italija u cjelini pruža sliku raznolikog, neujednačenog, komplek­
snog. Takvi su i spomenici prehistorijskog i protohistorijslcog doba sačuvani
u toj zemlji.

256
 11,1

Prehistorijske epohe. Najstariji ostaci ljudskih naselja u Italiji

otkriveni su u spilji Romanelli kod Otranta (Apulia). Tu su nađeni primi­
tivni artefakti, tragovi paljevine i drugi znakovi ljudske djelatnosti čak tamo
iz protolitika, stara približno pet stotina tisuća godina. Naselja i spomenika
iz raznih paleolitskih epoha: Chelléen, Acheuléen, Mousterien, Aurignac i
drugih (zovimo ih imenima analognih francuskih nalazišta) nađeno je vrlo
mnogo na Apeninskom poluotoku. Tu su nađeni osteološki ostaci predstavnika
raznih antropoloških tipova, ljudi na raznom stadiju razvitka. Na nekoliko
mjesta (jedno je kod Rima, Saccopastore) u Ita liji nađene su lubanje ljudi
neandertalskog tipa. Na lokalitetu Olmo kod Arezza nađena je lubanja nešto
razvijenija od neandertalske. U novije doba povećao se broj nalaza. (Ovdje
se ne evidentiraju.) Znameniti su nalazi iz sedam spilja zvanih Grimaldi (ili
Balzi Rossi) u Liguriji. U spiljama Grimaldi nađeno je osim arheološkog
materijala iz raznih paleolitskih epoha također ljudskih kostura (dijelovi)
kod kojih su konstatirana dva antropološka tipa, jedan stariji, negroidni, koji
se danas naziva tipom (rasom) Grimaldi, drugi mlađi koji pripada poznatoj
rasi Cro-Magnon, oba iz arheološkog sloja Aurignac. Krajem paleolitika živio
je u Italiji čovjek čiju antropološku konstituciju potvrđuju kosturi otkriveni
u Maielli, u jadranskom zaleđu srednje Italije.
Paleolitik je trajao tisućama godina (Chelléen ima približno 230 000
godina). Sačuvani kameni i koštani artefakti, npr., kameni amigdaloidi (u
obliku badema, gr. amigdalon), kao da simbolički predstavljaju epohe,
svaka grupa svoju. Sačuvani spomenici paleolitske »likovne umjetnosti« iz
posljednjih su epoha paleolitika. Tu spadaju mali ženski kameni kipovi
»paleolitskih Venera« (jedna je izrazi ti ja iz Šavignana kod Modene) koje
odgovaraju tipovima epohe Aurignac, poznatim iz raznih evropskih nalazišta.
Tu pripadaju i urezani crteži — grafiti na zidovima pećina, npr., u pećini
Romanelli kod Otranta (figura bivola) ili u pećinama kod Palerma (likovi
poput konja, bivola i ljudi). Tu pripadaju i grafiti na kamenčićima ili na
kosti, npr., oni iz Grotta Tivoli kod Rima (likovi rogatih životinja i geometrij­
ski crteži). Metodom »carbon 14« datirani su neki spomenici iz Grotta Roma­
nelli godinom 11 930 plus ili minus 520. Zaključuje se da je paleolitska
umjetnost u Italiji trajala veoma dugo.
Nakon mezolitika (malo nalazišta i nalaza) nastupio je u Ita liji kao
i drugdje plodni neolitik. Na tom je tlu nađeno bezbroj neolitskih spome­
nika koji su analogni vanitalskim, ali i osobitih. Karakteristična je u Italiji
starija neolitska »im presso« keramika. Nešto osebujno ovdje predstavlja i
»obojena« keramika mlađeg neolita. Nalazišta ima mnogo. Neke stanice: Capri,
Matera, Molfetta. Materijal je obilan i raznovrstan.

B a k r e n o i b r o n č a n o d o b a . E neolitik ( eneolithicum, chalco-

lithicum ), kultura bakreno-kamenog doba, cvjetala je početkom trećeg tisućlje­
ća pr. n. e. Za njom je došla epoha bronce. Te su kulture najbolje dokumen­
tirane u zemljama egejskoga kruga gdje je cvjetala egejska kultura sa svojim
regionalnim ograncima (minojska, cikladska, heladska, trojanska). Osebujne
su bile i druge evropske kulture brončanog doba: srednjoevropska, zapadno­
evropska, istočnoevropska, sjeveroevropska. Srednjoevropska kultura bronča­
nog doba ima tri osobite faze, odnosno kulturna ogranka koje nazivamo po
načinu sahranjivanja mrtvaca: a) kulturu grobova sa zgrčenim mrtvacima

17 GRCI i RIMLJANI 257

KI,1

(njem. H ockergräberkultur), b ) kulturu grobnih humaka (njem. Hügelgrä­

berkultur) i c) kulturu poljskih grobova s urnama (njem. Urnenfelderkultur).
TJrnenfelder-kultura, kako je njemački arheolozi zovu, lijepo je dokumenti­
rana u Srednjoj Evropi, na poljima Lužičkih Srba (lužička kultura) i u Italiji,
gdje se naziva kulturom teramara.
4 U raznim krajevima Italije kultura brončanog doba osebujno se mani­
festirala. Arheolozi razlikuju teramarsku ili padsku, južnoitalsku, sicilsku i
sardinsku kulturu brončanog doba. U novije se doba osobita važnost pridaje
»apeninskoj« kulturi toga doba.

T e r a m a r e ( terramare, terra amarna, masna zem lja) naselja su

kasnog brončanog doba u dolini rijeke Pada. Naseljenici su radi obrane od
poplava gradili okrugle kolibe na visokoj drvenoj supstrukciji od balvana
i kolja na suhom (za razliku od palafita, sojenica na vodi, vidi dalje). Tra­
gova takvih zdanja sačuvalo se kod Bologne, Piacenze, Cremone, Parme, Mode-
ne i drugdje po sjevernoj Italiji. Važniji su se ostaci sačuvali u Casttione de'
Marchesi i u Castellazzo di Fontanellato (kod Parme). Tu su živjeli ratari, stoča­
ri i obrtnici svoje vrsti. Našlo se njihova oruđa, oružja od bakra i bronce, kera­
mika, kosti životinja, sjemenje. Sijale su se — zaključujemo — žitarice, sadila
vinova loza, uzgajalo voče i povrće, pa i lan. Obrađivalo se drvo, upotreblja­
vala kost, pravilo glineno posuđe, proizvodile tkanine. Nađeni brončani pred­
meti upućuju na razne pretpostavke o dobavljanju bakra i kositra iz raznih
krajeva i o stjecanju obrtničkih iskustava (utjecaji s istoka). U blizini teramara
nađene su grobnice, a u njima (riječ je o bolje sačuvanim) »bikonične« urne
od gline ili bronce za pepeo pokojnika. Incineracija, sahranjiyanie_-pepelaJ
pokojnika nakon kremacije, značajna je osobitost nosilaca kulture teramara.}
Predmeti iz grobnica govore o obrtu, o tehnici i stilu. Karakteristične su
fibule.
Stanovnici šireg venetskog područja branili su se od vodene stihije i od
zvijeri podizanjem sojenica na drvenom kolju nad vodom. Sačuvani su tragovi
tih sojenica — internacionalni im je naziv p a l a f i t t e — u mulju nekih
sjeveroitalskih jezera. Glasovita je sojenica u Peschieri kod Gardskog jezera.
Sačuvani predmeti većinom se podudaraju s teramarskim. Ima i mnogo po­
sebnoga u specijalnome stilu. Sve je to opet u vezi s obrtničkim stvaralaštvom
u srednjoevropskim i drugim krajevima.
Nedavno je utvrđeno da je na području uzduž Apenina cvjetala kultura
brončanog doba različita od teramarske, kultura koja je — kako se vidi iz
importiranog materijala — bila pod utjecajima mediteranskog istoka. Nazvana
je »apeninskom«. Nosioci su te kulture svoje pokojnike sahranjivali za razliku
od feramarskih »incineratora«. Zaključilo se da je teramarska kultura, kojoj
se donedavno pridavalo veliko značenje, bila ograničena na padsko područje
(tačnije: na područje današnje Em ilije i donje Lombardije), a da je »apenin­
ska« civilizacija brončanog doba kao raširenija ostavila prethistorijskim Ita-
licima bogatu ostavštinu.
Najvidljiviji spomenici brončanog doba u Italiji i u zapadnoj Evropi
jesu »mégalithe (gr^-megas_lithos, veliki kamen) kojima pripadaju menhiri
i dolmeni, po nekima i nuragi. Menhiri (indoevr. men kao u ka-men) svoje­
vrsni su primitivni obelisci postavijern^za nadgrobne'spomenike. Dolmeni'
(keltski naziv za »kameni stol«) kamene su grobnice kojima vodoravnu ploču

258
 11,1

nose vertikalni piloni. Neki su menhiri i dolmeni još iz neolitika. Nuragi su

kamene građevine osobita stila. Sačuvalo ih se mnogo na Sardiniji. Imaju
uglavnom oblik krnj eg stošca. Gradili su se u neolitsko i brončano doba,
a i kasnije.
Kultura brončanog doba trajala je u Italiji preko tisuću godina. Nosioci
onoga najstarijeg bili su raznorodni žitelji neindoevropskog porijekla: »Medi-
teranci« i drugi, kao i nosioci odgovarajuće kulture u Egeidi. Nosioci kulture
brončanog doba u Italiji koja odgovara srednjominojskoj i srednjoheladskoj
imali su nov etnički sastav, s elementima indoevropskim. Apeninska civili­
zacija (brončanog doba), piše Paliottino, bila je preponderantan faktor u
formiranju materijalne i intelektualne kulture primitivne Italije.

Ž e l j e z n o d o b a . Krajem drugog tisućljeća pr. n. e. počela je u

Evropi pretpovijesna kulturna epoha željeza, »staro željezno doba«. Hallstatt
u Austriji najpoznatije je i najranije istraženo, nalazište spomenika ove kuF*
_ turne epohe. Od 1846. u Hallstàttu je otkriveno preko 2 500 grobova s kostima
pokojnika (dakle inhumacija) i s funerarnim prilozima — keramičkim, bron­
čanim, željeznim i drugim predmetima spomenute epohe. Halštatskim nazi­
vamo stil predmeta ne samo ove nekropole nego i analognih predmeta iz
drugih nalazišta. U Evropi je otkriveno veoma mnogo stanica sa spomenicima
ove kulturne epohe, te je utvrđeno mnogo (po Pittioniju šesnaest) Hallstattu
paralelnih kulturnih grupa (zapadnoevropske, balkanske, pontske i dr.). N aj­
znamenitija kulturna grupa starog željeznog doba u . Italiji jest vjjanovska^
Villanova je mjestance kod Bologne gdje je 1853. otkrivena nekropola s
mnogobrojnim grobovima u kojima su nađeni funerami predmeti spomenute
epohe. U vilanovskom grobu redovno je uma s pepelom spaljenog pokojnika.
Urne su u većini bikonične, jedne brončane'~(ovih~je“näVO“dnö više), dfuge~ke-
ramičke, s karakterističnom »geometrijskom« dekoracijom. Nakit i drugi pred­
meti iz tih grobova osebujna su — vilanovskog — stila. U stilu je Villanova i
materijal nađen na mnogo mjesta u talijanskim provincijama Emilia i Tosca­
na. Mnogi krajevi u Italiji obiluju spomenicima pretpovijesnog željeznog doba,
spomenicima koji imaju i svojih lokalnih stilskih osobitosti, pa arheolozi
razlikuju s vilanovskom dvije »sjeverne« (Golasecca i Este), »lacijsku«, »isto­
čnu« (umbrijska, picenska i samndjska), »južnu« (u Kampaniji i K alabriji) i
»sikulsku« grupu spomenika starijeg željeznog doba.
Nosioci kulture starijeg željeznog doba u sjevernoj i sjeverozapadnoj
Italiji, na području kultura Golasecca, Este, Villanova i Latium, redovno su
mrtvace spaljivali (kremacija) i njihov pepeo čuvali u urnama (incineracija).
U ostalim' pretežno južnim i_ jugoistočnim krajevima Italije pokojnici su se
sahranjivali (inhiImacija)7Nešto izuzetno i izolirano, što je teže objasniti, pred­
stavljaju neke grobnice s incineracijom u Apuliji i na Siciliji. U nekim kra­
jevima bila je u praksi i inoineracija i inhumacija. Na području kulture Villa-
nova (najviše u Toskani — Etruriji) i u Laciju prevladavala je incineracija, ali
ni grobovi s inhumacijom nisu rijetki. S tim u vezi stvaraju se razne pretpo­
stavke o nosiocima tako dokumentiranih kultürä. Za znanost je posebno za­
nimljivo »istočno« područje kulture željeznog doba u Italiji, kraj uz more od
) Ancone do Pescare — antički Picenum — gdje su otkopani grobovi s inhuma­
cijom i predmetima (fibule, keramika i dr.) vrlo osebujnog stila koji odgo­
vara liburnskom s istočne obale Jadranskog mora.

259
11,1

BIBLIOGRAFIJA

O. Montelius, Civilisation primitive en Italie depuis l'introduction des me-1

taux, I—IV, Stockholm 1895—1910;
F. von Duhn, Italische Gräberkunde, I—II, Heidelberg 1924—1939 (drugi
tom preradio F. Messerschmidt); cf. Von Duhn, »Italien«, u Ebert's Reallexikon
der Vorgeschichte, T. VI;
G. F. Kaschnitz-Weinberg, Die Denkmäler der jüngeren Steinzeit und Bron­
zezeit in Europa und einigen angrenzenden Gebieten: »Italien mit Sardinien, Sizilien
und Malta« (Handbuch der Archäologie, II, 1), München 1950;
P. Laviosa-Zambotti, II Mediterraneo, UEuropa, LTtalia durante la preistoria
(s bogatom literaturom), Como 1954;
A. M. Radmilli, La preistoria italiana alla luce delle recenti scoperte, Fi­
renze 1962.
Radmilli je redigirao kolektivno djelo većeg broja talijanskih prethistoričara
pod naslovom »Piccola guida della preistoria italiana«, Firenze 1962 (vrlo infor­
mativan priručnik s najnovijom literaturom);
H. Müller-Karpe, Beiträge zur Chronologie der Umenf elderzeit nördlich und
südlich der Alpen, Berlin, 1959;
Hugh Henoken, Tarquinia, Villanovans and Early Etruscans, Cambridge,
Massachusetts, 1968 (American School of Prehistoric Research, Bulletin JSTe 23);
M. Pallottino, Etruscologia (sesta edizione), Milano 1968. Tu je u uvodnom
dijelu (Cap. I) data starija i nova literatura o prehistoriji Italije.

Keramička posudica apulskog geometrijskog

stila iskopana u Ninu; VII/VI st. pr. n. e.
(Zadar, Arheološki muzej)

260
 1 — Brončana situla iz Certose kod Bologne; oko V. st. pr. n. e. (Bologna, Museo
civico); 2 — Brončana situla iz Vača u Sloveniji; oko V. st. pr. n. e. (Ljubljana,
Narodni muzej)

2. PROTOHISTORIJSKO STANOVNIŠTVO ITALIJE

Pregled. Stanovništvo Apeninskog poluotoka bilo je do kraja trećeg
tisućljeća pr. n. e. neindoevropskog sastava. Početkom drugog ili krajem trećeg
tisućljeća tu su se pojavile prve skupine indoevropskih doseljenika a za
njima druge. Krajem drugog tisućljeća doselila se posljednja velika grupa
Indoevropljana. Prva veća indoevropska skupina tih doseljenika danas se
u znanosti naziva »prvim« ili »starijim «, a posljednja »drugim« ili »mlađim«
Italicima. Analogna dva vala indoevropskih doseljenika, jedan s početka, drugi
s kraja drugog tisućljeća pr. n. e., osjetio je i Balkan (v. u Povijesti Grka, Gl.
I I I, 2). Ne može se govoriti o seobi formiranih naroda i formiranih plemena.
Formiranje povijesnih Italika bio je vrlo dug proces na klasičnom apeninskom
tlu. U protohistorijskoj Italiji bilo je i drugog indoevropskog »neitaličkog«
stanovništva (Iliri, grčki kolonisti, možda Kelti i drugi), doseljenog nakon
»mlađih« Italika.
Starije doba. 0 neinđoevropskom, nearijskom, stanovništvu stare Italije
govori se na temelju arheoloških spomenika i predaje koju su evidentirali
antički pisci. Na više mjesta u Italiji — piše Pared — još su u povijesno
doba živjeli stanovnici kod kojih se vidjelo da su sačuvali nešto iz prearijskog
doba. Liguri, Euganeji, Azili i E lim i imena su koja antički pisci daju nekim
izvorno neindoevropskim etničkim skupinama u Italiji, narodima ili pleme­
nima kojima su Italici svojedobno oteli zemlju pa uzeli njihovo ime. Neindo-
evropljanima pripadaju također neka plemena na Korzici i Sardiniji (spo­
minju se za to potvrde antičkih pisaca). Tradicija o Ligurima sačuvala se /
do danas u imenu današnje talijanske pokrajine Ligurije. Ta je zemlja bar od'
sredine posljednjeg tisućljeća pr. n. e. pripadala indoevropskom stanovništvu
(Keltima, Italicima). Ali u davnini je pripadala ljudima kojih kraniološke
osobitosti (dolikokefali) i arheološka ostavština svjedoče da su prilično pouz­
dani podaci grčkih pisaca (Hekatej, Herodot, Filist, Efor) o njihovoj etničkoj
osebujnosti. \

261.
H, 2

Uzduž srednjeg Jadrana, sjevernije i južnije od Ankone i u odgovara­

jućem bližem zaleđu, stanovali su u povijesno rimsko doba jtalički Piceni
(V! dalje), s njima i mnogobrojni ilirski doseljenici iz Liburnije. Tu, u Piće-
numu, sačuvani su natpisi (dvije skupine po jeziku) na grčko-etruščanskom
alfabetskom pismu, a na jeziku koji pored italičkih, etruščanskih i ilirskih
elemenata ima osobit neindoevropski karakter. Drži se da ti epigrafski spo­
menici čuvaju predaju predindoevropskog stanovništva spomenutog kraja,
ljudi koje antički pisci nazivaju Azilima (»pelaški Azili« ..., Festus).
Euganeji, koji su također pripadali Neindoevropljanima, stanovali su
prije Veneta od sjeverne obale Jadrana do Alpa (Liv. I, 1). Od ostalih pred-
indoevropskih skupina spominju se s tim u vezi Elimi (E ly m o i) kojih su
potomci u klasično doba stanovali na zapadnoj Siciliji i kao takvi bili bolje
poznati grčkim naseljenicima, preko njih Tukididu (v. Thuc. V I, 2; cf. Dion.
Halic. I, 22).
Itali i Italija. »U zem lji koja se sada zove Italijom stanovali su od dav­
nine Enotri«, pisao je pred 2 400 godina Antioh Sirakužanin.1 Enotrima je,
nastavlja Antioh, vladao kralj Ital (Ita lo s ). Antiohove se bilješke odnose na
prilike U južnoj Italiji u kojoj su Grci od osmoga do šestoga stoljeća pr. n. e.
osnovali mnogo naseobina i o kojoj su do Antiohova doba (peto stoljeće pr.
n. e.) u grčku logografiju ušla mnoga narodna predanja, pa i predanje o
heroju eponimu starih Itala .1 2 Jasno je da je: regionalnojm p Italia nastalo od
etničkog negdje na* jugu poluotoka. Povijesni je život ovjekovječio to ime.
Od trećega stoljeća pr. n. e. kada su italička plemena počela solidarni je nastu­
pati prema Rimljanima, ime se na poluotoku šire afirmiralo. Dotada su ga
u svojim spisima spominjali grčki pisci nazivajući »Italiotim a« svoje suna­
rodnjake u južnoitalskim" naseobinama. Oenotria, Ausonia, Hesperia, Saturnia
klasična su poetska imena ove zemlje dokumentirana najprije kod grčkih
pisaca. Ausonia, npr., potječe od etnika, od plemenskog imena regionalnih
stanovnika.
O starijim Italicima koji su u drugom tisućljeću pr. n. e. osnivali svoje
zajednice i razvijali svoj društveni život stvaraju se hipoteze na temelju
sačuvanih spomenika iz brončanog doba. Analogno onome što je zaključeno
o nosiocima heladske kulture (v. Povijest Grčke, Gl. III, 2) može se pretpo­
stavljati da su u Italiji nosioci kulture starijega brončanog doba bili Neindo­
evroplj ani, razvijenijeg Indoevropljani — u većini Italici — s ostacima Neindo-
evropljana, a da kraj toga doba pripada najviše Italicima. To u načelu. Arhe­
ološki materijal u Italiji kompleksniji je i manje objašnjen (još traju znan­
stvene polemike). Mnogo se polaže na distingviranje grobnica (i cijelih nekro­
pola) s inhumacijom od onih s incineracijom. Stariji, su Italici sahranjivali
svoje mrtvace (inhumacija), mlađi su ih spaljivali i pepeo ( cinis) pohranjivali
u urnama (incineracija). Staroitaličkih grobova s inhumacijom sačuvano je

1 Antiochi fragmenta u izdanju Miillera i izdanju Jacoby.

2 Antiohovo izgubljeno djelo poznato nam je najviše iz Dionizija Halikarnašanina koji ga citira
(Antiq. Rom., I, 35). Strabon, VI, c. 254. prenosi Antiohove podatke o granicama najstarije Italije, o
području zapadno od Tarentskog zaliva (uglavnom). Za vijesti o najstarijoj Italiji služe i Hekatejevi
fragmenti. Etimologija imena nije utvrđena. Stari su ga izvodili iz vitulus; vidi kod Walde, Lat. etymol.
Wörterb., s. v. Italia.
U Cezarovo doba Italijom se nazivalo (ne znamo otkada) područje Apeninskog poluotoka
koje je bilo pod rimskom vlašću. Onda je granica na sjeveru bila rijeka Rubikon —• Fiumicino: ». . . citra
flumen Rubicon qui finis est Galliae« (Cic., Phil., V I, 3). U Augustovo doba granica Italije kao držav­
nog područja Rimljana bila je kod Istre, malo kasnije kod Raše (Plin., N. h., III, 18. i 19). Naziv
Italija u geografskom smislu za cijeli poluotok upotrebljavao se i u trećem stoljeću. Vidi kod Mar-
quardta, Römische Staatsverwaltung, I, 216. sq. gdje su citirani Katon, Uvije, Polibije i drugi.

262
 Il, 2

tnnogo u Laciju. Okolnost da su negdje — tako i u Laciju — nađeni grobovi

jednog i drugog ritusa (inhumacije i incineraci je ) potakla je arheologe na
zaključak o infiltriranju mlađih Italika, incineratora, u sjedišta starijih —
(inhumatora.
Krajem drugog ili početkom prvog tisućljeća (za prehistoričare: u
starije željezno doba), počelo je ono što klasična rimska tradicija pamti kao
najstarije. To je bilo doba postanka najstarijih naselja u Laciju, uoči osnutka
Rima. Tada su nastale najstarije italičke zajednice, iz kojih su se razvile
one koje su postojale u punoj povijesnoj epohi, epohi Rima.
Povjesničari_ i . lingvisti dijele antičke Italike u dvije glavne skupine.
Jednoj su giavni predstavnici Latini., (sinjim a istoj skupini pripadaju Falisc:
i Sikuli). Drugoj UmbronSahejlL. odnosno,JLImbro-Osci.^ Cijela se povijest
Rimljana tradicionalno svodi na povijest Latina. Stoga se ovdje treba posebno
osvrnuti na Umbro-Sabelle, odnosno na Umbre i Oske.

Umbro-Osci današnji je naučni naziv za skupinu italičkih antičkih ple­

mena u kojoj su Umbri i Osci dvije glavne podskupine. 0 plemenima koja su
tu pripadala — po jeziku, narječjima, leksičkom blagu, etničkim, kultnim
i političkim osobitostima — govori se na temelju podataka iz doba rimske
dominacije u Italiji. Nešto su zabilježili grčki povjesničari prema podacima
svojih južnoitalskih naseljenika. Neke pojedinosti o tim plemenima, njihovu
smještaju i prilikama poznate su iz~~~pövijesti ustanka koji su početkom
prvog stoljeća, pr. _n, e._ta plemena bila ..podigla p rotiv^ R m
najvrednij e i najpouzdanije podatke pružaju natpisi.
Umbri, glavni predstavnici jedne skupine (podskupine), za vrijeme
rimske dominacije imali su svoja naselja uz sjeverni tok rijeke Tibera i na
Apeninima istočno od te rijeke. Prije im je pripadao prostorni teritorij sje­
verne Italije između Ligura i Veneta. Istoj jezičnoj skupini (razlike u dija­
lektima, govorima) pripadali su Sabini ( u dan. oblastima Tem i i R ieti), Marsi ^
(na bazenu jezera Fucino), Pelignj. (istočno od spomenutog jezera), Picentes
(zem lja im je Picenum uz jadransku obalu, južno od Ankone). Južno od
Picenta stanovali su Praetutii, Vestini i M arrucini (u visini današnje Pescare),
Mnogo se italičkih plemena smjestilo u srednjoj i južnoj Italiji južno
od spomenute umbrijske podskupine. Ovi južniji kao skupina nazivaju se
Osci po imenu etnički i kulturno naiizrazTtii eg~~plemehä7^TCmliani su, poko­
ravajući italička plemena, naišli na najveći otpor kod Samnićana ( Samnites)
koji su imali svoja naselja na Apeninima istočno od Lacija i Kampanije.
Oscz\ (gr. OpikoijJDskoi, lat. Opici, Osci) — ogranak Samnićana — spustivši
se s Apenina zauzeli su do četvrtoga stoljeća velika područja u Kampaniji.
Sačuvalo se mnogo njihovih natpisa u Pompe i ima i drugdje.'u Kampaniji i
izvan nje. Tako nam je poznat njihov jezik (dijaleEtJTDijalektima bliskim
osačkom govorila su ostala južnoitalska plemena: Caraceni, Pentri, Hirpini,
Caudini, Frentani te najjužniji, Lucani \ B rutii.
Najbliži susjedi Latina Aequi, Volsci, H ernici i spomenuti Sabini^ —
umbrosabeiskog porijekla — latinizirali su se do drugog stoljeća pr. n. e.
Spomenuta nelatinska italička plemena (Um bro-Osci, Umbro-Sab'elli)
izvojevala su svoje mjesto na Apeninskom poluotoku u stoljetnim borbama.
Invazije jednih na teritorij drugih izvodile su se od pamtivijeka. Rimskim
analistima i povjesničarima dobro je poznata posljednja akcija te vrsti,,

263
11,2

invazija sabelskih plemena (V — IV st.) s centralnih Apenina u plodne krajeve ^

Kampanije i najjužnije Italije, u krajeve koje su p rije držali potomci starijih
Italika — Ausona (u Kam paniji), Enotra — Itala, Sikula, Šikana i drugih,
poznatih grčkim naseljenicima (na krajnjem jugu).
O spomenutim plemenima naj izvorni je svjedoče natpisi. Sačuvalo se
mnogo italičkih, nelatinskihf natpijsa_m^raznim pismima grčkog ili grčko-
-etruščanskog porijekla. Öd umbrijskih natpisa najpoznatiji su »iguvinski«
na sedam brončanih ploča nađenih u umbrijskom mjestu Gubbio (Ig u viu m ).
, T o _ _ s u ( d a n a š n j i naziv), s vjerskim tekstom napisanim
ju prilično kasno doba (oko trećeg stoljeća pr. n. e.), ali po sadržaju vrlo
(starim. U jednom se proklinju Japodi (Japuzcum numen). Instruktivni su
prije spomenuti natpisi iz Picenuma, s područja današnjih mjesta Novilara,
Pesaro i drugih, natpisi koji svjedoče o vrlo kompleksnom etničkom sastavu
stanovništva koje ih je ostavilo. Natpisi Peligna, Frentana, Marsa, Sabina,
Marucina i drugih Italika iz kasnog su doba prije naše ere, ali baš time svje­
doče o etničkoj snazi tih skupina. Spomenuti natpisi Oska nađeni su u velikom r,
broju. Ima ih oko 250, od toga tri četvrtine iz Kampanije,. najviše iz Kapue
i Pompeja. ~

Razne etničke grupe. V e n e t i . U sjeveroistočnom dijelu Apeninskog

poluotoka, između Alpa i Jadranskog mora (prema jugu do crte rijeka Adige
i Po) stanovali su od povijesnog doba Veneti ( E net i), indoevropski .narod
srodan..Ilirim a i Italicima. Jadranske_JÈnete_.(gr.JE netoi) jcdoao spominju
grčki pisci Àlkman u sedmom i Herodot u petom jstpljećm Li vi je (I, 1)
prenosi staru, očito grčku, tradiciju o doseljënjü maloazijskih Eneta u spo­
menute krajeve. Iako tradicija o toj seobi nije vjerodostojna, ona svjedoči
da su primorski Eneti-Veneti bili od davnine poznati grčkim pomorcima. Drži
se da su Veneti nosioci kulture »E ste«, željeznog doba (v. gore). Među spo­
menicima Este-kulture posebna su osobitost brončane situle od kojih su
vrlo instruktivne one iz V stoljeća pr. n. e. (treća epoha Este) s ukucanim
'toreutskim ornamentima (prizori iz rata i svakodnevnog života) grčkog arhaj- h
skog i etruščanskog stila, odnosno umjetničkog utjecaja. O Venetima najpouz- 1
danije govore njihovi natpisi iz kasnijih stoljeća pr. n. e., sačuvani-na nad­
grobnim stelama. Pismo im je grčkog porijekla, jezik italički (ECHO = ego;
ZONASTO = donavit; VHACHSTHO = fe ćit) s mnogo ilirskih elemenata.

I l i r i . Iliri s istočnih obala Jadrana od davnina su imali veze s jadran­

skom obalom Apeninskog poluotoka. Prirodno je da se spomenici Istra i %
Veneta, neposrednih susjeda, mnogo podudaraju. Spomenici željeznog doba
u Picenumu, osobito oni iz nekropole Novilara kod Pesara, veoma su nalik
na libumske s Balkana. Plinije. (N . h., II I, 110) izričito kaže da je u Picenumu
bilo Ilira. Italski su Peligni porijeklom iz Ilirika, piše Festus.
Od Ilira koji su se doselili s Balkana u Italiju najviše ih se nastanilo
u Apulij i .3 Skupno im je ime Japigi, Iapyges. Njihova je zemlja Iapygia, Apulia.
Srodni su im balkanski Japodi, široj grupi Japiga pripadali su Messapi,
Messapoi (njihova je luka B rent ésion— Brundisium ), Dauni i Peuketi. Oni su se
borili za zemlju sa susjednim grčkim naseljenicima.

: 3 Polvb., III, 88.

Doseljavanje raznih etničkih grupa koje nazivamo ilirskim s Balkana u južnu Italiju pada
vjerojatno u doba oko jedanaestog i desetog stoljeća pr. n. e. To je moglo biti najranije na prijelazu
iz X II u X I stoljeće, piše Pallottino, a po Schachermeyru i Momiglianu oko desetog. Bit će da je to
počelo u jedanaestom a završilo u desetom, piše Benac.

264
 11,2

Sačuvalo se mnogo mesapskih natpisa. Ti su natpisi dragocjeni za

proučavanje ilirskog jezika. Utvrđena su mnoga podudaranja geografskih,
etničkih i osobnih imena iz mesapske Apuli je i susjednih krajeva s imenima
na Balkanu. Tako imamo:

U balkanskoj Iliriji: U Apuliji i susjedstvu: .

I apodes Iapyges
Dalmatae, Delminium Dalmahihi (Dalmin sin)
Salluntum, Solenta (Š olta),
Salonae Salentini (pleme)
Peucetii ^(liburnsko pleme) Peuketioi (spominje ih Hekatej)
Tara (rijeka) T aras— T arentum
Bato, Dazos, Sallas (osobna imena) isto u Japigiji.

K e l t i . Caetae ili Galli s nekoliko upada sa sjevera do četvrtoga sto­

ljeća pr. n. e. zauzeli su područje sjeverne Italije od Alpa do rijeke Po
.(Gallia Transpadana) i nešto južnije od te rijeke (Gallia Cispadana). Za to
su bile potrebne teške i uporne borbe s Ligurima, Venetima,' Eitruščanima i
raznim italičkim plemenima.
G r c i . Heleni ili Grci osnovali su od osmoga do šestoga stoljeća pr. n. e.
mnogo naseobina u južnoj Ita liji — Velikoj Grčkoj (Magna Graecia) — i na
Siciliji. Drži se da je najj^m rija^jihova naseobina Kuma (Kymë, Cumae) na
obali Kampanije, sjeverno od Napuljskog zaliva, osnovana u osmom stoljeću.
Iz osmoga su stoljeća, ali nešto mlađe, naseobine Metapontos, Pandosia,
Sybaris, Croton i Taras (Tarentum ), sve u južnoj Italiji, a na Siciliji Naksos,
Sirakuza (Syrakousai, Syracusae), Leontini, Katana, Megara Hyblaia. Mnogo
ih je osnovano u šestom a neke u petom stoljeću pr. n. e. U doba djetinjstva
grada Rima grčki su gradovi u južnoj Italiji i na Siciliji proživljavali epohu
svoje zrelosti, bogatu kulturnim tekovinama koje su kasnije iskoristili Italici,
najviše Rimljani.4
Spomenute situle, grčka importirana keramika nađena kod ušća Pada
(Adria— Atria) i literarna tradicija svjedoče o znatnoj i staroj aktivnosti Grka
na sjevernom Jadranu.
E t r u š č a n i . O tom veoma kulturnom narodu treba posebno govoriti
(vidi u idućem poglavlju).

BIBLIOGRAFIJA
R. S. Conway, The italic dialects, Cambridge 1897;
R. S. Conway — J. Whatmough — S. E. Johnson, The Prae—Italie dialects
of Italy, I—III, London 1933;
G. Devoto, Gli antichi Italici, Firenze 1931 (treće izdanje 1952);
V. Pisani, Le lingue déllTtalia antica oltre al latino, Torino 1953;
E. Ribezzo, Corpus inscriptionum Messapicarum, 1893. sq. (u Rivista Indo-
Greco-It alica).
O Ilirima u Italiji pišu u novije doba Pallottino, Schachermeyr i drugi. Ci­
tira ih A. Benac u publikaciji Simpozijum o teritorijalnom i kronološkom razgra­
ničenju Ilira u praistorijsko doba, Sarajevo 1964, s. 59. sq.
Pallottino, o. c.
4 Opširnije u Prvoj knjizi, Gl. V, 2.

265
«
 III

ETRUŠČANI

1. TRADICIJA O NARODU I ZEMLJI

Današnja Toscana svojim imenom čuva tradiciju o starim Tuscima
koji su u prvoj polovini posljednjega tisućljeća pr. n. e. tu imali svöje— -
matično područje, odakle su se širili i stjecali nove posjede na jugu u
Laciju i Kampaniji, a na sjeveru u Padskoj dolini i dalje. »P rije nego su J
Rimljani afirm irali svoju vlast Etruščani su bili raširili svoju dominaciju j
nadaleko po kopnu i moru«, piše Livije.1 »Gotovo je cijela Italija nekada i
pripadala Etruščanima«, zabilježio je Katon.12 »Sve je bilo etruščansko odi
doline Pada do Kapue i Nole«, kaže Polibije.3
Grci su ovaj narod nazivali tirenskim: Tyrrhenoi, Tyrsenoi, njihovu zem­
lju Tyrrhenia, Tyrsenie, Rimljani tuskanskim, etruščanskim: Tusci, Etrusci.
Zemlja je Tuscia, Etruria. Grčki su logografi i povjesničari Tirsene u Italiji
dovodili u vezu sa svima koji su u Maloj Aziji, na egejskim otocima i drugdje
imali slično ime. Nastala je priča o doseljenju Tirsena — Tirena iz Male Azije
u Italiju. Prema Herpdotu Tirseni su se doselili morem iz Lidije u Umbriju
pod vodstvom svog eponima, kralja Tirsena.4 Prema Helaniku to su b ili
Pelazgi. Drugi su identificirali Pelazge s Tirsenima. U orijentalno porijeklo
EtrušČana, Tirsena, vjerovali su mnogi grčki pisci,5 a za njima i rimski (L ivije
i dr.). Grčki povjesničar Dionizije Halikamašanin nastoji pobiti tu tvrdnju.
On drži da su T irs e n iji Italiji »epihorski«, autohton narod.
Prema antičkim literarnim izvorima (većinu ih citira Dionizije Hali-
karnašanin) raspravljalo se u starom vijeku, a i kasnije do danas o tome oda­
kle su se Etruščani doselili u Italiju. Tri su teorije j> tome. Jedna glasi da su
oni došli »s istoka«, drugà .da su »sa sjevera«, treća da'šiTodiskona »autohtoni«

1 Liv. V, 33.
2 Serv., Ad. Aen., X I, 567.
3 Polyb. II, 17.
4 Her. I, 94.
3 Osim spomenutih: Timej, Diodor, Strabon, Plutarh, Apijan i dr.

267
III, i

u Italiji.« U novije se doba pitanje drukčije postavlja. Povijesni Etruščani —

Tirseni, Etrusci-Tusci — koji,su posljednjih stoljeća pr. n. e., bar od osmog
stoljeća, imali u Italiji svoje gradove, svoj privredni i društveni život, svoju kul­
turu, svoju nacionalnu individualnost, nisu se kao takvi, kao formiran narod,
niotkuda doselili. Povijesni se etruščanski narod kao i grčki, kao i ilirski, kao
i italski narodi, formirao na svomu tlu na kojemu ga je zatekla pisana
povijest. Literarni (impl. lingvistički) i arheološki dokumenti kojima su
se potkrepljivale spomenute teorije mogu poslužiti da se pokaže kojih sve
elemenata ima u etničkom, i kulturnom kompleksu povijesnih Etruščana.
Čini se da je utvrđeno da su ono »etruščansko« form irali u prvom redu no­
sioci kulture »Villanova«, da su se u jeziku povijesnih Etruščana sačuvali
ostaci nekog predindoevropskog »mediteranskog« jezika, a da su — uglavnom
posredovanjem grčkih trgovaca od osmoga stoljeća dalje — Etruščani im-
portirali mnoge kulturne tekovine s Prednjeg istoka i iz balkanske Grčke.
To je uvjerljivo obrazložio talijanski etruskolog Pallottino.
Sredinom prvog tisućljeća pr. n. e. cvjetali su mnogi etruščanski gradovi,
gradovi-države, kojima je teško utvrditi najstariju prošlost.
C a e r e (Agylla), danas Cerveteri oko 8 km od Rima, najjužniji etruš­
čanski grad nedaleko od mora, bio je dugo u savezu s Rimom. Ceretani,
kako ih rimski pisci zovu, bili su dobri mornari. Spominje se njihova pobjeda
u pomorskoj bici nad grčkim Fokejcima kod Korzike.6 7 Znamenite su cere-
tanske grobnice.
T a r q u i n i i , malo sjevernije od Caere, danas Tarquinia kod Viterba,
nazivali su se po imenu gensa iz kojega su vjerojatno rimski kraljevi Tar­
quinii. To je bilo općeetmščansko kultno središte. Tu je sačuvano mnoštvo
grobova iz raznih kulturnih epoha, od V I I st. dalje; mnogo klasičnih etrurskih
sa slikama na zidu.
V o l c i , danas Vulci, sjevernije od Tarquinija bili su velik grad. 0 tom
svjedoči velika nekropola (posebno: veliki tumulus) s obiljem skupocjenih
predmeta, etruščanskih brončanih proizvoda, grčke keramike (»François
vaza«) i zlatnog nakita. U nekim grobnicama bile su freske.
V e i i, istočno od Caere, nedaleko od Tibera i Rima, bili su važno agrar­
no središte. Rimljani su ga teškom mukom zauzeli (396). Velika gradska ne­
kropola, u nekim grobnicama freske. »Apolon iz Veja« znameniti je arhajski
kip.
Spominje se etruš.čanskL.dodekapplis, savez dvanaest gradova.8. Vjero­
jatno su mu pripadali: Caere, “Tarqüihii, Volsinii, Vulci, Vetulonia, Rusellae,
Clusium, Populonia, Perusia, Cortona, Volaterrae, Arretium. Ne zna se kada
je taj savez osnovan. Gradovi su inače bili samostalni, nezavisni jedan od !
drugoga. Etruščani iz južnih gradova bili su zauzeli mnoge zemlje u Laciju
i Kampaniji. Heziod spominje u osmom stoljeću Lacij kao dio tirenske zem­
lje.9 Tradicija o etruščanskoj dinastiji Tarkvinija u Rimu ima povijesnu
osnovu. Rimljani su po priznanju svojih pisaca mnogo toga primili od Etruš-
6 Dion. Hai., Antiq. Rom., I, 25— 30.
Vidi kod Maàkina, I storiju starog Rima, Gl. IV, 2, prikaz rasprava o porijeklu Etruščana.
i Mommsen je, za svoje vrijeme vrlo dobro, napomenuo da teorije o doseljenju Etruščana nisu važne
I »jer to doseljenje pada u doba djetinjstva ovoga naroda, a njegov je povijesni razvoj počeo i završio u
' Italiji« (Rom . Gesch., I, 9).
7 Her. I, 166— 167, bitka kod Alalije.
■'8 Liv. IV, 23. i drugi.
9 Hes., Theog., 1011.

268
 III, 1

ćana u religiji, u privrednom i društvenom životu, u kulturi uopće. Arheološ­

kih spomenika etruščanskog porijekla otkopalo se u Rimu i u ostalom Laciju;
mnogo u nekropoli Praeneste (v. dalje). *
Preko Lacija kopnom, a još više morem, Ceretani i drugi južnoetruš-
čanski osvajači i privrednici prisvojili su mnoge zemlje plodne Kampanije.
Rimska je literarna tradicija o tome10* potvrđena arheološki, nađenim etruš- *
čanskim spomenicima u tom kraju. Od kraja šestoga stoljeća Etruščani su
se povlačili s lacijskih i kampanskih posjeda. U Rimu je 509. zbačena etruš- %
čanska dinastija tarkvinijevaca. Godine 506. Etruščani su .potučeni od GrkaJ
Latina u Kampaniji kod Aricije.11 Etruščani su 474. poraženi od kumanskih
i sirakuških Grka u pomorskoj bici kod Kume. Sačuvan je brončani etruš­
čanski šljem s grčkim natpisom o toj pobjedi12 zaplijenjen Sirakužaninu
Hijeronu, darovan Zeusovu hramu u Olimpiji. Ali, tradicija o tjeranju tuđina
govori i o nekadašnjem gospodo van ju.
Etruščani iz sjevernih krajeva bili su osvojili mnogo plodnih zemalja
preko Apenina u Umbriji, u dolini Pada i dalje na sjeveru u području Reta
(stara Raetia). Etruščani su nekada imali pretenzije i na luke Spinu i Adriju
kao što su to imali i Italici, Grci i drugi.13 O tome ima mnogo podataka kod
starih pisaca (»A tria Tuscorum colonia«, Liv. V, 33). Etruščani su bili jaki na
Mediteranu. Na svome moru, koje i danas nosi njihovo ime, bili su redovno sa­
veznici Kartažanima, a ljuti neprijatelji Grcima. Tako je npr. udružena etruš-
čanska i kartaška mornarica pobijedila grčku kod luke Alalije — K orzika,14
navodno u prvoj poznatoj bici za gospodstvo na zapadnom Mediteranu. t
/ Etruščanska je hegemonija u Ita liji trajala približno do kraja šestoga
stoljeća pr. n. e. Tada su Rimljani počeli širiti svoju vlast izvan Lacija. Na
početku petoga stoljeća Rimljani su zauzeli Fidenu, najbliži im etruščanski *
! grad preko Tibera. Nakon toga nastale su uporne borbe Rimljana za zemlje
j etruščanskog grada V eji (V e ii), a zatim za područja ostalih etruščanskih
. gradova. U četvrtom stoljeću borbe su bile najžešće. Sa stanovnicima grada
j Caere Rimljani su dugo bili u savezu (»D ivide et impera!«). Upadom Gala sa
; djevera (390) Etruščani su bili teško pogođeni. Od tada su se morali braniti
na više strana. Do sredine trećega stoljeća Rimljani su nametnuli svoju vlast
• cijeloj Etruriji.
Privredne prilike starih Etruščana nisu bile u svima krajevima jednake.
Toscana je pretežno gorovita. Njezine nizine bile su mjestimično močvarne.
Napredni su etruščanski privrednici, čitamo kod rimskih pisaca, isušivali
močvare, postizali dobre prihode iz ratarstva, eksploatirali šume, gradili bro­
dove. Oni u zagori bavili su se stočarstvom, neki rudarstvom i metalurgijom.
»Obrt, trgovina, posebno pomorska privreda, imale su u etruščanskoj ekono­
mici velik udio. Svaki je etruščanski grad-država imao privredne osobitosti.15

10 Katon, jedan fragment; Strab., c. 242; Polyb. II, 17.

” Dion. Hal. V, 36; Liv. II, 14. i drugi.
u Pindar, Pyth., I; Diod. X I, 51; C . _ I , G , , J , 16.
13 Vidi u De Sanctisa, Storia dei Romani, T. II, Gl. X II.
U izvorima nalazimo: Adria, Atria, Hadria, Hatria. Vidi i podatke na str. 265.
u Vidi bilj. 7. " ' ..... " '~
>5 To se vidi iz posebnih obveza koje su etruščanski gradovi u doba drugoga punskog rata
— tada dobrim dijelom naseljeni od Rimljana — primili da se opskrbi rimskâ vojska. Caerites, građani
'Caere, obvezali su se da će dati žito i svakovrsnu hranu, Populonienses: ferrum, Tarquinienses: lintea
in vela, Volaterranenses: inceramenta navium et frumentum, Arretini: tria milia scutorum, galeas toti-
‘dem, pila gaesa hastasque longas . . . . Perusini, Clusini, Rusellani: abietes in fabricandas naves et
.frumenti magnum numerum« (Liv. X X V III, 45).

269
III, 2

Društveni život kod Etruščana razvijao se vjerojatno kao i kod Grka.

Klasnom društvu i državi neposredno je prethodilo rodovsko (gentilno) dru­
štvo. Imena gradova kao Tarquinii, Volsinii, Falerii, govore o moćnim rodo­
vima na čijem su se zemljištu ra m ja li ti gradovi. Sačuvale su se velike kolek­
tivne grobnice nekih od tih rodova. Na zidnim slikama u grobnicama prika­
zani su prizori iz života Etruščana. Klasno društvo, država i monarhija počeli
su odjednom. Klasičan je etruščanski kralj kluzijski kralj Porzena koji je
u šestom stoljeću zadao Rimljanima mnogo jada.16 Kao u mnogim grčkim gra-
dovima-državama (njih bolje poznajemo), tako i u etruščanskim utjecajnije
rodovske poglavice oslobodile su se kralja i uvele svoju kolektivnu aristokrat­
sku upravu, vladavinu tzv. lukumona, arhonata svojejvrsti. Moćne aristokrate,
veliki zemljoposjednici, bili su vojvode, svećenici, prvaci u svemu što je dr­
žavno. O njihovu bogatstvu svjedoče sačuvane grobnice s dragocjenostima..
O njihovu nekadašnjem životu govore slike na zidovima grobnica. Ima raz­
loga da se vjeruje da je i tu nakon aristokratskog sustava uveden pluto*
kratski, za ovim ponegdje demokratski; da je bilo i tiranide; da se sve to
razvijalo u socijalnim borbama. Ipak je realnije zamišljati razvitak društve­
nog života kod Etruščana kao anticipaciju onoga što se odigralo kod Rim ­
ljana. Nisu, naime, svi Etruščani imali jednak privredni ni u svemu isti poli­
tički život.
Aristokrate, plutokrate i uopće vladajuća klasa ne mogu se zamisliti
bez svoje suprotnosti, bez klase izrabljivanih. Čini se da je u Etruriji pored
slobodnih a siromašnih, pored građana s ograničenim pravom, bilo i onih
koji su živjeli u prilikama u kakvima i spartanski heloti, tesaiski penesti i
slične eksploatirane mase.

2. RELIGIJA, PISMO, RAZNI SPOMENICI

Religija. Etruščanska je religija bila vrlo složena. Iz rimske literarne

tradicije, iz. etruščanskih i drugih izvora zaključuje se da je u njoj bilo
italskih, grčkih, orijentalnih i drugih elemenata. Nešto se manifestiralo kao
specijalno etruščansko. Vapon - b ilježi d a j e Vol turnus bio »deus.-Etruriae
princeps«. Hram toga božanstva, »fanum .Voltumnae«, kultno središte etrur­
skog dodekapolisa, bio je u gradu Volsinii.17 Dominirala je ipak trijada:
Tinia-Uni-Menrva, Jupiter, Junona, Minerva, koja se pod etruščanskim utjeca­
jem štovala i na rimskom Kapitoliju (v. dalje). Etruščani su štovali neka
božanstva koja po kultnim osobitostima odgovaraju Dionizu, Hefestu, H er­
mesu, Afroditi i nekim drugim grčkim božanstvima. Imena nekih etruščanskih
božanstava analogna su grčkim: Aplu (Apolon), Artum e (Artem ida), Aita
(Hades), Phersipnei (Perzefone); tu je i herojsko ime Herkle (H erakles).
Općeitalskog su značenja: Maris (Mars), U.sil (S o l) i drugi, posebno latinskog:
spomenuta Uni (luno), Ani (Ianus), Selvans (Silvanus), Šatre (Saturnus) i
dr. Za neka italo-etruščanska božanstva teško je utvrditi jesu li primarno
njihova ili nisu. Prije spomenuta i neka druga božanstva i polubožanstva
prikazana su na etruščanskim likovnim spomenicima. Tu je i mnogo sva-

16 Liv. I, 56; II, 15. i drugi.

n Liv. IV, 23; Diod. XX, 44.

270
 III, 2

kojakih demona, Mnogo ima orijentalnog i grčkog u etruščanskoj inter­

pretaciji. Zapaženo je da su starije vjerske, mitske, predodžbe na zidovi­
ma grobnica i drugdje u većoj m jeri humane i bliže grčkom shvaćanju, a
one iz petoga stoljeća i mlađe surove, drastične i okrutne.
Kultne su propise Etruščani precizno utvrdili i izvršavali. To je ono
što su Rimljani nazivali disciplina Etrusca, propisi etruščanskih svećenika
aristokrata. Rimljani su nekada slali svoju djecu da to nauče. Društvenopolitič-
kim normama davao se vjerski aspekt i obratno. Kao i na istoku, aristokrate
:— svećenici, intelektualci bili su tu glavni nosioci kulturnog života. Kulturna je
djelatnost bila mnogostrana. Pisana riječ, likovno stvaralaštvo, administracija
u nadležnosti svećenika aristokrata dobili su svoje značenje.

Pismo i jezik. Sačuvalo se preko osam tisuća etmščanskihjnatpisa, spo­

menika na pismu koje nazivamo etruščanskim. Od šesnaestog se stoljeća to
pismo sistematski proučava. Utvrđeno je da je nastalo od grčkog halkidskog
kojim su većinom pisali grčki naseljenici u Ita liji i na Siciliji. Na jednojA
etruščanskoj vazi iz šestoga stoljeća nađenoj u Formellu na području staroga
grada Veii ispisan je etruščansko-halkidski alfabet u dvije varijante, koji
se danas naziva matičnim etruščanskim alfabetom. Utvrđene su varijante
s raznih epigrafskih spomenika. Dobro je poznat razvitak toga pisma od ar-
hajskog do najmlađeg stadija. Nakon objavljivanja prvih etruščanskih natpisa
počelo se~sistematski raditi ù tom smjeru. Od 1893. izlazi Corpus inscriptio­
num Etruscarum (pokrenuo ga Pauli). Osobito mjesto među tim natpisima
ima — kao jedan od. n ajdužih.ijedini »rukopisni« — etruščanski natpis jaču -
van na platnenim povojima, egipatske mumije koj a se sada naïazTu A rh eo lo g
kom muzeju u. Zagrebi*,. Do sada se utvrdilo mnogo toga o etiušcariskom
jeziku. Zna se značenje mnogih etruščanskih riječi je r su rimski pisci saop- '1
čili njihov prijevod. I pored toga još nije riješen problem etruščanskog i
jezika.
Arheološki spomenici. Mnogobrojne grobnice i groblja (nekropole) u
Toskani, staroj Etruriji, svojim »inventarom« dale su jasnu sliku o nekadaš­
njim dostignućima etruščapskog zanatstva i umjetničkog obrta. Najstariji su
grobovi u Etruriji »tombe a pozzo«, kako ih Talijani zovu (tal. pozzo »bunar«).
U tim »bunarskim« grobovima nađeni su predmeti u stilu »Villanova«‘ sta­
rije epohe (Benacci I ) s bikoničnim urnama, brončano i željezno oružje i
drugo. Osobitost:_brončani šljem kao poklopac urne. Sve je to uglavnom iz
početka prvog tisućljeća pr. n. e. Nešto su mlađi od bunarskih jamski gro­
bovi, »tombe a fossa«.18 Oni odgovaraju vilanovskim druge podepohe (Benacci
I I ) , uglaraom_osmoga_stoljeća pr. n. e. Importirana starija grčka keramika i
drugi strani predmeti pomažu da se nalaz datira.
Tijekom osmoga stoljeća u Etruriji su se gradili grobovi koji pokazuju
prijelaz od jamskog prema klasičnom etruščanskom grobu. Ima i drugih
funerarnih spomenika iz toga doba. Od^krajapsmoga stoljeća bogati su Etruš­
čani sahranjivali mrtvace u sobnim grobnicama (»tom be a camera«). Izdu-
ženije su »tombe a corridoio« .“ Klasični Etruščani, klasične grobnice. Tijela
mrtvaca su se sahranjivala (inhumacija redovna, incineracija rijetka). Zidovi
mnogih grobnica ukrašeni su slikama, freskama svoje vrsti sa slikama iz
društvenog života. Posuđe, oružje, nakit i drugi predmeti iz ovih grobnica
18 Tal. fossa »jama«; njem. Schachtgrab er.

271
III, 2

etruščanske i vanjske izrade govore o ljudima kojima su pripadali. Predmeti

stranog porijekla omogućili su datiranje (grčka keramika najviše). Na pod­
ručju grada Caere, danas Cerveteri, sačuvala se jedna od najznamenitijih
etruščanskih grobnica koja je pripadala raznim generacijama jednoga istaknu­
tog etruščanskog gensa od sedmoga do petoga stoljeća. Golemi tumulus okru->>
žen prizemno okruglom kamenom ogradom (prom jer 48 m ) krije pod sobom-
središnju grobnu komoru kojoj vode hodnici s periferije. U grobnoj dvorani;
kojoj strop pridržavaju četvrtasti piloni nalaze se zidne niše gdje su pokoj-i
nici sahranjivani. Sve je u tom posmrtnom stanu postavljeno i ukrašeno kao\
u kući živih. Tu su nađeni i predmeti iz svakodnevnoga praktičnog života.
Na mnogo mjesta sačuvali su se ostaci..e.tmšč^skih_gradskih zidina.
Podsjećaju na mikenske. Najstarije su iz V II i V I stoljeća. Markantnije su
zidine gradova Falerii, Vetulonia i Perusiae. 0 stilu etruščanskih hramova
pišejpotajiko^ Rimljani su od Etruščana mnogo naučili u arhitektu­
ri. S.Ypd, Ju k i kupola kpjL.se.jvide_ju_etruščanskim grobnicama odavna su
poznati Etruščanima. Klasična rimska bogataška" kuća s atrijem i drugim
komfornim dijelovima bit će da je nasljedstvo od etruščanske graditeljske
djelatnosti. Vrlo ilustrativan jnodel etruščanske kuće pružaju ume za pepeo
pokojnika sačuvane u nekim grobnicama.
Etruščansko s l i k a r s t v o cijenili su rimski intelektualci. Plinije spo­
minje prastare slike etmščanskih hramova u gradu Caere i u drugim mjesti­
ma.120 Zidne slike u grobnicama daju materijal za povijest etruščanskog slikar­
9
stva. Stariji su prim jeri iz sedmoga stoljeća (Caere). Na zidovima grobnica
grada Tarquinii može se pratiti razvoj etruščanskog slikarstva od šestoga do
drugoga stoljeća.
Najstarija je etruščanska likovna umjetnost u znaku geometrijskoga
stila (»rana Villanova«). U sedmom i početkom šestoga stoljeća karakteristi­
čan je »orijentalizirajući« stil, u šestom i početkom petog »grčki«, u pe­
tom tzv. »strogi«. Od petog stoljeća pr. n. e. kada Etruščani počinju pot­
padati pod rimsku vlast, ekonomsku dekadenciju prati i kulturna. Orijentalni !
i grčki utjecaji u etruščanskom slikarstvu vide se u motivima i u stilovima
izrade. Originalniji su etruščanski motivi: ratne scene, rvanje, lov, gozbe, \
ples, često s izrazom nehumanog i drastičnog. Crtež dobar, katkad nepropor-
cionalnost, boja dekorativna.
Etruščansko k i p a r s t v o poznato nam je iz rimskih literarnih po­
dataka i po mnogim arheološkim nalazima. Plinije piše o etruščanskim koro-
plastima i o njihovu radu na ukrašivanju prastarih rimskih hramova, npr.
o koroplastu Vulki iz Veja koji je ukrasio hram na Kapitoliju.21 Sačuvalo se
mnogo spomenika etruščanskog kiparstva razne starosti i vrijednosti. U većini
su od pečene zemlje. Ima ih i brončanih. Najstariji su iz osmoga stoljeća. Tu
pripadaju poklopci nekih urna od pečene zemlje u obliku ljudske glave
(osobitost iz kruga Chiusi) i neke terracotta statuette. Sačuvalo se mnogo tera­
kota fragmenata s reljefima koji su krasili fasade hramova. Im a ih iz raznih
razdoblja od V I do I stoljeća pr. n. e. U muzejskim zbirkama ima i keramičkih
Tđpova s timpanona etruščanskih hramova. Tu je znamenit jedan Apolon iz
Veja. Na poklopcima mnogih etruščanskih keramičkih sarkofaga plastički je

19 Vitr., De architectura, IV, 7.

20 Plin., N. h., X X X V , 17.
Plin., N. h., X X X V , 43. i 45.

272
 III, 2

izrađen lik pokojnika ili bračnog para u ležećem položaju (nalazišta: Caere,
Chiusi i dr.). Ti su likovi prikazani veoma realistički, pa i groteskno. Posebnu
skupinu čine. keramičke^nadgrobne stele-s -reljefima (V I stoljeće i mlađe).
Sačuvanih etruščanskih brončanih kipova ima mnogo. Najviše je pro­
sječnih i serijskih, ali ih ima i umjetničkih. »Kapitolinska vučica«, sada u
Rimu (Museo Capitolino) iz četvrtog stoljeća pr. n. e. drži se djelom etruš­
čanske umjetnosti. Etruščanskih brončanih kipova našlo se i izvan stare
Etrurije. Ima ih i s etruščanskim natpisom. Jedno je od važnijih nalazišta
Praeneste. Rimski su zavojevači u trećem stoljeću pr. n. e. donijeli u Rim
iz Volsinija gotovo dvije tisuće brončanih kipova.22 Podaci te vrsti navode
se u povijesti rimske umjetnosti.
0 etruščanskim dostignućima u umjetničkom obrtu i zanatstvu svjedoči
velika zaliha materijala u muzejima Firence, Rima, Bologne i drugih gradova.
Zlatni nakit, luksusni predmeti od bronce i keramika najzapaženije su kate­
gorije spomenika ove vrsti. Toga ima toliko da bi i za najkraći prikaz trebalo
mnogo mjesta. Početnik će to pogledati u ilustriranim publikacijama.

BIBLIOGRAFIJA

Müller-Deecke, Die Etrusker, I—II, Stuttgart 1876—77 (drugo izd., zastarjelo,

dugo uvažavano djelo); P. Ducati, Etruria antica, Torino (drugo izd.) 1927. i: Le
problème étrusque, Paris 1937; D. Randall Mac Iver, The Etruscans, Oxford 1927.—
Literatura je vrlo obilna. Napisana su posebna djela o pojedinim etrurskim gra­
dovima i njihovim spomenicima; posebna o etrurskoj umjetnosti — P. Ducati,
Storia delVarte etrusca (vol. 1—2), Firenze 1928 — i granama umjetnosti; o pismu
itd. Pregled s najnovijom literaturom: Massimo Pallottino, Etruscologia (šesto izda­
nje) Milano 1968 — Hoepli.

a Plin., N. h., X X X IV , 34.

28 GRCI i R IM U ANI
273
Zidine grada Norbe u Lacijumu

Etrurska grobnica u gradu Caere

 /

IV

AB URBE CONDITA

1. LÀCIJ I RIM

Lacij. Latium, zemlja Latina, nekih 2 000 km2 pri tirenskoj obali sred­
nje Italije, južno od rijeke Tibera (Tiberis) do apeninskih padina, znamenit
je mediteranski kraj. Tu su se mijenjali nosioci raznih kultura počevši od
paleolitika. Neolitik i eneolitik dobro su zastupani spomenicima u ovom
kraju. Epoha čiste bronce ostavila je u Laciju malo spomena o sebi. Sačuvani
spomenici mlađi od eneolitika, a stariji od željeznog 'doba nisu tu dovoljno
izraziti i iz kraja su drugog tisućljeća, iz doba kada su u Laciju živjeli stariji
Italici, kojima učeni Grci i Rimljani daju razna imena.
Na početku prvog tisućljeća pr. n. e. Latini su se učvrstili u ovom kraju.
To je bilo — za prehistoričare — u »prvoj epohi željeza«. Prema arheološkim
nalazima vidi se da su ti Latini znali za mnogo »vilanovskoga«, a da su pro­
izvodili i svoje »lacijsko«. Rano u prvom tisućljeću Latini su imali mnogo
naselja, većinom na Albanskim brdima i po drugim uzvisinama. Isušivali su
močvare, bavili se stočarstvom, borili se s inorodnim susjedima i među sobom.
Do osmoga stoljeća pr. n. e., prije osnutka Rima, glavno političko sre­
dište Latina bila je Alba JLonga, na jednoj visoravni Albanskih brda, vjero­
jatno gdje je danas Castel Gandolfo. Plinije poimenično nabraja.trideset i. jed­
nu latinsku narodnu zajednicu ( pop u lij, i plemenska naselja.1 S dopunskim po­
dacima drugih pisaca taj broj se penje na preko četrdeset. Mnoga su se naselja
razvila w oppida koja su u klasično doba imala osobitu ulogu. Od tih se u
povijesti češće spominju Lanuvium, Aricia (na obroncima Albanskih brda),
Gabii, Nomentum (između Albanskih i Sabinskih brda i Tibera), Laurentum,
Lavinium (prema Tirenskom moru), luka Ostia i drugi. Tusculum (danas
Frascati) u Albanskim brdima i Tibur (danas Tivoli) na jednom sabinskom
brežuljku kod rječice Anio poznata su ljetovališta rimske gospode iz »zlatno­
ga« doba.i

i Plin., N. h., III, 69—70.

Najstariji spomen imena Latin: Hesiod, Theog., 1013.

275
IV, 1

Arheološki spomenici s područja spomenutih i drugih latinskih gradova

odnosno naselja, govore o kulturnim prilikama. Negdje je sačuvano spome­
nika građevinarstva, kiparstva, raznovrsnog obrta, negdje spomenika samo
jedne djelatnosti, npr. samo keramike. Najpoznatije su grobnice i ume »a
capanna«. Im a ih prilično. Sačuvalo se i ostataka arhajskih hramova s frag­
mentima glinenih figura koje su ih nekoć krasile (približno V I st. pr. n. e.).
Među nalazištima istaknuto mjesto ima Praeneste, danas Palestrina (oko 40
km istočno od Rim a), u grobnicama koje je nađeno obilje predmeta domaće
i strane (grčke, orijentalne i etruščanske) izrade. Historijski je naročito vri­
jedna zlatna prenestinska fibula iz sedmoga stoljeća pr. n. e. s (ugraviranim)
najstarijim latinskim natpisom.2

Postanak Rima. »R om a condita_est secundojLnno,Oly_m septumae«,

piše Ciceron.3 Grčki i rimski pisci datiraju »osnivanje« Rima po olim pija­
dama.4 U kasnije antičko doba prihvaćena je i danas se konvencionalno uzima
»treća godina V I olim pijade« ili 753. pr. n. e., datum koji je zabilježio Varon,
»aera Varoniana«.* Dionizij Halikamašanin citira većinu pisaca koji su dali
spomenute datume. Varonov j e datum u skladu i s Livijevim,6 a približno
(752) i s onirn u KapTtolinskim fastima. To je pitanje magistralno obradio
Mommsen.7 '
Rim je nastao sinoikizmom nekoliko latinskih naselja koja su posto­
jala početkom prvoga tisućljeća pr. n. e. na brežuljcima kod rijeke Tibera,
približno 25 kilometara od Tirenskoga mora. Sedam je klasičnih rimskih bre­
žuljaka. To su: Palatinus, Quirinalis, Viminalis, Capitolinus, Aventinus, Caelius
; i Esquilinus. Posljednja se četiri spominju i kao montes. Klasični su Rim ljani
slavili praznik Sedmobrđa — Septimontium kao uspomenu na sedam najstari­
jih brđanskih naselja koja su se nekada nalazila, ne po jedno na svakom od
' spomenutih uzvisina, nego na Palatinu (dva naselja: Palatual i Germalus), na
Eskvilinu (tri naselja: Cispius, Oppius, Fagutal), na brežuljku Velia i na Ćeliju
(ili podno njega u dolini Subura), kako bilježi rimski filolog Festus po sta­
rijem izvoru.
Prema literarnoj predaji i arheološkim nalazima drži se da je brežuljak
Palatin jezgra najstarijeg Rima. Od prošloga stoljeća (1870), a intenzivnije
i stručnije od početka ovoga (1907) vršena su arheološka iskapanja na Pala­
tinu i na forumu pod njim; u novije doba i na Eskvilinu, Kvirinalu i drugdje
radi utvrđivanja najstarijeg Rima. Na Palatinu su otkriveni tragovi koliba
(ležišta vertikalno usađenih temeljnih greda) iz osmoga stoljeća i mlađih.
Podno Palatina, na forumu, otkrivena je najstarija rimska nekropola koja
ima grobova s incineracijama (ovih je najviše) i grobova s inhumacijom. Na
Palatinu -i u grobovima na forumu nađeno je keramike vilanovskoga tipa iz
osmoga stoljeća kojom se ostali nalazi datiraju. U grobovima s incineracijom
pepeo je pokojnika pohranjen u urnama. Neke su od tih uma »a capanna«,

2.MANIOS MED PH EPHAK ED NUM ASIO I (Manius me je napravio za Num erija).

j’ Cic., De rep., II, 18.
*)»Prvom godinom V I I olimpijade« = *751.. pr. n. -e. (Katon, Dionizije Halikamašanin, Solin),
•drugom godinom V II olimpijade« = 750. pr. n. e. (Polibij, Ciceron, Diodor, Kornelij Nepot i drugi),
•prvom godinom V III olimpijade« = 748. pr. n. e. (Fabius Pictor), »četvrtom godinom X II olimpijade«
— 728. pr. n. e. (Cincius Alimentus).
5 Plut., Rom., IX; Solin, I, 27.
6 Liv. I, 60.
7 Mommsen, Die römische Chronologie bis auf Cäsar.

276
 IV, 1

u obliku koliba kakve su valjda podizali stanovnici Palatina. Jaraski grobovi,

»tom be a fossa«, s inhumacijom otkopane na forumu odgovaraju grobnica­
ma na Eskvilinu.89
Arheološki nalazi svjedoče da rimska literarna tradicija o mjestu i vre-\i
menu najstarijega Rima ima stvarnu podlogu. U osmome stoljeću pr. n. e.
postojao je na Palatinu, ako ne grad kakvim su ga zamišljali klasični Rimljani,
bar neko markantno naselje. Primitivnih je naselja bilo u tom kraju još u
eneolitsko doba. To je arheološki utvrđeno.
L e g e n d a o R o m u l u i R e mu . Grčko-rimska legenda (kod Livija,
Dionizija Halikarnašanina, Plutarha — R om . i dr.) kaže da je trojanski junak
Eneja, sin Venere i Anhiza, nakon pada Troje došao sa sinom Julom u Lacij;
da je Enejina i Julova potomka, kralja Numitora, u Albi Longi zbacio brat
Amulij, sina mu pogubio, a kćerku Reju Silviiu učinio jves talkom:. da je Reja
Silvija s bogom Marsom rodila blizance Romula i Rema; da su djeca bačena
u Tiber i sretno se spasila pošto ih je podojila vučica, a našao i odgojio
pastir Faustul; da su braća sretno odrasla, doznala za svoje porijeklo, zbacila
Amülîjà, vratila na prijesto svoga djeda i osnovala grad Rim na Palatinu kod
Tibera; da je Romul ubio Rema i postao prvi rimski kralj.
Legenda o Romulu i Remu sastavljena je od prastarih motiva poznatih
s Istoka (legenda o Sargonu, o M ojsiji, o K iru). Osobitost su dva spašena
djeteta umjesto jednog. D vojci se, javljaju u mitologiji raznih, indoevropskih
naroda, a kod Grka kao Dioskuri. Grci su najviše pridonijeli stvaranju i popu­
lariziranju tih pnča~uTtalijiTTËegenda o dolasku Eneje u Italiju koju bilježe
Stezihor u V I stoljeću pr. n. e., Timej u IV i drugi, saopćava tradiciju o ra-|
mm vezama Latina s Grcima i s Istokom. Neki tu vide i etruščansku tradiciju, j
Misli se da su Romul, Rem i Rim etruščanska imena.8
Pjesnici su ovjekovječili legendu o postanku Rima. Julijevski se gens
okitio svojim legendarnim pradjedom Julom. Lijepim je pričama popraćena
činjenica da je pokraj Tibera na Palatinu nekad nastao Rim. Učeni su Rim­
ljani kasnijeg doba iz legende ipak nešto realno uočili i prosudili. »Nisu bez
razloga«, piše Livije, »bogovi i ljudi izabrali ovo mjesto za osnutak grada.
Tu su vrlo zdravi brežuljci, tu plovna rijeka za dovoz proizvoda iz medi­
teranskih krajeva. . . More je tu blizu kad ustreba, a mjesto opet nije moru
preblizu da bi bilo izloženo opasnostima od neprijateljskih la đ a . . . To je
u srednjoitalskom kraju; mjesto jedinstveno pronađeno za osnutak grada«.10*
Rim zaista leži na osobitu prirodnom položaju koji je gradu morao rano i brzo
osigurati razvitak. Rijeka Tiber imala je u tom najvažniju ulogu. Rim leži
na mjestu do kojega je Tiber plovan; na mjestu gdje je stoljećima bio prvi
i glavni most od neprocjenjive ekonomske važnosti za okolno stanovništvo,
na rijeci s kojom su graničili Latini i Etruščani. Most na Tiberu (pogodan je
za most otočić, insula Tiberina) znamenit je u povijesti grada.

8 Notizie đegli scavi, LX V, Roma 1907; E. Gjerstad, Early Rome, T. I— II, Roma 1953. L
1956.
9 Posebnu verziju legende o Eneji, Romulovu pradjedu, dali su pjesnici Nevije i Enije (citira,
ih Servije u komentaru Vergilijeve Eneiae, I, 273).
Jedna etruščanska grupa terakota figura prikazuie Eneju i Anhiza: Picard. Revue archéolo­
gique, X X I, 1944, 154. - ---------------
« Liv. V,'54;~ćf. Cic., De rep., II, 6.

277
 IV , 2

2. SEDAM KRALJEVA
*

Prema predaji Rimom je »od osnutka« do 510. pr. n. e. vladalo sedam

/•kraljeva: Romulus, Numa Pompilius, Tullus Hostilius, Ancus Marcius, Tarqui­
nius Priscus, Servius Tullius i Tarquinius Superbus. Lijepe su Livijeve priče
. o njima. U tim pričama u form i legende sačuvana je predaja o mnogim stvar­
nim zbivanjima. Povijesna je činjenica da se u Rimu, kao i drugdje, iz rodov-
" skog društva razvila prva država i to monarhijska. Bit će da je Rimom vla­
dalo i više od sedam (kultni b ro j) kraljeva.
R j} m u 1u s je eponim R ima. Pričom o Romulu klasični su Rimljani obja­
snili sebi ime svoga grada. Romulu su pripisali osnivanje senata i kurija,
podjelu građana na patricije i plebejce, podjelu zemlje, osnivanje vojske,
ustanovljenje osnovnih društvenopolitičkih ustanova klasičnoga Rima. U »Ro-
mulovo doba« pada i pripojenje jedne grupe Sabinjana gradu Rimu. Predaja
je o tom sačuvana u legendi o »otm ici Sabinjanki«. Prema toj legendi sabinski
je kralj Tit Tacije zavojštio na Rimljane otmičare, a sve je svršilo pomire­
njem i doseljenjem Sabinjana u Rim.11 Rim je, čini se, bio latino-sabinski.
Arheolozi drže da su prastare grobnice s incineracijom u Rimu latinske, a
s inhumacijom sabinske.
N u m a P o m p i l i u s , Romulov nasljednik, bio je Sabinjanin. Kao
vladar prvenstveno se bavio kultnim (Numa-numen) i administrativnim
mirnodopskim poslovima. Legende o njemu propagirao je plebejski pom-
pilijski gens (gens Pompilia). Iz legendi (mnogo kod Plutarha, biografija
Nume) povjesničari izdvajaju kao značajnu predaju o izbornosti rimskih
kraljeva, zanimljivost da prvi kraljevi nisu svrstani u dinastiju.
T u l l u s H o s t i l i u s , nasljednik Numin, heroj eponim gensa H o­
stilii, bio je ratnik. Po predaji su Rimljani u njegovo doba zauzeli i razorili
Albu Longu.12 Tu je povezana priča o Horacijima i Kurijacijim a.13 Bit će da
su Rim ljani u sedmom stoljeću ratovali za zemlju u području Albanskih brda,
gdje je kasnije historijski gens Horacija imao svoje posjede. Rimljani u sed­
mom stoljeću nisu bili nikakva sila. Mogli su nastupati u koaliciji s drugim
- Latinima.
A n c u s M a r t i u s , poštovan od plebejskog gensa Martii, bio je Sabi­
njanin (po Varonu) i osnivač luke Ostije.14 Pod tim »osnivanjem« zamišlja-
x mo rimsku aktivnost na moru onoga vremena (sedmo stoljeće).
T a r q u i n i u s P r i s c u s . Latinsko-sabinsko kraljevstvo, primitivna
rimska državna zajednica polulegendarnog doba završava s Ankom Marcijem.
Nakon nje dolazi doba etruščanskih kraljeva u Rimu, manje legendarno, bliže
» " povijesti. U drugoj polovini sedmoga stoljeća vladao je Rimljanima kralj
„ Tarquinius, po predaji Etruščanin. Za razliku od svog mlađeg imenjaka rim­
skoga kralja, naziva se »drevnim« — Tarquinius Priscus. Analisti su zabilje­
žili da je bio suvremenik korintskog tiranina Kipsela,15 koji je vladao od 65.7,
đo 627. pr. n. e. O historicitćtu_etruščanskog gensa Tarkvinija svjedoči zidni
~ natpis iz IV stoljeća pr. n. e. u jednoj etruščanskoj ^grc^ući grada Vulci:
» Liv. I, 8—13; Plut., Rom., 20.
« Liv. I, 23.
13 Liv., 1. c.
14 Liv. I, 33.
»s Liv. I, 35; Plin., N . h., X X X V , 152.

278
 IV, 2

»CNEVE TARCHUNIES RUMACH« (Gnaeus Tarquinius Romanus). Sedmo

i šesto stoljeće pr. n. e. bilo je doba velike etruščanske ekspanzije. Privrednici
i ratnici južnih etruščanskih gradova, čija je dominacija u dijelu Lacija i Kam-
panije V I I i V I stoljeća arheološki a djelomično i literarno potvrđena, morali
su imati u svojim rukama Rim, ključnu poziciju za nadiranje preko Tibera
na jug. Stoga se drži da je rimski kralj Tarkvinije Prisko, Etruščanin iz sed­
mog stoljeća, povijesna ličnost. Im a potvrda10 da je taj kralj i njegov istoimeni
drugi nasljednik uspješno ratovao i s nekim etruščanskim gradovima.
S e r v i u s T u l l i u s , nasljednik Tarkvinija Priska bio je rimskim
eruditima klasičnog doba historijski zanimljiv kao nekadašnji kralj Etrušča­
nin koji je dobio rimsko ime (odatle razne priče o njem u).17 On je vladao Ri­
mom sredinom šestoga stoljeća. Sa svojim prethodnikom Tarkvinijem Pri-
skom i nasljednikom Tarkvinijem Oholim ( Superbus, v. dalje) predstavlja u
Rimu etruščansku dinastiju koja prilično uvjerljivo pripada povijesti. Rim­
ljani su u kasnije doba pripisali tomu kralju vojno-političku odnosno druš­
tvenu reformu koja u načelu odgovara Solonovoj u Ateni. Tom su reformom
— ozakonjenjem postojećeg stanja — rimski građani svrstani u razrede prema ■
imovinskom stanju; u razrede prema kojima su se stvarale i vojne jedinice.
Servi je Tuli je po predaji se proslavio — piše Li vi je — uvođenjem dife­
rencijacije i razreda. »On je naime uveo cenzus, najspasonosniju stvar za
državu kojoj je bilo predodređeno da se onako raširi; uveo je cenzus kojim su
regulirane obveze u ratu i m iru . . . Od onih koji su imali cenzus od sto tisuća
asa naviše sastavio je osamdeset centurija, četrdeset juniora (iuniores) četr­
deset seniora (seniores). Svi su ti ušli u prvi razred po cenzusu. . . U jlrugom
su razredu bili oni kojih je cenzus bio od sto tisuća do sedamdeset i pet tisuća
asa koji su dali dvadeset centurija . . . Cenzusjtrećeg.razreda bio je utvrđen na
pedeset tisuća asa s jednakim brojem centurija i jednakim uvjetima kao kod
drugog ra zre d a ... Cenzus četvrtog razreda iznosio je dvadeset i pet tisuća
asa, a broj centurija bio je kao u prethodnog. . . Peti,^.brojniji razred obuhva­
ćao je trideset centurija. Cenzus ovog posljednjeg razreda iznosio je jedana­
est tisuća asa. Preostalo mnoštvo građana kojih cenzus nije bio ni toliki
bilo je udruženo u jednu jedinu centuriju izvan vojne službe«.18 Livijeve
podatke dopunjuje Dionizije Halikarnašanin mjestimično s drugim broj­
kama.19
Predaja je pripisala Serviju Tuliju reformu za ostvarenje koje bilo je
ekonomskih uvjeta nakon Servijeva doba. U šestome stoljeću Rimljani nisu
raspolagali s toliko zemlje kolika bi se morala pretpostavljati iz navedenih
brojki. N i novčana privreda nije. onda bila razvijena,.iako Timej^piše_ d a je
kralj Servi je prvi uveo novac »aes signatum« umjesto ranijeg »a e sru d e« .20
Drži se da je_koyanj£jrimskih..asa.-po Ali,
^ Rtmljani šu do Servijeva doba toliko bili unaprijedili svoj ekonomski i društ­
veni život da su, kao i Solonovi Atenjani (približno iz istog doba) osjetili
zastarjelost rodovskih tradicija (podjelu po porijeklu). Ekonomsku a s
njom i društvenu diferencijaciju donio je život bez zakonodavca. Ustavom,

1(* Dion. Hai. III, 57. i kod drugih.

n-»Servius Tullius . . . . mutatoque nomine — nam Tusce Mastarna ei nomen erat — ita appel­
latus est« (C. I. L., X III, 1668, natpis iz carskog doba).
18 Liv. I, 42. sq.
19 Dion. Hal. ÏV, 16. sq.; cf. Cic., De republica, II, 22.
20 Plin., N . h., X X X III, 43.
21 Mommsen, R. G., I, cap. V I.

279
IV, 2

navodno kralja Servi ja Tuli ja, u Rimu je formalno ozakonjeno ono što je
praktički već postojalo. Državnu granicu čuvale su i proširivale dobro oprem«
ljene centurije imućnih građana. Im ućniji su imali veća prava i veće obveze.
Cenzus (grčki tim e) bio je osnova novoga društvenog — timokratskog, pluto-
k ^ r^ to g ^ o re tk a 'k o ji se u Rimu pripisuje Serviju Tuliju. Taj poredak prema
ranijem aristokratskom — rodovskom značio je radikalnu socijalnu prekretni­
cu, koju Engels smatra revolucionarnom. Ta se reforma zbog navedenih razlo­
ga drži mlađom od epohe Servija Tulija (iz doba republike), ali se o njoj go­
vori na ovom mjestu u skladu s literarnom tradicijom.
Serviju Tuliju pripisuje se golema aktivnost: podizanje gradskih zidina,
uređenje gradske kanalizacije i drugo. Zidine sačuvane u Rimu kao »Servi-
jeve« (poneki tractus) iz mlađeg su doba. Tako i »Cloaca maxima«, navodno
Servijev solidno presvođeni kanal koji još postoji u Rimu. Može se vjerovati
da je Rim u doba Servija Tulija imao neke zidine i dobro uređenu kanali­
zaciju.
T a r q u i n i u s S u p e r b u s posljednji je rimski kralj. Protiv njega
kao mrskog Etruščanina Rimljani su se digli na ustanak, zbacili ga s vlasti
i istjerali iz Rima. Livije, Dionizije Halikamašanin i drugi pišu o tome kao o
nacionalnom ustanku za oslobođenje od tuđinske vlasti, kao o rušenju kra­
ljevstva i izvojevanju slobode. Tradicionalni je datum te revolucije 509.22

O s v r t . Povijest rimskoga kraljevstva koju su nam prema analistima

i drugim izvorima predali Livije, Dionizije Halikamašanin, djelomično Plu-
tarh,23 Ciceron24 i drugi, puna je priča iz kojih je umijeće izdvojiti povijesnu
jezgru. U osamnaestom stoljeću Beaufort je skeptički gledao na ono što su
zabilježili Livije i drugi o rimskim kraljevima. Mnogo su toga, piše Beaufort,
Rimljani kasnije izmislili da bi proslavili neke ugledne rodove. Niebuhr daje
stručniju kritiku izvora, ali nastoji da iz literarne građe dođe do stvarnih po­
dataka. Mommsen negira vjerodostojnost cjelokupne predaje o rimskim kra­
ljevima, ali iz odgovarajućih tekstova vadi ponešto o društvenim kultumohisto-
rijskim prilikama najranijeg doba rimske države. Ettore Pais najdalje je po­
šao tvrdeći hiperkritički da nema pouzdanih potvrda da su ikada postojali
ljetopisi — anali i drugi izvori koje spominju klasični rimski povjesničari, nego
da je povijest najstarijega Rima doba kraljevstva i rane republike napisana
proizvoljno posljednjih stoljeća pr. n. e. Gaetano De Sanctis ( Storia di Roma,
I, c. I ) nastoji pobiti Paisov biperkriticizam ukazujući da neki stari pisani
dokumenti — anali, fasti — nisu propali prigodom provale Gala (oko 387)
kako je to tvrdio Pais. De Sanctis misl-i da je do Livijeva doba, do prvog sto­
ljeća pr. n. e., bilo sačuvano bar nešto od starih pisanih dokumenata.25
Livije u predgovoru šestoj knjizi kaže da je u prethodnim knjigama,
u kojima je dao povijest od osnutka grada do provale Gala, prikazao doga­
đaje koji su historijski tamni jer se u ono doba malo pisalo, a od toga se malo

22 Liv. 1, 54. i II, 15; Dion. Hal. IV, 64. i V, 36.

23 Plut., Romulus: Plut., Numa. >
24 Cic., De republica, II.
25 0 djelima Beauforta, Niebuhra, Mommsena, Paisa i De Sanctisa vidi u prvom poglavlju..
O problemu vjerodostojnosti najstarijih izvora i o stavu spomenutih i drugih povjesničara vrlo in­
formativno piše Piganiol, Histoire de Rome, Paris 1954, pag. 56.

280
 IV, 2

sačuvalo.26 Livije se_.služio.rimskim analistima koji su prije njega pisali prema

najstarijim sačuvanim izvorima. Tu je bilo legendi i priča svake vrsti napre­
tek, ali i obilje onomastičkog i kulturnohistorijskogjnatejjjala. Povijesna je/
činjenica da se Rim, od^skrömnög^nä^Jannä^TaTatinu, kojega ostatke arhe-/
olozi datiraju osmim stoljećem, razvio u dva i po stoljeća (doba kraljevstva))
u napredan grad etruščanskog tipa proširivši se po brežuljcima i oko njih.i
Močvarna dolina između Palatina, Kapitolija, Ćelija i Eskvilina sanirana je
iskapanjem odvodnih kanala, kloaka i Rim je dobio svoj forum, tržnicu od
koje je trebalo da se tijekom stoljeća razvije raskošna agora. Kapitolijski je
brežuljak s hramom etruščanske latinizirane božanske trijade postao vjersko
i političko središte grada. Kraljevski Rim bio je latinski grad etruščanski
civiliziran.

26 »Quae ab condita urbe Roma ad captam urbem eandem (Gali su zauzeli Rim početkom četvr­
toga stoljeća pr. n. e.) quinque libris exposui, res cum vetustate nimia obscuras . . . tum quod parvae et
rarae per eadem tempora litterae fuere, ima custodia fidelis memoriae rerum gestarum, et quod, eti­
am si quae in commentariis pontificum aliisque publicis privatisque erant monumentis, incensa urbe
pleraque interiere« (Liv. V I, 1).

281
tv

PRIVREDA I DRUŠTVO KRALJEVSKOGA RIMA.

NEŠTO I O RELIGIJI

1. PRIVREDA
Italija je od pamtivijeka agrarna zemlja. Oranje je život starih Latina,
mukotrpan, a častan i lijep:
* »Beatus ille qui procul negotiis,
ut prisca gens mortalium,
paterna rura bobus exercet suis«
(Horatius, Epod., II, 1—3)

Borba za zemlju bila je glavni motiv u unutrašnjoj i međuplemenskoj

politici Latina i drugih. Stočarstvo kao osnova privrede pripada još starijoj
prošlosti. Uzgajanje stoke bilo je dakako dopunski oblik u ratarstvu kod
Rimljana u epohi kraljeva. U Romulovo doba imanje se sastojalo, piše Cice­
ron, »in pecore et locorum possessionibus«. Dodjeljivanje zemlje bezemlja-
šima bilo je od pamtivijeka središnje političko pitanje. Romul je, pričalo),
se, podijelio zemlju građanima, svakome po jedan heredium od po dva'J
jugera (pol hektara). Numa je,_ kažu, postavio kamene međaše (te rm in i) |
da se zna što je čije.1 ” /
Posjedi su bili veoma mali kao i državni teritorij. U doba kraljeva
Rim nije značio u Ita liji ništa osobito. Srednja je Italija bila u znaku
etruščanske ekspanzije. Na jugu su cvjetali grčki gradovi. Rimljani su morali
osvajati stopu po stopu ove zemlje i mnogo toga naučiti od drugih, prven­
stveno od kulturnijih Mediteranaca.
Dok su drugi iskorištavali prirodno bogatstvo Italije, dok se u južnom
dijelu poluotoka i na Siciliji proizvodilo žito i za izvoz, Latini, među njima
i Rimljani, polako su razvijali svoju agrarnu ekonomiku. Topli Mediteran
spašavao je nekog siromaha. Smokva (ficu s ) ulazi u najstariju legendu o
Rimu. Sadila se vinova loza. Maslina govori o ranim vezama s mediteran­
skim svijetom (oleum , je riječ grčkog porijekla^. Može se govoriti o onda­
šnjem rimskom povrtlarstvu, stoci, općinskim pašnjacima, seljačkom gospo-

1 Plut., Numa, 15.

282
 v,l

darstvu. U klasičnom Katonovu djelu 1De agri cultura, gdje su izložene

prilike piščeva doba (234— 149)^ima i slika koje su očito iz ovog nastarijeg.
U pričama o Numi spominju se drvodjelci, lončari, obućari, ličioci,
zlatari ili njihovi proizvodi. Mnogo se toga izrađivalo u okviru seljačkog
gospodarstva. Dragocjeni bakar imao je kultno značenje. Prvi brončani štit
pao je s neba, veli priča. Vulcanus, bog vatre i kovača, štovao se od davnine.
Trgovina — trampa vrlo je stara i među Italicima. Spominju se granična paza-
rišta i vašari priređivani o blagdanima. Robni ekvivalent bila je ovca, a
zatim utvrđena količina bakra.2
Fenički i grčki pomorci najzaslužniji su za širenje civilizacije s istočnog
Mediterana na Zapad. U srednjoj su se Italiji tim najviše koristili Etruščani.
Za njima ili preko njih razni Italici, pa i Latini. Kampanski i drugi Italici
na jugu učili su od Grka naj neposredni je. Grčki nazivi kod Rimljana za luk'
susne predmete ( purpur, elephas i dr.) i mnoge osnovne stvari {linum, oleum
i dr.), kao i razni pojm ovi koji su u vezi s udobnijim životom govore o
porijeklu i o utjecajima s Istoka. Italici i drugi u Ita liji davali su stranim

Mlinovi u Pompejima"

r 2 jPecus je ovca, pecunia novac. Aes je bakar, aes alienum dug.

283
V,2

trgovcima u zamjenu stoku i stočarske proizvode, drvo i drugo što su imali.

Predmeti iz prenestinskih grobnica, im port s Istoka, najbolje govore o
ranim vezama Latina s ljudima na Mediteranu. Rim, smješten na onako
pogodnu mjestu, nedaleko od mora, na plovnoj rijeci, imao je sve uvjete
da se brzo razvije. Most na rijeci i njegovi graditelji — pontifices — učinili
su svoje.

2. DRUŠTVENE USTANOVE
Rimska je država, kao i mnoge druge, nastala od rodovskih zajednica.
Gens (rod ), ostatak iz pretklasnog doba, imao je u rimskom klasnom društvu
svih"povijesnih epoha veoma veliko značenje. Poimenično su poznati mnogi
rimski rodovi (gens Iulia, gens Cornelia, Porcia, Sem pronia). Ima ih mnoštvo.
Mnoge su ovjekovječili njihovi slavni predstavnici. U tročlanom obliku imena
klasičnog Rimljanina — npr. Tiberius Sempronius Gracchus — srednje je
ime rodovsko, nomen g en tile , pred kojim je praenomen, treće je nadimak,
cognome?i. U starije doba"Rimljanin je imao ime od dva člana, npr. Appius
Claudius. Poznate su osobitosti rimskoga gensa. To je izvorno patrijarhalni
egzogamni gens (žena mora biti iz drugog gensa). Članovi, gentiles, potomci;
istoga pradjèda' osnivača ’gensa,’"vezani dakle krvnim srodstvom, nosili su za- i
jedničko gentilno ime, živjeli (nekad) na zajedničkom zemljoposjedu, sahranji-1|
vali se na zajedničkom groblju. Svojedobno to je bila društveno-vojna forma- j
čija homerskog tipa. To se lijepo vidi u Livijevu slikovitom prikazu o Fabi-
jevcima (Fabii) koji su 479. pošli u rat na Veje.34
Gens je sastavljen od obitelji (fa m ilia ) kojima je na čelu svemoćni
pater familias, članovi obitelji međusobno su agnati. Članovi rođačke obi­
telji rođacima su cognati. Na čelu je gensa starješina. Birali su ga članovi
roda. Rodovski je starješina pater, starješine rodova patres, očevi. Oni u
rodovskom poretku čine moćno društveno tijelo iz kojega će se razviti vijeće
očeva, klasični senat.
Nekoliko rodova, po tradiciji deset, činilo je kuriju (curia), koja odgo­
vara grčkoj fratriji. Nekoliko kurija, po tradiciji deset, činilo je pleme
( tribus) koje odgovara grčkoj fili. Tri su stara rimska tribusa: Ramnes,. Tities
i Luceres.L. Sve se pripisalo idealnom Romulovu ustavu. Brojevi su lijepo
usklađeni: tri tribusa, -trideset..kurija,_.tri stotine rodova (gentesj. Karakte­
ristična podjela na tri kao kod Grka (tri dorske file, tri atenske teritorijalne
oblasti — tritije). Od mnogobrojnih rimskih tribusa klasičnog doba najsta­
rija su spomenuta tri. Od tih. je. po starini na prvom mjestu Ramnes (možda
starije ime za Rim ljane), pa T itii (vjerojatno sabinsko pleme). Luceres je
možda ime etruščanskog tribusa.
Rodovi, kurije i tribusi nastali su prirodno, ne administrativno. Razvit­
kom društva i države kurije i tribusi postepeno su dobivali administrativno
značenje. Gens je bio najosnovniji. Ljetopisci su to prikazali na svoj način.
Patriciji i plebejci dvije su osebujne grupe rimskih građana koje su
bile još u doba kraljeva. Patricii su, vidi se po imenu, potekli od drevnih
? L iv . I I 48.
4 Livije i drugi po anal istima.

284
 V, 2

rimskih otaca — patres, rodovskih starješina. Plebs je puk ( pleo, impleo

ispunjam). 0 postanku diferencijacije patricii — plebei ima mnogo teorija.
Po Niebuhru, čiju teoriju prihvaća i Engels, plebejci su Latini iz_ oko:
lice Rima koji su pokoreni od rimskih kraljeva. Kao takvi nisu pripadali
najstarijim rimskim gensovima, kurijama i tribusima, najstarijem rimskom
narodu.
Možda su plebejci rimski starosjedioci koje su zavojevači — patriciji
(kasnije ime) stavili u podređen položaj (Ih n e). Zavojevači bi bili Sabini
(Z oeller) ili Etruščani (Cuno). Plebejski starosjedioci bili bi Latini, a zavo­
jevači drugi (Binder). Možda su plebejci u Rimu kao doseljenici bili. klijenti
patricija pa su se politički izdvojili (Mommsen). Možda su ekonomski razlozi
podvojili patricije od plebejaca (Ed. Meyer i drugi). Možda su (misli Ober-
ziner) plebejci kao kulturno zaostali starosjedioci bili potlačeni od zavojevača
— naprednih italskih ratara, kasnijih patricija.
Zanimljiva je i interpretacija koju daje Fustel de Coulange u okviru
povijesti religije.5
Kad govorimo o epohi kraljeva, dovoljno je samo evidentirati patricije
i plebej ce kao dvije grupe građana koje su postojale i u to doba. Političke
borbe i dostignuća plebejaca, kao i cjelokupna problematika koja je s tim
u vezi pripadaju u povijest rimske republike.

Državna konstitucija. U protohistorijskom, kraljevskom Rimu, kao i u

homerskom društvu, tri su glavna organa upravljanja: narodna skupština,
vijeće rodovskih starješina i kralj.
C o m i t i u m (plur. com itia) latinski je naziv za sabor i za zborno
mjesto (cum ire). Rimski se narod od pamtivijeka sastajao u^skupštini
svrstan pp ^kurijama kao Ahejci u fratrijama. Te su skupštine nazvane kuri-
jatskim, cQXiùtia curiata. Od primitivnih narodnih skupština homerskoga
tipa razvile su se u doba kraljeva politički organizirane kurijatske komici je
u kojima su punoljetni, punopravni građani — narod rimski — odlučivali
o ratu i miru, o važnim državnim poslovima, o kultnim, obiteljskim i dru­
gim pitanjima, o lokalnim potrebama, o svemu što je imalo opće značenje.
U kurijatskim su se skupštinama birali i kraljevi.6 Struktura se komicija
mijenjala. Poznate su nam pojedinosti iz mlađega doba. Odlučivalo se gla­
sanjem (suffragium).
S e n a .L u s^jvijeće staraca (gr. gerusia) ili očeva (patres), znamenita
je rimska politička ustanova svih vremena! Romula su — '' u pričama —
okruživali patres, očito odličnije rodovske starješine. Nakon ^kraljeve smrti
do izbora novoga kralja jedan je senator interrex. Sve važnije ’odIüké“ kômF“
čija, da bi postale izvršne; morale su dobiti ovjeru očeva (senatora), patrum
auctoritas. Moćni su patres napokon srušili kraljevstvo i dobili glavnu riječ
u državi.
R e x ( regere, upravljati), kralj, iskonski je plemenski starješina, voj­
skovođa, vršilac kulta. Razvitkom društva i države razvija se kraljevstvo.
Tarkviniji su u Rimu pravi monarsi. Takvi su u mašti klasičnih Rimljana
5 Ciceron (De re publica, II, 12), Dionizije Halikarnašanin (I I , 8), U vije (I , 8) i drugi kla­
sični pisci pišu o patricijima i plebejcima kao o građanskim kategorijama iz Romulova doba.
Literatura o patricijima i plebejcima kod Maškina, Historija starog Rima, Gl. V, 3.
6 Liv. II, 13. o izboru Nume; II, 17. o izboru Tula Hostilija.

285
V,3

i stariji kraljevi. Romul je klasični monarh, tvorac prvoga državnog ustava

i svih osnovnih državnih ustanova. Svakome se kralju nešto pripisalo. U
legendama se nazire ponešto realnog. Kraljevstvo ni u priči nije nasljedno,
nema kraljevske rimske dinastije. Narod je u komicijama birao"'kraljeve.
Očito tradicija o prastarim plemenskim vođama i o njihovu izboru. Etruščan-
ski kraljevi koji nose zlatnu krunu, purpurnu togu i žezlo, koji sjede na
kurulskoj stolici (sella curulis), pred kojim a ide dvanaest liktora sa sjekirom
u svežnjevima (fasces), oličenje su stranog despotizma, Rimljanima namet­
nutog i mrskog. Suprotnost tome je libertas koja je izvojevana zbacivanjem
kraljeva.7

3. NEŠTO O RIMSKOJ RELIGIJI

Klasična rimska religija temelji se na ostacima iz primitivnije starine.
Iz duboke su prošlosti elementi animizma, totemizma, magije^i drugi. Stari
su Rimljani, kao i ostali Latini, Italici, Tnđoevropljani, očitovali preko reli­
gije i kulta svoj seljački lik.
Rimljani, kao i drugi narodi i plemena, najprije su obožavali apstraktna
nadnaravna bića — numina, idealizirane sile koje djeluju na prirodu. Učeni
VaronTi dj^lu ^^^w z7a/es_rexw ^0^^d^^2^r_et đivinarum spominje prema
sta’r irrrvjerskim zbornicima »upute« (in đ ig itamenta) o štovanju mnogobroj­
nih bezličnih božanskih bića — numina — koja po vjerovanju prate .svaki
ljudski čin. Ta numina' djeluju/'jedna 'pri 'p o ljskim radovima (oranje, sijanje,
žetva), druga kod uzgoja djece, treća pri drugim raznovrsnim poslovima i
zbivanjima. Tu su obogotvoreni p ojm ovi^sreća«, »nesreća«, »ljubav«, »vrlina«,
»mladost«, »pobjeda« ltd! S vremenom je nastao kult nekih važnijih
božanstava. Ö njima najjasnije govori rimski kalendar prastarog doba, saču­
van u kasnoj redakciji (natpis iz Augustova doba, CIL, I ). Tu su većim slo­
vima označeni stariji blagdani, osnovani navodno od Nume. Najviše je blag­
dana bilo u čast Jupitera (pod raznim imenima) i M arta-Kvirina.(Q uirinalia).
Bilo je također mnogo blagdana u čast drugih bogova. Saturncd ia,_Ce re alia,
Vestalia, y olcanalia, L upercalia praznici su nazvani po imenima božanstava.
Prevladavaju praznici, prema tome i kultovi koji imaju vezu s obrađivanjem
zemlje. SaturnusJ^koji sije«) božanstvo je prastarih italskih težaka. Satur­
nalia, njegov prazhi£7~ckin jednakosti i slobode, bio je u klasičnom Rimu
vrlo popularan. Ceres — žito, V es ta ^ f ognjište, Vulcanus.— vatra,.metalurgija,
italska su imena za poznata indoevropska božanstva. Fxmnus s nadimkom Lu­
percus ime je božanskog zaštitnika (faveo) _stada koji odbija vukove, lanus
~(ianua, :vrata), pojam početka, ulaska u radove, osebujno je staroitalsko bo­
žanstvo. Njegova glava sa dva lica prvi je poznati antropomorfni božanski lik
u Rimljana!
Kult kućnog ognjišta, kult pređa i srodni indoevropski kultovi najpo­
znatiji su u rimskoj formi; U rimskoj se obitelji u sva vremena osobito
poštovala Vesta — kućno ognjište koje se u svečanim prigodama — dovo­
đenje nevjeste, ceremonija sa novorođenčetom i drugo —- ritualno palilo.
U svetu vatru sipalo se. žito i lijevalo vino. Prinosile su se i žrtve, sve u

7 » Urbem Romam a principio reges habuere. Libertatem et consulatum Brutus instituit«, Tac.,
Ann., I, 1.

286
 V, 3

znäku starih indoevropskih vjerovanja. U rimskoj se kući štovao _genius_

porodice, praotac^ ( qui genuit]_, pojam vitalnosti i bitka domaćinstva. Ü
~ kući su se štovala razna_nwmm<?>_naj.više penati ( Penates; penus — spremnica)
kojih su se kipovi nalazili u atriju. Prinosila im se žrtva vatrom (»fla m m is
adolere Penates«). Kućnoj religiji pripadali su i JLares, izvorno božanstvo
livada, pa kućna božanstva, duhovi pokojnika (L a r fam iliaris). Pokojnici
uopće zovu se Manes. Oni su deificirani__(dii Manes). Obitelj ih je častila
\_prinošenjem žrtava i drugim činima. Nezadovoljni, zli, pokojnici j esu Lemures.__
Država kao velika porodica imala je svoju Vestu, svoje sveto ognjište
koje su čuvale Vestine svećenice, virgines Vestales. Znamenit je Vestin hram
s vječnom vatrom. Mnogo je toga zabilježeno o vestalkama.
Iz davne su indoevropske zajednice Italici, Latini i Rimljani naslijedili
kult nebeskog boga čije je sanskrtsko ime Dyaus Pitajç, a latinsko: Jov— Jov
Pater— Juppiter. Ü~rimskoj je religiji sačuvano mnogo toga iz indoevropske
zajednice.
Jak je bio kulturni i religijski utjecaj Etruščana na Rimljane. Etru-
ščansko božansko trojstvo Tinija— Uni—Menrva dominira u rimskoj religiji
od vremena Tarkvinija. To su za Rimljane Iuppiter, lu n o i M inerva* Njihov
je hram počeo na Kapitoliju graditi Tarkvinije Prisko. Inaugurirali su ga osni­
vači republike. Grci su direktno i preko Etruščana i u ovom pogledu počeli
utjecati na Rimljane u doba kraljeva. Posljednjih stoljeća pr. n. e. Rimljani
su mnogo helenizirali svoju religiju. Od Grka su^primili. kult Apolona, Afrodite,
Herakla i drugo. Apolonu nisu mijenjali ni ime. Afroditu su nazvali. Venerom
(Venus), Herakla Herkulom (Hercules). Mnogim svojim božanstvima dali su I
grčki kultni lik. Tako su se identificirali: Kronos— Saturnus, Zeus—Iu p p iter, jj
Hera— luno, Hestia— Vesta (isto ime), Athena—M inerva, Demeter— Ceres (Per- |
sephone—Proserpina, etrurski Phersephate, isto im e), Artemis—Diana, Ares— |
Mars, Dionysos—Liber, Hephaistos— Vulcanus, Hermes— Mercurius, Pose­
idon— Neptunus. Rimski su intelektualci klasične epohe dali grčku književnu
i likovnoumj etničku formu mnogo čemu što je u njihovoj religiji rudimentarno
postojalo od davnine. Grčko-rimskim vjerskim sinkretizmom stvoreno je dva­
naest glavnih božanstava klasičnoga Rima:
Juno, Vesta, Minerva, Ceres, Diana, Venus, Mars, *
Mercurius, Jovis, Neptunus, Vulcanus, Apollo
(Enijevi stihovi)

Varon je zabilježio da je prvi hram u Rimu (hram Jupitera Kapitolin-

skog, odnosno trijade) podignut u doba Tarkvinija Priska, ,sto sedamdesete
• godine od osnutka grada, a da do tada Rimljani nisu imali ni hramova ni
\božjih kipova. Spomenut je Plinijev podatak o etruščanskom koroplastu k o ji
•je ukrasio kapitolinski hram.
Rimska religija, kao i grčka,„ nije .bila .dpgmatična...niJeploški mračna.
Dobrim :se~dijelom svodila na praktične kultne radnje, propisne, upadno
formalističke. Iz obilja podataka o tome dovoljno je ovdje navesti ponešto
što je potrebno znati pri proučavanju starije povijesti.
Kultna, sveta mjesta ..(loca-sacra) bila su nekada sveti gajevi (lu ci) i
druga osobito posvećena. Fanum (suprotno je od toga profanum ), sacellum~
aedes (demin. aedicula), delubrum, templum imena su svetog, mjesta, kapele*
hrama, o čemu bi se moglo mnogo zanimljiva reći. Kultne -radnje bile su.
8 Vjerojatno je starija rimska božanska trijada: Jupiter—Mars—Kvirin.

287
V, 3

kao i kod drugih religija, svakovrsne. Xu^stt-na-pFvom- mjestu, žrtvovanja,

sacrificia?- Žrtvovanja ljudi pripadaju starini, iako nisu napuštena ni u kla­
sično doba, kada su se osuđenici, npr. pobunjeni vojnici, ceremonijalno ubi­
ja li i žrtvovali bogovima, žrtvovanje životinja bio je^_redoyaa. kultnL čin „svih
vremena. Prinosila su se na žrtvu goveda, ovce i druge životinje. Žrtvena
se životinja kitila, polij evala po_ glavijdnom . Prinosile su se i druge, nekrvne-
žrtve: prvi plodovi, kolači i drugo. l^akoiTišteka svoga petogodišnjeg mandata
(lu stru m ) cenzori su s narodom vršili ceremoniju čišcenja~7ft^^
šeći kao žrtvu sviiiju, ovcu i govedo — »suovetaurilia« (Liv. I, 44. i drugdje;
likovni spomenici). Žrtva »suovetaurilia« prinosila se prigodom trijumfa i
u povodu nekih drugih svečanosti.
Osobit kultni akt je molitva, molitvena formula. Javne molitve bogo­
vima, recitacije, supplicatloties, upravljale su se u posebnoj narodnoj nevolji
ili iz zahvalnosti. Religijsko-kultno značenje imale su narodne igre — ludi. O
njima i o nekim drugim aspektima religije i kulta govori se u kulturnoj povije­
sti klasičnoga Rima.
Kultne, svete, čine (sacra) vršio je u ime obitelji pater familias, u ime
gensa ili šireg kolektiva svećenik—flamen. Spominju se prastara svećenička
bratstva (fratres). Nekada je kralj bio prvosvećenik. Nakon ukidanja kraljev­
stva jedan je jy jç rs k i funkçioner imao naslov rex sacrorum (kao u Ateni
arhont bazilej), očito naslijedivši neke vjerske kompetencije koje je nekada
imao kralj. Im e pontifex, navodno od pontem, facere, upućuje na razne
pretpostavke. Kralj Numa, čitamo, osnovao je kolegij pontifika. Pontifici
(najprije ih je bilo četiri, pa više) nadzirali su ostale svećenike, pisali Çaste
i uređivali kalendar. Pontifex maximus, kako mu i ime kaže, bio je vrhovni
pontifeks. Njegova rezidencija na forumu — Regia — . čuvala je tradiciju
o nekadašnjim kraljevima prvosvećenicima. Svećenik s naslovom rex sacro­
rum bio je podvrgnut vrhovnom svećeniku. Visokog su svećeničkog ranga
bili flamines maiores: flamen Dialis, flamen Martialis i flamen Quirinalis.
Od ovih je najznatniji bio flamen Dialis, Jupiterov prvosvećenik. Bilo je i
dvanaest manjih flamina. Tarkvinije Oholi osnovao je svećenički. kolegij
Quindecim viri sacris faciunđis da čuva »Sibilinske knjige«. Numa je, čitamo,
uveo augure. Augures su svećenici motrioci ptica koji su davali auguria ili
auspicia, tumačenje volje božje izražene u letu, glasovima i drugim znako­
vima ptica. Haruspices su objavljivali volju božju na temelju znakova zapa­
ženih u utrobi žrtvenih životinja (izvorno etruščanska vradžbina). Eetiale
su svećenici — zbor od 20 članova — koji su vršili ceremoniju naviještanja
rata bacanjem koplja na neprijateljsko zemljište, ili kod hrama Belonina u
Rimu. Oni su vršili i ceremoniju sklapanja mira. Vrlo je star zbor svećenika
»plesača« pod imenom Salii i zbor Fratres Arvales. Carmen Saliorum i
Carmen fratrum Arvalium vjerski su latinski tekstovi, kojih sačuvani ostaci
pripadaju najstarijim spomenicima rimske književnosti. Ima još mnogo zani­
m ljivih i kulturnohistorijski važnih stvari. Vrijedno je negdje potražiti
podatke o lupercima i drugim starolatinskim kultnim zanimljivostima.

Virgines Vestales, vestalke, čuvarice svete vatre u Vestinu hramu, vezane

na djevičanstvo, mnogo se spominju u povijesti republikanskoga Rima.9

U vezi Sci Vestinom vječnom vatrom neki smatraju da se radi o tradiciji iz doba kada su se
stanovnici močvarnoga rimskog tla branili vatrom od insekata, uzročnika bolesti.

288
 ✓

V, 3

BIBLIOGRAFIJA
Mommsen, Römische Geschichte, I; Pais, Storia di Roma sino alla prima
guerra punica, I; De Sanctis, Beloch, Barbagallo, Pareti i drugi pisci povijesti
Rima (u prvim poglavljima).
C. Barbagallo, II problema delle origini di Roma da Vico a noi, Milano 1926.
Od djela u kojima je obrađena specijalno najstarija povijest Rima vidi npr.
A. Piganiol, Essai sur les origines de Rome, Paris 1917.
O religiji G. Wissowa, Religion und Kultus der Römer (Müller, Handbuch
der klassischen Alterthumswissenschaft, V, 4), München 1912.
W. H. Roscher (i K. Ziegler), Ausführliches Lexikon der griechischen und
römischen Mythologie, I—VI, Leipzig 1884—-1937.

L 2. 3. 4. (5.j 6. 7.
'A AAA ^A A AA, fl A
A AA A Pi
‘4 5 B &B & B '6 a s
1 M~r /V\ m r ■<t c
"A D A 1>DA D a D
=3 3 u n t ŽVHT E
&E PS E F
* Y <r F C C N T F
7 -X I I I XX G
lit) H a h BH 0 H R G H
0 ©0 ©e 0 0 0
o <$> 0 0© 0
11 1 11 1 Tl
k >1 u
" Y K K K kK k K.
" U - / TA V L \,A\ n 4 L|
r n n m r / *
w\
/X
M|
M MA
r r M N|
AWN WN /T/KN
" * î ï S + X a
0 0 0 0 O0 O 0|
o pp 1 T ]
L? "TTTT " n r 7 \t i M M
w yv
V <p
? ? ?<* ? T
”4 <1 P I>D P r p P P PP a R
pp P P
11w u s 5 S <c-sr C i ?d
S
S
» Z * s u TT T T
Br>< _____i ■FT •rY T r V V
m r VY V Y ■ X K
+
(D 0 (J) © 0 © 0
f
Alfabeti: 1. stari semitski alfabet; 2. jonski u Maloj x-+ ' P I T ;
Aziji; 3. jonski u Ateni prije Euklidove reforpie (403. rr
pr. n. e.); 4. Halkide i njezinih kolonija; o j grćko- Y YY
-etrurski (Veii); 6. umbrijski; 7. latinski, rimskog a a
carskog doba

19 GRCI i RIMLJANI
'289
 VI

RIMSKA REPUBLIKA
(STARIJEG D O BA)

1. OSNIVANJE I ORGANIZACIJA
Krajem šestoga stoljeća pr. n. e. Rim ljani su ukinuli monarhiju i uspo­
stavili republiku ( res publiçg l_àrzQ.V2 L). Tradicija kaže da je narod pod vod­
stvom Junija. Bruta izveojrev^pluciju i zbacio s vlasti kralja Tarkvinija Oholog.
Poznata povijesna'činjenica o ulozi rodovskog plemstva u Grka i drugih ima
i rimsku verziju. Tarkvinije Oholi, piše Livije, ponašao se kao tiranin i okru­
žio oružanom pratnjom. Samo je nasiljem održavao svoju kraljevsku vlast
jer nije vladao ni po volji naroda ni uz pristanak ota ca . . . Smanjio je (uboj­
stvima i' progonima) broj senatora.1
Rimska revolucija kojom je, prema tradiciji, srušena monarhija, bila je
— kao i mnoge revolucije poznate u povijesti — završni akt kojim se ubrzalo
potpuno ostvarenje onoga što se ranije u određenim ekonomskim i društve­
nim prilikama začelo i razvijalo. Zbacivanju monarhije u Rimu mnogo je pri­
donijelo i to što su nosioci preživjelog režima bili strani zavojevači. Borba za
zbacivanje nosilaca vlasti koincidirala je s borbom za ukidanje sistema.
Ukinuvši monarhiju, Rimljani su doživotnu kraljevsku vlast zamijenili
jednogodišnjom upravnom vlašću (»regia potestas«) dvojice koji su se naj­
prije zvali praetores i iudices, a zatim consules.2
Kada je u Rimu ukinuto kraljevstvo, a osnovana republika? »Dvadeset i
osam godina prije Kserksova pohoda na Grke«,3 »244. godine od osnutka gra­
da Rim a«,4 »kad je u Ateni bio arhont Isagoras«.3 Ti i drugi datumi koji se
daju približavaju se godini zbacivanja Pizistratida u Ateni. Vjeruje se da su
rimski analis ti ovdje bili pod utjecajem grčkih povjesničara, koji ovako rado
sinhroiiižiraju. Teško je utvrditi tačan datum, ali se drži da je u Rimu uki-
’ i Liv I, 49; Cic., De re publica, II, 26.
2 . . . Consules appellati sunt a consulendo, non reges aut domini a regnando atque dominando«>
Ciceron kod Augustina, De civitate Dei, V, 12.
3 Polyb. III, 22.
< Liv. I, 60; Cic., 1. c. . . .
------- -s Dion. Hal: IV, 74. • ‘

290
 VI, 1

nuto kraljevstvo a uspostavljena republika krajem šestoga stoljeća pr. n. e.

Glavne upravne institucije u rimskoj republici bile su magistratura, senat
i narodna skupština.
Magistratus. Magister; je još od doba kraljevstva naziv za zapovjednika
i civilnog-rukovodioca (m agister equitum — zapovjednik konjice i razni ma­
gistri). Magistratu^ je inače naziv za pojam visokog upravnog položaja i za
funkcionéra koji je taj položaj imao. Magistrati su se dijelili na više—- maiores
i niže — minores (bilo je i drugih podjela) prema službi i ovlastima. Svi su ima­
li vlast — potestatem (potestas), a najviši i im perium . Magistratska vlast (p o ­
testas) davala je nosiocu pravo, (iu s) na održavanje zborova s narodom (ius
contionem habendi) ', pravo izdavanja naredaba (ius edicendi) i neke druge
ovlasti. Im perium je naziv za najveće ovlasti. Tko je imao imperium, imao
je osim ovlasti koju mu je davala potestas još i pravo da kupi vojsku i njom
zapovijeda, k tome i neke druge pravne kompetencije.
K o n z u l a t , consulatus, najviša magistratura u republici bila je »kra­
ljevska vlast« (regium imperium, Cic.) povjerena dvojici na godinu dana.5a
Svake su se godine u centurijatskim komicijama birali novi~konzuli, redb\mčr
po dva. Ako bi u vrijem e svog konzulata konzul umro ili odstupio, birao se
za preostali dio godine na njegovo mjesto consul suffectus.
Konzuli su zaista izgledali kao kralj evi~Redovnb su nosili grimizom
optočenu togu ( toga praetexta), u svečanim prigodama grimiznu. Službeno su
sjedili na kurulskoj"stolici (sella curulis). Njihova su insignia bila svežnjevi
pruća (fasces, znak da mogu šibati) i u svežnju sjekira (znak da mogu po­
gubiti). Pred njima je dvanaest liktora nosilo po jedan svežanj. Prije trećeg
punskog rata konzuli su redovno^zapovijedali vojskom. Kad su obojica išla
s istom vojskom f švaki je zapovijedao polovinom odreda a imao vrhovno za­
povjedništvo svaki drugi dan. U Rimu je svaki naizmjenično imao po mjesec
dana prvenstvo nad svojim kolegom (njemu su pripadali fasces). Ranije, u
starijoj republici, konzuli su imali cjelokupnu upravnu, sudsku i vojnu vlast,
sve nekadašnje kraljevske ovlasti osim svećeničkih (ove su pripale vrhovnom
svećeniku koji se nazivao rex sacrorum ). Postepeno su im oduzete sudske,
financijske i neke druge kompetencije. Da bi se reklo sve o konzulima, tre­
balo bi dati pregled cijele povijesti rimske republike, s osobitim osvrtom
na djelovanje senata. Konzuli su se, naime, najviše afirmirali svojom aktiv­
nošću u senatu. Oni sii sazivali senat i prèsjedavali mu.
Nakon ukidanja monarhije rimski je narod u centurijatskim komicija­
ma izabrao prve konzule. Prema Liviju (I, 60) prvi su konzuli bili Lucius Iunius
Brutus i Lucius Tarquinius Conlatinùs (bilježe se i druga imena). Od tada su
se birali redovno svake godine (bilo je i odstupanja) po dva nova. Imenima
konzula datirali su se važni događaji. Po analističkoj i povijesnoj građi sastav­
ljali su sé u klasično i poklasično doba redoslijedi, liste svih konzula. Saču­
vani natpis s »Konzulskim i trijumfalnim fastima« (Fasti Capitolini, vidi u
uvodnom poglavlju) znamenit je spomenik o tome.
Rimski su analis ti zabilježili da je prve godine republike bio posvećen
hram na Kapitoliju, koji se gradio u doba kraljeva Tarkvinija*6 pa se povijesni
s» Ciceron citira stari republikanski tekst u kojemu su formulirane konzulske kompetencije i
dužnosti: . . . » regio imperio duo sunto, iique praeeundo, iudicando, consulendo praetores, iudices, con­
sules appellamino; militiae summum ius habento, nemini parento; illis salus populi suprema lex esto•
(Cic., De legibus, III, 3). Regere = »upravljati, vladati«. Vidi kod Engelsa, Porijeklo porodice, Gl.
V I, o pojmu rex. . . . . . . .
6 Liv. II, 8. i drugi.

291
V I, 1

događaji datiraju i po »kapitolinskoj eri«. Plinije bilježi da je hram Konkor-

ilije na forumu građen 204. nakon posvećenja hrama na Kapitoliju, 404. od
osnutka Rima.7 Ima i drugih kronoloških zanimljivosti u vezi s prvim go­
dinama republike. Prema Polibiju Rimljani su prve godine republike zaklju­
čili prvi ugovor s Kartažanima, dvadeset i osam godina prije Kserksova po­
hoda na Grke (vidi gore). Tekst toga ugovora i dvaju drugih bio je zapisan
na brončanim pločama, koje je Polibije vidio u hramu na Kapitoliju.8
Desetak godina nakon osnivanja republike Rimljani su zbog teških rat­
nih prilika umjesto konzula imenovali jednog »diktatora«.9 D i k t a t u r a je
bila legalna vlast koja se u doba republike povjeravala pojedincu na kratak
rok, najviše na šest mjeseci.101Senat je o tom donosio odluku u teškim prilika­
ma. Jedan bi od konzula to proglasio. Sve su tada magistrature prestajale va­
žili ako ih diktator nije trebao.
Najveća magistratima nakon konzulata bila je p r _ e t u r a , osnovana 367.
U konzulske kompetencije izdvojeno je sudstvo i povjereno pretoru (prae­
to r). Od spomenute godine birao se po jedan pretor s jednogodišnjim man­
datom, od 227. po dva. Jedan od njih bio je nadležan za sporove između
rimskih građana (praetor urbanus), a drugi za sporove između rimskih gra­
đana i stranaca (praetor peregrinus). Broj se pretora povećavao jer su se
magistrati, toga ranga i imena postavljali za upravnike prvih provincija. Kra­
jem republike birano ih je po šesnaest. Pretura je bila vrlo visoka vlast. Za
razliku od konzula koji su imali im perium maius, pretor, konzulov collega
m inor, imao je im perium minus. Pretorski zakonski proglasi (edictum, edicta),
koji su se čuvali, postali su osnova za kasniju rimsku pravnu znanost.
Godine 443. osnovana je c e n z u r a . 11 Iz konzulske kompetencije izdvo­
jeni su poslovi koji se odnose na cenzus, procjenjivanje prihoda građana, a u
vezi s oporezivanjem i svrstavanjem građana u razrede i u centurije. T i i neki
drugi poslovi povjereni su dvojici cenzora — censores — koji su se birali s
mandatom na pet godina (lu stru m ). Cenzore je birala narodna skupština
obično iz redova bivših konzula (consulares). Cenzura je postepeno postala
veoma važna magistratima. Cenzori su čuvari državnih financija, nadziratelji !
javnih radova, nadležni za sastavljanje popisa senatora (utvrđuju tko ima;
pravo da bude senator). B ili su stoga veoma utjecajni funkcioneri. Neki su
s e od njih istakli kao najznamenitije ličnosti svoga doba (npr., A pije Klau-

dije).
Magistrature »cu m im perio«, tj. konzulat, diktatura i pretura, pored
njih cenzura i služba zapovjednika konjice (m agister equitum ) ubrajale su
se u »više«, magistratus maiores. U kategoriju » magistratus minores« pripa­
dali su: k v e s t o r d — quaestores (odnosno služba quaestura), e d i l i —
aediles i neki drugi magistrati, duoviri, tres viri, quattuor viri, seviri, decem­
viri, s raznim kompetencijama u raznim resorima. Kvestori se spominju kao
funkcioneri i u povijesti kraljevstva. Na početku republike konzuli su posta­
vljali dva kvestora za svoje pomoćnike. Od 447. biraju se u narodnoj skup­
štini (comitia tributa) svake godine po dva, od 267. po četiri, a krajem repu-

7 Plin., N. h., X X X III, 19.

« Polyb. III, 22. i 26.
9 Cic., De re publica, II, 32: »decem fere annis post primos consules«.
i° »Dictaturae' ad tempus sumebantur«, Tac., Ann., I, 1.
11 Liv. IV, 8.

292
 VI, 1

blike po dvadeset čak i po četrdeset. Tim su se imenom nazivali visoki

civilni i vojni funkcioneri, zamjenici-pomoćnici konzula i pretora u raznim
resorima.
E d i 1 i, aediles, u ranoj republici bili su pomoćnici narodnih tribuna,
sacrosancti kao i oni, birani po dva svake godine u plebejskim skupštinama
kao i oni. Od 366. birala su se uz plebejske i po dva kurulska edila,
aediles curules, patricijskog roda (izbor u tributskim komicijama). U doba
razvijenije republike, kad je kurulski edilitet bio plebejcima dostupan, izjed­
načila su se prava plebejskih i kurulskih edila. Edili su se brinuli za opskrbu
Rima hranom (cura annonae), za organiziranje narodnih igara ( cura ludo
ru m ), bili su nadležni za razne redarstvene i administrativne poslove u gradu.
Spomenute magistrature osim ediliteta bile su najprije dostupne samo
patricijima. Upornim političkim borbama plebej ci su postigli pravo da se one
daju i njihovim kandidatima. (O tome će se posebno govoriti.) Posebno je
poglavlje o narodnim tribunima, tribuni plebis. Narodni tribunat dugo nije
držan magistraturom. Do kraja republike postao je magistratura, i to viša.
Komici je. U doba kraljevstva rimski je narod u svojim kurijatskim
komicijama birao kraljeve, odlučivao o ratu i miru i o drugim zajedničkim
poslovima, u duhu stare rodovske tradicije. Kada je prestankom kraljevstva
i privrednim razvitkom došlo do timokratskog sistema, do formiranja gra*
danskih razreda i odgovarajućih vojnih odreda, centurija, prema imetku i pro­
cjenjivanju prihoda, prema cenzusu (navodno po Servijevu ustavu) političku
ulogu kurija preuzele su centurije. Kurijatske komicije izgubile su'pnjašnjcT
značenje. Ulogu narodne skupštine preuzele su centurijatske komicije, comi-
tia centuriata, zborovi na koje je narod dolazio svrstan po centurijama. Te
'su 'cënturijafske komicije izabrale prve konzule, zadržale pravo biranja kon­
zula za ubuduće i primile ostale osnovne kompetencije narodne skupštine.
Ipak, stare kurije i njihove komicije nisu nestale bez traga kao ni rodovi na
kojima su se temeljile. Karakteristična je funkcija ovih dviju komicija prili­
kom smjene konzula. Centurijatske su komicije birale konzule, a_kurijatske
im formalno predavale imperium (bila je još potrebna i »patrum auctoritas« ) .
Centurijatske je komicije sazivao i predsjedao im konzul, diktator ili pretor.
Potkraj kraljevstva Rim je imao četiri teritorijalna tribusa, navodno
osnovana od Servija Tuli ja.12 U prvim počecima republike, navodno 495. osno­
vano je u seoskim predjelima oko grada sedamnaest tribusa. Tako je Rim
imao sa četiri stara gradska tribusa dvadeset i jedan teritorijalni.13 Teritorijal­
ne jedinice postale su stjecište žive političke aktivnosti plebejaca. S tim u vezi
razvila se nova forma narodnih zborova, comitia tributa. To su bile rajonske
skupštine u kojima se narod sastajao po teritorijalnoj podjeli, po teritorijal­
nim tribusima. Izvorno su te tributske komicije bile pretežno plebejske. Od;
449. tributske su komicije glavni oblik rimske narodne skupštine i za patricije
i za plebe j ce. Odluke donesene u ovoj skupštini imale su — nakon dobivanja
senatske suglasnosti — zakonsku važnost za sav rimski narod (Lex Valeria-
-Horatia) ,14
Svaki od tri sistema — comitia curiata, comitia centuriata i comitia
tributa — odgovarao je u svoje doba. Ali i kad je u doba razvijene republike
>2 Liv. I, 43.
13 Liv. II. 21.
” Liv. III, 55.

293
 VI, 2

rimski narod donosio punovažne odluke u tributskim skupštinama, koegzi­

stirale su, makar i u ogranicénoj i simboličkoj ulozi, kurijatska i centurijatska
skupština s tributskom. Narod se, prema prirodi društvenih pitanja, sastajao
sad prema rodovskoj pripadnosti u kurijatskim komicijama, sad prema
^ekonomskoj podjeli i odgovarajućim razredima u centurijatskim komicijama,
a najviše po mjestu stanovanja, u tributskim skupštinama. O djelovanju tih
. skupština sačuvalo se u rimskoj povijesti mnogo podataka.

«* Senat u republici. S enator es-patr es koji su već u doba kraljeva imali

velik ugled i moć, bili su u republici glavni nosioci državne političke aktivno-
- sti. Patrum auctoritas, mišljenje senatora uvažavano u doba kraljeva, bilo
je u starijoj republici vrhovna sankcija. Tradicionalni je republički naziv za
senatore »patres conscripti«. Možda su se oznakom » conscripti« patriciji sena­
tori razlikovali od drugih patricija. Vjerojatnije je (po Mommsenu) da su
»conscripti« senatori plebej ci kojima se početkom republike popunio stari
patricijski senat (izvorni naziv: patres et conscripti). Senatus, vijeće senatora,
imao je na početku republike tri stotine članova,15 u drugom stoljeću pr. n. e.
šest stotina, u prvom devet stotina (doba Julija Cezara). Članovi su senata
bili aktivni i bivši magistrati te drugi ugledni građani koje su za senatore
- proglašavali konzuli a od sredine trećega stoljeća cenzori. Senat nije imao
izvršnu vlast, ali je stvarno bio svemoćan po obliku svog rada. Na svojim
sjednicama — u Hostilijevoj kuriji ili u nekom hramu — pod predsjedanjem
sazivača — konzula, pretora, a krajem republike i narodnog tribuna — nakon
predsjednikova uvodnog izlaganja i nakon rasprave senatori su glasanjem
donosili odluku, »senatus consultum « — o društvenim pitanjima, o financija­
ma, o ratu ili miru, o odnosima s drugim državama, o upravi provincija i o
drugim važnim državnim poslovima. Predmet važnih senatskih sjednica
- - bio je davanje spomenute suglasnosti (patrum auctoritas) na odluke narod­
ne skupštine.

2. TRADICIJA O RANOJ REPUBLICI

»Erat enim historia nihil

aliud nisi annalium confectio«
(Cic., De orat., II, 12)

Livijeve knjige o ranoj republici, pune legendi, polupovijesnih i povije­

snih bilježaka, s nabrajanjem konzula a često s datiranjem događaja godinom
»od osnutka grada«, dočaravaju nam anale iz trećeg stoljeća kojima se ovaj
naš glavni izvor služio. Livije nije analis tima sve vjerovao. On se na njih često
^ * kritički osvrće. Mnogi se Livijevi podaci mogu provjeriti djelima Dionizija
Halikamašanina, Diodora Sikulskog, Polibija, Cicerona, Plinija Starijeg, Ka-
- šija Diona i drugih. Najdragocjeniji su nam epigrafski podaci koje daju frag-
, menti Kapitolinskih fasta (Fasti_consulares et triumphales). Potrebno je prije
* svega poznavati Livijevo djelo.16 ..... ..... . ............

‘3 Liv. II, l.
16 O Titu U viju vidi u uvodu (str. 244).

' 294
 V I, 2

Analistička i povijesna tradicija jasno govori da je Rim do kraja petoga

stoljeća bio mali grad u Laciju i da su se Rimljani morali dugo i ogorčeno,
boriti da sačuvaju svoja zemljišta oko grada, nerijetko i da spašavaju ljetinu
od nasrtljivih susjeda. Najbliži njihovi suparnici bili su latinski rođaci. Upor­
no su ih ugrožavali sa sjevera Etruščani, sa sjeveroistoka Sabinjani, s jugo­
istoka Ekvi, s juga Volščani. To je bilo u petom stoljeću u doba opadanja
etruščanske moći, u doba velike ekspanzije sabelskih plemena prema jugu i
jugozapadu, kada su i Latini sa svoje strane vršili protuakcije. Rimljani su se
sa Sabinjanima asimilirali. S Latinima, čijem su etničkom stablu i sami pri-;'
padali, zaključili su — nakon dugih međusobnih borbi — savez protiv Ekva^
i Volščana. Predobili su na svoju stranu brđanske Hernike. Latini i Hem ici
su se na jugu i jugoistoku obračunavali s Volščanima i Ekvima, a Rimljani
su na sjeveru preko Tibera ratovali s etruščanskim gradom Vejima, imajući,
savezničke odnose s etruščanskim gradom Cerom (Caere). To je bilo u petom
stoljeću pr. n. e. U to doba Rim ljani su rješavali i svoja unutrašnja društveno-
politička pitanja.17

Narodni tribuni. Početkom petoga stoljeća, u doba kad su Rimljani

morali braniti svoj neznatni teritorij od mnogobrojnih nasrtljivih susjeda,
plebejcima, zapostavljenim rimskim građanima, pošlo je za rukom da kao
prijeko potrebni vojnici iznude od patricija veliki politički ustupak, pravo
da njihove ihtereše zastupaju s izvanredno velikim" ovlastima, njihovi pučki
tribuni," tribuni plebis. Plèbe]c i -su,- pišu analisti i po njima L ivije i drugi, bili
napustili grad i odselili se na Sveto bjrdo (secessio plebis in Sacrum m ontem ),
preko rijeke Ani j ena, tri tisuće koraka od grada i tamo se utaborili. Patriciji
— veli dalje priča — poslali su im spretna čovjeka Meneni ja Agripu da posre­
duje. On je plebejce—?čitam o— duhovitom pričom o želucu uvjerio da ni
želudac (patriciji) ni ostali udovi (plebejci) sami za sebe ne mogu postojati —
jedni bez drugih.18 Narodna pripovijetka ovoga tipa vrlo je stara. Javlja se u
staroegipatskoj .književnosti i u folklora indoevropskih "naroda (jedna Ezo-
pova basna). Iznuđivanje ustupaka od vladajiiće klase odseljenjem spominje

17 Titi Livi Ab urbe condita, lib. II, summarium: »Prikazat ću«, piše Livije, »što su Rimljani
nakon oslobođenja od kraljeva izveli u miru i u ratu«. Počinje s prikazom prvih radova oko uređenja
republike pod vodstvom Bruta i njegova kolege u konzulatu (c. 1—2). Slijede podaci: Tarkvinij Oholi
dobiva pomoć od etruščanskih gradova Tarkvinja i Veja protiv Rimljana; epizode (c. 3—6); čestiti konzul
Valerije Publikola brani se od klevete da teži za kraljevskom vlasti; provocatio ad populum (c. 7); de-
dikacija kapitolinskog hrama »post exactos reges primo anno« (c. 8); Porzena kralj (lar) etruščanskog
grada ' Kluzija napada Rim; epizode o rimskim narodnim junacima — Horacije Koklo brani most na
Tiberu, Mucije Scevola zadivljuje Porzenu svojom neu straši vošću; podvig djevojke Klelije — Porzena
odstupa (c. 9— 13); Porzena ratuje s kumanskim Grcima. Bitka kod Aricije. Poraženi Porzenini vojnici
sklanjaju se u Rim gdje im je dodijeljeno zemljište, »Vicuš T uščus«-(c~14— 15); uspješne vojne Rim­
ljana sa Sabinjanima. Sabinjanin Apije Klaudije sa svojim gensom doselio se u Rim i bio primljen u
senat (c. 16); rimski vojni uspjesi s Auruncima (c. 17); koalicija Latina — »trideset naroda« — protiv
Rimljana. Rimljani biraju prvog diktatora (c. 18); vojne sa Sabinjanima: pobjeda nad Latinima »ad
lacum Regillum« (c. 19); dictator et magister equitum trijumfalno se vraćaju u Rim (c. 20). »Tri go­
dine nakon toga nije bilo ni pravog mira ni pravog rata« . . . osnovano sedamnaest novih regionalnih
tribusa. Od tada ih je ukupno dvadeset i jedan (c. 21); rat pa mir s Volščanim a;'Hem ici napadaju
Rimljane; savez s Latinima (c. 22). Prijetio je opet rat s Volščanima, a u gradu je bila nesloga iz­
među patricija i plebejaca zbog dugova (c. 23); patriciji daju privremene ustupke (c. 24); uspjesi u
vojnama s Volščanima, Sabinjanima i Auruncima (c. 25—26); nove bune zbog dugova, plebejci neće da
ratu ju -»p ro . dominis« (c. 27—28). Konzul: »Patres conscripti, adest ingens seditio« (c. 29). I pored
"“ pobjede nad Ekvima, Volščanima i Sabinjanima, u gradu nevolje zbog sukoba plebejaca s patricijima
(c. 31); »Secessio plebis. im.Sacrum..montem«. Posredovanjem Menenija Agripe sporazum plebejaca s
patricijima. Pučki“ tribuni (c. 32). U doba secesije plebejaca sklopljen je savez Rimljana s Latinima.
Povodom nestašice hrane konzuli su nabavili žita u Etruriji, u Kumi i na Siciliji. Gnej Makcije Kori-
blan, »hostis tribuniciae potestatis«, kako mu nije uspjelo da se udari plebejcima visoka cijena za
žito, prebjegao je k Volščanima i poveo njihovu vojsku protiv Rima. Odstupio je pod utjecajem majke
i žene (c. 33— 40, dramatična priča). Volščani su pobijeđeni. Oduzete im tri četvrtine zemlje. Problem
oko podjele (c. 41).
» Liv. II, 32.

295.
VI, 2

se i u grčkoj povijesti.19 U povijesti rimske republike spominju se još četiri

secesije plebejaca u vezi sa socijalnim problemima. Tako su analisti nastojali
objasniti političke uspjehe plebejaca u razno doba stare republike.20 Siromašni
su se plebej ci borili za ukidanje dugova i dobivanje drugih ekonomskih kon­
cesija, imućniji za pravo na sudjelovanje u vlasti. Nezavisno od priča, povi­
jesna je činjenica da su od prvih desetljeća republike Rimljani imali važnu
političku instituciju — narodne tribune.
Narodni tribuni birali su se u plebejskim skupštinama (concilia plebis)
najprije po dva, zatim po pet odnosno po deset, na kraju redovno po dva kao
u početku, s jednogodišnjim mandatom. Birali su se naravno iz redova ple­
bejaca. Da bi postigli tribunat, neki su patriciji prelazili u plebejski stalež
(»transire ad plebem «). Trebalo je vremena dok se ta institucija iznuđena
od patricija konačno učvrstila.
Narodni su tribuni bili » sacrosancti«. Tko bi ih povrijedio postao bi
»sacer« — izvan zakona i zaslužio bi smrt.21 T i nepovredivi politički funkci-
oneri imali su niz prava, ovlasti od izvanrednog značenja: ius intercedendi
( intercessionis) — pravo prosvjedovanja i onemogućivanja da se izvrše sud­
ske ili senatske odluke; ius auxilii — pravo pomaganja svojih plebejskih šti­
ćenika (m ogli su osloboditi štićenika iz zatvora); ius coercendi, ius prensionis
— pravo prisiljavan ja, pozivanja na odgovornost, zatvaranja; ius agendi cum
populo — pravo sazivanja i vođenja narodnih skupština. Krajem republike
imali su i ius agendi cum patribus — pravo vođenja senatskih sjednica. Vrlo
važno je pravo narodnih tribuna da formulom » veto« obustave izvršenje bilo
koje odluke konzula, drugih magistrata, i senata ako je donesena na štetu
plebejaca.
Pomoćnici plebejskih tribuna bili su plebejsld edili, aediles plebis, sacro­
sancti kao i oni. Plebejski su se edili počeli'"birati istodobno kad i tribuni,
na isti način u plebejskim skupštinama i s jednogodišnjim mandatom.
Patriciji su vrlo teško i nakon dugotrajnog otpora priznali kompetencije
plebejskim tribunima. Jednu sliku iz tih vremena pruža priča o Koriolanu,
mladom patriciju koji je tražio da se plebe j ci ucjenjivanjem — visokom cije­
nom uvezenog žita — natjeraju da se odreknu tribunata.22

Zemljoposjed. Glavno je političko pitanje u rimskoj republici svih vre­

mena bilo davanje zemljoposjeda bezemljašima. Ager publicus naziv je za
agrarno područje koje je oteto neprijatelju i koje se smatralo državnim
vlasništvom. Patriciji su tu zemlju svojatali. Plebejci su se žestoko borili svim
političkim sredstvima za svoj dio. Oni su tražili da se donese Lex agraria,

19 Her. V II, 153 (iz povijesti Gele).

20 U vezi s »prvom secesijom« i uz priču o Meneniju Agripi Livije piše: »Agi deinde de c o n ­
cordia coeptum, concessumque in condiciones ut plebi sui magistratus essent sacrosancti quibus auxilii
latio adversus consules essent« (Liv. II, 33).
U vezi s imenom »Svetoga brda« (Aventina) postoji tumačenje prema kojemu se to brdo
nazvalo svetim po »svetim« zakonima, svetom zakonskom ugovoru (između patricija i plebejaca) tu
zaključenom.
Prvi pučki tribuni ( tribuni plebei) su bivši vojnički tribuni (tribuni militum) koji su predvo­
dili pobunjene plebejce prigodom secesije (citira se Varon, De l. L., V, 81).
Najmcritorniji je Ciceronov tekst: »Tanta igitur in illis virtus fuit, ut anno X V I post reges ex­
actos (dakle 494. pr. n. e.), propter nimiam dominationem potentium secederent, leges sacratas ipsi
sibi restituerent, duos tribunos crearent, montem illum trans Anienem, qui hodie Mons sacer nominatur,
in quo armati considerant, aeternae memoriae consacrarent. Itaque auspicato postero anno tr. pl. co­
mitiis curiatis creati sunt«, Cic., Pro Corn., 60; cf. De re publica, 50; Liv. II, 33. i 52; Dion. Hai. vl,-90.
i drugi.
»Sacrosanctus . . . si quis id violaret ut morte poenas penderet . . Festus.
22 Liv. II, 33—40.

296
 VI, 2

zakon o podjeli državne zemlje. Livije je, čini se, iskustva i shvaćanja o
agrarnoj politici iz doba kasne republike pripisao Rimljanima iz starorepubli-
kanskoga doba. On piše da je konzul Spuri je Kasi je donio prvi agrarni zakon,
predvidio agrarne pogodnosti i za saveznike Latine, ali da je bio žrtva patri­
cijskih veleposjednika. »Tad je prvi put donesen agrarni zakon«, piše Livije.2 *25*
3
Takva formulacija mogla se dati za kasnije doba. U ranoj se republici osvo­
jena zemlja dijelila na svoj način. Lex agraria, uredba o dodjeli raspoložive
zemlje, značila je neko rješenje za ljude jedne generacije. Novoosvojene zem­
lje i novi bezemljaši iziskivali su nove agrarne zakone, nove podjele. Ovdje
je riječ o prilikama u petom stoljeću pr. n. e. Rimljani su tada ratovali s Ekvi-
ma, Volščanima, Etruščanima i drugima otimajući njihove zemlje. Oteto zem­
ljište uneseno u fond »ager publicus« bilo je povod teškim sukobima između
plebejaca i patricija. Narodni su tribuni pokretali pitanje agrarnog zakona.
Livije po analistima bilježi o tome mnoge pojedinosti.24

Zakoni X IL ploča. Sredinom petog stoljeća, u doba uspješnih ratova s

Ekvima, Volščanima i drugim plemenima, Rimljani su postigli velike uspjehe
u svom društvenopolitičkom razvitku. Povijesna tradicija pripisuje velika
djela istaknutim ličnostima — vojskovođama i državnicima. Klasična je ličnost
onoga doba Cincinat-Lucius Quinctius Cincinnatus — patricij koji je s onu
stranu Tibera obrađivao svoju oranicu od četiri jugera, bio konzul, zatim
diktator, proslavio se kao vojskovođa, a tvrdoglavo branio patricijske privi­
legije na štetu plebejaca.25
Veliki društvenopolitički uspjeh postigli su Rimljani stvaranjem prvoga
pisanog zakonika. »Godine trista, i druge .od .osnutka Grada« — piše Livije —
»ponovo je promijenjen državni ustav, jer je tada bila.prešla-vlast. od konzula.,
na dec.emvire kao nekad od kraljeva na konzule«. Bilo je izabrano deset
ljudi —. decemviri — kojima je predana sva vlast i povjereno da »napišu«
zakone. Bilo je to oko 450. pr. n. e. Komisija je bila patricijska. Iduće godine
novi decemviri — pet patricija, pet plebejaca — dovršili su posao i objavili
»Zakone na dvanaest ploča« — Leges duodecim tabularum.20

»Zakoni X I I ploča« nisu tekstualno sačuvani. Pravnici carskog doba i

neki drugi pisci ostavili su nam četrdesetak citata izvornog teksta (diskutira
se o autentičnosti). Rimsko pravo carskoga i bizantskoga doba baziralo se
na tom »izvoru cjelokupnog javnog i privatnog prava«.27 Tekst se tog zakonika
u Ciceronovo doba učio napamet. Pais i neki drugi istraživači drže da su ti
zakoni mogli nastati’nihogo kasnije nego što to hoće tradicija, i to oko trećega
stoljeća pr. n. e. Najviše podataka iz starine daju o historijatu tog zakonika
Ciceron (De legibus, II; Topica, II, passim) i Livije (III, passim) koji saop­
ćavaju (s drugima) da su brončane ploče s tekstom bile izložene na forumu;
da su uništene požarom prilikom upada Gala u Rim (oko 390; v. dalje) ;
da je njihov tekst nakon odlaska Gala rekonstruiran. Na prigovor (Paisov)
da u petom stoljeću Rimljani nisu bili kulturno dorasli za izradu takva prav­
nog i književnog djela, odgovara se citatom iz Livija prema kojem su Rim­
ljani bili poslali poslanike u Atenu da prepišu Solonove zakone i upoznaju

23 Liv. II, 41.

î4 Liv. II, 42. do kraja knjige.
25 Liv. III, 19—29;
“ Liv. III, 30—34.
27 » Fons omnis publici privatique iuris*, Liv. III, 34.

297
 VI, 2

» instituta, mores Juraque« i drugih grčkih gradova.28 Kulturni utjecaj Grka

i u torri je pogledu morao'posifojäti/Neiriä" šiimnje, pišu stručnjaci (Pareti,
o."c., I, 396. sq.) da je izvorni tekst zakonika X I I ploča u republikansko doba
dopunjavan i dotjerivan. Ali ono osnovno što se sačuvalo do Ciceronova doba
očito je iz stare republike, valjda iz petog stoljeća. O tome svjedoče jezični
.arhaizmi u sačuvanim citatima (im = eum, escit ==' 'est, com = cum; infinitivi
na — ie r) i'prastare okrutne kazne koje se spominju — spaljivanje živa kriv*
ca, bacanje osuđenika s Tarpejske pećine i druge surovosti. Tu je i karak­
terističan orijentalni princip »oko za oko«: »S i membrum rupit, ni aim eo '[
* pacit, talio esto« (onome tko drugome prelomi ud, a s njim se ne nagodi, I
neka bude tako):29
Zakoni X I I ploča, cunabula iuris, kolijevka prava, bili su temelj onoga
(što su stoljećima, do kraja Rimskog Carstva, izradili učeni pravnici i što je
bizantskom redakcijom ušlo u pravnu nauku za svagda. Treba spomenuti još
jedan povijesni podatak. Decemviri c o n s u l a r i i m p e r i p legibus seri-
bundis nisu htjeli, piše Livije po analistima, nakon dovršenog posla napustiti
Vlast dok na to nisu bili prisiljeni. Trebalo ih je u teškoj borbi zbaciti i »ob­
noviti rèpubliku«.30
r N ovi uspjesi plebejaca. Nakon odstupanja decemvira za konzule su
/ izabrani L. Valerius i M. Horatius. Kao prijatelji plebejaca predložili su, a
/ to je primljeno u tributskoj skupštini, »da odluke tributskih komicija budu
obavezne za narod« (za cijeli rimski narod).31 Time su tributske komici je
\?ostale punovažna rimska narodna skupština.
Prigodom novih ratova s Ekvima, Volščanima i Sabinjanima plebejci
su iznudili od patricija dva nova veoma važna ustupka. Za konzulovanja M.
Genucija i C. Kurijacija (ab Urbe condita 308 = 440. pr. n. e.) plebejski je
itribun Gaj Kanulej pokrenuo zakonski prijedlog da se dopuste brakovi pripad-
nicima^patricijskih s pripadnicima plebejskih gensova (De conubiô. patrum
4 et plebis). Do tada se takvi brakovi nisu smjeli sklapati. Devet narodnih tri-
4 buna (bilo ih je te godine s Kanuiejem deset) pokrenuli su također zakonski
prijedlog da konzul može biti i iz redova plebejaca. Lex Canuleia, Kanulejev
zakonski prijedlog o plebejsko-patricijskim brakoviiriä“ üsvojeir~je. U vezi
" s prijedlogom o konzulatu plebejaca nađeno je kompromisno rješenje (patri­
ciji su pružili žestok otpor). Osnovana je nova magistratura dostupna ple-
bejcima, tribuni m ilitum „consulari, potestate. To je odlučeno, »trista, i
1 desete godine od osnutka, grada Rim a«32jÇ440: pr. n. e.). Ta i kasnija postig*
nuća »plebejaca« bila su u prvom redu postignuća imućnijih plebejaca. U ka- ’
snijoj republici bogati plebejski prvaci predstavljat će s bogatijim patricijima
političku grupu »optimata«. Iduće godine (439) uvedena je još jedna magistra­
tura: cenzura, služba koja je — piše L ivije -— u početku bila neznatna, a ka­
snije sve značajnija.33 Ta i druge Livijeve napomene u vezi s cenzurom i cenzo-
" ?rima navode na zaključak da je procjenjivanje građanskog dohotka i svrsta­
vanje građana u razrede (to su vršili cenzori), ono što se po tradiciji pripi-
* ’suje Serviju Tuliju, društvenopolitička tekovina iz ovoga doba, iz druge polo-
« : Ivine petog stoljeća (Piganiol)..
^ * 28 Liv. in, 31.
29 Pareti, Storia di Roma, I, 396. sq.
30 Liv. III, 35—50.
31 . . . » ut quod tributim plebs iussisset populum teneret«, Liv. III. 55.
32 Liv. IV, 7. .
33 Liv. IV, 8.

298
 VI, 2

Ratovi u Etruriji, V eji. Do kraja petoga stoljeća Rimljani su ratovali u

bližoj i daljoj okolici svoga grada braneći svoje posjede, a i otimajući tuđe.
Prvo veće osvajanje etruščanskog teritorija poduzeli su Rimljani ratujući s
etruščanskim gradom Vejim a (406— 396). Taj južnoetrurski grad bio je bogat
a imao je velik agrarni posjed nedaleko od Tibera. Livije je po analistima za­
bilježio mnogo pojedinosti o tom ratu. Tu ima i epskih osobitosti. Rat je tra­
jao deset godina kao trojanski, u njemu je bilo mnogo peripetija, a sreća je
bila promjenljiva.

BIBLIOGRAFIJA
Mommsen, Pais, De Sanctis, Pareti, o. c.
Marquardt-Mommsen, Handbuch der römischen Alterthümer, Leipzig 1871.
dalje. Prvi dio ovog golemog zbornika (Bd. I—I I I ) jest Mommsenovo djelo Rö­
misches Staatsrecht, Bd. I (treće izdanje, Leipzig 1887), o magistraturama, Bd.
II/I (Leipzig 1887), posebno o konzulatu, diktaturi, preturi,.narodnim tribunima,
cenzuri, edilitetu, ikvesturi, manjim upravnim funkcijama; Bd. IÏ/II (treće izdanje,
Leipzig 1887), o principatu (koristi se za historiju odgovarajuće epohe); Bd. III/I
(Leipzig 1887), »Bürgerschaft und Senat«, sve o rimskim građanima, patricijima
i plebejcima; Bd. III/II (Leipzig 1883) najviše o senatu. — Drugi je dio tog zbor­
nika Marquardtovo djelo Römische Staatsverwaltung, Bd. I—IV (Handbuch, Bd.
IV —VII, posljednji u dvije knjige, druga izdanja svakog sveska, Leipzig 1881. 1886,
priredili su nakon Marquardtove smrti drugi). Tu su dokumentarni podaci o orga­
nizaciji rimske države republikanskog i carskog doba, npr. o gradovima (kolonije,
municipiji), o’ financijama, vojsci, religiji, o privatnom životu građana, o svima
povijesnim starinama. Marquardt-Mommsenov Handbuch bio je očito priručnik
svima koji su od kraja prošlog stoljeća do danas pisali povijest Rima, studije o
rimskim starinama ili popularne prikaze o njima. Iz novije literature vidi:
T. -R. S. Broughton, The magistrates of the Roman Republic, T. I—II, New
York 1951—2. "-------- -- -------------- — ---- r — -------- . ' • ' ; .

299
 VII

Sir e n j e r im s k e v l a s t i u it a l i j i

1. ČETVRTO STOLJEĆE PR. N. E.

Osvajanje Veja. Osvajanje Veja koje su Rimljani počeli 406. završeno

je otprilike 396. Grad je osvojen i spaljen. Junak rata bio je diktator Marko
Furije Kamilo o čijim se junačkim djelima kasnije pisalo u analima. Osobi­
tost je ovog rata da su Rimljani pod Vejim a prvi put neprekidno ratovali
logorujući i ljeti i zimi. Posljedica je njegova s privredno-društvenog gledišta
da su Rimljani dočepavši se vejskog zemljišta riješili još jednom aktualno
agrarno pitanje u državi.1
Navala Gala. K elti ili Gali2 indoevropski su narod koji se takvim for­
mirao u zapadnoj Evropi u doba kada i Italici, Grci, Iliri i Tračam u svojim
područjima. Nešto prije sredine prvoga tisućljeća pr. n. e. neka su galska
plemena raznim putovima, uglavnom preko Alpa, upala u sjevernu Italiju
i u borbi s Ligurima, Etruščanima, Umbrima i Venetima pošlo im je za rukom
osvojiti i naseliti velika područja podno Alpa i u dolini Pada. Bilo je sukcesiv­
nih imigracija. Prvo doseljenje Gala u Italiju Livije po starijim izvorima da-
tira vremenom kralja Tarkvinija Priska i godinom osnivanjajnčanske- nase­
obine Masilije3 (približno 600. pr. n. e. To je posebna povijesna tema). Prema
tradiciji Gali su zauzeli grad Melpum kod Pada istoga dana kada su Rimljani
osvojili Veje.4 To je još jedan zanimljiv sinhronizam. Nekoliko se grčkih povje­
sničara interesiralo za ove neugodne susjede mašilijskih Fokejaca. Početkom
četvrtoga stoljeća jedna je keltska skupina prodrla preko Apenina u Etruriju.
To su bili Senoni. Oni su počeli opsjedati grad Kluzij. Kluzijski Etruščani
pozvali su u pomoć Rimljane. Duga je priča o tome. Gali su potukli Rimljane
kod rječice Alije.. (Allia,, pritok Tibera), došli do Rima, osvojili ga i spalili.
Izdržali su samo branioci kapitolinske tvrđave. Rimljani su se oslobodili ne­
volje isplativši Galima golemu otkupninu. Vq.e victis! To se dogodilo »prve

» Liv. IV, 17. do kraja knjige i V, 1—22.

2 . . . . » qui ipsorum lingua Celtae nostra Calli appellantur«, Caes., Bell. Gall., I, 1.
J Liv. V, 34.
4 Plin., N. h., III, 125. po Korneliju Nepotii.

300
 VII, l

godine X C V III olimpijade« po Diodoru i Varonu, »119. godine nakon zbaciva­

nja kraljeva« po Dioniziju Halikamašaninu, »362. ab Urbe condita« po Liviju,
otprilike između 390. i 387. pr. n. e. Navala Gala prvi je događaj iz rimske po­
vijesti koji bilježe grčki pisci. Zanimljive su Livijeve pojedinosti o bici kod
Alije, o Galima pred Rimom, o pogubljenju starih senatora od strane Gala, o
opsjedan ju Kapi toli ja — s pričom o guskama koje su noću graktanjem probu­
dile stražare i spasile Rim. Tu je i priča »Vae victis«.5
Razdoblje od 390. do 340. pr. n. e. Nakon povlačenja Gala, Rimljani
su obnovili opustošeni grad i nastavili osvajati etruščansko zemljište da bi
na osvojenom području osnovali naseobine za svoje bezemljaše. To im je
polazilo za rukom.
. Godine 377, na prijedlog narodnih tribuna Licinija i Sekstija (G. Licinius
Stolo i L. Sextius Lateranus), izglasana su u narodnoj skupštini (comitia
tributa) tri nova zakona: zakon o agraru, zakon o dugovima i zakon o pravu
plebejaca da se iz njihovih redova bira konzul (Leges Liciniae Sextiae). Pa­
triciji su se deset godina opirali, ali su napokon morali popustiti i priznati
pravovaljanost tih zakona. Zakonom o agraru utvrđen je normativ po kojemu
jedan građanin smije imati na iskorištavanje najviše pet stotina jugera zemlje
iz fonda ager publicus. Zakonom o dugovima olakšan je položaj dužnika.
Najznamenitije je Licinijevo i Sekstijevo djelo donošenje zakonske odluke
o pravu plebejaca na konzulat. Od 366. birali su se po tom zakonu (L ex Lici-
nia Sextia) konzuli tako da je jedan od njih morao biti plebejae. Seks tije je
bio prvi plebejae koji je postao konzul.
Godine 356. prvi je put jedan plebejae bio diktator. Od 351. plebejcima je
dostupna cenzura," öd 337. pretura. Od tada su bile plebejcima dostupne sve
magistrature.
U spomenutom pedesetogodišnjem razdoblju Rimljani su manje ratovali.
Godine 343. sukobili su se sa Samnićanima radi Kampanije. Samnićani —
Samnites — ratoborni Italici do sredine tisućljeća bili su koncentrirani na
srednjoapeninskim brdima. Oko petoga stoljeća pr. n. e. oni intenzivno pro­
diru prema zapadu u Kampaniju i prema jugoistoku u Apuli ju. Kampanija,
plodna ravnica što se pruža od podnožja Apenina do Tirenskoga mora u
visini Napuljskog zaliva, bila je naseljena Italicima istodobno kad i ostali
dijelovi poluotoka. Na njezinoj obali Grci su u osmom stoljeću osnovali
naseobinu Kumu (Kyme, Cumae), a za njom nekoliko drugih. Etruščanski
privrednici zarana su postali gospodari Kapue (Capua), italičkog grada i važ­
nog privrednog i političkog središta Kampanije. Samnićani su se u ove krajeve
doseljavali sukcesivno u razno doba, a najintenzivnije od petoga stoljeća.
Godine 424. zauzeli su Kapuu,6 420. grčku Kumu7 i napokon cijelu Kampaniju.
Grci te kampanske Samnićane nazivaju Opicima ( Opikoi, lat. O sci). Samni­
ćani iz Kapue pozvali su 343. Rimljane u pomoć protiv novih samnitskih
grupa koje su pokušavale onamo se naseliti. Rimljani su se odazvali — Kapua
im se predala — i zaustavili imigraciju novih Samnićana u taj plodni, a i za
»zaštitnike«, interesantan kraj. T o je za rimske analis te i Livija »prvi samnitski
rat« (343— 341) koji je završio pobjedom Rimljana i pripojenjem većeg dijela
Kampanije Rimu.8
5. Liv. V,. 33-50,
6 Liv. IV, 37; po Diodoru to je bilo nešto ranije.
^ Liv. IV, 44; Diod. X II, 7 6 . .....................
8 Liv. V II, 29—31. i V III, 2; Dion. Hal. XV, 3; Appian. (Šaran.); Fasti triumphales; Pap.
Oxyr. Kod Mommsena, R. G., I, c. V kritički osvrt na izvore.

301
VII, 1

Latinski rat (340— 338). U prvom samnitskom ratu na strani Rimljana

borili su se i saveznici Latini. Kad su Samnićani separatnim mirovnim ugo­
vorom »predali Kapuu i Kampaniju Rimljanima«, izbio je, zbog interesa u
Kampaniji i drugih razmimoilaženja, rat između većine latinskih gradova i Ri­
ma.9 To je za analiste »latinski rat« (340— 338). Na rimskoj su strani ipak o-
stali neki latinski gradovi, na drugoj s Latinima Volščani i neki Kanipanci.
Rat je trajao tri godine i završio pobjedom Rimljana. Tom pobjedom Rimljani
su postali gospodari cijeloga Lacija. Prestao je postojati stari savez latinskih
gradova, kojega je član bio i Rim navodno od 493. pr. n. e.101U osvojenom
Laciju Rimljani su stanovnicima gradova koji su im u latinskom ratu ostali
vjerni priznali i za ubuduće status saveznika — socii. Ostalima su anektirali
zemlju i gradove (v. dalje pod 3).

Drugi samnitski rat (327— 304). Samnićani su se bili privremeno pomirili

sa stanjem u Kampaniji i čak zaključili savez s Rimljanima. Bili su zauzeti
borbama u južnoj Italiji gdje je njih i njihove sunarodnjake u Brutiumu i u
Lukaniji ugrožavao epirski avanturist Aleksandar Mološki, ujak Aleksandra
Velikoga. Nakon nekog vremena ipak su odlučili obračunati s Rimljanima zbog
Kampanije. Rimljani su vojnim prepadom 326. prisilili stanovnike grčkoga
grada Neapolisa, na samnitskom interesnom području, da stupe s njima u
savez. Te i druge okolnosti uzrokovale su »drugi samnitski rat«. Prvih godina
Rimljani su ratovali sa Samnićanima na njihovu matičnom području, Samni-
umu, po Apeninskim brdima. Tu su 321. pretrpjeli težak poraz. Budući da
su upali u samnitsku zasjedu u Kaudijskom klancu (furcae Caudiae, kod
mjesta Caudium), morali su položiti oružje i proći »pod jaram «. (Sramotna
stara ratnička ceremonija za pobijeđene. Pobijeđeni su vojnici prolazili kroz
vrata, iugum, napravljena od kopalja.) Od 321. do 316. potrajao je mir na koji
su Rimljani bili prisiljeni kod Kaudija, a zatim se rat nastavio. Borbe su se
vodile u Kampaniji i u Etruriji sa samnitskim saveznicima i na drugim m je­
stima sa samim Samnićanima i nekim drugim Italicima. Sve je svršilo pob­
jedom Rimljana i mirom 304.11

Aktivnost Apija Klaudija. Početkom drugog samnitskoga rata donesen

je u Rimu zakon o ukidanju ropstva zbog duga (Lex Poetelia Papiria, 326).
Za spomenutog rata izvršene su važne društvene i ekonomske reforme
kojih je nosilac Appius Claudius, cenzor iz 312— 308. Naime, uvedeni su u senat
neki koji nisu bili patricijskog roda, čak i neki sinovi oslobođenika, bogati
privrednici. Donesene su promjene u pogledu razvrstavanja građana u imo­
vinske razrede. Pri procjeni (census) počela se uzimati u obzir osim zemlje
i pokretna imovina, počeli se procjenjivati prihodi iz ukupne privredne dje­
latnosti.12 Na osnovi toga građanima se utvrđivao porez —- tributum . Cenzor
Apije Klaudije bio je pokretač velikih javnih radova, gradnje ceste Rim—
,Kapua (V ia Appia) i novog rimskog vodovoda (Aqua Appia). Appius Claudius
(»Caecus«) prvi je po imenu poznati rimski književnik. Autor je pjesničke
zbirke sentencija.

9 Liv. V III, 2.
10 Dion. Hal. V I, 95. »Foedus Cassianum« (Liv., 1. c.; po imenu rimskoga konzula) zaključen
između Rimljana i ostalih Latina analisti su, misli se, antidatirali.
11 Liv. V I I I i IX, passim; Diod. X X i drugi.
»2 Liv! IX , 46; Diod. XX, 36; Pluti, Cato AL, 18.

302
 V II, 2

2. TREĆE STOLJEĆE PR. N. E.

U Rimu je 300. pr. n. e. izglasan ogulnijski zakon, Lex Ogulnia (predlagači

braća C. i Q. Ogulnii) po kojemu su i plebej ci — dotada samo patriciji —
mogli biti birani u kolegije pontifika i augura.
Treći samnitski rat (298— 290). Kada su Gali 299. napravili novi prodor
do Rima, digli su se protiv Rimljana Etruščani (gradovi Volsinii, Perusiae,
Arretium.i neki drugi) i neki Italici — Umbri, Sabini, Lucani — pod vodstvom
Samnićana. Gali su poharali okolicu Rima pa se povukli i pridružili spomenu­
tim ustanicima. Borbe su se vodile prom jenljivom srećom. Rimljani su 295.
porazili udružene Gale, Umbre i Samnićane kod Sentinuma.u Um briji i za­
uzeli znatno umbrijsko područje. Posebno su se vodile borbe u Etruriji i u
Samniumu. M ir je zaključen s Etruščanima 294. a sa Samnićanima 290. Sve
to analisti nazivaju »trećim samnitskim ratom«. Taj je rat završio relativno
povoljno za pobijeđene Samnićane, je r im Rimljani nisu ništa oduzeli od
matičnog područja. Obnovljen je rimsko-samnitski savez.

Rim ljani gospodari srednje Italije. Samnitski su ratovi s prekidima

trajali trideset i sedam godina (327— 290). Počeli su sa rimsko-samnitskim spo­
rom zbog Kampanije a postepeno izazvali ustanak gotovo svih stanovnika
srednje Italije kojima su Rimljani do tada ugrožavali posjede. Rim ljani su
pretrpjeli i nekoliko poraza, ali su na kraju pobijedili i nametnuli svoju vlast
stanovnicima Kampanije i Lacija, Ekvima, Hernicima (do kraja prvog sam-
nitskog rata), Sabinjanima i njihovim susjedima (do kraja drugog samnitskog
rata). Prešli su Apenine i osvojili^Picenum gdje su 289. osnovali naseobinu
Adriju (Ađriaj~HadriaJ."Nakon trećeg samnitskog rafa~Gali7Etruscam i neki
Italici bez Samnićana stvarali su nove vojne koalicije protiv Rimljana. Nastale
su nove borbe. Rimljani su u tim borbama i raznim peripetijama (poraz 284.
kod Arretiuma, pobjeda 283. kod Vadimonskog jezera u Etruriji) konačno
pobijedili i došli do^TioviF posjediTTöHjedölhmiäd gatskifîf plemenima (Boii
i Senones) dočepali su se nekih posjeda u sjevernom jadranskom primorju
gdje su 283. osnovali naseobinu Sena Gallica. Pomakli su granicu svoje države
prema sjeveru do rijeke Rubikona.13
U osamdesetim i sedamdesetim godinama trećega stoljeća Rimljani su
proširili svoju vlast prema jugu u Apuliji i Lukaniji i stigli nadomak »Velike
Grčke«. Samnićanima i nekim drugim otpornijim Italicima kao i nekima u
Etruriji dali su status saveznika — sodi. Zemlje ostalih pobijeđenih plemena
anektirane su i tamošnji gradovi . postali rimski ; municipiji. Na važnim
strateškim i tranzitnim punktovima osnovane su rimske kolonije, gradovi
punopravnih rimskih građana. ....
U unutrašnjoj politici Rima znamenit je događaj , iz 286. donošenje
Hortenzijeya„zakona, »Lex Hortensia«. Na prijedlog diktatora- plebejca Hor-
[ tenzija (Quinctus Hortensius)’ zaključeno je da svaka buduća odluka naroda
I donesena u tributskim komicijama (]rf£hiscitum)-~ima. zakonsku pravovalja-
I nost i bez traženja suglasnosti senata (n ije potrebna patrum auctoritas).

.Rim ljani osvajaju južnu Italiju. Južna je Italija od drugog tisućljeća pr.
n. e. zemlja sabelskih Italika. Za neke je antičke pisce to »Velika Grčka«

13 Liv. V II— X; Appian., Samn. (fr.); Dion. Hal. X V— X V III; Plin., N. h., V II, 136.

303
V II, 3

zbog mnogobrojnih grčkih gradova koji su tu bili osnovani u doba »velike

grčke kolonizacije« (V II I, V II, V I stoljeće). Među gradovima »Velike Grčke«
došli su do najvećeg procvata Tarent, Metapont, Sibaris, Kroton, Region, Siris
i Posejdonija. Najsjevernije su se smjestili Kuma i Neapolis dobivši time
ulogu prvih posrednika između grčkog i italičkog, u prvom redu rimskog,
svijeta. Do trećega stoljeća pr. n. e. mnogi gradovi Velike Grčke proživjeli
su doba bujnog povijesnog života. Posljednje stranice te povijesti ispunili su
Tarenćani koji su jedini od južnoitalskih Grka neposredno pred dolazak
rimskih osvajača bili sposobni da poduzmu ili financiraju neku vojnu akciju.
Osamdesetih godina trećega stoljeća Grci iz južnoit als koga grada Turija
( Thurioi, atenska naseobina) pozvali su Rimljane u pomoć protiv Lukanaca
(grad je ležao na obali Lukanije). Rimljani su im »pom ogli« kao ono Kapui:
postavili su svoju vojnu posadu u akropoli grada. Rim ljani su ušli i u neke
druge tamošnje grčke gradove, čak i u krajnji Region. Rimsko se brodovlje
282. pojavilo pred tarentskom lukom. To je bilo u suprotnosti s odredbama
nekog rimsko:tarentskog ugovora iz 304. u kojemu su bile utvrđene granice
pomorske utjecajne zone. Tarenćani su napali spomenuto brodovlje, zarobili
posadu, uvrijedili zapovjednika itd. To je bio casus belli. Stvar se kompli­
cirala intervencijom Tarenćana u Turiju (izbačena rimska posada). Nakon
neuspjelih pregovora buknuo je rimsko-tarentski rat. Tarenćani su pozvali u
pomoć epirskoga kralja Pira.14 Pir (Pyrrhos) je doveo s Balkana u Italiju
veliku vojsku sa slonovima, konjicom i helenističkom opremom i iz Tarenta
poduzeo avanturističku vojnu po južnoj Italiji i Siciliji. Godine 280. potukao
je Rimljane kod Herakleje upotrijebivši slonove i služeći se prednostima
helenističke taktike. Pridobio je na svoju stranu sve južnoitalske Grke i Sabele
(Lucani, Brutii, južni Samnićani), prodro u Kampaniju i u Lacij, ali se nije
usudio udariti na Rim. Povukao se na jug i 279. pobijedio rimsku vojsku
kod Ausculuma, ali je u toj bici pretrpio velike gubitke (»P iro va pobjeda«).
Ponudio je mir koji su Rim ljani odbili. Napravio je vojni pohod u Siciliju.
Vrativši se u Italiju, bio je pobijeđen od Rimljana 285. kod Beneventa. Nakon
toga se vratio na Balkan gdje je poginuo u jednoj bici (kod Arga 272).
Rimljani su 272. zauzeli Tarent koji su do kraja branile preostale Pirove
jedinice. Tarent je dobio položaj rimskog savezničkog grada. Do 270. Rimljani
su pokorili cijelu južnu Italiju.15

3. RIMSKA I SAVEZNIČKA ITALIJA

Osvrt. Kad su Rimljani pokorili cijelu južnu Italiju, smatrali su potreb­
nim da svladaju otpor nekih gradova-država i plemenskih grupa u Etruriji.
U njihove ruke pao je 265. etnuščanski grad Volsinii koji je najduže pružao
•otpor.16
Godine 268. osnovana je na jadranskoj obali latinska naseobina Arimi­
num čime je osigurano rimsko gospodstvo u Picenumu. To su samo neki
povijesni podaci o konačnom osvajanju Italije od strane Rimljana.

14 Plut., Pyrrhus.
15 Liv. X II—XV (Perriochae); Plut., 1. c.; Polyb. I, 6—7; Justin, X V III, 1— 2 i drugi. Fasti cons.
•et tr.
«6 Florus, I, 21. • :' • ' ■

J04
 «

Prije prvog punskog rata, koji je počeo 264. pr. n. e., Rimljani su poko­
rili čitavu Italiju do rijeke Arna i Rubikona na sjeveru. Od tog teritorija (oko
130 000 km2) zadržali su oko 25 000 km2. Ostalo su prepustili raznim Italicima,
Etruščanima i drugim stanovnicima da posjeduju kao saveznici, socii, po utvr­
đenom ugovoru (foedus).
Tada je rimska država obuhvaćala: Lacij, jugozapadnu Etruriju, na isto­
ku zemlje starih Sabina i njima susjednih plemena, istočnu Umbriju, Pice­
num, stari Ager Gallicus (u zaleđu Pisauruma— Pesaro) na jadranskoj obali,
na jugu Kampaniju (ne svu) i neka izolirana područja (jedno čak u južnom
Bruciju). Sve to uglavnom jer su se rimska područja presijecala sa saveznič­
kim (vidi kartu). Na tom rimskom državnom teritoriju našle su se stare
italske, etrurske i druge narodne seljačke zajednice koje su, kao i grčki polisi,
imale svaka svoje utvrđeno središte. I sami Rim je u četvrtom stoljeću pr. n.
e. bio seljački utvrđeni grad čiju su aristokraciju činile imućnije seljačke obi­
telji. Gradovi Lacija (civitates, oppida, »populi«), Kampanije i Etrurije bili.
su nešto takvo, seljačke zajednice, polisi svoje, vrsti. Manje su poznate italske .
zajednice Samniuma, Picenuma, Umbrije i druge. U njima je razvitak urba­
nizma sporije tekao jer je prevladavao plemenski stočarski život s kolektivnim
vlasništvom nad pašnjacima. Rimljani su u anektiranom dijelu Italije koji je
ušao u sastav njihove države postepeno zaveli državnopravni poredak kakav
su počeli uvoditi najprije u Lacij u. Nakon završetka latinskog rata prestao
je vrijediti stari Latinski savez i foedus Cassianum (v. gore). Jedni su latinski

20 GRCI i RIMLJANI 305

VII, 3

gradovi postali rimske kolonije, drugi su postali municipiji,17 a treći su dobili

status civitas foederata.
Gradovi i građansko pravo. Rimsko građansko pravo, civitas Romana,
civitas (ono što ima civis), pripadalo je u doba kraljevstva i rane republike
patricijima, a do trećega stoljeća pr. n. e. patricijima i plebejcima u gradu
Rimu.. Punopravni građani, cives'op tim o iure, imali su iura publica — poli­
tička prava i iura privata — civilna prava. lura publica obuhvaćala su itis
suffragii — pravo glasovanja u komicijama — i ius honorum — pravo na
časti, na magistratske položaje (pasivno pravo). lu ra privata sastojala su se
od raznih građanskih prava od kojih su najvažnija bila: ius connubii — pravo
zakonitog sklapanja braka (neovisno o odnosu: p a tricij— plebejae) — i ius
com m ercii — pravo privrednog poslovanja. Oslobođenici (libertini) i neki drugi
građani drugoga reda imali su u Rimu položaj sa smanjenim građanskim
pravom, kao cives minuto iure. Oni nisu imali iura publica (ius suffragii; ius
honorum ). To su bili cives sine suffragio, bez aktivnog prava glasa; dakako i
bez pasivnog.
Rimsko građansko pravo, potpuno ili djelomično, bilo je bitan element
u konstituciji rimskih gradova izvan Rima, gradova-kolonija i municipija.
Davanje rimskog građanskog prava saveznicima u Ita liji bilo je politički

P o m p e ji

17 N a j s t a r i j i j e p o v i j e s n i - p o d a t a k o r a z l i č i t o m p o s t u p k u R i m l j a n a p r e m a p o k o r e n i m la t in s k im
g r a d o v i m a t e k s t r i m s k o - k a r t a š k o g t r g o v a č k o g u g o v o r a i z 348, k o j i c i t i r a P o l i b i j e ( I I I , 2 4 ). U to m se
u g o v o r u s p o m i n ju la tin s k i g r a d o v i p o d v r g n u t i R i m u , s a v e z n ič k i g r a d o v i n e p o d v r g n u t i i p o s v e n e z a v is n i
g r a d o v i . 0 r e o r g a n i z i r a n j u p o k o r e n o g L a c i j a : L i v . V I I I , 13. i p a s s i m (V III, IX i X ).

306
 \ VII, 3

problem koji je dominirao u rimskoj republici osobito u početku prvoga

stoljeća pr. n. e. Komune s punim građanskim pravom i komune s građanskim
pravom sine suffragio dva su osnovna tipa rimskih gradova koja su nastala
u rimskoj državi. Uobičajilo se da se gradovi s punim rimskim građanskim
pravom-nazivaj u kolonijama. Prva kolonija Antium, osnovähiT3387TiöWla^e
takav rimski civitet, za njom druge. Gradovi s umanjenim rimskim građanskim
pravom nazivali su se municipiji, m unicipium ( pl. m unicipia).
Neki su rimski građani stanovali u naseljima koja nisu imala status
grada. Neka se od tih naselja spominju kao conciliabula ili kao fora ( conci-
liabulum — zborište, forum — trgovište). U Italiji su ta zborišta i trgovišta
s vremenom ušla u sastav najbližih gradova. Kasnije u provincijama, npr. u
Iliriku, conciliabula starosjedilaca imala su veliko značenje.
Kolonija. Colonia civium Rom anorum bila je grad punopravnih rimskih
građana. Lučki grad Ostia držala se po predaji najstarijom-rimskom kolo-
nijom, osnovanom navodno <xf Änka Marci ja. Do drugog punskog rata osno
"Vani su Antium, Labici (V st.), Tarracina (IV st.), Minturnae, Sinuessa, Sena
Gallica, Castrum Novum u Etruriji i Castrum Novum u Picenumu ( I I I st.).
Nakon drugog punskog rata broj se novih kolonija neprestano povećavao.
Najstarije su kolonije lučki gradovi, one mlađe osnovane su u unutrašnjosti,
sve na izloženim važnijim strateškim položajima, kao predstraže grada Rima.18
Kolonije su se osnivale »dedukcijom«, odvođenjem određenog broja građana,
bezemljaša Ttradićiđnalm 'iîorm a' 30CT) u novu postojbinu po utvrđemin* pro­
pisima, pod rukovodstvom posebnih magistrata ( trium viri coloniae dedu-
jcendfl£_ili jdrugi). Naseljenici su dobivali zemlju, od prvih dana gradili grad­
ske zidine i razvijali svoj novi grad. Koloniju su obično činili punopravni
rimski građani s kojima su ponegdje_ živjeli starosjedioci kao »peregrini«
(stranci) kojima su rimski zavojevači ostavili, dio zemlje. Kolonija je bila auto­
noman grad, »mali Rim «.19 Građani — cives Romani optim o iure — imali su
narodnu skupštinu .(comjjia), magistrate (duoviri ili praetores, poput konzula
i druge), senat ( ordo_ decurionum, i druge političke, vjerske i
društvene ustanove potrebne autonomnom gradu. Građani kolonije bili su
vojnici — poljoprivrednici. Glavna im je dužnost prema središnjoj rimskoj
državndj'vlasti'bria vojno osiguranje kraja u kojemu su živjeli. Stoga se nisu
mogli udaljavati iz kolonije na duže vrijeme. Bili su oslobođeni službe u. legi­
jama, u pokretnoj vojsci (vacatio rei m ilitaris). Blagodati: dobiveni zemljo-
*posjedi, autonomija grada-kolonije zatim iura publica i iura pnvata u gradu
Rimu. S razvitkom rimske države, osnivanjem kolonija u provincijama grad-
-kolonija dobivao je nove osobitosti (gubio je vojno značenje i drugo).
0 tome se govori u povijesti kasne republike i ranog carstva.

Municipij. Municipium je državnopravni naziv za autonomni rimski V

grad (oppidum civium Rom anorum ), najprije u Italiji pa u provincijama, {{
kojega građani_— za razliku od onih u kolonijama — nisu doseljenici iz grada ]j
Rima, a imaju rimsko građansko pravo kao cives Romani sine suffragio. Mu- *
nie ep s bio je nekada u Rimu ugledniji doseljenik koji je tu imao prëmà^gradu
obveze (munera accipere) — službu u vojsci i porez (trib u tu m ), a dobivao

i8 . . . »non oppida Italiae sed propugnacula imperii«, C ic ., De lege agraria, II. 27.
is . . . » quasi effigies parvae simulacraque populi Romani«, A u l . G e l i . , N . A., X V I , 13.
V e l l e i u s P a t e r c u l u s , I , 14— 15, n a b r a j a s t a r i j e r i m s k e k o l o n i j e k r o n o l o š k i m r e d o m , p o g o d in a m a
o s n iv a n ja . N a jv i š e p o v ije s n ih p o d a t a k a im a k o d T it a L iv ij a , V I I I , I X i X k n jig a .

307
VII, 3

iura privata: ius com m ercii i ius conubii. Takva prava i obveze dobili su svi
municipes, građani municipija. Etruščanski grad Caere, osvojen od Rimljana
sredinom IV st. dobio je od osvajača status koji se spominje kao tipičan za
municipij. Postao je civitas sine suffragio. Status municipija dobili su mnogi
gradovi u Laciju (Aricia, Lanuvium i drugi), u Etruriji (Caere), u Kampaniji
(Cumae, Capua i drugi) i drugdje u Italiji, pa u provincijama. Statutom o
osnivanju utvrđena su posebna prava nekih municipija. Municipiji kao autono­
mni rimski gradovi obično su imali svoju gradsku upravu — svoje magistrate
(duoviri, praetores, ponegdje dictator), svoj senat (o rdo decurionum, decu­
riones) i narodnu skupštinu (razni nazivi). Neki su gradovi bili u tome prikra­
ćeni pa su umjesto magistrata dobili prefekte delegirane iz Rima ( praefecti
iure dicundo).-* Dok su gradovi-kolonije bili u ranoj republici malobrojni a
i kasnije kao privilegirani relativno rijetki, municipij je postao tip prosječnog
rimskog grada kakvih se s vremenom mnogo osnovalo. Građani municipija
imali su prema rimskoj državi glavne obveze kao i građani stanovnici Rima:
služiti u vojsci i prema potrebi davati u vojne svrhe tribut. U Rimu su bili
upisani u posebne popise ( tabulae Caeritum, naziv za popise Cerita i građana
drugih municipija). Pored prosječnih građana, koji su za Rim bili cives sine
suffragio, bilo_je__.u. municipiju po nekoliko punopravnih rimskih građana,
cives optim o iure. Načelno taj se privilegij davao municipalnim magistratima
nakon završetka njihova mandata, a izuzetno i drugim istaknutim pojedincima.
U municipiju je bilo i peregrina, stanovnika koji nisu imali rimsko građansko
pravo nijednog oblika (Ita lici ili drugi onamošnji starosjedioci). Veliko je
postignuće za građane municipija bilo kad bi im grad bio proglašen kolonijom.

Saveznici. U Italiji južno od Arna i Rubikona sve što nije bilo u sastavu
rimske države bilo je za Rimljane onoga doba (treće st.) saveznički teritorij.
Stanovnici tih krajeva kojima su Rim ljani do trećega stoljeća nametnuli hege­
moniju i učinili ih milom ili silom svojim »saveznicima« — socii — imali su
svoje gradove, civitates i samostalne narodne zajednice (bez gradskog sre­
dišta) koje su Rimljani također nazivali gradovima — civitates. Sa svakim od
tih gradova i zajednica Rimljani su, nametnuvši im hegemoniju, zaključili po­
seban savez, saveznički ugovor — foedus, i sve njih proglasili savezničkim gra­
dovima, civitates foederatae. S nekim su savezničkim gradom Rimljani zaklju­
čili ugovor na temelju pariteta (foedus aequum). Savezi su ipak u većini za­
ključeni izričitim priznavanjem rimskog prioriteta.221 Utvrđena su bila, među­
0
tim, osnovna prava i obveze za sve. Obveza svih savezničkih gradova bila je
da daju dodatne čete rimskoj vojsci i da ih uzdržavaju. Ugovorom je bilo
utvrđeno kolik će kontingent četa biti (obično procentualno prema broju sta­
novništva ili broju za oružje sposobnog stanovništva).22 Osnovne savezničke je­
dinice (cohortes) pod vodstvom svog zapovjednika, spojene u veće odrede (alae,
*cohortes alares) na čelu s rimskim zapovjednikom, prefektom ( praefectus soci­
orum ) borile su se usporedo s rimskim legijama pod vrhovnim zapovjedništ-

20 P r e f e k t u r a m a (p r a e f e c t u r a e ) s e p o p r a v i l u n a z i v a j u n e k a s e l a k o j a s u p r i p a d a l a r i m s k i m k o ­
l o n i j a m a i l i m u n i c i p i ji m a , a k o j i m a s u u p r a v l j a l i p r e f e k t i d e le g i r a n i iz t ih g r a d o v a . P o t v r d e k o d M a r -
q u u r d t a , S t a a t s v e n v . , I , 10.
21 »,M a je s t a t e m p o p u l i R o m a n i c o m i t e r c o n s e r v a n t o « , p l a š i l a j e f o r m u l a ( C i c . , P r o B a l b o ) . D r u g a
j e u g o v o r n a s t r a n a b i l a p r e m a R i m u » i n f o e d e r e i n f e r i o r « ( C i c . , 1. c . ) .
22 F u n k c i o n c r i , m a g i s t r a t i , s a v e z n ič k ih g r a d o v a m o ra li su svako A— 5 g o d i n a v rš iti u svom e
grad u cen zus s lič a n rim s k o m ra d i u t v r đ iv a n ja b ro ja v o jn ih o b v e z n ik a i im o v in s k o g s t a n ja . Č e tiri
r i m s k a k v e s t o r a k a o q u a e s t o r e s I t a l i c i k o n t r o l i r a l i s u s a v e z n i č k e f u n k c i o n e r e u t o m p o g l e d u . O d 267.
č e t ir i s u r i m s k a p o m o r s k a k v e s t o r a , q u a e s t o r e s c la s s ic i, k o n t r o lir a la u to m p o g le d u p r im o r s k e sa­
v e z n ik e .

308
 V II, 3

vom konzula ili drugog rimskog zapovjednika. Primorski saveznički gradovi

davali su Rimljanima brodovlje, opremu i opskrbu za mornaricu, ili samo
brodsku posadu, odnosno borce mornare.
Saveznički su gradovi bili autonomni, ali bez prava da sklapaju savez
s gradovima koji nisu imali veze s Rimljanima. U unutrašnjoj administraciji
bili su suvereni. Priznato im je pravo »suis legibus uti«. Kovali su svoj novac.
U većini su imali svoje tradicionalne upravne organe. Neki su gradovi držali
da je naprednije povoditi se za Rimljanima, pa su uveli edile, cenzore, pre-
tore ili neke od tih funkcija, čak i narodne tribune. Rimljani se načelno
nisu miješali u njihovu samoupravu. Ponegdje su pomagali sebi odane savez­
ničke aristokrate da dođu na vlast. Nekima su, prema svojemu nahođenju i
svojim interesima, davali rimsko građansko pravo. Odnosi sa saveznicima
i s tim u svezi politička problematika imaju u povijesti rimske republike
vrlo istaknuto mjesto.

Latinske kolonije. Među rimskim saveznicima posebno su mjesto imali

l^ ^ L ^ socii^ L g M n [jio m in is. Među savezničkim gradovima nešto su posebno
bile latinske kolonije; 'coloniae civium Latinorum. Prije nego su došli pod
rimsku vlast, Latini siTsarnTTITTi savezu s ârugïma bili osnovali nekoliko
»latinskih kolonija«. Nakon latinskog rata i raspada Latinskog saveza (do 338)
Rimljani su počeli osnivati nove »latinske kolonije« izvan Laoija, dajući im
osobit status. Coloniae civium Latinorum, osnovane dedukcijom od Rimljana,
bile su namijehJEie^ainterešIranim siromašnim rimskim građanima, Lati­
nima i drugim Italicima. Iseljeni rimski građa^Lgubili su u tim okolnostima
rimsko građansko pravo pa suJiao L a tin ic o l on iari i skupa s ostalim građa-
m m a 'tïh kolonija dobivali pravakao civ^s Latini. Latinskih je kolonija osno­
vano vrlo mnogo. Neke su od njih (u zagradama godina osnutka) Hadria (289),
Ariminum (268), Brundisiujn.(244), Placentia i Cremona (obje iz 218), Bononia
(189), Aquileia (181). Te su kolonije bile nastanjene velikim brojem građana
(za razliku od rimskih kolonija). Imale su gradsku administraciju kakvu i
municipiji — s dekurionima, duumvirima, edilima i kvestorima — bile bez ob­
aveza prema Rimu, kao i sve civitates foderatae, u svemu osim u pogledu daya-J
nja vojne~ pomoći. I latinski su saveznici, naime, davali odrede (cohortes, i
alae) koji su se borili uz bok rimskih legija. Građani latinskih kolonija imali j
su u Rimu ius commercii, neki i više od toga. Oni koji su postigli čast, honor, j
u svom gradu, tj. biUjnagistrati, automatski'šu dobiva liT im ško ’građanske“ j
pravo. To se pravo u o v o i^ š lu ^ u ^ ^ Latii sjkraćeno:
Latium ). 'Kasnije, u carsko döba, heke"süTätinske' kolöhije'im ale to pravo i za j
dekurione ( »Latium maius« — zbog većeg broja korisnika. Ono izvorni je je j
» Latium minus« ) . 23 j
Prema Polibiju (II, 19) krajem trećega stoljeća pr. n. e. operirala je
vojska od nekih 325 360 rimskih građana u zajednici sa savezničkim četama od
oko 423 000 vojnika. Svi su oni bili zainteresirani da zajednički brane Italiju
od vanjskih napadača i da zajednički idu u vojne pohode. Saveznici su se po­
stepeno izjednačivali s prosječnim Rimljanima kulturno i nacionalno. Latini-
ziranje svih Italika zahvatilo je maha. Bile su na pomolu žestoke borbe za
socijalnu jednakost.

23 M a r q u a r d t , o. c. (k a o u b ib lio g r a fiji uz G l. V I), I, 1— 58.

309
V II, 3

Rimska vojska. Od najstarijeg doba tri su rimska trifousa ( Tities, Ramnes,

Luceres) davala gradu-državi, kad bi ustrebalo, po tisuću pješaka i po trista
konjanika ( celeres) da bi se formirala legija (legio, odjegere, sakupiti, unova­
čiti). 24 Do kraja kraljevstva, porastom pučanstva,““prema tome i tribusa, pod­
vostručila se rimska vojska, pa su se od šest tisuća pješaka i šest stotina ko­
njanika sas tavi i ale j i v i j e^pgiie . svaka pod vodstvom pretora. Osnovna je tak­
tička jedinica bila centurija (po sto vojnika) kojom je zapovijedao centurion.
Cijelom je vojskom zapovijedao *kr'àîj'.25~P"o reformi koju tradicija pripisuje
Servi ju Tuliju, a koja je bila zapravo u vezi sa stanjem u ranoj republici,
najbogatiji su građani — equites, vitezovi — davali 18 konjaničkih centurija
(centuriae equitum). Pet'razreda — prèma cenzusu (Gl. IV ), bez vitezova —
davalo j e”"državi pješadiju ( dvije . skupine : juniores \ „seniores). Imućniji su
bili bolje naoružanrpa^u se borili u prednjim redovima. U načelu tako je
bilo od starine. Livije (I, 43) opisuje naoružanje vojnika po razredima naj­
starijeg vremena (navodno od »Romulova doba«). Vojnici prvog razreda,
dakle najimućniji, imali su kacigu (galea), štit (clipeus), nazuvke za zaštitu
nogu (ocreae), oklop (lorica ), koplje (hasta) i mač (gladius). Vojnici drugog
razreda imali su sve to osim oklopa, a štit im je bio tipa scutum (od drva
prevučen kožom, dok je clipeus brončan). Vojnici trećeg razreda nisu imali
oklop i nazuvke. Četvrta je klasa imala samo koplje (hasta) i neku laku
sulicu (verutum ), a peta praćku (funda za bacanje kamenja i olova u obliku
žira — glans). Livijeve podatke potvrđuje i Dionizije Halikamašanin (IV ,
16— 17). Rimska se vojska, piše Livije, prije borila formirajući falange poput
makedonskih, kasnije u bojnim redovima po manipulima i napokon u slo­
ženim redovima.26
U četvrtom stoljeću pr. n. e., navodno za diktatora Furija Kamila (396),
Rimljani su napuštali stari vojnički sistem — raspored po cenzusu, naoru­
žanje prema imovnom stanju vojnika — i uvodili bojne redove prema njiho­
voj dobi i sposobnosti. Prema novom sistemu u prvom su se bojnom redu
borili najmlađi borci — kopljonoše hastati — u drugom malo stariji, iskusniji,
zvani principes. Jedni i drugi su imali u svom sastavu i manji odred iako
naoružanih vojnika (velites). U trećem redu bili su triarii, najstariji. Vijest
0 Kamilu kao reorganizatoru vojske potječe od Plutarha (Camillus, 40). Livije
pošto je opisao prijašnji sistem, nastavlja s opisivanjem novog poretka: »P r i­
ma acies hastati erant, manipuli quindecim« ... Spomenuvši i lakooružane
(velites), veli da su svi oni, na čelu vojske, bili »cvijet mladosti«. 2a njima
je išlo jednako toliko manipula snažnijih boraca koji su se zvali principes.
1 oni su imali u sastavu, u pozadini, lakooružane. Hastati i principes bili su
antepilani jer su bili pred trijarijima, kojih su se redovi zvali pili (Liv. V III,
8,5. sq.).27 Osnovna jedinica bila je munipulus (prije centuria). Prema Liviju
spomenuti je poredak imala rimska vojska u doba samnitskih ratova, oko 340.
pr. n. e. Takvo je stanje bilo redovno u trećem stoljeću (citira se Polibije,
VI, 21), kad je legija imala 4000 vojnika (1200 hastati, 1200 principes, 600 triarii
24 Milites quod trium milium primo legio fiebat ac singulae tribus Titiensium, Ramnium, Luce­
rum milia militum mittebant« ( V a r r o , De lingua Latina, V , 8 9 ).
25 C i c e r o , De re publica, I I , 20 . i 22 ; F e s t u s , s . v . sex suffragia.
__GrađanjLsu J3uim es^naonižani_ljudi XQ^iris, c u r i s ..sjekira^oružiej ites = Jcoji_idejL.
26 . . . » et quod antea phalanges similes Macedonicis, hoc postea rnanipul'àtim structa acies coepit
esse, postremo in plures ordines instruebantur*, L i v . V I I I , 8.
27 U I V s t o l j e ć u hastati s u i m a l i k o p l j e t i p a pilum, triarii k o p l i e t i p a hasta ( p o j e d n o j i n t e r ­
p r e t a c i j i ) . Principes b i p o i m e n u i m a l i b i t i p r v i . Z n a č i d a s u s e , i p o r e d s t v a r n i h p r o m j e n a , z a d r ž a l a
sta ra t r a d ic io n a ln a im e n a , u n o v im u v je t im a .

310
 V II, 3

i 1000 velites). Svaka je vrsta (hastati, principes, triarii) imala po deset

manipula kojima su zapovijedali po dva centuriona (p rior i posterior). Izme­
đu manipula bio je određen razmak da ostane prostora za manevriranje.
Bitka je počinjala bacanjem koplja (pila m ittere), a nakon toga se jurišalo
mačem na neprijatelja (oni koji su bacili koplje privremeno su se povlačili).
O tome ima raznih mišljenja.

BIBLIOGRAFIJA

Mommsen, Pais, Beloch, De Sanctis, Pareti, o. c.

Beloch, Der italische Bund unter Roms Hegemonie, Leipzig 1880.
Geizer, Pauly-Wissowa, R. E., s. v. Latium.
O ratovanju vidi u priručnicima (Pauly-Wissowa, Daremberg-Saglio), s. v.
Legio; H. Delbrück, Geschichte der Kriegskunst, I, Berlin 1920 (3. izd.).
Privreda i društvo: T. Frank, An Economic History of Rome, Baltimore 1927
(2. izd.); L. Bloch, Soziale Kämpfe im alten Rom, Leipzig 1908 (2. izd.); F. Münzer,
Römische Adelsparteien und Adelsfamilien, Stuttgart 1920.

311
 VIII

DOBA PRVOG I DRUGOG PUNSKOG RATA

1. PRVI PUNSKI RAT

(2 6 4 — 2 4 1 )

Kartaga. Feničani iz grada Tira osnovali su u devetom stoljeću pr. n. e.

na sjevernoj obali Afrike, u zalivu kojim danas dominira grad Tunis, naseobinu
koju oni nazivahu Kart-hadašt, »N ovi grad«, Grci: Karchedon, Rimljani: Kar­
thago; po njima mi Kartaga. Tradicionalna je godina osnutka grada 814. pr.
n. e. (»trideset i osme godine prije I olim pijade«).1 Znamenita je kartaška
akropola Byrsa koje je ime postalo legendarno.
Kartažani (gr. Karchedonioi, lat. Karthaginienses) ili Puni (la t. Poeni,
prema Phoenices) u onom plodnom mediteranskom kraju “razvili su jaku
agrarnu proizvodnju, usavršili obrt i doveli trgovinu i pomorstvo do vrhunca
u duhu feničke tradicije.
Grad Kartaga povećan novim feničkim doseljenicima koji su sukcesivno
ovamo bježali pred asirskim, kaldejskim i perzijskim zavojevačima, razvio se
u oligarhijski polis kojim su u klasično doba upravljala: a) dva sufeta (šo-
fet, lat. stiffeta) poput rimskih konzula s jednogodišnjim mandatom, b ) svo­
jevrsna genizija od trideset članova (zajedno' ša sufetimaj, :cj vijeće sto i
četvorice i d) narodna skupština (podaci o ustavu u Aristotela, Politika II, 8. i
drugih). Veliku je političku moć imao u svoje doba zapovjednik mornarice
zbog važnosti mornarice u toj pomorskoj državi.
Nešto je poznato o kartaškoj religiji — o kultu Baala, Moloha, božice
Tanit — zapravo o kartaškoj varijanti feničke religije. Oskudna je kulturna
ostavština. Poznata su neka dostignuća Kartažana u književnosti. Varon,
Plinije i drugi citiraju traktat o poljoprivredi Kartažanina Magona. Sačuvana
je grčka verzija Peripla kartaškog pomorca Hanona (Hanno). Spomenici
kartaške arhitekture i drugih likovnih umjetnosti iz doba prije rimske oku­
pacije oskudni su. Sačuvalo se nešto kartaškog novca (najstariji iz petoga
stoljeća). Ima nešto keramike i sitnih obrtničkih proizvoda.

1 T im e j, f r . 60, e đ . Jacoby.

313
V III, 1

N ije dovoljno poznata starija povijest JCartažana. Izgubljeno je Time-

jevo djelo iz kojega bi se mogla dobiti cjelovitija povijesna slika o tom na-
«rodu i njegovoj državi. N ajcjelovitiji je sačuvani pregled Justinov, prema
Trogu Pompe ju, a izvorno prema Time ju. Nepovezanih podataka ima u raz­
nih antičkih pisaca. Iz tih se podataka uglavnom zna ovo.
Kartažani su ranije (IX , V III, V II st.) nastupali na zapadnom Medi­
teranu zajedno sa sunarodnjacima iz matičnog Tira, iz susjedne Utike i sa raz­
nim drugim saveznicima. U prvom kartaškom ugovoru s Rimljanima (navodno
prvih godina rimske republike) spominju se »Kartažani i njihovi saveznici«.
U drugom takvu ugovoru iz četvrtog stoljeća spominje se »narod Kartažana,
Tiraca i Uticana i njihovih saveznika«.2 U tekstovima se spominju i Libio-Feni-
čani.3 S vremenom su ušli u kartaški savez i time u većoj ili manjoj m jeri
priznali njihovu hegemoniju: a) fenički gradovi na obali današnjeg Tunisa,
Alžira i Maroka: Utika — najstarija fenička naseobina u ovom području, dva
grada po imenu H ippo(n), dva po imenu Leptis, Hadrumentum, TThapsusJ dru­
gi; b ) gradovi i manje trgovačke ispostave na Pirenejskom poluotoku: Gades
(Cadiz) na Atlantiku — najstarija i najzapadnija fenička naseobina u Evropi,
i više gradova na mediteranskoj obali ovog poluotoka. Na Balearima (Pity-
ussai) jedna je fenička naseobina osnovana »sto šezdeset godina nakon Kar-
tage«.4 Sve je to došlo pod kartašku hegemoniju; c) neke feničke naseobine
na Sardiniji (jedna od njih: Karalis — Cagliari); d) mnoga naselja na Siciliji —
od poznatijih: Panormos i Motye.5 Zanimljive su vijesti o kartaškim pothva­
tima na zapadu s one strane Heraklovih stupova — Gibraltara, o »libio-fenič-
kim « naseobinama na zapadnoj obali Afrike (izvor: Hanonov Periplus).
Stoljetni suparnici Kartažana na zapadnom Mediteranu bili su Grci,
a saveznici Etruščani. Do trećega stoljeća Rimljani su s Kartažanima imali
dobre odnose i s njima zaključili tri vojna saveza — dva prije spomenuta i
treći protiv Pira 279. pr. n. e.6
Punski rat. Sicilija je prirodno produženje Apeninskog poluotoka. Kad
su Rimljani zagospodarili južnom Italijom , našli su se očito pobuđeni da na­
stave osvajati, i to na Siciliji. Od osvojenja Tarenta do prvog iskrcavanja rim­
ske vojske na Siciliju prošlo je samo osam godina. Sicilija koju starosjedioci­
ma — Sikulima, Sikanima i Elimejcima — nije pošlo za rukom zadržati za
sebe, postala je bila grčkom i kartaškom. Pred dolazak Rimljana na Siciliju
Grci su morali braniti svoj istočni dio otoka od jakih Kartažana, koji su nadi­
rali sa zapada iz svojih baza/Još malo i gotovo bi cio otok bio u rukama Kar­
tažana. Očekivalo se iskrcavanje Kartažana i u južnoj Italiji. Rimljani su do
tada bili postali moćni i na moru. To se zaključuje iz ugovora koje su Karta­
žani s njima sklapali utvrđujući zone utjecaja na zapadnom Mediteranu. Rim­
ska se vojska 264. iskrcala u mesinskoj luci da intervenira u jednom grčko-
-kartaškom sukobu koji se pretvorio u rimsko-kartaški, poznat u povijesti kao
prvi punski rat.
Glavni je povijesni izvor za ovaj rat Pplibijeva prva knjiga, napisana
prema podacima Filona iz Agrigenta i rimskog analiste Fabija Piktora, na

2 Sve kod Polibija, I II, 22. i 24.

3 »Libyphoenicum generis«, Liv. XX V, 40.
4 Timaios, fr. 164, ed. Jacoby,
s Thuc. VI, 2.
6 Polyb., 1. c., i cap. 26.

314
J.
i V III, 1

\ koje se Polibij kritičk i osvrće. L ivijev tekst u kojem je bio obrađen ovaj dio
rimske povijesti nije sačuvan. L ivije je o tom pisao u knjigama X V I— X IX
od kojih imamo periohe i epitome, a koje su u skladu s Polibijevim vijestima.
Diodor, Apijan, Trog Pompej (Justin), K om elij Nepot i još neki antički pisci,
koje citira Zonaras daju poneki podatak. Lapidarne, ali najvrednije podatke
daju Fasti Capitolini.
Rim ljani su 264. pr. n. e.7 prešli preko Sicilskog tjesnaca u mesinsku
luku. Iskrcavanje su im osigurali Kampanci koji su prije bili plaćenici u
i službi sirakuškog tiranina Agatokla, pa su na svoju ruku osvojili Mesanu.
. Kampanci — »Mamertini« — ugroženi od Sirakužana primili su u grad karta­
šku posadu, ali su je izbacili s pomoću Rimljana. Rimljani su zauzeli Mesanu,
pobijedili Sirakužane i s njima zaključili mir i savez. Imajući dobre baze na
J istočnoj strani otoka zaratili su s Kartažanima želeći osvojiti cijeli otok. Polibije
potanko opisuje povijest ovoga rata koji su obje strane vodile s promjenljivom
srećom. Rimljani su osvojili gotovo cijeli otok osim lučkih baza Eryx, Panor­
mus, Lilybaeum, koje su Kartažani odlično branili s mora. Rimljani su
sagradili brodovlje a dio su im brodovlja dali južnoitalski Grci i drugi pri­
morci Italije. Tako su imali jaku mornaricu kojom su iz vojevali pobjedu nad
Kartažanima kod rta Mylae ( Punta_Müazzo.kod Messine)260._ godine. Kao za­
povjednik se proslavictkonzul Gaius Duilius. Ratna zanimljivost su »c o rvi«,
naprave za zahvatanje neprijateljskih brodova.8 Nakon pobjede kod Mila,
četin se gö‘dine“ rätovalo na Siciliji. Godine 256. rimska se vojska sa 330 bro­
dova pod zapovjedništvom konzula M. Atilija Regula i L. Manlija Volsona
iskrcala u Africi na kartaško tlo. Nakon početnih uspjeha Rimljani su kod
Kartage pretrpjeli užasan poraz (u proljeće 255). Zarobljen je A tilij Regul.
Drugi se konzul s dijelom vojske prije toga vratio u Italiju. Preostali dio po­
ražene rimske vojske stradao je na povratku od oluje.8a
Budući da nisu uspjeli u Africi, Rimljani su obnovili rat na Siciliji i 254.
osvojili grad Panormus, glavnu neprijateljsku bazu na otoku. Osvojena su ta­
kođer kartaška uporišta Thermae, Eryx i Liparski otoci, ali su se Kartažani
žilavo branili u lučkim utvrdama Lilybaeum i Drepanum. U pomorskoj bici
kod Drepana Rimljani su pretrpjeli težak poraz. Od 248. do 243. bilo je više
ratnih obrata. Istakao se kartaški vojvoda Hamilkar Barkas. Kako im je stra­
dalo još jedno brodovlje u novoj ekspediciji u Afriku, Rimljani su prilozima
i građana sagradili novo brodovlje koje im je osiguralo konačnu pobjedu. Kon-
I zul Gaj Lutacij Katul blokirao je s mora Lilibej i Drepan i u proljeće 241.
porazio Kartažane u pomorskoj bici kod Egadskih otoka, nedaleko od Lili­
bej a, a zatim su s kopna osvojena posljednja kartaška uporišta Lilibej i Dre­
pan. Kartažani su morali kapitulirati. Hamilkar je ponudio konzulu Lutaciju
mir i dobio ga pod ovim uvjetima: »Kartažani moraju napustiti cijelu Siciliju;
ne smiju ratovati s Hijeronom — sa Sirakužanima ni s njihovim saveznicima;
Kartažani moraju Rimljanima vratiti zarobljenike bez uvjeta; treba da plate ^
u dvadeset godina dvije., tisuće eubejskih talenata.« Te je uvjete postavio i
konzul Katul, a senat je prilikom njihova sankcioniranja rok za isplatu sveo /
na deset godina a sumu povisio na tri tisuće talenata i dopunio da Kartažani f
moraju napustiti sve otoke između Italije i Sicilije. »Pod tim uvjetima zavr-

7 »z a 129. o l i m p i j a d e « , P o ly b . I, 5.
8 L iv ., P e r .; P o l y b . I , 22.
83 E p i z o d a o A t iliju R e g u lu : P o l y b . I , 32— 35.

315
V III, 2

šio je rat za Siciliju između Rimljana i Kartažana koji je trajao dvadeset i

četiri godine.«9
Budući da su izgubili rat, Kartažani su morali nekoliko godina voditi
borbe kod kuće s pobunjenim plaćenicima kojima nisu mogli isplatiti dugo­
vanja. Pobunjenicima su se pridružili i razni afrički starosjedioci koje su Kar­
tažani pokorili. Pobunjenici su zauzeli gradove Hipon i Utiku i zadavali Kar-
tažanima mnogo muke. Napokon su svladani. Rimljani su iskoristili neprilike
Kartažana i zauzeli — ne bez borbi — otoke Korziku i Sardiniju, stare kar­
taške posjede.10
Prve provincije. Sicilija, Korzika i Sardinija prvi su rimski posjedi
izvan Italije. Rimljani su ih nazvali provincijama. Od 227. Sicilijom je uprav­
ljao jedan, a Korzikom i Sardinijom drugi rimski pretor kao namjesnik s
jednogodišnjim mandatom. Na Siciliji je Hijeronu kao vjernom savezniku
priznata vlast u Sirakuzi. Nisu dirani ni prijašnji sirakuški posjedi oko grada.
Messana je dobila status italičkog grada » sine suffragio«. Inače, stanovništvo
triju otoka samo je promijenilo gospodare. Narod je plaćao porez i vršio
druge obveze prema Rimljanima kao što je prije činio prema Kartažanima.

2. ILIR SK I RATOVI

Hiri -stanuju na sjevernom Balkanu otkad Grci i Italici u svojim klasič­

nim zemljama. N ije nam poznata njihova najstarija povijest. Grčki pisci
ponešto znaju o Ilirim a s kojima su njihovi mornari, trgovci i kolonisti po­
slovali na Jadranskom moru11 (vidi u Povijesti Grka, Gl. V, 2, X I II, 2. i X V III,
3).
Primorska plemena Histri, Liburni, Dalmati, Ardijejci, Plereji, Daorsi
i drugi, iz literarnih izvora bolje poznati, koje neki antički pisci etnički
diferenciraju, za rimske osvajače bili su Iliri.12 Na njihovu zemlju, Iliriju
( Illyris, Iliridu), Rimljani su napravili prvi vojnički pohod nakon, prvoga pun-
skog rata. To je bilo u'doba kadsu ilirski Ardijejci (Ärdiaioi, Ardiaei), name-
tnuvši svoju vlast raznim ilirskim plemenima, postali gospodari južnog jadran­
skog primorja, dijela jadranskog zaleđa i otoka od Hvara na jug osim Ise
(Issu, Vis). Sve su grčke naseobine u tom području osim Ise potpale pod vlast
ardijejskog kralja Agrona. Jadranski Iliri, poznati od davnine kao gusari, kao
pripadnici ardijejske države razvili su jaku gusarsku aktivnost, osobito za vla­
de Agronove udovice kraljice Teute. Na molbu italskih mornara s Jadrana i
Grka iz Ise (Isu su opsjedali A rdijejci) rimski je senat 230. poslao Te-uti dva
poslanika, K â ja i Lucija Korunkanija (Coruncanius), da zahtijevaju obustavu
gusarstva. Teuta je superiorno odgovorila, piše Polibij, da će paziti da ilirske
službene osobe ne naprave Rimljanima koje nasilje, ali da ne misli da je.
kraljevska dužnost ometati Ilire da se kao privatnici koriste blagodatima
mora. Jedan je od poslanika kraljicu upozorio da će je rimski narod prisiliti
da ispravi svoje kraljevske poglede. To je mladog Rimljanina stajalo glave:

» Polyb. I, 63.
10 Polyb. I, 66— SS. Mommsen je prepričao Polibijev tekst.
11 Appian., Ulyr., I; Suet., Tib., 16; Plin., N. h., III, 144.
12 Vidi literaturu kod Rendića u Enciklopediji Jugoslavije, IV, 333— 334. i kod Suića, ib., 336.

316
 V III, 2

kad se vraćao u Rim, bio je na moru ubijen od Teutinih ljudi. Zbog toga su
Rimljani Teuti navijestili rat.1«

Prvi ilirski rat. Tako se po rimskoj službenoj tradiciji naziva rimska

vojna intervencija na istočnom Jadranu 229. i 228. pr. n. e. Za nekoliko su
mjeseci konzuli Cn. Fulvi je i A. Postumlje pobijedili Teutine Ilire u više
bojeva na kopnu i moru. Osvojili su Korkiru — Krf, Apoloniju, Dirahij
i neke druge grčko-ilirske gradove i baze na južnom Jadranu, dotadašnje
posjede Teutinih Ardijejaca. Rimskom intervencijom oslobođena je Isa ilir­
ske opsade. Povjesničari su zabilježili razne, dijelom proturječne, pojedinosti
0 tome, a što je važno za poznavanje grčko-ilirskih prilika onoga vremena na
Jadranu. Međutim, osnovno je da su Rimljani pobjedonosno svršili ovaj rat
1 prisilili Teutu da moli mir. Uv je ti-mrča, koje su joj Rimljani nametnuli
bili su: da mora isplatiti kontribuciju koja jo j se odredi; da napusti svu
Iliriju osim nekih mjesta i da južnije od Lisa (Lissos — Lješ) smiju ploviti
najviše po dva ilirska lembosa (lađe), i to nenaoružana.1 14 Iz Polibijeva, kao
3
i iz Apijanova teksta, zaključuje se da su Rimljani u ovom ratu okupirali
neka ilirska mjesta — ne zna se pouzdano koja — i zauzeli prve pozicije
na istočnoj obali Jadrana. Rimljani su proglasili slobodnim savezničkim' grä-~J
Hovfma Apoloniju, Korkiru, Epidamnos, i neke ilirske neardijejske gradove
koji su do onda bili pod ardijejskom okupacijom. Uže ardijejsko područje
koje nisu zadržali za sebe Rimljani su prepustili maloljetnom Teutinu i
Agronovu sinu Pinesu (Teuta je abdicirala), kojemu je bio skrbnik Demet-
rije, Teutin vojvoda. Taj se Demetrije u doba rata priklonio Rimljanima —
predao im Korkiru bez borbe — i dobio od njih pravo na samostalnu upravu
nad otokom Farom (Pharos, H var). Povjesničari ga nazivaju Farskim —
Demétrios ho Phârios. U gradovima koje su tada stekli Rimljani su radi sigur­
nosti ostavili svoje posade, čak i u grčkim savezničkim gradovima Korkiri
i Epidamnu.15 Zanimljive su pojedinosti o lsi — Visu, grčkom gradu koji je
u ovom ratu imao osobitu ulogu.16

Drugi ilirski rat (219). » Dem etrije Faranin«, piše Polibije, »zabora­
vivši rimska dobročinstva, prezirući Rim ljane, videći da ih Gali upadima
zastrašuju, videći i da R im ljani strepe od Kartažana, pouzdao se u make­
donske kraljeve. . . pa počeo harati i prisvajati u Ilirid i gradove koji su bili
pod rimskom vlašću, a plovio je unatoč m irovnom ugovoru dalje od Lisa
sa po pedeset lađa i bio napao mnoge Cikladske otoke. R im lja n i. . . pozuriše
da zaštite svoje interese istočno od Italije, nadajući se da će p rije nego na
zapadu bukne rat obuzdati ilirske zablude, a kazniti Demetrijevu nezahval­
nost i drskost. Prevarili su se u prosuđivanju prilika je r ih je Hanibal pretekao
i u međuvremenu zauzeo grad Sagunćana. Tako se dogodilo da su Rim ljani
morali voditi rat ne u Hispaniji, nego u najvećoj blizini Rima i u cijeloj
Ita liji. Stoga su Rim ljani zbog navedenih razloga ljeti prve godine 140. olim pi­
jade poslali Lucija E m ilija s vojskom da u Ilir id i ratuje.«1?

13 Polyb. II, 8; Liv., Per., X X . Druge verzije: Appian., Illyr., 7; Dio Cass., fr. 49: Plin., N. h.,
X X X IV , 6.
i* Polyb. II, 12.
'5 Polyb. II, 11— 12. i I II, 16; Appian., Illyr., V II, 8; Liv. X LIII, 9; Eutrop. III, 4. Fasti
triumphales kod Mommsena, CIL., I2, p. 173 (kod Paisa, Fasti triumphales populi Romani, II, 112).
16 Polyb., 1. c.; Appian., Illyr., 1. c.; Dio Cass., 1. c. Vidi u literaturi o grčkim naseobinama na
Jadranu.
‘7 Polyb. III, 16— 19.

317
V III, 3

Iz povijesti toga rata zna se da je 219. rimska vojska pod zapovjed­

ništvom konzula Lucija Emilija zauzela Dimaie (na otoku Hvaru ili nedaleko
od njega) i grad Phâros (vjerojatno Stari Grad na Hvaru). Demetrije je, pre-
trpjevši poraz od Rimljana kod Pharosa, pobjegao makedonskom kralju Fili­
p u . ^ Rimljani su postigli svoj glavni cilj: osigurali su pozicije koje su bili ste­
kli u prvom ilirskom ratu, a koje im je Filip namjeravao ugroziti. Filip se na-
dßo da će u savezu s Hanibalom istjerati Rimljane s Balkana. U ugovoru koji
je Filip bio sklopio s Hanibalom stajalo je, pored ostalog: »A ko dobro svrši
rat k oji s Rimljanima v o d im o ... neće više R im ljan i biti gospodari ni Korki-i
rana, ni Apolonijata, ni Epidamnjana, ni Pharosa, ni Dimaie i Partina, ni\
Atintanije.«18 Grci i Iliri spomenuti u tom tekstu bili su dobrovoljni ili pri­
silni saveznici Rimljana na istočnom Jadranu. Zbog drugog punskog rata
Rimljani su postavili vrlo povoljne uvjete ne samo svojim bližim saveznicima
nego i ilirskoj ardijejskoj kraljevini. Priznali su prava maloljetnom kralju
Pinesu čijim je skrbnikom po odlasku Demetri ja postao Skerdilaida, prija­
telj Rimljana, od 217 (približno) ardijejski kralj.10

3. DRUGI PUNSKI RAT

( 218— 20 1)

Nakon završetka prvoga punskog rata Kartažani su pet godina ratovali

u Africi s pobunjenim plaćenicima i pokorenim starosjediocima (afrički rat,
241— 236), a zatim stali sistematski osvajati Hispaniju. Ondje je Hamilkar
Barkas devet godina ratovao, osvajao i na kraju poginuo (228). Njegovo je
djelo nastavio zet mu Hazdrubal ratujući osam godina. Kartažani su u ovim
ratovima osvojili golema područja iberskih* plemena. Osnovali su jako upo­
rište Novu Kartagu, Karthago Nova. Za zemlje na Pirenejskom poluotoku
bili su zainteresirani također Kelti, grčki naseijenici i napokon Rimljani.
Po jednom rimsko-kartaškom ugovoru rijeka Iberus — Ebro bila je granica
kartaškog područja prema sjeveru.
K a d .je 219. Hazdrubal bio ubijen od urotnika, kartaška je vojska u
Hispaniji izabrala za svog zapovjednika 29-godišnjeg Hanibala (Hannibal),
sina Hamilkara Barkasa. Hanibal, »zakleti neprijatelj Rimljana«, kratko vri­
jeme nakon preuzimanja zapovjedništva izazvao je rat s Rimljanima napavši
i osvojivši hispanski grad Saguntum koji je bio u savezu s Rimom (219).
O »drugom punskom ili Hanibalovu« ratu ostavili su nam iscrpnije
podatke Polibije i Livije.2» Zapisa o njemu ima i u drugih pisaca.21
Hanibal je u proljeće 218. prešao preko Pireneja sa pedeset tisuća pje­
šaka, devet tisuća konjanika i mnogo slonova. U Hispaniji je ostavio posebnu
vojsku pod vodstvom brata Hazdrubala. Neke je jedinice radi sigurnosti vra­
tio u Afriku. Prešavši Pireneje, Hanibal je s vojskom preko južne Galije (važan

is Polyb. v u , 9.
19 Glavni ie izvor Polibije, knjige II—V, passim. O antičkom Pharosu, Hvaru, pisali su mnogi.
Najviše se njim bavio prof. Grga Novak. Starija Novakova i druga djela: Polaschek u R. E., X IX /II,
col. 1860—-66.
20 Polyb. III gdje se kao glavni izvor citira rimski anali st Fabije Piktor: Liv. X X I—
XXX.
2* Apijan, Kasije Dion, Diodor, Kornelije Nepot (biografija Hanibalova), Plutarh (biografija
Fabija i Marcela), Flor, Orosije, Eutropije, pjesnik Silije Italik (ep Bellum Punicum).

318
 V III, 3

je podvig prijelaz preko Rodana — Rone) došao do Alpa, prešao ih (vjerojat­

no preko Malog Sv. Bernarda) i nakon petomjesečnog tegobnog putovanja u
rujnu 218. došao u sjevernu Italiju, nekamo u područje Taurinuma — Torina.22
U Rimu su 218. bili konzuli Publius Cornelius Scipio i Titus Sempronius
Longus. Kad je pao Sagunt, Scipion je odvezao brodovljem vojsku prema Hi-
spaniji. Konzul Sempronije poslan je s drugom vojskom i brodovljem u Afriku
da udari na Kartagu. Scipion je na putu u Hispaniju pristao u Masaliju,
saveznički grčki grad, doznao za Hanibalov prijelaz preko Pireneja i za
njegove namjere. Htio ga je sačekati na rijeci Rodanu, ali je bio zavaran.
Hanibal je, naime, prešao Ronu negdje u visini današnjeg Avignona, daleko
od dohvata rimske vojske. Rimska je vojska nastavila put u Hispaniju pod
zapovjedništvom konzulova brata Gneja i kasnije odigrala ondje važnu ulogu.
Konzul Scipion vratio se u Italiju, preuzeo vojsku koja se tada borila protiv
nekih galskih plemena i s njom dočekao Hanibala. Pozvana je natrag vojska
koju je konzul Sempronije bio poveo brodovljem u Afriku. (Ta je vojska
stigla do Sicilije.)
Hanibal je, milom ili silom, pridobio većinu sjeveroitalskih Gala na
svoju stranu i njima popunio vojsku prorijeđenu na putu. Prelazeći preko
Alpa navodno je izgubio pola vojske, mnogo konja i slonova. Polibijeve i Livi-
jeve priče o Hanibalovu putu, posebno o prijelazu preko Alpa, o slonovima
na snijegu, o podmuklim barbarima vrlo su romantične, a i za povjesničara
vrijedne pažnje.
Hanibal je u Italiji pokorio pleme Taurina i pripremio se za dalje
akcije. U Rimu je nastala, panika. Konzul Scipion dohrlio je s vojskom u
dolinu između .Pada i Ticina gdje ga je Hanibal žestoko porazio (u jesen
218). Velik broj Gala iz rimskih savezničkih odreda prešao je na Hanibalovu
stranu, U. prosincu iste godine Hanibal je postigao drugu veliku pobjedu u
Italiji. Porazio je udružene vojske obaju konzula kod Trebije (Trebbici, pritok
Pada). Novi konzuli 217. postali su Cnaeus Servilius Geminus i Gaius Flami­
nius. Te je godine Hanibal, prezimivši u Cisalpinskoj Galiji, prodro s vojskom
u Etruriju. Posluživši sè varkom (prešao preko močvara) uz velika stradanja
svojih (on je izgubio oko) zaobišao vojsku konzula Flaminija i žestoko je pora­
zio kod Trazimenskog jezera (kod Perusiuma — Perugie). Tu je poginuo kon­
zul Flaminije. Hanibal je iz Etrurije preko Apenina prešao u Umbriju pa u
Picenum, a odatle uzduž jadranske obale krenuo u Apuli ju. Rimljani su se
našli u velikoj opasnosti pa su postavili za diktatora Fabija Maksima — Quin­
ctus Fabius Maximus — i dali mu neograničenu vlast. Hanibal je s vojskom
stigao u Apuliju, iz Apulije u Samnium pa u Kampaniju. Svuda je nastojao,
ponegdje mu je polazilo za rukom, rimske saveznike privući na svoju stranu.
Diktator Fabije išao je za Hanibalom sa svojom vojskom ne upuštajući se
u borbu. Mudro je oklijevao nastojeći da iscrpe neprijatelja. Zbog toga je
dobio nadimak Cunctator — Oklijevalo.23
Hanibal je opljačkao Kampaniju i preko Apenina vratio se u Apuliju.24
U jesen 217. istekao je Fabiju diktatorski mandat koji mu je donio i
uspjeha i nepriznanja. Italici su se protivili taktici oklijevanja jer im je
Hanibal nesmetano pustošio polja i nametao rekvizicije. Za konzulovanja

22 Liv. X X I cijela.
23 Vergilije u Eneidi, V I, 847; Ciceron, De senectute, IV, 10.
24 Polyb. III, 93 (Hanibalova varka; volovi s bakljama na rogovima noću skrenuli Fabijevu pažnju -
u krivom smjeru).

319
V III, 3

Luci ja Emilija Paula i Gaja Terenci ja Varona Rimljani su 216. odlučili obra­
čunati s Hanibalom, ali u zao čas. L jeti te godine došlo je do velike bitke
kod Kane (Cannae), na rijeci Aufidu u Apuliji.
Klasičan je Polibijev i Livijev opis bitke kod Kane. Osamdeset tisuća
rimskih pješaka — što građana, što saveznika, šest tisuća konjanika — jedna
trećina Rimljana, dvije saveznika. Na kartaškoj strani bilo je četrdeset
tisuća pješaka i deset tisuća konjanika. Zna se kako su konzuli Emilij i Teren­
ci j rasporedili svoju vojsku, kako je Hanibal svoju. Zna se naoružanje i tok
borbe. Na jednoj strani usklađeni redovi Rimljana i saveznika, na drugoj ša­
renilo Numiđana i drugih Afrikanaca, pa Balearaca, Hispanaca, Gala, itd.
U bici kod Kane Rimljani su strahovito poraženi. Poginulo je sedamdeset
tisuća rimskih vojnika, s njima konzul Emilij Paul. Konzul Terencij spasio
se bijegom. Osim konzula Em ilija poginulo je — važno za analiste — osam­
deset senatora, dva kvestora, dvadeset i jedan vojnički tribun, mnogo bivših
konzula, pretora i edila. To je bio crni dan, »dies ater«,25 za Rimljane.
»Vincere scis Hannibal, victoria uti nescis«. Hanibala su njegovi najbliži
nagovarali da iskoristi priliku i požuri se na Rim. Hanibal se nije usudio.
U Hispaniji se tada rimska vojska uspješno borila; Kartaga je bila nezašti­
ćena; u Italiji su Rimljani imali neograničene rezerve saveznika. Hanibal je
predviđao preokret koji je i nastupio.
Veliki Hanibalovi uspjesi završno s bitkom kod Kane navode se u povije­
sti kao glavni događaji drugog punskog rata. Ali sve se to dogodilo za nešto
više od dvije godine, a drugi punski rat trajao je šesnaest godina. Nakon
bitke kod Kane borbe s Hanibalom u Ita liji nisu imale veliko značenje.
Rimljani su u Hispaniji od 218. s uspjehom ratovali. Na Siciliji su imali
svoje garnizone. Tu su od 214. ratovali sa Sirakužanima i njihovim savezni
cima koji su bili prešli na Hanibalovu stranu. Rimljani su tri godine opsjedali
Sirakuzu i zauzeli je (211). Bilo je borbi na Sardiniji gdje su Kartažani poti­
cali starosjedioce protiv Rimljana, ali su Rimljani pobijedili. Rimljani su tada
ratovali i na istočnoj obali Jadrana gdje je Filip V Makedonski, Hanibalov
saveznik, ugrožavao njihove posjede Korkiru, Apoloniju i Epidamnos, ali bez
uspjeha (216). Rimljani su ga prisilili na povlačenje. Rimljani su sklopili
savez i s afričkim dinastima (Syphax, rex Numidarum) protiv Kartažana.
Hanibal je operirao u južnoj Italiji, opsjedao mnogobrojne tvrđave, ali mu
se nije pružila prilika za veću bitku na otvorenom poput one kod Kane.
Južnoitalski su ga gradovi, milom ili silom, pomagali. Grci su mu prkosili koli­
ko su mogli. Kampanska je Kapua prišla na njegovu stranu. Zbog toga su je
kasnije Rimljani teško kaznili. Tako je bilo i s grčkim Tarentom.26
Važniji su događaji iz sredine drugoga punskog rata Hanibalov pohod
na Rim i rimsko osvajanje Sirakuze i Kapue.
»Hannibal ad portas« u strahu su govorili građani Rima nakon bitke kod
Kane.27 Kanibal je taj pohod izveo tek 211. i to samo demonstrativno, došavši
i ulogorivši se »tri tisuće koraka od grada«,28 a zatim se povukao.
Trogodišnja rimska opsada Sirakuze ubraja se u najznačajnije vojne
pothvate staroga vijeka. Pored Livijeva dramatskog opisa sačuvan je i frag-

2* Liv. X X II, 45. sq.; Tolvb. I II, 107.

26 Liv. X X II— XXX.
27 Cic., Da finibus, IV, y; Liv. X X III, 16.
28 Liv. X X VI, 9— 10.

320
 V III, 3

ment Polibijeva teksta sa zanimljivim prikazom djelovanja sirakuških ratnih

sprava kojima je upravljao — neke i konstruirao — »Archimedes, architecton
i demiurgos«.29 Rimljani su iz Sirakuze odnijeli i bogat plijen, mnoštvo umjet­
ničkih spomenika i drugih dragocjenosti iz grčke i helenističke baštine. Junak
je te vojne bio konzul Marcellus (Marcus Claudius).
Zauzećem Kapue (211) Rim ljani su stekli velike agrarne posjede u
plodnoj Kampaniji, kojima su osjetno povećali svoj ager publicus na štetu
»nevjernih« Kampanaca koji su do tada kao rimski saveznici slobodno raspo­
lagali svojom zemljom.
Od 210. do 206. Rimljani su postigli velike vojničke uspjehe u Hispaniji.
Ondje je mladi Publius Cornelius Scipio, kasniji »Afrički«, zauzeo glavnu
kartašku bazu Carthago Nova (209) i dočepao se golema plijena, pored osta­
log velike količine zlata, srebra i bakra. Do 206. Kartažani su potisnuti gotovo
sa svih hispanskih. posjeda, čak iz Gadesa. Rimljane su pomagali Iberi.
U Italiji su se vodile beznačajne borbe. U jednoj od tih 208. poginuo
je Marcelo, slavni osvajač Sirakuze. Znamenit je događaj bio poraz kartaške
vojske 207. kod rijeke Metaura, nedaleko od Ankone. Dotle je bio stigao
iz Hispanije Hazdrubal vodeći nove čete Hanibalu u pomoć. Konzuli (M.
Livius Salinator i C. Claudius N ero) dočekali su s velikom vojskom u Pice-
numu Hazdrubala i njegove odrede i uništili ih. »Vidim sudbinu Kartage«,
bolno je rekao Hanibal kad mu je bila bačena bratova glava u logor.
—- Rim ljani su neprekidno bili aktivni na južnom Balkanu. Pomagali su
Etolski savez i sve Grke koji su bili protiv Filipa V Makedonskog. Filip je
205. bio prinuđen zaključiti s Rimljanima mir u gradu Phoinike i priznati
njihove dotadašnje primorske posjede na Balkanu s Korkirom.
Godine 205. konzul P. Kornelij Scipion, junak hispanskog rata, nagova­
rao je senat i narod da se odluči na vojnički pohod u Afriku. Kad mu je
prošao konzulski mandat, povjereno mu je da nakon nekih akcija na Siciliji
povede ekspediciju za koju se zalagao. Scipion je 204. pristao s brodovljem
i vojskom kod U tike i počeo je opsjedati. Rimljani u početku nisu imali
uspjeha, ali su napokon tako pritisli Kartažane da su morali pozvati Hanibala
iz Italije u pomoć. Kartažani su nudili mir, ali su uvjeti za njih bili neprihvat­
ljivi. Odlučna je bitka između Hanibala i Scipiona bila u listopadu 202. kod
Zame, »pet dana hoda« u zaleđu Kartage. Rimljani su porazili Hanibala prvi
put u velikoj bici. Ali pobjeda je bila konačna.39
Kartažani su kapitulirali i tražili mir. Rimljani su im nametnuli teške
mirovne uvjete od kojih su glavni: Kartažani moraju napustiti sve posjede
stečene u ratu — Hispaniju; moraju priznati numidskom kralju Masinisi
pogranična sporna područja; moraju u pedeset godina isplatiti Rimljanima
ratnu kontribuciju od deset tisuća talenata; moraju predati Rimljanima sve
ratne brodove osim deset trirema i sve slonove, a ne smiju nabavljati druge;
vratiti zarobljenike; izdržavati rimsku vojsku dok je u Africi itd. Jedna je
od zabrana — obveza: ne upuštati se u ratne sukobe ni s kim bez odobrenja
Rimljana.3*
Scipion je dobio nadimak »Afrički«, Africanus.
2» Polyb. V III, Er. 5—9.
30 Klasičan opis bitke: Liv. X X X , 32. sq. s mnogo retorike; cf. Polyb. XV, fr.
33 Liv. X X X , 37; Polyb. X V, 18.

2\ GRCI i RIMLJANI 321

V III, 3

BIBLIOGRAFIJA

Mommsen, De Sanctis, Pais (v. dolje), Pareti, o. c.

S. Gsell, Histoire ancienne de l’Afrique du nord, vol. I—IV, Paris 1913—20;
J. Kromayer, Antike Schlachtfelder, I I I —IV; E. Meyer, Kleine Schriften, II, Halle
1924 (o drugom punskom ratu); É. Pais, Storia della Sardegna e della Corsica
durante il dominio romano, Roma 1923; Schulten, R. E., s. v. Hispania; Schulten,
Numantia, vol. I—IV, München 1914. sq.; E. Pais, Storia di Roma durante le guerre
puniche, Roma 1927; Münzer, R. E., s. v. Q. Fabius Maximus, s. v. C. Flaminius,
s. v. Hasdrubal, s. v. M. Claudius Marcellus; Lenschau, R. E., s. v. Hannibal, Oechler
i Lenschau, R. E., s. v. Karthago. Mnogo je pisano o Hanibalovom prijelazu preko
Alpa, o bitkama kod Ticina, Trebije, Trazimena, Kane, o ratovanju u Italiji nakon
bitke kod Kane, o bici kod Metaura, o borbama u Hispaniji, na Siciliji, u Africi
zaključno s bitkom kod Zame (v. bibliografiju u C. A. H., V III, 725—121).
P r v i i d r u g i i l i r s k i rat . G. Zippel, Die römische Herrschaft in
I Hyrien bis auf Augustus, Leipzig 1877; Henri Cons, La province romaine de Dal-
matie, Paris 1882; Vidi: »Vicende storiche della Dalmazia dai tempi più remoti
fino all’epoca di Augusto«, Bullettino di archeologia e storia dalmata, II (1879),
106—112, 126—128; B. Niese, Geschichte der griechischen und makedonischen Sta­
aten, vol. II, Gotha 1899, 276—286. i 436—438. Vidi literaturu kod šišića, Povijest
Hrvata, Zagreb 1925, 85. i kod G. Novaka na mnogo mjesta, npr. u Povijesti Dal­
macije; Tomaschek, R. E., s. v. Ardiaioi; Büttner-Wobst, R. E., s. v. Demetrios von
Pharos; Vulić, R. E., s. v. Illyricum.
 IX

OD DRUGOG DO TREĆEG PUNSKOG RATA

1. RATOVI I POSTIGNUĆA

Drugi makedonski rat (200— 196)..Nakon plinskog mira slijedio je make­

donski rat, piše Li vi je. Mirom u gradu Phoinike završio je prvi makedonski
rat (205). Rimljani su tim mirom olakšali završetak drugog punskog rata.1
Na Prednjem, helenističkom, istoku dva najmoćnija vladara — Filip V Make­
donski i Antioh I I I Veliki Sirsk-i — provodili su kao saveznici svoju osvajačku
akciju ugrožavajući interese Grka, nekih manjih helenističkih država, čak
i moćnog ptolemeidskog Egipta. Ugroženi su sklopili savez s Rimljanima.
Glavni od tih saveznika bili su Pergam, Rodos i Egipat, na Balkanu Atenjani,
Etolski i Ahajski savez (v. u Povijesti Grka). Na poticaj Pergamljana, Rođana
i drugih Rimljani su 200. poduzeli ekspediciju protiv Makedonije i počeli
drugi makedonski rat. Rimska je vojska s epirske obale prodrla prema Lihnid-
skom jezeru i dalje. Njihova je mornarica sa savezničkom operirala po.
Egejskom moru. Konzul Flaminin — T. Quintius Flamininus — izvojevao je
197. odlučnu pobjedu nad Filipovom vojskom kod Kinoskefala (Kynôs kepha-
lai) u Tesaliji. M ir je zaključen 196. Filip se morao odreći vlasti nad Grcima,
platiti tisuću talenata ratne kontribucije, predati brodovlje i napustiti tje­
snace. Na Istamskim igrama 196. Flaminin je svečano proglasio slobodu
Grka.12

Sirski rat (192— 188). Antioh I I I Veliki, kralj Sirije (223— 187), obno­
vitelj velikog seleukidskoga carstva, bio je ugrozio interese rimskih saveznika,
Egipta — države Ptolemeida, kraljevine Pergama, grada Rodosa i drugih.

1 Prvim makedonskim ratom zovu povjesničari vojnički pohod koji su izveli Rimljani za vri­
jeme drugog punskog rata protiv Filipa V Makedonskog na Balkanu. Filip je iskoristio Hanibalovo
ratovanje u Italiji i ugrozio 217. rimske posjede u južnim ilirskim krajevima i one rimskih saveznika
— Grka i Ilira. God. 215, kada je zaključen savez između Filipa V i Hanibala, Rimljani su počeli
vojničke operacije na epirskoj obali protiv Filipa. Rat je trajao deset godina. Filip je imao velikih
uspjeha i istisnuo Rimljane iz većeg dijela ilirske epirske obale. (Rimljani su se održali u Apoloniji,
Dirahiju i Oriku.) Napokon, kad je u Italiji u ratu s Hanibalom nastao preokret u korist Rimljana,
Filip se nagodio s Rimljanima. Zaključen je 205. mir u epirskom gradu Phoinike kojim je završen prvi
makedonski rat. Rimljanima je vraćeno područje između Apolonije i Dirahija (Liv. X X IX , 12).
2 Liv. X X X I— X X X III, s opisom bitke kod Kinoskefala.

323
IX , 1

Pružio je utočište Hanibalu primivši ga 195. na svoj dvor. Kao saveznik

Filipa V Makedonskog operirao je sa svojom vojskom u balkanskoj Grčkoj.
Rimljani su ga 192. porazili kod Termopila. Antioh se povukao s vojskom u
Malu Aziju. Za njim su išli s legijama braća Scipioni, konzul Lucij — Lucius
Cornelius Scipio — i legat Publij — Publius Cornelius Scipio Africanus, i
porazili ga kod Magnezije na Meandru, u Joniji (u siječnju 189). Istodobno
je rimska i rodska mornarica pobijedila Antiohovu. M ir je zaključen u Apa-
meji (188). Antioh je morao napustiti sve posjede u Maloj A ziji do rijeke
Halisa i gorja Taurusa, predati Rimljanima brodove i slonove i isplatiti u
dvanaest godina petnaest tisuća talenata u zlatu. Maloazijski teritorij koji je
napustio Antioh pripao je helenističkim zajednicama kojima je to ranije
bilo oteto. Najbolje su prošli Pergam i Rodos. Oduzeto je mnogo zemlje
Galatima i drugim Antiohovim saveznicima u Maloj Aziji, a dato najviše
pergamskoj kraljevini. Rim ljani su tada dobili prve vojničke pozicije na
azijskom kontinentu. Bilo je bogata plijena. U povijesti toga rata zabilježena
je epizoda o Hanibalovoj smrti. Budući da ga je Antioh morao predati Rim­
ljanima, Hanibal se sklonio kod bitinskoga kralja Prusije (Prusias). Kad se
i tamo našao u opasnosti od Rimljana, otrovao se 183. Te je godine umro
i njegov pobjednik Scipion Afrički.3

Treći makedonski rat (171— 168). Godine 179. umro je Filip V, kralj
makedonski, a naslijedio ga sin Perzej (Perseus). Perzej je organizirao protu-
rimsku vojnu koaliciju u kojoj su se našli i mnogi Grci razočarani rimskim
»oslobodiocima«. Uz Rimljane čvrsto je stajao pergamski kralj Eumen. Na
njegovo su traženje, navodno, Rim ljani počeli »treći makedonski rat«, 171,
navalivši, kao i ranije, s jadranske obale. Na Perzejevoj je strani saveznik u
ratu bio i ilirski kralj Gencije (Gentios). U početku rata Perzej je postizavao
lijepe uspjehe. Napokon ga je u odlučnoj bici kod Pidne (Pydna) u Solun­
skom zalivu porazio konzul Emilij Paul (L. Aemilius Paulus, sin konzula koji
je poginuo kod Kana), u lipnju 168. Te je godine pretor Lucij Anicij svladao
ilirskog kralja Gencija s kojim je ratovao kod Labeatskog (Skadarskog)
jezera. Zauzet je Gencijev grad Skodra. (Spom inju se i borbe kod grada
Medeona — danas Medun u Crnoj Gori.) Zarobljeni su i Perzej i Gencije.
Oni su »krasili« trijumf svojih pobjednika. .
Pobijedivši Perzej a Rimljani su uništili staru makedonsku kraljevinu,
odnosno helenističko kraljevstvo Antigoni da, i osnovali četiri posebne make­
donske regije — grčki: meride — davši im režim kakav su obično davali
pokorenim a moćnim narodima i plemenima. Livije piše da je Emilij Paul
objavio makedonskim gradskim poglavicama, sazvanim u Amfipolisu, ovaj
senatski dekret: »Odlučeno je p rije svega da Makedonci budu slobodni, da
imaju iste svoje gradove i teritorije, da liv e po svojim zakonima birajući
svake godine svoje poglavare; da plaćaju rimskom narodu polovicu poreza
k oji su plaćali kraljevima; Makedonija pak, da se podijeli u četiri regije:
jedna, i to prva, da bude s■područjem između rijeka Strymon i Nestus. . .
druga. . . od S trim ona. . . na zapad do rijeke A k siu sa .,. Treća regija da
bude omeđena s istoka rijekom Aksius, sa zapada rijekom Peneus a prema
sjeveru da dopire do brda B o ra ... četvrta preko brda Bora da graniči s
Ilirikom , a s druge strane s E p irom .« (Liv. XLV, 29)

3 Liv. X X X IV —X XXV i epitome knjiga X X X V I—XL; Polyb., fragmenti; Biografi i drugi.

324
 IX, 1

Rimljani su u osvojenoj Makedoniji osigurali za sebe što im je u

tim prilikama najbolje išlo u prilog. Stvorili su bazu za nova nadiranja
prema Istoku. Makedonija im je otvorila nove vidike prema helenističkom
svijetu.
P o s t u p a k s I l i r i m a . Zemlju pobijeđenog kralja Gencija Rim­
ljani su podijelili u tri samostalna područja. U Skodri je objavljen senatski
dekret o tome. Dati su privilegiji Isejcima, Taulantima, Pirustima i Olkinja-
nima, vjernim saveznicima rimskog naroda. Oni su oslobođeni tributa. Za
ostale je određeno da plaćaju Rimljanima kao tribut trećinu onoga što su
plaćali kralju Genciju. Ta uredba iz 167, koja prema Livijevoj formulaciji
podsjeća na rimske dekrete o osnivanju provincija, upućuje na zaključak
da je vjerojatno tada osnovana rimska provincija Ilirik (Marquardt). *

P o s t u p a k s G r c i m a . S balkanskim su Grcima nakon završetka

trećeg makedonskog rata Rimljani postupili različito. Atenjane su poštovali
i priznali im samostalnost. Nepouzdanim članovima Ahajskog saveza na­
metnuli su danak, navodno od tisuću talenata.4

Provincija Makedonija. Neki je Andriskos, predstavljajući se kao Filip,

Persejev sin — u povijesti Pseudo-Philip po s — digao ustanak u Makedoniji
protiv Rimljana.5 Imao je mnogo pristaša ne samo u Makedoniji nego i
kod Grka. Stupio je u vezu s Kartažanima. Prikupio je mnogo vojske i
potukao rimske jedinice koje su ga prve napale. Napokon je poražen 148.
u bici kod Pidne i zarobljen od pretora Cecilija Metela. Tada su Rimljani
proglasili Makedoniju svojom provincijom. Thessalonica, glavni grad, postao
je sjedište rimskog namjesnika, prokonzula.« Od tada u Makedoniji stacio­
nira rimska vojska. Interna uprava zemlje ostala je, čini se, na osnovi rim­
skog dekreta iz 168.
Makedonija, mediteranska zemlja, s velikim lukama na Jadranskom i
Egejskom moru, ekonomski i kulturno povezana s južnom Italijom i Malom
Azijom od prehistorijskih do helenističkih vremena, davat će i pod rimskom
vlašću dobre uvjete za privredno i kulturno stvaralaštvo.
Sjeverna Italija, Ilirik, Hispanija. Za vrijem e makedonskih ratova i
kasnije u drugom stoljeću pr. n. e., Rimljani su ratovali na raznim stranama.
Prvih godina drugoga stoljeća Liguri i neka galska plemena (Insuberi, Ceno­
mani, Boii i drugi) uporno su se borili s rimskim naseljenicima i ekspedici-
onim trupama za područja u Cispadanskoj Galiji; Liguri posebno za posjede
u sjevernoj Etruriji. Rimljani su svladavali te protivnike uz velike žrtve
(Insubere 196, Boje 191, Ligure 186), ali su se borbe obnavljale. Radilo se
o vrlo plodnim zemljoposjedima. Do 178. proširena je rimska vlast preko
područja Eneta nad Istrima. Rimski gradovi — kolonije Pisa,. Bononia,
Parma, Mutina, Aquileia, osnovane ranije, bile su glavne vojne baze za
obranu i za nadiranje prema sjeveru.*I.

4 0 svemu u svezi s trećim makedonskim ratom: Liv. X LI— XLV i periohe idućih knjiga.
Postupak Rimljana u Iliriku nakon Gencijeva poraza (167) : Liv. XLIV, passim i X LV, 26;
Appian., Illyr., IX; fasti triumphales kod Mommseha, C. I. L., I2 pag. 175 (kod Paisa Fasti tr. p. R.,
II. 178-179).
U trijumfu pobjednika Anicija nošeno ie zaplijenjeno blago kralja Gencija. . . » auri pondo
viginli et septem, argenti decem et novem pondo, denarium decem et tria milia et centum et viginti
milia Illyrii argenti« (Liv. X LV, 43).
s Liv., 1. c.
* Liv., Epitomae X LIX ; Polyb. X X X V I, 1 (fr.).

325
IX, 1

Oko g. 156 (»dvanaeste godine nakon räta s Perzejem«, Polyb.) Rimljani

su, na traženje Isejaca i Daorsa, izvršili pod vodstvom konzula K. M arija
-Figula pohod na Delmate. Pobjeđivali su ih na nekim mjestima, ali su bez
uspjeha opsjedali grad Delminij (D elm inium ). Iduće, 155. god. pošlo je za
rukom konzulu Scipionu Naziki zauzeti taj grad. Nakon zauzeća grad je bio
porušen, a njegovo stanovništvo prodano u ropstvo.7
Hispanija, koju su Rimljani »dobili« mirovnim ugovorom nakon dru­
goga punskog rata, velika je zemlja u kojoj su domaći Keltiberi, Luzitanci
i drugi zadavali osvajaču velike nevolje. Rimljani su držali sjeveroistočnu
— citerior, ovostrana — i jugoistočnu — ulterior, onostrana — stranu polu­
otoka. Od 197. to su bile dvije njihove provincije. Tu su cvjetali stari pri­
morski gradovi grčkih, kartaških i drugih naprednih privrednika koji su
postali Rimljanima prirodni saveznici protiv mnogobrojnih starosjedilaca.
Rimljani su tam o. osnovali nova uporišta, gradove-kolonije (Gracchuris,
Italica, Carteia, Corduba). Starosjedioci su neprekidno napadali na rimske
okupatore; osobito Luzitanci sa zapada (danas Portugal) i Keltiberi iz unutraš
njosti poluotoka. Od 158. do 138. Rimljani su vodili vrlo težak rat s Luzitan-
cima, koje je digao na ustanak junački V irijat (Viriatus) i bili primorani
na ponižavajuće ustupke. Luzitanci su pobijeđeni pošto je V irijat mučki
ubijen. V rlo teške borbe vodile su se s Iberim a (153— 151; 143— 133). Priveo
ih je pobjedonosnom kraju Scipion Em ilijan pošto je srušio Numanciju
(133), uporište hrabrih Ibera.
Treći punski rat (149— 146). » Ceterum censeo Karthaginem esse delen­
dam«, rekao bi Katon u senatu zaključujući svaki svoj govor, o čemu god
se raspravljalo.89 Upozoravao je na opasnost od Kartage koja je bila tako
blizu.0 Za pedeset godina koje su protekle od završetka drugog punskog rata
Kartažani su se bili dobro oporavili; protiv ugovora o miru dobro su se
naoružali, sagradili brodovlje i — što im je najviše inkriminirano — zaratili
se 151. radi spornog pograničnog područja s numidskim kraljem Masinissom,
koji je bio » socius et amicus populi R om ani«. Senat je 149. Kartažanima
navijestio rat i poslao vojsku s brodovljem u Afriku. Stanovnici Utike predali
su svoj grad Rimljanima i na vrijeme se sačuvali od najgorega. Tako su
postupili još neki fenički gradovi u Africi. Kartažani su se htjeli nagoditi
s Rimljanima, ali kad su ovi od njih tražili da napuste rodni grad i odsele
nekamo daleko od mora, odlučili su da se brane. Borba za Kartagu trajala
je tri godine. Kartažani su svoj grad junački branili. N ije sačuvan Polibijev
(Polibije je bio očevidac) ni Livijev opis. Izvori su nam Apijan, Diodor i
kasniji pisci koji bilježe pojedinosti, jedni s pijetetom prema junačkim
braniocima domovine, drugi kao da se s Katonom vesele razaranju i plijenu.10
Junak rata bio je mladi konzul Scipion Emilijan — Publius Cornelius Scipio
Aemilianus Africanus Minor (sin Lucija Em ilija Paula a posinak P. K. Sci-
piona Afričkog Starijeg). Ne spominjemo imena konzula iz 149— 147. i pretora
koji su prije Scipiona Emilijana dugo opsjedali grad i osvajali neke okolne
utvrde.

7 Polyb. X X X II, 18—19; Appian., Illyr., 11. i drugi. Fasti triumphales kod Mommsena (C. I. L .#
I 2, 176) i Paisa (II, 180— 181). Literatura o Delminiju — Duvnu kod Marina Zaninovića, »Delminium«,
Vjesnik za arheol. i hist, daim., L X U I —LX IV (1961— 1962), 49—56.
8 Cic., Cato Maior, 18.
9 Plut., Cato (s pričom o svježim smokvama iz Afrike).
10 Appian., Lybikd; Diođ. X X X IV —X XXV; Liv., Epitomae, X L V II—LII.

326
 IX , 2

Kartaga je »razorena«, poharana i spaljena, a stanovništvo prodano.

Gradsko je zemljište »uzorano«, »prokleto«. Na širem području Kartage
(između rijeka Tusca i Thene, danas u Tunisu) osnovana je rimska provincija
Africa. Nekoliko gradova na afričkoj obali — Utica, Hadrumentum, Thapsus,
Leptis Magna, Achola, Theudalis, Usila, dobili su status » civitates liberae«.11
Osvajanje balkanske Grčke. Nakon osnivanja provincije Makedonije
Rimljani su požurili da toj provinciji inkorporiraju zemlje balkanskih Grka.
Pojedinosti o tom navode se u Povijesti Grka. Oni Grci koji su bili udruženi
u Ahajskom savezu i svojedobno se borili na strani Rimljana protiv Makedo­
naca, našli su se stjecajem prilika u ratu s Rimljanima, svojim prividnim
osloboditeljima, a zapravo novim gospodarima. Rimljani su ljeti 146. kod
Leukopetre, nedaleko od Korinta, porazili vojsku Ahajskog saveza. Rimljani
su razorili i poharali Korint, a Korinćane prodali u ropstvo. Jednaku sudbinu
doživjeli su i drugi gradovi kojih su se stanovnici u onom ratu borili protiv
Rimljana. Mnoštvo kulturnih spomenika, na prvom mjestu likovnih spome­
nika iz Korinta a i iz drugih grčkih gradova, odneseno je u Rim kao ratni
plijen. Pošteđeni su gradovi koji nisu sudjelovali u ratu. Ateni je ukazana
naročita pažnja.
Balkanska je Grčka nakon 147. tretirana kao provincija iako nije imala
posebnog rimskog namjesnika, nego je potpadala pod kompetenciju guver­
nera — prokonzula provincije Makedonije. Posebnog namjesnika dobila je
27. pr. n. e. (v. Gl. XV, 2) kao provincija Achaia. Slavna Grčka, rimska Ahaja,
ostala je i dalje zemlja mnogobrojnih polisa. Pod Rimljanima su ti gradovi ne­
izbježno postali civitates stipendiariae, gradovi pokorenog stanovništva kojemu
je nametnut stipendium — porez (v. dalje). Izuzetak su bile Atena i Sparta,
a u carsko doba još neki gradovi koji su dobili status civitas libera (v. dalje).
Atenjanima su Rimljani dali čak i neke zemlje izvan Atike, u Beociji i na
nekim otocima. Razoreni Korint kasnije je ponovo sagrađen kao rimski grad
— colonia civium Romanorum. Njegovo agrarno područje bilo je prvi rimski
ager publicus u Ahaji. Rimskih kolonija i municipija niklo je kasnije u
raznim ahajskim krajevima.*12

2. RIMSKA REPUBLIKA SREDINOM II ST. PR. N. E.

Rimljani su osvojili Italiju, Siciliju i Korziku, neke grčko-ilirske kra­
jeve na balkanskom primorju, kartašku Hispani ju, uže područje Kartage pa
Makedoniju i balkansku Grčku. Na osvojenom izvanitalskom teritoriju osno­
vali su šest provincija. Pobjedom nad Antiohom mogli su postati gospodari
Male Azije do Halisa i Taurusa. Nisu imali dovoljno vojničkih ni drugih
uvjeta da sve to drže pod okupacijom. U pokorenim krajevima koji nisu
pretvoreni u provincije uvodili su protektorat pod imenom savezništva.
Provincije. »Provincia« je najprije bio naziv za određeni vojnički ili
administrativni mandat povjeren konzulu ili pretoru. (Dopunskih ratova^to.
je naziv za izvanitalsku pokorenu zemlju kojoj je dat poseban ustav, lex pra-

» C. I. L.. I, 200.
n O osvajanju Grčke od strane Rimljana: Livije, Polibije i Pauzanija kao u Historiji Grčke,
Gl. X V III. O Ahaji pod rimskom vlašću pored ostalih Cicero, De lege agraria, 1. i In Verrem, 1, 21
(o korintskom području). Sva građa kod Marquardta, I, 321—333.

327
IX , 2

vinciae, kojom je upravljao moćni rimski namjesnik, zapovjednik rimske

okupacijske vojske. Sicilija je bila prva, Sardinija s Korzikom druga rimska
provincija po redu osnivanja. Svake godine, počevši od 227, birana su u
Rimu po četiri pretora s jednogodišnjim mandatom, dva za grad Rim kao od
davnine, a dva za namjesnike provincija, jedan Sicilije a drugi Korzike i
Sardinije. Ždrijebom se odlučivalo, koju će provinciju koji pretor dobiti.
Treća i četvrta provincija po redu osnivanja jesu Hispania Citerior i Hispania
Ulterior, razgraničene i organizirane 197 (njihovi su namjesnici peti i šesti
pretor). Nakon završetka trećeg punskog i trećeg makedonskog rata osno­
vane su provincije Africa i Macedonia. S vremenom se povećavao broj provin­
cija, mijenjao njihov teritorijalni opseg i modificirala uprava. Namjesnici
su s novim naslovima — propraetor, proconsul — i novim kompetencijama
upravljali prema novim uvjetima. Provincijskom se stanovništvu davao novi
status. Ostalo, j e i moralo se poštovati .ono .osnovno: da je provincijski teri­
torij posjed — praedium, _dçminium — rimskoga naroda, a stanovnici »dedi­
tic ii«,1* opLkoji su se -predali. Dio provincijskog teritorija, prvenstveno onaj
koji je' prije pripadao kraljevima (npr. pergamskim) ili državi (npr. karta­
škoj), Rimljani bi proglasili za ^ g e r^ p u b licu s « i dali ga pojedincima ili
grupama svojih sugrađana na iskorištavanje. Ta zemlja nije bila u kompe­
tenciji upravitelja provincije. Uživaoci su imali porezne obveze prema državi
kakve i rimski građani u Ita liji (vectigalia), prema cenzusu. Ostala provin­
cijska zemlja, vlasništvo rimskog'naroda, ostavljena je na korištenje pobije­
đenom stanovništvu pod uvjetom da plaća porez. U jednim se provincijama
plaćao tributum ( tributum soli, tributum agri) koji se sastojao od određenog
dijela zemljišnog dohotka; na Siciliji od desetog dijela (decuma). U drugim
pak provincijama stipendium, fiksirana suma novca ili u istoj vrijednosti pro­
izvodi (neovisno o veličini ljetine). Stipendium je u širem smislu naziv za.,
provincijski porez, uopće. U osvojenim helenističkim zem ljam a'Rim ljani su
zadržali zatečeni porezni sistem, odnosno ono iz poreznog sistema što im
je konveniralo.
Nekim su provincijskim gradovima Rim ljani dali status »civitas foede­
rata« s pravima koja su imali njihovi saveznički gradovi u Italiji (v. Gl. V II7
3). Neki su provincijski gradovi dobili status »civitas libera«, autonomni
grad (uglavnom). Najviše su postigli građani grada koji je od Rimljana pro­
glašen kao » civitas libera et immunis«. Postigli su autonomiju i oslobođenje
od stipendija odnosno od tributa.
Gradove odnosno vojnička, ekonomska i politička središta plemena u
provincijama Rimljani nazivaju: civitates, castella, oppida. Na njih se odnose
spomenuti podaci. Mnoga od tih naselja, civitates', postala su rimski gradovi
u rangu municipija ili (u ograničenom broju ) u rangu kolonije i dobili
prava italskih gradova tog ranga (Gl. V II, 3). Mnogi su rimski gradovi u
provincijama nastali od malih naselja i trgovačkih ispostava u blizini rimskih
logora. Ta su se kućišta i trgovišta — canabae — razvijala. U njima su se
nastanili isluženi vojnici dobivši i komad obradive zemlje. Iz nekih kanaba
postali su znatni gradovi koji su postigli i visok rang kolonije.1
3

13 Onima koji su se predali (dedititii) rimski je zapovjednik upravljao pitanje klasičnom

formulom: *Deditisne vos populumque . . . . urbem, agros, aquam, terminos, delubra, utensilia, divina
humanaque omnia in meam populique Romani ditionem?« — » Dedimus« — »j-lf ego recipio«, Liv.
X X X V III, 2; cf. Polyb. X X X V I, 4. Držalo se da su svi dedititii prošli kroz tu proceduru (neovisno o
tome je li ona formalno izvršena).

328
 IX, 2

Svakom provincijskom gradu, bio on rimski — colonia, municipium

{ — oppidum civium Rom anorum ) ili plemenski, domorodački — civitas —
pripadalo je neko agrarno područje. Rimska je država imala nad svim tim
dominium, a korisnicima se priznavala possesio.
Rimski namjesnik, u početku pretor s jednogodišnjim mandatom, imao
je u provinciji vrhovnu vojničku, administrativnu i sudsku vlast. Uz njega
su bili drugi rimski funkcioneri raznog ranga. Od njih je bio najznačajniji
kvestor.naclležan za poreze. Civitates foederatae bile su redovito izvan juris-
'~đikcije rimskog namjesnika. Te i druge okolnosti — svaka je provincija
imala svoje specifičnosti — karakteristične za prve provincije odgovarale su
prilikama vremena. Nova su vremena donosila promjene.

Izvanitalski saveznici. Pobijedivši Teutu (228), Rimljani su na istočnoj

obali Jadrana zavladali nekim ilirskim područjem, jednima gradovima i ple­
menima nametnuli danak, a druge tretirali kao svoje saveznike i dali im
povlastice (lsi, Korkiri, Apoloniji, Epidamnu i nekim ilirskim plemenima). Na­
kon završetka rata s ilirskim kraljem Gencijem rimski je senat objavio dekret
0 davanju slobode Ilirima, o povlačenju svojih posada iz ilirskih gradova,
udarajući porez i određujući koji su od poreza oslobođeni — liberi et
immunesM Karakterističan je rimski ugovor o savezništvu, foedus, s Etob*
" cima.15 Slične su ugovore o savezništvu i prijateljstvu Rimljani sklopili s
Kartažanima nakon drugog punskog rata, s Numiđanima, s grčkim grado­
vima na Balkanu, s helenističkim državicama u Maloj Aziji i drugima. Moć­
nim dinastima davali su naslov » socius et amicus populi Rom ani«. To je bio
vješt oblik nametanja hegem onije~pođ'form om savežništva. ^»Täko su se«;
piše Mommsen, »klijentske države u orbitu rimske hegemonije našle u polo­
žaju između formalnog suvereniteta i realne podvrgnutosti«.16*

PRIVREDA. Rimskoj ekonomici od najstarijih vremena bila je osnova

poljoprivreda koja je obuhvaćala i stočarstvo. Ager je hranio Rimljane, ager
Romanus. Građani su ga u doba kraljeva i rane republike s mukom branili
od agresivnih susjeda. » Veientes. . . agrum Romanum populantes inierunt«.™
Tako počinje analističko kazivanje o mnogim starim ratovima. Sabinjani, Vol-
ščani i Ekvi upadali su »in agrum Romanum«. Rimljani su odbijali i uzvra­
ćali. N jih je mamio ager Crestuminius, Falernus, Volscus i svih s kojima su
ratovali. Romul je, bilježi Plini je, podijelio građanima po dva jugera.18*Numa
je opet dijelio.1** Lijepe priče sa shvaćanjima iz kasnijeg doba. Pobijeđenim
Hernicima oduzete su (299) dvije trećine zemljišta.20 Oduzimalo se manje
ili više, nekima cijeli ager (gradu Kapui za drugog punskog rata).21 Dolazilo
se do novog državnog zemljišta, ager publicus. Redovno se od tog zemljišta
dijelila građanima po jedna parcela (ager adsignatus). Katkad se ager publicus
prodavao. Nekima se u ime države zemljište unajmljivalo (loca tio). To je
lijepo objasnio Apijan u spisu O građanskim ratovima (I, 7; cijene ga Marx
1 Engels). Najpoželjnija je bila adsignacija, dodjeljivanje ( » optima lege«),

»4 Liv. XLV, 26.

•5 Liv. X X X V III, 11.
16 Moramseri, R. G., II, cap. I.
»7 Liv. II, 43.
18 Plin., N. h., X V III, 2.
» Vidi Gl. IV.
2° Liv. II, 41.
2i Liv. X XVI, 16.

329
IX , 2

pretvaranje državne zemlje u privatnu ( » agrum publicum in privatum com -

m uta re«). Političke borbe oko toga nisu nikada prestajale.
Ager privatus s vilom jest -fundus** Primjeran je onaj što ga je opisao
Katon (234— 149) u spisu De agri cultura. Srednje je veličine — 250 jugera,
približno 60 hektara. Tu je villa s vrtom, vinograd, maslinik, njiva za žito,
pâsnjak i šumarak. Rade robovi — familia rustica — pod rukovodstvom
upravitelja — villičus. Možemo zamišljati i ekonomiju na manjem posjedu
gdje je radio vlasnik s članovima porodice ili s kojim robom. Ali, prilike su
se mijenjale. Od drugog punskog rata agrarna je privreda u Ita liji dobivala
novi oblik. Hanibal je mnogo toga opustošio. Mnogi su italski sitni posjednici
ili izginuli ili emigrirali napustivši svoja polja. Rimljani, su »izdajničkim«
građanima Kapue konfiscirali zemlje u Kampaniji. Ager Campanus, piše
Ciceron; došao je u ruke malog broja bogatih pojedinaca.2 23 Bogati rimski opti­
mati a i saveznički prvaci u Ita liji kupovali su zemlje i stvarali latifundije.
Novac se za to stjecao poslovanjem u provincijama. Neki su se obogatili
ratnim plijenom. Na latifundijama se razvila robovlasnička privreda. Latifun-
distima, velikim robovlasnicima, robovi su obrađivali zemlju, uzgajali stoku
i obavljali cjelokupnu privrednu djelatnost. Robovska radna snaga, kao jefti­
nija, onemogućila je rad siromašnim seljačkim masama slobodnih Italika.
Sitni posjednik nije mogao konkurirati cijenama na tržištu robovlasniku
latifundisti. >>Latifundia^perđidere Italiam «, pisao je kasnije_Flinije.24 Ipak
sistem la tifu n đ ija n ije u zamršenom ekonomskom i društvenopolitičkom
životu Italije imao uvjeta da posvuda i sasvim zavlada. U provincijama su
bili drugi uvjeti. U Italiji je trebalo misliti na političke posljedice. Trebalo
je zadovoljiti borce bez kojih se nije moglo. Braća Grakhi riješili su pitanje
uzurpiranog fonda ager publicus. Vojskovođe su u prvom stoljeću dijelile
svojim veteranima zemlje koje su oduzimane veleposjednicima.
Prije punskih ratova Rimljani su bili razvili obrt i trgovinu, privredu
uopće usporedo s ostalim Italicima, primjenjujući iskustva naprednijih etruš-
čanskih i velikogrčkih privrednika. Bili su dobro zakoračili u helenističku
civilizaciju. Na Siciliji i u drugim osvojenim izvanitalskim krajevima Rimljani

22 Cesto su u tekstovima proizvoljni sinonimi: fundus = praedium; fundus = ager (pravno

» ager est locus qui sine villa est«, Digesta, 50, 16); fundus = villa; fundus = colonia, casa, massa,
possessio. Rimski su pravnici sve precizirali tako da su načelno utvrđene ove okolnosti:
Grad (colonia, municipium, civitas) ima svoje agrarno područje — territorium. »Territorium
est Universitas agrorum intra fines cuiusque civitatis«,. Dig., 50, 60. Na tom su teritoriju sela, vici, i
poneki castellum. Ponegdje je territorium — regio. Agrarno podriičje uopće je pagus. Najčešće je pagus
dio gradskog teritorija kao agrarni fond jednog ili više područnih sela (vicus, vici). Na velikom pagu
bilo je ponegdje i više od jednog grada.
Sve to neovisno o pitanju privatnog zemljoposjeda.
Praedium je zemljoposjed u gradu (gradska parcela, okućnica i drugo) ili na izvangradskom
agrarnom području, na teritoriju (u tom slučaju praedium je obično fundus).
Fundus je zemljoposjed na gradskom agrarnom- području — na teritoriju ili »izvan njega«, tj.
izvan kompetencije gradskih vlasti— kao fundus exceptus (u vlasništvu privilegiranog pojedinca).
Fundus se obično nazivao po gentilnom imenu vlasnika. Mnoga su kasnoantička, srednjovjekovna i
današnja naselja naslijedila to ime: fundus Vibianus (praedium Vibianum) = Bibinje; Iunianum =
žnjan; Gellianum — Ugljan, dakle po imenima Vibius, Junius, Gellius. Mnogo primjera navodi Skok
(za naše područje).
Posebna su povijesna zanimljivost (nezavisno od prije navedenih realija) pagi u starijem Rimu
kao rodovski i plemenski posjedi. Klaudijevci su imali svoj pagus Claudius, a tribus Aemilia, Cornelia
i druge imale su svoje. August je podijelio Rim na regije u kojoj su se našli vici (tradicionalni naziv
posebnog značenja). U blizini Rima bili su pagi, fora i conciliabula (Liv. 25, 5 u svezi s prilikama iz
212. pr. n. e.).
23 Cic., De lege agraria, II, 30.
24 Plin., N. h., X VIII, 35: » Arata quondam populis rura singulorum nunc ergastulorum sunt«,
Seneca, Controversiae, V, 5. Seneka osim toga kaže da je bogati veleposjednik izbacivao susjeda s
njive »vel pretio vel iniuria« (Seneca, Epist., 90, 39). Apijanovo svjedočanstvo (Bell. civ., I, 7) kaže da
su iz starijega doba prilike koje Seneka spominje. Vidi kod Maškina, Gl. X II, 5, citat iz Apijana (o
propadanju seljaštva).

330
 IX , 2

su našli dobro organiziranu privredu, koja je donosila bogatstvo ranijim

gospodarima, na Siciliji Kartažanima. Tu su se Rimljani brzo uklopili. Karta-
žanima, Makedoncima i kralju Antiohu nametnuli su golemu ratnu kontri-
buciju. Iz Kartage, Hispanije i Balkana donijeli su golem plijen. Stanovništvu
provincija i poluokupiranih krajeva nametnuli su porezni namet, tributum.
Počeli su eksploatirati prirodna bogatstva osvojenih zemalja. Šume, rude i
druga bogatstva pale su u ruke rimskih okupatora. Pokoreni su dali radnu
snagu, na prim jer u hispanskim rudnicima.
Novac. Rimljani su, kao i drugi Italici, do petoga stoljeća pr. n. e. trgo­
vali vršeći zamjenu, trampu. Prvi im je robni ekvivalent bila stoka, pecus. S
tim je u svezi naziv pecunia za novac. Najodlučnije je bilo za pojavu primitiv­
ne novčane privrede kad je robni ekvivalent postao bakar, aesč* Plaćalo se
komadima bakra, nesigniranim, neobrađenim: aes rude. Nastala je potreba
još u doba kraljeva'da se bakar kao sredstvo zâ plaćanje oblikuje i signira, da
se tim označi čistoća metala. Lijevale su se šij^ke Jbakra.i na njih„se„ sa^dvije
strane udarao žig s likom .ovce,JsyThje,- delfina, tronoga itd. To sredstvo plaća­
nja — aes signatumgj.— još nije bilo novac u užem smislu! Prvi rimski novac
bio je as ( =aes) libratum ,"bakar utvrđene težine, težine od jedne libre (oko
327 g, po današnjem mjerenju). As libratum, uopće as, prvi rimski novac, bio
je u upotrebi od petoga stoljeća. Znamo po tome što seju »Zakonima od X II
ploča« spominju.-globe..-CmülLaeX.uuasima ( X XV^assium, ĆL assium \ 'drugeTT
As je dobio oblik klasičnih bakrenih novaca. Na jednoj je njegovoj strani (vi­
dimo na sačuvanim primjercima) glavajanusa, na drugoj lađa. Tu je i legen­
da: l |As se dijelio na manje Jedinice: semis, triens, quadranssextans. uncia
'(T T h 4, h VjÖasä). Tako se zapravo dijeTila'Tibra — osnovna mjera za težinu!
Podjela jnije_.dekadska,-mego_pa Jbeksagezimalnom—sustavu. Nakon punskih
ratova kovali su še asi manje težine.
Riml jani-SuJ^. pr. n. e. počeli kovati srebrni novac koji je nazvan dena­
rius Xnunvnus denarius; nummus je naziv za srebrni novac uopće), vrijednosti
od deset asa, kako mu i ime govori (deni asses — denassius, denarius). Kovao
se i srebrni quinarius u vrijednosti od po pet asa te sestertius (semi tertius
— polutreći) u vrijednosti od dva i pol asa. 0 tome nas izvještava Pli-2 6
5

Aes signatum As libralis

25 Tradicija o privrednoj Važnosti bakra kao sredstva za plaćanje vidi se u riječima: aestimare,
aes alienum, aerarium.
26 » Servius rex primus signavit aes. Antea rudi usos Romae Timaeus tradit. Signatum est nota
pecudum«, Plin., N. h., 33, 43.

331
IX , 2

nije Stariji.27 Sva ta tri srebrna novca — num m i — imaju na jednoj strani glavu
božice Rome s kacigom, a na drugoj Dioskure na konju — mlađi primjerci
Dijanu," pa Viktoriju na bigi, kasnije Jupitera na kvadrigi i na kraju razne
proizvoljne likove. Mnogo su kolali denarii bigati (skraćeno popularno ime
»b ig a ti«). Prevladali su sesterciji. Sve su se velike sume počele izražavati tom
novčanom jedinicom iako je bila subnominalna denaru.
As, bakreni novac uopće, bio je u opticaju i nakon uvođenja srebrnog
novca. Više je puta devalviran (po težini). Bakreni je novac bio u upotrebi za lo­
kalnu trgovinu. Rimljani su uveli srebrni novac baš radi trgovine s vanjskim
poslovnim svijetom, na prvom mjestu u južnoj Italiji gdje je od ranije bio u
opticaju grčki srebrni novac. Rimski je srebrni denarius (oko 4,55 g ) bio prib­
ližno ekvivalentan atičkoj tetradrahmi (oko 4,37 g srebra), prema kojoj su se
kovali standardni grčki novci na Siciliji i u južnoj Italiji.
Rimljani su od davnine tezaurirali zlato u svojoj državnoj blagajni. To
je zlato bilo u šipkama (lateres aurei). Od trećega stoljeća rimski se državni
aerarium obogatio mnoštvom zlatnih predmeta i vrlo velikim količinama zlat­
nog novca što je tu prispjelo kao ratni plijen iz bogatih helenističkih zemalja,
npr. iz Makedonije (spominje se jedan veliki zlatni šljem i 14 514 zlatnih filipe-
ja ). U vrijeme drugog punskog rata Rimljani su emitirali neku količinu zlatnih
denara. To su ponovili u prvom stoljeću pr. n. e. Rimski zlatnici (denarii
aurei) redovno su se kovali u doba carstva; * ....... ............—
Literarne vijesti o stoci i bakru kao nekadašnjim robnim ekvivalentima
i o starijem rimskom novcu, na prvom mjestu sačuvani numizmatički mate­
rijal, dragocjen su povijesni izvor za poznavanje privrednih prilika Rimljana
i njihovih poslovnih partnera. Zanimljivost je starijeg doba da su Rimljani
plaćali sicilskimjGrcima-žito i. druge proizvode šipkama bakra. Sicilski su Grci
primili od Ttimljana imena mjera za težinu (od libre naniže do uncije) davši
im grčki oblik (litra od Ubra). Rimljani su primili od sicilskih Grka naziv
za srebrni novac: nummus (od gr. nomisma, na Siciliji noum m os). Prije nego
se počeo redovno~Tcoväti rimski srebrni dehar (prije 269) bio je u opticaju i
rimsko-kampanski srebrni novac osobita sustava (ne na bazi libre). Nosio
je natpis ROMA, ali je očito bio grčkog sustava. Kad je Rim postao političko
središte federacije gradova u Italiji, nađeno je, pri ekonomskoj prednosti
grčkoga novca, rješenje davanjem rimskog aspekta grčkom srebrnom novcu,
uvođenjem rimskog denara bazirana na atičko-sirakuškoj novčanoj stopi.
Javile su se i varijante rimskog denara koje Su imale svoju političko-ekonom-
sku ulogu. U tom pogledu imaju svoju povijesnu zanimljivost victoriati
(nešto manje težine od denara) koji su, piše Plinije, bili u opticaju u trgovini
s Ilirikom.28 Spominje se i krivotvorenje novca.29 Germani su narezivali na
rubu rimske »bigate« da provjere valjanost metala.30
Društvene prilike. Nekad su u republici svu vlast imali patriciji. Plebejci
su dugotrajnim političkim borbama izborili dio vlasti za sebe. Licinijevim
zakonom 367. plebejci su mogli postati i konzuli. Ali, tim su se uspjesima
okoristili samo bogatiji i istaknutiji plebejski rodovi, od kojih su od četvr­
toga stoljeća potjecali vojskovođe i državnici. Oni su se uzdigli do visokih
27 » Argentum signatum (uveden je ) 485. god. od osnutka grada, za konzulovanja Kv. Ogulnija
i K. Fabija, pet godina prije prvoga punskog rata i bilo je odlučeno da dcnar vrijedi deset Ubra
bakra, kvinar pet, sestercij dvije libre i pol«, Plin., N . h., 33, 3. Etimologiju naziva denarius, quinarius
i sestertius daje Festus po Varonu.
2* Plin., N. h., 33, 46.
29 Plin., N . h., 1. c.
30 Tac., Germ., 5 ( serrati nummi, na rubu nareskani srebrni denari).

332
 IX , 2

magistratskih položaja i samog konzulata. Krajem četvrtog stoljeća donesen

je Ovinijev zakon — L ex Ovinia — po kojemu se senat stao popunjavati biv­
šim konzulima i drugim višim magistratima nakon isteka njihova mandata,
neovisno o tome jesu li patricijskog ili plebejskog roda. Cenzori, koji su po
tom istom zakonu počeli sastavljati senatorske liste — primati u senat (do­
tada su za to bili nadležni konzuli, diktator i decemviri), birali su za senatore
po svojoj ocjeni najbolje. Stvorena je nova vladajuća klasa, patricijska-ple,-
bejska .aristokracija,jnobilitas, od uglednih patricija "i plebéjaca — nobiles
ignobilis, poznat). Privilegiji koje je prije imao patricijat pripali su nobilite-
tu. Nobiles su dobili monopol na magistrature i na mjesta u senatu. Izuzetno
bi se te časti dokopao poneki »homo novus«, zaslužni vojvoda koji prije nije
bio nobilis. Obitelji nobila — nobilitet bio je nasljedan — imale su prvenstvo
u svemu. S vremenom su nastale suprotnosti i u toj klasi. Morali su se dono­
siti zakoni kojima se obuzdavala smjelost najbezobzirnijih. Zakonom je odre­
đeno da se u jednoj godini ne. smiju vršiti dvije magistratske funkcije (jedino
su dictator, censor i magister equitum mogli vršiti i druge službe)." Zakonom
je utvrđena postupnost u napredovanju — pretura nakon kvesture, konzulat
nakon preture, cenzura nakon konzulata — pod uvjetom da napredovanje u
karijeri — jïursus hqnorum — bude u skladu s dobi kandidata: kvestor smije
imati najmanje 29 godina, pretor 40, a konzul 43.
Golema većina rimskih građana pripadala je plebsu. Novi rimski građani
iz anektiranih područja i provincija bili su_syrstani_u seo_ske„tribuse, tribus
rusticae, kojima su od starine pripadale rimske plebejske mase.
Posebnu su ekonomsku i socijalnu ulogu imali najbogatiji građani —
equites, vitezovi. Po tobožnjem Servijevu ustavu, po rimskoj timokratskoj
građanskoj podjeli, vitezovi su bili građani s najvećim prihodima. »U drugom
stoljeću«, piše jedan sovjetski povjesničar, »u zaoštrenoj borbi između nobi-
liteta i plebsa za demokratizaciju društvenog uređenja, za zakone o agraru
i o žitu vitezovi su ojačali svoj ekonomski i politički položaj i pretvorili se
u trgovačko-lihvarsku aristokraciju, glavnu jezgru publikana, zakupnika pro-
vincijškihrporeza.« Vitezovi obično nisu kandidirali za magistratské položaje
niti "su — osim izuzetaka — ulazili u senat. Zato su bili slobodni da se bave
trgovačkim poslovima ili zamašnijom agrarnom ekonomikom. Politički su
paktirah sad s nobilitetom i senatom, sad s plebejskim masama odnosno s
narodnim tribunima.
U složenom društvenom i političkom životu ondašnjeg Rima, oko dru­
goga stoljeća pr. n. e., posebne je interese imao gradski rimski plebs nasuprot
seoskom i uopće italskom. Mnogo se toga kretalo oko kompetencija tributskih
i centurijatskih skupština. Tributske su komicije birale niže magistrate —
kvestore, kurulske edile i vojničke tribune, a centurijatske su birale konzule,
cenzore i pretore. Agitacija kandidata, političke intrige i borbe te vrsti već
su bile jake. Kulminirale su u idućem periodu. Već su se bile afirmirale dvije
političke stranke svoje vrsti (partes, factiones): optimates i.popular es. Ta su
imena ranije davana proizvoljno raznim politi čarima: ' Optimati' ( odgovaraj u
grčkim ariš toi), »degenerirana oligarhija« i populari, »još ne razvijena demo­
kracija« (Mommsen), javljaju se u ovo doba kao neke stranke, »i jedni i drugi
utopisti i h ipokriti... bez političkih koncepcija i plana« (Mommsen). Te će
grupe imati osobitu ulogu u doba braće Grakha, optimati kao predstavnici
nobili te ta i velikih posjednika, populari na suprotnoj strani.

333
 IX, 2

BIBLIOGRAFIJA

T r e ć i p u n s k i rat . Gsell, o. c. (kao u Gl. V III); KromayerVeith,

Schlacht en-Atlas, II; Münzer, članak u Pauly-Wissowa, R. E., s. v. P. Cornelius
•* Scipio Aemilianus Africanus.
O s v a j a n j a na i s t o k u i z a p a d u . Niese, o. c.; Ed. Meyer, Kleine Schrif-
« ten, II, Halle 1924, 381. sq.; M. Holleaux, Rome la Grèce et les monarchies hellénisti­
ques au III* siècle avant J.-C., Paris 1921; Holleaux u C. A. H., Ch. V—V II (obilna
> literatura). Vidi članke u Pauly-Wissowa, R. E., s. v. Asia, Bithynia, Gallia, Hispania,
Macedonia, Sardinia, Sicilia.
„ G r a d o v i , s a v e z n i c i , p r o v i n c i j e. Marquardt, o. c. (vidi Gl. VI,
Bibi.), Bd. I.
P r i v r e d a . Tenney Frank, An economic history of Rome, Baltimore 1927
(drugo izdanje); Heichelheim, Wirtschaftsgeschichte des Altertums, Leyden 1938.
Novac: E. Babeion, Traité des monnaies grecques et romaines, I—II, Paris 1901—
1932. i drugi. Marquardt, o. c., Bd. II.

334
 X

ROBOVI

1. RIMSKO ROBOVLASNIŠTVO
Općenito. Robovi, servi, spominju se već u pričama o Romulu.1 Ekonomski
uvjeti za robovlasništvo u pravom smislu postojali su od prve osjetni je po­
trebe ža dopunskom radnom snagom, od vremena povećanog zemljišta za
obrađivanje, od pojave prvih većih privrednih poduzeća u rukama pojedinaca.
Blizina Etruščana i južnoitalskih Grka, poznatih robovlasnika, utjecala je na
rimske privrednike, bar od epohe kraljeva Tarkvinija. Od.početka republike
dalje u rimskom su društvenom zbivanju bili prisutni robovi. Redovno se
nazivaju servi (po jednoj rimskoj etimologiji od servare: oni kojima je kao
zarobijenicimar»pdsteđen« život). Pored naziva servus — serva tu ^ T 'fa m u h is
— ( u navedenimTodovima). Osnovno je bilo
dominus i servus, odnos gospodar—rob. » Dom ini in servos vitae necisque pote­
stas« klasičan je princip.1
23Za Varona rob je >>instrumentum..vocale«, životinja
» instrumentum semivocale<<’ alat » instrumentum m utum«.* Razvijala se drža­
va, s njom usporedo razvijalo se i robovlasništvo. Sve je veći bio broj robo­
va, sve je više sudjelovala robovska radna snaga u proizvodnji. U »Zakonima
X I I ploča« dokumentirano je robovlasništvo starije republike, doba kada
je robova bilo malo. »Sin kojega otac po treći put proda u ropstvo oslobađa
se očinske vlasti«, stajalo je u tom zakoniku.4 » Familia« je najčešće naziv za
kolektiv robova (fam uli) u vlasništvu domaćina (pater -familias) koji je bio
vlasnik i djece rođene u njegovoj kući iz robovskoga braka (contubernium ).
Prodavanje sugrađana u ropstvo zbog duga bio je težak socijalni problem
starije republike.5 Robovi su u većini bili ratni zarobljenici. Ratova je bilo
sve više, pa i zarobljenika, koji su prodavani ( »sub corona^venire«,.pasti_u_
ropstvo)._Tako je bilo npr. 306. u samnitskom ratu.6 Primjera ima bezbroj.

1 Liv. I, 8. i drugdje.
2 Gaii Institutiones, I, 52.
3 Varro, De re rustica, I, 17.
4 Gaii Inst., I, 132.
5 Liv. V I, 27, 34, 36, podaci za godine 380—369.
6 »Septem milia sub corona veniere«, Liv. IX , 42.

335
x,i

U prvom punskom ratu Rimljani su prodali preko 25 000 stanovnika Agrigen-

ta.7 0 velikom broju robova u Italiji u doba punskih ratova govori podatak da
su Rimljani nakon bitke kod Kane zbog nestašice vojnika osnovali dvije le­
gije od osam tisuća mladih snažnih robova koje je država kupila od privatnih
robovlasnika. U drugom stoljeću mnogo se ratovalo (drugi makedonski, sirski,
treći punski, treći makedonski, treći ilirski ra t) pa je broj zarobljenika pro-
datih u roblje bio golem. Bestijalan je bio postupak Rimljana na Sardiniji
prema starosjediocima koji su se opirali osvajaču. Ondje je konzul Pomponije
Mato 23 Izišao s dresiranim,psirna...uJpv na ljude. Tek je 176. Tiberij Sempro-
nij Grakh (otac) pokorio taj narod i osamdeset tisuća ljudi što pobio, što
prodao u ropstvo.8 Robovi sa Sardinije bili su veoma jeftini.9 Rim ljani su 167.
prodali u ropstvo 170 000 ljudi iz sedamdesetak epirskih naselja.10* Rat s
kraljem Antiohom (bitka kod Magnezije, m ir u Apam eji) bio je za Rimljane
početak osvajanja zemalja na azijskom kontinentu, grabljenja helenističkih bo­
gatstava i lova na ljude — Azijate. Publikani, rimski zakupnici poreza, pohvata­
li su krajem drugoga stoljeća u savezničkoj Bitiniji, u Maloj Aziji, mnoštvo
stanovnika i prodali ih u roblje.11Do pred kraj drugoga stoljeća pr. n. e. rimsko
se robovlasništvo silno razvilo dostigavši helenističke razmjere. O rimskom
robovlasništvu poznato je vrlo mnogo. Im a podataka o ondašnjem trgovanju
robljem — načinu prodavanja, o velikim helenističkim tržištima (Delos, Ro­
dos) i rimskoj gradskoj tržnici gdje su se robovi prodavali. Katon (D e agn
cultura) daje slikovit prikaz jedne tipične fam ilia rustica na seoskom imanju
srednjeg italskog zemljoposjednika. Familia urbana, kolektiv robova u grad­
skoj kući rimskog bogataša, bila je od drugoga stoljeća pr. n. e. pravi helenisti­
čki ambijent. Tu su bili vratari, trkonoše, konjušari, pratioci djece, nosači
lektike, brijači, kočijaši, sobari i uopće poslužitelji. Bilo im je svakako bolje
nego onima na seoskom imanju kamo se slalo i po kazni. Posljednjih stoljeća
. pr. n. e. i kasnije djelovali su u rimskim bogataškim kućama robovi intelek-
I tualci, neki visoke stručnosti, nabavljeni uz visoku cijenu — medici, librarii,
Î scriptores, grammatici, paedagogi i dr. Iz tog su kruga i mnogi oslobođenici
— liberti.
Spomenuti i mnogi drugi robovi bili su u privatnom vlasništvu. U doba
razvijenijeg robovlasništva, vjerojatno od trećega stoljeća pr. n. e., mnogo
je robova pripadalo rimskoj državi. Servi publici, državni robovi, obavljali
su razne službeničke poslove. Po g ednom^zakonu iz prvoga stoljeća pr. n. e.
bilo je zabranjeno da^robovi-budu liktori.121
3Znači da su ranije to bili. Servi
'püT5IîcTradîirsu u^vélikim državnim poduzećima, najviše u rudnicima. Tako
je na primjer u rimskim rudnicima u Hispaniji u drugom stoljeću pr. n. e.^
bilo 40 000 robova. Scipion je 210. u Hispaniji zaposlio dvije tisuće ondje po­
hvatanih obrtnika (opifices) u radionicama vojnog materijala i obećao im
slobodu ako se budu zalagali u radu. Tada je Scipion i »mnoštvo mladih sta­
rosjedilaca i jakih robova uzeo u mornaricu da popune broj veslača«.14

7 Diođ. X X III, 9.
» U v . X LI, 28.
9 Festus, s. V. »Sardi venales«.
»o Polyb. X X X , 15; Liv. X LV, 34.
» Diod. X X X V I, 3.
12 Cass. Dio, 48.
13 Strabon, III, 2 po Polibiju.
» Liv. X X V I, 47.

336
 X ,2

Od drugog stoljeća pr. n. e., a možda i prije, postojala su u Rimljana,

kao i prije u Grka, poduzeća odnosno poduzetnici za_iznajmljiyanjC->robova— ~
stručnjaka — graditelja, svakovrsnih obrtnika7"prepfsivača, gladijatora i dru­
gih. Rimski su privrednici ovaj unosan posao naučili od drugih, posebno od
Grka. R imski naziy_grćkog -p orijeklaergasJidiuvL^O]i su Rimljani upotreblja­
vali za kolektivni stan — zatvor robova radnika svjedoči p nečemu stranom
(Mommsen). Ergastulum' bila je tužna kuća'rob ova pastira, težaka ijsvako-
vrsnih radnika u sužanjstvu bogatihrim skih robo vlasnika,'poduzetnika. Erga­
stulum je simboličan naziv za ropstvo.15
Ustanci robova. Koncentriranje velikog broja robova na jednom mjestu
omogućilo je tim bijednicima da ponegdje pokušaju ustancima ostvariti pri­
rodnu ljudsku težnju za slobodom. Najveći robovski ustanci u rimskoj repub­
lici bili su: dva na Siciliji, oko 138. ili 135— 132. i drugi 104— 101, te Spartakov
u Ita liji 74— 71. pr. n. e. Diodor piše: »Prije ustanka robova na Siciliji bilo je
u Ita liji više pobuna, ali one nisu bile ni dugotrajne ni velike . . . Prva je izbila
u Nuceriji gdje se urotilo trideset robova, ali su oni brzo bili kažnjeni. Druga
je nastala u Kapui gdje se pobunilo dvjesta robova, ali su i oni bili slomljeni.
Treća na čudnovat način« (priča o nekom mladom Rimljaninu koji je bio
izveo avanturu kao vođa robova).16 Livije spominje pobunu robova koja je iz­
bila u Setiji kod Rima 198. u svezi s pobunom kartaških talaca, a koja je bila
ugušena.17 Evidentirana je robovska urota, »coniuratio servorum«, koja je
imala velik zamah u Etruriji oko 196. pr. n. e.18
»Pošast robovskog rata koja je buknula na Siciliji zarazila je mnoge
krajeve nadaleko. Zbog toga je u Minturnu 450 robova razapeto na križ. U
Sinuessi je do 4 000 robova svladano od Kv. Metela i Kn. Servili ja Cepiona«
(oba mjesta u Kampaniji). »U atenskim je rudnicima takva buna robova
ugušena pd pretora Heraklita. Na Delu su robovi ponovo dizali ustanak, ali su
bili svladani zahvaljujući oprezu građana«, piše Orosije.19 Jedan natpis govori
da je pretor Popillius Laenas 135. godine pohvatao 917 robova koji su iz južne
Italije pobjegli na Siciliju.20

2. PRVI USTANAK ROBOVA NA SICILIJI

(138. ili 135— 132)

Kao najstariji izvor za povijest robovskih ustanaka na Siciliji navodio se

u antičko doba Posidonije dz Apameje212koji je živio oko 135— 45. pr. n. e. Nje­
govo djelo nije sačuvano. Kratak se izvještaj sačuvao u epitomi izgubljene
L V I Livijeve knjige: »Robovski raX^ibellum^serviU)^ buknuo je na Siciliji.
Budući da ga nije mogao dovršiti pretor, ta je dužnost povjerena konzulu
K. Fulviju. Rat je počeo rob Eun, po porijeklu Sirac, koji je sakupio četu
seoskih robova, oslobodio ergastule, povećao broj vojnika formirajući pravu
vojsku. Tome je Kleon, drugi rob, pridružio svoje tako da je bilo do sedam-

15 Liv. V II, 4 o ljudima datim »in opus servile prope in carcerem atque in ergastulum•.
“ Diod. XXXVI, fr. II.
» Liv. X X X II, 26.
ia Liv. X X X III, 36.
» Orosius, V, 9.
2° C. I. L., I2, 639; Dessau, Inscr. 23.
21 Kod Ateneja, X II, 42.

22 GRCI i RIMLJANI 337

X,2

deset tisuća robova. Oni su udruženim odredima često ratovali protiv rim /
skoga naroda i njegove vojske.«22 K. Fulvi je Flak bio je konzul lj¥4. Iduće je
godine operacije protiv sicilskih robova vodio konzul L. Kalpurnije Pizon23
pa pretor Hipsej. Robove je na kraju svladao konzul Publi je Rupili je 132. Taj
završni dio rata koji je izveo Rupilije, pobijedivši i kaznivši robove, detaljno
Opisuje Diodor. Vrlo zanimljive pojedinosti o tom ustanku daje Diodor s
prikazom mukotrpnog života sicilskih robova. Sve je pisano tendenciozno,
jezikom robovlasnika. Diodorove knjige X X X IV i X X X V u kojima je to opisano
zapravo nisu sačuvane. Ali ih je učeni bizantski patrijarh Foci je ekscerpirao
u svojoj » Biblioteci« (M y riob ib lion). Njegov ekscerpt iz Diodora u našem
prijevodu glasi:

» Sicilijanci su nakon poraza Kartažana tijekom Šezdeset godina lijepo_ na­

predovali. Onda je u njih buknuo robovski rat zbog ovih razloga. Kad su se Sicili*
janci dočepali znatnih sredstava i stekli velika bogatstva, pribavili su mnoštvo
robova. Izvodili bi ih iz pitomišta kao stoku i udarali im na tijela žigosane oznake.
Mlađe su robove upotrebljavali kao pastire, a ostale prema potrebi. Optereći­
vali su ih teškim poslovima, a uopće se malo brinuli za njihovu prehranu i odije­
vanje. Zbog toga se većina robova izdržavala grabežom, pa je posvuda bilo mnogo
ubojstava kao da su se razbježale čete razbojnika. Razni vojnički zapovjednici
pokušavali su da ih u tom spriječe. Ali kako ih nisu smjeli kažnjavati zbog moći
i utjecaja njihovih gospodara, morali su se pomiriti s tim da gledaju kako se
pljačka po provinciji. Robovlasnici su, naime, bili u većini nm skijgitezovl- Oni su
sudili pretorima (namjesnicima) opfutcnim~'ža~provincijske stvari, pa su ih se pre-
tori bojali (c. 1—4). Robovi, pak, pritisnuti patnjama i velikim, bezrazložnim
bijesnim šibanjem, nisu htjeli više trpjeti, nego su se počeli međusobno sastajali
kad bi im se pružila prilika i dogovarati se za ustanak dok nisu svoju odluku
ostvarili. Bio je neki Sirac, rob Antigenov u Eni, rodom iz Apameje, čovjek mag —
sklon čarobnjaštvu... On je prije ustanka govorio da mu se javila sirska božica
i rekla da će postati k ralj........ . Antigen je dovodio na gozbe Euna — tako se
čarobnjak zvao — pa ga za zabavu pitao o njegovu kraljevstvu (c. 5—9). Takav
je bio početak ustanka. Bio je neki Damofil u Eni, po imetku vrlo bogat, ali vrlo
ohola ponašanja. On je prema robovima postupao pretjerano surovo, a njegova se
žena natjecala s njim u kažnjavanju robova i u drugim nečovječnim postupcima.
Zbog toga su se mučeni robovi razbjesnili i dogovorili da se dignu na ustanak i
pobiju gospodare. Pošli su k Eunu i zapitali ga odobravaju li bogovi njihovu
odluku. Eun im je gatanjem pokazao da se bogovi slažu i savjetova ih da odmah po­
traže priliku za taj pothvat. Oni odmah sakupiše četiri stotine robova sudrugova,
pri zgodnoj se prilici naoružaše i upadoše u grad Enu pod vodstvom Euna...
Upadali su u kuće i stvarali silan pokolj ne Štedeći ni dojenčadi (c. 12—14. o okrut­
nim djelima robova prema obiteljima gospodara, ubijanje Damofila; Eun proglašen
za kralja). Kad je postavljen za gospodara svega, Eun je sazvao skupštinu (još o
ubojstvima iz osvete). Zatim se ovjenčao dijademom i ukrasio svim ostalim oko
sebe na kraljevski način. Svoju ženu Siranku i sugrađanku proglasio kraljicom.
Eun je postavio za vijećnike ljude za koje se držalo da se ističu razboritošću...
Za tri dana Eun je naoružao kako je mogao više od šest tisuća ljudi. Sakupio je
i druge koji su rukovali malim i velikim sjekirama, praćkama, srpovima, užganim
toljagama ili kuharskim ražnjevima, pa je s njima obilazio po cijeloj oblasti plije-
neći. Kad je pak sakupio veliko mnoštvo robova, usudio se udarati na rimske strate­
ge i redovno ih je pobjeđivao zahvaljujući brojčanoj premoći. Imao je, naime, preko
deset tisuća vojnika. U to je vrijeme digao ustanak drugih robova neki Kleon iz
Kilikije. Svatko se nadao i predviđao da će se ustanici međusobno sukobiti i me­
đusobno se "uništavajući da će spasiti Siciliju od prevrata. Ali, mimo očekivanja,
oni su se udružili. Kleon se pokorio Eunu na običan njegov prijedlog i kao kralju
vršio dužnost stratega. Kleon je inače imao pet tisuća svojih vojnika. Tako je bilo
trideseti dan od početka ustanka.

22 Liv. Epit., LVI.

23 Natpis C. I. L., P , 847.

338
 X, 3

Kad je malo nakon toga iz Rima došao Lucij Hipsej i na Siciliji raspolagao
s osam tisuća vojnika, ustanici su ga u borbi pobijedili, jer ih je bilo mnoštvo od
dvadeset tisuća. Nedugo nakon toga njihov se odred povećao na dvije stotine
tisuća. U mnogim su bitkama sjajno pobjeđivali. Rjeđe su bili poraženi. Kad se
to razglasilo, buknuo je ustanak robova u Rimu gdje ih se bilo pobunilo sto i pe­
deset. U Atici se pobunilo preko tisuću robova, zatim na Delu i na mnogo drugih
mjesta. Te su ustanke vrlo brzo ugušivali državni rukovodioci, svaki u svom pod­
ručju brzom intervencijom, žestoko kažnjavajući urazumjeli su svakoga koji je
pomišljao na bunu. Međutim, na Siciliji je zlo raslo. Ustanici su zauzimali gradove
sa stanovništvom i porazili mnoge vojske dok nije rimski strateg Rupilije počeo
oslobađati za Rimljane Tauromenij. Žestoko ga je opsjednuo i prisilio opkoljene
ustanike na neizrecivu tjeskobu i glad, tako da su najprije počeli jesti djecu pa
žene, a nisu se ustručavali ni od međusobnog proždiranja (allelophagia). Tu je
Rupilije zarobio Komana, Kleonova brata, kad je bježao iz opsjednuta grada.
Napokon, kad je Sirac Serapion predao ( izdajom) tvrđavu, pali su u ruke strategu
(Rupiliju) svi koji su se sklonili u akropolu. Rupilije ih je dao izmrcvariti i strmo­
glaviti sa zidina. Odatle je Rupilije krenuo na grad Enu, na isti ga način opsjed­
nuo i ustanike lišio svake nade u konačan spas. Vođa Kleon izašao je iz grada i
junački se borio sa svojom malom četom. Rupilije ga je izranjena usmrtio pa
zauzeo i ovaj grad zahvaljujući izdaji* jer se inače zbog pogodna položaja nije
mogao borbom zauzetu A Eun je s tisuću tjelohranitelja nejunački pobjegao na
neka nepristupačna mjesta. Oni koji su bili sa njim, svjesni neizbježive sudbine
— već je strateg Rupilije išao na njih — ubijali su se međusobno i sjekli mačem
vrat jedni drugima. Eun, taj čarobnjak i kralj, koji se kukavički sklanjao po spi­
ljama, izvučen je s četvoricom, s kuharom, pekarom, nastojnikom kupatila i za­
bavljačem na gozbama. Stavljen je u zatvor i dočekao kraj života onako kako je
zaslužio za svoju drskost: tijelo su mu rastočile uši u Morgantini. Rupilije je
s malim brojem biranih četa prokrstario cijelu Siciliju i brže nego bi se itko na­
dao oslobodio je svih onih opačina.«
U citiranom Focijevu ekscerptu iz X X X IV i X X X V Diodorove knjige
(edidit Dindorf) ima podataka različite vrijednosti. Jedni su vjerodostojni (o
robovlasništvu i prilikama robova na Siciliji; o nedjelima rimskih vitezova
— equites, koje pisac osuđuje, cap. 1— 4). Drugi su podaci proizvoljni (c. 5— 9,
Eun je prikazan kao šarlatan). Nešto je u osnovi vjerodostojno, ali je popra­
ćeno neuvjerljivim pričama (c. 10 do kraja). Pisac, iako robovlasnički raspo­
ložen, indirektno daje jasnu sliku uspjeha robova, junaka koji su nekoliko
godina prkosili rimskoj regularnoj vojsci. Čitalac će pojedinosti sâm prosuditi,
posebno o Eunu koji je svojim uspjesima bio onako razbijesnio robovlasnike.

3. DRUGI USTANAK ROBOVA NA SICILIJI

(104— 101)

Tridesetak godina nakon ugušenja prvog izbio je na Sioiliji drugi robov­

ski ustanak. Treba poznavati događaje koji su se u rimskoj republici zbili
za spomenutih trideset godina. Povijesni podaci o drugom ustanku u svezi su
s podacima o prvom.24

24 »2a vrijeme Marijeva ratovanja sa Cimbrima senat je ovlastio Marija da prikupi savezničke
čete kod prekomorskih naroda. Marije je poslao poslanike kralju Bitinije da traie pomoć. Kralj je
odgovorio da je većina Bitinjana pohvatana od činovnika (rimskih) i da robuje u provincijama. Stoga
je senat objavio da ni jedan rimski saveznik ne smije biti rob i naredio namjesnicima u provincijama
da takve oslobode. U vezi s tom senatskom odlukom namjesnik u Siciliji Licinij Nerva vršio je istragu
i oslobađanje, pa je u malo dana preko osam stotina ljudi dobilo slobodu. Svi su se robovi na Siciliji
ponadali da će biti oslobođeni. Ali utjecajni (robovlasnici) došli su namjesniku i zamolili ga da
obustavi taj posao. On je, podmićen ili zbog obzira, zanemario tu istragu. Dapače je one koji su mu
se obraćali tražeći slobodu zlostavljao i vraćao gospodarima. Zbog toga su se robovi udružili, umakli
iz Sirakuze . . . i dogovorili se za ustanak« (Diod., X X X V I, fr. 3 kod Focija).

339
X, 3

Ustanak sirakuških robova potakao je robove na raznim stranama Sici­

lije da pođu u borbu za slobodu. Pothvat sirakuških robova brzo je onemogu­
ćen jer je rimskom namjesniku s pomoću jednog podmićenog roba uspjelo na
prevaru svladati pobunjenike. Druga je grupa pobunjenih robova postigla ve­
lik uspjeh kod grada Ene. Robovi su zauzeli taj grad, bolje se naoružali i op­
skrbili. Izabrali su za kralja nekoga Salvija, roba iz Sirije. On se prozvao Try­
phon, po imenu jednoga sirskoga kralja uzurpatora, primio dijadem i druga kra­
ljevska helenistička insignija, kao i druge znakove kraljevske vlasti (pratili su
ga lik tori itd.). Trifon je sa svojom vojskom opsjedao grad Morgan tinu. Rimski
je namjesnik tu grupu raspršio ne uspjevši da je posve uništi.25 Treća je grupa
pobunjenih robova operirala na zapadnoj strani Sicilije, kod Egeste i Lily-
beuma. Vođa i kralj bio im je Athenaios, rob iz Kilikije. On je u svoje bojne
redove uvrstio bio samo dobre borce. Ostale je pristaše zadužio da obavljajući
svoje redovne poslove privređuju i uzdržavaju vojsku.26 »Dizali su se na usta­
nak ne samo robovi nego i siromašni slobodrii ljudi«.27 Salvij-Trifon, kralj ro­
bova, imao je za prijestolnicu grad Triokale, a kralj Atenej negdje na zapad­
nom dijelu otoka. K raljevi su udružili svoje snage. Prvenstvo je imao Trifon.
Nakon njegove smrti svi su se robovi pokoravali Ateneju (neki ga nazivaju
Atenejonom). Bilo je borbi s rimskom vojskom, bilo je mnogo robovskih uspje­
ha. Sve je svršilo 101. kada je konzul Manije Akvilije došao s velikom vojskom
i uništio ostatke pobunjeničkih robovskih odreda. Atenej— Atenejon je poginuo
u boju, navodno od A kvilijeve ruke.28

BIBLIOGRAFIJA

G. Rathe, De Romanorum bellis servilibus capita selecta, Berlin 1904; E.

Ciaceri, Roma e le guerre servili in Sicilia (Processi politici e relazioni interna-
zionali), Roma 1918; C. A. 3Ke6ejieB-C. H. KoBajiëB, BejiuKue boctclhuh paöoe I I —I
b . b . flo h . e. (roc. A x a # . ncToprin MaTepnajibHow KyjiTypbi, N q 101) M o ć i m a 1939; C.
A. H., IX, 912, Westermann, o. c. (citiran na više mjesta), Gl. IX —X II i recenzija u
Vestniku dr. istorii, 1954, 4, 148—-153.

25 Diod. X X X V I, fr. 4.
M Diod. X X X V I, fr. 5.
27 lb., fr. 6.
2» lb., fr. 7— 10.

340
 XI

BRACA GRAKHI I NJIHOVO DOBA

L REFORME BRACE GRAKHA

Leges agrariae. Davanje zemlje iz fonda ager publicus u rimskoj repub­
lici stalno je bilo središnje političko pitanje. Livije bilježi, citiramo ponovo, da
je za konzulovanja Spuri ja Kasi ja i Prokula Virgini ja, dakle u petom stoljeću
pr. n. e., »prvi put donesen zakon o agraru (Lex agraria) kakav se nikada, koli­
ko on zna, nije ponovo provodio bez velikih revolucija«.1 Na drugom mjestu
Livije bilježi da su narodni tribuni Licinije i Sekstije (njihov tribunat: 367.
pr. n. e.) donijeli putem narodne skupštine zakon »da ne smije nitko posjedo­
vati više od pet stotina jugera zemlje iz fonda ager publicus«* L ivije tu očito
govori političkim jezikom kasnorepublikanskog vremena, antidatirajući i prvi j
agrarni zakon i zakon o maksimiranju veličine posjeda iz spomenutog fonda.
Ne zna se kada je donesen »prvi« agrarni zakon. Istina je da je donošenje
»agrarnih zakona«, tj. dijeljenje zemlje po uredbi, neprestano bilo popraćeno
građanskim borbama. Pripisivanje uredbe o maksimiranju dozvoljene veli­
čine pojedinačnih posjeda državne zem lje Liciniju i Sekstiju danas se drži
netačnim. Livije je tu zakonsku uredbu antidatirao držeći se tradicije sačuvane
u njegovo doba. Ta je uredba donesena u Rimu ne prije drugoga stoljeća.
Braća Grakhi su je ili prvi don!jeIi~ili~su~se prvi uspješno založili da se
stvarno provede.

Braća Grakhi. Gens Sempronia — Sem pronii — bio je ugledan plebejski

rod, a u drugom stoljeću vrlo utjecajan. Tiberius Sempronius Gracchus, otac
Tiberijev i Gajev, bio je konzul, cenzor, vojskovođa u Hispaniji i veoma utje­
cajan političar u Rimu. Majka Kornelija bila je kći Scipiona Afričkog Starijeg,
dakle iz znamenitog patricijskog gensa Cornelii. Bogati Sempronij i bili’ su,
kao i Korneliji, helenistički obrazovani. Plutarh u Tiberijevoj i Gajevoj bio­
grafiji mnogo toga navodi. On kaže da je Tiberij bio učenik grčkog filozofa
Blosija iz Kume (Blossios) i grčkog retora Diofana (Diophanes) iz Mitilene,
pa Tiberijeva socijalna shvaćanja pripisuje utjecaju tih Grka.

» Liv. II, 41.

2 Liv. V I, 35.

341
XI, 1

Plutarh piše: »R im lja n i su zemljište koje su susjedima oduzeli u ratu

dijelom prodavali, dijelom proglašavali za zajedničko i davali na obradu
siromašnim i nezaštićenim građanima uz malu zakupninu. Kad su bogataši
počeli plaćati veću zakupninu i siromašne isključivati, donesen je zakon k oji
je zabranio da se posjeduje više od pet stotina peletra (jugera). Taj je zakon
kratko vrijem e obuzdavao gramzivost, a pomagao siromašnima da se održe
na zem lji po utvrđenoj cijeni i da svatko obrađuje svoj dio koji je od početka
imao. Ali kasnije su bogataši unajm ljivali susjedno zemljište na ime nekih
drugih osoba i napokon otvoreno, na svoje ime, prisvojili najveće dijelove.
Siromašni, lišeni zemlje, nisu više dobrovoljno išli u vojsku niti su m arili
za odgoj djece. Brzo se osjetilo da cijela Italija oskudijeva brojem slobodnih
(radnih) ljudi, a da se napunila tamnicama barbara (robovi u ergasterionu)
preko kojih su bogati obrađivali zemlje istjeravši građane. To je bio počeo
ispravljati Gaj Lelij, Scipionov drug, ali se preplašio bune koju su digli m oćni
protivnici. Nazvan je m udrim i razboritim što je odustao. . . Ali Tiberij Grakh
čim je izabran za narodnog tribuna, poduzeo je istu stvar, potaknut, kako
većina pisaca tvrdi, od retora Diofana i filozofa Blosija.«* Tiberij je, piše
Plutarh, putujući u Numanciju preko Etrurije, gledajući zapuštenu zemlju,
kamo su za ratare i pastire bili dovedeni robovi barbari, prvi put zamislio
onu političku akciju koja je uzrokovala bezbroj nevolja.3 4
Znamenite su Tiberijeve riječi s govornice narodu: »Z v ije ri koje žive
u Ita liji imaju svoje spilje, svaka svoje ležište i skrovište, a oni koji se za
Ita liju bore i život izlažu nemaju ništa osim zraka i svjetlosti, pa kao besku­
ćnici i bez postojbine lutaju s djecom i ženama. Lažu vojskovođe kada p ri bo­
jevima potiču vojnike neka se s neprijateljim a bore za grobove i svetinje; ta
koliko je Rimljana k oji nemaju ni očinskog žrtvenika ni groba pređa, a bore
se i ginu za raskoš i bogatstvo drugih. Takozvani gospodari svijeta ne posje­
duju ni grude svoje zem lje.«5
Tiberije je, piše Apijan, u svojim govorima upozoravao na teško stanje
Italika, srodnika rimskoga naroda, dobrih vojnika, koji su bili osiromašili.
Vikao je protiv velikog broja robova neupotrebljivih u ratu, nikada vjernih
gospodarima. Spominjao je ondašnji prim jer — ustanak robova protiv gospo­
dara na Siciliji; ustanak koji je nastao jer je u svezi s obradom zemlje broj
tih robova bio narastao. Spominjao je težak i dug rat s tim robovima, pun
opasnosti i kobnih poraza.6

Tiberijev zakon o agraru. Tiberije Sempronije Grakh postao je narodni

tribun u prosincu 134, zajedno s Markom Oktavijem Cecinom. Tada je jedna
rimska vojska ratovala na Siciliji s robovima, a druga opsjedala Numanciju
u Hispaniji. Tiberije je odmah »promulgirao«, stavio na dnevni red tributske
skupštine, zakon »da nitko ne smije imati više od pet stotina jugera. Kao
dopunu tom starom zakonu dodao je da se odobri još polovina od toga za
djecu; ostalo da dijele siromašnima tri određena čovjeka koji se biraju svake
godine«.7 N ije sačuvan potpun tekst »Sempronijeva zakona o agraru«. Prema

3 Plut., Tib. Gracchus, 8; cf. Appian., Bell, civ., I, 7. sq.

« Plut., 1. C.
5 Plut., o. c., 9.
6 App., Bell, civ., I, 9.
7 App., 1. c.

342
 X I, 1

Api j anu, Plutarhu i drugim piscima koji se među sobom dopunjuju (nešto
indirektno proizlazi iz natpisa s odredbama o ukidanju tih zakona) Tiberijev
je zakon propisivao:
— da rimski građanin može uživati iz fonda ager publicus do 500 jugera
(125 hektara) zemlje i za dva sina po 250 jugera, tako da maksimum po
obitelji ne prelazi 1000 jugera (T o postaje privatno vlasništvo koje se ne opo­
rezuje, Mommsen.);
— da se onima koji posjeduju državne zemlje preko spomenutog maksi­
muma oduzme višak, s tim da im se nadoknade troškovi za izvršene inve­
sticije;
— da se od oduzetog viška podijeli bezemljašima podjednako, vjerojatno
po 30 jugera (7,5 hektara), i to ne samo rimskim građanima nego i stanovni­
cima savezničkih krajeva u Ita liji — Italicim a (ne kao vlasništvo, nego kao
koncesija, nasljedna i neotuđiva, uz malu godišnju odštetu rimskoj državi,
Mommsen);
— da komisija od tri člana, koju svake godine tributska skupština
mijenja, provodi te uredbe. Prvi članovi komisije — trium viri agris iudicandis,
agris adsignaridis — bila su dva brata Grakha i Apije Klauđije;
— da se bezemljašima za koje ne dotekne zemlje isplati neka suma iz
imovine koju je pergamski kralj Atal ostavio rimskom narodu.

Tiberijev je zakonski prijedlog usvojen u tributskoj skupštini, ali su mu

se strahovito opirali oštećeni veleposjednici. Senatori su bili glavni protivnici.
Oni su s vitezovima i ostalim zainteresiranim poduzeli sve da se taj zakonski
prijedlog ne prihvati. Pridobili su na svoju stranu drugoga narodnog tribuna
Marka Oktavi ja. Kad je Oktavi j uložio » veto« na ovaj zakon, tributska ga je
skupština na Tiberijev prijedlog smijenila s položaja narodnog tribuna. Taj su
neuobičajeni postupak i druge mjere koje je Tiberij poduzeo oštećeni vele­
posjednici uzeli kao opravdanje za fizički obračun sa smjelim reformatorom.

Ljeti 133. bili su izbori za narodne tribune za iduću godinu. U suprotnosti

s dotadašnjom praksom, Tiberij je ponovo bio kandidat da bi, ne napuštajući
položaj, osigurao provođenje svog zakona. Bio bi, čini se, izabran da ga na
dan izbora nije napala na Kapitoliju skupina naoružanih senatora i njihovih
pristaša, sa Scipionom Nazikom na čelu. Tiberij je bio ubijen; s njim i mnogi
njegovi suradnici. Njihova tijela bačena su u Tiber. O tome opširno pišu
Plutarh i Apijan.8

8 Plutarh, biografija Tiberija Grakha; Apijan, Bell. civ., I, 7— 17.

»Tit Sempronije Grakho, pučki tribun, kad je protiv volje senata i staleža vitezova donosio
zakon n e q u i s e x p u b l i c o a g r o p l u s q u a m q u i n g e n t a j u g e r a p o s s i d e r e t ,
tako se žestoko zagrijao da. je kolegu Marka Oktavija koji je branio stvar suprotne strane smijenio
zakonskim prijedlogom s položaja i dao izabrati trijumvire za dijeljenje zemlje — sebe, brata Gaja
i tasta Apija Klaudija. Promulgirao je i drugi zakon, da dođe do još više zemlje, zakon da isti trijum-
viri prosuđuju što se ima smatrati■za a g e r p u b l i c u s, a što za-a g e r p r i v a t u s. Zatim, pošto
je zemlje bilo manje nego se imalo podijeliti — a da se ne uzbuđuje narod — jer je svatko htio
iskoristiti priliku što bolje, Tiberij je objavio da će promulgirati zakon jpo kojemu se ima reflektan-
tima na zemlju — po Sempronijevu zakonu — dati novaca iz nekadašnjeg vlasništva kralja Atala.
Naime, pergamski kralj Atal, Etimenov sin, bio je odredio svojim baštinikom rimski narod. Senat
je bio teško potresen tolikim nedostojnim stvarima . . . Kada je Grakho htio ponovno da bude izabran za
tribuna, ubijen je na' Kapitoliju od optimata na poticaj P. Kornelija Nazike«, Liv., Epitome libri L V lll.

343
XI, 1

Prilike od 133. do 123. godine. Nakon ubojstva Tiberija Grakha Sempro-

nijev se agrarni zakon i dalje provodio. Birali su se svake godine trium viri
agris iuđicandis. Ugroženi veleposjednici protivili su se i pravili smetnje,
tvrdeći da osporavano zemljište ne pripada u ager publicus ili prenoseći vlas­
ništvo na prijatelje i rođake, te na druge načine, katkada i silom. Velike su
teškoće pravili Italici saveznici. Bezemljaši iz italičkih savezničkih krajeva, na
koje se također odnosio Tiberijev zakon, tražili su da im se dodijeli zemlja. Da
bi se njihovo pitanje temeljitije riješilo tražili su da im se dade rimsko gra­
đansko pravo, koje bi im bilo donijelo neosporivo pravo na zemlju po Sempro­
ni jevu zakonu. Situacija je bila to teža i stoga što ni saveznički veleposjednici
nisu pristajali da im se oduzme višak zemlje. Njih je štitio Scipion Emilijan
Afrički. Ovaj je umro pod sumnjivim okolnostima, vjerojatno umoren od
sempronijevskih ekstremista.9

Djela Gaja Grakha. Cains Sempronius Gracchus, mlađi Tiberijev brat,

nakon bratove smrti živio je neko vrijem e povučeno. Kasnije je bio kvestor na
Sardiniji. Pošto se uklopio u politički život, postao je vrlo popularan ne samo
kao zastupnik Tiberijeve politike nego i osobitim osobnim sposobnostima.
Bio je dobar inicijator akcija i izvrstan govornik. Izabran je za narodnog
tribuna za 123. i ponovo za 122. Na tom je položaju Gaj uradio nevjerojatno
mnogo. Leges prorogavit, predložio je tributskoj skupštini mnogo zakona, uop­
će uredaba koje su imale zakonsku važnost. I ti su zakoni izglasani.
Važniji Gajevi zakoni — nije poznat njihov kronološki redoslijed —
uglavnom su ovi:
zakon o agraru, Lex agraria, obnovljen Tiberijev zakon. Ponovo je uspo­
stavljena trijumvirska služba (agris iudicandis) koja je bila ukinuta;
zakon o žitu, Lex -frumentaria, po kojemu se stanovništvu grada Rima
ima davati žito uz cijenu nižu od ranije (vjerojatno pet modija mjesečno; po
šest i jednu trećinu asa za modij, Mommsen);
zakon o osnivanju naseobina, Lex de coloniis deducendis. Po tom zakonu
— pošto su se iscrple posljednje mogućnosti dalje kolonizacije u Ita liji (bilo
je još nešto zemlje oko Kapue i Tarent a) — šest tisuća kolonista dobilo je
zemlju na području porušene Kartage. Na tom »prokletom« tlu osnovan je
grad Iunonia. Zakonsku je odluku zapravo predložio Gajev kolega, tribun
Rubrije. Gaj je otišao u Afriku da rukovodi osnivanjem te naseobine. To je
bio prvi veći pothvat slanja rimskih i uopće italskih naseljenika u izvanitalske
prekomorske zemlje, u pravu emigraciju i kolonizaciju;
nekoliko zakona kojima su date znatne kompetencije vitezovima. Gaju
je, naime, bila potrebna podrška tih utjecajnih ljudi. Po Gajevu zakonu o
sudstvu — Lcx iudiciaria — vitezovi su postali nadležni (dotada senatori) da
sude o zloupotrebama rimskih funkcionera u provincijama ( quaestiones per­
petuae de repetundis). Zakonom o provinciji Aziji, Lex de provincia Asia, Gaj
je regulirao rimska porezna primanja na teritoriju bivše kraljevine Pergama
i drugim rimskim posjedima u Maloj Aziji. Ti su porezi predani u nad­
ležnost. vitezova (equites);

9 App., Bell. civ., I, 18—21; Plut., o. c.

344
 X I, 1

mnogi drugi zakoni kao: Lex militaris (o trajanju vojničke službe, o

postupku prema vojnicima, o materijalnim interesima vojnika); zakoni o
gradnji i popravljanju putova, o stvaranju zaliha žita i drugi.
Gaj je predlagao da se svim Latinima101dade puno rimsko građansko
pravo (možda i svim Italicim a).11 To nije bilo u interesu rimskog gradskog
plebsa koji nije htio dijeliti s drugima ager publicus, žito iz državnih skladišta
i druge privilegije. To su iskoristili Gajevi protivnici. Zakonski je prijedlog
propao na štetu ugleda predlagača.
Zakonodavnom i cjelokupnom svojom aktivnošću Gaj je sistematski
oduzimao senatu i davao tributskoj skupštini nadležnost u najvažnijim dr­
žavnim poslovima. Postigao je da je narodna skupština, mimo senata, odlu­
čivala o državnim financijama, o materijalnim prihodima uopće (raspolaganje
žitom i uopće anonom iz provincija), o kolonizaciji, o upravljanju provin­
cijama, o sudstvu, o vojsci, pa i o običnim administrativnim poslovima. Sve
je to dano u nadležnost »narodu«. Praktički, to je u rukama imao Gaj Grakh,
narodni prvak. Gaj je na štetu senata činio ustupke vitezovima iako to nije
imalo veze s interesima masa. Senat i uopće nobiles poduzimali su političke
protumjere. Oni su lukavom taktikom katkada narodu predlagali još primam­
ljivije stvari, npr., da se osnuje više naseobina nego ih je predlagao Gaj od­
nosno njegov zamjenik (dvanaest naseobina u Ita liji), da se daje zemlja ili
žito uz još povoljnije uvjete. Kada je Gaj bio u Africi, iskorištena je njegova
dugotrajna odsutnost za žešću agitaciju protiv njega. Nakon njegova povratka
političke su se borbe u Rimu mnogo zaoštrile. Gaj je kandidirao po treći put
za narodnog tribuna, ali je propao na izborima. Njegove su pristaše forsirale
njegov izbor. Završilo je međugrađanskim oružanim sukobom. Senat je pro­
glasio da je država u opasnosti i ovlastio konzula Opimija da s vojskom
intervenira: »Videant consules ne quid res publica detrimenti capiat«. Tučnja­
va na Kapitoliju završila je pokoljem. Ubijeno je preko tri tisuće Gajevih pri­
staša. Gaj je pobjegao preko Tibera i naredio svom robu da ga ubije.12

Izvori: Plutarh (biografija Gaja Grakha); Apijan (Bell. civ., I, 21. sq.); Epito­
ma LX Livijeve izgubljene knjige; Ciceron na više mjesta i mnogi drugi.

Nakon Gajeve smrti (na poč. 121) senat i drugi optimati sistematski su
krnjili njegove zakonske uredbe kojima se inače morala formalno priznavati
legalnost. Gajev zakon o agraru bio je modificiran i na kraju ukinut (111,
Lex Thoria). Modificiran je zakon o žitu, ukinut zakon o sudstvu. Mnogo se
sempronijskog održalo. Politička pitanja koja su braća Grakhi na svoj način
bili pokrenuli postavljala su se u novom obliku stotinu godina. Pravile su
se političke koalicije, sad senat i vitezovi protiv plebsa, sad vitezovi i plebs
protiv senata, čak i senat s plebsom protiv vitezova. To, međutim, seže u povi­
jest republike posljednjeg stoljeća.

10 Plutarh, biografija Gaja Grakha, 9; App., o. c., I, 23.

11 Plut., o. c., 5; Velleius Pat., II, 6.
12 Plut., G. Gr., X II sq. i drugi. Šezdeset godina kasnije Ciceron je, iako optimat, stvar ob­
jektivno ocijenio: *Non sum autem ego is consul, qui ut plerique nefas esse arbitrer Gracchos laudare
(da nije n’. za optimate reakcionarno hvaliti braću Grakhe), quorum consiliis, sapientia, legibus multas
esse video rei publicae partes constitutas« (Cic., De lege agraria, II, 10).

345
XI, 2

2. RIMSKE VOJNIČKE AKCIJE OD 133. DO 100. PR. N. E.

Epitome Livijevih knjiga L IX — L X V I II daju nam sinhronistički pregled
važnijih zbivanja u rimskoj republici od vremena braće Grakha do kraja dru­
goga stoljeća pr. n. e.13 O svemu tome ima posebnih opširnijih podataka u
raznih pisaca. Treba se na neke posebno osvrnuti.
Provincija Azija. Naslov bi mogao glasiti i Aristonikov ustanak. Per-
gamski kralj Atal (138— 133) oporukom je ostavio svoje kraljevstvo u nasljed­
stvo »rimskom narodu«.14 Tada su Rim ljani imali oko Pergama svoje legije
i bili stvarni gospodari tih krajeva. Pergamijani su, čini se, ovim oblikom pre­
daje osigurali povoljan status svoga grada pod rimskom okupacijom, koja im

13 Navodimo epitome Livijevih knjiga (u zagradama naš datum ili komentar).

Epitome libri LIX . Numantinci svladani izgladnjivanjem među sobom se poubijaše, Scipion
Afrižki zauzeo je grad, srušio ga i zato mu bješe priređen trijumf »četrnaeste godine po razorenju
Kartage«. Konzul P. Rupilije ratovao je na Siciliji s odbjeglim (robovima). Aristonik, sin kralja
Eumena, zavladao je Azijom (kasnijom provincijom, 132) kad je ono po oporuci kralja Àtala bila pre*
data rimskome narodu i trebalo da bude slobodna. Protiv njega je ratovao P. Licinije Kras . . . ali je
Kras bio pobijeđen i ubijen. Konzul M. Perperna Aristonika je pobijedio i zarobio (130) . . . Bile su na­
stale bune kad su dijelili zemlje trijumviri Fulvij Flak, Kai Grakh i K. Papirii Karbon. Pošto se ovima
suprotstavljao P. Scipion Afrički, nađen je kod kuće u krevetu mrtav . . . K. Sempronij konzul bez
uspjeha je ratovao s Japidima (129). Njih je pobijedio D. Junij Brut koji je bio pokorio Luzitaniju.
Epitome libri LX. Konzul !.. Aurelije svladao je pobunjene Sarde (126). M. Fulvij Rak prvi
je potukao transalpinske Ligure. On je poslan u pomoć Masilijcima protiv Gala Saluvija. Pretor L.
Opimije . . . srušio je grad Fregellae (125, saveznički grad između Lacija i Kampanije. Bunio se u vezi
s traženjem rimskog građanskog p r a v a ) . . . Gaj Grakh Tiberijev brat, narodni tribun, bolji govornik
od brata, donio je nekoliko opasnih zakona, među njima žitn i. . . drugi agrarni koji je njegov brat
bio donio; treći da pokvari dobre odnose viteškog staleža sa senatom . . . i nastavljajući tribunat iduće
godine (122) donesenim je zakonima postigao da je osnovano u Italiji nekoliko kolonija i jedna na
zemljištu razorene Kartage, kamo je on kao trijumvir pošao da osnuje koloniju. Osim toga Kv, Metel je
ratovao protiv Balearaca (122) itd.
Epitome libri LX I. K. Sekstije prokonzul potukao je Saluvije (Gale) i osnovao koloniju Aquae
Sextiae (122). Prokonzul Gn. Domicij potukao je Alobroge . . . C. Gracchus . . . a L. Opimio con­
sule ex senatus consulto vocato ad arma populo pulsus et occisus est et <-um eo Fulvius Flaccus con­
sularis, socius eiusdem furoris (121). Konzul Kv. Fabij Maksim . . . s uspjehom je ratovao protiv Alo-
broga i . . . avemskog kralja (u Galiji). Alobrožani su se predali (121).
Epitome libri LX H . Konzul Kv. Marci j potukao je alpinsko pleme Stoeni. Micipsa kralj nu-
midski umirući (118) ostavio je kraljevstvo trojici sinova, Adherbalu, Hijempsalu i posinienom bratovu
sinu Jugurti. — L. Cecilij Metel pokorio je Dalmate (118). Jugurta je ubio Hijempsala (117), Adherbala
izbacio iz kraljevine itd.
Epitome libri L X III. Konzul Porcije Katon poražen u Trakiji od Škordiska (114) . . . Cimbri
potukli konzula Papirija (kod Noreje, 113). Konzul Livij Druz potukao Skordiske u Trakiji.
Epitome libri LX1V. Jugurta unatoč senatskim opomenama napao Adherbala u građu Cirti
i ubio ga. Zbog toga je objavljen rat Jugurti (111). Konzul Kalpumij Beštija poslan da ratuje zaključio
je s Jugurtom mir bez odobrenja senata i rimskog naroda. Jugurta došao u Rim da se opravda i tu
mnoge potkupio. Kad je odlazio iz Rima, rekao je: »O urbem venalem et cito perituram si emptorem in­
venerit«. Obnovio se rat s Jugurtom. Legat A. Postumij, poražen, zaključio je s Jugurtom mir sramo­
tan za Rimljane.
Epitome libri LXV. Konzul Kv. Cecilij Metel pobijedio je Jugurtu dva puta i opustošio
cijelu Numidiju (109). Cimbri su pobijefdili konzula M. Junija Silana. Senat je odbio molbu poslanika
Cimbra za dodjelu zemljišta. Prokonzul Minucij pobijedio je Tračane. Konzul L. Kasij, pobijeđen od
Gala Tigurina, poginuo je u boju (107).
Epitome libri LX VI. Jugurta je poražen u Numidiji od Gaja Marija i zarobljen od mau-
ritanskog kralja Bokha. U tom je ratu osobitih zasluga imao L. Kornelij Sula, Marijev kvestor (106).
Epitome libri L X V II. Cimbri su porazili dvije rimske vojske koje su im sprečavale silazak
s Alpa u Italiju (105). C. Marije trijumfalno je ušao uRim. Pred njegovim je kolima stupao Jugurta
(104) koji je* kasnije umro u tamnici. Marije je zbog zastrašujućeg rata s Cimbrima dobio produženje
magistrature za još nekoliko godina. Izabran je u odsutnosti za konzula drugi put (za 104) i treći (za
103). četvrti je konzulat postigao na dovitljiv način (za 102). Cimbri upali u Hispaniju; potučeni od
Keltibera. Vratili se u Galiju i udružili se s Teutonima.
Epitome libri L X V III. Pretor M. Antonije gonio je morske gusare do Kilikije. Konzul Ma­
rije odbio je Teutone i Ambrone, pa ih u dva boja potukao kod mjesta Aquae Sextiae, gdje je, kažu,
ubijeno neprijatelja dvije stotine tisuća, a zarobljeno devedeset tisuća (102). Marije je u odsutnosti iza­
bran za konzula po peti put (101). Odbio je ponuđeni trijumf — dok ne završi rat s Cimbrima. Cimbri,
potukavši vojsku prokonzula Kv. Katula u alpskim klancima, upali su u Italiju, ali. su bili poraženi
od Marijeve i Katulove vojske (bitka kod mjesta Vercellae, 101). Tu je, po tradiciji, poginulo sto
četrdeset tisuća, a zarobljeno šezdeset tisuća neprijatelja. Marija je dočekao narod cijeloga grada.
Zadovoljio se jednim od dva ponuđena trijumfa. Nobiles koji su mu neko vrijeme zavidili Što je kao
homo novus izdignut na tolike položaje, odali su mu priznanje za spašavanje države; itd.
14 Sallust., Hist., IV, 69. i drugi. . • - . .

346
 X I, 2

je neminovno prijetila. To se vidi i iz jednog natpisa.15 Nakon Atalove smrti

Aristonik, Atalov polubrat, osporavajući Rimljanima to nasljedstvo, digao je
ustanak. U tom su ustanku sudjelovali u većini robovi koji su dobili slobodu
kao Heliopoliti, građani proglašenog Heliopolisa, države sunca. Rimljani su s
nj.ima ratovali preko dvije godine (od 132. do početka 129), trpjeli poraze i na
kraju pobjedonosno tomu došli na kraj (bitka kod Stratonikeje, 129). Aristo-
nik je zarobljen i ubijen. Od pergamske kraljevine osnovana je rimska pro­
vincija Asia.16 U Rim je preneseno Atalovo blago.17 Iz jednog se natpisa zaklju­
čuje da je i Atalov suvremenik kirenski kralj Ptolemej Euerget I I ostavio
svoju kraljevinu Rimljanima.
Ratovi u Hispaniji i Galiji. Rimljani su, da održe svoje posjede u
Hispaniji, morali voditi sa starosjediocima dugotrajne i teške borbe koje
su se ponavljale. O ratovanju Rimljana s galskim plemenima s ove i one
strane Pada — Gallia Cispadana, Gallia Transpadana — kao i u području Alpa
ima osim Livijevih i drugih podataka. Važno: Rimljani su oko 120. svladavši
grupu galskih plemena, osnovali u sredozemnom galskom primorju od pod­
nožja Alpa do Pireneja provinciju Gallia Transalpina ili Gallia Narbonensis —
po imenu glavnoga grada Narbo.
Ilirik. Rimljani su u prvom i drugom ilirskom ratu (229— 228. i 219)
dobili prve baze na istočnoj obali Jadrana.18 Pobijedivši Gencija, 167, okupi­
rali su u Iliriku nova područja. Godine 156. i 155. ratovali su s Dalmatima
i srušili grad Delminij,19 135. udarili s mora na Ardijeje i Plere je, koji su
stanovali oko ušća Narona — Neretve, i prisilili ih da se presele u unutrašnjost,
dalje od mora, da ne ugrožavaju njihove saveznike.20 Spomenute akcije izve­
dene su s mora. Jedna od rimskih baza za nadiranje kognom^prema Balkanu
bila je kolonija Akvileja,_.osnoya.na_1837^fëlcÔ teritorija savezničkih Veneta
Rimljani su osvajali Istru. Spominju se tri rimska rata s Istrima. Treći je
završio padom moćnog istarskog grada Nesaktiuma u .rimske ruke (178).
Tada su Rimljani zagospodarili do Raše (Arsa). Dalje uz Jadran do Krke (T i­
tus, Titius flum en) stanovali su ilirski Liburni u čijem su zaleđu (Lika) živ­
jeli Japodi — Iliri pomiješani s Keltima. Najsjevernije, a na dohvatu Rim­
ljana, imali su svoja naselja Norici (u dan. Sloveniji i Austriji) — ilirska i kelt­
ska plemena. Onamo su Rimljani upadali iz sjeverne Italije, Cisalpinske Galije.
S nekim su plemenima imali savezničke odnose. Mnogo su toga saopćili stari
pisci, čitamo kod Apijana: »Sempronij Tuditan (konzul 129) i Tiberij Panduza
bili su udarili na Japode . . . tako i Lucij Kota i Metel na Segestane«21 (Segesta,
dan. Sisak). Godine 118. konzul Cecilij Metel »iz želje za trijumfom odlučio
je udariti na Dalmate iako oni nisu ništa skrivili. Oni su ga prijateljski pri­
mili, a on je kod njih prezimio u Saloni«.22

15 Dittenberger, Orientis Graeci inscriptiones selectae, 338.

16 Ime Azija, Asia, od asirskog ACU »svjetlost«, označuje zemlju izlaska sunca, orijent. Evropa,
od sumerskog EREB »mrak«, zemlja je zalaska sunca, okcident.
>7 lustin., X X X V II, 1; Florus, I, 35. i drugi.
» Vidi Gl. V III, 2.
19 Vidi Gl. IX , 1.
U antičkim književnim tekstovima i na natpisima nalazimo za isto ilirsko plemensko ime
oblik »Delmati« (gr. Délmatai, lat. Delmatae) i oblik »Dalmati« (gr. Ddlmatai, Dalmateis; lat. Palmatae).
Izvorniji je kod Ilira oblik sa »e«. Regionalno ime Dalmatia (rjeđe je Delmatia) dali su rimski
administrative! u carsko doba.
2° Appian., lllyr., 10; Liv., Epit., LVI; Strab. V II, 5
21 Appian., o. c., 11.
22 Appian., Illyr., 11. — Sempronije Tuditan je slavio trijumf »de Iapudibtis« a Metel »de Delma-
teis« (Fasti triumphales).

347
X I, 2

Marije. Caius Marius, plebejae, rođen 155. u selu Reate kod Arpimima,
istakao se vojničkim zaslugama u numantinskoj bici i bio zapažen od Scipi-
ona Emilijana. Zahvaljujući tome i aristokratskom porijeklu svoje žene (iz
julijevskog gensa), napravio je izvanrednu vojničku i političku karijeru. Go­
dine 115. bio je pretor, namjesnik u provinciji Hispania Ulterior, 107. konzul,
a 106. zapovjednik vojske u jugurtinskom ratu. Još od 111. taj se rat vodio
sa svakojakim peripetijama. M arije ga je pobjedonosno dovršio. Vratio se u
Rim sa zarobljenim Jugurtom. Pobjednik je slavio trijumf. Jugurta je stavljen
u zatvor gdje je i umro.23

Marije je spasio Rim od Cimbra i Teutona. Cimbri, germanska plemen­

ska skupina iz sjeverne Evrope, prodrli su do podnožja Istočnih Alpi i 113.
porazili udružene Rimljane i Tauriske kod Noreje (u današnjoj Štajerskoj).
Odatle su nastavili pi'odirati. Jedni su krenuli u balkanske krajeve, drugi u Cis-
alpinsku i Transalpinsku Galiju, svladavajući sve protivnike. Rimska je vojska
trpjela poraze u Galiji ne samo od Cimbra nego i od drugih Germana, poseb­
no Teutona (nije jasna njihova etnička pripadnost), kao i od galskih ple­
mena koja su se pridružila Germanima. Cimbri su 105. zadali Rimljanima te­
žak poraz kod Arausiona (Orange) u Transalpinskoj Galiji. Jedna je grupa
ovih ratnika pošla u Hispaniju, druga u Italiju. Rim je bio u opasnosti. Ma­
rije ga je spasio. Strah od ovih neobičnih barbara o kojima su kolale svako­
jake priče natjerao je Rimljane da, u suprotnosti s tradicijom, ovog iskusnog
ratnika biraju redom četiri puta za konzula, 104— 10L Marije je 102. zadao
Teutonima konačan poraz kod grada Aquae Sextiae u Narbonskoj Galiji, a 101.
Cimbrima kod grada Vercellae u dolini Pada (kod Verone). Za ovu drugu
pobjedu posebno je zaslužan Lutatius Catullus, Marijev konzulski kolega iz
102. Tada je mnogo barbara pobijeno i zarobljeno. Marije je bio na vrhuncu
slave. Slavio je (s njim i Katul) trijum f u Rimu. Da se slavni vojskovođa
tada povukao, bio bi čašćen od svih rimskih društvenih krugova. On je, me­
đutim, nakon petog konzulata želio šesti, za 100. I dobio ga je, ali uz opoziciju
optimata. Podržavali su ga populares, narodne mase, najviše njegovi vojnici.
Za Marijeva šestog konzulata (100. pr. n. e.), vodile su se žestoke političke
borbe u Rimu između populara i optimata i završile krvoprolićem kao 132. i
122. Konzul Marije, narodni tribun Saturnin (Lucius Apuleius Saturninus) i
pretor Glaucija (Gaius Servilius Glaucias) bili su prvaci populara. Oni su po­
čeli obnavljati i nastavljati politički program braće Grakha, u prvom redu ra­
deći na tome da oslabe moć senata i uopće nobila, koje su zastupali optimati,
a da se dade maksimum kompetencija narodnoj skupštini. Saturnin je donio
zakone o žitu (o jeftinijem prodavanju žita iz provincija), o agraru (o dijelje­
nju zemlje u Africi, na Korzici, u padskoj dolini), o sudstvu (u korist vitezova)
i neke druge u smislu sempronijevskih zakona. Marijevim je veteranima dato
po sto jugera zemlje, najviše u Africi. Burne su bile političke borbe 100. pr. n.
e. prilikom donošenja spomenutih važnih zakona. A kada je Saturnin kandidi­
rao ponovo za narodnog tribuna, a Glaucija za konzula za iduću godinu, nastao
je krvavi obračun. Populari su ubili Kaj a Memija, patricijskog kandidata za
kopzulat. Optimati su ubili Saturnina i Glauciju. Čak je Marije kao konzul i
obavezni izvršitelj volje senata morao nastupiti kao nosilac ovih represalija.

2J Sallustius, Bdlhim Iugurthimim. Livijeve epitome L X II—LX V I (citirane u bilj. 13).

348
 X I, 2

M arije se nakon svoga šestog konzulskog mandata povukao. On će se do neko­

liko godina opet aktivirati.24
Marije je bio odličan vojskovođa, a slab političar. Međutim, veliko je
političko značenje jedne njegove, za rimsku republiku sudbonosne, vojne
uredbe. Kad mu je bilo povjereno odlukom narodne skupštine da dovrši rat
s Jugurtom, Marije je primio u vojsku i na državni trošak opremio sve gra­
đane koji su to htjeli, bez obzira na cenzus.25 Do onda su Rim ljani regrutirali
i uopće kupili vojsku ( milites scribere) svrstavajući građane u vojne odrede
prema imovinskim razredima (ex classibus). Siromašni građani koji nisu
plaćali porez (ex capite censi) nisu uzimani u vojsku. Marije je ove proletere
uzeo u vojsku, opremio ih teškim oružjem koje su ranije imali samo imućni —
sposobni da to nabave. Tako je napuštena stara podjela vojničkih jedinica po
imetku, po sposobnosti da se sami naoružaju. Posve vojničko značenje imale
su neke novine u rimskoj vojsci Mari je va vremena, npr. stvaranje kohorte kao
taktičke jedinice. (Dotada je to bio manipul.) U Marijevo doba rimska je
legija (legio) imala 6 000 vojnika, a dijelila se na deset kohorata (cohors).
Kohorta se sastojala od tri manipula (manipulus) a manipul od dvije cen­
turije (centuria).
Primanje proletera i drugih siromašnih građana u vojsku bila je voj­
nička mjera koja je uzrokovala neslućene političke i državno-kons ti tucijalne
posljedice u rimskoj državi. Od Marijeva doba, naime, rimska je vojnička
služba prestala bili samo patriotska dužnost, teška obveza građana koji su
čekali da se što prije iz rata vrate svojim kućama i zemlji, ako su je imali.
U vojsku su otada rado išli bezemljaši i drugi siromašni građani kojima su
novi ratovi stavljali u izgled rješenje osobnog ekonomskog pitanja. Vojsko­
vođe, koje su istodobno bile i magistrati, obećavale su vojnicima dio ratnog
plijena i zemlju. Vojnici, zainteresirani za ratovanje i osvajanje, donosili su
vojskovođi ratnu slavu. Ti će vojnici u prvome stoljeću pr. n. e. postati oslonac
vojskovođa za izvođenje državnog udara. To je uzrokovalo građanske ratove,
pad republike i uvođenje carstva, zapravo vojne diktature. Tome je otvorio
put Marije vojnom reformom.

BIBLIOGRAFIJA

B r a ć a G r a k h i . Vancura, R. E., s. v. Leges agrariae; Münzer, R. E., s.v.

Ti. Sempronius Gracchus i s. v. G. Sempronius Gracchus. Od obilne literature
(vidi ai CAH, IX, Ch. I—IV ) v., npr., Cardinali, Studi graccani, Genova 1912;
Carcopino, Autour des Gracques, Paris 1928; Cicotti, Confronti storici — »Antiche
leggi e lotte agrarie«, Roma 1929; Niccolini, Fasti dei tribuni della plebe, Milano
1935; M. A. Levi, La costituzione romana dai Gracchi a Giulio Cesare, Firenze 1928.
P r o v i n c i j a A z i j a . Cardinali, Chapot i drugi citirani u CAH. IX, 915.
R a t o v i u H i s p a n i j i. A. Schulten, Numantia, I—IV, Berlin 1914— 1929.
Rimska osvajanja u sjevernoj Italiji—Cisalpinskoj Galiji prikazuje dobro
E. Pais, Dalle guerre puniche a Cesare Augusto, v. II (Roma 1918).

24 Plutarh, Marijeva biografija.

25 »Ipse interea milites scribere, non more maiorum neque ex classibus, sed uti quoiusque lu-
bido erat, capite censos plerosque«, Sallust., Bell. Iug., 86.

349
 X I, 2

I l i r i k . Niese, Zippel, Cons kao u bibliografiji uz Gl. V III. Vidi »Vicende

storiche« u splitskom Bullettinu (citiranom u Gl. V III), I I —1879 — str. 139—144,
159—160, 170—176, 184—188; I I I —1880 — str. 28—32, 45-48.
M a r i j e v o doba. Gsell, o. c., vol. V II (u vezi s jugurtinskim ratom);
C. Jullian, Histoire de la Gaule, v. I I I (u vezi s Cimbrima i Teutonima); Kromayer—
čVeith, Heerwesen und Kriegführung der Griechen und Römer (Müller's Handbuch,
IV, III, II), München 1928 (u vezi s Marijevim ratovima); Münzer, R. E., s. v.
„ G. Servilius Glaucia; Klebs, R. E., s. v. L. Apuleius Saturninus.

350
 XII

PRVA TRI DESETLJEĆA PRVOGA STOLJEĆA PR. N. E.

1. SULINO DOBA
Početak prvoga stoljeća pr. n. e. Nakon pogibije Šatumina i Glaucije i na­
kon Marijeva silaska s vlasti važniji su, povijesno evidentirani, događaji bili
ratovanje s ustanicima u Hispani ji i s Tračanima na istoku (s ovima bez
uspjeha) kao i peripetije u Maloj Aziji, koje su se zbile neposredno prije rata s
kraljem Mitridatom. To se događalo u prvom desetljeću prvog stoljeća pr. n. e.
Godina 91. bila je burna u Rimu. Tada je narodni tribun Marcus Livius Dru­
sus donio nekoliko zakona, opet u duhu grakhovskih, koji su uzrokovah velike
političke borbe. To su bili zakoni o agraru, o žitu, o sudstvu. Po zakonu o
sudstvu date su jednake kompetencije u sudstvu i senatorima i vitezovima.
Tu se vidi djelomično Druzovo paktiranje sa senatorima nasuprot vitezovima.
Inače, to je bila grakhovska politika. L ivije Druz se založio da se svim Itali-
cima dade rimsko građansko pravo. Kada mu to nije pošlo za rukom, Italici
su se počeli spremati na ustanak. Druz je potajno ubijen.1
Saveznički rat (91— 88). Rim ljani su nekoliko stotina godina ratovali
da bi nametnuli svoju vlast svima stanovnicima Italije. Posljednje su se borbe
radi toga vodile prvih desetljeća trećega stoljeća pr. n. e.1
2 Uoči prvoga punskog
rata Italija se do Ama i Rubikona dijelila na rimsku i savezničku. Pokoreni
gradovi Italije sklopili su s Rimljanima ugovore (foedera) i postali, milom
ili silom, saveznici svojih osvajača.3 Nakon drugog punskog rata rimskim sa­
veznicima u Italiji, osobito Nelatinima, odnosno još ne latiniziranima, položaj
je bivao sve teži. Pored toga što su saveznicima još od početka oduzeli
neka prava (pravo vojničkih i mirnodopskih akcija i saveza s drugim naro­
dima; pravo kovanja novca i drugo), Rimljani su često krnjili i .njihove
ugovorom priznate administrativne kompetencije. Ono što je pogađalo rim­
ske seljačke mase, za koje su se zauzimali braća Grakhi, jednako je pogađalo
i saveznike. Rimski agrarni veleposjedi širili su se u velikoj mjèri na štetu

1 Liv., Epit., LX X —LXXI.

2 Vidi Gl. V II, 1—2.
3 Vidi Gl. V II, 3.

351
X II, 1

saveznika. Postali su bili rentabilni i brdski krajevi u Italiji. N jih su se znali

dokopati rimski robovlasnici kojima su robovi čuvali velika stada. Saveznici
su po ugovoru bili dužni davati rimskoj vojsci pomoćne čete a prema potrebi
i odgovarajuću materijalnu pomoć. Ova se u obliku tributa tražila sve češće i u
sve većoj količini. Savezničkih vojnika bilo je u rimskim ratovima više, često
dva puta više od rimskih. Postupak prema savezničkom vojniku bio je stroži.
^Rimskog građanina-vojnika bilo je zabranjeno šibati, savezničkog nije. Rim­
ski vojnik osuđen na smrt imao je pravo priziva na narodnu skupštinu ( »p ro-
f vocatio ad p op u lu m «), saveznički nije imao to pravo. Nakon rata Rimljani
su se lakše mogli demobilizirati. Pri podjeli plijena saveznički su vojnici do­
bivali manji ili nikakav dio. Pri podjeli zemlje veteranima uzimani su u obzir
(do onda) samo rimski vojnici, rimski građani.
Reforma braće Grakha pogađala je bogate savezničke uživaoce fonda
ager publicus, ali se saveznički bezemljaši nisu njome mogli koristiti. Pri
trgovačkim i drugim privrednim akcijama u provincijama rimski su gra­
đani bili privilegirani, osobito equites. Italici — socii, teško su imali udjela u
iskorištavanju provincijskih poslovnih mogućnosti. Tako je bilo i u pogledu
trgovačkog poslovanja u Italiji (osobito južnoj).
Jedini izlaz iz svih spomenutih teškoća bio je u dobivanju rimskog gra­
đanskog prava, ako ne potpunog (civitas), bar latinskog (ius Latii).* Neki su
Italici to postigli doseljavanjem u rimske gradove-kolonije ili u municipije.
Nešto prije 177. mnogobrojni su se Samnićani i Peligni naselili u grad Fregel­
lae, staru koloniju rimskih građana (Mommsenov prim jer). To bi bilo zahva­
tilo veće razmjere da rimski senat posebnom uredbom nije zabranio doselja­
vanje u Rim (neki su se bili doselili i u glavni grad) i u kolonije odnosno u
municipije.
Saveznici u rimskoj Italiji bili su važan vojnički i privredni činilac kao
nekad plebejci u malome Rimu. Scipion Emilijan, osvajač Kartage i Numan-
cije, koji je najbolje znao kolike su zasluge saveznika-Italika u rimskim rato­
vima, zauzimao se za rješenje savezničkih pitanja. Godine 125. konzul Flaccus
i 122. Gaj Grakh bez uspjeha su predlagali da sc Italicima dade rimsko građan­
sko pravo. Konkretnije Gaj Grakh tražio je za sve Latine potpuno rimsko
građansko pravo (civitas), a za saveznike uopće »ius Latii«. U tome nije
uspio. Trideset godina nakon toga narodni tribun Livije Druz bio je ubijen
zbog svoje smjele političke akcije, osobito zbog toga što se zauzeo za davanje
građanskog prava saveznicima Italicima. Posljedica toga bio je ustanak Ita-
lika-saveznika. » Odmetnuli su se ...P ice n te s, Vestini, Marsi, Peligni, Mar­
rucini, Samnites, Lucani«, piše Livije.4 5
Rat je počeo u Picenumu (g. 91) odakle se proširio. Ustanička su pleme­
na formirala dvije glavne grupe, sjevernu (naš naziv) — sabelsku (najistaknu­
tiji: Marsi) i južnu — samnitsku. Vojničko i administrativno središte svih
ustanika bio je grad Corfinium u području Peligna, koji je tada dobio ime
»Italia«. Formirana je svojevrsna državna savezna zajednica, sa dva konzula na
čelu uz koje je bilo dvanaest pretora. Im ali su i senat od pet stotina članova.
Kovao se novac s likom italskog bika koji gazi rimsku vučicu.
Rat Rimljana s pobunjenim »saveznicima« — bellum sociale, bellum
Italicum (i drugi nazivi) — trajao je tri godine, 90— 88. Rimski konzuli i nji-
4 V i d i o o v o j d is t in k c iji ta k o đ e r u G l. V II.
5 L iv ., E p it ., L X X I I .

352
 X II, 1

hovi legati i na kraju Marije i Sula imali su mnogo muke da u raznim kra­
jevima Italije, najviše po Apeninima, svladavaju ustanike koje su predvodili
vrsni prvaci (Pompedije Silon, Papi je Mutil i drugi). Apijan, Livije, Velej
Paterkul, Diodor i drugi zabilježili su mnogo pojedinosti. Iz tih podataka mno­
go se doznalo o italičkim plemenima uopće. Rimljani su razjedinili ustanike
(divide et impera!) dajući građansko pravo — » civitas« — pojedinim gru­
pama po svojoj taktici. Najprije su godine 90. dali rimsko građansko pravo
onim saveznicima koji nisu prišli na stranu pobunjenika ( »Lex Iu lia «, po ime­
nu konzula Lucija Julija Cezara), a zatim obećali da će to isto učiniti pobu­
njenicima koji u roku od dva mjeseca polože oružje i to pravo zatraže (89, »Lex
Plautia Papiria«, po imenima narodnih tribuna koji su predložili taj zakon).
Saveznici su to zatražili i dobili. ( » Italicis populis a senatu civitas data est«,
Liv., Epit., 80.) Italicima je građansko pravo (Iu s Italicum ) donijelo mnogo.
Oslobodilo ih je zemljišnog poreza. Italički su gradovi imali i privilegij da kuju
svoj (bakreni) novac. »T o se u početku odnosilo na stanovnike Italije u užem
smislu, Italije koja je prema sjeveru dopirala malo sjevernije od Ankone i
Firence«, piše Mommsen. Tim koncesijama i nekim pobjedama na bojnom
polju Rimljani su postigli mir sa sjevernom grupom Italika. Samnićani i Ita­
lici u Lukaniji i u Bruciju uporno su se borili do 82. g. Oko 81. Italija je do
Rubikona postala rimskom državom u pravom smislu, zemljom rimskih gra­
đana, državna zajednica gradova s glavnim gradom Rimom. U Ita liji je pre­
stala podjela gradova na kolonije i municipija. Municipium je otada naziv za
svaki rimski grad u Italiji, grad punopravnih rimskih građana. To će do kraja
republike vrijediti i za preostalu Italiju do Alpa. Već su godine 89. latinsko
građansko pravo dobili stanovnici Galije Transpadane (Lex Pompeia).*

Prvi rat s Mitridatom. Od god. 189 (bitka kod Magnezije) rimske su legije
stalno stacionirane u Maloj Aziji, a rimski privrednici šire svoje poslovanje
u toj zemlji. Atal je 133. ostavio svoju pergamsku državu »rimskom narodu«.
Godine 129, nakon pobjede nad Aristonikom, Rimljani su pergamsku kralje­
vinu pretvorili u svoju provinciju Aziju. Toj je provinciji pripadala malo­
azijska egejska obala, a u zaleđu toliko koliko su Rimljani htjeli i mogli
vojskom zaposjesti. Susjedne su zemlje Rimljani prepustili kraljevima Biti-
nije i Kapadokije, odanim dinastima koji su postali socii populi Romani.
Dinasti Paflagonije, Galatije, Likije, Pam filije i drugi gospodari susjednih
zemalja morali su se prikloniti rimskoj sili. Od 102. u Kilikiji je bila rimska
posada i namjesnik. Na sjeveroistočnoj obali Male Azije bilo je helenističko
kraljevstvo^.Pont (Pontos, Pontus) gdje je vladala dinastija Mitridatida
"(Mithridates), perzijskog porijekla. Kralj Mitridat VI Eupator (120— 63)
godine 93. zbacuje-'kraljeve--Bitinije i Kapadokije, odane Rimu, a postavlja
svoje vazale. Sula, rimski namjesnik u Kilikiji, intervenira i vraća staro
stanje (92). Nakon Sulina odlaska u Italiju Mitridat nepoželjne svrgava, a
rimski legat Manije Akvilije ponovo vraća na prijestolje. Rimljani s Bitinja-
nima (Akvilij i kralj Nikomed I I I ) god 89. udariše na Mitridata, ali su bili
poraženi. Taj su rat rimski povjesničari nazvali »prvi rat sa Mitridatom«.
Kad su Rimljani god. 88. bili zauzeti teškim borbama u savezničkom ratu,
Mitridat je s vojskom navalio na rimsku provinoiju Aziju, osvojio je i naredio
da se pobiju svi Rimljani i doseljenici iz Italije. Tada je, navodno, pobijeno 6

6 O s a v e z n ič k o m ra tu : L iv . k a o u n a p . 5; A p p i a n . , B e l l . c i v . , I; V e l l e i u s P a t ., II, 15; D io d .
X X X V II; C a s siu s D io , X L V I I I , 12, s p o m i n j e » t o n t e s I t a l i a s n o m o n « (i u s I t a l i c u m ) .

2 3 G R C I i R IM L J A N I
353
X II, 1

osamdeset tisuća Italika. Oni su svi platili glavom bezdušnost rimskih

publikana — poreznika. Apijan piše da je zarobljenom legatu Akviliju lije­
vano u grlo rastopljeno zlato da ga se nasiti.7 Mitridat je nastupao kao
oslobodilac naroda potlačenih od Rimljana. Pošto je »oslobodio«, okupirao
rimske posjede u Aziji (uveo stari sistem satrapija i grčkim gradovima dao
samostalnost), prebacio je vojsku u evropsku Grčku i ulazio kao oslobodilac
11 grčke gradove, osobito svečano u Atenu. Sve se to dogodilo godine 88.
Nastavak rata. Sula. Rimljanima je bila teška 88. godina. Saveznički
rat tek što je završio, a trebalo je poslati vojsku na Mitridata. Senat je zapo­
vjedništvo povjerio konzulu Suli. Lucius Cornelius Sulla (138— 78), rimski
aristokrata koji se istakao u ratu s Jugurtom, u ratu s Cimbrima (M arijev
legat) i u savezničkom ratu, počinje kao konzul 88. igrati važnu političku
ulogu vođe optimata. Kad je senat povjerio njemu zapovjedništvo u ratu s
Mitridatom, narodna je skupština, na prijedlog pučkog tribuna Publija Sulpi-
čija Ruf a, odlučila da se ne prizna ta senatska odluka, nego da se vođenje
rata s Mitridatom povjeri Mariju. Tada je Sula s vojskom koju je imao u
Kampaniji još od savezničkog rata ušao u Rim. M arije se sklonio izvan grada.
Sulpicije i neke druge istaknutije M arijeve pristaše bili su ubijeni. Sula je
ukinuo sve odluke koje je, na prijedlog M arija i Sulpicija, narodna skupština
tek bila donijela — a odluke su bile revolucionarne: o reform i senata, o
načinu uvrštavanja Italika u tribuse, o političkim prognanicima iz vremena
Satumina. Sula je donio nov ustav, navodno u duhu starog Servijeva. Data
je politička prednost centurijatskim komici jama pred tributskim; senatu su
proširene kompetencije, narodnim tribunima smanjene — senat je dobio pravo
da pretresa prijedloge narodnih tribuna; povećan je broj senatora na 600.
Donesene su i druge odluke prema aktualnim potrebama, npr. o osnivanju
novih kolonija — za Suline veterane.
Pošto je nametnuo svoju volju popularima, Sula krene s vojskom na
Mitridata, ostavivši vlast za iduću godinu novoizabranim konzulima Gneju Ok-
taviju — optimatu, svom čovjeku, i Luciju K om eliju Čini (Cinna) — popularu,
marijevcu. Tada Čina pozove Marija koji se bio sklonio u Africi. Oni sakupe
vojsku i izvedu kontrarevoluciju populara. Cinin pokušaj da se preko narodne
skupštine ukinu Suline reforme nije odmah uspio. Čina je morao u jednom
momentu čak bježati iz Rima. Ali M arijeva je vojska izvršila nasilje kao
godinu prije Sulina. Uz Marija i Činu bili su Italici. Iskorišteni su odbjegli
robovi i neke druge grupe. Ubijen je konzul Oktavije. Stradale su mnoge
Suline pristaše. Čina i M arije izabrani Su za konzule za 86. Početkom te
godine Marije je umro. Konzul je kao Cinin kolega postao Valerius Flaccus.
U Rimu je kaotično stanje. Proglašeno je smjenjivanje Suie s položaja zapo­
vjednika vojske na Istoku. Onamo je s novom vojskom poslan konzul Valerij
Flak. Ukinuti su Sulini zakoni, a doneseni novi u duhu populara (ne nabra­
jamo ih jer su bili kratka vijeka). Čina je neprekidno bio konzul tri godine.
Na kraju su ga god. 84. ubili pobunjeni vojnici u Italiji. Valerij Flak ubijen je
od pobunjenih vojnika u Makedoniji, a njegova je vojska prešla Suli. Straho­
vlada marijevaca u Rimu trajala je od odlaska do povratka Sulina (87— 83).
Sula je pobijedio Mitridata. N ajprije ga je tukao u Grčkoj (87— 86). V o j­
ska Valerij a Flaka bila je protjerala Mitridatovu vojsku iz Makedonije i pre­

i A p p ia n ., B e lt. M ith r ., 21.

354
 X II, 1

bacila se u Aziju. Sula je mogao na Istoku osvajati u nedogled, ali je zbog

političkih prilika u Rimu prihvatio Mitridatovu ponudu za pregovore. M ir
je zaključen 85. u Dardanu (Dardanos u Troadi). M itridat je morao napustiti
područje rimske provincije Ajzije, zatim Bitiniju i Kapadokiju, platiti 2 000
talenata zlata i predati sedamdeset ratnih brodova. Priznata mu je vlast nad
maloazijskim zemljama prema stanju iz 89. Tako je završen prvi rat s M itri­
datom u doba kojega su se u Rimu zbili burni politički događaji.8

Sulina diktatura. Krajem ljeta 84. Sula je prebacio vojsku iz Azije u

balkansku Grčku. Tu je ostao do proljeća 83, popunio odrede i dovezao ih u
Brundizij. Marširao je na Tarent, a odatle prema sjeveru. U Kampaniji mu
se suprotstavila vojska konzula populara, Kaja Norbana i Lucija Kornelija
Scipiona. Buknuo je strašan bratoubilački rat koji je završio g. 82. Sulinom
pobjedom. Borbe između M arijevih populara i Sulinih optimata koje su
počele 88. i nakon spomenutih peripetija — strahovlada marijevaca u Rimu,
Suline akcije na Istoku — imale epilog 83. i 82, spominju se u povijesti kao
»prvi građanski rat«. God. 82. konzuli populari Papirius Carbo (konzul, 84)
i mladi Caius Marius, imenjak i nećak slavnog vojvode, sa svojom vojskom
i uz pomoć Sertorijevih i samnitskih odreda vodili su teške borbe sa Sulinom
vojskom, kojoj su se s nekim četama pridružili Gnej Pompej i Ličinij Kras
(prišli Suli u Brundiziju). Odlučne bitke vodile su se kod grada Preneste i
pod zidinama Rima (P orta Collina). Vojnici iz konzulskih odreda naveliko
su bježali Suli, koji je raspolagao obiljem novca za potkupljivanje i imao
očite izglede na pobjedu. To je konzule uništilo. M arije je izvršio samouboj­
stvo u gradu Preneste, a Carbo poražen pobjegao na Siciliju gdje je uhvaćen
i ubijen. Sula je pobijedio. Ušao je u Rim prvog studenog 82. U prosincu
te godine senat i narod rimski proglasili su ga diktatorom zakonodavcem —
ustavotvorcem, »d icta tor legibus scribundis et rei publicae constituendae«.
U siječnju 81. proslavljen je Sulin trijum f nad Mitridatom.®
Sula, pobjednik, diktator s neograničenim mandatom, veoma je okrutno
obračunao s političkim protivnicima u Rimu, po Ita liji — tu mu se dugo
pružao otpor — i u provincijama. U Rimu je objavio » Tabulam proscrip­
tionis«,™ ploču s popisom, listama, marijevaca osuđenih na smrt, osoba koje
je svatko mogao ubiti ili predati uz nagradu. Imovina proskribiranih bila je
konfiscirana. Njihovi robovi dobili su slobodu. Mnogi su robovi zbog toga
oklevetali nedužne gospodare. Ubijeno je mnogo senatora i veoma mnogo
vitezova (oko 1 600). Pobijeni su svi zarobljeni samnitski vojnici, svi stanov­
nici grada Preneste i mnogi drugi. Nastojalo se da među proskribiranim
bude što više bogatih vitezova da bi se njihova imovina podijelila veteranima.
Iz mnogih italskih naselja protjerani su ili pobijeni stanovnici, navodno
marijevci, da bi se njihove zemlje mogle dijeliti. Oko 120 000 obdarenih vete­
rana i 10 000 oslobođenih robova — »kornelijevaca« bilo je stalno pripravno
da se bori za Sulin režim.
Sula je uveo državnu konstituciju kakvu su dugo priželjkivali aristo­
krate, oligarsi i optimati. On je novim ustavom, »svojim « zakonima, ukinuo
sve što su bili izradili Hortenzije, braća Grakhi, Saturnin i Marije.•

• A p p ia n ., o. c .; P lu t ., S u tla ; D io d ., X X V II^ X X X V III (fr ); L iv ., E p it., L X X V II— L X X V III.

9 P l u t . , S u l l a , 26. s q .
L iv ., E p it., L X X X V I I I .

355
X II, 1

Po Sulinu ustavu: S e n a t ima kao nekad vrhovnu vlast. On je jedini

nadležan za donošenje novih zakona (dotada tributske kom icije); ima vrhovne
sudske kompetencije (dotada vitezovi); povećava se za još trista članova.
Senatorima postaju bivši konzuli i pretori. Cenzori više nisu nadležni za popu­
njavanje senata ni za brisanje nepodesnih s popisa senatora.
M a g i s t r a t u r e dobivaju novo značenje. Konzuli su kompetentni
isključivo u administrativnim poslovima u Rimu. Konzuli ne mogu dobiti
vojni mandat. Kad im istekne godina konzulata, postavljaju se za upravitelje
provincija, prokonzule s vojnim ovlastima. Broj se pretora povisuje na osam,
kvestora na dvadeset. Cenzura gubi važnost. Obvezna je postupnost u stje­
canju magistratura. Nova se magistratura može dobiti dvije godine nakon
isticanja mandata stare. Ista se magistratura može ponovo dobiti nakon deset
godina.
O s t a l o . Tributske komicije gube značenje. Po Hor tenzije vu zakonu iz
286. odluka naroda, plebiscitum, donesena u tributskoj skupštini imala je
zakonsku pravovaljanost bez senatske potvrde. Tim su populari od braće
Grakha do Marija moćno operirali. Sula je to ukinuo uredbom da zakonski
projekti moraju najprije proći kroz senat. Centurijatskim se komicijama
dala prednost pred tributskim. Deset tisuća oslobođenika (robovi proskribi­
ranih marijevaca) dobilo je građansko pravo i uvršteno u rimski plebs. Tako
su optimati dobili dovoljno glasača i njihove su zakonske uredbe donošene
»demokratski«.
Narodni su tribuni prije braće Grakha bili stekli zaista velike kompe­
tencije. Sula je narodnim tribunima priznao samo ono što su imali početkom
republike. Donio je i zakon »da se ne dopušta postizanje ikoje magistrature
nakon tribunata«.
Italicima je priznato rimsko građansko pravo koje svi izvojevali u savez­
ničkom ratu. Populari su ih svrstali u 35 rimskih tribusa. To je Sula legali­
zirao. Sulinim je zakonom data italskim gradovima municipalna organizacija.
Mjesto svojih starih upravnih institucija italski su gradovi morali uvesti
ustanove koje su bile neka kombinacija staroitalskih i klasičnih rimskih.
Negdje je to već postojalo u nekoj formi. Sada je to trebalo izjednačiti
posvuda. Senat — ordo decurionum i quattuorviri kao glavni magistrati
važnije su institucije italskih municipija.11

Sula, iako diktator s vremenski neograničenim mandatom, omogućio je

da se za 81. izaberu konzuli. Godine 80. osobno je bio konzul s Kvintom
Metelom, a zatim se odrekao svake vlasti i povukao u privatan život. Umro
je 79. godine (vidi biografiju u Plutarha).
Taj aristokrata s blistavom vojničkom karijerom, realizator državnog
režima koji su odavna optimati priželjkivali, obrazovani, duhoviti, ali samo­
voljni i okrutni boljar, kojemu se Mommsen divi, iskoristio je prilike koje *

» A p p ia n ., B e ll. c iv ., I, 100; L iv ., E p it., L X X X IX ; P lu t ., S u lla .

356
 X II, 2

su nastale Marijevom vojnom reformom. Vojskom profesionalaca postigao

je na Istoku lake pobjede. Dobio je od Mitridata veliku novčanu kontribuciju
kojom je u Italiji potkupljivao vojnike marijevskih konzula da dezertiraju.
Pobijedio je i uveo u Rimu vojnu diktaturu. Likovala je reakcija koja je
protiv rimskih narodnih masa i protiv nacionalnih i socijalnih pokreta Italika
našla djelotvorno sredstvo: vojničku diktaturu koja se oslanjala na vojsku
beneficiranih profesionalaca svakoga porijekla. Još su se nekoliko desetljeća
populari i njihove pristaše opirali, povremeno s uspjehom. Ali krajem sto­
ljeća pobijedio je sustav inauguriran Sulinim pothvatom. To je zadalo kona­
čan udarac republici.

2. OD SULE DO CEZARA

Nakon Sule. Kad je Sula napustio vlast, uskoro su, piše Apijan, zapri­
jetili novi prevrati. Izabrani su novi konzuli Qu. Catulus, Sulin pristaša, i
Aemilius Lepidus iz kruga protivnika. Konzuli su se brzo sukobili. . . Sula
je umro na svom seoskom imanju i bio u Rimu svečano sahranjen.12 Slijedile
su političke akcije. Lepid je nastojao da se Italicima vrate oduzete zemlje.
On je, inače, izabran za prokonzula u Transalpinskoj Galiji za iduću godinu.
Dobivši vojsku, poveo je građanski rat s Katulom. Poražen usred Rima pobje­
gao je na Sardiniju i tamo umro. Ostatke Lepidove vojske Perpema je odveo
Sertoriju u Hispaniju.13*
Rimljani su 78. i 77. morali ratovati i u Iliriku gdje su Dalmati, iskori­
stivši pogodnu priliku, bili poduzeli još jednu vojnu akciju protiv okupatora
i zauzeli Salonu. » Poslan je u Ilir ik 'K . Koskonije prokonzul«, piše Eutropije,
» On je podvrgao velik dio Dalmacije, preoteo Salonu i nakon dvije godine,
završivši rat, vratio se u R im .«u Drži se da su od toga doba Rimljani defini­
tivno postali gospodari Salone.

Sertorije. Iz strašnih Sulinih vremena — piše Apijan — naslijeđen je

Sertorijev rat, ni kratkotrajan jer je trajao osam godina, ni l a k . . . jer se
nije zapravo vojevalo s Hispancima, nego s rimskim građanima i sa samim
Sertorijem. U doba kad je bio saveznik konzula Karbona protiv Sule Ser­
torije je pošao u Hispaniju koju je kao pretor bio dobio na upravu. Udružio
je vojsku Italika s pomoćnim četama Keltibera, istjerao iz Hispani je prijašnje
pretore koji se kao Suline pristaše nisu dali smijeniti. Žestoko je potukao
Metela kojega je Sula bio poslao protiv njega. Sertorij se proslavio kao junak.
On je (u Hispaniji) osnovao vijeće od tri stotine svojih p rija telja . . . i nazvao
ga rimskim senatom. Kad je umro Sula a malo kasnije i Lepid, Sertorij je
povećao svoju vojsku novim četama koje mu je Perpema doveo iz Italije,
pa se činilo da bi bio udario na Italiju. Ali senat, bojeći se toga, pošalje u
Hispaniju mladog P om p eja . . . davši mu sa starom vojskom i nove odrede.15
To je bio svojevrstan građanski rat. Sertorije je bio prikupio mnogobrojne
Italike i rimske protivnike Sulina režima, predobio na svoju stranu Luzitance
i Keltibere i sa svima njima nekoliko godina prkosio rimskom senatu.

12 A p p i a n . , B e l l . c i v . , I , 105.
» A p p i a n . , B e l l . c i v . , I , 107.
X E u t r . V I , 4 ; O r o s . V . 23.
15 A p p i a n . , B e l l . c i v . . I , 108.

357
X II, 2

Pobjeđivao je senatsku — sulansku vojsku, ali je na kraju bio potajno

ubijen od ljudi iz svog štaba. Hispanci su se povlačili iz borbe, a Pompej
j6 ostatke Sertorijeve vojske kojima je zapovijedao Perperna konačno svladao
72. godine.16

Spartak. Godine 73. buknuo je u Ita liji ustanak robova pod vodstvom
roba gladijatora Spartaka (Spartacus). Ustanak se razvio u dugotrajan rat,
bellum servile, koji su Rimljani u tri godine (73— 71) jedva priveli kraju.16*
0 tome Apijan piše:
» U ono vrijeme (pri kraju rata sa Sertorijem ) u Ita liji Spartak, Tra-
čanin, koji je nekad vojevao p rotiv Rimljana pa zarobljen postao gladijator
u Kapui, nagovorio je oko sedamdeset svojih drugova da krenu u borbu
ne za zabavu gledalaca, nego za svoju slobodu. Tako Spartak sa svojima svlada
strazare i pobjegne. Naoružavši svoje motkama i mačevima otetim od pro­
laznika, sklonio se na brdo Vezuv. Tamo je prim io u svoje redove mnoge
odbjegle robove i neke slobodne seljake i oplijenio okolicu. Pom oćnici su
mu bili gladijatori Enom aj i Kriks. Budući da je plijen dijelio na jednake
dijelove, ubrzo je pridobio mnoštvo pristaša. P rotiv njega je najprije poslan
Varinij Glaber, za njim P u b lij Valerij, ne s redovnom, nego na brzinu i
uz put sakupljenom vojskom . R im ljani, naime, nisu držali tu stvar ratom,
nego nekim prijestupom i razbojništvom, pa su u sukobima trpjeli poraze.
Spartak je Variniju oduzeo i konja, a umalo da nije taj rim ski vojskovođa
bio od gladijatora i zarobljen. Nakon toga Spartaku su sve više prilazili
mnogi, tako da mu je vojska narasla na sedamdeset tisuća. I oružje je kovao
1 opremu sakupljao. Iz Rim a su zatim poslani konzuli sa dvije legije. Kriks
je s trideset tisuća vojnika poražen od jednog konzula kod Garganskog brda
i poginuo zajedno sa dva dijela vojske. Kad je Spartak žurio preko Apenin­
skih brda prema Alpama da prijeđe u Galiju, jedan ga je konzul pretekao
i zatvorio mu put, a drugi ga gonio s leđa. A li Spartak ih je uglavnom svladao
napavši ih jednoga za drugim. Preplašeni se konzuli povukoše. Spartak je
ubio trista rimskih zarobljenika u počast Kriksu i sa sto i dvadeset tisuća
pješaka krenuo na Rim. Suvišnu je prtljagu spalio, sve zarobljenike pobio,
poklao stoku da ne bude opterećen. Mnoge su mu izbjeglice dolazile, ali on
ih nije primao. Konzuli su ga ponovo napali u Picenumu. Nastala je velika
bitka u k ojo j su opet oni b ili poraženi. Spartak je ipak odustao od pohoda
na R im je r još nije bio dovoljno spreman za takav pothvat. Vojska mu nije
bila dovoljno naoružana vojn ičk i; nijedan grad ga nije pomagao; svi su mu
vojnici bili robovi odnosno izbjeglice s raznih strana. On je zaposjeo brda
oko Thuri ja, zauzeo taj grad, zabranio trgovcima da donose zlato ili srebro,
a svojima da ga stječu. Kupovali su jedino željezo i bakar za skupe novce,
a trgovce nisu zlostavljali. Tako su nakupovali mnogo materijala, dobro se
oprem ili i onda dali na veći grabež. Opet su se sukobili s Rimljanima,
potukli ih i tada i povlačili se s velikim plijenom. Već se tri godine vodio ovaj
strašni rat koji je u početku kao gladijatorski držan smiješnim i nepametnim.
Kad su (u Rim u) birali vojskovođe svatko se bojao i nitko nije htio p rim iti
tu dužnost dok nije L icin ij Kras, rodom i bogatstvom ugledan Rimljanin,
prihvatio zapovjedništvo i s novih šest legija krenuo na Spartaka. Stigavši
(na bojište), pridružio je vojsci i dvije konzulske legije pa ih zbog onolikih

A p p i a n . , B e l l . c i v . , I , 109— 115; P l u t . , S e r t o r i u s ; L i v . X C— X CVI i d r u g i.

16m N e k i d a t i r a j u p o č e t a k S p a r t a k o v a u s t a n k a : 74. p r . n . e.

358
 X II, 2

neuspjeha decimirao. Neki drže da nije bilo tako, nego da je Kras od sve
vojske koju je sastavio, nakon poraza ždrijebom izdvojio svakoga desetoga
i, ne obazirući se na broj osuđenih, pogubio ih četiri tisuće. Kakogod da je
bilo, postao je vojnicim a strasniji od neprijatelja. Uskoro je Kras negdje
naišao na deset tisuća Spartakovih vojnika gdje grade logor, pobio ih dva
dijela pa vješto udario na samoga Spartaka. Sjajno ga je pobijedio i stao
goniti kad se ovaj povlačio prema m oru da se prebaci na Siciliju. Stigavši
ga, opkolio ga je jarkom, nasipom i koljem. Kad se Spartak mukom probijao
prema Samnijumu, Kras mu je jednog jutra pobio šest tisuća vojnika, do
večeri još toliko, dok su u rim skim redovima tada poginula samo trojica, a
sedam je bilo ranjeno. Tako brzo kažnjavanje utjecalo je na zalaganje vojnika
za pobjedu. Spartak, pak, čuvajući se da ga odnekud ne napadne konjica,
nije ulazio u borbu s cijelom svojom vojskom nego je s manjim dijelovima
uznemirivao one koji su ga bili opkolili. Iznenada i često je napadao na
njih, bacao im u rov svežnjeve drvlja, palio i tako pravio neprilike. Jednoga
je rimskog zarobljenika pribio na križ na graničnom mjestu da zorno pokaže
svojima što ih čeka ako ne pobijede. Kad su R im ljani u gradu čuli da su
robovi opkoljeni, oni su, da izbjegnu sramotno produženje rata s gladijato­
rima, postavili za vojskovođu u tom ratu još i Pompeja, k oji je baš bio
stigao iz Hispanije. Osjećali su, naime, da je posao sa Spartakom nepriličan
i golem. Zbog toga izbora Kras je na sve načine požurivao da svrši sa Spar-

Amliteatar a Fompejima

359
X II, 2

takom da ne bi slava toga rata pripala Pompeju. Spartak, pak, da izbjegne

Pompeja, nudio je Krasu nagodbu. Prezrivo odbijen od Krasa odlučio se na
opasnu bitku. Do tada je raspolagao i konjicom. On se probio s cijelom
vojskom preko rimskih jaraka i pobjegao prema Brundiziju. Kras ga je pro­
gonio. Kad je pri tom Spartak doznao da je Lukul nakon pobjede nad M itri-
datom stigao u Brundizij, uvidio je svoje teško stanje pa se bacio na Krasa
sa svojim jedinicama koje su još bile brojne. Zametnuta se velika i teška
bitka, očajnička bitka između tolikih mirijada vojnika. Spartak, ranjen
kopljem u bedro, klečeći se oslanjao, branio se sprijeda štitom i odbijao
napadače dok nisu izginuli on i njegova okolina. Preostala njegova vojska
bez reda je masovno ubijana. Tako ih je pobijeno bezbroj, a Rim ljana oko
tisuću. Spartakovo se tijelo nije pronašlo. Veliko je mnoštvo robova pobjeglo
u brda. Na njih je pošao Kras. Oni su se podijelili u četiri grupe i borili se
dok nisu izginuli svi osim šest tisuća njih. K o ji su bili uhvaćeni razapinjani
su na križ uzduž puta od Kapue do R im a ,«171
8
U biografiji Spartakova pobjednika Krasa Plutarh je zabilježio mnogo
pojedinosti kojima se dopunjuju citirani Apijanovi podaci. Zanimljive su
Plutarhove pojedinosti o poduzeću kàpuanskog robovlasnika Lentula — podu­
zeću za iznajmljivanje gladijatora u kojem se bio zatekao Spartak. Zanimljive
su tu bilješke o ratnim varkama — o spuštanju s brda s pomoću pletenog
pruća, o probijanju robova kroz rimske bojne redove u Kalabriji jedne olujne
noći, o njihovu pokušaju da se s pomoću gusara prebace na Siciliju. Plutarh
daje podatke o sastavu Spartakovih odreda. Gali i Tračani bili su u većini.
Suprotne su bile namjere ustanika. Tračani i Gali, piše Plutarh, željeli su
pobjeći iz Italije, dok su pobunjeni Italici željeli ostati u svojoj zemlji. Bilo
je neslaganja između Spartaka i Kriksa. Svi se uspjesi pripisuju glavnome
vođi. »Spartak je«, piše Plutarh, »imao ne samo veliku hrabrost i tjelesnu
snagu nego i um i humanost. Tim se isticao nad ostalima, podsjećajući na
Helena.« ^
Veličanstven je bio Spartakov pothvat, najveći te vrsti u starom vijeku.
Imao je, dakako, samo privremen uspjeh jer đoondašnji društveni razvoj
nije omogućivao nešto više. Robovlasništvo je u Spartakovo doba bilo u
punom zamahu. Rimska je republika bila veoma jaka, toliko jaka da je mogla
istodobno izdržati ratove na nekoliko bojišta. Robovlasnici, iako nepopustljivi
u međusobnim političkim borbama, bili su složni u borbi protiv robova.19

Rimske akcije na istoku. Nakon prvoga rata s Mitriđatom i Sulina od­

laska iz Azije (84) Rimljani su intenzivno ratovali u K ilikiji i u drugim kraje­
vima na južnoj obali Male Azije, uništavajući gusare u njihovim bazama.
Ta je njihova aktivnost privremeno bila obustavljena zbog d r u g o g r a t a
s M i t r i đ a t o m (83— 82). Rat je izazvao Murena, rimski namjesnik u pro­
vinciji Aziji. Sula je posredovao kod Mitridata koji je u ovom ratu imao
uspjeha. Sve je svršilo mirom na osnovi uvjeta utvrđenih u Darđanu. Tada
su Rimljani nastavili goniti gusare i njihove saveznike u K ilik iji i u dru­
gim područjima. Tu je vojnu akciju 80. i 79. vodio Dolabela, rimski namjesnik
u Kilikiji, a od 78. konzul P. Servilije, koji je od 77. do 75, kao prokonzul

17 A p p i a n . , B e ll. c iv ., I, 116— 120.

18 P l u t . , C r a s s u s , 8. s q .
w O s im c itir a n ih iz v o r a jo š : F lo ru s , II, 8. i E u tro p iu s , Brev., V I, 7.

360
 X II, 2

ratujući osvojio Likiju, Pamfiliju i druge okolne oblasti. Servilije je dobio

nadimak Isauricus po imenu svladanog vrlo otpornog plemena. Posebnu je
zadaću imao pretor M. Antonije koji je s mornaricom operirao uzduž kretske
obale gdje su se gusari bili učvrstili. Poražen u bici, Antonije je izvršio
samoubojstvo (71).

Treći rat s Mitriđatom (74— 64) počeo je u prilikama nepovoljnim za

Rimljane. U to doba Sertori je je ratovao u Hispani j i, Spartak je digao usta­
nak u Italiji, vodile su se akcije protiv kilikijskih i drugih gusara na Sredo­
zemnom moru. Mitridat je sklopio savez sa svim neprijateljima rimskoga
senata. Godine 75. Nikomed II I, kralj Bitinije, pred svoju smrt ostavio
je svoju zemlju u nasljedstvo »rimskom narodu«. Nakon njegove smrti Rim­
ljani su htjeli okupirati Bitiniju. U tom ih je omeo Mitridat prije njih oku­
piravši te zemlje. Nastao je rat, dug i neizvjestan. Prvih su godina rata
rimskim legijama zapovijedali konzuli Lukul i Kota (L. Licinius Lucullus,
M. Aurelius Cotta). U početku je Mitridat imao uspjeha. Važnu je ulogu
odigrao njegov zet i saveznik Tigran (Tigranes), kralj Armenije, koji je
bio zauzeo Siriju i Palestinu, prodro u Kilikiju i tako se sukobio s Rimlja­
nima. Nakon Kotina poraza slijedili su rimski uspjesi. Prokonzul Lukul natje­
rao je Mitridata na povlačenje iz Bitinije (70). Rat s Mitriđatom priveo je
kraju Pompej, koji se prije toga proslavio uništavanjem gusara na istočnom
Mediteranu (67). Zamijenivši Lukula na azijskom ratištu (66), potukao je
Mitridata i natjerao na povlačenje iz Male Azije, prodro u Siriju gdje mu se
predao Tigran.20
Treći rat s Mitriđatom u rimskoj je povijesti veoma važan jer su tada
Rimljani osvojili cijelu Malu Aziju i Siriju, prodrli daleko na Istok, konsoli­
dirali upravu postojećih istočnih provincija i osnovali nove. Od tog vremena
Rimljani su imali u Aziji nove provincije: Kilikiju, »Bitiniju i Pont« i Siriju.
Osnivanjem rimske provincije Sirije, 64, ugasila se helenistička država Seleu-
kida (održao joj se posljednji ostatak u Komageni).
Maloazijske zemlje oko rimskih provincija povjerene su odanim dina­
stima, »saveznicima rimskog naroda«, kralju Kapadokije, kraljevima Galatije i
prvacima slobodnih gradova. Rimski saveznici postali su također kralj Judeje,
Bospora, Armenije i neki partski dinasti. Oni su plaćali Rimljanima tribut.

20 E p i t o m e L i v i j e v i h k n j i g a X C I I I — C I I : N i k o m e d , k r a l j B i t i n i j e , p r e d s m r t o s t a v i k r a l j e v s t v o
r im s k o m e n a r o d a ; M it r id a t , s k lo p iv š i s a v e z s a S e r t o r ije m , n a v ije s t io j e ra t R im lja n im a . K o n z u l M . A u r .
C o t ta b i o j e o d k r a l ja p o r a ž e n k o d H a l k e d o n a ( E p i t . X C I I I ) . L . L ie . L u k u l j e u s p je š n o v o je v a o s a
M itr iđ a to m . . . i iz v e o n e k o lik o u s p je lih p ro d o ra. (E p it . X C I V ). L . L u k u l, p r o k o n z u l, kod grada
K iz ik a u n iš t i o j e M it r id a t o v u v o js k u g l a đ u i o r u ž j e m , iz b a c i o k r a l j a iz B it in ije . . . n a t je r a o g a d a b j e ž i
i iz P o n t a ( E p i t . X C V ) . L u k u l j e u P o n t u s r e t n i m v o j e v a n j e m p o b i o p r e k o š e z d e s e t t i s u ć a n e p r i j a t e l j a .
T o j e b il o z a k o n z u lo v a n ja M . K r a s a i G n . P o m p e ja (7 0 ). M it r id a t p o b je ž e k a r m e n s k o m k r a l j u T ig r a n u
(E p it . X C V 1 I ) . M r .c h a r e s , M it r id a t o v s in , k r a l j B o s p o r a , b i o j e o d L u k u la p r o g l a š e n p r i j a t e lj e m rim ­
skoga n a ro d a . L u k u l je u A r m e n iji u n e k o lik o b o je v a p o r a z i o M it r id a t a i T ig r a n a , g o le m e v o js k e je d ­
n o g a i d r u g o g a k r a l ja . . . P o b u n a v o jn ik a o m e la j e L u k u la d a M it r id a t a d a lje g o n i (E p i t . X C V I Ï I ) . P o
o d lu c i n a r o d n e sk u p š tin e G n e j Pom pej d o b io je m a n d a t d a u n iš t i g u s a re k o ji s u b il i o n e m o g u ć ili
d o v o z h r a n e . P o m p e j ih j e z a č e t r d e s e t d a n a p o t i s n u o s m o r a ( E p i t . X C I X . B u n a L u k u l o v i h v o jn ik a
i z b i l a j e 68. P o m p e j j e i z v e o a k c i j u p r o t i v g u s a r a 6 7 .) N a r o d n i t r i b u n K n . M a n i l i j . . . d o n o s i z a k o n d a
se P o m p e ju p o v je r i r a t s M it r iđ a t o m . S k u p š t in a p r ih v a t ila . . . P o m p e j p o š a o p r o t iv M it r id a t a ; o b n o v io
p r ija t e ljs t v o s F r a a t o m (P h r a a t e s ), p a r t s k im k r a lje m ; p o b i je d i o u k o n jič k o j b ic i M it r id a t a ( E p i t . C ; c f.
C i c e r o , D e i m p e r i i G n a e i P o m p e i ) . P o m p e j j e z a m i j e n i o L u k u l a 66. P o m p e j j e n a t j e r a o M i t r i d a t a d a
b j e ž i u B o s p o r . P o m p e j u s e p r e d a o T ig r a n . P o m p e j m u o d u z e o S i r i j u , F e n ik iju i K i l i k i j u , a p r iz n a o m u
k r a lje v s t v o u A r m e n iji . . . M it r id a t b j e ž i u z e m lju K o lh a i H e n i o h a ; iz v o d i v o jn e a k c ije u B o s p o r u
(E p it . C l ) . P o m p e j p r o g la s io P o n t r im s k o m p r o v in c ijo m . M it r id a t n a p a d n u t o d s in a v r š i s a m o u b o js t v o .
P o m p e j p o d v r g a v a J u d e jc e ; r i m s k a v o js k a u la z i u J e r u z a le m ( E p i t . C I I . M it r id a t o v a s m r t i p a d J e r u z a ­
le m a 6 3 ).

361
M u z i č k i i n s t r u m e n t i ( . . . » a u t f l a t u p e r s o n a n t u t tibia, tuba e t syrinx; a u t m a n u
v e l p l e c t r o u t lyra e t cithara; e t p r o attem p era n d a m o d u la t io n e a c c e d u n t u t
tympanum, cymbalum, crotala, sistrum et scabilla« )
 X II, 2

BIBLIOGRAFIJA

S a v e z n i č k i rat . A. Domaszewski, Bellum Marsicum, Wien 1924. Vidi

članke u Pauly-Wissowa, R. E., s. v. Marsi, Samnites, Corfinium, Livius Drusus,
L. Iulius Caesar (u vezi s lex Iulia), Lex Plautia Papiria, Lex Pompeia. Sve je te
zakone najpreglednije prikazao Marquardt, o. c., Bd. I, 58. sq.
R a t o v i sa M i t r i d a t o m . T. Reinach, Mithridate Eupator, Paris 1890.
S u 1a. A. Levi, La costituzione romana dai Gracchi a Giulio Cesare, Firenze
1928. Vidi u Pauly-Wissowa, R. E., s. v. L. Cornélius Sulla, C. Marius i pod imenima
drugih Sulinih protivnika ili saveznika.
S e r t o r i j e . A. Schulten, Sertorius, Leipzig 1926; isti: Numantia, Vol. I,
München 1914. i IV, München 1929. Vidi u Pauly-Wissowa, R. E., s. v. Celtiberi,
Hispania, Italica, Lusitani, Segovia, Q. Sertorius.
S p a r t a k . Münzer, R. E., s. v. Spartacus; A. V. Mišulin, Spartakov usta­
nak, Moskva 1936 (na ruskom) i »Prilog historiji Spartakova ustanka u starom
Rimu«, Vestnik drevnej istorii, Moskva 1937, br. 1, str. 133—142 (na ruskom).
Citira se i Rathe, De Romanorum bellis servilibus, Berlin 1904, 100. sq.

363
 X III

CICERONOVO I CEZAROVO DOBA

1. POSLJEDNJI POKUŠAJI POPULARA

Pregled. Godine 70. Pompej i Kras bili su konzuli. Izdigli su ih
populari kojima su prišli ovi bivši Sulini optimatski prvaci. Važna politička
posljedica: ukinute su glavne Suline zakonske uredbe. Vraćene su narodnim
tribunima i tributskim komici jama kompetencije iz doba braće Grakha;
oslabljena je moć senata. Vitezovi su ponovo dobili porezničke i sudske službe.
Obnovljena je cenzura. Najpopularnije: narodu se opet dijelilo žito.
Nakon 70. sve su se više isticali na političkoj pozornici, pored već
afirmiranog Pompeja i Krasa, Ciceron i Julije Cezar čija će uloga biti trajnija,
zatim Katilina, Servilij Rul i nekTđrugi političari sa snažnom, ali trenutač­
nom pojavom. Svi su oni operirali efektnim parolama populara. Katilina
je pokušao i silom, ali mu nije uspjelo. Što nije uspjelo njemu, pošlo je za
rukom Cezaru.
C i c e r o n . Marcus Tullius Cicero (106— 43), bogati vitez iz Arpinuma,
helenistički izvanredno obrazovan retor i filozof, rano se proslavio javnim
govorima (prvi govor g. 81) kao branitelj ili tužitelj, zastupnik ili oponent poli­
tičkim ličnostima. Postupno je stjecao političku karijeru koja je kulminirala
63. konzulatom. O njemu se najviše govori u vezi s Katilininom urotom i s
događajima iz doba prvog i drugog trijumvirata. Ciceron ima vrlo vidno
mjesto u kulturnoj povijesti kao odličan i vrlo plodan pisac.1
C e z a r . Caius Iulius Caesar (100— 44) pripadnik je patricijskog gensa
Julijevaca (gens Iulia) kojemu su genealozi dali legendarno porijeklo. Saču­
vane su dvije opširne biografije ovog slavnog čovjeka, jedna Plutarhova,
druga Suetonijeva. Kao najosnovnije na ovom mjestu navodimo da je Cezar,
kao i Ciceron, bio helenistički obrazovan, ali da je, za razliku od Cicerona,
u prvom redu bio vojskovođa i političar. U svojoj postupnoj političkoj karijeri
— vojnički tribun, kvestor, edil, pontifex maximus — stigao je 62. do položaja
pretora u Rimu i propre tora u Hispani j i.

1 P lu t a r h , C ic e r o n o v a b io g r a fija . 0 C ic e r o n u k n již e v n ik u v id i G l. X V I, 2.

364
 X III, 2

K a t i l i n i n a u r o t a . Lucius Sergius Catilina (108— 62), osiromašeni

patricij i senator, bivši Sulin pristaša, natjecao se 66. za konzulat. Kako nije
u tom uspio, organizirao je s pristašama urotu ( conmratio, dogoyor uz zakle­
tvu) da silom prigrabi konzulsku vlast. To se otkrilo, osujetilo, ali je ostalo
nekažnjeno (»prva Katilinina urota«), Katilina se ponovo natjecao za konzu­
lat 64, ali je pobijedio njegov takmac Ciceron. Za Ciceronova konzulovanja
(63) Katilina je organizirao drugu, još opasniju urotu. Urotnici su namjera­
vali ubiti konzula Cicerona i neke senatore, silom doći do vlasti i izvesti odre­
đene političke reforme. U planu urotnika bilo je mnogo stvari privlačnih za
mase: ukidanje dugova, dijeljenje zemlje, ustupci građanima italskih muni­
cipija. Ambicioznijim pristašama obećani su visoki položaji. Kad je konzul
Ciceron rukovodio izborima konzula za iduću godinu, Katilina, i tada kandi­
dat, namjeravao je konačno izvršiti prevrat. Ciceron je to omeo svojim govori­
ma u senatu i pred narodom — »In Catilinam« (Protiv Katiline, četiri govora) i
drugim mjerama. Katilina, koji'"je do posljednjeg časa kao senator glumio
ulogu ispravnog građanina, napokon je raskrinkan pa je pobjegao iz Rima
u Etruriju, gdje je imao u pripremi čitavu vojsku. Ciceron, dobivši od senata
izvanredne ovlasti, dade pogubiti glavne Katilinine suradnike, koji su bili
ostali u Rimu. Poslan je u Etruriju poseban vojnički odred koji je svladao
Katilininu vojsku. Katilina je poginuo u boju (kod Pistorije, 62). Ciceron
u govorima i Salustij Krisp u sjpisu De coniuratione Catilinae prikazuju Kati-
linu ne samo kao protivnika postojećeg političkog poretka nego i kao naj­
goreg moralnog propalicu. Ciceron očito pretjeruje. Katilinine pristaše bili
su i neki ugledni političari, među njima navodno i Julije Cezar. Podijeljena
su mišljenja u pitanju da li je Katilinina urota bila za svoje vrijeme napredna
ili nije. Urota je propala i nije imala osobitih političkih posljedica.2

S e r v i l i j e R u l o . Iz Ciceronovih govora De lege agraria ( I — I I I )

znamo da je za Ciceronova konzulata, 63, narodni tribun Servilije Rulo bio
predložio jedan agrarni zakon kojega je izglasavanje Ciceron omeo. To je
bio zakon o podjeli državnog zemljišta, ager publicus, otkupljenog sredstvima
dobivenim mahom iz provincija. Projekt Servilija Rula poslužio je 59. Juliju
Cezaru kao baza za njegov agrarni zakon.

2. CEZAR

Prvi trijumvirat i Cezarov konzulat. Cezar, Pompej i Kras sklopili su 60.

godine političku koaliciju koja je u povijesti poznata kao trijumvirat —-
triumviratus, i to »prvi«, za razliku od »drugog« Jgojj^su sklopjli_ 43._drugi
trijumviri. Pompej se krajem 62. vratio s Istoka i 61. proslavio trijumf.
Kras, pobjednik nad Spartakom, bio je veoma bogat i kao takav mogao je
financirati veće političke pothvate. Cezar se upravo bio vratio iz Hispanije
gdje je 61. bio namjesnik. Trijumviri su nagodbom između sebe odlučili
s pomoću svojih pristaša osigurati Cezaru konzulat za 59. To je i ostvareno.
Cezarova je konzulska djelatnost bila usmjerena na ostvarivanje interesa

2 S a llu s t iu s , De c o n iu r a t io n e C a tilin a e ; L iv ., E p it. C II. O ra z lič itim m iš lje n jim a v id i kod M om -

m sen a i d ru g ih .

365
 X III, 2

trijumvira. Sva su trojica tada bili strastveni populari, sljedbenici braće

Grakha i Cezarova ujaka Marija. Prkosili su senatu i optimatima, a laskali tri-
butskoj skupštini i obilato je iskorištavali; Bilo je oportuno postati i narodni
tribun. Patricij Klodije, Cezarov čovjek, dao se posiniti od jednog mladog ple-
bejca da bi kao plebejae mogao postati narodni tribun. Cezarovi protivnici bili
su drugi konzul Bibulus i senator Katon. Cezar je kao konzul najprije izvršio
4
1 obveze prema Fönipeju. Postigao je d a 'je legalizirano sve što je Pompej bio
izveo na Istoku. Da bi Pompejevi veterani dobili zemlje, Cezar je donio
* agrarni zakon na bazi zakonskog projekta Servili ja Rula. Osim Pompej evih
veterana korisnici su bili i drugi građani, po određenom političkom ključu.
Cezar ga je dao izglasati u tributskoj skupštini jer s njim prije nije prošao
u senatu. Cezar je radio »kao da nije konzul, nego brižljivi narodni tribun«.3
Cjelokupna njegova konzulska aktivnost bila je usmjerena na jačanje politike
populara, a na štetu ugleda senata. Tributska je skupština izglasala da on
bude namjesnik Cisalpinske Galije i Ilirika idućih pet godina. Senat mu je
osim toga povjerio na pet godina namjesništvo u Transalpinskoj — Narbon-
skoj Galiji.4
Nakon isteka konzulata Cezar je, povjerivši političke poslove u Rimu
„ narodnom tribunu Klodiju (i novi su konzuli bili njegovi lju di), otišao u
Galiju kao rimski namjesnik i tamo proveo osam godina, uglavnom ratujući.
Produženje prokonzulskog mandata dobio je god. 56. kada su se trijumviri bili
sastali u Luki (grad.Lucca u E tru riji). Na tom su sastanku oni izgladili neke
" međusobne nesuglasice i odlučili daT55. budu konzuli Pompej i Kras, a da
* svaki od njih počevši od 54. nastupi petogodišnji prokonzulat: Cezar u Galiji
(produženje), Pompej u Hispaniji, a Kras u Siriji, s tim da tamo ratuje
protiv Parta.

Galski rat. »Galija se dijeli u tri dijela. U jednom od njih žive

Belgi, u drugom Akvitanci, a u trećem oni koji se svojim jezikom nazivaju
K elti — Celtae, a našim Gali — G a lli«, piše Cezar počinjući svoje »Komentare
o galskom ratu«.5 Cezar je god. 58. preuzevši upravu Cisalpinske i Transalpinske
Galije, dviju rimskih provincija — Gallia togata — počeo sistematski osvajati
preostale zemlje galskih plemena — Gallia comata. Tih je plemena bilo mnogo.
- Njim a su nekad vladali kraljevi, zatim »vergobreti« — birani rukovodioci s
jednogodišnjim mandatom. U narodu su vidno mjesto imali druidi, svećenici-
-suci. Prvaci — ratnici, veliki zemljoposjednici — bili su podvrgli male

3 P l u t . , Caesar, 14.
4 U o č i p r v o g a p u n s k o g r a ta s je v e r n a je g r a n ic a r im s k e I t a lije — u k lju č iv š i i s a v e z n ič k u
b i l a u v i s i n i r i j e k a A m u s i A e s i s - R u b i c o ( » pntje Aisis . . . kasnije Rubikon«, S t r a b . V , p . 2 2 7 ). Z e m l j u
s je v e r n o o d te g r a n ic e s v e d o A lp a R i m lj a n i s u n a z iv a li C is a lp in s k o m G a lijo m — Gallia Cisalpina;
n je z in d io ju ž n o o d P a d a C is p a d a n s k o m a d io s je v e r n ije o d P a d a T ra n sp ad an sk o m — Gallia Cis­
padana, Gallia Transpadana. C i s a l p i n s k u s u G a l i j u R i m l j a n i p o k o r i l i 191. p r . n . e . ( L i v . X X I V ,
44. i X X V I I I , 3 8 ) . N o m i n a l n o s u j e o s t a v i l i d o m a ć e m g a l s k o m s t a n o v n i š t v u , a l i s u u n j o j o s n o v a l i n e ­
k o lik o k o l o n ij a r i m s k ih g r a đ a n a (M u t i n a , P a r m a , E p o r e d i a ) i n e k o lik o k o lo n ija la t in s k ih g r a đ a n a ( P l a ­
c e n t i a , B o n o n i a , C r e m o n a , A q u i l e i a ) . N e š t o p o s e b n o b i o j e » Ager Gallicus«, z e m l j a i z m e đ u r i j e k a A e s i s
i R u b i c o , u z J a d r a n , g d j e j e v e ć 268. o s n o v a n a colonia Ariminum ; z e m l j a g a l s k a s r i m s k o m k o l o n i j o m .
B u d u ć i d a s u u s a v e z n ič k o m r a t u s a v e z n ic i iz v o je v a li r i m s k o g r a đ a n s k o p r a v o , d o š lo j e n a r e d d a ­
v a n j e t o g a p r a v a c i s a l p i n s k i m G a l i m a . N a p r i j e d l o g k o n z u l a G n e j a P o m p e j a S t r a b o n a , 89. g . d a t o j e
l a t i n s k o g r a đ a n s k o p r a v o , ius Latii,, s v i m a s t a n o v n i c i m a , T r a n s p a d a n s k e G a l i j e (Lex Pompeia) ^ S t o g a s e /
d r ž i d a s u s ta n o v n ic i C is p à d â n s k e G a lije t a d a d o b i li r im s k o g r a đ a n s k o p r a v o . T r a n s p a d a n s k im j e G a -'
lim a to k a s n ije d a o J u lije C e z a r. D o to g d o b a , m o ž d a u d o b a S id e (p o M o m m s e n u ), o s n o v a n a je
r i m s k a p r o v i n c i j a Gallia Cisalpina.
P r o v i n c i j a T r a n s a l p i n s k a i l i N a r b o n s k a G a l i j a (Gallia Narbonensis, p o g r a d u N a r b o n u ) o s n o v a ­
n a j e 12 0. V. G l . X I , 2 . P r o k o n z u l a t C i s a l p i n s k e G a l i j e i I l i r i k a i z g l a s a n j e C e z a r u u n a r o d n o j s k u p š t i n i
n a p r i j e d l o g n a r o d n o g t r i b u n a V a t i n i j a : » Caesar. . . Galliam Cisalpinam Illyrico adiecto lege Vatinia
accepit« , S u e t . , Caes., 22 ; c f . D i o C a s s . , 38 , 8 ; A p p i a n . , Bell, oiv., I I , 13; V e l i . P a t . , 2 , 44.
5 » Commentarii de bello Gallico« s u C e z a r o v i m e m o a r i u s e d a m k n j i g a k o j i m a j e A u l H i r c i j e ,
C ezarov le g a t, dodao osm u.

366
 X III, 2

ljude, narodne mase, o kojima Cezar priča sa sažaljenjem. Od plemena cen­

tralne Galije bliže rimskoj provinciji Narbonskoj Galiji imali su obitavališta
Arverni, Hedui (Aedui), Sequani i Helvetii. Povijest galskih ratova počinje,
po »Komentarima«, s Helvećanima koji su htjeli iz svoga područja, današnje
švicarske, preseliti preko rimske provincije na zapad. Cezar je Helvećane
prisilio da se vrate onamo odakle su bili krenuli. Nakon toga je napao Ger­
mane koji su pod vodstvom kralja Ariovista prešli Rajnu i zauzeli neka galska
zemljišta u području Sekvanaca i Heduanaca (danas Alsace i Bourgogne).
Od oslobodioca Cezar je postao okupator tih zemalja. Zapadnu Galiju osvojio
je Kras, trijumvirov sin. Cijela je Galija osvojena za tri godine. Ekspedicije
u Britaniju, razne peripetije, racije, kupljenje hrane i plijena svake vrsti
(poharani su bogati hramovi), zimovanja, ugušivanje ustanka 52 (vođa gal­
skih plemena bio je hrabri Vercingetoriks) i drugo ispunilo je Cezarov osmo­
godišnji program u Galiji. Osnovana je velika rimska provincija Galija koja
se počela ubrzano romanizirati.

Prilike u Rimu 58— 50. Kad je Cezar god. 58. otišao u Galiju, u Rimu su
se zaoštrile političke borbe između optimata i populara. Najvatreniji je bio
Klodije, narodni tribun .i Cezarov povjerenik. On je donio četiri zakona —
ö žitu, o obnovi nekih građanskih zborova, o smanjenju uloge cenzora pri
popunjavanju senata i o nekim kultno-administrativnim poslovima. Na Klo-
dijevo inzistiranje Ciceron je osuđen na progonstvo što je kao konzul 63.
dao bez suđenja pogubiti neke Katilinine pristaše. Ciceron se 57. vratio iz
progonstva. To mu je omogućeno na intervenciju Pompeja i narodnog tribuna
Milona. Godine 56. održao, se spomenuti sastanak i dogovor trijumvira u Luki,
a 55. izabrani su ^ ^ n ^ e . P o m p e j i„K ra^G od. 54. Kras je kao prokonzul pre­
uzeo namjesništvo u Siriji i pripremio vojni pohod na Parte. Pompej je uprav­
ljao Hispanijom preko legata a sam ostao u Rimu. Kras je 53. poražen i ubijen
od Parta. Ta je godina u Rimu bila veoma buma. Pri izborima za konzule
i dmge magistrate nastao je oružani sukob između pristaša optimata Milona
i pristaša populara Klodija. Novi konzuli nisu mogli biti izabrani. Početkom
52. Klodija su ubili Milonovi ljudi. Pompej je do tada bio sasvim prešao na
stranu optimata i senat mu je predao vlast.6 Pompej je dobio diktatorske
ovlasti.' To je bilo u doba njegova konačnog raskida s Cezarom, koji je bio
u teškoj situaciji zbog općeg ustanka u Galiji. Optimati su poveli oštm poli­
tičku borbu protiv Cezara tražeći da bude smijenjen s položaja prokonzula
i da se u Galiju pošalje njegov nasljednik. Ali, Cezar je do kraja 52. ugušio
ustanak, a do 50. organizirao novu provinciju Galiju. Imao je veliku vojsku
i mogućnost da je poveća. Odbio je zahtjev senata da raspusti vojsku i dođe
u Rim. Postavljao je senatu T P o m p eju livjete i tražio da u odsutnosti bude
izabran za konzula. Na kraju je odlučio obračunati s otpornim protivnicima.
11. siječnja 49. s vojskom je »prešao preko Rubikona« i odlučio se na opasan
vojnički pohod na Rim. » Kada je nastupajući stigao do rijeke Rubikona, koja
dijeli Ita liju od Galije, Cezar zastade i gledajući uporno u rijeku kolebao se
razmišljajući o teškim posljedicama koje će izazvati prijelaz s oružjem preko
rijeke. Ali, kad se p re n u o . . . izrekao je onu poznatu: Neka kocka bude
bačena«, piše Apijan.7

6 »Budući da su kandidati za konzulat. . . izazvali bune i borili se silom, čak oružjem, senal
je radi ugušenja toga postavio legata Pompeja za konzula, što mu je bilo po treći put, i to u njegovoj
odsutnosti i bez konzulskog kolege, što nitko do tada nije bio postigao«, Liv., Epit., CVII.
^ Appian., Bell. civ., II, 24; Plut., Caes., X X X II.

367
X III, 2

Drugi građanski rat i Cezarova diktatura. Kad je Cezar »prešao preko

Rubikona« i krenuo s vojskom na Rim, Pompej i konzuli (bili su dobili
ovlasti »videant consules«), većina senatora i drugi optimatski prvaci pobjegli
su s vojskom u Brundizij, a odatle se lađama prebacili na epirsku obalu
(luka Dirahij, Drač). Počeo je građanski rat koji se u povijesti naziva
»drugi«. 0 njemu nam je Cezar ostavio memoare.8 Sačuvani su i posebni
opisi vojnih akcija koje su tada izvedene u raznim krajevima u sklopu toga
rata.9
Počelo je u siječnju 49. Cezar je s vojskom nastupao od Rubikona i grada
Ariminuma (Rim ini) preko Umbri je, Picenuma, zem lje Peligna i drugih
Italika, koji su mu iskazivali svoju odanost. Predale su mu se Pompejeve
jedinice koje su bile stacionirane u Korfiniumu (urbs Pelignorum). Ne stigavši
da zaustavi Pompejev bijeg i prebacivanje njegove vojske na istok, Cezar je
postepeno osvajao Italiju i osvojivši je za šezdeset dana bez borbe, ušao je
prvoga travnja u Rim koji ga je bez otpora dočekao. Cezar se pokazao »veliko­
dušan« prema protivnicima koji su mu se predali. Bilo je to politički mudro
jer je borba imala tek početi. Optimati, s Pompejem na čelu, tada su bili
gospodari svih provincija osim Galije, a imali su jaku mornaricu i lučke baze
po Sredozemnom moru. Mogli su onemogućiti opskrbu Rima i na kraju sa
svih strana napraviti invaziju u Italiju. Stoga je Cezar hitro poslao svoje
legate s odredima na Sardiniju, Siciliju, u provinciju Afriku, na istočnu jadran­
sku obalu, u Cisalpinsku Galiju, a sam poveo vojsku u Hispaniju da ondje
obračuna s jakim odredima Pompejeve vojske. Cezarevi su legati zauzeli
Sardiniju i Siciliju (važno radi opskrbe Rim a). U Africi je vojska njegova
legata pretrpjela neuspjeh je r je pompejevce ondje pomagao numidski kralj
Juba. Interesantne stvari događale su se na Jadranu.
Cezar je kao prokonzul Galije i Ilirika posvetio svu svoju aktivnost
Galiji. U Iliriku je bio dva puta. Prvi put zimi god^57/56 (»želeći posjetiti one
narode i upoznati k ra je v e «);10* drugi put p očetk O m ^ fT ^ a obuzda Piruste.
»Pošao je u Ilirik jer je čuo da Pirusti napadaju i pustoše njima susjedni dio
provincije. Kad je tamo došao, zatražio je od gradova vojnike i zapovjedio
da se sakupe na određeno mjesto. Doznavši za to, Pirusti su poslali k njemu
poslanike da izjave da ništa od onoga oni nisu učinili zajedničkom odlukom.
Ukazali su da su spremni na svaki način dati za d ovoljštin u ...«11 Kad je,
polazeći prvi put u Ilirik, Cezar boravio u Akvileji, primio je poslanstvo
Isejaca i udovoljio nekoj njihovoj molbi. O tome govori grčki natpis nađen
u Solinu.12
Ilirski Dalmati napali su 50. pr. n. e. Libume, rimske saveznike, i
oduzeli im neke zemlje s gradom Promonom.13 Rimska vojska koja je bila
poslana protiv Dalmata, poražena je. To je bilo u doba kad je počinjao
građanski rat između Cezarovih i Pompejevih pristaša. Dobro je poznata
jadranska epizoda toga rata. Cezar je g. 49. poslao legata Antoni ja s vojskom u
sjeverni Ilirik da zaustavi eventualni prodor pompejevaca s one strane u

■ Caes.. Commentarii de bello civili, libri I— III.

’ »Di? bello Alexandrino«; »De bello Africano«, » De bello Hispaniensi«. Kod Apijana, Plutarha,
Suctonija ^svi o. c.) i Kasija Diona (X X X IX -X L IV ) ostalo.
»° Caes., Bell. Gall., I l l , 7.
» Caes., Bell. Gall., V, 1.
itt Rendić, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, L II, 27— 36. Tu je navedena starija
literatura.
,s Appian., Illyr., 12.

368
 X III, 2

Italiju. Ta je Cezarova vojska bila kod Kurikte, Krka, poražena od Pompejeve

(komandanti Marko Oktavije i Skribonije Libon, Pompejevi legati).14 Cezar
u Komentarima o građanskom ratu opširno govori o akcijama na Jadranu
koje su uspješno završile. Dramatično opisuje obranu Salone od napada
pompejevaca. Pompejev legat Marko Oktavije bio je predobio na Pompejevu
stranu Dalmate i grad Isu (Issa, V is) i stao opsjedati Salonu koju su branili
»rimski građani«, Cezarove pristaše. Cezar (Bell. civ., II I, 9) s ljubavlju piše
0 svojim salonitanskim pristašama koji su herojskom obranom prisilili Marka
Oktavija da odustane od opsade i da se povuče na jug. Odlučnu je ulogu na
Jadranu odigrao Cezarov legat Publius Vatinius koji je, došavši s brodovljem
iz Brundizija, potukao Pompej evo brodovlje kod otoka Tauris (Sipan). Bilo
je to 47. pr. n. e.15
Cezar je u Hispaniji sa svojim legijama uz velike teškoće i opasnosti
svladao vojsku Pompejevih legata. Glavna bitka vođena je kod grada Ilerde,
ljeti 49. Na povratku obračunao je s jednom grupom pompejevaca u Masiliji.
Kad se vratio u Rim, bio je proglašen za diktatora i izabran za konzula
zajedno sa Servilijem Isaurikom. To se sve događalo 49. Na početku siječnja
48. Cezar je prebacio vojsku morem iz Brundizija na epirsku obalu gdje su
odmah počele borbe (bitka kod Dirahija). Pompej, iako jači, povukao je
svoju vojsku u Tesaliju. U kolovozu 48. došlo je do odlučne bitke kod tesal-
skog grada Farsala (Pharsalos). Tu je Pompej pretrpio katastrofalan poraz
1 izgubio velik broj vojnika. Preživjeli vojnici koji su bili iz Italije predali
su se i ušli u sastav Cezarove vojske. Bit će da su Pompeja upropastili ori-
jentalci koji su pretežno činili njegovu vojsku. Bilo ih je iz Trakije, Hele-
sponta, Bitinije, Frigije i drugih pokrajina Male Azije (Apijan ih nabraja),
zatim iz Sirije, Fenikije, Palestine, Arabije itd. U Pompejevoj vojsci, piše Api
jan, bili su razni dinasti sa svojim četama — Deiotar, Arijarat, Taksil iz Arme­
nije itd. Pompej je mislio da će ovi Azijati kao »socii et amici« spašavati rim­
sku republiku. Oni su se pred Cezarom povukli čim im se pružila prilika.
Bježeći pred Cezarom Pompej je otplovio u Egipat. Prije iskrcavanja
bio je ubijen po narudžbi funkcionera kralja Ptolemeja X I I (dramatične
priče kod Apijana i Plutarha). Progoneći Pompeja, Cezar je s vojskom
doplovio u Aleksandriju gdje se mniješao u dineističke borbe. Za prijesto
su se borili brat i sestra, maloljetni Ptolemej X II i Kleopatra. Cezar je
pomogao Kleopatri, imao s njom ljubavnu avanturu, a s Ptolemejevom voj­
skom i dvorskim intrigantima težak okršaj, u kojemu je gotovo nastradao

14 Liv., Epit. CX; Flor, Kasije Dion i drugi.

15 ILIR IK . Dalmati su iskoristili rimske prilike uoči građanskog rata i za vrijeme njega. Oko
g. 50. zauzeli su grad Promonu (cf. oronim Promina) koji je ranije bio u posjedu Libum a, rimskih sa­
veznika, a iduće godine porazili odred koji je Cezar bio poslao protiv njih (Appian., Illyr., 12). Kao
Pompejevi saveznici sudjelovali su 49. u opsjedanju Salone (Caes., 1. c. i Dio Cass. X L II, 11 s vrlo
dramatskim opisom i pojedinostima drukčijim od Cezarovih).
Od 48. Cezara u Iliriku zastupa Kvint Kornificije, poslan onamo sa još dvije legije. Provincija
je tada bila vrlo ispaćena, osiromašena i u stalnoj opasnosti od Dalmata i nepouzdanih saveznika (» par­
tim exinanita, partim infidelis«, Hirt., Bell. Alex., 42).
Kornificije je preoteo Dalmatima Promonu, ali je teško izlazio na kraj s njima i pompejev-
cima. Po Cezarovu nalogu krenuo je A. Gabinije s novim odredom iz Italije u Ilirik. Poražen od Dal­
mata kod Synodiuma, spasio se bijegom u Salonu gdje je i umro (Appian., Illyr., 12; Bell. Alex., 42.
sq.; Cic., Ad fam., V, 10). Namjesniku Komificiiu došao je u pomoć s brodovljem i vojskom iz Brun­
dizija P. Vatinije koji je porazivši pompejevce (legata M. Oktavija) kod Epidaura— Cavtata i kod otoka
Tauris (kod Sipana?) spasio cezarovce u Iliriku, Vatinije je oko 47. naslijedio Kornificija na položaju u
Iliriku. Primio je težak teret borbi s Dalmatima i drugim nepokornim Ilirima. Glavna mu je vojna baza
bila u Naroni. Odatle je udarao na Dalmate i druge Ilire koji su se bili pokorili pa ponovo ustali
nakon Cezarove smrti (44). Imao je nešto uspjeha i za to, iako u zakašnjenju, slavio u Rimu trijumf
»de Illirico«, oko 42 ( Fasti triumph., Mommsen, C. I. L., I2, p. 179. Appian, Illyr., 12— 13; Dio Cass.
X L V II, 21; Cic., Ad familiares, 1. c.).

24 GRCI i RIMLJANI 369

X III, 2

(dramatičan opis u spisu »D e bello A lexandrino«). To se zbivalo do proljeća

47. kada je Cezar s vojskom krenuo preko Sirije u Malu Aziju, gdje je rim ­
skim posjedima bio zagospodario Mitridatov sin Farnak, kralj Kimerskog
Bospora, saveznik pompejevaca. » Veni, vidi, v ici«, javio je u Rim svladavši
na brzinu Faraaka.16
U srpnju 47. Cezar se s istoka vratio u Rim. Prije toga je u odsutnosti
po drugi put proglašen diktatorom. U Rimu se zadržao kratko vrijeme rješa­
vajući neke građanske sporove i tražeći načina da zadovolji veterane koji
su željeli da se demobiliziraju i da im dade obećane nagrade. Našavši polovična
rješenja za sve, krenuo je u prosincu 47. u provinciju Afriku da obračuna
s Pompejevim prvacima Scipionom i Ka tonom (M lađim ), koji su imali jake
odrede u Utici i u Hadrumentu i bili u savezu s numidskim kraljem Jubom.
Protiv Jube Cezar je iskoristio pomoć svoga saveznika mauretanskog kralja
Bokha, a pompejevce je nakon teških peripetija konačno svladao u bici kod
TapsaJThapsus), u travnju 46. Katon, koji je napravio samoubojstvo, kasnije
je bio^slavljen kao junačkir-branitelj republikanskih tradicija. »Afrički rat«
donio je Rimljanima još jedan posjed, istočni dio Numidije, koji je Cezar
kao područje » Africa nova« pripojio dotadašnjoj provinciji Africi (A frica
vetus). Ostali dio Numidije predao je Cezar mauretanskom kralju.
Vrativši se iz A frike u Rim, u srpnju 46, Cezar je proslavio četiri
trijumfa, »ex Gallia, ex Aegypto, ex Ponto, ex A frica«, a u listopadu iste godine
krenuo u Hispaniju da definitivno obračuna s pompejevcima (Pompeiani)
koji su — s Pompejevim sinovima Gnejom i Sekstom na čelu — tamo kon­
centrirali preostale optimatske vojne snage. U odlučujućoj bici kod^Munde
(urbs Munda), 17j)žujka^45, Cezar je pobijedio i u Rimu proslavio peti put
trijumf, koji su mnogi gledali s gorčinom misleći na svoje koji su izginuli.171 8

Cezar je bio na vrhuncu slave. Kad se 46. vraćao iz Afrike, proglašen je

po treći put za diktatora na deset godina. Povjerena mu je i cenzura na tri
godine da je vrši kao »praefectus m orum «. Tim je dobio ovlasti da revidira
popise — sastav — senatora i vitezova. Nakon bitke kod Munde, pred
povratak u Rim, bio je obasut počastima svake vrsti — pored postavljanja
kipova i drugih spomenika u njegovu čast — da po povratku nije znao što
da od toga prihvati.
»Cezar se vraćao u R im «, piše Apijan, »dovršivši sve građanske ratove,
izazivajući strah i poštovanje kao nitko prije. Stoga su mu se bez kraja iska­
zivale sve ljudske počasti. . . Nazvan je ocem domovine, izabran za doživotnog
diktatora i za konzula na deset godina. Postao je nepovrediv. Dobio je vlast
da sudi na prijes'tolu od zlata i slonove k o s ti. . . da uvijek nosi trijum falni
ornat. Odlučeno je da se svake godine u gradu slave dani njegovih znamenitih
pobjeda; da svećenici i svećenice svake pete^godine javno mole za njega;
da se magistrati pri prim anju dužnosti zaklinju da se neće ogriješiti o njegove
zakone; da se u čast njegova rođendana mjesec Quintilis nazove Iulius.«™

16 » Elthon, eidon, enikesa«, Appian., Bell. civ., II, 91.

17 De bello Hispaniensi.
18 Appian., Bell. civ., II, 106.

370
 X III, 2

Cezaru su nudili kraljevsku krunu. On ju je zbog opreza odbio. U hra­

movima su postavljani njegovi kipovi. Na jednom je, pored ostalog, pisalo:
»Nepobjedivom bogu«. Kasnije, za vlade careva julijevsko-klaudijevske dina­
stije, propagirao se kult »božanskog« Julija — Divus Iulius. Najbolje mu odgo­
vara naslov imperator koji je uz njegovo ime dobio značenje nosioca vojne
diktature. Na njegovu novcu čitamo: IMP. CAESAR P. P. DICTATOR PER-
PETVVS.
Leges Iuliae. Za Cezarove diktature donesene su mnoge zakonske uredbe
— leges Iuliae — i svakovrsne administrativne odluke:
Broj senatora povećan je na 900. Senatorima su postali mnogi Cezarovi
časnici i drugi njemu odani ljudi, neki i »neugledna« roda, pa i provincijalci.
Senat je postao diktatorov organ.
Mnogo je povećan broj magistrata (16 pretora, 40 kvestora, 6 edila).
Trebalo je, naime, nagraditi mnoge zaslužne ljude. To je očito išlo na štetu
samostalnosti i ugleda funkcionera.
Među komicijama prednost su dobile centurijatske. One su izglasavale
Cezarove zakonske prijedloge. Gradskim.se masama u Rimu dijelilo žito i
priređivale javne zabave. U duhu zakona braće Grakha nastojalo se sve
neosigurane građane raseliti u kolonije. Već za vrijem e prvog konzulata, g. 59,
Cezar je donio zakon o agraru (L ex agraria). Kao diktator proveo je zamašnu
kolonizaciju. Navodno je osamdeset tisuća ljudi tada dobilo zemljoposjed.19
Korisnici su bili, osim siromašnih stanovnika glavnog grada (Rim je u gra­
đanskim ratovima izgubio polovinu stanovništva), šire mase Italika. Prednost
su imali veterani. Zemlje su se dijelile u raznim krajevima. Posebno se spo­
minju područja oko Kartage i Korin ta.
Gradovi koji su u savezničkom ratu izvojevali rimsko građansko pravo
(Gl. X II, 1), a i neki drugi u Ita liji imali su različitu administraciju prema
tradiciji iz prijašnjih vremena. Godine^AS^Cezarovom zakonskom uredbom
0 municipijima, Lex Iulia de m unicipiis, izjednačena je u osnovi administra­
cija svih gradova u ItaiïjTTGradovi Strđobili standardnu municipalnu admini;
straciju s gradskim senatom — ordo decurionum, narodnom skupštinom —
com itia i magistratima duum viri ili quattuor v iri (duumviri i dva pire-
tora). Uredbom Lex Iulia de m unicipiis ili municipalis (današnji naučni naziv
za tekst iz natpisa C. I. L., I, nr. 206) dovršeno je ono što je Sula počeo zakon­
ski regulirati.
Mnogi su stanovnici provincija dobili rimsko ili latinsko građansko
pravo. Cezar je u tom bio osobito širokogrudan prema stanovnicima gradova
Transalpinske Galije. Rimskim su građanima postali najprije ugledni i za
Cezara zaslužni .provincijski prvaci pa cjelokupno stanovništvo nekih gradova.
Dok je Cezar bio na vlasti, doneseno je i mnogo drugih uredaba, reformi
1 odluka svake vrsti, a mnogo je toga tradicija vezala za njegovo ime. Prilike
na raznim sektorima rimskog, italskog i provincijskog života Cezarova doba,
pa i ono što je onda tek nastalo ili bilo u razvitku a kasnije se razvilo, dovodi
se u svezu s Cezarovom djelatnošću. Cezar je sanirao ekonomske prilike
Rima i Italije povećanim prihodima iz provincija i slanjem siromašnih gra­
đana iz Italije u prekomorske naseobine. Donesene su uredbe o kupljenju

19 Suet., Divus Iulius, X LII.

371
X III, 2

tributa u provincijama direktno, bez posredništva publikana. Državnom bla­

gajnom (aerarium ) raspolagao je diktator. On je uveo nove vojne službe,
novosti u vojsci, stroge vojne disciplinske propise. Još se mnogo toga pripisuje
ovom velikom državniku — zakoni o suzbijanju kriminaliteta, zakoni o sud­
stvu uopće (Cezar je i vrhovni sudac), propisi o ćudoređu, protiv raskoši,
uredbe o kultu (Cezar je i pontifex maxim us). Zanimljivo je da je Cezar
pokrenuo prve poznate nam novine. Postavši konzul 59, odredio je »ut tam
senatus quam populi diurna acta conficerent«.20 Reforma kalendara, zname­
nito djelo aleksandrijskih astronoma (Sosigenes), učinjena je na traženje
Julija Cezara.21 Cezar je veliku pažnju posvetio prosperitetu grada Rima. U
njegovo je doba Rim počeo dobivati sjaj helenističkih raskošnih metropola.
Gradio se veličanstveni Forum Iu liu m s divnom bazilikom — basilica Iulia.
Tu se podigao hram Venere Genetrix, božice koju je Cezar posebno štovao..
Na Martovu polju počela se graditi golema Saepta Iulia za komici je i druge
masovne zborove.

Cezar, taj odlični ali i sretni ratnik i vješti političar, maksimalno je

iskoristio prilike: zastarjelost rimske republikanske konstitucije, oportunu
politiku grakhovskih populara, nesposobnost političkih protivnika, zaostalost
galskih plemena, savezništvo nezadovoljnih Italika, dekadenciju helenističkog
Istoka, povoljan sustav Marijeve vojne reforme. Taj izvanredno nadareni,
a smioni i snalažljivi čovjek svoga vremena namjeravao je izvesti još mnoge
stvari. Ali, Idibus Mardis, 15. ožujka 44. bio je ubijen. Ubili su ga urotnici.
Među njima je bilo ne samo pompejevaca nego i njegovih najbližih suradnika.
Glavni organizator urote bio je Gaius Cassius Longinus, pompejevac koji
je u farzalskoj bici prišao Cezaru i kasnije od njega dobivao visoke položaje.
Važnu je ulogu odigrao Marcus Iunius Brutus, Cezarov stalni pratilac i
miljenik (»e t tu, B ru te,J ili_m i«).22 Brut je kao konzervativni patricij republi­
kanac, prožet stoičkmT ćičeronb vskim načelima, zapostavio — čitamo —
osobnu korist i prijateljstvo interesima domovine. Ta on je bio potomak onoga
Bruta koji je ubio Tarkvinija i donio »slobodu i konzulat«. Spominju se
i diugi prvaci urote: Caius Trebonius, Decimus Brutus i drugi dotadašnji
cezarovci, zatim Domitius, Ligorius i diugi pompejevci. Moralni sudionici
bili su mnogi senatori, oko sedamdeset njih.23

BIBLIOGRAFIJA
Mommsenova Römische Geschichte, I I I završava godinom 46 (bitka kod
Tapsa). Od standardnih djela: J. Carcopino, César (Glotzova Histoire générale-
-ancienne-romaine, II/II), Paris 1936; Barbagallo, Roma antica, I, Torino 1931 (već
citirano); Pareti,, Storia di Roma, III, Torino 1953; R. Paribeni, L ’età di Cesare e di
Augusto, Bologna 1950. Cijeni se starije djelo Ciaceri, Cicerone e i suoi tempi,
vol. I—II, Roma—Napoli 1926—1930. Još uvijek rado se čita G. Ferrero, Grandezza
e decadenza di Roma, Roma 1904. sq. (prevedeno na više jezika).

2° Suet., Div. I u i , X X .
21 Vidi u priručnicima o julijanskom kalendaru.
Kod_Su£tonija.*=—-
23 »Sklopljena je urota (coniuratio) kojoj su vođe bile M. Brutus i C. Trebonius, pa je ubijen
u Pompejcvoj kuriji sa dvadeset i tri uboda«, Liv., Epit. CXV (opširno kod Apijana, Plutarha i Sue-
tonija).

372
 X III, 2

U Pauly-Wissowa, R. E., s. v. Iuîius (pod br. 127), s. v. Pompeius (pod br.

31), s. v. Licinius (pod br. 68 o trijumviru Liciniju Krasu). Vidi i kod De Rug­
giero, Diz.
Kromayer-Veith, Schlachten Atlas (o galskom i građanskim ratovima).
O Cezarovom političkom sistemu Ed. Meyer, Caesars Monarchie und das
Principat des Pompeius. Innere Geschichte Roms vom 66. bis 44. v. Chr., Stut­
tgart—Berlin 1919.
N. A. Maškin, »Rimske političke partije koncem II i početkom I v. pr. n. e.«,
Vestnik drevnej istorii, Moskva 1947, br. 3; S. L. Utčenko, Idejno-politička borba
u Rimu uoči pada republike, Moskva 1952 (jedno i drugo na ruskom).

Venus — pompejanski affresco

373
 XIV

REPUBLIKA PRED VOJNIČKOM DIKTATUROM

1. DRUGI TRIJUMVIRAT

Nakon Cezarove smrti. »Cezarove su ubojice« — čitamo kod Livija —

»zaposjele Kapitolij. Zatim je senat donio odluku da se to ubojstvo ima
smatrati zaboravljenim. Urotnici su napustili Kapitolij uzevši za taoce Anto­
nijevu i Lepidovu djecu. Po Cezarovoj oporuci G. Oktavije, sestrin nećak,
naznačen je za baštinika polovice njegove imovine, a adopcijom je dobio
njegovo ime. Cezarovo je tijelo preneseno na Martovo polje i narod ga je
ispred rostre spalio. Diktatorska je čast za uvijek ukinuta.«1
Marko Antonije, Cezarov collega u konzulatu, snalažljivo je postupio. On
je 17. ožujka, dva dana nakon Cezarove smrti, sazvao senatore (b ili su se
razbježali za vrijeme one drame) u hram božice Tellus. Donesen je kompro­
misni senatski zaključak. Konstatiran je gotov čin — Cezarovo ubojstvo,
nekažnjivo u interesu sloge. » Amnestia« i »hom önoia«, kako bilježe grčki
povjesničari.12 Svi funkcioneri postavljeni od Cezara zadržali su svoje polo­
žaje. Brut i Kasije tada su bili gradski pretori. Cezaru su iskazane posmrtne
počasti. Tom je prilikom Antonije objavio narodu Cezarovu oporuku kojom
je svakome stanovniku Rima ostavljeno po trista sestercija i kojom su u
narodno zajedničko vlasništvo dati Cezarovi vrtovi s »druge strane Tibera«.
Narod koji je Cezar već bio predobio darivanjima, puk u kojemu je bilo
mnogo Cezarovih veterana planuo je. Mase su pošle u potragu za ubojicama.
Kuće su im bile spaljene. Brut, Kasije i ostali sudionici u ubojstvu morali
su se sakriti. Brut i Kasije brzopleto su izveli jednu politički nezrelu stvar,
napisao je Ciceron, njihov prijatelj.
Antonije, kojemu je pridodat Gaj Dölabela kao consul suffectus, iskori­
stio je svoj položaj. Postigao je da mu je narod izglasao za iduću godinu
prokonzulat, namjesništvo u Makedoniji, a zatim prokonzulat u Cisalpinskoj
Galiji. Do Oktavijanova dolaska u Rim Antonije je bio vođa populara.

1 Liv., Epit. CXV.

2 Plut., Brutus, 19.

374
 X IV , 1

Caius Octavius, po Cezarovoj adopciji Caius Iulius Caesar Octavianus,8

zatekao se za Martovskih Ida u Epiru s vojskom koju je trebalo da Cezar
povede na Parte, čuvši za tragediju, Oktavijan je dohrlio u Italiju i počeo
na svoj račun skupljati vojsku »da osveti oca«. Prišli su mu mnogi Cezarovi
veterani. U Rimu se između njega i Marka Antoni ja povela velika politička
borba za utjecaj u vodstvu populara. Pitanje tko je Cezarov politički nasljednik
Oktavijan je riješio u svoju korist. On je uskoro raspolagao velikom privat-
nom vojskom, a na forumu tisućama pristaša-glasača. Tada je bio vrlo mlad.
imao je devetnaest godina. Optimati, ne sluteći što će se dogoditi, pomagali
su ga protiv Antoni ja, kojega su držali najjačim cezarovcem. Ciceron, prvak
konzervativnog dijela senata, tada počinje žestoko govoriti protiv Antoni ja.3 4

Godina 43. Krajem g. 44, pri završetku svog konzulskog mandata, Anto-
nije je s vojskom koju je dobio iz Makedonije udario na Decima Bruta, pro­
konzula u Cisalpinskoj Galiji, da mu otme položaj. Bojeći se Antonijeva uspjeha
i nove diktature, senat je poslao protiv njega nekoliko legija s novim konzu­
lima Hircijem i Pansom (Hirtius, Pansa) na čelu. Konzulskoj se vojsci sa
svojim trupama priključio Oktavijan, koji je imenovan propretorom i sena­
torom. Antonije je bio poražen kod Mutine--(Modena)_u-_travnju„.43. pa je
pošao Lepidu, namjesniku Transalpinske Galije. Oktavijan je iskoristio
priliku i zauzeo Rim. Senat ga je morao imenovati konzulom (drugi konzul
bio je Qu. Pedius). Taj je udar izvršen u kolovozu 43.
Političke borbe između raznih grupa donosile su svakojake obrate. Borili
su se Cezarovi sljedbenici s Pompejevim, pristaše Cezarovih ubojica s »osvet­
nicima«, magistrati u istoj skupini među sobom. Oportunisti su mijenjali poli­
tičku pripadnost. Vojnici — naoružane narodne mase — priželjkivali su neku
realnu soluciju. Stjecajem prilika našli su se na istoj liniji Oktavijan, Anto­
nije i Lepid. U listopadu 43. oni su sklopili u Bononiji (Bologna) koaliciju
koja je u povijesti poznata kao »drugi trijumvirat«. Udruživši vojsku ušli su
u Rim i uveli vojnu diktaturu. U studenom 43. u tributskim komici jama, po
zakonskom prijedlogu narodnog tribuna T. Ticija (Lex T itia), narod je lega­
lizirao sve što su trijum viri ugovorili u Bononiji. » Tresviri reipublicae con­
stituendae« dobili su konzulske ovlasti na pet godina da urede državu,
da donesu pravomoćne zakone, da postavljaju magistrate, da dijele zemlje,
da izriču smrtnu kaznu bez prava osuđenog na provokaciju; da Lepid dobije
na upravu Narbonsku Galiju i Hispani ju, Antonije Cisalpinsku i preostalu
Galiju, a Oktavijan Afriku i Siciliju. Istočne su provincije još bile u rukama
Cezarovih ubojica.
Čim su preuzeli vlast, trijumviri su počeli proskribirati političke protiv­
nike da osvete Cezarovu smrt i namaknu zemlje i novca za vojnike, na koje
se njihova vlast oslanjala. Proskripcije su bile surovije od Sulinih. Objavljeni
su popisi — proscriptiones — imena svih Cezarovih ubojica i njihovih pristaša.
Proskribirani su bili osuđeni na smrt, a njihova imovina konfiscirana. Za
njihove glave donosiocima je pripadala novčana nagrada; robovima donosio­
cima odnosno dostavljačima uz novčanu nagradu i sloboda. Proskribirano
je 300 senatora, oko 2 000 vitezova, između ostalih i Ciceron, čija je glava
i desna ruka poslije pogubljenja bila izložena na govornici foruma.5

3 Od svog gentilnog imena Octavius je načinio cognomen Octavianus.

< Ciceronis » In Marcum Antonium orationes Philippicae«.
5 Liv., Epit. CXX; Appian., Bell, civ., IV, različito o broju proskribiranih. (Nastavak bilješke
na str. 376.)

375

%
X IV , 2

Trijum viri su najprije htjeli obračunati s Brutom i Kasijem koji su god.

44, kad je narod planuo protiv ubojica, pobjegli iz Rima iako su bili gradski
pretori. Senatori, istomišljenici Cezarovih ubojica, isposlovali su da se Brut
i Kasije pošalju na Istok, navodno da nabave žita za grad. Po Cezarovoj
odredbi namjesništvo za 43. pripalo je Kasiju u Siriji, a Brutu u Makedoniji.
Nakon Martovskih Ida konzuli Dolabela i An tonije predvidjeli su te provin­
cije za sebe, ali je nakon bitke kod Mutine senat zaštitio urotnike i dao
Brutu uz Makedoniju još i Ilirik a naredio svim upraviteljima provincija
i zapovjednicima četa »s one strane Jadranskog mora« da se podvrgnu zapo­
vjedništvu Bruta i Kasija.« Prije dolaska trijumvira na vlast Brut (Marcus
Brutus; Decimus je poginuo u G aliji) i Kasije postali su gospodari svih istoč­
nih provincija. Svi tamošnji provincijski prihodi bili su im na raspolaganju.
Njim a su se pokoravale sve istočne rimske i savezničke trupe. Tokom 43.
Sekst Pompej, sin Gneja (V elikog), zapovjedao je rimskim brodovljem na
zapadnom Mediteranu kao »praefectus classis et orae maritimae«. Postavio
ga je senat prije dolaska trijumvira u Rim. Sekst Pompej bio je na svom
položaju vrlo moćan. On je prihvaćao proskribirane emigrante i ometao
opskrbu Italije. Oktavijan se morao s njim nagoditi i privremeno mu priznati
položaj*6
7

2. F ILIPI I AKCIJ

Filipi i podjela vlasti. Prvog siječnja god. 42. senat je proglasio Juli ja
Cezara bogom, » Divus lu liu s«. Oktavijan je postao »D iv i filius«. Napokon je
došlo vrijeme da se obračuna s ubojicama koji su bili postali gospodari Ori-
jenta. U prvoj polovici 42. trijum viri su se žurno pripremali na vojni pohod
na Istok, a Brut i Kasije na obranu Istoka i pohod na Italiju. Pošto su maksi­
malno iscrpli iz osiromašene Italije sva sredstva (konfiskacija posjeda pro­
skribiranih, porezi, uzimanje dragocjenosti iz hramova), trijumviri su najprije
poslali preko Jadrana dio legija pod vodstvom dvaju legata, a onda su
Antonije i Oktavijan, ostavivši u Italiji Lepida s nešto vojske, prevezli ljeti
dvadeset legija u Dirahij. Odatle su Egnacijskom cestom — Via Egnatia —
dospjeli do Amfipolisa i Filipa (P h ilip p o i), u zaleđu makedonske egejske luke
JMeapolis (danas. Kavala), gdje su im legati s prethodnicom bili osigurali
pblOžajTTu je u jesen 42. došlo do borbi koje su trajale mjesec dana. Napokon
su Brut i Kasije poraženi. Oni su izvršili samoubojstvo, a njihovi su se vojnici
predali Antoniju (on je uglavnom bio zapovjednik u toj bici) i Oktavijanu.8
Bitkom kod Filipa u listopadu 42. trijumviri su konačno obračunali
s Cezarovim ubojicama i svladali glavnu prepreku da pod svoju vlast pod­
vrgnu i istočne provincije.
Nakon bitke kod Filipa Antonije je pošao na istok da uradi sve potrebno
kako bi zemlje koje su se dotad pokoravale Brutu i Kasiju postale pokorne

5>C. Caesar pacem cum Antonio fecit, ita ut tresviri reipublicae constituendae per quinquennium
essent ipse et Lepidus et Antonius, et ut suos quisque inimicos proscriberent. In qua proscriptione plu­
rimi equites Romani, centum triginta senatorum nomina fuerunt, et inter eos . . . M. Ciceronis. Huius . . .
caput cum dextra manu in rostris positum est« (Liv., Epit. C X X ). (C. Caesar je Oktavijan.)
6 Appian., B s ll civ., IV, 57—58.
7 Appian., Bell, civ., IV , 84. sq.
8 Appian., Bell, civ., IV, 57— 138.

376
 XIV, 2

trijumvirima i da pripremi vojnu na Parte koji su ugrožavali provinciju

Siriju. Oktavijan se vratio u Italiju gdje je imao tešku dužnost da podijeli
veteranima zemlju. On je postao gospodar rimskih provincija u zapadnoj
Evropi. Lepid je dobio na upravu Afriku. Ali trijumviri su se našli pred
činjenicom da postoji i četvrti moćni čovjek, Sekst Pompej (v. gore). U
tima okolnostima desetljeće nakon bitke kod Filipa u Italiji i u provincijama
proteklo je vrlo burno.
Krajem 41. i do proljeća 40. Oktavijan je morao ratovati u Italiji sa
zemljoposjednicima kojih je zem lje bio konfiscirao da bi ih podijelio svojim
veteranima. Pobunjeni posjednici kojima su se pridružili Antoni je vi veterani
koji su bili prikraćeni pri dijeljenju zemlje i sve Antonijeve pristaše, na čelu
s Antonijevim bratom Lucijem (konzul, 41 g.) i Antonijevom ženom Fulvijom,
imali su uporište u gradu Peruziji — u Etruriji. Oktavijanova ih je vojska
jedva pokorila.
U jesen 40. sastali su se u Brundiziju Antonije i Oktavijan da rješavaju
o svojim sporovima. Tu su u svemu postigli sporazum. Najvažnije od svega
bilo je dijeljenje vlasti nad provincijama. Istočne provincije pripale su Anto-
niju, zapadne Oktavijanu »s tim da granica bude ilirski grad S k od ra. . . da
odanle do rijeke Eufrata sve provincije i otoci pripadnu Antoniju, a sve ostalo
na zapadu do Oceana Oktavijanu. A frikom je trebalo da upravlja Lepid, koju
mu je Oktavijan već bio predao« (App., Bell. civ., V, 65).
U jesen 39. trijumviri su se sporazumjeli u gradu Puteoli (ili kod
susjednog rta Mizenuma) sa Sekstom Pompejem o spornim pitanjima. Sekst
Pompej koji je prije Antonijeva i Oktavijanova uspona bio zapovjednik
rimskog brodovlja na Tirenskom moru, bio je za vrijeme drugog trijumvirata
gospodar Sicilije. Njemu su se pridružili mnogi ugledni Antonijevi i Okta-
vijanovi protivnici. Pompej je prim io u svoju vojsku i mnoštvo rimskih od­
bjeglih robova. Svojim je brodovljem blokirao italske luke, spriječio dovoz žita
u Rim i uzrokovao ozlojeđenost rimskih masa na trijumvire. Mirovnim ugo­
vorom u Puteoli — Mizenumu trijum viri su Sekstu Pompeju priznali dota­
dašnju vlast nad Sicilijom, čak su mu je priznali nad Sardinijom i nad
Peloponezom. Tada je Antonije ponovo pošao na Istok. Stranke ugovarateljice
nisu se pridržavale uvjeta ugovora. Godine 38. počele su nove borbe koje je
morala izdržati Oktavijanova mornarica s Pompejevom. Napokon je god. 36.
Pompej pobijeđen. Tada je pobjegao na istok gdje je pokušao paktirati s
An toni j em, ali je kobno završio.
Za rata sa Sekstom Pompejem trijumviri su sporazumom, u Tarentu
god. 37. obnovili svoj politički pakt, produživši trijumvirat još pet godina (s
važnošću od 1. siječnja 37).9
Ilirik. Nakon Cezarova ubojstva Brut je u svojstvu prokonzula provin­
cija Makedonije i Ilirika uzeo pod svoje zapovjedništvo rimske trupe u onim
zemljama, tako i tri legije iz Ilirika koje mu je po nalogu senata predao
Vatinije, dotadašnji namjesnik (Appian., Bell. civ., VI, 75). Dalmati su tad
iskoristili odlazak rimske vojske na drugo ratište, oslobodili mnoge svoje zem­
lje od Rimljana, pa i grad Salonu. Oktavijan je, dobivši vlast nad Ilirikom (g.
40. po sporazumu u Brundiziju), poslao Azinija Poliona s vojskom da usposta­
vi stanje u toj provinciji kakvo je bilo u Cezarovo doba. Polion je uspješno

9 Sve po Apijanu, o. c.

377
X IV , 2

obavio misiju i slavio trijum f »ex Parthineis« i »de Dalmatis« (39/38). Od

35. do 32. vodio se dugotrajan ilirski rat. Rimska je vojska u većini pod
Oktavijanovim vodstvom, dijelom pod vodstvom legata Mesale Korvina, poko­
rila mnogobrojna ilirska plemena. Apijan ih poimenično nabraja šesnaest.
Budući da su među njima Dokleati (u zaleđu južnog Jadrana), Japodi (u
Lici), K am i (na sjeverozapadu) i drugi (na raznim stranama), znači da su
Rimljani tada prodrli daleko — uzduž jadranske obale, iz sjeverne Italije
u dolinu Save, a s Jadrana i iz savske doline raznim putovima u dinarske
krajeve. Veće su se bitke vodile s Japodima u Lici (osvojeno je glavno upo­
rište Metulum), s Panoncima (osvajanje Siscije — Siska) i s Dalmatima
(osvajanje gradova Promona, Synodium i Setovia na putu Drniš— Sinj— Muć).
» Tako je Cezar« (Oktavijan) »p ok orio cije li ilirski narod, i onaj njegov dio
k oji je ranije bio prisiljen na pokornost, i onaj k oji je dotad živio po svojim
zakonima i bio nezavisan«, piše Apijan ( Illy r., 28). Iliri su i nakon toga
prkosili još četrdesetak godina; Dalmati najviše.10

Antonije na Istoku. Akcij. Dok je Oktavijan vodio na mom borbe

sa Sekstom Pompejem a na Balkanu s Ilirima, Antonije je na istoku ratovao
s Partima, najprije preko svoga legata a zatim osobno. Za njega je bilo
fatalno što ga je god. 41. posjetila u Tarsosu (K ilik ija ) egipatska kraljica Kleo­
patra. Antonije je bio zadivljen njezinom ljepotom. Zimu 41/40. je proveo u
Egiptu kao kraljičin gost. Boravio je povremeno i u Ita liji (kolovoz g. 40 — ru­
jan 39) i u Ateni (krajem 39. i početkom 38). Ali je svoju sudbinu vezao za
helenistički Istok. Njegovi su legati uspjeli potisnuti Parte koji su bili prodrli
u Siriju, Fenikiju i Palestinu. Antonije je 36. osobno poveo rimsku vojsku
na Parte i prodro preko Armenije do Iranske visoravni. Tu je doživio neuspjeh
i morao vojsku povući u Armeniju. Pri povlačenju ta je vojska stradala zbog
terenskih i atmosferskih nepogoda, od oskudice i od progonitelja Parta. Anto­
nije je zatim samovoljno uradio mnogo toga što je bilo očito na štetu rimskih
interesa. Kleopatra, kojom se on_oženio (37-) „pokazala se tada mudrom kra­
ljicom, zastuphicom"lagiHskih interesa. Ona je postigla da je Antonije ustupio
Egiptu neke rimske posjede u Fenikiji, Siriji i K ilikiji, otoke Kretu i Cipar.
Dva sina i jedna kćerka iz njezina braka s Antonijem dobili su kraljevske
posjede. Sve je to bilo u suprotnosti s interesima rimskih privrednika koji
su poslovali na Istoku. Antonije, nevjerni muž Oktavijanove sestre Oktavije,
za kojega se pričalo da sprema ekspediciju na Italiju, morao je biti kažnjen.
Godine 33. istekao je i posljednji petogodišnji mandat trijumvira, zapravo
tada duumvira jer je Lepid, ponijevši se nelojalno prema Oktavijanu, završio
kompromitiran svoju ulogu (36). Oktavijan je legalizirao u Rimu svoj ruko­
vodeći položaj davši se izabra^zajconzula.
Konzuli su god. 32. bili-Arrtenrj^ve'pristaše. Oni i tristo senatora antonije-
vaca napustili su Rim i pošli na istok. Oktavijan se oslanjao na odane legije.
Kao takav uspio je krajem 32. iznuditi od senata da se objavi rat Kleopatri,
a time indirektno i Antoniju. Zabilježeno je mnogo toga o političkim intri­
gama u Rimu, o Antonijevoj oporuci predatoj vestalkama, o Oktavijanovim
i Antonijevim pripremama za rat koji je kulminirao u bici kod Akcija, 2.
rujna 31, a završio padom Aleksandrije u kolovozu godine 30.

10 Apijan (Illyrika) i Kasije Dion (X L IX ) pišu opširno o tome. U Trijumfalnim fastima spominje
se Oktaviianov trijumf »de Dalmatis«. Vidi u šišića, Povijest Hrvata, 94. sq. (Novakov prilog?) gdje su
citirani Veith, Schmidt, Thallöczy, Patsch, Zippel, Kromayer, Vulić i drugi.

378
 XIV, 2

Antonije je imao devetnaest rimskih legija, egipatske snage sa osam

stotina lađa, mnogobrojne savezničke odrede azijskih dinasta, neke iz Trakije,
neke iz Mauretanije. Sve je to iz Efeza (mobilizacijska baza) dospjelo do
Korkire-Krfa pa u Ambrakijski zaliv (danas Arta), kojeg je ulaz na južnoj
strani flankiran poluotokom s rtom Akcijem. Legije su se rasporedile u zaleđu
zaliva. Oktavijan je imao manju, ali homogenu vojsku i manje brodovlja.
Do velike bitke zapravo nije ni došlo. Kleopatra koja je osobno sudjelovala,
iznenada je — nije jasno zašto — napustila bojište i sa svojih šezdeset lađa
otplovila u Egipat. Antonije — još čudnije — napustivši svoje za vrijem e bitke,
pohitao je u Egipat za njom. Ne znamo kako se bitka razvijala. Znamo da
je sve svršilo masovnim dezertiranjem boraca iz Antonijevih pomorskih jedi­
nica na stranu Oktavijanovu, gdje se istakao kao najzaslužniji zapovjednik
Marcus Vipsanius Agrippa. Antonijevi legionari nisu bili ni upotrijebljeni.
Oni su nekoliko dana uzalud čekali svog zapovjednika i na kraju dali se
inkorporirati u Oktavijanovu vojsku.
Oktavijan je svoje jedinice i Antonijeve koje su mu prišle dovezao u
Italiju i dobrim dijelom demobilizirao. Prošlo je nekoliko mjeseci dok se,
na pritisak svojih, odlučio krenuti na istok na konačan obračun s Antonijem,
koji je u Egiptu raspolagao s još jakim svojim i egipatskim snagama. U pro­
ljeće 30. Oktavijanove su vojske nastupale prema Egiptu, jedna iz Sirije,
druga iz Kirenaike. U kolovozu 30. odigrala se velika povijesna drama.
Osvojena je Aleksandrija, a kapitulirala Antonijeva i Kleopatrina vojska (spo­
minje se i jedna uspjela Antonijeva konjička bitka). Antonije se ubio, za
njim i Kleopatra. Najvažnije je od svega da je tada došao kraj posljednjoj
helenističkoj državi, Egiptu kao kraljevstvu Lagida. Egipat je ušao u sastav
rimske države.
Ljeti godine 29. Oktavijan se vratio u Rim i proslavio tri trijumfa, »jedan
ex Illy rico, drugi ex Actiaca, treći de Cleopatra, i dokrajčio građanske
ratove«.11

BIBLIOGRAFIJA

Ferrero, Paribeni, Pareti, o. c. i drugi kao u ranijim poglavljima.

K. Fitzler i O. Seeck, Pauly-Wissowa, R. E., s. v. Iulius (pod br. 132) —
Iulius Caesar Augustus; Grobe, ib., s. v. Antonius (pod br. 30); Rohden, ib., s. v.
Aemilius (pod br. 73) — M. Aemilius Lepidus. Vidi i kod De Ruggiera, Diz.
O bici kod Filipa i Akcija Kromayer-Veith, o. c.
O Oktavijanovu ratovanju u Iliriku: G. Veith, Die Feldzüge des C. Julius
Caesar Octavianus in Illyrien in den Jahren 35—33. v. Chr., Wien 1914 (Schriften
der Balkankommission) i druga literatura, vidi bilj. 10.

11 Za podatke od bitke kod Filipa do pada Aleksandrije i Oktavijanovih trijumfa: Epitome

Livijevih knjiga CXXV—CX X X III; Appian., Bell. civ., do kraja; Monumentum Ancyranum (vidi dalje).

379
 XV

OSNIVANJE RIMSKOG CARSTVA

1. AUGUST

Principat. Tacit piše: »G radom R im om najprije su vladali kraljevi.

Slobodu i konzulat uveo je L. Brut. Diktature su se povremeno zavodile.
Decemvirska vlast nije trajala više od dvije godine, a ni konzulske ovlasti
vojničkih tribuna nisu dugo važile. N ije bila duga ni Cinina ni Sulina domi­
nacija. Vlast koju su imali Pom pej i Kras došla je brzo u Cezarove ruke, a
Lepidova i Antonijeva vojna sila u ruke Augusta, koji je kao princeps sve
iznureno građanskim ratovima uzeo pod svoju vlast.«1
Kad su Rimljani zavladali Italijom i mnogobrojnim zemljama izvan*
italskih naroda, njihova se slavna republikanska državna konstitucija pokazala
zastarjelom. Vojna je diktatura bila neizbježna. Vojska, koja je osvajala tuđe
zemlje i koja ih je držala, dobila je neslužbeno, silom prilika, moć koja
je učinila da uloga gradskih narodnih komicija bude simbolična. Zapovjednici,
proslavljeni imperatori, izigravali su republikanske propise o biranju magi­
strata. Njihovi su vojnici bili i glasači. Marijeva je vojna reforma ubrzala
revoluciju koja je donijela vojnu diktaturu. Julije Cezar bio se prenaglio.
On je, drži se, htio nametnuti Rimljanima despociju helenističkog tipa, i
platio je glavom. Oktavijan nije bio indiferentan prema osjetljivosti rimskih
aristokrata, nobila, vodećih ljudi, ni prema shvaćanjima narodnih masa.
Našao je kompromisno rješenje uvođenjem sustava principata. Ciceron, taj
žestoki branilac republikanskih tradicija, uviđao je potrebu da zbog novih
prilika u uvjetima tradicionalne republičke konstitucije jedan istaknuti poje­
dinac dobije kao princeps izuzetne kompetencije.1 2 Princeps senatus bio je
tradicionalan naziv prvoga senatora, onoga čije je ime na popisu senatora
bilo na prvom mjestu, koji je na senatskim sjednicama prvi iznosio svoje
mišljenje. Takvi prvaci senata, kao Fabije Maksim Kunktator, Scipion Stariji

1 Tac., Annales, I, 1.
2 Cicero, De re publica.
Dva, navodno Salustijeva, pisma »Ad Caesarem senem« citiraju se kao teoretsko obrazloženje
sustava principata.

380
 XV, 1

i drugi, bili su nekada najutjecajnije političke ličnosti republikanskog Rima.

Oktavijan je 29. g. kao cenzor isključio iz senata »nedostojne« — očito nekada­
šnje Antonijeve pristaše — sastavio novi senat od tisuću članova. Na čelu
mu je bio on kao princeps senatus. Imenom princeps otada je nazivao svoj
položaj u državi.3 On i njegovi nasljednici isticali su da njihova vlast nije
regnum ni dictatura, nego da oni vladaju » nomine principis«. N jegov prvi
nasljednik Tiberije isticao je da je on »princeps za Rimljane a imperator
za vojnike«. (U grčkim tekstovima naslov princeps prevodi se sa hegemon.)
Mommsen u principatu vidi diarhiju, dvovlašće, vlast princepsa i senata;
drugi također dvovlašće: republikanske vlasti u Rimu, a monarhije u provin­
cijama. Problematiku principata treba promatrati u djelovanju Oktavijanovih
nasljednika koji su poštujući ili ne poštujući republikanske tradicije davali
svoj pečat tom sustavu. Oktavijan se osobito čuvao nepopularnog naziva
dominus.4 Odstupanje od principata u tom smislu bio je glavni kamen spo­
ticanja između senata i careva, Augustovih nasljednika.
Trinaesti siječnja, Idus lanuariae, 27. god. tradicionalni je datum osniva­
nja principata i rimskoga carstva. Tada se Oktavijan u senatu odrekao svih
državnih funkcija i stavio ih na raspolaganje »senatu i rimskom narodu«. Tada
^je na molbu senata (službena predaja hoće) Oktavijan na deset godina primio
prokonzulat perifernih, izloženih provincija kojima su bile potrebne stalne
vojne posade. Te su provincije bile: Hispanija (Tarakonska i Luzitanska
Iberija), Galija bez Cisalpinske i Narbonske, Kilikija, Sirija s Ciprom i
\Egipat. Ovu posljednju on je osnovao uništivši ptolemeidsko carstvo. Ostale
su provincije ostale u djelokrugu senata. Cezarskim provincijama otada su
upravljali Cezarovi, Oktavdjanovi legati, svaki s naslovom legatus Augusti
propraetore. Kao prokonzul, vojni zapovjednik, Oktavijan je imao imperium.
Od 23. on ima im perium maius, vrhovno vojno zapovjedništvo u svima pro­
vincijama, svojim i senatskim. Im perium (proconsulare) bio je osnova vlasti
svih kasnijih rimskih careva. Imperatora su podržavale njegove trupe staci­
onirane u provincijama, uvijek pripravne da provode njegovu volju. U Rimu
je princeps, poštujući republikanske institucije, davao koncesije aristokra-
lama odnosno nobilima. U provincijama bio je pravi monarh. On je tamo ku­
pio vojsku, kovao novac sa svojim likom i imenom, carevao u pravom smislu.
Šesnaestog siječnja 27. god., tri dana nakon dobivanja prokonzularnog
imperija, Oktavijan je dobio od senata naziv Augustus, uzvišeni, naslov vjer­
skog značenja koji ga je izdigao iznad svihTmagistrata. Otada je u njegovoj
titulaturi — tako će biti i u njegovih nasljednika — na prvom mjestu: Im pera­
tor Caesar Augustus.
Car August, prvi nosilac tog imena, neprestano je isticao da su njegove
kompetencije u duhu republikanske tradicije. Pravnu osnovu za to davala
mu je njegova »tribunicia potestas«. Još kao trijumvir, g. 36, proglašen je
»nepovredivim« (sacrosanctus), nešto kasnije dobio je » ius auxilii«, a 23. dodi­
jeljena mu je potpuna » tribunicia potestas«.
Oktavijan August kao patricij nije mogao biti narodni tribun. Ali dobio
je sva prava koja su pripadala republičkim narodnim tribunima.5 Tribunicia

3 »Cuncta . . nomine principis sub imperium accepit«, Tac., Ann., I, 1. N a istom mjestu
potvrda za »principatus«.
4 Suet., Oct. Aug., L U I.
s Vidi Gl. VI.

381
XV, 1

potestas davala mu je ovlasti da u narodnim komici jama predlaže novè zakone,

da djeluje u senatu (ovo su pravo imali narodni tribuni u doba braće Grakha),
da svojim » veto« obustavi sve odluke senata i magistrata ako nađe za potrebno.
Tim je dobio pod svoju kontrolu sveukupnu državnu djelatnost, posebno
legislativnu.
* Trijum vir Oktavijan i princeps, imperator Cezar Oktavijan August bio
je mnogo puta konzul, cenzor i nosilac raznih republikanskih magistratura,
od 12. pr. n. e. »pontifex maximus«. Najhitnije iz čega je izvirala njegova
vlast i kompetencije bili su imperium i tribunicia potestas. Godine 2. pr. n. e.
senat i rimski narod dali su mu naslov »otac domovine«, pater patriae.
U svojoj autobiografskoj deklaraciji, koja nam je poznata s više natpisa,
na prvom mjestu s natpisa iz Ankire — Angore (Monum entum Ancyranum ),°
August pored ostalog kaže: »U svojoj devetnaestoj godini vlastitom pobudom
i na svoj trošak skupio sam vojsku kojom sam oslobodio državu od stra­
načkog nasilja. Senat me, za uzvrat, počasnom odlukom uveo u svoje redove,
dao mi konzulsku čast, votum i im perium . Senat me pozvao da kao pro-
pretor š konzulima poradim ne quid res publica detrimenti caperet. Kaznio
sam ubojice svog oca poslavši ih u progonstvo prema senatskoj odluci, a
kad su zatim pograbili oružje protiv države, pobijedio sam ih dvaput u
ra tu . . . Kad sam ugušio građanske ratove i uz opću suglasnost dobio svu
vlast u državi, ja sam sve službene funkcije predao u ruke senata i rimskoga
naroda. Senat m i je iz zahvalnosti svojom odlukom dao naziv A U G U S T U S . . .
Od tada sam vršio utjecaj AUC TORITATE, a pripadala m i je PO TESTAS
ne veća nego m ojim kolegama u m agistraturi. . . Za trinaestoga mog konzu­
lata senat, viteški red i sav rimski narod dali su m i naziv PA T E R P A T R IA E .«*7
Sve je to idealiziranje udara koji je donio rimskoj državi novi oblik vlasti,
principat. »Zapravo, Oktavijan je« — piše Tacit — »odrekavši se trijumvirskog
imena, nastupajući kao konzul i zadovoljan što ima ovlasti narodnog tribuna
zaštitnika naroda, predobio vojsku darivanjem, puk hranom, sve blaženim
mirom, počeo se malo po malo izdizati, grabiti u svoje ruke prava senata,
magistrata i zakona. A nitko se nije protivio jer su najhrabriji poginuli u ratu
ili proskribirani, preostali pak nobiles, prema tome koliko je tko bio servilan,
dobivali su bogatstvo i visoke položaje; pa kad su se u novom režimu izdigli,
radije su prihvatili ono što je sigurno i u rukama nego staro, a riskantno«.8

Augustovo carevanje. Carstvo koje je August osnovao bilo je kao vlada­

vina vojna diktatura. Kad se dokopao blaga egipatskoga lagidskog dvora,
August je demobilizirao 37 legija, oko 120 000 svojih starih vojnika, i svakoga
novčano nagradio. Osnovao je novu vojsku koja se pri kraju njegove vlade
sastojala od 25 legija (približno 150 tisuća vojnika) koje su bile razmještene
u izloženim provincijama, gdje su upotrebljavane i starosjedilačke pomoćne
čete.9 U tirenskoj luci Mizenumu imao je jednu, a u jadranskoj Ravenni drugu
mornaricu. U Rimu je za osobnu i gradsku zaštitu imao do tri pretorijanske

(£;Na Augustovu mauzoleju u Rimu bio je natpis koji je govorio o Augustovim djelima —
»Res gestae Divi Augustu; » Index rerum a se gestarum*. Taj se natpis nije sačuvao. Sačuvale su se
kopije na natpisima u nekim mjestima Male Azije: na hramu Rome i Augusta u Ancyri. (latinski. tekst._
s grčkim prijevodom),ju Apolomji pizidijskoj (grčki tekst), u Antiohiji pizidijskoj (latinski tekst). Mno-^
go' se"citiraju: Monumentum Ancyranum, Monumentum Antiochenum. Razna su izdanja, Mommsenovo
(samo Mon. Ancyr.), Diehlovo i dr.
7 Mommsen, Monumentum Ancyranum, I, 1— 4 i passim.
8 Tac., Ann., I, 2.
9 Suet., Oct. Aug., 49.

382
 XV, 1

kohorte, a po raznim mjestima Italije ukupno oko šesnaest takvih. Pretori-

janske jedinice, cohortes praetorianae, osobito one u Rimu — na čelu je bio
praefectus praetorio — imale su kao careva garda veliko značenje. Bile su
povlaštene.
IMP. CAES. AVGV STVS D IV I FILIV S , COS (consul toliko puta), TR IB .
POT (s vlašću narodnog tribuna toliko puta), PONT. M AX (pontifex maximus),
P. P. (pater patriae), glavni su Augustovi naslovi. Navode se na natpisima
po cijelome Rimskom Carstvu. Noseći sve te časti, imajući na raspolaganju
vojsku i prihode iz svojih provincija (njegova je blagajna fiscus; državna —
aerarium), August je bio zaista monarh kojemu su se klanjali senatori i
funkcioneri (magistratus ) — postavljeni po njegovu nahođenju. Kao nosilac
tradicionalnih republičkih funkcija, narodnog tribunata i drugih, August je
donio mnogo zakonskih propisa, reformi i odluka. Želio je — stoji u njegovu
manifestu (Res gestae) — obnoviti » mores m aiorum «, dobre običaje pređa,
moral starih Rimljana i staru čestitu obitelj. Zakonom je obvezao sve sena­
tore i vitezove da se žene (L ex de maritandis ordinibus). Zakonom su progo­
njeni preljubi (Lex de adulteriis coercendis). Stimulirao je obitelji s više
djece. Sve to govori o zatečenom teškom stanju u tom pogledu. August je
bio nemilosrdan prema robovima. Inzistirao je na starom neograničenom
pravu gospodara nad robom (ius vitae ac necis), ograničivao oslobađanje
robova, zakonski potvrdio kolektivnu odgovornost svih robova za život gospo­
darev. Zakonski su regulirana prava i dužnosti raznih građanskih slojeva,
posebno u Rimu. » Bilo je preko tisuću senatora«, piše Suetonije, » od kojih
su neki bili posve nedostojni, uvedeni u senat nakon Cezarova ubojstva pre­
porukom i m ito m ... Zato je August doveo u senat staro stanje i sjaj izvršivši
dva preizbora«.10 Uveo je u senat neke ugledne ljude iz italskih gradova
— municipija. Senatori su mogli biti samo zaista bogati ljudi. To su bili u
većini agrarni veleposjednici, mnogi od njih bliži Augustovi suradnici. August
kao princeps senatus osobno daje toj ustanovi značenje. August je mnogo
uvažavao i vitezove, drugu od najvažnijih društvenih grupa nakon senatorske
— ordo equester — najbogatije građane (godišnji cenzus od 400 tisuća sester-
cija naviše). Rimski plebs tražio je »panem et circenses«, i dobivao ga.
Augustovo se ime vezivalo za sve važnije događaje u Rimu. Godine 17. pr. n. e.
njegova je ličnost bila u središtu pažnje za veličanstvenih stoljetnih sveča­
nosti kad su se slavili Audi saeculares«. Izvan Rima, u kolonijama i muni­
cipijima Italije, veterani i drugi koji su dobili zemlje hvalili su ga i slavili.
U provincijama na istoku August je dobio božanski kult. Gradili su se hra­
movi »Augusto et Rom ae«.
S monarhijom je došla dinastija. August se ženio tri puta. N ije imao
sinova. S drugom ženom, Skribonijom, imao je kćer Juliju. Odlučnu dinastičku
ulogu odigrala je njegova treća žena Livija koja je u prvome braku s jednim
patricijem iz klaudijevskog gensa imala dva sina, Tiberi ja i Druza. August
je ta dva klaudijevca posinio. Druzo je poginuojr Germaniji, a Tiberiju je
Livija osigurala princdpat. ' '
Od Augustovih suradnika najzaslužniji je bio Agripa — Marcus Vipsa­
nius Agrippa — dobar vojskovođa. Uz ovoga Marcel — Marcus Claudius Mar­
cellus — muž Julijin, Augustov zet. Spominju se razni Augustovi »am ici«,

10 Suet., o. c., 25.

383
XV, 2

npr. Mecena — Caius Cilnius Maecenas — bogati aristokrat koji je materi­

jalno pomagao pjesnike.
August je okupljao i pomagao istaknute pjesnike, književnike i kulturne
radnike. Vergilije, Horacije i Ovidije bili su Augustovi dvorski ljudi. Bliski
tom krugu bili su Tibul i Propercije.11 Vergilijeva »Eneida«, veliko pjesničko
djelo, imalo je i političku tendenciju, slavljenje julijevskog gensa. Političku
tendenciju imali su i mnogi Horacijevi stihovi. Slavio se Augustov poredak.
August je pred smrt rekao da je primio Rim od opeke, a da ga ostavlja
u mramoru.1 12 August je dovršio izgradnju foruma i bazilike Julija Cezara.
Izgradio je posebno i svoj forum s Martovim hramom (Mars Ultor). U nje­
govo su doba podignuta dva teatra i jedan amfiteatar. Troškom Marka Agripe,
Augustova zeta, podignut je Panteon. Agripa je financirao i gradnju terma.
Mnogo je toga građeno za Augustovć vlade u Rimu, u Italiji i u provincijama.
Od spomenika likovnih umjetnosti toga doba dovoljno je spomenuti na ovom
mjestu Žrtvenik Mira — Ara:.Pacis, ukrašen divnim reljefima. August ga dao
sagraditi oko 13. pr. n. e. na Martovu polju.131
4
August je dugo vladao. Vrijedno je pročitati njegovu dugu biografiju
kod Suetonija; sve o njegovoj ličnosti do posljednjeg podatka o smrti. August
je umro u gradu Noli, 14.„n. e., 19. dana mjeseca sextilisa, koji je u njegovu
čast nazvan august. Ruševine Augustova mauzoleja u Rimu govore svojim
jezikom o ovom velikom ratniku i državniku čijim je imenom nazvano ono
što pripada mnogima.

2. IMPERIUM ROMANUM U AUGUSTOVO DOBA

Širenje rimske države. »Š to se tiče vanjskih ratova« — piše Sue toni je
u Augustovoj biografiji — »u svemu je dva osobno vodio: dalmatski još kao
mlad čovjek i kantabrijski nakon pobjede nad A n to n ije m . .. Ostale je ratove
vodio putem svojih legata. . . Pokorio je dijelom sam, dijelom putem legata:
Kantabriju i Akvitaniju, Panoniju, Dalmaciju s cijelim Ilirikom , K eciju te
alpske Vindelike i Salase. Zaustavio je i provale Dačana... a Germane p oti­
snuo preko rijeke Labe ( ultra Albium flu v iu m )... Jednako je prisilio na
pokornost druge buntovne narode. N i s jednim narodom nije zaratio bez
pravoga razloga i n u ž d e . 0 ratovima koje Sue toni je spominje treba uzeti
nekoliko dopunskih podataka iz drugih izvora. Pri tom je vrijedno ponešto
zabilježiti o provincijama Augustova doba.
Ilirik. Rimljani su postepeno osvajali Ilirik , zemlju balkanskih Ilira,
počevši od prvog ilirskog rata (229— 228. pr. n. e.).15 Osvojene zemlje ušle su
u sastav provincije Ilirika. Mommsen drži vjerojatnim da se početak form i­
ranja te provincije koji u povijesnim izvorima nije izričito dokumentiran,
može datirati 167. pr. n. c. Te su godine, naime, Rimljani diktirali podjelu
i administrativno uređenje zemalja pobijeđenog kralja Gencija (v. Gl. IX , 1).
Od tog su doba Rimljani vršili osvajačke ratove, ne velike, ali stalne (piše

11 Vidi poglavlje o književnosti, Gl. X V I, 2.

12 Suet., o. c., 28.
13 O arhitekturi i skulpturi vidi Gl. X V II.
14 Suet., o. c., 20—21.
13 Vidi Gl. V III, 2; IX , 1. i X I, 2.

384
 XV, 2

Mommsen), sad iz Epira, sad iz Histrije (v. Gl. X I, 2. i X II, 2) pa davali

osvojene ilirske krajeve u administrativnu nadležnost što upravitelju Cisalpin-
ske Galije, što upravitelju Makedonije, ne postavljajući posebnog guvernera.
Do Cezarova doba rimska se provincija u primorskim ilirskim krajevima nije
mogla konsolidirati ni administrativno urediti. Osvojene krajeve Rimljani su
morali stalno braniti. Pokorena ilirska plemena kojima je priznata sloboda
pod uvjetom da plaćaju tribut nisu se mogla pomiriti s nametnutim stanjem.
Porez se kupio prisilno. To je bio razlog mnogim rimskim ratnim pohodima.
Narodna je skupština g. 59. izglasala zakonsku odluku na Vatinijev pri­
jedlog ( Lex Vatinia) o Cezarovu imperiju u Galiji i u Iliriku. Julije Cezar
prvi je poznati prokonzul rimske provincije Ilirika. Cezar, zaokupljen Gali­
jom, stigao je samo dva puta da se osobno pojavi u Iliriku, prvi put oko 47,
kad »je htio da i te narode obiđe i krajeve upozna«, i 54. da uguši jedan usta­
nak.1« Inače je poslove u Iliriku povjeravao legatima. Od tih je legata Publije
Vatinije za vrijeme Cezarove diktature (45— 44) dobio i vršio vlast kao pro­
konzul provincije Ilirik. Vatinije je stvarno prvi poznati nam prokonzul
(u pravom smislu) ove provincije.1 17
6
Oktavijan je sporazumom s Antonijem u Brundiziju g. 40. dobio vlast d
nad Ilirikom. Iste je godine poslao vojsku pod vodstvom Azinija Poliona u
pohod na ilirska plemena. Slijedili su ratovi god. 36. i 33. koje je izveo što on
osobno, što putem svojih legata (v. Gl. X IV , 2). Pri podjeli provincija na
senatske i carske (g. 27) Ilirik je uvršten među senatske. Ta je provincija 11.
pr. n. e. postala carskom. Tada je August poslao svoga posinka Tiberija da
vojskom pokori još nepokorena ilirska plemena, na prvom mjestu Panonce,
i postigao da se nakon rata (11— 8. pr. n. e.) mogao pohvaliti: » Panonska
plemena, do kojih prije inoga principata nikada nije bila doprla vojska
rimskog naroda, bila su pobijeđena od Tiberija Nerona koji je tada bio m oj
pastorak i legat. Ja sam ih podvrgao pod vlast rimskoga naroda i pomakao
granicu Ilirik a do obale rijeke Dunava.« (Mon. AncyrJ 18
Rimska provincija Ilirik dijelila se nakon proširenja pod Augustom na
južnu ili gornju — Illyricum Superior (kasnije provincija Dalmatia) i sje­
vernu ili donju — Illyricum In fe rio r (kasnije provincija Pannonia). Admini­
strativno uređenje i utvrđivanje granica uslijedilo je nakon izbijanja i ugu-
šenja velikog ustanka starosjedilaca (panonsko-dalmatski ustanak, v. dalje).

Alpski krajevi. Na području današnje istočne Švicarske i južne

Bavarske stanovali su Raeti i Vindelici »koje su Rimljani držali Ilirim a«.19 Tu
su Rimljani oko 15. pr. n. e., nakon pobjedonosnih vojnih pohoda (Tiberije
i Druz), osnovali provincije »Raetia« i »Vindelicia«. Na teritoriju današnje
Štajerske i Koruške stanovali su ilirski Norici, u svoje doba rimski savez­
nici, koji su kod svoga grada N oreje pomagali Rimljanima protiv Cimbara
(113. pr. n. e.). Oko 16. pr. n. e. Rimljani su zaposjeli te krajeve. Zemlja se

16 0 zakonodavnoj odluci Lex Vatinia vidi u Gl. X III, bilj. 4; o Cezarovu prvom dolasku u Ilirik:
Caes., Beil. Gall., III, 7; o drugom: Caes., Bell. Gall., V, 1.
Grci Isejci (Issaioi) s Jadrana poslali su 56. poslanstvo u Akvileju k Juliju Cezaru da mu kao
nadležnom podastre neku predstavku. To je dokumentirano u grčkom natpisu sačuvanom u Solinu
( Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, L II, 27—34; ib. starija literatura). O tom natpisu koji
je fragmentaran mnogo je pisano. '
. 17 Mommsen, »De ■provinciae Dalmatiae• origine«, C. T. L., • III, pag. 279—280. Na tom Mom-
mseiiovu konciznom članku baziraju se tvrdnje mnogih mlađih pisaca.
18 Mommsen kao u bilj. 17.
19 Appian., Illyr., 29. »,

25 GRCI i RIMLJANI 385

XV, 2

još neko vrijeme nazivala tradicionalnim imenom Regnum Noricum. Ubrzo

je bila osnovana provincija »Noricum «.20

Panonsko-dalmatski ustanak, šeste godine nove ere izbio je kod

»panonskih« i »dalmatskih« Ilira oružani ustanak protiv rimskih osvajača.
Ppvod je ustanku bio što su Rim ljani u Panoniji i u ostalom Iliriku forsirali
mobilizaciju boraca za vojni pohod protiv germanskih Markomana koji su
na području današnje čehoslovačke imali svoju državu pod kraljem Maro-
bodom (Maroboduus). » Cijela Panonija«, piše Velej Paterkul, » nenaviknuta
na blagodati dugotrajnog mira, i Delmatia, puna snage, privukavši u savez­
ništvo sva plemena onoga kraja, digli su se na o ru ž je . . . Ukupan b roj stanov­
nika plemena i naroda koji su se zaratili prelazio je DCCC tisuća. Pješaka spo­
sobnih za oružje skupilo se oko CC tisuća i V I I I tisuća konjanika. . . Jedni
su odlučili da pođu na I t a liju . . . drugi su se sručili na Makedoniju, a treći
odlučili da brane svoju zemlju. Vrhovno su zapovjedništvo pobunjenika
imali dva Batona (Batones) i P in e s . . . Pobijeni su b ili rim ski građani,
izmrcvareni trgovci, uništen velik b roj rimskih vojnika k oji su bili dalje
od imperatorova sjedišta. Okupirana je vojskom (ustaničkom) Makedonija.
Sve se posvuda pustošilo ognjem i mačem . . . U senatu se čulo kako je
princeps upozorio da bi se mogao neprijatelj za deset dana pojaviti
nadomak Rima ako se ne poduzmu mjere. August je ovaj rat povjerio Tiberi-
ju .« Rat je trajao tri godine. N ajprije su Rimljani od 6. do 8. n. e. svladali
panonske ustanike među kojima su se isticali Breuci (u današnjem Srijemu)
pod vodstvom Batona i Pinesa. Tiberije se nagodio s markomanskim dinastom
Marobodom, zaštitio zaleđe, pa skupivši oko sto tisuća vojnika (iz Ilirika,
Mezije, Trakije, Italije, Sirije, Egipta), osigurao opskrbu svojih, a pobunje­
nike opkoljavao i izmirivao glađu. Panonski su borci kapitulirali 8. godine
je r se breučki Baton nagodio s Rimljanima, izdao Pinesa i uzrokovao rascjep
na sjeveru. Na jugu drugi Baton, vođa ilirskih Dezitijata (Daesitiates, negdje
u dan. Bosni), vršio je od šeste godine uspješne vojne akcije, udarajući osobito
na rimske primorske gradove od Salone do epirske Apolonije. Stigao je da
pomogne i panonskim ustanicima, pogubio breučkog imenjaka — izdajnika,
nastavio borbu na jugu. Jedna je bitka vođena kod Andetriuma (kod današnjeg
Muca u Dalmaciji). Napokon su Dezitijati kapitulirali, ali su Rimljani s Bato-
nom postupali kao s časnim pregovaračem. Bilo je to devete godine n. e.
Tiberije se proslavio kao pobjednik. » Tiberije je « — piše Suetonije — » vodio
taj rat, najteži od svih izvanjskih nakon punskih ratova, a vodio ga je s pet­
naest legija i jednakim brojem pom oćnih četa tri godine uz velike teškoće
svake v r s ti... Tiberijeva je ustrajnost donijela plod. On je svladao i pokorio
cijeli Ilirik između Italije, Norika, Trakije, Makedonije, Dunava i Jadran-
skog m ora.«21 . „ , , _ „
jfavA.iM* zx
- Istočni Balkan. Nakon bitke kod Akcija Oktaviian ie postavio Marka
Licini ja Krasa, trijum virova sina, za namjesnika u provinciji Makedoniji. Kras
je morao svladavati ilirska, tračka i druga plemena koja su tada ugrožavala
Rimljane sa sjeverne granice te provincije. Sjeverozapadno od provincije Ma­

» vidi Gl. X X II.

21 Izvori za povijest panonsko-dalmatskog ustanka: Kasije Dion, LV , 29— 34. i LV I, 11— 17;
Velej Paterkul, II, 110—116; Seutonije, Tiberijeva biografija. Vidi kod Mommsena, R. G., V, gl. I; kod
Consa, La province romaine de Dalmatie, Paris 1882, 154. sq. i drugih. Vrlo informativno u Sišića
(Povijest Hrvata, 96. sq.) i G. Novaka (Prošlost Dalmacije, 49. sq.).

386.
 XV, 2

kedonije, na području današnje naše sjeverne Makedonije, Kosova i južne

Srbije, stanovali su ilirski Dardanci — Dardanoi. Sjeverno od Dardanaca
sve do Dunava (danas šumadija) i istočno uzduž Dunava (danas sjeverna Bu­
garska) stanovali su trački Mezi — MoesL Rimljani su u Augustovo doba osvo­
jili zemlje Dardanaca i Mezijaca i osnovali provinciju Meziju, Moesia. Klasičnu
Trakiju (danas južna Bugarska) imali su pod svojom vlašću saveznici Rim lja­
na, trački dinasti iz plemena Odriza. Rim ljani su Odrizima prepustili težak
teret da odbijaju napade sjevernijih tračkih plemena — Dačana i Geta. koji su
se zalijetali preko Dunava na jug. Trebalo je odbijati i germanske B as tame-
koji su u rimsku interesnu sferu dolazili s još daljeg sjevera.22

Provincija Ahaja. Prije Augustova doba rimski namjesnik-prokonzul stare*

provincije Makedonije imao je vlast nad balkanskim Grcima i bližim Trača-
nima. August je, rekli smo, prepustio vlast nad sjeveroistočnim balkanskim
područjem (danas Bugarska) tračkim savezničkim dinastima. Klasične grčke
oblasti oslobodio je zavisnosti od namjesnika Makedonije i osnovao novu
provinciju pod imenom »Achaia«. Atenu i još neke gradove u balkanskoj Grč­
koj i na otocima proglasio slobodnim. Dopustio je da se obnove neke stare
grčke amfiktionije, na prvom mjestu Delfijska. Sjedište rimskog namjesnika
postao je Korint koji je obnovljen kao rimski grad-kolonija, Colonia Laus Iulia
Corinthus.23

Provincije u Hispaniji. August je god. 26. i 25. osobno ratovao u Hispaniji

i jedva izlazio na kraj s nekim plemenima te nepokorne zemlje, dviju provin­
cija i poluanektiranih područja. Akciju su dovršili njegovi legati. To je poznati
»kantabrijski rat«, nazvan po junačkim Kantabrima (Cantabri) koji su s
Asturima i drugim plemenima na zapadnom dijelu poluotoka odolijevali
Rimljanima do 19. pr. n. e. kada ih je pokorio Agrippa. Tada je pokoren cijeli
Ibers ki poluotok. Otada su u Hispaniji tri rimske provincije: a) »Hispania
Tarraconensis« (pö imenu glavnog grada Tarraco) na proširenom području
ranije Hispanije Citerior; b ) »Lusitania« (danas srednji Portugal) i c) »Bae­
tica«. Ova posljednja pripala je senatu, a prve dvije caru.24
Galija i Germanija. U Augustovo doba Rimljani su intenzivno radili na
administrativnom uređenju Galije, one koju je pokorio Julije Cezar (Gallia
Comata). Cisalpinska i Narbonska Galija otprije su živjele uhodanim životom
rimske provincije. Tri galske oblasti, koje Cezar spominje kao zasebne —
akvitanska, belgijska i keltska — bile su u Augustovo doba uređene kao po­
sebne administrativne jedinice kojima su upravljali posebni rimski namjesnici.
U gradu Lugdunumu (Lyon) imao je sjedište glavni namjesnik. Iz Galije su
oko 15. pr. n. e. Tiberijeve legije prodrle u Retiju i Vindeliciju kombinira­
jući napad s Druzovim iz Italije. Rimske su legije u Galiji stacionirale uz rije­
ku Rajnu (Rhenus) neprestano se sukobljavajući s agresivnim germanskim
plemenima. Sačuvani sü ostaci ondašnjih rimskih utvrda kod Strasburga
(Argentoratum ). Dvanaeste godine pr. n. e. Druz je poveo rimsku vojsku iz
Galije preko Rajne u sjevernu Germani ju i podvrgao pod rimsku vlast teri­
torije do Labe (Albium flum en). Tada je Druz nesretnim slučajem izgubio
život (posljednji podaci Livijeve povijesti). Tiberije je dovršio Druzovu

22 C a s s i u s D i o , L I , 4; L I V , 34. i L V , 29 .
23 M a r q u a r d t k a o u G l . I X , 1, b i l j . 12. M o m m s e n , R . G . V i d ru g i. L ite ra t u ra o b iln a .
21 N a j v i š e p o d a t a k a d a j u O r o s i u s , V I , 2 1 . i F l o r u s , I I , 33.

387
XV, 2

vojnu akciju u Germaniji.25 Međutim, Germani su ipak nakon dvadesetak godi­

na prisilili Rimljane na povlačenje. Devete godine n. e., kad su Rimljani slavili
slavlje povodom ugušenja dalmatsko-panonskog ustanka, doživjeli su na ger­
manskom ratištu užasan poraz. U Teutoburškoj šumi (Teutoburgensis saltus)
u današnjoj Westfaliji, Germani su pod vodstvom Arim inija (Hermann) pri­
premili zasjedu rimskoj vojsci koju je vodio legat Kvintilije Var. Tri legije
su tu izginule26 zajedno sa svojim zapovjednikom. » Q uintili Vare, legiones
redde«, tužno je klicao August (Suet).

Provincije u Aziji. Do Augustova doba u Maloj Aziji su bile osnovane

rimske provincije: a) »Azija« kojoj su pripadale stare etničke oblasti Frigija,
Karija, Lidija, Mizija i grčka Jonija. Političko joj je središte bio Efez. Eko­
nomsku i kulturnu važnost još su imali stari grčki gradovi Milet, Pergam,
Smirna, Kizik i lidijski Sardes; b ) »Pont i Bitinija« na čijoj su crnomorskoj
obali Rimljani razvili nove gradove-kolonije (Sebastopolis, Iuliopolis) cijeneći i
stare (Apollonia i drugi); c) »G alatija«, nekad domena Rimljanima odanih
saveznih kraljeva (jedan je od njih Dijotar iz Ciceronova doba), a od 25.
pr. n. e. rimska provincija; d) »K ilik ija « u sastavu koje su bile K ilikija u užem
smislu, Likija i Pamfilija — jugoistočno primorje Male Azije sa svojim zale­
đem. Ta je provincija bolje poznata preko Cicerona (spisi) koji je u njoj bio
namjesnik 52— 50. Namjesnik K ilikije imao je vlast i nad otokom Ciprom
(Cyprus). Cipar je 27. postao posebna provincija (najprije carska a od 22.
pr. n. e. senatska).
Provinciju »Siriju« (Syria) osnovao je Pompej god. 64. na preostalom di­
jelu države Seleukida, od istočne obale Sredozemnog mora prema istoku do pu­
stinje. Sjeverni je dio toga područja bio rimski provincijski posjed u užem
smislu s glavnim gradom Antiohijom, starom seleukidskom prijestolnicom.
Rimljani su tu i tamo tolerirali autonomiju i tradicionalne institucije Semita
(Arameja, Feničana, Židova, Itureja, Idum eja), Grka i drugih. U palestinskoj
Judeji vladao je rimski saveznik kralj Herod (37— 4. pr. n. e.). Rimski namje­
snici u provinciji Siriji, sa sjedištem u Antiohiji, bili su u većini ratnici, koji
su svoju aktivnost usmjeravali na vojničke pohode. Nakon Krasova neuspjelog
pohoda (53) rimske su se vojskovođe neprestano zanosile željom za avantura­
ma po istoku, osobito protiv Parta. Jedino je August vodio politiku savezništva
s orijentalnim dinastima. Partski mu je kralj Frahat IV (37— 2. pr. n. e.) pri­
jateljski vratio orlove i druge znakove pobijeđenih Krasovih legija. August
je postavio u Armeniji i u crnomorskom kraljevstvu Mitridatovih nasljednika
sebi odane dinaste. Ondje je posredovao u sklapanju Rimljanima oportunih
dinastičkih brakova. Mnogo toga se spominje u ankirskom natpisu (Res gestae
D ivi Augusti).

Egipat. Oktavijan je 30. pr. n. e. proglasio Egipat rimskom provincijom

(v. gore). Pri podjeli provincija na carske i senatske (27. pr. n. e.) Egiptu
je dat poseban provincijski status. Ta je provincija na posebni zahtjev pre:
puštena Augustu da on njom isključivo raspolaže. August se u Egiptu smatrao
nasljednikom faraona i helenističkih dinasta. Zastupao ga je »praefectus
Alexandriae et Aegypti«. Uz prefekta tamo su uredovala i dva visoka funkcio-
2s S u e t .’ , T i b . ; V e l i . P a t . , I I , 37.
26 T a c . , A n n . , I , 60. s q . ; V e l i . P a t . , II, 117. i d ru g i:
K v in t ilije V a r (V ć le j P a te r k u l g a ir o n iz ir a ) b io je r a n ij e . r im s k i. n a m je s n ik u p r o v in c iji S ir iji,
*q tta m p a u p e r d i v i t e m i n g r e s s u s d i v e s p a u p ß r e m r e l i q u i t «. ( V e l i . P a t . , 1. c . ) .

388
 XV, 2

nera s posebnim kompetencijama, jedan s pravnim (iuridicus), a drugi s eko-

nomsko-financijskim (ideologus; u helenističkoj tradiciji). Ti visoki rimski
funkcioneri bili su viteškog staleža. August nije dopuštao senatorima ni da
stupe u ovu zemlju koje se privreda, socijalna struktura i kultura uopće po­
čela u rimsko doba razvijati na osobit način zbog bogatog helenističkog na­
sljeđa. Blagom iz ptolemejske kraljevske riznice Oktavijan je nadario svoje
veterane, sanirao državne financije i sâm se obogatio. Porezi u naturi i novcu
iz te zemlje išli su u njegovu blagajnu. Rim je dobio žitnicu koja je u carsko
doba namirivala trećinu njegovih potreba. Sačuvani egipatski dokumenti (grč­
ki, koptski i rimski papirusi) omogućili su nam da doznamo mnoge pojedino;
sti iz privrednog, društvenog i uopće kulturnog života te provincije. Arheološ­
kih spomenika rimskog Egipta ima mnogo a pripadaju raznim razdobljima
Rimskoga Carstva.
Afrika. Srušivši Kartagu 146. pr. n. e., Rimljani su na užem području
nekadašnje kartaške države — danas sjeveroistočni Tunis — osnovali provin­
ciju »Afriku« s glavnim gradom Utikom (U tica ). Ostali dio užeg kartaškog
područja — današnji jugozapadni Tunis — Rimljani su dali numidskom kralju
Masinisi, čija je država, Numidija, bila zapadno od spomenutih krajeva, u

^ RIMSKI DRŽAVNI TE R ITO R IJ DO S M R T I

v JULI JA C E Z A R A

OSVOJENE ZEMLJE U AUGUSTOVO D O B A

3 89
XV, 2

današnjem istočnom Alžiru. Julije Cezar je 46. dokrajčio numidsku kraljevinu,

njezin istočni dio pripojio provinciji Africi, a zapadni prepustio kralju Mau-
retanije. Takvo je stanje zatekao August.27

BIBLIOGRAFIJA

Sébastien Le Nain de Tillemont, Histoire des empereurs et des autres princes

qui ont régné durant les six premiers siècles de VEglise, Paris 1690—1738.
A. von Domaszewski, Geschichte der römischen Kaiser, I—II, Leipzig 1922
(3. izdanje); H. Dessau, Geschichte der römischen Kaiserzeit, Berlin (vol. I—III,
ovdje se koristi I), 1924— 1926; L. Homo, Le Haut Empire (u Glotzovoj Histoire
ancienne—Histoire romaine, II I), Paris 1933; Barbagallo, Roma antica (citirana);
Pared, Storia di Roma, IV; Paribeni, o. c.; G. Ferrero, o. c.
O Augustovu principatu: Mommsen, Römisches Staatsrecht, II/II; Ed. Meyer,
»Kaiser Augustus« (Kleine Schriften), Halle 1910, 221—492; N. A. Maškin, »Iz lite­
rature o principatu«, Vestnik drevnej istorii, Moskva 1938, br. 1, str. 180—182.
O rimskoj državi Augustova doba pisano je mnogo. Vidi sintezu u Pauly-
-Wissowa, R. E. (citirano u Gl. X IV ) i kod Ciccotti u De Ruggierovu Dizionario,
s. V. Augustus.

27 O s v im p r o v in c ija m a n a jin fo r m a t iv n ije kod M om m sen a, G e s c h ., Tom V.

390
 XVI

RIMSKA KNJIŽEVNOST DO KRAJA REPUBLIKE

1. SPOMENICI PRETKLASIČNOG DOBA

Najstarije. Latinski pripada »italičkoj« grani indoevropskih jezika. To
je nekad bio dijalekt osnivača Rima, a zatim jezik svih Latina. Širenjem
rimske vlasti, u prvom redu utjecajem rimskih kolonista, udomaćio se na
teritoriju svih Italika i drugih naroda u Italiji, prevladao u provincijama

Primao je utjecaje raznih italičkilTciijalekata i jezika drugih naroda, na pr­

vom mjestu Etruščana i Grka.
U sedmome stoljeću pr. n. e. javljaju se prvi poznati nam spomenici pi­
sani latinski. Rimljani, kao i drugi Italici, pa i Etruščani, izradili su svoju
abecedu na osnovi halkidskog tipa grčkog .alfabeta.^ Najneposredniji su im
"utjecaji grčke pismenosti mogli doći iz Kume, najstarijeJLnajsjevernije nase­
obine halkidskih Grka. Neki su Italici (npr. Umbri) izradili svoje pismo prema
etruščanskoj'verziji grčkog alfabeta. Raspravlja se o etruščanskom posredo­
vanju u stvaranju rimskoga pisma. Pismo najstarijih rimskih natpisa vrlo
je blisko grčkom. Neki stručnjaci tu vide i elemente etruščanskog.

W>AvnvVt iZiA& l IR W î Uk

(Č it a s e r e t r o g r a d n o )

Najstarijij_^sačuvani.spomenik,latinskog pisma i jezika natpis..na..prene-

stin skopzlilhoj f i ^ h iz sedmpg ili ranog šestog stoljeća koji govori o izra-^
’đivaču T vlasniku predmeta.1 Malo je m la đ iri^ 'šes toga stoljeća", ' najstariji*i
1 »M A N IO S M ED FH EFH AK ED N U M A S IO I« (M a n iu s me fe c it N u m e r io ), C. I. L., F, 2, br. 3.
i d ru g a iz d a n ja .

391
 XVI, 1

I' natpis grada Rima, uklesan na kamenom stupu ispod ploče od crnog mra-
j mora — »lapis niger«, na rimskom forumu.2 Pripada istom stoljeću'i natpis
1 na glinenoj posudi otkopanoj na Kvirinalu.3
Izvorno su stari kao i spomenuti natpisi neki arhajski rimski vjerski tek­
stovi, »carmina«, koji se spominju i citiraju u klasičnoj literaturi. Do kasno-
republikanskog doba bili su sačuvani ostaci starih latinskih narodnih pje­
sama. Zna se za stare tužbalice, prigodne popijevke, folklor svoje vrsti.
J »Zakoni X I I ploča«, Leges duodecim tabularum, nastali su, po tradiciji,
!} sredinom petoga st. pr. n. e. Sačuvano je nešto iz teksta kasnije redakcije s
I/ mnogo arhajskih izraza, oblika i stilskih osobitosti. To je, valjda, najvrednije
\ što je ostalo iz rimske arhajske literature.
U republikanskim državnim arhivima (Tabularium ) čuvali su se prastari
službeni dokumenti. Poiibije je vidio tekst rimsko-kartaškog ugovora iz prve
godine republike.4 Dioniziju Halikarnašaninu poznat je iz autopsije navodno
ugovor Servija Tulija s Latinima,5 navodno ugovor Tarkvinijev s gradom Gabii6
i zakon o podjeli zemlje na Aventinu plebejcima iz 456. pr. n. e.7
Fasti consulares i Annales maximi (Gl. I, 1 i V I, 1), dokumenti kojima su
raspolagali Rimljani kasnorepublikanskog doba, nastali su iz kronoloških
zapisa kojih je početak datiran godinama rane republike. Fasti Capitolini,
kako ih danas nazivamo, dragocjen su epigrafski i književni spomenik iz Augu-
stova doba koji je potekao iz starijih republikanskih dokumenata.
U Ciceronovo i Livijevo doba istaknutije su rimske obitelji čuvale pisane
dokumente o svojim slavnim pređima, nadgrobne govore, krasnoslove (lauda­
tiones funebres, elogia). Ciceron i Livije se skeptički izražavaju o vjerodostoj­
nosti nekih od tih tekstova.8 Pouzdani originalni rimski tekstovi iz sredine
republikanskog razdoblja jesu a rl^ sk ijialp isvk a o.-što- je-natpis-na-Scipiono.-.
vu sarkofagu9 iz trećega st. pr. n._e.,Jz doba kada je. pismenost.ll.Rimljana
bila znatna, kada je bila na pomolu rimska književnost u užem smislu.

K N J IŽ E V N O S T I I I i I I STO LJEĆA

Kad su osvojili južnu Italiju i Siciliju, Rimljani su došli u trajne veze s

helenistički obrazovanim ljudima. Tada su se Scipioni i druge napredne rimske
aristokrate počele zanimati za grčke kulturne tekovine. Primalo se i oponašalo
sve š.to je bilo vrednije u grčkom i helenističkom kulturnom svijetu, ne bez
otpora konzervativaca — pjesnika Nevija, Katona Starijeg i drugih. U trećem
st. pr. n. e. počela se pod grčkim utjecajem stvarati rimska lijepa književnost.
Prvi je poznati rimski književnik A p i j e K l a u d i j e , App. Claudius ( Cae­
cus), konzul iz 307. i 296. Njegova su djela zbirka sentencija u saturninskim•

• 3J C . I . L . , I 2, 2 , b r . 1. i d r u g a i z d a n j a .
3 C . I . L . , I 2, 2, b r . 4 . i d r u g a i z d a n j a . T u j e p o r e d o s t a l o g z a b i l j e ž e n o : D U E N O S M ED FE-
FECED ( D u e n o s m e j e n a p r a v i o ) . V j e r o j a t n o j e iz is t o g d o b a d u h o v it i n a t p i s n a v a z i iz C iv it a C a s ­
te lla n a (s p o d r u č j a s t a r ih F a l is k a , b l is k i h L a t i n i m a ) : » F O I E D U I N O P IP A F O C R A C A R E F O « (H o d ie v i­
n u m b i b a m c r a s c a r c b o ) , C o r p u s i n s c r i p t i o n u m E t r u s c a r u m , 8179.
4 P o l y b . I I I , 22.
3 D i o n . H a i . , A n t . R o m . , I V , 26.
6 D i o n . H a l . , o . c . , I V , 58.
. I D i o n . H a l . , . o . c .,. X , 32 ; L i v . I I I , . 31. i V I I , 3. . . . .
- 8 C i c . , B r u t u s , 16; L i v . V I I I , 40.
9 C . I . L . , I 2, 2 , b r . 9. T u s u o b j a v l j e n i i d r u g i a r h a js k i n a t p is i.

392
 XVI, 1

stihovima, jedan pravni traktat i jedan pisani govor. Prema tradiciji rimska
književnost počinje pojavom latinskog prijevoda Odiseje i nekih grčkih drama,
a to je bilo djelo L i v i j a A n d r o n i k a — Livius Andronicus — (oko
280— 207), Grka iz Tarenta, oslobođenog roba nekog Livija.
Suvremenik je Livija Andronika G n e j N e v i j e, pjesnik prvog pozna­
tog nam latinskog epa »B ellum Punicum «. Nešto je mlađi K v i n t E n i j e
koji je spjevao povijesni ep pod naslovom »Annales« obradivši u njemu
povijest Rima »od Eneje« do svoga vremena. Livijeva, Nevijeva i Enijeva djela
nisu sačuvana. Poznati su samo neki kasniji citati iz njih.101

Drama. Sredinom trećega st. pr. n. e. rođen je Plaut, prvi i glavni rim­
ski komediograf. Početkom drugoga stoljeća rodio se Terencije, Plautov
takmac. Terencijev je vršnjak Stacije Cecilije, treći predstavnik rane rimske
komediografi je. Po uzoru na novu atičku komediju stvorena je rimska fabula
palliata. Pallium je rimski naziv za grčki himation, koji su oblačili i glumci
u ovim komedijama. Palijata, latinska komedija karaktera, redovno je u pet
čina, s dijalozima (diverbium ) i kanticima (canticum ) — pjevanim ili uz
muziku recitiranim dijelovima, sastavljana u osebujnim stihovima vrlo slo­
žene metrike. Motivi, lica i sve ostalo, osim jezika, grčkog je porijekla. Ta­
kve su komedije sastavljali Livije Andronik, N evije i Enije. Sačuvala su se
samo neka Plautova i Terencijeva djela. Osim palijate, rimski su komediografi
sastavljali i togate — fabula togata — komedije grčke književne forme, a po
sadržaju iz rimskog i uopće italskog društvenog života, nazvane po imenu
rimskog karakterističnog odjevnog distinktiva (toge).
P l a u t . Titus Maecius Plautus — rođen oko 250. pr. n. e. u Sarsini
(Um brija ), sastavio je mnogo komedija tipa palijata. Sačuvalo ih se dvadeset.
Najpopularnija je »Aulularia«, komedija o škrcu.11
T e r e n c i j e . Publius Terentius Afer — rođen oko 190. u Kartagi, rob
pa oslobođenik nekog Terencija, manje je plodan komediograf od Plauta,
ipak slavan. Sačuvale su se neke njegove palijate.12 Njegova je izreka : »H om o
sum, humani nihil a me alienum puto«.
Iz Plautovih i Terencijevih djela znamo kakvi su im mogli biti grčki
uzori koji nisu sačuvani. Ćini se da su rimski komediografi najviše prerađi­
vali Menandrova djela. Grčko-rimska komediografi ja utjecala je na novovjeku
evropsku (Molière, Držić i dr.). Komedija tipa togata (glavni je predstavnik
Lucius Afranius) nije imala osobite vrijednosti.
Rimski (italski) pjesnici ogledali su se i u pisanju tragedija. Prevodili
su grčke tragedije, po njima sastavljali latinske (tako Livije Andronik, N evije
i Enije) i na kraju stvorili tip rimske tragedije zvane preteksta — fabula prae­
texta — po rimskoj toga praetexta koju su tu glumci nosili.

Satira. U ranoj se rimskoj književnosti pojavila satira kao pjesma ne­

tipizirana sadržaja, u heksametrima. Enije je spjevao nekoliko knjiga takvih

10 Diehl, P o e t a r u m R o )n a n o r u m veteru m r e liq u ia e , Bonn 1911; Morel, F ra g m en ta p o e ta ru m La­

t in o r u m , Leipzig 1927.
»A t tu b a te rrib ili s o n rfii ta rra lâ n ta ra d ix it«
(popularan heksamptar)
11 Poznatije su Plautove komedije osim Aulularije ( a u l u l a je lončić u kojem je škrtat čuvao no­
vac): M e n e c h m i, R u d e n s , T r in u m u s , M o s t e lla r ia , M i le s g lo r io s u s , C a p tiv i, P o e n u l u s i A n ip h itr u o .
12 Terencijeve su komedije: A n d r i a (djevojka s otoka Andra), H e c y r a (svekrva), H e a u t o n t i m o r u ­
m e n o s (mučilac samoga sebe), E u n u c h u s , P h o r m i o , A d e l p h o i .

393-
XVI, 2

satira. Pjesnik Lucilije — Gains Lucilius (180— 102) — dao je satiri skop-
tičko značenje koje je odonda ona zadržala (gr. skopto, podrugujem se).
Sačuvani fragmenti Lucilijevih satira (bilo ih je trideset knjiga) u heksame-
trima predstavljaju zbirku duhovitih izreka o životu i ljudima.13
Proza. Rimska se -književna proza razvila pod utjecajem grčke. Najviše
se “pažnje posvetilo historiografiji i retorici. Pisala su se i djela o ratarstvu,
0 medicini, o pravnim odnosima, osim toga didaktički i drugi sastavi. Počelo
se oko drugoga stoljeća pr. n. e. Malo je starijega sačuvano, i to iz druge
ruke (cita ti).
Djela rimskih analista (vidi u Uvodu) poznata su nam iz Livija i drugih
koji su se njima služili kao povijesnim vrelima.
K a t o n . Marcus Porcius Cato (234— 149) iz Tuskuluma, rimski državnik
koji se osobito istakao kao cenzor — Cato Censorius — bio je veliki konzerva-
tivac, protivnik primanja grčkih utjecaja, neprijatelj Kartage ( » Ceterum cen­
s e o . . . « ) . Bio je plodan pisac. Glavno mu je književno djelo povijest Rima
pod naslovom Origines (Počeci). N ije sačuvano. U antičko doba mnogo se
cijenilo i citiralo (odatle sakupljeni fragmenti). Spada u analistiku. Katon je
napisao mnogo stvari.14 Sačuvano je samo njegovo djelo o ratarstvu, »D e agri
cultura«. To je najstariji sačuvani tekst latinske književne proze. Po sadržaju
poučno izlaganje o seoskoj ekonomiji s mnogo obavijesti i naivnih zapažanja.
Neugodno se doima njegova nehumanost prema starim robovima. Iz frag­
menata drugih Katonovih spisa poznate su izreke » Rem tene, verba sequentur«
1 druge, tako i definicija govornika: »v ir bonus dicendi peritus« (kod Cicero­
na). Katon hvali stara dobra vremena (»kada se nije cijenila poezija «). Bio
je samostalan mislilac.
Razno. Istaknuti su intelektualci prije klasičnog prvog st. pr. n. e. dali
mnogo raznovrsnih priloga rimskoj književnosti. U Rimu je od davnine bilo
dobrih govornika, a u posljednjim se stoljećima stručno učila retorika. Ciceron
u svom djelu »Brutus — De claris oratoribus« nabraja i ocjenjuje stare rim­
ske govornike, među kojima su: Cornelius Cethegus, Cato Maior, Servius
Sulpicius Galba, C. Scipio Aemilianus, C. Laelius, braća Gracchi i drugi.
Od drugoga stoljeća pr. n. e. pisalo se mnogo. Sastavljale su se rasprave
pravnog, gramatičkog i drugog sadržaja.15

2. ZLATNO DOBA RIMSKE KNJIŽEVNOSTI

Pregled. Rimska je književnost u prvom st. pr. n. e. došla do vrhunca u

svome umjetničkom razvitku. U tom »zlatnom stoljeću« živjeli su i djelovali
znameniti književnici kao Ciceron i Varon koji su se istakli obiljem i razno­
vrsnošću proznih djela, historiografi kao Julije Cezar, K om elije Nepot, Salu-
stije Krisp i najvažniji: Tit Livije; mnogobrojni pjesnici: od starijih Lukrecije
i Katul pa malo mlađi, ali glavni predstavnici, pjesnici Augustova doba: Vergi-

13 » S a t i r a t o t a n o s t r a e s t « , piše Kvintilijan (Inst., X, 1). Satira je, naime, isključivo rimski

književni rod.
14 Katonova su djela: » P r a e c e p t a a d f i l i u m « (pouke), » C a r m e n d e m o r i b u s « , Pisma.
15 Sačuvani fragmenti dostupni su u modernim publikacijama: » O r a t o r u m R o m a n o r u m f r a g -
m e n t a « , » I u r i s p r u d e n t i a e a n t e h a d r i a n a e q u a e s u p e r s u n t « , » G r a m m a t i c a e R o m a n a e f r a g m e n t a « et c.

394
*

i* B a z ilik a u P o m p e jim a

lije, Horacije i Ovidije; za njima po vrijednosti: Tibul, Propercije i drugi dobri

i popularni pjesnici. U istom su stoljeću pisali Vitruvije, Seneka i drugi zna­
meniti prozaisti i autori raznovrsnih djela. Po broju pjesnika i prozaista i po
kvaliteti njihovih djela prvo se stoljeće pr. n. e. u povijesti rimske književno­
sti naziva zlatnim. Taj se naziv daje u prvom redu književnom jeziku toga
doba, jeziku koji se čistio od arhaizama i razvio do klasičnog.

PR O Z A

C i c e r o n . Marcus Tullius Cicero (106— 43), rimski vitez iz Arpinuma

koji je politički zablistao kao konzul 63, ali i tragično završio 43, ostao je
slavan za sva vremena svojim književnim djelima. Napisao je mnogo, a mno­
go se od toga i sačuvalo. Njegova su djela po skupinama: govori, retorske
rasprave, filozofske rasprave i pisma. Ciceronovi govori (trebalo bi navesti
trideset naslova; neki naslovi — u povijesti književnosti — obuhvaćaju više
govora) donijeli su autoru slavu za sva vremena. »Katilinski« — In Catilinam
( I — IV ) — najpopularniji su. Retorski su spisi16 rimska popularizacija grčkog
školskog učenja o retorici s podacima o rimskim dostignućima na tom polju.
Najvredniji su dio Ciceronova opusa filozofske rasprave.17 U njima je Ciceron
prenio razna grčka filozofska učenja, stvorivši latinsku filozofsku terminolo­
giju prema grčkoj. Ta se terminologija održala i danas je u upotrebi. Putem
Ciceronovih filozofskih spisa doznali smo mnogo toga iz izgubljenih grčkih
filozofskih djela. U Ciceronovim filozofskim i retoričkim spisima ima mno­
štvo podataka o kulturnom društvenopolitičkom životu Grka i Rimljana.
Ciceron nominalno nije historiograf, ali ga povjesničari citiraju više nego
mnoge pisce povijesti.

16 B r u t u s , O ra to r, De ora to re i d r u g i.
17 D e r e p u b l i c a , D e le g ib u s, D e fin ib u s bon oru m et m a lo ru m , T u s c u la n a e d is p u ta tio n e s (n e ­
k o lik o r a s p r a v a ), D e n a tu ra d eo ru m , Para d oxa S to ic o r u m , A c a d e m ic a , C a to M a io r — De s en e ctu te ,
L a e liu s — De a m ic itia , De o ffic iis , De d iv in a tio n e . De fa to .

395
X V I, 2

V a r o n . Publius Terentius Varro (116— 27), iz Reate, bio je veoma

uvažavan rimski učenjak, »izvrstan poznavalac latinskog jezika, grčkih i rim­
skih starina te povijesti« (K vin tilijan ), koji je »napisao koliko drugi ne bi
stigao ni pročitati« (Augustin). Sačuvana su dva Varonova djela: De lingua
Latina i Rerum rusticarum lib ri I I I . Iz tih i iz fragmenata drugih Varonovih
djela1** poznati su mnogi podaci o starijoj rimskoj kulturi i rimskom društvu.
H i s t o r i o g r a f i . Rimska historiografija, koja se razvila iz analistike,
dobila je nov oblik s Katonovim Origines (vidi u Uvodu).

P O E Z IJ A
Neoteroi. Ciceron spominje s omalovažavanjem neke pjesnike mo­
derniste, »neoteroi, poetae novi«, koji se, napuštajući nacionalnu poetsku tra­
diciju povode za grčkim nastranostima.1 19 Radilo se o primanju utjecaja aleksan-
8
drijske, helenističke poezije, Kalimaha, Teokrita, Apolonija Rodskog i dru­
gih. Radilo se o napuštanju enijevskog epa i drugih starudija, o pjevanju lakih
epiliona, ljubavnih i drugih subjektivnih lirskih pjesama, o sastavljanju uče­
nih poema sa složenom mitološkom fabulom i drugim osobitostima, po
ugledu na ono što su davali helenistički učeni pjesnici. Arhija (Archias) iz
Antiohije i neki drugi helenistički pjesnici i učeni ljudi dolazili su u Rim i izvr­
šili određen utjecaj na obrazovane rimske aristokrate. U prvoj polovini prvog

Teatar u ' Pömpejima"

18 Dva su znamenita Varonova djela: Antiquitates rerum humanarum et divinarum i Discipli­

narum libri IX. Citiraju se i njegove Saturae Menippeae.
19 Cic., Tusc. disp., H I, 19. . . . , , .

396
 XVI, 2

stoljeća pr. n. e. bio je u Rimu krug domaćih pjesnika toga novog smjera.
Važniji je njihov predstavnik Katul.
K a t u l . Gains Valerius Catullus (oko 84 — oko 54. pr. n. e.) iz Verone
rimski je lirik. Sačuvalo se 116 njegovih pjesama. Mnoge su ljubavne —
ljepotici K lodiji Cintiji, neke patriotske, neke prijateljima u čast. Im a i dru­
gih. »Svadba Peleja i Tetide«, »Bereničina kosa« i neke druge očito su imita­
cija helenističkih. Metričke su sheme vrlo raznovrsne. Katulova zbirka lirskih
pjesama postala je tipična i uzor za sva vremena.
Spominju se kao dobri pjesnici P. Valerius Cato — prvak grupe neoteroi,
Licinius Calvus i drugi.
M i m , m i m i j a m b , poetska je forma koju su rimski pjesnici uzeli
od aleksandrijskih. To je bio kratak monolog ili dijalog zanimljiva, često ša­
ljiva sadi'žaja iz svakidašnjeg života, katkada s političkim aluzijama. D e c i m
L a b e r i j e i P u b l i l i j e (S ir), koji su djelovali u doba Julija Cezara,
poznatiji su pjesnici latinskih mirna.
T e r e n c i j e . Terentius Atacinus iz galskog Ataksa (Cezarovo doba),
spjevao je dva epa — Bellum Sequanicum (o Cezarovu ratu sa Sekvancima),
Argonautica (po Apoloniju Rodskom) i nekoliko ljubavnih elegija.

Pjesnici Augustova doba. Tu su tri najveća rimska pjesnika svjetskoga

glasa: V e r g i l i j e , H o r a c i j e , O v i d i j e , dva manje proslavljena, ali ipak
velika: T i b u l i P r o p e r c i j e i neki drugi.
V e r g i l i j e . Publius Vergilius M aro (70— 19. pr. n. e.), rodom iz Anda
kod Mantue, svojedobno rado viđen u Augusto vu i Mecenatovu krugu, slavan
je pjesnik »Bukolika«, »Georgika« i »Eneide«. Pripisuju mu se i druga pjesni­
čka djela.
Bucolica ili Eclogae pastirske su pjesme u heksametru helenističkog
tipa. Ima ih deset, u većini prema Teokritovim Idilama. Tu ima alegorija,
a i učenih misli izrečenih u dijalozima pastira. Renesansni su pjesnici zavo­
ljeli i ovaj rimsko-helenistički poetski rod i njegovali ga.
Georgica, Vergilijev didaktički ep u četiri pjevanja o ratarstvu, ima
heziodovskih i helenističkih motiva i građe iz rasprava starijih autora (Ari­
stotel, Teofrast, Magon, Katon, Varon). Vergilije je tome dao svoju poetsku
notu. Lijepe su neke epizode (m it o Aristeju). Topla je pohvala rodnoj zemlji
Italiji.
Aeneis — Eneida, u dvanaest pjevanja, glavno je Vergilijevo djelo. Legen­
da o Trojancu Eneji, praocu kraljeva Albe Longe od kojih s.u potekli osnivači
Rima, dobila je u ovom epu najljepšu umjetničku formu. Eneida je u koječe­
mu imitacija Ilijade i Odiseje. Prvih šest. pjevanja predstavljaju Enejinu odi-
sejadu, ostalih šest puni su priča o ratnim podvizima u stilu Ilijade. Tipično
su homerska prva tri pjevanja. Opisi, epizode, poetske figure i stil u Eneidi
homerskog su tipa. Vergilije je zaodjenuo u homersko ruho legendu o »al­
banskim ocima« koji su osnovali Rim, o Enejinu sinu Julu, heroju eponimu
carskog julijevskog gensa, davši hvalospjev Rimljanima kojima je. sudbina
namijenila da (u svoje vrijem e) zavladaju svijetom:
»T u reger(e) imperio populos, Romane, m em énto«
( A e n VI)

397
X V I, 2

H o r a c i j e . Quintus Horatius Flaccus (65— 8. pr. n. e.), iz Venuzije

u Apuli j i, u doba principata, kao i Vergili je, prijatelj Mecenatov i Augustov,
slavan je pjesnik Oda, Epoda, Satira i Epistula.
Ođae ili Carmina (lib ri I — IV ) naslov je zbirke od 103 lirske pjesme,
raznolike po metričkim shemama (alkejska, Sapfina i druge strofe) i po
motivima. Ima ih patriotskih, u čast bogova, prijatelja i drugih. Tu su i lju­
bavne,20 kao i druge. Mnoge su poučne, uopće misaone, a snažne. Horacije ve­
liča čovjeka, onoga karakternog, neustrašivog, ustrajnog borca za poštenu
stvar.21
Odama pripada i Horacijev Carmen saeculare (neki ga izdvajaju), veli­
čajna himna Rimu u povodu stoljetnih igara, ludi saeculares,22
Epodon libri naslov je zbirke 17 sačuvanih Horacijevih lirskih pjesama
u tipiziranom distihu (versus epodus, naizmjenično duži stih pa kraći, u
jambim a), satirična sadržaja, u Arhilohovu duhu.
Satirae ili Sermones (libri I — I I ) duhovite su kozerije u heksametru
o društvenim pitanjima u širem smislu, s prijatnim slikama iz svakidašnjice.23
Horacijeve su Satire dostigle najveći domet u ovoj rimskoj književnoj vrsti,
koju je njegovao s uspjehom ranije Lucilije, a nakon Horaoija i drugi. Ho­
racije kritizira ljude i društvo duhovito i otmjeno.
Epistulae (libri I — I I ) , pjesnička pisma u heksametru, po sadržaju
su srodne Satirama. Među njima je i poslanica »D e arte poetica« (Epist., II, 3),
uputa braći Pizonima u pjesništvo. Izreke iz Horacijeve poetike postale su
popularne za sva vremena.24 Mnogi se stihovi iz De arte poetica i danas citi­
raju.
Skroman ili ne, H oracije je ostvario svoju veliku ambiciju: »N o n omnis
m oriar«.2*

O v i d i j e. Publius Ovidius Naso (43. pr. n. e. — 17. n. e.), iz Sulmona,

još kao mlad pjesnik vrlo plodan;26 bio je također Augustov dvorski čovjek.
Sačuvale su se njegove tri skupine pjesama: ljubavne, mitološke i »pontske«.
Ovidijeve su ljubavne pjesme postale popularne za sva vremena.27
Metamorphoses naslov je velikoj Ovidijevoj zbirci etioloških mitova u
heksametrima (libri I— X V ). Ti su mitovi (legende) u većini grčki. Ali je pje­
snik umjetničkom obradom dao originalno remek-djelo koje se danas drži
jednim od boljih u svjetskoj književnosti.
Fasti, pjesnički komentar rimskog kalendara, Ovidijeva je poema u
heksametrima, po mitografskom sadržaju srodna Metamorfozama, iako im nije
ravna.

20 » Dulce ridentem Lalagem amabo

dulce loquentem«
( Carm., I, 22, 15— 16)
21 »Iustum et tenacem propositi virum* . . .
{Carm., I l l , 3, 1)
22 » Alme s o l ........ possis nihil urbe Roma visere maius*.
23 Duhovita je npr. satira o dosadnu pratiocu {Ibam forte via sacra . . . , Sat., I, 9).
24 »Risum teneatis?«; »Pictoribus atque poetis quidlibet audendi semper fuit aequa potestas«;
»Scribendi recte sapere principium est et fons«.
25 Carm., III, 30, 6.
25 »Quidquid téntabdm scribere vérsus erdt*
{Trist., IV, 10)
27 Ovidijeve su zbirke ljubavnih pjesama: Amores, Heroides, Ars amatoria, Remedium amoris„
Medicamina faciei. Vidi o njima u povijesti rimske književnosti.
Treba se, veli Ovidije, na vrijeme liječiti i od ljubavi:
»Principiis obstâ; serô medicina parâtur,
ciim mata pér longés invaluére mords.*
{Remedium amoris, »Od lika ljuvenoga«, 91— 92)

398
 XVI, 2

August je oko 8— 10. godine n. e. prognao Ovidija iz Rima u Tome, na

Pont (Tom i, danas Constanza na Crnom moru). Kao uzrok tomu pjesnik
navodi »duo crimina: carmen et e rro r«. Jasno je da su to najprije bile njegove
lascivne pjesme. Ne zna se o kakvu se drugom krimenu radi (neki dvorski
skandal?). Kao prognanik Ovidije je u Tomima spjevao elegijske zbirke
Tristia, L ib ri ex Ponto i druge.2**
Ovidijev pjesnički opus velik je po opsegu i po vrijednosti.
K o r n e l i j e Ga l , T i b u l , P r o p e r c i j e . Cornelius Gallus (69—26.
pr. n. e.), Albius. Tibullus (54— 19. pr. n. e.) i Sextus Propertius (oko 49— 15.
pr. n. e.) pjevali su ljubavne elegije (Propercije je pjevao i o drugom).
Galove pjesme nisu sačuvane, Tibulove i Propercijeve jesu (u većini). Jedna
se Propercijeva pjesma drži najboljom u toj vrsti ( » regina elegiarum «). Tibul
je za Kvintilijana »elegans«. Snažnih lirskih mjesta ima i u epu i u drami.

Razno. Prikaz rimske književnosti Augustova doba dopunimo eviden­

tiranjem traktata De architectura koji nam je ostavio V i t r u v i j e (Marcus
Vitruvius Pollio, živio je početkom principata) i napomenom da su u Augu-
stovo doba djelovali uz spomenute još mnogi pisci: pravnici L a b e o n i
K a p i t o n , gramatičari — filolozi H i g i n ( Iulius Hyginus ) i V e r i j e
F l a k , retori R u t i l i j e (Lu p u s), S e n e k a (L. Aeneus Seneca, otac filo-
zofov) i drugi. Od sačuvanih djela najvrednije je Vitruvijevo. Lijepa je Higi-
nova zbirka legendi. Zanimljiva je Senekina rasprava Controversiae.

BIBLIOGRAFIJA
M. Schanz-C. Hosius-G. Krüger, Geschichte der römischen Literatur (I. Mül­
ler, Handbuch der klassischen Altertumswissenschaft, V III), München, T. I, četvrto
izdanje 1927, T. II, četvrto izdanje 1935, T. III, treće izdanje 1922, T. IV/I drugo
izdanje 1914. i IV/II jedino izdanje 1920.
C. M. CoÖojibeBCKHÜ, McTopHH puMCKon jinTepaTypn (pod uredništvom Sobo-
ljevskog suradnici Grabar, Pasek, Petrovski), Moskva 1959.
Dr Milan Budimir-dr Miron Flašar, Pregled rimske književnosti, Beograd
1963. Tu je na str. 5—6. dat popis važnijih djela ove struke.

28 U tim su pjesmama i Oviđijevi autobiografski podaci.

I l l(e ) ego qui -fuerim tenerôrum lûrsor amôrum,
quém legis, ut noris, âccipe pôsteritâs:
Sûlmo mihl patrid ( e ) s t . . .
(Trist. I, 1. sq.)

399
 X V II

RIMSKA ARHITEKTURA I SKULPTURA

1. ARHITEKTURA DO KRAJA REPUBLIKE

S P O M E N IC I G R A D A R IM A

Najstariji arheološki utvrđeni spomenici grada Rima jesu grobovi iz

osmog stoljeća pr. n. e. otkriveni pod forumom (Forum Romanum) i tragovi"
koliba na Palatinu iz istoga doba. Palatinske se kolibe mogu zamišljati po
obliku urna »a capanna« koje su nađene u grobovima na forumu i na više
mjesta u Laciju. Keramika osmoga stoljeća pr. n. e. nađena u grobovima
omogućila je da se datira ostalo.
U šestom stoljeću, za vladanja etruščanskih kraljeva, Rim je bio oppi­
dum, zidinama utvrđen grad.1
Graditelj prvih većih zidina grada Rima bio je po tradiciji Servije Tulije
koji je proširio gradsko područje na Kvirinal, Viminal i predjel Esquiliae.1 2
Drži se da je Rim u doba kraljeva zaista imao neke zidine, vjerojatno poput
etruščanskih, kojih ostatke možemo vidjeti na mnogo mjesta u Toscani.
Ostaci tzv. Servilijeva zida u Rimu iz četvrtoga su stoljeća pr. n. e. Neki
misle da su im neki dijelovi nešto stariji (Lugli).
Na jednom vrhu Kapitolija bila je od doba kraljeva arx, akropola. Na
drugom je krajem Tarkvinijevaca građen i prve godine republike posvećen
(dedicatio) hram Jupiterov, Junonin i Minervin. Taj kapitolinski hram božan­
ske etruščanske trijade, poznat popularno kao hram Jupitera Kapitolinskog,
obnavljao se tijekom, stoljeća na temeljima najstarijeg.3 Po povijesnim poda­
cima znamo kakav mu je bio tloris, a po predstavljanju na carškorrf novcu
i izgled fasade. Ukrasili su ga najprije etruščanski koroplasti.4 MožemčPga
zamišljati kao grčko-etruščanski arhajski hram s polikromnom keramičkom

1 »Tarquinius P r is c u s ... muro quoque lapideo circumdare urbem parabat«, Liv. I, 35..
2 »Servius Tullius . . . aggere et fossis et muro circumdat urbem«, Liv. I, 44.
3 D;on. Hal. IV, 61; vidi Gl. VI, 1.
♦ Plin., N. h., X X X V , 157.

400
 X V II, 1

oplatom na gornjem dijelu fasade. Takav je valjda bio i Dijanin hram na

Aventinu, podignut od kralja Servi ja Tuli ja.5
U doba kraljeva isušena je močvarna dolina između Palatina, Ćelija,
Eskvilina i Kapitolija, pa je bonificirano zemljište postalo rimska tržnica
od koje se razvio Forum Romanum, blistavi gradski trg — agora. Najprije
se moralo iskopati odvodne kanale, kloake. Sačuvana” Cloaca., maxima s
kamenim bačvastim svodom potječe iz kasnorepublilcanskog doba. Ali je i
najstarije tehničko djelo iste namjene moralo biti solidno.
U petom stoljeću pr. n. e. Rimljani su vodili intenzivne ratove sa susje­
dima i rješavali svoje važne socijalne probleme u teškim političkim borbama.
Tada se nije moglo misliti na monumentalne građevine i na uljepšavanje
grada. Početkom četvrtog stoljeća Gali su opustošili Rim. Nakon njihova
odlaska trebalo je obnoviti grad. Na tom se radilo brzo i bez plana.6 Izgled
Rima u četvrtom stoljeću bio je bijedan. Rimljani su gradili što im je bilo
prijeko potrebno. Zaslugom A p ij^ K la u d ija _ sagrađen je prvi veliki solidnj.
gradski vodovod, »AquaTÄppia«. Tada je sagrađena i velikä' Äpijevä cesta,
^>>Via^Appia«. Iz početka "trećega stoljeća potječu neki rimski hramovi koje
spominju pisci; npr. hram : Belonipu nekoliko Jupiterovih, Venerin, Vikto-
rij in, Kvirinov, Eskulapov i neki drugi, sve od trošna materijala. U trećem
stoljeću Rimljani su osvajanjem južne Italije i Sicilije pribavili velika mate­
rijalna sredstva i stvorili uvjete za podizanje prvih monumentalnijih građe­
vina u svom gradu. Na njih je mnogo utjecala helenistička civilizacija. Rim
su počeli popločavati7 i poljepšavati. Početkom drugog stoljeća grade se
lijepi trijemovi — portici (via Jecta)..„poput. : grčkih--stoa. U to vrijeme
Rimljani već dobro poznaju'“građevinske tehnike. Grade lukove i svodove
primjenjujući ih korisno i efektno u gradnji mostova8 i počasnih spomenika.
Trijumfalni lukovi, fornices, dižu se često. Tri su bila Sertinijeva, jedan Sci-
piona Afričkoga na Kapitoliju iz god. 190, a Fornix Fabianus iz 121. prvi je bio
na forumu.
Prije kraja drugoga stoljeća pr. n. e. Rimljani su osvojili golema pod­
ručja na istoku (Mala Azija) i imali jakih veza s velikim helenističkim gra­
dovima. Tada su ih bogatstvo, naobrazba i ambicije poticali na sistematsko
obnavljanje i na novo ukrašavanje glavnoga grada. Tijekom prvoga stoljeća,
u doba moćnih državnika Sule, Pompeja, Julija Cezara i Oktavijana Augusta,
obnovljeno je mnogo starih a građene su nove, monumentalne građevine u
Rimu. August se ponosio — da ponovimo Suetonijeve riječi — da je Rim
koji je bio od opeke učinio mramornim.
U. Augustovo su doba na starom forumu i u njegovoj blizini bile mnogo­
brojne građevine iz raznih vremena. Njihovi ostaci pružaju (uz literarnu
dokumentaciju) najbolji pregled rimske republikanske, donekle i predrepubli-
kanske arhitekture. Na istočnoj padini Kapitolija, prema forumu, vide se
ostaci arkada Tabularija, državnog arhiva,. J z prvog stoljeća_pr. n. e. Tu
je u blizini bio Konkordijin hram (IV st.) u kojemu su se održavale sjednice
senata. Niže prema forumu,'pokraj" stniie 'Kapitolinske uiice ( Člivus Capito- '
iinus), bio je Saturnov hram (izvorno iz petoga stoljeća, kasnije obnovljen

5 Spominje ga Festus.
6 »Promiscue urbs aedificare coepta«, Liv. V, 55.
7 Liv. X, 23.
8 Jedan je od starijih Pons Aemilius iz 142. pr. n. e., Liv. XL, 51.

25 GRCI i RIMLJANI 401

 X V II, 1

kao državna blagajna). Od svega se sačuvalo po nešto. Za dalju orijentaciju

posjetiocu najpodesniji je golemi slavoluk Septimija Severa.9*1 Nedaleko od
slavoluka dva su stara predrepublikanska i razni republikanski spomenici.
: Tu je Career Mamertinus (na stranu legende o njemu), arhitektonski značajan
objekt zbog svog »Tullianum a«, zdenca vjerojatno iz V I stoljeća pr. n. e.,
■ sagrađena od kamenih tesanika raspoređenih u vodoravnim krugovima koji
su prema vrhu sve uži. To je svojevrstan tholos, pseudo-kupola, najstariji
1 rimski spomenik ove vrsti. Nedaleko od spomenutog slavoluka nalazi se
»lapis niger«, ploča od crnog mramora pod kojom je po vjerovanju starih
i bio Romulov grob. Znamenitost je spomenika u tom što' še“pod"šp'6menutom
! pločom sačuvao četvrtasti stup od bijelog kamena na kojemu je arhajski
\ latinski natpis iz šestoga stoljeća (pr. n. e.). Istočno su od slavoluka ostaci Ku-
rij^zgrade..senata, koja je stoljećima obnavljana pa je dobivala nova imena
(Curia Hostilia, Cornelia, Iiilia ) zaključno s Dioklecijanovim. Pred Kurijom
se nalazio comitium, zborište i mjesto za glasanje. Ima ostataka. Tu se u
blizini nalazila najstarija rimska bazilika, Basilica Porcia iz 187. pr. n. e. Tu
je i lokalitet Argiletum gdje se nalazio prastari Janusov hram. Forum Roma­
num u užem smislu flankiran bio je uzdužno dvjema velikim bazilikama.
To su bile Basilica Aemilia (po imenu cenzora M. Emilija Paula), utemeljena
179, rušena i obnavljana nekoliko puta, i Basilica lulia (po Juliju Cezaru).
Basilica Aemilia, kako se zaključuje po ostacima, bila je golema građevina
(100 m duga) koja je blistala u mramoru. Pod njezinim arkadama otvorenim
prema forumu bile su trgovačke tabernae novae, dok su joj lađe bile heleni­
stički raskošne. Basilica lulia, građena na mjestu stare sempronijske od
Julija Cezara, dovršena od Augusta, bila je vrlo raskošna. Ostaci (rekonstruk­
cija iz Dioklecijanova doba) to svjedoče. Treba spomenuti i nešto što nema
arhitektonske vrijednosti, ali je tipično forumsko. To je govornica — Rostra
— podignuta u Augustovo doba_ na ^mjestu stare republikanske, u dnu foruma
s kapitolinske strane. Bila je monumentalna (ima ostataka). Na suprotnoj,
istočnoj, strani forum su zatvarale raznovrsne znamenite građevine: hram
Kastora i Poluksa (izvorno iz petoga stoljeća, kasnije obnavljan), hram Julija
Cezara podignut od Augusta, Augustov slavoluk, Regia, okrugli hram Vestin.
Od svega se sačuvalo ponešto. Prastaro svetište Vestino, aedes Vestae, u
kojemu su vestalke čuvale vječnu vatru, obnovljeno u četvrtom stoljeću
pr. n. e. nakon galskog požara, dobilo je posljednju rekonstrukciju u carsko
doba krajem drugoga stoljeća n. e. To je bio okrugli peripter kojeg nam je
izgled poznat po prikazu na carskom novcu. Pokraj hrama nalazio se »atrium
Vestae«, golemi građevinski kompleks s trijemovima (ostaci iz Dioklecijanova
doba). Blizu tih građevina otkopana je nekropola iz osmoga stoljeća pr. n. e.
(vidi gore). Ostali istaknuti spomenici oko foruma iz carskoga su doba (Gl.
X X I, 1 i X X V , 1).
Circus Maximus u dolini između Palatina i Aventina, po tradiciji
osnovan u doba kraljeva za utrke,19 obnavljan više puta u doba republike,11
bio j e u carsko doba grandiozan i bogat spomenicima. Od njega je vrlo malo
sačuvano. Velebne građevine Pompejeva i Cezarova doba — Pompejev teatar
(prvi u Rimu od kamena), Cezarova Saepta lulia (mramorna sa trijem ovim a)
— poznate su samo iz literarnih podataka. August ie,_čitamo^ u njegovom natpisu

9 O slavoluku Septimija Severa vidu u pogljavlju o carskoj arhitekturi.

Liv. I, 35. i 56.
11 Opis kod Dion. Hai. III, 6S.

402
 X V II, 1

, ( R^s^gestae), restaurirao preko osamdeset starih hrampya^_doyršio__dyadeset I

Cezarovih zgrada, dovršio Cezarov forum, izgradio svoj, podigao dvor n ajly
Palatinu (Domus Augusta), gradio i gradio.12 Bolje su sačuvane građevine
Augustova doba u Rimu: Marcelov teatar (dao ga sagraditi Augustov nećak
Marcellus), Panteon (fasada-pronaos je Augustovog doba, ostalo je rekon­
strukcija kasnijeg doba, v. Gl. X X I, 2) i Augustov mauzolej. U povijesti umjet­
nosti našla je mjesto grobnica Cecilije Metelle, snahe trijumvira Krasa,
skladna rotonda na Apijevoj cesti kod Rima. N ije znamenita, ali je dobro
sačuvana.

POMPEJI

Godine 79. n. e. vulkan je zasuo lapilima i pepelom tri kampanska

grada podno Vezuva, nadomak Napuljskom zalivu: Pom peii, Herculaneum
i Stabiae. Od sredine osamnaestoga stoljeća ti se gradovi iskapaju. Otkriveni
ostaci Pompeja (tri petine) mnogo su bogatiji od inače bogatih herkulanskih
i skromnih stabijskih. Herkulanej je bio mnogo obliven tekućom lavom, pa
je spašavanje njegovih spomenika teže. Radovi na iskapanju Pompeja bili
su lakši jer je grad bio pokriven uglavnom samo pepelom i lapilima (3— 4 m
debela naslaga) i nanosom zemlje (još 2 m ).
Pompeji su bili grad italskih Oska i Oscima srodnih mlađih Samnićana,
kako se vidi iz njihovih brojnih natpisa. Grci iz Napuljskog zaliva i iz drugih
krajeva kulturno su utjecali na te Italike bar od šestog stoljeća, kada su i
Etruščani ovdje bili aktivni (zapažen je i njihov utjecaj). Kornelije Sula je g.
80. osvojio ovaj grad i u nj naselio svoje veterane. » Colonia Cornelia Veneria
Pom peianorum « cvjetala je kao rimski grad. Ovaj »celebre Campaniae oppi­
dum « stradao je od potresa13 godine 63. n. e., a 79. od vulkana Vezuva.14
Otkopani grad Pompeji leži na jugozapadnom podnožju Vezuva, nad
krajnjim istočnim dijelom Napulj skog zaliva. Zahvaća približno 65 hektara
u većini neravne površine (najviša kota približno 42, a najniža 8 m iznad
mora). Opasan je bedemom (3 220 m unaokolo) kojega su najstariji dijelovi
iz šestoga stoljeća, a mlađi iz helenističkog i rimskog doba. Gradska su vrata
u vezi s glavnim ulicama koje dijele grad na blokove kuća (insulae), sastajući
se gdje teren dozvoljava pod pravim kutom. Neke su gradske četvrti u ovom
pogledu vrlo pravilno izgrađene. Glavni dio grada, forum s najznamenitijim
zgradama, leži na južnoj perifernoj strani prema moru gdje je teren najpo­
godniji. Forum je prilično velik (142 X 35 m). N jim dominira sa sjeverne
strane Jupiterov hram tuskanskog tipa na visokom podiju (izvorno iz I I I
stoljeća). Sa tri strane prema Jupiterovu hramu okružuju ga trijem ovi i, u
drugom planu, monumentalne zgrade. Tu su još dva hrama, jedna velika
poslovna zgrada (»Eumahijina«, natp.) i druge — navodno curia, com itium ,
horreum, macellum. Malo su dalje ostaci gradskih terma. Naj monumentalnija
je zgrada blizu foruma i u Pompejima uopće trobrodna bazilika (55 X 24 m )
helenističkog stila s rimskim dodacima. Nedaleko je od glavnog »trokutni«
forum, na najstarijem dijelu grada s hramom u dorskom stilu iz šestoga
stoljeća (ostaci). Tu se nastavlja kompleks sa dva kazališta i palestrom.

12 Res gestae Divi Augusti, 19—21.

u Tac., Ann., X V, 22.
14 Plinije Mlađi, Epist., V I, 16. i 20, opisuje tu katastrofu/

403
X V II, 1

»Veliko kazalište«, izvorno helenističko, preuređeno je u rimskom stilu. »Malo

kazalište«, navodno »odeon«, podignuto je od gradskih duumvira 80— 75.
pr. n. e. (natp.). Pri iskopavanju palestre nađen je Doriphoros, kopija zname­
nitog Polikletova djela (sada u Napulju, Museo nazionale). Na jugoistočnoj
periferiji grada otkopan je veliki amfiteatar iz 80. pr. n. e. (natp.), dobro
sačuvan. Na tri mjesta u gradu sačuvali su se ostaci javnih terma. Spomenute
su one pokraj foruma. N ajstarije su »Stabijske«. One su iz drugoga stoljeća
pr. n. e. i najstarije rimske terme uopće; vrlo su ilustrativne za naše pozna­
vanje spomenika ove vrsti.
Najveći dio Pompeja čine stambene zgrade u kojih su sastavu proda­
vaonice (tabernae), gostionice (cauponae), obrtničke radionice (officinae)
i prostorije za druge svrhe. Izvan grada su grobnice na više mjesta uz ceste,
najbrojnije i najznamenitije kod »Herkulanske« ceste. Zanimljivije je ono
u gradu gdje je tekao život. Najzanim ljivije su pompejanske stambene zgrade.
Divni su kompleksi bogataških kuća: »Časa đei V e ttii«, »Časa dclle nozze
cl argento«, »degli Am orini dorati«, »del Fauno«, »d i L ucrezb Frontone«,
»d i Menandro«, » Villa dei m isteri« (ova na periferiji) i drugi. Arheolozi su
ih nazvali prema natpisima ili nalazima u njima. Bogatije kuće nisu samo
spomenici arhitekture. Slikarska dekoracija njihovih zidova i mozaici podova
glavni su sačuvani prim jerci antičkog slikarstva iz helenističkog i rimskog
doba. U pompejanskim se kućama sačuvalo mnogo kipova, reljefa, pokuć­
stva, kućnih potrepština, svakovrsnih drugih predmeta za raskoš ili praktičnu
upotrebu, proizvoda što obrtničkih, što umjetničkih. Sve je to predmet studija
povijesti odgovarajućih djelatnosti. Sve to, zajedno s materijalom nađenim
i izvan kuća, čini neprocjenjivo kulturno blago sačuvano iz prve ruke.

U Pompejima su zastupani razni tipovi stambenih zgrada. Tu se može

vidjeti izrazita stara italska kuća IV stoljeća pr. n. e. Prevladavaju heleni-
stičko-rimske kuće posljednjih stoljeća pr. n. e. i prvoga stoljeća n. e. To
su zapravo kuće izvorno italskoga načina gradnje dopunjene prostorijama
helenističkog stila, opremljene prema bogatstvu vlasnika po uzorima s hele­
nističkog Istoka. Stara italska i etrurska stambena kuća — lat. domus — stan
jedne obitelji, održala se u sastavu bogate helenističko-rimske kompleksne
kuće kao njezin glavni dio, atrium. Sve što o toj italskoj kući piše Vitruvius
(D e architectura, V I ) potvrđeno je pompejanskim spomenicima. Italska, rim­
ska stambena zgrada imala je četiri krila oko središnjeg četverokutnog dvo­
rišta, otvorenog dijela kuće (cava aedium, Vitr. V I, 3). Krov se s vanjskih
zidova spuštao na niže unutrašnje prema dvorištu formirajući svojim produ­
ženjem nad dvorištem središnji otvor, compluvium, kojemu je na zemlji odgo­
varao bazen, impluvium. Stariji je kompluvij statički ovisio o gredlju krova
dajući atriju određen stil (atrium Tuscanicum). Kasniji je kompluvij podrža­
van stupovima, sa četiri stupa (atrium tetrastylum) ili s više stupova (atrium
Corinthium ). To objašnjava Vitruvije koji spominje i druge tipove atrija —
atrium displuviatum (s kosim krovom i odvodom vode na ulicu) i atrium
testudinatum osobite konstrukcije. Oko atrija raspoređene su spavaonice
{cubicula), blagovaonice (triclin ia ), jedna svečanija soba (tablinum ) i krilne
prostorije (alae). Svjetlost i zrak dolazili su u sobe iz atrija. Na vanjskoj strani
kuće redovno nema otvora (rijetk i prozori) osim za ulaz i za trgovačke pro­
storije (tabernae). U kuću se ulazi kroz vestibulum i fauces. Své su to bili
dijelovi bolje italske stambene kuće. Takvoj su kući. bogati ljudi .helenističkog

4.04
'
i

Domus bogatih u Pompejima (ostaci i rekonstrukcija)

j
X V II, 1

i rimskog carskog doba dodali — kako se vidi u Pompejima — peristil —

peristylium — i druge raskošne prostorije ( exhedra i drugo). Umjesto opisa i
nabrajanja pojedinosti zadovoljimo se ilustracijama iz Pompeja i Vitruvijevim
traktatom (1. c.). Iz Vitruvijevih načelnih uputa i pompejanskih konkretnih
prim jera dolazimo do jasne predodžbe o rimskoj — italskoj arhitekturi.

Neke tehničke i stilske osobitosti

Na više mjesta u Italiji, a najviše u Toskani sačuvalo se gradskih zidina

mikenskoga (pelaškog, kiklopskog) tipa. Negdje ima primitivnih zidnih konstruk­
cija od amorfnih blokova (suhozidine bez maltera), negdje od poligonalnih komada
s ispunjenim međuprazninama (fugama). Negdje su rubovi poligona s lica pra­
vilno isklesani da bi se kamenje međusobno priljubilo. Ima i zidova s četvrtastim,
trapezoidnim kamenjem, paralelno poredanim. Dalje napredovanje donijelo je
tehniku » opus quadratum«, konstrukciju zidova od pravilnih prizmatičnih tesanika
(quadrati lapides, quadratum, Vitr. II, 8). To je klasičan način građenja kod Grka
i Rimljana i kod mlađih naroda do danas. Stariji arhitektonski spomenici u teh­
nici opus quadratum u Rimu iz šestoga su stoljeća pr. n. e. Vitruvije prikazuje
razne aspekte ove građevinske tehnike. To potvrđuju sačuvani spomenici. Zid može
imati tesanike jednake po visini (isodomos) ili ne (pseudoisodomos). Različita je
obrada blokova s lica zida (ravna površina, rustika, »a baule«, s isklesanim okvi­
rom — današnji izrazi). U drugom stoljeću pr. n. e., ponegdje i prije, mnogo se
gradilo u tehnici »opus caementicium«. Lomljeno kamenje (caementa) nabijalo
se u obilnu maltu od pijeska i vapna. Tako se dobivala jaka kompaktna masa
( materia ex calce et silice koja bi ostala u unutrašnjem dijelu zida, Vitr., 1. c.),
a s vanjske strane davala obloga od tesanika u tehnici opus quadratum -ili s mre-
žasto raspoređenim četvorinama (opus reticolatum) ili nasumce usađenim ka­
menjem (opus incertum). Na kraju će prevladati opus latericium, zidanje ili obla­
ganje ciglama {latus, pl. lateres, cigla). Od prvoga stoljeća pr. n. e. sve se više
upotrebljava cigla, vrlo podesna za lukove, svodove i za svaki oblik građenja.
Uobičajit će se upotreba cigle kod stupova (unutra opus caementicium, izvana
cigla).
Luk, svod i kupola javljaju se u primitivnoj formi na Istoku (Mezopota­
mija, Egipat). Povijesni Grci toga nemaju. Nosioci mikenske kulture grade »tholos«
grobnice. Grade «ih tna svoj način i Etruščani. Takve su konstrukcije neki bunari
u Laoijiu i Tullianum u Rimu (v. gore). Luk i svod grade se bar od četvrtog sto­
ljeća pr. n. e. u raznim krajevima na Mediteranu, pa i u Italiji. Rimski i etruš-
čanski arhitekti zavoljeli su ovo umijeće. Jedne su njihove građevine s lukom ili
svodom iz trećeg st. pr. n. e., a druge -možda i iz četvrtog. Godine 142. pr. n. e. sa­
građeni su lukovi Emilijskog mosta (Liv. XL, 51), najstariji ove vrsti u Rimu.
U Augustovo su doba luk i svod u rimskoj arhitekturi markantni. Najbolji je
spomenik s primjenom luka i svoda Marcelovo kazalište. U carskoj arhitekturi
luk d svod će dominirati, kupola će se razvijati.
Riječ je o rimskoj arhitekturi republičke epohe zaključno s augustovskom.
Sačuvani znamenitiji spomenici u Rimu iz carskog su doba. Ali, stručna tehnička
iskustva bila su «stečena prije. Već ,u doba republike gradili su se gradski zidovi,
mostovi, vodovodi, ceste, forumi, hramovi, trijemovi, bazilike, terme, kazališta,
amfiteatri, cirkusi, sve vrsti stambenih zgrada — domus, insula, villa — počasne
zgrade — trijumfalni lukovi, stupovi, tropeumi — grobnice i drugo, sve veće, sve
sjajnije. Vitruvije, koji živi u doba cara Augusta, daje podatke o pojedinostima.

Veličanstveni su spomenici rimske arhitekture, što je o njima mogao

m isliti prosječan stanovnik Rima? Obični građani stanovali su kao inquilini,
stanari. Bogataši su gradili višekatnice sa stanovima za iznajmljivanje. Naziv
insula davao se tim zgradama kao i blokovima kuća. Takve insulae (suprotno:

406
 A ffre s c o (Pompeji, IV-i stil)

domus), često nesolidno građene, nerijetko su stradale od požara ili se

rušile, a i inače su bile pozornica gradske bijede. Bogati su imali obiteljske
kuće, domus, u gradu i po dvije na poljskom imanju, jednu komfornu za sebe
(villa urbana), drugu za radnu čeljad (villa rustica). A mali je čovjek u
gradu, stanar u dnsuli, mogao, recimo gorko s Marci jalom, zalijevati cvijeće na
svom »zemljoposjedu«:
» Sed rus est m ihi maius in fenestra«
( Epigr., X I, 18)

2. LIKOVNI SPOMENICI
(ZAKLJUČNO DO AUGUSTOVA DOBA)

Starije. Pregled podataka o kiparstvu i uopće o obrtničkoj i umjetnič­

koj djelatnosti na području na kojemu se širila najstarija rimska država
počnimo s lijepom prenestinskom fibulom iz sedmoga stoljeća (v. str. 391). Po
form i je italička. Od zlata je. Na njoj je starolatinski natpis. Namijenjena
je bila latinskom pokojniku Numeriju — NUMASIOI. Mnogo je toga u tom

407
X V II, 2

smislu bilo »rim sko«. U prvim stoljećima povijesnog života Rima obrtnička
i umjetnička djelatnost u srednjoj Ita liji bila je u rukama etruščanskih struč­
njaka. Oni su prim ili grčke utjecaje. Plini je piše da su stanovnici Italije
naučili vještinu modeliranja, plastiku, od grčkih majstora koji su došli u
Etruriju prije rođenja kralja Tarkvinija.15
N ajstariji su spomenici kiparstva u Rimu — ako ne uzmemo u obzir
neke primitivne brončane figurice otkopane pod forumom — glineni i drveni
kipovi bogova i ukrasni keramički dijelovi s arhajskih hramova. Najstariji
su od tih kipova vjerojatno iz šestog stoljeća jer Rimljani dugo — po Varonu
više od sto i sedamdeset godina od osnutka grada — nisu imali kipova
bogova.16 Prve su kipove Rimljanima izradili etruščanski majstori. Čitamo
da je Tarkvinije Prisko pozvao iz Etrurije koroplaste da ukrase hram Jupi­
tera Kapitolinskoga.17 Svi stariji kipovi bogova u rimskim hramovima bili su
»tuskanski«, zabilježio je Varon.18 Možemo ih zamišljati prema arhajskom
» Apolonu iz V eja « (terracotta iz petog stoljeća u Rimu, Villa Giulia).
Do prvog stoljeća pr. n. e. mogli su se na Kapitoliju vidjeti prastari
kipovi kraljeva bez Tarkvinija Oholog, a s prvim konzulom Brutom,19 očito
djela ranorepublikanskih majstora. Na forumu i na drugim važnijim mjestima
u Rimu bilo je kipova narodnih heroja, npr. konjanički kip djevojke K leli je.20
Sve je to bilo starorepublikansko. Pisci spominju razne brončane kipove, od
važnijih Herakla iz god. 305. na Kapitoliju,21 Junonu na Aventinu iz 218. pr.
n. e.22 Spominju se brončane figure životinja. Sačuvana je i mnogo se cijeni
brončana vučica etruščanskog stila (neki tu vide elemente jonske umjetnosti)
iz četvrtog stoljeća pr. n. e. To je danas dobro poznata Kapitolinska vučica
(naziv po imenu muzeja u kojemu se čuva). Blizanci su pod njom iz novog
vijeka. Osobitog je tipa vučica s blizancima na novcu četvrtog stoljeća pr.
n. e. Spominju se velika djela. Zanimljivija su sačuvana, iako skromnija. Iz
četvrtoga je stoljeća pr. n. e. »cista Ficoron i«, valjkasta prenestinska brončana
posudica,2324ukrašena gravurom grčkog mitološkog sadržaja (Argonauti) s pla-
stičkim figurama na poklopcu i nogama poput lavljih šapa. Sve je grčko ili
grčko-etrursko po motivima i stilu. Na cisti je starolatinski natpis s imenom
majstora »Rimljanina Novija Plautija«.21 Djelo je dakle rimsko po grčkom
uzoru.
U nedostatku sačuvanih spomenika starije rimske plastike, posvećuje se
pažnja i Janusu na najstarijem rimskom novcu. Drži se, naime, da je taj
reljef na novcu izrađen po uzoru na neki kip ili hermu. Kipova u starom
Rimu, inače, nije falilo. Bilo se na forumu namnožilo toliko spomenika
slavnih ljudi da je senat posebnom odlukom god. 158. morao da i to regu­
lira.25

u » Fictores Euchira, Diopis, Eugrammos, Plin., N . h., X X XV, 152.

16 Varon kod Augustina, De civitate dei, IV, 31.
‘7 Liv. I, 56.
18 Varon kod Plinija, N. h., X X XV, 154— 157, o etruščanskom majstoru Vulki, koji je kao dobar
koroplast ukrasio lnam Jupiterov na Kapitoliju, te o »tuskanskim« kipovima.
19 Cassius Dio, X L III, 45.
» Liv. II, 13.
» Plin., N. h., X X X IV , 43.
23 Liv. X X I, 62.
23 Posjedovao ju je u X V III stoljeću trgovac Ficoroni.
24 C. I. L., X IV , 3112.
« Plin., N. h., X X X IV , 30.

408
 X V II, 2

Od davnine su odličniji Rimljani čuvali u atrijumu voštane maske

(cerae, imagines) svojih pokojnika. Izrađivanje i posmatranje tih maski bilo
je poučno kiparima portretistima. Razvila se portretna bista kojom su rimski
umjetnici dali znatan prilog antičkoj skulpturi. Od starijih sačuvanih spo­
menika te vrsti osobit je prim jer »B rutus«, realistični brončani portret (Roma,
Museo dei Conservatori) s kraja četvrtog ili početka trećeg stoljeća pr. n. e.26
Osobito mjesto u rimskom kiparstvu ima reljef. Prije tehničke izrade
reljefa napravljen je crtež koji je bio njegova osnova. Neke su povijesne
scene uklesane u kamenu prema slikama, npr. ratnih prizora, koje su se
nosile u trijumfima ili inače izlagale. Klesalo se i napredovalo u umijeću,
od početničkog do umjetničkog. Najbolja su djela rimski kipari izradili u
carsko doba kada je uspjelo u prikazivanju fonda reljefnih figura postići
ono što grčki majstori prije helenističkog doba nisu znali. B olji primjer iz
nevelike zbirke rimskih reljefa republikanskoga doba predstavljaju reljefi
sa spomenika Domicija Enobarba (ili s nekog hrama), djelo s kraja drugog
ili početka prvog stoljeća pr. n. e. Tu su tri ploče s reljefnom predodžbom
Neptuna, Am fitrite i drugih morskih božanstava (fragmenti sada u MUnchenu)
i fragment s prikazivanjem žrtve »suovetaurilia« (sada u Parizu, Louvre).
Motiv je s Neptunom grčki. Motiv sa žrtvom tipično rimski realistički; sve
s istog spomenika.

Grčki utjecaj. Od trećega stoljeća pr. n. e., od zauzimanja južne Italije,

rimske je intelektualce sve više osvajala grčka i helenistička kultura, pa tako
i njihova likovna umjetnost. Do tada se u Rimljana tuskanizam iživio. Počelo
se jednostavno s otimanjem. Rimske su vojskovođe donijele u Rim iz osvo­
jenih kulturnih gradova nevjerojatno mnogo otetih umjetničkih djela i skupo­
cjenih predmeta. N ajprije se donosilo iz Etrurije. Priča se da je iz etruščan-
skog grada Volsinii doneseno u Rim dvije tisuće kipova.27 Grcima je oteto
užasno mnogo. Iz zauzete Sirakuze (211) Marcelo je donio » ornamenta urbis,
signa tabulasque quibus abundabant Syracusae«.28 »Tada su se«, piše Li vije,
»počela cijeniti djela grčke umjetnosti, a tada je i preotelo maha pljačkanje
svega svetog i profanog«.29
Rimska je likovna umjetnost prije trećega stoljeća bila pod jakim
etruščanskim, a otada pretežno pod grčkim odnosno helenističkim utjecajima.

26 Različita su mišljenja o tom djelu (etruščanski, etruščansko-rimski, staroitalski portret,

imitacija nečega grčkoga?). Klasična portretna poprsja kao što je Pompejevo (u Ny Carlsbergu, Glip-
tothcca), Ciceronovo (Roma, Museo Capitolino) i neka druga s kraja stare i početka nove ere, posebno
likovi Julija Cezara, u periodizaciji stoje na početku onoga što se naziva zrelim klasičnim stvaralaštvom
u rimskoj skulpturi koja kulminira u carsko doba.
27 Plin., N . h., X X X IV , 34.
23 Liv. X X V, 40.
29 Rimljani su 209. odnijeli iz Tarenta golemi brončani Heraklov kip, djelo Lizipovo, i postavili
ga na Kapitoliju (Strab. V I, 278). Nakon pobjede u drugom makedonskom ratu (194) Flaminin je u
Rimu tri dana slavio trijumf. Prvog su se dana nosila, pored ostalog, »signa aerea et marmorea«, zatim
skupocjeno srebrno i brončano, umjetnički ukrašeno posuđe ( v a š a . . . c a e l a t a . . . q u a e d a m e x i m i a e
a r t i s , Liv. X X X IV , 52). U trijumfu Fulvija Nobiliora (187) nošen je plijen iz Grčke, » s i g n a a e n e a s e p ­
t i n g e n t a o c t o g i n t a q u i n q u e , s i g n a m a r m o r e a d u c e n t a t r i g i n t a « (Liv. XX XIX , 5). U trijumfu Emilija Paula
(167) bilo je 250 kola punih kipova i slika iz Makedonije (Plut., A e m i L , 32; Liv. X LV, 39). Metel je,
pobijedivši pseudo-Filipa (148) prisvojio grupu od trideset i četiri kipa Aleksandrovih prvaka poginulih
u bici kod Granika, djelo Lizipovo (Plin., N. h., X X X IV , 64). Golem je bio plijen ove vrsti iz Kartage,
umjetnička djela i druge dragocjenosti koje su Kartažani oteli Grcima na Siciliji (Appian., L i b y c a , 135).
Toliko je toga bilo doneseno s raznih strana da se dijelilo i nekim italičkim gradovima (Strab. V III,
381).

409
X V II, 2

Ne treba potcijeniti italske elemente i italičko originalno stvaralaštvo, npr.

kampansko koje je zastupano u Pompejima pored grčkog, a koje je ostavilo
spomena i u drugim kampanskim mjestima. Pompejanska skulptura pred­
stavlja posebnu temu. Ako je ovdje potrebno kao prim jer istaknuti nešto
pompe jansko, neka to budu pompe janski kapi teli s helenističkim i rimskim
realističkim ljudskim likovima (u Casa dei capitelli figurati).
U Laciju izvan Rima naj ilustrativni je likovne spomenike ostavio je
grad Praeneste (Palestrina). Od sedmoga stoljeća, kada je izrađena spome­
nuta zlatna fibula s latinskim natpisom i pohranjena u prenestinskom grobu,
pohranjivali su se u prenestinskim grobovima dragocjeni predmeti tijekom
nekoliko stotina godina. Najvrednije je ono najstarije, iz doba kada u Rimu
nije bilo boljih spomenika likovnih umjetnosti. Među osobiti je predmete iz
prenestinskih grobova pripadaju brončane ciste dekorirane gravurama. Tu
je na prvom mjestu spomenuta »cista Ficoroni«. Gravurama iste tehnike
ukrašena su i mnogobrojna prenestinska brončana ogledala. Grad Praeneste
— Palestrina udaljen je od Rima svega četrdeset kilometara. Prenestinsko je
očito i rimsko, iz iste kulturne regije.
Prije početka nove ere Etrurija je bila uvelike romanizirana. Mnogo
se rimskih spomenika iz prvoga i drugoga stoljeća pr. n. e. sačuvalo u
Toscani.30
Oktavijan August pripada republici i carstvu, kao i spomenici njegova
doba, kao i njegov kip nađen u Rimu na lokalitetu Prima Porta. Ovamo pripa­
da i Ara Pacis, kojom završavamo pregled rimske likovne umjetnosti pr. n. e.
Senat je 14. pr. n. e. odlučio da se podigne spomenik u povodu Augu-
stova povratka iz posljednjeg rata, iz Hispanije i Galije, i u slavu mira koji
je nakon tolikih ratova zavladao. Spomenik je inaugurirao August 9. pr. n. e.
To je žrtvenik Miru, Ara Pacis Augustae, žrtvenik na pijedestalu bio je ogra­
đen sa četiri mramorna zida ukrašena reljefima.31 Sačuvani reljefi32 govore
o radovima raznih majstora i o raznim stilovima. Na vanjskoj strani jednoga
zida nalazi se gore: friz na kojem je prikazan August i njegova pratnja —
rad realističkog rimskog stila; dolje: friz s biljnim motivom. Na fasadi su
prikazane legendarne osobe (Eneja, Romul i Rem ) i simbolični likovi (Tellus,
Roma i dr.). Na jednoj je unutrašnjoj strani zida bogata kompozicija s
festonom, bukranijima i drugim motivima. Što nije realistički rimsko, pre­
težno je u grčkom odnosno u helenističkom stilu. Umjetnička vrijednost svih
tih reljefa veoma je velika. To je najveće dostignuće rimske likovne umjet­
nosti odnosno umjetnosti u službi Rima do kraja prvog stoljeća pr. n. e.

BIBLIOGRAFIJA

Giovanni Pinza, Monumenti primitivi di Roma e del Lazio antico u izdanju

^Monumenti antichi pubblicati per cura della R. Accademia dei Lincei«, Roma 1905;
Giuseppe Lugli, I monumenti antichi di Roma e dei suburbio, I. I l Palatino,
U Foro romano, Roma 1931; II. Le grandi opere pubbliche, Roma 1934; Roma antica,
il centro monumentale, Roma 1946; Monumenti minori del Foro, Roma 1947;
30 Tu pripadaju, npr., »vasi corallini«, o d ‘ gline koraljne boje. Nađeno ih je mnogo u toskan-
.skom Arezzu (vaša Aretina), ali i drugdje. U većini su iz prvog stoljeća pr. n. e. Ukrašene su većinom
reljefnim figurama. Neke nose natpise s imenima rimskih obitelji i markama proizvođača.
31 Izgled toga spomenika poznat je po slici na Neronovu novcu.
32 Jedni su fragmenti sada u Vatikanu, drugi u fiorentinskoj Galleria degli Uffizzi, a neki u
pariškom Louvreu.

410
 X V II, 2

Pericle Ducati, L ’art e in Roma dalle origini al secolo V III, Roma 1938. Tu je
data bibliografija sa ocjenom pojedinih djela o arhitekturi, skulpturi i drugim
likovnim umjetnostima Rimljana.
Popularni su priručnici:
Michaelis-Wolters, Die Kunst des Altertums (u Springer, »Handbuch der
Kunstgeschichte«), Leipzig, 12. izdanje, 1923;
Pericle Ducati, L ’arte classica, Torino, mnogo izdanja od 1920. dalje.

< ». -
A
Ml,
tiki-

Palatin

411
 X V III

OD TIBERIJA DO VESPAZIJANA

1. TIBERI JE
(14-37)

Tokom nekoliko desetljeća Augustove vladavine tako se principat ukori­

jenio kao upravni sistem da se Augustovom smrću moglo govoriti samo o prin-
cipovu nasljedniku. Tiberius Claudius N ero, kao Augustov posinak Tiberius
Julius Caesar, postao je 14. n. e. princeps senatus i dobio od senata svu vlast
koju je imao August. Već mu je August bio dodijelio najhitnije: proconsulare
imperium et tribuniciam potestatem. Bio mu je dao čak i imperium maius.
Tako je nakon »očeve« smrti Tiberi je uveo i svoju vojnu diktaturu — ono
što je bitno za carstvo. S kompetencijama pučkog tribuna bio je nadležan
da sazove senat i rukovodi raspravom o najvažnijem pitanju koje je nastalo
Augustovom smrću, pitanju sistema državne vlasti. Stari su senatori mrzili
Tibcrija i principat. Uzalud! Morali su se pomiriti sa situacijom. »O derint
dum probent«, govorio je Tiberije privatno. Oportunisti su se snašli.1 Tacit
nam je dočarao dramu koja se od onda toliko puta ponovila u povijesti.
»A u Rimu srljahu u servilnost konzuli, senatori i vitezovi, što je tko bio
istaknutiji, više se pretvarao i zalijetao.«1
2 I Rim je dobio novoga cara34koji će.
u povijest ući kao osnivač dinastije Iulii-Claudii.
Tiberije, helenistički obrazovan intelektualac i odličan vojskovođa,,
istakao se za Augustove vladavine. Postao je princeps u svojoj pedeset i petoj
godini i dorastao da nastavi Augustovo djelo. U početku svoje vladavine-
ugušio je u Panoniji i u Germaniji pobune legija,4 a sa senatorima i konzulima,
vješto taktizirao, priznajući im kompetencije u duhu republikanske tradicije..
Dao se tri puta izabrati za konzula. U početku je odbijao naslove im perator*
i pater patriae. Počasni naslov Augustus stavljao je samo u pismima stranim*

1 Tib.
2 Tac., Ann., I, 7.
3 Tete., Ann., I, 11 (znameniti prikaz).
4 Pobunu su ugušili Tiberijev sin Druz i posinak Germanik.

412
 X V III, 1

vladarima. Govorio je da je dominus robovima, princeps Rimljanima a impe­

rator vojnicima.5 Međutim, sistematski je izgrađivao sistem monarhije u
kojoj su senat i magistrati bili potrebni, ali u određenom svojstvu. Kao
pripadnik slavnog klaudijevskog patricijskog gensa i sklon optimatima, želio
je imati podršku svih u senatu. I obratno — popularima (da upotrijebimo
taj naziv) oduzimao je prava. Već je god. 14. oduzeo narodnim komicijama pra­
vo izbora magistrata a prenio ga na senat. Postepeno je dokinuo sve tradicio­
nalne kompetencije komicija priznajući za mnoge poslove nadležnim samo
senat.6 Tacit i Suetonije iznose mnogo toga o okolnostima julijevsko-klaudi-
jevske dinastičke politike. Na početku Tiberijeve vlade veoma su važnu ulogu
imali Livija i Germanik. Livija, Augustova udovica, Tiberijeva majka, živjela
je do svoje smrti (29. n. e.) u Rimu kao Augusta, a u provincijama deificirana.
Germanik, unuk Augustove sestre Oktavije i trijumvira Marka Antonija, rato­
vao je u Iliriku u doba dalmatsko-panonskog ustanka 6— 9. n. e., ugušio bunu
legija u Germaniji i u toj zem lji vršio vojne operacije; osvetio je teutoburški
poraz i zbog toga slavio trijumf. Bio je popularan među vojnicima i, uz
dobre veze sa senatorima, imao uvjeta da namjesto Tiberija uzme vrhovnu
vlast u državi. Tiberije ga je poslao na Istok tobože s važnom misijom, a
zapravo da bude što dalje od Rima. Germanik je iz baze u Siriji operirao
s vojskom na istoku. U Arm eniji je doveo na prijesto dinastu odana Rimu,
regulirao odnose s Par tima, osnovao provinciju Kapadokiju i pripojio pro­
vinciji Siriji oblast Komagenu ( Commagena, prema Eufratu). Sve je to
učinio do 17. n. e. kada je iznenada umro u Antiohiji, vjerojatno otrovan po
Tiberijevoj naredbi. U Germanikovoj biografiji naziru se podaci o raznim
vojnim, vanjskopolitičkim i dinastičkim prilikama Tiberijeva vremena.
Rimsko su Carstvo štitile legije razmještene po provincijama. Uprava
provincija bila je dobro organizirana. Bune su bile ugušivane — nakon onih
u Panoniji i Germaniji nove u Galiji, Trakiji i Africi; jedan robovski ustanak
u Apuliji.7 Prihodi su redovno pritjecali u carsku i senatsku blagajnu. Tiberije
je davao mudre direktive provincijskim namjesnicima i carinicima. »Dobar
pastir ima da ovce striže, a ne da im kožu dere.«8 Ali, budući da nije imao
ekonomskih teškoća a oslanjajući se na legije i pretorijanske kohorte (sve
je pretorijance koncentrirao u Rimu pod zapovjedništvom prefekta), Tiberije
je nakon nekoliko godina opreza prema senatu i magistratima promijenio
držanje: postao, je samovoljan, surov i okrutan. Tacit, misli se, preuveličava
Tiberijeve mane. Teško je vjerovati sve što Suetonije iznosi o nemoralu koji
je ovaj vladar navodno očitovao u starosti. Istina, Tiberije je poduzimao
nepoštedne represalije prema opasnijim protivnicima jer su se protiv njega
kovale urote. Represalije je provodio Sejan (L. Aeh Seianus), prefekt preto­
rijanske garde (djelatnost od 17. do 31), koji je smakao i mnoge nevine dok
nije i sam stradao. Posljednje godine života Tiberije je proboravio u Kam-
paniji. Ubijen je godine 37. od urotnika. Po jednoj verziji zagušio ga je nećak i
nasljednik Kaligula.9 ' •

Glavni izvori: Tac., Ann., I—VI; Suet., Tib.

5 Suet., Tib. *
6 »E campo comitia ad patres translata surit«,' Tac., Ann., I, 15.
7 Tac., Ann., IV, 27. • • " - :. J
« » . . . boni pastoris esse tondere pecus, non deglubere«, Suet., Tib., 32.
9 Suet., Cal., 12.

413
 X V III, 2

2. KALIGULA, KLAUDLTE I NERON

Kaligula (37— 41). Tiberi ja je naslijedio Gains, sin Germanikov i Augu-

stove unuke Agripine. Carski mu je naslov C. Caesar Augustus Germa­
nicus. Popularno mu je ime bilo Caligula, »čizmica«. Tako su ga odmila zvali
vojnici kad je kao dijete boravio s ocem na bojištu.10* Taj je drugi car iz
julijevsko-klaudijevske dinastije bio, zahvaljujući očevu ugledu, rado pri­
mljen od vojske, senata i rimskih masa. Dobio je od senata naslov princeps,
tribunske ovlasti i ostale naslove koje su imali August i Tiberije. On je u
početku liberalno vladao, poštovao senatske i magistratske kompetencije;
vratio stara prava tributskim komicijama. Bio je četiri puta konzul po
nekoliko mjeseci. Amnestirao je neke političke okrivljenike, prezirao douš­
nike. U Germaniji je ugušio jednu vojničku bunu. Sve to bilježi Suetonije.11
Poznate su iz raznih izvora Kaliguline intervencije u poslovima savezničkih
dinasta u Judeji, Galileji, Trakiji, Pontu, Bosporu, Armeniji, Mauretaniji;
u političkim borbama Grka i Židova u Aleksandriji i u drugim zamršenim
poslovima izvan Rima. Svoje uspjehe Kaligula je zamračio promjenom prvot­
nog političkog kursa i svojim prelaženjem na apsolutizam.12 On je, naime,
htio umjesto augustovskog principata uvesti despociju helenističkog tipa,
ono što je i Julija Cezara stajalo glave. Oduševljavao ga je nekadašnji hele­
nistički Egipat. Kaligula je, čini se, krajem svoje vlade bio nastran pa je pri­
vukao na sebe mržnju. » Oderint dum ?netuant« (Neka mrze samo nek se bo­
je ), govorio je navodno.13 Ubijen je od jednog pretorijanskog tribuna. Bit će
da je zaslužio. Ipak je teško vjerovati da je bio doista onako nemoralan kak­
vim ga prikazuje Suetonije.

Klaudije (41— 54). Kad je ubijen Kaligula, senatori su bili odlučili

vratiti stari republikanski režim, ali vojska to nije dopustila. Pretorijanci su
jednostavno prisilili Klaudija, Kaligulina strica, a Druzova sina, da uzme
vlast. Senat je morao legalizirati izbor. Tiberius Claudius Caesar Augustus
Germanicus službeni je naslov toga trećeg cara julijevsko-klaudijevske dinar
stije. Bio je neugledne vanjštine i imao mnogo osobnih nedostataka, ali vrlo
učen (pisac povijesnih i drugih djela). Pretorijancima koji su ga izdigli ispla­
tio je donarium po petnaest tisuća sestercija. Uvjerio je senatore da se ne
zanosi monarhističkim tendencijama (affectatio regni), nego da će raditi u
okviru principata. široku je popularnost stekao dijeljenjem žita i drugih na­
mirnica građanima Rima. Cura annonae bila je od davnine u Rimu briga grad­
skog prefekta. Klaudije je sam preuzeo tu brigu i povjerio je jednome svom
činovniku. Solidno je organizirao dovoz žita iz provincija u Rim preko luke
Ostije koju je za tu svrhu preuredio i osposobio. Dovršio je rimski vodovod
(aquae ductus) koji je počeo graditi Kaligula. Brinuo se za uređenje putova
i prometa u Italiji (cursus publicus). Unaprijedio je carsku administraciju
postavivši visoke funkcionere za načelnike u raznim resorima (a studiis, ab
epistulis, a rationibus, a libellis), širokogrudno je dijelio rimsko građansko

10 Tac., Ann., I, 41.

» Suet., Cal.
12 » Nec multum abfuit quin statim diadema sumeret speciemque principatus un regni formam
converteret«, Suet., Cal., 22.
13 Suet., o. c., 30.

415
X V III, 2

pravo provincijalcima. Želio je vidjeti »u togi« sve Grke, Gale, Hispance i Bri­
tance (Seneca). Pošlo mu je za rukom kao cenzoru da budu primljeni u senat
neki ugledni Gali.14
Život u provincijama tekao je normalno. Legije su ondje čuvale granice,
osiguravale caru vlast i povremeno išle u nove akcije. Skribonije, namjesnik
u provinciji Dalmaciji, pokušao je god. 42. urotiti se protiv cara, ali je vojska
ostala vjerna Klaudiju i Skribonije je učinio samoubojstvo. Otad dvije rimske
legije u Dalmaciji, Legio V II (sjedište u Tiluriumu-Gardunu) i X I (sjedište u
Burnumu), nose počasni naslov »Claudia pia fidelis«. Rimljani su 42. u Maure-
taniji (danas zapadni Alžir i Maroko) osnovali dvije provincije: Mauretania
Caesariensis s glavnim gradom Caesarea i Mauretania Tingitana s glavnim
gradom Tingis (danas Tanger). Godine 43. izvršen je vojni pohod u Britaniju.
Bio je osvojen velik dio na jugu te zemlje i proglašen provincijom Britani­
jom — Britannia. Glavno joj je vojno središte bio grad Camulodunom. Spo­
minje se u to doba i grad Londinium. Klaudije je dobio naslov Britannicus.
On je osobno sudjelovao u završnim operacijama god. 43. u Britaniji, te u Ri­
mu proslavio trijumf.
Ža Klaudijeve vlade rimska se državna politika čvrsto provodila na sve
strane. Godine 43, kada je osnovana provincija Britanija, proglašena je pro­
vincijom i maloazijska Likija, a iduće, 44, Rimljani su pripojili Judeju pro­
vinciji Siriji. Godine 46. oduzete su zemlje tračkim dinastima i sjeverna Tra-
kija inkorporirana provinciji Meziji (Moesia Inferior, dan. sjeverna Bugar­
ska), a južna je proglašena rimskom provincijom Trakijom (Thracia, današnja
južna Bugarska). U Klaudijevo doba izgrađen je na Dunavu čvrst sistem
rimskih graničnih utvrda. Tada su osnovana jaka vojna uporišta — gradovi
Vindobona (B eč), Carnuntum (nedaleko od Beča), Singidunum (Beograd) i
druga. Rimljani su bili aktivni i u krajevima oko Crnoga mora i tamo posta­
vljali na vlast odane dinaste. Sve to, dakako, nije samo careva zasluga. Ali,
sistem principata tome je pogodovao.
Sue toni jevi podaci o caru Klaudiju nisu dovoljno u vjerljivi jer su
previše nepovoljni za vladara u čije se doba onako mnogo uradilo u rimskoj
državi. Istina je da su careve žene bile utjecajne. Mesalina, treća Klaudijeva
žena, spremila je protiv njega urotu koja nije uspjela. Nevjerna je žena
ubijena. Posljednja žena, Agripina, dovela je Klaudiju Nerona, svoga sina
iz prvog braka, i postigla da ga car posini. U listopadu 54. Agripina je otrovala
Klaudija a vlast je preuzeo Neron.
Neron (54— 68). Klaudija je naslijedio Nero Claudius Caesar Augustus
Germanicus. Pretorijanci su ga nametnuli senatu. Prvih pet godina Neron
je vladao normalno u duhu augustovskog principata slušajući savjete svoga
učitelja filozofa Seneke i oslanjajući se na Bura (B urrus), prefekta pretori-
janaca. Taj podnošljivi » quinquennium Neronis« završio je god. 59, nakon
čega su nastale godine Neronove tiranije, napuštenog sistema principata,
provođenja monarhističkog apsolutizma i okrutnog obračunavanja s opozici­
jom. Neron je naredio da se pogube mnoge utjecajne ličnosti koje su se
protivile njegovoj samovolji. Pogubio je i vlastitu majku (59). JTo_je jDilo
u godinama kriza. Rimska je vojska g. 62. na istoku bila pobijeđena u ratu s
Parti ma, a 64. Rim je strahovito stradao od požara.15 U gradu je bila velika
14 To je dokumentirano natpisom C. I. L., X III, 1668 (iz Lyona).
15 Opis požara kod Tacita, Ann., X V, 38—41.

416
 X V III, 2

oskudica. Za sve se to okrivljavao Neron. Protiv njega je god. 65. organizirana

urota, ali je bila otkrivena. Nastupile su represalije. Pogubljeni su urotnici,
među njima i mnogi senatori. L. Karpurnij Pizon, filozof Seneka i pjesnik
Lukan načinili su samoubojstvo. Urotnicima se sudilo po zakonu »0 uvredi
veličanstva«. Konfiscirana im je imovina koja je pripala caru. Suetoni je, koji
nepovoljno piše o svima carevima julijevsko-klaudijevske dinastije, prikazuje
Nerona kao najnemoralnijeg i najcrnjeg od svih njih. Tako i Tacit iako
umjerenije.16 Opširne su Suetonijeve priče o Neronovu raskalašenom životu,
o njegovim postupcima prema svojim ženama (Octavia, Poppaea Sabina —
ova vrlo poročna — i Statilia Messalina); o Neronovoj uobraženosti — arti­
stičkim nastupima, avanturizmu, rasipništvu, navodnom paljenju Rima. Dra­
matično je opisan i kraj ovoga omraženog čovjeka. Godine 68. pobunili su se
protiv njega zapovjednici legija u Galiji (Iulius Vindex) i u Hispaniji (Galba),
za njima legat u provinciji Africi. Neron je bio spriječio tu opasnost. (Vindeks
je poražen, ostali oslabljeni.) Ali kada su se protiv njega digli pretorijanci
pod vodstvom prefekta Nim fidija i kad ga je senat proglasio neprijateljem
države, morao je pobjeći iz Rima i načiniti samoubojstvo (u lipnju 68).
» Quid Nerone peius? Quid thermis melius Neronianis?« pita Marcijal.17
Neron, navodno car osobenjak, dao je sagraditi za građane Rima divne terme,
a za sebe velebnu palaču — Domus aurea,18 Mnogo se značajnih stvari u ono
doba događalo u Rimskom Carstvu, pa se čini manje važnom i nedovoljno
uvjerljivom tradicija o onolikim Neronovim nastranostima. U Neronovo doba
administracija provincija tekla je normalno. Legije su, kao i dotada, stacio­
nirale na osjetljivijim pograničnim punktovima i povremeno poduzimale veće
akcije. Mnogo toga nam je poznato o ondašnjim rimskim vojnim akcijama
na Istoku, o obrani provincije Sirije od partskih napadača, o rimskoj protu-
akciji u Armeniji — partskoj interesnoj sferi.19 Rimske su legije tada operi­
rale i na obalama Crnoga mora. Godine 64. kraljevina Pontus inkorporirana
je rimskoj provinciji Galatiji.
Za Neronove vlade Judejci su se god. 66. u Palestini digli na ustanak pro­
tiv rimskih osvajača. Neron je onamo poslao vojsku pod zapovjedništvom lega­
ta Flavija Vespazijana. U veljači 67. Vespazijan je počeo operacije u Judeji i
uskoro stao opsjedati Jeruzalem. Kad su legionari u Judeji, Siriji i u Egiptu
doznali za Neronovu smrt, proglasili su Vespazijana za cara (69).

Izvori: Tac., Ann., X I—XVI o Klaudiju i(nema početka) i Neronu (nedostaje

kraj). U izgubljenim Tacitovim knjigama V II—X Anala bilo je obrađeno ostalo;
Suetonije, biografije svih triju careva; Cassius Dio, LV II—LX (o Kaliguli i Klau­
diju do 47) i LX I—L X III (o Neronu), ekscerpti u Ksifilina. Ponešto u Seneke i Plu-
tarha. Ima natpisa, papirusa i novca.

“ Tac., Anu., X IV — XV.

17 Marcial., Epigr., VII, 34.
18 Tac., Ann., X V, 42, opis.
19 Suet., Nero, 13. i 30; lb. o armenskom kralju Mitridatu kojega je Neron okrunio u Rimu.

27 GRCI i RIMLJANI 417

XVIII, 3

3. GALBA, OTON, VITELIJE

Borbe za vlast. Smrću Neronovom završilo je carevanje vladara iz juli-

jevsko-klaudijevske dinastije. Senat je proglasio za princepsa svoga uglednog
člana Sulpicija Galbu koji je tada bio zapovjednik vojske u Hispaniji. Galba
je izabran 68. kao Im p. Ser. Sulpicius Galba Caes. Aug. Već u siječnju 69. legio­
nari u Germaniji proglasili su za cara svoga zapovjednika Vitelija — A. V itel­
lius Aug. Im p. Germanicus. Pretori j anci, naprotiv, u Rimu pogubili su Galbu
(69) i proglasili za cara Otona, nekadašnjeg Neronova dvorskog čovjeka i Gal­
bina pomoćnika — Imp. M. Otho Caes. Aug. Senat je Otona priznao, ali je tre­
balo da o svemu odluče legije. Vitelije je iz Germani je poslao dio vojske u sje­
vernu Italiju kamo je s vojskom došao Oton. U bici kod Kremone (loc. Bedria­
cum) Oton je poražen pa je učinio samoubojstvo (69). »Umro je devedeset peti
dan svoje vlade«.20Vitelije dolazi u Rim i senat ga priznaje za cara. Priznale su
ga i legije u zapadnim provincijama. Ali to nije bilo dovoljno. Odlučile su legije
na Istoku. One su, na inicijativu prefekta Egipta (Tiberius Alexander), pro­
glasile Flavi ja Vespazijana za cara (u srpnju 69). Jaku je podršku Vespazijanu
pružio Muci j an, legat u Siriji (C. Licinius Mucianus), a još jacu M. Antonius
Primus, legat dunavskih legija, koji je s jednom legijom žurno došao u sjever­
nu Italiju, potukao Vitelijevu vojsku jeseni g. 69 (opet kod Kremone) i brzo sti­
gao u Rim, gdje je bio ubijen Vitelije (u prosincu 69). Senat je 22. prosinca
69. priznao Vespazijana i dao mu sve naslove cara-princepsa. Vespazijan se
nakon toga neko vrijeme zadržao u Aleksandriji. Mjesto njega poslove u Rimu
obavljao je Muci j an.

Civilis. U doba građanskog rata god. 69, a i u vezi s njim pobunila

su se protiv rimskih osvajača neka germanska i galska plemena. Pobuna je
izbila kod germanskih Batava (Batavi, na ušću Rajne) pod vodstvom plemen­
skog prvaka Civilisa. Pobuni su se pridružili susjedni Germani (Canninefati,
Frisii i drugi) u području Germania In ferior i neka galska plemena (Treviri,
Lingones i drugi). Pobunjenici su inače služili u rimskim pomoćnim četama
(socii), a njihove vođe, Civilis i drugi, bili rimski civilizirani odličnici. Oni su
se ravnali prema toku rimskog građanskog rata, pristajući sad uz Vitelija, sad
uz Vespazijana nadajući se kakvoj koristi za sebe.21 Napadali su oslabljene
rimske garnizone i imali uspjeha. Sa svoje strane neki su galski prvaci iz ple­
mena Trevera i Lingona (Tutor et Sabinus) maštali o samostalnom galskom
kraljevstvu. Rimljanima je išla na ruku njihova nesloga, a korisno im se
pokazalo savezništvo nekih galskih prvaka. Napokon je došao sa sedam legija
Mucijanov legat Petilius Cerialis, svladao pobunjenike i prisilio Germane i
Gale na pokornost. Odvažnom Civilisu i njegovim Batavima Vespazijan je
oprostio, jer su njihove akcije protiv Vitelija pomogle da on lakše ostvari,
svoju namjeru.22

20 Suet., Otho, 11.

21 . . . *dum alii Vespasianum alii Vitellium foveant patere locum adversus utrumque«, Tac.t
Hist., IV. 17.
22 Tac., Hist., IV i V; Suetonije, biografije Galbe, Otona i Vitelija.

418
 XVIII, 4

4. JUDEJCI I KRŠĆANI

Judeja. Pompej j e ô ^ p r^ n . e. osvojio Siriju i proglasio je rimskom pro­

vincijom. Tada j e~i Ju déja"(Konvencionalan naziv za cijelu Palestinu) podvrg­
nuta. _pod_rimsku__vlast. Rimljani su podržavali sebi odane judejske dinaste,
priznavali autonomiju nekih tamošnjih helenističkih gradova i poštovali ži­
dovske vjersko-političke ustanove. Tu su se sukobljavali Židovi (lat. Iudaei) s
drugima, pojedine suparničke nacionalne grupe među sobom — Judejci, Iđu-
mejci, Iturejci i drugi; borila se dinastija Hasmoreja-Makkabeja s dinastič­
kim protivnicima. Osobito su se isticale dvije judejske vjersko-političke-grune:
farizeji (hebr. Perušim, gr. pharisaioi »odabrani«), mojsijevski konzervativci
i sađuceji (po imenu legendamog~oshivača Sađduka, gr. Saddukaioi), napred­
niji, helenistički obrazovani i prorimski orijentirani H ebigji. Mlađeg je postan-,
ka sekta esena ( gr^JEssenoi ) . Siromašne narodne m a ü ’T niže svećenstvo bili
su pod utjecajem farizeja, obuzeti vjerskim fanatizmom i nacionalnom netrpe-
ljivošću prema strancima, neraspoloženi prema vijeću — sinedriju (gr. syné-
drion), svom najvišem crkyenom, sudskom i političkom rukovodstvu, kada.
je ono bilo u službi osvajača. Pompej je Židovima nametnuo velik danak, a.
podržavao vlast vrhovnog jeruzalernsko'g^svëcëhikâ~H]rkana^(Hyfkanoni^ '
velikaša iz onog hasmonejskog gensa koji se u drugom stoljeću pt. n. e. ista­
kao u ustanku protiv Seleukida (vođe braća Makkabeji). Uz Hirkana, koji
je nosio helenistički naslov etnarha, istakao se njegov vojvoda Antipatros,.
helenizirani Idumejac. Antipatar je pomogao Juliju Cezaru u alekssmdrij-
skom ratu i postigao da JeXezar Judejcima dao maksimalne povlastice, imu­
nitet öd poreza, oslobođenje od vojne obaveze i drugo. Àntipatrov je^'sin
Hei^d_Xgr. Herodes) u doba drugog trijumvirata bio judejski tetrarli^ (naslov
koji ovdje ne govori o vladi ČetvoriceV Mommšen). Parti su 40. pr.n. e._psvojili
Palestinu, zarobili kralja Hirkana, a postavili na vlast svoga štićenika.lHerođ.
(njegov otac Antipatar već je bio mrtav) pobježe u Aleksandr!ju a odatle u
Rim. Oktavijan i Antoni je proglasili su ga za judejskog kralja. Kad su se
Parti povukli iz Palestine, Her0d j^ ¥ vla d a vši domaće protivnike, uzeo vlast
( 37. pr. n. e,) J vladao kào judejski kralj — Herod Veliki — četrdeset godina.
Naslijedila su ga tri sina, dobivši po oporuci svaki drugo podhicjeTi^üprävur“
Judeju sa Samarijom i Idumejom dobio je Arhelaj (gr. Archelaos). Na.
traženje judejskih prvaka August je god. 6. n. e. ukinuo judejsko kraljevstvo i
proglasio Judeju rimskom provincijom... Kaligula je 41. ondj^lSpet^pdstävia''
kralja (Agripu I I ), ali je nakon njegove smrti, 44. n. e. obnovljena provincija.
Tada su počele po svoj Palestini bune protivTQmTjanaT^a Neronove vlade: *
izbio je »judejski rat«.

Judejski rat (66— 73) buknuo je najviše zbog rimskog tributa koji je u
Neronovo doba bio vrlo velik. Teško je bilo davati i »caru carevo« (Rim lja­
nima) i »bogu božje« (jeruzalemskom hramu i teokratima). Povod za oru­
žani ustanak Židova bilo je despotsko držanje rimskog prokuratora Gesija
Flora koji je bio oplijenio, čak i., blagajnu jeruzalemskog hrama. Tacit piše:
»S trp ljen je Judejaca je trajalo do namjesništva Gezija Flora. Za njegove
uprave buknuo je rat. Kad ga je Cestije Gal, legat u S iriji, pokušavao suzbiti
imao je raznih, češće neuspješnih okršaja. Kad je on poginuo ili bio umoreny
Neron je poslao Vespazijana, a Vespazijan je srećom i sposobnošću, a za-

419
XVIII, 4

hvaljujtići i odličnim pomoćnicima u dvije godine sa svojom pobjedonosnom

vojskom zaposjeo sva sela (cuncta cam porum ) i gradove osim Jeruzalema.«2*
To je bilo god. 66. i 67. Nakon toga je počela opsada Jeruzalema u doba kada je
Vespazijan proglašen za cara (u srpnju 69). Vespazijanov sin Tit nastavio
je opsjedati i zauzeo grad (u rujnu 70). Vespazijan i Tit proslavili su u Rimu
71. sjajan trijumf »de Iudaeis«. Najizvorniji je spomenik o tome Titov sla­
voluk u Rimu.
Helenizirani Judejac Josip (gr. Iôsêpos) koji je sudjelovao u judejskom
ratu, prešao na stranu Rimljana i uzeo flavijevsko gentilno ime — Iosepus
Flavius — ostavio je prikaz svih onih zbivanja s mnogo pojedinosti. Za­
nim ljivi su njegovi podaci o akcijama »zelota«, židovskih narodnih boraca,
koji su u Galileji i drugdje po planinskim krajevima vršili svakojake diver­
zije protiv Rimljana i domaćih romanofila. Josip Flavi je informativno govori
0 židovskim političkim grupama u Jeruzalemu onoga doba. Opširno opisuje
opsadu Jeruzalema ističući junaštvo svojih zemljaka koji su se do iznemoglosti
borili braneći se iz Jeruzalemskog hrama-tvrđave. Ovaj pisac izvještava
da su i nakon zauzeća Jeruzalema, do godine 73. palestinski rodoljubi uporno
ratovali s Rimljanima.24

Kršćanstvo. Na početku prvog stoljeća n. e. javila se u Palestini kod

Judejaca vjerska sekta koja se nazvala kršćanskom po imenu osnivača Krista
(gr. Christos »pomazanik« istog značenja kao hebr. MASHIH, Mesija). Krist
je grčki nadimak za hebrejsko ime YESHU — Iosua, grčkorimski.Iesus. V jero­
vanje da je Krist očekivani hebrejski Mesija brzo se širilo.
»N ovi zavjet« (gr. Kainè diathékë), znamenito djelo helenističke lite­
rature, svjetskog značenja, ima četiri verzije — Matejevu, Markovu, Lukinu i
Ivanovu — o Kristovu životu i učenju. Matejevo, Markovo i Lukino »evanđelje«
(gr. eu-angélion, blaga vijest) nazivaju se sinoptičkim jer se u osnovi poduda­
ra ju7 IvanovčTp'red stavi ja posebnu verziju. Tradicionalno se u književnom kor­
pusu sa Novim zavjetom nadovezuju i »Djela apostolska« (Prâkseis apostôlôn,
lat. Acta apostolorum ) s »Pismima« i Ivanovom »Apokalipsom«. Djela apostol­
ska historijski su vrlo informativan tekst. Ona nam, iako u vjerskom ruhu, u
teksiu punom legendi, pružaju sliku o prvim kršćanima u Palestini i o prvim
kršćanskim općinama koje su se pojavile u Jeruzalemu i rirskoj Antiohiji. U
prvoj kršćanskoj općini u Jeruzalemu — čitamo u Djelima apostolskim (Gl. 2.
1 5) svi' 'su čla no vi predali svoje imanje zajednici koje je upravitelj (apo­
stol) taj zajednički imetak raspoređivao prema potrebama članova. U tradiciji
o antiohijskoj općini spominju se prvi put po imenu Christiani,^kršćani (Djela
ap., X I, 26). Iz Palestine i Sirije proširilo se kršćanstvo“po~židovsko-helenistič-
koj »dijaspori« — u Egiptu (Aleksandrija na prvom mjestu), na Cipru, po
Maloj Aziji, balkanskoj Grčkoj (K orin t), u Makedoniji (Thcssalonike), pa u
Italiji. Do Neronova doba kršćani su u Rimu već dobro poznati.. Tacit je prvi
rimski pisac koji ih spominje. Neron je, piše Tacit, okrivio kršćane za paljenje

H Tac., Hist., V, 10.

24 Josip Flaw, Judejski rat (Peri tii Iudaikû poïému); Tac. Hist., V, 1— B.
Pokraj mjesta Qumran, u pećini nad zapadnom obalom Mrtvog mora nađeno je od 1947. do
1919. nekoliko kožnih svitaka s tekstom starozavjetne Biblije i drugim židovskim vjerskim tekstovima,
kao i drugi materijal koji su, drži se, židovski ustanici pred dolazak rimskih legija, prije 68. bili sa­
krili. Tu ic nađen i inventar dragocjenosti — pisan na brončanom limu — sakrivenih (spominje se go­
lema količina zlata). Nalaz »rukopisa s Mrtvog mora« drži se velikim otkrićem. Neki se od tih tekstova
dovode u svezu s učenjem vjerske sekte esena. O tome je u novije doba vrlo mnogo pisano. Vidi: C.
Burehard, Bibliographie zu den Handschriften vom Toten Meer, 1965.

420
 XVIII, 4

Rima: »N eron ... je okrivio i podvrgao istrazi, uz posebna mučenja, omra­

žene zločince koje narod naziva kršćani. Začetnik toga imena bio je za Tibe-
rijeve vlade osuđen na sm rt od prokuratora Poncija Pilata. To je pogubno
praznovjerje bilo neko vrijem e ugušivano, ali se opet javljalo, ne samo u
Judeji, gdje je to zlo nastalo, nego i u gradu (R im u ).«25 Helenizirani Židov
Josip Flavije u svom grčkom tekstu Judejske starine (X V III, 3) ima jedan pa­
sus o Isusu Kristu, njegovu djelovanju i o njegovoj smrti na križu. Plinije
Mlađi, rimski namjesnik u provinciji Bitiniji u Maloj Aziji, oko 112. n. e. u pi­
smu caru Trajanu traži od cara upute kako da postupa s kršćanima u svojoj
provinciji. U odgovoru car ga upućuje da se postupa različito prema optuženi­
cima, drukčije prema upornim kršćanima, drukčije prema onima koji se
odreknu kršćanstva:26’ U povijesti ranog kršćanstva citiraju se Tacit, Josip
Flavije i Plinije kao važni nekršćanski pisci čiji »profani« izvori, pored krš­
ćanskih, čine osobitu skupinu.
Naglom širenju kršćanstva pogodovale su političke i socijalne prilike
u ranom rimskom carstvu. Kod Židova bilo je raznih vjerskih sekta. Neke su
propovijedale »mesijanizam«, vjerovanje u Mesiju koji će doći da oslobodi
židovski narod od tuđina ~ od seleukidske despocije, pa i od rimske. Za
kršćane Krist je bio taj Mesija; Mesija koji je došao. Najveću popularnost
steklo je njihovo učenje o jednakosti ljudi, o nepriznavanju robovlasništva,
o nepriznavanju socijalnih i nacionalnih razlika. Kršćanstvo je sociološki evo­
luiralo i postepeno se prilagođivalo prilikama učenjem da će potlačeni dobiti
nadoknadu na drugom svijetu; da se na ovom treba pokoravati gospodarima,
da su pak gospodari dužni dobro postupati s pokorenima. Religija potlačenih,
robova, osiromašenih i bespravnih postala je kasnije prihvatljiva i za druge.“
Prišli su joj mnogi .imućni ljudi, pored ostalih i mnogi ‘ Rimljani; jer je
»svaka vlast od boga«; jer treba dati »caru carevo, a bogu božje«. Rimska je
državna vlast bila tolerantna prema raznim religijama. Nasuprot, Židovi i
kršćani Jpili su vjerski. izrazito ekskluzivni. Kršćani su zazirali od svega što
je bilo u svezi s rimskim državnim'Ppoganskim kultom. Zbog toga su postali
»bezbožnici« i državni neprijatelji. Najviše ih je teretilo što nisu htjeli pri­
nositi žrtve pred carevim kipom. Nastali su progoni kršćana. Citirani Tacitov
podatak govori koliko su kršćani bili mrski vladajućim krugovima u Rimu
u Neronovo doba. Progon kršćana, mučenici — martyres (gr. martys, svje­
dok), kult mučenika, okupljanje vjernika oko groba martira u cemeteriju,
katakombe, predmet su povijesti najstarijeg kršćanstva.

BIBLIOGRAFIJA

Ferrero, o. c.; C. Barbagallo, Roma antica, II, Torino 1932; Pareti, o. c.; H.
Dessau, Geschichte der römischen Kaiserzeit, I—II, Berlin 1926—1930; A. von Do-
maszewski, Geschichte der römischen Kaiser, I—II, Leipzig 1922 (treće izdanje);
M. Rostovtzeff, The Social and Economic History oj the Roman Empire, Oxford
1926 (drugo englesko izdanje Oxford 1957, revidirao M. P. Fraser); L. Homo Le
Haut Empire, Paris 1933 (u Glotzovoj kolekciji Histoire ancienne).
E. Klebs-H. Dessau-P. von Rohden, Prosopographia Imperii Romani saeculi
I, II, III, Berlin, Vol. I (ed. E. Klebs) 1897, Vol. II (ed. H. Dessau) 1897, Vol. I I I
(ed. P. Rohden) 1898. U drugom izdanju izašli neki dijelovi.
Tac., Ann., XV, 44.
' 2^'Plin., Epist., X, 96 (Plinijevo pismo Trajanu) i X, 97 (Trajanov odgovor). Vidi: R. J. Viper,.
Rim i rano hrišćanstvo (prevela Milica Milidragović, Sarajevo 1963) gdje se govori o neautentičnosti tili
izvora.

421
 XVIII, 4

A. Degrassi, I Fasti consolari delVimpero romano et c., Roma 1952.

G. Ferrero, Le donne dei cesari, Milano 1925.
Iz literature o pojedinim carevima (vidi bibliografiju kod Momigliana u
Enciclopedia Italiana, XXIX, 650. sq.), npr. Ciaceri, Tiberio successore di Augusto,
Milano 1934; P. V. D. Balsdon, The emperor Gains, Oxford 1934; A. Momigliano,
* L’opera delVimperatore Claudio, Firenze 1932; B. W. Henderson, The life and
<principate of the emperor Nero, London 1903.
O spomenutim carevima dati su opširni članci u Pauly-Wissowa, R. E. i u De
v Ruggierovu Dizionario. Vidi tu o Galbi, Otonu i Viteliju.
O judejskom ratu: E. Schürer, Geschichte des jüdischen Volkes im Zeitalter
Jesu Christi, Leipzig 1903 (4. izd.).
. U bibliografiji o kršćanstvu naročito mjesto ima Renanova Histoire des
origines du Christianisme, vol. I—IV, Paris 1906.

422
 X IX

OD VESPAZIJANA DO DIOKLECIJANA

1. DINASTIJA FLAVI JA
(69— 96)

Vespazijan (69— 79). Titus Flavius Vespasianus, iz skromnog sabinskog

gensa Flavii, zaslužan vojskovođa kojega su istočne rimske legije proglasile
princepsom, uzeo je vlast u Rimu u jesen 70. Senat je zakonskom uredbom
— Lex de im perio Vespasiani1 — utvrdio njegov imperij, značenje njegova
principata i njegove kompetencije. Im p era tor Caesar Vespasianus Augustus
odmah je svoje sinove Tita i Domicijana proglasio cezarima. S Titom je za­
jedno 71. proslavio trijum f » de Iudaeis«. Tita je uzeo za suvladara, dao mu
prokonzulat i tribunske ovlasti (tribunicia potestas).
Kao višegodišnji konzul (često s Titom ), cenzor i nosilac drugih tradicio­
nalnih magistratura, Vespazijan je sanirao državne financije (najviše prihodi­
ma iz Egipta — »Fiscus Alexandrinus« — i plijenom iz jeruzalemskog hrama),
regulirao neka pitanja zemljoposjeda, obnovio senat uvodeći mnoge ugledne
ljude iz pokrajine u taj dom, reorganizirao vojsku i zaveo u njoj veću disci­
plinu, dao latinsko građansko pravo stanovnicima Hispanije, posvetio posebnu
pažnju obnovi grada Rima postradalog požarom. Podigao je nekoliko velebnih
građevina od kojih je najznamenitiji amfiteatar (dovršili sinovi). Svemu
je tome pogodovao mir, »pax Romana«, koji su Rimljani uživali za njegove
vlade.

Tit. Vespazijan je umro prirodnom smrću, iako ni on nije bio bez

neprijatelja spremnih na urotu. Naslijedio ga je sin, nosilac istog imena, u
povijesti poznat kao Titus (79— 81). Malo je vladao. Ali je kao očev suradnik
na bojištu i kao suvladar mnogo učinio. Zanimljive su pojedinosti iz njegove
biografije u Suetonija (»a m ici, diem p e rd id i«). Za njegove je vlade bila pro­
vala Vezuva, god. 79, i katastrofa gradova Pompeii, Herculaneum i Stabiae (v.
~ C . 1. L., V III, 930.

423
XIX, 2

Gl. X V II, 1). Tit je umro 81. i ostavio lijepu uspomenu o sebi. Senatori su, na­
ime, bili zadovoljni njegovom politikom. Za nas je najvrednije njegovo djelo
amfiteatar, koji je Vespazijan počeo graditi, a on s bratom dovršio.

Domicijan (81— 96) naslijedio je brata Tita voljom pretorijanaca i ne

baš uz oduševljen pristanak senata. Im p. Caes. Domitianus Aug. vladao je kru­
to apsolutistički, u suprotnosti s očevim i bratovim načelima. Kao samozvani
» dominus et deus« (Suet.) Domicijan je krnjio prerogative senata i magi­
strata, koje je u duhu augustovskog principata trebalo poštovati. Kao doži­
votni cenzor2 popunjavao je senat prema svojoj volji, uvodeći sve veći broj
provincijalaca. Otpor koji je izazvao nemilice je suzbijao, mnogima sudeći
» de laesa maiestate«. Degradiranje odličnika, osude na smrt i na konfiskaciju
imovine, osumnjiči van je i najbližih i druga takva djela imala su primjeren
epilog: Domicijan je ubijen od dvorskih ljudi u rujnu 96. Pod utjecajem
određenih krugova Suetonije piše o Domicijanu vrio pogrdno, gotovo kao
0 Neronu. Ali, treba znati da je za vlade toga ozloglašenog cara, koji je na­
vodno samo uživao i ljenčario,3 vođena smišljena privredna politika u Italiji
1 u provincijama; da su se sređivale financije sistematskijim oporezivanjem
provincija; da se obnavljao i dalje izgrađivao grad Rim; da je cvjetala knji­
ževnost i umjetnost; da su se davale bogate priredbe u amfiteatru, kazalištu i
u cirkusu. U provincijama je tekao normalan privredni i politički život.
Uspješno se ratovalo u Britaniji i u Germaniji. Domicijan je 83. osobno poveo
četiri legije na germanske Hatte i vratio se kao pobjednik. Njemu vjerne le­
gije s lakoćom su 88. pod vodstvom legata L. A. Maksima Norbana svladale
Antonija Saturnina, legata u gornjoj Germaniji koji se bio proglasio za cara
(ubijen je ). Rimska je vojska u to doba slabo prolazila na Dunavu s Dačanima
koji su sa sjevera (iz današnje Transilvanije) upadali preko Dunava na rimski
teritorij. Domicijan je praveći barbarima ustupke, izbjegao rat većih razmje­
ra na tom graničnom području. Rimljani su u Domicijanovo doba počeli gra­
diti »limesa, pogranične utvrde uzduž Rajne i Dunava za obranu od barbar­
skih, uglavnom germanskih napadača.4 Domicijanovi nasljednici nastavili su
graditi te utvrde. Do danas su se sačuvali njihovi ostaci.

2. DINASTIJA ANTONINA
(96— 192)

Pregled. Domicijanovom smrću ugasila se flavijevska dinastička era.

Senatori koji su bili zadovoljni Vespazijanom i Titom bili su na Domicijana
tako ozlojeđeni da su nakon njegove smrti naredili da se skinu svi njegovi
kipovi s javnih mjesta i unište svi natpisi na kojima se spominjalo njegovo
ime (damnatio memoriae). Nametnuli su za cara Nervu — M. Cocceius Nerva
— čovjek iz senatorskih redova. Nerva, koji je vladao nepune dvije godine,
adoptirao je i uzeo za suvladara Trajana, Trajan Hadrijana, on Antonina Pija,
Pij Marka Aureli ja čiji je sin i nasljednik Komod. Po »blagom« Antoninu kon-

2 Domicijan je posljednji car koji uzima naslov cenzora.

3 . . . »ncc quiquam amplius quam muscas captare«, Suet.
4 Tac., Germ., 29.

424
 XIX, 2

vencionalno se u povijesti svi spomenuti carevi zovu Antonini i navodna dina­

stija antoninskom. Tradicija hoće da je pod dinastijom Antonina Rimsko Car­
stvo proživjelo svoje »zlatno« doba.

Nerva (96— 98) — Imp. Caes. Nerva Aug. uskladio je sistem principata s
interesima senatora koji su ga izdigli.5 Pred senatorima svečano se zakleo da će
poštovati drevne republikanske ustanove i da će s tim u skladu predložiti po­
godne zakonske mjere. Kao vrlo star čovjek, a poznavalac raspoloženja i poli­
tičkog utjecaja vojske, adoptirao je i uzeo za suvladara popularnog vojskovođu
Trajana. Umro je u siječnju 98.

Trajan (98— 117) — Im p. Caes. Nerva Traianus Aug. po gensu Ulpius,

rođen je u hispanskoj Italici, kamo su se njegovi pređi doselili iz italskog
sabinskog kraja. U tom je smislu »provincijalac«. Bio je zapovjednik rimskih
legija na Rajni i već iskusan vojskovođa kad je od Nerve adoptiran i uzet za
suvladara. Trajan je i kao princeps najprije ostao neko vrijeme u Germaniji.
Došao je u Rim ljeti 99, zadržao se tu do god. 101. i ponovo od 102. do 105. i od
107. do 113. Ostalo vrijeme* svog devetnaestogodišnjeg carevanja proveo je
ratujući na raznim stranama. Godine 101. upao je s vojskom preko Dunava
u Daciju, u zemlju kralja Decebala, s kojim je ranije (87) Domicijan zaključio
nepovoljan mir. Zauzeo je đačku prijestolnicu Sarmizegetusu, prisilio Dece­
bala na kapitulaciju (_102), oduzeo mu dio teritorija i nametnuo ratnu
kontribuciju. Drugim ratom (105— 106) Trajan je Dačanima zadao-Jccmagan
poraz. Decebal se ubIo7lDaci1^r~ie~proglašena rimskom provincijom. Columna
Trajana u Rimu sa živopisnim reljefim a i jednostavna, ali znamenita Tabula
Traiana na Đerdapu slave ta djela.
U doba đačkih ratova na azijskom je istoku Cornelius Palma, legat Sirije,
sa svojim legijama osvajao područje jugoistočno od Judeje, kraljevinu arap­
skih Nabatanaca. Ondje osvojena zemlja (Transjordanija, sjeverna Arabija i
dio Sinaja) proglašena je rimskom provincijom Arabijom. Gradovi Bosra i Pe­
tra u toj novoj provinciji — stare" trgovačke postaje na karavanskom putu
prema Indijskom oceanu — došle su u ruke rimskih privrednika.
Od 107. do 113. Trajan je boravio u Rimu. To je bilo doba jače i intenziv­
nije državničke aktivnosti ovog »najboljeg« cara (»optimus princeps«, naziv
mu je dao senat), kojega je već 100. Plinije Mlađi idealizirao u laskavu Pane­
giriku (sačuvan je tekst). Trajan je zaista bio zaslužan. Favorizirao je una­
pređivanje italske privrede, posebno agrarne, obvezujući senatore da ulažu
trećinu svojih sredstava u italske poslove. Poduzimao je u tu svrhu i drugo.
Iz natpisa (Tabulae alimentariae) poznato je da je on kreditirao poljoprivred­
nike, a profit davao u karitativne svrhe (za odgoj siromašne djece). Brinuo
se za gradnju cesta, mostova, vodovoda, kanala, za proširenje luka, za sve što
je bilo u svezi s unapređivanjem prometa u Italiji i izvan nje. Ukrasio je
Rim novim veličanstvenim forumom, bazilikom, tržnicom i drugim golemim
zgradama. U njegovo doba po Ita liji i u provincijama mnogo se gradilo.
Limes na Dunavu dostigao je tada velike razmjere. Od bolje sačuvanih spo­
menika podignutih u njegovu čast osobit je — osim rimske kolumne — nje­
gov slavoluk u Beneventu.

s »Nerva Caesar res olim dissociabiles miscuit, principatum et libertatem*, Tac., Agricola, 3.

425
XIX, 2

Trajan je, međutim, prije svega ratnik. U listopadu 113. ostavio je

P4im i krenuo na istok. Dotada su njegove vojvode u Prednjoj Aziji izveli
mnogo akcija, osvajali pogranične zemlje, intervenirali u konfliktima susjed­
nih dinasta, mijenjali granice ili status provincija. Trajan, koji je kao neka­
dašnji legat Sirije (pod Vespazijanom) poznavao onamošnje prilike, poduzeo
je. 114*_J2pkod-^-4aa-^Parte. N ajprije je osvojio Armeniju — partsko interesno
područje — i proglasio je rimskom provincijom. Iz Armenije je s legijama
prodro u Mezopotamiju i kao osvajač osnovao provincije Asiri i u i Mezopo-
tamiju. Dopro je čak u srce Partije i postavio na'partski kraljevski prijesto
svoga štićenika (Parthamaspates). Na povratku iz Partije Trajan je umro
od neke bolesti u Selinuntu u Kilikiji. Kako se lijepa uspomena o njemu
sačuvala, piše Eutropi je, svjedoči to da se u senatu svakom novom caru kliče
neka bude »fe licior Augusto, m elior Traiano«A

Hadrijan (117— 138) — lm p . Caes. Hadrianus Aug., po gensu Aelius,

Trajanov nećak iz hispanske Italike i vjerojatno adoptirani sin, bio je nakon
Trajanove smrti kao legat Sirije aklamiran od vojske za cara, a zatim priznat
od senata. Bio je razborit i realističan vladar. N ije volio osvajačke ratove.
Vratio je Partima zemlje istočno od Eufrata. Priznao je Armencima samo­
stalnost pod domaćim dinastom, rimskim saveznikom. S pomoću legata ugušio
je u Judeji ustanak (132— 135) koji je bio digao Simon Barkokhba. Odlučio
je obnoviti grad Jeruzalem koji je Tito bio razorio. Novi grad dobio je ime
Aelia Capitolina. U njegovu središtu bio je podignut hram Jupitera Kapito-
linskog, Hadrijan se brinuo da se granice Carstva budno čuvaju. Za tu je
svrhu mnogo upotrebljavao posebne čete (num eri) starosjedilaca u tim
krajevima. Nastavio je graditi limes na Rajni i Dunavu, dao podići u Britaniji
jak granični zid (sačuvani ostaci).
Hadrijan je pridonio razvitku državne administracije. Priznavao je senat­
ske i tradicionalne magistratske kompetencije, ali je važnije poslove provodio
putem svog savjetodavnog organa — consilium principis (taj organ postoji
od Augustova doba) — koristeći se dobrim stručnjacima. Učeni pravnici, sa
Salvijem Julijanom na čelu, izradili su Hadrijanov Edictum perpetuum u
kojemu su bili sintetizirani i kodificirani svi raniji edikti (zakonske uredbe),
a koji je ostao na snazi do Justinijanova doba (samo se dopunjavao). Iz
natpisa su poznate mnoge Hadrijanove odredbe od privrednog i društvenog
značenja (o upravljanju carskim posjedima putem prokuratora i njihovih
arendatora i konduktora; nove tabulae alimentariae i drugo). Hadrijanov
naziv » restitutor orbis terrarum « (na novcu) i drugo što znamo o njemu iz
natpisa i iz njegove biografije (u zbirci Scriptores historiae Augustae) govore
da je to bio sposoban car i napredan.kozmopolita. Hadrijan je mnogo puto­
vao po cijelome Carstvu. Najradije se zadržavao u Ateni gdje je dovršio davno
poče tu izgradnju Olympieiona, Zeusova hrama. U Rimu je do danas dobro
sačuvana njegova mauzolej-grobnica, velebna rotonda (sada Castel Sant
Angelo). Hadrijanova »villa« u Tiburu (Tivoli, 31 km istočno od Rima), od
koje ima mnogo ostataka, bio je kompleks zgrada — uža carska palača, trije-
movi, terme, kazališta, svetišta — različita stila, izgrađenih po uzoru na zna­
menite grčke i helenističke. Mnogi spomenici kiparstva koji se danas čuvaju
u rimskim muzejima nađeni su među ostacima te vile.6

6 Eutr. V III, 5.

426
 XIX, 2

Hadrijan je »imao mir za sve vrijem e svoje vladavine. Samo je jednom

ratovao preko namjesnika (u povodu ustanka u Judeji). Mnogo je gradio.
Bio je vrlo rječit na latinskom a odličan poznavalac grčkog. N ije se proslavio
blagošću, a mnogo se brinuo za erar i za vojnu disciplinu. Umro je u Kam-
paniji prešavši šezdesetu godinu života, a u dvadeset i prvoj im perija.«7

Antonin Pije (138— 161) — Titus Aurelius Antoninus rodom iz Lanuvija,

posinjen od Hadrijana (zato Aelius), naslijedio je poočima pošto je bio priz­
nat od vojske i senata. Dobio je nadimak Pius: Imp. Caes. T. Aelius Had­
rianus Antoninus Aug. Pius. Iako se ne može usporediti ni s Trajanom ni s
Hadrijanom jer nije bio ratnik ni naročit administrator, stekao je dugogodi­
šnjom, za senatore povoljnom upravnom politikom ugled, što se vidi iz
njegova nadimka. Zaslužio ili ne, Antonin Pije po historijskoj je tradiciji
nosilac zlatne ere Rimskoga Carstva. Njegove su legije budno čuvale granice
Carstva. Ugušeno je nekoliko ustanaka pokorenih naroda — po jedan u Ger-
maniji, u Daciji, u Ahaji, u Judeji, u Egiptu i drugdje.8 Consilium principis
brinuo se za važnije administrativne poslove Carstva. Nije se mnogo trošilo.
Date su nekima porezne olakšice, a državna je blagajna ipak bila puna. Provin­
cijski natpisi govore o gradnji cesta, mostova i hramova. Jedan natpis svje­
doči o humanosti njegove žene Faustine (spominju se »puellae alimentariae
Faustinae«). Carev nadimak »am pliator civium « (na novcu) vjerojatno je
bio u svezi s dijeljenjem rimskog građanskog prava. Pije je zakonskim ured­
bama dao i neke olakšice robovima. Umro je u ožujku 161. u svom lanuvij-
skom kraju.

Marko Aurelije (161— 180) i Lucije Ver (161— 169). Antonin Pije adop­
tirao je dvojicu koji su ga naslijedili. Carska su im imena: Im p. Caes. M.
Aurelius Antoninus Aug. i Im p. L. Aurelius Verus Aug. Primat je imao
Marko Aurelije, car filozof. On je bio vrlo učen, dobar poznavalac grčke
filozofije. Sačuvala se zbirka njegovih filozofskih misli pod naslovom »Samome
sebi«, pisana grčki (Eis heautôn). Tu ima lijepih, većinom stoičkih zapa­
žanja. Car filozof imao je razloga da se stoički tješi. Teško je bilo vrijeme
njegova vladanja. Granice Carstva bile su neprestano ugrožene navalama
barbara. Rimljani su od 162. do 166. ratovali s Partima koji su bili prodrli
u Armeniju, a zatim u Siriju. Svršilo je povlačenjem Parta i mirom uz
status quo. Ali, rat je donio kugu koja je naširoko harala po Carstvu. Oko
166, nakon završetka partskoga rata, provalili su preko Dunava na teritorij
Carstva razna germanska i sarmatska plemena. Od Germana najopasniji su
bili Kvadi i Markomani, od Sarmata Jazigi i Roksolani. Bile su ugrožene
provincije Pannonia, Noricum, Raetia, Dacia i Dalmatia. Rimljani su morali
odbijati Germane i Sarmate dugotrajnim, samo povremeno prekidanim, rato­
vima od 166. do 181. Car Lucije Ver, zaslužan u ratu s Partima, vodio je
ratove i na Dunavu. Umro je 169. Od tada je Marko Aurelije sam vladao
i snosio težak teret ratovanja. Prizori iz tih ratova prikazani su reljefima
na spomen-stupu Marka Aurelija u Rimu (danas na rimskoj Piazza colonna).
Barbari su 171. bili na vrhuncu uspjeha kada su prodrli do Akvileje i odatle

7 Eutr. V III, 7. Godine I960, pronađeni su u jednoj pećini kod mjesta Masade (Masada-En-
geđi) u Palestini papirusi među kojima neki sadrže pisma Barkokebe (Barkokhba), vođe drugog na­
rodnog proturimskog ustanka. Taj i drugi nalazi plod su istraživanja koja su spomenuta u Gl. X V III,
'4, bilj. 24.
8 Historia Augusta, Ant. Pius, 5.

429
 XIX, 3

bili jedva odbijeni. Marko Aurelije je od 172. do 175. g. bio na dunavskom rati­
štu i na kraju jedva svladao barbare i potisnuo ih preko granice. Tada se bio
proglasio za cara Avidius Cassius, legat u Siriji, inače zaslužan za ugušenje
jednog seljačkog ustanka u Egiptu (ustanak »Bukola«, 172). Uzurpator je
svladan (176). Car je od 176. do 178. boravio u Rimu, a zatim opet na dunav­
skom ratištu i umro 180. g. negdje kod Vindobone ili kod Sirmija.
»Pauk se ponosi kad ulovi muhu, čovjek kad ulovi zeca; jedan se veseli
kad mu dođe riba u mrežu, drugi kad odere vepra ili medvjeda; treći —
misli car na sebe — ako zarobi Sarmata. Zar nisu, ako gledaš namjere, svi
oni zapravo zlikovci?« (E is heauton, X, 10). Hadrijan je bio human. Mnoge
je zarobljene barbare naselio po Carstvu9 i učinio ih »kolonima«, unapređu­
jući tako društveni sistem koji će se razviti i najzad nadvladati robo­
vlasništvo.

Komod (180— 192) — Im p. Caes. L. Aelius Aurelius Commodus Aug., sin

suvladar i nasljednik Marka Aureli ja, bio je osobenjak poput Nerona, su­
protnost svojim predšasnicima. Obranu granica prepustio je legatima, unu­
trašnje poslove prefektu pretorija, a sam lagodno živio u Rimu. Bio je samo­
voljan, prema nekim očevim suradnicima i nekim senatorima nekorektan.
Ubijen je od dvorskih zavjerenika (u prosincu 192). S njim završava vlada­
vina dinastije Antonina.

3. DINASTIJA SEVERA
(193— 235)

Borbe za vlast. Pošto je bio ubijen car Komod, posljednji iz dinastije

Antonina, od senata je proglašen za cara Pertinaks — Publius Helvius Per­
tinax — senator, praefectus urbis. Pertinaks je vladao samo tri mjeseca, od
početka siječnja do kraja ožujka 193. Ubili su ga pretorijanci i proglasili za
cara Didija Julijana — Didius lulianus. Iste godine proglašeni su za careve
od svojih legija Klodije Albin (legat u B ritaniji), Pescenije Niger (legat u Si­
riji) i Septimije Sever (legat u Panoniji). Puna imena: Decimus Clodius
Albinus, Caius Pescenius Niger, Lucius Septimius Sever.

Septimije Sever (193— 211), .rodom iz rimskog grada Leptis Magna u

Africi, nakon proglašenja je sa svojim dunavskim legijama ušao u Rim i bez
borbe zauzeo vlast. Didije Julijan bio je ubijen (u lipnju 193). Nastupio je
obračun s jakim pretendentima. Sever je najprije svladao Pescenija Nigra.
Borbe su se vodile na istoku (kod Kizika, N ikeje i Isa). Pobijeđeni Pescenije
poginuo je u bijegu, a Klodije svladan u Galiji (ubio se 197).
Septimije Sever bio je sposoban ratnik. Vojska mu je bila odana. On
ju je obilato nagrađivao. Uspješno je ratovao s Partima, čak i u mezopotamskoj
Adijabeni. Zalijetao se i u Arabiju. Nadimci su mu »Parthicus, Arabicus, Adia-
benicus«. Istok ga je mnogo privlačio. U istočnim je provincijama izveo razne

9 Cassius Dio, LX X II, 11; Historia Augusta, Marcus, X X II, 2.

431
XIX, 3

reforme, mijenjao status gradova, zadržavao se u tim krajevima. Njegova

žena, Sirijka Juli ja Domna, bila je politički utjecajna. Sever je posvetio
pažnju i afričkim provincijskim gradovima, najviše rodnom Leptisu. Tu je
podigao velebne građevine i postavio mnoge druge spomenike. Numidiju je
proglasio carskom provincijom. U unutrašnjoj politici oslanjao se na dobre
stručnjake. Njegov je pravnik Papinijan autor traktata kojima su se mnogo
služili kasnije bizantski pravnici. Sever se nepažljivo odnosio prema senatu
i rimskoj aristokraciji. Mnoge je od njih kao protivnike pogubio, mnogima
konfiscirao imanje. Kraj života dočekao je u Britaniji gdje je ratovao i osi­
guravao granicu. Umro je u gradu Eburakumu, glavnoj vojničkoj bazi rimske
Britanije. U Rimu je sačuvan njegov trijumfalni luk.10

Karakala (211— 217). Septimija Severa su naslijedila zajedno dva sina,

Bassianus i Geta. Basijan je naredio da se ubije Geta s kojim je neko vrijeme
dijelio vlast (211— 212). Uzeo je gentilno ime Antoninus, iz poštovanja prema
carevima Antoninima. Zbog toga se dinastija Severa naziva i »drugom anto-
ninskom«. Popularan je carev nadimak Caracalla.11 Na natpisima čitamo:
Im p.Caes. M. Aurelius Severus Antoninus Aug. Caracalla.
O Karakali biograf nepovoljno govori prikazujući ga kao okrutna osobe­
njaka. Neovisno o tome caru se u povijesti odaje priznanje zbog znamenitog
edikta iz g. 212, Constitutio Antoniniana, kojim je dato rimsko građansko pravo
slobodnom stanovništvu cijeloga Carstva.12
Kasije Dion ( L I I ) u jednom fiktivnom »Meceninu« govoru zastupa
ideju tog edikta. Na temelju grčkog teksta (papirus) diskutira se o pojedi­
nostima te povijesne Karakaline odluke koja je imala golemu političku, eko­
nomsku i kulturnu važnost.
Vrijedno je spomena mnogo toga što je zabilježeno o Karakalinu krugu
i vremenu, npr.: o ulozi i utjecaju Karakaline majke Julije Domne, o zna­
čenju njegove tetke Julije Meze (Maesa) i njegove rodice Mameje (Mamaea)
(vidi likovne spomenike i novac). Osobita su znamenitost Thermae Antonini-
anae, kojih su znatni ostaci sačuvani (Term e Caracalla u Rimu). Posljednje
je iz biografije pohod na Parte (216). Na tom je pohodu car ubijen od urot­
nika (217).

Makrin i Elagabal. Nakon Karakaline smrti vojnici su proglasili za cara

Makrina — M. Opellius Macrinus (217— 218), prefekta pretorija, koji je,
izgleda, dao ubiti Karakalu. On je nesretno ratovao s Partima i bio ubijen
od pobijeđenih legionara. Car je postao Elagabal — M. Aurelius Antoninus
Aug. Elagabalus (218— 222), prije Varius Avitus Bassianus. On pripada dina­
stiji Severa (Makrin ne) kao nećak Julije Domne. Bio je premlad i nesposo­
ban vladar. Kratko je vladao ponašajući se nedostojno. Ubijen je od pretorija-
naca. Curiosum je njegov nadimak Elagabalus. Bio je poštovalac, nekad i
prvosvećenik, Heliogabala, Elagabala, gradskog božanstva sirskoga grada
Emese.

«' Seplimije Sever bio je »Latinis litteris sufficienter instructus, Graecis sermonibus eruditus,
Punica eloquentia promptior, quippe genitus apud Leptim« (Aur. Victor). Bilo je neprilika što je
carica Iui ia Domna vrlo malo poznavala latinski jezik.
11 Caracalla je ime galskog ogrtača koji je car uveo u Rimu u modu.
12 . . . » In orbe Romano qui sunt ex constitutione imp. Antonini cives Romani effecti sunt«,
Digesta, I, 5.

432
 XIX, 4

Aleksandar Sever (222— 235) — M. Aurelius Severus Alexander — sin

Julije Mameje, doveden je na vlast vrlo mlad, umješnošću carice majke, kao
rođak Elagabalov. Za njegove vlade dvorski su stručnjaci, pod vodstvom
Ulpijana, prefekta pretorija i odlična pravnika, donijeli važne administrativne
reforme. Senatu i uopće rimskoj aristokraciji pridata je velika važnost. P o ­
duzete su smišljene financijske mjere, revidiran sistem poreza, smanjeni troš­
kovi za vojsku. Ali, došli su ratovi. Na istoku, u Partiji, prevratom su zauzeli
vlast perzijski prvaci, koji su osnovali dinastiju Sasanida. Perzijanci pod
vodstvom sasanidskog kralja Ardašira počeli su oko 230. prodirati prema *
zapadu. Bile su ugrožene najistočnije rimske provincije, najviše Sirija i Kapa-
dokija. Aleksandru Severn 232. uspjelo je uz velike gubitke odbiti napadače.
Ali barbari na zapadu, u većini Germani, provalili su preko Dunava i Rajne u
rimski provincijski teritorij. Car se i tamo našao (234) i u nevolji zaključio
nepovoljan mir ustupcima, čak i novcem. Vojska se demoralizirala i ubila ga,
a proglasila za cara popularnog vojskovođu Maksimina. Aleksandar je posljed­
nji car iz dinastije Severa.

/(93V\ćua
4. BURNE GODINE 235—268

Maksimin (235.—238) — C. Iulius Verus Maximinus — kojega su legio­

nari na germanskom ratištu proglasili za cara pošto .su ubili Aleksandra Se- 4
vera, bio je Tračanin. Izdigao se od obična vojnika. Mrzio je senatore,
progonio bogate i vršio konfiskacije u korist vojnika. Držao se uputa Septi-
mija Severa » nadarite vojnike pa se za drugo ne brinite«. Uspješno je ratovao
s Germanima, Sarmatima i Dačanima. U Rim nikad nije došao. Kad je krenuo
u Rim bio je ubijen na pu L u kod Akvileje gdje mu je pružen otpor.

Ostali carevi do 268. Još dok je Maksimin bio živ, proglašeni su za careve \
Gordijan I, prokonzul provincije Afrike, njegov sin Gordijan I I (po očevoj
odluci), u Rimu senator Balbinus i vojskovođa Pupienus. Sva četiri su pro- !
glašena i zakratko izgubila živote iste godine (238). Iste je godine proglašen za - i j;
cara Gordijan III, unuk Gordijana I. On se održao šest godina (238— 244). if
Ratovao je s Perzijancima i napokon bio ubijen. Carem je postao prefekt !|
pretorija M. Iulius Philippus (244— 249), zvani »Arapin« po imenu rodnog j
kraja. On je zatekavši se na istoku zaključio mir s Perzijancima davši im j
znatne ustupke. Na putu u Rim potukao je neke barbare uz Dunav. Uzeo je |
za suvladara svoga istoimenog sina — Filipa II. »Za njihove vlade proslavljena
je tisućugodišnjica grada Rima. Obojica su od vojnika ubijena, Filip stariji [
u Veroni, a mlađi u Rimu«.13
Legionari su u Meziji 249. proglasili za cara svog zapovjednika Decija. * j
Decius (249— 251), poznat u povijesti kao veliki progonitelj kršćana, ratovao
je s Gotima koji su bili provalili u Donju Meziju i u Trakiju, poharali grad * j i
Filipopolis i povukli se. Decije i njegov istoimeni sin suvladar, Decije II, pogi­
nuli su u Trakiji pošto im je vojska bila dva puta poražena od Gota. To je
bilo 251. Te godine se izdigao i pao car Hostilijan (v. novac). Kad je poginuo • ; ;

>3 Eutr. IX, 3.

23 GRCI i RIMLJANI 433

XIX, 4

Decije, vojnici na dunavskom ratištu proglasili su za cara Trebonijana Gala,

namjesnika u Gornjoj M eziji. Trebonianus Gallus (251— 253) sklopio je s
Gotima nepovoljan mir i krenuo u Rim. Tad su vojnici na istom ratištu pro­
glasili za cara Emilijana (253), koji je bio porijeklom iz Mauretanije.14
Emilijan je srušio Trebonijana, a Emilijana Valerijan (253— 260) koji je uzeo
za suvladara sina Galijena.*

Teško doba Valerijana i Galijena. Valerijan je prepustio Zapad svome

sinu i suvladaru Galijenu, a pošao na Istok da rukovodi obranom sirske gra­
nice od Perzijanaca (253). Teško je bilo jednome i drugome, bolje reći: cije­
lom Carstvu. O tom čitamo u Eutropijevu Brevijaru: »Njihova vladavina bila
je za Rimljane puna opasnosti, gotovo kobna. Carevi su bili ili nesretni ili
nesposobni. Germani su bili došli do Ravene. Valerijan ratujući u Mezopo­
tamiji pobijeđen je od perzijskog kralja Sapora pa je, uskoro zarobljen, doče­
kao starost kod Parta u sramotnom ropstvu.15 Galijen još kao mladić mnogo
se istakao u Galiji i u Iliriku, pogubio kod Murse Ingenua, koji se bio pro­
glasio za cara, i Trebolijana (Regalijana) ___ Alemani su poharali Galije i
prodrli u Italiju. Tada je izgubljena Dacija, ona preko Dunava, koju je Trajan
bio pripojio. Goti su opustošili Grčku, Makedoniju, Pont i Aziju, a Sarmati
i Kvadi Panoniju. Germani su prodrli u Hispani je i osvojili dični grad Tara-
kon. Parti su okupili Mezopotamiju i počeli osvajati Siriju .«16 Iz drugih
izvora znamo pojedinosti, npr. o Gotima koji su brodovljem sa sjeverne obale
Crnoga mora udarili na sjevernu obalu Male Azije i poharali je pa preko Hele-
sponta doplovili na Egejsko more i nemilo poharali sve unaokolo. Njihove
su se horde našle i u Ateni i u Korintu, u Sparti i drugdje. S njima su gusarili
i drugi (Borani, Heruli). Neke su grupe na povratku bile svladane u Trakiji
od Galijena.17 Rimsko Carstvo tada je bilo ugroženo odasvud. U Africi su
mauretanski starosjedioci (pisci zovu njihovu grupu Quinquegentanei) pljač­
kali naveliko po rimskoj Num idiji. Rimske su legije u provincijama branile
povjereni teritorij, a njihovi zapovjednici iskorištavali priliku i proglašavali
se za careve. Spominje se tadašnjih trideset uzurpatora, »triginta tyranni«.18
Kao takav najviše je uspio Postum (M . Cassianus Latinius Postumus), zapo­
vjednik rimskih legija na rajnskom ratištu. On se proglasio za cara Galija.
Njegov Im perium Galliarum priznale su vojske u Britaniji i u Hispaniji.
Galijen i Postum bez uspjeha su pokušavali srušiti jedan drugoga. Postum
je Rimskom Carstvu ipak bio prilično koristan jer je uspješno branio Galiju
14 » O b s c u r i s s i m e n a t u s o b s c u r i u s i m p e r a v i t «, Eutr. IX, 6.
* Imena careva na natpisima i na novcu
Svima je pred imenom: J m p ( e r a t o r ) C a e s ( a r ) , a na kraju: A u g ( u s t u s )
Maksimin- C . I u l i i t s V e r u s M a x i m i n u s
Gordijan I i II- M . A n t o n i u s G o r d i a n u s S e m p r o n i a n u s R o m a n u s A f r i c a n u s
Gordijan III- M . A n t o n i u s G o r d i a n u s
Balbin- D . C a e l i u s C a l v i n u s B a t b i n u s
Pupijen- M . C l o d i u s M a x i m u s
Filip Arapin i njegov sin- M . J u l i u s P h i l i p p u s
Decije- C. M e s s i u s Q u i n t u s T r a i a n u s D e c i u s
Decije II- Q . H e r e n n i u s E t r u s c u s M e s s i u s D e c i u s
Hostilijan- C. V a l e n s H o s t i l i a n u s M e s s i u s Q u i n t u s
Trebonijan Gal- C . V i b i u s T r e b o n i a n u s G a l l u s
Volusijan- C. V i b i u s A f i n i u s (itd.) V o l u s i a n u s
Emilijan- M . A e m i l i u s A e m i l i a n u s
Valerijan- P . L i c i n i u s V a l e r i a n u s
Galijen- P . L i c i n i u s E g n a t i u s G a l l i e n u s
15 » C a p t u s a p u d P a r t h o s i g n o b i l i s e r v i t u t e c o n s e n u i t «, Eutr. IX , 7.
16 Eutr. IX, 7—8.
17 Ammianus Marcellinus X X X I, 3; Iordanes, XIX , 1; Zosimos, I.
18 H i s t o r i a A u g u s ta .

434
 X IX, 4

od germanskih napadača. Još je veće zasluge za Carstvo stekao Odeinat, sirski

vojvoda iz Palmire, koji je iz perzijskih redova prišao Rimljanima. On je
poveo rimske legije protiv Perzijanaca i oslobodio rimsku Siriju do Eufrata.
Car i senat dali su Odeinatu naslov C orrector Orientis.™
Godine 262. Galijen je proslavio u Rimu desetgodišnjicu vladanja. Ubijen :
je g. 268. od urotnika kod Milana. Poznate su mnoge pojedinosti o ovom caru :
i o Carstvu u njegovo doba. Poznate su njegove reforme u vojsci, njegova
nepovjerljivost prema senatorima (udaljio ih je s visokih vojničkih položaja),
njegov administrativni stav prema provincijama (sve su tretirane kao carske)
i njegova trpeljivost prema kršćanima.
A ' Postum i Odeinat? Imperium Galliarum održao se deset godina.
Postum je u Galiji ubijen 268. kad i Galijen. Naslijedili su ga Victorinus
(268— 270) i Tetricus (270— 273) s kojim je likvidirano efemerno galsko car­
stvo (v. dalje). Na istoku je Odeinat poginuo u borbi s Gotima (267). Nasli­
jedio ga je maloljetni sin mjesto kojega je vladala majka (Odeinatova udo­
vica), »palmirska carica« Zenobija, koja je kasnije srušena.
Carevi U proglašavanju »vojničkih« careva rimske su podunavske
legije odigrale važnu ulogu. One su pomogle Vespazijanu, izdigle Septimi ja
Severa i Decija. Iz njihove su sredine urotnici koji su ubili Galijena i progla­
sili za cara Klaudija. Novi car — Klaudije I I »Gotski« (268— 270) — proslavio
se pobjedom nad Gotima kod Niša (Naissus) 269. Zbog toga je dobio naziv
»Gothicus«. Oslobodio je od uzurpatora Narbonsku Galiju i Hispaniju. Umro
je od kuge u Sirmiju. Naslijedio ga je Aurelijan (270—275), Ilir iz Podunavlja
kojega su trupe proklamirale u Sirmiju.1 20 Car Aurelijan — L. Dom itius Aure­
9
lianus — bio je dobar vojskovođa. Prve godine nije imao uspjeha (poražen
od alamanskih Jutunga u sjevernoj Italiji, 270). Strah je natjerao Rimljane
da u glavnom gradu podignu nove zidine. Ali za četiri iduće godine Aurelijan
je postigao divne pobjede i spasio ugroženo Carstvo: odbio je Vandale i
Jazyge od Panonije, potukao Jutunge u Italiji (kod Pavije, 271), Gote i Karpe
u Podunavlju. Na istoku je svladao i zarobio caricu Zenobiju, koja više nije
htjela priznavati rimsku vlast.21 Carevi naslovi Germanicus Maximus, Gothi­
cus Maximus, Parthicus Maximus i Carpicus Maximus govore o tim uspje­
sima. Aurelijan je likvidirao i efemerno »galsko carstvo« pošto mu se spora­
zumno predao Tetrikus (273). Zenobija i Tetrikus »ukrasili su« carev trijumf.22
Aurelijan je donio mnogo administrativnih novina od općeg državnog značenja
i nekoliko u korist stanovnika grada Rima (npr. o opskrbi). Propagirao je
kult Sunca. Dao se nazivati Dominus et Deus. Ubijen je od urotnika na putu
na istok 275.
Za jedno desetljeće koje je proteklo od smrti Aurelijanove do Diokle­
cijana bili su proglašeni i srušeni carevi: Tacit (275—276), F lori jan (276),
Prob (276— 282), Kar (282—283), Karin (283— 285) i Num erijan (283— 284).23
19 Na natpisima »corrector«, »restitutor«.
20 Prije Aurelijana nekoliko je mjeseci vladao Quintilius, brat Klaudija Gotskog.
21 Aurelijanova je vojska potukla Zenobijinu kod Emese, zauzela grad Palmiru (272), i uskoro ga
srušila u povodu ustanka starosjedilaca.
22 Zenobija i T e trik kasnije su b ili dobro tre tiran i.
23 Imena na natpisima i na novcu:
Im p. C aes. M. C la u d iu s T a c itu s A u g .
Im p. C a es. A4. A n n iu s F lo r ia n u s A u g .
Im p. C a es. A4. A u r e liu s P r o b u s A u g .
Im p. C a es. A4. A u r e liu s C a r u s A u g .
Im p. C aes. A4. A u r e liu s C a r in u s A u g .
Im p. C a es. A4. A u r e liu s N u m e r iu s N u m e r ia n u s A u g .

435
X IX , 4

Tacit, stari senator, proglašen od senata za cara, priznat od vojske,

umro je u ratu protiv Gota u Maloj Aziji. Njegov brat Florijan, proklamiran
za cara od jedne grupe legija, nije bio prihvaćen od druge. Nisu ga htjele
sirske i egipatske legije kojima pripadaju urotnici koji su ga ubili. Te su
trupe proglasile za cara Proba, rođena u Sirmiju. Prob se održao šest godina.
Ratovao je u Galiji (odbijao barbare), na dunavskom ratištu odbijajući
Vandale 1 drugdje (ugušio ustanak u Maloj Aziji, otjerao napadače iz Gornjeg
Egipta). Dopustio je Bastamima, Gotima, Vandalima i drugim barbarima
da se nasele na teritoriju Carstva. Ubijen je u Sirmiju (282). Njegov
nasljednik Kar, kojega je proklamirala vojska u Reciji, vladao je jednu
godinu. Umro je na putu u Mezopotamiju. Karin i Numerijan, Karovi sinovi,
za očeve vlade bili su cezari, a nakon njegove smrti augusti. Brzo su maknuti.
Numerijana je na istočnom bojištu (pri povlačenju iz M ezopotam ije) ubio
prefekt pretorija po imenu Aper, a ovoga Diodes — Dioklecijan, koji je
svladao i Karina kod Viminacija (današnji Kostolac).

IZVORI

O G a l b i , O t o n u i V i t e l i j u : Tac., Hist., I—III; Suet. (biografije sve

trojice); Plut, (biografije Galbe i Otona); Cass. Dio, LXIV—LXV (Ksifilinovi
izvaci ).
O V e s p a z i j a nu , T i t u i D o m i c i j a n u : Tac., Hist., IV —V (sačuvan
samo dio pete -knjige, podaci o početku Vespazijanove vlade); Tac., Agricola; S'uet.
(biografije sve trojice); Cass. Dio, LX V I—LX V II (kod Ksifilina); los. Fl., Bell.
lud.; Natpisi u C. I. L., na prvom mjestu CIL VI, 930 (Lex de imperio Vespasiani).
Osim latinskih mnogo grčkih (kod Dittenbergera); Novci; Papirusi.
O e r u p c i j i V e z u v a : Plin., Epist., VI, 16.
O N e r v i : Cass. Dio, L X V III (kod Ksifilina); Dio Chrysost. (Govori XLIV
i X LV II).
O T r a j a n u : Cass. Dio, L X V III (kod Ksifilina); Plin., Paneg. (Panegirik
Plinija Mlađeg Trajanu); Plin., Epist., 1. c. (v. Gl. X VIII, bilj. 26, pismo Plinija Mla­
đeg Trajanu i odgovor Trajanov); Natpisi latinski i grčki; Novac.
O H a d r i j a n u , A n t o n i n u P i j u , M a r k u A u r e l i ju i K o m o d u :
biografije u zbirci »Historia Augusta« od raznih autora; Cass. Dio, L X IX (Hadr.),
LXX (Ant. Pius), LXXI (M. Aur.) i L X X II—L X X III (Commodus) — sve kod Ksi­
filina. Govori Diona Krisostoma i Elija Aristida. Govor U čast Rima, »Eis Romen«,
koji je ostavio Aelius Aristides (X X V I iz zbirke), važan je izvor podataka o općem
stanju Rimskoga Carstva u doba Antonina ostavljen od suvremenika. Eutropius,
Aurelius Victor i Orosius ostavili su kratke povijesne preglede.
Mnoštvo latinskih i grčkih natpisa i novca; Arheološki spomenici.
Za careve od Komoda do zaključno Aleksandra Severa izvori su: Herodianus,
I I —VII; Cass. Dio, L X X III—LXXX (fr. i bizantske kompilacije); »Historia Augu­
sta«; Papirusi; Natpisi.
Od smrti Aleksandra Severa do nastupa Dioklecijana — od 235. do 284 (pe­
deset godina, dvadeset i dva cara i »triginta tyrranni«) malo je izvornih dokume­
nata: Herodianus, V III (do zaklj. careva Gordijana); »Historia Augusta« (s laku-
nom — nedostaju biografije Filipa Araba i njegovih nasljednika do nastupa Vale­
ri jana); Eutropius; Aurelius Victor; Eunapius (gr.); Bizantski pisci.

BIBLIOGRAFIJA

Povijesna i druga djela o Rimskom Carstvu kao u bibliografiji uz Gl. X VIII.

U Glotzovoj kolekciji (Histoire ancienne—Histoire romaine) Cohena nastavljaju
M. Besnier, Le Bas Empire I, Paris 1937, i A. Piganiol, Le Bas Empire II, Paris
1947; Momigliano kao u Gl. XV III, bibl.

436
 X IX , 4

O c a r e v i m a d i n a s t i j e F l a v i i : Weygandovičlanciu Pauly-Wissowa,.
R, E., s. V. Flavius, i to pod br. 206. o Vespazijanu, pod br. 207. o Titu, a pod br. 77.
o Domidjanu.
O A n t o n i n i m a : članci u Pauly-Wissowa, R. E., s. v. Cocceius (pod br. 16..
o Nervi), s. v. Hadrianus, s. v. Aurelius (pod br. 138. Antonin Pije), s. v. Annius (pod.
br. 94. Marko Aurelije), s. v. Aurelius (pod br. 89. Komod); R. Paribeni, Optimus
princeps. Saggio sulla storia e sui tempi delVimperatore Traiano, vol. I—II, Messina.
1926—1927.
O Severima i ostalim carevima vidi članke u priručnicima.
Budući da je glavni izvor za povijest Rimskog Carstva od Hadrijana do
Numerijana, 117—284. n. e., zbirka carskih biografija »Historia Augusta« (Scrip­
tores historiae Augustae), važna je literatura koja obrađuje problematiku te-
zbirke. Vidi kod Piganiola, o. c., 302. ili u drugim većim djelima.
Vidi literaturu o provincijama, o privredi, o kulturnim spomenicima epohe--
ranog carstva.

U čast cara Hadrijana Municip(itim) Stoben(sinrn).

Natpis iz Gradskog u Makedoniji >,

437
 XX

PRIVREDA I DRUŠTVO
IZ B O R PODATAKA 0 P R IV R E D N IM I D R U Š T V E N IM P R IL IK A M A
U RANOM CARSTVU

Nešto o privredi u Italiji. Horacije moli Apolona1 da mu da dočekati

starost u zdravlju i poštenju uz kitaru. Ne treba mu, kaže, ni unosnih prihoda
sa žitnih polja,12 ni nekoliko seoskih imanja (ru ra ), ni ubavih stada,3 ni
dragocjenosti,4 ni nagomilanih bogatstava koja se stječu trgovinom na istoku,56
ili tukući more na zapadu.5 Agrarna privreda i trgovina na moru bila su
glavni izvor bogatstva privrednika u Horacijevo doba. Bilo je tako i kasnije.
U doba Augusta i careva iz julijevsko-klaudijevske dinastije istočne su se
rimske provincije oporavljale od ratova i postepeno vraćale prijašnjem eko­
nomskom životu. Zapadne su provincije bile na ekonomskoj prekretnici
između starog i novog. Carevi su prepustili privatnim privrednicima slobodnu
inicijativu posvećujući pažnju prvenstveno ubiranju tributa, dažbina svake
vrsti. Agrarna je Italija bila, kao i krajem republike, zemlja srednjih i malih
posjednika te malog broja latifundista, kojima su suprotnost bili bezemljaši
željni da migriraju u provincije. Horacijev Sabinum, mali posjed u sabinskom
kraju, dobiven na dar od Mecene,7 klasičan je model prosječnog imanja u
Italiji. Imućniji građanin imao je u gradu svoju glavnu stambenu kuću
— domus, a na seoskom imanju (ru s) komfornu vilu za sebe (villa urbana)
i gospodarsku zgradu, za poljoprivredne radnike (villa rustica), najčešće u
istom građevinskom kompleksu. Otkopani su ostaci takvih vila u Kampaniji
(agrarno područje Pompeja, Herkulana i Stab ija ) i drugdje po Ita liji i izvan
nje. Osobito je interesantna bogata vila koje su se građevinski ostaci sačuvali
na Brijunima. Neki arheolozi misle da je to »najbolji primjer te vrsti iz
rimskoga svijeta ne isključujući ni Italiju«. Vila na Brijunima (Brioni), otkri-

1 Hör., Carm., I, 31.

2 »Sardiniae segetes feraces«.
3 . . . » grata Calabriae armenta«.
4 . . . » non aurum aut ebur Indicum«.
5 . . . » Syra merce«.
6 . . . » ter et quater anno revisens aequor Atlanticum«.
7 Hör., E p i s t . , I, 14.

438
 XX

vena prije prvog svjetskog rata, kompleks je s gospodskom palačom i b roj­

nim gospodarskim i drugim zgradama, nekad vlasništvo bogata zemljopo­
sjednika.8
Gradovi su bili središta ekonomske djelatnosti u regiji. Nisu se mogli
izdignuti iznad prosječnog gradovi u isključivo agrarnoj sredini. Prestigli su ih
gradovi koji su imali pored agrarne i nešto industrijske proizvodnje. N ajbolje
su napredovali lučki gradovi, kao Ostia, Puteoli na Tirenskom moru i
Akvileja na sjevernom Jadranu. U njima su poslovali vješti izvoznici i uvoznici
poput Petroni je va Trimalhiona.
U svojemu »Satirikonu« (odlomak CenaTrim alchionis) Petroni je u Nero-
novo doba ironizira bogata, a neuka skorojevića Trimalhiona dajući nam
tipičan lik vješta poslovnog čovjeka onoga vremena. Trimalhion je oslobo-
đenik, libertus. Neki su poslovni ljudi iz te društvene kategorije imali u rim ­
skom privrednom životu vrlo važnu ulogu. Petronijev Trimalhion (vjerojatno
proizvoljno ime) naslijedio je kao oslobođenik, još u Augustovo doba, imanje
svoga bivšeg gospodara i dao se na trgovinu. Jednom mu je oluja uništila pet
brodova punih vina. N ije klonuo. Novim je brodovima nastavio i razvio još
šire svoje poslovanje.9 Takvih je Trimalhiona bilo mnogo.
Pompejanski i drugi arheološki spomenici zorno nam predočuju pri­
vredne prilike kraja i epohe. Pompeji,101grad izvanredno velikog blagostanja
u Italiji, napredovao je dobro razvivši svoju agrarnu, industrijsku i obrtničku
privredu. Na agrarnom području u blizini grada stanovnici Pompeja imali su
vinograde, maslinike i raznolike nasade, podalje od grada pašnjake, a u gradu
radionice većeg ili manjeg kapaciteta i trgovačka poduzeća. Sve nam to sim­
bolički predočuju idilične zidne slike amorina vinogradara, cvjećara, parfi-
mera, proizvođača tkanina, zlatara i trgovaca — sačuvane u pompejanskoj
kući Vecija (Casa dei Vetii, sala ner a).
Antički povjesničari nisu pisali, a nisu ni mogli pisati o raznolikim
ekonomskim prilikama prostranog Rimskog Carstva. Kolumelina rasprava
De re rustica glavno je djelo koje nam je pri ruci o agrarnoj privredi u Ita liji
iz doba ranog carstva. U tom djelu o praktičnoj agronomiji nalaze se i
informativni podaci o dekadenciji agrarne proizvodnje u Italiji Kolumelina
doba. Najvažnije su od svega napomene o kolonatu (v. dalje). Stihovi skrom­
nog Horacija, vlasnika malog posjeda u Sabinu, Petronijev Trimalhion, Juve-
nalove satirične primjedbe o bogatašima i siromasima u Rimu i Pisma Plinija
Mlađeg zabrinuta za svoje posjede zanimljive su slike iz poslovne Italije
prvoga stoljeća n. e.11 Arheološki spomenici govore svojim jezikom, osobito
oni u Pompejima. Prema arheološkim nalazima zaključujemo da su se iz
Italije izvozili razni proizvodi. Italski su proizvođači i trgovci preuzeli u
zemljama oko zapadnog Mediterana poslovanje koje su nekada imali Karta-
žani. O izvozu italskog i sicilskog vina i ulja u Galiju, Germaniju i Ilirik
svjedoče mnogobrojne amfore s ubilježenom latinskom markom, nađene u

8 Potvrde u Rostovceva, The social and economic history of the Roman empire, cap. II. Za
vilu na Brijunima: Gnirs u Jahreshefte des Oesterreichischen archaeologischen Institutes in Wien,
X V III (1915).
9 »Uno die Neptunus trecenties sestertium devoravit. Putatis me defecisse? Non mehercules . . .
Alteras (naves) feci maiores et feliciores. . . Oneravi rursus vinum, lardum, fabam, seplasium, manci­
pia«, Petr., Satyricon, 76.
Vidi Gl. X V II, 1. i X X I, 2.
11 Horacije kao u n. 1—7; Petr. kao u n. 9; Iuvenal, Sat., passim; Plin., E p i s t V II, 30. i
drugdje.

43 9
 XX

tim krajevima. Mnogo se izvozilo posuđe; brončano iz Kampanije (nađeno je i

oko Crnog mora), keramičko iz Etrurije. Trgovalo se preko Akvileje s Bal­
kanom i Srednjom Evropom. Aquileia, rimski grad-colonia osnovan 181.
pr. n. e. zapadno od Soče, nedaleko od Jadrana, bila je ne samo važna voj­
nička baza nego i prometna postaja prvoga reda na putu iz Italije u Srednju
Evropu, u istočne podunavske krajeve i na Balkan. Akvilejci su, piše Strabon,
izvozili poljoprivredne proizvode, na prvom mjestu vino i ulje, a uvozili od
alpinskog stanovništva stoku, kožu i robove. Akvilejci su bili vrlo dobro
razvili svoj obrt, proizvodili predmete od bronce i željeza, staklari ju, svako­
vrsne nakite i drugo, što su izvozili na sve strane, baveći se i preprodavanjem
robe uvezene iz Italije i s Istoka. Materijal izložen u akvilejskom i drugim
muzejima (u nas osobito) svjedoči o tom.12 Akvileju spominjemo, dakako,
samo kao poznatiji primjer u okviru još nenapisane ekonomske povijesti rim­
skih gradova, kao grad na periferiji Italije.
Lučki su gradovi Italije redovno prosperirali, pogotovu ako su prosperi­
rala proizvodna središta u zaleđu. Od antoninske epohe, od drugog stoljeća,
Italija je kao ekonomska cjelina bila u propadanju, za razliku od mnogih
provincija koje su »cvjetale«. Iz Italije su ljudi masovno selili u provincije u
kojim a su kao privilegirani građani mogli postići što im domovina nije mogla
pružiti.
Nerva, Trajan i drugi carevi Antonini mislili su da je potrebno zausta­
viti tu emigraciju, da bi se italska privreda sanirala i matična zemlja sačuvala
prioritet i u ekonomskom pogledu. Trajan je zabranio seobu iz Italije, kupo­
vao zemljišta i dijelio ih bezemljašima, primoravao senatore da dio svojih
prihoda ulažu u italske privredne poslove — bilo je, znači, rentabilno investi­
rati u provincijama — i kreditirao sitne poljoprivrednike.13 Ali, razvitak pri­
vrede i društva tekao je po svojim nepisanim zakonima.

Prilike u provincijama. U provincijama, kao i u Italiji, cives Romani,

pripadnici jednoga grada (m unicipes) redovno su imali svoju ekonomsku
bazu u svojim zemljoposjedima u blizini grada, u gradskom agrarnom fondu
( territorium , pagus). Neki su rimski građani, osobito u provincijama, živjeli
na svojemu seoskom imanju, na agrarnom fondu. Oni u gradu (municipes
intram urani) i oni na selu ili na seoskom imanju (municipes extramurani,
pagani) imali su kao rimski građani jednaka prava. Na natpisima se spominju
cives Romani pagani. Rimski podanik koji nije imao ni rimsko ni latinsko
građansko pravo (civitas) pripadao je kategoriji peregrina. Peregrinus je za
Rimljanina uopće stranac. Nešto osobito bili su peregrini Latini i uopće Ita­
lici u doba rane rimske republike. U doba carstva peregrinus je slobodan
rimski podanik koji nije civis Romanus. Neki peregrini u provinciji stanovali
su u rimskom gradu ili na području u njegovoj blizini. Kao takvi oni su za
taj grad incolae, grčki paroikoi, za razliku od punopravnih građana (cives,
gr. polita i). Inače peregrini rimskih provincija živjeli su u svojim plemen­
skim zajednicama i u gradovima imajući.veću ili manju autonomiju. Bolje su

12 Potvrde u Rostovceva, o. c., cap. II i III. O Akvileji:. G. Brusin, Aquileia, Udine 1929. i druga
literatura.
13 Vidi Gl. XIX; ib. o » alimentarnim tablama«.

441
XX

uvjete imali peregrini socii, nepovoljnije peregrini dedititiiM Bilo je raznih

zemljoposjedničkih a s tim u svezi administrativno-političkih osobitosti. Neki
su rimski provincijski gradovi imali i po dvije općinske zajednice, jednu
ranijih rimskih doseljenika, drugu kasnije nametnutih veterana. U Valenciji
u Hispaniji bili su »V alentini veterani et veteres«. Bilo je gradova koji su
imali i koloniju rimskih građana i gradsku zajednicu peregrina. Tako-su npr.
u Patrasu (Patrai) živjeli Rom ani Patrenses i Achaei Patrenses. Na području
grada Apulum u Daćiji koegzistirali su colonia rimskih vojnika i municipium
peregrina.1
15
4
U istom selu na svojim zemljoposjedima redovno su živjeli rimski gra­
đani i peregrini. Pored tih dviju grupa zemljoposjednika gdjegdje su (obično
na granici provincije odnosno Carstva) i aktivni vojnici uživali agrarne
posjede. Na jednom natpisu iz Dobrudže spominju se » veterani et cives
Romani et Bessi consistentes«, znači: veterani, aktivni vojnici i peregrini iz
plemena Bessi.16
U golemom Rimskom Carstvu privredni i društveni život tekao je u
okviru rimskih municipalnih i starosjedilačkih peregrinskih zajednica, zado­
voljavanjem interesa vladajuće klase Rimljana i Carstvu odanih peregrinskih
prvaka, toleriranjem lokalnih tradicija, ako nisu bile u suprotnosti sa spome­
nutim interesima. Elastičan je bio, piše Mommsen, pojam autonomnog grada.
Jedno je bila autonomija Atene, drugo makedonska i sirska autonomija, a
nešto drugo autonomija Kapue. Povijest krije ono naj neugodni je. Peregrini
nemaju svoje pisane povijesti, pogotovu ne peregrini dedititii. Cijeli agrarni
Egipat, carska provincija, bila je zemlja stanovništva te kategorije. Izvan
kompetencije provincijskih vlasti i izvan kompetencije gradova bili su oni
koji su radili na carskim i magnatskim latifundijama, na primjer, na onima
u pro konzularnoj Africi. Rudnici su pripadali caru i državi.17
Zemlje helenističkog Istoka imale su za Rimljane osobitu privrednu
važnost. Najmoćniji rimski politički prvaci pretendirali su prvenstveno na
mandat u provinciji Siriji. Egipat je pripadao osobno caru. Rimljani su u
tim zemljama našli vrlo razvijenu privredu (v. Povijest Grčke, Gl. X V I, 2— 4)
i u njoj poslovno sudjelovali. Gdje se što proizvodilo, znamo iz povijesti
helenističkih država i rimskih provincija koje su se osnovale na tom području.
Privrednici Rimljani i peregrini slobodno su poslovali, ali su ih poreznici
budno pratili. Stari faraonski i perzijski porezni sistem koji su helenistički
dinasti »usavršili« konvenirao je Rimljanima. Oni su ga nastojali primjenji­
vati i na Zapadu.
Agrarni odnosi. K o 1 o n a t. Italska se agrarna privreda u ranom carstvu
lijepo razvijala kao i u kasnoj republici prije građanskih ratova. O republič­
kim prilikama u tom pogledu izvještavaju nas Katon i Varon.18 O agrarnim

14 O kolonijama, municipijima i savezničkim zajednicama u republičkoj Italiji v. Gl. V II, 3;

o ranim provincijama: Gl. IX, 2. — U istočnom, helenističkom dijelu Rimskog Carstva bilo je sva­
kakvih diferencijacija u pogledu građanstva i građanskih prava. U Prijeni, npr., razlikovali su se
p o l i t a i , p a r o i k o i , k a t o i k o i , k s e n o i i R o m a i o i . U Akantu R o m a i o i i p a r o i k u n t e s . Vidi druge primjere u
R. E., s. v. K a t o i k o i i P a r o i k o i . Primjeri su s natpisa. S našeg arheološkog terena zanimljiv je primjer
jednog makedonskog grada u kraju Orestidi gdje se razlikuju p o l i t a i , O r e s t a i (pleme oko grada) i
e p a r h t k o i (v. kod F. Papazoglu, M a k e d o n s k i g r a d o v i u r i m s k o d o b a , s. 184. sq.).
Potvrde kod Kornemanna u R. E., s. v. C o l o n i a e , br. 92 ( V a l e n t i a ) , br. 248 ( P a t r a e ) , br. 234
( A p u l u m ) . Tu ima mnogo drugih primjera.
16 Parvan u Rostovceva, o. c., V I s drugim primjerima.
17 Vidi u pregledu provincija, Gl. X X II.
is Vidi Gl. IX i XVI.

442
 XX

prilikama u Rimskom Carstvu imamo mnogo vijesti iz Kolumelina traktata

De re rustica. Italska je poljoprivreda u Katonovo doba bila pretežno u
rukama slobodnih seljaka. Varon, u prvom stoljeću pr. n. e., daje sliku s
većeg zemljoposjeda na kojemu su u većini radili robovi. Kolumela uviđa
nerentabilnost upotrebe robovske radne snage na većim zemljoposjedima.
U njegovo je doba bilo preporučljivo zadržati u vlastitoj obradi samo dio
zemlje, a preostalo dati u zakup kolonima. Horacije je jedan dio svoga
Sabinuma zadržao u svojoj ekonomiji. Tu mu je radilo osam robova pod
vodstvom nadstojnika (villicus). Drugi dio imaj mio je seljacima, očito kolo­
nima, kojih je bilo pet obitelji.192
0
Nazivi colonus i colonia imaju u Rimljana više značenja. Colonus je
najprije bio slobodni italski ratar koji je obrađivao svoju zemlju. Ü tom ga
smislu spominje Ka ton.29 Colonia je bila grad rimskih seljaka-vojnika u
doba širenja rimskih državnff'granica u Ita liji (Gl. V II, 3). Kolonije su i
agrarne naseobine (nije bitno imaju li gradsko središte) osnivane u plodnim
krajevima da se pomogne građanima bezemljašima, kao ono za tribunata
Gaja Grakha. Sula i t rij umviri osnovali su mnogo kolonija za svoje veterane.
Te su kolonije bile oteti gradovi ili dijelovi gradova s agrarnim područjem,
ï j ^ l o n i a j e i naslov mnogih provincijskih gradova višega ranga nezavisno od
sastava njihova stanovništva. Ali, pri kraju republike i u doba carstva kolo­
nima se rijetko nazivaju stanovnici kolonija. Colonus je u to doba najčešće
zakupnik nečijeg zemljoposjeda.21 Conđucere je tehnički naziv za uzimanje ze­
mlje u zakup. U Italiji su kolonima postali mnogi bivši zemljoposjednici ko­
jima su u građanskim ratovima oduzete zemlje i dane veteranima. Bilo je
realno i humano dopustiti bivšem vlasniku da obrađuje istu zemlju novom
gospodaru uz određene uvjete. Kolon je plaćao zemljoposjedniku zakupninu
(stipendium, merces) — obično u novcu; ponegdje ù naturi.22 Horacije govori
0 kolonu kojeg je u svom djetinjstvu poznavao kao zemljoposjednika, a koji
je istu zemlju kasnije s djecom obrađivao uz zakupninu kao kolon (mercede
colonus).2* Kategorija kolona bivših zemljoposjednika pripada pretežno vre­
menu građanskih ratova i Augustova principata. Drugu kategoriju kolona
činili su robovi » quasi coloni«. Ona prevladava u Italiji u carsko doba. Lati-~~
fundist, uopće bogatiji zemljoposjednik koji je živio u gradu baveći se držav­
nim poslovima ili uživajući u dokolici, imao je korist ako je svojim radišnim
1 ambicioznim robovima dao ograničenu slobodu i unajmio svoj zemljoposjed,
a ubirao rentu. Unajmljivanje je bilo privremeno, na nekoliko godina, obično
na pet. Tako je bilo bar u Italiji u rano doba carstva. U provincijama je bilo
različito. N ajbolje su poznate prilike u Africi. U Egiptu, carskoj provinciji,
bio je na snazi privredni sistem naslijeđen iz helenističkog doba. Tamo je bio
razvijen sistem kolonata koji se drži najvećim dostignućem u antici u tom
pogledu. Rimskim je carevima išlo u prilog da se ptolemeidski privredni
sistem sačuva nepromijenjen.
Rimski natpisi nađeni u Tunisu, na području nekadašnje rimske Pro-
konzularne Afrike, daju najjasnije podatke o kolonatskim odnosima u ranom
carstvu. U Prokonzularnoj su Africi na žitorodnim predjelima imali na početku

19 . . . » agellus habitatus quinque focis«, Hör., Epist., I, 14, 2—3.

20 Cato, De agri cultura, I, 2.
21 . . . » qui ad pecuniam numeratam conduxit«, Digesta.
22 » Colonus partiarius« davao je obično treći dio.
» Hor., Sat., II, 2.

443
XX

carstva svoje latifundije malobrojni rimski velikaši.24 Ti su posjedi postepeno

postali carsko vlasništvo. Golemim carskim posjedima ( regiones) upravljao
je carev procurator, nezavisan od namjesnika provincije. Pojedine su se regije
dijelile na osrednje cjeline ( saltus) a ove na manje parcele ( fundus, ager i
drugi nazivi). Sve se to davalo u najam (conductio, locatio) putem posrednika
ili većeg zakupnika (cond uctor) kolonima (colon i). Jedan natpis iz Tunisa i
govori o žalbi kolona koji su radili na imanju » Saltus Burunitanus« upućenoj !
caru Komodu protiv postupaka konduktora i prokuratora. Koloni su se pozi­
vali na Lex Hadriana, na zakon kojim su njihova prava bila utvrđena. Žalba :
je povoljno riješena.25 Iz tog i drugih natpisa doznajemo osnovno o rimskim
kolonatskim odnosima u ranom carstvu.20
Od Marka Aurelija kada su barbari počeli intenzivno provaljivati sa
sjevera preko Dunava na teritorij Rimskoga Carstva, rimski je kolonat dobio
nov oblik. Marko Aurelije dopustio je mnoštvu Markomana i drugih barbara
da se nasele u Panoniji, Daciji, Meziji, čak i u Italiji. Dao im je zemlju da
je obrađuju kao koloni. Od tada pa do Dioklecijana našle su se grupe bar­
barskih doseljenika u mnogim rimskim provincijama, gdje su sa starosjedi­
lačkim, nerimskim seljačkim masama — peregrinim a— činile grupu inkvi-
lina (in q u ilin i). Neki su od njih bili slobodni koloni, mnogi poluslobodni
— vezani za zemlju. Koloni, inkvilini, seljaci koji su bili vezani za zemlju,
bili su osobno slobodni, ali obavezno praediis adhaerentes,27 Forma kolonata
koja je prevladala od Marka Aurelija — s kolonima inkvilinima privezanim
za zemlju — utrla je put feudalizmu.

Tributum i portorium. O p s k r b a v o j s k e i R i m a . Od davnine je

rimski građanin prema potrebi davao državi tributum, porezni prilog iz svog
agrarnog i stočarskog dohotka, jedino što je imao. Cenzor Appius Claudius
uveo je 312. pr. n. e. census i na prihode iz drugih djelatnosti — obrta, trgovine.
Posljedica je toga bila da je građanski tribut državi postao veći. Kada je
država počela dobivati prihode od velikih ratnih kontribucija nametnutih
bogatim pobijeđenim državama (Kartagi, Makedoniji, S iriji), rimskim je
poreznim obveznicima u Ita liji smanjen tribut i na kraju neslužbeno ukinut
(n ije naplaćivan). Nakon savezničkoga "rata svi su stanovnici Italije dobili
porezni imunitet-.kao„.rimski građani (Iu s I t alicum ). Nameti i rekvizicije
u građanskim ratovima držali su se ilegalnim aktima.
Rimski porezni sistem u provincijama uveden u doba republike važio
je i u doba carstva. U zapadnim se provincijama ubirala decuma, vicessima,
quadragesima, kako gdje. Na Istoku su Rimljani zadržali u tom pogledu
pogodniju staru helenističku praksu. Klasificiran je provincijskih gradova
prema poreznim obvezama (civitates stipendiariae—civitates immunes) ' stolno
je ostalo na snazi. To je u politici prema provincijama za Rimljane bilo
najhitnije.
Od Augusta rimski se porezni sistem pod jakim utjecajem helenističke
tradicije sistematizira i pravno oblikuje. Otada se redovno spominje tributum
soli — zemljišni porez i dotad samo ponegdje provođen u djelo tributum

U Plin., N. h., X V III, 35.

25^c. I. L., V ili, 1U.V/U.
26 Za prilike u Italiji citiraju se Digesta u kojima su inkorporirani propisi rimskih pravnika
II i III stoljeća.
27 Digesta, passim; Seck, R. E., s. v. Colonatus.

444
 XX

capitis ili capitatio — glavarina. Capitatio je orijentalnog porijekla (ep ik e]

phalaia). N ije pogađala rimske građane, nego siromašne starosjedilačke beze-l
ml jaše koji su osobni porez plaćali u obliku tlake.2
29
8
Rimska je država velike prihode imala od poreza na trgovačko poslo­
vanje, osobito od carine. Portorium je rimski naziv za carinu ubiranu na
granicama države i provincija (za račun države), naziv za takse u gradskom
području (za račun grada), za plaćanje upotrebe raznih objekata, npr. mostova
— mostarina.29 Državni portorium povjeravao se (kao i skupljanje poreza u
drugom obliku) publikanima, publikanskim društvima (societates publicano-
rum ). Tako je bilo u doba republike i neko vrijem e u doba ranog carstva.30
Carevi Flavijevci počeli su davati carine u nadležnost pojedinim »kondukto-
rima« pod posebnim uvjetima (davanje garantnog pologa). Taj se sistem
uobičajio i provodio do trećeg stoljeća kada je carinska služba postala
posao državnih ureda, s prokuratorima raznih carinskih područja na čelu.
Provincije su bile svrstane u deset carinskih područja. Ilirik kao carinsko
područje obuhvaćao je Dalmaciju, obje Panonije, Norik, Reci ju, dvije Mezije
i Daciju. Tu je od Hadrijana (približno) carinska služba bila vrlo brižljivo

Jedna poslovna zgrada u Pompejima s natpisom u čast svećenice Eumahije

28 Daremberg-Saglio, Diet., s. v. T r i b u t u m . Školsko objašnjenje daje šišić. Povijest Hrvata,

str. 135. sq. (izdanje iz 1925).
29 Cagnat u leksikonu Daremberg-Saglio, s. y. Portorium.
30 često se u latinskim izvorima upotrebljava naziv vectigal kao sinonim za portorium. Inače
je vectigal širi pojam koii obuhvaća i portorium.
U Tiberijevo doba »frumenta et pecuniae vectigales, cetera publicorum fructuum societatibus
equitum Romanorum agitabantur«, Tac., Ann., IV, 6.
Vrlo su informativna dva mjesta u Tacita gdje se govori o prilikama u Neronovo doba. Neron
se kolebao da li da u povodu pritužbi protiv publikana ukine cuncta vectigalia. Vidi Tac., Ann., X III,
50-51.

445
XX

organizirana. Na granicama između provincija Ilirika bile su važne carinske

postaje kojih su sjedišta bila u važnijim graničnim gradovima kao što su
Poetovium (na granici Norika i Panonije), Aquincum, Sirmium, Margum i
druge carinske postaje na granicama raznih provincijskih oblasti. P ortoriu m
Illy rici i funkcioneri koji su rukovodili poslovima tog portorija dobro su
dokumentirani na natpisima. Spominje se » vectigal Illy ricu m « kao nešto još
šire u rimskoj poreznoj djelatnosti ilirskog područja kojom je i portorium
bio obuhvaćen.313 2
Besprijekorno su morali obavljati službu oni kojima je bila povjerena
annona za vojsku.-Uzdržavanje -vojske bila je najteža obveza provincijskog
stanovništva. Uspjeli i neuspjeli vojnički pohodi o kojima se dobroćudno
priča u povijesti bili su značajna djela po svojoj tehničkoj organizaciji. Smje­
štati i hraniti Trajanovu vojsku koja je išla u rat na Parte bio je užasan teret
za stanovništvo zemalja kojima se prolazilo. Natpisi slave zaslužne ljude
koji su pribavljali sredstva za careve pothvate. Neki Titus Iulius Severus 114
— 115. uzdržavao je Trajanovu vojsku na zimovanju u Maloj Aziji. U jednom
natpisu izriče mu se pohvala. Natpis iz Alabande u K ariji hvali drugog veli­
kaša koji se brinuo za opskrbu Trajanove vojske u Mezopotamiji.33 Sarkasti­
čne su pohvale galantnim ljudima koji su u goste primili cara i cijelu carsku
vojsku. Ti ljudi, koji su i od svoga davali, bili su izvršioci užasnih rekvizicija
od kojih je provincijsko stanovništvo strepilo. Azija je zapravo od perzijskih
i starijih vremena na to navikla. Rimljani su u tom rado sudjelovali.33
Nezavisno od privrednih prilika Italije, te uspjeha i kriza, grad Rim,
iako ekonomski neproduktivan, ni u čemu nije trpio oskudicu. Tu su bogataši
uživali u raskoši. Siromasima je bilo osigurano najnužnije. Mase su u glavnom
gradu dobivale panem et circenses. Za opskrbu Rima nekad su se brinuli
republički magistrati, najneposrednije edili.34 Annona (od annus, godišnji
dohodak — žita, vina, ulja, mesa i drugih prehrambenih proizvoda) morala se
osigurati za svaki grad, ali neizbježno za Rim. Cura annonae, briga rimskih
republičkih edila i municipalnih magistrata, vèc od “Augusta bila je u Rimu
careva stvar. Opskrbiti tisuće rimskih proletera jeftinim a često i besplatnim
žitom i drugom hranom mogao 'je samo car. Egipat — carska provincija —
i carski posjedi u Prokonzulamoj Africi, davali su gradu Rimu dovoljno žita.
Carska anona bila je odlično organizirana i besprijekorno je tekla. Za to
je bio caru odgovoran njegov praefectus annonae.35
Luka Ostia primala je golemu robu iz svih prekomorskih krajeva. U
Ostiji je prokurator (procurator annonae Ostiensis) s brojnim osobljem
rukovodio poslovima oko skladišta (horrea) i svega što je služilo opskrbi
Rima. Carski se Rim bogatio. Proizvođači iz cijeloga Carstva slali su mu sve
najbolje. Tome se divio Aelius Aristides, grčki retor, u doba Antonina: »Sve
što u raznih naroda raste ili se izrađuje obiluje ovdje (u Rim u). Ovamo
dolaze bezbrojni brodovi donoseći svega iz svih krajeva, u svako godišnje
doba, sa svake berbe, tako da je Grad nalik na svjetsku tvornicu svega. Iz
Indije i Arabije Felix stižu ovamo, vidimo, tako golemi tovari robe da bi se
reklo da su stanovnicima onih zemalja ogoljela stabla i da bi oni imali ovamo

31 C a g n a t , 1. c . f g d j e j e lit e r a t u r a . M n o g o p o d a t a k a u R o s to v c e v a , o. c ., G l. V.
32 O b i l n u d o k u m e n t a c i j u d a j e R o s t o v c e v , o . c . , V I I I , b i l j . 5.
33 »Agri glebatim metiebantur, vites et arbores numerabantur, animalia omnis generis scribe­
bantur, hominum capita numerabantur«, L a c t a n t i u s , De morte persecutorum, 23.
34 S i c i l i j a j e b i l a »fidissimum annonae subsidium«, L i v . X X X V I I , 5. O t o m e u p o v i j e s t i r e p u b l i k e .
,33 Res gestae, 25.

446
 XX

dolaziti po svoje proizvode bez kojih su ostali. Tkanine Babilonije i nakit iz

dalekih barbarskih zemalja stižu ovamo, vidimo, lakše nego proizvodi s otoka
Naksa i Kitna u Atenu. U vašem su posjedu Egipat, Sicilija i neprosvijećeni
krajevi Libije. Lađe nikada ne prestaju dolaziti i odlaziti, da se zapanjuješ.
Tu nema mjesta ne samo u luci nego ni dalje na m oru za tolike lađe. I, kako
ono reče Heziod o krajnjem Oceanu da ima jedno mjesto gdje se sastaju
kraj i početak svega. . . i ovdje se sve povezuje: trgovina, navigacija, agrarna
privreda, eksploatacija rudnika, obrt, sve što je postojalo i postoji, sve što
se proizvodi i raste« .. ,86

BIBLIOGRAFIJA

Mommsen-Marquardt, Handbuch der römischen Alterthümer, passim u svim

tomovima;
Ivan Mihajlovič Grevs ( 1 8 6 0 — 1 9 4 1 ) , OnepKu H3 HCTopnn puMCKoro 3eMJie-
BJiaaeHHH, Petrograd 1899. Citira ga Rostovcev.
W. Heitland, »Agricola«, a study of agriculture and rustic life in the Greco-
-Roman World from the point of view of labour, Cambridge 1921 (s velikom zbir­
kom grčkih i latinskih literarnih izvora);
H. Gummerus, Pauly-Wissowa R. E., s. v. Handel und Industrie;
Tenney Frack, An economic survey of ancient Rome, T. I—V. Peti tom:
Rome and Italy of the empire, Baltimore (najnovije izdanje 1940);
Mihail Rostovtzeff, The social and economic history of the Roman empire,
Oxford 1926 (s novijom literaturom u njemačkom izdanju 1931. i još potpunije u
talijanskom 1933). (Mnogo podataka smo dali po Rostovcevu.)

Amorini kovači (kovanje novca?). Pompeji (kao na str. 440)

36 A e l i u s A r i s t i d e s , E i s R o m e n , X I, 13.

447
 1

XXI

KULTURNI SPOMENICI EPOHE RANOG CARSTVA

1. KNJIŽEVNOST
»Srebrni vijek «. Rimska književnost prvoga stoljeća n. e., u prvom redu
ona koja se pojavila neposredno nakon Augusta, naziva se »srebrnom«, za
razliku od augustovske »zlatne«. Ona je, znači, vrlo kvalitetna, iako ne kao
augustovska. Ocjena filologa pretežno se odnosi na jezik i stil književnosti
onoga doba uzete u cjelini. Bilo je, dakako, »zlatnoga« i »srebrnoga« i u Augu-
stovo i kasnije doba.

Poezija. Na prvom mjestu ovdje ćemo kao jednoga od starijih spome­

nuti F e d r a, Phaedrus, Grka, Augustova oslobođenika. Ostavio nam je lijepu
zbirku basni koje su latinski prepjev (grčkih) Ezopovih. On ih pošteno i
naziva »Fabulae Aesopicae«. Namjera mu je » risum movere et vitam prudenti
consilio monere«. U ovo doba cijenila se, kao i ranije, epska poezija.1 R im lja­
nima je bila mila satira koju je u Augustovo doba usavršio Horacij, a sada
njegovali P e r z i j F l a k i J u v e n a l . Vrlo su živopisne Juvenalove satiri­
čne slike iz društvenog života carskog Rima. Pjesnika se doimaju siromašni
mali ljudi bogate prijestolnice. Mnogo se Juvenalovih stihova citira u povijesti
rimskog društva.1 23 Satiričare je na svoj način nadmašio M a r c i j a l — M.
Valerius Martialis (40— 102), iz Plispanije, pjesnik duhovitih epigrama.11 Mar-
cijalovi su epigrami vrlo zanimljive kozerije u stihovima, lapidarno kratke.

Književnost uopće. Rimska književnost ranoga carstva, posebno prvoga

i drugoga stoljeća, vrlo je bogata i raznolika. Možemo je podijeliti po autorima,
po književnim rodovima, kronološki i drukčije. Počeli smo s poezijom kao
književno najtipičnijirn rodom. Posebno je mjesto dato historiografiji kao
najvažnijoj za povjesničare. Treba se osvrnuti i na ostalo i pogledati posebno

1 Epski su pjesnici doba ranog carstva: Lukan, Valerije Flak, Silije Italik i Papinije Stacije.
Svi su živjeli u prvom stoljeću n. e. Lukan je opjevao borbu Cezara s Pompejem ( Pharsalia). Silij
Ttalik je autor epa Punica (o drugom plinskom ratu). Valerij Flak je prepjevao »Argonauticd« Apolonija
Rođskog. Stacij je obrađivao grčke legende (epovi Thebais i Achilleis i zbirka Silvae).
2 D. Iunius Iuvenalis iz Akvina (oko 60— ? n. e.). Njegovo je djelo: Saturarum libri V.
3 Ižpigrammaton libri XV.

448
 XXI, i

na cjelinu. Kronološki su na prvom mjestu imena iz julijevsko-klaudijevske

epohe: Seneka, Petronije i spomenuti pjesnici. Pri provali Vezu va poginuo
je Plinije Stariji. Domicijanovoj, Nervinoj i Trajanovoj epohi pripadaju
Tacit (v. gore), Kvintilijan, Plinije Mlađi i pjesnici Juvenal i Marcijal. U doba
kasnijih Antonina istakli su se u književnosti Suetonije i Apulej. Manjih
imena ima mnogo u svima spomenutim razdobljima. Treba istaknuti, bar
po imenu, neke pravnike, liječnike i učenjake.
S e n e k a , Lucius Annaeus Seneca (4. pr. n. e. — 65. n. e.), rodom iz
Kordube u Hispaniji, pod Kaligulom, Klaudijem i Neronom dvorski čovjek,
sad u milosti, sad prognanik, doživio je kao Neronov učitelj visok uspon i
na kraju pad. Bio je veoma učen i plodan pisac. Njegova su djela filozofski
traktati pod zajedničkim naslovom Dijalozif4 zbirka pisama većinom filozof­
skog sadržaja,4 56rasprave iz prirodnih nauka,5 devet tragedija u stihu prema
atičkim uzorima i jedan politički pamflet protiv cara Klaudija.7* Seneka je
najprije filozof — uglavnom stoik. Mnogo je cijenjen u srednjem vijeku
kad su njegovi prirodoslovni spisi služili kao udžbenici.
P e t r o n i j e , Neronov dvorski čovjek ( » elegantiarum a r b ite r «)* vjero­
jatno je autor fragmentarno sačuvanog Satyricona, djela u prozi i stihu.
Epizodni je dio Satyricona tzv. Cena Trimalchionis ,9duhovit realistički roman
svoje vrsti u kojemu je parodiran bogati neuki oslobođenik. Djelo je zanim­
ljivo u književnom i filološkom pogledu (mnogo pučkih i dijalekatskih izraza
i fraza), a osobito dragocjeno zbog svojih indirektnih podataka o privrednom
i društvenom životu.
P l i n i j e S t a r i j i , C. Plinius Secundus (23— 79), rodom iz Koma u
sjevernoj Italiji, carski vojni funkcioner, pred smrt zapovjednik mornarice
u luci Misenum (poginuo prilikom erupcije Vezuva), učen je rimski poli­
histor. Od njegovih mnogih književnih djela sačuvana je Naturalis historia
u trideset i sedam knjiga, izvanredno bogata ne samo podacima iz prirodnih
nauka (u srednjem vijeku važan udžbenik)10* nego i bilješkama iz povijesti
i umjetnosti. Plinijevo je djelo kompilacija iz grčke i rimske literature.
Autor spominje 146 rimskih i 327 drugih, u većini grčkih, pisaca kojima se
služio. Sve je to za povjesničara vrlo dragocjeno. Plinija mnogo citiraju.
P l i n i j e M l a đ i , C. Plinius Secundus (61— oko 114), iz Koma,
nećak Plinija Starijeg, ostavio nam je deset knjiga književnih pisama od
kojih su najznamenitija dva iz desete knjige. Jedno je napisao Plinije Trajanu
kao prokonzul u Bitiniji tražeći upute kako da postupa prema kršćanima
u svojoj provinciji. Drugo je Trajanov odgovor s uputama.11 Zanimljivo je
i pismo (V I, 16) s opisom provale Vezuva. Sačuvan je Plinijev Panegirik
Trajanu iz kojega doznajemo neke podatke o ranijoj vladavini toga cara.

4 Dialogorum libri X II.

5 Ad Lucilium epistularum moralium libri XX .
6 Ad Lucilium naturalium quaestionum libri V II.
1 »Apokolokynthosis« (pretvaranje božanskog Klaudija u tikvu, parodija),
s Tac., Ann., XVI, 18.
9 Rukopis »Trimalhionove gozbe« nađen je 1650. u Trogiru. Sada se čuva u Parizu (»Codex
Tragurinus«), u Nacionalnoj biblioteci.
10 Plinije piše o kozmografiji, geografiji, poznavanju čovjeka, o životinjstvu, bilinstvu, rudar­
stvu, ratarstvu i medicini.
» Viper, o. c. Gl. V (vidi Gl. X V III, bilj. 26).

29 GRCI i RIMLJANI 449

XXI, i

K v i n t i l i j an, M. Fabius Quintilianus (oko 35 — oko 95), iz Kala-

gurisa u Hispaniji, bio je od Vespazijanova doba najglasovitiji učitelj retorike
u Rimu. Napisao je udžbenik retorike — Institutiones u 12 knjiga.12 Najpouč­
nija je deseta knjiga. U njoj se vrlo stručno daje karakteristika najvećih
grčkih i rimskih književnika. Za Kvintilijana je idealan pisac i stilist Ciceron.
Onaj može reći, piše Kvintilijan, da se razumije u književnost kome se Cice­
ron mnogo svidi. (Ille se profecisse sciat cui Cicero valde placebit.)

S u e t o n i j e , Gaius Suetonius Tranquillus (oko 57— oko 160), na

vrhuncu karijere osobni Hadrijanov sekretar (ab epistulis), pisac je razno­
vrsnih djela. Od njegova bogatog opusa sačuvane su biografije careva, De vita
Caesarum i biografije nekih rimskih književnika koje su pripadale zbirci
De viris illustribus. Vitae Caesarum počinju s biografijom Julija Cezara, a
završavaju s Domicijanovom. Podaci o ličnosti pojedinih careva vrlo su
zanimljivi, ali često neuvjerljivi. Suetonije je ne samo Nerona nego i mnoge
druge careve prikazao kao razvratnike, a neke i kao prave zločince. Poštuje
Julija Cezara i Augusta. Veliča Tita i Domicijana. Vjerovao je, kao i Tacit,
izvorima očito neraspoloženim prema carevima julijevsko-klaudijevske dina­
stije. Uostalom, nije mu ni bila namjera pisati povijest. Interesirale su ga
priče o događajima na dvoru. Do njih je kao carski arhivar lako došao.
Treba ga citirati s opreznošću.

Razni. Pravnika, retora, učenih ljudi raznih struka imao je Rim u ranom
carstvu lijep broj. U Hadrijanovo je doba djelovao pravnik S a l v i u s J u l i ­
a n u s , koji je redigirao carev Edictum perpetuum. Nešto je mlađi pravnik
G a i u s , čiji se udžbenik — Institutiones — sačuvao u bizantskom izdanju.
U doba Septimija Severa istakao se učeni jurist A e m i l i u s P a p i n i a n u s ,
a malo kasnije P a u l u s i U l p i a n u s čija su se djela mnogo upotreblja­
vala pri izradi pravnog zbornika Corpus iuris civilis u Bizantskom Carstvu
u V I stoljeću.
Među učene pisce doba ranog carstva pripadaju i Celso, Kolumela (o
njemu na posebnom mjestu), Pomponije Mela, Frontin, Aul Geldje i Apule j.13*1
5

12 Institutionis oratoriae libri X II.

15 C e l s u s (Tiberijevo doba), autor medicinske enciklopedije od koje su sačuvani fragmenti.
C o l u m e l l a , Senekin suvremenik, rodom iz Kadiksa u Hispaniji. Napisao je raspravu De
re rustica u 12 knjiga.
P o m p o n i u s M e l a , iz Hispanije. Napisao je u Kaligulino ili Klaudijevo doba geografsko
djelo De chorographia libri II I. To je najstariji latinski tekst te struke.
F r o n t i n , Sextus Iulius Frontinus (umro oko 103), 97. u Rimu curator aquarum, napisao je
djelo o rimskim vodovodima. De aquis Urbis Romae, vrlo stručno i informativno. Kao vojskovođa
napisao je Stratagemata, prikaz o ratnim taktičkim vještinama. Sačuvana su oba djela.
Aulus Gellius (rođen oko 130), Rimljanin, napisao je prigodom svog boravka u Ateni
zbirku napomena iz povijesti, prava, gramatike i starina svih vremena pod naslovom Noctes Atticae.
Mnogo se citira.
A p u l e j, Lucius Apuleius, rođen oko 124. u Numidiji (M adaura), retor, filozof i plodan
pisac. Najpoznatije je njegovo djelo satirički roman Metamorfoze ( Metamorphoseon libri X II; i drugi
naslovi). U tom je djelu sačuvana lijepa epizodna priča »O Amoru i Psihi«, helenističkog porijekla.

450
 2. ARHITEKTURA, SKULPTURA, SLIKARSTVO

A R H IT E K T U R A

Prvo stoljeće n. e. Pod julijevsko-klaudijevskom dinastijom u Rimu se

mnogo gradilo. Imamo literarne potvrde o mnogim hramovima, profanim
građevinama (glasovita je Tiberijeva palača, domus, na Palatinu), trijumfal­
nim lukovima i drugim zgradama toga doba, kao i o radovima na rekonstruk­
ciji ili dovršenju ranijih. Ima i ostataka. Najmarkantniji su ostaci Klaudijeva
akvedukta u rimskoj Campagni (dugi nizovi arkada).
Veličanstvena i zapanjujuće bogata bila je Neronova palača, »Dom us
aurea«, sagrađena na golemu kompleksu nakon požara Rima. Tacit je ostavio
podatke o arhitektima i pojedinostima u svezi s podizanjem te Neronove
grdosije.14 Vespazijan je naredio da se palača sruši. Sačuvali su se ipak znatni
ostaci njezine supstrukcije koji su u doba renesanse bili vidljivi,1515a koji su
danas pod zgradama modernog Rima. Ono što je dostupno vrlo je instruk­
tivno za poznavanje razvitka rimske arhitekture. Tu su ostaci veće oktogo-
nalne rotondi bliske zgrade, bačvastih i krstastih svodova, primitivnih pan-
dantiva, svojevrsne kupole itd. Tu se vide nagovještaji onoga najsmionijega
što će se u idućim stoljećima razviti i usavršiti u carskoj arhitekturi.
n Tac., Ann., X V, 42.
15 Neki su nam slikari iz doba renesanse ostavili kopije nekih fresaka u palači.

451
XXI, ž

Flavi jevci su gradili monumentalne zgrade. Plini je kaže da je hram

Mira — Pax, koji je podigao Vespazijan, bio jedan od najljepših spomenika
na svijetu.161
7Do danas se od njega sačuvao neznatan komad pločnika. Flavi-
jevsko je ime ovjekovječio amfiteatar.
Amphitheatrum Flavium, nazvan u srednjem vijeku Colosseum, podigao
je Vespazijan sa sinovima (inauguriran 80), u dolini između Palatina, Ćelija
i Aventina, nedaleko od republikanskog foruma. Prilično je sačuvan. To je
najveći spomenik rimske arhitekture koji je sačuvan u slavnoj prijestolnici.
Simbolizira nekadašnju veličinu carskoga Rima.1?
Domicijan, koji je dovršio gradnju Kolose ja, dovršio je ili obnovio i
mnoge druge znamenite građevine. Podigao je nekoliko slavoluka (spominju
ih Suetonije i Kasije Dion), među njima i Titov.18 Sačuvani su i ostaci njegove
palače na Palatinu.
Arhitektura u doba Antonina. U Trajanovo doba sagrađeno je mno­
go objekata u Rimu, po Ita liji i u provincijama. I u doba ranijih careva
mnogo se gradilo, ali za Trajana nevjerojatno mnogo. Tada su se u rimskom
stilu počeli graditi mnogi gradovi19 u provincijama, gradili su se mostovi i
akvedukti,20 uređivale luke, gradile ceste, postavljali slavoluci (dobro sačuvan
onaj u Beneventu), gradili hramovi itd. Najviše je tada dobio grad Rim.
Najveće i najvažnije Trajanove građevine u Rimu podignute su podno Kvi-
rinala, od kojega je jedan obronak sravnjen da se dobije potreban teren.
O tome govori natpis na Trajanovu stupu.21 Tu je sagrađen grandiozan kom­
pleks, Trajanov forum (izgrađen po planu Apolodora iz Damaska),22 basilica
Ulpia, Trajanova tržnica. Sačuvali su se ostaci.
I Hadrijanova je građevna djelatnost bila golema. U Tiburu (Tivoli,
nedaleko od Rima) Hadrijanu je sagrađena villa, kompleks građevinskih
spomenika po uzoru na atenske (Lykeion, Pritaneion, Stoa poikile) i druge.
O tome nas obavještava Hadrijanov biograf.23 Im a i ostataka. U Rimu su
dobro sačuvana dva Hadrijanova građevinska spomenika, njegov mauzolej
— velebna rotonda (danas Castel S a n f Angelo) i obnovljeni Panteon,24

** Plin., N. h., X X X V I, 102.

17 Oko eliptične arene (promjeri 68 i 56 ni) pod kojom su prostorije za životinje i opremu
(konstrukcija sa svodovima) prostire se podij sa četiri reda sjedala određenih za najodličnije i dvije
lože (pulvinar), carskom i mag is tints kom, smještene jedna nasuprot drugoj na središnjem dijelu. Straga
se dižu koncentrični redovi sjedala raspoređeni u tri zone (moeniana), rrv a zona (moeiua,uun, zidište)
s nekoliko redova sjedala za vitezove, druga za obične građane, treča na posebnoj konstrukciji (zid,
balteus, vidi sliku) za ostali narod. Nad trećim je moçnianumom galerija za stajanje. Sve to statički
podržava i zatvara veličanstvena građevina (vis. 24,50 m) koja ima jedan nad drugim tri reda arkada,
a iznad njih zatvoreni »atticus« (mali su otvori na njemu). Svaki red (kat) ima po osamdeset arkada.
Svaka je arkada na fasadi flankirana polustupovima, najdonja dorsko-tuskanskim, srednja jonskim,
treća korintskim, kojima harmonično odgovaraju na četvrtom katu pilastri s kompozit-kapitelima. Vri­
jedno je upoznati se u posebnim publikacijama s ostalim pojedinostima ovoga veličanstvenog spomenika,
osobito s njegovim tehničkim osobitostima, znamenitim u povijesti rimske arhitekture (slika na
str. 451).
18 Vidi dalje u poglavlju o skulpturi.
19 Npr. Thamugada — Timgad u Africi.
20 Npr. Trajanov akvedukt u Segoviji (Hispanija) sa 160 lukova.
21 . . . » quantae altitudinis tuons et locus tantis operibus sit egestus« natpis na bazi stupa.
22 Kasiodor, Var., V II, 6, o veličanstvenu izgledu Trajanova foruma,
23 Scriptores Historiae Augustae, ».Hadrianus«.
24 Pantheon. — Podigao ga je 27. pr. n. e. Agrippa na Marsovu polju. Od prvotne građevine
sačuvao se oktostilni korintski pronaos (sa još osam stupova osobita rasporeda, v. slike), na kojega
arhitravu čita se natpis: M. AGRIPPA L. F. CONSVL TERTIVM FECIT. Ostali dio ovoga hrama ~ svih
bogova — nakon dvaju razornih požara nanovo je sagrađen u Hadrijanovo doba, 120— 124. Septimij Sever
i Karakala obnovili su ga ( Pantheum vetustate corruptum restituerunt, CIL., V I, 2041). Hadrijanov
Panteon je rotonda s kupolom, harmonično spojena s Agripinim pronaosom. Divna joj je unutrašnjost,
s nišama dolje, cassettonima gore. Osobitost je kupola, calotta, koje je konstrukcija stoljećima bilu
predmet studija. Jednak je dijametar rotonde i baze kupole (43,40 m ). Tolika je i visina od poda do
vrha kupole (kasnije princip u bizantskoj arhitekturi).

452
 X X I, i

Građevna djelatnost u I I I stoljeću (do Dioklecijana). Za vladanja

Severâ mnogo se gradilo. Septimije Sever podigao je golemu palaču na Pala-
tinu (Domus Severiana). Danas se vide velebni ostaci te građevine, iako u
ruševinama, s tragovima lukova i svodova koji svjedoče o tehničkim dostig­
nućima građevinske tehnike onog doba. Septimije Sever ukrasio je svoj rodni
grad Leptis Magna u Africi velebnim spomenicima arhitekture i kiparstva.

Otkopani spomenici ovoga grada — forum, bazilika, terme, hramovi — do­

stojno predstavljaju najviša dostignuća ove vrsti u Rimskom Carstvu onoga
doba izvan Rima. Septimijev sin Karakala podigao je u Rimu veličanstvene
terme (vidi dalje). Nasljednici iz njegove dinastije i drugi, pa i carevi iz burnih
godina i uzurpatori nosioci su zapažene građevinske djelatnosti u Rimu i u
provincijama. Treba spomenuti rimske gradske zidine podignute za vlade
cara Aurelijana. Sačuvani su ostaci.

Thermae. Bogati su Rimljani od posljednjih stoljeća republike u

svojim kućama imali balneum, kupaonicu.25 Rim i napredniji italski gradovi
priuštili su svom stanovništvu kolektivna javna kupališta u konfornim gra­
đevinama, upoznavši taj luksus u helenističkom svijetu. O helenističkom
porijeklu svjedoči grčko ime (balneion) koje se latiniziralo (balneum, bal­
neae). Najstarija i najbolje sačuvana privatna i javna kupališta na području
rimske države nađena su u ostacima Pompeja. Kod njih se vidi sve što
Vitruvije26 navodi o toj vrsti objekata. Tu je tepidarium, caldarium, alveus,
frigidarium, Laconicum, apodyterium, u supstrukciji hypocaustum i ostalo.27
Velika gradska kupališta s brojnim i raznovrsnim prostorijama nazivali su
Rimljani u carsko doba thermae prema grčkom t her mai, dakle po heleni­
stičkoj tradiciji. »Stabijske terme« u Pompejima iz drugoga stoljeća pr. n. e.
najstariji su arheološki poznat spomenik ove vrsti. Kronološki su na drugom
mjestu terme iz prvoga stoljeća pr. n. e., vrlo lijepo sačuvane blizu foruma
u Pompejima. U gradu Rimu gradile su se za ranog carstva velebne terme
koje su bile kombinacija kupališta u užem smislu (balneae) i grčkog gymna-
siona odnosno palestre. Tu su bile ne samo termalne kupke28 nego i gimna­
stička igrališta, plivališta, šetališta (na otvorenom i pod trijem ovim a), saloni

25 O tome piše Varon, De lingua Latina, IX , 68, za njim mnogi.

26 Vitruvius, De architectura, V, 10.
27 Vidi u priručnicima (Rimske starine).
28 »Thermae«, primarno naziv za topla vrela, toplice.
 # s umjetničkim djelima, najviše kiparskim, sastajališta — neka s apsidalnom
ekshedrom. Prve je terme u Rimu sagradio po predaji Agrippa u Augustovo
doba. Do Konstantina u Rimu ih je sagrađeno jedanaest veličanstvenih, a
manjih bezbroj. »Što ima gore od Nerona, a što bolje od Neronovih terma«,
- * pita Marcijal.293
0Arheološki su najbolje poznate Karakaline i Dioklecijanove.
Thermae Antoninianae, Karakaline, koje su se počele graditi za vlade Septi-
mija Severa a dovršene su za Karakale (217), držali su najraskošnijim u
* Rimu.39 Sačuvani ostaci kompleksa s kvadratnom bazom kojoj je stranica
4 približno 300 m zadivljuju gledaoca veličinom i smjelošću arhitektonskih
oblika.
U ruševinama rimskih terma, tih najraskošnijih carskih građevina,
nađena su mnoga kiparska djela antičkog doba koja su nekada krasila
bogate dvorane. U ruševinama Trajanovih terma nađena je Laokoonova sku­
pina, Afrodita Kallipygos i drugi kipovi. Iz Karakalinih je terma skupina
» Toro Farnese« i neki drugi spomenici koji su čim su otkopani postali vlasni­
štvo bogate talijanske obitelji Famese.31

S K U L P T U R A 32

Prvo stoljeće n. e. Za vladanja careva iz julijevsko-klaudijevske dinastije

- rimska likovna umjetnost, već dobro afirmirana,33 nastavila je utrtim puto-
■» vima i tražeći nove. Jedni su kipari radili u klasičnom grčkom stilu V i IV

29 Epigr. V II, 34 (citirano na str. 417).

30 Eutrop. V III, 20.
31 O Dioklecijanovim termama bit će govora na odgovarajućem mjestu.
32 Vidi Knj. I, Gl. X IV , 2, u bilješci, ekscerpte iz winckelmannove Povijesti umjetnosti.
33 Vidi Gl. X V II, 2.

454
 XXI, 2

st. kopirajući i oponašajući. Drugi su tražili uzore u raznovrsnom helenistič­

kom opusu. Rimska originalnost ogledala se u realističkom. Kipari julijevsko-
-klaudijevske epohe ostavili su mnoštvo djela. Markantni su primjeri dva
mramorna Tiberijeva kipa — jedan u Vatikanskom,34 drugi u Lateranskom
muzeju, likovi helenističkih poza s realističnim portretnim licem. Od mnogo­
brojnih likova cara Nerona najviše se cijeni realistička glava mladića s Pala­
tina. Sačuvalo se mnogo spomenika rimske dekorativne plastike toga doba,
najviše reljefa na nadgrobnim spomenicima. N ije ih potrebno tražiti u Rimu
i Italiji. Njim a su bogate zemlje nekadašnjih rimskih provincija. Ilirik oso­
bito. Carski pak novac s realističkim portretima najdostupniji nam je izvor
ilustracija.
Skulpturu flavijevskog doba najbolje predstavljaju reljefi na Titovu sla­
voluku s prizorima trijum fa »de ludaeis«. Estete tu vide velika umjetnička
dostignuća .35 Tehnička je novost bila upotreba svrdla, koja je omogućila da
se postigne veća reljefnost i sjenčanje likova.
Drugo stoljeće. Najpoznatiji je spomenik iz početka drugog stoljeća
Trajanov stup u Rimu, visok 40 m, inauguriran 113, » columna cochlis«.303 6
Tu su na frizu u obliku trake duge 200 m reljefno prikazani prizori iz Tra-
janovih pohoda na Dačane.37 Friz ima 22 zavoja od kojih svaki prikazuje
cjelovitu epizodu. Mnoštvo likova (ima ih 2 500), u pozadini pejzaž plitko
uklesan. Zbog velikog broja likova i srodnosti prizora moralo se pribjeći
shematizmu. Neki su prizori i likovi osebujni. Sve je skladno u dobro kom­
poniranoj cjelini (vidi dva prizora na str. 458).
Iz Trajanova doba mnogo se sačuvalo. Na Trajanovu slavoluku u Benè-
ventu reljefi su klasičnog stila. Fragmenti dekorativne plastike s građevina
Trajanova foruma i tržnice redovno se reproduciraju kao bolji primjerci u
priručnicima povijesti umjetnosti (vidi motiv na str. 453).
Iz Hadrijanova doba imamo, pored ostalog, osam medaljona, okruglih
reljefa, uzurpiranih na slavoluku Konstantina Velikog u Rimu (uzeto s Had­
rijanova slavoluka), školski su prim jeri reljefne figure personificiranih pro­
vincija s neke bazilike (sada u Rimu, Palazzo dei Conservatori). Zanimljivi
su krajolici prikazani na Hadrijanovu novcu.
U Rimu, Piazza colonna, nalazi se stup Marka Aureli ja, dekoriran u
stilu Trajanova. Reljefi na Aurelijevu stupu dublji su nego na Trajanovu,
ali i manje kvalitetni od njih. Sa spomenika Marka Aureli ja uzeto je jedanaest
velikih reljefa i njima se neslavno ukrasio slavoluk Konstantina Velikog.
Zanimljiva je povijesno-umjetnička problematika o rimskom reljefu,
posebno o »povijesnom«, onom s narativnim prizorima, kontinuirano prika­
zanim na većim površinama. Stručnjaci u tim reljefima vide prevalentno hele­
nističke utjecaje. Prikazivanje barbara (Trajanov i Hadrijanov stup) podsje­
ća na pergamsku helenističku umjetnost. Pozadina s pejzažem bila bi, po
nekima, nešto aleksandrijsko. Rimska bi tu bila koncepcija.38 Teže je klasi­
ficirati serijske radove. Oni su izrađivani u domaćoj italskoj, gdjegdje etru-

34 Taj je kolos kip iz Privernuma.

35 »Illusionismo prospettico« . . . »impressionismo plastico«, pišu Talijani.
36 Columna cochlis (gr. kokhlis — spužić, kokhlos — školjka s uvijenom kućicom) ima u unu­
trašnjosti spužastu, spiralnu skalu (tal. scalla a chiocciola) koja vodi do vrha.
37 Prikazana su oba pohoda (v. Gl. X IX , 2). . •
38 Edmond Courbaud, »Le basrelief romain à représentations historiques«, Paris 1899.

455
XXI, 2

ščanskoj obrtničkoj tradiciji koja se, kažu, ogleda u plitku reljefu, u linear­
nosti, u prikazivanju frontalnih likova (Snijder i drugi).39
Povremeno su se krajem prvog, sredinom drugog i početkom trećeg sto­
ljeća (nakon prvog judejskog rata, za Hađrijana i Severâ) javljali u likovnoj
umjetnosti u Rimu neohelenistički valovi. Iz literarnih potvrda znamo da je
Hadrijan za ukras svoje vile u Tiburu nabavio ili naredio da se kopiraju
mnogi grčki ili helenistički kipovi. Hadrijan je osim toga dao izraditi kip
lijepog melanholičnog mladića Antinoja. Glava Antinojeva kipa nađena je u
Tivoliju (sada u Rimu, Museo nazionale). Sačuvalo se nekoliko figura (kipovi
i reljefi) toga Hadrijanova mezimca. Od tih dopadljivih likova odudara bista
cara Komoda prikazanog u obliku Herakla.
Među zanimljivosti rimske plastike antoninskog doba pripadaju i likovi
Faustine starije, žene Antonina Pija i Faustine mlađe, žene Marka Aurelija
(kćeri starije Faustine). Na njihovim poprsjima i likovima na novcu vidimo
karakteristične frizure. Danas se neki antički ženski likovi datiraju prema
analognim frizurama.40 Tehnička je osobitost kod rimskih portreta antonin­
skog doba izrada plastične zjenice oka (prije u b o ji) i upiranje pogleda prema
nebu (tako na liku Antonina Pija i Luci ja V era).
Rimski su umjetnici znali spojiti i uskladiti na istom spomeniku italsko
i helenističko.41 Poštovaoci klasičnog grčkog stila vide dekadenciju kod onih
rimskih spomenika gdje se odstupilo od klasičnog. Ne treba tako suditi. U
rimskoj likovnoj umjetnosti javila se tendencija (prim jer reljefa na Titovu
slavoluku, najvidljivije na antoninskim spomenicima) da se postigne optička
impresija, iluzija, osobitim tretmanom likova, odstupanjem od nekih tradi­
cionalnih klasičnih manira, traženjem novog.42
Osobitu stilsku tendenciju vide neki (npr. Rodenwaldt) kod antonin-
skih reljefa uzurpiranih na Konstantinovu slavoluku, plitkih reljefa s frontal­
nim likovima i nekim drugim osobitostima koje neki ljubitelji klasike potcje-
njuju.
Rimskih se spomenika sačuvalo golemo mnoštvo, ne samo u glavnom
gradu i u Ita liji nego i u nekadašnjim provincijama. Najviše ima funerarnih
spomenika. Posebnu kategoriju čine sarkofazi. Rim ljani su od republikanskog
doba izrađivali tu vrst spomenika prema etruščanskim i helenističkim uzo­
rima. O razvoju sarkofaga, tipologiji tih spomenika, može se mnogo govoriti
(vidi u specijalnoj literaturi). Znamenit je tip rimskog kamenog sarkofaga
koji se javlja u Hadrijanovo doba, a izrađuje se i kasnije; prizmatičnog oblika,
s poklopcem u obliku krova na dvije vode, ukrašavan reljefima na jednoj ili
na više strana. Takvi su se sarkofazi izrađivali serijski u Italiji za domaće
i provincijske naručioce dok provincijski majstori nisu preuzeli to umijeće.43
Plastička dekoracija sarkofaga i različitih kamenih nadgrobnih spomenika
— stela, ara, cipusa — serijska je, tipizirana, ali ponegdje i zaista umjetnička.
Naš je arheološki teren bogat tim spomenicima. Toga se izrađivalo u svakoj
epohi carstva. Svako je doba dalo stilske novosti. Na nekim se provincijskim
reljefima vide elementi domaće umjetnosti u rimskom ambijentu.

39 Snijder, Sieveking, Schober i drugi.

40 Ima lijepih primjera s terena naše Makedonije.
41 Arnold Schober, »Vom griechischen zur römischen Relief«, Jahreshefte (W ien), X X V II— 1932,
46. sq. Citiraju se i druga djela.
42 Riegel, Die spätrömische Kunstindustrie nach den Funden in Oesterreich-Ungarn, I— II, Wien
1901. i 1927. On u rimskoj skulpturi vidi »augustovski iluzionizam«, »flavijevski impresioniram«, »ilumi-
nizam III stoljeća«, »frontalitet koji počinje na sarkofazima I I I stoljeća a prevladava u IV i V stoljeću«.
43 Gerhart Rodenwaldt, über den Stihvandcl in die antoninischen Kunst, Berlin 1935.

456
 V

Jedan spomenik antoninske epohe u Rimu (tzv. »Nervin hram «)

Dva prizora s Trajanovog stupa: »Osvajanje đačkog grada« i »Trajan žrtvuje kod mosta na Dunavu«
 XXI, 2

Treće stoljeće. Iz početka trećeg stoljeća potječe slavoluk Septimi ja

Severa na rimskom forumu. Postavljen je 203. na spomen carevih ratnih
uspjeha na Istoku (Arabija). Povjesničari umjetnosti spominju reljefe ovoga
slavoluka kao prim jer osobita stila. Tu su, naime, ljudski likovi podređeni
općem konceptu dekoracije u kojoj su važni i biljni motivi. Tu se izdvajaju
izrazitim konturama ne pojedini likovi, nego skupine. Ako ćemo još nešto
izdvojiti iz doba Septimi ja Severa, neka to budu dekorativni reljefi na stu­
povima careve bazilike u rodnom mu gradu Leptis Magna. Treba vidjeti bar
na slici te minuciozne radove, prave čipke u kamenu.
Iz trećega stoljeća potječe mnogo dobrih carskih i drugih portretnih
poprsja. Osebujna su stila, s detaljima osobite tehničke izrade. Kosa i brada
obrađene svrdlom, očne zjenice istaknute, pogled je u nekih neizravan, ženske
frizure svog stila, svojevrsne brade muškaraca, poprsje veće nego prije (do
ispod grudi), jača ramena, izrazito lice. Neki od tih portreta imaju veliku
umjetničku vrijednost.
Sarkofaga iz trećega stoljeća ima mnogo. Skupocjeniji su ukrašeni
reljefima. Reljefno je polje često podijeljeno na odvojene slike, česte su niše
među stupcima, nad njima timpanon ili svod. U nišama likovi.
Do trećega se stoljeća kršćanska umjetnost mnogo razvila. Klasičnim
je postao u likovnoj umjetnosti biblijski lik »dobrog, pastira«. Vidim o ga na
reljefima kršćanskih sarkofaga iz trećega stoljeća. Osebujan je mramorni
kip »Dobrog pastira« iz doba cara Galijena, sada u Lateranskom muzeju
u Rimu. ‘ 1j' : |^
Plastici u širem smislu pripadaju i spomenici gliptike, toreutike, meda-
ljistike i drugih »manjih umjetnosti«. Zanimljiva su dva primjerka iz pod­
ručja gliptike: »Gemma Augustea«, kamej u Beču (Nar. muzej) i sardoniks
u Parizu (Bibliothèque nationale). Gema prikazuje diviniziranog Augusta,
božansku Romu i druga bića; sardoniks od pet slojeva u Parizu prikazuje
divinizirane Tiberija i Liviju (najveći sačuvani sardoniks).44

S L IK A R S T V O

Zidne slike u etruščanskim grobovima dale su gradivo za prvo poglavlje

povijesti evropskog slikarstva. Na zidnim slikama grobnica etruščanskog
grada Tarkvinija može se pratiti razvitak etruščanskog slikarstva od šestoga
do drugoga stoljeća pr. n. e. Pompejanske freske dominiraju u povijesti sli­
karstva dvaju posljednjih stoljeća pr. n. e. i prvoga st. n. e. te zemlje.
Budući da su spomenici slikarstva balkanske Grčke u većini propali, pom-
pejanski i etruščanski spomenici45 drže se najvećim umjetničkim dostignućima
ovog umijeća u Evropi onoga doba.
Pompeji. U pompejanskim kućama (i u Herkulanu je nešto ostalo)
sačuvalo se mnoštvo zidnih dekoraterskih radova, fresaka svoje vrsti. Taj je
materijal klasificirao i periodizirao njemački arheolog August Mau.46 Prema
Mauovoj podjeli u pompejanskom zidnom slikarstvu razlikuju se četiri stila.

44 Pericle Ducali, L'arte in Roma dalle origini al secolo V III, Bologna 1938 (ed; Istituto di
studi romani; Storia di Roma, vol. X X V I). Tu su citirani: Winckelmann, Wickhoff, Furtwängler,
Courbaud, Riegel, Strzygowski, (Eugenia) Strong i drugi. (Slijedimo Ducatijevu interpretaciju.)
4s Vidi Gl. III.
46 August Mau, Geschichte der dekorativen Wandmalerei in Pompei, Berlin 1882.

459
XXI, 2

Prvi pompejanski stil — datira u 150— 80. pr. n. e. — jest stil »inkrusta-
cija«. Štukom i bojom u Pompejima imitira se mramor kakvim su na istoku
bile obložene raskošne helenističke dvorane. Zidna je površina podijeljena
horizontalno i vertikalno u harmonične cjeline. »Casa dei Sallustio«, »Casa
del Fauno« i neke druge imaju takvu sobnu dekoraciju.
Drugi ili »arhitektonski« stil — cvjeta približno od 80. pr. n. e. do
približno 14. n. e. — ogleda se u kompliciranijoj dekoraciji. Prostor se raščla­
njuje naslikanim elementima arhitekture, najčešće stupovima, da bi se stvo­
rila iluzija treće dimenzije. Središnje mjesto imaju figurativne kompozicije.
Treći stil — doba 14— 63. n. e. po kompoziciji odstupa od drugog. Zid
je ukrašen središnjom slikom koja je garnirana obilnom dekoracijom. Rasko-
šni su dekorativni elementi (biljn i motivi, kandelabri i dr.).47
Četvrti je stil kombinacija drugog i trećeg. U središtu je ponegdje pejzaž
s iluzionističkim tretmanom. Dekorativni su elementi u većini kao u trećem
stilu. Oni prevladavaju. Ovaj je stil isključivo pompejanski. Rimsko zidno sli­
karstvo odgovara uglavnom drugom i trećem stilu u Pompejima.
Boje su vrlo raznolike. U »drugom stilu« pretežno su svijetle (zeleno,
crveno, ljubičasto, žuto), u »trećem « tamnije (crno, smeđe, ljubičasto, zeleno),
u »četvrtom « blistave (crvena, purpurna, žuta, zlatna).
Kad se spominju stilovi, misli se na cjelokupnu dekoraciju zida. Slike
u okvirima (kod »prvog stila« uglavnom ih nema) stilski su nešto posebno.
To su u većini kopije grčkih odnosno helenističkih originala, imitacije, prerade.
Motivi su najčešće mitološki. Casa dei V etii ima sobu s osobitom dekoraci­
jom. Tu je deset ljupkih prizora s Amorinima. Amorini vinogradari, cvjećari,
zlatari, bojadisari itd., idilično nam dočaravaju privredni život Pompejanaca
onog doba.

Rim. Prema pompejanskim klasificiraju se spomenici slikarstva

(freske) sačuvani u Rimu. Nešto je od toga iz kasnorepublikanskog doba,
nešto iz augustovskog, nešto iz julijevsko-klaudijevskog.48
Mnogo toga što je propalo bilo je pred nekoliko stoljeća u dobru stanju.
Iz jedne reprodukcije u akvarelu iz šesnaestoga stoljeća poznata nam je
dekoracija jedne reprezentativne dvorane, Neronove Domus aurea. Donosi se
u priručnicima povijesti umjetnosti kao nešto najefektnije. Nešto je osobito
»Aldobrandinska svadba«, freska iz jedne zgrade na Eskvilinu iz druge polovine
prvoga stoljeća (sada u Vatikanskom muzeju); »svadba« po predočenom mo­
tivu (helenističkog tipa), »Aldobrandinska« po imenu kardinala Aldobrandi-
nija kojemu je nekad spomenik pripadao.
Plinije piše da u njegovo doba rimsko slikarstvo propada. I zaista, malo
se spomenika te umjetnosti sačuvalo iz flavijevskog doba. Pa i u doba Anto­
nina nije na tom umjetničkom polju mnogo dato. Kiparstvo je, naprotiv,
cvjetalo. Realno je ipak pretpostaviti da je mnogo slikarskih radova propalo.
Slike teško odolijevaju vremenu. Najbolje su odoljele zidne slike u grobni­
cama (sačuvalo ih se mnogo) i mozaici. Kad je riječ o mozaicima, navode
se kao bolji primjer mozaici iz terma u Ostiji iz trećega stoljeća.

47 Primjeri: prizori iz dionizijskih misterija na fresci drugog stila u Villa dei mis teri; »Venera i
Mars«, »Trijumf Bakha«, »Narcis«, »Tezej i Ari jadna« na freskama trećeg stila u Casa di Lucrczio
Frontone.
48 Primjeri: prizori iz Odiseje na zidnoj slici jedne kuće na Eskvilinu (kasnorepublikansko
doba); freske iz tzv. Livijine kuće (na Via Flaminia).

460
 XXI, 2

Kršćanska umjetnost. Progonjeni kršćani sakupljali su se od prvog

stoljeća u podzemnim grobištima ( coemeterium, hypogaeum, kasniji naziv
catacumbaeJ49 da pokraj grobova martira vrše vjerske obrede. Ta su coeme­
teria prije pripadala bogatijim kršćanima. Jedan od najstarijih je Priscilin iz
prvoga stoljeća. Od početka trećega stoljeća ima većih kolektivnih kršćanskih
cemeterija koja se nazivaju po imenu pape. Takav je bio cemeterij pape
Zeffirina na Apijevoj cesti, kasnije nazvan imenom pape Kalista. Od trećega
stoljeća ukrašavale su se niše, kripte i kapelice cemeterija — katakomba
slikama, najprije u stilu popularne rimske umjetnosti. Likovima se simbolički
davalo kršćansko značenje. Riba je simbolizirala Krista, ovca kršćanina, golu­
bica duševni mir, sidro nadu, paun besmrtnost. Krist je prikazivan i u obliku
klasičnog Orfeja. Često mu se davao lik »dobrog pastira« s ovcom (analogno
grčkom krioforosu). U katakombama su česte slike s prizorima iz Biblije
(Starog i Novog zavjeta).

BIBLIOGRAFIJA

K n j i ž e v n o s t . Vidi bibliografiju uz Gl. XVI.

A r hi t e k t ur a , skul ptura, s l i ka r s t v o. Vidi bibliografiju uz Gl.
XVII. Vidi bilješke u ovom poglavlju.

« Danas je u mnogim jezicima popularan talijanski oblik catacombe.

461
 X X II

RIMSKE PROVINCIJE U RANOM CARSTVU

1. PROVINCIJE U EVROPI
Z A P A D N E P R O V IN C IJ E

Prve dvije provincije. Sioilija, otok Sikula, Šikana, Elimeja, Feničana

i Grka, nakon prvog punskog rata potpala je pod vlast Rimljana i 227. postala
prvom rimskom provincijom. Do kakva je privrednog i društvenog stanja
došlo u ovoj provinciji za jedno stoljeće njezina postojanja, znamo iz povijesti
robovskih ustanaka. Ciceron je isticao1 veliku ekonomsku važnost ovoga otoka.
Takvo je stanje bilo prije osvajanja velikih agrarnih područja u Africi. Ima
malo podataka o tom kakvo je stanje bilo na Siciliji u carsko doba. Tada je
na otoku vladalo zatišje i blagostanje za latifundiste, a vjerojatno i za pro­
sječne. Sicilija je bila, iako ne administrativno, a ono stvarno sve integralniji
dio Italije.
Korzika i Sardinija, od kojih su Rim ljani osnovali drugu provinciju,
bile su i u Horacijevo doba Rimljanima od velike koristi.1
2 Provincija je ipak
bila zaostala. Onamo su u carsko doba slali prognanike, a namjesnik je oba­
vljao poslove posredno iz Rima.
i

Hispanija. Pobjedom u drugom punskom ratu Rimljani su nominalno

oduzeli Kartažanima posjede u Hispaniji i osnovali 197. dvije provincije —
Hispania Citerior i Hispania Ulterior. Ali, da se to ostvari, trebalo je ratovati
dvije stotine godina (218— 19. pr. n. e.). Rimski osvajači bili su uporni u
osvajanju a starosjedioci u obrani Pirenejskog poluotoka, koji je zbog svoga
prostranog agrarnog područja, pašnjaka, šuma, rudnog blaga i pomorske pri­
vrede bio jedan od najvrednijih provincijskih domena. Tek u Augustovo doba
Rimljani su u Hispaniji postali gospodari i osnovali tri provincije, Hispania
Tarraconensis, Lusitania (obje carske) i Baetica (senatska). Od davnine su

1 »Hac vero alimur et sustinemur«, Cic., In Verrem, II, 3.

2 » Opimae Sardiniae segetes feraces«, Hor., Carm., I, 31.

462
 X X II, 1

Feničani i Grci imali poslovnih veza s Iberijom , tom bogatom zemljom.

Baetica, nazvana po rijeci Baetis (Guadalquivir), na ušću koje leži drevni
grad Gades, i cijela mediteranska strana Hispani je imale su od pamtivijeka
bujan privredni život. Strabon, Plinije i drugi pišu pretjerujući o izvanredno
velikoj agrarnoj proizvodnji u tim krajevima.3 Glavni izvor bogatstva pred-
rimske i rimske Hispani je bili su rudnici bakra, zlata, olova, srebra, kositra
i željeza. Zlatom su bile osobito bogate na sjeverozapadu Asturia i Gallaecia,
a za njima i Lusitania.4 Mnogo srebra bilo je u zaleđu grada Carthago Nova.5
Željezom je bila najbogatija Cantabria. Mnogo su toga zabilježili Strabon,
Plinije Stariji i drugi o hispanskom rudnom blagu, njegovoj eksploataciji
i izvozu. Još su na početku borbi za Hispaniju Rim ljani iskoristili prve
uspjehe da dođu do tih ruda.6 Od Augustova doba, kada je sva Hispani ja
postala rimska, eksploatacija je bila na vrhuncu. Tim su se najviše koristili
car i njegovi privilegirani suradnici. Iz natpisa se vidi da je nešto doteklo
i vještim poslovnim ljudima s Istoka.
Italici, većinom veterani, masovno su se selili u Hispaniju. Julije Cezar
i August najviše su ih tamo poslali, iako se i prije i poslije išlo u ovaj plodan
kraj. U Hispaniji su nikli mnogobrojni rimski gradovi. Još u drugom stoljeću
pr. n. e. osnovane su Italica i Corduba. Ti i drugi »rim ski« gradovi zapravo
su naslijedili stare iberske kastele, oppida. U primorju rimski su postali neka
dašnji feniko-kartaški i grčki emporiji. Od ranog prvog tisućljeća pr. n. e., ka­
da su cvjetali Tartessos i Gades, do Augustova doba razvila se »zemlja tisuću
gradova«, kako je zove jedan geograf.7 Ti su gradovi za Rimljane civitates.
Bilo ih je po Plini ju 513. Mnogi su dobili rimsko ili latinsko građansko pravo.
Važniji gradovi, zborišta (conventus) zemaljskih delegata bili su: Tarraco,
Carthagena, Caesaraugusta (od sedam njih u provinciji Tarraconensis), Cor­
doba, Gades (i još dva u provinciji Baetica), Emerita (i još dva u Luzitaniji).
Još se iskopavaju arheološki spomenici, posebno epigrafski, koji govore o
prošlosti ovih provincija.

Galija. Cisalpinska Galija, nekada provincija, postala je u Oktavijanovo

doba sastavni dio matičnog rimskog državnog teritorija kao zemlja Italije,
područje punopravnih rimskih građana. Transalpinska Galija, rimska provin­
cija, osnovana 121. pr. n. e., nazvana Narbonskom — Gallia Narbonensis (po
gradu-koloniji Narbo Martius) — bila je Rimljanima naj privlačnija od
svih Galija kao lijepa i plodna mediteranska zemlja. To je nekad bilo
poslovno područje Grka iz M asilije i naprednih keltskih privrednika. Tu su
se razvili rimski gradovi: Narbo, Tolosa, Aquae Sextiae, Forum Julii (lučki
grad Augustovih veterana), Arelate, Nemausus i drugi, koji su ostavili mnogo
spomenika. Nemausus (danas Nîm es) na prvom mjestu. Gallia Comata, koju
je Cezar osvojio, podijeljena je 27. pr. n. e. u tri provincije — Celtica, Aqui­
tania, Belgica — ali je u Lugdunumu (danas Lyon), središtu provincije
Celtike (zvane i Provincia Lugdunensis), bilo sjedište glavnog namjesnika.
Od mnogobrojnih galskih naselja koja su se razvila u napredne rimske gra-

3 Strab. III, 150. sq.; Plin., N . h., X X X V II, 203.

* Plin., N. h., XXX, 78, o dohotku,
s Strab. III, 167. sq.; Diod. V, 36.
6 Konzul M. P. Katon nametnuo je 170. pr. n. e. pobijeđenim hispanskim plemenima ratnu
kontribuciju: » magna vectigalia instituit ex ferrariis argentariisque«, Liv. X X X IV , 21.
7 Kod Müllera, Geographi graeci minores, II, 266.

463
X X II, 1

dove treba posebno spomenuti Luteciju, grad galskoga plemena Paiisii.

Lutecia Parisiorum, Pariz, postojala je već u doba Julija Cezara.s
Govorilo se o »bogatstvu Gala, junaštvu Germana i mudrosti Grka«.0
O naprednom ratarstvu, posebno o vinogradarstvu Galije mnogo je toga zabi­
lježeno u starome vijeku. Tako i o rudarstvu. Plinijeve i Strabonove vijesti
o dobivanju velikih količina zlata ispiranjem iz rijeka Pada i Rajne kao i
iz rudnika u raznim krajevima Galije,*9 101 iako nisu u svemu vjerodostojne
zbog očitih preuveličavanja, nisu bez osnove. Rimski su zavojevači, najviše
Cezar, opljačkali u Galiji goleme količine zlata. U vjerljivi su podaci starih
pisaca o galskim rudnicima željeza i rudarskoj vještini Gala.11
Britanija. U četvrtom stoljeću pr. n. e. Piteas, grčki putopisac iz Mašili je,
spominje Pretanske otoke — Prettanikai nësoi — one koje H erodot zove
kositrenim.121
3Cezar je 55— 54. osvojio neke dijelove južne Britanije (Britannia).
Car Klaudije 43. n. e. osnovao je provinciju Britaniju. Starosjedioci K elti nepre­
stano su pružali otpor. Od 59. Rimljani su se morali s njima žestoko boriti
dvanaest godina. Jedva su ih pokorili uz velike žrtve. U Vespazijanovo se doba
sistematski radilo na konsolidaciji te provincije pod upravom namjesnika
Agrikole.16 Hadrijan je naredio da se na sjevernoj granici provincije sagradi
obrambeni zid, » vallum Hadriani«. Nešto su uradili u tom pogledu Antonin
Pije i njegovi nasljednici. Od vremena Septimi ja Severa spominjale su se
provincije Britannia Superior i Britannia In ferior. Njihove nam granice
nisu poznate.
Grad Camalodunum prva je poznata colonia veteranorum u tom kraju.14
Eburacum bio je važnija vojnička baza. Od ostalih gradova spominje se i
»Londinium«.15
Što su Rim ljani htjeli postići na tom dalekom otoku koji ih je stajao
mnogo žrtava? Cezar je držao da je potrebno razdvojiti britanske Kelte od
njihovih sunarodnjaka i saveznika na kontinentu. U Britaniji se nastanilo
mnogo veterana. Britanski prehrambeni proizvodi, koje god količine, bili su
rimskoj vojsci u sjevernoj Germaniji u pogledu transporta najdostupniji.
Neku važnost imalo je i rudarstvo.

Germanija. Germania je bila zemlja mnogih plemena16 od kojih su neka

odavna zadavala Rimljanima brige. Julije Cezar prvi je s rimskom vojskom
zakoračio u Germani ju prešavši iz Galije preko Rajne 55. pr. n. e. To je bila
kaznena ekspedicija. U Augüstovo doba Druz i Tiberije zauzeli su germansko
područje između sjeverne Rajne i Labe.1? Ta su dostignuća propala Druzo-
vom smrću i porazom Kvintilija Vara u Teutoburškoj šumi (9. n. e.). Godine
15— 16. Germanik je napravio novi zavojevački pohod u sjevernu Germaniju.
Nakon njegova odlaska na istok operirale su preko Rajne dvije rimske vojske,

* Cues., Bell. Gall., V I, 3. i V II, 57—58.

9 Josip Flavije, Bell. lud., II, 16.
10 Plin., N. h., X X X III i Strab. IV.
11 . . . »quod apud cos magnae sunt ferrariae«, Caes., Bell. Gall., V II, 22.
12 Kassiteridai, Her. I I I , 115.
Stariji grčki pisci bilježe etničko i geografsko ime sa Prettan . . . (Prettanoi) i Prêtai i (Pretanoi):
mlađi sa: Brettan . . . (Brettanoi). Kod većine rimskih pisaca (im a i rukopisnih varijanti) i na nat­
pisima (ima izuzetaka) čitamo: Britanni i Britannia•
13 Tac., Agricola.
Tac., Ann., X IV , 31.
is » Londinium . . . copia negotiatorum et commeatuum celebre«, Tac., Ann., X IV , 33.
16 Tacit, Germania, 28. sq., nabraja germanska plemena.
27 »Ad ostium Albis«, Res Gestae D. Aug.

464
 X X II, 1

jedna u Donjoj (sjevernoj), druga u Gornjoj (ju žnoj) Germaniji. Oko 90. n.e.
spominju se dvije provincije pod navedenim imenima. Glavni grad, sjedište
namjesnika, provincije Germania In ferior bio je Colonia Augusta Agrippi­
nensium, današnji Köln, a za južniju provinciju — Germania Superior —
Mogontiacum, današnji Mainz. Rimski vojnici i kolonisti unaprijedili su u
ovim krajevima ekonomski život, osnovali važne gradove i sagradili ceste. To
nije bilo mnogo daleko od Rajne prema istoku.
Sačuvani su ostaci velikog broja rimskih tvrđava koje su činile rimski
»lim es« na granici prema Germaniji. Granica Rimskoga Carstva bila je Rajna
i Dunav. Domicijan je osvojio područje na liniji Rajna— Dunav (Agri Decu-
mates) i spojio rimsko rajnsko ratište s dunavskim.10 Domicijanovi su na­
sljednici nastavili graditi utvrde na germanskoj granici. Tako je izgrađen
»limes Germanicus« koji je išao od sjeverne granice Gornje Germanije (u
visini brda Taunus i rijeke M ajne) na jug paralelno s Rajnom i preko Deku-
matskih polja i dalje uzduž Dunava. »Čitavu Germaniju dijele od Gala, Reta
i Panonaca rijeke Rajna i Dunav, a od Sarmata i Dačana brda i obostrani
strah« (Tacit, Germania, 1).

IL IR IK

Rimska provincija Illy ricu m (v. Gl. XV, 2) do 11. pr. n. e. senatska, pod
upravom senatskog prokonzula, od spomenute godine carska, pod upravom
Augustova legata — legatus Augusti pro praetore,™ podijeljena je nakon ugu-
šenja dalmatsko-panonskog ustanka, vjerojatno oko 10. n. e., u dvije provin­
cije: 1) južnu — Superior provincia Illyricum , koja se od doba Flavijevaca
naziva Dalmacijom — Provincia Dalmatia i 2) sjevernu — In fe rio r provincia
Illyricum koja se uskoro počela nazivati Panonijom — Provincia Pannonia.2*
Dalmacija. Do Augustova doba granica između Italije i Ilirika bila je
pokraj Trsta (Tergeste): » F orm io (kod Tergeste) antiquus auctae Italiae
terminus« (Plin., N. h., I I I , 18). August je pripojio Italiji — desetoj regiji
Italije — ilirska područja do Raše (» e t nunc finis Italiae fluvius Arsia«,
Plin., N. h., III, 19). Kod te rječice bila je sjeverozapadna granica provincije
Dalmacije ili Gornjeg Ilirika.21 N a južnoj jadranskoj obali Ilirik, a time i pro-*I,

« »Domitianus . . , limitibus per centum viginti milia passuum actis . . . subiecit hostes« (Frontin,
I, 3. cf. Tac., Germ., 29.
19 O podjeli provincija na senatske i carske (27. pr. n. e.) i uvrštavanju Ilirika među senatske:
Dio Cass. L i li , 12. i Strab. X V II, fr. Kasije Dion upotrebljava ovdje naziv »Zo Dalmaiikoû« za provin­
ciju. Jedan je od senatskih namjesnika te epohe prokonzul P. Silius kojega spominje natpis iz okolice
Nina (C IL., III, 2973), poznat i Dionu (L IV , 20).
Illyricum od 11. pr. n. e. carska provincija: Dio Cass. LIV , 34. Jedan je od carskih namjesnika
M. Valerius Messalinus (Dio Cass. LV, 29). On je upravljao Dalmacijom i Panonijom 6. n. e. kad je
buknuo dalmatsko-panonski ustanak.
20 Godine 14. n. c. carski namjesnik » in maritima parte lUyrici« (u južnom Iliriku, Dalmaciji)
bio je Dolabela, in Pannonica parte Iunius Blaesus (Veli. Patere. II, 125; Tac., Ann., I, 16. U Obodu
kod Cavtata nađen je natpis (CIL., I I I , 1741) nekada postavljen Korneliju Dolabeli, Augustovu legatu
pro praetore. Postavile su ga Civitates Superioris provinciae Hillurici. Blaesus je prvi poznati carski
namjesnik u provinciji Panoniji, a Dolabela prvi poznati namjesnik u provinciji Dalmaciji.
21 August je podijelio Italiju na deset regija (regiones) i pripojio desetoj regiji (na granici
Ilirika), u produženju venetska područja Istru do Raše i istarsko zaleđe (današnja sjeverozapadna
Slovenija). Tako su se u administrativnom području Italije i njezine desete regije našli ne samo
istarski gradovi Pola, Parentium (Poreč), Nesactium (VisaĆe), Tergeste (Trst) nego i Emona (Ljubljana).
Plinije, N . h., III, 139—145. i 151— 152, pišući o ilirskim krajevima, imao je za izvor djelo jednoga
pisca iz postaugustovskog vremena koji je prikazao jadransku obalu i djelo jednog starijeg pisca koji
je znao za tri ilirska konventa (Plinije citira Varona). Vidi kod Kubilschcka, Imperium Romanum
tributim descriptum, Vindobonae 1889, pag. 105. sq. i 231. sq.

3Q GRCI i RIMLJANI 465

X X II, 1

vincija Dalmacija graničila je s Makedonijom blizu Lješa (Lissos). I to saopća­

va Plinije (N . h., III, 23). Granice ove provincije prema Panoniji i M eziji u
povijesnim izvorima nisu pobliže naznačene, što nije ni bilo moguće.22 Drži se
da je dalmatinsko provincijsko područje na sjeveru završavalo u visini Gor­
skog kotara (Risnjak), Kapele i Sjevernog bosanskog pobrđa pred Posavinom.
Na* istoku, prema Meziji i Dardaniji, granica je vijugala od ušća Ibra do
Skadarskog jezera. Glavni grad provincije — Salona (v. dalje) — bio je
sjedište rimskog namjesnika koji je do trećeg stoljeća bio i vojnički zapovjed­
nik — legatus, a kasnije samo civilni guverner, praeses provinciae Dalmatiae
(neki su namjesnici i kasnije bili legati). U doba Julija Cezara provincija se
dijelila — ne znamo od kada — na tri sudsko-administrativna konventa,
conventus, koja nazivamo po imenima njihovih glavnih središta: skarđonskim,
salonskim i naronskim. Kao i mnoge druge provincije, Dalmacija je imala
sveopću vjersko-političku ustanovu, provincijski sabor — concilium (diaeta)
u kojemu su se sastajali predstavnici rimskih gradova i plemenskih zajednica.
Saboru je predsjedao svećenik carskoga kulta, sacerdos ad aram Augusti,
sacerdos provinciae.
S a l o n a . Staro ilirsko lučko naselje Salon (grčka forma imena),
Salona — Salonae (lat.), Rimljani su u dva posljednja stoljeća pr. n. e. zauzi­
mali i gubili u više mahova. Solinska luka kao najprikladnija na srednjem
Jadranu za veze s ilirskom unutrašnjošću učinila je to naselje veoma važnim.
Rimljani su ga nakon konačnog osvajanja učinili administrativnim središtem
provincije Dalmacije i cvjetnim gradom. U doba Julija Cezara Salona je bila
oppidum civium Romanorum. Pod Augustom postala je colonia Martia Iu lia ,23
Tu su osim guvernera — legata imali sjedište visoki funkcioneri provincije,
carski financijski prokurator i legatovi i prokuratorovi povjerenici (tabularius,
dispensator, arcarius i dr.). Mnogobrojni natpisi obavještavaju nas o politič­
kom, privrednom i kulturnom životu ovoga grada. Spomenici rimske arhitektu­
re — gradske zidine s monumentalnim vratima (skromni ostaci), amfiteatar,
kazalište (prilično sačuvani), tem elji stambenih zgrada, foruma, terma, sarko­
fazi nekropola i drugo govore o prošlosti. Kasnoantički, osobito kršćanski
spomenici brojniji su.24
Gradovi Salona, Scardona i Narona bili su sudsko-upravna središta, zbo-
rišta — conventus iuridici — od kojih je svaki imao jurisdikciju nad trećinom
(približno) gradova i plemenskih područja provincije.25
Od Raše (Arsia) do Krke (T itiu s ) i u odgovarajućem jadranskom zaleđu
bilo je područje skardonskog konventa. Scardona — M unicipium Flavium

22 O granici provincije Dalmacije prema Panoniji: Patsch u Glasniku Zem. muzeja B -H , Sarajevo
1895, 576; prema istoku i jugu: Domaszewski u Archaeologisch-epigraphische Mittheilungen aus Oester­
reich-Ungarn, Wien, X III (1890), 129. sq. Vidi: G. Novak, ProJtostJDalmQcijij I» 53. sq.; M. Suić, »Ilirik« ^
u Enciklopediji Jugoslavije, T. IV, 334— 336. s Im rtonri^liferaturom . ~
23 S alon a. . . »oppidum civium Romanorum«, Caes., Bell, civ., I II, 8; Hirt., Bell. Alex., 43.
» Colonia Martia Iulia Salonae«, C. I. L., I I I , 1933. i drugi natpisi.
24 Mommsen, C. I. L., III, pag. 304— 305 (uvod uz natpise). Podaci koje Mommsen navodi citi­
raju se u kasnijoj literaturi. O rimskim putovima vidi dalje (bilj. 35).
Izbor iz literature o Saloni: F. Carrara, Topograf ia e scavi di Salona, Trieste 1850; Bulić—Jeliđ—
Rutar, Vođa po Spljetu i Solinu, Zadar 1894; W. Gerber, Forschungen in Salona, I, Wien 1917 (s Abra-
mićevim i Eggerovim prilozima); R. Egger, Forschungen in Salona, II, Wien 1926; E. Dyggve— R. Egger,
Forschungen in Salona, III, Wien 1939; Studije i publikacije u Vjesniku za arheologiju i historiju, dalma­
tinsku, Split — od godine 1878, vol. I, na talijanskom kao Bulletino di archeologia e storia dalmata; od
god. 1920, vol. X L III s hrvatskim nazivom. U spomenutim i drugim publikacijama mnogo je mjesta posve­
ćeno starokršćanskim spomenicima Salone. Vidi i: Ejnar Dyggve, History of salonitan Christianity, Oslo
1951. Najnovije: E. Ceci, I monumenti pagani di Salona, Milano 1962; Isti, I monumenti cristiani di Sa­
lona, Milano 1963.
« Plin., N . h., III, 21-22.

466
 X X IÏ,1

Scardona — Skradin nije ostavila osobitih spomenika. Znamenitiji je bio

Iader (Zadar) koji je u Augustovo doba postao dedukcijom colonia, rim ­
ski grad kojemu je August dao sredstva za gradske utvrde. »Im p . Caesar
divi f. Augustus parens coloniae murum et turris dedit«.*2 89 U danas malome
7
Ninu sačuvali su se spomenici rimske Aenone, među njima i kipovi najkla-
sičnijeg stila (»August«, »Tiberije« i dva akefalna kipa danas u Zadru). Varvaria
(danas Bribir u Bukovici) i Asseria (Podgrađe u Ravnim kotarima) ostavili
su nam zamašne trakte rimskih zidina. Mnogi gradovi sardonitanskog kon­
venta poznati su nam iz raznih izvora, najpreglednije iz Tabule Peutingeriane
i iz Antoninova Itinerara. O tom nam mnogo govore i natpisi.
Teritorij između Krke, Neretve, mora i panonske granice pripadao je
salonitanskom konventu. To su bile zemlje ilirskih Delmata, Ditiona, Mezeja i
Sardeata.27 Neusporedivo su bolje poznati gradovi južnoga dijela toga pod­
ručja gdje se rimska .urbanizacija rano razvila. Osim Salone, o kojoj se
može mnogo govoriti, tu su na prvim mjestima bile bivše grčke naseobine
koje su se razvile u rimske cvjetne gradove, kao »Issa civium Rom anorum «.29
Mnoga ilirska naselja razvila su se u rimske gradove; na obali npr. Oneum
— Omiš i M uccurum — Makarska, u zaleđu Salonitanskog zaliva Andetrium —
Muć, na Cetini Aequum —■. Čitluk,29 u Duvanjskom polju Delminium, staro
uporište borbenih Delmata — Dalmata.
Od Neretve do istočne granice provincije, na području ilirskih Daorsa,
Desitiata, Naresija i Dokleata (Plin., 1. c.) bilo je područje naronskog kon­
venta. Nar on, ilirsko trgovište na ušću istoimene rijeke, gdje se danas nalaze
sela Vid i Norin, bilo je stjecište i grčkih momara-trgovaca od četvrtoga sto­
ljeća pr. n. e., a možda otprije.39 U carsko doba Nar ona je bila rimski grad
u položaju kolonije.3^ Rimski natpisi iz Narone — mnogobrojni su i drugi
spomenici — obiluju podacima o političkom, privrednom i uopće kulturnom
životu toga grada i kraja.82 Epidaurum (ili Epitaurum — Cavtat), Butua
(Budva) i Olcinium (U lcin j) na južnoj obali i Doclea u bližem jadranskom
zaleđu važniji su rimski gradovi najjužnijeg dijela provincije.
Doclea — Duki ja, naselje ilirskih Dokleata na ušću Zete u Moraču (kod
današnjeg Titograda), od Vespazijanova doba rimski municipij koji nam je
ostavio znatne spomenike, bila je važno privredno središte.33 Bili su u osobi­
toj cijeni dokleatski stočarski proizvodi (caseus Docleaticus) ,34*
U r e đ e n j e . Primorski i njemu bliži dio provincije Dalmacije biö je
ranije i više urbaniziran u rimskom smislu. Salona, Narona, Iader, Aequum i
Epidaurum bili su rimski gradovi u rangu kolonije. Ostali navedeni gradovi
u većini su bili municipiji. U srednjem i sjevernom dijelu provincije rijetko
je koji grad dobio rang kolonije. To je postigao rudarski grad Domavia

2* C. I. L., III, 2907.

27 Plin., N. h., III, 21.
28 Plin., N. h., III, 30.
29 Aequum (na mjestu današnjeg Čitluka) u Klaudijevo doba postao je kolonijom (nekoliko
natpisa u CIL., I II o vojnicima iz toga grada koji je bio uvršten u tribus Tromentina).
30 Ps. Skilakov, Periplus, 23; Theopomp kod Strabona, V II, 317.
3» Plin., N. h., III, 22. i Ptol., II, 16. . . . . .
32 Najstariji rimski pouzdani spomenik iz zaleđa srednjeg Jadrana i Narone jest natpis iz Ta-
sovčića kod Stoca kojim se slavi Oktavijanov uspjeh iz 36. pr. n. e. »Scilia recepta« (Glasnik Zem.
muz. B—H. X X V I, Sarajevo 1914, 151, si. 5). Vidi sliku na str. 468.
33 Latinski natpisi iz Duklje govore o nekom Marku Fulviju Frontonu koji je imao - trgovačke
veze s Naronom, Epidaurom, Risimumom i Skodrom (C. I. L., I II, 12692— 93).
' 34 Plin., N . h., I II, 143.

467'
XXÏI, 1

(Domavium, ostaci na Gradini kod Srebrenice). Na sjeveru je bilo nekoliko

municipija, ipak mnogo manje nego na jugu. To su u većini bila stara ilirska
naselja (vidi se po imenu) koja su se manje-više romanizirala ili rimski
civilizirala. Čisto rimsko ime nose od Rimljana osnivana naselja koja imaju
vojničko ili privredno značenje (Ad Turres, Praetorium, Castra, Argentaria,
Salinae). Mnogo je ilirskih mjesta u provinciji Dalmaciji zadržalo važnost
plemenskog političkog središta. To su za Rimljane civitates ili castella. Rim-

Jmp(eratori) Caesari divi f(ilio ) Sicilia recepta G(aitis) Papius Celsu(s)

M (a rcu s) Papius Kanus fratres
(natpis iz okoline Stoca, sada u Sarajevu, Z em aljski m uzej)

skim municipijem redovno su upravljali duumviri ili quatuor vir i (zapravo

duumviri i dva edila). Važan je bio municipalni senat kojega su članovi,
decuriones, sačinjavali or do decurionum, uopće or do. Na čelu plemenskih
gradova bili su na početku prvoga stoljeća n. e. od Rimljana postavljeni
prefekti (praefectus civitatis), a kasnije starosjedilački starješina, kojega su
Rimljani zvali prepozitom (praepositus). On je pripadao krugu mjesnih gla­
vara, zvanih principes. Na natpisima se često spominje gradski princeps. Po­
neki je domorodački grad, civitas, dobivši status rimskog municipija zadrža­
vao neke svoje tradicionalne ustanove. Tako se na natpisu grada Riditae koji
je postao municipij spominje princeps Delmatarum (C. I. L., III, 2776).
Dalmacija je, kao i druge carske provinoije, imala vrhovnog financij­
skog funkcionera, carskog prokuratora (na natpisu: Procurator Augusti pro-
vine. Dalmat., C. I. L., V I, 1607), u čijoj je nadležnosti na prvom mjestu bilo
ubiranje zemljišnog poreza, tributum soli. Carina, portorium , svih provincija
u Iliriku bila je u kompetenciji vrhovnog funkcionera, konduktora ili carskog

468
 X X II, 1

prokuratora (v. Gl. X X ). Natpisi iz Norika pružaju najbolje primjere za to.

Posebni konduktor ili carski prokurator bio je nadležan za eksploataciju
rudnika u Dalmaciji, Panoniji i u još ponekoj ilirskoj provinciji zajedno.
Na natpisima se spominju provincijski i lokalni povjerenici i niži činovnici
konduktora i prokuratora.

C e s t e . Rimljani su pod Augustom, Tiberijem i Klaudijem sagradili

u provinciji Dalmaciji ceste za svoje vojničke, administrativne i privredne
potrebe. Najveći teret pri tom podnijela je vojska koja je neprekidno gradila
i popravljala putove. Glavna je rimska prometnica išla iz Akvileje uzduž Jad­
rana ili u bližem njegovu zaleđu, preko Tarsatike (kod dan. Rijeke) do Skodre.
Na tom putu bile su važnije postaje Iader — Zadar, Skardona i Salona.
Itinerari i natpisi obavještavaju nas o mnoštvu međustanica na glavnim
cestama i na njihovim raskrsnicama. Dolabela, Tiberijev namjesnik u Dalma­
ciji, sagradio je nekoliko cesta koje su spajale Salonu s unutrašnjošću i
vodile do Save, križajući se s mnogima manjim prometnicama.3 *53
3 8
7
6

P r i v r e d a . Zahvaljujući mnogim arheološkim spomenicima, posebno

epigrafskim, rimska je provincija Dalmacija dobro poznata. U izboru histo­
rijski zanimljivih podataka vrijedno je dati prednost nečemu iz ekonomike.
S razlogom ili bez razloga, Rim ljani su Dalmaciju držali zemljom zlata,
»aurifera terra«.™ Zlato je » Dalmaticum metallum«.™ Na natpisima se spo­
minju aurariae Delmaticae, argentariae Delmaticae — rudnici zlata i srebra
u Dalmaciji. Spominju se metalla — uopće rudnici i vrhovni funkcioner
nadležan za eksploataciju — procurator metallorum Pannoniorum et Delma-
tiorum. U šestom stoljeću Kasiodor spominje rudnike i eksploataciju željeza
u Dalmaciji » ferrarias venas . .. Dalmatiae . . .«.™ Domavium, rimski grad u
položaju municipija, pa kolonije, kojega su ostaci s vrlo informativnim
natpisima otkriveni sjeveroistočno od Srebrenice, bio je važno rudarsko
središte za eksploataciju srebra i olova. Natpisi u čast Septimija i Aleksandra
Severa, Julije Mameje i Trebonijana Gala, sačuvani u tom kraju, najbolje

33 U Tiberijevo doba carski namjesnik u Dalmaciji P. Dolabela naredio je da se izgradi pet ili više

1)komemorirao
utova koji su spajali Salonu s unutrašnjošću
završetak gradnje tih putova i
provincije. U Saloni su bili postavljeni natpisi kojima se
odavalo priznanje namjesniku Dolabeli (natpis na više
ploča). Kamene ploče s tim natpisima bile su u srednjem vijeku uzidane u zvonik stolne crkve
Sv. Duje u Splitu. Početkom ovoga stoljeća, kada se zvonik obnovio, preneseni su natpisi u splitski
Arheološki muzej gdje se i danas čuvaju. Natpisi su vrlo oštećeni i teško se čitaju. Srećom, prepisivali
su ih dok su još bili uzidani u zvonik^ kada su bili u boljem stanju. Prema tom ranijem čitanju
Mommsen je dao tekst u C. I. L., III, br. 3198, 3200, 3201; cf. 3199. Iz tih natpisa Mommsen zaključuje
da su pod Dolabelinom upravom, vjerojatno od 16. n. e., sagrađeni putovi: 1) »Via Gabiniana«, od Sa­
lone do Andetriuma (do Muća); 2) od Salone preko nekog brda do oblasti plemena Ditiona; 3) od
Salone do kaštela Desitijata; 4) put dug C L V III tisuća koraka, ne zna se kamo je vodio; 5) put dug
CLX VII, ne zna se kamo je vodio (Mommsen, CIL., I II, pag. 407).
Na osnovi spomenutih natpisa, mnogobrojnih rimskih miljokaza (Upis miliarius) i drugih
arheoloških nalaza (ostaci cesta, tzv. spurilli — kolosijeci) te na osnovi rimskih itinerara {popisa pu­
tova s naznakom postaja i udaljenosti među njim a) utvrđeni su smjerovi rimskih glavnih putova (viae
publicae) i sporednih ogranaka (viae vicinales). Jedan je put vodio iz Burnuma (kod dan. Kistanja)
na sjever u dolinu Sane i Une. Od putova koji su vodili iz Salone jedan je vodio Livanjskim i Glamoč­
kim poljem prema punktovima na kojima su danas Banja Luka i Bosanska Gradiška; drugi Duvanj-
skim poljem u dolinu Lašve i dalje; jedan paralelno s južnim jadranskim primorjem prema Naroni,
Epidauru i Skodri (prema itinerarima bila su zapravo dva puta u tom smjeru, jedan primorski, drugi
u zaleđu). Jedan je put vodio od Naronc uz Neretvu skrećući u Nevesinjsko polje, jednim pak kra­
kom prema današnjem Konjicu. Vidi: Ph. Ballif, Römische Strassen in Bosnien und der Hercegovina,
Wien 1893. i Esad Pašalić, »Römische Strassen in Bosnien und der Hercegowina«, Archaeologia Itigosla-
vica, III, Beograd 1959, 61—73 (s ostalom literaturom).
36 Martial., Epigr., X, 78.
37 Statius, Silvae, I, 2.
38 Cassiodorus, Varia, III.

469
X X II, 1

govore o vremenu cvjetanja toga grada i rimske rudarske aktivnosti u njemu.39

Zlato se dobivalo ispiranjem riječnog nanosa, vjerojatno na gornjem
Vrbasu. U sjeverozapadnom dijelu provincije Dalmacije, nadomak Panonije,
u carsko su se doba intenzivno eksploatirala nalazišta željezne ruđače. Arheo­
loški je utvrđeno da se na području oko današnjeg Prijedora i Sanskog
Mosta, u dolini Sane i Jaspe, u rečeno doba kopala željezna rudača i iz nje
u pećima i drugim instalacijama ( fornaces, officinae ferrariae) dobivalo
željezo. To rudarsko područje bilo je vjerojatno pod upravom administratora
i stručnjaka rimskoga grada Siscije, Siska, kojega su ferrariae iz natpisa
poznate. Iz bilježaka antičkih pisaca i iz sačuvanih natpisa poznate su i
druge pojedinosti o privrednim prilikama provincije Dalmacije.40

V o j s k a . Do približno 10. n. e. bilo je u Iliriku (još nepodijeljenom)

šest rimskih legija. Nakon toga su tri premještene, a u novoosnovanoj pro­
vinciji Dalmaciji (Gornjem Iliriku ) ostale su dvije, Sedma i Jedanaesta. Kad
je 42. n. e. Skribonijan, namjesnik u Dalmaciji, otkazao poslušnost caru
Klaudiju i pokušao s vojskom izvesti prevrat da bi sam postao car, te su
dvije legije caru ostale vjerne i dobile za to počastan naziv legio Claudia Pia
fidelis. Legio V I I P. F. imala je glavni logor u Tiluriju (danas Gardun kod
T rilja), a Legio X I P .F . u Burnumu (danas Ivoševci kod Kistanja). Malo
podalje od mora, u Dalmatinskoj zagori i u današnjoj Hercegovini arheo­
loški su utvrđeni ostaci većeg broja rimskih vojničkih utvrda od Krke do
Neretve. Vidi se da su glavne baze bile Bumum, Andetrium (Muć) i jedna
u Humou kod Ljubuškog. Osim redovnih rimskih legija, služile su u provinciji
i domaće »pomoćne« jedinice. One su preuzele sve vojničke poslove u ovim
krajevima kad su iz Dalmacije bile premještene Sedma i Jedanaesta legija
(V II za Neronove vlade u Meziju, X I za Vespazijana u Germaniju). Vojska
je u doba mira najviše gradila ceste i mostove. U sjevernom dijelu provincije,
u rudarskim i drugim privrednim krajevima, bilo je potrebno vojno osiguranje.
Sačuvalo se ostataka rimskih utvrđenja kod Jajca, Doboja i drugdje u Bosni.
Negdje na liniji Salona— Servitium (Bosanska Gradiška) bila je važna
vojnička baza koja se u itinerarima navodi pod imenom Castra.41

K u l t . Mnogo rimskih spomenika iz Dalmacije govori o kultu. To su

najčešće natpisi na arama i drugim votivnim objektima, postavljenim božan­
stvima u čast (votum ). Iz natpisa zaključujemo da se u provinciji Dalmaciji
štovalo mnogo grčkih, rimskih, nekoliko orijentalnih, i neka domaća ilirska
božanstva. U carsko doba na Korčuli se štovala grčka Afrodita Pelagija
(ne znamo otkada). Na Visu je bilo Heraklovo svetište. Eskulap i neka druga
grčka božanstva imala su dostojno mjesto kod primorskog a i drugog stanov­
ništva provincije. Tako je grčki etnički element ovdje ostavio spomena o
svojoj snažnoj vitalnosti do punog carskog doba. Ilirska su se božanstva

39 N a natpisima se spominju: Aurariarum Delmatarum Aug (usti servus ?), C. I. L., III, 1997;
proc(urator) argentariarum Pannoniarum et Dalmatiarum, C. I. L., III, 6575; procurator metallorum
(P )a n n (o )n (io ru m ) et) Delm (a)t(iorum ), C. I. L., 12721. Na drugim natpisima iz Dalmacije (u današnjem
geografskom smislu) i Bosne spominju se viši i niži funkcioneri rudnika bez naznake da su. ti rudnici
(aurariae, argentariae, ferrariae, metalla) dalmatinski. O Domaviji: C. I. L., III, 12721, 8361. i 12732,
vrlo pristupačno kod Patscha u Glasniku Zem. muz. B —H., Sarajevo X X V I (1914), 184. s natpisima na
si. 63—66.
« Daremberg-Saglio, Dictionaire, s. v. Metalla: Pašalić u periodiku Archaeologia Iugoslavica
V I (1965), 81—88.
41 A. Betz, Untersuchungen zur Militärgeschichte der römisch Provinz Dalmatien, Baden bei
Wien 1938; G. Alföldy, »Die Auxiliartruppen der Provinz Dalmatien«, Acta archaeologica Hungarica X IV
(1962), 282. sq. Vidi građu kod Zaninovića, »Bum um «, Diadora, IV , Zadar, 1968, 119— 129.
 X X II, 1

gdjegdje identificirala s grčkim i rimskim. O Bindu — Neptunu govori natpis

iz okolice Bihaća. Ilirski Medaur na južnom Jadranu štovao se kao Eskulap.
Neka ilirska božanstva šuma i gajeva postala su u grčko-rimskoj form i Panom,
Artemidom, Silvanom. Natpisi ih često spominju. Vojnici su u Dalmaciju i
njoj susjedne provincije donijeli mitraizam, kult Mitre. Taj je kult u rimskoj
vojsci bio posvuda raširen, pa i u ovoj provinciji. U Konjicu i na nekoliko
drugih mjesta bili su m it reumi, spelaeumi, Mitrina svetišta. Mitraistički reljefi
iz Konjica i iz okolice Cavtata bolje su sačuvani spomenici te vrsti iz provin­
cije Dalmacije. Rimljani su bili tolerantni prema svima religijama kojih
učenje nije bilo u suprotnosti s njihovom politikom. Forsirali su samo kult
careva. Na natpisima iz ovih krajeva često se spominju Augustales, svećenici
municipalnih gradova koji su najprije obavljali Augustov kult. Na natpisima
iz Salone (Kaštela) i Narone spominju se i Titiales i Flaviales. S natpisa, iz
Skardone poznat je dekurion — »sacerdos ad aram Augusti Liburniae« (C. I.
L., III, 2810).42

Rimski slavoluk u Puli. (Vidi i rimska vrata u

Zadru na naslovnoj strani druge knjige)

Panonija. Donji ili sjeverni Ilirik — Illy ricum Inferior, koji je s Gornjim
— Illyricum Superior ( — Dalmatia)*3 ranije činio jedinstvenu rimsku provin­
ciju Illyricum , izdvojen je nakon 10. n. e. u posebnu provinciju, Panoniju —
Pannonia. Ta je provincija obuhvaćala široko područje od dalmatinske gra­
nice (vidi gore) do Alpa, Bečke šume i Dunava. Kad je Oktavijan počeo
osvajati te krajeve, rimska je fronta u Iliriku prema sjeveru bila Sava s
glavnom bazom u Sisciji (Siscia, dan. Sisak).4 34 U Tiberijevo doba fronta je
4
2
prema sjeveru bila pomaknuta na Dravu s glavnim uporištem u Petoviju —
Poetovium (P tu j). U Vespazijanovo doba glavne su rimske baze u Panoniji
Vindobona — Beč i Carnuntum — Petronell kod Beča. Značajni ostaci rim­
skog logora sačuvani na terenu antičkog Karnuntuma svjedoče o važnosti
te rimske vojne baze. Granica Panonije prema sjeveru bila je sjeverna gra-

42 Rastislav Marić, Antički kultovi ti našoj zemlji, Beograd 1933, passim.

43 Plin., N. h.f III, 25 (prilike do zaklj. Augustova doba). Vidi u Gl. X V, 2 (str. 385) citat
o osvajanju Panonije » Pannoniorum gentes . . .« (M on . Ancyr.).
44 Vidi str. 378. Ostalo kao u bilj. 43.

471
 JI

nica Rimskog Carstva. Dunavski limes koji se počeo graditi u Domicijanovo

doba bio je briga careva u trećem stoljeću. Vojska koja‘je branila taj limes
dobila je prvenstvenu važnost u rimskoj vojničkoj politici uopće.« U Traja-
novo je doba tamo stacioniralo i operiralo deset legija. Od Hadrijana Italici
se u rimskoj vojsci, bar ovdje, i ne primjećuju kao obični vojnici. Oficiri
su drugo. Iliri — Dalmati, Panoni, Mezi i drugi — činili su rimske legije
u ovom kraju. Rimska se vojska ilirizirala. Iliri postaju i vojskovođe. Neki
su se uzdigli i na carski prijesto. U doba mira, npr. nakon Trajanovih đačkih
ratova, bilo je u Panoniji blagostanje.48 Osnivali su se novi gradovi, važnija
starija naselja postala su kolonije ili municipiji. Kolonije su bile: Poet ovium
— Ptuj, Siscia — Sisak, Mursa — Osijek, Sirm ium — Srijemska Mitrovica,
Cibalae — Vinkovci, Taurunum — Zemun, na sjeveru Vindobona, Carnuntum
(v. gore) i Aquincum — Budim. Neke od tih kolonija prije su bile municipiji.
U položaju municipija bilo je više panonskih gradova. Gradovi Siscia, Mursa,
Sirmium, Servitium (Bosanska Gradiška) i Taurunum bili su riječne luke
rimskoga brodovlja (spominje se classis Flavia Pannonica). Osobita važnost
nekih gradova vidi se po tome što su u njima bila sjedišta regionalnih uprava.
Kad je Trajan podijelio Panoniju na dvije provincije, administrativno središte
jedne — Gornje (zapadne) — postao je Carnuntum, a Donje (istočne)
Aquincum.
Sirm ium — Colonia Flavia Sirmiensium (natp.) — bio je od trećeg
stoljeća najvažniji grad Panonije. Od Dioklecijanova doba Sirmium je admi­
nistrativno središte jedne od četiri prefekture. Sirmium je dobio značenje
prijestolnice i zablistao u sjaju antičkog velegrada. Važni ostaci tog grada
kriju se danas pod Sremskom Mitrovicom.*47
I bez povijesne dokumentacije može se tvrditi da su panonski agrarni
kompleksi u provincijskoj privredi imali veliko značenje. Poznate su nam
razne panonske privredne prilike. Na natpisima se spominju argentariae
Pannonicae, ferrariae Siscianae, metalla Pannonica i administratori pod čijom
su upravom bile. Portorium Illyricum bio je neobično unosan izvor rimskih
prihoda u tom graničnom pojasu. Poetovium je bio jedna od glavnih carinskih
postaja. Carinarnica u Panoniji bilo je veoma mnogo.48

Norik. Područje koje Rim ljani nazivaju Noricum, po imenu iliro-keltskog

stanovništva, teritorij u zaleđu Tršćanskog zaliva, prema sjeveru iznad Veneta
i Istra, poznavali su mediteranski trgovci od davnine, bar od sredine prvog
tisućljeća pr. n. e. Norici i njihov grad Noreia bili su poznati Italicima u doba
rimske republike. Italici su trgovali preko Akvileje s Nauportom (Vrhnika
kod Ljubljane) i posredno s još sjevernijim svijetom.49 Rimljani su god. 16. pr.
n. e. zauzeli tu zemlju koja je geografski spojena sa sjeveroistočnom Italijom
i osnovali provinciju Norik.50 Na crti Beč— Celje (aproksimativno) Norik je
graničio s Panonijom. Važniji gradovi kojima je determinirano glavno pod­
ručje provincije bili su: Emona (Ljubljana), Celeia (C elje), Virunum (na

43 0 zapadnoj granici Panonije: Kos, Letopis Slovenske matice, 1897, 1—5.

« »Pannonia . . . terra dives in omnibus fructibus quoque et iiimentis et negotiis et parte
mancipiis«, Expositio totius mundi (djelo nepoznata pisca iz četvrtog stoljeća).
47 Patsch u Bulićevu zborniku, str. 229— 232. — Arheološki institut S. akademije u Beogradu vrši
u Sremskoj Mitrovici opsežna sistematska iskapanja. Vidi izvještaje u » Arheološkom pregledu« (ed.
Arheološko društvo Jugoslavije), god. IV (1962) i iduća godišta.
45 A. Möscy, R. E., Suppl. IX, s. v. »Pannoniace i Rendić u Enciklopediji Jugoslavije, V I, 422— 423.
« Strab. V II, 5; Plin., N. h., X X X V II, 45.
» Vidi Gl. X V, 2.

472
 X X II, 1

Gosposvetskom polju), Aguntum (Lien z), Iuvanum (Salzburg). Na natpisima

se spominju metalla Norica, ferrariae Noricae, ferrariae gradova Noreia i
Virunum. Eksploatacija rudnika bila je u rukama cara i države. Alpski
pašnjaci i plodne riječne doline pružali su stanovništvu dobre uvjete za eko­
nomski život. Emona, koju je August podigao na položaj kolonije — Colonia
Julia Emona — (ostaci u Ljubljani), bila je i ostala privredno i kulturno sredi­
šte kraja. To važno mjesto na raskrsnici putova pripadalo je sad Noriku, sad
Panoniji i napokon jednoj regiji Italije.
Recija i Vinđelicija starije je, a samo Recija kasnije ime provinciji
koju su Rimljani osnovali oko 15. pr. n. e. na području koje danas nazivamo
Tirolom i južnom Bavarskom. Rijeka Inn (uglavnom) dijelila je ovu pro­
vinciju od Norika. Glavni je grad bio Augusta Vindelicorum (Augsburg). Pro­
vincija je imala prvenstveno vojničko značenje. Njezina granica prema sjeveru
bila je granica Carstva koju je trebalo braniti od Germana. Granicu koja je
ranije išla uzduž Dunava pomakao je Hadrijan prema sjeveru naredivši da
se izgradi fortifikacijski limes, Limes Raeticus, od Rajne do Dunava, čuvanje
sjeverne granice od Germana bilo je vitalno pitanje Rimskoga Carstva. Tu
su tešku dužnost imale legije na Rajni i Dunavu.
Mezija.51 Oko 29. pr. n. e. rimska je vojska iz Makedonije osvojila zemlje
tračkih i ilirskih plemena sve do Dunava. Jugoistočni dio tog područja Rim­
ljani su prepustili odanim tračkim dinastima dok nisu 46. n. e. osnovali
provinciju Trakiju. Preostala osvojena zemlja nazivala se Mezijom — Moesia
— po imenu tračkih Meza — Moesi — koji su nastavali između Morave i
Cibrice, južno od Dunava. Od Augustova doba u Meziji su stacionirale rimske
legije, kupio se porez i stvarali uvjeti za osnutak provincije. Pri kraju juli-
jevsko-klaudijevske epohe (možda već od^44T^n. e.) osnovana je rimska pro­
vincija Moesia na golemom području koje zatvara crta Beograd— šar planina
(granica provincije Dalmacije) do Crnog mora i od Dunava do Makedonije
i Trakije.52 Domicijan je 86. n. e. podijelio Meziju na dvije provincije zbog
vojničkih potreba, Gornju — Moesia Superior — na zapadu i Donju —
Moesia In ferior — na istoku. Moesia Superior — područje današnje Srbije
s Kosovom i sjeverne Makedonije — bila je zemlja tračkih Meza, Tribala
i drugih manjih plemena (na sjeveru) i ilirskih Dardana (na jugu). Trajan
je osvojivši Daciju pomakao granicu M ezije nešto sjevernije od Dunava.
Kasnije su provale barbara sa sjevera uzrokovale novu provincijsku organi­
zaciju, osnivanje provincije Dacije na mezijskom teritoriju (pod Aurelijanom,
271). Dioklecijan i Konstantin uveli su nove reforme.
Na važnim punktovima uz Dunav, gdje su i prije bila naselja, Rimljani
su osnovali vojnička uporišta koja su se s pripadajućim trgovištima ( canabae)
razvila u gradove-municipije, neka i u kolonije. Takvim gradom postao je
Singidunum na mjestu današnjeg Beograda. Prema natpisima on je u drugom
stoljeću n. e. bio municipij,53 a u trećem kolonija,54 uvijek važna vojna baza.
Na ušću Mlave u Dunav nalazio se je Viminacium, municipij pa kolonija (gdje
je danas Kostolac), baza Sedme legije. Uzduž dunavske fronte nastali su i

51 Prema Budimiru (prihvaćeno kod Waldc-Hofmann) Mezija ( Moesia-Mysia) je »šumovita« zemlja,

»Sumadija«, obzirom na semantičku vezu: frigijski tnysôs, gr. phëgôs (dorski phagôs), !at. phagus
(bukva, hrast, šuma).
52 Južno od Mezije bile su Makedonija i Trakija. Granica nije pouzdano poznata (linija: Veles—
Balkansko gorje?). Vidi str. 476 (pod. Makedonija).
53 C. I. L., III, 6307.
« C. I. L., III, 1660.

473
X X II, 1

drugi rimski gradovi. Natpisi nam o tom pružaju mnogo podataka. Drugi arheo­
loški spomenici govore na svoj način. Posebna su povijesna zanimljivost gra­
dovi na crnomorskoj obali, stare grčke naseobine kojima su Rimljani dali
autonomiju.
Od naroda i plemena koji su se našli u sastavu rimske provincije Mezije
historijski su najpoznatiji ilirski Dardanci — Darclcinoi, Dardani — koji su
kao agresivni susjedi zadavali brige još Filipu I I Makedonskom (Polyb.V, 97).
Dardanija je bila prilično veliko područje na mjestu današnje srednje
i južne Srbije (južno od Niša), Kosova i sjeverne Makedonije do T. Velesa.
U Dardaniji, južnom dijelu Gornje Mezije, Rimljani su držali velike kontin­
gente vojske. Neka su dardanska naselja postala rimski gradovi. Scapi, naj­
važnije dardansko središte, postalo je rimska kolonija. Na natpisima, otko­
panim u okolici današnjeg Skopja, spominje se Colonia S c u p . .. (Scupensis,
Scup inoru m ).55 Rimski veterani i drugi spominju se na natpisima iz okolice
grada Scupi kao dekurioni, duumviri, kvestori i sevin (Augustales) ove kolo­
nije. Ostaci rimskog kazališta kod sela Zlokućana blizu Skopja govore uglav­
nom o položaju toga rimskog grada. U Zlokućanima je nađen natpis jednog
dekuriona i duumvira col(oniae) Scupinorum. Scupi je bio kolonija Domici-
janovih veterana.5 56 Spominje se i kao Colonia Aelia (Hadrijana ili Pija).57 Ta­
ko nam je poznato kad je cvjetao taj rimski grad. Naissos, Naissus, Niš, dar-
danski grad, cvjetao je u doba svoga slavnog građanina, cara Konstantina V e­
likog. Ne znamo za ranije prilike u tom gradu. Podaci iz Konstantinove. biogra­
fije (Euseb., Vita Constantini) i arheološki spomenici govore o kasnom doba.
Rimski nadgrobni i votivni natpisi svjedoče o boravku rimskih vojničkih posada
koje su osiguravale vlast u čitavoj Dardaniji. Nema potvrda da su u tim
krajevima bili važniji municipiji, još manje kolonije — osim grada Skupi.
Tu su bile dardanske civitates pod rimskom kontrolom. Među njima posebno
je mjesto zauzimala Ulpijana. »Bijaše kod Dardanaca od davnine polis koji se
zvao Ulpiana«, piše Prokopije.58 Ulpius je Trajanovo gentilno ime. Na
rimskim natpisima iz Kosova vrlo su česta (javljaju se i na natpisima, iz
okolice Niša i Skopja) imena Ulpius, Ulpianus, Ulpia, Ulpiana. čini se da
je Trajan mnogim veteranima dodijelio zemlje u ovim krajevima. Natpisi
rimskih beneficij ara, vojnih policajaca, nađeni u Kosovskoj Mitrovici i drugdje
na Kosovu, govore o osiguravanju povlastica onih kojima su date.59 Natpisi
više govore o običnim ljudima rimskog i ilirskog imena, o slobodnim i
robovima (servus vilicus, serva vilica), o vojnicima koji su se u tim krajevima
regrutirali (Cohors prima Dardanorum, Coh. I I Aur. Dardanorum, equitata).
Veliki broj postaja na rimskoj cesti Lissos— Naissos60 govori o privrednoj
i vojničkoj važnosti ovih krajeva u rimsko doba. Ima podataka o rudarstvu.
Plinije spominje metallum Dardanicum i zlatni dardanski nakit.616 2 Do
kasnoantičkog doba uredovali su procuratores metallorum in tra . .. Moesiam
seu Dardaniam.°2
55 Arheološki nalazi iz sela Aračinovo, Zlokućani, Mirkovci, Bardovci, Donje Vodno (danas u sa­
stavu Skopja), publicirao Vulić, Spomenik, LX X I, 528, 560, 565; LX X V II, 63; X C V III, 431. Osobito su
važni natpisi na miljokazima; Sponi. LX X I, 555— 556. i X C V III, 438.
56 C. I. L., III, 8195—-7. i drugi natpisi.
s? C. I. L., V I, 553.
s» Procop., De aedificiis, IV, 1. Ostaci kod današnjeg Lipljana (ime se podudara), južno od
Prištine.
59 U natpisima iz okolice Skopja i T. Velesa spominje se rimski veleposjednik Furius Octa­
vianus clarissimus vir« (Spomenik, LX X I, LXXV, L X X V II i X C V III).
60 Vidi na Peutingerovoj tabtili.
« Plin., N. h., X X X III, 39.
62 cod. Theod., I, 32.
 X X II, 1

OSTALE EVROPSKE PROVINCIJE

Trakija i Dacija.* Tračani — Thraces — otkad ih povijest bolje poznaje

živjeli su na prostranom području od Egejskog i Mramornog mora do Karpata
i od crte Tisa—Morava— Mesta do Crnoga mora. Rimska je vojska iz Makedo­
nije 29. pr. n. e. zauzela njihove zemlje sve do Dunava osim područja kojima
su vladali dinasti iz plemena Odrizi.63 Područje koje je tada zauzeto ušlo je
s Dardanijom u sastav provincije Mezije (v. gore). Rimljani su, za vlade cara
Klaudija, 46. n. e., dokrajčili i kraljevinu Odriza a od njezina teritorija
osnovali provinciju Trakiju — Thracia. Sjeverno od donjeg Dunava nastavala
su mnoga tračka plemena. Antički ih pisci nazivaju kolektivnim imenom
Daći, DakoL Od mnogobrojnih đačkih plemena64 osobito su osebujni bili
Geti — Getai, Getae — koji su stanovali u ravnici između Transilvanskih
Alpa i Dobrudže. Strabon bilježi da su DaČani i Geti homoglottoi ,65 istoga
jezika. Dačani odnosno Geti (spominje se sad jedno, sad drugo ime za mnoga
plemena) od davnine su upadali preko Dunava na Balkan. Rimljani su ih
jedva odbijali dok nije Trajan stvar dovršio zauzevši Daći ju i stvorivši 107.
godine provinciju toga imena.66
»Blago divljim Getima«, kaže Horacije, »kod kojih nema dijeljenja
zemlje (immetata quibus iugera), koji slobodno pobiru Cererine plodove, a
ne mare da istu oranicu obrađuju više od jedne godine.«67 To se stanje bilo pre­
živjelo kad su organizirane tri rimske provincije, Moesia In ferior, Thracia
i Dacia. U svakoj od tih provincija nastali su rimski gradovi od utvrđenja i
kanaba. Stoljećima su uzduž egejske, propontidske i pontske obale u ovom
tračkom kraju postojali mnogobrojni grčki gradovi. Pod rimskom kolonijal­
nom upravom Grci, rimski doseljenici i starosjedilačka tračka plemena razvi­
jali su privredu, na prvom mjestu agrarnu, svi u svom sektoru. Na nekim
seoskim posjedima (vici), u domeni gradova, poslovali su rimski i domaći
privrednici jedni pokraj drugih. U jednom selu (vicus Ulmetus) našli su se
» veterani et cives Romani et Bessi consistentes«,68 Rimski natpisi ovog tipa
iz Rumunjske pružaju podrobne podatke, instruktivne za poznavanje agrarnih
prilika drugih provincija, pa i Dalmacije.
Kad je Trajan osvojio Daći ju, naselio je u nju mnoštvo kolonista iz
cijelog carstva.69 Trebalo je radne snage ne samo za agrarnu proizvodnju
(zemlja je u ratovima bila izgubila mnogo stanovništva, Eutrop., 1. c.) nego
i radi eksploatiran ja rudnika. Na natpisima se spominju aurariae, rudnici
zlata u Daciji. Tradicija o golemim količinama zlata i srebra koje je donio
Trajan iz Dacije kao ratni plijen70 govori o bogatstvu zemlje tim rudama.
Stara prijestolnica đačkih kraljeva Sarmizegetusa postala je glavni grad rim­
ske provincije kao colonia Ulpia Traiana Augusta Dacica Sarmizegetusa,71 Na
mjestu starih naselja razvili su se i drugi rimski gradovi, colonia Apulum
u rudarskom kraju Transilvanije, municipium Drobeta u Vlaškoj ravnici i

* U pogledu transkripcije najdosljednije je svuda zadržati grčko »K «: Trakija, Dakija,

Kapadokija, Kipar.
« Vidi Gl. XV, 2.
64 Đačka plemena nabraja Ptolemej, I II, 8.
65 Strab. V II, 305. » Daci quoque suboles Getarum«, lustin., X X X II, 3.
6* Vidi Gl. X IX , 2.
67 Hör., Carm., III, 24, 11— 14.
ta C. I. L., III, 14214. Vidi Gl. XX.
65 Eutr. V III, 6.
70 Kasije Dion kod Ksifilina.
’i C. I. L., III, 1443.
X X II, 1

drugi. U doba Antonina Pija osnovane su od jedne tri provincije Daći je —

Parolis ensis, Apiilensis i Malvensis (imena po glavnim gradovima). U Sarmi-
zegetusi bilo je sjedište glavnog legata i stjecište konventa Daciarnm trium.
Mir koji je vladao od Trajana do smrti Antonina Pija pogodovao je ekonom­
skom razvitku ovih provincija. Dunavom se razvio veliki trgovački promet.
Od vladanja Marka Aurelija i početka intenzivnih provala Germana na jug
Dacija je bila stjecište Rimskom Carstvu najopasnijih agresora. Oko godine
270, za vladanja Aurelijana, Rimljani su Daciju morali evakuirati.
Provincija Thracia, osnovana 47. od cara Klaudija, zadržala je svoje
staro regionalno ustrojstvo,72* podjelu na strategije — veće oblasti, na -file —
dijelove strategija i na seoske zajednice — kome (nazivi u grčkoj interpreta­
ciji). Na egejskoj i propontidskoj obali Trakije živjeli su svojim društveno-po-
litičkim životom Grci koji su stoljećima tu imali svoje gradove — poleis. Trački
Hersonez postao je carskim vlasništvom. Byzantion je geografski i privredno
bio vezan za maloazijsku Bitiniju. Grčki gradovi na crnomorskoj obali Tra­
kije bili su nešto posebno. U drugom stoljeću Rimljani su osnovali nekoliko
gradova u tračkoj unutrašnjosti urbanizirajući u većini važnija starosjedi­
lačka ekonomska i prometna središta. Traianopolis, Plotinopolis (po imenu
Trajanöve žene carice Plotine), Hadrianopolis govore svojim imenima o osni­
vačima. Jedni su gradovi dobili status kolonije, drugi municipija. Ima ih još
nekoliko. Osobitu je važnost imala Serdica (danas S ofija), rimski municipij,
prometni čvor i ekonomsko središte. Provincijom je tekao vojnički i privredno
važan put koji je išao iz Mezije (Viminacija i Naissa) na Serdiku pa preko
Filipopolisa (osnovao ga car Filip Arap in) i Hadrianopolisa u Byzantion.

Makedonija. Makedonija, zemlja ilirskih i drugih plemena, zemlja histo­

rijski zapažene prethelenističke i slavne helenističke prošlosti, osvojena je
od Rimljana i 146' pr. n. e. proglašena provincijom. U Augustovo doba, nakon
osnivanja provincija Aha je, Mezije i Trakije, ima određenije granice, Strabon
ih opisuje.™ Provincija Makedonija uglavnom je bila u okviru koji čini na
zapadu jadranska obala od ušća Drima do ušća Vojuše (Drilon, Aoos), na
istoku rijeka Mesta — Nestos, na jugu obala Egejskog mora i granica Tesalije,
a na sjeveru crta koja ide od Jadrana do podno Šar-planine74 na T. Veles
i rijeku Mestu. August je nekoliko starih grčkih i makedonskih gradova
proglasio kolonijama rimskih građana. Kolonijama su postale Dyrrhachium
i Byllis na Jadranu, Cassandrea (Potidaea), Dium, Philippi i Pella na egejskoj
obali i u bližem egejskom zaleđu. Blizu sjeverne granice, na ušću Erigona
u Aksios, Crne reke u Vardar, Stobi sii postali rimski municipij — oppidum
Stobi civium Romanorum (Plin.); MVNIC. STOB (na novcu). Taj je grad
imao stratešku važnost. Na sjedalima kazališta u Stobima iz kraja drugoga
st. n. e. zabilježena su imena vlasnika. Dvije trećine imena su rimska iako su
pisana grčki. Mnogi su Italici dobili u Makedoniji agrarne posjede. Ali, kako
se vidi iz natpisa, glavna makedonska plemena, poznata iz povijesti pred-
rimskoga doba, imala su u rimskoj provinciji i u carsko doba veliko značenje.
Rimljani su, naime, mnogo toga u provinciji prepustili domaćem stanovništvu.
Mnogi makedonski gradovi poznati po imenu ili arheološki, u doba rimske
72 Plin ^ N. h., IV, 11.
72 Strab. V II, fr. 9.
74 N. Vulić, »Geografija Južne Srbije u antičko doba«, G l a s n i k S k o p s k o g n a u č n o g d r u š t v a , X IX
(1938), 1— 15; N. Vulić, »Severna granica antičke Makedonije«, S t r e n a B u l i c i a n a , 237—247.
Glavno je djelo: Fanula Papazoglu, M a k e d o n s k i g r a d o v i u r i m s k o d o b a , Skopje 1957. Od sta­
rijih dva na grčkom od Dimice (citirani kod F. P.).

476
 X X II, 1

provincijske uprave bili su autonomni. To su za Rimljane civitates. I pod

carstvom živjelo se u Makedoniji prema proklamaciji Em ilije Paula iz 168.
pr. n. e. »da su Makedonci slobodni, da mogu imati svoje gradove i zemljo-
posjede, da žive po svojim zakonima, da biraju svoje glavare svake godine,
a da plaćaju rimskom narodu porez upola manji nego prijašnjim kraljevima«.757 6
Iz natpisa carskoga doba doznajemo mnogo toga o makedonskim plemenima,
makedonskim slobodnim gradovima (polis, civitas) i makedonskim zajedni­
cama kojih je samostalna privredna djelatnost dobro dolazila rimskim porez­
nicima. Graditi ceste i uzdržavati rimsku vojsku moglo je stanovništvo koje
je imalo nužne preduvjete. Stanovnici jednoga polisa — čitamo na grčkom
natpisu iz okolice Bitole — morali su po carevoj naredbi (vjerojatno Hadri-
janovoj) popravljati neke ceste ali su trećinu poslova morali obaviti pripad­
nici nekog plemena.70 To govori o prilikama grada i plemenske zajednice
a i o njihovim obvezama prema rimskoj vlasti. Natpisi govore o bogatim
posjednicima šuma i njiva koji su dali što je bilo potrebno državi, vojsci,
a i gradskom pučanstvu.
Thessalonika, helenistički grad osnovan sinoikizmom 315. pr. n. e., bio je
nakon osnivanja provincije Makedonije, kao najugledniji i najpodesniji, sjediš­
te rimskog namjesnika, ali » civitas liberae condicionis«.77 U trećem stoljeću n. e.
to je rimski grad u statusu kolonije (na grčkim natpisima i novcu: koloneia).
Beroia, također helenistički grad, u rimsko carsko doba vrlo bogat i napredan,
nije bio ni kolonija ni municipij, nego samostalan polis, civitas; isto kao:
Herakleja na području plemena Linkes ta (kod današnje Bitole), Lychnidos
(Ohrid) na području Dasareta, Styberra (Čepigovo kod Prilepa) na području
Deuriopa i neki drugi.
Makedonija je oduvijek imala jaku agrarnu i stočarsku privredu. Make­
donski su se rudnici eksploatirali mnogo prije dolaska Rimljana u ove krajeve.
Od prethelenističkog doba poznati su bili rudnici zlata i srebra na brdu Pan-
geion.78 U blizini grada Damastiona, negdje oko Ohridskog jezera, dobivalo se
srebro.79 Rimljani su zabranili domorocima eksploataciju rudnika zlata i sre­
bra80 i neposredno ih iskorištavali do kasnoga carskog doba.81
Ahaja. Provincija Ahaja, osnovana od Augusta 27. pr. n. e.82 bila
je siromašna, strateški nevažna, ali privlačna kao kulturna i civilizirana
zemlja. Rimljani su u njoj nekim gradovima dali slobodu — nezavisnost od
prokonzula. To je na prvom mjestu dobila slavna Atena. Gradovi koji su bili
čvršće u jurisdikciji rimskoga namjesnika imali su pravo na svoje tradicio­
nalne amfikcionije. Veliku je internopolitičku važnost imao Ahajski savez
(diaita, koinon ton Achaion), teritorijalno veći od istoimenog iz predrimske
epohe. U Hadrijanovo se doba osnovao kulturnopolitički nacionalni Svegrčki
savez (Panhellenion) sa središtem u Ateni, a helladarchesom na čelu. Delfi
su i tada bili kultno središte svih Grka koje su poštovali i Rimljani. Narodni
festivali i drugi ostaci iz kulturne prošlosti bili su u cijeni. Najveći ekonomski
prosperitet postigli su gradovi Korint — sjedište rimskog namjesnika, tradi­
cionalno privredno središte, Patras (Patrai, Patrae) i Nikopolis, osnovan od

73 Liv. XLV, 29, vidi Gl. IX , 1.

76 Vulić, Spomenik LX X V II, 32—33. po Perdrizetu.
77 Plin., N. h.. IV, 36.
78 Vidi u Povijesti Grka, Gl. XV, 2.
79 O Damastionu Strab. V II, 7.
80 . . . » m e ta lla quoque auri a tq u e a rg e n ti non ex erceri ( . . . . ) ferri et a e r is p e r m i t t i *, Liv.
XLV, 29.
8‘ C o d . I. 32.
T h e o d ..
87 Vidi Gl. XV, 2.

477
X X II, 2

Augusta u području Akcija. Atena, u kojoj je Hadrijan sagradio nekoliko

velikih građevina (dovršen Olympieion, proširene gradske zidine itd.), pro­
glašena je od Marka Aurelija za dom icilium studiorum Rimskoga Carstva.
Istaknuta je ličnost antoninske epohe u Ateni Herod Atik (Herodes, 100— 175),
retor, političar i neobično bogat čovjek, koji je financirao gradnju atenskog
Odeiona.
Stare grčke sjeverne kolonije. Na sjevernoj egejskoj obali, na Propon­
tidi i Pontu stari su grčki gradovi proživjeli stoljeća svoga povijesnog života
(neki preko osam stotina godina).88 Svi su se ti gradovi, osim najsjevernijih,
napokon našli u sastavu rimskih provincija. Od grčkih gradova u sastavu
provincije Makedonije u carsko je doba najviše procvjetala Thessalonika (vidi
gore). Ostali gradovi na makedonskoj i južnoj tračkoj obali do Bospora sla­
bije su historijski poznati. Bizantu je sudbina namijenila veliku budućnost,
sjaj carske prijestolnice (vid i dalje).
Rimljani su za trećeg rata s Mitridatom (Gl. X II, 2) bili aktivni na
Pontu — Crnom moru. Grčki gradovi na zapadnoj obali Ponta tada su bili
u savezničkim odnosima s pobjedničkim Rimom. U to doba već je postojao
savez pet grčkih gradova južno od ušća Dunava. Gradovi Istros, Tomi, Callatis,
Dionysopolis i Odessos — pentapolis — na čelu s gradom Tomi nakon formi­
ranja rimske provincije Mezije zadržali su u okviru te provincije autonomiju.
Rimljani su posvuda, pa i ovdje u Grcima našli političke saveznike za akcije
u barbarskim krajevima. Koinôn, zajednica ovoga pentapolisa (od Trajanova
doba heksapolis, nakon osnivanja grada Markianopolisa), bila je u službi
careva. Tu se propagirao carski kult na osobit način. Na tračkoj obali Ponta
isticala se grčka Apollonia. Ti su gradovi dobili od Rimljana osobite povlastice.
Rimljani su podržavali savezničke sveze i s grčkim gradovima na sjevernoj
obali Ponta gdje nisu im ali provinciju, posebno s gradovima Tyras (na ušću
Dnjestra) i Olbia (na ušću Dnjepra). Potrebno im je bilo žito za vojsku na
Balkanu i u Maloj Aziji. Arheološki spomenici iz ovih krajeva, posebno natpisi
svjedoče o razvijenom privrednom, društvenom i kulturnom životu Grka,
Rimljana i starosjedilačkog stanovništva u tom dijelu Ponta u doba Rimskoga
Carstva. Rumunjski su arheolozi otkrili mnogo spomenika u gradu Tomi
(Constanza) i drugim, a bugarski u luci Odessos (Varna) i još nekim antič­
kim lokalitetima. Nalazi na sjevernoj obali Crnoga mora također su veoma
bogati.8-*

2. RIMSKE PROVINCIJE U AZIJI I AFRICI

PROVINCIJE U AZIJI

Provincije u Maloj Aziji. U Augustovo doba rimske su provincije u Maloj

Aziji bile: Asia, Bithynia et Pontus, Cilicia i Gallatia (Gl. XV, 2). Za Tiberi-
jeve vlade Rimljani su, godine 18. n. e., zauzeli i učinili svojom provincijom
Kapadokiju — Cappadocia — brdovit kraj sjeveroistočnog Anadola,83 gdje su

83 Vidi u Povijesti Grka, Gl. V, 2.

M O svim provincijama vidi kod Mommsena, R. G., tom V i kod Rostovceva, Socijalna i eko­
nomska povijest Rimskoga Carstva (englesko, njemačko i talijansko izdanje), passim.
m Vidi Gl. X V III, 1.

478
plodnije zemljoposjede imali dinasti i svećenici. Istočno od Male Azije, prema
Kavkazu i Mezopotamiji, pruža se područje koje se u antičko doba i kasnije
(pa i do danas) nazivalo Armenijom (na Behistunskom natpisu u perzijskom
tekstu: Armina, u babilonskom tekstu istog natpisa: Urartu). Rimljani su
se u carsko doba borili za tu zemlju s Partima. Neko vrijeme, pod Trajanom,
Armenija je bila njihova provincija.
Rimske su provincije u Maloj Aziji s vremenom mijenjale granice.
Bilo je raznih promjena. Južne primorske oblasti Lycia, Pamphylia i Cilicia,
kao i sjevernija od njih Lycaonia, ulazile su u sastav raznih provincija. Car
Vespazijan bio je za velike provincije. Antonini su ih dijelili. S Malom
Azijom, odnosno s Kilikijom ( Cilicijo m ) administrativno se povezivao otok
Cipar (Cyprus), rimski posjed za koji je u Ciceronovo doba bio nadležan
namjesnik u Kilikiji. Taj je otok godine 27. pr. n. e. postao posebna provincija.
Govoriti o kulturnim prilikama provincije Azije, najrazvijenije rimske
provincije u Anadolu, znači ponavljati8« sve o grčkoj i helenističkoj Joniji,
Doridi, Eolidi, u kojih su se ekonomsku i kulturnu sredinu Rimljani bili
vješto uklopili. Bitinija, po kulturnoj važnosti druga, postepeno je postala
za Rimljane najvažnija anadolska provincija. Bitinska Nikomedija postat će
Dioklecijanova prijestolnica. Bitinska Pruža, rodno mjesto retora Diona
Krisostoma, dobro poznato iz Dionovih djela, prim jer je običnog grada iz
rimskoga carskog doba u Anadolu. Dion govoreći o svom obiteljskom imanju
— njivama, vinogradima, pašnjacima, ergasterijima — i svome novčanom
poslovanju, daje sliku imućna poslovnog građanina svoga doba i kraja.87*1 7

86 Vidi u Povijesti Grka, passim.

17 Dio Chrisost., Orationum, 46, u Rostovceva, o. c., Gl. I II, bilj. 10.

479
X X II, 2

Sirija. Provincija Sirija, koju je Pompej osnovao 62. pr. n. e. (Gl. X II,
2. i XV, 2 )88* postala je najvažnijom rimskom provincijom u Aziji. »Syrioi je
zajedničko ime mnogih naroda«, piše Strabon.80 Prostrano područje od siro-
-feničke obale do Eufrata, jezgra helenističke države Seleukida, postalo je
rimsko kad je ondje bio bujan privredni i društveni život. Razni Semiti, koje
su Rimljani konvencionalno nazivali Sircima, razvijali su u gradovima i oko
njih helenistički kulturni život pod rimskom vlasti. Antiohija na Orontu,
nekadašnja prijestolnica Seleukida, u rimskoj provinciji Siriji sjedište namje­
snika, bila je jedan od najvećih i najljepših gradova Rimskoga Carstva. Dobro
su poznate privredne, posebno agrarne, prilike ovoga grada iz doba kasnog
carstva.80 Iste uvjete — klerosi građana obrađivani od robova i kolona —
imali su vjerojatno i drugi helenistički gradovi Sirije — uz Antiohiju i luka
Seleukija, Apameja, Laodikeja i drugi. Svojim osebujnim životom pod rim­
skom vlašću živjeli su stari primorski fenički gradovi Tir, Sidon, Arad i drugi.
Osobite su pogodnosti uživali znamenitiji sirski hramovi kojima su pripadala
velika agrarna područja. Iz natpisa su dobro poznati podaci o privrednom
poslovanju jednog svetišta kod grada Apameje,91 prema kojima zamišljamo i
hram kojeg su se ostaci iz rimskog carskog doba sačuvali u Baalbeku (gr.
Heliopolis), podno Antilibanona.
Obrađivanje zemlje cvjetalo je ne samo u dolini Oronta i u predjelima
podno Libanona, gdje ima vode i gdje je i danas plodnost i blagostanje, nego
i daleko na istoku gdje danas vlada pustinja, a gdje se u helenističko i
rimsko doba dirigiranim agrotehničkim i hidro tehničkim radovima otimala
zemlja pustinji. O tome svjedoče sačuvani ostaci mnogih naselja i cvjetnih
gradova.
Sirski zanati i trgovina od davnine pa i pod rimskom upravom imali
su izuzetno važno mjesto. Tekstilni obrt prije svega. »Scytopolis, Laodicaea,
Byblos, Tyrost Berytos šalju svoje tkanine u cijeli svijet«, piše jedan kasno­
antički geograf.92 Prvi je u trgovini bio Tir.93
Sirski su trgovci u doba rimske vladavine nadaleko trgovali. Natpisi
svjedoče o njihovim trgovačkim emporijima u Italiji (luke Ostia i Puteoli
na prvom mjestu), u Dalmaciji (Salona), u Hispaniji, Galiji, Germaniji, Daciji
i drugdje. »In Syris ingenitus negotiationis ardor« (Hieronymus).
Interesantna je Palmira, utvrda aramejskih Semita u pustinjskoj oazi
na pola puta između Damaska i Eufrata, koju je Antonije prvi od Rimljana
pokušao zauzeti, ali bez uspjeha (4 L pr. n. e. prvi spomen o tom gradu).
Palmira je bila grad provincije Sirije u Rimskom Carstvu. Tu je semitsko,
helenističko i rimsko bilo poštovano. Palmira je imala maksimalnu auto­
nomiju pod domaćim šeicima koji su sa svojim dromedarima i strijelcima
obilato pomagali rimske careve u borbi protiv Parta.949 5Palmirski su se vojnici
borili i u Evropi za rimsku stvar.05

»a Vidi u Povijesti Grka, Gl. X VI, 4.

M Strab., o. c., 738.
« Interesantne podatke daje car Julijan Apostata u spisu » M i s o p o g o n • :
91 Rosiovcev, o. c., V II, bilj. 26.
92 » T o t i u s o r b i s d e s c r i p t i o « .
e s t e i u s s p i s s i o r i n n e g o t i o «, ib.
9i » N u l l a f o r t e c i v i t a s O r i e n t i s
94 Vidi GL X IX , 4 (o Odeinatu i Zenobiji).
95 Zabavno je čitati latinski votivni natpis iz Dacije koji je postavio jedan Palmiranin, na­
vodni Aelius, duumvir grada Sarmizegetuse, u čast svojih egzotičnih bogova » M a l a g b e l e t B e b e l l a h u t m m
e i B e n e f a l e t M a n a v a t « ( k o d M o m m s e n a , R. G., V, cap. IX , bilj. 86). U Narodnom muzeju u Beogradu
čuvaju se dva spomenika palmirske plast'.kc nađena na području Singidunuma — Beograda (vidi: Ga-
rašanin, G o d i š n j a k M u z e j a g r a d a B e o g r a d a , I, 1954, 64. i Grbić, »Dve palmirske glave«, O d a b r a n a g r č k a
i r i m s k a p l a s t i k a u N a r o d n o m m u z e j u u B e o g r a d u , Beograd 1958, str. 100— 101. Tab. L X IX i LX X ).

480
 Judeja je rimska provincija, osnovana 6. godine n. e. u zem lji koju
je Pompej bio proglasio savezničkom, a August je takvom držao do smrti
kralja Heroda Velikog. Judejski ustanak 66. n. e. protiv Rimljana i rat završio
je zauzećem Jeruzalema (70), odnosno propašću posljednjih upornih pale­
stinskih domorodačkih boraca ( » cuncta ca m p o ru m «) .90Otada je carski namje­
snik sa sjedištem u Cezareji još energičnije radio na obrani rimskih posjeda
u ovoj zemlji. Jaki su bili Židovi u dijaspori. Još u šestom stoljeću pr. n. e.,
kad su Perzijanci zauzeli zemlje Prednje Azije, počelo je raseljavanje, »rasi-
javanje« (gr. cliaspeiro »rasijavam«, imen. diaspora) Židova iz Palestine u
svim smjerovima. To se nastavilo a u helenističko je doba kulminiralo.
Mnogo je Židova iselilo nakon zauzeća Jeruzalema. U doba rimske carske
vlasti Židovi su živjeli u većim ili manjim zajednicama posvuda oko Medite­
rana i daleko na istoku. U Aleksandriji ih je bilo gotovo milijun. Svi su oni,
gdje god se nalazili, držali Jeruzalem svojim idealnim ognjištem i u svakoj
povoljnoj prilici solidarno nastupali protiv Rimljana.

Arabija. Za Trajano va vladanja rimska je vojska iz Sirije god. 106. zauze­

la osebujnu arapsku kraljevinu Nabat, područje Trans j or danije i sjeverne Ara­
bije. Osvojena zemlja Nabatejaca (Nabataei) proglašena je provincijom Ara­
bijom. Namjesnik, legat, imao je sjedište u gradu Bosri (Bosra), vojničkoj
bazi. Stara prijestolnica Petra (poznata po grčkom imenu), na pola puta
između Mrtvog mora i Akapskog zaliva, ostala je što je bila i u helenističko
doba: važna trgovačka baza na karavanskom putu koji je vodio od luke
Elath (gr. Aila, danas arab. Aqaba, Akab) do Sredozemnog mora (najbliža
je Gaza). Strabon piše: »Leuke Kom e u zem lji Nabatejaca (arapska luka na
Crvenom moru) veliko je trgovište iz kojega trgovačke karavane ( kamelem-
poroi) idu u Petru i obratno s tako brojnim ljudstvom i toliko kamila, osigu­
rani i opremljeni da se ni po čemu ne razlikuju od vojničkih ekspedicija«.
(Strab., X V I, 4, 780). Rimljani su nešto prije osvajanja nabatejske kraljevine
zauzeli neke tačke na tom putu*97 i naplaćivali od trgovaca namet (saopćavaju
stari putopisci).98 Kontrolirali su i put Petra— Gaza (bilježi Plin ije).99 Roba,
većinom luksusna, koja je iz Indije i Dalekog istoka dolazila morskim
putem u Akapski zaliv, pa u Petru, upućivala se u raznim smjerovima: u
Gazu, Aleksandriju ili na sjever u Damask i Tir. Provincija Arabija imala je
zaista veliko značenje.100

PROVINCIJE NA AFRIČKOM KONTINENTU

Egipat. »Aegyptum im perio populi Romani adieci« (Mon. Ancyr., 5).

Oktavijan je nekadašnju državu Ptolemeida inkorporirao rimskoj državi (v.
Gl. XIV, 2. i XV, 2). Uglavnom sve što je rečeno u povijesti Augustova doba o
provinciji Egiptu, prepuštenoj Augustu da njom isključivo raspolaže, može
se reći o ovoj provinciji kasnijih vremena, o Egiptu pod vlašću rimskih careva
svih dinastija.101 Rimljani su maksimalno podržavali privredne i društvene in-

5« Vidi Gl. X V III, 4.

9' Strab., 1. c.
95 P e r i p l u s M a r i s E r y t h r a e i , 19.
99 Plin., N. h., V I, 28.
îoo Vrlo informativno kod Mommsena, R. G., V, c. X.
Vidi Gl. (osim citiranih) X V III, 2; XX i X X III, 1— 2.

21 GRCI i R IM U AN I 481
 XXII, 1

stitucije helenističkog Egipta davši im najnužnije modifikacije. I pod rimskom

carskom vlašću Egipat se sastojao od agrarnog područja (gr. chora, zem lja)
^podijeljena na nome i od malobrojnih grčko-helenističkih gradova — polis,
poleis — osobita ustrojstva.
Aleksandrija, Ptolemais i Naukratis imale su pod Rimljanima status
polisa. To su bili polisi s vijećem ( bule) bogatih aristokrata, polisi bez
narodne skupštine (ne spominje se ekklesia). Aleksandrija i Ptolemaiđa imale
su file i deme. Svaki je grad (Aleksandrija na osobit način) bio nešto
specifično. Hadrijan je 130. osnovao Antinoupolis, jedini grad koji je u
Egiptu imao status rimskog municipija.
Egipat u antičko doba bio je zemlja noma. Pod Rimljanima kao pod
Ptolemejima i pod faraonima, nomi (gr. nomos, v. knj. I, X V I, 2) su agrarna
područja, kantoni sa selima (gr. kôme, kôm ai) nazivani tradicionalnim ime­
nom svoga glavnog kultnog središta: Krokodilöpolis, Kynöpolis itd. Bile su tri
grupe noma, tri epistrategije (Thebais, Heptanomis i Donja zem lja), svakoj
je na čelu rimski funkcioner.
Koga sve nije bilo u rimskom Egiptu! Kršćanski pisci IV stoljeća
(Iohannes Chrysostomos) spominju egipatske Grke, Italce, Sirce, L ib ijce, Ki-
likijce, Etiopljane, Arape, Baktrijce, Skite, Indijce, Perzijance. Rimljani, nosi­
oci vlasti, bili su u manjini. Podneblje nije pogodovalo italskom življu. Grci i
drugi helenizirani došljaci zadržali su privilegiran položaj koji su stekli u
predrimsko doba. Među heleniziranim brojčano su bili vrlo jaki Židovi. U
prvom stoljeću n. e. bilo ih je u Egiptu gotovo milijun, po svjedočanstvu
njihova pisca Filona (Ph illo). Bilo je i žestokih antisemitskih ispada, osobito
u Aleksandriji. Židovi, nekada favorizirani od Julija Cezara i od Augusta,
u Trajanovo doba bili su u nemilosti. Trajan ih je god. 116. htio iskorijeniti
iz Egipta u povodu njihove pobune.
U socijalnom pogledu stanovništvo se Egipta dijelilo, (na stranu robovi)
na starosjedilačke narodne mase i na ostale. Starosjedilačko je stanovništvo
u Egiptu sačuvalo i u rimsko doba svoj jezik, religiju i svoje etničke osobi­
tosti. Za Rimljane egipatski su domoroci pripadali grupi dedititii za koju
ih nije vezao nikakav foedus. Te su bespravne narodne mase dobile u Rim ­
ljanima nove gospodare ostajući u jednakim socijalnim prilikama. Govoriti
o tim prilikama znači ponavljati sve što je rečeno o povijesti helenističkog
Egipta.
Rimski car, nasljednik faraona i Lagida, »izabranik boga Ptaha...«,
»kralj obiju zemalja« ( natp.), upravljao je Egiptom preko svoga prefekta
(gr. eparchos, hegemon). Postojali su i tradicionalni domaći komarsi, toparsi,
nomarsi i drugi. Važniji od njih bio je rimski »scriba« u selu (gr. komogram-
matens), sastavljač poreznih lista. Nadasve bio je važan strateg, rimski
funkcioner grčkoga imena kojemu je bio povjeren jedan ili više noma. N je­
gova je glavna dužnost bila »liturgija« (gr. leiturgia, lat. munus), lijepo
nazvana mrska stvar: utjerivanje pod svaku cijenu poreza, dažbina u naturi.
Strateg je bio krivično i materijalno odgovoran za striktno izvršenje liturgije.
A seljaci, obveznici koji su obrađivali kraljevsku, državnu, posjedničku zemlju
s obvezom na fiksirane dažbine, namirivali su svoje obveze pod prijetnjom
bičevanja. Građani su plaćali namete prema svojim prihodima iz zanatstva,
trgovine i obrta uopće ako nisu imali i agrarnih posjeda. Bilo je zabranjeno
Aleksandrijce ponižavati bičevanjem kao seljake ako nisu ispunili obveze

482
 XXII, 1

ili ako su se inače ogriješili o zakon.102 Egipćani su bili obvezani i na »angariju«

(gr. angareia), prisilni rad, kuluk svake vrsti.103 Liturgija i angarija — to je u
dvije riječi povijest potlačenih narodnih masa starog Ori jenta.
August je svojim favoritima dao posjede u ovoj zemlji, vojnicima par­
cele, priznao i prava nekim ranijim posjednicima. Iz papirusa su poznate
mnoge agrarne osobitosti, najviše o zemljama oko Fajuma. Papirusi govore
0 bježanju seljaka sa zemlje koju su obrađivali ( anachoresis) . Poznata je
buna »bukola« iz vremena Marka Aurelija (v. Gl. X IX , 2). Zanimljiv je poda­
tak Aurelija Viktora (E p it.) da je grad Rim namirivao iz Egipta trećinu
potrebne količine žita za svoje stanovništvo. Egipat je i u rimsko doba
imao jaku zanatsku proizvodnju. Proizvodnja platna, papirusa, stakla, luk-
susnih predmeta od raznog materijala, izvoz granita, bazalta, alabastra i
drugih vrsta skupocjenog kamena — na prvom mjestu u Rim — posrednička
trgovina morem i karavanskim putovima (v. gore o putovima preko Arabije)
1 druge proizvodne i trgovačke aktivnosti davale su Egiptu ovoga doba osobito
mjesto u rimskoj i svjetskoj privredi. Aleksandrija je bila glavno stjecište
svega u ovoj provinciji.

Prokonzulama Afrika, Numidija i Mauretanija. Nakon zauzeća Kartage,

146. pr. n. e., Rimljani su na matičnom području nekadašnje kartaške države
(danas sjeveroistočni Tunis) osnovali provinciju Afriku s glavnim gradom
Utikom (Gl. IX , 1). Preostali, zapadni, dio kartaškog područja (današnji
zapadni Tunis) dali su numidskom kralju Masinisi, čija se država — Numidia
— nalazila još zapadnije (današnji istočni A lžir). Od Numidije do Atlantskog
oceana (danas zapadni Alžir i Maroko) bilo je područje Mauretanije —
Mauretania,, gr. Mauritania (po etniku — samostalne kraljevine). Rimljani
su te zemlje učinili svojim provincijama. Sto godina nakon osnivanja pro­
vincije Afrike 46. pr. n. e., Julije Cezar je dokrajčio kraljevinu Numidiju i kao
novi provincijski posjed — »A frica nova« — pripojio dotadašnjoj provinciji
Africi — »Africa vetus«. (Gl. X I II, 2. i XV, 2). Godine 37. n. e. osnovana je pro­
vincija Numidia s glavnim gradom Cirtom. U provinciji Numidiji stacionirale
su glavne rimske vojničke posade zapadne Afrike. Domorodačkih ustanaka
bilo je vrlo mnogo. Poznat je ustanak iz 17— 24. n. e. kojim je rukovodio
Numiđanin Tacfarinas.104 Mons Aurasius u dubljem zaleđu bio je prirodni be­
dem za obranu sjevernih teritorija. Podno sjeverne strane toga brda osnovani
su rimski gradovi Thamugadi (osnovan od Trajana), Lambaesis (pod Hadrija-
nom glavna rimska vojnička baza u toj zem lji) i drugi. Na sjeveru su cvjetali
stari gradovi Cirta, Hippo Regius (Bona) i drugi.
Mauretaniju su Rimljani za vladanja cara Klaudija, 42. n. e., anektirali
i osnovali dvije provincije: Mauretania Caesariensis — glavni grad Caesarea
— i Mauretania Tingitana — glavni grad Tingis (danas Tanger). Nisu išli
dublje u unutrašnjost, nego su se držali mediteranske i atlantske obale. Te
su zemlje prirodno spojene s Hispanijom. Rimljani su Mauretaniju morali
držati i radi toga da osiguraju posjede u Hispaniji od upada mauretanskih

102 Njih su samo . . . tukli batinom ( m a s t i x ) , načinom »dostojnim slobodnih građana«, Filon kod
Mommsena, R. G., V, c. X II, bilj. 13.
103 Simona Kirenjanina je dopala » a n g a r i ja « da pomogne Kristu nositi križ: » E t a n g a r i a v e r u n t
p ra e te re u n te m q u e m p ia m S im o n e m C y r e n a e u m «, Marc. XV, 21.
iw Tac., A n n . , II, 52; II I, 21. i 73—74. i IV, 23—24.

483
XXII, 2

domorodaca. Rimska je provincija Baetica neprestano bila »trucibus obnoxia

M auris« (potvrde kod Mommsena, T. I I I, c. X I II, bilj. 15).
Prilično su dobro poznate privredne, kulturne i ostale prilike triju
zemalja sjeverozapadne Afrike pod rimskom provincijskom upravom. N aj­
važnija i nama najpoznatija bila je Africa Proconsularis (Africa vetus +
Africa nova) koja se pod tim imenom spominje od vremena osnivanja pro­
vincija Numidije i Mauretanije. Ondje su carevi imali svoje latifundije. O
poslovanju na njima imamo zanimljivih podataka (v. Gl. X X ). Mnogobrojni
spomenici rimske arhitekture sačuvani u ruševinama Kartage (obnovljene),
Lambaesisa, Thamugade i drugih rimskih gradova koji zadivljuju svojom veli-
čanstvenošću naj vidni je svjedoče o svomu vremenu.

BIBLIOGRAFIJA

Th. Mommsen, Die römischen Provinzien von Caesar bis Diocletian

( = Römische Geschichte, V ), Berlin 1885. i kasnija izdanja;
J. Marquardt, Römische Staatsverwaltung, Bd. I/II.
U svim većim priručnicima povijesti Rima. Vidi literaturu o pojedinim
provincijama. Prilično iscrpno navodi je Momigliano u Enciclopeclia Italiana,
XXIX, str. 652. Nešto je citirano u bilješkama uz ovo poglavlje.
Literaturu o rimskim provincijama u ilirskim krajevima i o rimskim spo­
menicima sačuvanim u našoj zemlji vidi u Enciklopediji Jugoslavije, I, str. 170—176.
i III, str. 602—617.

484
 KASNO CARSTVO
%

X X I II

DIOKLECIJAN I KONSTANTIN VELIKI

1. DIOKLECIJAN
(284-305)

»Kad se vojska pobjedonosno vraćala iz Perzije« — piše Eutropije1 —

» i ostala bez Kara Augusta k oji je bio pogođen gromom, i bez cezara Nume­
ri jana kojega su ubili urotnici, izabrala je za imperatora Dioklecijana koji
je bio rodom iz Dalmacije, čovjeka vrlo mračna porijekla. Vjerovalo se,
naime, da je on sin pisara ili po nekima da je oslobođenik senatora Anulina.
On se na prvome vojničkom zboru zakleo da Numerijan nije ubijen njegovom
urotom, a kad se kod njega našao Aper, Numerijanov mučki ubojica, bješe
proboden od Dioklecijanove ruke. Dioklecijan je kasnije Karina — općeomra-
ienog i prezrenog zbog njegova ponašanja — pobijedio kod Marga,1 23
4između
Viminacija i Zlatnog brda. Karina je izdala ili napustila većina njegove
vojske. Tako je Dioklecijan zavladao rimskom državom.«*
Gaius Aurelius Valerius — car Dioklecijan — rodio se 245. u provinciji
Dalmaciji, možda u okolici Salone. Počeo je služiti kao običan vojnik pod
carem Galijenom, borio se na raznim bojištima pod raznim carevima. U
Galiji mu je druiđska vračara prorekla da će postati car kad ubije AperaA
Godine 2S0. postao je namjesnik u provinciji Meziji, a 282. od cara Kara
(Carus) imenovan za konzula i zapovjednika njegove tjelesne garde na per­
zijskom bojištu. Na tom je položaju bio kada ga je vojska u jesen 284.
proglasila za cara. Caius Aurelius Valerius, zvan Diokles (grčki nadimak),
Diocletianus (latiniziran), postao je: Im perator Caesar C. Aurelius Valerius
Diocletianus Augustus (vidi na novcu).

1 Vidi Gl. X IX (str. 436).

2 Margus, rijeka Morava.
3 Eutr. IX, 19.
4 Aper — bik — ime je uzurpatora s kojim je Dioklecijan obračunao.

485
XXIII, 1

U proljeće 285. vodila se bitka između Dioklecijana i cara Karina kod

.rijeke Marga (Morava). Karin je imao uspjeha, ali je bio ubijen od urotnika.
Njegova je vojska prišla Dioklecijanu, koji otada postaje neosporan gospodar
Rimskog Carstva. Senat ga je naravno priznao. Iste je godine Dioklecijan pro­
glasio za cezara Maksimijana, svoga ratnog druga, koji je također bio rodom
i % Ilirika; a iduće, 286, uzeo ga za suvladara davši mu naslov augustus (cere­
monija u Nikomediji). Dakako, Im perator Caesar M. Aurelius Maximianus
Augustus svojim nadimkom »H ercu liu s« kazuje svoj odnos prema Diokle­
cijanu, koji je »Iovius«, jupiterski. proljeće 293. dao je Dioklecijan dvojici
vrsnih vojskovođa naslov cezara: Galeriju rodom Dačaninu i Konstanciju
(kasnije ime Constantius Chlorus) rodom Iliru.5 Galerij je postao posinak
i zet Dioklecijanov, a Konstancij Maksimijanov. Dva augusta i dva cezara
formirala su carski kolegij poznat pod grčkim nazivom tetrarchia, vlada
četvorice. Dioklecijan je upravljao istočnim dijelom Carstva s prijestolnicom
u bitinskoj Nikomediji, davši Galeriju na upravu Ilirik s glavnom bazom
u Sirmiju. Maksimijan je upravljao zapadnim dijelom, imajući prijestolnicu
u Mediolanu, a rado boraveći u Akvileji. On je povjerio Konstanciju Galiju
s glavnom bazom u Trijeru (Augusta Treverorum ). Cezari su bili ovisni o
augustima, ali kao sinovi i zetovi, herkulski pak august o jupiterskom. Ali
nominalno je postojala vlada četvorice. Carski su edikti objavljivani u ime
svih njih. U ediktu je stajalo: »M i«. Jednoga su počeli oslovljavati: »V i«.
Tetrarhija je olakšala Dioklecijanu čuvanje ugroženih granica prostranog
Carstva i pomogla da provodi važne ekonomske, socijalne i druge reforme.
Važniji događaji koji su se dogodili prije ili se odvijali prvih godina tetrar-
hije bili su: U Galiji je 285. buknuo ustanak seljaka protiv zemljoposjednika
i protiv rimskih vlasti koje su podržavale posjednike. Ustanak poznat kao
bagaudski6 ugušen je 286. od Maksimijana. Te se godine proglasio augustom
Carausius, zapovjednik mornarice na sjevernoj obali Galije. On je zavladao
Britanijom, priznavao auguste Dioklecijana i Maksimijana, ali je tražio da
se i njemu prizna taj naslov.
Prije osnivanja tetrarhije Dioklecijan i Maksimijan vodili su intenzivne
ratove, svatko u svom dijelu Carstva. Dioklecijan je s Dunava odbijao ger­
manska plemena (285) i kao pobjednik dobio naziv » Germanicus maximus«,
potukao Sarmate (289, »S a rm a ticu s«), stacionirao s trupama u Sirmiju, išao
zatim na istok, putem legata držao u pokornosti buntovne Egipćane (290).
Maksimijan je iz Galije bez uspjeha udarao na uzurpatora Carausiusa,
a na Rajni uspješno odbijao Franke. Nakon osnivanja tetrarhije cezari
pomažu auguste, najprije na sjeveru protiv Gota, Sarmata i Karpa (istakli
se Maksimijan i Gaferij, 294— 295). U Britaniji se uzurpator Carausius uspio
održati do 294. kada ga je svrgao njegov oficir Allectus i sam zavladao. Njega
je napokon porazio Konstancij K lor i vratio u provinciji Britaniji staro
stanje (296). Tih su se godina na istoku vodili veoma veliki vojnički pothvati.
Ljeti 294. buknuo je u Aleksandriji ustanak protiv rimske vlasti. Pobijeni
su bili rimski funkcioneri, a uzurpator po imenu Achilleus prigrabio je
vlast. Dioklecijan je morao sedam mjeseci opsjedati Aleksandriju. Uzurpator

5 Naslovi:
Imp. Caes. C. Galerius Valerius Maximianus;
Imp. Caes. M. Flavius Valerius Constantius
(kasnije i oni imaju naslov augustus).
6 B a g a u d a e , keltski naziv za ustanak i ustanike.

486
487
XXIII, 1

je poražen ljeti 295. Dioklecijan je »uredio« Egipat i krenuo u Aziju. Perzijanci,

s kojima se Dioklecijan 287. bio nagodio, udarili su 297. na rimske posjede
u Siriji. Izbio je rat (297— 298) koji u početku za Rimljane nije bio uspješan
(Galerijev poraz), ali je završio porazom Perzijanaca (Galerije se rehabili­
tirao). R eljefi na Galerijevu slavoluku u Solunu slave te pobjede. Mirom u
gradu Nizibisu Perzijanci su morali priznati Rimljanima prevlast u Armeniji
i kavkaskoj Iberiji i ustupiti im nekoliko satrapija u Iranu. Nikada dotada
granice Rimskoga Carstva nisu dopirale tako daleko na istok. Na zapadu
je Maksimijan osim spomenutih vojni imao i drugih. Ugušivanje ustanka u
Mauretaniji zadalo mu je velikih teškoća. Godine 303. slavio je s Diokleci­
janom trijum f u Rimu.
Dioklecijan je bitno promijenio sistem rimske carske vlasti. Napustio
je augustovski principat, a uveo dominât, punu monarhističku autarhiju.
Prije su neki carevi uzimali naslov dominus, ali u uvjetima principata. Kali-
guli je prvome taj naslov godio ( » dominum se iussit appellari«, Suet., C a l), za
njim nekima drugim. Odgovarajući je grčki naslov kyrios (na novcu ili na
ostrakonima npr. za Vespazijana). Domicijana su morali nazivati » dominus
et deus« (Suet.), a nakon njega i neke druge careve. Antonin Pije naziva se
i dominus i princeps (natpisi). U Trajanovo doba Plinije pokazuje da se ta
dva svojstva međusobno isključuju.7*9 Tacit je spominjao pojam dominatio
kao suprotan pojmu libertasß Dioklecijanov dominatus bio je nov sistem
vlasti, monarhija u pravom smislu.® Od Dioklecijana rimski Im perator Caesar
Augustus svemoćan je monarh orijentalnog tipa, blistav u zlatu i dragom
kamenju, despot pred kojim se ni čiče pada (gr. proskynesis, lat. adoratio)
kao pred božanstvom. Prijašnje carsko vijeće, consilium (od sedere), sada je
consistorium (od stare). Carevi su se malo zadržavali u Rimu. Drevni Rim
sada je samo simboličko središte Carstva. Senat nije imao utjecaja na glavne
državne poslove. Birali su se konzuli, ali je konzulat postao počastan naslov
bez osobita značenja. U carskoj se titulaturi navodio i nadalje broj konzulata,
ali samo honoris causa.
U vezi s tetrarhijom ne može se, ipak, govoriti o podjeli Rimskog Car­
stva u četiri dijela. Dioklecijan, »jupiterski« august, bio je dominus u prvom
redu. Drugi je august donekle bio gospodar Zapadnog Rimskog Carstva.
Cezari su bili izvršioci naredaba svojih »očeva«. Augusti su ih uzeli za suvla-
đare-pomoćnike tek 293. godine, à ni to proglašenje nije bilo istodobno (raz­
mak od tri mjeseca). Ratne su prilike o tom odlučivale.
U ranom je carstvu broj provincija varirao, najviše zbog onih na istoku,
koje su neki carevi teritorijalno- često razgraničavali i novim osvajanjima
brojno povećavali. U Trajanovo doba bilo ih je četrdeset i dvije, na početku
Dioklecijanova vladanja pedeset i sedam (brojevi se ne podudaraju ni u
izvorima ni u današnjoj literaturi). Dioklecijan je podijelio Carstvo u sto
i četiri provincije, naime: mnogo povećao broj provincija učinivši ih prema
tome manjima, u suprotnosti s tradicijom. Od Galijena i Aurelijana
namjesnici su većine provincija praesides (viteškog staleža), a namjesnici
nekih consulares (to nisu bivši konzuli), obično senatorskog staleža, ili
proconsules (za prokonzularnu Afriku, Ahaju i Aziju). Tako je bilo i za

7 »S c i o u t s u n t d i v e r s a n a tu r a d o m in a tio et p r in c ip a tu s Plin., P a n e g ., 45.

* Tac., A n n . , VI, 42.
9 . . . » q u i im p e r io R o m a n o p r im u s r e g ia e c o n s u e tu d in is fo r m a m m a g is q u a m R om anae lib e r ­
ta tis in v e x e r it a d o r a r iq u e sc iu s s e r it, cu m a n te e u m c u n c t i s a l u t a r e n t u r «, Eutr. IX , 26.

488
 XXIII, 1

Dioklecijana, samo su u Italiji formirane dvije provincije kojima su dani za

guvernere correctores pa vicarii. Dva dijela Italije, koji su se nakon Diokleci­
jana obično nazivale »provincijama«, a za Dioklecijana tako i tretirale, iako
pod imenom vikarijata, bile su: sjeverna Italija s glavnim središtem u Medio-
lanumu (Ita lia annonaria, v. dalje) i južna sa Sicilijom, Korzikom i Sardini­
jom, kojoj je središtem dakako bio Rim (Ita lia suburbicaria).
Dioklecijan je podijelio Carstvo u dvanaest dijeceza ( dioecesis, dioike-
sis): I Orientis, I I Pontica, I I I Asiana, IV Thraciae, V Moesiarum, V I Panno­
niarum, V II Italiciana, V I I I Africae, IX Brittaniarum, X Galliarum, X I Vien­
nensis, X I I Hispaniarum. Svaka je od njih obuhvaćala po nekoliko provincija.
Predstojnik je dijeceze bio vicarius koji je zastupao (vicarius = zamjenik)
prefekta pretorija (bila su dva prefekta pretorija, po jedan za svakog augusta).
Tako su vrhovnu vlast u Carstvu imali: dva augusta s cezarima i prefektima
pretorija, pod njima dvanaest vikara kojima su po položaju ravni prokonzuli
(guverneri prije spomenutih provincija) i nominalni vikari dvaju dijelova
Italije. Pod vikarima su praesides i consulares. Autonoman je bio grad Rim
kojim je upravljao praefectus Urbi.
Ilustrativna je reorganizacija koju je Dioklecijan proveo u Iliriku. Od
provincije Dalmacije formirane su dvije: Provincia Dalmatia s glavnim gra­
dom Salonom i provincia Praevalitana s glavnim gradom Skodrom (Scodra,
Skadar). Formirane su četiri Panonije (dotad su bile dvije: Superior i Infe­
rior): Pannonia Savia (Ripariensis ili Interam nia) s administrativnim sredi­
štem u Sisciji ( Siscia, Sisak), Pannonia Secunda (In fe rio r) s administrativ­
nim središtem u Sirmiju (Sirm ium , Mitrovica), Pannonia Prim a (Superior)
s adm. središtem u Savariji (Szombathely u današnjoj Mađarskoj) i Pannonia
Valeria s adm. središtem u Sopijani (Sopianae, Pečuh, u dan. Mađarskoj).
Dalmacija, četiri Panonije, Noricus Ripensis i Noricus Mediterranea ušli su
u sastav dijeceze Panonijâ (dioecesis Pannoniarum, kasniji naziv Illyricum
Occidentale). Ta je dijeceza pripala prefekturi Italije. Provincia Praevalitana
ili Praevalis, koja je obuhvaćala područje današnje Crne Gore i dijela Her­
cegovine a u primorju južno od Budve, ušla je u sastav mezijske dijeceze
(dioecesis Misiarum) i prefekture Illy ricu m .10
Oslonac carskoj vlasti bila je vojska, Dioklecijan je vojsku reorganizi­
rao, povećao i na nov način rasporedio. Povećao je broj legija na 60 (dotad
ih je bilo 35), ali je legiji smanjio broj vojnika. Stalne pogranične trupe
(lim itanei) i mobilne (comitatenses) vješto su upotrebljavane. Elitne jedinice
(iz odreda comitatenses) bile su direktno na raspolaganju caru ( comitatus,
pratnja), posebno konjički odredi (vexillationes), stacionirani blizu prijestol­
nica (palatini). U nedostatku dobrovoljaca vršile su se prinudne mobilizacije
(o tome edikti). Vojnička je komanda odvojena od civilne. Viši zapovjednici,
magistri militum, bili su podređeni neposredno caru. Njima su bili podređeni
duces, ovima niži časnici.
Da bi se osigurala sredstva za uzdržavanje vojske, carskoga dvora i
više administracije, Dioklecijan je donio stroge precizne uredbe o porezima,
cijenama i uopće o financijama. U prvom i drugom stoljeću carevi su ubirali
redovan tribut po ustaljenoj proceduri, a izvanredne rekvizicije (u naturi,
10 O Dioklecijanovim provincijama i dijecezama: » L a t e r c u l u s V e r o n e n s i s « i » N o t i t i a d i g n i t a t u m «
kod Seecka, Moinmsena i drugih. Vrlo pregledno u šišića, P o v i j e s t H r v a t a , 106. i Grge Novaka, P r o š l o s t
I, 63.
D a lm a c ije ,

489
 XXIII, 1

annona) prema potrebi. U trećem stoljeću kada je zbog neprekidnih ratova,

prevrata i nesigurnosti privreda bila u rasulu, ubiranje redovnog tributa nije
b8o djelotvorno. Stoga su carevi podmirivali potrebe u većini rekvizicijama
hrane i drugih proizvoda. Zatekavši to stanje, Dioklecijan je odlučio reguli-
- rati, pojednostavniti i unificirati sistem tributa. Uveo je nov sistem razrezi-
* va^ija poreza. Uzimao se prvenstveno porez u naturi, od poljoprivrednih
proizvoda. Kao jedinica zemljišnog poreza određen je jugum, jaram i caput,
glava, određena površina zemlje koju može jedan ratar (glava) obraditi za
određeno vrijeme. luga su bila iste vrijednosti. Za to je iugum kvalitetnije
zemlje bio manji. Iugum jedne kulture (npr. vinograda) valoriziran je prema
jedinici (iugum ) druge (npr. maslinika). To je bila jugacija (iuga tio). N jo j
je odgovarala kapitacija (capitatio) kod koje se valorizirao rad (jedna »glava«
snažnog muškarca — nekoliko ženskih »glava«). Svakih petnaest godina (ind ic­
tio) procjenjivala su se imanja i prihodi. Na temelju toga carski su činovnici
utvrđivali visinu poreza. Privrednici koji nisu imali zemljoposjeda plaćali su
tribut u novcu prema svojim prihodima od obrta, trgovine, pomorstva i
drugih grana. Porez je bio raznog oblika. »A urum coronarium « koji su bogati
i prije plaćali carevima svake pete godine ostao je na snazi. Bogatiji građani
— curiales — iz čijeg su se kruga birali municipalni funkcioneri bili su i kao
porezni obveznici i kao porezni egzekutori u vrlo tešku položaju. Svima su
stajali za petama agentes in rebus, tajni carski agenti, koji su uhodili ne samo
obične građane nego i visoke funkcionere. Sve te mračne stvari poznavao je
- Orijent od helenističkog i prethelenističkog doba. Rimski su carevi, posebno
Dioklecijan, time usrećili Zapad. Za Dioklecijana i Italija je pala pod takav
fiskalni režim. Sjeverna Italija, » Italia annonaria«, morala je davati anonu
za carski dvor u Mediolanumu. Južna je Italija davala tribut za grad Rim.
- - Godine 301. objavljen je Dioklecijanov » Edictum de pretiis, rerum
venalium«, edikt o maksimalnim dozvoljenim cijenama proizvoda i usluga.
Poznat nam je iz fragmentarnih grčkih i latinskih natpisa. To je jedan od
najznamenitijih antičkih tekstova ekonomskog sadržaja. Iako Dioklecijanove
dekretirane cijene nisu mogle izvršiti osobit utjecaj u ekonomskom životu
Carstva onoga doba, jer je nepisani zakon ponude i potražnje uvijek u tom
pogledu odlučivao, podaci o valorizaciji i mnoge druge pojedinosti iz ovoga
edikta veoma su instruktivni. Na ovom mjestu može se zabilježiti da je
Dioklecijan uveo nove zlatne (aureus, zlatnik), srebrne i bakrene novce. Car je,
naime, zatekavši devalvaciju i uopće nesređenost u pogledu novca, nastojao
stanje u tom pogledu sanirati.
Zamašno i sveobuhvatno bilo je Dioklecijanovo zakonodavstvo. Carev
stručnjak Gregorius objavio je zbirku carskih konstitucija (Codex Gregoria-
nus). N ije sačuvana. Poznata je iz druge ruke. U Justinijanovu »Kodeksu«
~ inkorporirani su mnogobrojni Dioklecijanovi reskripti.
' U Dioklecijanovo doba kršćanstvo je uvelike bilo prošireno po čitavom
Carstvu. Dioklecijan je poštovao staru rimsku religiju a favorizirao, kao i neki
- drugi carevi, orijentalna shvaćanja o vrhovnom državnom bogu, zaštitniku
« carevu, shvaćanja o božanskom porijeklu carske vlasti. S time u skladu bio
je i njegov nadimak Iovius. Kršćani nisu priznavali tu ideologiju. Zbog toga
^ su bili progonjeni i od Dioklecijana kao ranije od Nerona, Decija i Valerijana.
Mnogo je bilo kršćana u vojsci. Bilo ih je na visokim vojničkim i civilnim
administrativnim položajima, čak i na carskom dvoru. Dioklecijan je izdao

490
 X X III, 1

». nekoliko odluka — edicta — o progonu kršćana; prvi edikt 23. veljače 303.
(o zatvaranju kršćanskih crkava i zapljeni njihova inventara), pa drugi, treći
i četvrti edikt (304, u njima se prijeti krvavim sankcijama). Progoni su bili
najžešći na Istoku po Galerijevim nalozima.
i
Za Dioklecijanova vladanja izvedeni su mnogi i veliki građevinski radovi
svugdje po Carstvu. Gradili su se putovi od strategijske i privredne važnosti,
dizale utvrde. Znamenit je Limes Syriacus toga doba, put i vodovod kroz
i trans jordansku pustinju. U Rimu su sagrađene velebne Dioklecijanove
terme. Prijestolnica je Nikom edija morala dobiti odgovarajući sjaj. Ali, dok
od Nikomedije onoga doba nije sačuvano značajnih ostataka, divno su saču­
vani ostaci Dioklecijanove palače u Splitu.

Prvoga svibnja 305. Dioklecijan i Maksimijan (prisiljen od Dioklecijana)

odrekli su se vlasti. Abdikacije su objavljene u prijestolnicama, Dioklecija-
; nova u Nikomediji, Maksimijanova u Milanu. Galerius i Constantius bili su
h proglašeni za auguste. Dioklecijan se, star i bolestan, povukao u Dalmaciju
gdje je bio podigao svoj Palatium (na teritoriju..današnjeg Splita). Smirio se
je, kažu, baveći se povrtlarstvom (anegdota o kupusu kod Aurelija Viktora).
Umro je oko 313.
» Diocletianus moratus callide fuit, sagax praeterea et admodum subtilis
i ingenii et qui severitatem suam aliena invidia vellet explere (da se drugi
zamjeraju za njegove nepopularne odluke). Diligentis simus tamen et soller­
tissimus princeps« (Eutr., IX , 26).
Izvori: Eutropius, Aurelius Victor, Hieronymus, bizantski pisci ' (Malalas,
Theophanes, Zonaras). Dioklecijanovi zakoni uvršteni u Justinijanov Kodeks (Codex
Iustinianeus) i u Digeste (Digesta). Neki hebrejski, armenski i arapski izvori gdje
su citirani Dioklecijanovi zakoni. O progonima kršćana: Eusebius, Lactantius i dru­
gi kršćanski pisci. Kod Laktancija mnogo podataka o društvenim prilikama i Dio­
klecijanovim reformama. Papirusi; Natpisi — na prvom mjestu Edictum de pretiis
(C. I. L.); Novac: Arheološki spomenici.
>

491
 Slavoluk Konstantina Velikog u Rimu

2. DOBA KONSTANTINA VELIKOG

Borbe za vlast (305— 306). Nakon Dioklecijanove i Maksimijanove

abdikacije Constantius Chlorus i Galerius postali su augusti, a Flavius Severus
i Maximinus Daia cezari. To je bila »druga tetrarhija«. Maksimin Daj a dobio
je na upravu Orijent, a Sever Italiju. Konstancije K lor uskoro je umro (306),
a vojska je proglasila za imperatora njegova sina Konstantina, kojega je
zatim Galerije priznao za cezara. Došlo je do »treće tetrarhije«. Galerije i
Sever bili su augusti a Maksimin i Konstantin cezari (306). Ali tada su se
u Rimu pobunili pretorijanci i proglasili za cara (princeps) Maksencija, sina
Maksimijanova. Bivši august Maksimijan pokušao je vratiti se na vlast nago­
varajući bez uspjeha na to i Dioklecijana. Maksimijan je nakon raznih
pothvata doživio konačan neuspjeh. Ubio se ili bio ubijen (309. u G aliji).
U Rimu se učvrstio njegov sin Maksencij kojega su bez uspjeha pokušali
srušiti Sever i Galerij. Sever, napušten od vojnika, bio je ubijen blizu Ravene
(307), a Galerije koji je bio došao s vojskom do Rima morao sc povući. Gale­
rije je inače bio najugledniji od svih. On je držao pod svojom neposrednom
vlašću Ilirik. Postavio je za cezara Licini ja, zaslužna ratnika, koji ga je nakon
njegove smrti (311) naslijedio kao august. Maksimin Daj a — gospodar istoč­
nih provincija, Konstantin — gospodar Galije, Britanije i Hispani je, Licini j
— nasljednik Galerijev u Iliriku i Maksencij — gospodar Italije i Afrike —
smatrali su se augustima. Konstantin se udružio s Licinijem protiv Maksen­
cija koji se opet povezao s Maksiminom Dajom. »Pete godine svoga carevanja«
— piše Eutropije — »Konstantin je poveo građanski rat protiv Maksencija,

492
 X X III, 2

u mnogim bojevima porazio njegove legije i napokon njega samoga. . . pobi­

jedio u Rim u kod M ulvijskog mosta i zavladao Ita lijo m .«11

Konstantin Veliki (306— 337). Flavius Valerius Aurelius Constantinus,

sin Kons tancija Klora i Helene, navodno Kons tanci jeve konkubine, rodio
se u gradu Naisu ( Naissus — N iš) oko 280 (nije utvrđena godina; navode
se razni datumi između 280. i 288). Služio je u Dioklecijanovim odredima.
Istakao se u borbi protiv Sarmata. Nakon Dioklecijanove i Maksimijanove
abdikacije pridružio se ocu, augustu Konstanciju. Vojska ga je nakon očeve
smrti aklamirala u Galiji kao augusta (u srpnju 306). Zadovoljio se naslovom
caesar koju mu je Galerij koncedirao. U bici kod Milvijskog mosta ( pons
Milvius, Mulvius, pokraj Rim a) obračunao je s Maksencijem (ovaj se utopio
u Tiberu). Senat je legalizirao njegovu vlast (ujesen 312). U veljači 313.
sastali su se Konstantin i Licinij u Milanu da reguliraju svoje odnose i utvrde
stav prema Maksiminu. Tom prilikom objavili su edikt o slobodi i legalnosti
kršćanske i drugih vjera. » Milanski edikt« dobio je zaslugom kršćanskih
pisaca glavno mjesto u povijesti Konstantinove vlade. Tekst edikta poznat
je iz Licinijeva proglasa, objavljena 13. lipnja 313. u Nikomediji. Citira ga
Euzebije na grčkom.12 Već je Galerije god 311. bio objavio u Serdici »Edikt o
jtoleraciji« svih_viera.13 StbgaTliekf^šporavaju~aiitentičnost Milanskog edikta
(Seeck i drugi). Galerije, koji je za Dioklecijana progonio kršćane, zaslužan
je za kršćanstvo svojim ediktom. Konstantin — neovisno o autentičnosti Mi­
lanskog edikta — nosilac je povijesnog čina, službenog priznavanja legalnosti
kršćanstva od strane carskoga Rima. Konstantin je tu odluku — bila Galeri-
jeva ili njegova — proveo u djelo.
Car Konstantin priznao je 313. Liciniju vlast nad istočnim dijelom
Rimskoga Carstva. Licinije, da bi to potpuno ostvario, morao je obračunati
s Maksiminom Daj om. To mu je pošlo za rukom iste godine. Maksimin je
provalio s vojskom u Evropu i tada bio ubijen. Preostao je obračun između
Konstantina i Licinija. Između njih je bilo i sukoba i pomirenja sa prizna­
vanjem osporavane vlasti. Nakon raznih peripetija borba je završila Kon-
stantinovom pobjedom. Licinije, poražen u Trakiji i u Bitiniji, predao se
Konstantinu koji ga je vjerolomno dao ubiti u Tcsalonici 324. i postao jedini
gospodar Carstva.
Konstantin je podijelio Carstvo u četiri prefekture: Italia (s Afrikom ),
Illyria (srednji i južni Balkan), Gallia (s Britanijom, Hispanijom i dijelom
sjeverozapadne Afrike) i Oriens (Trakija, azijske provincije i Egipat). To
su uglavnom bile domene prijašnjih careva-tetrarha. Za upravljače prefek­
tura postavljeni su praefecti praetorio, subordinirani caru. I dalje se održalo
dvanaest Dioklecijanovih dijeceza. Provincija je bilo sto i šesnaest. Dominât,
koji je kao sistem osnovan od Dioklecijana, razvijao se i dobio pun opseg za
Konstantina. Car je upravljao preko svojih prvaka, koji su bili raspore­
đeni po položaju. Upravitelji prefektura bili su prvi iza cara. Pod njima su
bili vikari dijeceza, pod ovima upravitelji provincija s mnogobrojnim podre­
đenim funkcionerima. Odvojeno su djelovali vojni zapovjednici: magistri

» Eutr. X, 4.
12Milanski edikt, citiran od Euzebija na grčkom, u latinskom prijevodu glasi: ». . . cum feli­
citer tam ego Constantinus Augustus quam etiam ego Licinius Augustus apud Mediolanum convenisse­
mus . . . in primis ordinanda esse credidimus quibus divinitatis reverentia continebatur ut daremus
et Christianis et omnibus liberam potestatem sequendi religionem quam quisque voluisset«, Euseb.,
Hist, eccl., X , 5.
13Kod Euzebija, Hist, eccl., V I I I , 17. i kod Laktancija, De morte persecutorum, 33—34.

493
X X III, 2

m ilitum — jedan za pješadiju, drugi za konjicu — pod njima đuces, pod

jovima niži časnici. Najviši državni funkcioneri bili su istodobno i dvorski
ljudi. Neki su velikaši bili vezani samo za dvor (sacrum palatium ) i za uži
carski dom (sacrum cubiculum ). Najm oćniji je bio magister officiorum koji
je imao najveće kompetencije na dvoru i u državi uopće. On je pomoću
svojih povjerenika svakoga kontrolirao prema svom nahođenju. Svi su veli­
kaši bili distingvirani naslovima. Na prvom mjestu bili su illustres (praefecti,
magistri militum i neki dvorski prvaci), za njima spectabiles, pa redom
naniže: clarissimi, perfectissimi, egregii, honorati. Neki članovi carske obitelji
bili su nobilissimi, a konzuli gloriosi.
Konstantin je dugo vladao. Povijest njegova vladanja obiluje mnogo­
brojnim i raznovrsnim podacima da je teško napraviti izbor. Mnogo je
ratovao. Pored borbi za vlast vodio je ratove za obranu državnih granica
od barbara. Dugo je ratovao s Gotima i Sarmatima. Iako ih je svladavao,
držao je potrebnim udovoljiti njihovu traženju da se naseljavaju po rimskoj
državi. Naselio je oko trista tisuća Sarmata na sjevernom Balkanu i u sje­
vernoj Italiji. Doseljeni Goti kasnije su bili odani čuvari rimske granice na
Dunavu. —
Mnogo je zakona donio, piše Eutropi je, zakona od kojih su neki bili
dobri i pravedni, mnogi nepotrebni, a neki okrutni. Nepovoljne se Eutropi-
jeve riječi odnose vjerojatno na porezne uredbe koje su bile u duhu Diokle­
cijanovih ili su regulirale njihovo provođenje. Kad je riječ o tome, dodajmo
da je Konstantin pridonio sređivanju novčanog pitanja. Njegov zlatnik »soli­
dus« s pouzdanom utvrđenom količinom zlata dugo je bio u opticaju.

Car (Konstantin Veliki?) i carica; brončane kasnoantičke glave' nađene (na raznim mjestima) kod Niša

494
 X X III, 2

0 Konstantinovoj blagohotnoj politici prema kršćanstvu mnogo je

pisano u antici i kasnije. Iz djela kršćanskih pisaca poznate su nam legende:
da je Konstantin imao u Galiji viziju križa s devizom »u ovome ćeš znaku
pobijediti«;14 da je u snu vidio labarum, vexillum — bojnu zastavu s
križem;15 da je u predvečerje bitke kod Milvijskog mosta sanjao o znaku
križa na štitu.10 Konstantin je od donošenja Milanskog edikta do svoje smrti
(pred smrt se pokrstio) mnogo toga učinio za kršćansku crkvu. Dao jo j je
najprije običnu legalnost a zatim svakojake privilegije — pravo primanja
ostavština po oporukama; oslobođenje svećenika od municipalnih poreza;
ovlasti biskupima da na svom području donose punovažne sudske presude;
pravo oslobađanja robova (nadležnost biskupa). Mnogo je toga našlo mjesto
u Teodozijevu i Justinijanovim zakonicima kao ostavština. Budući da su se u
Konstantinovo doba vodile mnoge i žučne vjerskopolitičke borbe između
raznih kršćanskih sekti, a dogmatičari imali političke tendencije (borba za
unosnu biskupsku stolicu, npr.), Konstantin je katkada nastupao kao pozvani
arbiter. On je aktivno sudjelovao na ekumenskom koncilu biskupa u Nikeji
g. 325, na kojemu je osuđena Arijeva hereza o sinu božjemu.17 Konstantin je
imao pravorijek na drugorn mjestu u dogmatskoj prepirci dvaju biskupa,
inače pretendenata na bogatu biskupsku stolicu u Kartagi. Poraženi biskup
Donat svojim je učenjem (donatizam) uzrokovao vjerskopolitičke borbe koje
su trajale gotovo sto godina. Kršćanstvo je brzo steklo pristaše u masama
učenjem o jednakosti ljudi i o blaženstvu na drugom svijetu, a vladajućoj je
klasi konveniralo učenje o potrebi pokoravanja slugu gospodarima i o vlasti
koja dolazi od boga. Raspravlja se što je privuklo kršćanstvu Konstantina,
dugogodišnjeg obožavaoca orijentalnog solarnog kulta; da li oportuni poli­
tički interesi (zbog utjecaja kršćana na javno mnijenje), ili gledanje na
kršćanstvo kao na uvjerljivo filozofsko učenje, ili neko praznovjerno, fetiši-
stičko shvaćanje kršćanskog znaka, ili onö što caru kršćanski- pisci pripisuju
— obraćenička vjerska odanost.
Već je godine 324, kada je postao gospodar Carstva, Konstantin osnovao
novu prijestolnicu, Konstantinöpolis na Bosporu, na mjestu starog Bizanta,
strategijski važnoj tački odakle je imao neposredan pregled najugroženijih gra­
nica onoga doba. Nova prijestolnica svečano je inaugurirana 11. svibnja 330. Taj
je carev grad postao novim Rimom. Tu je osnovan novi senat. Privilegiranima
su dane zemlje i povlastice. Narod je dobivao panem et circenses.: Trgovci i
drugi privrednici brzo su učinili ovaj grad ekonomskim središtem 'Carstva.
Tu se stvaralo veliko blagostanje privrednim postignućima u osobito povolj­
nim uvjetima. Najviše se bogatstva nagomilalo prisvajanjem većeg dijela do­
hotka stanovništva iz cijelog Carstva.
Stari megarski Byzantion, u helenističko doba napredan grad s akropo-
lom, agorom i trijemovima (Tetrastoon), doživljava kao Konstantinopolis svo­
ju palingenezu rađajući se ponovo, ali u neviđenom bogatstvu. Nekadašnji Te­
trastoon sada Augusteum s kipom uzvišene Helene (careve m ajke) na por-
firnom stupu, s veličanstvenim novogradnjama (senatska kurija, bazilika i

“ E N TOYTO NIK A , Eusèb., Hist, eccl., IX , 9. i Vita Constantini, I, 27.

15 Eus., ib.
16Lactantius, o. c., 44.
17 Arije (Areios, Arius) tvrdio je da bog »sin« nije » consiibstantionalis« (gr. homousios) bogu
»ocu«.

495
X X III, 2

druge) dobio je nov sjaj i maestoznost. Obnovljen je hipodrom i ukrašen

novim spomenicima (pored ostalih brončani stup iz Delfa, atenski votivni dar
koji je komemorirao pobjedu kod Plateje). Sagrađen je velebni Forum Con­
stantini eliptična oblika s dvostrukim redom trijemova. Na forum je postav­
ljen Konstantinov kip između četiri slavoluka. Podalje (grad se razvio oko
sedam brežuljaka kao R im ) Thermae i carski Mausoleum. Gradilo se brzo
a ukrašavalo umjetničkim djelima donesenim odasvud, najviše iz Grčke (do­
nesen je čak Fidijin Zeus iz O lim pije).
A Rim? Izgubio je političku prevlast, ali ne svoje kulturno značenje. U
Rimu je sačuvan velebni Konstantinov slavoluk s komemorativnim natpisom o
pobjedi kod Milvijskog mosta, ukrašen relijefim a i kipovima u većini uzetim
s drugih spomenika (osam kipova i veliki friz s Trajano va slavoluka, medaljo­
ni Hadrijanova doba). Bazilika Maksencijeva i Konstantinova u Rimu (prvi ju
je počeo graditi 306. a drugi dovršio 312) nadmašila je sve dotadašnje rim­
ske bazilike veličinom i ukrasima. Zbog konstruktivnotehničkih osobitosti
bila je predmet divljenja sve do renesanse (v. Gl. X X V , 2).

A bio je Konstantin — da završimo po Eutropi ju — »v ir prim o im perii

tempore optimis principibus, ultim o mediis comparandus«. Imao je (sve po
Eutropi ju ) znatnih duševnih i tjelesnih vrlina. Mnogo je težio za vojničkom
slavom, u ratovima imao osobitu sreću, ali razmjerno svojoj djelatnosti. »C ivi­
libus artibus et studiis liberalibus deditus« . . . Kad se spremao na rat protiv
Parta koji su upadali u Mezopotamiju, umro je u Nikom ediji u trideset i prvoj
godini carevanja, a u šezdeset i šestoj godini života« (Eutr. X, 7— 8). To je
bilo godine 337. Nazvan je »V elikim « — Constantinus Magnus (kršćanska tra­
dicija).

Izvori: Eutropius (Brev., IX, 22 — X, 10); Aurelius Victor (De caesaribus,

XL, 2—41); Anonymi Epitome de caesaribus (XXXIX, 7—41); Excerpta Valesiana
(I —VI, kod Mommsena, Chronica minora, I, 1);
Eusebius, Vita Constantini (na grčkom) i Hist. eccl. (na grčkom, poglavlja
o Konstantinu); Lactantius (De mortibus persecutorum, passim); Panegirici Latini
(IV —X II);
Codex Theodosianus i Codex Iustinianeus (u jednom i drugom Konstantinovi
edikti);
Natpisi (grčki i latinski); Novac; Arheološki spomenici.

BIBLIOGRAFIJA

E. Stein, Geschichte des spätrömischen Reich, Wien 1928. Djela citirana u

prethodnim poglavljima većinom obuhvaćaju doba ranog carstva (Dessau do god.
69, Domaszewski do cara Kara). Barbagallo i Pareti suobradili i kasno carstvo.
O Dioklecijanu je napisano mnogo. H. Mattingly u bibliografiji u Cambridge
Ancient History, XII, Ch. IX, 5, citira među prvima: Fr. Bulić, Limperatore
Diocleziano, Spalato 1916. Vrlo informativno piše G. Costa u De Ruggierovu Dizi-
onario epigrafico, s. v. Diocletianus. Podaci u antičkoj literaturi o ličnosti toga
velikog cara vrlo su diskutabilni. Pouzdaniji i povijesno važniji materijal pružaju
izvori i literatura o Dioklecijanovim reformama. Dioklecijanovi edikti dali su

496
 X X III, 2

osnovnu građu kasnijim zakonicima ( Codex Theodosianus, Codex Iustinianeus).

O tom je mnogo pisano. Predmet je proučavanja osobito Dioklecijanov Edictum
de pretiis, sačuvan u natpisu.
O Konstantem Velikom jedna je od mnogobrojnih knjiga: A. Piganiol,
Lempereur Constantin, Paris 1932. U obilnoj literaturi najbrojnija su djela o Mi­
lanskom ediktu odnosno o svemu što je iz toga edikta slijedilo za kršćanstvo. 0
spomenicima Konstantinova doba također je mnogo pisano.
Dioklecijanove i Konstantinove političke, administrativne i vojničke reforme
kompetentno je prikazao Mommsen ( Gesammelte Schriften, Vol. V, 1908).

Rimski spomenici kod Niša

32 GRCI i RIMLJANI
497
 X X IV

OD KONSTANTINA VELIKOG DO ROMULA AUGUSTULA

1. DO PODJELE CARSTVA
Prvi Konstantine*vi nasljednici. Konstantin Veliki umro je u rujnu 337.
Njegovi sinovi — Konstantin II, Konstans I I i Konstancij, dotada cezari, pro­
glasili su se augustima i onemogućivši druge pretendente1 sporazumno podi­
jelili Carstvo među sobom.2 Konstantin I I poginuo je 340. kod Akvileje u
borbi s Konstansom. Konstans je 350. nastradao u Hispaniji od urotnika. Od
tada je Konstancij, koji je bio dobio četiri istočne dijeceze, postao gospodar
cijeloga Rimskog Carstva. Im p. Caes. Iulius Constantius Aug. imao je sjedište
najprije u Mediolanumu, zatim u Viminaciju i napokon u Konstantinopolisu.
Svladao je nfeke uzurpatore (Vetranius, Magnentius) i proglasio cezarima
svoja dva rođaka — Gala i Julijana (Gallus i Iulianus), sinove polubrata
Konstantina Velikog. Gala je uskoro dao pogubiti, a Julijanu je omogućio da
se izdigne.
U doba Konstantina Velikog i njegovih nasljednika Rimljani su vodili
teške ratove. Na istoku su Perzijanci pred Konstantinovu smrt počeli ponovo
napadati na rimska područja, na dunavskom ratištu borbe sa Sarmatima nisu
prestajale, u Galiju su s istoka provaljivali Alamani. Cezar Julijan, koji je dobio
vojni mandat u Galiji, umirio je ondje buntovna plemena i protjerao Alamane
(bitka kod Argentoratuma — Strasburg, 357). Konstancije je odbio Sarmate
i druge (Kvadi, Limiganti) s Dunava i pošao na istok, na perzijsko bojište.
To je bilo 360. Iste su godine legije u Galiji (u gradu Lutecia Parisiorum) pro­
glasile Julijana za augusta. Bio je na pomolu obračun između Konstancij a i
Julijana. Vojske su krenule jedna na drugu, ali Konstancije umire u studenom

1 Konstancije Klor sa ženom Helenom imao je sina Konstantina (Konstantin Veliki), a s Teo­
dorom Julija Konstancija, Delmacija i Hanibalijana.
Konstantin Veliki s Minervmom imao je Krispa (ubio ga je 326), a s Faustom Konstantina II,
Konstancija II i Konstansa.
Julije Konstancije, polubrat Konstantina Velikog, imao je sinove Gala i Julijana (kasniji car
Julijan Apostata).
Delmacije (Dalmacije), drugi polubrat Konstantina Velikog, imao je sinove Delmacija i Ha­
nibalijana. Delmacij je u doba smrti Konstantina Velikog bio jedan od četiri cezara sa tri sina Kon­
stantina Velikog. Rođaci su ga likvidirali. Hanibalijanu je prepuštena uprava Armenije.
* Euseb., Vita Const. M., IV , 68.

498
 X X IV , 1

361. kod Tarsa u Kilikiji. Julijan otada postaje gospodar* cijeloga Carstva.
Kao takav veličanstveno je dočekan u Konstantinopolisu.
J u l i j a n (361— 363)3 imao je velike državničke planove, ali ga je prerana
smrt u njima omela jer je na perzijskom ratištu, gdje je imao uspjeha, umro
od zadobivene rane. Bio je vrlo obrazovan, dobar poznavalac grčke nauke i
književnosti, posebno filozofije. Eutropije ga uspoređuje s Markom Aurelijem,
carem filozofom. Sačuvalo se u fragmentima nekoliko književnih djela ovoga
učenog cara. (Iuliani imperatoris epistulae, leges, poemata, fragmenta varia).
Kršćanski su pisci nazvali Julijana Apostatom (Apostates) — Odmetnikom.
Iako je u djetinjstvu bio kršćanski odgojen, Julijan je napustio kršćanstvo
i stao ga suzbijati dajući prednost mitraizmu. Zanosio se neoplatonizmom i
nekim drugim učenjima u grčkoj i orijentalnoj filozofiji i koncepciji religije.
» Kršćansku je religiju žestoko progonio izbjegavajući ipak krvoproliće.«4
Julijan je ukinuo privilegije kršćanskim velikodostojnicima. Svoje vraćanje
na staro pokazao je nastojanjem da obnovi moć rimskoga senata, uvažava­
jući i senat u Konstantinopolisu. Htio je ponovo dati stare kompetencije
konzulima, koji su od Dioklecijanova doba imali vlast, kako je netko u šali
rekao, samo da na konjskim trkama narede »neka se počne«. Amijan Marcelin
ga s pravom hvali.
Od Julijana do Teodozija. Nakon Julijanove smrti rimski su vojnički
prvaci na perzijskom bojištu proglasili za cara Jovijana, najistaknutijeg iz care­
ve pratnje, rođena u Iliriku (otac mu je bio » incola agri Singidonensis«, piše
Aur. V ictor). Jovijan5 je sklopio s Perzijancima vrlo nepovoljan mir jer je
morao neprijatelju ustupiti grad Nisibis (važna rimska baza) i pet spornih
satrapija. Vladao je nepunih osam mjeseci. Umro je u m aloazijskoj'Galatiji.6
Sporazumom prvaka istočnih i zapadnih legija Jovijana je naslijedio
Valentinijan ( I ) 7 koji je također bio rodom iz Ilirika.8 Valentinijan (364— 375)
uzeo je za suvladara brata Valensa9 i dao mu na upravu istočni dio Carstva,
a svoga sina Gracijana, malo dijete, proglasio augustom.10 Valens (364— 378)
najprije je svladao u Konstantinopolisu uzurpatora Prokopija (borbe 365—
366). Upuštao se u kršćanske vjerske raspre štiteći arijance. Poginuo je u
borbi s Gotima kod Hadrianopolisa 378. Valentinijan se, međutim, najviše za­
državao u Galiji, pobjeđivao Franke, odbijao Alamane i brinuo se za izgradnju
novih utvrda na Rajni. Ratovao je i na dunavskom bojištu i tu tukao Kvade i
Sarmate. U Britaniju je poslao legata Teodozija (starijeg) protiv Pikta i
Skota. Vodio je unutrašnju politiku protiv interesa senata i aristokrata. U
vjerskopolitičkim borbama pomagao je sebi odane kršćanske biskupe antiari-
jance — rimskog papu Damasa (kojemu je bio savjetnik učeni Hieronymus
iz Dalmacije) i milanskog biskupa Ambrozija.
Valentinijan je umro 375. Tada je proglašen za cara — augusta — i drugi
njegov sin, Valentinijan ( I I ) , malo dijete kojemu će poći za rukom da dugo
vlada (375— 392). Kad je 378. Valens poginuo kod Hadrianopolisa, Gracijan
— prvi august — dao je Orijent na upravu Teodoziju, sinu istoimenog vojsko­

3 Imp. Caes. Flavius Claudius Iulianus Aug.

« Eutr. X, 16.
s Imp. Caes. Flavius Iovianus Aug.
6 To je posljednji povijesni događaj u Eutropijevom Breviariju. Datiran je »1118. godinom
Urbis conditae«.
^ Imp. Caes. Flavius Valentinianus Aug.
8 . . . » huius pater. . . ortus apud Cibalas«, Aur. Victor.
9 Imp. Caes. Flavius Valens.
10 Imp. Caes. Flavius Gratianus Aug.

499
XXIV, 1

vođe (v. gore o Teodoziju I ) , proglasivši ga za augusta. Tri suvladara, Graci-

jan, Valentinijan I I i Teodozije vladali su u sudbonosno doba, kada su bar­
bari počeli definitivno komadati Rimsko Carstvo.

Teodozije Veliki (379— 395). Theodosius, proglašen nakon Valensove

smrti augustom, prihvatio se svoje glavne zadaće da sačuva Rimsko Carstvo
od Gota i drugih barbara, koji su nakon pobjede kod Hadrianopolisa krenuli
prema Konstantinopolisu pljačkajući i pustošeći na putu. Teodozije je neko­
liko godina s Gotima taktički dobro vodio zamišljene lokalne borbe, iskorišću-
jući neslogu njihovih vođa, a neke podmićujući. Predobio je na svoju
stranu neke grupe ovih barbara davši im zemlje u Trakiji i u Maloj Aziji. V izi­
goti su se kao rimski saveznici, foederati, nastanili između Dunava i Balkan­
skog gorja (382). U rimsku vojsku bili su inkorporirani samostalni gotski
odredi. To je bilo kobno za sudbinu Rimskog Carstva.11
Godine 383. ubijen je car Gracijan, 388. svladan u Galiji uzurpator Maxi­
mus, a 392. ubijen Valentinijan II. Otada je Teodozije bio gospodar cijeloga
Carstva. To je bio posljednji univerzalni rimski car. Kršćanski ga pisci naziva­
ju Velikim zbog njegovih vjerskopolitičkih zasluga. Teodozije je, primivši krš­
ćanstvo (ceremonija krštenja u Solunu, 380), objavio 28. veljače 380. edikt ko­
jim je kršćanska religija postala obaveznom za sve podanike Rimskog Carstva.
Ediktom u Konstantinopolisu od 10. siječnja 381. proglasio je da je u kršćan­
stvu obavezna ideologija Nikejskog koncila (v. gore). Progonio je nekršćane
i kršćanske heretike, na prvome mjestu arijance.
» Teodozije je bio vrstan upravljač i branitelj države. On je u dugotrajnim
borbama svladavao Hune i Gote koji su našu zemlju za Valentove vlade bili

11 G O T H I (E ksk urs o G otim a).

Od m nogobrojnih »barbara« ko ji su napadali na te rito rij Rimskog Carstva n ajteži su udarac
»gospodarima svijeta« zadali G oti, Gothi, germanski narod pod č ijim se imenom u povijesti uzim aju
razna i gotska - i inorodna plem ena. O n iim a najopširnije piše kršćanski biskup Jordanes (rođen
oko 500), i sam gotskog p o rijek la, u djelu: »De Getarum sive Gothorum origine et rebus gestis«.
Prema Jordanesu i njegovim izvorim a Goti potječu iz Skandinavije, navodno kao i m nogi drugi
narodi (»Scanzia . . . vagina nationum«, Jord., o. c. I V ) . Došli su m orem do ušća Vistule — Visle i s
vremenom zavladali S k itijo m . N a početku trećega stoljeća n. e. oni kao gospodari sjeverne obale Crnoga
mora počinju sistematski napadati rim sk i te rito rij preko Dunava i gusariti po Crnom m o ru . R im lja n i
238. počinju ratovati s G otim a (Bellum Scythicum) u povodu pada m ezijske luke Istros u gotske ru ke.
Car G ordijan I I I s n jim a se nagodio. Goti su često pro va ljiva li preko Dunava na B alkan. Za vladanja
im peratora F ilip a Araba, G oti su 248. sa saveznicima ( K a ip i, V andali i drugi) p ro d rli u T r a k iju sve
do M arcianopola. N jihove je provale zaustavio rim ski legat Decije, ko ji se proglasio za cara. G oti su se
250. probili do Filipopolisa, N ikopolisa i Tesalonike. Decije ih je pobijedio kod Nikopolisa (30 000 po­
ginulo G ota), ali u idućim b itkam a bio poražen i poginuo sa sinom (251). Trebonijan Gal se s Gotim a
nagodio (v. Gl. X I X , 4). K ra tk o vrijem e nakon toga Goti s brodovljem iz Crnog m ora prelaze Helespont,
plijene i pustoše po m aloazijskoj obali, ne p rvi ni posljednji put. U dvadesetak godina (250— 269) oni
su izvodili vrlo smione vojne akcije, uznem irujući istočni B alkan od Dunava do Peloponeza, a s bro­
dovljem su se zalijetali u sve bogatije luke Egejskog m ora. Im p e ra to r K laudiie I I zadao je G otim a ne­
koliko teških poraza i dobio naziv »Gotski«. Claudius Gothicus oslobodio je Tesaloniku gotske opsade,
a u bici kod Naisa (Naissus, N iš) pobio ih 50 000. Ali »barbari« su b ili tako b ro jn i i ja k i u svojim
sjevernim sjedištim a, da su im R im lja n i 271, za AureJijanove vlade, m orali prepustiti D a c iju i evaku­
ira ti svoje posade i naseljenike iz te zem lje (G l. X I X , 4). Od tada se približno sto godina s G otim a po­
stupalo kao s rim sk im saveznicima. Oni su im peratorim a davali pomoćne trupe. Konstantin V e lik i mnogo
se njim a koristio. O ni su, m eđutim , im ali sjeverno od Crnoga m ora svoie moćne zajednice i b ili za
Rimsko Carstvo stalna opasnost. Iz Konstantinopola se na n jih budno bdjelo. Kada su za vladanja Valen-
tinijana i Valcnsa mongolski H u n i (H u n n i) provalili iz Kazahstana (današnje im e) preko Volge u Evropu
na teritorij Istočnih Gota — Ostrogothae — Ostrogota, istočno od D njepra, pa u zem lju Zapadnih Gota
— Vesegothae — Vizigota, zapadno od D njepra, mase Vizigota i Ostrogota bježeći pred H u n im a prešli
su, s dozvolom cara Valcnsa, na rim ski te rito rij (oko 376). Valens im je dodijelio zem lje u T r a k iii i oko
nje (Dacia ripensis. Moesia, T h rac ia). To je bilo fatalno za Rim sko Carstvo. Već su se iduće, 377, dose­
ljeni Ostrogoti pobunili p ro tiv rim skih lokalnih vlasti u T r a k iji, ne podnoseći izra b ljiv an je, i u b ili
mnogo R im ljana. R im lja n i su ih jedva pokorili. U 377. i 378. u Rim sko Carstvo dospjele su nove mase
Gota, Alana i H una. Sa već doseljenim Vizigotim a poplavili su područja donje M ezije i T r a k ije i ugro­
žavali M akedoniju. To je period vladanja cara Valcnsa k o ji je p ri pokušaju da zaustavi ovaj prodo r
poginuo kod Hadrianopolisa (v. gore). Teodozije je spasio Carstvo.

500
 X X IV , 2

izm irili. S Perzijancima je zaključio mir. M ak sim a... je oborio. U Mediola-

numu je umro kad mu je bilo pedeset godina ostavivši dvije države u mirnom
stanju, jednu Ar kadiju, a drugu H onori ju. T ijelo mu je iste godine preneseno
u Konstantinopol i ondje sahranjeno,«12

2. DVA CARSTVA. PAD ZAPADNOG

Stilihonovo doba (395— 408). Teodozije Veliki umro je godine 395. pošto
je pred smrt podijelio Rimsko Carstvo na istočno i zapadno. Istočno carstvo
dao je sinu Arkadiju, kojemu je bilo osamnaest godina, a zapadno Honoriju,
djetetu od jedanaest. Tu podjelu, koja je stjecajem historijskih prilika postala
definitivna, Teodozije nije tako zamislio. Po shvaćanju suvremenika Rimsko
Carstvo i onda je bilo u načelu jedno. Collegium, suvladarstvo dvaju ili više
careva i druge forme upravljanja prostranim Carstvom bile su u običaju i pri­
je, najizrazitije za Dioklecijana. Honorijev tutor bio je Stilihon, Stilicho, »m a­
gister utriusque m ilitiae«, romanizirani Vandal, koji je i nakon podjele Car­
stva zadržao položaj vrhovnog komandanta svih, istočnih i zapadnih, rimskih
legija koje mu je Teodozije bio povjerio. Stilihon se pokazao odan branilac ci­
jeloga Teodozijeva carstva od navala barbara i zastupnik Honoiijevih intere­
sa nasuprot Arkadijevim. Granice između dva carstva nisu bile precizirane. Pro­
lazile su Balkanskim poluotokom. Sporne su bile dijeceze Dacica i Macedoni­
ca. Stilihon ih je htio održati u okviru zapadnog carstva, u domeni maloljet­
noga cara Honori ja.
Već prve godine vlade Honorija i Arkadi ja (395) Vizigoti nastanjeni u
Trakiji krenuli su pod vodstvom svoga prvaka Alariha, proglasivši ga kraljem,
prema Konstantinopolisu pustošeći uz put sela i gradove. Pridružile su im se
nove skupine gotskih i drugih barbara sa sjevera. Odustalo se od napada na
Konstantinopolis a pošlo na jug, u Makedoniju i Grčku do Peloponeza. Sve
se to događalo u okolnostima fatalne borbe istočnog carstva sa zapadnim oko
spornih dijeceza. Malodobni carevi kao da su stajali u pozadini događaja. Sti­
lihon je bio dugo godina stvarni regent zapadnog carstva (395— 408). Tu je
ulogu imao u istočnom carstvu najprije Rufinus (ubijen, 396), pa Eutropius
(396— 399), svi s naslovom »praefectus praetorii«. Konstantinopolski je dvor
(Eutropius), ne sluteći kobne posljedice, davao koncesije Vizigotima da bi se
naškodilo Stilihonu. Stilihon, koji je sa svojim odredima (sami barbari) bio
stigao na Peloponez da obračuna s Alarihom, morao se nadomak pobjede po­
vući (397). Konstantinopolski je dvor omogućio Alarihu da se spasi i dao
Vizigotima zemlje u Epiru. Stilihon je proglašen neprijateljem, a Alarih
postao » magister equitum « istočnog carstva. Konstantinopolska je podrška
data i Gildonu, rimskom prefektu u Africi koji je kao uzurpator bio obustavio
isporuku žita Rimu. Vojska koiu ie Stilihon poslao u Afriku svladala je toga
odmetnika (398).
Teško je bilo onima u zapadnom carstvu. Tada su provale barbara (se­
obe naroda) iz istočne Evrope bile vrlo intenzivne. Huni, koji su s istoka
provalili u Evropu oko 374, uzrokovali su (ponavljamo) migraciju Vizigota

u Aur. Victor, Epitomae, završni pasus.

501
 X X IV , 2

prema jugu, na istočni pa na zapadni Balkan, Ostrogota u Panoniju, a Alana,

Vandala i Sueba prema Noriku i Reciji. Stilihon je oko godine 400/401. pošao
vojskom da odbije ove posljednje, je r bi okupacija Norika i Recije od strane
barbara bila neposredna opasnost za Italiju. To je iskoristio Alarih i poveo
~ svoje Vizigote preko provincije Dalmacije ravno u Italiju. »Za konzulovanja
Stilihona i Aurelijana« (400— 401) pojavio se pred Akvilejom i proslijedio pre­
ma Mediolanumu. U tim strašnim prilikama Stilihon je pozvao u pomoć legije
iz Britanije i s rajnskog ratišta, pridružio svom korpusu čete Vandala i Sueba
s kojima je dotad vojevao (dao im je koncesije u Reciji i u Noriku) pa pošao
na Alarihove Vizigote. Mediolanum je bio oslobođen opsade. Vizigoti u povla­
čenju bili su žestoko potučeni kod Polencije i Verone (403). Prema kompro­
misnom sporazumu sa Stilihonom Vizigoti su se povukli iz Italije u Ilirik (ne­
kamo u Savsku dolinu). Car Honorije i vojskovođa Stilihon proslavili su tri­
jum f u Rimu. U to je doba za prijestolnicu određena Ravena kao strateški
najpogodnija zapadnom carstvu kojemu su prijetili barbari iz srednje Evrope.
N ije prošlo dugo vremena i barbarske su bande, u kojima je bilo najviše Ostro­
gota pod vodstvom Radagasa, preko Norika i Recije prodrle u Italiju. Stilihon
ih je razbio sjeverno od Florencije (Faesulae, Fiesole, 406). Italija je bila spa­
šena, ali je stradala Galija koja je da bi se sačuvala Italija, ostala bez obrane.
Tamo su, povlačeći se pred Hunima provalili preko Rajne: Vandali, Kvadi,
Alani, Suebi i Burgundi (406— 407). Rimska Britanija bila je opustošena od
domorodaca Skota i Pitta, a najviše od Saksonaca, koji su gusarili s german­
ske obale. U tom metežu snašao se neki rimski legat koji je od rimskih nase-
ljenika i saveznika sastavio vojsku. S vojskom je prešao iz Britanije u Galiju
i očistio je od germanskih došljaka, koji su u većini proslijedili u Hispani ju.
S nekima je paktirao. Otjerao je Honorijeve delegate. U Galiji su ga progla­
sili za cara. On se održao na prijestolju 407— 411. pod imenom Konstan­
tn a ( I I I ) .
Godine 408. u Raveni je ubijen Stilihon. Taj sposobni vojskovođa
i državnik, Teodozijev zet, odan Honoriju, dugogodišnji regent, napredan
čovjek koji je tolerirao i nekršćane i kršćanske heretike arijance, volio grad
Rim, zaslužan je u prvom redu što je spasio zapadno carstvo u vrlo teškim
prilikama. Slavi ga pjesnik Klaudijan. Protivnici koji su ga srušili držali su ga
za podmukla Vandala koji je davao koncesije barbarima, za krivca što je Ga­
lija izgubljena, za neprijatelja Konstantinopolisa, sklona arijancima i pogani­
ma, za uzurpatora.

Barbari pobjeđuju. Od doba Teodozija Velikog Vizigoti su bili legalni

rimski podanici, nastanjeni u sjeveroistočnom Balkanu. Vojnim pohodom na
jug pod Alarihom iznudili su do 397. od cara Arkadija zemlje u Epiru. Pre­
padom u Italiju iznudili su od Honorija godine 378. zemlje u zapadnom Iliriku.
Nakon Stilihonove smrti Alarih je postavio Honoriju nove zahtjeve: zemlje u
venetskoj oblasti za svoje suplemenike i visok položaj u Carstvu za sebe
osobno. Ne ostvarivši legalno svoje želje, Alarih je poveo Vizigote u Italiju
(ujesen 408), ravno na Rim, opsjedao ga i zauzeo (24. kolovoza 410). Hije-
ronymus piše o Rimu onih dana oplakujući ga kao što je Jeremija oplakivao
razoreni Jeruzalem.13 Vizigoti nisu rušili R>im, ali su ga temeljito opljačkali.
Alarih je prisilio rimski senat da svrgne Honorija. Za cara je proglašen sena-

13 Hieron., Epist., 123.

502
 X X IV , 2

tor Attalus Priscus. Kratko vrijeme nakon toga, iste te godine umro je Alarih.
Smrt ga je snašla u južnoj Italiji, kamo je krenuo s vojskom namjeravajući
izvršiti vojni pohod na Siciliju i Afriku. Sahranjen je, kaže predaja, u koritu
rječice Barentus — Busento. Njegov je nasljednik Athaulf povukao Vizigote u
sjevernu Italiju, a odatle ih poveo u Galiju (411), koju mu je dao na upravu
novi car Attalus Priscus. Zanimljiva je ličnost toga doba Galla Placidi ja,
Teodozijeva kćerka, koju su Vizigoti zarobili u Rimu, a Athaulf je uzeo za
ženu. Atal je u Rimu bio svrgnut. Vizigoti su priznali Honorija. Jordanes
(X X IX — X X X II) ostavio je obilje podataka o zbivanjima toga doba. Tako
doznajemo da je središnja ličnost onih godina bio Flavius Constantius, Ho-
norijev magister m ilitum, vrsni Stilihonov nasljednik. Konstancije je 411. u
Galiji svladao uzurpatora Konstantina (II I), oborio i drugog galskog uzurpa­
tora Jovinusa zatim još jednog takvog u Africi (Heraclianus, 413); dao Athaul-
fovim Vizigotima u Galiji status saveznika (412); priznao saveznički status
Francima, Burgundima i Alamanima koji su se pod Konstantinom I I I bili
nastanili zapadno od Rajne. Vizigotima je povjereno da u Hispaniji suzbi­
jaju Vandale, Suebe i Alane koji su 409. onamo migrirali iz Galije gonjeni
od Konstantina I I I .14 Dok su se (od god. 414) barbari u Hispaniji među sobom
obračunavali, Constancije je u Galiji vojnim intervencijama prisiljavao do­
maća i germanska plemena da poštuju rimski suverenitet.15 Vizigotima —
kralju V a liji16 — dana je u trajni posjed Akvitanija (g. 418). Zapadnom Rim­
skom Carstvu za neko je vrijem e sačuvana mediteranska obala Galije i Hispa­
nije, pitome, bogate i od davna romanizirane zemlje. Zasluga se za sve to pri­
pisala Flavi ju Kons tanci ju. Njemu je car Honorije dao 421. naslov augustus
i sestru Gallu Placidi ju za ženu.17 Te je godine Konstancije umro.
Car Honorije stolovao je u Akvileji, nemoćan da spašava provincije u
kojima su nicala nova 1 nova barbarska kraljevstva. Imao je dvorskih briga
(samovolja Galle Placidije) i drugih nevolja (vjerski pokreti, suparništvo veli­
kaša, odmetništva provincijskih namjesnika). Umro je 423. Naslijedio ga je
dvorski velikaš Ioannes (423— 425), kojega je zbacila vojska konstantino-
polskog cara Teodozija II, Arkadijeva nasljednika, pa je za augusta proglašen
Valentinijan, sin Galle Placidije i Flavija Konstancija (425).
Doba Valentinijana I I I (425— 455). Valentinijan I I I — Flavius Placidius
Valentinianus — vladao je trideset godina, podržavan od Teodozija II. Zbog
careve maloljetnosti vladala je u ime njega majka Galla Placidija. Kao ranije
Stilihon, sada je glavnu vojnopolitičku ulogu odigrao Flavius Aetius, romani­
zirani barbarin, dvorski čovjek u Raveni, od 428. » magister uriusque m ilitiae«,
patricius itd. On je vedrio i oblačio sve do 454. godine.
Na početku Valentinijanova vladanja konačno je ustupljena istočnom car­
stvu dugo osporavana praefectura Illyricum koja se sastojala' od dvije dije­
ceze, Graecia (ili Macedonia) i Dacia. Prefekturi Ita liji ostala je dijeceza Illy -
ricum, današnje naše zemlje od Drine prema sjeverozapadu. Nakon
te »bratske« koncesije tragično su izgubljene pod barbarskim udarima zapadne
provincije. Vandali su godine 429. pod vodstvom kralja Genserika prešli iz His-

14 Vandali — Silingi i Alani došli su do rijeke Tajo i Duero. Vandali — Asdingi i Suebi smjestili
su se u hispanskim provincijama Galeciji ( Gallaecia) L ksturiji.
15 N a saboru u Arlesu (Arelate) 418. galski su prvaci regulirali svoje odnose s Honorijevim
carstvom.
16 U Hispaniji je 415. ubijen Athaulf od svojih vizigotskih takmaca. Naslijedio ga je Sigerik,
a ovoga Valiia (Valias) — sve to 415.
17 Nakon Athaulfove smrti Galla Placidija je vraćena u Akvileju bratu Honoriju.

503
 X XIV, 2

pani je u Afriku. Pozvao ih je pobunjeni rimski namjesnik Bonifacius, come s

Africae. U dugogodišnjim borbama (429— 439) Vandali su osvojili sve rimske
posjede u Africi od Gibraltara do Kartage. Pad tih provincija pospješilo je neza­
dovoljstvo onamošnjih seljačkih masa, izrabljivanih od rimskih latifundista i
poreznika. Seljaci su podržali nove osvajače. Vjerske borbe mnogo su utje­
cale na tok događaja, osobito borbe ortodoksnih kršćana pod vodstvom Augu­
stina, biskupa u gradu Hiponu, protiv heretika (donatista, arijanaca i drugih).
Nesložni Rimljani prekasno su se ujedinili kada se više Vandalima nije moglo
odoljeti. Nakon pada Kartage Rimljanima je preostalo da spašavaju samo
preostale posjede u tom kraju. Car Valentinijan mirovnim ugovorom god. 442.
morao je ustupiti Genserikovim Vandalima Prokonzularnu Afriku s Kartagom
i sve rimske posjede zapadno od nje osim Mauretanije i dijela Numidije. Rim
je ostao bez afričkog žita.

PI u n i. Od svega što se događalo u doba Valentinijana I I I povjesničari*

ma su naj impresivnija djela Atile (A ttila ), »biča božjega«. Huni (H unni), o či­
jem su porijeklu kolale fantastične priče,18 pojavili su se u Evropi oko 374 (v.
gore), došavši iz Azije. Za pedeset godina zauzeli su golemo područje prema za­
padu do Rajne, a od Crnoga mora i donjeg Dunava prema sjeveru u nedogled.
Atila (434— 453) prvi je kralj koji ih je okupio sve pod svojom vlašću. Huni su
i prije Atile bili veoma jaki, pa su im Rimljani morali na Balkanu praviti teri­
torijalne ustupke i čak plaćati danak. Aristokrat Prisk (Priskos iz Paniona na
Propontidi), koji je kao izaslanik Teodozija I I išao u Panoniju na Atilin dvor,
napisao je povijest (nije sačuvana) onoga doba prema kojoj su Jordanes i
drugi19 zabilježili mnoge zanimljivosti o Atili, njegovu dvoru, njegovu krugu
i njegovim djelima.
Atila je dugo bio u dobrim odnosima sa Zapadnim Rimskim Carstvom,
posebno s velikašem Aetiusom. Napao je Istočno Rimsko Carstvo u više ma­
hova, a zadao mu najteže udarce 441. godine kada je poharao Meziju, Trakiju i
druge istočnobalkanske krajeve. Godine 447. provalio je na jug do Termopila.
Nakon toga su se Huni okrenuli prema zapadu. Spomenuti pisci daju tome ep­
ski početak. Atila je, vele, tražio od Valentinijana princezu Justu Gratu Hono-
riju za ženu i pola carstva. Valentinijan, Justin brat, prosca je odbio. Atila,
dotada saveznik zapadnog cara, provalio je iz srednje Evrope preko Rajne u
Galiju s vojskom u kojoj je pored Huna bilo gotovo trideset raznorodnih ple­
mena, u većini Germana. Rimljani pod vodstvom Aetiusa i plemena koja su
Galiju držali svojim teritorijem (Franci, Burgundi i drugi), na prvom mjestu
Vizigoti pod vodstvom kralja Teodorika I, suprotstavili su se njihovoj inva­
ziji. Atila je bio poražen na Katalaunskom polju — Campi Catalaunici (danas
Champagne) i bio prisiljen s preostalom vojskom uzmaknuti i povući se na­
trag preko Rajne (krajem 451). Uskoro zatim, 452, Atila je poveo svoje horde
u Italiju, razorio Akvileju, opustošio što je stigao u Padskoj nizini i krenuo
na Rim. Caru Valentinijanu, koji je tada bio u Rimu, pošlo je za rukom preko
poslanika pod vodstvom pape Leona I kod Mantue skloniti Atilu da se povuče.
Atila se povukao iz Italije, čini se, najviše zbog toga što se bojao da će mu
biti presječena odstupnica. Rimljani su, naime, u Galiji imali jaku vojsku,
a vojska konstantinopolskog cara Marcijana bila je krenula prema hunskom

18 Jordanes, X X IV , po Orosiju; Amm. Marcellinus, X X X I, 1.

» F. H. G., IV, 69. i V, 24.

505
X X IV , 2

teritoriju. Atila se vratio u Panoniju i uskoro umro (453). Nakon njegove

<#nrti hunska se država raspala. Neki narodi koji su dotad bili pod vlašću Huna
osnovali su svoje države. Među njima istaknuto mjesto ima država Ostrogota
u Panoniji.

* Pad Zapadnog Rimskog Carstva. Valentinijan I I I, posljednji car Teodo-

zijeva roda, ubijen je godine 455. od pristaša Aetiusa, koji je godinu ranije bio
smaknut od cara. Nakon Valentinijanove smrti kratkotrajno je Zapadnim Rim ­
skim Carstvom vladao car Petronius Maximus (455). On je ubijen u svibnju
455. od rimskih narodnih masa prigodom napada Vandala. Vandali su, naime,
pod vodstvom kralja Genserika, doplovivši iz Afrike, navalili na Italiju, zau­
zeli Rim (2. lipnja 455), petnaest ga dana nemilo pljačkali — ne rušeći ni pa­
leći — i vratili se s bogatim plijenom. Opet je, po kršćanskom predanju, inter­
venirao papa Leon I.
Nakon smrti Petronija Maksima car je postao Avitus (Marcus M ediius
Avitus, 455— 456), rimski magister m ilitum u Galiji. Njega je aklamirala v o j­
ska, podržavali saveznici Vizigoti a senat potvrdio. Tada se osilio comes
Recimerus, magister m ilitu m , rodom Sueb. Njegovim je utjecajem postavljeno
i svrgnuto nekoliko careva. Interesantna je ličnost toga doba i comes M arcelli­
nus koji je samostalno upravljao Dalmacijom, podržavan od konstantinopol-
skog dvora. On je imao važnu ulogu u Zapadnom Rimskom Carstvu.
Imperator Avitus održao se na vlasti malo više od godine. Ubijen je kad
je bježao pred urotnicima u Galiju. Naslijedio ga je Maiorianus (457— 461).
On je vladao pet godina i završio kao i njegov predšasnik. Obojicu je doveo
i zbacio Recimerus. Pet godina nakon toga vladao je Libius Severus (461—
465), nemoćan car. Nakon njegove smrti (vjerojatno otrovan) i dvogodišnjeg
interegnuma (vlast je imao Recimerus) zavladao je Anthemius (467— 472),
favorit konstantinopolskog dvora, za njim Olyhrius (472) za čije je kratko­
trajne vlade umro moćni Recimerus. Zatim je jednu godinu vladao Glycerins
(473— 474), bogati Rimljanin, koji se, ugrožen, povukao u Dalmaciju i postao
salonitanski biskup. Nakon njega bio je godinu dana car Iulius Nepos (474—
475), konstantinopolski štićenik. Orestes, rimski vojvoda iz Panonije, izveo
je 475. udar zauzevši carski grad Ravenu. Nepos je pobjegao Gliceriju u Salo­
nu, a car je postao Orestov maloljetni sin koji nosi simbolička imena Romulus
Augustulus. To je bio posljednji zapadnorimski car.
Vojska Zapadnog Rimskog Carstva koja se odavna — kao i konstantino-
polska — sastojala od barbarskih odreda bila je u velikoj mjeri gotska, činili
su je ostrogotski ili ovima bliski Eruli, Skiri, Rugi i drugi iz panonskih
krajeva pokraj Dunava. Oni su zahtijevali od vojskovođe Oresta, careva oca,
da im se dadu agrarni posjedi u Italiji. Odbijeni proglasili su za kralja svoga
prvaka Odoakra (Germana, Ostrogota) iz plemena Skira, inače prvaka iz rim ­
skih savezničkih trupa. Odoakar (Odovakar, Odovaker) poveo je pobunjene
Ostrogote i one koji su im se pridružili, zauzeo Ravenu i zbacio s vlasti Ro-
mula Augustula. Time je došao kraj (»p a d «) Zapadnog Rimskog Carstva. Bilo
je to 4. rujna 476. Odoakar je s mladim Romulom Augustulom humano postu­
pio. Poštedio mu je život i odredio mu boravište u Kampaniji.20

20 »Ingrediens autem Ravennam deposuit Angus tutum de regno, cuius infantiam misertus con­
cessit ei sanguinem et quia pulcher erat tamen donavit ei reditum sex milia solidos et
misit eum Campaniam cum parentibus suis libere vivere«, anonimni kroničar.

506
 X X IV , 2

Ođovaker, »rex gentium«, mudro je priznao konstantinopolskoga cara

Zenona gospodarem cijeloga Rimskog Carstva. Dobivši od njega naslov patri­
cija, Odoakar je nominalno bio konstantinopolski namjesnik u zemlji koja je
zapravo postala kraljevina Ostrogota.

Zapadno Rimsko Carstvo počelo je konačno propadati nakon prvog

masovnog doseljenja Vizigota na Balkan u doba cara Valensa (v. gore).
Alarihov epizodni ulazak u Rim, 410, nagovijestio je skori pad slavnoga car­
stva. Car Honorije predao je Vizigotim a godine 418. Akvitamju u legalni posjed.
Na početku vlade cara Valentini jana I I I is točnome je carstvu ustupljena pre­
fektura Ilirik s Grčkom i Dacijom. Do 439. Vandali, došavši iz Hispanije, pro­
drli su u Africi do Kartage. Car Nepos bio je godine 474. prisiljen priznati Van­
dalima sve afričke posjede koje je Valentinijan bio još zadržao, a Vizigotima,
saveznicima Vandala, ono što su oni dotad zauzeli. Vizigoti su dotad pod svoju
vlast podvrgli galski teritorij između Loire, Rone, Sredozemnog mora i Atlan­
tika (proširena Akvitanija) i velik dio Hispanije. Preostalu Hispaniju držali
su drugi barbari (v. gore). Od preostale Galije sjeverozapadni su dio tada čvr­
sto držali Bretoni, BurgundI područje od Lugdunuma (Lyon ) prema današnjoj
Švicarskoj a Franci zemlje prema sjeveru. Sicilija, Korzika i Sardinija bile su
posjed Vandala. Zapadno Rimsko Carstvo koje je prisvojio Odoakar sastojalo
se od Italije s Narbonskom Galijom i dijecezom Ilirikom.

Istočno Rimsko Carstvo (do g. 476). Istočno' Rimsko Carstvo, koje je prije
zapadnog pretrpjelo udarce Vizigota, Ostrogota i Hiina, izdržalo je krizu kojoj
je zapadno podleglo. Konstantinopolis nije bio osvojen. Seoba naroda usmje­
rena je na zapad. Arcadius (395— 408), sin Teodozija Velikog, bio je nesposo­
ban, ali je srećom imao sposobna državnika i vojskovođu Anthemiusa kojd je
uspješno obranio granice njegova carstva na Dunavu i na istoku (ovdje od
Perzijanaca). Teodozije I I (408— 450) bio je snalažljiv u zaista teško vrijeme.
Sa Perzijancima je zaključio m ir ustupivši im Armeniju (422). Hunima nije
mogao odoljeti. Morao im je plaćati godišnji tribut (430) koji je Atila podvo­
stručio (436) i utrostručio (443, strašna godina hunskog prodora do Naissosa
i Philippopolisa). Car Markianos (450— 457) i njegova ambiciozna žena, carica
Pulcheria (kćerka Teodozija I I ) , imali su sreću da su se Huni usmjerili na
srednju i zapadnu Evropu. Car Leon I (457— 474), porijeklom Tračanin, imao
je pretenzija da zavlada Zapadom. Nametnuo je Zapadnom Rimskom Carstvu
dva vladara, Anthemiusa pa Julija Neposa. Uputio je protiv Vandala pomor­
sku ekspediciju u Afriku. Ekspedicija je propala. U konstantinopolskoj car­
skoj vojsci najsnažnija dva odreda činili su Goti i Izaurijci (brđani s Taurusa,
građani Izaurije) čiji su prvaci bili moćni na dvoru. Od 471. vodio se u Kon-
stantinopolisu žestok građanski rat između Izaurijaca i Ostrogota u svezi s
dinastičkim pitanjem. Car Zenon (474— 491), Izaurijac, otac Leona I I (ovaj
vlada jednu godinu, 474), jedva se održao (zbačen godine 475, ponovo zavla­
dao 476). U njegovo je doba propalo Zapadno Rimsko Carstvo. Zato s njime
završavamo ovo poglavlje povijesti. Nastavak u povijesti Bizantskog Carstva.
Tamo će se naći ovdje izostavljeni podaci o ranijim vjerskim borbama. Treba
spomenuti još bar »Codex Theodosianus«, izrađen u doba Teodozija I I u duhu
tradicionalnog općerimskog prava. Teodozijev zakonik najizvorniji je doku­
ment o službeno sankcioniranom životu Istočnog i Zapadnog Rimskog Carstva.

507
X X IV , 2

BIBLIOGRAFIJA

Barbagallo je jedan od rijetkih .pisaca povijesti Rima koji je u prilično

opširnom djelu obradio sve od Romula do Romula Augustula. Paretijeva Storia
di Roma završava s Konstantinom Velikim. Za epohu kasnoga carstva vidi:
0. Seeck, Geschichte des Untergangs der antiken Welt, T. I-VI, Berlin
1895—1920; E. Stein, Geschichte des spätrömischen Reich (Vom römischen zum
byzantinischen Staate, 284— 476 n. Chr.), Wien 1928;
F. Lot, Les invasions germaniques et c., Paris 1935.
Vidi literaturu u Cambridge Medieval History, I, koja počinje s epohom
Konstantmovih nasljednika.

Pompeji — ulaz u teatar

508
 XXV

KULTURNI SPOMENICI EPOHE KASNOG CARSTVA

1. KNJIŽEVNOST
Rimska je književnost kasnog carstva bogata i raznovrsna. Književno
je stvaralaštvo tog doba bilo, kao i uvijek, odraz svoga vremena. Poštovalo se
i podražavalo klasično, pa i arhajsko. Stvaralo se, ne bez uspjeha, i novo.
Rimska je književnost cvjetala u zapadnim provincijama — u Galiji, Hispaniji,
Africi. Živi narodni jezik sve je više prodirao u književnost — u stih i prozu.
Kršćanska književnost, koja se uvelike razvila, idejno je sve više zavladavala.
Poezija. Rimski su pjesnici kasnijeg doba:
K l a u d i j a n (Claudius Claudianus, krajem IV i početkom V st.) iz
Aleksandrije. Živio je u Rimu i u Milanu na carskom dvoru, pjevao grčke i
latinske pjesme, slavio cara Honorija i vojvodu Stilihona. Veliku poetsku
vrijednost ima njegov latinski ep De raptu Proserpinae.
A u z o n i j e (Decimus Magnus Ausonius, oko 310— oko 395) iz Burdi-
gale — Bordeauxa, pjesnik idila (jedna od njih »Mosella«), epigrama i elogija;
N a m a c i j a n (V st.) i drugi. Od kršćanskih pjesnika poznatiji su:
Commodianus, Iuvencus, papa Damasus, Prudentius Clemens, Paulinus Nola­
nus, Prosper Aquitanus, Sidonius Apollinaris. Komodijanu nije utvrđeno do­
ba, posljednja su dva iz petog, ostali iz četvrtog stoljeća (vidi u priručnicima).
Kršćanski pisci, »crkveni oci« (patres ecclesiae) čine posebnu skupinu.
Oni stariji su apologete, branitelji kršćanstva. Oni iz doba kada je kršćanska
crkva bila moćna u svojim spisima napadaju paganstvo. Među tim piscima
(njima se bavi patrologija) istakli su se: Minucius Felix (II/ III st.), Tertulli­
anus (oko 160— 220), Cyprianus (umro 258), Arnobius (Dioklecijanovo doba),
Lactantius (učenik Arnobijev), Hilarius (IV st.), Ambrosius (milanski biskup,
IV st.). Treba posebno izdvojiti H i j e r o n i m a i A u g u s t i n a . Hierony­
mus, rođen oko 340. u Stridonu, u rimskoj provinciji Dalmaciji, najučeniji je
crkveni otac i odličan rimski pisac. On je revidirao zatečeni latinski prijevod
Biblije, učeno upotrebljavajući stare rukopise. Preveo je s grčkog Euzebijevu
Kroniku (kronike), napisao mnogo traktata ( dogmatskih, egzegetskih, polemič-

509
X X V, 2

kih). U njegovu djelu De viris illustribus i u njegovim Pismima ima mnogo

povijesnih podataka. Augustinus (354— 430), biskup u Hiponu (Bonn), vrlo je
plodan pisac. Važnija su mu djela Confessiones i De civitate Dei. U »Ispovije­
stima« (Confessiones) pokajnički se osvrće na svoju grešnu mladost. Djelo
De civitate Dei vrijedno je osobito zbog toga što u njemu ima mnogo citata
iz^Varonova spisa Antiquitates (inače izgubljenog).

Razno. Retora nikada nije nedostajalo. U četvrtom stoljeću briljirao je

Quintus Aurelius Symmachus (konzul, 391). Sačuvana su njegova Pisma.
Simah i neki drugi pisali su laskave panegirike carevima. Nešto je od te
literature sačuvano (zbirka Panegyrici). Učenih pisaca bilo je mnogo, dobrih
filozofa manje. Posljednji je veći rimski filozof Boetius (480— 524), pisac trak­
tata De consolatione philosophiae. To je kršćanski mislilac. Kršćanski su teo­
lozi preuzimali sve više vodstvo u filozofiji. Bilo je to nadomak srednjeg
vijeka. ; i 9.\
Gramatici u četvrtom stoljeću pišu učena djela. Tako Nonius Marcellus
(De compendiosa doctrina), Diomedes (Ars grammatica), Aelius Donatus
(Ars grammatica, udžbenik u srednjem vijeku) i drugi. Macrobius (IV/V st.),
gramatik i polihistor, u svojim Saturnalijama komentira djela Cicerona, Ver­
gili ja i drugih.

2. ARHITEKTURA
Sačuvan je vrlo informativan latinski tekst iz četvrtoga stoljeća s popi­
som spomenika grada Rima. Dvije su mu redakcije. Jednom je izdanju naslov
»N o titia de regionibus urbis Romae« ili » N otitia urbis Romae regionum X I I I « ,
drugom » Curiosum« (vidi Valenti-Zucchetti, Codice topografico della città di
Roma, Roma 1940). »N otitia« je katalog glavnih spomenika (uglavnom arhi­
tektonskih) sačuvanih u gradu.Rimu do četvrtoga stoljeća, sastavljen po regi­
onalnoj podjeli, u četrnaest poglavlja od kojih je svaki posvećen po jednom
od četrnaest rimskih rajona (regiones). Tako npr., u odjeljku » Regio V I I I —
Forum Romanum vel magnum« nalazimo evidentirano: tri govornice (rostra ),
zlatni kip Genius populi Romani, curia, atrium Minervae, forum Cezarov, Au-
gustov, Nervin, Trajanov itd. (velik broj spomenika). »Curiosum« ima dva
sumarna popisa. U jednom je naveden broj mostova, foruma itd., u drugom
broj ostalih spomenika po kategorijama za cijeli grad (ne po rajonim a). To
su vrlo dobra pomagala za onoga koji traži u antičkoj literaturi pregled te
vrsti. *
Prema spomenutim katalozima — N otitia i Curiosum (u njima nije evi­
dentirano sve) —-.i prema drugim literarnim izvorima utvrđeno je, uz arheo­
lošku evidenciju, da je Rim u doba Konstantina Velikog imao, pored ostalog:
19 vodovoda — od najstarijih (Aqua Appia) do kasnijih (Aquae Alexandrina
Severiana, Marcia i dr.); 37 gradskih vrata (16 na Servijevu zidu, ostale na
Aurelijanovu, npr. Porta Aurelia, Septimiana, Nomentana i dr.); 9 mostova
(Aelius, Milvius i dr.); 1790 kuća tipa domus i 46 602 tipa insula; 15 foruma;
12 terenskih površina zvanih campi s reprezentativnim građevinama ( Campus
Martius, Campus Flaminius i dr.); 3 velike tržnice — macella (najznamenitija
Trajanova); 12 bazilika; 25 ili 26 portika; 43 trijumfalna luka; 2 amfiteatra

510
Motiv s Dioklecijanova mauzoleja
XXV, 2

(Flavijev i Amph. Castrense); 4 teatra (Marcelov, Pompejev, Balbov i Odeon);

2 cirkusa (Circus Maximus za 400 000 gledalaca i Flaminius, mnogo manji);
355 privrednih zgrada (horrea — ambari za žito i ostalo); oko 24 kasarne (stati­
ones i drugi tipovi); mnogo drugih spomenika, Neki, kao columnae, po svojoj
dekoraciji pripadaju više djelima skulpture. U spomenutim se katalozima ne
spominju hramovi iako ih je bilo preko stotinu u tom drevnom bogobojaznom
gradu.
*

U doba kasnog carstva Rimljani su kao i ranije vrlo mnogo gradili. Od

mnogobrojnih spomenika arhitekture ovdje je moguće evidentirati samo neke.
Među naj veličanstveni je spomenike rimskog carskog urbanizma pripa­
daju Dioklecijanove terme u Rimu. Dioklecijan je za ove terme kupio golem
dio grada, prostranu stambenu četvrt: »Coemptis aedificiis pro tanti operis
magnitudine« (CIL. V I, 1130, natpis na termama). Terme su obuhvaćale kom­
pleks zemljišta 356 X 316 m površine u rajonu na koji današnji posjetilac
Rima stupa izlazeći iz željezničke postaje Termini. Današnja »Piazza Esedra«
kod spomenute postaje naziva se po ekshedri tih terma. Crkva Santa Maria
degli angeli u tom rajonu divna je adaptacija jednoga dijela središnje dvorane
terma (adaptacija po Michelangelovu projektu). Jedan dio tih terma iskori­
šten je za samostan koji i sada postoji ( Michelangelov projekt). Zahvalju­
jući tome možemo se i danas diviti bogatom interijeru ove Dioklecijanove
građevine. Prema literarnim podacima možemo zamišljati njezinu komplek­
snost. Nije bilo lako izvesti instalacije vodovoda i kanalizacije onakvih raz­
mjera. U bazenu terma moglo se najednom kupati tri tisuće posjetilaca.
Dioklecijanova palača u Splitu velebna je kompleksna zgrada po shemi
i općem rasporedu castrum, po nekim osobitostima villa. Palača ima pravo-
kutničku osnovu (preciznije trapezas tu jer joj je južna strana oko šest metara
duža od paralelne joj sjeverne. Površina iznosi 38 263 m2). Od četiri zida koji
je zatvaraju tri imaju izrazito fortifikacijsko značenje, četvrti, na obali,
ima izgled fasade grandiozne ville s »kriptoportikom « na katu (arkade s pe­
deset polustupova) — sa tri interkalirane lože posebna oblika. Na sjevernoj,
istočnoj i zapadnoj strani po jedna su monumentalna vrata. Na uglovima
palače po jeclna kula četverokutne osnove. Vrata su bila flankirana oktogonal-

512
Dioklecijanov mauzolej — Splitska katedrala. Krajem prošloga stoljeća postavljeni su novi kapiteli.
Ostaci starih nalaze se u< splitskom Arheološkom muzeju

33 GRCI i RIMLJANI 513.

V,3

i kulama. Kula je bilo mnogo (jo š po jedna četvrtasta na svakom prostoru

ledu ugla palače i vrata, osim na strani uz more). Crta povučena od istočnih
zapadnih vrata dijeli palaču u dva dijela, na južni — carski, reprezentativni
i sjeverni, određen za vojsku, radnike, spremišta i drugo. U središtu je pala-
peristilno dvorište odakle se ulazilo u carske odaje, u glavni dvorski hram
carev mauzolej. Glavne su znamenitosti palače: sjeverna vrata, tzv. Porta
ea (srednjovjekovni naziv), peristil, protyron s rotondom (ulaz u carske
je ), glavni hram i nadasve mauzolej (izvana oktogonalan, iznutra rotonda
upolom). Supstrukcija južnog dijela palače, odnosno prizemne prostorije,
»podrumi«, koji su posljednjih godina došli na vidjelo, zapanjili su nas
jom monumentalnošću. Piloni koji preko ukrštenih svodova nose nadgrad-
. dijele »podrume« na dvorane, kojima su očito po svojemu rasporedu
jovarale dvorane nad njima. Sve je to danas dostupno i u stručnoj literaturi
ađeno.
Maksencijeva i Konstantinova bazilika. Maksencije je počeo graditi
Constantin Veliki dovršio baziliku kod glavnog foruma u Rimu. Sačuvani su
ici.- Osobitost njezine konstrukcije bili su svodovi veoma velikog raspona.
> smjele kombinacije svodova (osobitost: ukršteni svodovi) i lukova s
jlm standardnim arhitektonskim elementima učinili su ovu baziliku pred­
am studija renesansnim arhitektima. Bramante je, čitamo, zamislio kate*
u Sv. Petra u Rimu kao kombinaciju Panteona i ove bazilike.
N ije moguće ovdje ni ukratko prikazati rimsku provincijsku arhitekturu
lih vremena. Sačuvani su ostaci nekih gotovo čitavih rimskih gradova,
ski urbanizam uopće posebna je tema. Mnogo je toga poznato literarno
leološki o rimskim cestama, vodovodima, utvrdama, još više o manjim
dama.

3. SKULPTURA
Iz Dioklecijanova doba najpristupačnije nam je ono što se sačuvalo u
ovoj palači u Splitu. Plastična dekoracija Dioklecijanova mauzoleja (da-
splitska katedrala) vrlo je bogata. Već portal zadivljuje posjetioca svojom
imentikom (preplet životinjskih figura i biljnih motiva). Unutra, u ro-
i, dominiraju velebni granitni monolitni stupovi koji nose jaku trabeaciju
:°jo j je red manjih stupova i odgovarajuća trabeacija ispod kupole. Pod
jom je trabeacijom skladan reljefni friz (prizori iz lova i utrka), festoni,
Lični medaljoni s bistama (jedna je Dioklecijanova, jedna žene mu Pri-
, maske i drugo. Dobar klesarski rad, ali kao da je nedovršen. Bogata
ikoracija hrama Dioklecijanove palače (portal, friz, konsole).
Reljefe na Galerijevu slavoluku u Solunu historičari umjetnosti drže
itošću. Prizori iz Galerijevih ratova na istoku prikazani su tim reljefima
sebujan način. Karakterističnost su: naturalizam, individualnost u crta-
ica, izražaj nos t, kompozicija vrlo slobodna s odstupanjem od klasične
:ričnosti i uobičajene ornamentalnosti.
Na uglu bazilike Svetoga Marka u Veneciji umetnuti su porfirni kipovi
rha (Dioklecijana, Maksimijana, Galerija i Konstançija K lora), doneseni
)ka. Slična skupina tetrarha (porfiir) čuva se i u Vatikanskoj biblioteci.
 XXV, 3

U rimskoj je vojsci, osobito za Dioklecijanova vladanja, bio raširen kult

Mitre. Mitraističkih je reljefa u provincijama bilo mnogo. Mnogo ih se saču­
valo i u našim krajevima.
Sarkofaga iz ovog doba s reljefima na njima sačuvalo se bezbroj.
Iz doba Konstantina Velikog i njegovih nasljednika sačuvano je mnogo
spomenika. Znameniti su kipovi Konstantina Velikog: mramorni sada na Kapi-
toliju (statua loricata, diademata) i mramorni u vestibulu bazilike S. Giovanni
in Laterano (loricata, diademata). Kolosalna je mramorna Konstantinova glava,
sada u dvorištu palače Dei Conservatori (nekada u Basilica nova). Konstanti*
nova mramorna glava u njujorškom Metropolitan Museumu mnogo se cijeni.
Znamenita je i brončana Konstantinova glava iz Niša, sada u beogradskom
Narodnom muzeju. N ije moguće na ovom mjestu nabrajati i opisivati kipove,
poprsja, likove Konstantinovih nasljednika, carica, princeza i drugih znameni­
tih ličnosti onoga doba. Sačuvalo se mnoštvo sarkofaga s reljefima onoga
doba. Treba istaknuti dva veličanstvena, od porfira, sarkofag sv. Helene i sar­
kofag sv. Konstance u Vatikanu.
Slavoluk Konstantina Vëlikog u Rimu s reljefim a svoga vremena i uzur­
piranim reljefima i kipovima sa spomenika Trajana, Hađrijana i Marka
Aurelija instruktivno nas upućuje na uspoređivanja. Ono što su Konstantinovi
skulptori originalno dali (friz s prikazom borba na istoku; friz s prikazom
bitke kod Milvijskog mosta; scena Konstantinova slavlja u Rimu i drugo) go­
vori o napuštanju tradicionalnog stila, po jednima o dekadenciji, po drugima
o svjesnom traženju novog, nečega što je, kažu, dalo pravac kasnijoj umjet­
nosti.
Mnogo ima drugih znamenitosti iz Rima i provincija.

Supstrukcija Dioklecijanove palače

515

/
 SKRAĆENICE
IM E N A GRČKIH I R IM SK IH PISACA I NJ IH O V IH DJELA

(s v e u la tin s k o j fo rm i)

Ael. = Aelianus (V. h. = Variae histo­ Hyg. = Hyginus

riae) II. — Ilias
Aesch. = Aeschylus Ios. Flav. = Iosephus Flavius (Antiq.
App. = Appianus, Historia Romana = Antiquitates Iudaicae; C. Ap. — Con­
(iz toga se djela ovdje citira: III. — tra Apionem)
Illyrica; Syr. = Syriaca; Bell. civ. — De lust. = Iustinus
bellis civilibus) Liv. = Livius
Aristoph. = Aristophanes Lys. = Lysias
Arist. = Aristoteles ( Ath. pol. =* Martial. = Martialis (Epigr. = Epi­
Athenaion politeia; Pol. = Politica) grammaton libri)
Arr. = Arrianus (An. = Anabasis;
Od. — Odyss. = Odysseia
Ind. = Indica)
Ath. =--- Athen. =•■ Athenaeus Paus. = Pausanias
Caes. — Caesar (Bell. Gall. = Com­ Pind. = Pindarus (01. — Oly?npia;
mentarii de bello Gallico; Bell. Civ. Pyth. = Pythia)
= Commentarii de bello civili) Piat. = Plato (najviše se ovdje citira
Cic. = Cicero »Država« = Politeia = Res publica =
Curt. = Curtius Rufus Rep.)
Dem. = Demosth. = Demosthenes Plin. = Plinius (N. h. = Naturalis
Dio Cass. = Dio Cassius historia) = Plinije Stariji
Diod. = Diodorus Siculus
Dion. Hal. (Halic.) = Dionysius Hali­ Plin. = Plinius (Epist. = Epistulae)
carnassensis (Antiq. Rom. — Antiquita­ = Plinije Mlađi
tes Romanae = Romaikè archaiologia) Dva Plini ja razlikujemo kod citiranja
Ephor. = Ephorus navođenjem djela (N. h. za Starijeg;
Eus. = Euseb. = Eusebius (Chron. = Epist. za Mlađeg)
Chronica)
Eust. = Eustathius Plut. = Plutarchus (Lyc. = Lycurgi
Eutr. = Eutropius (Brev. — Brevia­ vita; Sol. =• Solonis vita; Ages. = Age­
rium ab urbe condita) silai vita; Alex. = Alexandri Magni vi­
Festus = Festus Pompeius (De signi­ ta; Arist. — Aristidis vita; Ag.t Cleoin.
ficatione verborum) = Agidis vita, Cleojnenis vita itd., tako
Hec. — Hecat. = Hecataeus i ostale biografije)
Hell. = Hellan. = Hellanicus Pol. = Polybius
Her. = Herod. = Herodotus Serv. = Servius (Ad Aen. = Ad Aene­
Hes. — Hesiodus (Theog. = Theogo­ idem)
nia; Op. = Opera et dies, gr. Erga kai Steph. Byz. =■ Stephanus Byzantinus
hemerai, Djela i dani) Strab. = Strabo (Geographica. Citi­
Hesych. — Hesychius raju se paragrafi koji se nastavljaju
Hor. = Horatius (Carrn. = Carmina bez obzira na podjelu djela na knjige.
= Ode) Ponegdje po knjigama)

516
 \
(

\
Suet. = Suetonius (Div. Iui. = Divus Thuc. = Thucydides
Iulius; Oct. Aug. = Octavianus Augu­ Tim. = Timaeus
stus; Tib. = Tiberius i druge biografije) Tyrt. = Tyrtaeus
grammaton libri)
Vitr. = Vitruvius
Suid. = Suidas (Suidae Lexicon)
Tac. = Tacitus (Ann. = Annales; Xen. = Xenophon (Anab. = Anaba­
Hist. = Historiae; Germ. = Germa­ sis; Hell. = Hellenica; Oec. = Oecono­
nia) mica; Vect. = De vectigalibus)
Theop. = Theopompus Zon. = Zonaras

O S TA LE S K R A Ć E N IC E

C. A. H. — The Cambridge Ancient history

C. I. G. = Corpus inscriptionum Graecarum
C. I. L. — Corpus inscriptionum Latinarum
De Ruggiero, Diz. = De Ruggiero, Dizionario epigrafico di antichità romane
Dessau = Dessau, Inscriptiones Latinae selectae
Dittenberger, Syll. = Dittenberger, Syllogé inscriptionum Graecarum
Dittenberger, O. G. I. S. =* Dittenberger, Orientis Graeci inscriptiones selectae
F. H. G. = Müller, Fragmenta historicorum Graecorum
F. Gr. H. = Jacoby, Die Fragmente der griechischen Historiker
Dar. (ili Daremberg) — Saglio, Diet. — Daremberg et Saglio, Dictionnaire
des antiquités grecques et romaines
Head, H. n. = Head, Historia numorum
I. G. = Inscriptiones Graecae
Müller, Handbuch = Iwan von Müller, Handbuch der classischen Altertums­
wissenschaft
P. W. R. E. = R. E. = Pauly-Wissowa, Realencyclop'ddie der classischen Alter­
wissenschaft
R. E. = P. W. R. E.
Roscher, Myth. Lex. = W. N. Roscher, Ausführliches Lexicon der griechischen
und römischen Mythologie
Thés. I. Gr. = Stephanus, Thesaurus linguae Graecae
Thés. l. Lat. (ili: l. L.) = Forcellini, Thesaurus linguae Latinae
Važnija djela citiraju se često samo imenom pisca i skraćenim naslovom, npr.
Ed. Meyer, Gesch.
Cf. = confer (usporedi, sravni)
lb. = ibidem (na istom mjestu)
L. c. = loco citato (na citiranom mjestu)
O. c. =' opus citatum (citirano djelo)
Sc. = scilicet (tj.)
Sq. = sequentia (i slijedeće — strane, paragrafi, knjige, godine)
S. V. = sub voce (pod riječju; kod citiranja leksikona)

f 517