Kazališna (pozorišna) izražajna sredstva

Osnovni je oblik kazališnog izraza živi govor, dijalog (razgovor između likova) i monolog
(govor jednog lika). Glumci govorom(dikcijom, bojom glasa, jačinom i visinom glasa,
sporim i brzim govorom), pokretima lica (mimika) te pokretima ruku i tijela (geste) iskazuju
duševna stanja lika kojeg glumi, njegov odnos prema drugom liku, itd.
Važna izražajna sredstva kazališta su i scenografija (izgled scene ili pozornice)
i kostimografija (izled kostima).

Kazališna izražajna sredstva su:

- gluma
- govor
- mimika
- geste
- scenografija
- kostimografija
- svjetlo
- boje
- lutke
- muzika

Gluma je proizvod glumca ili glumice, koji su osobe zaposlene u kazalištu, televiziji, filmu
ili bilo kojem drugom pripovjedačkom mediju, koji kazuju priču kroz lik koji glume i kroz
izgovaranje ili pjevanje pisanog teksta. Gluma se može oslanjati i na govor tijela pa tekst i
verbalna komunikacija nisu uvijek nužni.

Gluma je i naziv koji se koristi za skup glumačkih vještina pomoću kojih glumac ili glumica
oblikuju lik u nekom scenskom djelu.

Suština glume je da glumac potisne vlastitu ličnost da bi mogao postati neko drugi. Svijest o
tome da ubjeđenja grade karakter, kao i sjećanje na vreme kada nisu imali izgrađen karakter
glumcima pomaže da shvate da se najprije moraju psihički vratiti u svoje djetinjstvo i početi
da razmišljaju kao djeca. Po sposobnosti da se vrati u takvo stanje zapravo se i mjeri kvalitet
glumca. Neki od najvećih glumaca koji su glumili jako teške dramske uloge u stvari su
omiljeni dječji glumci. Iz tog stanja glumac polako počinje prihvatati karakter lika kojeg
treba tumačiti.

Razvijanje i vježbanje glasa i govora vrlo je važan uslov za bavljenje glumačkim poslom.
Osnovne karakteristike glasa su visina, intenzitet i boja. Glumci na pozornici glas koriste kao
vrlo važno izražajno sredstvo pomoću kojeg publici mogu prenijeti sreću, ljutnju, bijes,
potištenost, dosadu ili bilo koje drugo raspoloženje. Ton kojim glumci govore rečenice može
biti visok, nizak, spor ili ubrzan, što odražava određeno stanje u kojem se lik nalazi. Također,
glumci često u predstavama koriste glas i da pjevaju.

Mimika označava pokrete tijela i pokrete mišića lica kao izraz osjećaja mentalnog stanja ili
raspoloženja. Mimika se uglavnom događa nesvjesno, ali je glumci moraju naučiti
kontrolisati. Mimika je neverbalni izraz kojim se publici može iskazati emocionalno stanje
lika kojeg glumac glumi. To može biti na primjer mrštenje, izbuljene oči, podignuta ramena,
podignut prst u znaku prijetnje i slično.

Pantomima je vrsta predstave u kojoj se glumci potpuno oslanjaju na mimiku i gestove da bi

prenijeli misi i osjećaje lika kojeg tumače.

Gesta označava pokrete rukama i glavom ili drugim dijelovima tijela. Obično na sceni geste
glumca prate njegov govor, čime se bolje izražava neka misao ili osjećaj. Pokreti geste
uključuju neverbalnu komunikaciju, koju svi ljudi svakodnevno koriste.

Geste mogu podržati ili zamijeniti usmenu komunikaciju.

Geste mogu sagovornicima dati uvid u način ljudskog razmišljanja, jer nekad mogu iskazati
više osjećaja nego što je to moguće direktnim govorom.

Glumac pomoću gesti najbolje može iskazati promjenu raspoloženja lika zbog nekog sretnog
ili nesretnog događaja.

Scenografija je riječ grčkog porijekla koja se sastoji od riječi scene (što znači pozornica), i
riječi grafija (što znači pisati ili opisati). Scenografija je dakle opis onog što je na pozornici.

Scenografija danas znači vještinu izrade likovne pozadine kazališnog, filmskog ili
televizijskog djela. Ova djelatnost se odnosi prvenstveno na likovno osmišljavanje prostora
pojedinih činova (u kazalištu), ili kadrova (na filmu), u skladu sa tekstom ili scenariom kojeg
treba prenijeti na scenu. Rad scenografa vezan je uz pojam prostora u kojem će se djelo
zbivati, on ga mora osmisliti (izgraditi), po potrebi djela ga i promijeniti i smjestiti glumce u
njega. Scenograf je dio tima koji osmišljava neko kazališno, filmsko ili televizijsko djelo, -
on je nužno vezan uz reditelja s kojim zajednički osmišljava rješenje koje će prostorno i
vremenski najbolje opisati radnju djela.

Scenografija danas nije pojam nužno vezan samo uz kazalište, film ili televiziju, danas se to
odnosi na svako osmišljavanje prostora namijenjeno nekoj javnoj izvedbi, od raznih izložbi,
koncerata, promocije novih proizvoda i slično. Scenografija se u novije vrijeme seli i u svijet
računarskih igrica i programa, jer i za njih treba osmisliti prostor u kojem će se virtualne
radnje zbivati.

Kostimografija predstavlja umjetnost opremanja izgleda kazališnih, filmskih i televizijskih

glumaca. Kao samostalna djelatnost kostimografija je ustanovljena između I i
II svjetskog rata. Kostimografska oprema predstave potiče, međutim, od samih začetaka
kazališta, u kojima je prerušavanje bilo glumaca bilo neizostavan dio predstave. Kostim
podrazumijeva sve što glumac nosi na sebi: odjeću, obuću, masku, šminku i rekvizit.