3

 x
2. Izračunati integral ∫ 1 + 2 x 2
dx .

r 
 Rješenje.  p = . Ovaj integral ćemo napisati u obliku:
s
3 1
 x − 1
∫ ∫
dx = x (1 + 2 x ) dx , iz kojeg vidimo da je m = 3 , n = 2 ,  p = −
3 2 2
, što znači da
1 + 2 x 2 2
m +1 m +1 3 +1
trebamo provjeriti da li je cio broj. Imamo = = 2 , što je cio broj , pa
n n 2
uvodimo smjenu t = 1 + 2 x , jer je 2 nazivnik razlomka  p .
2 2

1
Sada je potrebno izraziti  x i dx preko t . Imamo: 2 x 2 = t 2 − 1 ,  x 2 =
2
(t  − 1) , odakle je
2

1 1
1 1 1 − tdt 
 x = ( t  − 1)
2 2
. Diferenciranjem dobijamo da je dx = ⋅ (t 2
− 1) 2 ⋅ 2tdt =  .
2 2 ⋅ t  − 1
2
2 2
Uvrštavaju ći ovu smjenu u integral dobijamo:

3
1
 x 3 3
( t  − 1)
2 2

1 tdt  1 1 1
2
∫ dx = ∫ ⋅ =
4∫
(t − 1) dt = t − t+C =  
2 3
1
t  2 t  − 1
2 12 4
(1 + 2 x ) 2 2

3 1
1 1
=
12
(1 + 2 x ) 2 2
−
4
(1 + 2 x ) 2 2
+ C .

dx
3. Izračunati integral ∫ .
 x 3 ⋅ 3 2 − x 3
 Rješenje. Dati integral ćemo napisati u odgovaraju ćem obliku. Imamo:
1
dx −
∫ ∫
−3
=  x ( 2 − x ) 3 dx ,
3

 x 2 − x
33 3

1 m +1
 pa je m = −3 , n = 3 i  p = − . Pogledajmo sad vrijednost izraza . Imamo
3 n
m + 1 −3 + 1 2
= = − , što nije cijeli broj. Dakle, odbacili smo slučaj b). Ostaje nam još da
n 3 3
m +1 m +1 2 1
 provjerimo da li je +  p cio broj. Imamo +  p = − − = −1 , što jeste cio broj, pa
n n 3 3
ćemo uvesti smjenu onako kako je navedeno u slu čaju c) (vodimo ra čuna o tome da je a = 2 i
b = −1 ).

59
Stavit ćemo 2 x −3 − 1 = t 3 , jer je 3 nazivnik razlomka p . Sada je potrebno izraziti x i dx
 preko t . Nakon množenja sa  x3 u našoj smjeni imamo 2 − x = t x , odakle je  x (t  + 1) = 2 ,
3 3 3 3 3

1
⎛ 2 ⎞3 3
1
−
odnosno  x = ⎜ 3
+ ⎟ = 2 ⋅ ( 3
t  + 1) 3
.
⎝ t  1 ⎠
−1 3 −
4
−
4

Odavde je dx = 2 ⋅ (t + 1) ⋅ 3t dt = − 2 ⋅ t (t + 1) 3 dt .  
3 3 2 3 2 3

3
2
Uvrštavaju ći smjenu u integral, imaju ći u vidu da je tada  x3 = i
t  + 1
3

3
2 t 
2 − x = 2 − = 2⋅
3
, dobi jamo
t3 +1 t 3 + 1

4 4
− −
dx − 2 ⋅ t (t + 1) dt  
3 2 3 3
2 ⋅ t (t + 1) 3 dt  
3 2 3
1
∫ x 33
2 − x3
=∫ 1
= − ∫ −
1
= −
2 ∫ tdt  =
2 ⎛ 2t 3 ⎞ 3 2 ⋅ (t 3 + 1) −1 ⋅ 3 2 ⋅ t ⋅ (t 3 + 1) 3
⋅⎜ ⎟
t 3 + 1 ⎝ t 3 + 1 ⎠
2
1 1 ⎛ 3 2 − x 3 ⎞
= − t2 + C = − ⎜ ⎟ + C ,
4 4 ⎜⎝  x ⎟
 ⎠
1
⎛ 2 ⎞ 3 3 2 − x3
 jer je t = ⎜ 3 − 1⎟ = .
⎝ x ⎠ x

dx
4. Izračunati integr al
1 + 8 x 3
∫
.
3

 Rješenje. Dati integral ćemo napisati u obliku

1
dx −
∫ ∫
=  x ⋅ (1 + 8 x ) 3 d  x ,
0 3

1 + 8 x
3 3

1
odakle vidimo da je m = 0 , n = 3 i  p = − .
3
m +1 0 + 1 1
Dalje je = = , što nije cio broj.
n 3 3
m +1 1 1 1
Međutim, + = − = 0 , što je cio broj, pa imamo slu čaj c). U ovom slu čaju
n p 3 3
uvodimo smjenu  x −3 + 8 = t 3 (jer je a = 1 i b = 8 ), odakle je  x −3 = t 3 − 8 , odnosno

60
 1 4
− −
 x = ( t  − 8 ) . Odavde je dx = − ( t − 8 )
3 3 3 3 ⋅ t 2 dt .   Primijetimo da je na osnovu ove smjene
1
 x 3 = , pa uvrštavajući smjenu u integral dobijamo
t 3 − 8
1
−
⎛ ⎞3 2 3
4
dx 8 − tdt  
 I = ∫ = ∫ ⎜1 + 3 ⎟ t ( t − 8 ) 3
dt  = − ∫ t 3 − 8.
3
1 + 8 x 3 ⎝ t −8⎠
Integral na desnoj strani je integral racionalne funkcije, koju ćemo rastaviti na parcijalne
razlomke. Kako je t − 8 = ( x − 2)( x + 2 x + 4) , to je
3 2

t A Bt + C  
= + .
t 3 − 8 t − 2 t 2 + 2t + 4 
Odavde, nakon množenja sa t 3 − 8 dobijamo
t = At 2 + 2 A t + 4 A + Bt 2  − 2 Bt + Ct − 2C ,   odakle izjednačavanjem koeficijenata uz jednake
stepene imamo sistem jedna čina
 A + B = 0
2 A − 2 B + C  = 1
4 A − 2C  = 0
1 1 1
Rješenje sistema je  A = ,  B = − i C  = , pa imamo
6 6 3
1 dt 1 (t − 2) dt   1 1⎛1 3 t + 1 ⎞
 I = − ∫ + ∫= − − + + + − ⎟ + C .
2
ln t 2 ⎜ ln( t 2t 4) arctg
6 t − 2 6 t 2 + 2t + 4 6 6⎝ 2 3 3 ⎠
−3
Imajući u vidu da je t = 3
x + 8 , konačno rješenje je oblika
1 1 2
1 3
 x −3 + 8 + 1
 I = −
6
ln 3
x −3
+8−2 +
12
ln( ( 3
x −3
)
+ 8 + 2 x + 8 + 4) − 3 −3

2 3
arctg
3
+ C .

1.7.1. Zadaci za samostalan rad

Riješiti integrale:
dx  x 2  x 3
160. ∫
 x(1 + x )
3 3
. 161. ∫ dx . 162. ∫ 3
dx .
1 − x 2
(1 + 2 x ) 2 2

dx dx
163. ∫  x 3 (1 + x) dx . 164. ∫ x . 165. ∫ .
4
1+ x 2 4
1+ x 4

1
 x 6
dx
166. ∫ dx . 167. ∫ . 168. ∫ (1 +  x ) 4 3
dx; ( x = t 4 ) .
 x 2 3 ( x 3 + 2 )
5
 x 2 + 1

61
 1

169. ∫ x
dx
. (1 +  x ) dx .
4 3
171. ∫  x (1 + 3  x ) 4 dx .
3
1 + x5
170. ∫  x
1

(1 +  x ) 3
173.  x (1 + x
∫
2
) dx . ∫
3
1 + x 3
∫
5 3 3
172. dx . 174. dx .
 x  x 2
1 − x 4
175. ∫  x
5
dx .

1.8. Integral oblika ∫ R  x, ax 2 + bx + c dx

Integral oblika ∫ R x, ax 2 + bx + c dx , gdje je  R racionalna funkcija promjenljivih

 x i ax2 + bx + c , rješavamo pomoću takozvanih Eulerovih (Ojlerovih) smjena i svodimo

ga na integral racionalne funkcije nove prom jenjive t .

Imamo tri slu čaja:

a) Prva Eulerova smjena: ako je a > 0 , tada uvodimo smjenu ax + bx + c = t ± x a ,
2

(opredjeljujemo se za znak + ili – u zavisnosti od izraza pod integralom).

b) Druga Eulerova smjena: ako je a < 0 ali c > 0 , tada uvodimo smjenu
ax 2 + bx + c = tx ± c ,
(opredjeljujemo se za znak + ili – u zavisnosti od izraza pod integralom)
c) Treća Eulerova smjena: ako kvadratni trinom ax 2 + bx + c ima realne i razli čite krojene
α  i  β  , tada je smjena: a( x − α ) = ( x − β )t 2 .

Riješeni primjeri

dx
1. Izračunati integral ∫ x + x2 + x + 1
.

 Rješenje. Pošto je a = 1 > 0 , imamo prvi slučaj, u kome ćemo uzeti smjenu
 x 2 + x + 1 = t − x , jer se naš korijen u podintegralno j funkciji sab ira sa  x , pa ćemo na taj
način u nazivniku podintegralne funkcije dobiti samo t .
Sada trebamo izraziti  x i dx preko nove promjenljive t .
Kvadriranjem jednakosti  x 2 + x + 1 = t − x dobijamo :

62
  x 2 + x + 1 = x2 − 2tx + t 2 , odakle izračunamo
t  − 1 t + t + 1
2 2

 x = , dx= 2 dt , i uvrstimo u integral. Imamo:

2t + 1
2
( 2t + 1)
t 2 + t + 1
2
dt 
dx ( 2t + 1) t 2 + t +1  
 I = ∫ x + x2 + x + 1
= 2∫
t 
=2 ∫ 2
( 2t + 1) t 
dt = 2 I 1.

Sada smo dobili integral racionalne funkcije. Polinom u nazivniku racio nalne funkcije je
već rastavljen na proste faktore, tako da ćemo u rastavu funkcije na parcijalne razlomke imati
2
tri sabirka, čiji su nazivnici t , 2t + 1 i ( 2t + 1) . Imamo:
t + t +1
2
A B C  
= + + .
2t + 1
2 2
( 2t + 1) t  t ( 2t + 1)
2
 Nakon množenja sa t ( 2t + 1) i grupisan ja koeficijenata uz jednake stepene dobijamo:
t 2 + t + 1 = (4 A + 2 B )t 2 + (4 A + B + C )t + A .
Izjednačavanje koeficijenata uz iste stepene na lijevoj i desnoj strani nas vodi do sistema
 jednačina
4 A + 2 B = 1
4 A + B + C  = 1
 A = 1
3 3
odakle je  A = 1, B = − , C = − .
2 2
Sada imamo:
dt dt dt  
 I = 2 I 1 = 2
t
−3 ∫
2t + 1
−3
( 2
∫
t + 1)
2
= ∫
3 3 1 1 t 4 3 1
= 2 ln t − ln 2t + 1 + ⋅ + C = ln + ⋅ + C.  
2 2 2t + 1 2 ( 2t + 1)
3
2 2t + 1

Konačno rješenje zadatka ćemo dobiti kada u posljednjem izrazu stavimo t = x + x 2 + x + 1 .

dx
2. Izračunati integral
1 − x − x
∫ 1+ 2
.

 Rješenje. Kvadratni trinom pod korijenom ima uz  x 2 koeficijent a = −1 < 0 , pa nije moguće
uvesti prvu Eulerovu smjenu. Međutim, c = 1 > 0 , pa možemo uvesti drugu Eulerovu smjenu.

63
Odabrat ćemo, kao u prethodnom primjeru znak minus, kako bi se c = 1 poništilo sa 1 koje
se u nazivniku podintegral ne funkcije sabira sa korijenom.
Dakle, uvodimo smjenu:
1 − x − x 2 = tx − 1 ,
2t − 1
odakle kvadriranjem jednakosti i izvla čenjem  x dobijemo  x = , odakle je
t 2 + 1
1 + t − t 2
dx = 2 2
dt . Sada
  smjenu uvrstimo u integral i dobijemo:
( t  + 1)
2

1 + t − t 2
2/
dt 
dx (1 + t  )2
1+ t − t 2  
 I = ∫ 1+ 1 − x − x 2 2t − 1
= 2/ ∫
t (2t − 1)(t 2 + 1)
= 2∫ dt = 2 I 1.
t 
t 2 + 1
Integral  I 1 je integral racionalne funkcije koju rastavljamo na parcijalne razlomke:
1+ t − t2 A B Ct + D
= + + .
t (2t − 1)(t +1) 2
t 2t − 1 t 2 + 1
 Nakon množenja sa t (2t − 1)(t 2 + 1) i grupisanja koeficijenata uz jednake stepene imamo:
1 + 2t − t 2 = ( 2 A + B + 2C ) t 3 + (2D − A − C )t 2 + (2 A + B − D)t − A .
Sada dobijamo sistem jedna čina:
2 A + B + 2C  = 0
− A − C + 2 D = −1
2 A + B − D = 1
 A = − 1
odakle je  A = −1, B = 2, C = 0, D = −1 .
Uvrštavanjem u integral  I 1 imamo:
dt dt  dt 2t − 1 
 I = 2 I1 = −2 ∫ t
+ 4∫
2t − 1
− 2∫
1+ t2
= 2 ln
t
− 2 arctgt + C .
 
1 + 1 − 2 x − x2
Konačno rješenje dobijamo kada vratimo staru promjenljivu, s tavljajući t = .
 x

 x − x 2 + 3 x + 2
3. Izračunati integral
x + 3x + 2
∫ x + 2
dx .

 Rješenje. Kvadratni trinom  x + 3 x + 2 ima realne nule  x1 = −1 i  x2 = −2 ,

2

64
 pa je  x + 3x + 2 = (x + 1)( x + 2) . To znači da možemo primijeniti tre ću Eulerovu smjenu:
2

 x + 1
 x + 1 = ( x + 2)t 2 , odakle je t = .
 x + 2
Sada je potrebno izraziti  x i dx preko nove promjenljive t .
1 − 2t 2
Iz izraza  x + 1 = ( x + 2)t  dobijemo  x = 2
2
, odakle diferenciranjem dobijamo
t  − 1
2t  2 ⎛ 1 − 2t 2 ⎞
dx = dt . Dalje
  je  x + 3 x + 22
= ( x + 2 ) ⋅ t = t ⋅ ( x + 2 ) =2
t ⋅ ⎜ 2 + 2 ⎟.
(t  − 1)
2
2
⎝ t  − 1 ⎠
Sada smjenu uvrstimo u integral:
1 − 2t 2 ⎛ 1 − 2t 2 ⎞
− t ⎜ 2 + 2 ⎟
 x − x + 3x + 2
2
t 2 −1 ⎝ t  − 1 ⎠ 2t 2 − t − 1
∫ x + x + 3x + 2
2
dx = ∫ 1 − 2t 2
⎛ 1 − 2t 2 ⎞
dt = ∫
2t 2 + t − 1
dt = I .  
+ t ⎜ 2 + 2⎟
t 2 −1 ⎝ t  − 1 ⎠
Stepeni polinoma u brojniku i nazivniku posljednjeg integrala su jednaki, pa te polinom e
možemo podijeliti. Koli čnik pri dijeljenju je 1, a ostatak j e −2t . Nakon dijeljenja imamo:
2t 2 − t − 1 2t  ⎛ 1⎞
= 1− 2 , pa, imajući u vidu da je 2t 2 + t − 1 = 2 ⎜ t − ⎟ ( t + 1 ) (jer trinom ima
2t + t − 1
2
2t + t − 1  ⎝ 2⎠
1
nule t 1 = i t 2 = −1 ), dobijamo:
2
t t t 
∫
 I = dt − 2 ∫
2t 2 + t − 1
dt = dt∫ − 2
⎛ 1⎞∫ dt = t − 2
( ∫
2t − 1)( t + 1)
dt = t − 2 I 1.
 
2 ⎜ t − ⎟ ( t + 1)
⎝ 2⎠
Podintegralnu funkciju na desnoj strani ćemo rastaviti na parcijalne razlomke:
t A B
= + ,
( 2t − 1)( t + 1) t + 1 2t − 1 
odakle množenjem sa (t + 1)(2t − 1) i izjedna čavanjem koeficijenata uz jednake stepene na
obje strane jednakosti dobijamo sistem jedna čina
2 A + B = 1
 B − A = 0
1 1
iz kojeg je  A = , B = . Vraćajući se u integral dobijamo:
3 3
1 dt 1 dt   1 1
 I1 = ∫ + ∫
= ln t + 1 + ln 2t − 1 + C 
3 t + 1 3 2t − 1 3 6
Sada je

65
 2 1 1
 I  = t − ln (t + 1) − ln 2t − 1 + C = t − ln (t + 1) 2 (2t − 1) + C.  
3 3 3
 x + 1
Konačno rješenje dobijamo kada vratimo staru prom jenljivu, stavljajući t = .
 x + 2

1.8.1. Zadaci za samostalan rad

Riješiti integrale:
dx dx
176. ∫
 x − x − 1
2
. 177. ∫ x + 1 − 2 x − x 2
.

dx dx
178. ∫
 x +  x + 2 x + 2
2
. 179. ∫ x − 1 + x − x 2
.

1 3 + x dx
180. ∫ (3 + x ) 2
3 − x
dx . 181. ∫ ( x − 2) − x + 4 x − 3
2
.

 x 1 1 + 2 x
182. ∫ ( x 2
− 3 x + 2 )  x 2 − 4 x + 3
dx . 183. ∫ 1 − 2 x 1 − 2 x
dx .

1.9. Integracija nekih trigonometrijskih funkcija

∫
1.9.1. Integral oblika  R (sin ax, cos ax )dx ,

Integral oblika ∫ R(sin ax, cos ax)dx , pri čemu je podintegralna funkcija  R racionalna
funkcija čiji argumenti su trigonometrijske funkcije, rješavamo uvode ći smjenu:
ax ax 2 2dt 
tg = t , = arctgt , x = arctgt   odakle je dx = .
a(1 + t  )
2
2 2 a
ax ax
2tg 1 − tg 2
2 2 2t 1 − t 2
Znamo da je: sin ax = , cos ax = , pa je: sin ax = , cos ax = .
2 ax 2 ax 1+ t 2 1 + t 2
1 + tg 1 + tg
2 2
K ad uvedemo ovu smjenu dobit ćemo integral racionalne funkcije po t .
Ako vrijedi identitet  R ( − sin ax, − cos ax ) ≡ R (sin ax, cos ax ) (tj. ukoliko je racionalna
funkcija  R parna kao funkcija svojih argumenata sin ax i cos ax , tada se integral oblika
∫ R(sin ax, cos ax)dx može rješavati uvođenjem smjene:
66
 t  1
tgax = t , sin ax = , cos ax = ;
1 + tg t 1 + tg t  
2 2

1 dt 
 x = arctgt ; dx = .
a a (1 + t 2 )

Riješeni primjeri

sin x + cos x
1. Izračunati integral ∫ sin 2 x
dx .

 x
 Rješenje. Ovaj integral rješavamo smjenom t  = tg . Postupak uvo đenja smjene opisan je
2
između dvije uspravne crte. Imamo:
 x
tg = t 
2
2dt  ⎛ 2t 1 − t 2 ⎞ 2 dt  
dx = ⎜ t2 + 2 ⎟
sin x + cos x 1+ 1 + t  ⎠ 1 + t  t 2 − 2t − 1
2
1 + 2
t  ⎝
∫ 2sin x cos x
dx =
sin x =
2t  = 2 t ∫ 1 − 2
t 
=−
2 t (1 − 2
t  )
dt . ∫
1 + t 2
2 ⋅
+ 2 2
1 t  1 + t 
1 − t 2
cos x = 2
1 + t 
Poslije uvođenja smjene dobili smo integral racionalne funkcije koju rastavljamo na zbir 
elementarnih razlomaka i dobijemo nama poznate integrale. Imamo:
t 2 − 2t − 1 A B C  
= + + .
t (1 − t )(1 + t ) t 1 − t 1 + t  
 Nakon množenja sa t (1 − t 2 ) i izjednačavanja koeficijenata dobijamo sistem jedna čina
− A + B − C = 1
 B + C = −2, A = −1
odakle je  A = −1, B = −1, C  = −1 .
Vraćajući se u polazni integral, kojeg smo ozna čili sa  I  dobijamo:
1 dt 1 dt 1 dt 1 x⎛ x⎞ 1 x
 I  = +∫ + ∫
2 t 2 1 − t  2 1 + t  2 ∫
= ln tg ⎜1 + tg ⎟ − ln 1 − tg + C = 
2⎝ 2⎠ 2 2
 x ⎛ x⎞
tg ⎜ 1 + tg ⎟
1 2⎝ 2⎠ 1  x 1 ⎛ x π  ⎞
= ln + C = ln tg + ln tg ⎜ + ⎟ + C.  
2  x 2 2 2 ⎝2 4 ⎠
1 − tg
2

67
 sin3 x
2. Izračunati integral ∫ sin 3 x − cos 3x + 1dx .
 Rješenje. Podintegralna funkcija u ovom integralu je racionalna funkcija promjenljivih sin3 x
3 x
i cos3 x , (u oznakama iz uvodnog dijela a = 3 ), pa ćemo uvesti smjenu t = tg . Cio
2
 postupak uvođenja smjene obrazložen je izme đu dvije uspravne crte. Imamo:

3 x
tg = t 
2
sin3 x 2 dt 2 dt   2
∫ sin 3 x − cos 3x + 1
dx = dx =
3 1 + t  2
=
3 ∫ ( t + 1) (t  + 1)
2
= I 1.
3
1 − t 
2
2t
sin 3 x = , cos 3x =
1+ t2 1 + t 2
Podintegralnu funkciju u integralu  I 1 rastavimo na parcijalne razlomke:
1  A  Bt + C 
= + .
( t + 1) (t 2 + 1) t + 1 t 2 + 1
 Nak on množenja i izjednačavanja koeficijenata dobijamo sistem jedna čina
 A + B = 0
 B + C  = 0
 A + C  = 1
1 1 1
čije rješenje je  A =
, B = − , C  = . Vraćajući se u polazni integral  I  imamo:
2 2 2
2 ⎛ 1 dt 1 t − 1 ⎞ 1 1 1
 I = ⎜ ∫ − ∫ = + − + + arctgt + C  =
2
dt ⎟ ln t 1 ln(t 1)
3 ⎝ 2 t + 1 2 t 2 + 1 ⎠ 3 6 3
1 3 x 1 ⎛ 3x ⎞ x
= ln tg + 1 − ln ⎜ tg 2 + 1⎟ + + C.  
3 2 6 ⎝ 2 ⎠ 2
 Napomenimo na kraju da smo integral
t − 1 t  1 1
∫ t  + 1
2
dt  razdvojili na dva integrala:
t +1
2
dt −∫t  + 1
2
dt =
2 ∫
ln(t 2 + 1) − arctgx , pri čemu

smo prvi riješili sm jenom u = t  + 1 , dok je drugi integral tablični.

2

sin 2  x
3. Izr ačunati integral ∫ 4 + cos  xdx .
2

 Rješenje. Podintegralna funkcija u datom integralu je o čigledno parna funkcija promjenljivih

sin x i cos x (jer se obje promjenljive javljaju na paran stepen), pa ćemo uvesti smjenu
t = tgx . Cio postupak uvođenja smjene opisan je izme đu dvije uspravne crte. Imamo:

68
 d t 
tgx = t , dx =
1 + t 2 t dt 
2 ⋅ 2
sin x
= 1 + t 1 + t  =
t 2 2 t 
∫ 4 + cos  xdx =
2
sin x =
1 + t  2 ∫ 1 ∫ (1 + t )( 5 + 4t  ) d t.
2 2
  (1)
4+
1 1 + t 2
cos x =
1 + t 2
Integral na desnoj strani (1) je nama poznati integral racionalne funkcije. Podintegralnu
 At + B Ct + D
2
t 
funkciju rastavimo na zbir parcijalnih razlomaka: = + .
(1 + t 2 )( 5 + 4t 2 ) 1 + t 2 5 + 4t 2
Kada se oslobodimo razlomka i izjedna čimo odgovarajuće koeficijente jednakih polinoma
dobijemo sistem jednačina čije rješenje je :  A = 0 , B = −1 , C = 0 ,  D = 5 , pa integral (1)
 postaje :
2
t dt dt  5 dt  
∫ (1 + t 2 ) ( 5 + 4t 2 )
dt ∫
= −
1+ t
2
+ 5 ∫
5 + 4t 
2
= − ar 
ctgt +  
4 5 2
= ∫
+ t 
4
5 ⎛ 2 ⎞ 5 ⎛ 2 ⎞
−arctg (tgx) + arctg ⎜ tgx ⎟ + C = − x + arctg ⎜ tgx ⎟ + C . 
2 ⎝ 5 ⎠ 2 ⎝ 5 ⎠

U pojedinim zadacima je potrebno prije uvo đenja smjene na pogodan na čin transformisati
 podintegralnu funkciju. Uradimo dva t ak va primjera.

2
sin  xdx
4. Izračunati integral ∫ sin  x − sin x cos
4
x
. 3

 Rješenje. U datom integralu podintegralna funkcija je parna po promjenljivim sin x i cos x ,

 jer se u funkciji javljaju izrazi sin 2 x , sin 4 x (koji su parnog stepena) i izraz sin x cos3 x koji je
stepena 4, jer se stepen proizvoda dvije promjenljive ra čuna sabiranjem stepena faktora u
 proizvodu. Međutim, da bismo mogli uvesti smjenu t = tgx potrebno je transformisati
 podintegralnu funkciju, tako što ćemo i brojnik i nazivnik podijeliti sa cos 4 x (jer je 4 najveći
dx
stepen koji se javlja). Nakon transformacije, uvedemo smjenu t = tgx , dt  = i opet
cos 2  x
dobijemo integral racionalne funkcije. Imamo:
sin 2  x 2 dx
2 dx tg x
sin  xdx cos 4 x cos 2 x .
∫
 I  =
sin 4 x − sin x cos 3 x
= ∫
sin 4  x sin x cos3 x
=
tg 4 x − tgx∫
−
cos 4 x cos 4 x

69
Sada možemo uvesti smjenu, poslije koje dobijamo:
2
t dt tdt  
 I  =∫t ( t  − 1)
3
= ∫
( )
t − 1 (t
2
+ t + 1)
.

Dobili smo integral racionalne funkcije, koju rastavljamo na parcijalne razlomke:

t A Bt + C 
 
= + .
( )
t − 1 (t 2
+ t + 1) t − 1 t 2
+ t + 1
 
 Nakon množenja sa (t 3 − 1) i izjednačavanja koeficijenata, dobit ćemo sistem jedna čina čije
1 1 1
rješenje je  A = , B = − , C = . Sada imamo
3 3 3
⎡ ⎤
⎢ ⎥
1 dt 1 t −1 1⎢ 1 3 dt ⎥  =
 I = ∫ − ∫ 2 d t = ln t − 1 − ln(t + t + 1) + ∫
2

3 t − 1 3 t + t + 1 3⎢ 3⎥
2
2 2 ⎛ 1⎞
⎢ +
⎜ 2⎟ 4⎥
t  +
⎣ ⎝ ⎠ ⎦
1 tgx − 1 2tgx + 1
= ln + 3arctg + C .
3 tg x + tgx + 1
2
3
U ovom zadatku nismo detaljno objašnjavali izra čunavanje integrala rac ionalne funkcije.

dx
5. Izračunati integral ∫ ( sin x + cos x ) 2
.

 Rješenje. Podintegralna funkcija u ovom integralu je tako đer parna funkcija od sin x i cos x ,
2 2
 jer je ( sin x + cos x ) = ( − sin x − cos x ) . Najveći stepen sin x ili cos x koji se javlja u
integralu je 2 , pa ćemo brojnik i nazivnik integrala podijeliti sa cos 2 x . Imamo
dx dx dx
dx 2
cos  x 2
cos x cos 2 x .
 I  =∫( sin x + cos x )
2
=∫( sin x + cos x )
2
= ∫
⎛ sin x + cos x ⎞
2
= ∫
(1 + tgx )
2

⎜ ⎟
cos2 x ⎝  cos x ⎠
dx
Sada uvodimo smjenu t = tgx , dt  = , nakon koje dobijamo
cos 2  x
dt  1 1
 I = ∫( )
1 + t 
2
=−
1 + t
+C = −
1 + tgx
+ C .

6. Izračunati integral ∫ tg 5 xdx .

3

 Rješenje. Ovakav oblik integrala rješavamo koriste ći formulu:

70
 1
tg 2 ax = −1 .
cos 2 ax
U ovom integralu ćemo podintegralnu funkciju transformisati na sljede ći način:
⎛ 1 ⎞
tg 3 5 x = tg 5 x ⋅ tg 2 5 x = tg 5 x ⎜ 2
− 1⎟ .
⎝ cos 5 x ⎠
Odatle imamo:
1
∫ ∫
I = tg 5 xdx = tg 5 x ⋅ ∫
dx − tg 5 xdx = I1 − I 2 .
3

cos 2 5 x
5dx
U integralu  I 1 ćemo uvesti smjenu t = tg 5 x , jer je dt  = . Imamo:
cos 2 5 x
t = tg 5 x
1 1 1
 I1 = dt
=
dx
5 ∫
= tdt = t 2 + C1 = tg 2 5 x + C 1.
10 10
5 cos 2 5 x
1
Integral  I 2 ćemo također riješiti smjenom, ovaj put t = cos5 x , jer je − sin5 xdx = dt ,  pa
5
imamo:
sin 5 x 1 dt  1 1
∫
 I 2 =
cos 5 x
dx = − ∫
5 t 
= − ln t + C2 = − ln cos 5 x + C 2 .
5 5
Konačno rješenje našeg zadatka možemo pisati u obliku
1 2 1
∫ tg 3 5 xdx =
10
tg 5 x + ln cos5 x + C .  
5

7. Izračunati integral ∫ ctg xdx .

4

 Rješenje. Ovakav oblik integrala rješavamo koriste ći formulu:

1
ctg 2 ax = −1 .
sin 2 ax
Podintegralnu funkciju u ovom zadatku ćemo transformisati koriste ći formule za parne stepene
funkcija sin i cos koje slijede iz navedenih formula. Imamo:
1 1 ctg2 x
sin  x =
2
, cos  x = 2
2
= .
ctg x − 1
2
tg x − 1 1 − ctg 2 x
Sada je:
2
⎛ ctg2 x ⎞
⎜ 1 − ctg2 x ⎟
cos 4  x ⎝ ⎠ dx ctg x
4

ctg xdx = dx = = d (−ctgx ) .

4

sin 4  x 1 sin 2 x 1 − ctg 2 x

ctg  x − 1
2

Sada je moguće u integralu uvesti smjenu t = ctgx , nakon koje dobijamo:

71
 4
t d t 
∫
 I = ctg xdx = ∫ t  − 1 .
4
2

Dobijeni integral je integral racionalne funkcije. Nakon dijeljenja polinoma u brojniku s

 polinomom u nazivniku imamo:
4
t  1
= t 2 + 1 + 2 , pa je
t −1 t  − 1
2

dt t3 1 t − 1 
∫
 I  = (t + 1) dt + 2 ∫ = + t + ln + C .
2

t  − 1 3 2 t + 1
Vraćajući staru promjenljivu dobijamo:
ctg 3 x 1 ctgx − 1
 I = + ctgx + ln + C .
3 2 ctgx + 1

∫ sin  x cos
m n
1.9.2. Integral oblika xdx

∫ sin  x cos
m n
Integral oblika xdx , gdje su m i n cijeli brojevi Pri rješavanju ovog integrala
može nastupiti više razli čitih slučajeva, od kojih ćemo mi posmatrati sljede ća dva:
a) Ako je m = 2k + 1 neparan pozitivan broj, tada izraz sin m xdx pišemo u obliku
sin  xdx = sin x ⋅ sin xdx = sin x ⋅ ( −d (cos x )) , te primijenimo identitet sin  x = (1 − cos x)
m 2k 2 k  2k 2 k 

i u integralu uvedemo smjenu t = cos x . Dakle, imamo:

k 

∫ ∫
sin m x cos n xdx = − ∫ (1 − cos  x ) cos xd (cos x ) = − (1 − t ) ⋅ t dt . 
2 n 2 k n

Posljednji integral je lako izra čunati jer se razvojem binoma (1 − t 2 ) svodi na sumu tabličnih
k 

integrala.
Analogno bi postupili u slu čaju n = 2k + 1 , za neki nenegativan cio broj k , s tim što je tada
cos  xdx = cos x ⋅ cos xdx = cos x ⋅ (d (sin x)) = (1 − sin x) ⋅ d (sin x) ,
n 2k 2 k  2 k 

što nam omogućava uvođenje smjene t = sin x .

 b) Ukoliko su m i n parni pozitivni brojevi onda se podintegralna funkcija u integralu
∫ sin  x cos
m n
 x transformiše pomo ću trigonometrijskih identiteta:
 xd 
1 1 − cos 2ax 1 + cos 2ax
sin ax cos ax = sin 2ax; sin 2 ax = ; cos 2 ax = ,
2 2 2
 pomoću kojih snižavamo stepene m i n .

72
Riješeni primjeri

1. Izračunati integral ∫ sin 9  x cos 4 xdx .

 Rješenje. U ovom integralu je funkcija sin x data na neparan stepen, pa postupamo kao u
slučaju a). Imamo:

∫ ∫ ∫
 I = sin 9 x cos 4 xdx = (sin 8 x cos 4 x ) sin xdx = − sin8 x cos 4 xd (cos x ) =
4 4
= − ∫ (1 − cos  x )
2
cos xd (cos x ) = t = cos x = −∫ (1 − t )
4 2 4
t dt .
Sada razvijemo binom (1 − t 2 ) 4 i dobijemo
(1 − t 2 ) 4 = 1 − 4t 2 + 6t 4 − 4t 6 + t 8 .  
Uvrštavanjem u integral imamo, nakon vra ćanja na staru promjenljivu:
1 4 2 4 1
∫
 I = − (1 − 4t 2 + 6t 4 − 4t 6 + t 8 ) t 4dt = − cos 5 x + cos 7 x − cos 9 x + cos11 x −
5 7 3 11 13
cos13 x + C .  

2. Izračunati integral ∫ sin 4 x cos 3 xdx .

 Rješenje. U datom integralu je funkcija cos x data na neparan stepen, pa postupamo kao u
slučaju a) (drugi dio). Postupak uvođenja smjene obrazložen je izme đu dvije uspravne crte.
Imamo:
∫ ∫ ∫
 I = sin 4 x cos 3 xdx = (sin 2 x cos 2 x ) ⋅ cos xdx = sin 4 x cos 2 xd (sin x ) =
t = sin x 1 1
= ∫ sin 4 x(1 − sin 2 x) cos xdx = ∫
= t 4 (1 − t 2 ) dt = sin 5 x − sin 7 x + C .
dt = cos xdx 5 7

3. Izračunati integral ∫ sin 2 x cos 4 xdx .

 Rješenje. U datom integralu su funkcije sin x i cos x date na paran stepen, pa imamo slu čaj
 b). Kao prvo, transformisat ćemo podintegralnu funkciju na sljede ći način:
2 1
sin 2  x cos 4 x = ( sin x cos x ) ⋅ cos 2 x . Sada ćemo primijeniti identitete sin x cos x = sin 2 x i
2
1 + cos 2 x 1
cos 2  x = , odakle imamo sin 2  x cos 2 x = sin 2 2 x . Uvrštavaju ći to u integral
2 4
dobijamo:
1 1 + cos 2 x
∫
 I = (sin 2 x cos2 x ) cos 2 xdx =
4∫ sin 2 2 x ⋅
2
dx =

1 1 1 1
= ∫
8
sin 2 2 xdx +
8 ∫
sin 2 2 x cos 2 xdx = I1 + I 2 .
8 8

73
 U integralu  I 1 funkcija sin2 x je stepenovana parnim stepenom, pa ćemo koristiti
1
trigonometrijski identitet sin 2 2 x = (1 − cos 4 x ) , na osnovu kojeg dobijamo
2
1 1 1 1 1
 I1 =
2 ∫(1 − cos 4 x )dx = ∫
2
dx −
2 ∫cos 4 xdx = x − sin 4 x + C ,
2 8
 pri čemu smo drugi integral izračunali pomoću smjene t = 4 x .
U integralu  I 2 funkcija cos2 x se nalazi na neparan stepen, pa postupamo kao u slu čaju a).
Imamo:
t = sin
sin 2 x 2 1 t3 sin 3 2 x
∫
 I 2 = sin 2 x cos 2xdx = ∫
= t ⋅ dt = + C = + C .
2
dt = 2cos2 xdx 2 6 6
Konačno rješenje je
je:
1⎛1 1 ⎞ 1 1 1 1 1
 I = ⎜ x − sin 4 x + C ⎟ + sin 3 2 x + C = x− sin 4 x + sin 3 2 x + C .
8⎝2 8 ⎠ 48 8 16 64
64 48

1.9.3. Integrali oblika: ∫ sin mx cos nxdx, ∫ sin mx sin nxdx, ∫ cos mx cos nxdx
Integrale ovog oblika rješavamo koriste ći trigonometrijske identitete:
1
sin mx cos nx = [sin(m + n) x + sin(m − n) x ] ,
2
1
sin mx sin nx = [cos(m − n) x − cos(m + n) x ] ,
2
1
cos mx cos nx = [ cos(m − n) x + cos(m + n) x ].
2

Riješeni primjeri

1. Izračunati integral ∫ sin 3 x cos 5xdx .

 Rješenje. Primijenit ćemo prvi identitet i dobiti:
1
sin 3 x cos 5 x = (sin 8x − sin 2 x ) .
2
Uvrštavaju ći to u integral imamo
1 1 cos 8 x 1
∫ ∫2 ∫
sin 3 x cos 5 xdx = ( sin 8 xdx − sin 2 xdx ) = −
2 8
+ cos 2x + C  =
4
1 1
= − cos 8 x + cos 2 x + C .
16 4
Posljednja dva integrala smo izra čunali pomoću smjena t = 8 x , odnosno t = 2 x .
74
2. Izračunati integral ∫ cos x cos 2x cos 3xdx .
 Rješenje. U datom integralu ćemo prvo transformisati podintegralnu funkciju. Kako je
 podintegralna
 podintegralna funkcija proizvod
proizvod tri trigonometri
trigonometri jske funkcije, moratmorat ćemo transformacije vršiti
dva puta. Imamo:
1 1 1
cos x cos 2 x cos 3x = ( cos x + cos 3x ) cos 3x = cos x cos 3 x + cos2 3x =
2 2 2
1 1 1 + cos 6 x
= ( cos 2 x + cos 4 x ) + .
4 2 2
Sada imamo
1 1 1
∫ cos 2 x cos 3xdx =
cos x co
4 ∫
cos 2xdx +
4 ∫
cos4 xd x +
4
(1 + co ∫
c os 6x )dx =

1 1 1 1
= sin 2 x + sin 4 x + x + sin 6 x + C .
8 16 4 24
24

1.9.4. Zadaci za samostalan rad

Riješiti integ rale:

sin x dx cos x
184. ∫ sin x + cos x
dx . 185. ∫ 2 sin x − cos x + 3 . 186. ∫ sin  x − cos  x dx .
3 3

dx dx dx
187. ∫ 5 − 4 sin x + 3 cos x
. 188. ∫ 2 sin x + cos x + 3 . 189. ∫ 7 cos x − 4 sin x + 8 .
sin x cos 2 x dx
190. ∫ (1 − cos x ) 3
dx 191. ∫ cos  x + sin
4 4
 x
dx . 192. ∫ 3 sin  x + 5 cos 2 x
2
.

sin x + 2 cos x − 3 sin x − cos x cos x

193. ∫ sin x − 2 cos x + 3
dx . 194. ∫ sin x + 2 cos x dx . 195. ∫ 1 + cos x
dx .

dx sin 2  x − cos 2  x sin 2 x

196. ∫ sin  x + cos 4 x
4
. 197. ∫ sin  x + cos  xdx .
4 4
198. ∫ 1 + sin 2  x
dx .

cos x 1 + tgx (sin x − cos x )2

199. ∫ sin 2 x − 6 sin x + 5
dx . 200. ∫ sin 2 x dx . 201. ∫ sin 2 x
dx .

dx sin x cos x dx
202. ∫ 1 + a cos x
. 203. ∫ 1 + sin 4
 x
dx . 204. ∫ cos x + cosα  .
cos x
∫ ∫ sin  x cos xdx . ∫ sin  x cos  xdx .
2 4 5 5
205. dx . 206. 207.
1 + cos x
∫
208. cos 5 2 x sin 2 xdx . 209. ∫ sin  x cos 3 xdx . 210. ∫ sin  x cos  xdx .
2 2 2 3

75
  x  x
∫ ∫ sin  x cos  xdx . ∫ ctg
2 2 3
211. sin 3 cos 5 dx . 212. 213. xdx .
2 2
⎛ 3  x 4 x⎞
∫ ⎜ tg 2 + tg 4 ⎟dx . ∫ tg  xdx . ∫ ctg
5 6
214. 215. 216. xdx .
⎝ ⎠
 x  x
217. ∫ sin 5 x cos 3 xdx . 218. ∫ cos x cos 3 x cos 5 xdx . 219. ∫ sin x sin
2 3
dx .
sin

 x  x  x 2 x
220. ∫ sin 3 x cos 5 xdx . 221. ∫ cos
2
cos
3
dx . 222. ∫ sin cos
3 3
dx .

sin x + cos x
∫ cos x cos ∫
2

∫
2
223. 3xdx . 224. sin 2 2 x cos 3 xdx . 225. dx .
sin 2 x

76
2. Određeni integral

2.1. Definicija određenog integrala

 Neka je ograničena funkcija f  definisana u zatvorenom intervalu [a, b]. Podijelimo

interval [a, b] tačkama  x 0 , x1 ,... x n tako da je
a =  x 0 <  x1 < ... <  x n = b. (1)
Uzmimo proizvoljno ξ k  ∈ ( x k −1 , x k  ); (k  = 1,2..., n) i posmatrajmo sumu
n

∑  f (ξ  )Δx
k =1
k  k  , gdje je Δ xk = xk − xk −1 , k  ≥ 1 .

Ova suma zove se integralna suma.

n
Ako postoji lim
n →∞
∑  f (ξ  )Δ x
k =1
k  k  i ako je kona čan, za ma kakvu podjelu intervala [a, b] na

 podintervale oblika (1), zvat ćemo ga određenim integralom u Rie mannovom smislu funkcije
 f  u granicama a do b i pisati:
b n

∫  f ( x)dx = lim∑ f (ξ  )Δx

a
n →∞
k =1
k  k  .

Brojevi a i b su granice integrala, a zovemo donjom granicom, a b gornjom granicom.

U ovom slučaju kažemo da je funkcija  f  integrabilna na odsječku [a, b] .
Može se pokazati da, ukoliko je funkcija f  neprekidna na segmentu [a, b] , ona je na tom
segmentu i integrabilna.
Mi se nećemo mnogo baviti izra čunavanjem određenog integrala na osnovu njegove
definicije, jer postoje mnogo jednostavnije metode za izra čunavanje određenog integrala
 pomoću neodređenog. Zbog toga ćemo uraditi samo jedan primjer izra čunavanja određenog
integrala putem definicije, kako bismo tu definiciju nešto bolje ilustrovali .

1. Izračunati po definiciji odre đeni integral ∫ xdx .

1

 Rješenje. Funkcija  f ( x ) = x je neprekidna na segmentu [1,4] pa je i integrabilna na segmentu

[1,4] . Granična vrijednost integrabilnih suma u tom slu čaju ne zavisi od podjele segmenta
[1,4] i izbora tačaka ξ k  , pa ćemo zbog toga podjelu segmenta [1,4] i izbor tačaka ξ k  izvršiti
tako da nam je što lakše na ći graničnu vrijednost integralnih suma. Zbog linearnosti funkcije

77
 f ( x ) = x , zgodno je, pri proizvoljnoj podjeli (1) segmenta [1,4] uzeti za ξ k  sredine intervala
 xk  + xk −1
 podjele, tj. staviti ξ k  = . Tada imamo:
2
⎛ xk + xk −1 ⎞ xk − xk −1 x n − x0
n n n 2 2 2 2

k =1
∑
S=  f (ξ k )Δxk = ⎜
k =1 ⎝ 2
∑ ⎟ ( xk − xk −1 ) = 
⎠ k =1
∑
2
=
2
.

Pošto je  xn = 4 i  x0 = 1 prema definiciji određenog integrala imamo:

4
 x n − x 0
2 2
15 1
∫
1
 xdx = lim
n→ ∞ 2
=
2
=7
2
.

2.2. Osobine određenog integrala. Newton-Leibnizova formula

1° Ukoliko se donja i gornja granica integracije podudaraju, određeni integral je jednak nuli,
a

∫  f ( x)dx = 0 .
a

2° U određenom integralu možemo zamijeniti granice, ali uz izlučivanje minusa ispred

integrala,
b a

∫  f ( x)dx = −∫  f ( x)dx .
a b

3° Ukoliko odaberemo tačku c takvu da je a < c < b , tada je

b c b

∫  f ( x)dx = ∫  f ( x)dx + ∫  f ( x)dx

a a c

4° Ako je funkcija  f   parna, tj. vrijedi  f ( − x ) = f ( x) , onda je

a a

∫  f ( x)dx = 2∫  f ( x)dx .
−a 0

5° Ako je funkcija  f  neparna, tj.  f (− x) = − f ( x) , onda je

a

∫  f ( x)dx = 0
−a

6° Ako je funkcija  f  neprekidna na segmentu [a, b] , onda na tom odsječku postoji
neodređeni integral funk cije  f  , neka funkcija F  , tj. vrijedi

∫  f ( x)dx = F ( x) + C .

78
 Veza između određenog i neodređenog integrala funkcije  f  na [a, b] data je Newton-
b b
Leibnizovom formulom: ∫  f ( x )dx = F ( x ) a = F (b ) − F (a ) .
a

Riješeni primjeri
3

1. Izračunati integral ∫ (1 − x ) dx .
2

 Rješenje. Ovaj integral ćemo izračunati primjenom Newton-Leibnizove formule. Imamo:

3
3
⎛  x 3 ⎞ ⎛ 33 ⎞ ⎛ 1 ⎞ 2
∫1 ( − ) = − = − − − = −
2
1  x dx ⎜ x ⎟ ⎜ 3 ⎟ ⎜ 1 ⎟ 6 .
⎝ 3 ⎠1 ⎝ 3 ⎠ ⎝ 3 ⎠ 3

1
dx
2. Izračunati integral ∫3+ x
0
2
.

 Rješenje. Primjenom Newton-Leibnizove formule dobijamo:

1 1
dx 1 x 1 1 1 1 π 
∫ 3 + x
0
2
=
3
arctg
3 0
=
3
arctg
3
−
3
arctg 0 =
3 6
.

1 π  π  1
 Napomenimo da je arctg = , jer je tg = .
3 6 6 3

π  / 4

3. Izračunati integral ∫ tgxdx .

0

 Rješenje. Neodređeni integral podintegralne funkcije smo ranije odredili, tako da imamo:
π  / 4 π 
π  2
∫ tgxdx = − ln cos x
0
4
0
= −(ln(cos ) − ln(cos 0)) = − ln
4 2
= ln 2 .

π  / 2

4. Izračunati integral ∫
−π  / 2
sin 3 xdx .

 Rješenje. Funkcija sin je neparna funkcija, pa je sin (− x) = (sin( − x)) = ( − sin x) = − sin  x ,
3 3 3 3

što znači da je podintegralna funkcija neparna. Zbog toga je, na osnovu osobine 5
π / 2

∫ sin  xdx = 0 .
3

−π  / 2

79
2.2.1. Zadaci za samostalan rad

Izračunati integrale:
1 2 2
dx dx
∫ 1+ x ∫ ∫ sin x ;
 x
226. ; 227. e dx ; 228.
0 −2 −2
8 4 2
dx
229. ∫( 2 x +  x dx ;
3
) 230. ∫ x ; 2
dx
− 3 x + 2 ∫
2
0 3 231. ;
0 1− x2

2.3. Metode integracije u određenom integralu

2.3.1. Metoda smjene

 Neka je funkcija  f  neprekidna u intervalu [a, b] i  x = (t ) također neprekidna funkcija
od t  u intervalu [α , β ] . Pretpostavimo još i da je izvod ϕ  ' funkcije ϕ  neprekidna funkcija u
intervalu [ , β ] , gdje je a = (α ) i b = ( β ) , te da je funkcija  f ( (t )) neprekidna u
intervalu [α , β ] . Tada vrijedi :
b  β 

∫  f ( x)dx = ∫ f (ϕ (t))ϕ '(t) dt .

a α 

Kažemo da smo nezavisno promjenljivu  x zamijenili nezavisno promjenljivom t .

Može se primijetiti da je smjena promjenljive u odre đenom integralu analogna smjeni
 promjenljive u neodređenom integralu, s tim što kod odre đenog integrala nije dovoljno
funkciju  f ( x ) i dx izraziti preko nove promjenljive t , nego je potrebno promijeniti i granice
integracije.

Riješeni primjeri
4

1. Izračunati integral ∫  x1

2 x + 1dx .
−
2

 Rješenje. U ovom integralu uvesti smjenu t 2 = 2 x + 1 , t  ≥ 0 . Tada je 2tdt = 2dx ,

ćemo
t  − 1
2

odnosno dx = tdt . Također je  x = .

2
1
Potrebno je još promijeniti granic e integracije. Za  x = − je t 2 = 0 , pa je nova donja
2
granica jednaka 0 . Za  x = 4 je t  = 2 ⋅ 4 + 1 = 9 , odakle je t  = 3 , pa imamo:
2

80
 t = 2x + 1
2

dx = tdt 
t  − 1
4 3 2 3
1
∫  x 2 x + 1dx = =∫ ⋅ t dt =
2∫
(t − t 2 ) dt =  
2 4
1
1  x = − ⇒ t  = 0 0
2 0
− 2
2

 x = 4 ⇒ t  = 3
3
1⎛t t  ⎞ 1⎛3 3 ⎞
5 3 5 3
4
= ⎜ − ⎟ = ⎜ − ⎟ = 19 .
2⎝ 5 3 ⎠0 2⎝ 5 3⎠ 5

1
e x
2. Izračunati integral ∫0 e + e
 x −x
dx .

 x  x
1
 Rješenje. U ovom integralu ćemo uvesti smjenu t = e = e . Tada je dt =
 x 2
e 2 dx , odakle je
2
 x
−
− x
e x dx = 2dt  . Također je e =e 2
= t −1 .
Ostalo je još da promijenimo granice integracije. Za  x = 0 je t = e 0 = 1 , dok za  x = 1
1

imamo t = e 2 = e . Sada je:

e +1
1 e e
e x 2d t 2tdt e

∫0 e + e
 x −x
dx = ∫ t +t
1
−1
= ∫ t  + 1
1
2
= ln(t 2 + 1) 1 = ln(e + 1) − ln 2 = ln
2
.

2
29 3
( x − 2 )
3. Izračunati integral ∫ 2
dx .
3 3+ 3
( x − 2 )
2
 Rješenje. U ovom integralu ćemo uvesti smjenu  x − 2 = t 3 , odakle je 3
( x − 2 ) = t 2 , te
dx = 3t 2 dt .
Sada je potrebno promijeniti granice integracije. Za  x = 3 imamo t 3 = 1 , odakle je t  = 1 .
Za  x = 29 je t 3 = 27 , pa je t  = 3 . Sada imamo:
 x − 2 = t 
3

2
29 3
( x − 2 )  x = 3t dt 
d 
2 3
t ⋅ 3t
2 2 3 4
t 
 I = ∫ 2
dx =
 x = 3, t  = 1
=∫
3 + t 2
dt =3 ∫ 3 + t  dt = 3I  .
2 1
3 3+ 3
( x − 2 ) 1 1

 x = 29, t  = 3
U integralu  I 1 ćemo podijeliti brojnik sa nazivnikom i dobiti

81
 4
t  9
= t 2 − 3 + . Sada je
3+t 2
3 + t 2
3 3
3
⎛ t3 ⎞ 27
3
t dt  3 3
 I = 3∫ ( t − 3) dt + 27 ∫ = − + = +
2
3 ⎜ 3t ⎟ a rctg 8 π .
1 1 3 + 2
t  ⎝ 3 ⎠ 1
3 3 1
2

5
2
 x9 dx
4. Izračunati integral ∫ 3
.
0 (1 + x ) 5

 Rješenje. Kako je  x 9 dx = x 5 ⋅ x 4 dx , to u datom int egralu možemo uvesti smjenu t = x 5 + 1 , jer 

1
 je tada  x 5 = t − 1 , dt = 5 x 4 dx , pa je  x 9 dx = (t − 1) ⋅ dt .  
5
Sada ćemo promijeniti granice integracije. Z a  x = 0 je t  = 05 + 1 = 1 . Za  x = 5
2 je
t  = 2 + 1 = 3 , pa imamo:
1 + x 5 = t ; x 5 = t − 1
5 5 x 4 dx = dt 
1 t − 1
2 9 3 3 3
 x dx 1 dt 1 dt  
∫ 3
=  x = 0, t  = 1 = ∫
5 1 t 3
dt  = ∫ − ∫
5 1 t 2 5 1 t 3
=
0 (1 + x ) 5

 x = 5
2, t  = 3

3
⎛ 1 1 ⎞ 1 1 1 1 2
= ⎜− + 2 ⎟ = − + + − = .
⎝ 5t  10t  ⎠ 1 15 5 90 10 45

2 2
dx
5. Izračunati integral ∫ 5
8
3
 x (x 2
− 2)
 Rješenje. Dati integral ćemo napisati u obliku:
2 2 2 2 −5
dx
∫ ∫  x ( x
−1
= 2
− 2 ) 2 dx .
5
8
3
 x (x 2
− 2) 8
3

5 m +1
Ovo je integral binomnog diferencijala u kome je m = −1 , n = 2 i  p = − = 0, , pa je
2 n
što je cio broj. Zbog toga ćemo uvesti smjenu kao u 1.10. b). Imamo:  x 2 − 2 = t 2 , t  ≥ 0 ,
dx xdx tdt  
odakle je t = x 2 − 2 , te = 2 = 2 .
 x x t  + 2

82
 8 2
Sada ćemo promijeniti granice. Za  x = je t  = , dok je za  x = 2 2 odgovaraju će
3 3
t  = 6 . Imamo:
2 2 6 6
dx tdt dt  
∫ 5
= ∫ t (t
5 2
+ 2)
= ∫ t (t
4 2
+  2 )
.
8
3
 x (x 2
− 2) 2
3
2
3

Ovo je integral racionalne funkcije koju ćemo rastaviti na zbir elementarnih (parcijalnih)
razlomaka:
1  A B C D Et + F  
= + 2+ 3+ 4+ 2 .
t 4 ( t 2 + 2 ) t t t t t  + 2

 Nakon množenja sa t 4 (t 2 + 2) i izjednačavanja koeficijenata u jednakim polinomima na

lijevoj i desnoj strani jednakosti dobijemo sistem jedna čina:
 A + E  = 0
 B + F  = 0
2 A + C  = 0
2 B + D = 0
2C = 0
2 D = 1
1 1 1
čije je rješenje:  A = C = E = 0 ,  D = , B = − , F  = . Sada imamo:
2 4 4
6
⎛  −1 1 1  ⎞
2 2 6
dx ⎛1 1 1 t  ⎞ 6 1
∫ 5
= ∫⎜ 2+ 4+ 2
2 ⎝ 
4t 2t
⎟
4(t + 2) ⎠
dt  = − +
⎜ 4t 6t 3  
⎝ 4 2
arctg
2⎠
⎟ =
27
+
24 2
π  .
8
3
 x (x 2
− 2)
3
2
3

π  / 2
dx
6. Izračunati integral ∫0
2 cos x + 3
.

 Rješenje. Prema izloženom u paragrafu 1.9.1. uvodimo smjenu

 x 2dt 1 − t 2
tg = t , ( x < π ); dx = ; cos x = ,
2 1 + t 2 1 + t 2
π π 
na osnovu koje imamo: za  x = 0 je t  = 0 , a za  x =  je t = t g = 1 . Sada je:
2 4
π  2dt 
2 1 1 1
dx 1 + t 2 dt  2 t  2 1
∫ 2 cos x + 3
=
1 − t 2 ∫ =2 2
t  + 5
=
5
∫
arctg
5
=
5
arctg
5
.
0 0
2 +3 0 0

1 + t 2

83
2.3.2. Metoda parcijalne integracije

Metoda parcijalne integracije kod odre đenog integrala, kao i kod neodređenog zasniva se
na formuli d (uv) = udv + vdu , koja sigurno vrijedi u slu čaju da su funkcije u i v neprekidno
diferencijabilne. Primjenom o ve formule i Newton-Leibnizove formule dolazimo do sljede ćeg
zaključka:
ako funkcije u(x) i v(x) imaju neprekidne izvode u intervalu [a, b] tada je:
b b

∫ udv = uv − ∫ vdu .
b
a
a a

 Način odabira funkcija u i v je isti kao u slu čaju neodređenog integrala.

Riješeni primjeri
1
2
1. Izračunati integral ∫ arcsin xdx .
0

dx
 Rješenje. U ovom integralu ćemo uzeti u = arcsin x i dv = dx , pa je du = , v = x.
1 − x 2

Sada imamo:
u = arcsin x
1 1
dx 1
2
du = 1 2
 x 1 π π  3
∫ arcsin xdx = = x arcsin x − ∫ dx = ⋅ + 1− x == + − 1.
2 2
1 + x 2 2
0
0
dv = dx 0 1− x 2 2 6 0 12 2

v=x
1 π  π  1  x
Napomenimo da je arcsin
2
=
6
, jer je sin
6
=
2
, te da vrijedi ∫ 1 − x 2
dx = 1 − x 2 , u

što se lako možemo uvjeriti smjenom t 2 = 1 − x 2 , tdt = − xdx .

π 
4
 x
2. Izračunati integral ∫ cos
0
2
x
dx .

dx
 R ješenje. U datom integralu imamo , što je zgodno uzeti za dv , jer je u tom slu čaju
ctg 2 x
dx
v= ∫ cos  x = tgx . Sada imamo:
2

84
 u=x
π π 
4
du = dx π  4 π 
 x π π  2
∫ cos  xdx = dv =
0
2 dx = xtgx 04 − ∫ tgxdx =
0
4
+ ln cos x 4
0
=
4
+ ln
2
,
cos 2  x
v = tgx
π  2 π 
 jer je cos = i tg = 1.
4 2 4

π 
2
3. Izračunati integral ∫ x sin x cos xd  x .
0

 Rješenje. Kao prvo, transformisat ćemo podintegralnu funkciju, koriste ći identitet

2sin x cos x = sin 2 x , na osnovu kojeg imamo
π π 
2 2
1
∫
I=  x sin x cos xdx =
0
20 ∫ x sin 2xdx .
Sada ćemo primijeniti parcijalnu integraciju, stavljaju ći u = x i dv = sin2 xdx (cio postupak 
 je dat između dvije uspravne crte). Imamo:
u=x
π
2
du = dx π 
π 
2
1 1 2 1
2 ∫ x sin 2 xdx =
0
dv = sin 2 xdx = −
4
x cos 2x
0
+
4 ∫ cos 2xdx =
0
1
v = − cos2 x
2
π 
π 1 2 π 
= − cos π  + sin 2 x = .
8 8 0 8

4. Izračunati integral ∫ arctg xdx .

0

 Rješenje. Da bismo izračunali dati integral, prvo  primijeniti metodu parcijalne ćemo
1 1
integracije, stavljajući u = arctg x , dv = dx , odakle imamo dx = 2
⋅ dx i
1 +  x 2  x
( )
v = x . Sada je:

85
 u = arctg x
dx
1
du = 1 1
1
xdx π  1
∫
 I = arctg xdx =
0
2  x (1 + x) = ( xarct g x ) −
0 2∫ 0  x ( x + 1)
=
4
− I 1 .
2
dv = dx
v=x
U integralu  I 1 ćemo uvesti smjenu  x = t 2 ; odakle je dx = 2tdt . Sada ćemo promijeniti granice
integracije. Za x = 0 je t = 0, za x = 1 je t  = 1 , pa je:
1
 xdx
1
2t 2 1 + t 2 − 1 ⎛ 1
dt  ⎞
1 1

 I1 =
0
∫
 x ( x + 1)
=
0
1 + t 2∫dt  = 2
0
1 + 2
t 
dt = ∫
2 ⎜
⎝0
dt −
 
0
1 + 2 ⎟
t  ⎠
= ∫ ∫
1 π π 
= 2 − 2arctgt 0 = 2 − 2 ⋅ ( − 0) = 2 − .
4 2
Uvrštavanjem  I 1 u  I  dobijamo kona čno rješenje zadatka u obliku:
π 1 π π π π  
 I  = − (2 − ) = − 1 + = − 1.
4 2 2 4 4 2

5. Izračunati integral ∫ x ln( x 2 + 1)dx .

0

 Rješenje. S obzirom da se u podintegralnoj funkciji  javl ja funk cija ln , stavit ćemo

1 1 2
u = ln (1 + x 2 ) , pa nam preostaje dv = xdx . Odavde je du = ⋅ 2 xdx i v = x , pa
1 + x2 2
imamo:
1 1 1
 x 2 x3 1
 I = ∫ x ln( x + 1)dx = ln( x + 1) − ∫ 1 + x dx = ln 2 − 0 − I1 .
2 2
2
 
0
2 0 0
2
Pri izračunavanju integrala  I 1 podijelimo brojnik i nazivnik da dobijemo
3
 x x
=  x − , odakle imamo
1 + x 2 1 + x2
1 1 1 1
 x 1 1 1 1 1 1
 I1 = xdx −∫ ∫ 1 + x dx = − ln(1 + x ) = − 0 − (ln 2 − ln1) = − ln 2.
2 2
2
x
0 0
2 0 2 0 2 2 2 2
Sada je
1 1 1 1
 I  = ln 2 − ( − ln 2) = ln 2 − .
2 2 2 2

86
2.3.3. Zadaci za samostalni rad

Riješiti određene integrale smjenom promjenjivih:

1 1 8
 xdx  x  x
232. ∫1+
0 x
; 233. ∫ 1 + x
0
dx ; 234. ∫
3  x + 1
dx ;

1
 x 2  x − 1
1 2 2
e x dx
235. ∫ e +e
 x − x
; 236. ∫ (1 + x ) dx ;
0
2 3
237. ∫  x
dx ;
0 1
− ln 2
 x + 1
2
1 + x 2
3

∫ ∫ 1 − e dx ; ∫ x(1 + xe
2x
238. dx ; 239. 240. x
dx ;
2
1
 x 0 1
)
e x − 1
1 ln 4 π 
dx
241. ∫e
0
 x
+e − x
; 242.
ln 2
∫ e −1
 x
dx ;
243.
2

∫ sin x(1 + cos  x)dx ;

2

0
1
e x − 1  x 3
ln 5

244. ∫ 1 + 3e −x
dx ; 245. ∫ x
0
6
+ 2 x 3 + 1
dx ;
0

Određene integrale riješiti metodom parcijalne integracije:

e −1 e 1

∫ ln( x + 1)dx ; ∫ ln  xdx ; ∫

3 −x
246. 247. 248.  xe dx ;
0 1 0
π  π 
a
2 2

∫
249.  x cos xdx ; 250. ∫
x
e 2 cos xdx ; 251. ∫
0
a 2 − x 2 dx ;
0 0
a 7 2 π  / 3
 x 3  x
252. ∫ 3
a + x
2 2
dx ; ∫
253.  x ln xdx ; 254. ∫
π  / 4
sin 2  x
dx ;
0 1
π  π 
1
2 2
255. ∫
0
arcsin xdx ; 256. ∫e
 x
sin xdx ; 257. ∫ sin  xdx ;
4

0 0
π  / 2 ln 3 2 x
 x 2 e
∫ cos x sin ∫ 2 xe
 x 2
∫ ( x + 2) dx ;
5
258. xdx ; 259. dx ; 260. 2
0 ln 2 0
1
 xe arctgx
261. ∫ 3
dx ;
0
(1 + x ) 2
2

87
Riješiti određene integrale:
π 
1
4
 x 2003
+1 2
 x 3 dx
a
 x 2
1

262. ∫ cos  x 2
dx ; 263. ∫ x ; 264. ∫ a + x
2 2
dx ; 265. ∫ 2 x + x 2 dx ;
−
π 
0
2
− 3 x + 2 −a 0
4
π 
π  / 2 3
e −1
ln 5  x  x
e dx dx
∫
4
266. ∫0
e +3
 x
dx ; 267.
 x sin x
∫ cos  x dx ;
3
268.
0
2 cos x + 3
; 269. ∫ x
1  x + 5 x + 1
2
;
0

2.4. Primjena određenog integrala

 Neka je data funkcija  y = f ( x ) , pri čemu je f  integrabilna, nenegativna funkcija na

[ a, b] . Tada  je površina krivolinijskog trapeza ograničenog sa: lukom krive  y = f ( x) ,
 pravama x = a i  x = b i odsječkom [ a, b]
(vidi sliku1.) data formulom:
b

∫  f ( x)dx .
a

Ukoliko funkcija  f  nije nenegativna,

 površina omeđena lukom krive  y = f ( x) ,
 x -osom i pravim  x = a i  x = b jednaka je
b

∫  f ( x) dx .
a
Slika 1.

Određeni integral možemo koristiti i za izra čunavanje

 površine između krivih  y = f ( x ) i  y = g ( x ) koja se
nalazi između pravaca x = a i  y = b . Ta površina (slika
2.) jednaka je
b

∫  f ( x) − g ( x ) dx .
a

Slika 2.
88
Riješeni primjeri

1. Izračunati površinu lika og raničenog lukom krive

 y =  x + x + 1 , i pravama:  x = −1 ,  x = 1 i  y = 0 .
2

 Rješenje. Tražena površina je prikazana na slici 3.  Na osnovu

formule date gore, imamo da je
1 1
 x 3 x 2
∫ ( x + x + 1) dx = ( 3 + 2 + x) =
2

−1 −1

1 1 1 1 2
= + + 1 − ( − + − 1) = 2 .
3 2 3 2 3

Slika 3.
2. Izračunati površinu oblasti ograni čene krivom  y =  x − 4 x + 3 i pravama  y = 0 ,  x = 0 i
2

 x = 2 .
 Rješenje. Tražena površina je data na slici 4. Vidimo da u
ovom slučaju data funkcija nije nenegativna na posmatranom
intervalu. Kako je funkcija na segment u [0,1] pozitivna, a na
segmentu [1,2] negativna, to je
⎧  x 2 − 4 x + 3, za x ∈ [0,1]
 y = ⎨ .
⎩ −( x 2
− 4 x + 3), za x ∈ [1, 2 ]
Sada je
1 1 2

P= ∫x − 4 x + 3 dx = ∫ ( x − 4 x + 3) dx − ∫ ( x 2 − 4x + 3) dx =
2 2

0 0 1
1 2
⎛ x3 ⎞ ⎛ x3 ⎞
= ⎜ − 2 x + 3x ⎟ − ⎜ − 2 x 2 + 3x ⎟ = 2.
2

⎝3 ⎠0 ⎝ 3 ⎠1
Dakle, tražena površina je 2. Slika 4.

3. Izračunati površinu ograni čenu kružnicom  x 2 + y 2 = 16 i parabolom  y 2 = 6 x za

 x ∈ [0,4] .
 Rješenje. Tražena površina je simetri čna pa je P = 2 P1 , vidi sliku 5.

89
 Nađimo sada presječnu tačku A kružnice i parabole. To ćemo učiniti tako što ćemo riješiti
 x + y = 16
2 2

sistem jednačina : 2 .
 y = 6 x
Uvrštavanjem  y 2 iz druge jedna čine u prvu,
dobijamo kvadratnu jednačinu  x 2 + 6 x − 16 = 0 ,
čija rješenja su  x1 = 2 i  x2 = −8 .  Nas zanimaju
samo pozitivne vrijednosti nepoznate  x (jer je
 y = 6 x ≥ 0 ), pa je rješenje  x = 2 .
2

Sada je očigledno da se površina P1 sastoji iz

dva dijela: površine izme đu krive  y = 6 x , prave
 x = 2 i x -ose (za 0 ≤ x ≤ 2 ) i površine izme đu
krive  y = 4 − x , prave  x = 2 i x -ose (za
2

2 ≤ x ≤ 4 ). Imamo:
2 4

P1 = ∫ 6 xdx + ∫ 16 − x dx = I1 +
2
   I 2 .
0 2

Sada je
2
2 1 3
2 6 8 3
∫
 I1 = 6 x 2 dx =
0
3
⋅ x2 =
3
. Slika 5.
0

U integralu  I 2 ćemo iskoristiti formulu datu u 1.9.3. (gdje je a = 4 ), pa imamo:

4 4
⎛ x 16 x⎞ ⎛  1 ⎞
P2 = ∫ 16 − x dx = ⎜ 16 − x + arcsin ⎟ = ( 0 + 8arcsin1) − ⎜ 12 + 8arcsin ⎟ =
2 2

2 ⎝2 2 4⎠2 ⎝ 2⎠
π π 8π 
= 8⋅ − 12 − 8 ⋅ = − 2 3.
2 6 3
⎛ 8 3 8π ⎞ 16π  4 3
Sada je P = 2 ⎜ + − 2 3⎟ = + .
⎜ 3 3 ⎟ 3 3
⎝ ⎠

4. Izračunati površinu figure ograni čene parabolom  y 2 = 2 x + 1 i pravom  x − y − 1 = 0 .

 Rješenje. Tražena površina P je sastavljena iz dva dijela (vidi sliku 6.).
Prvi dio je površina između parabole  y 2 = 2 x + 1 i  y -ose, koja je zbog simetrije jednaka 2 P1 .
Drugi dio je površina izme đu "gornjeg dijela parabole", tj. krive  y = 2 x + 1 i prave
 y =  x − 1 , i to između  y − ose i presječne tačke ove dvije krive.
Dakle, P = 2 P1 + P2 .

90
Kao prvo, naći ćemo presječne tačke parabole i prave, rješavanjem sistema jednačina
 y = x − 1
.
 y 2 = 2 x + 1
Ovaj sistem se, nakon uvrštavanja nepoznate
 y iz prve jednačine u drugu svodi na
2
kvadratnu jednačinu ( x − 1) = 2 x + 1 , čija

rješenja su  x1 = 0 i  x2 = 4 .

1
Tjeme parabole nalazi se u ta čki  x = − , pa je
2
0 0
3
1 1
P1 = ∫ 1
2 x + 1dx =
3
(2 x + 1) 2
1
= .
3
− −
2 2

S druge strane, površina P2 je površina između

dvije krive, za 0 ≤ x ≤ 4 , pa je
4

P2 = ∫
0
2 x + 1 − ( x − 1) dx .

K ako za 0 ≤ x ≤ 4 vrijedi 2 x + 1 ≥ ( x − 1)

(što se vidi i sa slike 5.), to je
4 4 Slika 6.
4 4
1 ⎛ x 2 ⎞ 3

P2 = ∫
0
2 x + 1dx − ∫ ( x − 1)dx = (2 x + 1) − ⎜ − x ⎟ =
0
3
2

⎝ 2 ⎠0
0

1 26 14
= (27 − 1) − (8 − 4) = −4= .
3 3 3

1 14 1
Sada je P = 2 ⋅ + =5 .
3 3 3
5. Izračunati povr šinu ograničenu linijama:
 y = 2 − x 2 i  y = x .
 Rješenje. Prikažimo date funkcije na slici 7.
Kako su te dvije funkcije parne, vidimo da je
tražena površina simetri čna, pa je P = 2 P1 , gdje
 je P1 površina između datih krivih i y -ose.
Kao prvo, naći ćemo presječnu tačku krivih,
rješavanjem sistema jedn ačina
 y = 2 − x 2 ;  y = x ,

91
 pri čemu možemo pretpostaviti da je  x > 0 , jer tražimo presje čnu tačku u kojoj je  x > 0 .
Slika 7.
U ovom slučaju je  x = x , pa se sistem svodi na kvadratnu jednačinu  x = 2 − x 2 , čija rješenja
su x = 1 i  x = −2 , pa je traženo rješenje  x = 1 (zbog uslova  x > 0 ).
Sada je
1
1 1
⎛  x
3
x ⎞
2
1 1 7
P1 = ∫ 2 − x −  x dx = ∫ ( 2 − x − x ) dx = ⎜ 2x − − ⎟ = 2− − = .
2 2

0 0 ⎝ 3 2 ⎠0 3 2 6
7 7
Odavde odmah slijedi da je t ražena površina P = 2 ⋅ = .
6 3

6. Izračunati površinu izme đu parabole  y 2 + y + x = 6 i  y -ose.

 Rješenje. U ovom primjeru je zgodno izraziti promjenljivu  x kao funkciju od  y , tj.
zamijeniti mjesta zavisno i nezavisno prom jenljive, sada smatraju ći da je  x = f ( y ) . Naime, u
tom slučaju je površina između krive
 x = f ( y ) ,  y -ose i pravih  y = a i  y = b
 jednaka
b

∫  f ( y ) dy .
a

Dakle, stavit ćemo

 x = f ( y ) = −( y + y − 6) ,
2
i odrediti
 presječne tačke ove funkcije i  y -ose,
rješavanjem jedna čine  y 2 + y − 6 = 0 .
Rješenja su  y = − 3 i  y = 2 , kao što je
 prikazano na slici 8.
Za −3 ≤  y ≤ 2 je − ( y 2 + y − 6 ) ≥ 0 pa je
 f ( y ) = − ( y 2 + y − 6 ) , što znači da je
tražena površina
2
2
⎛ y3 y 2 ⎞ 125
P = ∫ −( y + y − 6)dy = − ⎜ + −6y ⎟ =
2
. Slika 8.
−3 ⎝ 3 2 ⎠ −3 6

ln x
7. Izračunati površinu koju zatvara kriva  y = i prave  y = 0 i  x = e .
 x

92
 Rješenje. Površina omeđena datom krivom,  x -osom i pravom  x = e je data na slici 9. Kako
kriva siječe  x -osu u tački (1, 0) , tražena površina je površina izme đu krive, x -ose i pravih
 x = 1 i  x = e . Imamo:
t = ln x
e dx 1 2
1
ln x dt = 1t 
P= ∫  x
=  x ∫
= tdt =   = .
2 0 2
1  x = 1 ⇒ t = 0 0
 x = e ⇒ t  = 1

8. U tačkama presjeka prave  y = 2 i parabole

 y = 3 − x
2
povučene su tangente na parabolu.
Izračunati površinu ome đenu parabolom i
tangentama. Slika 9.
 Rješenje. Odredimo tačke pr esjeka parabole i prave. To su ta čke za koje je  y = 2 i  y = 3 − x 2 ,
odakle, izjednačavanjem, dobijamo  x1 = − 1 i  x2 = 1 . Dakle, tačke presjeka su  A( −1, 2) i
 B = (1, 2) , kao što je prikazano na slici 10.
Jednačina tangente na parabolu  y = 3 − x 2 u
tački  M = ( x1 , y1 ) te parabole je oblika
 y − y1 = y '( x1)( x − x1 ) , gdje je  y '(x1 ) izvod
funkcije  y u  x1 (poznato je da je izvod funkcije
u nekoj tački, (ukoliko postoji) jednak upravo
koeficijentu pravca tangente (povu čene na krivu
koja je grafik te funkcije) u toj ta čki). Kako je
 y '( x ) = − 2 x , to je jednačina tangente u ta čki  A
oblika  y − 2 = −2 ( −1) ( x − ( −1)) , tj.  y = 2 x + 4 ,
 jednačina tangente u ta čki  B oblika  y = − 2 x + 4 .
Kada skiciramo nađene tangente (sli ka 10.)
vidimo da je tražena površina jednaka 2 P1 , gdje
 je P1 površina između prave y = − 2 x + 4 i

Slika 10.  parabole  y = 3 − x 2 , za 0 ≤ x ≤ 1 . Dakle,

1 1 1
⎛1 ⎞ 2
P = 2 ⋅ ∫ ( −2 x + 4 ) − ( 3 − x ) dx = 2∫ ( x − 2x + 1) = 2 ⎜ x 3 − x 2 + x ⎟ = .
2 2

0 0 ⎝3 ⎠0 3

93
 Napomenimo da za 0 ≤ x ≤ 1 vrijedi ( −2 x + 4 ) ≥ (3 − x 2 ) ,

 pa je ( −2 x + 4 ) − ( 3 − x 2 ) = ( −2 x + 4) − ( 3 − x 2 ) ,

što smo koristili pri izra čunavanju integrala.
9. U tačkama presjeka parabole  y = x 2 + x + 1 i prave  y = x + 2 povučene su tangente na tu
 parabolu. Nađi površinu lika ome đenog parabolom i tangentama.
 y = x 2 + x + 1
 Rješenje. Presječne tačke prave i parabole su rješenja sistema jedna čina .
 y = x + 2
To su tačke  A(−1,1) i  B (1,3) (prikazane na slici 11.).
Kako za  y ( x ) = x + x + 1 imamo  y '( x ) = 2 x + 1 ,
2

 jednačina tangente na parabolu u tački  A(−1,1) je data sa

 y − 1 = (2 ⋅ ( −1) + 1)( x + 1) , odnosno  y = − x . Analogno
zak ljučujemo da je jednačina tangente na parabolu u ta čki
 B data sa  y = 7 x − 4 . Tangente i traženu površinu smo
skicirali na slici 11. Ovdje smo sa C  ozna čili presječnu
⎛ 1 1⎞
tačku pravih  y = − x i  y = 7 x − 4 , tj. tačku C ⎜ − , ⎟ .
⎝ 2 2⎠
Traženu površinu najjednostavnije ćemo izračunati kao
razliku površina trougla  ABC  i površine između parabole
i prave  y = x + 2 (neosjenčeni dio na slici 11.).
Dužine duži  AB ,  AC  i  BC  su redom:  AB = 2 2 ,
3 5
Slika 11.  AC  = 2 i  BC  = 2 , poluobim trougla  ABC  je
2 2
3 2 , pa je površina trougla  ABC 
⎛ ⎞ ⎛5 3 ⎞
P1 = 3 2 ⋅ ⎜ 3 2 − 2 ⎟ ⋅ (3 2 − 2 2 ) = 3 .
2 ⎟⋅⎜3 2 −
⎝ 2 ⎠ ⎝  2  ⎠
Površina između prave  y = x + 2 i parabole  y = x + x + 1 , za −1 ≤ x ≤ 1 je
2

1 1 1
⎛  1  ⎞ 4
P2 = ∫ x + 2 − ( x + x + 1) dx = ∫ (1 − x )dx = ⎜ x − x 3 ⎟ = .
2 2

−1 −1 ⎝ 3 ⎠ −1 3
Dakle, tražena površina je
4 5
P = P1 − P2 = 3 − = .
3 3

10. U presječnim tačkama parabole  y = 4 − x 2 i  x -ose povučene su normale na tu parabolu.

 Naći površinu lika ome đenog parabolom i normalama.
94
 Rješenje. Presječne tačke parabole  y = 4 − x i  x -ose su, očigledno,  A(−2, 0) i  B (2,0) (slika
2

12.).
Općenito, koeficijent pravca normale (ukoliko postoji) na krivu  y = f ( x ) u ta čki ( x0 , f ( x0 ))
1
te krive jednak je − (jer je koeficijent pravca tangente jednak   f '( x0 ) ), pa je, zbog
 f '( x0 )
−1
 y '( x ) = − 2 x jednačina normale na  parabolu u tački  A oblika  y − 0 = ( x − ( −2)) ,
−2 ⋅ (−2)
 x 1
odnosno  y = − − .
4 2
Analogno, jednačina normale na parabolu u ta čki
 x 1
 B je  y = − (slika 12.). Presje čna tačka ove
4 2
⎛ 1⎞
dvije normale je C ⎜ 0, − ⎟ .
⎝ 2⎠
Zbog simetričnosti, očigledno je da je tražena
 x 1  x 1  površina jednaka 2 P1 , gdje je P1 površina između
 y = − + P1  y = −
4 2 4 2  x 1
 parabole  y = 4 − x 2 i prave  y = − , za
4 2
0 ≤ x ≤ 2 . Dakle,
2
⎛  x 1 ⎞
0
∫
P = 2 ⋅ 4 − x 2 − ⎜ − ⎟ dx =
⎝4 2⎠
2
⎛ 9  x ⎞ 35
Slika 12. = 2∫ ⎜ − − x 2 ⎟ dx = .
0⎝ ⎠
2 4 3

2.4.1. Zadaci za samostalan rad

270. Izračunati površinu ograničenu parabolom  y = 2 x − x 2 i pravom  y = x − 1 .

271. Izračunati površinu odsječka koji odsjeca pravac  y = 3 − 2 x na paraboli  y =  x 2 .
1  x 2
272. Izračunati površinu omeđenu krivom  y = i parabolom  y = .
1 + x 2 2
273. Izračunati kako se odnose površine dijelova na koje parabola  y 2 = 2 x dijeli krug
 x 2 + y 2 = 8.
274. Izračunati površinu koju zatvaraju kriv e:  x 2 + y 2 = 16 i  x 2 = 12( y − 1) .

95
 2  x 2
275. Izračunati površinu koju zatvaraju krive:  y = 4 − x i  y =
2
.
3 3
276. Izračunati površinu koju zatvaraju krive:  y = 2 x 2 + 1 i  y = x 2 + 10 .
277. Izračunati površinu koju zatvaraju krive:  x 2 − y 2 = 16 i  y 2 = 6 x .
278. Naći površinu oblasti ograničene linijama:  y = x 2 + 1 ,  y = 0 i  x = 1 .
π 
279. Izračunati površinu ograničenu lukom krive y=tgx, pravom  x = i  x -osom.
4
280. Izračunaj površinu ograni čenu krivom  y = 3 − 2 x − x 2 i pravom  y = 0 .
⎡ π  ⎤
281. Izračunaj površinu ograni čenu krivim y = sin x ,  y = cos x i odsječkom ⎢0, ⎥  x - ose.
⎣ 2 ⎦
282. U tačkama presjeka prave  x − y + 1 = 0 i parabole  y =  x 2 − 4 x + 5 povučene su tangente
na parabolu. Izračunati površinu ograničenu parabolom i tangentama.
283. Izračunati površinu ograničenu linijama:  x =  y 2 − 2 y + 2 ,  x = 0 ,  y = 0 i 2 x + y = 9 .
3 3
284. Izračunati površinu ograničenu linijama:  y = − x 2 + 4 x − 3 i  y =  x 2 − x − 3 .
2 2
1
285. Naći površinu ograničenu lukom krive  y =  x 4 ln i pravim  y = 0 i  y = b , gdje je b
 x
ordinata u tački ekstrema date krive.
e x
286. Naći površinu ograničenu linijama:  y = ,  y = 0 ,  x = 0 i  x = 1 .
1+ e2
 x

 x 2 y 2 4
287. Naći jednu od površina ograničenih krivim: + = 1 ,  y = .
20 5  x
288. Naći površinu koju ograni čava kriva  y = ln 1 − x − 2 x sa  x - osom.
2

289. Naći površinu ograničenu krivom  y = 6 x 2 − 3x 3 ,  y osom i tangentom krive povu čenom
u tački  M (3, y ) .
⎛ 3  ⎞
290. Iz tačke M ⎜ ,0 ⎟ povući tangente na hiperbolu  x 2 − y 2 = 1 . Na ći površinu ograničenu
⎝ 5  ⎠
tim tangentama i lukom hiperbole između dodirnih tačaka.
2
291. Izračunati površinu ravne figure ograni čene linijama:  y = cos x, y = tgx i  x = 0 .
3
292. Naći površinu ograničenu grafikom funkcije  y = e − x ,  y -osom, i tangentom funkcije u
tački sa apscisom  x = −1 .

96
293.Naći površinu koju zatvaraju grafik funkcije  y =  x 3 − 3 x 2 + 2 x , tangenta te funkcije u
⎛ 1 3 ⎞
tački  A⎜ , ⎟ i prava  x = 0 .
⎝ 2 8 ⎠
294. Naći veličinu površine ograni čene parabolom  y = − x 2 + 4 x − 3 ,  x-osom i tangentom
 parabole okomitom na pravu  y = x .

3. Nesvojstveni (uopšteni) integrali

b

Pri definisanju određenog integrala ( ∫  f ( x ) dx ) neke funkcije  f  pretpostavili smo da je

a

interval na kome se posmatra integral konačan, kao i to da je funkcija  f  ograničena na tom
intervalu. Vidjeli smo da je u slučaju da je  f  nenegativna funkcija, integral predstavlja
površinu između krive  y = f ( x ) ,  x − ose i pravih  x = a i  x = b . Prirodno se postavlja
pitanje određivanja površine između krive  y = f ( x ) i  x − ose ili površine između krive
 y = f ( x ) , x − ose i prave  x = a , odnosno pitanje šta se dešava kada granice integracije
(jedna ili obje) postaju beskonačne? Na taj način dolazimo do jedne vrste nesvojstvenog
integrala – to je integral sa beskona čnim granicama.
Druga mogućnost jeste da imamo funkciju koja nije nužno ograničena na posmatranom
intervalu [ a, b] , pri čemu posmatrana funkcija ne mora uop šte biti definisana u nekoj tački
unutar intervala [ a, b] ili na krajevima. U ovom slučaju je također moguće definisati pojam
integrala te funkcije na [ a, b] (pod određenim uvjetima). To je druga vrsta nesvojstvenog
integrala – integral neograničene funkcije.
Mi ćemo se u dalje m baviti načinom određivanja nesvojstvenih integrala prve i druge vrste,
ukoliko oni postoje, kao i metodama kojima je mogu će ustanoviti njihovu egzistenciju..

3.1. Integrali sa beskonačnim granicama

Neka je data funkcija  f  na [ a, ∞ ) , koja je ograničena na [ a, ∞ ) i takva da postoji

b b

∫  f ( x ) dx
a
za sve b > a . Ukoliko postoji i konačan je lim ∫  f ( x ) dx tada kažemo da
b →∞
a

nesvojstveni integral

97
 ∞

∫  f ( x ) dx (1)
a

konvergira i u tom slučaju je

∞ b

∫  f ( x ) dx = lim ∫ f ( x ) dx .
a
b →∞
a

U suprotnom (to jest ukoliko limes ne postoji ili je beskonačan) kažemo da integral (1)
divergira.
b ∞
Na analogan način definišemo konvergenciju integrala ∫  f ( x ) dx i ∫  f ( x ) dx .
−∞ −∞
U slučaju konvergencije je:
b b

∫  f ( x ) dx = lim ∫ f ( x ) dx i
−∞
a →−∞
a
∞ d b

∫  f  ( x ) dx = lim ∫ f ( x ) dx + lim ∫ f ( x ) dx ,

−∞
a →−∞
a
b →∞
d 

ukoliko su za neko fiksno d ∈  oba limesa na desnoj strani konačna.

Za nesvojstveni integral (1) kažemo da je apsolutno konvergentan ukoliko je
∞
konvergentan integral ∫  f ( x ) dx .Analogno se definiše apsolutna konvergencija integrala
a
b ∞

∫  f ( x ) dx i ∫  f ( x ) dx .
−∞ −∞
Iz apsolutne konvergencije integrala slijedi njegova konvergencija, dok obratno ne mora
vrijediti.
U nekim slučajevima nam nije bitno kolika je tačna vrijednost nesvojstvenog integrala, nego
nas zanima samo da li taj integral konvergira ili divergira. U tom slučaju je korisno uporediti
podintegralnu funkciju sa nekom funkcijom za čiji nesvojstveni integral je jednostavnije
odrediti da li konvergira ili ne. U tom slu čaju:
a) ako je 0 ≤ f ( x ) ≤ g ( x ) za svako  x iz posmatranog intervala i nesvojstveni integral
funkcije g konvergira, konvergira i nesvojstveni integral funkcije f  ;
b) ako je 0 ≤ u ( x ) ≤ v ( x ) za svako  x iz posmatranog intervala i nesvojstveni integral
funkcije u divergira, divergira i nesvojstveni integral funkcije v .
Tvrdnje a) i b) zovemo još i kriteriji upore đivanja, jer o konvergenciji ili divergenciji integrala
neke funkcije zaključujemo na osnovu upoređivanja te funkcije i neke druge,
 jednostavnije funkcije.

Riješeni primjeri

98
 ∞
dx
1. Izračunati ∫ x 2
2
+4
, ukoliko ovaj integral konvergira.
b
dx
Rješenje. Fiksirajmo proizvoljan broj b > 2 i izračunajmo određeni integral ∫ x
2
2
+4
. Imamo:
b b
dx 1 x 1⎡ b ⎤ 1⎛ b π  ⎞
∫ x
2
+4 2
2
= arctg = ⎢ arctg − arctg1⎥ = ⎜ arctg − ⎟ .
22 2⎣ 2 ⎦ 2⎝ 2 4⎠
Kako je
1⎛ b π ⎞ 1⎛π π ⎞ π   π 
lim ⎜ arctg − ⎟ = ⎜ − ⎟ = (jer arctgx → kad  x → ∞ ),
b →∞ 2
⎝ 2 4 ⎠ 2⎝ 2 4 ⎠ 8 2
to nesvojstveni integral konvergira i
∞ b
dx dx π 
∫ x
2
2
+4
= lim ∫
b →2
2
x +4
2
=
8
.

1
dx
2. Izračunati integral
−∞
∫  x 2
+ x +1
ukoliko konvergira.
1
dx
Rješenje. Za a < 1 odredimo ∫ x
a
2
+ x +1
. Imamo:

dx dx dt   1
∫ x 2
+ x +1
=∫
⎛ 1⎞ 3
2
=∫
⎛ 3⎞
2
, za t = x + . Dakle,
2
⎜ x + ⎟ + t  + ⎜
2
⎟
⎝ 2⎠ 4 2
⎝ ⎠
1
2 x + 1 2 ⎛ 2a + 1 ⎞ 2 ⎛ π  2a + 1 ⎞
1
dx 2 3
∫x
a
2
+ x +1
=
3
arctg
3 a
= ⎜ arctg
3 ⎝  3
− arctg ⎟=
3  ⎠
⎜ 3 − arctg
3⎝ 3 ⎠
⎟,
π  π  π 
 jer je tg = 3 , pa je arctg 3 = . Prelaskom na limes dobijamo: (zbog lim arctgx = − )
3 3  x →−∞ 2
2 ⎛π ⎛ π ⎞ ⎞ 2 5π  5π 
1
dx
lim
a →−∞ ∫ x
a
2
+ x +1
= ⎜ 3 − ⎜ − 2 ⎟⎟ =
3⎝ ⎝ ⎠⎠ 3
⋅
6
=
3 3
.
1
dx 5π 
Dakle, dati integral konvergira i ∫  x
−∞
2
+ x +1 3 3
= .

+∞
ln x
3. Ispitati konvergenciju nesvojstvenog integrala ∫  x
1
2
dx .

99
 a
ln x
Rješenje. Fiksirajmo realan broj a > 1 i posmatrajmo integral ∫  x
1
2
dx . Njega ćemo izračunati

metodom parcijalne integracije. Imamo:

⎡ u = ln x ⎤
⎢ du = x ⎥
a
ln x ⎢ dx ⎥ ⎛  1 ⎞
a a
dx 1
∫1  x 2 dx = ⎢
⎢
dv =
 x
2 ⎥
⎥
= −
⎜ x
⎝
ln x ⎟ ∫  x 2
⎠ 1
+
1
= −
a
(ln a + 1) + 1.

⎢v =− 1 ⎥
⎢⎣  x ⎥⎦
Sada je
1
ln a + 1
a
ln x ⎛ 1 ⎞
lim ∫ 2
dx = lim ⎜ − (ln a + 1) + 1 ⎟ = 1 − lim = 1 − lim a = 1 ,
a → +∞
1
 x a →+∞
⎝ a ⎠ a →+∞ a a →+∞ 1

pri čemu smo graničnu vrijednost našli pomoću L'Hopitalova pravila. Dakle, integral je
konvergentan i njegova vrijednost jednaka je 1 .

−  x2
4. Izračunati površinu između krive  y = xe i  x − ose.
2 2
Rješenje. Skicirajmo datu krivu. Funkcija  y = xe− x je neparna,  y ′ = e − x (1 − 2 x 2 ) , pa funkcija

1 1
ima minimum za  x = − , a maksimum za  x = . Njen grafik je dat na slici 1. Kako je
2 2
funkcija neparna, to je tražena površina jednaka dvostrukoj površini između krive i
∞
pozitivnog dijela  x − ose. Dakle, P = 2∫ xe − x dx . Izračunajmo nesvojstveni integral na desnoj
2

1
strani. Imamo, nakon smjene t = x 2 ,  xdx = dt :
2
1 1 1
∫ ∫
2 2
 xe − x dx = e− t dt  = − e− t = − e− x , pa je za b > 0
2 2 2
b
1 1
∫ (e ) (1 − e ) .
2
− b2 − b2
 xe − x dx = − − e0 =
0
2 2
Kako e − x → 0 kada  x → +∞ , puštajući da
b → +∞ dobijamo:
b
1 1
∫ (1 − lim e ) = .
2
− b2
lim  xe − dx =
 x
b →+∞ 2 b →∞
2
0

Zbog toga je tražena površina

100
 1
P = 2⋅ = 1. Slika 1.
2

5. Izračunati površinu između krive  y = ( x 2 + 1)e x , njene horizontalne asimptote i prave
−

 x = 0 .
 Rješenje. Kako je lim ( x 2 + 1) e − = 0 , to je (desna) horizontalna asim ptota posmatrane krive
 x
 x →+∞

upravo  x -osa, a zbog

lim ( x 2 + 1) e − = +∞ kriva nema lijevu
x
 x →−∞

horizontalnu asim ptotu. Dakle, potrebno

 je naći površinu između krive
−
 y =  x 2 + 1 e  x i pozitivnog dijela  x -ose
(slika 1.). Kako je naša funkcija nenega-
tivna, to je tražena površina jednaka
nesvojstvenom integralu
∞

∫
P = ( x 2 + 1)e − x dx ,
0

ukoliko postoji.
 Neka je a > 0 fiksno. Za izračunavanje
a

∫ ( x + 1)e − x dx koristit ćemo se

2
integrala
0

Slika 2. metodom parcijalne integracije:

u = x2 + 1
a
du = 2 xdx −x a
a
a

∫ + 2 ∫ xe − xdx = 1 − (a 2 + 2a + 1)e − a − 2e − x 0 =
− x
( x + 1)e dx = = −( x + 1)e
2 2
− x
0 dv = e dx 0
0
− x
v = −e
a + 2a + 3
2

= 3− a
.
e
⎛ a 2 + 2a + 3 ⎞ a

Kako je lim ⎜ 3 − a ⎟ = 3 , to je P = lim ∫ (x 2 + 1)e − x dx = 3 .

a →+∞ a →+∞
⎝ e ⎠ 0

Dakle, tražena površina je 3 .

101
 ∞
dx
6. Odrediti za koju vrijednost parametra  p ∈  integral ∫ x
1
 p
konvergira odnosno
divergira.
dx dx
Rješenje. Neka je prvo  p = 1 . U tom slučaju je ∫ x p
=∫
x
= ln x , pa je, za b > 1
b
dx
∫  x
b
= ln x 1 = ln b − ln1 = ln b .
1

Puštajući da b → +∞ dobijamo da je
b
dx
lim
b →+∞ ∫  x
1
= lim ln b = +∞ ,
b →+∞

što znači da u slučaju  p = 1 posmatrani integral divergira.

dx 1
∫ x = ∫ x − p dx = 1− p
Za  p ≠ 1 je x , pa je, za b > 1
1− p
 p

b
dx 1
∫ x
−
 p
=
1− p
( b
1  p
− 1) .
1
Sada se pitanje konvergencije, odnosno divergencije posmatranog integrala svodi na
pitanje za koje  p ≠ 1 je lim b1− p konačan. Kako je
b→+∞

⎧ 0, za α  < 0 ⎧ 0, za 1 −  p < 0
lim  x = ⎨ lim b − = ⎨
α  1  p
, to je ,
 x →+∞
⎩+∞ za α  > 0 b →+∞
⎩+∞ za 1 − p > 0
što znači da je za 1 −  p < 0 , to jest  p > 1 vrijedi
b
dx 1 1
lim
b →+∞
1
∫ x1− p
 p
=
p −1
( 0 − 1) = ,
dok je za 1 −  p > 0 , to jest  p < 1 ,
b
dx 1
lim
b →+∞ ∫ x
1
 p
=
1− p
( lim b b →+∞
1− p
)
− 1 = +∞ .
+∞
dx 1
Dakle, za  p > 1 , nesvojstveni integral ∫  x
1
 p
konvergira i njegova vrijednost je
 p − 1
, dok je
za  p ≤ 1 posmatrani integral divergentan.
∞
sin ax
7. Ispitati da li integral ∫  x
1
2
+1
dx konvergira ( a ∈  je proizvoljna konstanta).

102
Rješenje. U ovom zadatku se ne traži da izra čunamo dati integral nego samo da ustanovimo
sin ax
da li konvergira ili ne. Zbog toga ćemo posmatrati funkciju jer smo vidjeli da ukoliko
 x 2 + 1
∞
sin ax
integral ∫  x1
2
+1
dx konvergira, tada konvergira i polazni integral.

sin ax 1
Ovo činimo zbog toga što je sin ax ≤ 1 pa je 0 ≤ ≤ .
 x 2 + 1 x2 + 1
∞
dx
Ukoliko integral ∫ x
1
2
+1
konvergira, na osnovu svojstva a) kriterija upoređivanja,
∞
sin ax
konvergirat će i integral ∫  x
1
2
+1
dx , a time i polazni integral. Imamo:

∞ b
dx dx π π π 
∫ x
1
= lim ∫
+ 1 b→∞ 1 x 2 + 1 b→∞
2
= lim ( arctgb − arctg1) =
2
−
4
=
4
,
što znači da integral konvergira.
∞
sin ax
Na osnovu svega rečenog zaključujemo da je i integral ∫  x
1
2
+1
dx konvergentan.
∞
Napomenimo da iz konvergencije integrala ∫  f  ( x ) dx
a
ne možemo ništa zaključiti po

∞
pitanju konvergencije integrala ∫  f ( x ) dx .
a

+∞
sin xarctgx
8. Ispitati konvergenciju integrala ∫0
1 + x 2
dx .

π 
Rješenje. Kako je sin x ≤ 1 , i arctgx ≤ , za našu podintegralnu funkciju vrijedi nejednakost
2
sin xarctgx π  1
≤ ⋅ .
1 + x 2
2 1 + x2
S druge strane,
∞ a
π π dx π π π π π 2  
∫ 2(1 + x )dx = 2 lim ∫ 1 + x
a
2 2
= lim arctgx 0 = lim ( arctga − arctg 0 ) = ⋅ = ,
a →+∞ 2 a →+∞ 2 a→+∞ 2 2 4
0 0

pa posmatrani integral konvergira.

+∞
sin xarctgx
To znači da je i integral ∫
0
1 + x 2
dx konvergentan, na osnovu kriterija upoređivanja.

103
 ∞
dx
9. Ispitati konvergenciju integrala ∫
2
3
 x + x + 1
2
.
Rješenje. U ovom slučaju, kao i u prethodnom zadatku, nećemo izračunavati integral, jer je to
1
izuzetno složeno. Stavimo  f ( x ) = 3 2 . Očigledno je  f ( x ) ≥ 0 . Polinom  x 2 + x + 1 ,
 x + x + 1
1 1
kad  x → ∞ , se ponaša kao njegov vodeći član  x 2 , tako da se je  f ( x ) ∼ 3 2 = 2 / 3 , kad
 x  x
 x → ∞ , gdje nam oznaka " ∼ " govori o približnom ponašanju funkcije.
∞ ∞
dx dx
Vidjeli smo da integral ∫ x
1
 p
(a time i ∫x
2
 p
) divergira za  p < 1 , što znači da bi, neformalno
gledajući, naš integral trebao divergirati. Da bismo to pokazali trebamo na ći neku funkciju
∞
g ( x ) za koju je  f ( x ) ≥ g ( x ) ≥ 0 i ∫ g (x )d x
2
divergira (obratite pažnju na znake
nejednakosti).
To je jednostavno učiniti jer je 3  x 2 + x + 1 ≤ 3 x2 + 2 x + 1 za ∀ x ≥ 2 , pa je
1 1 1
 f ( x ) = ≥ = 2/3
= g ( x) .
3
 x + x + 1
2 3
x + 2x + 1
2
( x + 1)
Kako je
b
∞ 1/ 3
b
1 ( x + 1)
∫
2
g ( x ) dx = lim
b →∞ ∫ ( x + 1)
2
2/ 3
dx = lim
b →∞ 1/ 3
= lim 3 3 b + 1 − 3 3 2 + 1 = ∞ ,
b →∞
2
∞ ∞
dx
to integral ∫ g ( x )d x
2
divergira, pa divergira i integral ∫
2
3
 x + x + 1
2
, na osnovu kriterija b)
upoređivanja.
1
10. Izračunati površinu između krive  y = i  x − ose.
 x + 4 x + 5
2

1
Rješenje. Skicirajmo datu krivu  y = 2
. O čigledno je funkcija pozitivna za sve realne
( x + 2 ) + 1
 x , kriva ima x − osu kao svoju horizontalnu
asimptotu, te maksimum jednak 1 za  x = −2 . Skica
krive je data na slici 3.

104
 ∞
dx
Dakle, tražena površina je P = ∫ ( x + 2)
−∞
2
+1
, ukoliko taj integral konvergira. Neka je

a < 0 < b . Tada je

Slika 3.
b
dx b

∫ ( x + 2)
a
2
+1
= arctg ( x + 2 ) a = arctg ( b + 2) − arctg ( a + 2) . Sada je

b
dx π ⎛  π  ⎞
lim
a →−∞ ∫ ( x + 2) 2
+1
= lim ( arctg ( b + 2 ) − arctg ( a + 2 ) ) =
a →−∞
− ⎜ − ⎟ = π  ,
2 ⎝ 2⎠
b →∞ a b →∞
∞
dx
pa integral ∫ ( x + 2)
−∞
2
+1
konvergira i njegova je vrijednost π  . Samim tim je tražena

površina P = π  .
∞
 xdx
11. Ispitati konvergenciju integrala
−∞ + 2
. ∫  x 2

Rješenje. Fiksirajmo d ∈  . Posmatrani integral će konvergirati ukoliko konvergiraju

d  ∞
 xdx  xdx
integrali
−∞
∫  x 2
+2
i ∫ x
d 
2
+2
. Izračunajmo prvi od njih. Imamo

 xdx 1
∫ x 2
+2
= ln ( x 2 + 2 ) ,
2
1
što je jednostavno dobiti, nakon smjene t = x 2 + 2 ,  xdx = dt .  Sada je
2
d d 
 xdx xdx 1 1
∫ 2
+2
= lim
a →−∞ ∫x 2
+2
= lim
a →−∞ 2
( ln ( d 2
+ 2 ) − ln ( a 2 + 2 ) ) = ln ( d 2 + 2 ) − ∞ = −∞ ,
2
−∞  x a

što znači da ovaj integral divergira, pa divergira i polazni integral.

∞
Uočimo da integral ∫  f ( x ) dx
−∞
konvergira ako i samo ako konvergiraju, za neko d ∈  ,
d  ∞
oba integrala ∫  f ( x ) d x i ∫  f ( x ) dx .
−∞ d 

∞
Moguće je, međutim, konvergenciju integrala ∫  f ( x ) dx definisati i na nešto drugačiji način.
−∞

105
 a a

Odaberimo a > 0 i posmatrajmo integral ∫  f ( x ) dx . Ukoliko postoji

−a
∫
lim  f ( x ) dx i
a →∞
−a
∞
konačan je, tada kažemo da integral ∫  f ( x ) dx
−∞
konvergira u smislu glavne vrijednosti i

pišemo:
∞ a

V.P. ∫  f ( x ) dx = lim ∫ f ( x ) dx .
−∞
a →∞
−a
∞
Ukoliko integral
−∞
∫  f ( x ) dx konvergira (u klasičnom smislu), tad on konvergira i u
smislu glavne vrijednosti i ti integrali su jednaki, dok obrnuto ne važi, u što se možemo
uvjeriti na osnovu zadatka 11. i sljede ćeg zadatka.
∞
 xdx
12. Izračunati V.P.
−∞ + 2 ∫  x
, ukoliko postoji.
2

Rješenje. Neka je a > 0 fiksno. Imamo:

a
 xdx 1
∫  x
−a
2
+2
=
2
( ln ( a 2 + 2 ) − ln ( ( −a ) 2
))
+2 = 0,

pa puštajući da a → +∞ dobijamo da je
∞
 xdx
V.P.
−∞
∫  x
+ 2
= 0,
2

to jest ovaj integral konvergira u smislu glavne vrijednosti iako ne konvergira u klasičnom
smislu (na osnovu zadatka 11.).
∞
13. Izračunati V.P. ∫  x cos xdx , ukoliko postoji.
−∞

Rješenje. Izračunajmo prvo neodređeni integral  x cos xdx , metodom parcijalne integracije ∫
( u = x , dv = cos xdx , pa je v = sin x ). Dobijamo:
∫ x cos xdx = x sin x + cos x , pa je
a

∫  x cos xdx = ( a sin a + cos a ) − ( −a sin ( −a ) + cos ( −a ) ) = a sin a + cos a − a sin a − cos a = 0 .

−a
∞
Puštajući da a → ∞ dobijamo da je V.P. ∫  x cos xdx = 0 .
−∞

106
 Primijetimo da su podintegralne funkcije u zadacima 12. i 13. neparne, te da su obje
glavne vrijednosti integrala jednake nuli. To nije slučajno, jer je općenito za neparnu funkciju
∞
 f ( x ) integral
−∞
∫  f ( x ) dx uvijek konvergentan u smislu glavne vrijednosti i vrijedi
∞
V.P. ∫  f ( x ) dx = 0 .
−∞

∞
14. Dokazati da integral ∫  x cos xdx divergira.
−∞
∞

∫
Rješenje. Fiksirajmo d ∈  i posmatrajmo integral  x cos xdx . Za a > d  je
d 
a

∫ x cos xdx = ( a sin a + cos a ) − ( d sin d + cos d ) .

d 

π 
Međutim, limcos x ne postoji, jer naprimjer za  x = 2nπ  i  x = 2nπ  + imamo da  x → ∞
 x →∞ 2

kada n → ∞ . S druge strane, cos 2nπ  = 1 , dok je cos ⎛⎜ 2nπ  + ⎞⎟ = 0 , što znači da ukoliko bi
π 
2 ⎝ ⎠
postojala granična vrijednost, ona ne bi bila jedinstvena, što je nemoguće. Dakle, lim cos x ne
 x →∞
a ∞
postoji. Zbog toga ne postoji ni lim ∫ x cos xdx , što znači da integral ∫ x cos xdx divergira, a
a →∞
d  d 
∞
time divergira i integral ∫  x cos xdx .
−∞

3.1.1. Zadaci za samostalan rad

Izračunati date nesvojstvene integrale ukoliko konvergiraju:
+∞ +∞
295. ∫ xe dx . −x
296. ∫ ( x
2
+ 1)e − x dx .
0 0
+∞ +∞
 x + 1
297. ∫ xe − x dx . ∫
2
298. ln dx .
0 1
 x

107
 +∞ +∞
arctgx dx
299. ∫  x
0
2
+1
dx . 300. ∫ x
0
3
+1
.
+∞ +∞
 x ln x
301. ∫ (1 + x ) dx .
1
2 2
302. ∫ cos xdx .
2
+∞ ∞
dx
∫ ∫ x
− ax
303. e sin bxdx . 304. .
0 1  x + a 2 2

∞ −2
dx dx
305. ∫ ( x − 1)
2
3
. 306. ∫
−∞
3
 x 4
.
∞ ∞
dx dx
307.
−∞
∫  x 2
− x +1
. 308. ∫ x ln
2
2
x
.
1 ∞ 2
 xdx  x dx
309.
−∞
∫  x 4
+ x2 +1
310. ∫  x
−∞
6
+ 2x3 + 1
.
∞ ∞
arctgxdx dx
311. ∫
0
 x + 1 2
. 312. ∫ 1+
0  x
.
∞ ∞
e−
 x x
e
313. ∫ (e
0
 x
+ 1)
2
dx . 314. ∫
0  x
dx .

∞ ∞
d 
 x
315. ∫ x sin xdx .
0
316. ∫ x ( x + 1) .
1
2

U zadacima 317. – 325. ispitati konvergenciju integrala u klasi čnom smislu i u smislu glavne
vrijednosti (ukoliko je u pitanju integral sa obje beskonačne granice).
∞ ∞ −1
 xdx sin xdx 1 + cos x
317. ∫ 2 . 318. ∫ 3 . 319. ∫ dx .
1
 x + sin x 2  x + x + 1 −∞  x 3

∞ ∞ ∞
 x sin2 xdx  x cos xdx cos xdx
320.
−∞
∫ 2+ x
2
. 321. ∫
−∞ 1 + x
2
. 322. ∫
−∞ 2 + x
2
.
∞ +∞ +∞
dx dx
∫  x ∫  x ∫  x
2
323. sin xdx . 324. dx . 325. .
−∞ −∞
2
+ 3 x + 2 −∞
2
+ 2 x + 2
1
326. Izračunati površinu između krive  y = 3
i pozitivnog dijela  x − ose.
( x + 1)

108
  x
327. Izračunati površinu između krive  y = i  x − ose.
 x + 14

2
328. Izračunati površinu između krive  y = x ⋅ e− x i  x − ose.
1
329. Izračunati površinu između krive  y = 4
i negativnog dijela  x − ose.
3
( x − 1)
330. Izračunati površinu između krive  y = e − x ,  x − ose i normale na datu krivu u ta čki sa
apscisom jednakom nula.

3.2. Integral neograničene funkcije

U ovom slučaju pretpostavit ćemo da je funkcija  f  neograničena na segmentu [ a, b] .

Kao prvo, pretpostavimo da je funkcija  f  neograničena u okolini krajnje tačke segmenta
[ a, b] , naprimjer u okolini tačke b . Neka je ε  > 0 neki proizvoljan mali broj. Pretpostavimo
da je funkcija  f  integrabilna na segmentu [ a, b − ε ] za sve, dovoljno male, ε  > 0 . Ukoliko
b −ε  b

postoji i konačan je lim

ε ↓ 0 ∫  f ( x ) dx , tada kažemo da integral ∫  f ( x ) dx konvergira i pišemo
a a
b b −ε 

∫  f ( x ) dx = lim ∫
a
ε ↓ 0
a
f ( x ) dx .

Analogno, ukoliko je funkcija  f  neograničena u okolini tačke a i postoji ∫  f ( x ) dx

a +ε 
za
b

sve dovoljno male ε  > 0 , tada ukoliko postoji i konačan je lim

ε ↓ 0 ∫
a +ε 
f ( x ) dx , za integral
b b b

∫  f ( x ) dx kažemo da konvergira i pišemo ∫  f ( x ) dx = lim ∫

a a
ε ↓ 0
a + ε 
f ( x ) dx .

Ukoliko je funkcija  f  neograničena u okolini obje tačke a i b , tada integral ∫  f  ( x ) dx
a
c b −ε 2

konvergira ukoliko postoje konačne granične vrijednosti lim

ε 1 ↓ 0 ∫  f ( x ) dx i lim ∫
a +ε 1
ε 2 ↓ 0
c
 f ( x ) dx , za

b c b −ε 2

neko c ∈ ( a, b ) . U tom slučaju je ∫  f ( x ) dx = lim ∫

a
ε 1 ↓ 0
a +ε 1
f ( x ) dx + lim
ε 2 ↓ 0 ∫
c
f ( x ) dx .

109
Napomenimo da je u ovom slučaju nužno da oba limesa na desnoj strani postoje i konačna
su.
Ukoliko je funkcija  f  neograničena u okolini neke tačke d ∈ ( a, b ) (nije nužno da f 
b

bude definisana u d ), tada nesvojstveni integral ∫  f ( x ) dx

a
konvergira ako i samo ako
d b

konvergiraju integrali ∫  f ( x ) dx i ∫  f  ( x ) dx (ovo su integrali kod kojih je podintegralna

a d 

funkcija neograničena u okolini donje ili gornje granice integracije) i u tom slu čaju je
b d b

∫  f ( x ) dx = ∫ f ( x ) dx + ∫ f ( x) dx .
a a d 

Riješeni primjeri

1
dx
1. Ispitati konvergenciju integrala ∫
0 x
i ukoliko konvergira izračunati ga.

1
Rješenje. Podintegralna funkcija  f ( x ) = postaje neograničena u okolini nule. Zbog toga,
 x
1
dx 1
odaberimo ε  > 0 i izračunajmo ∫
ε   x
= 2 ⋅  x = 2 − 2 ε  .
ε 

Puštajući da ε  ↓ 0 vidimo da dati integral konvergira i vrijedi

1
dx
∫ = lim ( 2 − 2 ε  ) = 2 .
ε ↓ 0
0 x

2
dx
2. Izračunati integral ∫
0  x(1 + x)
, ukoliko konvergira.

R ješenje. Podintegralna funkcija je neograničena u nuli, pa je

2 2
dx dx
∫0  x (1 + x )
= lim ∫
ε → 0 +
ε   x (1 + x )
, ukoliko ovaj limes postoji i konačan je.

dx
U određenom integralu uvodimo smjenu  x = t , odakle je = 2dt , pa je
 x

110
 2 2 2 2
dx dx dt 
∫  x (1 + x)
=∫
2
=2∫
1 + t 
2
=2 ln t + 1 + t ( 2
) =
ε ε 
( x)
 x 1 + ε 
ε 

= 2 ln ( 2 + 3 ) − 2 ln ( ε + 1 + ε  . )
Očigledno je sada
2 2
dx dx
∫ = lim ∫ = 2 ln ( 2 + 3 ) − 2 ln ( 0 + 1) = 2 ln ( 2 + 3 ) .
0  x (1 + x ) ε → 0 +
ε   x (1 + x )

1
dx
3. Ispitati konvergenciju integrala ∫  x − 1 i ukoliko konvergira izračunati ga.
−1
1
Rješenje. Podintegralna funkcija  f ( x ) = postaje neograničena u okolini tačke 1.
 x − 1
1−ε 
dx 1−ε 
Odaberimo ε  > 0 i posmatrajmo integral ∫  x −1
−1
= ln  x − 1 −1 = ln ε  − ln 2 .
1−ε 
dx
Međutim, limln ε  = −∞ , pa je lim
ε ↓ 0 ε ↓ 0 ∫  x − 1 = −∞
−1
što znači da dati integral divergira.

2
dx
4. Ispitati konvergenciju integrala ∫ 2
i ukoliko konvergira izračunati ga.
−2 3 ( x − 1)
1
Rješenje. Podintegralna funkcija  f ( x ) =
2
je neograničena u okolini tačke  x = 1 koja
3
( x − 1)
1 2
dx dx
 je unutar intervala ( −2, 2 ) , pa ćemo posebno posmatrati integrale ∫ 2
i ∫ 2
.
−2 3 ( x − 1) 1 3 ( x − 1)
Za ε  > 0 je:
1−ε 
dx 1−ε 

∫ ( x − 1) = lim 3 ⋅ ( − 3 ε  + 3 3 ) = 3 3 3 .
1/ 3
lim 2/ 3
= lim 3 ( x −1)
ε ↓0 ε ↓ 0 −2 ε ↓ 0
−2
2
dx 2

∫ ( x − 1) = lim 3 ⋅ (1 − 3 ε  ) = 3 .
1/ 3
lim 2/3
= lim 3 ( x − 1)
ε ↓0 ε ↓0 1+ ε  ε ↓ 0
1+ ε 

111
 1 2
dx dx
S obzirom na to da su oba integrala ∫ 2
i ∫ 2
konvergentna, to je
−2 3 ( x − 1) 1 3 ( x − 1)
2
dx
konvergentan i integral ∫ 2
i njegova vrijednost je 3 3 3 + 3 .
−2 3 ( x − 1)
3
2 xdx
5. Ispitati konvergenciju integrala ∫ 2
i ukoliko konvergira izračunati ga.
0
( x 2
− 1) 3
Rješenje. Podintegralna funkcija nije definisana u 1 ∈ [0,3] pa ćemo posebno posmatrati
1 3
2 xdx 2 xdx
integrale ∫ 2
i ∫ 2
. Za ε  > 0  je:
0
( x 2
− 1) 3 1
( x 2
− 1) 3
1 1−ε  1−ε 
1
2 xdx 2 xdx
∫ 2
= lim
ε →0+ ∫ 2
= lim 3 ( x 2 − 1) 3
ε → 0+
= 3,
0
( x 2
− 1) 3 0
( x 2
− 1) 3 0

3 3 3
1
2 xdx 2 xdx
∫ ∫ = lim 3 ( x − 1) 3 = 6,
2
2
= lim 2
ε →0+ ε → 0+
1
( x 2
− 1) 3 1+ε 
( x 2
− 1) 3 1+ε 

pa je posmatrani integral konvergentan i njegova vrijednost je 3 + 6 = 9 .

6. Izračunati površinu između krive

 x
 y = ,  x − ose i vertikalnih
3
 x − 1
2

asimptota ove krive.

Rješenje. Kako je x 2 − 1 = 0 za  x = ±1 , to
naša funkcija nije definisana za  x = ±1 . − 3
Lako se može provjeriti da su prave
 x = −1 i  x = 1 vertikalne asimptote ove 3
1  x − 3
2

funkcije. Zbog  y′ = ⋅ , funkcija

3 3 2 4
( x − 1)
 y ima maksimum u ta čki
⎛ − 3⎞
 MAX  ⎜ − 3, ⎟ i minimum u tački
⎜ 3
2  ⎠⎟
⎝ 
Slika 4

112
 ⎛ 3⎞
 MIN ⎜ 3,
⎜ 3
⎟⎟ . Grafik je skiciran na slici 4, a tražena površina je ozna čena crticama. Vodeći
⎝ 2⎠
računa o znaku funkcije  y vidimo da je tražena površina jednaka:
0 1
 xdx xdx
P=−
−1
∫ 3
 x − 1
2
+∫
0
3
x −1
2
.

Posmatrani integrali su nesvojstveni integrali jer je podintegralna funkcija neograničena

u okolini tačaka  x = −1 i  x = 1 . Izračunajmo prvi integral. Imamo:
−1
t = x 2 − 1 1 dt  1 3
2 2
 xdx 3 3 3 2
∫ 3  x2 − 1 = dt = 2 xdx = 2 ∫ 3 t  = 2 ∫ t dt = 4 t   = 4 ( x − 1) 3 .
Dakle, za ε 1 > 0 imamo
0 0
2
 xdx 3 3
∫ = ( x 2
− 1) 3 = ⎡⎣ −1 − ( 2ε1 + ε 12 ) ⎤⎦ .
 x 2 − 1 4 4
3
−1+ ε 1 −1+ε 1

3
Puštajući da ε 1 ↓ 0 dobijamo da je prvi integral na desnoj strani jednak . Analogno,
4
3 3 3
zaključujemo da je i drugi integral jednak , pa je P = 2 ⋅ = .
4 4 2

1
 xdx
7. Ispitati konvergenciju integrala
−1 − 1
i ukoliko konvergira izračunati ga. ∫  x 2

Rješenje. Podintegralna funkcija je neograničena u okolini tačaka  x = −1 i  x = 1 . Zbog toga

d  1
 xdx  xdx
ćemo uzeti proizvoljno d ∈ ( −1,1) i ispitati konvergenciju integrala ∫  x
−1
2
−1
i ∫ x
d 
2
−1
. Kako

 xdx 1
 je ∫ x 2
−1
= − ln (1 − x 2 ) , za  x ∈ ( −1,1) , to je, za ε  > 0 ,
2
d 
 xdx 1 1
∫  x
−1+ ε 
2
−1
= − ln (1 − d 2 ) + ln ( 2ε − ε 2 ) .
2 2
Međutim, kada ε  ↓ 0 , tada ln ( 2ε − ε 2 ) → −∞ pa posmatrani integral divergira, a time
1
 xdx
divergira i integral
−1 − 1
. ∫  x 2

U prethodnom zadatku mogli smo pogrešno zaklju čivati na sljedeći način:

113
 1−ε 
 xdx 1 1
Odaberemo ε  > 0 i posmatramo ∫  x
−1+ ε 
2
−1
= − ln ( 2ε − ε 2 ) + ln ( 2ε − ε 2 ) = 0 , što znači da
2 2
1−ε 
 xdx
kad ε  ↓ 0 vrijedi ∫  x
−1+ ε 
2
−1
= 0 (to jest dati integral konvergira i vrijednost mu je nula).

Ovo je u suprotnosti sa definicijom konvergencije nesvojstvenog integrala neograničene

funkcije, ali nas navodi na to da, analogno kao u slu čaju integrala s obje beskonačne granice
definišemo pojam konvergencije ovakvog integrala u smislu glavne vrijednosti.
Ukoliko je funkcija  f  neograničena u okolini tačaka a i b i ukoliko postoji i konačan je
b −ε  b

lim
ε ↓ 0 ∫  f ( x ) dx ,
a +ε 
kažemo da integral ∫  f ( x ) dx
a
konvergira u smislu glavne vrijednosti i

pišemo:
b b −ε 

V.P. ∫  f ( x ) dx = lim ∫ f ( x ) dx .
ε ↓ 0
a a + ε 

Iz prethodnog zadatka vidimo da konvergencija integrala u smislu glavne vrijednosti ne

povlači konvergenciju tog integrala, dok obrnuto vrijedi (analogno kao u slu čaju integrala sa
obje beskonačne granice).
Ukoliko je funkcija  f  neograničena u okolini tačke c ∈ ( a, b ) tada kažemo da integral
b

∫  f ( x ) dx konvergira u smislu glavne vrijednosti ukoliko postoji konačan limes

a

⎛ c −ε  b
⎞
lim ⎜ ∫  f ( x ) dx + ∫ f ( x ) dx ⎟ . Tada pišemo
ε ↓0
⎝ a c +ε  ⎠
b
⎛ c −ε  b
⎞
V.P. ∫  f ( x ) dx = lim ⎜ ∫  f ( x ) dx + ∫ f ( x ) dx ⎟ .
ε ↓ 0
a ⎝  a c + ε   ⎠
1
dx
8. Ispitati konvergenciju integrala ∫  x
−1
u klasičnom smislu i u smislu glavne vrijednosti.
0 0
dx dx
Rješenje. Integral konvergira u klasičnom smislu ukoliko konvergiraju integrali ∫  x
−1
i ∫  x
−1

(jer je podintegralna funkcija neograničena u okolini tačke 0 ∈ ( −1,1) ). Ali,

1
dx
∫  x
1
= ln x ε  = ln1 − ln ε  → ∞ kad ε  ↓ 0 pa posmatrani integral divergira u klasi čnom smislu.
ε 

114
 ⎛ −ε  dx 1 dx ⎞
Međutim, lim ⎜ ∫ + ∫ ⎟ = lim ( ln ε − ln ε ) = 0 , pa posmatrani integral konvergira u
ε ↓0
⎝ −1  x ε  x ⎠ ε ↓0
smislu glavne vrijednosti i njegova vrijednost je nula.
5
dx
9. Ispitati konvergenciju integrala ∫
3 ( x − 3)( 5 − x )
u klasičnom smislu i u smislu glavne

vrijednosti.

Rješenje. Izračunajmo prvo neodređeni integral

dx dx dx
∫ ( x − 3)( 5 − x )
=∫
− ( x − 8x + 15)
2
=∫
1 − ( x − 4)
2
= arcsin ( x − 4 ) ,  x ∈ ( 3,5 ) .

Podintegralna funkcija je neograničena u okolini tačaka  x = 3 i  x = 5 pa ćemo posebno

4 5
dx dx
posmatrati ∫
3 ( x − 3)( 5 − x )
i ∫
4 ( x − 3)( 5 − x )
. Imamo:

4
dx π 
lim
ε ↓0 ∫
3+ε  ( x − 3)( 5 − x )
= lim ( arcsin 0 − arcsin ( ε  − 1) ) = − arcsin ( − 1) =
ε ↓ 0 2
;

5−η 
dx π 
lim
η ↓0 ∫
4 ( x − 3)( 5 − x )
= lim ( arcsin (1 − η ) − arcsin 0 ) = arcsin 1 =
ε ↓ 0 2
.

5
dx
S obzirom na to da oba integrala konvergiraju, to integral ∫3 ( x − 3)( 5 − x )
konvergira (u

π π 
klasičnom smislu) i njegova vrijednost je + = π  .
2 2
Zbog toga, dati integral konvergira i u smislu glavne vrijednosti i njegova vrijednost je
također π  .

1
10. Izračunati površinu između krive  y = ,  x − ose i njenih vertikalnih asimptota.
 x ln x
1
Rješenje. Skicirajmo funkciju  y = . Njena oblast definisanosti je  x ∈ ( 0,1) ∪ (1, +∞ ) . Lako
 x ln x
 je vidjeti da su  x = 0 i  x = 1 vertikalne asimptote ove funkcije. Ta čka lokalnog maksimuma
 je  MAX ⎛⎜ , −e ⎞⎟ a skica funkcije je data na slici 5, na kojoj je naznačena i tražena površina.
1
⎝e ⎠
(Napomenimo da grafik nije nacrtan u razmjeri nego je data skica). Dakle, tražena površina

115
 1
dx
 je P = − ∫ (jer je podintegralna funkcija negativna za  x ∈ ( 0,1) ). Podintegralna funkcija
0
 x ln x
 je neograničena u okolini tačaka  x = 0 i  x = 1 , pa je
1/ 2 1−η 
dx dx
P = lim −
ε ↓0 ∫  x ln x
ε 
+ lim −
η ↓ 0 ∫
1/ 2
x ln x
,

ukoliko oba limesa na desnoj stani postoje i konačni su.

Imamo:
t = − ln x
dx − dt  
∫ =
 x ln x dt  =
− dx = ∫ −t 
= ln t = ln ( − ln x ) , za  x ∈ ( 0,1) .
 x
(tada je ln x = − ln x jer je ln x < 0 ).
1/ 2
⎛ 1⎞
dx
∫ε   x ln x ⎝ 2 ⎟⎠ − ln ( − ln ε ) .
Sada je = ln ⎜ − ln

Kada ε  ↓ 0 ln ε  → −∞ , pa dati integral teži u −∞ , to jest

divergira. To znači da je tražena površina beskona čna. Slika 5.
Napomenimo da pri izra čunavanju površine pomoću nesvojstvenog integrala možemo
površinu izračunavati samo u klasičnom smislu, ne i u smislu glavne vrijednosti. Tako je
1
1 dx
površina između pravih  x = −1 ,  x = 1 , krive  y =
 x
i  x − ose beskonačna (jer je ∫  x
−1
1
dx
divergentan), iako integral ∫  x
−1
konvergira u smislu glavne vrijednosti.

3.2.1. Zadaci za s amostalan rad

Izračunati date nesvojstvene integrale ukoliko konvergiraju:
1
dx e
331. ∫ x 3
− 5x 2
; 332. ∫ x
dx
;
0
1 ln x
π 
4
 xdx
∫
2

333. ∫ ctgxdx ; 334. .

0 4− x
0
1
1 dx
335. ∫ x ln xdx ; 336. ∫ 1 − x
0
2
+ 2 1− x 2
.
0
1
dx
 x + 1
1

337. ∫ 5 3
dx ; 338. ∫ (2 − x)
−1 1 − x2
.
−1  x

116
 3 x + 2
1 2 5
 x 2 d 
 x
339. ∫
−1
3
 x 2
dx . 340. ∫
3 ( x − 3)(5 − x )
.

Ustanoviti konvergenciju integrala u klasičnom smislu i u smislu glavne vrijednosti:

( )
1 ln 2 + 3  x dx 1
( x − 1) dx
341. ∫ 3
.
 x
342. ∫ 3 4 dx .
−1  x
−1
1 1
dx ln x dx
343. ∫ x (1 − x )
0
. 344. ∫
−1  x
.

3 1
 xdx dx
345. ∫
2 ( x − 2)(3 − x )
. 346. ∫e
−1
 x
−1
.

 x
347. Izračunati površinu između krive  y = ,  x − ose i njenih vertikalnih asimptota.
 x − 4
2

1
348. Izračunati površinu između krive  y = , koordinatnih osa i vertikalne asimptote
3
 x − 1
te krive.
 x
349. Izračunati površinu između krive  y = , koordinatnih osa i vertikalne asimptote
 x − 2
te krive.
 x
350. Izračunati površinu između krive  y = i pravih  y = 0 ,  x = −1 i  x = 1 .
 x + 1 − 1

117
4. Diferencijalne jednačine prvog reda

Neka je F ( x, y , y ' ,..., y (n ) ) funkcija koja zavisi od promjenljivih  x, y, y ' ,..., y (n ) .
Posmatrajmo sljedeći problem: traži se funkcija  y =  y ( x ) definisana na nekom intervalu  I ,
koja na tom intervalu ima sve izvode do reda n zakl jučno i takva je da na tom intervalu
identički vrijedi: F  x, y, y ' ,..., y (n ) ) = 0 . Ovaj problem nazivamo obi čnom diferencijalnom
 jednačinom. Za funkciju  y =  y ( x ) koja na I  identički zadovoljava datu jednačinu kažemo da
 je opšte rješenje integral ili integralna kriva te jednačine. Riješiti diferencijalnu jednačinu
znači naći sva njena rješenja.
Za diferencijalnu jednačinu kažemo da je n − tog reda ako je n red najvišeg izvoda koji
figuriše u jednačini.
Na primjer, jednačina oblika F ( x, y, y ' ) = 0 je jednačina prvog reda, jedna čina oblika
F  x, y , y ' , y '' ) = 0 je drugog reda, itd.
Ukoliko je diferencijalna jednačina n -tog reda tada će njeno opšte rješenje biti oblika
 y = ϕ ( x, C 1 , C 2 ,..., C n ) gdje su C 1 , C 2 ,..., C n proizvoljne realne konstante. Dakle, opšte rješenje
 jednačine n -tog reda je neka familija krivih koja zavisi od parametara C 1 , C 2 ,..., C n .
Partikularno rješenje diferencijalne jednačine dobijamo kada parametrima C 1 , C 2 ,..., C n
pridružimo neku određenu brojevnu vrijednost.
Specijalno, ukoliko je diferencijalna jednačina prvog reda tada je njeno opšte rješenje dato
u obliku  y = ϕ ( x, C ) , gdje je C  proizvoljna konstanta. Vidimo da to rješenje predstavlja
 jednoparametarsku familiju krivih. Ukoliko tražimo krivu koja će prolaziti kroz neku
određenu tačku, ( x 0 , y 0 ) , tada iz uslova  y 0 = ϕ ( x 0 , C ) možemo odrediti vrijednost parametra
C  . Na taj na čin određujemo partikularno rješenje jednačine koje prolazi kroz tačku ( x 0 , y 0 ) .
Napomenimo da se ovaj uslov naziva još i početni uslov.
Ukoliko je diferencijalna jednačina drugog reda, njeno opšte rješenje je dato u obliku
 y = ϕ ( x, C 1 , C 2 ) , g dje su C 1 , C 2 proizvoljne realne konstante. Ovo rješenje je dvoparametarska
familija krivih. Ukoliko tražimo krivu koja prolazi kroz tačku ( x 0 , y 0 ) i čiji izvod u toj tački
zadovoljava uslov  y ' ( x 0 ) = y 0' , tada iz uslova ϕ ( x 0 , C 1 , C 2 ) = y 0 i ϕ ' ( x 0 , C 1 , C 2 ) = y 0' možemo
odrediti konstante C 1 , C 2 . To znači da je sa dva navedena uslova od ređeno partikularno
rješenje jednačine drugog reda.
Mi ćemo se ograničiti na rješavan je specijalnih oblika jednačina prvog i drugog reda.

118
4.1. Diferencijalne jednačine prvog reda sa razdvojenim promjenljivim
Diferencijalnu jednačinu prvog reda nazivamo jedna činom sa razdvojenim promjenljivim
ukoliko se ona može napisati u obliku
 y =  f ( x )g ( y ) . (1)
'

Pretpostavimo da je g ( y ) ≠ 0 . Tada jednačinu sa razdvojenim promjenljivim možemo

napisati u obliku
dy
=  f ( x )dx . (2)
g ( y )
dy
Ukoliko postoje integrali G( y ) = ∫ g ( y ) i ∫
F ( x ) =  f ( x )dx , tada je opšte rješenje diferencijalne
 jednačine (2) dato sa
G ( y ) = F ( x ) + C . (3)
Napomenimo da je svako rješenje jednačine (2), napisano u obliku (3) ujedno rješenje
 jednačine (1). Međutim, ukoliko je g (a ) = 0 za neko realno a , tada je  y = a rješenje jednačine
(1), koje ne možemo dobiti iz (3).

Riješeni primjeri

( ) (
1. Naći onu integralnu krivu jedna čine 4 x +  xy 2 dx +  y +  x 2 y dy = 0 koja prolazi kroz ta čku )
(1,2 ) .
Rješenje. Datu jednačinu možemo napisati u obliku:
 x 4 + y )dx +  y 1 +  x )dy = 0 , pa nakon dijeljenja sa  x 4 +  y )dy ≠ 0 dobijamo:
2 2 2

( ) = − dx .
 y 1 +  x 2
 x (4 +  y )
2
dy
Sada je očigledno da je data jednačina jednačina u kojoj se promjenljive mogu razdvojiti, pa
nakon razdvajanja imamo:
 x  y
dx = − dy .
1 +  x 2 4 +  y 2
Kada integralimo obje strane jednakosti dobijamo:
1 1 1
(
ln 1 +  x 2 = − ) (
ln 4 +  y 2 +) ln C , gdje je C  konstanta, C  > 0 . Transformacijom dobijene
2 2 2
 jednakosti, opšte rješenje jednačine možemo napisati u obliku:
(1 + x 2 )(4 +  y 2 ) = C .
Kao što vidimo, opšte rješenje jednačine zavisi od jednog parametra, jer je jedna čina
prvog reda.

119
 Nađimo sada partikularno rješenje koje prolazi kroz tačku (1,2 ) . Uvrštavanjem vrijednosti
 x = 1 i  y = 2 u opšte rješenje dobijamo da je C  = 16 , pa je traženo rješenje dato sa
(1 + x 2 )(4 + y 2 ) = 16 .
'
 y
2. Riješiti diferencijalnu jednačinu =  y ln y , a zatim odrediti onu integralnu krivu koja
sin x
prolazi kroz tačku ⎛ 
π   ⎞
⎜ ,1⎟ .
⎝  2  ⎠
Rješenje. Posmatrajmo prvo slučaj kada je  y ln y = 0 . Kako je funkcija ln y definisana samo za
 y > 0 , to je  y ln y = 0 samo u slučaju ln y = 0 , odnosno  y = 1. Tada je  y ' = 0 , pa je identički
 y '
zadovoljena jednakost =  y ln y . Dakle,  y = 1 je jedno rješenje naše jednačine.
sin x
Neka je sada  y ln y ≠ 0 . Tada jedna činu možemo napisati u obliku:
dy
= sin xdx .
 y ln y
Integracijom lijeve i desne strane jednačine dobijamo
dy
− cos x + C = ∫  y ln y .
dy
Integral na desnoj strani možemo izračunati uvođenjem sm jene t = ln y, dt = , pa
 y
dobijamo opšte rješenje jednačine u obliku:
− cos x + C = ln ln y .

Nađimo sada partikularno rješenje koje prolazi kroz ta čku ⎛ 

π   ⎞
⎜ ,1⎟ . Kako je  y = 1 , to je traženo
⎝  2  ⎠
partikularno rješenje ono koje smo našli u prvom slu čaju, odnosno prava  y = 1.

3. Naći opšte rješenje jednačine  y ' = cos(2 x −  y ) .

Rješenje. Uvedimo novu funkciju  z = z ( x ) stavlja jući  z = 2 x − y . Sada je  y = 2 x − z ,  y ' = 2 − z ' ,
pa data jednačina ima oblik:
dz
 z = 2 − cos z ,
'
odnosno = 2 − cos z .
dx
Data jednačina je jednačina sa razdvojenim promjenljivim. Kako za sve  z vrijedi
2 − cos z ≠ 0 , nakon dijeljenja sa 2 − cos z imamo:
dz
dx = . Nakon integraljenja dobijamo:
2 − cos z

120
 dz
 x + C = ∫ 2 − cos z .
Integral na des
desnoj
noj stran
stranii poslj
posljed
ednje
nje jedna
jednako
kosti
sti može
možemo
mo izr
izraačunati uvođenjem
 z 2dt  1 − t 2
trigonometrijske smjene t = tg . Tada je dz = , cos z = , pa integral postaje
2 1 + t 2 1 + t 2
2dt 2 ⎛ z⎞ 2 3
∫ 3t 2 + 1 3 ( ) 3
= arctg t  3 =
⎝
⎟.
2⎠
arctg ⎜ 3tg

Imajući u vidu da je  z = 2 x − y , dobijamo

ijamo opšte
opšte rješenje
rješenje jedna
jednačine u obliku
2 3 ⎛  2 x − y ⎞
 x + C = arctg ⎜ 3tg ⎟ , gdje je C  proizvoljna realna konstanta.
3 ⎝  2  ⎠

1 +  y 2
4. Naći opšte rješenje jednačine  y = '
.
(
 xy 1 +  x
2
)
Rješenje. Data jedna čina je definisana za  y ≠ 0 i  x ≠ 0 .
 ydx
Množenjem jednačine sa ≠ 0 možemo je napisati u obliku sa razdvojenim
1+ y2
promjenljivim:
 ydy dx
= .
(1 +  y )  x(1 + x )
2 2

Nakon integracije lijeve i desne strane imamo:

 ydy dx
∫ (1 +  y ) = ∫  x(1 + x ) .
2 2

Integral na lijevoj strani jednakosti možemo izračunati uvođenjem smjene t = 1 + y 2 ,

1
 ydy = dt . Dobijamo:
2
 ydy 1
∫ (1 +  y ) = 2 ln(1 +  y )
2
2

1
Integral na desnoj strani možemo izra čunati koristeći se rastavom funkcije na
(
 x 1 + x
2
)
parcijalne razlomke u obliku:
1  A  Bx + C 
= + .
(
 x 1 +  x 2 )  x 1 + x2
Nakon množenja sa  x 1 + x 2 ) i izjednačavanja dobijenih polinoma na lijevoj i desnoj strani
dobijamo da je  A = 1 ,  B = −1 i C = 0 . Uvrštavanjem u integral imamo:

121
 2
dx dx  xdx 1 1 1  x
∫  x(1 + x ) = ∫  x − ∫ 1 + x = ln x − (
ln 1 +  x 2
) + 2 ln C = 2 ln C  .
2 2
2 (1 + x ) 2

Vidimo da je opšte rješenje jedna čine dato sa:

1 1  x 2
(
ln 1 +  y 2 = ) ln C  , C  > 0 , odnosno
2 2 (1 + x ) 2

) )
1 +  y 2 1 +  x 2 = Cx 2 , C > 0 .

5. Riješiti jednačinu:  x 1 −  y 2 dx +  y 1 − x 2 dy = 0 .

Rješenje. Jednačinu možemo napisati u obliku:
dy
 y 1 − x = − x 1 − y 2 .
2

dx
dy
Ukoliko je  y = 1 , tada je = 0 , pa je jedna čina identički zadovoljena. Dakle,  y = ±1 je
dx
 jedno rješenje jednačine.
Ukoliko je  x < 1 i  y < 1 jednačinu možemo napisati u obliku
 ydy  xdx
=− .
1 −  y 2
1 − x 2

Kada integralimo lijevu i desnu stranu jednačine dobijamo:

 ydy  xdx
∫ 1 −  y 2
=− ∫ 1− x 2
.

1
U integralu na lijevoj strani posljednje jednakosti uvedimo smjenu 1 −  y 2 = t  ,  ydy = − dt .
2
Integral na desnoj strani se nalazi na isti na čin.
Nakon integracije opšte rješenje za slučaj  x < 1 i  y < 1 je oblika
− 1 −  y 2 = 1 − x 2 − C , odnosno:
1 −  y 2 + 1 − x 2 = C , gdje je C  realna konstanta, C ≥ 0 .

6. Riješiti jednačinu  xy ' =  y (1 − x sin x ) .

Rješenje. Jednačinu možemo napisati u obliku:
dy dx
 x =  y(1 − x sin x ) , pa ukoliko je  y ≠ 0 i  x ≠ 0 množenjem sa jednačina postaje
dx  xy
dy (1 − x sin x )
= dx .
 y  x
Kada integralimo lijevu i desnu stranu jedna čine, nakon razdvajanja integrala na desnoj
strani na razliku dva integrala dobijamo:
122
 d 
 y dx
∫  y = ∫  x − ∫ sin xdx
pa je
pa je opšte rješenje jedna čine dato u obliku:
ln y = ln x + ln C  + cos x , C ≠ 0 , odnosno
 y = Cxe , C  ≠ 0 .
cos x

dy
Ukoliko je  y = 0 , tada je = 0 , pa je jednačina identički zadovoljena. Dakle,  y = 0 je
dx
također rješenje jednačine.

7. Naći opšte rješenje jednačine  y ' = 2 x + 2 y .

R ješenje. Uvedimo novu nepoznatu funkciju  z = z ( x ) sa  z = x + 2 y . Tada je
1 1
 y = ( z − x ) , te  y ' = (z '
− 1) .
2 2
Sada naša jedna čina postaje:
1 dz
( z '
− 1) = 2 z , odnosno = 1 + 2 z +1 .
2 dx
Razdvajanjem promjenljivih i integracijom dobijamo:
dz
∫1+ 2  z +1 ∫
= dx , pa nakon integracije desne strane imamo:
dz
 x + C = ∫1+ 2 z +1
.
dt 
U integralu na desnoj strani uvedimo smjenu sa t  = 2 z +1 . Sada je  z = −1 + log 2 t , dz = , pa
t ln 2
 je integral oblika:
dt  1 ⎛  dt  d t   ⎞ 1 t  t 
∫ t (1 + t )ln 2 = ⎜
ln 2 ⎝  t  ∫
− ⎟= ln∫
t + 1 ⎠ ln 2 t + 1
= log 2
t + 1
.
Nakon vraćanja na staru funkciju opšte rješenje jednačine dobijamo u obliku
⎛  2 z +1  ⎞
 x + C = log 2 ⎜⎜  z +1 ⎟
⎟ , pa kako je  z = x + 2 y , to je opšte rješenje jednačine oblika
⎝  +
1 2  ⎠
⎛  2 x + 2 y +1  ⎞
 x + C = log 2 ⎜ ⎟
⎜ 1 + 2 x + 2 y +1 ⎟ , odnosno,
⎝   ⎠
 x + C = x + 2 y + 1 − log 2 1 + 2
 x + 2 y +1
).
dakle, opšte rješenje jednačine je oblika
C − 1 = C 0 = 2 y − log 2 (1 + 2 ), C 0 je realna konstanta.
 x + 2 y +1
(4)
Napomenimo da smo do rješenja naše jedna čine mogli doći i bez uvo đenja nove funkcije.
Naime, ako jedna činu napišemo u obliku

123
dy
= 2 x ⋅ 2 2 y
dx
vidimo da promjenljive možemo razdvo jiti i dobiti jednakost oblika
dy
2 y
= 2 x dx .
2
Integracijom lijeve i desne strane jednačine dobijamo opšte rješenje u obliku
1
− 2 − 2 y = 2 x + C , odnosno u obliku
2
 x + 2 y +1
2 + 1 + C ⋅ 2 2 y +1 = 0 . (5)
Primijetimo da se transformacijom izraza (4) može doći do izraza u obliku (5), s tim što treba
uzeti drugi oblik za konstantu C  u (5).

4.1.1. Zadaci za samostalan rad

U zadacima 1.-6. na ći opšte rješenje datih jednačina:
1
351.  y ' =
2
sin ( x − 2 y ) . 352. ( xy 2
+  x )dx + ( y − x 2 y )dy = 0 .

⎛  dy ⎞
353.  y = 10
'  x + y
. 354. e − y ⎜1 + ⎟ =1 .
⎝  dx ⎠
 x +  y  x − y
355.  y ' + sin = sin .
2 2
356. Naći partikularno rješenje jednačine  y sin x =  y ln y koje zadovoljava početni
'

uslov y⎛ 
π  ⎞
⎜ ⎟=e.
⎝  2 ⎠
1 +  y 2
357. Naći onu integralnu krivu jednačine  y = '
koja prolazi kroz tačku (0,1) .
1 +  x 2
358. Naći onu integralnu krivu jednačine sin  y cos xdy = cos y sin xdx koja prolazi kroz
tačku ⎛ 
π  ⎞
⎜ 0, ⎟ .
⎝  4  ⎠
359. Naći partikularno rješenje jednačine  y − xy ' = b 1 +  x 2 y ' ) , gdje je b realan parametar,
koje zadovoljava početni uslov  y (1) = 1 .

124
4.2. Homogene diferencijalne jednačine prvog reda
Diferencijalna jednačina prvog reda je homogena ukoliko se može napisati u obliku
⎛  y ⎞
 y ' =  f ⎜ ⎟.
⎝  x ⎠
Homogene diferencijalne jednačine svodimo na diferencijalne jednačine sa razdvojenim
promjenljivim uvođenjem nove nepoznate funkcije  z = z ( x ) sa
 y
 z = ,  y = zx ,  y ' = z  x
'
+ z .
 x
Neke diferencijalne jednačine koje nisu homogene se podesnom smjenom mogu dovesti
na homogene, a zatim ih kao ta kve rješavati. Neke od njih su oblika:
⎛  a  x + b1 y + c1  ⎞
 y ' =  f ⎜⎜ 1 ⎟⎟ . (1)
⎝ a 2 x + b 2 y + c 2  ⎠
Da bismo jednačinu oblika (1) sveli na homogenu, odnosno na jedna činu koja razdvaja
promjenljive potrebno je riješiti sistem od dvije jednačine sa dvije nepoz nate a i b oblika:
a1 a + b1b + c1 = 0 ⎫
⎬. (2)
a 2 a + b2 b + c 2 = 0 ⎭
Sada možemo posmatrati dva slu čaja:
a) Determinanta  D = a1b2 − a 2 b1 sistema (2) je različita od nule.
Tada sistem ima jedinstveno rješenje (a, b ) , pa u jednačini (1) uvodimo smjenu:
dv
 x = u + a ,  y = v + b , gdje su u i v dvije nove promjenljive i vrijedi v = v(u ) , te  y ' = v ' = .
du
Nakon uvođenja ove smjene jednačina (1) postaje homogena po u i v .
b) Determinanta  D = a1b2 − a 2 b1 sistema (2) je jednaka nuli.
Sada trebamo razlikovati nekoliko podslučajeva:
b1) Ako je a 2 = b2 = 0 , mora biti c 2 ≠ 0 pa imamo diferencijalnu jednačinu oblika
 y =  f (ax + by + c ) . (3)
'

Ukoliko je b = 0 jednačina (3) je jednačina sa razdvojenim promjenljivim.

 z − a
'
Ukoliko je b ≠ 0, uvodimo novu funkciju  z ( x ) = ax + by + c , tako da je  y =
'
. Sada
b
 jednačina (3) postaje jedna čina sa razdvojenim promjenljivim.
b2) Ako je bar jedan od koeficijenata a 2 ili b2 različit od nule, onda iz a1b2 − a 2 b1 = 0 slijedi
da za neko realno λ  vrijedi a1 = λ a 2 i b1 = λ b2 . Sada jednačina (1) ima oblik:

125
 ⎛ λ (a 2 x + b2 y ) + c1  ⎞
 y ' =  f ⎜⎜ ⎟⎟ . (4)
a
⎝  2  x + b 2 y + c 2  ⎠

Ukoliko je b2 = 0  jednačina (4) je jedna čina sa razdvojenim promjenljivim.

 z − a 2
'
Ukoliko je b2 ≠ 0 uvodimo novu funkciju  z = a 2 x + b2 y , tako da je  y = '
. Nakon ovoga
b2
 jednačina (4) se svodi na jedna činu u kojoj možemo razdvojiti promjenljive.

Riješeni primjeri

 y  y
1. Naći opšte rješenje jednačine  x −  y cos +  xy ' cos =0.
 x  x
Rješenje. Nakon dijeljenja sa  x ≠ 0 jednačina postaje:
 y  y  y  y
1− cos +  y ' cos = 0 , odnosno, nakon dijeljenja sa cos ≠0,
 x  x  x  x
 y 1
 y ' = − .
 x  y
cos
 x
 y
Desna strana jednakosti je funkcija od pa vidimo da je jednačina homogena.
 x
 y
Uvedimo novu nepoznatu funkciju  z = z ( x ) sa  z = ,  y ' = z  x
'
+  z . Jednačina sada postaje:
 x
1
'
 z  x +  z = z − , odnosno
cos z
dz 1
 x = − .
dx cos z
Nakon razdvajanja promjenljivih i integracije dobijamo:
sin z = ln C  − ln x , za neko realno C ≠ 0 .
 y
Stavljajući  z = , vidimo da je opšte rješenje jednačine dato sa :
 x
 y
C  sin
=e  x .
 x

2. Naći ono partikularno rješenje jednačine  xy ' −  y =  x 2 +  y 2 koje prolazi kroz tačku (1,1) .
Rješenje. Posmatrat ćemo samo slučaj  x > 0 , jer nas interesuje ona integralna kriva koja
prolazi kroz tačku (1,1) . Nakon dijeljenja jednačine sa  x > 0 ona postaje:

126
 2
⎛  y ⎞
 y
 y = + 1 + ⎜ ⎟ .
'

 x ⎝  x ⎠
 y
Kako je desna strana jednačine funkcija od , to je jednačina homogena, pa uvodimo smjenu
 x
 y
 z = z ( x ) ,  z = ,  y ' = z  x + z . Jednačina je sada oblika:
'

 x
'
 z  x +  z = z + 1 + z 2 , odnosno
dz
 x = 1 + z 2 .
dx
Nakon razdvajanja promjenljivih i integracije dobijamo
( )
ln  z + 1 + z 2 = ln ( C x ) , za neko realno C  , odnosno
2
 y ⎛  y ⎞
+ 1 + ⎜ ⎟ = C  x . Množenjem sa  x dobijamo opšte rješenje za slučaj  x > 0 u obliku:
 x ⎝  x ⎠
 y +  x 2 +  y 2 = C  x 2 .
Uvrštavanjem vrijednosti  x = 1 i  y = 1 dobijamo da je C  = 1 + 2, pa je traženo
partikularno rješenje:
 y +  x 2 +  y 2 = (1 + 2 )x 2 .

3. Naći opšte rješenje diferencijalne jednačine 3 x 2 y −  y 3  y ' = 3 xy 2 − x 3 . )

Rješenje. Dijeljenjem date jednačine sa  x 3 ≠ 0 možemo je napisati u obliku:
⎛   y ⎛  y ⎞ 3 ⎞ ' ⎛  y ⎞ 2
⎜ 3 − ⎜ ⎟ ⎟ y = 3⎜ ⎟ − 1 , odnosno
⎜  x ⎝  x ⎠ ⎟ ⎝  x ⎠
⎝   ⎠
2
⎛  y ⎞
3⎜ ⎟ − 1
 y ' =
⎝  x ⎠ .
⎛   y ⎛  y ⎞ 3 ⎞
⎜3 − ⎜ ⎟ ⎟
⎜  x ⎝  x ⎠ ⎟
⎝   ⎠
 y
Vidimo da je desna strana jedna čine funkcija od , pa je jednačina homogena. Uvodimo
 x
 y
smjenu  z = ,  y ' = z  x
'
+ z . Jednačina postaje:
 x
3 z 2 − 1
 z  x +  z = .
'

3 z − z 3

127
Dobijena jednačina je jednačina sa razdvojenim promjenljivim. Nakon sre đivanja izraza,
razdvajanja promjenljivih i integraljenja jednačinu možemo napisati u obliku:
d 
 x 3 z − z 3
∫  x = ∫  z 4
−1
dz .

Da bismo izračunali integral na desnoj strani podintegralnu funkciju trebamo razložiti na

parcijalne razlomke:
3 z − z 3 3 z − z 3  A  B Cz + D
= .= + +
 z − 1
4
( z − 1)( z + 1)( z + 1)  z − 1  z + 1 z 2 + 1
2

Nakon množenja posljednje jednakosti sa ( z − 1)( z + 1)(z 2 + 1) i izjednačavanja koeficijenata uz

odgovarajuće stepene od  z na lijevoj i desnoj strani jednakosti dobijamo sistem od četiri
linearne jednačine sa četiri nepoznate oblika:
 A + B + C = −1⎫
 A − B + D = 0 ⎪
⎪
⎬.
 A + B − C = 3 ⎪
 A − B − D = 0 ⎪
⎭
Sabiranjem prve i tre će, te druge i četvrte jednačine sistema dobijamo:
2 A + 2 B = 2⎫
⎬.
2 A − 2 B = 0⎭
1
Sada je  A = B = , pa je C  = −2 i  D = 0 . Sada je:
2
3 z − z 3 1 dz 1 dz zdz 1 1
∫  z 4
−1
dz = ∫
2  z + 1
+ ∫
2  z − 1
−2 ∫z 2
+1
= ln z − 1 + ln z + 1 − ln z 2 + 1 .
2 2
Rješenje jednačine je:

 x = ln
2 ln C 
( z 2
− 1)
, odnosno, zbog  z = :
 y
( z 2
+ 1)
2
 x
2
⎛  y ⎞
⎜ ⎟ −1
⎝  x ⎠
C 2 x 2 = 2
.
⎛ ⎛  y ⎞ 2  ⎞
⎜ ⎜ ⎟ + 1⎟
⎜ ⎝  x ⎠ ⎟
⎝   ⎠

4. Naći onu integralnu krivu jedna čine  xy ' =  y (1 + ln y − ln x ) koja prolazi kroz tačku (e,1) .
Rješenje. Jednačina je definisana za  y > 0 i  x > 0 , pa možemo dijeliti sa x . Dobijamo
 jednačinu
 y ⎛  y ⎞
 y ' = ⎜1 + ln ⎟ , koja je homogena.
 x ⎝   x ⎠

128
  y
Uvođenjem nove nepoznate funkcije  z = z ( x ) sa  z = ,  y ' = z  x
'
+ z jednačina postaje:
 x
 z  x +  z = z (1 + ln z ) , pa nakon
'
sređivanja, razdvajanja promjenljivih i integraljenja dobijamo:
d 
 x dz
∫ x
= ∫ z ln z .
Integral na desnoj strani se može riješiti uvo đenjem smjene t = ln z . Nakon rješavanja
integrala na obje strane posljednje jednakosti dobijamo opšte rješenje jednačine u obliku:
 y
ln Cx = ln ln z , odnosno, zbog  z =
 x
 y
Cx = ln .
 x
Uvrštavajući vrijednosti  x = e i  y = 1 u opšte rješenje jednačine dobijamo da je
1 1
C ⋅ e = ln = −1 , odnosno C = − . Dakle, traženo partikularno rješenje jednačine je
e e
 x
1  y −
−  x = ln , odnosno,  y = xe e
,  x > 0 .
e  x

5. Naći onu integralnu krivu jedna čine  y = x ln xy ' −  y koja prolazi kroz tačku (− 1,−1) .
Rješenje. Jednačinu možemo napisati u obliku:
 y

 xy −  y = e  x .
'

 y
Uvođenjem smjene  z = ,  y ' = z  x
'
+ z jednačina postaje:
 x
(
 x  z  x +  z −  zx = e
'
)
, odnosno  z  x
' 2
= e z . z

Sada, razdvajajući promjenljive dobijamo:

−z dx
e dz = ± .
 x 2
 y
Nakon izračunavanja integrala, imajući u vidu da je  z = imamo:
 x
 y
− 1
e  x
= + C  .
 x
Opšte rješenje jednačine sada možemo napisati u obliku:
1
 y = − x ln + C  .
 x
Uvrštavanjem početnih uslova dobijamo:
1
− 1 = 1 ⋅ ln − 1 + C  , pa je − 1 + C  = e −1 , odnosno C = +1.
e

129
Traženo partikularno rješenje je dato sa:
1 1
 y = − x ln + +1 .
 x e

6. Naći opšte rješenje diferencijalne jednačine: (2 x −  y + 4 )dy = (2 y − x − 5 )dx .

Rješenje. Datu jednačinu možemo napisati u obliku:
− x + 2 y − 5
 y = .
'

2 x − y + 4
Da bismo uveli odgovarajuću smjenu promjenljivih ri ješimo sistem jednačina:
− a + 2b − 5 = 0⎫
⎬ , sa nepoznatim a i b .
2a − b + 4 = 0 ⎭
Determinanta ovog sistema je razli čita od nule, pa on ima jedinstveno rješenje: a = −1 i b = 2 .
Sada uvedimo smjenu promjenljivih sa:
 x = u − 1,  y = v + 2 , pri čemu smatramo da je v = v (u ) , te  y x' = vu' . Jednačina postaje:
− u + 2v
v = , pa nakon dijeljenja brojnika i nazivnika sa u dobijamo:
'

2u − v
v
−1+ 2
v' = u .
v
2−
u
v
dobijena jednačina je homogena, pa je rješavamo smjenom  z = ,  z = z (u ) , v = z u +  z .
' '

u
Imamo:
− 1 + 2 z
 z ' u +  z = , odnosno, nakon transformacije jednačine i razdvajanja promjenljivih
2 − z
du 2− z
= dz.
u  z 2 − 1
Integracijom lijeve i desne strane imamo:
u 1 3 1 z −1
ln = ln z − 1 − ln z + 1 = ln , odnosno
C  2 2 2 ( z + 1)3
 z − 1
u = C  .
2 2

( z + 1)3
v y−2
Imajući u vidu da je u = x + 1, v = y − 2 ,  z = = , dobijamo opšte rješenje jednačine:
u  x + 1
( y − x − 3)(x + 1)2
( x + 1) = C 
2 2
3
, odnosno ( y + x − 1)3 = C 2 ( y − x − 3) .
( y +  x − 1)

130
 2
⎛   y + 2  ⎞
7. Naći opšte rješenje diferencijalne jednačine:  y = 2⎜⎜ ⎟⎟ .
'

⎝ 
 x +  y − 1 ⎠
⎛  a  x + b1 y + c1  ⎞
Rješenje. Vidimo da je data jedna čina oblika  y ' =  f ⎜⎜ 1 ⎟⎟ . Zbog toga ćemo prvo
a
⎝  2  x + b2 y + c 2  ⎠

riješiti sistem od dvije jednačine sa dvije nepoznate:

b+2=0 ⎫
⎬.
a + b − 1 = 0⎭
Determinanta ovog sistema je razli čita od nule, pa on ima jedinstveno rješenje: a = 3, b = −2 .
Uvedimo smjenu promjenljivih sa  x = u + 3 ,  y = v − 2 , v = v(u ) ,  y ' = v ' . Jednačina postaje:
2
⎛  v  ⎞
2 ⎜ ⎟
⎛  v  ⎞ ⎜ u ⎟ .
v = 2⎜
'
⎟ , odnosno v =2
'

⎝ u + v ⎠ ⎜ v⎟
⎜1 + ⎟
⎝  u  ⎠
v
Očigledno je dobijena jednačina homogena, pa se smjenom  z = ,  z = z (u ) , v = z u +  z
' '
svodi
u
na jednačinu sa razdvojenim promjenljivim:
2 z 2
 z u + z =
'
.
(1 + z )2
Nakon transformacije, razdvajanja promjenljivih i integracije dobijamo:
 z + 2 z + 1
2
du
∫u =− ∫  z (1 + z ) 2
dz .

Kako bismo izračunali integral na desnoj strani jednakosti podintegralnu funkciju je

potrebno rastaviti na parcijalne razlomke:
 z + 2 z + 1  Bz + C 
2
 A
= + .
(
 z 1 +  z
2
)  z 1+ z2
Nakon množenja jednakosti sa  z 1 + z 2 ) i izjednačavanja koeficijenata uz odgovarajuće
stepene polinoma na desnoj i lijevoj strani jednakosti dobijamo  A = 1 ,  B = 0 i C = 2 . Rješenje
 jednačine sada možemo pisati u obliku:
ln u + C = −(ln z + 2arctgz ) , odnosno, vraćajući se na polazne funkcije:
⎛   y + 2  y + 2 ⎞
ln x − 3 + C = −⎜⎜ ln + 2arctg ⎟.
⎝   x − 3  x − 3 ⎠⎟

8. Naći opšte rješenje jednačine: ( x + 2 y + 1) y ' = (2 x + 4 y + 3) .

Rješenje. Datu jednačinu napišimo u obliku:

131
 2 x + 4 y + 3
 y ' = .
 x + 2 y + 1
Formirajmo sljedeći sistem od dvije jednačine sa dvije nepoznate a i b:
2a + 4b + 3 = 0⎫
⎬.
a + 2b + 1 = 0 ⎭
Determinanta ovog sistema je jednaka nuli, pa kako je 2 x + 4 y = 2( x + 2 y ) ,
datu jednačinu
ćemo rješavati uvođenjem nove nepoznate funkcije  z = z ( x ) sa  z = x + 2 y . Sada je
1 1
 y = ( z − x ) ,  y ' = (z '
− 1) , pa jednačina postaje sljedeća jednačina u kojoj se promjenljive
2 2
mogu razdvojiti:
1 2 z + 3 1
 z ' = +
2  z + 1 2
Nakon razdvajanja promjenljivih i integracije imamo:
 z + 1
∫ dx = ∫ 5 z + 7 dz .
Integracijom lijeve i desne strane dobijamo:
1 2 7
 x + C =  z − ln z + , pa nakon vraćanja na polazne promjenljive dobijamo opšte rješenje
5 25 5
 jednačine u obliku:
1 2 7
 x + C = ( x + 2 y ) − ln x + 2 y + .
5 25 5

 x +  y
9. Naći partikularno rješenje diferencijalne jednačine  xy ' −  y = ( x +  y ) ln koje prolazi
 x
kroz tačku (1,1) .
Rješenje. Datu jednačinu možemo, nakon dijeljenja sa  x ≠ 0 napisati u sljedećem obliku:
 y ⎛   y ⎞ ⎛   y ⎞
 y ' − = ⎜1 + ⎟ ln⎜1 + ⎟ .
 x ⎝   x ⎠ ⎝   x ⎠
 y
Vidimo da je data jedna čina homogena pa je smjenom  z = ,  y ' = z  x
'
+ z svodimo na
 x
 jednačinu u kojoj se promjenljive mogu razdvojiti oblika:
'
 z  x = (1 + z ) ln(1 +  z ) , odnosno, nakon razdvajanja promjenljivih i integracije:
dx dz
∫  x ∫ (1 + z ) ln(1 + z ) .
=

Integral na desnoj strani jednakosti možemo izračunati uvođenjem smjene t  = ln (1 +  z ) ,

dz
dt = . Sada imamo:
1 + z

132
  x = ln ln (1 +  z ) , pa je opšte rješenje jedna čine dato sa:
ln C 
⎛   y ⎞
Cx = ln⎜1 + ⎟.
⎝   x ⎠
Odredimo sada partikularno rješenje. Uvrštavanjem  x = 1 i  y = 1 u opšte rješenje imamo:
C  = ln 2 , pa je partikularno rješenje dato sa:
⎛   y ⎞
 x ln 2 = ln⎜1 + ⎟.
⎝   x ⎠

 y +  x  y + x
10. Odrediti partikularno rješenje jednačine ( y '
+ 1)ln = koje prolazi kroz tačku
 x + 3  x + 3
(− 2,3) .
Rješenje. Datu jednačinu napišimo u obliku:
 y + x

 y =  x + 3 − 1 .
'
 y + x
ln
 x + 3
⎛  a  x + b1 y + c1  ⎞
Vidimo da je data jednačina oblika  y ' =  f ⎜⎜ 1 ⎟⎟ , pa ćemo postaviti sistem od dvije
a
⎝  2  x + b2 y + c 2  ⎠

 jednačine sa dvije nepoznate oblika:

a + b = 0⎫
⎬.
a + 3 = 0⎭
Dati sistem ima jedinstveno rješenje a = −3 , b = 3 .
Uvedimo smjenu promjenljivih sa  x = u − 3 ,  y = v + 3 , v = v (u ) ,  y = v
' '
. Naša jednačina
postaje:
u+v u+v
(v '
+ 1)ln
u
=
u
, odnosno, nakon dijeljenja sa u :
⎛  v ⎞ v
(v '
+ 1)ln⎜1 + ⎟ = 1 + .
⎝  u ⎠ u
v
Dobijena jednačina je homogena, pa je smjenom  z(u ) = , v ' = z ' u +  z svodimo na jednačinu
u
u kojoj se promjenljive mogu razdvojiti:
1 +  z
 z ' u +  z + 1 = , odnosno, nakon transformacije, razdvajanja promjenljivih i integracije:
ln(1 +  z )
d u ln(1 +  z )
∫ u ∫ (1 + z )(1 − ln(1 + z )) dz .
=

dz
Integral na desnoj strani gornje jednakosti se smjenom t = ln (1 + z ) , dt = svodi na integral
1 + z

133
 tdt 
∫ 1 − t  = −t − ln t − 1 .
Sada imamo:
ln Cu = − ( ln (1 + z ) + ln ln (1 + z ) − 1 ) = − ln ⎡⎣(1 + z ) ln (1 + z ) − 1 ⎤⎦ .
 y − 3
Sada, vraćajući se na stare promjenljive u = x + 3 ,  z = dobijamo opšte rješenje jednačine
 x + 3
u obliku:
1 ⎛   y − 3 ⎞ ⎛  y − 3 ⎞
= ⎜1 + ⎟ ln⎜1 + ⎟ −1 .
C ( x + 3) ⎝   x + 3 ⎠ ⎝  x + 3 ⎠
Uvrštavajući  x = −2 ,  y = 3 imamo:
1
= 1 , pa je C  = 1 . Dakle, traženo partikularno rješenje je:
C 
1 ⎛   y − 3 ⎞ ⎛  y − 3 ⎞
= ⎜1 + ⎟ ln⎜1 + ⎟ −1 .
( x + 3) ⎝   x + 3 ⎠ ⎝  x + 3 ⎠

4.2.1. Zadaci za samostalan rad

U zadacima 1.-10. na ći opšta rješenje datih jednačina:
2 xy
1.  y ' = .
 x −  y 2
2

2.  y 2 +  x 2 y ' = xyy ' .

 y
3.  xy =  y ln .
'

 x
 x  y
4.  y ' = + .
 y  x
5. (3 y + 3 xy +  x 2 )dx = ( x 2 + 2 xy )dy .
2

 x − 3 y
6.  y ' = .
2 x +  y
7. ( x − 3 y + 4)2 dx + ( x + 3 y + 2)2 dy = 0 .
 x +  y + 3
8.  y ' = .
2 x + 2 y − 2
 x − 2 y
9.  y ' = 1.
2 x − 4 y + 1
10. ( y − x − 2 )dx − (2 y − x − 5)dy = 0
U zadacima 11.-15. na ći partikularna rješenja datih jednačina koja prolaze kroz date ta čke:

134
11. ( xy −  y )arctg  xy = 0 , tačka (1,0) .
'

12. ( y − 3 x )dy + xydx = 0 , tačka (0,1) .

2 2

 y − 2 xy − x
2 2
13.  y = , tačka (− 1,−1) .
'

 y 2 + 2 xy −  x 2
2

14.  y⎛ ⎜  ⎞⎟ + 2 x −  y = 0 , tačka 0, 5 .

dy dy
( )
⎝ dx ⎠ dx
dy
Uputa: Datu jednačinu prvo riješiti kao kvadratnu po nepoznatoj  y ' = .
dx
15. ( x − 2 y + 1)dx + (2 x +  y + 2 )dy = 0 , tačka (0,1) .

4.3. Linearne diferencijalne jednačine prvog reda

Diferencijalna jednačina prvog reda  y ' =  f ( x, y ) je linearna ukoliko je ona linearna
posmatrana kao funkcija od  y i  y ' . Linearnu jednačinu prvog reda možemo napisati u
obliku:
 y ' + P( x ) y = Q( x ) , (1)
gdje su P ( x ) i Q ( x ) neprekidne funkcije definisane na nekom intervalu.
Opšte rješenje linearne jednačine napisane u obliku (1) je dato sa:
− P ( x )dx ⎛  ⎞
 y = e ∫ ⎜ Q( x )e ∫
P ( x )dx

⎝  ∫ dx + C ⎟ .
 ⎠
(2)

Riješeni primjeri

 y
1. Naći partikularno rješenje diferencijalne jedna čine  y ' − − 1 − x = 0 koje prolazi kroz
1 − x 2
tačku (0,1) .
Rješenje.
Očigledno je da je data jedna čina linearna po  y i  y ' . Napišimo je u obliku:
 y
 y ' − = 1 + x .
1 − x 2
Ovako napisana jednačina je oblika (1), gdje je
1
P( x ) = − , Q ( x ) = 1 + x ,
1− x2
pa je njeno rješenje dato sa (2).

135
Odredimo prvo integrale koji se javljaju u (2). Imamo:
dx dx 1 1− x
∫ P ( x )dx = − ∫ 1 − x 2
=∫
x2 −1
= ln
2 x +1
.
1− x
ln
1 − x
Q( x )e ∫
P ( x )dx
∫ ∫ ( x + 1)e ∫ ( x + 1) ∫
1+ x
dx = dx = dx = 1 − x 2 dx .
1 +  x
Nas zanima ona integralna kriva jedna čine koja prolazi kroz tačku (0,1) pa ćemo smatrati da
 je 1 − x 2 = 1 − x 2 . Sada je
1 − x 2
Q ( x )e ∫
P ( x )dx
∫ dx = ∫ 1 − x dx = ∫ dx . Ovaj integral ćemo napisati u obliku:
2

1 − x 2

1 − x 2
dx
∫ 1 − x 2
dx = ( Ax + B ) 1 − x 2 + λ  ∫ 1− x 2
.

Nakon diferenciranja imamo:

1 − x 2 − 2x λ 
=  A 1 − x 2 + ( Ax + B ) + .
1 − x 2
2 1 − x 2
1− x 2

Množenjem sa 1 − x2 , a zatim izjednačavanjem dobijenih polinoma drugog stepena na

1 1
desnoj i lijevoj strani jednakosti dobijamo da je  A = ,  B = 0 i λ  = . Dakle,
2 2

Q( x )e ∫
P ( x )dx 1 1
∫ dx =  x 1 − x 2 + arcsin x .
2 2
Uvrštavanjem izračunatih integrala u opšte rješenje dato sa (2) imamo:
1 + x ⎛  1 1  ⎞
 y = ⎜ C +  x 1 − x 2 + arcsin x ⎟ .
1 − x ⎝  2 2  ⎠
Ukoliko u opšte rješenje uvrstimo  x = 0 i  y = 1 Dobit ćemo C  = 1 , pa je traženo partikularno
rješenje:
1 + x ⎛  1 1  ⎞
 y = ⎜1 +  x 1 − x 2 + arcsin x ⎟ .
1 − x ⎝  2 2  ⎠

⎛  x 2 − 1 ⎞ '

2. Naći opšte rješenje diferencijalne jednačine: ⎜⎜ ⎟ y =  y + 5 .
⎟
⎝  x  ⎠
Rješenje. Očigledno je data jednačina linearna po  y i y ' , pa ćemo je napisati u obliku (1).
 x 5 x
 y ' −  y = . Sada je
 x 2 − 1  x 2 − 1
 x 5 x
P( x ) = − 2 , Q( x ) = 2 .
 x − 1  x − 1

136
Odredimo integrale koji se javljaju u (2):
 x 1 1
∫ P ( x )dx = − ∫ = − − = .
2
dx ln x 1 ln
 x 2 − 1 2  x 2 − 1
1
ln

Q ( x )e ∫
P ( x )dx 5 x  x 2 −1 5 xdx
∫ dx = ∫  x − 1
2
e dx = ∫ ( x 2
− 1)  x − 1
2
.

1
Posljednji integral možemo izračunati uvođenjem smjene t = x 2 − 1 ,  xdx = dt . Sada imamo:
2
Q ( x )e ∫
P ( x )dx 5
∫ dx = −
 x − 1
2
, pa opšte rješenje jednačine možemo napisati u obliku:
1
ln  x 2 −1 ⎛  5  ⎞⎟
 y = e ¸2 ⎜ C − , odnosno
⎜ 2
− ⎟
⎝   x 1 ⎠
 y = −5 + C  x 2 − 1 .

3. Naći opšte rješenje diferencijalne jednačine  xy ' +  y − x sin x = 0 .

Rješenje. Data jednačina je linearna po  y i  y ' . Napišimo je u obliku (1):
1
 y ' +  y = sin x .
 x
1
Sada je P( x ) = , Q( x ) = sin x . Imamo:
 x
dx
∫ P( x )dx = ∫  x = ln x .

∫ Q( x )e ∫
P ( x )dx
∫
dx = sin xe ln x dx =  x sin xdx . ∫
Integral na desnoj strani riješit ćemo parcijalnom integracijom, stavljajući dv = sin xdx ,
v = − cos x te u =  x , du = dx . Sada je

∫ x sin xdx = − x cos x + ∫ cos xdx = − x cos x + sin x .

Uvrštavajući dobijene integrale u (1) dobijamo opšte rješenje jedna čine:
1
 y = (C − x cos x + sin x ) .
 x

4. Naći opšte rješenje diferencijalne jednačine 1 + x 2  y ' − 2 xy = 1 + x 2 . ( ) ( )2

Rješenje. Data jednačina je linearna po  y i  y ' pa ćemo je, dijeljenjem sa 1 + x 2 ) ≠ 0 napisati u

obliku (1):

137
 2 x
 y ' −  y = 1 + x 2 .
1 + x 2

2 x
Sada je P( x ) = − , Q( x ) = 1 + x 2 pa je
1+ x 2

2 xdx 1
∫ P( x )dx = −∫ 1 + x = − ln(1 + x 2 ) = ln ,
2
1 + x 2
1
ln
Q( x )e ∫
P ( x )dx
∫ dx = (1 +  x )e (1+ x ) dx = dx = x .
∫ ∫
2
2

Uvrštavajući dobijene integrale u (2) dobijamo opšte rješenje jedna čine u obliku:
 y = 1 +  x 2 )(C +  x ) .

5. Odrediti integralnu krivu jednačine  xy ' − 3 y = x 4 e x koja prolazi kroz tačku (1, e ) .
Rješenje. Data jednačina je linearna po  y i  y ' . Dijeljenjem sa  x ≠ 0 napišimo je u obliku (1):
3
 y ' −  y = x 3 e .
 x

 x
3
Sada je P( x ) = − , Q( x ) = x 3 e x , pa imamo:
 x
3 1
∫ P ( x )dx = − ∫  x dx = −3 ln x = ln
 x 3
,
1

Q ( x )e ∫
P ( x )dx ln

∫ dx = ∫ x e  x 3
∫
dx = e x dx = e x .
3  x
e
Vidimo da je opšte rješenje jedna čine dato sa:
 y = x 3 (C + e x ).
Uvrštavajući  x = 1 ,  y = e dobijamo da je C = 0 , pa je tražena integralna kriva jedna čine:
 y = x 3 e x .

⎛ π  ⎞
6. Odrediti partikularno rješenje jednačine  y ' sin x −  y cos x = 1 , uz uslov  y⎜ ⎟ = 1 .
⎝  2  ⎠
R ješ enje. Data jednačina je linearna po  y i  y ' , pa je, dijeljenjem sa sin x ≠ 0 , možemo napisati
u obliku (1):
cos x 1
 y ' −  y = .
sin x sin x
cos x 1
Sada je P( x ) = − , Q( x ) = pa imamo:
sin x sin x
cos x
∫ P( x )dx = −
sin x ∫
dx .

Ovaj integral možemo riješiti uvođenjem smjene t  = sin x , dt  = cos xdx , nakon čega dobijamo

138
 1
∫ P( x )dx = − ln sin x = ln sin x . Dalje, imamo:
1
ln
Q ( x )e ∫
P ( x )dx 1 dx
∫ ∫ sin x ∫ sin
sin x
dx = e dx = 2
= −ctgx .
 x
sada možemo dati opšte rješenje jedna čine u obliku:
 y = sin x (C  − ctgx ) = C sin x − cos x .
π 
Uvrštavajući  x = i  y = 1 dobijamo da je C  = 1 , pa je traženo partikularno rješenje:
2
 y = sin x − cos x .

y
7. Naći partikularno rješenje diferencijalne jednačine  y ' = koje zadovoljava
2 y ln y +  y − x
uvjet  y (2 ) = 1 .
Rješenje. Data jednačina nije linearna po  y i  y ' , ali jeste po  x . Pošto možemo smatrati da je
dy 1
 y ' ( x ) = = , možemo je napisati u obliku
dx  x ' ( y )
1  y
= .
 x ' 2 y ln y +  y − x
Ova jednačina je linearna po  x i  x ' , pa ćemo smatrati da je  x = x( y ) i jednačinu ćemo
rješavati kao linearnu jednačinu u kojoj ulogu nezavisno promjenljive igra  y . Na taj način će
vrijediti formula (2), uz izmjen u uloga zavisno i nezavisno promjenljive.
Datu jednačinu ćemo transformisati kako bi je napisali u obliku koji je analogan obliku (1):
1
 x ' +  x = 2 ln y + 1 .
 y
1
Stavimo P( y ) = i Q( y ) = 2 ln y + 1 .
 y
Na osnovu ranijih razmatranja vidi mo da je opšte rješenje jedna čine dato sa
− P ( y )dy ⎛  ⎞
 x = e ∫ ⎜ C + Q( y )e ∫
P ( y )dy

⎝  ∫ dy ⎟ .
 ⎠
Odgovarajući integrali su:
dy
∫ P( y )dy = ∫  y = ln y ,

∫ Q( y )e ∫
P ( y )dy 1
∫ (2 ln y + 1)e ∫
ln y
dy = dy = 2  y ln  y dy +  y 2 .
2

139
Posljednji integral m ožemo izračunati metod om parcijalne integracije stavljajući u = ln y ,
dy 1 2
du = , dv =  ydy , v =  y . Imamo:
 y 2
1 1 dy 1 1
∫ y ln y dy = 2  y ln y − ∫ 2  y =  y 2 ln y − .
2 2 2
y
 y 2 4
Sada je
Q ( y )e ∫
P ( y )dy
∫ . dy =  y 2 ln  y
Uvrštavajući izračunate integrale u opšte rješenje jednačine imamo:
1 C 
 x =
 y
(C +  y 2
ln y = )  y
+  y ln y .

Da bi izračunali partikularno rješenje, stavimo u opšte rješenje  x = 2 i  y = 1 . Dobijamo da je

C  = 2 , pa je traženo partikularno rješenje dato sa:
2
 x = +  y ln y .
 y
Napomenimo da je na ovaj na čin implicitno dato  y kao funkcija od  x .

4.3.1. Zadaci za samostalan rad

U zadacima 375.-386. na ći opšte rješenje date jednačine:
1.  y ' + 2 y = 4 x .
2.  y ' +  y = cos x .
2
3.  y ' + 2 xy = xe − x .
4.  x  y ' −  y ) = 1 + x 2 )e x .
5.  y ' +  y cos x = 0,5 sin 2 x .
1 − 2x
6.  y ' +  y = 1 .
 x 2
7.  y ' = e 2 x − e x y .
1
8.  y ' = .
 x cos y + sin 2 y
9. (
2 ydx +  y 2 − 6 x dy = 0 . )
1
10.  y ' = .
2 x −  y 2
5
11. ( x + 1) y ' − 4 y = e x ( x + 1) .
12.  ydx = ( y 3 − x )dy .

140
U zadacima 387.-393. na ći onu krivu diferencijalne jednačine koja prolazi datom tačkom:
13. (1 − x 2 ) y ' + xy − 1 = 0 , tačka (0,1) .
14.  xy ' +  y − e x = 0 , tačka (a, b ) , gdje su a i b proizvoljni realni brojevi.
1
15.  y ' −  ytgx = , tačka (0,0 ) .
cos x
 y
16.  xy ' − = x , tačka (1,0 ) .
 x + 1

17.  x 1 + x 2 )dy =  y +  yx 2 − x 2 )dx , tačka ⎛ 

π  ⎞
⎜1,− ⎟ .
⎝  4 ⎠
 y
18.  y ' − = 1 + x , tačka (0,1) .
1 − x 2
19.  y ' = 3 x 2 y +  x 5 + x 2 , tačka (0,1) .

4.4. Diferencijalne jednačine koje se svode na linearne diferencijalne jedna čine

Mi ćemo posmatrati tri tipa diferencijalnih jednačina koje se svode na linearne jednačine.
To su Bernoullieva, Cleroova i Lagrangeova jednačina.

4.4.1. Bernoullieva diferencijalna jednačina

 Jednačinu oblika
 y + P ( x ) y = Q( x ) y , n ∈  , n ≠ 0 , n ≠ 1 (1)
' n

gdje su P ( x ) i Q( x ) date funkcije neprekidne na nekom intervalu, nazivamo Bernoulli-evom
diferencijalnom jednačinom.
Ukoliko je n = 0 jednačina postaje linearna, dok za n = 1 postaje jednačina u kojoj se
promjenljive mogu razdvojiti.
Datu jednačinu oblika (1) podijelimo sa  y n . Dobijamo jednačinu
P ( x )
'
 y
n
+ n −1 = Q( x ) (2)
 y  y
Datu jednačinu možemo svesti na linearnu uvođenjem smjene
1 1− n  y
'
 z
'
 z = z ( x ) = n −1
. Sada je  z ='
 y '
, pa je = .
 y  y
n
 y
n
1− n
Dobijena linearna jednačina je oblika:
'
 z
+ P( x ) z = Q( x ) .
1− n

141
Riješeni primjeri

1. Naći opšte rješenje diferencijalne jednačine  xy ' +  y = xy 2 ln x .

Rješenje. Datu jednačinu podijelimo sa  x ≠ 0 . Ona postaje:
1
 y ' +  y = ln x ⋅ y 2 , pa vidimo da je ona Bernoullieva, pri čemu je n = 2 .
 x
Podijelimo jednačinu sa  y 2 ≠ 0 :
'
 y 11
2
+ = ln x .
 y  x  y
' '
1  y  z
Uvedimo smjenu  z = , = = − z ' . Data jednačina postaje linearna:
 y  y
2
1− 2
1
− z ' +  z = ln x .
 x
Nakon množenja sa (− 1) dobijenu linearni jednačinu svodimo na oblik pogodan za
rješavanje:
1
 z ' −  z = − ln x .
 x
− P ( x )dx ⎛   ⎞
Opšte rješenje je dato sa  z = e ∫ ⎜ C + ∫ Q( x )e ∫
P ( x )dx
dx ⎟ , gdje je
⎝   ⎠
dx 1
∫ P( x )dx = − ∫  x = − ln x = ln , jer je jedna čina definisana samo za  x > 0 . Dalje je
 x
1

Q( x )e ∫
P ( x )dx ln ln x 1
∫ ∫
dx = − ln xe x
dx = − ∫  x
dx = −
2
ln 2  x ,

dx
što se jednostavno dobije uvođenjem smjene t = ln x , dt = u posljednjem integralu.
 x
Opšte rješenje naše linearne jednačine je:
⎛  1  ⎞ ⎛  1  ⎞
 z = e ln ⎜ C − ln 2  x ⎟ = x⎜ C − ln 2 x ⎟ ,
x

⎝  2  ⎠ ⎝  2  ⎠
1
pa kako je  z = , to je opšte rješenje polazne jedna čine dato sa:
 y
1 ⎛  1  ⎞
= x⎜ C − ln 2 x ⎟ .
 y ⎝  2  ⎠

2. Naći opšte rješenje diferencijalne  jednačine  x 2 y 2 y ' + xy 3 = 1 , kao i ono partikularno
rješenje koje prolazi kroz tačku (3,1) .
Rješenje. Dijeljenjem date jednačine sa  x 2 y 2 ≠ 0 imamo:

142
 1 1
 y ' +  y = 2
y −2 .
 x  x
Vidimo da je data jednačina Bernoullieva, sa n = −2 . Pomnožimo je sa  y 2 . Imamo:
1 1
 y ' y 2 +  y 3 = .
 x  x 2
'
1 1 z
Uvedimo smjenu promjenljivih sa  z = −2 −1
= −3
= y ,  z = 3 y
3 ' 2
y '
, pa je  y  y =
' 2
. Jednačina
 y y 3
se svodi na sljedeću linearnu jednačinu:
 z ' 1 1 3 3
+  z = , odnosno  z ' +  z = 2 .
3  x x2  x  x
− P ( x )dx ⎛   ⎞
Opšte rješenje ove jednačine je dato sa  z = e ∫ ⎜ C + ∫ Q( x )e ∫
P ( x )dx
dx ⎟ , gdje je
⎝ ⎠
dx
∫ P( x )dx = 3 ∫  x = 3 ln  x = ln x 3 ,

 x 3
Q( x )e ∫
P ( x )dx 3 3
∫ ∫ x ∫ x
ln x 3
dx = 2
e dx = 3 2
dx =  x 2 .
2
Opšte rješen je linearne j ednačine je:
1 ⎛  3  ⎞
 z = ⎜ C +  x 2 ⎟ . Kako je  z =  y 3 , to je opšte rješenje date jednačine
 x ⎝ 
3
2  ⎠
1 ⎛  3  ⎞ 1 ⎛  3 2 ⎞
 y 3 = 3
⎜ C +  x 2 ⎟ , 3 ⎜ C + x ⎟. odnosno  y =
 x ⎝  2  ⎠  x ⎝  2 ⎠
Nađimo sada partikularno rješenje. Uvrstimo  x = 3 i  y = 1 u opšte rješenje. Imamo:
13 3 27 27
1= C + 9, odnosno 27 = C + , odakle vidimo da je C = .
3 2 2 2
Dakle, partikularno rješenje je
1 ⎛ 27 3 2 ⎞
 y = 3 ⎜ + x ⎟ .
 x ⎝  2 2 ⎠

3
1
3. Naći opšte rješenje diferencijalne jednačine  xy +  y =  y 2 ln x .
'

2
3
3
Rješenje. Data jednačina je Bernoullieva, za n = . Podijelimo je sa  xy 2 . Imamo:
2
1
 y ' 1 − ln x
3
+  y 2 = .
 x  x
2 y 2

143
 1 ' '
1 − 1 y  y
Uvedimo smjenu sa  z = 3
=y 2
,  z = −
'
3
. Dakle, 3
= − z ' , pa jednačina postaje:
−1 2
 y 2  y 2 2 y 2
1 ln x 1 ln x
− z ' + z = , odnosno  z ' − =− .
 x x  x  x
Data jednačina je linearna po  z i  x pa ćemo izračunati odgovarajuće integrale:
dx
∫P( x )dx = −
 x ∫
= − ln x ,

Q ( x )e ∫
P ( x )dx ln x −ln x ln x
∫ dx = −
 x
e ∫
dx = −
 x 2
dx . ∫
Integral na desnoj strani ćemo izračunati metodom parcijalne integracije:
dx dx 1
Stavimo u = ln x , du = , d v = − 2
, v = . Imamo:
 x  x  x
ln x ln x dx ln x 1
 I  = − ∫  x 2
dx =
 x
− ∫
 x 2
=
 x
+
 x
. Dakle,

Q( x )e ∫
P ( x )dx ln x 1
∫ dx =
 x
+
 x
. Sada je rješenje linearne jednačine
⎛  ln x + 1 ⎞
 z = x⎜ C + ⎟ = C  x + ln x + 1 , pa je opšte rješenje Bernoullieve jedna čine dato sa
⎝  x  ⎠
−2 1
 y = z = .
(Cx + ln x + 1)2

⎛  1  ⎞
4. Naći opšte rješenje diferencijalne jednačine  xdy + ⎜ y −  y 3 x ⎟ dx = 0 , i ono partikularno
⎝  2  ⎠
r ješenje koje prolazi kroz ta čku (1,1) .
Rješenje. Datu jednačinu podijelimo sa  xdx ≠ 0 . Imamo:
1 1 1 1
 y ' +  y − y 3 = 0 , odnosno  y ' +  y =  y 3 .
 x 2  x 2
Vidimo da je data jedna čina Bernoullieva sa n = 3 . Podijelimo je sa  y 3 . Imamo:
'
 y 1 1 1
3
+ = .
 y  x  y 2 2
' '
1 1  y  y 1
Uvedimo smjenu  z = = ,  z = −2 '
, pa je = −  z ' . Dobijamo linearnu jednačinu:
 y 3−1  y 2  y
3
 y
3
2
1 1 1 2
−  z ' + z= , odnosno, nakon množenja sa (− 2 )  z ' − z = −1 .
2  x 2  x
Riješimo odgovarajuće integrale:

144
 2dx
∫ P( x )dx = − ∫ x
= −2 ln x ,

Q ( x )e ∫
P ( x )dx −2 dx 1
∫ ∫
dx = − 1 ⋅ e ln x dx = − ∫  x 2
=
 x
.
Opšte rješenje linearne jednačine je dato sa:
⎛  1 ⎞
 z = x 2 ⎜ C + ⎟ , pa je opšte rješen je polazne jednačine dato sa
⎝  x ⎠
1 2 ⎛  1 ⎞
=  x ⎜ C  + ⎟.
 y 2 ⎝   x ⎠
Da bi našli traženo partikularno rješenje uvrstimo  x = 1 i  y = 1 u opšte rješenje. Imamo:
1 = 1(C  + 1) , odakle dobijamo da je C  = 0 . Dakle, partikularno rješenje koje prolazi kroz (1,1) je
1 1
2
= x , odnosno  y 2 = .
 y  x

2 y 2  y
5. Naći opšte rješenje jednačine  y ' + = .
 x cos 2  x
1
1
Rješenje. Data jednačina je Bernoullieva, sa n = . Podijelimo je sa  y 2 . Imamo:
2
' 1
 y 2 2
1
+  y 2 = .
 x cos 2  x
 y 2
1
1 1  y '  y
'
Uvedimo smjenu  z = 1
=  y ,  z =
2 '
1
, pa je 1
= 2 z ' .
−1 2
 y 2  y 2  y 2
Dobijamo sljedeću linearnu jednačinu:
2 2 1 1
2 z ' +  z = , odnosno, nakon dijeljenja sa 2 ,  z ' +  z = .
 x cos 2  x  x cos 2  x
Izračunajmo odgovarajuće integrale:
d 
 x
∫ P( x )dx = ∫  x = ln x ,

Q ( x )e ∫
P ( x )dx 1  xdx
∫ dx = ∫ cos  x2
e ln x dx = ∫ cos  x . 2

Posljednji integral možemo riješiti metodom parcijalne integracije, stavljajući u =  x , du = dx ,

dx
dv = , v = tgx . Imamo:
cos 2  x
 xdx
∫ cos 2 x ∫
= xtgx − tgxdx = xtgx + ln cos x . Dakle,

145
 ∫ Q( x )e ∫
P ( x )dx
dx = xtgx + ln cos x , pa je opšte rješenje linearne jedna čine
1
 z = (C + xtgx + ln cos x ) .
 x
Sada vidimo da je opšte rješenje polazne jedna čine dato sa
1 2
1 ⎛ 1  ⎞
 y = (C +  xtgx + ln cos x ) , odnosno  y = ⎜ (C  +  xtgx + ln cos x )⎟ .
2
 x ⎝  x  ⎠

4.4.2. Cleroova diferencijalna jednačina

Diferencijalna jednačina oblika
 y = x y +  f  y
' '
) (1)
naziva se Cleroova diferencijalna jednačina. Ova jednačina nije riješena po izvodu  y ' . Da
bismo je riješili po izvodu u (1) ćemo diferencirati po  x , pretpostavljajući da svi izvodi koji se
u daljem javljaju postoje. Diferenciranjem dobijamo:
 y ' = xy '' +  y ' +  f  y' ( y ' )y '' , odakle je
'

( )
 x +  f  y' '  y '  y '' = 0 .

Da bi posljednja jednačina bila zadovoljena potrebno je da je  y '' = 0 ili  x +  f  ' y ' ) = 0 . Prva
 jednačina je zadovoljena ako je  y ' = C . Uvrštavaju ći to u jednačinu (1) dobijamo njeno opšte
rješenje u obliku
 y = Cx +  f (C ) . (2)
Ukoliko je moguće iz sistema jednačina
 y = Cx +  f (C )⎫
⎬ (3)
 x +  f  (C ) = 0 ⎭
'

eliminacijom parametra C dobiti funkcionalnu zavisnost između x i  y , ta funkcija nam je

također rješenje jednačine koje predstavlja obvojnicu familije pravih datih sa (2). To rješenje
nazivamo singularno rješenje jednačine (1).
Dakle, Cleroova jednačina može, osim opšteg rješenja imati i singularno rješenje.

Riješeni primjeri

a
1. Odrediti opšte i singularno rješenje jednačine  y = xy ' + , gdje je a realan parametar.
 y '
R ješenje. Data jednačina je Cleroova, pa uvrštavanjem  y ' = C  u polaznu jednačinu dobijamo
a
njeno opšte rješenje u obliku  y = Cx + .
C 

146
Odredimo singularno rješenje. Posmatrajmo sistem jednačina oblika (3):
a⎫
 y = Cx +
C ⎪ .
−a ⎬
 x + 2 = 0 ⎪
C  ⎪⎭
Iz druge jednačine sistema imamo da je  xC 2 = a , a iz prve jednačine je Cy = C 2 x + a .
2
a a a
Sada imamo: Cy = 2C   x ,
2
odnosno C   y = 4 C 
2 2
( ) 2 2
x 2
, pa kako je C  =
2
, to je  y = 4
2
2
x
2
,
 x  x  x
pa je singularno rješenje dato sa  y 2 = 4ax .

2. Odrediti opšte i singularno rješenje jednačine  y = xy ' − ln y ' .

Rješenje. Data jednačina je Cleroova, pa uvrštavanjem  y ' = C  u polaznu jednačinu dobijamo
njeno opšte rješenje u obliku  y = Cx − ln C .
Odredimo sada singularno rješenje date jedna čine. Posmatrajmo sljedeći sistem
 jednačina:
 y = Cx − ln C ⎫
⎪
.
 x − = 0 ⎬
1
C  ⎪⎭
1
Iz druge jednačine sistema dobijamo da je C = , pa uvrštavanjem u prvu jednačinu odmah
 x
1
dobijamo singularno rješenje u obliku:  y = 1 − ln , odnosno  y = 1 + ln x .
 x

3. Odrediti opšte i singularno r ješenje jednačine  y = xy ' + 1 + ( y ' ) .

2

Rješenje. Data jednačina je Cleroova, pa uvrštavanjem  y ' = C  u polaznu jednačinu dobijamo

njeno opšte rješenje u obliku  y = Cx + 1 + C 2 .
Da bismo odredili singularno rješenje jednačine eliminišimo C  iz sistema oblika (3):
 y = Cx + 1 + C 2 ⎫
⎪
.
= 0 ⎬⎪
C 
 x +
1 + C 2 ⎭
C  C 2
Iz druge jednačine dobijamo  x = − , odnosno, nakon kvadriranja  x = 2
.
1 + C  2 1 + C 2
C 
Uvrstimo u prvu jednačinu 1 + C 2 = − (ovo se dobije iz druge jedna čine). Imamo:
 x

147
 C  ⎛  C 2  ⎞ C 
 y = Cx − , odnosno  xy = C ( x − 1) = C ⎜ 2
− 1 ⎟=− .
 x ⎜ + 2 ⎟ + 2
⎝ 1 C   ⎠ 1 C 
C  C  C  1
Kako je  x = − , to sada imamo: −  y = − , odakle je  y 2 = .
1 + C 
2
1 + C 
2 1 + C 2 1 + C 2
Na kraju dobijamo:
C 2 1
 x +  y =
2 2
+ = 1.
1 + C  2
1 + C 2
Dakle, singularno rješenje jednačine je  x 2 + y 2 = 1 .

4.4.3. Lagrangeova diferencijalna jednačina

 Jednačinu oblika
)
 y = xg  y ' +  f   y ' ) (1)
nazivamo Lagrangeovom diferencijalnom jednačinom.
Integralne krive Lagrangeove jednačine tražit ćemo u parametarskom obliku, uzevši da je
 y =  p . Dobit ćemo dvije jednačine
'

 y =  xg ( p ) +  f ( p ) , dy =  pdx (2)

iz kojih treba odrediti x i  y kao funkcije od  p . Zapravo je dovoljno naći  x kao funkciju od
 p , a zatim to rješenje uvrstiti u prvu jedna činu u (2).
Diferenciranjem prve jednačine u (2), smatrajući da je  p funkcija od  x dobijamo:
dy = g ( p )dx + ( xg ' ( p ) +  f  ' ( p ))dp .
Imajući u vidu drugu jednačinu u (2) dobijamo:
(g ( p ) −  p )dx +  xg ' ( p ) +  f  ' ( p ))dp = 0 . (3)
Sada ćemo razlikovati dva slučaja:
a) Ukoliko je g ( p ) − p ≠ 0 tada u (3) možemo podijeliti sa g ( p ) − p i dobit ćemo linearnu
 jednačinu sa nepoznatom funkcijom  x = x( p ) koju znamo riješiti. Uvrštavajući ovako
dobijeno  x u prvu jednačinu u (2) dobijamo opšte rješenje Lagrangeove diferencijalne
 jednačine u parametarskom obliku.
b) Ukoliko je g ( p ) − p = 0 , tada za g ( p ) ≡ p imamo Cleroovu jednačinu. Ako to nije slučaj i
ako se jednačina g ( p ) − p = 0 može riješiti po  p , i to rješenje je npr.  p = k  , tada je  y ' = k ,
pa je moguće rješenje i  y = kx + C , gdje smo stavili C  =  f (k ) . Ovakve prave ne moraju biti
sadržane u rješenjima diferencijalne jednačine (3), pa ih moramo posebno izra čunavati.
Ovako dobivena rješenja se nazivaju singularnim rješenjima.

Riješeni primjeri

148
1. Naći opšte i singularno rješenje diferencijalne jednačine 2 y  y ' + 1 = x y ' . ( ) ( ) 2

Rješenje. Datu jednačinu napišimo u obliku  y =

( y )  x . Sada vidimo da je data jedna čina
' 2

2( y + 1)
'

Lagarangeova. Stavimo  y ' =  p . Imamo da je:

2
 p
dy =  pdx ,  y = x. (4)
2( p + 1)
Uzimajući diferencijal na lijevoj i desnoj strani posljednje jednakosti imamo:
 p 2 + 2 p  p 2
dy =  xdp + dx , odnosno, zbog dy =  pdx
2( p + 1)
2
2( p + 1)
 p 2 + 2 p  p 2
 pdx =  xdp + dx . Razdvajajući diferencijale dobijamo:
2( p + 1)
2
2( p + 1)
⎛   p 2  ⎞  p 2 + 2 p
⎜ p − ⎟dx = xdp .
⎜ 2( p + 1) ⎟ 2( p + 1)
2
⎝   ⎠
Sada ćemo posmatrati dva slučaja:
2
 p
a) Ukoliko je  p − ≠ 0 dijeljenjem sa tim izrazom, a zatim skra ćivanjem dobijamo
2( p + 1)
 jednačinu sa razdvojenim promjenljivim oblika:
d 
 x dp
= , odakle integracijom lijeve i desne strane dobijamo da je ln x = ln C ( p + 1) ,
 x  p + 1
odnosno  x = C ( p + 1) .
Uvrštavanjem u jednačinu za  y dobijamo rješenje jednačine u parametarskom obliku:
 p 2 Cp 2
 x = C ( p + 1) ,  y = C ( p + 1) = .
2( p + 1) 2
Rješenje se može ostaviti u parametarskom obliku, a možemo i pokušati eliminisati
parametar  p , pošto je to u ovom slučaju relativno jednostavno. Naime, iz jednačine za  x
 x
imamo  p = − 1 , pa je opšte rješenje dato sa
C 
2
C  ⎛  x
 ⎞ ( x − C ) 2
 y = ⎜ − 1⎟ = .
2 ⎝ C   ⎠ 2C 
2
 p
b) Ukoliko je  p − = 0 , tada je  p = 0 ili  p = −2 .
2( p + 1)
Uvrštavajući to u drugu jednačinu u (4) dobijamo, za  p = 0  y = 0 , te za  p = −2  y = −2 x .
To su singularna rješenja date jednačine.

149
2. Naći opšte i singularno rješenje diferencijalne jednačine  y − 3  y ' ( ) 3
= x( y ' ) .
2

Rješenje. Datu jednačinu ćemo napisati u obliku:

( )
 y = x  y '
2
+ 3( y ' ) .
3

Vidimo da je data jednačina Lagrangeova. Stavimo  y ' =  p . Dobijamo sljedeće dvije

 jednačine:
 y = xp 2 + 3 p 3 , dy =  pdx . (5)
Diferencijalimo prvu jednakost u (5). Imamo, imaju ći u vidu da je  y ' =  p :
 pdx =  p 2 dx + 2 pxdp + 9 p 2 dp , odnosno, grupišući faktore uz odgovarajuće diferencijale.
dx
)
 p −  p 2 dx = 2 px + 9 p 2 dp . ) Nakon dijeljenja sa dp , stavljajući  x p = x =
' '

dx
dobijamo:
( p −  p 2
) x '
− 2 px = 9 p 2 . Posmatrat ćemo dva slučaja:
a) Ukoliko je  p −  p 2 =  p(1 − p ) ≠ 0 dijeljenjem sa  p −  p 2 posljednja jednačina postaje linearna
 jednačina oblika:
2 9 p
 x ' −  x = .
1 −  p 1 −  p
Izračunajmo odgovarajuće integrale za ovu linearnu jednačinu (vodimo računa o tome da je
sada  p varijabla a  x nepoznata funkcija):
dp dp
∫ P( p )dp = −2∫ 1 −  p = 2∫  p − 1 = 2 ln p − 1 .
Q ( p )e ∫
P ( p )dp  p  p 9
∫ ∫ 1 −  p ∫ 1 −  p (1 −  p )2 dp = 9∫  p (1 −  p ) =
( p −1)2
dp = 9 e ln dp = 9  p 2 − 3 p 3 .
2
Opšte rješenje naše linearne jednačine je:
− 2 ln p −1 ⎛  9  ⎞ 1 ⎛  9  ⎞
 x = e ⎜ C +  p 2 − 3 p 3 ⎟ = 2
⎜ C +  p 2 − 3 p 3 ⎟ .
⎝  2  ⎠ ( p − 1) ⎝  2  ⎠
Uvrštavajući dobijeno  x u prvu jednačinu u (5) vidimo da je rješenje naše jednačine u
parametarskom obliku dato sa:
1 ⎛  9 2 3 ⎞
 x = ⎜ C  +  p − 3 p ⎟ ,
( p − 1) ⎝  2 2
 ⎠
2
 p ⎛  9  ⎞
 y = ⎜ C +  p 2 − 3 p 3 ⎟ + 3 p 3 ,
2
( p − 1) ⎝  2 ⎠
pri čemu smatramo da je  p (1 − p ) ≠ 0 , odnosno  p ≠ 0 i  p ≠ 1 .
b) Ukoliko je  p = 0 ili  p = 1 , uvrštavajući ove vrijednosti u prvu jednačinu u (5) dobijamo
 y = 0 , odnosno  y = x + 3 . To su dva singularna rješenja naše jedna čine.

3. Naći opšte i singularno rješenje jednačine  y =  y ' ( ) (x + 1) .

2

150
Rješenje. Datu jednačinu napišimo u obliku:  y = x( y ' ) + ( y ' ) . Vidimo da je ona Lagrangeova.
2 2

Uvedimo smjenu  y ' =  p . Tada dobijamo sljedeće dvije jednačine:

 y = xp 2 +  p 2 , dy =  pdx . (6)
Diferencijalimo u prvoj jednačini u (6), imajući u vidu drugu jednačinu. Imamo da vrijedi:
 pdx =  p 2 dx + 2 pxdp + 2 pdp , odnosno ( p −  p 2 )dx = (2 px + 2 p )dp .
Sada ćemo posmatrati dva slučaja:
a) Ukoliko je  p −  p 2 =  p(1 − p ) ≠ 0 tada u posljednjoj jednačini možemo podijeliti sa
dx
 p (1 −  p )dp ≠ 0 . Jednačina postaje, imajući u vidu da je  x = :
'

dp
2 2
 x −  x = .
'

1 −  p 1 −  p
Ova jednačina je linearna jednačina po  p i  x . Nađimo odgovarajuće integrale:
dp dp
∫ ∫ 1 −  p ∫ p − 1 = 2 ln  p − 1 = ln( p − 1)
2
P ( p )dp = −2 =2 ,

Q ( p )e ∫
P ( p )dp dp dp
∫ ∫ 1 −  p ∫ 1 −  p (1 − p ) ∫
2
e ln 1−
( p) 2
dp = 2 =2 = 2 (1 −  p )dp = 2 p −  p 2 .

Sada možemo dati rješenje linearne jednačine u obliku:

C + 2 p −  p 2
 x = e −ln ( p −1)2
(C + 2 p −  p ) =
. 2

( p − 1)2
Uvrštavajući ovo rješenje u prvu jednačinu u (6) dobijamo opšte rješenje jednačine u
parametarskom obliku:
C + 2 p − p
2
 x =
( p − 1)2
C + 2 p −  p 2
 y =  p 2
+  p 2 , uz uvjet  p ≠ 0 i  p ≠ 1 .
2
( p − 1)
b) Posmatrajmo sada slučaj kada je  p = 0 ili  p = 1 .
U slučaju da je  p = 0 , uvrštavanjem u prvu jednačinu u (6) dobijamo da je  y ≡ 0 , što je
 jedno singularno rješenje jednačine.
Ukoliko je  p = 1 uvrštavanjem u prvu jednačinu u (6) dobijamo da je  y = x + 1 , što je
drugo singularno rješenje naše jednačine.
4. Riješiti diferencijalnu jednačinu  y = x (1 + y ′ ) + ( y ′ ) .
2

Rješenje. Data jednačina je Lagrangeova. Stavimo  y′ = p . Dobijamo sljedeći sistem:

 y = x(1 +  p ) + p 2 , dy =  pdx . (7)
Diferencijalimo prvu jednačinu u (7), imajući u vidu drugu jednačinu. Imamo:

151
 pdx = (1 +  p )dx +  xdp + 2 pdp , odnosno nakon grupisanja
− dx = ( x + 2 p )dp .
Dijeljenjem posljednje jednačine sa dp dobijamo sljedeću linearnu jednačinu po  p i  x :
 x′ + x = − 2 p .
Da bismo našli rješenje ove jednačine izračunajmo odgovarajuće integrale:
∫ P( p )dp = ∫ dp = p .
Q ( p ) e ∫
P( p )dp
∫ ∫
dp = 2 pe p dp = 2e p ( p − 1) ,
što se lako dobije primjenom parcijalne integracije na posljednji integral.
Sada imamo:
 x = e − p ( C + 2e p ( p − 1) ) = Ce − p + 2 ( p − 1) .
Uvrštavanjem u prvu jednačinu u (7) dobijamo opšte rješenje u obliku:
−
 x = Ce  p + 2 ( p − 1) ,
 y = ( Ce − p + 2 ( p − 1) ) ( p + 1) + p 2 .
Singularnih rješenja nema, jer smo diferencijalnu jednačinu po  p i  x mogli riješiti za sve
vrijednosti parametra  p .

4.4.4. Zadaci za samostalan rad

U zadacima 394.-403. na ći opšte rješenje datih jednačina
394.  y ' + 2 xy = 2 x 3 y 3 .  xy + y = y ln x .
' 2
395.
396. 2 y ' y 3 +  y 4 = x . 397.  y ' −  ytgx +  y 2 cos x = 0 .
 y
398.  xy − 4 y − − x
' 2
y =0. 399.  y ' + + y2 = 0.
 x + 1
 xy
400.  y ' = x  y + . 401.  y ' −  y +  y 2 cos x = 0 .
 x − 1
2

1
402.  y ' −  y cos x =  y 2 cos x(1 − sin x ) . 403.  y ' 3  y +  y 3  y = x 2 .
2
U zadacima 404.-407. na ći opšte rješenje jednačina koje zadovoljavaju dati po četni uslov:
⎛ x 2 ⎞
404.  xdx = ⎜ − y 3 ⎟ dy , za  x = 1  y = 1 . 405.  y′ = xy 3 − y , za  x = 0  y = 1 .
⎝  y ⎠
1 − x2
406.  y′ = + y , za  x = 0  y = 1 . 407. 2 y = y ′ ( x − x 3 sin y ) , za  x = 1
 y
π 
 y = .
2

152
U zadacima 408.-418. na ći opšte i singularno rješenje datih jednačina:
408.  y = xy′ − ( y ′) .
2
409.  y = xy ' + sin y' ).
( ). 2 yy ' = x⎛  ( ) + 4 ⎞⎟ .
3 2
410.  y = xy ' − 3 y ' 411. ⎜  y '
⎝   ⎠
412. ( )
 y =  y  y '
2
+ 2 xy ' . 413.  y = xy ' + 23 1 − y ' ( ) 3
.
⎛  1 1  ⎞⎟
414.  x =  y ⎜ − . 415.  y ' = ln  x y ' −  y ).
⎜ '  y ' ⎟
⎝   y  ⎠
416.  y = y ′ ( x + 1) + ( y ′)
2
. 417.  y = 2 xy ' + ln y ' ).
1 8
418.  x −  y = ( y )
' 2
− ( y ) . ' 3

9 27

4.5. Ortogonalne trajektorije

Neka je data jednoparametarska familija krivih u ravni jedna činom:
ϕ ( x, y , C ) = 0 . (1)

Ortogonalne trajektorije familije krivih (1) su krive koje sijeku svaku od krivih iz date familije
pod pravim uglom.
 Jednačinu ortogonalnih trajektorija odredit ćemo na sljedeći način:
Eliminišemo parametar C  iz jednačine (1) i iz jednačine:
∂ϕ  ∂ϕ  '
(ϕ ( x, y, C )) x' = + y =0.
∂ x ∂ y
Dobit ćemo diferencijalnu jednačinu prvog reda oblika
F ( x, y, y ' ) = 0 . (2)
1
Stavljajući − umjesto  y′ u diferencijalnoj jednačini (2) dobit ćemo jednačinu oblika:
 y ′
⎛  1⎞
F ⎜ x, y ,− ⎟=0 (3)
⎜  y  ⎠⎟
'
⎝ 
čijim rješavanjem dobijamo familiju ortogonalnih trajektorija familije (1).

Riješeni primjeri

1. Odrediti ortogonalne trajektorije familije parabola  y = ax 2 .

Rješenje. Data familija parabola ima jedna činu oblika  y − ax 2 = 0 .
Eliminišimo parametar a iz sistema jednačina:
153
 y − ax 2 = 0 ⎫
⎬.
 y ' − 2ax = 0⎭
'
 y
Iz druge jednačine u sistemu imamo da j e a= . Uvrštavanjem u prvu jednačinu sistema
2 x
dobijamo jednačinu oblika (2):
'
 y 1
 y −  x = 0 ,
2
odnosno  y − xy ' = 0 .
2 x 2
1
Stavljajući u posljednjoj jednačini − '
umjesto  y ' dobijamo diferencijalnu jednačinu za
 y
ortogonalne trajektorije date fam ilij e parabola:
x
 y + =0.
2 y '
Ukoliko datu jednačinu riješimo po  y ' imamo:
 x
 y ' = − .
2 y
Data jednačina je očigledno jednačina sa razdvojenim promjenljivim, pa imamo:
2 ydy = − xdx , odnosno, nakon integraljenja:
1
 y 2 = −  x 2 + C .
2
Dakle, familija ortogonalnih trajektorija je data sa:
1
 x 2 + y 2 = C  ,
2
pa vidimo da je to familija elipsi oblika  x 2 + 2 y 2 = A 2 , gdje smo stavili  A2 = 2C .

2. Odrediti ortogonalne trajektorije familije hiperbola  x 2 −  y 2 = a 2 .

Rješen je. Eliminišimo parametar a iz sistema jednačina:
 x 2 −  y 2 = a 2 ⎫
⎬.
2 x − 2 yy ' = 0⎭
Pošto druga jednačina u sistemu ne sadrži a to je ona jednačina oblika (2). Stavimo u
1
ovoj jednačini − '
umjesto  y ' . Dobijamo diferencijalnu jednačinu ortogonalne familije
 y
trajektorija u obliku:
1  y
 x +  y '
= 0 , odnosno  y ' = − .
 y  x
Vidimo da je dobijena jednačina sa razdvojenim promjenljivim, pa imamo:

154
dy dx
=− , odnosno, nakon integraljenja:
 y  x
ln y = − ln x + ln C . Rješenje jednačine ortogonalnih trajektorija je dato sa ln ( xy ) = ln C ,
odnosno  xy = C .

3. Naći ortogonalne trajektorije familije krugova  x 2 +  y 2 = 2ax .

R ješenje. Eliminišimo parametar a iz sistema jednačina:
 x 2 +  y 2 = 2ax ⎫
⎬.
2 x + 2 yy ' = 2a ⎭
Iz druge jednačine u sistemu imamo da je a = x +  yy ' , pa uvrštavanjem u prvu jednačinu
dobijamo diferencijalnu jednačinu oblika (2):
 x 2 +  y 2 = 2 x  x + yy ' ) , odnosno jednačinu  y 2 − 2 xyy ' − x 2 = 0 .
1
Stavljajući u posljednjoj jednačini − '
umjesto  y ' dobijamo diferencijalnu jednačinu
 y
ortogonalnih trajektorija date familije krugova u obliku:
1 2 xy
 y 2 + 2 xy − x 2 = 0 , odnosno  y ' = .
 y '
 x −  y 2
2

Dobijena jednačina je očigledno homogena, stepena homogenosti 2 . U to se uvjeravamo

nakon što je, dijeljenjem brojnika i nazivnika sa  x 2 napišemo u obliku:
 y
2
 y ' =  x .
2
⎛  y ⎞
1− ⎜ ⎟
⎝  x ⎠
 y
Uvedimo smjenu  z = ,  y ' = z  x
'
+ z . Imamo:
 x
 z + z
3
2 z
 z  x +  z = , odnosno  z  x = . Nakon razdvajanja promjenljivih i integraljenja
' '

1 − z 2 1− z2
imamo:
(1 − z )dz .
dx
2

∫  x ∫  z (1 + z )
= 2

Integral na desnoj strani ćemo izračunati tako što ćemo podintegralnu funkciju rastaviti na
parcijalne razlomke:
1 − z 2  A  Bz + C 
= + . Nakon množenja sa  z 1 + z 2 ) imamo:
(
 z 1 +  z
2
) z 1 +  z
2

1 − z 2 =  A +  Az 2 + Bz 2 +Cz , odakle dobijamo da je  A = 1 ,  B = −2 , C = 0 . Sada imamo:

155
 (1 − z )dz = dz − 2 zdz
2
= ln z − ln (1 +  z 2 ) = ln
 z
∫  z (1 + z ) ∫  z ∫ 1 + z
2 2
1 +  z 2
.
Uvrštavanjem ovog integrala u rješenje jednačine imamo da je
 z
ln Cx = ln ,
1 + z 2
 y
odnosno, zbog  z = tražena familija ortogonalnih trajektorija je
 x
 xy  y
Cx = , odnosno = C .
 x 2 +  y 2  x 2 +  y 2

4.5.1. Zadaci za samostalan rad

U zadacima 419.-423. na ći ortogonalne trajektorije datih familija krivih:
419. Familije ay 2 = x 3 .
420. Familije elipsi sa zajedničkom velikom osom 2a .
421. Familije parabola  y 2 = 4( x − a ) .
422. Familije cisoida (2a − x ) y 2 = x 3 .
423. Familije hiperbola  x 2 − 2 y 2 = a 2 .

4.6. Jednačine sa totalnim diferencijalom i Euler-ov multiplikator

 Jednačina oblika
P ( x, y )dx + Q ( x, y )dy = 0 (1)
naziva se jednačina sa potpunim ili totalnim diferencijalom ukoliko je lijeva strana te
 jednačine potpuni diferencijal neke funkcije F ( x, y ) . Može se pokazati da je to ispunjeno ako
i samo ako je ispunjena jednakost
∂P ∂Q
= , (2)
∂ y ∂ x
∂P ∂Q
pri čemu smatramo da su i neprekidne funkcije u nekoj oblasti.
∂ y ∂ x
Ukoliko je u jednačini (1) ispunjen uslov (2) tada je možemo pisati u obliku dF ( x, y ) = 0
pa je njeno opšte rješenje dato sa F ( x, y ) = C .
∂F 
Funkciju F ( x, y ) ćemo odrediti na sljedeći način: pođimo od jednakosti = P( x, y ) ,
∂ x
integralimo je po  x , smatrajući  y konstantom. Dobit ćemo
156
 ∫
F ( x, y ) = P( x, y )dx + ϕ ( y ) . (3)
∂F 
Funkciju ϕ ( y ) trebamo odrediti tako da bude zadovoljen uslov = Q( x,  y ) . Nju ćemo
∂ y
∂ϕ 
odrediti tako da u (3) diferenciramo po  y , izrazimo , a zatim integralimo po y . Imat
∂ y
ćemo:
⎛  ∂  ⎞
∫ ⎝ 
ϕ ( y ) = ⎜⎜ Q( x, y ) −
∂ y∫P( x, y )dx ⎟⎟dy .
 ⎠
(4)
Napomenimo još da je podintegralna funkcija u (4) funkcija samo od  y , zbog uslova (2).
Uvrštavanjem funkcije ϕ ( y ) iz (4) u (3) dobijamo funkciju F ( x, y ) pomoću koje je dato
opšte rješenje jednačine.
Posmatrajmo sada opšti slu čaj jednačine (1), kada nije ispunjen uslov (2). U tom slu čaju
uvijek postoji funkcija λ  = λ ( x, y ) takva da kada njome pomnožimo jednačinu (1) ona postaje
 jednačina sa totalnim diferencijalom. Takvu funkciju λ ( x, y ) nazivamo Euler-ovim
multiplikatorom. Dakle, ako je λ  Eulerov multiplikator, tada je jednačina
P ( x, y )λ ( x, y )dx + Q ( x, y )λ ( x, y )dy = 0 (5)
 jednačina sa totalnim diferencijalom, i kao takvu je rješavamo. Primijetimo da data jednačina
i jednačina dobijena množenjem sa Eulerovim multiplikatorom imaju isto rješenje. To znači
da r ješavanje jednačine (1) svodimo na rješavanje jednačine (5) koja je jednačina sa totalnim
diferencijalom.
Može se pokazati da svaku funkciju koja zadovoljava jedna činu
∂λ  ∂λ  ⎛ ∂Q ∂P ⎞
Q −P + λ ⎜⎜ − ⎟⎟ = 0
∂ x ∂ y ⎝  ∂
 x ∂y  ⎠
možemo uzeti kao Eulerov multiplikator.
1 ⎛ ∂Q ∂P ⎞
Ukoliko je ⎜⎜ − ⎟ funkcija samo od  x , tada je i Eulerov multiplikator funkcija
Q ⎝  ∂ x ∂ y  ⎠⎟
samo od  x pa je jednačina za traženje Eulerovog multiplikatora oblika
1 d λ  1 ⎛ ∂Q ∂P ⎞
= ⎜⎜ − ⎟ .
λ  dx Q ⎝  ∂ x ∂ y  ⎠⎟

1 ⎛ ∂Q ∂P ⎞
Analogno tome, ukoliko je ⎜⎜ − ⎟ funkcija samo od  y tada je Eulerov
P ⎝  ∂ x ∂y  ⎠⎟
multiplikator također funkcija samo od  y i jednačina koju zadovoljava Eulerov multiplikator
 je
157
1 d λ  1 ⎛ ∂Q ∂P ⎞
= ⎜⎜ − ⎟.
λ  dy P ⎝  ∂ x ∂ y  ⎠⎟

Riješeni primjeri

2 x  y 2 − 3 x 2
1. Riješiti diferencijalnu jednačinu: 3
dx + 4
dy = 0 .
 y  y
 y − 3 x
2 2
2 x
Rješenje. Stavimo P( x ) = 3
, Q( x ) = 4
. Imamo:
 y  y
∂P ∂ ⎛ 2 x ⎞ 6 x ∂Q ∂ ⎛  y 2 − 3 x 2  ⎞ 6 x
= ⎜⎜ 3 ⎟⎟ = − 4 ; = ⎜⎜ ⎟=−
⎟ .
∂ y ∂ y ⎝  y  ⎠  y ∂ x ∂ x ⎝   y 4
 ⎠  y 4

∂P ∂Q
Kako je = , to je data jednačina jednačina sa totalnim diferencijalom.
∂ y ∂ x
Odredimo sad funkciju F ( x, y ) čiji je to totalni diferencijal. Imamo:
F ( x, y ) = ∫ P( x, y )dx + ϕ ( y ) .
2
2  x
∫ P ( x, y )dx =
 y
3 ∫  xdx =
 y
3
.
Sada je
∂ϕ  ∂ ∂ ⎛  x 2  ⎞ 3 x 2 1
= (
F  x , −
 y ) ⎜ ⎟ = Q (
 x , y ) + = , odakle dobijamo:
∂ y ∂ y ∂ y ⎜⎝  y 3  ⎠⎟  y 4  y 2
dy 1
ϕ ( y ) = ∫y 2
=−
 y
.
Dakle, tražena funkcija F ( x, y ) je oblika:
2 2
 x 1  x 1
F ( x, y ) = 3
− , pa je rješenje jedna čine dato sa 3
− = C .
 y  y  y  y

2. Riješiti jednačinu:  y − 3 x 2 )dx − (4 y − x )dy = 0 .

Rješen je. Stavimo P ( x, y ) =  y − 3x 2 , Q ( x, y ) = −4 y + x . Imamo:
∂P ∂ ∂Q ∂ ∂P ∂Q
= ( y − 3 x 2 ) = 1 , = (− 4 y + x ) = 1 , pa je = .
∂ y ∂ y ∂ x ∂ x ∂ y ∂ x
Dakle, data jednačina je jednačina sa totalnim diferencijalom. Odredimo sada funkciju
F ( x, y ) . Imamo:
F ( x, y ) = ∫ P( x, y )dx + ϕ ( y ) .

158
∫ P( x, y )dx = ∫ ( y − 3 x )dx = xy − x . Dalje je
2 3

⎛  ∂  ⎞
∫ ⎝ 
ϕ ( y ) = ⎜⎜ Q( x, y ) −
∂ y
(
 xy − x 3 )⎟⎟dy = (− 4 y +  x − x )dy = −2 y 2 .
∫
 ⎠
Vidimo da je rješenje jedna čine dato sa:
F ( x, y ) = xy − x 3 − 2 y 2 = C .
⎛   y  xdy  ⎞
3. Naći opšte rješenje jednačine = ⎜ − 1 ⎟dx .
 x 2 +  y 2 ⎜⎝  x 2 +  y 2 ⎟
 ⎠
⎛   y  ⎞  x
Rješenje. Datu jednačinu napišimo u obliku: ⎜⎜ 2 − 1 ⎟dx −
⎟ dy = 0 .
⎝  x +  y  x 2 +  y 2
2
 ⎠
 y  x
Stavimo P( x, y ) = − 1 , Q( x, y ) = − . Imamo:
 x +  y
2 2
 x +  y 2
2

∂P ∂ ⎛   y  ⎞  x 2 −  y 2 ∂Q ∂ ⎛   x  ⎞  x −  y
2 2
= ⎜ − 1⎟ = ; = ⎜− ⎟= .
∂ y ∂ y ⎜⎝  x 2 +  y 2  ⎠⎟ ( x 2 +  y 2 )2 ∂ x ∂ x ⎜⎝   x 2 +  y 2  ⎠⎟ ( x 2 +  y 2 )2
∂P ∂Q
Vidimo da je = , pa je data jednačina jednačina sa totalnim diferencijalom. Nađimo
∂ y ∂ x
funkciju F ( x, y ) čiji je to diferencijal. Imamo:
F ( x, y ) = ∫ P( x, y )dx + ϕ ( y ) .

⎛   y  ⎞  x  x
∫ ∫
P( x, y )dx = ⎜ 2 − 1 ⎟dx =  y 1 arctg − x = arctg − x .
⎜ x +  y 2 ⎟  y  y  y
⎝   ⎠
⎛  ∂ ⎛   x  ⎞ ⎞
⎛   x  x  ⎞
∫
ϕ ( y ) = ⎜ Q ( x, y ) −
⎜
⎝ 
⎜⎜ arctg − x ⎟⎟ ⎟⎟dy =
∂ y ⎝   y
⎜− 2
 ⎠ ⎠
⎝ 
+ ∫ ⎟
⎜  x + y 2  x 2 +  y 2 ⎟dy = 0 .
 ⎠
x
Rješenje jednačine je dato sa F ( x, y ) = arctg − x = C  .
 y
 xdx +  ydy  ydx − xdy
4. Riješiti diferencijalnu jednačinu: = 2
.
 x +  y
2 2  x

⎛   x  y  ⎞ ⎛   y 1 ⎞
Rješenje. Datu jednačinu napišimo u obliku ⎜ − 2 ⎟ dx + ⎜ + ⎟dy = 0 .
⎜ 2  x ⎟ ⎜ 2  x ⎟
⎝   x +  y ⎝   x +  y
2 2
 ⎠  ⎠
⎛   x  y  ⎞⎟ ⎛   y 1 ⎞⎟
⎜
Stavimo P( x, y ) = ⎜ − 2 , Q( x, y ) = ⎜ + . Imamo:
 x
2
+  y
2  x ⎟ ⎜ 2
 x +  y
2  x ⎟
⎝   ⎠ ⎝   ⎠

159
 2 y
− x ⋅
∂P( x, y ) 2  x 2 +  y 2 1 − xy 1
= − = − ;
∂ y  x 2 +  y 2  x 2 ( x 2 3
)  x 2
2
+  y
2 x
−  y ⋅
∂Q( x, y ) 2  x 2 + y 2 1 − xy 1
= − = − .
∂ x  x 2 +  y 2  x 2 ( x 2 3
)  x 2
2
+  y
∂P(x, y ) ∂Q( x, y )
Vidimo da je = , pa je data jedna čina jednačina sa totalnim diferencijalom.
∂ y ∂ x
Odredimo funkciju F ( x, y ) čiji totalni diferencijal je izraz na lijevoj strani date
 jednačine.Imamo:
F ( x, y ) = ∫ P( x, y )dx + ϕ ( y ) .

⎛   x  y  ⎞⎟
⎜  y
∫ P ( x, y )dx =∫⎜ 2
− 2 dx =  x 2 +  y 2 + .
 x ⎟  x
⎝   x +  y
2
 ⎠
Sada imamo:
⎛  ∂ ⎛  2  y ⎞ ⎞ ⎛   y 1 ⎞
⎜ 1  y
− ⎟dy = 0 .
∫ ⎝ 
ϕ ( y ) = ⎜⎜ Q( x, y ) − ⎜  x +  y 2 + ⎟ ⎟⎟dy =
∂ y ⎝   x ⎠ ⎠ ∫ ⎜ 2
+ −
 x  x ⎟
⎝   x +  y  x +  y
2 2 2
 ⎠
 y
Dakle, rješenje date jednačine je F ( x, y ) =  x 2 +  y 2 + = C .
 x
5. Riješiti diferencijalnu jednačinu  x 2 +  y dx − xdy = 0 . )
Rješenje. Ispitajmo da li je data jedna čina jednačina sa totalnim diferencijalom. Stavimo
P( x, y ) = x 2 + y , Q ( x, y ) = − x . Kako je
∂P ( x, y ) ∂Q( x, y )
= 1 ≠ −1 = ,
∂ y ∂ x
to jednačina nije jednačina sa totalnim diferencijalom.
Odredimo integracioni faktor date jedna čine. Ispitajmo da li  je integracioni faktor
1 ⎛ ∂P ( x, y ) ∂Q( x, y ) ⎞
funkcija samo od  x . Da bi to bilo ispunjeno potrebno je da izraz ⎜ − ⎟
Q ( x, y ) ⎜⎝  ∂ y ∂ x  ⎠⎟
bude funkcija samo od  x . Kako je
1 ⎛ ∂P ( x, y ) ∂Q ( x, y ) ⎞ 1 2
⎜⎜ − ⎟⎟ = − (1 + 1) = − ,
Q( x, y ) ⎝  ∂ y ∂ x  ⎠  x  x
to je integracioni faktor zaista funkcija samo od  x . Odredit ćemo ga iz jednačine:

160
 1 d λ  2
=− . Ovo je jednačina sa razdvojenim promjenljivim koju možemo pisati u obliku:
λ ( x ) d 
 x x
d λ  dx 1 1
= −2 , odakle dobijamo jedno rješenje u obliku ln λ  = ln 2
, odnosno, λ ( x ) = .
λ   x  x  x 2
Pomnožimo našu jednačinu ovim integracionim faktorom. Dobit ćemo jednačinu sa totalnim
diferencijalom oblika:
⎛   y  ⎞ 1
⎜1 + 2 ⎟dx − dy = 0 .
⎝  x  ⎠  x
Odredimo funkciju F ( x, y ) čiji je totalni diferencijal funkcija na desnoj strani posljednje
 jednačine. Imamo:
F ( x, y ) = ∫ P( x, y )dx + ϕ ( y ) .

⎛   y  ⎞  y
∫ ∫
P ( x, y )dx = ⎜1 +
⎝ 
⎟dx = x − ;
 x 2  ⎠  x
⎛  ∂ ⎛   y ⎞ ⎞ ⎛  1 1 ⎞
∫
ϕ ( y ) = ⎜⎜ Q ( x, y ) −
⎝ 
∫
⎜ x − ⎟ ⎟⎟ dy = ⎜ − + ⎟dy = 0 .
∂ y ⎝   x ⎠ ⎠ ⎝   x  x ⎠
 y
Dakle, opšte rješenje jednačine je  x − = C ,  x ≠ 0 .
 x
6. Riješiti diferencijalnu jednačinu  y (1 +  xy )dx − xdy = 0 .
Rješenje. Ispitajmo da li je data jednačina jednačina sa totalnim diferencijalom. Stavimo
∂P( x, y ) ∂Q ( x, y )
P( x, y ) =  y + xy 2 , Q ( x, y ) = − x . Kako je = 1 + 2 xy ≠ −1 = , to jednačina nije
∂ y ∂ x
 jednačina sa totalnim diferencijalom. Odredimo njen integracioni faktor.
Ispitajmo prvo da li je integracioni faktor funkcija samo od  x . U tom cilju posmatrajmo
1 ⎛ ∂P ( x, y ) ∂Q( x, y ) ⎞
izraz ⎜ − ⎟ . Imamo:
Q( x, y ) ⎜⎝  ∂ y ∂ x  ⎠⎟
1 ⎛ ∂P( x, y ) ∂Q( x, y ) ⎞ 1 2 + 2 xy
⎜⎜ − ⎟⎟ = − (1 + 2 xy + 1) = − , što nije funkcija samo od  x .
Q( x, y ) ⎝  ∂ y ∂ x  ⎠  x  x
Dakle, integracioni faktor nije funkcija samo od  x . Ispitajmo da li je funkcija samo od  y.
1 ⎛ ∂Q( x, y ) ∂P( x, y ) ⎞
U tom cilju posmatrajmo izraz ⎜ − ⎟ . Imamo:
P( x, y ) ⎜⎝  ∂ x ∂ y  ⎠⎟
1 ⎛ ∂Q( x, y ) ∂P( x, y ) ⎞ 1 − 2(1 + xy ) 2
⎜⎜ − ⎟⎟ = (− 1 − 2 xy − 1) = =− ,
P( x, y ) ⎝  ∂ x ∂ y  ⎠  y (1 + xy )  y (1 + xy ) y
što jeste funkcija samo o d  y . Dakle, integracioni faktor je funkcija samo od  y i možemo ga
dobiti rješavanjem jednačine

161
 1 d λ  2 1
=− , odakle je λ ( y ) = .
λ ( y ) dy y  y
2

Množeći datu jednačinu dobijenim integracionim faktorom dobijamo jednačinu sa totalnim

diferencijalom oblika:
⎛ 1 ⎞ x
⎜⎜ + x ⎟⎟ dx − 2 dy = 0 .
⎝  y  ⎠  y
Odredimo funkciju F ( x, y ) čiji totalni diferencijal je lijeva strana jednačine. Imamo:
F ( x, y ) = ∫ P( x, y )dx + ϕ ( y ) .

⎛ 1
 ⎞  x 1
∫ P( x, y )dx = ⎜⎜ ∫+ x ⎟⎟dx = + x 2 .
⎝  y  ⎠  y 2
⎛  ∂ ⎛  x 1 2 ⎞ ⎞⎟ ⎛   x x  ⎞
⎜
⎝ 
∫
ϕ ( y ) = ⎜ Q( x, y ) −
∂
 y
⎜⎜ +  x ⎟⎟ ⎟dy =
⎝  y 2  ⎠ ⎠
∫ ⎜ − 2 + 2 ⎟ dy = 0 .
⎜  y
⎝   y  ⎠⎟
 x 1
Dakle, opšte rješenje jednačine je dato sa +  x 2 = C .
 y 2

(
7. Riješiti diferencijalnu jednačinu  x 2 +  y 2 + 2 x dx + 2 yd y = 0 . )
∂P( x, y ) ∂Q( x, y )
Rješenje. Stavimo P( x, y ) = x 2 +  y 2 + 2 x , Q( x, y ) = 2 y . Kako je = 2 y ≠ 0 = , to
∂ y ∂ x
data jednačina nije jednačina sa totalnim diferencijalom.
Odredimo sada integracioni faktor jednačine. Da bismo ispitali da li je integracion i faktor
1 ⎛ ∂P ( x, y ) ∂Q( x, y ) ⎞
 jednačine funkcija samo od  x posmatrajmo izraz ⎜ − ⎟ . Imamo:
Q( x, y ) ⎜⎝  ∂ y ∂x  ⎠⎟
1 ⎛ ∂P ( x, y ) ∂Q ( x, y ) ⎞ 1
⎜ − ⎟= (2 y ) = 1 .
Q( x, y ) ⎜⎝  ∂ y ∂ x  ⎠⎟ 2 y
Kako je desna strana konstantna, to možemo smatrati da je ona funkcija samo od  x pa je
integracioni faktor zaista funkcija samo od  x Odredit ćemo ga iz jednačine:
1 d λ  d λ 
= 1 , odakle je = dx , pa je λ ( x ) = e x .
λ ( x ) dx λ 
Množenjem date jednačine sa integracionim faktorom dobijamo sljedeću jednačinu sa
totalnim diferencijalom:
 x 2 +  y 2 + 2 x )e x dx + 2 ye x dy = 0 .
Rješenje jednačine je dato sa F ( x, y ) = C , pri čemu funkciju F ( x, y ) određujemo na sljedeći
način:
F ( x, y ) = ∫ P( x, y )dx + ϕ ( y ) ;

162
∫ P( x, y )dx = ∫ ( x +  y 2 + 2 x )e x dx =  y 2 e x +  x 2 e x + 2  xe x dx =  y 2 e x +  x 2 e x − 2  xe x dx + 2  xe x dx
∫ ∫ ∫ ∫
2

= ( x 2 +  y 2 )e x .
⎛  ∂ x  ⎞
∫ ⎝ 
ϕ ( y ) = ⎜⎜ 2 ye x −
∂ y
((
 x 2 +  y 2 )e )⎟⎟ = 0 .
 ⎠
Dakle, opšte rješenje date jednačine je )
 x 2 +  y 2 e = C .
 x

4.6.1. Zadaci za samostalan rad

U zadacima 424.-431. na ći opšte rješenje jednačine
⎛  y 2 ⎞ y
424. ⎜ 4 − 2 ⎟ dx + 2 dy = 0 . 425. ( 2 x 3
− xy 2 ) dx + ( 2 y 3 − x 2 y ) dy = 0 .
⎝  x ⎠ x

426. e y dx + ( xe y − 2 y ) dy = 0 . 427. ( )

2 x 1 − x 2 − y dx − x 2 − y dy = 0 .

428. ( x + y ) dx − xdy = 0 .

4
429.  y (1 + xy ) dx − xdy = 0 .
430. ( xy − y ) dx + (1 − xy ) dy = 0 .
2 3 2
431. ( 2 xy 2
− y ) dx + ( y 2 + x + y ) dy = 0 .
432. Naći opšte rješenje jednačine ( x 2 + y 2 ) ( xdy − ydx ) = ( 2 + x ) x 4dx , a zatim odrediti
onu integralnu krivu te jednačine koja prolazi kroz ta čku ( −1,1) .
433. Naći partikularno rješenje jednačine  y ( 2 x − y + 2 ) dx + 2 ( x − y ) dy = 0 koje ispunjava
uslov  y (1) = 1 .

163
5. Diferencijalne jednačine drugog reda

5.1. Diferencijalne jednačine drugog reda koje ne sadrže  y (ili x )

Opšti oblik diferencijalne jednačine drugog reda koja ne sadrži y jeste F ( y′′, y′, x ) = 0 .
Ova jednačina se svodi na diferencijalnu jedna činu prvog reda smjenom  y ′ = p ,  y′′ = p′ .

Riješeni primjeri

1. Odrediti opšte rješenje jednačine  y ′′ ( x 2 + 1) = 2 xy ′ , kao i ono partikularno rješenje koje

ispunjava uvjete  y ( 0 ) = 1 i  y′ ( 0 ) = 1 .
Rješenje. Smjenom  y′ = p ( x ) ,  y′′ = p′ ( x ) , jednačina se svodi na jednačinu  p′ ( x 2 + 1) = 2 xp ,
što je jednačina sa razdvojenim promjenljivim. Imamo:
dp
⋅ ( x 2 + 1) = 2 x ⋅ p ,
dx
dx
odnosno nakon množenja sa
 p ⋅ ( x 2 + 1)
dp 2x
= dx .
x +1
2
 p
Integraleći lijevu i desnu stranu dobijamo, nakon smjene t = x 2 + 1 , dt = 2 xdx
ln  p = ln ( x 2 + 1) + ln C 1 , odnosno
 p = C1 ( x 2 + 1) .
dy
Imajući u vidu da je  y ′ = p = , posljednji izraz također predstavlja diferencijalnu
dx
 jednačinu prvog reda (s razdvojenim promjenljivim)
dy
= C1 ( x 2 + 1) , odnosno
dx
dy = C 1 ( x 2 + 1) dx .

Integraleći, imamo  y + C2 = C1 ⎛⎜  x3 + x ⎞⎟ , pa je opšte r ješenje dato sa  y = C1 ⎛⎜ x 3 + x ⎞⎟ − C 2 .

1 1
⎝3 ⎠ ⎝3 ⎠
Odredimo partikularno rješenje. Imamo:

164
 y ( 0 ) = −C 2 = 1 , odakle je C 2 = −1 .
 y ′ ( x ) = C1 ( x 2 + 1) , pa je  y′ ( 0 ) = C 1 = 1 .
1
Dakle, partikularno rješenje je kriva  y = x 3 + x + 1 .
3

2. Naći opšte rješenje diferencijalne jednačine  x 2 y ′′ + xy′ = 1 ,  x > 0 .

Rješenje. Uvedimo smjenu  y ′ = p ,  y′′ = p′ ,  p = p ( x ) . Data jednačina se svodi na jednačinu
 x p′ + xp = 1 . Nakon dijeljenja sa  x 2 , data jednačina postaje
2

1 1
 p′ + p= ,
 x x2
1 1
što je linearna jednačina. Stavimo P ( x ) = , Q ( x) = i izračunajmo odgovarajuće
 x  x 2
integrale. Imamo:
; ∫ Q ( x ) e∫
1 P ( x )dx 1 x
∫ P ( x ) dx = ∫ x dx = ln x =∫
 x 2
e ln x dx = ∫x 2
dx = ln x . Dakle,

C1 + ln x
 p = e − ln x ( C1 + ln x ) = .
 x
Sada imamo diferencijalnu jednačinu prvog reda
dy C1 + ln x
= , odnosno jednačinu
dx  x
⎛ C1 ln x ⎞
dy = ⎜ + ⎟ dx
⎝  x x ⎠
koja nakon integraljenja postaje
dx ln xdx
 y + C2 = C 1 ∫  x +∫
x
.
dx
Uvođenjem smjene t = ln x , dt  = u drugom integralu na desnoj strani, dobijamo opšte
 x
rješenje u obliku
1
 y = C1 ln x + ln 2 x − C 2 .
2
y′
3. Naći opšte rješenje jednačine  xy ′′ = y ′ ln ,  x > 0 kao i ono partikularno rješenje koje
 x
ispun java uslove  y ( 0 ) = 1 ,  y′ (1) = 1.
Rješenje. Uvedimo smjenu  y ′ = p ,  y′′ = p′ ,  p = p ( x ) . Naša jednačina postaje

165
 p  p p
 x ⋅ p′ = p ⋅ ln , odnosno  p′ = ⋅ ln .
 x  x x
Dobijena jednačina je homogena jednačina (po  p i  x ). Zbog toga ćemo uvesti novu smjenu
p
 z = z ( x ) = ,  p = z ⋅ x ,  p′ =  z ′x + z . Imamo:
 x
 z′x + z = ln z , odnosno
dz
⋅ x =  z ( ln z − 1) .
dx
Ovo je jednačina sa razdvojenim promjenljivim (x i z). Nakon razdvajanja promjenljivih
dobijamo
dx dz
= .
 x z ( ln z − 1)
dz
Integralimo jednačinu, uvodeći smjenu t = ln z − 1 , dt  = u drugom integralu. Imamo:
 z
ln C 1 + ln x = ln ln z − 1 , odakle je C 1 x = ln z − 1 , odnosno  z = eC1x +1 . Sada imamo:
 p dy
= eC x +1 , odnosno
1
= xeC x +1 . 1

 x dx
Množenjem sa dx i integraljenjem dobijamo:
∫ dy = ∫ xe dx .
C x +1 1

Drugi integral rješavamo metodom parcijalne integracije, stavljajući u = x , dv = e C x +1dx , 1

1 C1x +1
odakle je du = dx , a v = e . Dakle, opšte rješenje jednačine je dato sa
C 1
 x 1
 y + C 2 = eC1x +1 − 2
eC1 x+1 , odnosno
C1 C 
1
C1x +1
C12 ( y + C2 ) = ( C1 x − 1) e
.
Odredimo partikularno rješenje. Uvrštavanjem  x = 0 i  y = 1 u opšte rješenje imamo:
C12 (1 + C2 ) = −e .
Iz činjenice da je  p = y′ = xeC x +1 , imamo da je  y′ (1) = eC  +1 = 1 , odakle je C 1 + 1 = 0 ,
1 1

odnosno C 1 = −1 . Uvrštavajući to u prvu jednačinu imamo:

2
( −1) ⋅ (1 + C2 ) = −e , odnosno C2 = −e − 1 .
Dakle partikularno rješenje je  y − e − 1 = ( − x − 1) e− x+1 .

166
 Opšti oblik diferencijalne jedna čine drugog reda koja ne sadrži  x  je F ( y′′, y ′, y ) = 0 .
dy 1
Ovakva jednačina se također rješava smjenom  y x′ = p , s tim što je sad  y′ = = (dakle
dx x y′
dp
 x smatramo funkcijom od  y ) i  p = p ( y ) , pa je  p′ = . U ovom slučaju je
dy
dp dp dy
dy
 y ′′ = = ⋅ = p′ ⋅ p .
d x dy dx

4. Naći opšte rješenje jednačine  y′′ ⋅ y 3 = 1 .

Rješenje. Ova jednačina, očigledno ne sadrži  x , pa ćemo uvesti smjenu  y ′ = p ,  p = p ( y ) .
dp
Tada je  y ′′ = p′ ⋅ p , pa jednačina postaje  p′ ⋅ p ⋅ y 3 = 1 , odnosno ⋅ p ⋅ y 3 = 1 . Razdvajanjem
dy
prom
prom jenljivih dobijamo
dy 1 2
∫ pdp = ∫  y 3
, odakle je  p 2 − C 1 = −
2  y
2
.

4
Izračunajmo  p preko  y . Imamo  p 2 = − 2
+ 2C 1 , odnosno  y 2 p 2 = −4 + 2C 1 y 2 . S
 y
2
obzirom da je lijeva strana jednakosti nenegativna, to mora biti 2C1 y 2 ≥ 4 , odnosno  y 2 ≥
jednakosti nenegativna,
C 1
i C 1 > 0 . Sada je
 yp = ± 2C1 y 2 − 4 ,
odakle dobijamo jednačinu (prvog reda sa razdvojenim promjenljivim  y i  x ):
dy
 y ⋅ = ± 2C1 y 2 − 4 .
dx
 ydy
Imamo, nakon razdvajanja, ± ∫ = ∫ dx .
2C1 y 2 − 4
2
U prvom integralu uvedimo smjenu t 2 = 2C1 y 2 − 4 , 2 tdt = 4 C1 ydy. Dobijamo:
1 tdt 
±
2C1 ∫ t 
=  x + C 2 , odnosno, ±2C1 ( x + C2 ) = t = 2C1 y 2 − 4 .
2
Sada opšte rješenje jednačine možemo napisati u obliku 2C12 ( x + C2 ) = C1 y 2 − 2 .

5. Naći opšte rješenje jednačine  y ′′ + 2 y ( y ′ ) = 0 .

3

167
Rješenje. Data jedna čina ne sadrži  x , pa ćemo uvesti smjenu  y′ = p ,  p = p ( y ) ,  y ′′ = p′ ⋅ p .
Imamo:
 p ⋅ p′ + 2 y ⋅ p = 0 , odnosno  p ( p′ + 2 yp 2 ) =0.
3

dy
Ukoliko je  p = 0 , to jest = 0 ,  y = C , jednačina je zadovoljena pa je  y = C  jedno
dx
rješenje jednačine.
Ukoliko je  p ≠ 0 jednačina postaje:
dp
 p′ = −2 yp = −2 p 2 y ,
2
, odnosno
dy
što je jedna
jedn ačina sa razdvojenim promjenljivim. Nakon razdvajanja promjenljivih i integracije
dobijamo:
dp 1
−∫ 2
= 2∫ ydy , odnosno =  y 2 + C 1 .
 p  p
dy
Dakle, jednačina se (zbog  p = ) svodi na jednačinu:
dx
dx 1
=  y 2 + C 1 , čije je rješenje  x + C2 = y 3 + C 1 y .
dy 3

6. Naći opšte rješenje jednačine  yy′′ − y′ = y ln y

2 2
kao i ono partikularno rješenje te
 jednačine koje ispunjava uvjete  y ( 0) = 1 ,  y′ ( 0 ) = 1 .
Rješenje. Data jedna čina ne sadrži  x pa uvedimo smjenu kao u prethodnom zadatku. Imamo:
 y ⋅ p ⋅ p′ − p2 = y 2 ln y .
Dijeljenjem sa  yp ≠ 0 (zbog uslova zadatka) jednačina postaje:
1
 p′ −
−1
p = y ln y p ,
 y
što je Bernoullieva jednačina. Uvedimo smjenu  z = p 2 , to jest  p = z1/ 2 ,  z = z ( y ) ,
1
 p ′ = z −1/ 2 z ′ . Sada jedna čina postaje
2
1 1
z′ −
−1 / 2
 z z
1/ 2
= ( y ln y ) z −1 / 2 .
2  y
Množenjem sa 2 z1/ 2 , jednačina se svodi na linearnu jedna činu:
2
 z ′ − z = 2 y ln y .
 y

168
 −  f ( y ) dy ⎡ ⎤
jednačine je  z = e ∫ C1 + ∫ g ( y ) e ∫
f ( y ) dy 2
Opšte rjrješenje ove lilinearne je dy , za  f ( y ) = − i
⎢⎣ ⎥⎦  y
g ( y ) = 2 y ln y . Imamo:
ln y
g ( y ) e∫
dy  f ( y ) dy −2ln  y
∫  f  ( y ) dy = −2 ∫  y = −2 ln y ; ∫ ∫
dy = 2 y ln y e dy = 2 ∫  y
dy = ln 2 y .
Dakle, rješenje je oblika
 z = e ⎡⎣C1 + ln 2 y ⎤⎦ = y 2 ⎡⎣C1 +  ln 2 y ⎤⎦ , C 1 > 0 jer C1 + ln 2 y mora biti veće od nule.
2ln  y

Ima jući u vidu da je  p = z1/ 2 imamo

 p = y 2 ⎡⎣C1 + ln 2 y ⎤⎦ = y C1 + ln 2 y .
dy
Zbog  p = , nakon razdvajanja promjenljivih i integracije imamo:
Zbog
dx
dy
∫ y C1 + ln y 2
= dx . ∫
dy
Integral na lijevoj strani računamo uvodeći smjenu t = ln y , dt =
Integral . Nakon smjene integral
 y
se svodi na:
dt 
∫ C 1 + t  2
(
= ln t + C1 + t 2 . )
Dakle, rješenje je
( )
ln ln  y + C1 + ln 2 y = x + C 2 , odnosno ln  y + C1 + ln y = e
2 x + C 2
.
Odredimo još partikula
partikularno
rno rješenje. Uvrstimo prvo tačku ( 0,1) . Imamo:
rješenje. Uvrstimo
ln 1 + C 1 + ln 2 1 = eC 2 , odnosno C1 = e 2 , to jest C1 = e2 C 2 .
C 

S druge strane,  y′ ( x ) = p =  y C1 + ln 2 y pa zbog  y′ ( 0 ) = 1 imamo 1 = 1⋅ C1 + ln 2 1 = C 1 .

Dakle, C 1 = 1 , pa je e 2C  = 1 , to jest C 2 = 0 .
2

Time smo našli partikularno rješenje: ln  y + 1 + ln

ln 2 y = e x .

5.1.1. Zadac
Zadacii za samost
samostala
alan
n r ad
U zadacima 434.-439. na ći opšte rješenje datih jednačina:
2 2
434.  yy ′′ + 2 y ′ = 2 ( y ′ ) . 435. 2 yy′′ − 3 ( y′ ) − 4 y 2 = 0 .

169
 2 4
436.  y ′′ + y ′t gx = sin 2 x . 437.  xy′′ + y ′ = x ( y ′ ) + .
 x
y′
2 yy ′′ + ( y ′ ) + ( y ′) = 0 .
2 4
438. 439.  xy′′ − y ′ = x sin .
 x
440. Naći opšte rješenje jednačine e y′′ + y′′ = x , kao i ono partikularno rješenje koje
zadovoljava uvjete  y (1) = 1 i  y′ (1) = 1.
441. Naći onu integralnu krivu jednačine  y′′ + ( e x + 1) y ′ = 0 koja prolazi kroz tačku (1,1) i
ispunjava uslov  y′ (1) = 0 .
Naći opšte rješenje jednačine  y′′ − 2e − y = ( y ′) , kao i onu integralnu krivu koja prolazi
2
442.
kroz tačku ( 0, 0 ) i ispunjava uslov  y′ ( 0 ) = 1 .
2
443. Naći opšte rješenje jednačine  y′′ sin y = 2 ( y ′) cos y , kao i ono partikularno rješenje
π 
koje ispunjava uslove  y ( 0 ) = i  y′ ( 0 ) = 1 .
4

5.2. Diferencijalne jednačine drugog reda sa konstantnim koeficijentima

Opšti oblik diferencijalne jednačine drugog reda sa konstantnim koeficijentima je
ay′′ + by′ + c y = f ( x ) ,
gdje su a, b, c neki realni brojevi a  f  neka funkcija od  x .
Ukoliko je  f ( x ) ≡ 0 tada jednačinu zovemo homogenom. U suprotnom je nehomogena.
Opšte rješenje homogene jednačine
ay ′′ + b y′ + cy = 0 (1)
drugog reda sa konstantnim koeficijentima se jednostavno određuje.
Kao prvo, odredimo rješenja (realna ili konjugovano kompleksna) kvadratne jedna čine
ar  + br + c = 0 (2)
2

ko ju još zovemo i karakterističnom jednačinom jednačine (1). U zavisnosti od diskriminante

 D  jednačine (2), imamo tri mogu ćnosti.

1. Ukoliko je  D > 0 , karakteristična jednačina (2) ima dva realna i razli čita rješenja r 1 i r 2 . U
tom slučaju opšte rješenje jednačine (1) je dato sa
 y = C1e + C2e , gdje su C1 , C 2 neke konstante.
rx1 r x 2

2. Ukoliko je  D = 0 , karakteristična jednačina (2) ima takozvano dvostruko rješenje,

odnosno u ovom slučaju je r1 = r 2 , a opšte rješenje jednačine (1) je dato sa
170
  y = C1e 1 + C2 xe 1
rx rx
.
3. Za  D < 0 karakteristična jednačina ima konjugovano-kompleksna rješenja r1 = α − i β  i
r2 = α + i β  . U tom slučaju, opšte rješenje jednačine (1) je
 y = eα  ( C1 cos β x + C2 sin β x ) .
 x

Nehomogenu diferencijalnu jednačinu rješavamo tako što na đemo rješenje  yh homogene
diferencijabilne jednačine, a zatim jedno partikularno rješenje  y p nehomogene jednačine.
Opšte rješenje nehomogene jednačine
ay′′ + by′ + cy = f ( x ) (3)
 je suma rješenja  yh homogene jednačine i partikularnog rješenja  y p . Dakle,  y = yh + y p .
U nekim slučajevima funkcija  f ( x ) se može napisati kao suma nekoliko funkcija,
 f ( x ) = f1 ( x ) + ... + f k  ( x ) koje su jednostavnijeg oblika. U tom slučaju opšte rješenje
 jednačine (3) je oblika  y = yh + y p + ... + y p , gdje je  y p partikularno rješenje jednačine
1 k  1

ay′′ + by′ + cy = f1 ( x) , ...,  y p je partikularno rješenje jednačine ay′′ + by′ + cy = fk  ( x ) .
k 

Mi ćemo pokazati kako se rješavaju nehomogene jednačine (3) u nekim specijalnim slučajevima.
Općenito, parcijalno rješenje jednačine (3) je moguće odrediti takozvanom Lagrangeovom metodom
varijacije konstanti. Mi se ovim metodom nećemo baviti.
Kao što vidimo, rješavanje homogene jednačine (1) svodi se na rješavanje karakteristi čne
 jednačine, što je izuzetno jednostavno. Zbog toga je osnovni problem koji se javlja pri
rješavanju nehomogene jednačine (3) taj kako odrediti jedno partikularno rješenje te
 jednačine.
Mi ćemo posmatrati tri osnovna slu čaja.
1o Funkcija  f ( x ) na desnoj strani (3) je polinom Pn ( x ) , n − tog stepena. U ovom slu čaju,
partikularno rješenje  y p jednačine (3) je oblika  y p ( x ) = x k  ⋅ Qn ( x ) , gdje je Qn ( x ) nepoznati
polinom stepena n , to jest Qn ( x ) = An x n + An−1 x n−1 + ... + A1 x + A0 , a k  je jednako 1 ukoliko je
broj 0 krojen (ili rješenje) karakteristične jednačine (2), a 0 ukoliko broj 0 nije krojen jedna čine
(2).
Nepoznate koeficijente  An , An−1 ,..., A0 polinoma Qn određujemo iz jednačine
ay p′′ + by′p + cy p = Pn ( x ) ,
koja u ovom slučaju predstavlja jednakost između dva polinoma, što nam omogu ćava da
izjednačimo koeficijente uz odgovarajuće stepene.

171
2o Funkcija  f ( x ) na desnoj strani (3) je oblika eδ  ⋅ Pn ( x ) , gdje je δ  neki realan broj, a Pn
 x
P P

polinom n − tog stepena. U ovom slučaju je  y p = x k ⋅ eδ x ⋅ Qn ( x ) , gdje je Qn ( x ) nepoznati

polinom stepena n , a broj k  je jednak 0 ukoliko δ  nije rješenje karakteristične jednačine (2);
k  = 1 ukoliko je δ  takozvani jednostruki krojen karakteristične jednačine (2) (diskriminanta
 jednačine (2) je ve ća od nule i jedno rješenje jedna čine (2) je upravo δ  ); k = 2 ukoliko je δ 
dvostruki krojen karakteristične jednačine (2) ( D = 0 , i δ  je rješenje jednačine (2)).
Nepoznate koeficijente polinoma Qn određujemo iz jednačine
ay p′′ + by′p + cy p = eδ  Pn ( x ) ,
 x

koja se nakon dijeljenja sa eδ  x svodi na jednakost između dva polinoma.

3o Funkcija  f ( x ) na desnoj strani (3) je oblika eδ  x (Tn ( x ) cos γ x + Sm ( x ) sin γ  x ) , gdje su γ  i
P
P

δ  realni brojevi a Tn ( x ) i Sm ( x ) su polinomi stepena n i m (napomenimo da T n ili S m

mogu biti identički jednaki nuli, kao i to da može biti δ  = 0 , to jest eδ  x = 1 ).
U ovom slučaju partikularno rješenje je oblika
 y p = xt ⋅ eδ x ( Ps ( x ) cos γ x + Qs ( x ) sin γ  x ) ,
gdje je s onaj od brojeva n ili m koji je veći; Ps ( x ) i Qs ( x ) su nepoznati polinomi stepena
s ; broj t  je jednak 0 ukoliko δ ± iγ  nije krojen karakteristične jednačine (2), odnosno t = 1 ,
ukoliko je δ ± iγ  rješenje jednačine (2).
Koeficijente nepoznatih polinoma Ps ( x ) i Qs ( x ) određujemo iz jednačine
ay p′′ + by′p + cy p = eδ  x ( Tn ( x ) cos γ x + Sm ( x ) sin γ  x) ,
tako što, nakon dijeljenja sa eδ  x , izjednačimo polinome koji stoji uz cos γ  x , odnosno sin γ  x ,
na lijevoj i desnoj strani jednakosti.

Riješeni primjeri

1. Naći opšte rješenje jednačine  y ′′ − 4 y′ = x 3 + 3x 2 + 2 x + 1 .

Rješenje. Nađimo prvo rješenje homogene jednačine  y ′′ − 4 y ′ = 0 .
Odgovarajuća
karakteristična jednačina je r 2 − 4r  = 0 . Rješenja karakteristične jednačine su r 1 = 0 i r 2 = 4 ,
pa je opšte rješenje homogene jednačine oblika
 yh = C1e ⋅ + C 2e ⋅ = C1 + C2 e .
0  x 4x 4x

Nađimo sad partikularno rješenje. U ovom slu čaju je funkcija na desnoj strani

172
 f ( x ) = x3 + 3 x 2 + 2 x + 1 = P3 ( x ) polinom trećeg stepena. Zbog toga je partikularno rješenje
oblika  y p = x k  ⋅ Q3 ( x ) , gdje je Q3 ( x ) = A3 x3 + A2 x 2 + A1 x + A0 , a k  = 1 , jer je broj 0 rješenje
karakteristične jednačine. Dakle,
 y p = x ( A3 x 3 + A2x 2 + A1 x + A0 ) = A3x 4 + A2x 3 + A1 x 2 + A0x .
Sada je  y p′ = 4 A3 x3 + 3 A2 x 2 + 2 A1 x + A0 ;
 y p′′ = 12 A3 x 2 + 6 A2 x + 2 A1
Uvrstimo  y p′ i  y p′′ u jednačinu  y p′′ − 4 y′p = x3 + 3x2 + 2 x + 1 Imamo:
12 A3 x 2 + 6 A2 x + 2 A1 − 16 A3 x 3 − 12 A2 x 2 − 8 A1 x − 4 A0 = x 3 + 3x 2 + 2 x + 1
Izjednačimo odgovarajuće koeficijente:
 x3 : −16 A3 = 1 ;
 x 2 : 12 A3 − 12 A2 = 3 ;
 x : 6 A2 − 8 A1 = 2 ;
 x 0 : 2 A1 − 4 A0 = 1 .
Iz prve jednačine je  A3 = −1/16 . Sada, iz druge jedna čine dobijamo
−1 ⎛ 1 ⎞ −5 −31
 A2 = ⎜ 3 + 12 ⋅ ⎟ = . Iz tre će jedna čine je  A1 = , dok iz posljednje jednačine
12 ⎝ 16 ⎠ 16 64
−63
dobijamo  A0 = .
128

Dakle, partikularno rješenje je  y p = x ⎛⎜ − x 3 − x 2 − x − ⎞

1 5 31 63
⎟ , pa je opšte rješenje
⎝ 16 16 64 128 ⎠
x
 jednačine  y = C1 + C2e 4 x −
128
(8 x 3
+ 40 x 2 + 62 x + 63 ) .

2. Naći opšte rješenje jednačine  y′′ + 4 y = sin 2 x , kao i ono partikularno rješenje koje

ispunjava uslove  y ⎛⎜ ⎞⎟ = 1 ,  y ′ ⎛⎜ ⎞⎟ = 0 .
π  π 
⎝4⎠ ⎝4⎠
Rješenje. Karakteristična jednačina koja odgovara homogenoj jednačini  y′′ + 4 y = 0 je
(primijetimo da je ovdje b = 0 jer nemamo  y′ ). Ona ima dva konjugovano-
r  + 4 = 0
2

kompleksna rješenja r1,2 = 0 ± 2i . Zbog toga je opšte rješenje homogene jedna čine
⋅ x
 yh = e0 ( C1 cos 2 x + C2 sin 2 x ) , to jest
 yh = C1 cos 2 x + C2 sin 2 x .

173
 Odredimo partikularno rješenje. Funkcija  f ( x ) = sin2 x je oblika
⋅
 f ( x ) = e0 x ( 0 ⋅ cos 2 x + 1⋅ sin 2 x ) . Ovaj oblik funkcije je posmatran u slučaju 3. Tu je δ  = 0 ;
Tn ( x ) ≡ 0 ; S m ( x ) ≡ 1 - polinom Sm ( x ) je konstanta pa je stepena nula. Dakle, s = 0
(koristimo se oznakama slučaja 3). Polinom stepena nula je konstanta, pa su Ps ( x ) i Qs ( x )
zapravo neke nepoznate konstante,  A i  B . Očigledno je γ  = 2 , δ  = 0 , pa je ostalo da
odredimo t . Vrijedit će t = 1 , jer je r = 0 ± 2i krojen karakteristične jednačine. To znači da je
traženo partikularno rješenje oblika
 y p = x ⋅ e0 x ( A cos 2 x + B sin 2 x ) = Ax cos 2 x + Bx sin 2 x .
Sada je  y p′ = A cos 2 x − 2 Ax sin 2 x + B sin 2 x + 2Bx cos 2 x ;
 y p′′ = −4 A sin 2 x − 4 B cos 2 x − 4 x ( A cos 2 x + B sin 2 x ) .
Uvrstimo  y p ,  y p′ i  y p′′ u jednačinu  y p′′ + 4 y p = sin 2 x . Imamo:
−4 A sin 2 x − 4 B cos 2 x − 4 x ( A cos 2 x + B sin 2 x ) + 4 x ( A cos 2 x + B sin 2 x ) = sin 2 x .
Izjednačavanjem koeficijenata uz sin2 x i cos2 x dobijamo:
sin2 x : −4 A = 1 ;
cos2 x : −4 B = 0 ,
odakle je  A = −1/ 4 ,  B = 0 .
1
Time smo odredili partikularno rješenje:  y p = − x cos2 x .
4
Nađimo sada ono partikularno rješenje koje ispunjava date uvjete. Imamo:
⎛π ⎞ ⎛ π⎞ ⎛ π⎞ 1 π ⎛ π⎞  
 y ⎜ ⎟ = C1 cos ⎜ 2 ⋅ ⎟ + C 2 sin ⎜ 2 ⋅ ⎟ − ⋅ cos ⎜ 2 ⋅ ⎟ = 1 .
⎝4⎠ ⎝ 4⎠ ⎝ 4⎠ 4 4 ⎝ 4⎠
π  π 
Zbog cos = 0 , sin = 1 , odavde imamo C 2 = 1 . Dalje je
2 2
1 1
 y ′ ( x ) = −2C1 sin 2 x + 2C2 cos 2 x + x sin 2 x −
cos 2 x , pa je
2 4
⎛π ⎞ π π 1 π
π 1 π  
 y ′ ⎜ ⎟ = −2C1 sin + 2C 2 cos + ⋅ sin − cos = 0 , odakle imamo
⎝4⎠ 2 2 2 4 2 4 2
π  π 
−2C 1 + = 0 , odnosno C 1 = .
8 16
π  1
Traženo partikularno rješenje je  y = cos 2 x + sin 2 x − x cos 2 x .
16 4

3. Naći opšte rješenje jednačine  y ′′ + 2 y′ + y = xe − x + x 2 .

174
Rješenje. Odredimo opšte rješenje homogene jednačine  y ′′ + 2 y ′ + y = 0 . Odgovarajuća
karakteristična jednačina je r 2 + 2r + 1 = 0 , koja ima dvostruko rješenje r1 = r 2 = −1 ( D = 0 ),
pa je rješenje homogene jednačine
 yh = C1e − x + xC2e − x .
Partikularno rješenje ćemo odrediti kao sumu dva partikularna rješenja, jer je funkcija na
desnoj strani jednačine  f ( x ) = xe− x + x2 = f1 ( x ) + f2 ( x ) . Funkcija  f1 ( x ) = xe− x je oblika
−1⋅ x
e ⋅ P1 ( x ) ( P1 ( x ) = x je polinom prvog stepena), pa je prvo partikularno rješenje oblika
−1⋅ x
 y p1 = x ⋅ e ⋅ Q1 ( x ) (slučaj 2.), gdje je Q1 ( x ) = A1 x + A0 nepoznati polinom prvog stepena, a
l

l = 2 jer je r  = − 1 dvostruko rješenje karakteristične jednačine. Dakle,

 y p = x 2 e − x ( A1 x + A0 ) = e − x ( A1 x3 + A0x 2 ) . Sada je
1

 y p′ 1 = e − x ( 3 A1 x2 + 2 A0x − A1 x3 − A0x 2 ) ,

 y p′′1 = e − x ( 6 A1 x + 2 A0 − 6 A1 x2 − 4 A0x + A1 x3 + A0x 2 ) .

Odredimo nepoznate koeficijente iz jednačine  y p′′ + 2 y′p + y p = xe− x . Imamo:
1 1 1

− x
e ( 6 A1 x + 2 A0 − 6 A1 x − 4 A0 x + A1 x + A0 x +
2 3 2

+6 A1 x2 + 4 A0x − 2 A1 x3 − 2 A0x 2 + A1 x3 + A0x 2 ) = e − x x .

Množenjem sa e x i izjednačavanjem koeficijenata polinoma na lijevoj i desnoj strani
dobijamo:
 x : 6 A1 = 1
1 1
 x 0 : 2 A0 = 0 , odakle je  A1 = , pa je  y p = x 3e − x .
6 1
6
Funkcija  f 2 ( x ) = x je polinom drugog stepena pa je
2

 y p2 = x
k 
(A x 2
2
+ A1 x + A0 ) , gdje je k  = 0 , jer broj 0 nije rješenje karakteristi čne jednačine.
Odredimo nepoznate koeficijente iz jednačine:
 y p′′ + 2 y′p + y p = x 2 . Imamo:
2 2 2

 y p′ = 2 A2 x + A1 ;  y p′′ = 2 A2 , pa je
2 2

2 A2 + 2 ( 2 A2 x + A1 ) + A2 x 2 + A1 x + A0 = x 2 .
Izjednačavanjem koeficijenata dobijamo:
 x 2 :  A2 = 1 ;
 x : 4 A2 + A1 = 0 ;
 x 0 : 2 A2 + 2 A1 + A0 = 0 , odakle je  A2 = 1 ,  A1 = −4 ,  A0 = 6 .
Znači,  y p = x 2 − 4 x + 6 .
2

175
 Sada možemo dati opšte rješenje jedna čine. Ono je oblika:
1
 y = yh + y p1 + y p2 = C1e − x + C2 xe − x + x 3e − x + x 2 − 4 x + 6 .
6

4. Naći opšte rješenje jednačine  y′′ − 2 y′ − 3 y = x (1 + e3 x ) , kao i ono partikularno rješenje

11
koje ispunjava uslov  y ( 0 ) = ,  y′ ( 0 ) = 3 .
9
Rješenje. Karakteristična jednačina date jednačine je r 2 − 2r − 3 = 0 . Njena rješenja su r 1 = −1 ,
r 2 = 3 , pa je opšte rješenje odgovaraju će homogene jednačine oblika  yh = C1e− x + C2e3 x .
Kako bismo odredili partikularno rješenje, funkciju na desnoj strani ćemo napisati kao
sumu dvije funkcije:
 f ( x ) = x (1 + e 3 x ) = x + xe 3 x = f1 ( x ) + f 2 ( x ) ,
pa će partikularno rješenje biti suma dva partikularna rješenja.
Kako je  f1 ( x ) = x polinom stepena 1, to je  y p = x k  ( A1 x + A0 ) , pri čemu je k  = 0 jer 0 nije
1

rješenje karakteristične jednačine. Imamo:

 y p′ = A1 ,  y p′′ = 0 , pa je
1 1

 y p′′ − 2 y′p − 3 = 0 − 2 A1 − 3 ( A1 x + A0 ) = x .
1 1

Izjednačavanjem koeficijenata dobijamo:  x : −3 A1 = 1

 x 0 : −2 A1 − 3 A0 = 0 , odakle je
−1 2 1 2
 A1 = ,  A0 = . Znači  y p = − x + .
3 9 1
3 9
Kako je  f 2 ( x ) = e ⋅ x , to je oblik drugog partikularnog rješenja
3 x

 y p2 = xl ⋅ e3 x ( A1 x + A0 ) , gdje je l = 1 jer je r = 3 jedan od krojena karakteristične jednačine.

Dakle,
 y p2 = e 3 x ( A1 x 2 + A0 x ) ;

 y p′ 2 = e 3 x ( 3 A1 x2 + 3 A0x + 2 A1 x + A0 ) ;

 y p′′2 = e 3 x ( 9 A1 x2 + 9 A0x + 12 A1 x + 6 A0 + 2 A1 ) .

Odredimo nepoznate koeficijente iz jednačine  y p′′ + 2 y′p + y p = xe3 x . Imamo:
2 2 2

(
e3 x 9 A1 x 2 + 9 A0 x + 12 A1 x + 6 A0 + 2 A1 − 4 A1 x −

−2 A0 − 6 A1 x 2 − 6 A0 x − 3 A1 x 2 −3 A0 x ) = e3 x ⋅ x .

176
Nakon množenja sa e−3 x i izjednačavanja koeficijenata uz odgovarajuće stepene imamo:
 x : 8 A1 = 1 ;
1 −1
 x
0
: 4 A0 + 2 A1 = 0 , odakle je  A1 = ,  A0 = , pa je
8 16
⎛1 1 ⎞  x 3 x
 y p2 = xe 3 ⎜ x− ⎟= e ( 2 x − 1) .
 x

⎝ 8 16 ⎠ 16
1 2  x
Opšte rješenje date jednačine je  y = C1e− x + C2e3 x − x + + e 3 x ( 2 x − 1) .
3 9 16
Odredimo partikularno rješenje koje ispunjava date uslove. Imamo:
2 11
 y ( 0 ) = C1 + C 2 + = , odakle je C1 + C 2 = 1 .
9 9
1 1
 y′ ( x ) = −C1e − x + 3C2e 3 x − + e 3 x ( 4 x − 1 + 6 x 2 − 3 x ) , pa je
3 16
1 1
 y ′ ( 0 ) = −C1 + 3C 2 − − =3.
3 16
C1 + C 2 = 1 ⎫
⎪ 211 −19
Dobili smo sistem jednačina: 163 ⎬ , iz kojeg izračunavamo C 2 = , C 1 = ,
−C1 + 3C 2 = 192 192
48 ⎪
⎭
pa je traženo partikularno rješenje
−19 211 1 2  x
 y = e − x + e3 x − x+ + e 3 x ( 2 x − 1) .
192 192 3 9 16

5. Naći opšte rješenje jednačine  y ′′ + y′ + y = e − x sin x .

Rješenje. Karakteristična jednačina koja odgovara datoj jednačini je r 2 + r + 1 = 0 . Njena
−1 ± i 3 1 3
rješenja su r1,2 = = − ±i . Dakle, rješenje homogene jednačine je
2 2 2
 x
− ⎛ 3 3 ⎞
 yh = e 2
⎜⎜ 1
C cos x + C sin x⎟.
2
2
2 ⎟
⎝ ⎠
Odredimo partikularno rješenje. Ono je oblika  y p = x s ⋅ e− x ( P0 ( x ) cos x + Q0 ( x ) sin x ) ,
pri čemu su P0 ( x ) i Q0 ( x ) polinomi stepena nula, to jest konstante, dok je s = 0 jer broj
1 ± i nije krojen karakteristične jednačine. Imamo:
−
 y p = e  x ( A cos x + B sin x ) , pa je
 y p′ = e− x ( − A cos x − B sin x − A sin x + B cos x ) ;

177
 y p′′ = e − x ( A cos x + B sin x + A sin x − B cos x + A sin x − B cos x − A cos x − B sin x ) =
= e − x ( 2 A sin x − 2 B cos x ) .
Uvrštavanjem u jednačinu dobijamo
 y p′′ + y ′p + y p = e −
( 2 A sin x − 2B cos x − A cos x − B sin x −
 x

− A sin x + B cos x + A cos x + B sin x ) = e − x sin x ,

odnosno,  A sin x − B cos x = sin x .
Izjednačavanjem koeficijenata uz sin x i cos x odmah dobijamo da je  A = 1 i  B = 0 , pa je
−
 y p = e  x cos x .
Dakle, opšte rješenje jednačine je
 x
− ⎛ 3 3 ⎞ − x
 y = e 2
⎜⎜ C1 cos x + C2 sin x ⎟ + e cos x .
2 2 ⎟
⎝ ⎠

6. Naći opšte rješenje jednačine  y ′′ − 2 y′ + 2 y = 2e x cos x , kao i ono partikularno rješenje
koje ispunjava uslove  y (π ) = 0 ,  y′ (π ) = 0 .
Rješenje. Nađimo rješenje homogene jednačine  y ′′ − 2 y′ + 2 y = 0 . Odgovarajuća
karakteristična jednačina je r 2 − 2 r + 2 = 0 . Rješenja te jednačine su r1,2 = 1 ± i , pa je
⋅ x
 yh = e1 ( C1 cos1⋅ x + C2 sin1 ⋅ x ) (koeficijent uz i je 1).
Opšti oblik partikularnog rješenja je  y p = x s ⋅ e x ( P0 ( x ) cos x + Q0 ( x ) sin x ) , (jer je uz
cos x broj 2 – to jest polinom stepena nula). U ovom slučaju je s = 1 jer je 1 ± 1⋅ i krojen
karakteristične jednačine. Dakle,
 y p = x ⋅ e ( A cos x + B sin x ) , pa je
 x

 y p′ = e ( A cos x + B sin x + Ax cos x + Bx sin x − Ax sin x + Bx cos x ) ;

− x

− x
 y p′′ = e
( 2 A cos x − 2 A sin x + 2B sin x + 2 B cos x −
−2 Ax sin x − Ax cos x + 2 Bx cos x − Bx sin x ) .
Nakon uvrštavanja u polaznu jednačinu imamo:
 y p′′ − 2 y′p + 2 y p = e ( −2 A sin x + 2 B cos x ) = 2e cos x , odnosno
 x x

−2 A sin x + 2 B cos x = 2 cos x ,

odakle, izjednačavanjem koeficijenata uz cos x i sin x dobijamo  A = 0 i  B = 1 . Znači,
 y p = xe sin x , pa je opšte rješenje jednačine
 x

 y = e x ( C1 cos x + C2 sin x + x sin x ) .

Odredimo traženo partikularno rješenje. Imamo:
 y (π ) = eπ  ( C1 ⋅ ( −1) + C 2 ⋅ 0 + π  ⋅ 0) = 0 , pa je −C1eπ  = 0 , odakle je C 1 = 0 .

178
 y′ ( x ) = e ( C1 cos x + C2 sin x + x sin x − C1 sin x + C2 cos x + sin x + x cos x) ,
 x

pa je (imajući u vidu da je C 1 = 0 , sin π  = 0 , cos π  = −1 ):

 y′ ( π ) = −C 2 − π  = 0 , pa je C 2 = −π  .
Dakle, traženo rješenje je  y = e x ⋅ sin x ⋅ ( x − π ) .

5.2.1. Zadaci za samostalan rad

U zadacima 444.-455. na đi opšte rješenje jednačina:
444.  y′′ + 4 y = x 2 − cos 2 x .
445.  y′′ + 4 y′ + 4 y = ( x + 1) e−2 x + cos 2 x .
446.  y ′′ − 3 y ′ + 2 y = e 3 (x + x) .
x 2

447.  y′′ + 4 y = sin 2 x + xe − x .

448.  y′′ + y = x 2 + sin x .
449.  y′′ − 2 y′ + y = e x cos x .
450.  y′′ − 3 y′ + 2 y = e x + 6e − x .
451.  y′′ + y = xe x cos x .
452.  y′′ − 4 y′ + 4 y = e 2 x + x 2 .
453.  y′′ − 3 y′ + 2 y = ( x + 1) e2 x .
454.  y ′′ + 4 y = 2 x sin 2 x + 3cos 2 x .
455.  y′′ − 2 y′ + 2 y = 4e x sin x .
456. Nađi ono rješenje jednačine  y′′ − y = x 2 + 1 koje prolazi kroz tačku ( 0,1) i u toj tački
ima koeficijent pravca jednak 1.
457. Nađi opšte rješenje jednačine  y ′′ + y = sin x , kao i ono partikularno rješenje koje
ispunjava uslove y ⎛⎜ ⎞⎟ = 1 ,  y′ ⎛⎜ ⎞⎟ = 0 .
π  π 
⎝2⎠ ⎝2⎠
458. Nađi ono rješenje jednačine  y′′ − 2 y′ + y = e 2 x koje prolazi tačkom ( 0,0 ) i u toj tački
ima tangentu paralelnu sa  x − osom.

179
Rješenja

31 7 3
16 2 4 4 8 8
1.  x 16 + C . 2. 2  x − e − x + x 3 + C . 3.  x +  x + C .
31 3 7 3
 x 2 2
4. − x + arctgx + C . 5. − −  x  x + C . 6. 3 arcsin x + C .
3  x 3
5− x 3− x ln b
7. − 3ctgx − 2tgx + C . 8. C − − . 9. 2( ab) x ln(ab ) + + C .
ln 5 ln 3 2b 2 x
1  x 2
10. 2e +  x
+ C . 11. e − x + C .
 x
12. − 2arctgx + C .
2 x 2 2
 x + 1
13.  x − 4arctgx + C . 14.  x + ln + C . 15.a) − x − ctgx + C . b) tgx − x + C .
 x − 1
1 3 7
3 4
5  x 2
16. − ln 3 − 2 x + C . 2
17. (1 + x ) 2
3 − (1 + x )
2
3 + C . 18. arctg + C 
4 14 8 10 5
3 8
12 5
9 2
3
19. ( x + 2)3 − ( x + 2)3 + ( x + 2) 3 + C . 20. − 3
(1 − x ) 4 4
+ C .
8 5 2 16
1 1 + x 1
21. ln( x 2 − 3 x + 10) + C . 22. ln 2 + C . 23. − + C .
4 1 − x 3 ln 3 x
2 + x 2  x 3 1
24. 1 − x + 2
arccos x + C . 25. cos + C .
9 3  x
2
1 3  x
26. + C . 27. ( x − 2 x + 1) 3
3
28. ln tg + C .
1 2 2
ln
 x
1
29. ln sin x + C . 30. sin 6 x + C . 31. ln (sin 2  x + 5 ) + C  .
6
1
32. -2 3 + cos x + C . 33. arctg ( tg 2 x ) + C  . 34. 33 sin x + C .
2
(arctgx )4  x 2 3 2 3 3  x 2
35. + C . 36. ln  x − ln  x +  x ln x −
3 2
+ C .
4 2 4 4 4 2
 x 4  x 2 ⎛  x3  x 2  ⎞  x 3  x 2
37. ln x − + C . ⎜ ⎟
38. ⎜ + ⎟ ln x − − + C .
4 8 ⎝  3 2  ⎠ 9 4

180
 1 2 1  x
3
1 − x ln x − 1  x − 1
39. −  x − ln 1 − x + ln
2
+ C . 40. − + ln + C .
3 3 3 1 + x  x  x
3
2 2 ln x + 1
41. −  x 2 (9 ln 3 x + 18 ln 2 x − 24 ln x + 16 ) + C  . 42. − + C .
27 4 x 2
4 x 2 − 1  x 2 − x  x 2 + 1 − x 2
x
e2
43. ln 2 x + 1 − + C . 44. 2 x − 2 x + 1 + C .
2
45. −( e + C . )
8 4 4 2
 x
−x
e 2e 2
46. − (sin x + cos x ) + C . 47. (cos x + 2 sin ) + C . 48.
2 5
( x 2 − 2)sin x + 2 x cos x + C .
50. − ⎛ ⎜  ⎞
1  x 1
49. –xctgx + ln sin x + C . 2
+ ctgx ⎟ + C . 51.  xarctgx − ln(1 + x 2 ) + C .
2 ⎝ sin  x  ⎠ 2
52. a) -2  x 3 cos  x + 6 x sin  x + 12  x cos  x − 12 sin  x + C .
arcsin x 1 + 1 − x 2
b) 3 ⎡⎢ 2 − 3  x 2 cos 3 x + 2 3 x sin 3
( ) x ⎤ + C .
⎥⎦
53. − − ln + C .
⎣  x  x

54. tgx ln sin x − x + C . 55. −  x + (1 + x )arctg x .

2 cos 3 x + 3 sin 3 x a cos bx + b sin bx
56. e 2 x . 57. e ax + C .
13 a +b 2 2

e
ax
3 (sin x + cos x ln 3)
 x

58. a) (a 2
sin 2 x − 2a sin x cos x + 2 ) + C  b) + C .
a(a + 4) 2
1 + ln 2 3
 x arcsin x 1 3 x 3 cos x sin 3 x
59. + ln 1 − x + C . 2
60. − sin 2 x − + C .
1 − x 2 8 16 4
sin x cos4 x4 ⎛  1  ⎞ − cos x 1  x
61. + ⎜ sin x − sin 3 x ⎟ + C . 62. + ln tg + C .
5 5 ⎝  3  ⎠ 2 sin 2 x 2 2
sin x 1 ⎛  x π  ⎞  x 1  x
63. + ln tg ⎜ + ⎟ + C . 64. + arctg + C .
2 cos2 x 2 ⎝ 2 4 ⎠ 4( x 2 + 2) 4 2 2
 x  x 1  x 1  x + 1
65. + + arctg + C . 66. arctg + C .
12( x + 3) 24( x + 3)
2 2
2
6 3 3 2 2
1 7 2 x − 7 1  x − 1
67. ln( x 2 − 7 x + 13) + arctg + C . 68. ln + C .
2 3 3 4 3 x + 1
13 2 x + 13 − 1 3
69. ln + C . 70. ln ( x 2 − 4 x + 5) + 4arctg ( x − 2) + C .
13 2 x + 13 + 1 2

181
 2 4 x − 5 2 4 x − 1
71. arctg + C . 72. arctg + C .
13 31 7 7
1 7 1 + 4 x
73. − ln( x 2 − 2 x + 2) + arctg ( x − 1) + C . 74. − ln 1 + 3 x − 4 x 2 + ln + C .
4 20 4(1 − x )
1  x 2 − 2 − 1 1 1 2 x − 1 − 5
75. ln + C . 76. ln x 2 − x − 1 − ln + C .
4 2  x 2 + 2 + 1 2 2 5 2 x − 1 + 5
1 4 x − 3
77. arcsin + C . 78. arcsin( 2 x − 1) + C .
2 5
2 x + 1
79. − 2 1 − x − x 2 − 9arc + C .
5
1 1 5 x + 1
80. 5 x 2 − 2 x + 1 + ln + 5 x 2 − 2 x + 1 + C .
5 5 5 5
1 4 x + 3 3 x
81.  x 2 − 4 x + 5 + C . 82. ln +  x 2 + + C .
2 4 2

1 2 x + 1 4 x 2 + 4 x − 3

83. arcsin( x − 1) + C . 84. ln + + C .
2 2 4

1 1 4 x − 1 2 x 2 − x + 2

85. ln 2 x − 3 + 4 x − 12 x + 10 + C .
2
86. ln + + C ;
2 2 4 2

 x − 2 2 + 4 + 2 x − x 2
87. arcsin + C . 88. C − 2arctg .
5  x
1 2x − 1 1 1
89. C − 5 + x − x 2 + arcsin . 90.  x 2 + x + 1 + ln x + +  x 2 + x + 1 + C .
2 21 2 2
x +1 1  x − 4
91. C − 3 − 2 x − x 2 − arcsin . 92. ln + C .
2 4  x
( x − 2)3 1  x − 1 ( x − 1)3
93. ln + C . 94. ln + C . 95. ln + C .
 x − 1 2 3
3 x + 1  x + 2

( x − 1)6 ( x − 2)2

96. ln + C . 97. ln ( x − 1) 2 x + 3 + C  98. ln + C .
(2 x − 1) 5  x − 3

( x − 2) 4
99.  x − ln + +C . 100.  x + 3 ln( x 2 − 6 x + 10) + 8arctg ( x − 3) .
 x − 1

182
  x − 3 1  x
101.  x + 3 ln + C . 102. 5 x + ln + 28 ln x − 4 + C .
 x − 2 2 ( x − 1)7
1 1
103.  x + ln x − ln(2 x − 1) 7 (2 x + 1) 9 + C .
4 16
1  x − 1 1 1  x
104.  x + ln − arctgx + C . 105. + ln + C .
4  x + 1 2 1 + x  x + 1
 x 3  x 3  x
106. + x + 4 x + 8 ln x − 2 + C .
2
107. − 4 x + 8arctg + C .
3 3 2
 x 3 1  x 3  x − 1 6 x − 7
108. − ln x + 1 + C . 3
109. ln + C . 110. + C .
3 3 3
( x + 1) 2 2( x − 3) 2

 x
2
( x − 1)8 1 1  x − 1 1
111. + 4 x + ln + C . 112. + ln + arctgx + C .
2  x  x 4  x + 1 2

1⎡⎛  x + 1 ⎞ 2  x − 2 ⎤  x − 1 1
113. ln ⎢⎜ ⎟ ⎥ + C . 114. 2 ln − + C .
3 ⎢⎣⎝  x + 2 ⎠  x − 1 ⎥⎦  x  x − 2

( x + 1)2  x − 1 1⎡  x 2 + 1 7 ⎤
115. + ln − arctgx + C . 116. ⎢ln + arctgx − ⎥ + C .
2  x 2 + 1 4 ⎢⎣  x − 1 ( x − 1)2 ⎥⎦
 x − 1 12 x 2 − 5 x − 1  x 2 + 4 3  x 3 2  x 2
117. C − 6 ln − . 118. ln + arctg − arctg + C .
 x 2( x 3 − x 2 )  x + 2
2
2 2 2 2

 x 2  x( x − 2) ( x − 1)( x + 1)3

119. + ln + C .
2  x + 2

⎡ ( x − 1)3 3( x − 1) 2 ⎤

120. 2  x − 1⎢ + + x ⎥ + C . 121. 2arctg  x + 1 + C .
⎣ 7 5 ⎦
6 6 66 5 33 2
122.  x  x −  x −  x + 2  x − 33  x − 66  x − 3 ln 1 + 3  x + 6arcg 6  x + C .
7 5 2
5 2
2 3
3 4
6 7
6 3
123. ( x + 1)2 − ( x + 1)3 + ( x + 1)6 − ( x + 1) + ( x + 1) −6
( x + 1) 3 + C .
3 4 7 5 2
⎡ (1 + x ) 2
1 + x 1 + x 1⎤
124. 63 (1 + x ) ⎢ − + + ⎥ + C .
2

⎣ 16 5 7 4⎦

183
125. ln
(  x + 1 − 1) 2

−
2
arctg
2  x + 1 + 1
+ C . 126. − 2arctg 1 − x + C .
 x + 2 +  x + 1 3 3

1 t 2 + t + 1 2 2t + 1 2t   x + 1 2 x + 3

127. ln + arctg + + C ; t  = 3 . 128. − + C .
3 (t − 1) 2
3 3 t  − 1
3
 x − 1  x
 x 3 2 x 2  x  x 2 2 x  x
129. − + − + x − 2  x + 2 ln(1 +  x ) + C .
3 5 2
 x + 2 − 1
130.  x + 4  x + 1 + 4 ln  x + 1 − 1 + C . 131. 4  x + 2 − 1 − 2 2arctg + C .
2
( z − 1)2 2
132. − ln(2 z + 1 + 2  z 2 + z + 1); z 2 =  x + 1 .
 z + z + 1
2
3
66 66 6
 x − 1
133. C − 6  x − 2  x −
6
 x −5
 x − 3 ln
7
+ C .
5 7 6
 x + 1

3 z 3
(3 x + 1)2
134. + 3arctg ; z =  x . 6
135. + 3 3 x + 1 + ln 3 3 x + 1 − 1 + C .
 z + 1
2
2

136.  x  x 2 − 2 x + 5 − 5 ln x − 1 +  x 2 − 2 x + 5 + C  .

137. ( x 2 − 5 x + 20)  x 2 + 4 x + 5 − 15 ln x + 2 +  x 2 + 4 x + 5 + C .

1 5
138. (2 x 2 − 5 x + 1)  x 2 + 2 x + 2 + ln x + 1 +  x 2 + 2 x + 2 + C .
6 2
⎛1 7 95 145 ⎞ 35
139. ⎜  x 3 − x 2 + x − ⎟ x 2 + 4x + 5 + ln x + 2 + x 2 + 4 x + 5 + C  .
⎝4 6 24 12 ⎠ 8
1 x +1
140. C − (3 x − 19) 3 − 2 x − x 2 + 14 arcsin .
2 2
1 ⎧1 −3 −2 −1 ⎫ 1
⎨ ⎡⎣( z − 1) + ( z − 1) ⎤⎦ + ⎡⎣( z − 1) + ( z −1) ⎤⎦ + ⎡⎣( z −1) + ( z −1) ⎤⎦ ⎬ + ln z −1 + C ;
3 2
141.
8 ⎩3 ⎭ 2
 z = x + x − 2 x + 2;
2 x 2 + 5 x + 19 1 − x
142. 1 + 2 x − x 2 − 4 arcsin + C .
6 12
 x 2 + 1
143.
4
 x 4 + 2 x 2 − 1 −
1
2
(
ln  x 2 + 1 +  x 4 + 2 x 2 − 1 + C . )
184
 2 x + 1 9 2 x + 1 8 + 4 x 2 + 3 x 4
144. 2 − x − x + 2
arcsin + C . 145. C − 1 − x 2 .
4 8 3 15
1
146. ( x − 1)  x 2 − 2 x − 1 − ln x − 1 +  x 2 − 2 x − 1 + C .
2
1 1
147. (8 x + 1) 4 x 2 + x − ln 8 x + 1 + 4 4 x 2 + x + C .
2 8
 x + 1  x + 1
148. 1 − 2 x − x 2 + arcsin + C .
2 2
2 x + 1 2 7 2 x + 1
149.  x + x + 2 + ln +  x 2 + x + 2 + C .
4 2 2
2 − +2  x 2 + x + 1  x 2 − x + 1 − x + 2 1  x 2 − x + 1 − x + 1
150. C − ln . 151. − ln + C .
 x + 1 (  x 2
− x + 1 − x − 1 ) 2
2  x 2 − x + 1 − x − 1

 x 2 + 2 x 1 5 2 3  x 2 − 1
152. + C . 153.  z − z + z + C ; z = .
 x + 1 5 3  x
1 1 1 +  x 2 + 1 1 1 1
154. C −  x + 1 +
2
ln . 155.  x 2 + 2 x − arcsin + C .
2 x 2
2  x 2( x + 1) 2
2  x + 1
 x − 1 1 2 − x
156. arcsin + C . 157. arccos + C .
 x 2 2  x 2
3 x − 5 11 ( x + 1) 5 + 2  x 2 + 3 x + 1
158.  x + 3 x + 1 −
2
ln + C .
20( x − 1) 2 40 5  x − 1

2 x 2 − 2 x + 1 ⎡ 3
 x 23  x + 3 ⎤
159. + C . 160. 3⎢ln 3 + ⎥ + C .
 x ⎢⎣ 1 +  x 2(1 + 3
 x ) 2
⎥⎦
1 ⎛ 
⎜ 1 − x 2  ⎞⎟ 1 + x 2
161. C −  x 1 − x − arcctg
2
+ C . 162. + C .
⎜
2 ⎝   x ⎟ 2 1 + 2 x 2
 ⎠
1 1 + 2 x 1
163. ( x 2
+ x ) −
3
 x 2 + x + ln(  x + 1 + x ) + C .
3 8 8

164.
(2 x 2
− 1) 1 + x 2
+ C . 165.
1
ln
4
 x −4 + 1 + 1 1
− arctg 4  x − 4 + 1 + C .
3
3 x 4  x − 4 + 1 − 1 2
4

166. ⎛ ⎜  x 5 −
1 5 1  ⎞ 5
 x 3 +  x ⎟  x 2 + 1 − ln( x +  x + 1) + C .
2

⎝ 6 24 3  ⎠ 16

185
 4 + 3 x 3 ⎡ 12 x13 312 x 10 312 x 7 12 x 4 ⎤
167. C − 2
. 168. 12⎢ − + − ⎥ + C .
⎢⎣ 13 10 7 4 ⎥⎦
8 x (2 + x 3 ) 3
1  z − 1 3 1 + 2 z
169. ln + arctg + C ,  z = 3 1 + x5 .
5  z + z + 1
2 5 3
3
170. ( 4  x + 4  x − 3) 1 + 4  x + C .
7
2 24 6 36 8 6 6
171.  x  x +  x  x 5 +  x 2 6  x +  x 2  x +  x 2  x 5 + C .
3 11 13 5 17
 z − 1 2 z + 1
172. 6 z + 2 ln − 2 3arctg + C ; z = 3 1 + x 5 .
 z + z + 1
2
3
13
173. (1 + x 3 )8 − 1 3 (1 + x 3 )5 + C .
8 5
1 t − 1 3 2t + 1
3
1 + x 3
174. C − ln + arctg − t . t  = .
3 t  + t + 1
2 3 3  x
1 − x 4 + 1
175.
1
ln +
1
4
+ C . 176.
 x
( x +  x 2 − 1 −) 1
(
ln  x +  x 2 − 1 + C  )
8 1 − 1 − x 4 2 x 2 2
1 t 2 +1 3 3 +2+t 1 − 2 x − x 2 −1
177. ln + ln + arctgt + C; t =
2 t 2 + 4t + 1 6 3 − 2 − t  x
1 t − 2
178. t + ln + C; t = x 2 + 2 x + 2 − x .
2 t − 1
2t − 1 1 + x − x 2 −1
179. ln + arctgt + C ; t = .
(t − 1) t  + 1 2  x

1 3 − x  x − 1 − 3 − x
180. C − . 181. ln + C .
3 3 + x  x − 1 + 3 − x

 x 2 − 4 x + 3 1 1 + 2 x 1 + 2x
182. C − − 2 arcsin ; x < 1 ∨ x > 3 . 183. − arctg + C . 
 x − 1  x − 2 1 − 2 x 1 − 2x
 x 1  x
184. − ln sin x + cos x + C . 185. arctg ( 2tg + 1) + C .
2 2 2
3
tgx − 1 3 2tgx + 1 1
186. ln − arctg + C . 187. + C .
6
tg 2 x + tgx + 1 3 3  x
2 − tg
2

186
  x
tg −5
188. arctg ⎛ ⎜1 + tg  ⎞⎟ + C .
 x 2 1
189. ln + C . 190. C − .
⎝  2 ⎠  x 2(1 − cos x) 2
tg −3
2
1 2 + sin 2 x 1 3tgx
191. ln + C . 192. arctg + C .
2 2 2 − sin 2 x 15 5
 x
5tg +1
4 3 x 5 2  x 3
193. ln sin x − 3 cos+ 3 − − arctg + C . 194. C − − ln sin x + 2 cos x .
5 5 6 2 5 5
 x 1 tg 2 x 1 2 − sin 2 x
195.  x − tg + C . 196. arctg + C . 197. ln + C .
2 2 2 2 2 2 + sin 2 x
1 5 − sin x 1
198. ln(1 + sin 2 x ) + C . 199. ln + C . 200. (tgx + ln tgx ) + C .
4 1 − sin x 2
⎛ a cos x + a 2 − 1sin x ⎞
1
1 a > 1:

ln ⎜ ⎟ + C 
a −1 ⎝
2 ⎜ 1 + a cos x ⎟
201.
1
ln tgx − x + C . 202. ⎠ .
2 2 ⎛ 1− a x ⎞
0 < a < 1: − arctg ⎜⎜ tg ⎟ + C  

2
1− a 2 ⎝ 1 + a 2 ⎟⎠
 x − α 
cos
1 1
203. arctg (2tg 2 x + 1) + C . 204. ln 2 + C , sin α  ≠ 0 .
2 sin α   x + α 
cos
2
 x  x sin 4 x sin 3 2 x
205.  x − tg + C . 206. − + + C .
2 16 64 48
cos 2 x cos 3 2 x cos 5 2 x 1
207. C − + − . 208. C − cos 6 2 x .
64 96 320 12
1 1 1 1 1
209.  x − sin 2 x − sin 4 x + sin 6 x − sin 8 x + C .
4 8 32 24 64
sin 3 x sin 5 x 1  x 1  x  x sin 4 x
210. − + C . 211. cos8 − cos6 + C . 212. − + C .
3 5 4 2 3 2 8 32
ctg 2 x  x 3  x  x  x
213. C − − ln sin x + C . 214. C − 3tg + tg 2 + tg 3 + 3 ln cos + x .
2 3 2 3 3 3
tg 2 x tg 2 x ctg 5 x ctg 3 x
215. − − ln cos x + C . 216. C − x − + − ctgx .
4 2 5 3

187
 1 1 1 1 1
217. C − (cos 8 x + 4 cos 2 x ) . 218. sin x + sin 3 x + sin 7 x + sin 9 x + C .
16 4 12 28 36
3  x 3 5 x 3 7 x 3 11 x
219. cos − cos − cos + cos + C .
2 6 10 6 14 6 22 6
cos 2 x cos 8 x 3 5 x  x
220. − + C . 221. sin + 3 sin + C .
4 16 5 6 6
3  x 1 sin x sin 5 x sin 7 x
222. cos − cos x + C . 223. − + + C .
2 3 2 2 20 28
3 3 1 3 1
224. C − cos 2 x + cos 4 x + cos 6 x − cos 8x + cos12 x .
16 64 48 128 192
⎡ π   ⎞⎤
225. arccos⎢ 2 sin⎛ 
⎜ − x ⎟⎥ + C . 226. ln2. 227. e2 − e
−2
.
⎣ ⎝  4  ⎠⎦
100 4 π 
228. 0. 229. . 230. ln . 231. .
3 3 4
5 π  32 e + 1 + e2
232. − 2 ln 2 ; 233. 2 − ; 234. ; 235. ln ;
3 2 3 1+ 2
π  π  2 2+ 3
236. ; 237. 3− ; 238. 2− + ln ;
32 3 3 1+ 2
2 2(e + 1) π  ⎛  π   ⎞
239. + ln(2 − 3 ) ; 240. 1 + ln ; 241. arctge − ; 242. 2⎜ 3 − 1 − ⎟;
2 2e 2 + 1 4 ⎝  12 ⎠
4 π  π  1 1
243. ; 244. 4 − ; 245. + ln 2 − .
3 4 9 3 9 6
2 π 
246. 1; 247. 6 − 2e ; 248. 1− ; 249. − 1;
e 2
eπ  − 2 π a 2 141a 3 3 a 3
250. ; 251. ; 252. ; 253. 2 ln 2 − ;
5 4 20 4
π  1 3 π  1
254.
36
(9 − 4 3 ) + ln ;
2 2
255.
2
− 1; 256.
2
(e
π 
2
+ 1) ;
3π  1
257. ; 258. ; 259. 1; 260. 1;
16 6
π 

1 4
 x 2003
261. ; 262. ∫ dx = 0 , zbog neparnosti podintegralne funkcije, pa je
2 π  cos2  x
−
4

rješenje 2.
188
 13 1
263. 8 ln 3 − 15 ln 2 + ; 264. a
2
2 − ln( 2 + 1) ; 265. 3− ln(2 + 3 ) ;
8 2
π  1 2 1
266. 4 − π  ; 267. − ; 268. arctg ;
4 2 5 5
7+2 7 1 2
269. ln . 270. 4 ; 271. 10 ;
9 2 3

273. ⎛ ⎜ 2π  +  ⎞⎟ : ⎛ ⎜ 6π  −  ⎞⎟ ;

π  1 4 4 16π  4 3 32π  4 3
272. − ; 274. − i + ;
2 3 ⎝  3 ⎠ ⎝  3 ⎠ 3 3 3 3
32 ⎡2 3 ⎤
275. ; 276. 36; 277. 16 ⎢ + ln(2 + 3 )⎥ ;
3 ⎣ 3 ⎦
2 + ln(1 + 2 ) 32
278. ; 279. ln 2 ; 280. ;
2 3
5 9

31
2 2
9 −  y 697
281. 2 − 2: 282. ; 283. ∫ ( y − 2 y + 2)dy + ∫ dy = ;
2

4 0 5 2 48
2

1 ⎛  9 − 4 ⎞
5
2167 π 
284. ; 285. ⎜1 − e ⎟ ; 286. arctge − ;
375 25 ⎜⎝  4 ⎟
 ⎠ 4
3 2597
287. 5 arcsin − 4 ln 2 ; 288. 2(1 + ln 2) 289. ;
5 20
8 1 3 e 5
290. ln 3 − ; 291. + ln ; 292. −1; 293. ;
9 3 2 2 64
7 1
294. . 295. 1 ; 296. 3; 297. ;
96 2
π 2 2π  1
298. divergira; 299. ; 300. ; 301. ln 2 ;
8 3 3 4
b 1
302. divergira; 303. ,a > 0 ; 304. ln(a + a 2 + 1) , a ≠ 0 ;
a +b2 2
a
2π  1
305. 1. 306. 33 2 . 307. . 308. .
3 ln 2
−π  π 
2

309. . 310. Divergira. 311. . 312.

6 3 8
Divergira.
313. 1 314. 2 . 315. divergira; 316. 1 − ln 2 ;
189
317. Divergira. 318. Divergira. 319. Konvergira.
320. Divergira klasično i V.P. 321. Divergira klasično, konvergira u
smislu V.P.
322. Konvergira u klasičnom smislu a samim tim konvergira i u smislu V.P.
323. Divergira klasično, konvergira u smislu V.P.
π 
324. 0; 325 π  . 326. 2. 327. .
2
1 1 3
328. . 329. 3. 330. P= +1 = . 331. divergira;
ln 2 2 2
32 1
332. 2, 333. divergira; 334. ; 335. − ;
3 4
π  10 π  4
336. ; 337. ; 338. ; 339. 14 ;
3 3 7 3 7
33 9
340. π  341. 6 − ln 3 u klasičnom i V.P. smislu.
2 2
342. Divergira u klasičnom smislu, konvergira ka nuli u V.P. smislu.
343. Divergira u klasičnom smislu, divergira i u V.P. smislu.
344. Divergira u klasičnom smislu, konvergira ka nuli u V.P. smislu.
5
345. π  u klasičnom i V.P. smislu.
2
346. Divergira u klasičnom smislu, konvergira ka −1 u V.P. smislu.
3
347. Površina je beskonačna. 348. .
2
4 2 +1
349. Površina je beskonačna. 350. P= .
3
−2
351.  x + C = . 352. C ( x 2 − 1) = y 2 + 1 . 353. 10 x + 10− y = C .
 x − 2 y
tg −1
2
e −1
 y
 y x  x
354. ln = x + C . 355. ln tg = −2sin + C . 356. ln y = C ⋅ tg , C  = 1 .
e y 4 2 2
π 
357. arctgy = arctgx + C , C = . 358. cos y = C cos x , C  = 2.
4
 x  y
359. C = y − b, C = 1 − b 2 . 360. = C .
 xb + 1  y + x
2 2

 y

361. e = Cy .
 x
362.  y = x + xeCx . 363.  y 2 = 2 x 2 ( ln x + C ) .

190
364. 2 ln
 x + y
+
x
= ln x + C . 365.
1
ln
 y + 5 xy − x
2 2
1
− ln
(
2 y + 5 − 29 x ) = − ln x + C .
 x x+ y 2  x 2 2 2 y + (5 + 29 ) x
1
 y −
1
366.  z + ln (1 + 9 z 2 ) = −2 ln x + 3 + C , z = 3 .
3  x + 3
2 8 1 4 2 2
367.  y − ln 3x + 3 y + 1 = x + C . 368.  x − y − ln 3 x − 6 y + 2 = C .
3 9 3 3 3 9
369. 2 ( y − 3)2 − 2 ( y − 3)( x −1) + ( x − 1) 2 = C . 370.  y1 = 0, y2 = Cx, C = 1 .
3 1  y 1 y 1  y 2 + x 2
371. − ln x + ln 2 − − ln 2 + = ln x + C , C = − ln 3 . 372. = C , C  = −1.
4 12  x 12 x 12  y + x
373. 1. rješenje  y + y 2 + x 2 = C ; 2. rješenje  y + y 2 + x 2 = x 2C , C = 1 + 2 .
2

374. ln ⎛⎜
1  y ⎞ y 1 π 
⎟ + 1 + 2arctg = − ln x + 1 + C, C =  ln 2 + .
2 ⎝ x + 1 ⎠ x +1 2 2

376.  y = Ce − x + ( cos x + sin x ) . 377.  y = e − x ⎛⎜ C + x 2 ⎞⎟ .

1 1
375.  y = Ce −2 x + 2 x − 1 .
2

2 ⎝ 2 ⎠
378.  y = e x ⎛⎜ C + ln x + ⎞
1
x2 ⎟ . 379.  y = Ce− sin x + sin x − 1 . 380.  y = x 2 (Ce1/ x + 1) .
⎝ 2 ⎠
− x
381.  y = Ce + e − 1 . x
382.  x = Cesin y − 2 (1 + sin y ) - linearna po  x .
2
 y 1
383.  x = Cy + 3
- linearna po  x . 384.  x = Ce 2 y + (2y 2
+ 2 y + 1) - linearna po
2 4
 x .
4
385.  y = ( C + e x ) (1 + x ) . 386.  y 4 = 4 xy + C  - linearna po  x .
 x
387.  y = x + 1 − x 2 ,  x ∈ [ −1,1] . 388.  y = ( b − 1) ea − x + 1. 389.  y = .
cos x
 x + 1
390.  y = ( ln 2 − 1+ x − ln x + 1 ) . 391.  y = − xarctgx .
 x
1  x + 1 5 1
( ) ,  x ∈[−1,1] .
3
392.  y = 2 + x 1 − x 2 + arcsin x 393.  y = e x − (2 + x ) .
3

2 1 − x 3 3
1 1 1
4 y 4 = Ce −2 x + 4 x − 2 .
2
394. = Ce2 x + x 2 + . 395.  y = . 396.
 y
2
2 Cx + 1 + ln x

191
 4
 x
397.  y cos x ( C + x ) = 1 . 398.  y = 2
ln Cx . 399.
4
1
 y = .
( x + 1) ( C + ln x + 1 )
 x
2e
400. 3  y = C ⋅ x − 1 + x − 1 .
4 2 2
401.  y = .
C + e x ( cos x + sin x )
−8
sin x + 1  x 3 9
402.  y = . 403. 3
 y = Ce 3 + x −
4 2
x+ .
cos x ( C + sin x ) 4 32
404.  x 2 = y 2 ( 2 − y 2 ) - Bernoullieva po x. 405.
2
 y 2 = .
e 2 x
+ 2x + 1
407.  y = x 2 ⎛⎜ − cos y ⎞⎟ - Bernoullieva po x.
3 1 π 
406.  y 2 = e 2 x + x 2 + x − .
2 2 ⎝2 ⎠
2
 x
408.  y = Cx − C  - opšte rješenje,  y =
2
- singularno rješenje.
4
409.  y = Cx + sin C  - opšte rješenje,  y = 1 − x 2 − x arccos x + π x ,  x ∈ [ −1,1] - singularno
rj..
410.  y = Cx − 3C 3 - opšte rješenje, 81 y 2 = 4 x 3 - singularno rješenje.
2
( x + C ) + 4
411.  y = x ⋅ - opšte rješenje,  y = 2 x i  y = − 2 x - singularna rješenja.
2 ( x + C )
 p 2  p 3
412.  x = C ⋅ ,  y = 2C  ,  p ≠ ± 1 - opšte rješenje,  y = 0 - singularno rješenje.
 p 2 + 1 1 −  p 4
1

413.  y = Cx + 2 (1 − C  ) - opšte rješenje, 3 3

 y 3 − x3 = 2 2 - singularno rješenje.
 y − C 
414.  x = C  - opšte rješenje,  y = 4 x - singularno rješenje.
 y
415.  y = Cx − eC  - opšte rješenje,  y = x ln x − x - singularno rješenje.
2
( x + 1)
416.  y = Cx + C + C  - opšte rješenje,  y = −
2
- singularno rješenje.
4
C−p 2 (C − p )
417.  x = 2
,  y = + ln p ,  p > 0 - opšte rješenje.
 p  p

192
 4 2 2 1 8 2 2
418.  x = p2 + p+ ln p − 1 + C ,  y = p2 − p3 + p+ ln p − 1 + C ,  p ≠ 1 - opšte
9 3 3 3 27 3 3
5
rješenje,  y = x + - singularno rješenje.
27
 x
3 −
419.  x +2
y = C  .
2
420.  y + x = 2a 2 2 2
ln Cx . 421.  y = Ce 2 .
2
2 C 
422. ( x 2 + y 2 ) = C ( y 2 + 2 x 2 ) . 423.  y = .
 x 2
y2
424. 4 x + = C . 425.  x 4 − x 2 y 2 + y 4 = C . 426.  xe y − y 2 = C .
 x
2 3 2 x
427.  x 2 +
3
(x 2
− y ) = C . 428.  x 2 y = 3C . 429.  x 2 +
 y
= C .

 x 2 1
430. − xy − = C . 431.  x 2 y − x + y 2 + y ln y = Cy .
2  y
432. Opšte rješenje: 6 x 2 y + 2 y 3 − 12x 4 − 3x 5 = Cx 3 .
Partikularno rješenje: 6 x 2 y + 2 y 3 − 12x 4 − 3x 5 = x 3 .
1
434.  x + C2 =
C 1
arctg y ⋅ C 1( ) , za C  > 0 .1

 y = x + C 2 , za C 1 = 0 .
1 1 − −C1 y
 x + C 2 = ln , C 1 < 0 .
2 −C1 1 + −C1 y
C 1 1
435.  y = . 436.  y = C1 sin x − x − sin 2 x + C 2 .
cos ( x + C 2 )
2
2
437.  y = − ln cos 2 ( ln x + C1 ) + C 2 . 438. 2 ( C1 y − 1)3/ 2 = 3C1 x + C2 . 
439. C12 y = (C12 x 2 + 1) arctgC1 x − C1 x + C2  .
440. Opšte rješenje u parametarskom obliku je  x ( t ) = et  + t ,
⎛ t 3 ⎞ 2t ⎛ t 2 ⎞ t  t 3
 y ( t ) = ⎜ − ⎟ e + ⎜ − 1 + C1 ⎟ e + + C1t + C 2 .
⎝2 4⎠ ⎝2 ⎠ 6
Partikularno rješenje se odre đuje tako što uo čimo da za t = 0 je  x = 1 , pa
uvrštavanjem t = 0 u izraz za  y dobijamo  y (1) = −3 / 4 + C1 − 1 + C 2 = 1 , to jest
11 dy dy dt   1
C1 + C 2 = .  y ′ ( x ) = = ⋅ = yt ′ ⋅ , pa je
4 dx dt dx xt ′

193
 1 1 1
 y ′ (1) = yt ′ ( 0 ) ⋅ = ( C1 − 1) ⋅ = ( C 1 − 1) = 1 . Odavde je C 1 = 3 , pa je
 xt ′ ( 0 ) 1+1 2
11 1
C 2 = − 3 = − . Partikularno rješenje je dato u parametarskom obliku sa:
4 4
⎛ t 3 ⎞ 2t ⎛ t ⎞ t  t 3
2
1
 x = x ( t ) = e + t ,  y = y ( t ) = ⎜ − ⎟ e + ⎜ + 2 ⎟ e + + 2t − .
t 

⎝ 2 4⎠ ⎝2 ⎠ 6 4
441. Opšte rješenje je  y = C1x − C1e− x + C 2 , integralna kriva je  y = 1 .
2

442. Opšte rješenje je e + C1 = ( x + C2 )  , partikularno e − = ⎛⎜ x + ⎞⎟ .

 y 2 1  y 3
4 ⎝ 2⎠
443. Opšte rješenje je  y = arctg ( C1 x + C 2 ) , partikularno  y = arctg ( 2 x + 1) .
1 1 1
444.  y = C1 cos 2 x + C2 sin 2 x + x2 − − sin 2 x .
4 8 4

445.  y = C1e−2 x + C2 xe −2 x + ⎛⎜
1 1⎞ 2 −2 x 1
x+ ⎟x e + cos2 x .
⎝6 2⎠ 8
1
446.  y = C1e x + C2e 2 x + ( x 2 − 2 x + 2 ) e 3 x .
2
1 1
447.  y = C1 cos 2 x + C2 sin 2 x − x cos 2 x + ( 5x + 2 ) e x .
4 25
 x
448.  y = C1 cos x + C2 sin x + x 2 − 2 − cos x .
2
449.  y = C1e x + C2 xe x − e x cos x . 450.  y = C1e x + C2e 2 x + e − x − xe x .
1
451.  y = C1 cos x + C2 sin x + e x ( ( 5x − 2 ) cos x + ( 10 x − 14 ) sin x ) .
25
1 1
452.  y = C1e2 x + C2 xe 2 x + x 2e 2 x . 453.  y = C1e x + C2e 2 x + x 2e 2 x .
2 2
1 7
454.  y = C1 cos 2 x + C2 sin 2 x − x 2 cos 2 x + x sin 2 x .
4 8
5 3 −x
455.  y = e x ( C1 cos x + C2 sin x − 2 x cos x ) . 456.  y = e −
 x
e + x2 − 3 .
2 2
π   x
457.  y = cos x + sin x − cos x . 458.  y = e 2 x − e x − xe x .
4 2

194
LITERATURA

(1) Blagota Lučić, Matematika, Ekonomski fakultet, Sarajevo, 1998.

(2) Momčilo Ušćumlić, Pavle Miličić, Zbirka zadataka iz više matematike I,
Naučna
knjiga,Beograd, 1984.
(3) G. N. Berman, Zbirka zadataka iz matematičke analize, prevedeno sa
petnaestog sovjetskog izdanja, Nau čna knjiga, Beograd, 1967.
(4) G. S. Baranenkov, B. P. Demidovi ć, V. A. Jefimenko, S. M. Kogan, G. L. Lunc,
E. F. Poršneva, E. P. Sy čeva, S.V. Frolov, R. J. Šostak, A. R. Janpoljskij, Zadaci i
riješeni primjeri iz više matematike s primjenom na tehni čke fakultete.
Prevedeno sa sovjetskog izdanja, Tehni čka knjiga, Zagreb, 1968.
(5) M. Ivović, B. Boričić, D. Azdejković, I. Spasić, Matematika kroz primjere i
zadatke sa elementima teorije, Ekononski fakultet,Beograd, 1996.
(6) Dr Rade Dacić, Viša matematika, Naučna knjiga, Beograd, 1972.
(7) Boško Šego, Matematika za ekonomiste, Potecon d.o.o., Zagreb, 2000.
(8) Minorskij B. M., Sbornik zada č po visšej matematike, Nauka, Moskva, 1969.

195
SADRŽAJ

1. Neodređeni integral .......................................................................................................... 1

UT TU UT TU

1.1.
UT Definicija i osnovne osobine neodre đenog integrala ................................................. 1
TU UT TU

1.1.1.
UT Osnovne osobine neodređenog integrala ........................................................... 1
TU UT TU

1.1.2.
UT Tablice osnovnih integrala ................................................................................. 1
TU UT TU

1.1.3.
UT Rješavanje integrala neposredno koriste ći tablice i osnovna svojstva
TU UT

neodređenog integrala (direktna integracija) ...................................................................... 2

TU

1.1.4.
UT Zadaci za samostalan rad .................................................................................... 6
TU UT TU

1.2.
UT Rješavanje integrala metodom smjene (supstitucije) ................................................. 7
TU UT TU

1.2.1.
UT Zadaci za samostalan rad .................................................................................. 15
TU UT TU

1.3.
UT Metoda parcijalne integracije ................................................................................... 16
TU UT TU

1.3.1.
UT Zadaci za samostalan rad .................................................................................. 25
TU UT TU

1.4.
UT Rekurentne formule .................................................................................................. 26
TU UT TU

1.4.1.
UT Zadaci za samostalan rad .................................................................................. 28
TU UT TU

1.5.
UT Integracija racionalnih funkcija................................................................................ 28
TU UT TU

 Ax + B
1.5.1.
UT Integral oblik a 2
TU UT

 x + px + q ∫
dx ......................................................................... 29
TU

 Ax + B
1.5.2.
UT Integral oblika
TU UT

mx + px + q
2 ∫ dx .................................................................. 33
TU

 Ax + B
1.5.3.
UT TU Integracija racionalnih funkcija oblika:
UT

∫  x k 
dx ............................ 36
( 2
+ px + q )
TU

1.5.4.
UT Integracija složenijih racionalnih funkcija ....................................................... 39
TU UT TU

1.5.5.
UT Zadaci za samostalan rad .................................................................................. 44
TU UT TU

1.6.
UT Integracija nekih ir acionalnih funkcija..................................................................... 45
TU UT TU

⎡ r 1
⎤ r 2
⎛ ax + b ⎞ s ⎛ ax + b ⎞ s2
Integral oblika ∫ R ⎢ x, ⎜ ,...⎥dx ......................................... 45
1
1.6.1. ,⎜
⎢ ⎝ cx + d ⎟⎠ ⎟
⎝ cx + d ⎠  ⎥
UT TU UT

⎣ ⎦ TU

Pn ( x )
1.6.2.
UT TU Integral oblika
UT

∫ ax + bx + c
2
........................................................................ 48
TU

∫ ax + bx + cdx ..................................................................... 51
2
1.6.3.
UT TU Integral oblika
UT

TU

dx
1.6.4. Integral oblika
UT

∫ ( x − α ) n
ax 2 + bx + c
................................................................. 53
TU

196
 1.6.5.
UT TU Zadaci za samostalan rad .................................................................................. 56
UT TU

Integral binomnog diferencijala  x m (a + bx n ) dx .................................................. 57

∫
p
1.7.
UT TU UT

TU

1.7.1.
UT TU Zadaci za samostalan rad.................................................................................. 61
UT TU

1.8.
UT TU Integral oblika
UT

∫ R x, ax 2 + bx + c dx ................................................................... 62
TU

1.8.1.
UT Zadaci za samostalan rad .................................................................................. 66
TU UT TU

1.9.
UT Integracija nekih trigonometrijskih funkci ja ............................................................ 66
TU UT TU

1.9.1.
UT TU UT

∫
Integral oblika  R (sin ax, cos ax) dx , ............................................................... 66
TU

1.9.2.
UT TU Integral oblika ∫ sin  x cos  xdx ...................................................................... 72
UT
m n

TU

1.9.3.
UT TU Integrali oblika: ∫ sin mx cos nxdx, ∫ sin mx sin nxdx, ∫ cos mx cos nxdx ......... 74
UT

TU

1.9.4.
UT TU Zadaci za samostalan rad .................................................................................. 75
UT TU

2. Određeni integral ............................................................................................................ 77

UT TU UT TU

2.1.
UT Definicija određenog integrala ................................................................................. 77
TU UT TU

2.2.
UT Osobine određenog integrala. Newton-Leibnizova formula .................................... 78
TU UT TU

2.2.1.
UT Zadaci za samostalan rad .................................................................................. 80
TU UT TU

2.3.
UT Metode integracije u odre đenom integralu .............................................................. 80
TU UT TU

2.3.1.
UT Metoda smjene ................................................................................................. 80
TU UT TU

2.3.2.
UT Metoda parcijalne integracije ........................................................................... 84
TU UT TU

2.3.3.
UT Zadaci za samostalni rad .................................................................................. 87
TU UT TU

2.4.
UT Primjena određenog integrala .................................................................................. 88
TU UT TU

2.4.1.
UT Zadaci za samostalan rad .................................................................................. 95
TU UT TU

3. Nesvojstveni (uopšteni) integrali ................................................................................... 97

UT TU UT TU

3.1.
UT Integrali sa beskona čnim granicama ........................................................................ 97
TU UT TU

3.1.1.
UT Zadaci za samostalan rad ................................................................................ 107
TU UT TU

3.2.
UT Integral neograni čene funkcije ............................................................................... 109
TU UT TU

3.2.1.
UT Zadaci za samostalan rad ................................................................................ 116
TU UT TU

4. Diferencijalne jednačine prvog reda ........................................................................... 118

UT TU UT TU

4.1.
UT Diferencijalne jedna čine prvog reda sa razdvojenim promjenljivim ..................... 119
TU UT TU

4.1.1.
UT Zadaci za samostalan rad ................................................................................ 124
TU UT TU

4.2.
UT Homogene diferencijalne jedna čine prvog reda ..................................................... 125
TU UT TU

4.2.1.
UT Zadaci za samostalan rad ................................................................................ 134
TU UT TU

4.3.
UT Linearne diferencijalne jedna čine prvog reda ........................................................ 135
TU UT TU

4.3.1.
UT Zadaci za samostalan rad ................................................................................ 140
TU UT TU

4.4.
UT Diferencijalne jedna čine koje se svode na linearne diferencijalne jedna čine ........ 141
TU UT TU

4.4.1.
UT Bernoullieva diferencijalna jedna čina ............................................................ 141
TU UT TU

4.4.2.
UT Cleroova diferencijalna jedna čina .................................................................. 146
TU UT TU

4.4.3.
UT Lagrangeova diferencijalna jedna čina............................................................ 148
TU UT TU

4.4.4.
UT Zadaci za samostalan rad ................................................................................ 152
TU UT TU

197