Professional Documents
Culture Documents
Montaža Vjetroagregata Ko-Va 57/1: 9. Savjetovanje HRO CIGRÉ Cavtat, 8. - 12. Studenoga 2009
Montaža Vjetroagregata Ko-Va 57/1: 9. Savjetovanje HRO CIGRÉ Cavtat, 8. - 12. Studenoga 2009
Damir Vadla
Končar – GIM d.d.
dvadla@koncar-gim.hr
SAŽETAK
SUMMARY
Complexity of factory installation, and specially installation on site, arises from weights and
dimensions of wind turbine main prefabricated assemblies and heights on which installation is carried out.
Assemblies which weight up to 45 t are necessary to lift and mount up to height of 60 m. Assemblies are
connected by bolt joints with flanges. A few hundred bolts have to be tightening with hydraulic wrenches
which are controlled by tightening torque and angle.
This report is showing procedure of bracing, rising and tightening of wind turbine main assemblies
with accent to mechanical on site installation.
1. UVOD
1
2. TVORNIČKA MONTAŽA
3. TERENSKA MONTAŽA
Sekcije tornja odlažu se na gradilištu na svoje transportne okvire. Prihvatanje sekcija tornja za
potrebe podizanja i premještanja izvodi se pomoću ušica i prihvatno - podiznih naprava prema slici 1.
Prirubnice sekcija tornja moraju se prekontrolirati u pogledu oštećenja antikorozivne zaštite, stanja
površinske hrapavosti i ravnost dosjedne plohe.
Na betonski temelj potrebno je što točnije ugraditi transformatore. Iznad njih se spušta podest s
ugrađenim sustavom za hlađenje. Podest je potrebno što točnije pozicionirati prema zahtjevima na
nacrtu.
Na podest se montiraju frekvencijski pretvarač i energetski ormari. Nakon toga sve je spremno za prvu
sekciju tornja. Sav potreban alat i dijelove za montažu donje sekcije tornja stavljaju se na platformu
podesta ili betonski temelj.
U donju sekciju tornja, u donju prirubnicu, ugrađuju se dva namjenska trna za centriranje, u dva provrta
za vijke međusobno kutno razmaknute za približno 90°, da se osigura lakše i brže centriranje provrta za
vijke na prirubnicama vijčanog spoja.
Na prirubnice tornja ugrađuju se prihvatno - podizne naprave po točno definiranom rasporedu.
Prije montaže, na prirubnicu temeljnog segmenta, nanosi se tanki sloj mase za brtvljenje na udaljenosti
približno 10 mm od vanjskog ruba prirubnice.
Za podizanje i montažu sekcije tornja koriste se dvije dizalice, glavna i pomoćna. Nužan je njihov
sinkronizirani rad. Uloga pomoćne dizalice je da njena kuka služi kao pomični oslonac pri podizanju
sekcije tornja koje obavlja glavna dizalica. Pomoćna dizalica svojim podizanjem donjeg dijela sprječava
2
njeno oštećivanje zbog struganja ili oslanjanja o tlo gradilišta. Početna faza podizanja predočena je na
slici 1.
U završnoj fazi podizanja sekcija tornja je u vertikalnom položaju. U toj fazi demontira se oprema za
podizanje s donje prirubnice sekcije tornja. Nakon demontaže opreme za podizanje s donje prirubnice
tornja, glavna dizalica dovodi sekciju tornja u položaj iznad temeljnog segmenta te polako spušta sekciju
tornja. Kada je donja sekcija tornja spuštena na visinu od približno 0.3 m iznad frekvencijskog pretvarača
donja prirubnica sekcije se kroz provrte za vijke veže sa tri užeta kutno razmaknuta za 120° koji
omogućuju lakše i preciznije manevriranje i pozicioniranje sekcije tornja u odnosu na frekvencijski
pretvarač i temeljni segment.
Nakon što se postigne razmak od 1-2 cm između prirubnica temeljnog segmenta i sekcije tornja umeću
se vijci. Kada su vijci kompletirani, dizalica spušta donju sekciju tornja tako da joj prirubnica nalegne na
prirubnicu temeljnog segmenta pri čemu opterećenje na kuki dizalice treba biti približno 5 tona (50 kN).
Tada se pristupa pritezanju vijčanog spoja na način koji će u nastavku biti detaljno objašnjen (vidjeti
poglavlje 4). Nakon što se vijci pritegnu na približno pola momenta pritezanja, potrebno je prekontrolirati
zračnost između prirubnica s unutrašnje strane tornja. Ukoliko se ustanovi zračnost veća od 0.5 mm
umeću se podmetni limovi različitih debljina.
Instalacija za unutrašnju rasvjetu tornja kompletira se u isporučenim sekcijama tornja.
Ljestve sa sigurnosnom tračnicom i dijelovi dizala predmontiraju se u pojedine sekcije tornja te ih kod
montaže na terenu treba samo povezati. Pri kretanju po ljestvama obavezno se koriste sigurnosne kuke i
pojasevi.
Nakon što je donja sekcija tornja korektno montirana pristupa se montaži vanjskih stepenica do ulaznih
vrata tornja.
Kod montaže preostalih dviju sekcija tornja slijedi se isti montažni postupak kao i za prvu sekciju.
3
3.2. Montaža gondole komplet
Glavni sklopovi gondole komplet su generator komplet, glavni nosač komplet te oplata gondole.
Za montažu gondole komplet potrebno je na priteznu temeljnu ploču pritegnuti ispitno postolje koje se
koristi i za potrebe tvorničke montaže te na njega redom montirati: glavni nosač s okretnicom, generator
komplet i dio oplate (vidjeti sliku 4).
Tvorničkom montažom rotor generatora fiksira se na kućište statora pomoću 7 nosača rotora pri čemu
mora biti osigurana koncentričnost provrta na rotoru generatora i na kućištu statora.
Za svaku komponentu definira se oprema za podizanje kao i mjesto prihvata opreme.
Na glavnom nosaču definirana su 3 prihvatno podizna mjesta: dva na prirubnici glavnog nosača i jedno
na kućištu. Prihvatno podizna oprema sastoji se od: vijčanih karika, prihvatno - podiznih naprava, pasica
od čeličnog užeta sa karikom i vijaka.
Tijekom montaže generatora komplet na glavni nosač komplet koriste se dvije dizalice.
Prihvatna mjesta za podizanje su paoci kućišta statora generatora (vidjeti sliku 3). Kod podizanja
generatora potrebno je voditi računa da ne dođe do dodira opreme za podizanje i glava statorskog
namota i eventualnog oštećenja izolacije na njima.
Tijekom podizanja i preokretanja generatora komplet u vertikalan položaj potreban je sinkronizirani rad
glavne i pomoćne dizalice. U početnoj fazi podizanja, do približno 2 m iznad tla, potrebno je generator
održavati u vodoravnom položaju. Zatim glavna dizalica povećava visinu dok pomoćna polako spušta
donji paok kućišta generatora. Nakon što je generator komplet doveden u vertikalan položaj, podignuti ga
na visinu koja osigurava približnu podudarnost uzdužnih središnjica generatora i glavnog nosač komplet
te ga zakrenuti za približno 5° i uvući vijke u provrte na prirubnici glavnog nosača. Nakon toga pristupa se
pritezanju.
Na montiranom generatoru komplet potrebno je obaviti pripremne radnje na vijčanom spoju koji
povezuje glavčinu kao dio rotora komplet s rotorom generatora. Dio vijka na tom spoju, 3 grupe po 6
vijaka, ne može se uvući u provrte sa strane glavčine zbog toga što to onemogućuje njen cjevasti dio.
4
Navedene vijke treba uvrnuti u provrte s navojem na rotoru generatora. Svi vijci su utični te je prije
uvrtanja njihov navoj potrebno premazati sredstvom za osiguranje protiv odvrtanja. Na jedan dosjedni
vijak u svakoj grupi utisniti smičnu čahuru koje služe za kutno centriranje rotora komplet pri njegovoj
završnoj montaži.
Prije podizanja potrebno je montirati i dio oplate.
Nakon što je gondola kompletirana do planirane razine pristupa se njenoj pripremi za podizanje.
Nakon kompletiranja podizne opreme, podizanjem kuke glavne dizalice podiznu opremu prednapregnuti
određenom silom te vizualno i dodirom provjeriti da li su pasice i poveznice podjednako zategnute. Zatim
osloboditi gondolu komplet od prirubnice postolja odvrtanjem matica u vijčanom spoju, i to tako da se
započne s vijcima sa stražnje strane gondole koji su zbog ekscentričnog opterećenja opterećeni na vlak
te simetrično u odnosu na uzdužnu os.
Prije dizanja gondole komplet potrebno je ugraditi trnove za centriranje u provrte na prirubnici gornje
sekcije tornja.
Ovu sekciju, težine 45 t, diže se na približno 60 m visine.
Nakon što su slobodni provrti za vijke u okretnici gondole navučeni na trnove za centriranje gondola
komplet polako se spušta kontrolirajući da svi vijci koji su umetnuti u vanjski prsten okretnice gondole
korektno ulaze u provrte za vijke u prirubnici gornje sekcije tornja. Nakon spuštanja gondole komplet na
prirubnicu tornja, s tim da podizna oprema ostaje u zategnutom stanju, izvući trnove za centriranje te u
iste provrte uvući vijke. Zatim pristupiti pritezanju vijka koje se obavlja iz prostora gondole, s donjeg dijela
njene oplate. Nakon što se pritegne bar polovica vijaka s momentom pritezanja približno jednakim
polovici iznosa propisanog maksimalnog momenta pritezanja pristupa se oslobađanju podizne opreme
čime se omogućava zakretanje gondole oko njene vertikalne osi.
Prekontrolirati zračnost i pritegnuti vijke na konačni moment.
5
3.3.1. Naprava za dizanje
Nakon kompletiranja rotora pristupa se ugradnji naprave za dizanje koja predstavlja kulisni
mehanizam koji omogućuje podizanje rotora komplet te njegovo zakretanje u vertikalni položaj za
montažu na gondolu komplet.
Prihvatna mjesta naprave za dizanje su po sredini glavčine između dvije lopatice te nasuprot trećoj na
strani glavine. Središnji trn se ugradi u provrt na čelu osovinskog rukavca.
Užetima od sintetičkog materijala koja služe za manevriranje rotorom komplet pri podizanju rotora
komplet opaše se lopatice pri vrhu, preko štitnika.
Napravu za dizanje poveže se na kuku glavne dizalice s pomoću poveznica, a uže na lopatici nasuprot
naprave za dizanje poveže se na kuku pomoćne dizalice.
Rotor komplet podiže se na visinu približno 85 cm iznad tla te u uvrte s navojem uvrće se 6
komada, po opsegu simetrično raspoređenih utičnih vijaka, s kojima se osovinski rukavac povezuje sa
statorom generatora. Uvrnutih 6 komada vijaka služe za centriranje pri spajanju osovinskog rukavca kao
dijela rotora komplet s kućištem statora. Pristupiti podizanju rotora komplet i njegovoj završnoj montaži na
gondolu preko vijčanih spojeva kojima se spajaju osovinski rukavac sa statorom generatora i glavnim
nosačem, te glavčina s rotorom generatora.
U početnoj fazi završnog podizanja rotora komplet ono se obavlja pomoću glavne i pomoćne
dizalice. Glavna dizalica putem naprave za dizanje podiže rotor, a pomoćna dizalica pridržava nasuprotnu
lopaticu za slučaj da dođe do preranog zakretanja rotora u vertikalni položaj. Daljnjim podizanjem rotora
pomoću glavne dizalice, potiskivanjem prema dolje, praktički je dovoljna sila jednog djelatnika,
nasuprotne lopatice napravi za podizanje te istovremenim podizanjem rotora s pomoću glavne dizalice
rotor dovesti u vertikalni položaj.
6
Rotor zakrenut u vertikalni položaj, podignuti na visinu gondole te ga prinijeti u neposrednu blizinu.
Polaganim približavanjem rotora gondoli uvući u provrte na statoru vijke koji su uvrnuti u osovinski
rukavac. Primicanjem rotora gondoli provrte na glavini oprezno navući na vijke uvrnute u rotor generatora.
Daljnjim primicanjem rotora gondoli, uvrnuti vijci u osovinski rukavac provirit će kroz provrte u statoru. Na
vijke staviti vijčanu robu te postupnim ručnim zavrtanjem matica navući osovinski rukavac i glavinu rotora
u odgovarajuće provrte u statoru i rotoru generatora. Pri ovi radnjama potrebno je sinkronizirano
djelovanje djelatnika u gondoli i na tlu. Nakon što su rotor komplet i generator priljubljeni na prirubnim
dosjednim plohama vijčanih spojeva, matice utičnih vijaka uvrnutih u osovinski rukavac ručno čvrsto
pritegnuti.
Pristupiti kompletiranju vijčanih spojeva. Na sve zaokružene dosjedne vijke koji su uvrnuti u rotor
generatora potrebno je nataknuti i utisnuti smičnu i odstojnu čahuru, staviti podložne pločice i matice te ih
ručno čvrsto zavrnuti.
Nakon što je rotor komplet završno montiran na gondolu potrebno je iz prostora glavčine i spinera obaviti
demontažu naprave za podizanje te je spustiti na tlo.
Demontažom naprave oslobađa se čelo osovinskog rukavca za montažu kliznih prstenova.
Nakon čega se kompletira oplata gondole.
Kada je sustav upravljanja stavljen u funkciju kao i kočni sustav rotora generatora potrebno je povezati
kočni sustav rotora sa sustavom upravljanja te rotor generatora zakočiti.
Nakon što je rotor generatora zakočen pristupa se demontaži 7 nosača rotora te odbravljivanju rotora
generatora.
7
5. ZAKLJUČAK
6. LITERATURA
[1] J. Kovačević, "Upute za tvorničku montažu kompleta za ispitivanje vjetroagregata KO-VA 57/1“,
Končar – Institut za elektrotehniku, siječanj 2007.
[2] F. Culjak, "KO-VA 57/1: Upute za terensku montažu vjetroagregata snage 1 MW“, Končar – Institut
za elektrotehniku, lipanj 2007