U ovoj skrpiti copy/pastani su dijelovi zakona koje je prof.

Vinković naveo
kao literaturu za treći kolokvij 2012./2013.

ZAKON O SOCIJALNOJ SKRBI

ZAKON O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU
ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI
ZAKON O MIROVINSKOM OSIGURANJU

(nedostaje Zakon o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju)

ZAKON O SOCIJALNOJ SKRBI

 II. SOCIJALNA SKRB
Članak 3.
Socijalna skrb je djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku kojom se osiguravaju i ostvaruju mjere
i programi namijenjeni socijalno ugroženim osobama, kao i osobama s nepovoljnim osobnim ili
obiteljskim okolnostima, koji uključuju prevenciju, promicanje promjena, pomoć u zadovoljavanju
osnovnih životnih potreba i podršku pojedincu, obitelji i skupinama, s ciljem unapređenja kvalitete
života i osnaživanja korisnika u samostalnom zadovoljavanju osnovnih životnih potreba te njihovog
aktivnog uključivanja u društvo.
Članak 4.
(1) Svatko je dužan brinuti se za zadovoljavanje svojih životnih potreba i potreba osoba koje je po
zakonu ili po drugoj pravnoj osnovi dužan uzdržavati.
(2) Svatko je svojim radom, prihodima i imovinom dužan pridonositi sprječavanju, otklanjanju ili
ublažavanju vlastite socijalne ugroženosti, kao i socijalne ugroženosti članova svoje obitelji, posebice
djece i drugih članova obitelji koji se ne mogu sami o sebi brinuti.
(3) Radi sprječavanja, ublažavanja i otklanjanja uzroka i stanja socijalne ugroženosti pruža se potpora
obitelji, posebice djeci i drugim osobama koje ne mogu brinuti same o sebi.
Članak 5.
(1) O pravima u sustavu socijalne skrbi odlučuju ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi,
jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i Grad Zagreb i ustanove socijalne skrbi, a
sukladno odredbama ovoga Zakona i posebnih zakona i propisa za njihovo provođenje.
(2) Djelatnost socijalne skrbi obavljaju ustanove socijalne skrbi, udruge, vjerske zajednice, druge
pravne i fizičke osobe, pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom i posebnim zakonima i
propisima za njihovo provođenje.
(3) Ovim Zakonom određene usluge socijalne skrbi mogu obavljati jedinica lokalne i područne
(regionalne) samouprave i Grad Zagreb pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom i posebnim
zakonima i propisima za njihovo provođenje.
(4) Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi nadzire obavljanje djelatnosti socijalne skrbi i
ima u provođenju ovoga Zakona i druge propisane ovlasti.
(5) Djelatnost ustanova socijalne skrbi obavlja se kao javna služba.

III. NAČELA SOCIJALNE SKRBI

Članak 6.
Socijalna skrb u Republici Hrvatskoj provodi se na načelima supsidijarnosti, pravičnosti, slobode
izbora i dostupnosti, individualizacije, uključivanja korisnika u zajednicu, pravodobnosti, poštivanja
ljudskih prava i integriteta korisnika, zabrane diskriminacije, informiranosti o pravima i uslugama,
sudjelovanja korisnika u donošenju odluka, tajnosti i zaštiti osobnih podataka, privatnosti te
podnošenja pritužbi.
1. Načelo supsidijarnosti
Članak 7.
Osoba koja se ne može osigurati uzdržavanje sama svojim radom, pravima koja proizlaze iz rada ili
osiguranja, prihodima od imovine ili iz drugih izvora, odnosno naknadama ili primanjima prema
drugim propisima ili uz pomoć osoba koje su je dužne uzdržavati ili na drugi način, ima pravo na
pomoć i usluge u sustavu socijalne skrbi, pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.
2. Načelo socijalne pravičnosti
Članak 8.
Osoba koja ostvaruje prava iz sustava socijalne skrbi ne može korištenjem ovih prava postići bolji
materijalni položaj od osobe koja sredstva za život stječe radom ili na temelju prava koja proizlaze iz
rada.
3. Načelo slobode izbora i dostupnosti socijalne skrbi
Članak 9.
(1) Socijalne usluge te novčane i druge pomoći i potpore iz sustava socijalne skrbi ostvaruju korisnici
po načelu slobodnog izbora, pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.
(2) Pružanje usluga socijalne skrbi i ostvarivanje pomoći organizirano je na način koji osigurava
njihovu fizičku i ekonomsku dostupnost korisnicima.
4. Načelo individualizacije
Članak 10.
(1) Prava iz sustava socijalne skrbi osiguravaju se u skladu s individualnim potrebama i okolnostima
korisnika, uz njegovo aktivno sudjelovanje pod uvjetima propisanim zakonom.
(2) Prava iz sustava socijalne skrbi neotuđiva su osobna materijalna i druga prava, ne mogu se
prenijeti na drugoga niti se mogu naslijediti. Dospjele novčane naknade, potpore i pomoći koje nisu
isplaćene do smrti korisnika mogu se nasljeđivati, a novčane naknade, potpore i pomoći dospjele
poslije smrti korisnika koji nema nasljednika vraćaju se u državni proračun.
5. Načelo uključenosti korisnika u zajednicu
Članak 11.
Usluge socijalne skrbi pružaju se korisnicima u pravilu kada su za to ispunjeni uvjeti u njihovim
domovima i/ili njihovoj lokalnoj zajednici kroz izvaninstitucijske oblike skrbi koje osiguravaju
različiti pružatelji usluga, s ciljem poboljšanja kvalitete života korisnika i njegove uključenosti u
zajednicu.
6. Načelo pravodobnosti
Članak 12.
Mjerama i programima socijalne skrbi osigurava se pravodobno prepoznavanje potreba i pružanje
usluga korisniku radi sprječavanja nastanka ili razvoja stanja koja ugrožavaju zadovoljavanje njegovih
životnih potreba ili sprječavaju uključenost u zajednicu.
7. Načelo poštivanja ljudskih prava i integriteta korisnika
Članak 13.
Korisnik ima pravo na socijalnu skrb uz poštivanje njegovih ljudskih prava, fizičkog i psihičkog
integriteta, sigurnosti i uvažavanje etičkih, kulturnih i vjerskih uvjerenja.
8. Načelo zabrane diskriminacije
Članak 14.
Zabranjena je neizravna i izravna diskriminacija korisnika socijalne skrbi sukladno posebnom zakonu.
9. Načelo informiranosti o pravima i uslugama
Članak 15.
(1) Svakoj osobi mora se dati informacija o pravima i uslugama te pravu na potporu u prevladavanju
komunikacijskih teškoća u sustavu socijalne skrbi koje mogu pridonijeti zadovoljavanju njegovih
osobnih potreba i poboljšanju kvalitete života u zajednici.
(2) Iznimno, osoba iz stavka 1. ovoga članka nema pravo na informaciju kojom bi se stavila u
nepovoljan položaj neka druga osoba.
10. Načelo sudjelovanja u donošenju odluka
Članak 16.
(1) Korisniku socijalne skrbi mora se omogućiti sudjelovanje u procjeni stanja i potreba i odlučivanje
o korištenju potrebnih usluga, te pravodobno dobivanje svih informacija i potpora koje su mu potrebne
za donošenje odluke, uključujući i rizik od povrede ili štete, opis, cilj i korist od predložene usluge,
kao i informacije o drugim raspoloživim uslugama i druge informacije od značenja za pružanje usluge.
(2) Bez pristanka korisnika, odnosno njegovog skrbnika ili zakonskog zastupnika ne smije se pružiti
nijedna usluga, osim u slučajevima propisanim zakonom.
(3) Dijete, sukladno svojoj dobi i zrelosti, i odrasla osoba lišena poslovne sposobnosti, sukladno
svojim mogućnostima, imaju pravo sudjelovati i dati mišljenje u svim postupcima u kojima se
odlučuje o njihovim pravima.

11. Načelo tajnosti i zaštite osobnih podataka

Članak 17.
(1) Korisniku socijalne skrbi mora se osigurati tajnost i zaštita svih osobnih podataka, uključujući i
onih koji se odnose na provođenje postupka po ovom Zakonu i ostvarivanje socijalne skrbi.
(2) Iznimno, pravo na tajnost podataka ne odnosi se na slučajeve propisane zakonom ili propisom
utemeljenim na zakonu.
12. Načelo poštivanja privatnosti
Članak 18.
(1) Korisnik socijalne skrbi ima pravo na poštivanje privatnosti prilikom pružanja usluga socijalne
skrbi.
(2) Osoba koja pruža uslugu u djelatnosti socijalne skrbi ne smije narušavati privatnost korisnika
preko mjere nužne za pružanje usluge ili osiguravanje prava korisniku.
13. Načelo podnošenja pritužbe
Članak 19.
(1) Korisnik socijalne skrbi koji nije zadovoljan pruženom uslugom, postupkom ili ponašanjem osoba
koje pružaju usluge u djelatnosti socijalne skrbi, može podnijeti pritužbu ravnatelju ili drugoj
odgovornoj osobi u ustanovi socijalne skrbi, odgovornoj osobi u vjerskoj zajednici, ustanovi ili
pravnoj osobi koja pruža uslugu socijalne skrbi, odnosno fizičkoj osobi koja profesionalno obavlja
poslove socijalne skrbi.
(2) Ravnatelj i druge osobe iz stavka 1. ovoga članka dužni su bez odgađanja postupiti po pritužbi i o
poduzetim mjerama pisanim putem obavijestiti korisnika najkasnije u roku od petnaest dana od dana
podnošenja pritužbe.
(3) Ako korisnik nije zadovoljan poduzetim mjerama, zaštitu svojih prava može zatražiti od
ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi.

VI. PRAVA U SUSTAVU SOCIJALNE SKRBI

Članak 30.
(1) Prava u sustavu socijalne skrbi su: pomoć za uzdržavanje, pomoć za podmirenje troškova
stanovanja, jednokratna pomoć, potpore za obrazovanje, osobna invalidnina, doplatak za pomoć i
njegu, status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja, naknada do zaposlenja, inkluzivni dodatak te
socijalne usluge.
(2) O pravima iz stavka 1. ovoga članka centar za socijalnu skrb ili nadležno tijelo u jedinici lokalne ili
područne (regionalne) jedinice i Grada Zagreba odlučuje rješenjem ili drugim upravnim aktom.

1. Pomoć za uzdržavanje
Članak 31.
(1) Pravo na pomoć za uzdržavanje priznaje se samcu ili obitelji koji nemaju sredstava za uzdržavanje
u visini utvrđenoj u članku 33. ovoga Zakona, a nisu ih u mogućnosti ostvariti svojim radom ili
prihodima od imovine ili na drugi način.
(2) Centar za socijalnu skrb može odrediti odraslu osobu koja predstavlja obitelj radi ostvarivanja
prava utvrđenih ovim Zakonom.
Članak 32.
(1) Osnovicu na temelju koje se utvrđuje iznos pomoći za uzdržavanje utvrđuje Vlada Republike
Hrvatske u iznosu koji ne može biti manji od 22,5 % mjesečnog iznosa relativne linije siromaštva za
samačko kućanstvo.
(2) Mjesečni iznos relativne linije siromaštva za samačko kućanstvo utvrđuje se u visini jedne
dvanaestine godišnjeg iznosa relativne linije siromaštva koji objavljuje Državni zavod za statistiku.
(3) Iznos osnovice iz stavka 1. ovoga članka Vlada Republike Hrvatske objavljuje jednom godišnje, a
počinje se primjenjivati od 1. siječnja svake sljedeće godine.
Članak 33.
(1) Iznos pomoći za uzdržavanje utvrđuje se u postotku od osnovice iz članka 32. ovoga Zakona i
iznosi za:
1. samca 120% osnovice,
2. obitelj za:
– odraslu osobu 80% osnovice,
– dijete do 7 godina 80% osnovice,
– dijete od 7 do 15 godina 90% osnovice,
– dijete od 15 do 18 godina, odnosno do završetka redovitog školovanja, a najduže do 26. godine
života 100% osnovice.
(2) Iznosi utvrđeni prema stavku 1. ovoga članka povećavaju se ako je korisnik:
– potpuno radno nesposobna odrasla osoba koja živi sama za 50% osnovice,
– potpuno radno nesposobna odrasla osoba koja živi u obitelji za 30% osnovice,
– trudnica nakon 12 tjedana trudnoće i rodilja do 2 mjeseca nakon poroda za 50% osnovice,
– dijete samohranog roditelja za 25% osnovice.
Članak 34.
Visina pomoći za uzdržavanje utvrđuje se kao razlika između iznosa sredstava za uzdržavanje
utvrđenih prema članku 33. ovoga Zakona i iznosa prosječnoga mjesečnoga prihoda samca ili obitelji
ostvarenog u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za ostvarivanje pomoći
za uzdržavanje, odnosno pokrenut postupak po službenoj dužnosti.
Članak 35.
Ako samac ili obitelj u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke o ostvarivanju prava na pomoć za
uzdržavanje ostvaruje drugačiji ukupni mjesečni prihod zbog zaposlenja ili stjecanja prihoda na drugi
način, odnosno prestanka zaposlenja ili gubitka prihoda stečenog na drugi način, ne uračunava se u
prihode prosječni mjesečni prihod ostvaren u zadnja tri mjeseca već se visina pomoći za uzdržavanje
utvrđuje kao razlika između sredstava za uzdržavanje utvrđenih prema članku 33. ovoga Zakona i
prihoda ostvarenog u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke.
Članak 36.
(1) Prihodima u smislu članka 34. i 35. ovoga Zakona smatraju se sva financijska i materijalna
sredstva koja samac ili obitelj ostvari po osnovi rada, mirovine, prihoda od imovine ili na neki drugi
način (primjerice prihod od udjela u kapitalu, računi i slično).
(2) Poljoprivredniku i članu njegove obitelji, koji obavlja poljoprivrednu djelatnost kao jedino ili
glavno zanimanje te na temelju poljoprivredne djelatnosti ima obvezno mirovinsko i zdravstveno
osiguranje, prosječni mjesečni prihod utvrđuje se prema poreznoj prijavi ili prema rješenju nadležne
porezne uprave o godišnjem paušalnom iznosu poreza na dohodak.
(3) Odredba stavka 2. ovoga članka ne primjenjuje se na poljoprivrednika samca starijeg od 65 godina,
kao ni na obitelj koja obavlja poljoprivrednu djelatnost kao jedino ili glavno zanimanje, a svi članovi
obitelji su stariji od 65 godina.
(4) U prihode iz stavka 1. ovoga članka ne uračunava se pomoć za podmirenje troškova stanovanja,
novčana naknada za tjelesno oštećenje, doplatak za pomoć i njegu po odredbama ovoga Zakona i
propisima iz mirovinskog osiguranja, ortopedski dodatak, osobna invalidnina po odredbama ovoga
Zakona, doplatak za djecu, državna potpora za poljoprivredu, šumarstvo i ribarstvo, osim dohodovne
potpore ostvarene prema posebnim propisima, te stipendija za školovanje učenika ili studenta dok traje
redovito školovanje ili studiranje, a najdulje do 26. godine života, naknada koju prima udomitelj za
potrebe smještenog korisnika, primici koje fizičke osobe ostvare na osnovi donacija pravnih i fizičkih
osoba za zdravstvene potrebe i sredstva za saniranje posljedica elementarnih nepogoda, te sredstva za
uzdržavanje za dijete ostvarena na temelju propisa o obiteljskim odnosima, kao i prigodne jednokratne
donacije.
(5) U prihode iz stavka 1. ovoga članka ne uračunavaju se pomoći i naknade koje osiguravaju jedinice
lokalne i područne (regionalne) samouprave i Grad Zagreb, na temelju odluka predstavničkih tijela, do
iznosa osnovice iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona.
(6) Iznos prihoda umanjuje se za iznos koji na temelju propisa o obiteljskim odnosima član obitelji
plaća za uzdržavanje osobe koja nije član te obitelji.
Članak 37.
Pravo na pomoć za uzdržavanje nema samac niti član obitelji koji:
– može sam sebe uzdržavati,
– ne želi tražiti uzdržavanje od osobe koja ga je dužna uzdržavati na temelju propisa o obiteljskim
odnosima, osim ako centar za socijalnu skrb utvrdi da zakonski obveznik uzdržavanja nije u
mogućnosti davati uzdržavanje,
– ne želi ostvariti uzdržavanje na temelju sklopljenog ugovora o doživotnom ili dosmrtnom
uzdržavanju, a nije pokrenuo postupak za raskid tog ugovora,
– može osigurati uzdržavanje po drugoj osnovi,
– ima u vlasništvu registrirano osobno vozilo, osim ako centar za socijalnu skrb utvrdi da se vozilo
koristi za potrebe prijevoza člana obitelji-korisnika prava na doplatak za pomoć i njegu ili osobne
invalidnine propisane ovim Zakonom, većeg broja djece, starije teško pokretne osobe ili za
zadovoljenje neke druge osnovne životne potrebe,
– ima u vlasništvu ili suvlasništvu stan, kuću ili drugi objekt koji ne služi njemu ili članu obitelji za
podmirenje osnovnih stambenih potreba,
– je u razdoblju od godine dana prije podnošenja zahtjeva prodao, darovao ili se odrekao prava na
nasljeđivanje nekretnine i druge imovine, ako je time mogao ostvariti sredstva za podmirenje osnovnih
životnih potreba u vrijeme podnošenja zahtjeva u smislu ovoga Zakona.
Članak 38.
(1) Smatra se da u smislu članka 37. ovoga Zakona osoba može sama sebe uzdržavati ako prihode
može ostvariti prodajom imovine ili davanjem u zakup ili najam imovine koja ne
služi njoj niti članovima njezine obitelji za podmirenje osnovnih životnih potreba.
(2) Stambenim prostorom kojim se zadovoljavaju osnovne stambene potrebe smatra se stan ili kuća
veličine 35 m² korisne površine za jednu osobu, a za osobe s invaliditetom 20% veći (42 m²), uvećane
za 10 m² za svaku daljnju osobu, s mogućim odstupanjem do 10 m².
(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, imovina djeteta može se izuzeti od opterećenja ili otuđenja, o
čemu odlučuje centar za socijalnu skrb.
Članak 39.
(1) Smatra se da u smislu članka 37. ovoga Zakona osoba može sama sebe uzdržavati ako nije uredno
prijavljena nadležnoj službi za zapošljavanje ili ako je u razdoblju od šest mjeseci prije pokretanja
postupka odbila ponuđeno zaposlenje, odnosno ako ima prilike makar privremenim, sezonskim,
povremenim i sličnim poslovima ostvariti sredstva za podmirenje osnovnih životnih potreba ili
ostvariti druge prihode.
(2) Odredba stavka 1. ovoga Zakona ne primjenjuje se na:
– osobu kojoj nedostaje 5 godina života do stjecanja prava na starosnu mirovinu koja se ostvaruje
sukladno propisima iz mirovinskog osiguranja,
– dijete od navršene 15. godine dok se redovito školuje, odnosno mlađeg punoljetnika do završetka
redovitog školovanja, a najduže do navršene 26. godine života,
– trudnicu nakon 12 tjedana trudnoće i rodilju do šest mjeseci nakon poroda te roditelja koji čuva i
odgaja dijete do godinu dana života, blizance do tri godine života ili troje i više djece do navršenih 10
godina života,
– osobu potpuno nesposobnu za rad,
– nezaposlenog člana obitelji bez prihoda koji skrbi za dijete ili za odraslog člana obitelji koji nije
sposoban brinuti se za sebe, ukoliko takav način skrbi o djetetu, odnosno odrasloj osobi nadomješta
institucionalnu skrb po ovom Zakonu.
Članak 40.
Potpuno nesposobnim za rad u smislu ovoga Zakona smatra se:
– osoba starija od 65 godina,
– dijete do navršene 15. godine života,
– osoba čija je nesposobnost za rad utvrđena prema općim propisima, ako ovim Zakonom nije drukčije
određeno.
Članak 41.
Samac ili obitelj koji su ostvarili sredstva prodajom imovine ili su darovali svoju imovinu nemaju
pravo na pomoć za uzdržavanje za razdoblje za koje iznos pomoći odgovara visini osnovice za
plaćanje poreza na promet nekretnina, osim ako im u tom razdoblju budu ugroženi život i zdravlje
zbog nemogućnosti zadovoljavanja osnovnih životnih potreba.
Članak 42.
Pomoć za uzdržavanje može se odobriti u cijelosti ili djelomično kao pomoć u naravi kad centar za
socijalnu skrb utvrdi da je to povoljnije za korisnika ili da se pomoć u novcu ne koristi ili postoji
velika vjerojatnost da se neće koristiti za podmirenje osnovnih životnih potreba.
Članak 43.
Pomoć za uzdržavanje isplaćuje se mjesečno, a pravo se priznaje od dana podnošenja zahtjeva,
odnosno pokretanja postupka po službenoj dužnosti.
Članak 44.
(1) Samac ili odrasla osoba koja predstavlja obitelj, a ostvaruje pomoć za uzdržavanje, dužna je u roku
od osam dana prijaviti centru za socijalnu skrb svaku promjenu koja utječe na daljnje korištenje ili na
visinu pomoći za uzdržavanje, a za nezaposlene radno sposobne korisnike centar za socijalnu skrb će
po službenoj dužnosti svaki mjesec pribaviti od nadležne službe za zapošljavanje uvjerenje o njihovoj
urednoj prijavi.
(2) Na osnovi prijave korisnika pomoći za uzdržavanje ili na osnovi podataka prikupljenih po
službenoj dužnosti, centar za socijalnu skrb donijet će novu odluku ako to zahtijevaju promijenjene
okolnosti o kojima ovisi ostvarivanje i visina pomoći za uzdržavanje.
(3) Ako korisnik promjenom okolnosti i nadalje ispunjava uvjete za korištenje prava na pomoć za
uzdržavanje u manjem ili većem iznosu od već priznatog prava, pravo na pomoć za uzdržavanje u
izmijenjenom iznosu priznaje se s prvim danom sljedećeg mjeseca.
(4) Ako zbog promijenjenih okolnosti korisnik ne ispunjava uvjete za daljnje korištenje prava na
pomoć za uzdržavanje, pravo prestaje s posljednjim danom u mjesecu nastanka promijenjenih
okolnosti.
(5) U slučaju promjene iznosa osnovice, korisnika se obavještava putem isplatnice, a rješenjem samo
ako to izričito traži.
(6) U slučaju smrti korisnika, člana obitelji ili samca, pravo na pomoć za uzdržavanje prestaje danom
smrti korisnika.
 Članak 45.
(1) Pravo na pomoć za uzdržavanje prestaje ako se samac ili član obitelji nalazi na vojnoj obvezi, na
bolničkom liječenju, u pritvoru ili istražnom zatvoru, na izdržavanju kazne zatvora, privremenom
smještaju u domu socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji te boravku u inozemstvu, u neprekidnom
trajanju dužem od 2 mjeseca.
(2) Pravo na pomoć za uzdržavanje prestaje samcu ili članu obitelji svakog mjeseca u kojem više od
15 dana boravi u inozemstvu, kao i korisniku koji je na stalnom ili tjednom smještaju u udomiteljskoj
obitelji ili u domu socijalne skrbi, ili mu je u svezi sa školovanjem u cijelosti osigurano besplatno
stanovanje i prehrana.
(3) Pravo prestaje danom nastupanja činjenica iz stavka 1. i 2. ovoga članka.
Članak 46.
Centar za socijalnu skrb donijet će rješenje o prestanku prava na pomoć za uzdržavanje samcu ili
obitelji ako praćenjem materijalnih i drugih socijalnih prilika ocijeni da su te prilike znatno povoljnije
od onih koje se mogu osigurati na temelju prava na pomoć za uzdržavanje.
Članak 47.
(1) Centar za socijalnu skrb i služba nadležna za zapošljavanje dužni su međusobno surađivati u
provođenju mjera socijalne uključenosti radno sposobnih korisnika pomoći za uzdržavanje.
(2) Način suradnje centara za socijalnu skrb i službe nadležne za zapošljavanje u provođenju mjera
socijalne uključenosti radno sposobnih korisnika prava na pomoć za uzdržavanje sporazumom
utvrđuju ministar nadležan za socijalnu skrb i ministar nadležan za rad.
(3) Za vrijeme korištenja prava na pomoć za uzdržavanje nezaposlena radno sposobna ili djelomično
radno sposobna osoba dužna je prihvatiti zaposlenje u skladu s propisima o zapošljavanju i planom
aktivnosti korisnika.
(4) Centar za socijalnu skrb dužan je službi nadležnoj za zapošljavanje dostaviti obavijest o priznatom
pravu na pomoć za uzdržavanje za nezaposlenog radno sposobnog korisnika u roku od 8 dana od dana
donošenja rješenja o priznavanju navedenoga prava.
(5) Služba nadležna za zapošljavanje dužna je odmah, a najkasnije u roku od 8 dana od dana saznanja
obavijestiti centar za socijalnu skrb ukoliko se radno sposobni korisnik prava na pomoć za uzdržavanje
zaposli, odbije ponuđeno zaposlenje, osposobljavanje, prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju.

Članak 48.
Korisnik iz članka 47. ovoga Zakona ima pravo na pomoć za uzdržavanje ako redovito izvršava
aktivnosti nadležne službe za zapošljavanje.

2. Pomoć za podmirenje troškova stanovanja

Članak 49.
(1) Troškovi stanovanja u smislu ovoga Zakona odnose se na najamninu, komunalne naknade,
električnu energiju, plin, grijanje, vodu, odvodnju i druge troškove stanovanja u skladu s posebnim
propisima.
(2) Pomoć za podmirenje troškova stanovanja može se odobriti samcu ili obitelji ako se plaćanje tih
troškova ne osigurava po drugoj osnovi.
Članak 50.
Pomoć za podmirenje troškova stanovanja može se odobriti samcu ili obitelji ako mjesečni prihod
samca ili obitelji u posljednja tri mjeseca prije mjeseca u kojem je podnesen zahtjev, odnosno
pokrenut postupak po službenoj dužnosti, ne prelazi visinu iznosa pomoći za uzdržavanje utvrđenih
prema članku 33. ovoga Zakona.
 Članak 51.
(1) Pomoć za podmirenje troškova stanovanja može se odobriti samcu ili obitelji koje ne koriste stan
koji je po svojim obilježjima iznad obilježja potrebnih za zadovoljavanje osnovnih stambenih potreba
samca ili obitelji iz članka 38. stavka 2. ovoga Zakona.
(2) Samac ili članovi kućanstva koji imaju u vlasništvu ili suvlasništvu kuću ili stan koji im ne služi za
podmirenje osnovnih stambenih potreba, poslovni prostor ili kuću za odmor, nemaju pravo na pomoć
za stanovanje.
Članak 52.
(1) Pomoć za podmirenje troškova stanovanja odobrava jedinica lokalne samouprave mjesečno, do
iznosa polovice sredstava potrebnih za uzdržavanje samca ili obitelji utvrđenih prema članku 33.
ovoga Zakona.
(2) Pravo iz stavka 1. ovoga članka može se odobriti i do iznosa sredstava iz članka 33. ovoga Zakona
ako se po ocjeni centra za socijalnu skrb samo na taj način može izbjeći odvajanje djece od roditelja.
(3) Pomoć za podmirenje troškova stanovanja može se odobriti u novcu izravno korisniku ili na taj
način da nadležno tijelo djelomično ili u cijelosti plati račun izravno ovlaštenoj pravnoj ili fizičkoj
osobi koja je izvršila uslugu.
Članak 53.
(1) Samcu ili obitelji koja se grije na drva može se, jednom godišnje, osigurati 3 m³ drva ili se može
odobriti novčani iznos za podmirenje tog troška u visini koju odlukom odredi nadležna jedinica
područne (regionalne) samouprave, odnosno Grad Zagreb.
(2) Odluku iz stavka 1. ovoga članka nadležna jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno
Grad Zagreb donijet će najkasnije do 30. rujna za tekuću godinu.
(3) Radi osiguravanja sredstava za odobrenje pomoći iz stavka 1. ovoga članka jedinica lokalne
samouprave podnosi zahtjev nadležnoj jedinici područne (regionalne) samouprave, odnosno Grad
Zagreb, najkasnije do prosinca tekuće godine.
Članak 54.
(1) Jedinica lokalne samouprave dužna je na propisani način voditi evidenciju i dokumentaciju o
ostvarivanju prava na pomoć za podmirenje troškova stanovanja, kao i o drugim pravima iz socijalne
skrbi utvrđenim njihovim općim aktima, te o tome dostavljati izvješća nadležnoj jedinici područne
(regionalne) samouprave koja će objedinjeno izvješće dostaviti ministarstvu nadležnom za poslove
socijalne skrbi.
(2) Sadržaj i način vođenja evidencije i dokumentacije te način i rokove za dostavu izvješća iz stavka
1. ovoga članka propisuje nadležna jedinica područne (regionalne) samouprave uz prethodnu
suglasnost ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi.

3. Jednokratna pomoć
Članak 55.
(1) Jednokratna pomoć je pravo na novčanu pomoć ili pomoć u naravi koju centar za socijalnu skrb
priznaje samcu ili obitelji koji zbog trenutačnih materijalnih teškoća nisu u mogućnosti podmiriti neke
osnovne životne potrebe, a koje su nastale zbog rođenja ili školovanja djeteta, bolesti ili smrti člana
obitelji, elementarne nepogode i sl.
(2) Jednokratna pomoć može se iznimno priznati i zbog nabavke osnovnih predmeta u kućanstvu ili
nabavke neophodne odjeće i obuće ako ne postoji mogućnost da se nabavka neophodnih predmeta u
kućanstvu i odjeće i obuće osigura u suradnji s humanitarnim organizacijama.
(3) Centar za socijalnu skrb može iznimno odobriti jednokratnu pomoć korisnicima usluge smještaja i
u slučaju ako potreba iz stavka 1. ovoga članka nije zadovoljena u okviru usluge smještaja ili pomoći
ostvarene po drugoj osnovi.
 Članak 56.
(1) Jednokratna pomoć priznaje se do iznosa koji je vezan uz potrebu iz članka 55. stavka 1. i 2. ovoga
Zakona, a ukupni iznos priznatih jednokratnih pomoći ne može godišnje iznositi više od pet osnovica
iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona.
(2) Ako je iznos potrebne pomoći veći od peterostrukog iznosa osnovice iz članka 32. stavka 1. ovoga
Zakona, centar za socijalnu skrb dužan je pribaviti prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za
poslove socijalne skrbi.
(3) Uz zahtjev za davanje prethodne suglasnosti iz stavka 2. ovoga članka centar za socijalnu skrb
dužan je priložiti potrebne socioanamnestičke podatke i dokaze o opravdanosti potrebe radi koje se
podnosi zahtjev.
(4) Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi dužno je bez odgode odlučiti o zahtjevu za
davanje prethodne suglasnosti, a najkasnije u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva.

Pomoć u novcu ili u naravi

Članak 57.
(1) Jednokratna pomoć odobrava se u naravi u slučajevima kada se utvrdi da je to povoljnije za
korisnika ili pomoć u novcu ne koristi namjenski, odnosno postoji velika vjerojatnost da tu pomoć
neće koristiti namjenski.
(2) Jednokratnu pomoć može osigurati i jedinica lokalne samouprave u slučajevima propisanim općim
aktom te jedinice.
(3) Centar za socijalnu skrb razmjenjuje podatke s jedinicama lokalne samouprave o odobrenim
jednokratnim pomoćima.
(4) Jedinica lokalne samouprave dostavlja centru za socijalnu skrb popis korisnika i odobrenih
jednokratnih pomoći iz stavka 3. ovoga članka.

Pogrebni troškovi korisnika pomoći za uzdržavanje

Članak 58.
(1) Jednokratna pomoć u visini iz članka 56. stavka 1. ovoga Zakona odobrava se bez prethodne
suglasnosti ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi osobi koja je snosila troškove pogreba
korisnika pomoći za uzdržavanje.
(2) Centar za socijalnu skrb odobrava plaćanje pogrebnih troškova do iznosa osnovnih troškova
pogreba u mjestu smrti korisnika ili mjestu pogreba, a u iznos troškova uračunavaju se i troškovi
prijevoza pokojnika.
Postupak za ostvarivanje jednokratne pomoći
Članak 59.
(1) Ako je postupak za priznavanje jednokratne pomoći pokrenut na zahtjev, podnositelj je dužan
točno navesti za koju namjenu treba pomoć i odrediti visinu potrebnih sredstava.
(2) Prije donošenja odluke potrebno je pribaviti dokaze o postojanju osnovne životne potrebe koju
osoba ne može podmiriti i utvrditi visinu iznosa kojim se ta potreba može podmiriti.
(3) Centar je dužan donijeti rješenje o zahtjevu najkasnije u roku od osam dana od dana pokretanja
postupka.
4. Potpore za obrazovanje
4.1. Potpora za troškove smještaja u učeničkom domu
Članak 60.
(1) Centar za socijalnu skrb priznaje pravo na troškove smještaja u učeničkom domu kao potporu za
obrazovanje člana obitelji polaznika srednje škole, ako obitelj ostvaruje pravo na pomoć za
uzdržavanje.
(2) Pravo na potporu iz stavka 1. ovoga članka priznaje se obitelji za člana smještenog u učeničkom
domu ili polazniku srednje škole pod skrbništvom smještenom u učenički dom, u visini troškova
smještaja, pod uvjetom:
– da prosječni mjesečni prihod po članu obitelji, tri mjeseca prije podnošenja zahtjeva, ne prelazi ili je
jednak iznosu od 150% osnovice iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona,
– ako je polaznik srednje škole dijete iz jednoroditeljske obitelji čiji prosječni mjesečni prihod po
članu obitelji, tri mjeseca prije podnošenja zahtjeva, ne prelazi ili je jednak iznosu od dvije osnovice iz
članka 32. stavka 1. ovoga Zakona,
– ako je polaznik srednje škole dijete pod skrbništvom čiji vlastiti prihod ne prelazi ili je jednak iznosu
od 250% osnovice iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona.
(3) Iznimno, djetetu s teškoćama u razvoju te djetetu smještenom u udomiteljskoj obitelji, polazniku
srednje škole, ako pohađa školu izvan mjesta prebivališta udomitelja, a ne može mu se osigurati
školovanje u mjestu prebivališta, priznaje se pravo na troškove smještaja u učeničkom domu.
4.2. Potpora za troškove prijevoza
Članak 61.
(1) Osoba s invaliditetom i dijete s teškoćama u razvoju koji pohađaju nastavu radi stjecanja
srednjoškolskog obrazovanja po posebnom programu ili osposobljavanja za samozbrinjavanje izvan
mjesta svoga prebivališta, a ne postoji potreba da im se prizna pravo na usluge stalnog smještaja,
imaju pravo na novčanu potporu za pokriće troškova prijevoza do svojeg prebivališta.
(2) Rješenje o pravu iz stavka 1. ovoga članka donosi centar za socijalnu skrb.
(3) Potpora iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća troškove prijevoza u odlasku i povratku.
(4) Novčani iznos potpore iz stavka 1. ovoga članka priznaje se po najnižoj cijeni za redovita
prijevozna sredstva javnoga prometa za najkraću relaciju, a ako korisnik za prijevoz koristi osobno
vozilo, u visini cijene vozne karte javnoga prijevoznog sredstva.
(5) Osoba s invaliditetom i dijete s teškoćama u razvoju koje pohađa nastavu u mjestu prebivališta ima
pravo na potporu za pokriće troškova prijevoza ukoliko nema osiguran prijevoz po nekoj drugoj
osnovi. Prijevoz u mjestu prebivališta osigurava jedinica lokalne samouprave.
(6) Pravo na troškove prijevoza radi stjecanja srednjoškolskog obrazovanja ima i dijete, korisnik
pomoći za uzdržavanje i dijete smješteno u udomiteljskoj obitelji.

4.3. Potpora za školske udžbenike

Članak 62.
(1) Centar za socijalnu skrb može jednom godišnje odobriti jednokratnu novčanu potporu za nabavku
obveznih školskih udžbenika za osnovne i srednje škole korisniku prava na pomoć za uzdržavanje i
korisniku prava na smještaj u udomiteljsku obitelj, koji je učenik osnovne ili srednje škole, ako to
pravo ne ostvaruje po drugoj osnovi.
(2) Centar za socijalnu skrb za korisnika potpore odobrava novčanu isplatu u vrijednosti 50%
vrijednosti od popisa odabranih novih školskih udžbenika i pripadajućih nastavnih sredstava za
određeni razred prema Konačnoj listi škole.
(3) Centar za socijalnu skrb u suradnji s lokalnom zajednicom osigurava sredstva za isplatu potpore iz
stavka 1. ovoga članka te razmjenjuje podatke o odobrenim potporama u tu svrhu.
(4) Centar za socijalnu skrb razmjenjuje podatke s jedinicama lokalne samouprave o isplaćenim
sredstvima za nabavku udžbenika iz stavka 1. ovoga članka.
(5) Jedinica lokalne samouprave dostavlja centru za socijalnu skrb popis korisnika i odobrenih
jednokratnih potpora iz stavka 1. ovoga članka.
 4.4. Potpora za redovito studiranje
Članak 63.
(1) Korisniku prava na stalni smještaj centar za socijalnu skrb priznaje pravo na mjesečnu novčanu
potporu u visini četverostrukog iznosa osnovice iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona.
(2) Danom izvršnosti rješenja o priznavanju potpore za redovito studiranje korisniku prestaje pravo na
stalni smještaj.
(3) Zahtjev za priznavanje prava iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti u roku od 6 mjeseci od
dana prestanka prava na stalni smještaj.
(4) Pravo na potporu iz stavka 1. ovoga članka traje do završetka redovitog studiranja u skladu s
programom studija koji korisnik pohađa, a najkasnije do 26. godine života.
(5) Korisniku se može odobriti potpora iz stavka 1. ovoga članka i tijekom ponavljanja godine u
slučaju bolesti ili drugoga opravdanoga razloga, uz suglasnost ministarstva nadležnog za poslove
socijalne skrbi.
(6) Korisnik je dužan dostaviti dokaz o upisanoj godini najkasnije do 31. listopada svake godine dok
traje studiranje te izvijestiti centar za socijalnu skrb o završetku studiranja.
(7) Pravo na potporu iz stavka 1. ovoga članka priznaje se neovisno o imovinskom stanju i prihodima
korisnika iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 64.
Odredbe članka 43., 44. i 45. ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju kod ostvarivanja
prava na pomoć za podmirenje troškova stanovanja, kao i kod ostvarivanja drugih prava na temelju
ovoga Zakona.
5. Osobna invalidnina
Članak 65.
(1) Osobna invalidnina je novčana potpora namijenjena osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim
trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za
uključivanje u svakodnevni život zajednice.
(2) Osoba iz stavka 1. ovoga članka ima pravo na osobnu invalidninu ako osobnu invalidninu ne
ostvaruje po drugoj osnovi.
(3) Korisnik koji ostvaruje pravo na osobnu invalidninu po ovom Zakonu ili na temelju drugih propisa
ne može istodobno ostvarivati pravo na doplatak za pomoć i njegu.
(4) Vrstu i težinu invaliditeta i vrstu i težinu promjene u zdravstvenom stanju pravilnikom propisuje
ministar nadležan za poslove socijalne skrbi.
(5) Pravo na osobnu invalidninu priznaje centar za socijalnu skrb s danom podnošenja zahtjeva ili
pokretanja postupka po službenoj dužnosti.

Članak 66.
(1) Osobna invalidnina iznosi mjesečno 250% osnovice iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona za osobu
koja nema vlastiti prihod ni imovinu iz članka 37. podstavka 6. ovoga Zakona.
(2) Ako osoba iz članka 65. ovoga Zakona ostvaruje prihod po bilo kojoj osnovi, osobna invalidnina
utvrđuje se kao razlika između iznosa iz stavka 1. ovoga članka i prosječnog prihoda ostvarenog u
prethodna tri mjeseca prije podnošenja zahtjeva.
(3) U prihod iz stavka 2. ovoga članka ne uračunava se pomoć za uzdržavanje i pomoć za troškove
stanovanja koje su ostvarene na temelju ovoga Zakona, mirovina do iznosa najniže mirovine ostvarene
za 40 godina mirovinskog staža, ortopedski dodatak, sredstva za uzdržavanje koje dijete ostvaruje na
temelju propisa o obiteljskim odnosima i doplatak za djecu.
Članak 67.
(1) Ako roditelji korisnika osobne invalidnine koriste: rodiljni ili roditeljski dopust, rad s polovicom
punoga radnog vremena, rad s polovicom punog radnog vremena radi pojačane njege djeteta, dopust
ili rad s polovicom punog radnog vremena radi pojačane njege djeteta s težim smetnjama u razvoju ili
mirovanje radnog odnosa do treće godine života djeteta po posebnim propisima, a dijete boravi 4 i više
sati dnevno u predškolskoj, školskoj ili zdravstvenoj ustanovi, domu socijalne skrbi ili kod drugog
pružatelja usluga boravka, osobna invalidnina isplaćuje se u iznosu od 125% osnovice iz članka 32.
stavka 1. ovoga Zakona.
(2) Ako je djetetu ili odrasloj osobi osiguran stalni ili tjedni smještaj, po ovom Zakonu ili drugim
propisima, ne može ostvariti pravo na osobnu invalidninu dok to pravo ostvaruje.

6. Doplatak za pomoć i njegu

Članak 68.
(1) Doplatak za pomoć i njegu je novčana potpora namijenjena osobi koja ne može sama udovoljiti
osnovnim životnim potrebama uslijed čega joj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u
organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavci namirnica, čišćenju i pospremanju stana,
oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene, kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba.
(2) Osoba iz stavka 1. ovoga članka ima pravo na doplatak za pomoć i njegu ako:
– nema sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju,
– prosječni mjesečni prihod osobe ako je samac ne prelazi iznos od 250% osnovice iz članka 32.
stavka 1. ovoga Zakona, odnosno ako prosječni mjesečni prihod članova njezine obitelji ne prelazi
iznos od 200% osnovice iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona u prethodna tri mjeseca prije mjeseca u
kojem je podnesen zahtjev, odnosno pokrenut postupak po službenoj dužnosti, i
– ako doplatak za pomoć i njegu ne može ostvariti po drugoj osnovi.
(3) Pravo na doplatak za pomoć i njegu priznaje centar za socijalnu skrb s danom podnošenja zahtjeva
ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti.
Članak 69.
(1) Pravo na doplatak za pomoć i njegu može se priznati u punom ili smanjenom iznosu, ovisno o
tome postoji li prijeka potreba pomoći i njege druge osobe u punom ili smanjenom opsegu.
(2) Vrstu i opseg prijeke potrebe trajne ili privremene pomoći i njege pravilnikom propisuje ministar
nadležan za poslove socijalne skrbi.
Članak 70.
Visina doplatka za pomoć i njegu iznosi:
– u punom iznosu 100% osnovice iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona,
– u smanjenom iznosu 70% osnovice iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona.
Članak 71.
(1) Pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu, neovisno o uvjetima iz članka 68. stavka 2.
podstavka 2. ovoga Zakona, ima:
– osoba s težim invaliditetom,
– osoba s težim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju,
– slijepa, gluha i gluhoslijepa osoba koja nije osposobljena za samostalan život i rad.
(2) Pravo na doplatak za pomoć i njegu u smanjenom iznosu, neovisno o uvjetima iz članka 68. stavka
2. podstavka 2. ovoga Zakona, ima:
– slijepa, gluha i gluhoslijepa osoba koja je osposobljena za samostalan život i rad i
– osoba potpuno lišena poslovne sposobnosti.
Članak 72.
(1) Pravo na doplatak za pomoć i njegu ne može ostvariti osoba kojoj je priznato pravo na osobnu
invalidninu po ovom Zakonu ili na temelju drugih propisa, ili joj je osiguran stalni ili tjedni smještaj u
ustanovi socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga, u zdravstvenoj ili u drugoj ustanovi.
(2) Doplatak za pomoć i njegu ne isplaćuje se za vrijeme koje je korisnik doplatka za pomoć i njegu
proveo u zdravstvenoj ustanovi ili u drugoj ustanovi dulje od 15 dana, u kojoj mu je osigurana njega i
pomoć druge osobe.
(3) Korisniku kojemu je priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu iznimno se može osigurati i
usluga pomoći i njege u kući za zadovoljenje pojedine potrebe iz članka 68. stavka 1. ovoga Zakona
koju mu ne mogu pružiti članovi obitelji.
Članak 73.
(1) Pravo na doplatak za pomoć i njegu nema dijete čiji roditelj koristi rodiljni ili roditeljski dopust ili
mirovanje radnog odnosa do treće godine života djeteta po posebnim propisima.
(2) Dijete za koje roditelj koristi pravo na rad s polovicom punoga radnog vremena, rad s polovicom
punog radnog vremena radi pojačane njege djeteta, dopust ili rad s polovicom punog radnog vremena
radi pojačane njege djeteta s težim smetnjama u razvoju po posebnim propisima, može ostvariti pravo
na doplatak za pomoć i njegu u smanjenom iznosu, ako ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom.

7. Status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja

Članak 74.
(1) Pravo na status roditelja njegovatelja priznaje centar za socijalnu skrb jednom od roditelja djeteta s
teškoćama u razvoju, odnosno osobe s invaliditetom, koje je potpuno ovisno o pomoći i njezi druge
osobe tako da mu je zbog održavanja života potrebno pružanje specifične njege izvođenjem
medicinsko-tehničkih zahvata, za koju je prema preporuci liječnika roditelj osposobljen.
(2) Pravo na status roditelja njegovatelja priznaje se jednom od roditelja djeteta s teškoćama u razvoju,
odnosno osobe s invaliditetom, zbog kojih je u potpunosti nepokretna i uz pomoć ortopedskih
pomagala, te roditelju djeteta s teškoćama u razvoju, odnosno osobe s invaliditetom s više vrsta teških
oštećenja (tjelesnih, mentalnih, intelektualnih ili osjetilnih), zbog kojih je potpuno ovisno o pomoći i
njezi druge osobe pri zadovoljavanju osnovnih životnih potreba.
(3) Roditelju iz stavka 2. ovoga članka priznaje se pravo na status roditelja njegovatelja kada dijete s
teškoćama u razvoju, odnosno osoba s invaliditetom boravi manje od 4 sata dnevno u predškolskoj,
obrazovnoj ili zdravstvenoj ustanovi, domu socijalne skrbi ili kod drugog pružatelja usluga boravka.
(4) Roditelju iz stavka 2. ovoga članka priznaje se pravo na status roditelja njegovatelja samo kada
dijete s teškoćama u razvoju, odnosno osoba s invaliditetom boravi u predškolskoj, školskoj ili
zdravstvenoj ustanovi i više od 4 sata dnevno uz uvjet da mu roditelj pruža usluge pomoći i njege.
(5) Pravo iz stavka 1. i 2. ovoga članka pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom, roditelj
njegovatelj koristi i nakon punoljetnosti djeteta dok takva potreba traje, a najdulje do navršene 65
godine života roditelja njegovatelja, osim u slučaju ako se pružanje specifične njege djetetu ne može
osigurati putem osoba iz stavka 6., 7. ili 9. ovoga članka, dok mu može pružati specifičnu njegu.
(6) Iznimno, kada dijete s teškoćama u razvoju nema roditelja ili niti jedan od roditelja ne živi s
djetetom i o njemu ne brine, ili živi s djetetom ali nije u mogućnosti pružiti mu potrebnu njegu zbog
svojeg psihofizičkog stanja, jednom od članova obitelji može se na njegov zahtjev priznati status
njegovatelja.
(7) Pravo na status roditelja njegovatelja umjesto roditelja može se priznati i bračnom ili
izvanbračnom drugu roditelja djeteta s teškoćama u razvoju, odnosno osobe s invaliditetom iz stavka
1. i 2. ovoga članka, koji živi u obiteljskoj zajednici s djetetom.
(8) Ukoliko u obitelji ima dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju, odnosno osoba s invaliditetom iz
stavka 1. i 2. ovoga članka, status roditelja njegovatelja mogu steći oba roditelja.
(9) Ukoliko u jednoroditeljskoj obitelji ima dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju, odnosno osoba
s invaliditetom iz stavka 1. i 2. ovoga članka, status roditelja njegovatelja može se priznati, osim
roditelja, i jednom od članova obitelji pod uvjetima iz stavka 7. ovoga članka.
(10) Status roditelja njegovatelja ili njegovatelja ne može se priznati roditelju djeteta ili drugim
osobama iz stavka 6., 7. i 9. ovoga članka kojemu je osigurana usluga stalnog smještaja, poludnevnog
ili cjelodnevnog boravka u skladu s ovim Zakonom.
 Članak 75.
Vrstu specifične njege uz izvođenje medicinsko-tehničkih zahvata i težinu oštećenja (tjelesnih,
mentalnih, intelektualnih ili osjetilnih) iz članka 74. stavka 1. ovoga Zakona, pravilnikom propisuje
ministar nadležan za poslove socijalne skrbi.
Članak 76.
(1) Roditelj njegovatelj ili njegovatelj imaju pravo na naknadu u iznosu pet osnovica iz članka 32.
stavka 1. ovoga Zakona, prava iz mirovinskoga osiguranja, zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme
nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima.
(2) Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi putem centra za socijalnu skrb vrši obračun i
isplatu naknade iz stavka 1. ovoga članka i uplaćuje sve doprinose za obvezna osiguranja, a sredstva
za te namjene osiguravaju se u državnom proračunu.
(3) Osnovica za uplatu doprinosa je najniža mjesečna osnovica za obračun doprinosa za obvezna
osiguranja za tekuću godinu.
(4) Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi vodi evidenciju fizičkih osoba kojima je priznato
pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja.
(5) Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi pravilnikom propisuje sadržaj i način vođenja
evidencije iz stavka 4. ovoga članka.
Članak 77.
(1) Roditelj njegovatelj i njegovatelj ostvaruju naknadu i za vrijeme privremene nesposobnosti za
pružanje njege zbog bolesti kao i tijekom odmora, kada ne obavlja poslove njegovatelja, a djetetu je
osiguran vikend-smještaj ili privremeni smještaj tijekom godišnjeg odmora roditelja njegovatelja po
odredbama ovoga Zakona te ako je dijete na bolničkom liječenju najduže 2 mjeseca.
(2) Roditelj njegovatelj i njegovatelj može koristiti odmor u trajanju do 4 tjedna tijekom godine.
(3) Pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja prestaje:
– na zahtjev roditelja njegovatelja ili njegovatelja,
– ako nije u mogućnosti pružati potrebnu njegu djetetu zbog svojeg psihofizičkoga stanja,
– ako zbog neopravdanih razloga ne obavlja poslove njegovatelja,
– ako se nalazi u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru ili na izdržavanju kazne zatvora u trajanju
duljem od 2 mjeseca,
– kada navrši 65 godina života, osim u slučaju iz članka 74. stavka 5. ovoga Zakona,
– te smrću djeteta, roditelja ili njegovatelja.

Članak 78.
(1) Rješenje kojim se priznaje pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja donosi centar za
socijalnu skrb.
(2) Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi na prvostupanjsko rješenje daje suglasnost ili ga
može poništiti u cijelosti ili djelomično ili ga izmijeniti.
(3) Rok za davanje suglasnosti je tri mjeseca, a počinje teći od dana zaprimanja prvostupanjskog
predmeta.
(4) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, ako je u postupku davanja suglasnosti potrebno
pribaviti nalaz i mišljenje tijela vještačenja, rok za davanje suglasnosti ne teče do završetka postupka
vještačenja.
(5) Ukoliko ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi ne izda suglasnost u roku iz stavka 3.
ovoga članka, smatra se da je dana suglasnost na rješenje iz stavka 1. ovoga članka.
 8. Naknada do zaposlenja
Članak 79.
(1) Pravo na naknadu do zaposlenja ima dijete s teškoćama u razvoju, odnosno osoba s invaliditetom
kojoj je tjelesno, mentalno, intelektualno ili osjetilno oštećenje utvrđeno sukladno članku 65. stavku 4.
ovoga Zakona, nakon završetka osnovnoškolskog, srednjoškolskog ili visokoškolskog obrazovanja, a
najranije s navršenih 15 godina života.
(2) Odluku o priznavanju prava na naknadu do zaposlenja donosi mjesno nadležan centar za socijalnu
skrb.
(3) Naknada do zaposlenja koju na temelju svoje odluke, u mjesečnim iznosima, isplaćuje nadležan
centar za socijalnu skrb, tereti sredstva državnoga proračuna na poziciji Fonda za profesionalnu
rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.
(4) Visina naknade do zaposlenja iznosi 70% od osnovice iz članka 32. ovoga Zakona.
(5) Pravo na naknadu do zaposlenja iz stavka 1. ovoga članka prestaje danom zaposlenja korisnika, a
pravo se može ponovno priznati ako zaposlenje prestane neovisno o volji korisnika i on ne ostvaruje
naknadu za vrijeme nezaposlenosti prema drugim propisima.
(6) Korisnik koji ostvaruje naknadu iz stavka 1. ovoga članka ne može istodobno ostvariti doplatak za
pomoć i njegu na temelju ovoga Zakona.

9. Inkluzivni dodatak
Članak 80.
(1) Inkluzivni dodatak je novčana potpora namijenjena osobama s invaliditetom radi stvaranja uvjeta
za izjednačavanje mogućnosti za njihovo uključivanje u svakodnevni život.
(2) Pravo na inkluzivni dodatak ima osoba s utvrđenim dugotrajnim tjelesnim, mentalnim,
intelektualnim ili osjetilnim oštećenjima, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu
sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima, zbog
čega postoji potreba za određenom razinom potpore u obavljanju aktivnosti za uključivanje u
svakodnevni život.
(3) Potpora iz stavka 1. ovoga članka određuje se u sedam razina.
(4) Za pojedine skupine osoba s invaliditetom u sklopu sedam razina utvrđuju se minimalne razine
potpore na sljedeći način:
1. osobi s tjelesnim oštećenjem koja je upućena na samostalnu uporabu invalidskih kolica dodjeljuje se
inkluzivni dodatak u iznosu razine 3.,
2. ako kod osobe iz točke 1. ovoga stavka postoji inkontinencija stolice ili mokraće, odnosno
disfunkcija mokraćnog mjehura ili zadnjeg crijeva, dodjeljuje se inkluzivni dodatak u iznosu razine 4.,
3. ako je osobi iz točke 1. izrazito onemogućena funkcionalna uporaba gornjih ekstremiteta, dodjeljuje
se inkluzivni dodatak u iznosu razine 5.,
4. osobi s visokim stupnjem oštećenja vida (slabovidna osoba) dodjeljuje se inkluzivni dodatak u
iznosu razine 3.,
5. slijepoj se osobi dodjeljuje inkluzivni dodatak u iznosu razine 4.,
6. gluhoj i nagluhoj osobi s težim oštećenjem sluha kada je spontani razvoj glasovnog govora značajno
otežan dodjeljuje se inkluzivni dodatak u iznosu razine 3.,
7. gluhoslijepoj osobi koja je slijepa i čiji je sluh oštećen u tako visokom stupnju da onemogućuje
verbalnu i akustičku komunikaciju s okolinom dodjeljuje se inkluzivni dodatak u iznosu razine 5.,
8. osobi s intelektualnim oštećenjem težeg stupnja (IQ ispod 34) dodjeljuje se inkluzivni dodatak u
iznosu razine 4.,
9. osobi s autizmom kod koje postoji teško oštećenje u komunikaciji, uspostavi socijalnih odnosa,
intelektualnog i emocionalnog funkcioniranja te izraženih promjena u ponašanju, dodjeljuje se
inkluzivni dodatak u iznosu razine 4.,
10. osobi s mentalnim oštećenjem kod koje postoje promjene u ponašanju i reakcijama koje su
uzrokovane organskim čimbenikom koji dovodi do teških oštećenja u intelektualnom, emocionalnom i
socijalnom funkcioniranju ili psihozom s dugotrajnim progresivnim tijekom uz izraženu
dezorganizaciju osobnosti, dodjeljuje se inkluzivni dodatak u iznosu razine 4.
(5) Ukupnu razinu potpore određuje se prema posebnim kriterijima za procjenu.
(6) Uvjeti, područja, kriterije i način procjene razine potrebne potpore osoba s invaliditetom, iznos
novčane potpore te druga pitanja povezana s inkluzivnim dodatkom, uređuju se posebnim zakonom.

10. Socijalne usluge

Članak 81.
(1) Socijalne usluge obuhvaćaju sve aktivnosti, mjere i programe namijenjene sprječavanju,
prepoznavanju i rješavanju problema i poteškoća pojedinaca, obitelji, skupina i zajednica te
poboljšanju kvalitete njihovog života u zajednici.
(2) Socijalne usluge se mogu pružati privremeno, povremeno i stalno, u skladu s potrebama i
najboljim interesima korisnika.
(3) Socijalne usluge se organiziraju kao usluge za djecu, mladež i obitelj i usluge za odrasle osobe, uz
uvažavanje socijalnih veza i okruženja korisnika i obitelji.
(4) Radi sigurnosti korisnika u situacijama koje ugrožavaju njihov život, zdravlje i dobrobit, socijalne
usluge se osiguravaju 24 sata dnevno i u obliku hitnih intervencija.
(5) Socijalne usluge uključuju i socijalnu akciju kao aktivnost usmjerenu na promicanje prava
korisnika i povezivanje svih pružatelja socijalnih usluga u lokalnoj zajednicu u cilju podizanja
kvalitete života socijalno osjetljivih skupina.

Vrste socijalnih usluga

Članak 82.
(1) Socijalne usluge po ovom Zakonu su:
1. prva socijalna usluga (informiranje, prepoznavanje i početna procjena potreba),
2. usluga savjetovanja i pomaganja,
3. usluga obiteljske medijacije,
4. usluga pomoći i njege u kući,
5. usluga stručne pomoći u obitelji,
6. usluga rane intervencije,
7. usluga pomoći pri uključivanju u programe odgoja i obrazovanja (integracija),
8. usluga boravka,
9. usluga smještaja,
10. usluga stručne potpore u obavljanju poslova i zapošljavanju.
(2) Prva socijalna usluga, savjetovanje i pomaganje, obiteljska medijacija, pomoć i njega u kući,
stručna pomoć u obitelji, rana intervencija, pomoć pri uključivanju u programe odgoja i obrazovanja,
boravak te stručna potpora u obavljanju poslova i zapošljavanju su usluge skrbi u obitelji i lokalnoj
zajednici i smatraju se izvaninstitucijskim uslugama.
(3) Smještaj je usluga skrbi izvan vlastite obitelji, koja se ostvaruje kao institucijska skrb u domovima
ili drugim pravnim osobama ili kao izvaninstitucijska skrb u udomiteljskoj obitelji, obiteljskom domu,
organiziranom stanovanju ili u zajednici stambenih jedinica.
(4) Centar za socijalnu skrb prioritetno priznaje korisniku pravo na usluge skrbi u obitelji i lokalnoj
zajednici, a samo iznimno ako korisniku tim uslugama ne mogu podmiriti sve njegove potrebe i
ispunjava uvjete za smještaj te ako u lokalnoj zajednici nije razvijena mreža izvaninstitucijskih usluga
pa nema uvjeta za ostvarivanje toga prava, korisniku se priznaje pravo na skrb izvan vlastite obitelji
kao smještaj.
(5) Usluge iz stavka 1. ovoga članka pružaju se prema normativima i sadržaju usluga koje pravilnikom
propisuje ministar nadležan za poslove socijalne skrbi.
(6) Za usluge iz stavka 1. točke 4. do 10. ovoga članka centar za socijalnu skrb donosi rješenje.
1. Prva socijalna usluga
Članak 83.
(1) Prva socijalna usluga obuhvaća informiranje korisnika o socijalnim uslugama i pružateljima
usluga, pomoć korisniku pri utvrđivanju njegovih potreba, početnu procjenu resursa korisnika te
podršku i pomoć pri izboru prava iz sustava socijalne skrbi.
(2) Uslugu iz stavka 1. ovoga članka pružaju centri za socijalnu skrb.
2. Usluga savjetovanja i pomaganja pojedincu
Članak 84.
(1) Savjetovanje i pomaganje pojedincu je usluga sustavne stručne pomoći koja obuhvaća sve oblike
savjetovanja, usmjeravanja i pomoći za prevladavanje poteškoća, stvaranja uvjeta za očuvanje i razvoj
osobnih mogućnosti i odgovornoga odnosa pojedinca prema sebi, obitelji i društvu.
(2) Savjetovanje i pomaganje iz stavka 1. ovoga članka pruža se korisniku radi prevladavanja nedaća i
teškoća u vezi s bolešću, starošću, smrću člana obitelji, invalidnošću, teškoćama u razvoju,
uključivanjem u svakodnevni život nakon duljega boravka u domu socijalne skrbi ili kod drugog
pružatelja socijalnih usluga, zdravstvenoj ili penalnoj ustanovi, te u drugim nepovoljnim okolnostima
ili kriznim stanjima.
(3) Savjetovanje i pomaganje pružaju stručni radnici centra za socijalnu skrb, obiteljskog centra i drugi
pružatelji socijalnih usluga u zajednici.
(4) Radi prevladavanja teškoća u komunikaciji i mobilnosti, gluhe i gluhoslijepe osobe imaju pravo na
pomoć stručnog prevoditelja u postupcima ostvarivanja prava iz socijalne skrbi.

2.1. Usluga savjetovanja i pomaganja obitelji

Članak 85.
(1) Savjetovanje i pomaganje obitelji je socijalna usluga koja obuhvaća stručno savjetovanje i sve
oblike stručne pomoći pri prevladavanju obiteljskih poteškoća i poteškoća roditelja u odgoju i skrbi za
djecu te osposobljavanje obitelji za funkcioniranje u svakodnevnom životu.
(2) Usluga iz stavka 1. ovoga članka uključuje savjetovanje, intenzivnu podršku obitelji u krizi i
dugoročni rad s članovima obitelji usmjeren na poboljšanje obiteljskih odnosa.
(3) Usluga intenzivne potpore obitelji u krizi je savjetodavno-terapijska i socijalno-edukativna usluga
koja se pruža obiteljima u krizi, kao i udomiteljskim obiteljima u cilju unapređivanja obiteljskih
odnosa, prevladavanja kriznih situacija i usvajanja znanja i vještina za uspješno roditeljstvo, odnosno
udomiteljstvo.
(4) Usluga iz stavka 3. ovoga članka provodi se nakon sveobuhvatne procjene obiteljskih rizika, snaga
i potreba u skladu s individualnim planom promjene s obitelji i planom intervencija kojima se u
vremenski ograničenom razdoblju od najduže 6 mjeseci očekuje osnaživanje obitelji za promjenu i
osposobljavanje roditelja za skrb o djeci u obitelji.
(5) Savjetovanje i pomaganje pružaju stručni radnici obiteljskog centra, centra za socijalnu skrb,
domova socijalne skrbi i drugih pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi, u
suradnji s drugim pružateljima usluga u zajednici i drugim osobama koje mogu utjecati na obitelj.
 3. Usluga obiteljske medijacije
Članak 86.
(1) Obiteljska medijacija je socijalna usluga koja se pruža u specifičnom postupku rješavanja
obiteljskih sukoba uz pomoć educiranog medijatora čiji je cilj postizanje sporazuma o neriješenim
sporovima i sukobima za dobrobit cijele obitelji.
(2) Usluga iz stavka 1. ovoga članka pruža se članovima obitelji kada se u vremenski ograničenom
razdoblju od najduže 3 mjeseca očekuje postizanje sporazuma oko neriješenih obiteljskih pitanja, u
skladu s individualnim planom ili prema odluci suda.
(3) Uslugu iz stavka 1. ovoga članka pružaju stručni radnici obiteljskog centra, centra za socijalnu skrb
i drugih pravnih i fizičkih osoba koje imaju educiranog medijatora.
4. Usluga pomoći i njege u kući
Članak 87.
(1) Pravo na uslugu pomoći i njegu u kući centar za socijalnu skrb može odobriti osobi kojoj je zbog
tjelesnog, mentalnog, intelektualnog ili osjetilnog oštećenja ili trajnih promjena u zdravstvenom stanju
ili starosti prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe:
– koja nema mogućnosti da joj pomoć i njegu osiguraju roditelj, bračni drug i djeca,
– koja nema sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju,
– ako prihod samca ili prihod po članu obitelji ne prelazi iznos od 300% osnovice iz članka 32. stavka
1. ovoga Zakona,
– ako joj je na području njezinog prebivališta, pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom,
moguće osigurati takvu pomoć.
(2) Pravo na uslugu pomoći i njege u kući, pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka, odobrit će se i
osobi kojoj je zbog privremenih promjena u zdravstvenom stanju ili tjelesnog oštećenja, prijeko
potrebna pomoć i njega druge osobe.
Članak 88.
Pravo na uslugu pomoći i njega u kući može obuhvatiti:
– organiziranje prehrane (nabava i dostava gotovih obroka u kuću, odnosno nabava živežnih
namirnica, pomoć u pripremanju obroka, pranje posuđa i dr.),
– obavljanje kućnih poslova (pospremanje stana, donošenje vode, ogrjeva i slično, organiziranje pranja
i glačanja rublja, nabava lijekova i drugih potrepština),
– održavanje osobne higijene (pomoć u oblačenju i svlačenju, u kupanju i obavljanju drugih
higijenskih potreba),
– zadovoljavanje drugih svakodnevnih potreba.
Članak 89.
Usluge pomoći i njege u kući pruža centar za pomoć i njegu, dom socijalne skrbi, udruga, vjerska
zajednica i druga pravna i fizička osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi, u skladu s uvjetima
propisanim ovim Zakonom.

5. Usluga stručne pomoći u obitelji

Članak 90.
(1) Usluga stručne pomoći u obitelji priznaje se djeci s teškoćama u razvoju i odraslim osobama s
invaliditetom, a obuhvaća psihosocijalnu rehabilitaciju koja se pruža u obliku i na način koji odgovara
dobi korisnika, vrsti i težini invaliditeta i drugim potrebama korisnika, njegove obitelji ili obitelji
udomitelja.
(2) Psihosocijalna rehabilitacija u smislu ovoga Zakona podrazumijeva rehabilitaciju koja potiče
razvoj kognitivnih i funkcionalnih vještina, kao i razvoj socijalnih vještina korisnika, a može
uključivati: vježbe orijentacije i kretanja u prostoru, vježbe svakodnevnih vještina, vježbe vida,
tiflotehničku obuku, obuku za brajicu, audiorehabilitaciju, usvajanje znakovnog jezika, logopedsku
podršku, senzornu integraciju, kineziterapiju i sportsko-rekreacijske aktivnosti, glazboterapiju i
glazbene aktivnosti, likovnu terapiju i likovne aktivnosti, psihološku ili sociopedagošku podršku,
odgoj i edukacijsku rehabilitaciju i socijalnu rehabilitaciju.
(3) Usluga stručne pomoći u obitelji pruža se korisniku u njegovoj obitelji, odnosno u obitelji
udomitelja, a može se odrediti u trajanju do 5 sati tjedno.
(4) Stručnu pomoć u obitelji pruža dom socijalne skrbi, udruga, vjerska zajednica ili druga pravna ili
fizička osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi.
(5) Centar za socijalnu skrb priznaje uslugu iz stavka 1. ovoga članka na temelju prethodno
pribavljenog mišljenja pružatelja usluga o vrsti, trajanju i učestalosti usluge iz stavka 1. ovoga članka.
6. Usluga rane intervencije
Članak 91.
(1) Usluga rane intervencije obuhvaća stručnu poticajnu pomoć djeci i stručnu i savjetodavnu pomoć
njihovim roditeljima, uključujući druge članove obitelji te udomitelja za djecu, kod nekog utvrđenog
razvojnog rizika ili razvojne teškoće djeteta.
(2) Usluga rane intervencije pruža se djeci i roditeljima, odnosno udomiteljima za djecu u njihovom
domu ili kod pružatelja usluge, radi uključivanja djeteta u širu socijalnu mrežu, ako se takva usluga ne
osigurava u okviru zdravstvene djelatnosti.
(3) Usluga rane intervencije pruža se djetetu kod kojeg je u ranoj dobi utvrđeno odstupanje u razvoju,
razvojni rizik ili razvojne poteškoće, u pravilu do navršene 3. godine života, a najdulje do navršene 7.
godine života.
(4) Nakon prethodno pribavljenog mišljenja liječnika, centar za socijalnu skrb traži ocjenu pružatelja
usluge o trajanju i učestalosti pružanja usluge iz stavka 1. ovoga članka te rješenjem priznaje pravo na
pružanje usluge.
(5) Uslugu rane intervencije mogu pružati dom socijalne skrbi, udruga, vjerska zajednica ili druga
pravna ili fizička osoba koja pruža usluge djeci ili osobama s invaliditetom, pod uvjetima propisanim
ovim Zakonom.
(6) Usluga rane intervencije može se pružati u domu korisnika i/ili u pravnim ili fizičkim osobama iz
stavka 5. ovoga članka.
(7) Korisnik kojemu se pružaju usluge rane intervencije ne može istodobno koristiti usluge stručne
pomoći u obitelji (patronaže) i usluge povremenog boravka.
7. Usluga pomoći pri uključivanju u programe odgoja i obrazovanja (integracija)
Članak 92.
(1) Usluga stručne pomoći pri uključivanju djeteta s teškoćama u razvoju ili mlađe punoljetne osobe s
invaliditetom u programe redovitih predškolskih ili školskih ustanova (integracija) pruža se
odgajateljima, učiteljima i nastavnicima u predškolskim i školskim ustanovama.
(2) Centar za socijalnu skrb priznaje uslugu iz stavka 1. ovoga članka nakon prethodno pribavljenog
mišljenja predškolske ili školske ustanove i ocjene pružatelja usluge o trajanju i učestalosti pružanja
usluge.
(3) Uslugu iz stavka 1. ovoga članka pružaju dom socijalne skrbi, udruga, vjerska zajednica ili druga
pravna osoba koja pruža usluge djeci s teškoćama u razvoju i mlađim punoljetnim osobama s
invaliditetom, pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.
8. Usluga boravka
Članak 93.
(1) Usluge boravka obuhvaćaju cjelodnevni, poludnevni i povremeni boravak.
(2) Cjelodnevni boravak je boravak dulji od 8 sati dnevno u sklopu kojega se osigurava
zadovoljavanje životnih potreba korisnika pružanjem usluga: prehrane, održavanja osobne higijene,
brige o zdravlju, čuvanja, odgoja, njege, radnih aktivnosti, psihosocijalne potpore i rehabilitacije,
organiziranjem slobodnog vremena, organiziranog prijevoza te drugih usluga, ovisno o utvrđenim
potrebama i izboru korisnika.
(3) Poludnevnim boravkom smatra se boravak u trajanju od 4 do 8 sati dnevno, u kojem vremenu se
osigurava pružanje usluga iz stavka 2. ovoga članka.
(4) Cjelodnevni i poludnevni boravak može se provoditi jedan dan u tjednu, više puta tjedno ili
tijekom svih radnih dana u tjednu.
(5) Povremeni boravak je boravak u trajanju do najviše 12 sati tjedno, prema utvrđenoj potrebi
individualnog rada s korisnikom.
(6) Tijekom povremenog boravka osiguravaju se korisniku usluge psihosocijalne rehabilitacije, ovisno
o potrebama korisnika.
(7) Centar za socijalnu skrb priznaje uslugu povremenog boravka djetetu s teškoćama u razvoju ili
odrasloj osobi s invaliditetom, uz prethodno pribavljeno mišljenje tijela vještačenja o potrebi
individualnoga rada u provođenju psihosocijalne rehabilitacije i ocjene pružatelja usluga o trajanju i
učestalosti boravka.
9. Usluga smještaja
Članak 94.
(1) Pravo na usluge smještaja priznaje centar za socijalnu skrb, a obuhvaćaju usluge prihvata,
stanovanja, prehrane, nabave odjeće i obuće, održavanja osobne higijene, brige o zdravlju i njege,
čuvanja, odgoja i obrazovanja, radnih aktivnosti, psihosocijalne rehabilitacije te organiziranja
slobodnog vremena.
(2) Smještaj može biti privremeni, tjedni i stalni smještaj.
(3) Korisniku smještaja se može tijekom smještaja priznati pravo na više vrsta usluga propisanih ovim
Zakonom, ovisno o utvrđenim potrebama i izboru korisnika.
(4) Usluge smještaja obuhvaćaju i pripremu korisnika za povratak u vlastitu obitelj, udomiteljsku
obitelj ili za samostalan život te pripremu djeteta za posvojenje ili smještaj u udomiteljsku obitelj.
Članak 95.
(1) Usluga smještaja priznaje se djeci bez roditelja, djeci koju roditelji zanemaruju ili zlorabe svoje
roditeljske dužnosti te djeci i mlađim punoljetnicima s problemima u ponašanju, ili kad je to iz drugih
razloga u interesu djece ili mlađih punoljetnih osoba.
(2) Ako to interesi djeteta zahtijevaju, usluga smještaja priznaje se djetetu čiji roditelji zbog bolesti,
neriješenog stambenog pitanja ili drugih životnih nedaća nisu u mogućnosti privremeno brinuti o
djetetu.
(3) Usluga smještaja priznaje se djeci i odraslim osobama – žrtvama obiteljskog nasilja i žrtvama
trgovanja ljudima.
Članak 96.
(1) Djetetu, a posebno djetetu mlađem od sedam godina, centar za socijalnu skrb priznaje pravo na
smještaj u udomiteljsku obitelj sukladno uvjetima propisanim ovim Zakonom.
(2) Djetetu iz stavka 1. ovoga članka centar za socijalnu skrb može priznati pravo na smještaj u dom
socijalne skrbi ili drugu pravnu osobu ili kod fizičke osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi
samo u slučaju ako mu se u trenutku nastanka potrebe ne može osigurati smještaj sukladno stavku 1.
ovoga članka, ali takav smještaj može trajati najduže do šest mjeseci.
(3) U slučaju potrebe za pružanjem tretmanskih ili zdravstvenih usluga djetetu koje se ne mogu
osigurati kod pružatelja usluga iz stavka 1. ovoga članka, smještaj može trajati duže od roka iz stavka
2. ovoga članka.
(4) Centar za socijalnu skrb koji je priznao pravo na smještaj djeteta iz stavka 1. ovoga članka i djeteta
starijeg od 7 godina, dužan je brinuti o njegovom najboljem interesu te osigurati uvjete za njegov što
brži povratak u vlastitu ili udomiteljsku obitelj, odnosno za zasnivanje posvojenja u skladu s
individualnim planom koji izrađuje zajedno s pružateljem usluga.
(5) Centar za socijalnu skrb koji priznaje pravo na smještaj djeci koja su braća i sestre, u suradnji s
pružateljem usluga, dužan je braći i sestrama osigurati zajednički smještaj.
Članak 97.
Usluga smještaja priznaje se trudnici 3 mjeseca prije poroda ili roditelju s djetetom do 6 mjeseci, a
iznimno ako je to u interesu djeteta do godine dana života djeteta koji nema stana, odnosno nema
osiguran smještaj ili zbog poremećenih odnosa u obitelji ne može ostati s djetetom u obiteljskom
domu.
Članak 98.
(1) Usluga smještaja priznaje se osobama s tjelesnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjem kad je to
najsvrhovitije radi njihova čuvanja i odgoja, školovanja, osposobljavanja ili psihosocijalne
rehabilitacije te drugih razloga zbog kojih se skrb o toj osobi, privremeno ili trajno, ne može osigurati
na drugi način, i to u obliku i na način koji odgovara njihovoj dobi, vrsti i stupnju njihova oštećenja.
(2) Pravo na uslugu smještaja priznaje se osobi s tjelesnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjem
ako joj je, radi provođenja osposobljavanja za samostalan rad, potrebno osigurati stalni smještaj.
Članak 99.
Usluga smještaja priznaje se osobi s mentalnim oštećenjima, osobi ovisnoj o alkoholu, drogi, kockanju
i drugim oblicima ovisnosti, a skrb joj se ne može pružiti u vlastitoj obitelji.
Članak 100.
(1) Usluga smještaja priznaje se odrasloj i starijoj osobi kojoj je zbog trajnih promjena u zdravstvenom
stanju i nemoći prijeko potrebna stalna pomoć i njega druge osobe.
(2) Usluga smještaja priznaje se teško oboljeloj osobi kojoj se dugotrajna zdravstvena zaštita i njega
ne može osigurati u obitelji ili u zdravstvenoj ustanovi.
(3) Usluga smještaja iz stavka 1. i 2. ovoga članka neće se priznati osobi kojoj pomoć i njegu mogu
pružiti članovi obitelji ili se pomoć i njega može osigurati na drugi način.
(4) Usluga smještaja priznat će se osobi nesposobnoj za rad koja se nalazi u posebno teškim životnim
prilikama koje se ne mogu otkloniti primjenom drugih prava iz socijalne skrbi ili na drugi način.
(5) Privremeni smještaj može se priznati i stranom državljaninu, kao i osobi bez državljanstva, koja
nema prebivalište u Republici Hrvatskoj.
9.1. Dodatak za osobne potrebe smještenog korisnika
Članak 101.
(1) U okviru usluga stalnog ili privremenog smještaja korisnik ima pravo na dodatak za osobne
potrebe mjesečno, u visini 20% iznosa osnovice iz članka 32. ovoga Zakona, ako vlastitim prihodima
ili imovinom ne može osigurati zadovoljavanje osobnih potreba na smještaju.
(2) Osobne potrebe u smislu ovoga Zakona su potrebe osobne naravi koje korisnik želi zadovoljiti, a
ne pružaju se u okviru usluge smještaja po ovom Zakonu.
(3) Korisniku smještaja koji svim svojim prihodima sudjeluje u plaćanju troškova smještaja, centar za
socijalnu skrb neće u prihode uračunavati iznos sredstava za osobne potrebe niti mu ih isplaćivati pri
odlučivanju o plaćanju tih troškova.
(4) Novčanim sredstvima dodatka za osobne potrebe korisnika smještaja može iznimno raspolagati
službena osoba koju ovlasti odgovorna osoba pružatelja usluge smještaja i to samo za osobne potrebe
korisnika, u slučaju kada korisnik nije u mogućnosti njima sam raspolagati.
9.2. Plaćanje pogrebnih troškova za smještenog korisnika
Članak 102.
U slučaju smrti korisnika usluga stalnog ili privremenog smještaja koji nema zakonskog ili ugovornog
obveznika uzdržavanja ni vlastite ušteđevine ili drugih prihoda i imovine, centar za socijalnu skrb
odobrava pružatelju usluga stalnog ili privremenog smještaja jednokratni dodatak za plaćanje
pogrebnih troškova za smještenog korisnika, u iznosu iz članka 56. stavka 1. ovoga Zakona.
9.3. Privremeni smještaj
Članak 103.
(1) Privremeni smještaj je kratkotrajni smještaj koji se ostvaruje u kriznim situacijama, smještaj radi
provođenja kraćih rehabilitacijskih programa, kao vikend-smještaj i povremeni smještaj.
(2) Krizne situacije su situacije u kojima se djetetu koje se zatekne bez nadzora roditelja ili u skitnji,
odrasloj osobi koja se zatekne izvan mjesta prebivališta ili stalnog boravišta, odnosno nema stalnog
prebivališta/boravišta (beskućnik) i nije u stanju brinuti se o sebi, trudnici 3 mjeseca prije poroda ili
roditelju s djetetom do godine dana života djeteta, djeci i odraslim osobama – žrtvama obiteljskog
nasilja i žrtvama trgovanja ljudima, osigurava privremena skrb izvan vlastite obitelji i omogućava
pristup drugim uslugama u zajednici, dok se ne ostvari povratak u vlastitu ili udomiteljsku obitelj ili se
smještaj ne osigura na drugi način te strancu i osobi bez državljanstva koja nema prebivalište u
Republici Hrvatskoj kada joj je ugrožen život i zdravlje.
(3) Tijekom privremenog smještaja u kriznim situacijama korisnicima se osigurava privremeno
stanovanje, prehrana, njega, nabava prijeko potrebne odjeće i obuće, naknada troškova prijevoza u
mjesto prebivališta u vlastitu ili udomiteljsku obitelj, dom socijalne skrbi ili drugu ustanovu i usluge
stručne potpore za socijalno uključivanje te druge usluge, ovisno o utvrđenim potrebama korisnika.
(4) Kraći rehabilitacijski programi obuhvaćaju pojedine usluge psihosocijalne rehabilitacije u cilju
usvajanja i razvoja socijalnih vještina djece s teškoćama u razvoju i odraslih osoba s invaliditetom.
(5) Tijekom privremenog smještaja radi provođenja kraćih rehabilitacijskih programa korisnicima se
osigurava privremeno stanovanje, prehrana, briga o zdravlju i njega, radne aktivnosti, psihosocijalna
rehabilitacija, organiziranje slobodnog vremena te druge usluge ovisno o utvrđenim potrebama
korisnika.
(6) Iznimno, roditelju djeteta s teškoćama koje je upućeno na kraći rehabilitacijski program može se
priznati usluga privremenog smještaja s djetetom radi njegovog aktivnog sudjelovanja u provođenju
psihosocijalnih programa, prema utvrđenoj procjeni i programu pružatelja usluga.
(7) Usluga vikend-smještaja može se povremeno priznati djetetu s teškoćama u razvoju i odrasloj
osobi s invaliditetom radi kratkotrajne skrbi tijekom odmora ili zadovoljavanja drugih važnih potreba
roditelja, roditelja njegovatelja/njegovatelja.
(8) Usluga vikend-smještaja može se priznati i kada je djetetu ili odrasloj osobi potrebna postupna
prilagodba na smještaj duljeg trajanja izvan biološke ili udomiteljske obitelji, ili priprema na
izvaninstitucijsku skrb, odnosno povratak u obitelj ili radi zadovoljavanja neke druge važne potrebe.
(9) Djetetu ili odrasloj osobi koja je smještena u dom socijalne skrbi može se priznati usluga
povremenog smještaja u udomiteljsku obitelj tijekom razdoblja prilagodbe, blagdana ili školskih
praznika ako je to u njegovom najboljem interesu.
(10) Djetetu ili odrasloj osobi čiji roditelj ili član obitelji ostvaruje status roditelja njegovatelja može
se priznati usluga povremenog smještaja tijekom odmora ili zadovoljavanja drugih važnih potreba
roditelja njegovatelja ili njegovatelja.
(11) Tijekom povremenog i privremenog vikend-smještaja korisnicima se osigurava privremeno
stanovanje, prehrana, briga o zdravlju i njega, organiziranje slobodnog vremena, te druge usluge,
ovisno o utvrđenim potrebama korisnika.

9.4. Trajanje privremenog smještaja

Članak 104.
(1) Pravo na privremeni smještaj priznaje centar za socijalnu skrb dok traje potreba, a u pravilu do 6
mjeseci.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, pravo na privremeni smještaj do godinu dana priznaje se:
– trudnici 3 mjeseca prije poroda ili roditelju s djetetom do godine dana života djeteta, koji nemaju
stan, odnosno nemaju osigurano stanovanje ili zbog poremećenih odnosa u obitelji ne mogu ostati s
djetetom u obitelji,
– djeci i odraslim osobama – žrtvama obiteljskog nasilja i žrtvama trgovanja ljudima, djeci s
teškoćama u razvoju ili osobama s invaliditetom te beskućnicima.
(3) Radi sprječavanja, ublažavanja i otklanjanja uzroka socijalnog isključivanja beskućnika, pružatelj
usluge privremenog smještaja, centar za socijalnu skrb i lokalna zajednica dužni su surađivati i
zajednički planirati aktivnosti za osiguravanje njegovog prebivališta i ponovnog uključivanja u
svakodnevni život lokalne zajednice.
9.5. Financiranje privremenog smještaja u kriznim situacijama
Članak 105.
U kriznim situacijama kada obitelj s maloljetnom djecom ostane bez svog doma i nije u mogućnosti
sama osigurati smještaj, jedinice područne (regionalne) i lokalne samouprave dužne su im osigurati
privremeni smještaj u socijalnom stanu ili na drugi način, kako bi se spriječilo odvajanje djece od
odraslih članova obitelji.
9.6. Tjedni smještaj
Članak 106.
Tjedni smještaj priznaje se korisniku tijekom radnog tjedna radi zadovoljavanja njegovih životnih
potreba pružanjem pojedinih socijalnih usluga kada korisniku nije potrebno tijekom vikenda osigurati
usluge smještaja.
9.7. Stalni smještaj
Članak 107.
Stalni smještaj priznaje se korisniku kojem je tijekom duljeg vremenskog razdoblja potrebno osigurati
intenzivnu skrb i zadovoljavanje životnih potreba pružanjem usluga smještaja specijaliziranog za skrb
o pojedinoj vrsti korisnika.
9.8. Organizirano stanovanje
Članak 108.
(1) Organizirano stanovanje je poseban oblik smještaja jedne ili više osoba zajedno, u pravilu do pet
osoba, tijekom 24 sata dnevno, uz organiziranu stalnu ili povremenu pomoć stručne ili druge osobe u
osiguravanju osnovnih životnih potreba te socijalnih, radnih, kulturnih, rekreacijskih i drugih potreba.
(2) Organiziranim stanovanjem smatra se i stanovanje u zajednici stambenih jedinica koje se nalaze na
istoj lokaciji.
(3) Stručna pomoć i potpora iz stavka 1. ovoga članka može se korisniku pružati u stanu i tijekom
njegovih organiziranih aktivnosti izvan stana.
9.9. Obveza praćenja prilika i posjeta korisnika na smještaju
Članak 109.
(1) Centar za socijalnu skrb je dužan pratiti prilike u kojima živi korisnik kojega je uputio na smještaj i
u tu svrhu ga je obvezan redovito i po potrebi posjećivati, a najmanje jednom u šest mjeseci.
(2) Obveza iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se individualnim planom te je za njezino provođenje
odgovoran voditelj individualnog plana smještenog korisnika.
10. Usluga stručne potpore u obavljanju poslova i zapošljavanju korisnika
Članak 110.
(1) Usluge stručne potpore u uključivanju u radni proces pružaju se odrasloj osobi s invaliditetom,
problemima ovisnosti i drugim korisnicima u riziku od socijalne isključenosti kroz uključivanje u
radnu sredinu u trgovačkim društvima i drugim pravnim osobama ili kod fizičkih osoba koje
samostalno obavljaju neku djelatnost, a radi njihovog aktivnog uključivanja na tržište rada.
(2) Usluge iz stavka 1. ovoga članka pružaju stručni radnici domova socijalne skrbi, vjerske zajednice,
udruge ili druga pravna osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi u skladu s ovim Zakonom, a
obuhvaćaju plan, izbor i pripremu pravne ili fizičke osobe radi osiguravanja primjerenih uvjeta za rad
korisnika, procjenu uvjeta, vrstu i opseg poslova, pripremu i stručno vođenje korisnika te potporu na
radnom mjestu, ovisno o utvrđenim radnim potrebama korisnika.
(3) Pravo na usluge iz stavka 1. i 2. ovoga članka priznaje nadležni centar za socijalnu skrb na temelju
prethodnog mišljenja pružatelja usluga.
(4) Uključivanje u radnu sredinu kao obavljanje poslova osoba iz stavka 1. ovoga članka može se
provoditi kod poslodavaca s kojima je dom socijalne skrbi, vjerska zajednica, udruga ili druga pravna
osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi sklopila sporazum o obavljanju poslova pod posebnim
uvjetima.
(5) Opseg usluge, prava i obveze korisnika u obavljanju poslova utvrđuju sporazumno korisnik,
odnosno njegov skrbnik ili zakonski zastupnik, centar za socijalnu skrb, dom socijalne skrbi ili drugi
pružatelj usluga i poslodavac.
(6) Obavljanje poslova po ovom Zakonu obuhvaća one vrste rada koji omogućavaju osobama iz stavka
1. ovoga članka očuvanje već stečenih znanja i razvoj novih sposobnosti, uključujući i zadovoljavanje
radnih potreba korisnika.
Drugi oblici pomoći
Članak 111.
(1) Veliki gradovi i gradovi sjedišta županija dužni su, sukladno financijskim mogućnostima, poticati i
osigurati građanima na svojem području druge oblike materijalnih pomoći i potpora kao što je
prehrana u pučkim kuhinjama, privremeni smještaj beskućnika u prihvatilište, smještaj osoba koje
primaju pomoć za uzdržavanje u socijalne stanove, subvencije u plaćanju pojedinih socijalnih i drugih
usluga sukladno svojim općim aktima i ovome Zakonu, te poticati rad udruga i volonterski rad u
socijalnoj skrbi te razvijati druge oblike socijalne skrbi na svojem području.
(2) Ukoliko veliki gradovi i gradovi sjedišta županija nisu u mogućnosti osigurati sredstva za prehranu
u pučkim kuhinjama, privremeni smještaj beskućnika u prihvatilište ili smještaj osoba koje primaju
pomoć za uzdržavanje u socijalne stanove, u financiranju navedenih pomoći i usluga će sudjelovati i
jedinice područne (regionalne) samouprave u skladu sa svojim financijskim mogućnostima.
Standardi kvalitete socijalnih usluga
Članak 112.
(1) Usluge socijalne skrbi pružaju se u skladu sa standardima kvalitete socijalnih usluga i smjernicama
za njihovo uvođenje koje propisuje ministar nadležan za poslove socijalne skrbi.
(2) Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi provodi postupak utvrđivanja usklađenosti sa
standardima iz stavka 1. ovoga članka u skladu s pravilnikom koji donosi ministar nadležan za poslove
socijalne skrbi
Olakšice pružateljima socijalnih usluga
Članak 113.
Domovi socijalne skrbi i druge pravne osobe koje pružaju socijalne usluge te fizičke osobe koje
profesionalno obavljaju djelatnost socijalne skrbi izjednačene su s kućanstvima u plaćanju cijene po
povlaštenim uvjetima za korištenja električne energije, plina i drugih energenata, vodoopskrbe i
odvodnje i drugih komunalnih usluga te plaćanje naknade za RTV pristojbu
 ZAKON O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU
IV. PRAVA IZ OBVEZNOGA ZDRAVSTVENOGA OSIGURANJA
Članak 14.
Prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja prema ovome Zakonu obuhvaćaju:
1. pravo na zdravstvenu zaštitu,
2. prava na novčane naknade.
Članak 14.a
U okviru prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti
osiguravaju se:
– mjere specifične zdravstvene zaštite radnika sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i posebnim
zakonima te pravilnicima donesenim na temelju tih zakona,
– prava za slučaj priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti i to:
a) pravo na zdravstvenu zaštitu,
b) pravo na novčane naknade.
Uvjeti i način provođenja prava iz stavka 1. ovoga članka kao i postupak priznavanja ozljede na radu i
profesionalne bolesti utvrđuju se općim aktima Zavoda donesenim na temelju ovoga Zakona.

Članak 14.b
Ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra se:
1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te
ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim
promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno
djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,
2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme
rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana
osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,
3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu
od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran,
odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,
4. ozljeda, odnosno bolest iz točke 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe i u
okolnostima iz članka 13.a ovoga Zakona.
Članak 14.c
Profesionalne bolesti prema ovome Zakonu su bolesti izazvane dužim neposrednim utjecajem procesa
rada i uvjeta rada na određenim poslovima.
Lista profesionalnih bolesti i poslova na kojima se te bolesti javljaju i uvjeti pod kojima se smatraju
profesionalnim bolestima utvrđuju se posebnim zakonom.

1. PRAVO NA ZDRAVSTVENU ZAŠTITU

Članak 15.
Pravo na zdravstvenu zaštitu iz obveznoga zdravstvenog osiguranja u opsegu utvrđenom ovim
Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona obuhvaća pravo na:
1. primarnu zdravstvenu zaštitu,
2. specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu,
3. bolničku zdravstvenu zaštitu,
4. pravo na korištenje lijekova koji su utvrđeni osnovnom i dopunskom listom lijekova Zavoda,
5. pravo na dentalno-protetsku pomoć i dentalno-protetske nadomjestke,
6. pravo na ortopedska i druga pomagala,
7. pravo na zdravstvenu zaštitu u inozemstvu.
Pravo osiguranih osoba na zdravstvenu zaštitu iz stavka 1. točke 1. do 6. ovoga članka osigurava se
provedbom mjera zdravstvene zaštite.
Mjere zdravstvene zaštite iz stavka 2. ovoga članka utvrđuju se na temelju plana i programa mjera
zdravstvene zaštite koje donosi ministar nadležan za zdravstvo na prijedlog Zavoda i Hrvatskog
zavoda za javno zdravstvo, uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležnih komora, a sukladno
osiguranim financijskim sredstvima te raspoloživim zdravstvenim kapacitetima.
Osigurane osobe zdravstvenu zaštitu iz stavka 1. točke 1. do 5. ovoga članka na teret sredstava Zavoda
mogu ostvariti u zdravstvenim ustanovama i kod privatnih zdravstvenih radnika s kojima je Zavod
sklopio ugovor o provođenju zdravstvene zaštite (u daljnjem tekstu: ugovorni subjekti Zavoda) na
način i pod uvjetima koji su utvrđeni ovim Zakonom i općim aktima Zavoda.
Osigurane osobe zdravstvenu zaštitu iz stavka 1. točke 6. ovoga članka na teret sredstava Zavoda
ostvaruju kod pravnih ili fizičkih osoba koje imaju odobrenje za proizvodnju, odnosno promet na malo
ortopedskim i drugim pomagalima u skladu s posebnim propisom, a s kojima je Zavod u skladu s
uvjetima i na način utvrđen općim aktom Zavoda sklopio ugovor o isporuci ortopedskih i drugih
pomagala osiguranim osobama (u daljnjem tekstu: ugovorni isporučitelji pomagala).

Članak 16.
Pravo na zdravstvenu zaštitu iz članka 15. ovoga Zakona osigurava se pod jednakim uvjetima za sve
osigurane osobe Zavoda.
Osiguranim osobama Zavoda u ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznoga zdravstvenog
osiguranja iz članka 15. ovoga Zakona Zavod osigurava plaćanje zdravstvenih usluga u cijelosti za:
1. cjelokupnu zdravstvenu zaštitu djeci do navršene 18. godine života i djeci iz članka 10. stavka 5. i 6.
ovoga Zakona,
2. preventivnu i specifičnu zdravstvenu zaštitu školske djece i studenata,
3. zdravstvenu zaštitu žena u svezi s praćenjem trudnoće i poroda, te zdravstvenu zaštitu u vezi s
medicinskom oplodnjom sukladno općem aktu Zavoda,
4. preventivnu i kurativnu zdravstvenu zaštitu u svezi s HIV infekcijama i ostalim zaraznim bolestima
za koje je zakonom određeno provođenje mjera za sprečavanje njihova širenja,
5. obvezno cijepljenje, imunoprofilaksu i kemoprofilaksu,
6. cjelokupno liječenje kroničnih psihijatrijskih bolesti,
7. cjelokupno liječenje zloćudnih bolesti,
7.a cjelokupno liječenje koje je posljedica priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti,
8. hemodijalizu i peritonejsku dijalizu,
9. zdravstvenu zaštitu u svezi s uzimanjem i presađivanjem dijelova ljudskoga tijela u svrhu liječenja,
10. izvanbolničku hitnu medicinsku pomoć,
11. kućne posjete i kućno liječenje,
12. patronažnu zdravstvenu skrb,
13. sanitetski prijevoz za posebne kategorije bolesnika sukladno općem aktu koji donosi ministar
nadležan za zdravstvo,
14. lijekove s osnovne liste lijekova Zavoda propisane na recept,
15. zdravstvenu njegu u kući bolesnika,
16. laboratorijsku dijagnostiku na razini primarne zdravstvene zaštite.
Osigurane osobe obvezne su sudjelovati u troškovima zdravstvene zaštite u visini od 20% pune cijene
zdravstvene zaštite, a koji iznos ne može biti manji od postotka proračunske osnovice utvrđenih
točkom 1. do 8. ovoga stavka za:
1. specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu, uključujući dnevnu bolnicu i kirurške zahvate u
dnevnoj bolnici, osim ambulantne fizikalne medicine i rehabilitacije – 0,75% proračunske osnovice,
2. specijalističku dijagnostiku koja nije na razini primarne zdravstvene zaštite – 1,50% proračunske
osnovice,
3. ortopedska i druga pomagala određena općim aktom Zavoda – 1,50% proračunske osnovice,
4. specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu u ambulantnoj fizikalnoj medicini i rehabilitaciji i za
fizikalnu medicinu i rehabilitaciju u kući – 0,75% proračunske osnovice po danu,
5. liječenje u inozemstvu sukladno općem aktu Zavoda,
6. troškove bolničke zdravstvene zaštite – 3,01% proračunske osnovice po danu,
7. dentalnu zdravstvenu zaštitu u mobilnoj i fiksnoj protetici odraslih osoba od 18 do 65 godina
starosti – 30,07 proračunske osnovice,
8. dentalnu zdravstvenu zaštitu u mobilnoj i fiksnoj protetici odraslih osoba starijih od 65 godina –
15,03 proračunske osnovice.
Osigurane osobe obvezne su sudjelovati u visini od 0,30% od proračunske osnovice za:
1. zdravstvenu zaštitu pruženu kod izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite: obiteljske (opće)
medicine, ginekologije i dentalne medicine,
2. izdavanje lijeka po receptu.
Najviši iznos sudjelovanja u troškovima zdravstvene zaštite iz stavka 3. i 4. ovoga članka koji je
obvezna snositi osigurana osoba može po jednom ispostavljenom računu za izvršenu zdravstvenu
zaštitu iznositi najviše 60,13% proračunske osnovice.
Članak 17.
Osnovna i dopunska lista lijekova Zavoda iz članka 15. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona sadrži
lijekove koji imaju odobrenje za stavljanje u promet u Republici Hrvatskoj.
Liste lijekova Zavoda iz stavka 1. ovoga članka sadrže lijekove prema šifri anatomsko-terapijsko-
kemijske (ATK) klasifikacije lijekova Svjetske zdravstvene organizacije, uobičajenom (nezaštićenom)
imenu, (zaštićenom) nazivu lijeka, nazivu proizvođača, obliku lijeka i načinu primjene, cijeni lijeka za
definiranu dnevnu dozu, cijeni pakiranja i jediničnog oblika lijeka, te pravila propisivanja lijekova koji
se mogu primjenjivati u liječenju u okviru zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.
Osnovna lista lijekova Zavoda sadrži medikoekonomski najsvrsishodnije lijekove za liječenje svih
bolesti. Referentna cijena lijekova (cijena koju Zavod plaća iz obveznoga zdravstvenog osiguranja na
razini najniže cijene koja jamči opskrbu osiguranih osoba Zavoda) utvrđuje se u postupku javnog
nadmetanja prema posebnim propisima.
Dopunska lista lijekova sadrži lijekove s višom razinom cijene u odnosu na cijene iz osnovne liste
lijekova pri čemu Zavod osigurava pokriće troškova u visini cijene ekvivalentnog lijeka određenog
prema posebnom zakonu, s osnovne liste lijekova.
Dopunska lista lijekova Zavoda osim pune cijene lijeka obvezno sadrži iznos sudjelovanja u cijeni
lijeka koju osigurava osigurana osoba Zavoda neposredno ili putem dopunskoga zdravstvenog
osiguranja sukladno Zakonu o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju.
Osnovnu i dopunsku listu lijekova, uz prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatske liječničke komore i
Hrvatske komore dentalne medicine, donosi Upravno vijeće Zavoda.
Ako komora iz stavka 6. ovoga članka u roku od 30 dana od dana kada je zatraženo Zavodu ne dostavi
mišljenje o osnovnoj, odnosno dopunskoj listi lijekova, smatra se da je dano pozitivno mišljenje.
Obrasce recepata za lijekove s osnovne i dopunske liste lijekova Zavoda propisat će općim aktom
Zavod.
Članak 18.
Osigurana osoba u okviru prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznoga zdravstvenog osiguranja ima
pravo na korištenje lijekova koji su utvrđeni osnovnom i dopunskom listom lijekova Zavoda, pod
uvjetima i na način propisan općim aktima Zavoda.
Iznimno, osigurana osoba kod koje liječenje iz medicinskih razloga nije moguće provoditi lijekovima
utvrđenim osnovnom i dopunskom listom lijekova Zavoda, može ostvariti pravo na lijek koji nije
utvrđen tim listama lijekova, pod uvjetom da je potrebu korištenja lijeka odobrilo povjerenstvo za
lijekove bolnice u kojoj se osigurana osoba liječi, i to na teret sredstava bolničke zdravstvene ustanove
koja je obvezna osigurati nabavu lijeka.
Članak 19.
Osigurane osobe imaju pravo na ortopedska i druga pomagala te dentalno-protetsku pomoć i dentalno-
protetske nadomjestke, ako ispunjavaju uvjet prethodnoga obveznoga zdravstvenog osiguranja u
Zavodu u trajanju od najmanje 12 mjeseci neprekidno, odnosno 18 mjeseci s prekidima u posljednje
dvije godine prije nastupa osiguranog slučaja.
Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na osigurane osobe mlađe od 18 godina te osigurane
osobe sa smetnjama u tjelesnom i duševnom razvoju koje su nesposobne za samostalan život i rad kao
i na osigurane osobe kojima je ta zdravstvena zaštita potrebna zbog priznate ozljede na radu, odnosno
profesionalne bolesti.
Osigurane osobe zdravstvenu zaštitu iz stavka 1. ovoga članka ostvaruju sukladno općem aktu Zavoda.
Članak 20.
Pravo na zdravstvenu zaštitu u inozemstvu podrazumijeva pravo na upućivanje na liječenje u
inozemstvo, pravo na korištenje zdravstvene zaštite za vrijeme boravka u inozemstvu u skladu s
međunarodnim ugovorima te drugu zdravstvenu zaštitu u inozemstvu u skladu s općim aktom Zavoda.
Pravo na upućivanje na liječenje u inozemstvo osigurana osoba može ostvariti samo ako se radi o
potrebi liječenja koje se ne provodi u ugovornim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj, a
može se uspješno provesti u inozemstvu.
Provedbene propise o pravima, uvjetima i načinu korištenja zdravstvene zaštite u inozemstvu iz stavka
1. ovoga članka donijet će Zavod uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo.

Članak 21.
Standarde i normative zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, uključujući popis
vrsta i broja terapijskih i dijagnostičkih postupaka po osiguranoj osobi na godišnjoj razini, iznos
potrebnih sredstava u skladu s osiguranim sredstvima, kao i način ostvarivanja prava osiguranih osoba
na zdravstvenu zaštitu iz obveznoga zdravstvenog osiguranja u pravilu, za svaku kalendarsku godinu
donosi Upravno vijeće Zavoda uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo, po prethodno
pribavljenom mišljenju nadležnih komora.
Članak 22.
Osiguranim osobama Zavoda u okviru zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja ne
osigurava se plaćanje troškova zdravstvenih usluga koje su pružene na način i po postupku koji nije
propisan ovim Zakonom, odnosno podzakonskim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, kao
i za:
– razliku za povećane troškove liječenja koji su posljedica osobne želje osigurane osobe zbog njezinog
vjerskog ili drugog uvjerenja, a koje predstavlja liječenje izvan utvrđenog standarda zdravstvene
zaštite u obveznom zdravstvenom osiguranju koji se osigurava svim osiguranim osobama pod
jednakim uvjetima,
– eksperimentalno liječenje, eksperimentalne medicinske proizvode, pomagala i lijekove koji su u fazi
kliničkih ispitivanja, terapijske i dijagnostičke postupke kao i za lijekove na zahtjev pacijenta u
okolnostima kada ti postupci i lijekovi nisu određeni od strane ugovorne zdravstvene ustanove ili
ugovornog liječnika Zavoda u sklopu korištenja prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja ili po
svojoj vrsti i količini nisu pravo iz obveznoga zdravstvenog osiguranja,
– estetske zahvate, osim za estetsku rekonstrukciju kongenitalnih anomalija, rekonstrukciju dojke
nakon mastektomije, estetsku rekonstrukciju nakon teških ozljeđivanja,
– liječenje dobrovoljno stečenog steriliteta,
– zdravstvenu zaštitu korištenu mimoilazeći utvrđenu listu naručivanja u okviru standarda zdravstvene
zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja prema osobnoj želji osigurane osobe na osnovi njezine
pisane izjave,
– kirurško liječenje pretilosti osim u slučaju patološke pretilosti kada indeks tjelesne mase (BMI)
prelazi 40, odnosno kada BMI prelazi 35, ali uz uvjet da osigurana osoba boluje i od drugih
pridruženih bolesti,
–liječenje medicinskih komplikacija koje nastaju kao posljedica korištenja zdravstvene zaštite izvan
obveznoga zdravstvenoga osiguranja,
– zdravstvenu zaštitu koju na temelju zakona i drugih propisa osiguravaju poslodavci ili jedinice
lokalne i područne (regionalne) samouprave,
– zaštitu zdravlja na radu.
Članak 23.
Osigurane osobe obvezne su sudjelovati u troškovima zdravstvene zaštite iz članka 16. stavka 3. i 4. i
članka 17. stavka 5. ovoga Zakona.
Osigurana osoba troškove zdravstvene zaštite iz stavka 1. ovoga članka plaća osobno prilikom
korištenja zdravstvene zaštite ili putem dopunskoga zdravstvenog osiguranja sukladno Zakonu o
dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju.
Sredstva ostvarena sudjelovanjem osigurane osobe u troškovima zdravstvene zaštite iz članka 16.
stavka 3. i članka 17. stavka 5. ovoga Zakona prihod su ugovornih subjekata Zavoda, ugovornih
isporučitelja pomagala, odnosno inozemnih zdravstvenih ustanova u kojima su osigurane osobe
koristile zdravstvenu zaštitu u skladu sa člankom 20. ovoga Zakona, a sredstva iz članka 16. stavka 4.
prihod su Zavoda.
U troškovima zdravstvene zaštite iz članka 16. stavka 3. i 4. ovoga Zakona nisu obvezna sudjelovati
djeca do navršene 18. godine života i djeca iz članka 10. stavka 5. i 6. ovoga Zakona za sve oblike
zdravstvene zaštite u okviru utvrđenog standarda zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog
osiguranja.

2. PRAVO NA NOVČANE NAKNADE

Članak 24.
Osiguranici u okviru prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja imaju pravo na:
- naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad zbog korištenja
zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 26. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: naknada
plaće),
- novčanu naknadu zbog nemogućnosti obavljanja poslova na temelju kojih se ostvaruju drugi primici
od kojih se utvrđuju drugi dohoci, sukladno propisima o doprinosima za obvezna osiguranja,
- naknadu troškova prijevoza u svezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog
osiguranja.
Pravo iz stavka 1. podstavka 3. ovoga članka pripada i drugim osiguranim osobama.
Članak 24.a
Pravo na novčane naknade u okviru obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj priznate ozljede na
radu, odnosno profesionalne bolesti obuhvaća:
1. naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad uzrokovane priznatom ozljedom na
radu, odnosno profesionalnom bolešću,
2. naknadu troškova prijevoza u svezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog
osiguranja koja je posljedica priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti,
3. naknadu pogrebnih troškova u slučaju smrti osigurane osobe ako je smrt neposredna posljedica
priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti.
Pravo na naknadu plaće iz stavka 1. točke 1. ovoga članka ostvaruju osiguranici iz članka 6. stavka 1.
točke 1. do 4. te točke 6., 8. i 18. ovoga Zakona.
Pravo na naknadu troškova prijevoza i naknadu pogrebnih troškova iz stavka 1. točaka 2. i 3. ovoga
članka ostvaruju osiguranici iz članka 6. stavka 1. točke 1. do 6., 8. i 18. te točke 12., 14., 15., 17. i 18.
ovoga Zakona, koje se kao nezaposlene vode u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i
osigurane osobe iz članka 13.a i 13.b ovoga Zakona.

PRAVO NA NAKNADU PLAĆE

Članak 25.
Pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad radi korištenja
zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 26. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu:
bolovanje) pripada osiguranicima iz članka 6. stavka 1. točke 1. – 4., točke 6., točke 8., točke 18. i
točke 24. ovoga Zakona, ako posebnim propisom nije utvrđeno drukčije.
Pod bolovanjem za vrijeme kojeg osiguraniku pripada pravo na naknadu plaće u smislu ovoga Zakona
smatra se odsutnost s rada zbog bolesti ili ozljede, odnosno drugih okolnosti utvrđenih člankom 26.
ovoga Zakona radi kojih je osiguranik spriječen izvršavati svoju obvezu rada u skladu s ugovorom o
radu, drugim ugovorom ili aktom.
Članak 26.
Pravo na naknadu plaće pripada osiguraniku u svezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga
zdravstvenog osiguranja, odnosno drugih okolnosti utvrđenih ovim Zakonom, ako je:
1. privremeno nesposoban za rad zbog bolesti ili ozljede, odnosno radi liječenja ili medicinskih
ispitivanja smješten u zdravstvenu ustanovu,
2. privremeno nesposoban za rad zbog određenog liječenja ili medicinskog ispitivanja koje se ne može
obaviti izvan radnog vremena osiguranika,
3. izoliran kao kliconoša ili zbog pojave zaraze u njegovoj okolini, odnosno privremeno nesposoban za
rad zbog transplantacije živog tkiva i organa u korist druge osigurane osobe Zavoda,
4. određen za pratitelja osigurane osobe upućene na liječenje ili liječnički pregled ugovornom subjektu
Zavoda izvan mjesta prebivališta, odnosno boravišta osigurane osobe koja se upućuje,
5. određen da njeguje oboljelo dijete ili supružnika uz uvjete propisane ovim Zakonom,
6. privremeno nesposobna za rad zbog bolesti i komplikacija u svezi s trudnoćom i porođajem,
7. privremeno spriječen za rad zbog korištenja rodiljnog dopusta i prava na rad s polovicom punoga
radnog vremena sukladno propisima o rodiljnim i roditeljskim potporama,
8. privremeno spriječen za rad zbog korištenja dopusta za slučaj smrti djeteta, u slučaju mrtvorođenog
djeteta ili smrti djeteta za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta,
9. privremeno nesposoban za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica
sudjelovanja u Domovinskom ratu,
10. privremeno nesposoban za rad zbog priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti.
Članak 27.
Naknadu plaće u svezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz članka 26. točke 1. i 2. ovoga Zakona
isplaćuje osiguraniku iz svojih sredstava:
1. pravna ili fizička osoba – poslodavac za prvih 42 dana bolovanja kao i za vrijeme dok se osiguranik
nalazi na radu u inozemstvu na koji ga je uputila pravna ili fizička osoba ili je sam zaposlen u
inozemstvu,
2. pravna osoba za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, odnosno pravna
ili fizička osoba – poslodavac za osiguranika radnika – invalida rada za prvih 7 dana bolovanja.
Članak 28.
Naknada plaće za vrijeme bolovanja iz članka 26. točke 3. do 8. i 10. ovoga Zakona isplaćuje se
osiguraniku na teret sredstava Zavoda od prvog dana korištenja prava.
Naknadu plaće iz članka 26. točke 9. ovoga Zakona Zavod isplaćuje osiguraniku na teret sredstava
državnog proračuna.
Naknadu plaće za vrijeme bolovanja iz članka 26. točke 1. i 2. ovoga Zakona od 43. dana, odnosno 8.
dana bolovanja obračunava i isplaćuje pravna, odnosno fizička osoba – poslodavac, s time da je Zavod
obvezan vratiti isplaćenu naknadu u roku od 45 dana od dana primitka zahtjeva za povrat.
Naknada plaće za vrijeme bolovanja iz članka 26. točke 4., 5. i 10. ovoga Zakona od prvoga dana
bolovanja obračunava i isplaćuje pravna, odnosno fizička osoba – poslodavac, s tim da je Zavod
obvezan vratiti isplaćenu naknadu u slučaju iz članka 26. točke 4. i 5. ovoga Zakona u roku od 30
dana, a u slučaju iz članka 26. točke 10. ovoga Zakona u roku od 45 dana od dana primitka zahtjeva za
povrat.
U slučaju kada pravna, odnosno fizička osoba nije u mogućnosti, iz razloga nelikvidnosti, isplatiti
plaću, odnosno naknadu plaće u trajanju od najmanje tri kalendarska mjeseca, isplatu naknade plaće iz
stavka 3. i 4. ovoga članka izvršit će Zavod.
Provedbene propise o načinu ostvarivanja prava na naknadu plaće donijet će Zavod.
Članak 29.
Pravo na naknadu plaće za vrijeme bolovanja radi njege osigurane osobe – djeteta iz članka 26. točke
5. ovoga Zakona s kojim osiguranik živi u zajedničkom kućanstvu traje za svaku utvrđenu bolest
najviše do 20 radnih dana, a za dijete do 7. godine života najviše do 40 radnih dana.
Pravo na naknadu plaće za vrijeme bolovanja radi njege osigurane osobe – supružnika iz članka 26.
točke 5. ovoga Zakona s kojim osiguranik živi u zajedničkom kućanstvu traje za svaku utvrđenu bolest
najviše do 15 radnih dana.
Ako je prema ocjeni doktora medicine primarne zdravstvene zaštite zdravstveno stanje člana obitelji –
djeteta do 18. godine života takvo da duljina trajanja njege roditelja određene u stavku 1. ovoga članka
neće biti dovoljna, potrebno trajanje njege određuje ovlašteni doktor Zavoda.
Pod zajedničkim kućanstvom u smislu stavka 1. i 2. ovoga članka smatra se zajednica života,
privređivanja i trošenja ostvarenih prihoda obitelji.
Članak 30.
U slučaju stečajnog postupka poslodavca naknadu plaće zbog bolovanja iz članka 26. točke 1. i 2., te
točke 4. i 5. i 10. ovoga Zakona, kada se naknada plaće isplaćuje na teret sredstava Zavoda,
osiguraniku isplaćuje Zavod.
Članak 31.
U slučaju kada osiguraniku pravna, odnosno fizička osoba – poslodavac nije utvrdila naknadu plaće na
način i u visini utvrđenoj ovim Zakonom i provedbenim propisom donesenim na temelju ovoga
Zakona u roku od 60 dana, osiguranik ima pravo uložiti prigovor Zavodu. Zavod će obračunati
naknadu plaće i obračun dostaviti osiguraniku i pravnoj, odnosno fizičkoj osobi u roku od 30 dana.
Pravna, odnosno fizička osoba dužna je osiguraniku isplatiti naknadu plaće u roku od 30 dana
sukladno obračunu koji je dostavio Zavod.
Članak 32.
Naknada plaće za vrijeme bolovanja pripada osiguraniku za sve vrijeme bolovanja, a najduže u
trajanju propisanom ovim Zakonom.
Naknada plaće pripada osiguraniku samo za dane, odnosno sate, za koje bi osiguranik imao pravo na
plaću da radi prema propisima o radu, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.
Članak 33.
Pravo osiguranika na bolovanje utvrđuje izabrani doktor medicine primarne zdravstvene zaštite u
zdravstvenoj ustanovi, odnosno u privatnoj praksi.
Izabrani doktor iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje dužinu trajanja bolovanja ovisno o vrsti bolesti, a
najdulje do roka utvrđenog propisom koji na prijedlog Hrvatske liječničke komore, odnosno Hrvatske
komore dentalne medicine donosi ministar nadležan za zdravstvo, po prethodno pribavljenom
mišljenju stručnih društava Hrvatskog liječničkog zbora.
Nakon proteka roka iz stavka 2. ovoga članka pravo na bolovanje i duljinu trajanja bolovanja
osiguranika utvrđuje ovlašteni doktor.
Izabrani doktor dužan je prekinuti bolovanje osiguranika i prije roka utvrđenog propisom iz stavka 2.
ovoga članka, odnosno prije roka koji je utvrdio ovlašteni doktor ako utvrdi da se zdravstveno stanje
osiguranika poboljšalo tako da može nastupiti na rad.
Nadzor nad korištenjem bolovanja sukladno odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju
ovoga Zakona obavlja Zavod.
Poslodavac osiguranika može zahtijevati od Zavoda kontrolu opravdanosti bolovanja za sve vrijeme
trajanja bolovanja osiguranika.
Pravilnik o kontroli bolovanja donosi ministar nadležan za zdravstvo.
Članak 34.
Osiguranik koji je nezadovoljan ocjenom izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite o
pravu na korištenje bolovanja ima pravo uložiti prigovor Zavodu.
Zavod je obvezan u roku od 15 dana od dana podnošenja prigovora iz stavka 1. ovoga članka izdati
osiguraniku obavijest u pisanom obliku o načinu i postupku ostvarivanja prava po prigovoru.
Osiguranik nezadovoljan obaviješću iz stavka 2. ovoga članka može pokrenuti upravni spor.
Članak 35.
Osiguranik za vrijeme bolovanja iz članka 26. točke 1. do 6. i 9. ovoga Zakona ima pravo na naknadu
plaće na teret sredstava obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno državnog proračuna dok izabrani
doktor medicine primarne zdravstvene zaštite, odnosno ovlašteni doktor Zavoda ne utvrde da je
sposoban za rad ili dok nije ocjenom nadležnog tijela vještačenja mirovinskog osiguranja kod
osiguranika utvrđena invalidnost zbog opće nesposobnosti za rad ili profesionalne nesposobnosti za
rad.
Osiguranik za vrijeme bolovanja iz članka 26. točke 10. ovoga Zakona ima pravo na naknadu plaće na
teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja dok izabrani doktor medicine primarne zdravstvene
zaštite, odnosno ovlašteni doktor Zavoda ne utvrdi da je sposoban za rad ili dok nije izvršnim
rješenjem nadležnog tijela mirovinskog osiguranja odlučeno o pravu na invalidsku mirovinu, odnosno
o pravu na profesionalnu rehabilitaciju.
Kada je prema ocjeni izabranog doktora, a nakon provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije
zdravstveno stanje osiguranika takvo da se daljnjim liječenjem ne može poboljšati te je kod
osiguranika nastupila trajna nesposobnost za rad, kao i u slučaju kada bolovanje traje neprekidno 6
mjeseci zbog iste bolesti, izabrani doktor medicine primarne zdravstvene zaštite obvezan je obraditi
osiguranika za upućivanje na ocjenu radne sposobnosti i invalidnosti, te sa svom propisanom
dokumentacijom uputiti osiguranika nadležnom tijelu vještačenja mirovinskog osiguranja koje je
obvezno donijeti ocjenu radne sposobnosti i invalidnosti najkasnije u roku od 30 dana od dana
zaprimanja prijedloga izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite i o istome obavijestiti
izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite i nadležni područni ured Zavoda u roku od 8
dana od dana donošenja nalaza, mišljenja i ocjene.
Nadležno tijelo vještačenja mirovinskog osiguranja u nalazu, mišljenju i ocjeni koje donosi prema
prijedlogu izabranog doktora iz stavka 3. ovoga članka obvezno utvrđuje samo da invalidnost kod
osiguranika ne postoji ili da je kod osiguranika nastupila opća, odnosno profesionalna nesposobnost za
rad.
Nadležno tijelo vještačenja, kad utvrdi da je kod osiguranika nastupila profesionalna nesposobnost za
rad, obvezno je u nalazu, mišljenju i ocjeni navesti poslove i radne zadatke koje osiguranik s obzirom
na preostalu radnu sposobnost može obavljati, odnosno koje poslove i radne zadatke ne može
obavljati.
Ako nadležno tijelo vještačenja ne donese nalaz, mišljenje i ocjenu i ne izvijesti izabranog doktora
medicine primarne zdravstvene zaštite i nadležni područni ured Zavoda u rokovima iz stavka 3. ovoga
članka osiguranik od prvoga idućeg dana nakon isteka roka od 30 dana iz stavka 3. ovoga članka
ostvaruje naknadu plaće kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na teret sredstava toga
Zavoda.
Obrada osiguranika za upućivanje na ocjenu radne sposobnosti i invalidnosti tereti sredstva Zavoda
samo u slučajevima kada je izabrani doktor medicine primarne zdravstvene zaštite uputio osiguranika
u skladu sa stavkom 3. ovoga članka, odnosno po prijedlogu ovlaštenog doktora Zavoda.
Članak 36.
Osiguranika, kod kojeg je nalazom, mišljenjem i ocjenom nadležnog tijela vještačenja mirovinskog
osiguranja utvrđena invalidnost zbog profesionalne nesposobnosti za rad, poslodavac je obvezan od
prvoga idućeg dana od donošenja navedene ocjene rasporediti na druge poslove i radne zadatke koji u
skladu s tom ocjenom odgovaraju njegovoj preostaloj radnoj sposobnosti ili s njim sklopiti ugovor o
radu u radnom vremenu koje odgovara osiguranikovoj preostaloj radnoj sposobnosti, odnosno u
radnom vremenu koje je manje od polovice punoga radnog vremena.
Poslodavac koji ne postupi u skladu sa stavkom 1. ovoga članka obvezan je naknadu plaće za vrijeme
bolovanja osiguraniku isplaćivati na teret svojih sredstava.
Osiguranik iz članka 6. stavka 1. točke 6. i 8. ovoga Zakona, kod kojeg je nalazom, mišljenjem i
ocjenom nadležnog tijela vještačenja mirovinskog osiguranja utvrđena invalidnost zbog profesionalne
nesposobnosti za rad nema pravo na naknadu plaće na teret sredstava obveznog zdravstvenog
osiguranja za vrijeme bolovanja.
Članak 37.
Osiguranik koji je navršio 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža na temelju nesamostalnog
ili samostalnog rada nema pravo na naknadu plaće na teret sredstava obveznoga zdravstvenog
osiguranja za vrijeme bolovanja već na teret sredstava poslodavca, odnosno na teret sredstava
osiguranika obveznika uplate doprinosa.
Članak 38.
Osiguraniku kojem je za vrijeme trajanja bolovanja prestao radni odnos, odnosno obavljanje
djelatnosti osobnim radom, pripada naknada plaće, još najviše 30 dana nakon prestanka radnog
odnosa, odnosno obavljanja djelatnosti osobnim radom.
Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je osiguranik u vrijeme prestanka radnog odnosa bio u
korištenju bolovanja koje je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, pripada mu
naknada plaće za navedeno bolovanje i nakon prestanka radnog odnosa, odnosno obavljanja
djelatnosti osobnim radom sve dok ponovno ne bude radno sposoban, odnosno dok mu nalazom,
mišljenjem i ocjenom nadležnog tijela vještačenja mirovinskog osiguranja ne bude utvrđena
invalidnost u skladu s člankom 35. ovoga Zakona, a najduže do isteka roka ostvarivanja prava na
naknadu plaće na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja utvrđenog u članku 39. ovoga
Zakona.
Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je osiguranik u vrijeme prestanka radnog odnosa bio u
korištenju bolovanja zbog priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti, pripada mu naknada
plaće za navedeno bolovanje nakon prestanka radnog odnosa, odnosno obavljanja djelatnosti osobnim
radom sve dok ponovno ne bude radno sposoban, odnosno dok mu izvršnim rješenjem nadležnog tijela
mirovinskog osiguranja nije odlučeno o pravu na invalidsku mirovinu, odnosno o pravu na
profesionalnu rehabilitaciju.
Za vrijeme bolovanja zbog bolesti i komplikacija u svezi s trudnoćom i porođajem, korištenja prava na
rodiljni dopust i prava na rad s polovicom punoga radnog vremena iz članka 26. točke 7. ovoga
Zakona, te prava na dopust za slučaj smrti djeteta iz članka 26. točke 8. ovoga Zakona, osiguraniku
koji koristi jedno od navedenih prava pripada pravo na naknadu plaće i po prestanku radnog odnosa,
odnosno obavljanja djelatnosti osobnim radom do isteka korištenja istog prava.
Osiguraniku koji je tijekom korištenja prava iz stavka 1., 2. i 4. ovoga članka zasnovao radni odnos s
punim ili nepunim radnim vremenom ili je počeo obavljati djelatnost osobnim radom prestaje pravo na
naknadu plaće ostvarene sukladno ovom članku.

Članak 39.
Osiguranik ima pravo na teret sredstava Zavoda ostvariti pravo na naknadu plaće za vrijeme bolovanja
iz članka 26. točke 1. do 5. i točke 9. ovoga Zakona po istoj dijagnozi bolesti u maksimalnom trajanju
od tri godine bez prekida.
Osiguranik iz stavka 1. ovoga članka ostvaruje pravo na naknadu plaće u visini utvrđenoj u skladu s
ovim Zakonom i općim aktima Zavoda do isteka 18 mjeseci trajanja bolovanja, a nakon toga u iznosu
50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime toga bolovanja.
Odredbe stavka 2. ovoga članka u dijelu koji se odnosi na umanjenje naknade plaće na iznos 50%
zadnje isplaćene naknade plaće ne odnose se na osiguranika koji je na bolovanju zbog liječenja
zloćudnih bolesti, koji je na hemodijalizi ili peritonejskoj dijalizi te koji je na bolovanju u svezi s
uzimanjem i presađivanjem dijelova ljudskog tijela.

Članak 40.
Osiguranik nema pravo na naknadu plaće ako:
– je svjesno prouzročio privremenu nesposobnost za rad,
– ne izvijesti izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite da je obolio u roku od tri dana
nakon početka bolesti, odnosno u roku od tri dana od dana prestanka razloga koji ga je u tome
onemogućio,
– namjerno sprječava ozdravljenje, odnosno osposobljavanje,
– za vrijeme bolovanja radi,
– se bez opravdanog razloga ne odazove na poziv za liječnički pregled izabranog doktora medicine
primarne zdravstvene zaštite, odnosno ovlaštenog doktora,
– izabrani doktor medicine primarne zdravstvene zaštite, tijelo Zavoda ovlašteno za kontrolu
bolovanja, odnosno ovlašteni doktor Zavoda utvrdi da se ne pridržava uputa za liječenje, odnosno bez
suglasnosti izabranog doktora medicine otputuje iz mjesta prebivališta ili zlorabi pravo na korištenje
bolovanja na neki drugi način.
U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka osiguranik nema pravo na naknadu plaće od dana nastanka tih
slučajeva do dana njihova prestanka, odnosno prestanka posljedica njima uzrokovanih.
 Članak 41.
Naknada plaće određuje se od osnovice za naknadu koju čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku
isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe
pravo na naknadu, neovisno na čiji se teret isplaćuje, osim u slučaju kada je posebnim zakonom
drukčije propisano.
Pod plaćom na osnovi koje se utvrđuje osnovica za naknadu plaće podrazumijeva se, u smislu ovoga
Zakona, redovita mjesečna plaća osiguranika utvrđena u skladu s odredbama propisa o radu i drugih
propisa o određivanju plaće, te naknada plaće isplaćena za vrijeme odsutnosti s rada (godišnji odmor,
plaćeni dopust i bolovanje) koja se isplaćuje na teret pravne ili fizičke osobe kod koje je osiguranik
zaposlen.
Za osiguranika iz članka 6. stavka 1. točke 3., 4., 6. i 8. ovoga Zakona osnovica za naknadu plaće jest
mjesečna osnovica osiguranja za obračun i uplatu doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje za
posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na
naknadu plaće, umanjena za zakonom propisane obvezne doprinose, poreze i prireze.
Iznimno, osiguranicima koji pravo na naknadu plaće za vrijeme bolovanja ostvaruju na teret sredstava
Zavoda ili državnog proračuna, u osnovicu za naknadu plaće iz stavka 1. ovoga članka uračunavaju se
i drugi dohoci ostvareni prema primicima od kojih se, prema propisima o porezu na dohodak, utvrđuje
drugi dohodak, a sukladno propisima o doprinosima za obvezna osiguranja pod uvjetom da su
isplaćeni u šestomjesečnom razdoblju na temelju kojih se utvrđuje osnovica za naknadu, te da imaju
ostvaren staž osiguranja u Zavodu propisan člankom 43. stavkom 1. ovoga Zakona.
U slučaju kad se osnovica za naknadu ne može utvrditi prema stavku 1. ovoga članka, osnovicu za
naknadu čini plaća isplaćena do dana nastanka slučaja na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu
plaće, odnosno plaća pripadajuća prema ugovoru o radu, drugom ugovoru ili aktu s tim da tako
određena osnovica, kada se naknada isplaćuje na teret sredstava Zavoda, ne može biti veća od najniže
osnovice osiguranja koja služi za obračun doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje, važeće za
mjesec koji prethodi mjesecu u kojem je nastupio osigurani slučaj.
Kada osiguranik prima naknadu plaće neprekidno dulje od tri mjeseca, osnovica za utvrđivanje
naknade iz stavka 1. ovoga članka povećava se sukladno porastu plaće zaposlenih u Republici
Hrvatskoj, ako je taj porast veći od 5%.
Naknada plaće prema stavku 6. ovoga članka, pripada osiguraniku od prvoga dana idućeg mjeseca po
isteku tri mjeseca neprekidnog korištenja bolovanja, ako je ispunjen uvjet za povećanje naknade.
Zavod će općim aktom pobliže propisati način utvrđivanja osnovice za naknadu plaće iz stavka 3.
ovoga članka.

Članak 42.
Naknada plaće ne može biti niža od 70% osnovice za naknadu, ako ovim Zakonom nije drukčije
propisano, s time da kao mjesečni iznos za puno radno vrijeme ne može biti manja od 25% od
proračunske osnovice.
Naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu:
1. za vrijeme bolovanja zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u
Domovinskom ratu,
2. za vrijeme bolovanja zbog bolesti i komplikacija u svezi s trudnoćom i porodom,
3. za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta i prava na rad s polovicom punog radnog vremena iz članka
26. točke 7. ovoga Zakona,
4. za vrijeme korištenja dopusta za slučaj smrti djeteta iz članka 26. točke 8. ovoga Zakona,
5. za vrijeme njege oboljelog djeteta mlađeg od tri godine života,
6. za vrijeme bolovanja zbog transplantacije živog tkiva i organa u korist druge osobe,
7. za vrijeme dok je osiguranik izoliran kao kliconoša ili zbog pojave zaraze u njegovoj okolini,
8. za vrijeme bolovanja zbog priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti.
Visinu naknade plaće koja se isplaćuje na teret sredstava Zavoda utvrđuje Zavod, s time da najviši
mjesečni iznos naknade plaće obračunate prema odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na
temelju ovoga Zakona ne može iznositi više od proračunske osnovice uvećane za 28%, osim naknade
plaće iz stavka 2. točke 3., 4. i 8. ovoga članka.
Članak 43.
Naknada plaće koja se isplaćuje na teret sredstava Zavoda pripada osiguraniku u visini propisanoj
ovim Zakonom, odnosno propisima i općim aktima donesenim na temelju ovoga Zakona pod uvjetom,
da prije dana nastanka slučaja na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu ima ostvaren staž osiguranja
u Zavodu na temelju radnog odnosa, obavljanja gospodarske djelatnosti ili obavljanja profesionalne
djelatnosti samostalno u obliku zanimanja, odnosno na temelju primanja naknade plaće nakon
prestanka radnog odnosa, odnosno prestanku obavljanja djelatnosti osobnim radom ostvarene prema
ovom Zakonu od najmanje 12 mjeseci neprekidno ili 18 mjeseci s prekidima u posljednje dvije godine
(prethodno osiguranje), ako posebnim propisom nije drukčije utvrđeno.
Odredbe stavka 1. ovoga članka ne primjenjuju se na naknadu plaće za slučaj priznate ozljede na radu,
odnosno profesionalne bolesti.
Osiguraniku, koji ne ispunjava uvjet prethodnog osiguranja iz stavka 1. ovoga članka, naknada plaće,
za sve vrijeme trajanja bolovanja, pripada u iznosu od 25% od proračunske osnovice.

NOVČANA NAKNADA ZBOG NEMOGUĆNOSTI OBAVLJANJA POSLOVA NA TEMELJU

KOJIH SE OSTVARUJU PRIMICI OD KOJIH SE UTVRĐUJE DRUGI DOHODAK
SUKLADNO PROPISIMA O DOPRINOSIMA ZA OBVEZNA OSIGURANJA
Članak 44.
Novčana naknada zbog nemogućnosti obavljanja poslova na temelju kojih se ostvaruju primici od
kojih se utvrđuje drugi dohodak sukladno propisima o doprinosima za obvezna osiguranja određuje se
od prosječne osnovice za uplatu doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje.
Pod prosječnom osnovicom iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva se prosjek osnovica osiguranja
na koji je uplaćen doprinos za obvezno zdravstveno osiguranje u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca
u kojem je nastupila nemogućnost osiguranika za obavljanje poslova na temelju kojih se ostvaruju
primici od kojih se utvrđuje drugi dohodak
Članak 45.
Novčana naknada iz članka 44. stavka 1. ovoga Zakona iznosi 70% od prosječne osnovice s time da
iznos naknade ne može biti viši od najvišeg iznosa naknade plaće iz članka 42. stavka 3. ovoga
Zakona, a isplaćuje se od prvog dana korištenja prava na teret sredstava Zavoda, u trajanju najdulje
šest mjeseci neprekidno.
Članak 46.
Osiguranik ostvaruje novčanu naknadu iz članka 44. ovoga Zakona pod uvjetom da je privremeno
nesposoban za obavljanje ugovorenih poslova zbog bolesti koju utvrđuje ovlašteni doktor Zavoda.
Članak 47.
Osiguraniku koji ostvaruje novčanu naknadu zbog nemogućnosti obavljanja poslova na temelju kojih
se ostvaruju primici od kojih se utvrđuje drugi dohodak sukladno propisima o doprinosima za obvezna
osiguranja, a kojem je prestao status osiguranika sukladno članku 7. stavku 2. ovoga Zakona, ostvaruje
pravo na novčanu naknadu najviše 30 dana od dana prestanka statusa osiguranika.
Članak 48.
Opći akt o postupku i načinu ostvarivanja prava na novčanu naknadu zbog nemogućnosti obavljanja
poslova na temelju kojih se ostvaruju primici od kojih se utvrđuje drugi dohodak sukladno propisima o
doprinosima za obvezna osiguranja donijet će Zavod.
 NAKNADA TROŠKOVA PRIJEVOZA U SVEZI S KORIŠTENJEM PRAVA NA
ZDRAVSTVENU ZAŠTITU IZ OBVEZNOGA ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA
Članak 49.
Osigurana osoba u ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznoga zdravstvenog osiguranja
ima pravo na naknadu troškova prijevoza ako je radi korištenja zdravstvene zaštite upućena izvan
mjesta prebivališta, odnosno boravka.
Osigurana osoba iz stavka 1. ovoga članka ima pravo na naknadu troškova prijevoza ako je
zdravstvenu zaštitu koristila u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi, odnosno ordinaciji ugovornog doktora
privatne prakse ili kod ugovornog isporučitelja pomagala u mjestu koje je udaljeno više od 50
kilometara od mjesta njezina prebivališta, odnosno boravka jer potrebnu zdravstvenu zaštitu nije
mogla ostvariti u bližoj ugovornoj zdravstvenoj ustanovi, odnosno ordinaciji ugovornog doktora
privatne prakse s ugovorenom djelatnošću za tu vrstu zdravstvene zaštite ili kod bližeg ugovornog
isporučitelja pomagala.
Pravo na naknadu troškova prijevoza, neovisno o udaljenosti iz stavka 2. ovoga članka, ima osigurana
osoba do 18. godine života, osigurana osoba upućena na liječenje u inozemstvo sukladno općem aktu
Zavoda, osigurana osoba koja zdravstvenu zaštitu koristi za liječenje zbog priznate ozljede na radu,
odnosno profesionalne bolesti,osigurana osoba darivatelj organa, tkiva ili stanica te osigurana osoba
koja hemodijalizu koristi kao kronični bubrežni bolesnik.
Osigurana osoba koja zdravstvenu zaštitu želi koristiti u drugoj ugovornoj zdravstvenoj ustanovi,
odnosno ordinaciji ugovornog doktora privatne prakse ili kod ugovornog isporučitelja pomagala na
području Republike Hrvatske, a ne tamo gdje je upućena u skladu sa stavkom 2. ovoga članka ima
pravo ostvariti tu zdravstvenu zaštitu na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja, ali bez
prava na naknadu troškova prijevoza i prava na sanitetski prijevoz.
Naknada putnih troškova izuzeta je od ovrhe.
Članak 50.
Zavod snosi troškove prijevoza umrle osigurane osobe koja je upućena na liječenje izvan mjesta
prebivališta, odnosno boravka u skladu sa člankom 49. ovoga Zakona.
Zavod snosi troškove prijevoza umrle osigurane osobe do mjesta njezina prebivališta, ako je toj osobi
izvršena eksplantacija organa u svrhu transplantacije izvan mjesta njezina prebivališta.
Članak 51.
Pravo na naknadu troškova prijevoza ima i jedna osoba određena za pratitelja osigurane osobe iz
članka 49. ovoga Zakona ako izabrani doktor medicine primarne zdravstvene zaštite utvrdi potrebu
pratnje.
Smatra se da je djeci do 18. godine života kao i osiguranim osobama iz članka 10. stavka 5. i 6. ovoga
Zakona potrebna pratnj

Članak 52.
Pod troškovima prijevoza iz članka 49. ovoga Zakona podrazumijevaju se troškovi prijevoza javnim
prijevoznim sredstvima po najnižoj cijeni i prema najkraćoj relaciji prema službenom daljinomjeru
javnog prijevoznika.
Iznimno od stavka 1. ovoga članka, osiguranoj se osobi zbog njezinoga zdravstvenog stanja sukladno
općem aktu Zavoda može odobriti korištenje skupljega javnoga prijevoznog sredstva.
PRAVO NA NAKNADU POGREBNIH TROŠKOVA
Članak 52.a
U slučaju smrti osiguranika iz članka 6. stavka 1. točke 1. do 6., 8. i 18., te osigurane osobe iz članka
13.a i osiguranika iz članka 13.b ovoga Zakona, osigurava se pravo na naknadu pogrebnih troškova iz
članka 24.a stavka 1. točke 3. ovoga Zakona, ako je smrt osiguranika, odnosno osigurane osobe
neposredna posljedica priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti.
Opći akt o visini, uvjetima i načinu ostvarivanja prava na naknadu pogrebnih troškova donijet će
Zavod.

ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI

NAČELA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE
Članak 11.
Zdravstvena zaštita stanovništva Republike Hrvatske provodi se na načelima sveobuhvatnosti,
kontinuiranosti, dostupnosti i cjelovitog pristupa u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, a specijaliziranog
pristupa u specijalističko-konzilijarnoj i bolničkoj zdravstvenoj zaštiti.
Članak 12.
Sveobuhvatnost zdravstvene zaštite uključuje cjelokupno stanovništvo Republike Hrvatske u provedbi
odgovarajućih mjera zdravstvene zaštite u skladu sa zakonom.
Članak 13.
Kontinuiranost zdravstvene zaštite postiže se ukupnom organizacijom zdravstvene djelatnosti, osobito
na razini primarne zdravstvene djelatnosti koja pruža neprekidnu zdravstvenu zaštitu stanovništvu
kroz sve životne dobi. U osiguranju kontinuiranog djelovanja, sustav zdravstvene djelatnosti u
Republici Hrvatskoj mora biti međusobno funkcionalno povezan i usklađen.
Članak 14.
Dostupnost zdravstvene zaštite ostvaruje se takvim rasporedom zdravstvenih ustanova, trgovačkih
društava koja obavljaju zdravstvenu djelatnost i zdravstvenih radnika na području Republike Hrvatske
koji će omogućiti stanovništvu podjednake uvjete zdravstvene zaštite, naročito na primarnoj razini
zdravstvene djelatnosti.
Dostupnost zdravstvene zaštite na svom području jedinica područne (regionalne) samouprave
osigurava organiziranjem zdravstvene zaštite u ustanovama čiji je osnivač, davanjem koncesija za
obavljanje javne zdravstvene službe, koordiniranjem njihovog rada te sudjelovanjem u osiguravanju
sredstava za provođenje zdravstvene zaštite na svom području.
Članak 15.
Načelo cjelovitog pristupa primarne zdravstvene zaštite osigurava se provođenjem objedinjenih mjera
za unapređenjem zdravlja i prevencijom bolesti te liječenjem i rehabilitacijom.
Članak 16.
Načelo specijaliziranog pristupa osigurava se organiziranjem i razvijanjem posebnih specijaliziranih
kliničkih, javnozdravstvenih dostignuća i znanja te njihovom primjenom u praksi.

MJERE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE

Članak 17.
Mjere zdravstvene zaštite su:
1. zaštita od ekoloških čimbenika štetnih za zdravlje uključujući sve mjere za očuvanje, unapređenje,
praćenje i poboljšanje zdravstvenih i higijenskih uvjeta za život i rad čovjeka,
2. provođenje zdravstvenog odgoja, prosvjećivanje i promicanje zdravlja s ciljem unapređenja duševne
i tjelesne sposobnosti osoba,
3. otkrivanje i otklanjanje uzroka bolesti, odnosno sprečavanje i suzbijanje bolesti te ozljeda i njihovih
posljedica,
4. mjere i aktivnosti za sprečavanje, pravodobno otkrivanje i suzbijanje zaraznih i kroničnih masovnih
bolesti,
5. mjere zdravstvene zaštite u vezi s radom i radnim okolišem (specifična zdravstvena zaštita radnika),
6. liječenje i rehabilitacija oboljelih, tjelesno i duševno oštećenih i ozlijeđenih osoba te osoba s
invaliditetom,
7. posebne mjere zdravstvene zaštite stanovništva starijeg od 65 godina života,
8. palijativna skrb za neizlječivo bolesne, odnosno umiruće,
9. osiguravanje cjelovite (preventivne, kurativne i rehabilitacijske) zdravstvene zaštite djece i mladeži,
10. osiguravanje cjelovite zdravstvene zaštite žena, a posebno u vezi s planiranjem obitelji,
trudnoćom, porođajem i majčinstvom,
11. opskrba lijekovima i medicinskim proizvodima za zdravstvenu zaštitu,
12. pregledi umrlih.
Članak 18.
Mjere zdravstvene zaštite provode se na temelju plana i programa mjera zdravstvene zaštite koje na
prijedlog državnih zdravstvenih zavoda donosi ministar, po prethodno pribavljenom mišljenju
nadležnih komora.
Način osiguranja medicinski prihvatljivog vremena za ostvarivanje mjera zdravstvene zaštite propisat
će pravilnikom minister.
Članak 19.
Mjere zdravstvene zaštite u vezi s radom i radnim okolišem (specifična zdravstvena zaštita radnika)
koje moraju osiguravati poslodavci su:
1. mjere za sprečavanje i otkrivanje profesionalnih bolesti, sprečavanje ozljeda na radu i pružanje
odgovarajuće prve pomoći,
2. mjere za zaštitu zdravlja radnika koji su na radnom mjestu izloženi posebnim opasnostima za
zdravlje,
3. mjere zdravstvene zaštite propisane posebnim propisima.
Članak 20.
Specifična zdravstvena zaštita radnika obuhvaća:
1. liječničke preglede i dijagnostičke postupke radi utvrđivanja radne sposobnosti,
2. praćenje zdravstvenog stanja radnika,
3. preventivne preglede radnika s obzirom na spol, dob i uvjete rada te pojavu profesionalne bolesti i
ozljede na radu,
4. davanje savjeta o zdravlju, sigurnosti, organizaciji rada i zaštitnim sredstvima,
5. organiziranje pružanja prve pomoći i hitnih medicinskih intervencija na mjestu rada,
6. praćenje i analizu pobola s osnove ozljeda na radu i profesionalnih bolesti,
7. stalnu skrb o boljoj prilagođenosti rada, uključujući vrijeme, način i uvjete rada,
8. sudjelovanje u obavješćivanju, stručnom osposobljavanju i obrazovanju iz zaštite zdravlja na radu,
sigurnosti na radu i organizacije rada,
9. ocjenjivanje uvjeta rada na pojedinom radnom mjestu radi zaštite radnika od ozljeda na radu i
profesionalnih bolesti u vezi s radom,
10. promociju zdravlja i zdravstveno prosvjećivanje,
11. sudjelovanje u mjerama profesionalne rehabilitacije radnika,
12. provođenje dijagnostičkih postupaka radi utvrđivanja profesionalnih bolesti.
Sadržaj mjera specifične zdravstvene zaštite radnika i način njihovog provođenja propisuje
pravilnikom ministar na prijedlog Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, a uz
suglasnost ministra nadležnog za poslove rada.
Sadržaj mjera specifične zdravstvene zaštite policijskih službenika Ministarstva unutarnjih poslova,
odnosno pripadnika Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske propisuje pravilnikom
ministar nadležan za unutarnje poslove, odnosno ministar nadležan za obranu, uz suglasnost ministra.
Članak 21.
Specifičnu zdravstvenu zaštitu radnici ostvaruju sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom
osiguranju

RAZINE ZDRAVSTVENE DJELATNOSTI

Članak 25.
Zdravstvena djelatnost obavlja se na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini te na razini
zdravstvenih zavoda.
Članak 26.
Zdravstvena zaštita na primarnoj razini obuhvaća:
– praćenje zdravstvenog stanja stanovnika i predlaganje mjera za zaštitu i unapređenje zdravlja
stanovnika,
– sprečavanje i otkrivanje bolesti kao i liječenje i rehabilitaciju bolesnika,
– specifičnu preventivnu zdravstvenu zaštitu djece i mladeži, osobito u osnovnim i srednjim školama
te visokim učilištima na svom području,
– zdravstvenu zaštitu osoba starijih od 65 godina,
– zdravstvenu zaštitu žena,
– zdravstvenu zaštitu osoba s invaliditetom,
– preventivnu zdravstvenu zaštitu rizičnih skupina i ostalih stanovnika u skladu s programima
preventivne zdravstvene zaštite i organiziranjem obveznih preventivnih pregleda,
– savjetovanje, zdravstveno prosvjećivanje i promicanje zdravlja radi njegovog očuvanja i
unapređenja,
– higijensko-epidemiološku zaštitu,
– sprečavanje, otkrivanje i liječenje bolesti zubi i usta s rehabilitacijom,
– zdravstvenu rehabilitaciju djece i mladeži s poremećajima u tjelesnom i duševnom razvoju,
– patronažne posjete, zdravstvenu njegu u kući bolesnika,
– medicinu rada,
– hitnu medicinu,
– palijativnu skrb,
– zaštitu mentalnoga zdravlja,
– opskrbu i izradu lijekova te opskrbu medicinskim proizvodima,
– sanitetski prijevoz,
– telemedicinu.
Zdravstvena zaštita na primarnoj razini pruža se kroz djelatnosti:
– opće/obiteljske medicine,
– zdravstvene zaštite predškolske djece,
– preventivno-odgojnih mjera za zdravstvenu zaštitu školske djece i studenata,
– javnog zdravstva,
– zdravstvene zaštite žena,
– dentalne zdravstvene zaštite,
– higijensko-epidemiološke zdravstvene zaštite,
– medicine rada,
– zdravstvene zaštite mentalnoga zdravlja, prevencije i izvanbolničkog liječenja ovisnosti,
– patronažne zdravstvene zaštite,
– zdravstvene njege u kući bolesnika,
– hitne medicine,
– sanitetskog prijevoza,
– palijativne skrbi,
– ljekarništva,
– laboratorijske dijagnostike,
– telemedicine.
Članak 27.
Zdravstvena djelatnost na primarnoj razini provodi se i organizira u timskom radu u kojem sudjeluju
najmanje zdravstveni radnik sa završenim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili
integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem zdravstvenog usmjerenja i
zdravstveni radnik prvostupnik ili zdravstveni radnik srednje stručne spreme.
Poslove u zdravstvenoj djelatnosti na primarnoj razini obavljaju doktori medicine, specijalisti
obiteljske (opće) medicine, specijalisti pedijatrije, specijalisti ginekologije, specijalisti medicine rada,
specijalisti medicine rada i sporta i specijalisti školske medicine u timu s medicinskom sestrom-
medicinskim tehničarom, specijalisti hitne medicine u timu s najmanje medicinskom sestrom-
medicinskim tehničarom, medicinska sestra-medicinski tehničar s dodatnim specijalističkim stručnim
usavršavanjem iz hitne medicinske pomoći u timu s najmanje medicinskom sestrom-medicinskim
tehničarom, doktori dentalne medicine u timu sa dentalnim asistentom, odnosno medicinskom
sestrom-medicinskim tehničarom, specijalisti epidemiologije, zdravstvene ekologije i javnog
zdravstva, specijalisti medicinske biokemije, odnosno osobe sa završenim diplomskim sveučilišnim
studijem medicinske biokemije u timu s osobom sa završenim preddiplomskim sveučilišnim ili
stručnim studijem laboratorijske dijagnostike, odnosno laboratorijskim tehničarom, magistri farmacije
u timu s farmaceutskim tehničarom, primalje u timu s primaljom-asistentom te patronažne sestre, a
poslove zaštite mentalnog zdravlja i prevencije i izvanbolničkog liječenja ovisnosti obavlja specijalist
psihijatrije.
U provođenju pojedinačnih mjera zdravstvene zaštite u zdravstvenoj djelatnosti na primarnoj razini, a
posebno u zdravstvenoj zaštiti radnika, djece predškolske i školske dobi osoba starijih od 65 godina te
zaštiti mentalnog zdravlja sudjeluje i psiholog, logoped i socijalni radnik, odnosno drugi stručnjaci za
pojedina specifična pitanja te zaštite.
Zdravstveni radnici u zdravstvenoj djelatnosti na primarnoj razini u timskom radu surađuju sa
zdravstvenim radnicima drugih specijalnosti u specijalističko-konzilijarnoj i bolničkoj zdravstvenoj
zaštiti.
Članak 28.
Zdravstvena djelatnost na sekundarnoj razini obuhvaća specijalističko-konzilijarnu i bolničku
djelatnost.
Iznimno od članka 26. stavka 2. podstavka 14. ovoga Zakona djelatnost palijativne skrbi može se
obavljati i na sekundarnoj razini.
Članak 29.
Specijalističko-konzilijarna djelatnost u odnosu na zdravstvenu djelatnost na primarnoj razini
obuhvaća složenije mjere i postupke u pogledu prevencije, dijagnosticiranja te liječenja bolesti i
ozljeda, provođenja ambulantne rehabilitacije te medicinske rehabilitacije u kući korisnika, odnosno
štićenika u ustanovama za socijalnu skrb.
Specijalističko-konzilijarna djelatnost za svoje potrebe mora imati osiguranu laboratorijsku i drugu
dijagnostičku djelatnost.
Članak 30.
Bolnička djelatnost obuhvaća dijagnosticiranje, liječenje i medicinsku rehabilitaciju, zdravstvenu
njegu te boravak i prehranu bolesnika u bolnicama.

Članak 31.
Zdravstvena djelatnost na tercijarnoj razini uz obavljanje zdravstvene djelatnosti iz članka 28. ovoga
Zakona obuhvaća i pružanje najsloženijih oblika zdravstvene zaštite iz specijalističko-konzilijarnih i
bolničkih djelatnosti, znanstveni rad te izvođenje nastave na temelju ugovora za potrebe nastavnih
ustanova zdravstvenog usmjerenja.
Nastava iz stavka 1. ovoga članka može se obavljati i na primarnoj i na sekundarnoj razini zdravstvene
djelatnosti te na razini zdravstvenih zavoda.
Članak 32.
Zdravstvena djelatnost na tercijarnoj razini obuhvaća djelatnost klinika, kliničkih bolnica i kliničkih
bolničkih centara.
Članak 33.
Djelatnost zdravstvenih zavoda dio je zdravstvene djelatnosti koja se obavlja na primarnoj,
sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene djelatnosti, a obuhvaća javnozdravstvenu djelatnost,
djelatnost transfuzijske medicine, djelatnost medicine rada, djelatnost zaštite mentalnog zdravlja,
djelatnost toksikologije i antidopinga i djelatnost hitne medicine.
Zdravstvena djelatnost na razini državnih zdravstvenih zavoda obuhvaća javnozdravstvenu djelatnost,
djelatnost transfuzijske medicine, djelatnost medicine rada, djelatnost zaštite mentalnog zdravlja,
djelatnost toksikologije i antidopinga i djelatnost hitne medicine.
Zdravstvena djelatnost na razini zdravstvenih zavoda jedinica područne (regionalne) samouprave
obuhvaća javnozdravstvenu djelatnost i djelatnost hitne medicine.
Sukladno odluci osnivača zavoda za hitnu medicinu jedinica područne (regionalne) samouprave,
zdravstvena djelatnost na razini tih zdravstvenih zavoda može obuhvaćati i sanitetski prijevoz.
Članak 34.
Ljekarnička djelatnost je dio zdravstvene djelatnosti koja se obavlja na primarnoj, sekundarnoj i
tercijarnoj razini zdravstvene zaštite, a obuhvaća opskrbu stanovništva lijekovima i medicinskim
proizvodima u skladu s posebnim zakonom.
Ljekarnička djelatnost obavlja se samo u sklopu mreže javne zdravstvene službe.
Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, dio ljekarničke djelatnosti koji se odnosi na galenske
laboratorije i laboratorije za provjeru kakvoće galenskih pripravaka i identifikaciju ljekovitih tvari
obavlja se izvan mreže javne zdravstvene službe.
Članak 34.a
Djelatnost telemedicine obavlja se putem mreže telemedicinskih centara.
Mrežom telemedicinskih centara određuje se potreban broj zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava
koja obavljaju zdravstvenu djelatnost te privatnih zdravstvenih radnika s odobrenjem za rad
telemedicinskog centra koje daje Hrvatski zavod za telemedicinu.
Uvjete za ishođenje odobrenja za rad telemedicinskog centra iz stavka 2. ovoga članka pravilnikom
propisuje ministar.
Mrežu telemedicinskih centara na prijedlog Hrvatskog zavoda za telemedicinu donosi ministar.
Mreža telemedicinskih centara sastoji se od osnovne mreže telemedicinskih centara i proširene mreže
telemedicinskih centara.

ZAKON O MIROVINKOM OSIGURANJU

 A. OSIGURANICI

1. Obvezno osiguranje
Članak 10.
(1) Obvezno su osigurani:
1) radnici i s njima, prema posebnim propisima, izjednačene osobe,
2) osobe koje su izabrane ili imenovane na dužnosti u tijelima državne vlasti, jedinicama lokalne
uprave i samouprave i jedinicama lokalne samouprave, ako za taj rad primaju plaću,
3) osobe koje se nakon završenog školovanja nalaze na obveznom praktičnom radu ili na dobrovoljnoj
praksi (volonteri), bez obzira na to primaju li za taj rad plaću, odnosno naknadu,
4) hrvatski državljani koji su zaposleni kod inozemnih organizacija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj
koje ne uživaju diplomatski imunitet (strano predstavništvo, međunarodna organizacija i ustanova),
kod inozemnih fizičkih osoba s prebivalištem ili sjedištem u Republici Hrvatskoj, ili kod diplomatskih
misija i konzularnih ureda strane države te međunarodnih organizacija ili predstavništva sa sjedištem u
Republici Hrvatskoj koji uživaju diplomatski imunitet, ili u osobnoj službi kod stranih državljana, ako
međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno,
5) strani državljani i osobe bez državljanstva, koji su zaposleni na teritoriju Republike Hrvatske, ako
međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno,
6) izaslani radnici koji za poslodavca sa sjedištem u Republici Hrvatskoj obavljaju poslove u drugoj
državi te osobe na radu u diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu Republike Hrvatske u
inozemstvu,
7) članovi posade broda u međunarodnoj plovidbi, za vrijeme plovidbe, prema odredbama Pomorskog
zakonika, ako međunarodnim ugovorom o socijalnom osiguranju nije drukčije određeno,
8) sezonski radnici u poljoprivredi, prema odredbama Zakona o poticanju zapošljavanja.
(2) Nezaposlene osobe obvezno su osigurane pod uvjetima i u trajanju utvrđenim propisima o
zapošljavanju.
(3) Obvezno su osigurane osobe koje pružaju pomoć i njegu hrvatskim ratnim vojnim invalidima iz
Domovinskog rata i koje za taj rad primaju naknadu prema posebnim propisima.

Članak 11.
Obvezno su osigurani:
1) obrtnici i trgovci pojedinci, upisani u odgovarajući registar,
2) osobe koje u skladu s posebnim propisima, samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost kao što su
odvjetnici, liječnici, zubari, umjetnici, novinari, odgajatelji, lektori, prevoditelji, primalje i drugi,
3) vrhunski športaši i šahisti, ako nisu osigurani po drugoj osnovi.
4) osobe koje su po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti poljoprivrede i šumarstva obveznici
poreza na dohodak ili poreza na dobit,
5) osobe koje obavljaju djelatnost za čije obavljanje nije propisano izdavanje odobrenja ili registracije,
ali imaju obilježje samostalnosti, trajnosti i s namjerom stvaranja izvora dohotka ili dobiti i po osnovi
obavljanja tih djelatnosti su obveznici poreza na dohodak ili poreza na dobit, ako nisu korisnici
mirovine, osim korisnika invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad, ili nisu
obvezno osigurane po drugoj osnovi.
Članak 12.
(1) Obvezno su osigurane osobe koje obavljaju poljoprivrednu djelatnost kao jedino ili glavno
zanimanje, a upisane su u upisnik obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u svojstvu nositelja ili
člana obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva.
(2) U smislu ovoga Zakona smatra se da osobe iz stavka 1. ovoga članka ne obavljaju poljoprivrednu
djelatnost kao jedino ili glavno zanimanje ako su obvezno osigurane po drugoj osnovi, ako su korisnici
mirovine, ili su na redovitom školovanju.
Članak 13.
Obvezno su osigurani članovi uprave i izvršni direktori trgovačkih društava, ako nisu obvezno
osigurani po drugoj osnovi.

Članak 14.
Obvezno su osigurani svećenici i drugi vjerski službenici vjerske zajednice, koja je upisana u
evidenciju vjerskih zajednica koju vodi nadležno središnje tijelo državne uprave, ako nisu obvezno
osigurani po drugoj osnovi.
Članak 15.
(1) Obvezno je osiguran roditelj koji obavlja roditeljske dužnosti u prvoj godini života djeteta, a nije
obvezno osiguran po drugoj osnovi, ako je dijete hrvatski državljanin i ako roditelj i dijete imaju
prebivalište u Republici Hrvatskoj. Rođenjem sljedećeg djeteta, prije navršetka prve godine života
prethodnog djeteta, prestaje pravo na obvezno osiguranje po prethodno rođenom djetetu.
(2) Ako oba roditelja obavljaju roditeljske dužnosti prema djetetu, a nisu osigurani po drugoj osnovi,
obvezno se osigurava majka djeteta, ako se roditelji drukčije ne dogovore.
(3) Obvezno je osiguran roditelj njegovatelj prema propisima o socijalnoj skrbi, za vrijeme trajanja
toga svojstva.
Članak 16.
(1) Na osobni zahtjev obvezno se osiguravaju hrvatski državljani zaposleni u inozemstvu kod
međunarodnih organizacija i stranih poslodavaca, ako nisu obvezno osigurani prema inozemnim
propisima na koje se odnosi međunarodni ugovor o socijalnom osiguranju.
(2) Pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka obvezno se osiguravaju i hrvatski državljani zaposleni na
teritoriju Republike Hrvatske kod poslodavaca sa sjedištem u inozemstvu, koji nemaju registriranu
podružnicu u Republici Hrvatskoj.
(3) Obvezno osiguranje iz stavka 1. i 2. ovoga članka uspostavlja se od dana zaposlenja, a najranije od
1. siječnja godine u kojoj je podnesena prijava na osiguranje.
Članak 16.a
(1) Obvezno su osigurane osobe koje ostvaruju drugi dohodak prema propisima o porezu na dohodak
na koji se plaća doprinos (u daljnjem tekstu: drugi dohodak) za mirovinsko osiguranje prema
propisima o doprinosima za obvezna osiguranja.
(2) Osobama iz stavka 1. ovoga članka ne osiguravaju se prava prema ovome Zakonu za slučaj ozljede
na radu ili profesionalne bolesti u vezi s poslovima za koje ostvaruju druge dohotke iz stavka 1. ovoga
članka.

2. Produženo osiguranje
Članak 17.
(1) Osobe kojima je prestalo obvezno mirovinsko osiguranje mogu se osigurati na produženo
osiguranje ako od prestanka obveznog osiguranja nije proteklo više od 12 mjeseci i ako podnesu
prijavu osiguranja u tom roku.
(2) Osoba iz stavka 1. ovoga članka može se osigurati na produženo osiguranje za vrijeme:
1) neplaćenog dopusta,
2) mirovanja radnog odnosa dok dijete ne navrši tri godine života,
3) stručnog usavršavanja ili specijalizacije nakon prestanka ugovora o radu, službe, odnosno
obavljanja djelatnosti,
4) nezaposlenosti,
5) privremenog ili sezonskog prekida obavljanja djelatnosti,
6) zaposlenja u inozemstvu u međunarodnim i drugim organizacijama na osnovi međunarodnih
ugovora, odnosno kod stranog poslodavca, ako za to vrijeme nije obvezno osigurana u Republici
Hrvatskoj, odnosno ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno,
7) boravka u inozemstvu kao bračni drug osiguranika - hrvatskog državljanina na radu u inozemstvu,
8) nezaposlenosti pomoraca nakon prestanka ugovora o radu na određeno vrijeme.
(3) Na produženo osiguranje može se osigurati i osoba koja ima prebivalište na teritoriju Republike
Hrvatske za vrijeme nezaposlenosti nakon prestanka obveznoga mirovinskog osiguranja u državi s
kojom je sklopljen ugovor o socijalnom osiguranju, neovisno o tome je li prije obveznog osiguranja u
inozemstvu bila osigurana u Republici Hrvatskoj.
(4) Na produženo osiguranje osigurava se osoba za vrijeme nezaposlenosti nakon prestanka ugovora o
radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove.
(5) Pravo na produženo osiguranje prestaje i prije prestanka okolnosti iz stavka 2. i 3. ovoga članka,
ako dospjeli doprinosi nisu uplaćeni u roku od 3 mjeseca od dana dospijeća.

B. OSOBE OSIGURANE U ODREĐENIM OKOLNOSTIMA

Članak 18.
(1) Za slučajeve invalidnosti i tjelesnog oštećenja zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti
osigurani su:
1) učenici i studenti na dodiplomskom studiju za vrijeme praktične nastave, za vrijeme stručne prakse
kod poslodavca, odnosno za vrijeme rada putem posrednika pri zapošljavanju učenika i redovitih
studenata
2) nezaposleni za vrijeme stručnog osposobljavanja ili profesionalne rehabilitacije, na koje ih je
uputila nadležna služba zapošljavanja,
3) osobe koje obavljaju određene poslove za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, primjene sigurnosnih
mjera obveznoga psihijatrijskog liječenja i obveznog liječenja od ovisnosti, kao i odgojnih mjera.
(2) Odredbe stavka 1. točke 1. ovoga članka primjenjuju se i na strane državljane koji se nalaze na
školovanju u Republici Hrvatskoj, pod uvjetom uzajamnosti.
Članak 19.
(1) Za slučaj invalidnosti i tjelesnog oštećenja zbog ozljede na radu osigurane su osobe koje su
ozlijeđene na teritoriju Republike Hrvatske:
1) sudjelujući u spašavanju ili obrani od elementarnih nepogoda kao što su požar, poplava, potres i
ostale nepogode uzrokovane višom silom, ili u spašavanju života građana, ili radi otklanjanja
materijalne štete koja prijeti imovini,
2) članovi dobrovoljnih vatrogasnih društava sudjelujući u gašenju požara, spašavanju ljudi i imovine
ugrožene požarom i drugim elementarnim nepogodama, pri odlasku na vježbu i na povratku s vježbe,
kao i za vrijeme obučavanja koje organizira vatrogasno društvo,
3) prigodom obavljanja dužnosti građana u obrani, u skladu s propisima o obrani.
(2) Ozljedom na radu smatra se i bolest koja nastane izravno i isključivo kao posljedica obavljanja
poslova iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 20.
Za slučaj invalidnosti i tjelesnog oštećenja nastaloga zbog ozljede na radu, osigurane su osobe koje na
zahtjev državnih tijela pruže pomoć tim tijelima i tom se prigodom ozlijede ili razbole.
 C. ČLANOVI OBITELJI OSIGURANIKA
Članak 21.
(1) U slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne, prijevremene starosne ili invalidske mirovine
osigurani su članovi njegove obitelji, i to:
1) udovica, odnosno udovac,
2) razvedeni bračni drug s pravom na uzdržavanje, (odlukom Ustavnog suda NN 43/07 – ovaj stavak
prestaje važiti 31.prosinca 2007.g.)
3) djeca rođena u braku ili izvan braka ili posvojena,
4) pastorčad koju je osiguranik uzdržavao, unučad koju je osiguranik uzdržavao - ako su bez oba
roditelja ili ako imaju jednog ili oba roditelja kod kojih postoji opća nesposobnost za rad,
5) roditelji - otac, majka, očuh, maćeha i posvojitelj osiguranika koje je osiguranik uzdržavao,
6) djeca bez roditelja - braća, sestre i druga djeca koju je osiguranik uzeo na uzdržavanje, ako su bez
oba roditelja ili ako imaju jednog ili oba roditelja kod kojih postoji opća nesposobnost za rad.
(2) Smatra se da je osiguranik, odnosno korisnik mirovine uzdržavao člana obitelji iz stavka 1. ovoga
članka:
1. ako je član obitelji živio s njime u zajedničkom kućanstvu i nema vlastitih prihoda dovoljnih za
uzdržavanje, jer nema dohodak od poljoprivrede i šumarstva ili ako mu drugi stalni prihod u trenutku
smrti osiguranika ili korisnika mirovine nije bio veći od 66% svote najniže starosne mirovine određene
za 15 godina mirovinskog staža prema ovome Zakonu, ili
2. ako član obitelji nije živio s njime u zajedničkom kućanstvu i nema vlastitih prihoda dovoljnih za
uzdržavanje prema točki 1. ovoga stavka, a umrli osiguranik odnosno korisnik mirovine redovito mu
je osigurao sredstva za uzdržavanje u prosječnoj svoti od najmanje 80% svote najniže starosne
mirovine određene za 15 godina mirovinskog staža prema ovome Zakonu.
(3) Pravo na obiteljsku mirovinu ostvareno prema stavku 2. ovoga članka prestaje kada dođe do
promjene u prihodima korisnika mirovine, tako da isti pređu svotu iz stavka 2. ovoga članka.
(4) Članovi obitelji iz stavka 1. ovoga članka, osigurani su za slučaj smrti osoba iz članka 18. do 20.
ovoga Zakona, ako je smrt tih osoba nastala zbog ozljede na radu ili bolesti, dok su obavljale poslove
pod okolnostima iz članka 18. do 20. ovoga Zakona.
(5) Pod članom obitelji iz stavka 1. točke 1. ovoga članka smatra se i izvanbračni drug koji je s
osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri
godine. Status izvanbračne zajednice utvrđuje se u izvanparničnome sudskom postupku.

III. MIROVINSKI STAŽ

Članak 22.
Mirovinski staž, prema ovome Zakonu, na temelju kojega se ostvaruju prava iz mirovinskog
osiguranja obuhvaća razdoblje:
1) provedeno u osiguranju, prema odredbama ovoga Zakona,
2) provedeno u osiguranju prema propisima o mirovinskom osiguranju vojnih osiguranika,
3) dokupljenog staža osiguranja prema odredbama ovoga Zakona,
4) pridodanog staža,
5) provedeno u Domovinskom ratu prema posebnim propisima,
6) provedeno u zaposlenju na katoličko-bogoslovnim učilištima u razdoblju od 29. siječnja 1952. do
23. srpnja 1990.,
7) navršeno do 31. prosinca 1998. koje se, prema zakonskim propisima koji su se primjenjivali do toga
dana, računalo u mirovinski staž kao staž osiguranja, staž osiguranja s povećanim trajanjem i posebni
staž.
1. Staž osiguranja
Članak 23.
U staž osiguranja računa se razdoblje koje je osiguranik proveo nakon navršene 15. godine života u
obveznom mirovinskom osiguranju i produženom osiguranju.
Članak 24.
(1) Osiguranicima iz članka 10. stavka 1. točke 4., članka 11. do 14. i članka 16. i 17. stavka 1., 2. i 3.
ovoga Zakona koji su sami obveznici plaćanja doprinosa, računa se kao staž osiguranja razdoblje
provedeno u osiguranju, ako su u cijelosti plaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje i obveze koje
proizlaze iz neuplaćenih doprinosa.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kada doprinosi za mirovinsko osiguranje nisu plaćeni u
cijelosti, staž osiguranja se utvrđuje na temelju plaćenih doprinosa i razmjernog dijela kamata,
posebno po svakoj osnovi osiguranja.
(3) Način utvrđivanja staža osiguranja na temelju plaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje
utvrđuje pravilnikom ministar nadležan za mirovinsko osiguranje, uz prethodnu suglasnost ministra
financija.
Članak 25.
(1) U staž osiguranja računa se razdoblje provedeno u zaposlenju s punim radnim vremenom prema
propisima o radu.
(2) Kao razdoblje provedeno u zaposlenju s punim radnim vremenom smatra se i razdoblje koje u
zaposlenju sa skraćenim radnim vremenom koje provedu:
1) zaposleni roditelj koji radi s polovicom punoga radnog vremena nakon proteka obveznoga
porodiljnog dopusta, kao i u slučaju rada sa skraćenim radnim vremenom zbog pojačane brige i njege
djeteta,
2) roditelj djeteta s težim smetnjama u razvoju koji radi s polovicom punoga radnog vremena,
3) radnici koji rade sa skraćenim radnim vremenom prema posebnim propisima.
(3) U staž osiguranja računa se i razdoblje provedeno u zaposlenju s nepunim radnim vremenom, u
trajanju koje odgovara ukupnom broju sati takva rada ostvarenog za pojedine godine, obračunatih na
puno radno vrijeme.
(4) Odredbe stavka 1. do 3. ovoga članka primjenjuju se i kad je radno vrijeme ostvareno u zaposlenju
kod dva ili više poslodavaca.
(5) Razdoblje provedeno u zaposlenju na sezonskim poslovima na kojima je ostvaren veći broj sati od
punoga radnog vremena računa se u trajanju preračunatom na puno radno vrijeme.
(6) Korisnicima invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad u staž osiguranja računa
se razdoblje provedeno u zaposlenju s nepunim radnim vremenom u trajanju koje odgovara
dvostrukom vremenu provedenom u zaposlenju, ali najduže u trajanju do punoga radnog vremena.
(7) Staž osiguranja iz stavka 1. do 6. ovoga članka priznaje se u staž osiguranja u trajanju najviše 12
mjeseci za pojedinu kalendarsku godinu.
(8) Iznimno od odredaba članka 30., 31., 39. stavka 2., članka 52. stavka 1. i 2., te članka 60. stavka 1.
ovoga Zakona, za ispunjenje uvjeta za stjecanje prava prema ovome Zakonu, razdoblje provedeno u
zaposlenju s nepunim radnim vremenom prema stavku 3. ovoga članka smatra se razdobljem
provedenim u zaposlenju s punim radnim vremenom.

Članak 26.
U staž osiguranja računa se i razdoblje koje je osoba, odnosno osiguranik proveo:
1) na bolovanju nakon prestanka zaposlenja ili drugog rada na osnovi kojega je bio osiguran, a za to je
razdoblje primao naknadu plaće,
2) na profesionalnoj rehabilitaciji na koju je bio upućen kao invalid rada ili kao vojni invalid, kao
slijepa osoba, osoba oboljela od distrofije i srodnih mišićnih i neuromišićnih bolesti, oboljeli od
paraplegije, cerebralne i dječje paralize, multipleks skleroze, gluha osoba, reumatoidnog artritisa ili
kao civilni invalid rata i osoba kod koje postoje funkcionalni poremećaji zbog kojih se ne može
samostalno kretati bez uporabe invalidskih kolica, bez obzira je li prije toga bio osiguran,
3) koristeći se s naknadom plaće u svezi s pravom na profesionalnu rehabilitaciju.
Članak 27.
U staž osiguranja računa se i razdoblje koje je osoba, odnosno osiguranik proveo izvan zaposlenja na
osnovi kojega je bio osiguran, i to:
1) za koje je primao plaću, odnosno naknadu plaće prema posebnim propisima,
2) za koje je ostvario pravo na mirovinsko osiguranje, u skladu s propisima o zapošljavanju,
3) obavljanja roditeljske dužnosti iz članka 15. ovoga Zakona.
Članak 27.a
(1) U staž osiguranja računa se i razdoblje u kojem su isplaćeni drugi dohoci za koje su plaćeni
doprinosi prema članku 16.a ovoga Zakona.
(2) Staž osiguranja utvrđuje se za svaku kalendarsku godinu tako da se osnovica prema dohocima
iz stavka 1. ovoga članka na koju su obračunati i uplaćeni doprinosi podijeli s prosječnom mjesečnom
plaćom svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj u istoj godini, prema podacima Državnog zavoda za
statistiku.
Članak 27.b
Staž osiguranja ostvaren po svim osnovama osiguranja prema ovome Zakonu računa se najviše 12
mjeseci u jednoj kalendarskoj godini.

IV. PRAVA IZ MIROVINSKOG OSIGURANJA

1. Starosna mirovina
Članak 30.
Pravo na starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog
staža.
2. Prijevremena starosna mirovina
Članak 31.
Pravo na prijevremenu starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 60 godina života i 35 godina
mirovinskog staža.
3. Zajedničke odredbe
Članak 32.
(1) Pravo na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu ima osiguranik od dana kada su
ispunjeni uvjeti za mirovinu, s tim što se pravo na mirovinu može ostvariti nakon prestanka
osiguranja.
(2) Zahtjev za priznanje prava na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu može se
podnijeti najranije dva mjeseca prije prestanka osiguranja.
(3) Kada se pravo na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu ostvaruje na zahtjev
osiguranika nakon prestanka osiguranja, osiguranik ima pravo na mirovinu od prvoga idućeg dana
nakon prestanka osiguranja, ako je zahtjev za ostvarivanje prava na mirovinu podnesen u roku od šest
mjeseci od prestanka osiguranja. Ako je zahtjev podnesen nakon isteka navedenoga roka, osiguranik
ima pravo na mirovinu od prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci
unatrag.
(4) Osiguranik iz članka 24. ovoga Zakona, koji nije u cijelosti uplatio doprinose za mirovinsko
osiguranje, može ostvariti pravo na starosnu mirovinu ili prijevremenu starosnu mirovinu ako
ispunjava uvjete za stjecanje prava na mirovinu na temelju staža osiguranja za koji je uplaćen doprinos
za mirovinsko osiguranje. Ostvarivanjem prava na mirovinu ne prestaje, za razdoblja za koja doprinos
nije u cijelosti uplaćen, obveza uplate dospjelih doprinosa.
(5) Osiguranik može šest mjeseci prije podnošenja zahtjeva obavijestiti Zavod o svojoj namjeri za
podnošenje zahtjeva za priznanje prava na starosnu mirovinu, ili prijevremenu starosnu mirovinu, u
svrhu kompletiranja i kontrole podataka o stažu osiguranja i plaći, odnosno osnovici. Obavijest
osiguranika prema ovoj odredbi ne smatra se zahtjevom za priznanje prava na mirovinu prema stavku
2. ovoga članka
Članak 33.
Osiguranici koji rade na osobito teškim i za zdravlje i radnu sposobnost štetnim radnim mjestima i
osiguranici kojima nakon određenih godina života, zbog naravi i težine posla, fiziološke funkcije
organizma opadaju u toj mjeri da onemogućavaju daljnje uspješno obavljanje tog posla kao i
osiguranici slijepe osobe, osobe oboljele od distrofije i srodnih mišićnih i neuromišićnih bolesti,
oboljeli od paraplegije, cerebralne i dječje paralize, multipleks skleroze, reumatoidnog artritisa, gluhe
osobe te osobe kod kojih postoje funkcionalni poremećaji zbog kojih se ne mogu samostalno kretati
bez uporabe invalidskih kolica, ostvaruju prava iz obveznoga mirovinskog osiguranja na temelju
generacijske solidarnosti prema posebnom zakonu.

6. Obiteljska mirovina
Članak 60.
(1) Članovi obitelji umrlog osiguranika iz članka 21. ovoga Zakona imaju pravo na obiteljsku
mirovinu:
1) ako je osiguranik navršio najmanje 5 godina staža osiguranja ili najmanje 10 godina mirovinskog
staža ili
2) ako je osiguranik ispunjavao uvjete dužine mirovinskog staža za stjecanje prava na invalidsku
mirovinu ili
3) ako je osiguranik bio korisnik starosne, prijevremene starosne ili invalidske mirovine ili
4) ako je osiguranik bio korisnik prava na profesionalnu rehabilitaciju.
(2) Ako je smrt osiguranika ili osigurane osobe iz članka 18. do 20. ovoga Zakona nastala zbog
ozljede na radu ili profesionalne bolesti, članovi obitelji imaju pravo na obiteljsku mirovinu bez obzira
na dužinu mirovinskog staža osiguranika.

Članak 61.
(1) Pravo na obiteljsku mirovinu ne može ostvariti član obitelji koji je namjerno uzrokovao smrt
osiguranika ili korisnika mirovine i za takvo kazneno djelo je osuđen pravomoćnom presudom.
(2) Član obitelji umrlog osiguranika, osigurane osobe ili korisnika mirovine, koji se namjerno
onesposobio za rad, radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu, ne može po toj osnovi steći pravo
na tu mirovinu.
Članak 62.
(1) Udovica ima pravo na obiteljsku mirovinu:
1) ako je do smrti bračnog druga, po kojem joj to pravo pripada, navršila 50 godina života ili
2) ako je mlađa od 50 godina života i ako je do smrti bračnog druga nastupila opća nesposobnost za
rad ili je takva nesposobnost nastala u roku od jedne godine nakon smrti bračnog druga ili
3) ako je nakon smrti bračnog druga ostalo jedno ili više djece koja imaju pravo na obiteljsku
mirovinu po ocu, a udovica obavlja roditeljske dužnosti prema toj djeci. Udovica kod koje tijekom
trajanja prava na toj osnovi nastupi opća nesposobnost za rad zadržava pravo na obiteljsku mirovinu
dok postoji takva nesposobnost.
(2) Udovica koja do smrti bračnog druga nije navršila 50, ali je imala navršenih 45 godina života, ima
pravo na obiteljsku mirovinu kada navrši 50 godina života.
(3) Udovica koja je tijekom trajanja prava na obiteljsku mirovinu, stečenog prema stavku 1. točki 3.
ovoga članka navršila 50 godina života, zadržava pravo na obiteljsku mirovinu trajno, a ako udovici to
pravo prestane prije navršene 50. godine, ali nakon navršene 45. godine života, može pravo ponovno
ostvariti kada navrši 50 godina života.
(4) Udovica koja je do smrti bračnog druga ili prestanka prava na obiteljsku mirovinu navršila 45
godina života, stječe pravo na obiteljsku mirovinu i prije navršenih 50 godina života ako kod nje
nastupi opća nesposobnost za rad.
(5) Udovac ima pravo na obiteljsku mirovinu pod uvjetima iz stavka 1. do 4. ovoga članka.
(6) Udovica ima pravo na obiteljsku mirovinu i kada je dijete osiguranika rođeno nakon njegove smrti
(stavak 1. točka 3.) i to joj pravo pripada od dana smrti osiguranika.
Članak 63.
(1) Pravo na obiteljsku mirovinu, uz uvjete iz članka 62. ovoga Zakona, ima i razvedeni bračni drug
ako mu je sudskom odlukom dosuđeno pravo na uzdržavanje.
(2) Ako pravo na obiteljsku mirovinu imaju udovica, odnosno udovac i bivši bračni drug osiguranika
iz stavka 1. ovoga članka, obiteljska se mirovina određuje u visini koja pripada za jednog člana
obitelji.
Članak 64.
(1) Dijete ima pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti roditelja i može se tim pravom koristiti do
navršene 15. godine života, odnosno do 18. godine života ako je prijavljeno radi zaposlenja nadležnoj
službi za zapošljavanje.
(2) Dijete kod kojega nastupi opća nesposobnost za rad, do dobi do koje se djeci osigurava pravo na
obiteljsku mirovinu, ima pravo na obiteljsku mirovinu za svo vrijeme dok takva nesposobnost traje.
(3) Dijete kod kojega nastupi opća nesposobnost za rad nakon dobi do koje se djeci osigurava pravo na
obiteljsku mirovinu iz stavka 1. ovoga članka, a prije smrti osiguranika ili korisnika prava, ima pravo
na obiteljsku mirovinu ako ga je osiguranik ili korisnik prava uzdržavao do svoje smrti.
(4) Dijete kod kojega tijekom trajanja prava na obiteljsku mirovinu nastupi opća nesposobnost za rad,
zadržava pravo na obiteljsku mirovinu dok postoji takva nesposobnost.
Članak 65.
(1) Dijete ima pravo na obiteljsku mirovinu i koristi se tim pravom nakon navršene 15. godine života
ako je u trenutku smrti osiguranika na redovitom školovanju ili započne takvo školovanje nakon smrti
osiguranika. To pravo pripada djeci do kraja redovitog školovanja, ali najduže do navršene 26. godine
života.
(2) Ako je redovito školovanje prekinuto zbog bolesti, dijete ima pravo na obiteljsku mirovinu i koristi
se tim pravom za vrijeme bolesti - do navršene 26. godine života, kao i nakon tih godina - ali najviše
onoliko vremena koliko je zbog bolesti izgubljeno za redovito školovanje, ako je ono nastavljeno prije
navršenih 26 godina života.
Članak 66.
(1) Roditelj kojega je osiguranik ili korisnik prava uzdržavao do svoje smrti ima pravo na obiteljsku
mirovinu:
1) ako je do smrti osiguranika ili korisnika prava navršio 60 godina života, ili
2) ako je mlađi od 60 godina života, ali je do smrti osiguranika ili korisnika prava nastala opća
nesposobnost za rad, sve dok takva nesposobnost traje.
(2) Ako roditelj iz stavka 1. točke 2. ovoga članka tijekom trajanja prava na obiteljsku mirovinu navrši
godine života iz stavka 1. točke 1. ovoga članka, trajno zadržava pravo na mirovinu.
Članak 67.
(1) Član obitelji ima pravo na obiteljsku mirovinu od dana kada su ispunjeni uvjeti propisani za
stjecanje prava na mirovinu, ako je zahtjev za ostvarivanje prava podnesen u roku od šest mjeseci od
dana ispunjenja uvjeta. Ako je zahtjev podnesen nakon isteka roka od šest mjeseci od dana ispunjenja
uvjeta, član obitelji ima pravo na obiteljsku mirovinu od prvoga dana idućeg mjeseca nakon
podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unatrag.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, u slučaju smrti korisnika mirovine, pravo na obiteljsku
mirovinu može se steći najranije od prvoga sljedećeg mjeseca od mjeseca u kojem je korisnik
mirovine umro.
(3) Članu obitelji koji je u trenutku podnošenja zahtjeva i ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu
zaposlen ili obavlja djelatnost na osnovi koje je osiguran, obiteljska mirovina se isplaćuje od prvoga
idućeg dana nakon prestanka zaposlenja, odnosno obavljanja djelatnosti.
(4) Članu obitelji koji zahtjev za obiteljsku mirovinu podnese nakon prestanka zaposlenja ili
obavljanja djelatnosti na temelju koje je bio osiguran, obiteljska mirovina koja mu pripada unatrag,
prema stavku 1. ovoga članka, ne isplaćuje se za ono razdoblje u kojem je bio zaposlen ili obavljao
djelatnost na temelju koje je bio osiguran.
(5) Kada netko od članova obitelji podnese zahtjev za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu
poslije drugih članova obitelji koji su već ranije ostvarili pravo na mirovinu, određuje se nova
obiteljska mirovina i isplaćuje od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva.
Članak 68.
(1) Ako obiteljsku mirovinu koriste dva ili više članova obitelji, pa nekom od njih prestane pravo na
mirovinu, ostalim članovima koji imaju pravo na obiteljsku mirovinu ponovno se određuje visina
mirovine. Tako određena mirovina pripada od dana od kojega nekom od korisnika prestane pravo na
mirovinu, a ponovno određena mirovina isplaćuje se počevši od prvoga dana idućega mjeseca nakon
nastale promjene.
(2) Ako se isplaćivanje dijela obiteljske mirovine obustavi, obiteljska se mirovina ponovno ne
određuje za razdoblje dok te okolnosti traju.
(3) Kada se udovici ili udovcu, zbog zaposlenja, odnosno obavljanja djelatnosti ili korištenja starosne,
prijevremene starosne ili invalidske mirovine ne isplaćuje obiteljska mirovina koja mu pripada,
ostalim se članovima obiteljska mirovina ponovno određuje kao da udovica, odnosno udovac nema
pravo na obiteljsku mirovinu i tako određena mirovina isplaćuje se dok traje obustava isplate dijela
mirovine koji pripada udovici, odnosno udovcu.
(4) Odredba stavka 3. ovoga članka primjenjuje se i u slučaju kada obiteljska mirovina pripada i
udovici ili udovcu i razvedenom bračnom drugu, ako se samo jednom od njih obustavlja isplata
pripadajućeg dijela mirovine.
Članak 69.
(1) Ako pravo na obiteljsku mirovinu ima samo udovica ili udovac i djeca osiguranika, ili samo
roditelji osiguranika ili samo druga djeca bez roditelja, a neki od njih žive odvojeno, ukupna se svota
obiteljske mirovine dijeli na jednake dijelove, pa se svakom članu obitelji isplaćuje pripadajući dio
mirovine.
(2) Ako pravo na obiteljsku mirovinu ima udovica, odnosno udovac, djeca i roditelji osiguranika, a
neki od njih žive odvojeno, ukupna se svota obiteljske mirovine prethodno podijeli na dio koji pripada
udovici, odnosno udovcu i djeci osiguranika i na dio koji pripada roditeljima osiguranika, a onda se
svaki od tih dijelova dijeli na jednake dijelove, pa se svakom članu obitelji isplaćuje pripadajući dio
mirovine.
(3) Ako pravo na obiteljsku mirovinu ima udovica, odnosno udovac, djeca ili roditelji osiguranika i
druga djeca bez roditelja, a neki od njih žive odvojeno, ukupna se svota obiteljske mirovine prethodno
podijeli na dio koji pripada udovici, odnosno udovcu, djeci ili roditeljima osiguranika i na dio koji
pripada drugoj djeci bez roditelja, a onda se svaki od tih dijelova dijeli na jednake dijelove, pa se
svakom članu obitelji isplaćuje pripadajući dio mirovine.
(4) Obiteljska se mirovina dijeli, prema stavku 1. do 3. ovoga članka, i u slučaju kada se nekome od
korisnika privremeno obustavi isplata obiteljske mirovine koja mu pripada ako se obiteljska mirovina
ponovno ne određuje prema članku 68. ovoga Zakona.
(5) Kada pravo na obiteljsku mirovinu ima samo dijete, odnosno samo djeca, nakon smrti oba
roditelja, iznimno od članka 89. ovoga Zakona, djetetu, odnosno djeci, određuje se i isplaćuje
obiteljska mirovina po svakome od roditelja.
Članak 70.
(1) Stupanjem u brak odnosno izvanbračnu zajednicu gube pravo na obiteljsku mirovinu:
1) udovica, odnosno udovac mlađi od 50 godina, osim ako to pravo imaju zbog opće nesposobnosti za
rad,
2) djeca osiguranika, braća, sestre i druga djeca bez roditelja, osim djece koja to pravo imaju zbog
opće nesposobnosti za rad i djece koja se nalaze na redovitom školovanju.
(2) Udovici, odnosno udovcu koji je stupanjem u novi brak ili u izvanbračnu zajednicu izgubio pravo
na obiteljsku mirovinu, a po bračnom, odnosno izvanbračnom drugu iz novoga braka ili nove
izvanbračne zajednice nije ostvario obiteljsku mirovinu, uspostavlja se pravo na prijašnju obiteljsku
mirovinu uz uvjet da u trenutku prestanka novog braka ili nove izvanbračne zajednice ima dijete iz
prijašnjeg braka ili izvanbračne zajednice koje se koristi obiteljskom mirovinom i da prema tome
djetetu obavlja roditeljske dužnosti.
(3) Odredbe ovoga Zakona o stjecanju, određivanju, korištenju, ponovnom određivanju i gubitku
prava na obiteljsku mirovinu udovice, odnosno udovca odgovarajuće se primjenjuju na izvanbračnog
druga i razvedenog bračnog druga koji je ostvario pravo na uzdržavanje.
Iz NN 35/08: Pravo na obiteljsku mirovinu može ostvariti osoba ako izvanbračna zajednica postoji na
dan stupanja na snagu ovoga Zakona, a trajala je najmanje tri godine.

b) Invalidska mirovina
Članak 52.
(1) Pravo na invalidsku mirovinu ima osiguranik iz članka 10., 11. i 13. do 17. ovoga Zakona na
temelju invalidnosti iz članka 34. stavak 1. i 2. ovoga Zakona, a osiguranik iz članka 12. na temelju
invalidnosti iz članka 34. stavka 2. ovoga Zakona, ako je invalidnost nastala zbog bolesti ili ozljede
izvan rada prije navršenih 65 godina života i ako mu navršeni mirovinski staž pokriva najmanje jednu
trećinu radnog vijeka.
(2) Iznimno od odredaba stavka 1. ovoga članka pravo na invalidsku mirovinu stječe osiguranik i to:
1) kod kojeg je nastala invalidnost prije 35. godine života, a ima višu stručnu spremu, ako je do dana
nastanka invalidnosti navršio staž osiguranja od najmanje dvije godine, a osiguranik koji ima visoku
stručnu spremu ako je do dana nastanka invalidnosti navršio jednu godinu staža osiguranja i ako je
invalidnost nastala za vrijeme osiguranja ili u roku od jedne godine nakon prestanka osiguranja,
2) kod kojeg je invalidnost nastala prije 30. godine života, ako je navršio najmanje jednu godinu staža
osiguranja i ako je invalidnost nastala za vrijeme osiguranja ili u roku od jedne godine nakon
prestanka osiguranja.
(3) Kao radni vijek, u smislu stavka 1. ovoga članka, uzima se broj punih godina od dana kada je
osiguranik navršio 20 godina života do dana nastanka invalidnosti. Osiguraniku, koji je nakon
navršene 20. godine života bio na redovitom školovanju i takvim školovanjem stekao višu stručnu
spremu, radni vijek računa se od navršene 23. godine života, a osiguraniku koji je stekao visoku
stručnu spremu - od navršene 26. godine života.
(4) Razdoblje radnog vijeka iz stavka 3. ovoga članka skraćuje se za razdoblje koje je osiguranik:
1) proveo na odsluženju vojnog roka,
2) bio prijavljen kao nezaposlena osoba nadležnoj službi za zapošljavanje.
(5) Ako je invalidnost osiguranika nastala zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti pravo na
invalidsku mirovinu osiguranik stječe bez obzira na dužinu mirovinskog staža.

c) Zajedničke odredbe
Članak 53.
Osiguranik, odnosno osigurana osoba koja je namjerno izazvala svoju invalidnost ne može na temelju
te invalidnosti ostvariti pravo na profesionalnu rehabilitaciju ili pravo na invalidsku mirovinu.
Članak 54.
(1) Pravo na invalidsku mirovinu ima osiguranik od dana nastanka invalidnosti, ako ovim Zakonom
nije drukčije određeno.
(2) Kada se pravo na invalidsku mirovinu ostvaruje na zahtjev osiguranika nakon prestanka
osiguranja, a invalidnost je postojala prije podnošenja zahtjeva, osiguranik ima pravo na invalidsku
mirovinu od dana nastanka invalidnosti, ako je zahtjev za ostvarivanje prava podnesen u roku od šest
mjeseci od dana nastanka invalidnosti. Ako je zahtjev podnesen nakon isteka navedenoga roka,
osiguranik ima pravo na invalidsku mirovinu od prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja
zahtjeva i za šest mjeseci unatrag.
(3) Osiguraniku kod kojega je utvrđena invalidnost na temelju koje ima pravo na invalidsku mirovinu
iz članka 34. ovoga Zakona, a koji je primao naknadu plaće za vrijeme bolovanja prema propisima o
zdravstvenom osiguranju, invalidska mirovina se isplaćuje od prvoga idućeg dana od dana kada je
rješenje o priznanju prava na mirovinu postalo pravomoćno.
(4) Osiguraniku koji ima pravo na invalidsku mirovinu na temelju opće nesposobnosti za rad iz članka
34. stavka 2. ovoga Zakona a koji nije primao naknadu plaće za vrijeme bolovanja prema propisima iz
zdravstvenog osiguranja, mirovina se isplaćuje od prvoga idućeg dana od dana do kojega je nakon
utvrđene invalidnosti ostvario plaću.
(5) Osiguraniku koji ima pravo na invalidsku mirovinu na temelju profesionalne nesposobnosti za rad
iz članka 34. stavka 1. ovoga Zakona, a koji je nakon utvrđene invalidnosti nastavio raditi a nije
primao naknadu plaće za vrijeme bolovanja prema propisima o zdravstvenom osiguranju, invalidska
mirovina isplaćuje se, uz primjenu članka 80. stavak 1. točka 5. ovoga Zakona, od dana utvrđene
invalidnosti.
(6) Osiguraniku koji ima pravo na invalidsku mirovinu na temelju profesionalne nesposobnosti za rad
iz članka 34. stavka 1. ovoga Zakona, a kojem je nakon utvrđene invalidnosti prestao radni odnos,
odnosno osiguranje, invalidska mirovina se isplaćuje, uz primjenu članka 80. stavka 1. točke 4. ovoga
Zakona, od prvoga idućeg dana nakon prestanka radnog odnosa, odnosno osiguranja.
(7) Osiguranik iz članka 24. ovoga Zakona, koji nije u cijelosti uplatio doprinose za mirovinsko
osiguranje, može ostvariti pravo na invalidsku mirovinu ako ispunjava uvjete za stjecanje prava na
invalidsku mirovinu na temelju staža osiguranja za koji je uplaćen doprinos za mirovinsko osiguranje.
Ostvarivanjem prava na mirovinu ne prestaje, za razdoblja za koja doprinos nije u cijelosti uplaćen,
obveza uplate dospjelih doprinosa.
(8) Osiguranik kod kojega je invalidnost nastala kao posljedica radnje za koju je pravomoćnom
presudom osuđen prema kaznenom zakonodavstvu za kaznena djela protiv Republike Hrvatske i
kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom ne stječe, odnosno gubi pravo na
invalidsku mirovinu ostvarenu na temelju te invalidnosti s prvim danom idućega mjeseca od mjeseca u
kojem je presuda donesena u kaznenom postupku postala pravomoćnom.
(9) Ako u slučaju iz stavka 8. ovoga članka postoji pravo članova obitelji osiguranika na uzdržavanje
od osiguranika, njegova će se invalidska mirovina isplaćivati tim članovima obitelji u visini obiteljske
mirovine.
Članak 55.
(1) Prava stečena na osnovi invalidnosti traju dok postoji stanje invalidnosti, prema kojoj je pravo
određeno.
(2) Ako u stanju invalidnosti i preostale radne sposobnosti nastanu promjene zbog kojih se prema
ovome Zakonu utvrđeno pravo mijenja ili zbog kojih nastanu uvjeti za stjecanje nekoga drugog prava
na osnovi invalidnosti, pravo se mijenja, odnosno stječe se novo pravo od dana nastanka promjena u
stanju invalidnosti.
(3) Ako u stanju invalidnosti i preostale radne sposobnosti nastanu promjene zbog kojih se prema
ovome Zakonu utvrđeno pravo gubi, pravo se gubi od prvoga dana idućega mjeseca nakon donošenja
rješenja o prestanku prava.