2. travnja 1840.

Emile Zola – kako se

Veliki majstor masona pokajao i
razotkrio ciljeve masonske lože?
Piše: Petar Horvatić -
2. travnja 2018. u 07:30
4 komentara

„Stojim iza toga da je slobodno zidarstvo vjerska sekta čiji je cilj razoriti sve
postojeće religije i sebe postaviti na njihovo mjesto, te svijet uvjeriti u
(vlastito) idolopoklonstvo“, napisao je pokajnik Emile Zola, slavni pisac i Veliki
meštar masonske lože.

Na današnji dan 2. travnja 1840. rodio se Emile Zola, poznati francuski romanopisac koji
se smatra jednim od najvažnijih predstavnika naturalističke škole. Rođen je u obitelji od
oca Talijana i majke Francuskinje.

Iako je u bogati svijet književnosti ušao kao romantičar pod utjecajem duha kraja 19.
stoljeća, a to je oduševljenje i zamahu svim aspektima života, Zola razvija novi pravac
tzv. eksperimentalnog romana i postaje prvi teoretičar naturalizma. Bio je poznat po
tome što je svojim djelima izazivao razne polemike. Kroz život su ga optuživali za
pretjerivanje, nemoral i nedostatak ukusa. Nisu ga napadali samo zbog navedenih
razloga, bio je često optuživan zbog nehumanog opisa svojih likova.

Emile Zola je bio poznat po velikoj sklonosti koju je gajio prema radničkoj klasi. Tako se
1898. g. istaknuo u Dreyfussovoj aferi svojim čuvenim proglasom J’accuse (Optužujem)
čime je navukao na sebe gnjev vlasti. Bio je osuđen na zatvor zbog čega je pobjegao u
Englesku.

Među značajnijim Zolinim romanima nalaze se djela kao Trbuh Pariza (Le Ventre de

Paris, 1873.), Jazbina (L’Assommoir, 1877.), Nana (1879.), Germinal (1885.), Čovjek-
zvijer (La Bête Humaine, 1890.) i dr.

Emile Zola – mason koji se pokajao i objasnio ciljeve masonerije

Godine 1896. Emile Zola piše sljedeće pismo biskupu u kojem je objasnio svoju životnu
promjenu, kao i namjere masonske lože kojoj je do tada pripadao:

“Ja, dolje potpisani, član Velike lože i ujedno viši svećenik i najviši majstor (nositelj višeg
reda časti), osnivač reda slobodnih zidara i njegovih loža u Egiptu, pojašnjavam ovim
dopisom da sam bio član sekte slobodnih zidara 30 godina i 20 godina majstor tog reda i
na taj način imao dovoljno vremena za temeljno sagledavanje njegovih nazora i planova:
– Slobodni zidari smatraju sebe potpuno čistim filozofskim i liberalnim redom kojem je
stalo do istine i napretka morala i koji teži znanosti, umjetnosti i dobročinstvu.
– On lažno prikazuje sigurnost i tolerantnost prema ostalim religijama, te da se na
sastancima ne raspravlja o politici i religiji.
– Osim toga red obmanjuje javnost da slobodno zidarstvo nije religiozna sekta već hram
pravde milosrđa i dobročinstva prema bližnjemu.

Posve suprotno tvrdim da slobodno zidarstvo nije ono za što se izdaje. Sve navedeno
kao dobro u njihovim zakonima i ritualima lažno je. Sve su to same drske laži. Sve to
pusto pretvaranje oko vrlina kao što su pravednost, dobročinstvo, milosrđe i ljubav jesu
obmana kako u ložama tako i u srcima slobodnih zidara, čak su one njima potpuno
strane – čast iznimkama – i ne prakticiraju ih. Istini nema mjesta u slobodnom zidarstvu;
ona je braći lože potpuno strana. U redu slobodnih zidara caruje laž koja pred ničim ne
preza. Pod prividnim plaštom istine gospodare tamo laž i zloba koje su lakomisleni i
površni narod potpuno zarobile.

Stojim iza toga da je slobodno zidarstvo vjerska sekta čiji je cilj razoriti sve postojeće
religije i sebe postaviti na njihovo mjesto te svijet uvjeriti u idolopoklonstvo.

Danas se iskreno kajem zbog toga što sam 30 godina živio u zabludi, ali priznajem u
čemu sistem cijelog slobodnog zidarstva počiva i da sam šireći tu nauku zavodio ljude
koji su me masovno slijedili. Nakon što me je Bog prosvijetlio svjestan sam svega lošeg
što sam počinio.

Zbog toga se odričem slobodnog zidarstva priznajući pred Crkvom kajanje za moje
stranputice.

Molim Boga za oproštenje za sve loše što sam uradio za mog pripadanja redu slobodnih
zidara i molim nadpastira njegovu svetost papu Lea XIII. da mi oprosti i sve one koje
sam na neki način zaveo.

Rim, 18. travnja 1896.”

Emil Zola (Vox Vitae, svibanj 1996. – iz ZP 2/2002)

Proces pokretanja ovakvog potpunog obraćenja i okretanja smjera života dogodio se

nakon što je Zola slomio nogu i došao ismijati u jednu seosku crkvu „glupi i primitivni
kršćanski narod koji se moli Bogu“. To je uzrokovalo tešku povredu da su liječnici
razmišljali o amputaciji noge.

Na Badnjak te godine usnio je san u kojem je bio u onoj istoj crkvi, a svi prisutni su se
radovali što su im noge zdrave, a on hoda pomoću štaka. U jednom trenutku pojavila se
žena sa djetetom i naredila mu s prijekorom da ostavi štake i prohoda. Bila je to poruka i
na tjelesnom i na duhovnom nivou, za potpuno Zolino ozdravljenje. Zolina žena je čula
da je u snu počeo pjevati “Dominus vobiscum”, istu molitvu koju je čuo one kobne večeri
u crkvi. Kada mu je žena to drugo jutra priopćila, osjetio je snažne trnce i toplinu u
bolesnoj nozi, te je osjetio potrebu da stane na noge.

Noga je čudesno u trenutku ozdravila, a Zola je ustao.

Zola odmah nakon toga odlazi župniku i svjedoči mu o čudesnom ozdravljenju, ispovijeda
se, piše pismo biskupu i nastavlja živjeti do smrti kao posvećeni katolik.