Tajna Vjekova

Tajne Vjekova
Dali ste ikad upitali sebe: “Ko sam ja? [to sam ja?
Za{to sam ja?” Vi ste tajna. Svijet oko vas je tajna.
Sada, Vi to moète shvatiti.
IZJAVA PISCA
Za{to sam napisao ovu knjigu? Moj dug, aktivan

ìvot pun je zanimljivih doìvljaja po{to sam ro|en
osam i po godina pred kraj 19 vijeka i proìvio sam
mnoge godine dvadesetog vijeka sve do ovog
momenta. @ivio sam u doba kada su konji vukli
tramvaje i ko~ije prije nego je izumljen automobil,
a doìvio sam da vidim i po~etak industriske
revolucije, neuklarnog doba i, najzad, doba gdje
ljudi istraùju svemir. Vidio sam Ameriku kada je bila klasi~na
agrikulturna zemlja u kojoj zemljoradnici su dràli plug iza konja i
radosno pjevali, a po tom i urbansko doba u zapadnom djelu ove
zemlje gdje su zemljoradnici trebali da se bore sa upravom za bolje
cjene da bi sprije~ili nestanak poljoprivredne proizvodnje.
Vidio sam kada se ovaj dvadeseti vijek razvijao u doba
nevjerojatnog napredka, industriskog i tehnolo{kog uspjeha… Me|
utim, istovremeno - kakvog li ~uda-vidio sam i porast strahovitog
zla do stra{nog razmjera, sve vi{e kriminala, nasilja i pretnje od
neuklarnog rata koji je mogao da ugrozi opstanak samo ljudske rase
u sada{njoj generaciji. Sve ove okolnosti i ~injenice zaista
predstavljaju nerazja{njenje tajne. Zato je red da ih sada objasnimo!
Proputovao sam sve ~etiri strane svijeta. Sjedio sam sa bogatima
i veoma siroma{nim i sa onima koji su negdje izma|u. I{ao sam u
posjetu upravnicima velikih industrija postrojenja, carevima,
1
kraljevima, predstavnicima i premijerima. Upoznao sam i druìo se
sa podpuno nepismenim, siroma{nim ljudima. Sagledao sam ovaj
svijet sa blizine sa koje je malo ko imao prilike da ga sagleda. Tokom
ovog mog dugog i dramati~nog ìvota postavljao sam sebi mnoga
pitanja koja su za mene prestavljala velike tajne. Ta pitanja su ostala
nerje{ena tajna za cijeli svijet, tajna na koju nije bilo odgovora.
Kad mi je bilo pet godina otac mi je rekao da }u jednog dana
postati advokat u Filadelfiji, u gradu u kome sam odrastao, zato {to
sam stalno postavljao mnoga pitanja o svemu i sva~emu. A ja sam
samo èli da shvatim. @elio sam da shvati ta te{ka pitanja.
Najmudriji ~ovjek koji je ikad ìvio na svijetu, car Solomun,
prièljkivao je mudrost. Bog mu je upravo i dao tu mudrost iznad
svega ostalog. Nakon toliko mnogo godina da je taj isti Bog meni
dao da razumijem najteè ìvotne tajne koje su za ve}inu dana{njih
mozgova ~ista zagonetka. Kako se to sve dogodilo?
Vaspitan sam u jednoj protestanskoj crkvi sve do mojih 18-godina
ìvota. Me|utim u crkvi nikad nisam ~uo obja{njenje za pitanja koja
su me mu~ila. Ali Biblija daje odgovor na takva pitanja, za{to postoji
toliko mnogo Hri{}anskih organizacija i odkud tako velika nesloga o
tome {to kaè Biblija? Nakon svega, ko je u stanju da razumije
Bibliju? Ja sasvim jasno nikad nisam mogao da razamumijem tu
knjigu. No, ~ak i kad je ~ovjek razumije, moèli se vjerovati Bibliji?
Da li ta knjiga govori sa nekim autoritetom? To pitanje za mene bila
je zagonetka i upravo to je ta tajna koju }e ova knjiga razjasniti.
Moj put ka razumjevanju tih tajni po~eo je u 34. godini mog
ìvota, 1926. godine. To je bio samo po~etak. U mojoj svjesti nije mi
bilo do kraja jasno {to me goni da napi{em ovu knjigu. Razlog mi je
bio odkriven tek decembra 1984 godine. Ta glavna istina uznemirila
je moj duh a objasni}u je u ovoj knjizi. Po~etak otvaranja mog uma
za razumjevanje istine opisane u ovoj knjizi zapo~elo je ljeta 1926.
Upitao sam se: ko sam ja, {to sam i za{to postojim? Poku{ao sam
da prona|em prosti odgovor na ta pitanja. Ali uzalud. Sve je to bila
tajna. Onda sam te iste jeseni dobio izazov u vidu jedne bibliske
nepogode i na polju teorije evolucije, {to je uznemirilo moj um. Kao
posljedica toga otvorili su mi se ~udesni vidici i dubina saznanja i
razumjevanja. Sve je po~elo sa pitanjem o teoriji evolucije i
vjerskom pitanju odràvanja nedjelje.
Znao sam da je Biblija najprodanija knjiga na svijetu, ali je ona za
mene bila zagonetka koju nikad nisam uspio da razumijem. Tvrdio
sam: “Biblija kaè: ‘drì te nedjelju’”. Upitan sam od kud to znam i
dali sam to mo`da pro~itao u samoj Bibliji? Odgovorio sam da znam
zato {to sve crkve praznuju nedjelju, pa stoga prestavljam da izvor
za njihovo u~enje mora da je upravo samo Biblija. U tom trenutku
se moj brak na{ao pod znakom pitanja i bio sam prisiljen na opse`no
prou~avanje Biblije i teoriju evolucije, koja je u to vrijeme ubrzo
sticala sve ve}u popularnost u vi{em obrazovanju.
Moje detaljno prou~avanje Darvinovih, Hakslijevih, Hekelovih i
drugih knjiga navelo me je da posumljam u autoritet Biblije, pa ~ak i
u to da Bog postoji. Ti intelektualci i mislioci bivali su sve vi{e
2
svjesni otkri}a o svemiru koji nisu mogli da pomire sa vjerskom
naukom svog vremena. Moje prou~avanje o razmi{ljanju osniva~a
teorije evolucije navelo me je da se sjetim ne~ega {to sam
pro~itao u osmom Psalmu. Tu car David, vladar jednog starinskog
naroda, gledao je zvjezde na nebu i posmatrao je jednu ogromnu
svemirsku prostranost o kojoj je po~eo da razmi{lja. Car David se
upitao {to predstavlja ~ovjek u tom svemiru? [to je ~ovjek u
ogromnom prostranstvu bezkrajnog svemira? Odkrio sam da nije
dobio podpun odgovor na pitanja kja su mu~ila njegov duh. Ali sam
kasnije u mojoj istrazi odkrio da je kona~an odgovor odkriven
apostolu Pavlu, koji to obja{njava u drugom poglavlju poslanice
Jevrejima. Bio sam odlu~an da na|em podpun dokaz da Bog postoji i
da je Biblija knjiga od autoriteta, ili da oboje odbacim. Shvatio sam
da ve}ina ljudi prihvati ili odbaci svoje vjerovanje na osnovu
nepa`ljivih predpostavka koje ~uju, ili na osnovu onog ~emu su ih
u~ili, ili do ~ega su sami do{li bez i jednog dokaza. Ja sam èlio da
razumijem i da budem siguran u svoja vjerovanja na osnovu
sigurnog dokaza, a ne na osnovu neke nepa`ljive predpostavke ili
mog sopstvenog razmi{ljanja.
Nakon mnogih mjeseci koje sam doslovno proveo u danono}nom
prou~avanju, odkriven mi siguran, podpun odgovor sa dokazima.
Vi{e nisam uzimao zdravo za gotovo da Bog postoji zato {to sam
tako od uvjek slu{ao, ili zato {to su me tako u~ili. Na{ao sam
podpun, siguran dokaz o postojanju Vrhovnog Tvorca Boga, kao i
apsolutni autoritet da je Sveta Biblija Rije~ Boìja-poruka i znanje
koje je Bog odkrijo ~ovje~anstvu. Odkrio sam da je Biblija {ifrovana
knjiga koja krije odgovor za tajne sa kojima je suo~eno cijelo
~ovje~anstvo. Otkrivenje tih tajni izgubila je ~ak i Crkva Boìja, i
ako je ona sve ostalo sa~uvala u bibliskim zapisima. Za{to ih onda
svijet nije jasno razumio? Zato {to je Biblija u {iframa, a Tvor~eva
namjera bila je da ljudi ne budu u stanju da razumiju tu knjigu sve
do na{ih dana-do druge polovine dvadesetog vijeka.
Tokom danono}nih prou~avanja shvatio sam za{to ve}ina ljudi
pogre{no razumije tu knjigu, i ako je ona najv{e svjetski rasprodana.
Stvar je u tome da se podpuno obja{njenje ili istina o bilo ~emu
rijetko kada moè na}i u cjelini ili sasvim jasno izraèno u jednom
stihu ili jednom navodu te knjige. Drugi stihovi i navodi, te ~injenice
ili izrazi o nekoj temi obi~no se nalaze u jo{ nekom ili nekoliko
drugih djelova Svetog Pisma, bilo u Starom ili Novom Zavjetu. Pravo
i podpuno zna~enje neke bibliske stavke korisno je samo kada se
mo`da nekoliko stihova, rasutih po cijeloj Bibliji, posmatraju zajedno.
Nove dubine u saznanju i razumjevanju, koje su ostale glavna
ìvotna tajna za ve}inu ljudi, otvorile su se pred mojim
zaprepa{}enim o~ima i mozgom. Ali u toj je knjizi zapisano da }e u
ovom vremenu u kojem ìvi na{a generacija velika tajna biti
razja{njena, {to se zaista dogodilo u mom zapanjenom umu.
Shvatio sam da je Biblija poput slagalice-potrebno je spojiti hiljade
kockica u jednu sliku, a sve kockice mogu da se sastave na samo
3
jedan na~in i tek tada slika postaje kristalno jasna onom koji je
voljan da povjeruje u to {to kaè na{ Stvritelj Bog.
Knjiga koju drìte u rukama jednostavno spaja kockice te velike
slagalice u jednu sliku koju moète jasno da razumijete. Dok ~itate
ovu knjigu, stalno uspore|ujte njen sadràj sa Biblijom. Zapazite
va{im vlastitim o~ima te istine u va{oj vlastitoj Bibliji i, dok, ~itate,
otvorite svoj um Bogu da vas povede u Njegovu istinu. To }e biti
logi~nije od i~ega {to ste ranije uradili u svom ìvotu.
Vrijeme }e pokazati da li je ovo mo`da najva`nija knjiga u
poslednjih 1900 godina, ne zbog njene knjièvne vrijednosti ili
stru~nog jezika koji sam namjerno izbjegavao, ve} zbog jasno}e
koja je napisana i koja ima za cilj da pojasni najbitnije znanje koji je
glavni davaoc razumjevanja ikad odkrio ~ovjeku, a koji je i sam
ostao tajastvenost za sve ljude jo{ od trenutka kada se prvi ~ovjek
pojavio na zemlji. Ljudi ovog svijeta su zaslepljeni. Ne vide ko je
~ovjek, {to je ~ovjek niti za{to postoji! Kako se ~ovjek uop{te
pojavio na zemlji?!
ôvjek je ostao tajanstven sam sebi zbog njegove nesposobnosti
da rije{i svoj problem i prona|e odgovor na zbunuju}a pitanja o
ljudskom rodu i svijetu u kome ìvi. Sve te tajne odavno je odkrio
jedan te isti vrhovni autoritet sveg znanja, ali u {ifrovanoj poruci
~ije otkrivenje i de{ifrovanje nije dopu{teno sve do na{eg vremena.
U prvom vijeku u Hri{}ansku Crkvu uvuklo se druk~ije jevan|elje.
Pojavila su se mnoga la`na u~enja i la`ne crkve pod imenom
“tradiconalno hri{}anstvo”. Sam Bog u Otkrivenju 12:9 odkriva da je
cijeli svijet zaveden! Temeljne istine koje se iznose u ovoj knjizi od
tog doba su ostale puka tajna. âk su i iskreni, dobronamjerni ljudi
me|u sve{tenstvom primili od drugih ljudi svoja u~enja koja se
tradicionalno prenose u tim crkvama. Oni ìve sa predpostavkom da
su ta neta~na u~enja istinita bibliska nauka. Umjesto da se logi~no
i pravilno spoje razli~ite kockice slagalice, me|u ljudima se
prihvatila navika da svakom odre|enom djelu Svetog Pisma dodadu
la`na u~enja kojima vjeruju, a koja su izva|ena iz konteksta u kome
su napisani odre|eni bibliski stihovi. Drugim rije~ima postala je
navika tuma~iti Pismo zarad izricanja onoga {to se ve} podu~ava i
u {to su ljudi ve} povjerovali.
Bibliji nije poterbno tuma~enje po{to ona tuma~i sama sebe. To
postaje jesno onda kada neko uo~i stvari pravilno “sloène” stihove
Svetog Pisma o bilo kojoj temi. A i sama Biblija kaè: “ovdje malo,
ondje malo dava{e se” (Isaije 28:10). âk je i nominalni Hri{}anski
svijet upao u obmanu. êsto sam izjavljivao da je mnogo teè
odu~iti se od istine zasnovane na pogre{noj predpostavci nego se
nau~iti novu istinu. U posljednjih 58 godina ni sam nisam podpuno
jasno shvatio {to zna~i ~injenica odkrivena u Prvoj Knjizi Mojsijevoj
3:22-24, gdje pi{e da je Bog u stvari zabranio ~ovjeku pristup
Svetom Duhu i vje~nom ìvotu koji ~ovje~anstvo ne}e mo}i da
uìva sve dok Sotona ne bude uklonjen prilikom Drugog Dolaska
Isusa Hrista.
4
Tradicionalno Hri{}ansko u~enje od pamtivjeka predpostavlja da
se Bog i Sotona takmi~e za ljude, pri ~emu Bog o~ajni~ki
poku{ava da “spasi ovaj svijet”, ali Sotona za sada pobje|uje u toj
velikoj borbi. Drugim rije~ima, Bog je prvi put poslao Isusa Hrista u
poku{aju da pobjedi u tom neprekidnom ratu protiv Sotone.
Tradicionalno Hri{}anstvo u~i da “ko èli moè da do|e i bude
spasen” posredstvom Isusa Hrista. Godinama sam samo djelomi~no
shvatio {to je pogre{no u toj predpostavci, ali podpuna istina mi je
tek odskoro postala kristalno jasna. Zaista zapanjuju}a istina
razotkrila je ono {to je bilo obavijeno velikom tajnom.
Nadam se da }e ova knjiga, napisana u vrijeme koje je Bog
odredio kao najprikladnije da se ona pojavi, otvoriti mnoge o~i da
vide istinu o tim tajnama koje su dugo ostale sakrivene. Sada, u 93,
godini ìvota, ne{to me je navelo da napi{em ovu knjigu prije nego
se ovaj moj dinami~ni ìvot zavr{i, jer èlim da podjelim odgovor na
te tajne sa svima kojima je stalo da ih znaju, a koje veliki vrhovni um
Boìji otkriva u Njegovoj Rije~i i koje ~ovjek moè da razumije samo
ako ima volju da razumije Boìje Rije~i.
SADR@AJ
IZJAVA PISCA……………………………………………………….STRANA
01.
PREDGOVOR………………………………………………………..STRANA
05.
UVOD KAKO JE SEADM TAJNI ODKRIVENO.……………………STRANA
07.
GLAVA 1 KO I [TA JE BOG.………………….…………………….STRANA
19.
GLAVA 2 TAJNA AN\ELA I ZLOG DUHA…………………………STRANA
31.
GLAVA 3 TAJNA O ÔVJEKU………………………………………STRANA
50.
GLAVA 4 TAJNA CIVILIZACIJE……………………………………..STRANA
70.
GLAVA 5 TAJNA IZAILJA……………………………………………STRANA
81.
GLAVA 6 TAJNA CRKVE………………………………………………STRANA
102.
GLAVA 7 TAJNA CARSTVA BO@IJEGA………………………………STRANA
149.
PREDGOVOR
Da li ste se ikad upitali: ko sam ja, {to sam i za~to ìvim? Sve oko
vas je tajna. Vi sami ste tajna zato {to nikad niste vidjeli svoj mozak-
centar intelegencije i svega onog {to vas ~ini ljudskim bi}em.
Va{ ìvot je obavijen velikom tajnom. Kad bolje razmislite, ~injenica
da uop{te postojite sama po sebi je tajanstvena. Da li ste nastali
5
dejstvom mrtvih zemaljskih sila, ili ste iskorijeni mudro i stvorini sa
odre|enim ciljom od strane Svemogu}eg Boga, vrhunskog uma koji
je tako|er obavijen taknom? U stvari neprekinuta ljudska tradicija o
Bogu Stvoritelju je takva tajna da su vi{i intelektualni krugovi u
svijetu, u poku{aju da je izbri{u, u stvari jednoglasno prihvatili
teoriju evolucije.
Znanje je po~elo da napreduje tek po izumu {tampe u 15-om
vijeku. Kako se znanje {irilo, intelegencija razvijala i uve}avala se
astronomska saznanja o na{em svemiru, ljudi su po~eli da
postavljaju neka pitanja, kao recimo odakle toliko ogromni svemir i
kako je nastao? Racionalni, nau~ni umovi nisu bili u stanju da
objasne saznanja o ogromnom svemiru putem vjerskih nau~nika
koja su primili od Katoli~ke crkve i Protestanizma koji dominiraju u
razmi{ljanju zapadnog svijeta. U~enje o dugoj kosi,
polufeminiziranoj sliki o Isusu i ideji o Bogu koji je sa~injen od
nevidljivog duha nije utolilo njihovu intelektualnu è|.
Bile su to tajne ogromnih razmjera. U ta{tini svojih samo zvanih
akademskih umova, ljudi su poku{ali da teorijom o materijalizmu
podpuno izbjegnu tu tajnu. Svoju znatièljnost su umirili poku{ajem
da izna|u rje{enje za tajnu o porijeklu i nastanku ìvota, pa su
smislili materijalisti~ka obja{njenja koja su ih zadovoljila. Teorija
evolucije se postepeno uvukla u intelegentne a ipak ne upu}ene
umove prepune intelektualne sujete.
Taj na~in razmi{ljanja preto~en je u Lamarkovu teoriju o
“upotrebi i neupotrebi”, koju je nastavio Darvin svojom teorijom o
“opstanku najja~ih”. Stvar je u tome da sam Darvin za ìvota nije
bio siguran u svoju vlastitu teoriju, ali njegove kolege Hakel i Haksli
su nakon Darvinove smrti èstoko zagovarali njegovu teoriju u
javnosti. Da li su stvoreni ljudski umovi puni intelektualne sujete,
koji su izmislili nekakvu teoriju, mudriju od vrhovnog uma koji ih je
stvorio?
Teorija evolucije smislio je ljudski um u poku{aju da obajsni
postojanje materijalnih stvari koje su navodno nastale bez
predhodnog postojanja boànstvenog stvoritelja. Ali, ako je
svemogu}i Bog va{ Tvorac ako postoji kao boànstveni Tvorac
svega postoje}eg, javlja se tajna o Bogu, prva i prevashodna tajna u
odnosu na sve druge.
Ko i {to je Bog? Tu tajnu ne razumije ni jedna vjeroispovjest,
nauka ne moè da je objasni niti se o njoj u~i u institucijama vi{eg
obrazovanja. Tvorci evolucije, puni intektualne ta{tine, na{li su da je
postojanje Boga-onako kako je prestavljen u vjeri-tajna koju nisu
mogli da razumiju i prihvate. No ni sami vjeroispovjednici koje su
odbacili autori evolicije nisu shvatili tajnu o Bogu. Bog se, me|utim,
otkriva preko Njegove Rije~i, Svetog Pisma! Samo jo{ kad bi ti
vjeroispovjednici vjerovali ~istom Boìjem otkrivenju. Bog otkriva
Sebe u Njegovoj Rije~i, Svetoj Bibliji, a skorom niko ne razumije tu
knjigu. Kao {to je napisao Brus Barton, Biblija je “knjiga koju niko ne
razumije”. Ona je sama osnovna tajna koja otkriva sve ostale tajne.
6
Ako je u Bibliji odkrivena istina o Bogu-tajna broj 1-istina o an|
elima i zlim duhovima sigurno zauzima drugo mjesto. Da li je
postajanje duhovnih bi}a ~injenica ili mit? Da li |avo ipak postoji?
Da li je Bog stvorio |avola? Ako postoje sveti an|eli, za{to postoje i
kakva im je funkcija? Biblija jasno kaè da nevidljive zle sile zlih
duhova zapravo vladaju ovim svijetom. Da li zli duhovi uti~u na
ljudska bi}a i dali izazivaju bilo kakve posljedice? Da li ~ak uti~u i
na dana{nje vlasti? Da li uti~u na va{ li~ni ìvot? Izgleda da su ova
pitanja obavijene podpunom tajnom.
Zasigurno tre}a tajna po redu je tajna o samom ìvotu cijelog
~ovje~anstva. [to je ~ovjek i za{to postoji? Dali je on besmrtna
du{a? Znaju li mrtvi {to se doga|a u svijetu ìvih? Da li se ~ovjek
sastoji od krvi i mesa u kome ìvi besmrtna du{a? Postojili kakvo
zna~enje i smisao ljudskog ìvota? Da li smo nastali evolucijom
mrtve meterije, bez ikakvog smisla i logike? Za{to na izgled ne
rje{ivi problemi mu~e ~ovjeka?
êtvrta u koloni bezrazja{njenih tajni je tajna o civilizaciji koja ja
nastala u ljudskom dru{tvu. Kako se rodila civilizacija? Za{to ìvimo
u svijetu u kojem vlada nevjerojatan napredak, a istovremeno-
kakvog li ~udnovatog-sve vi{e i vi{e uàsnog zla? Za{to ljudski um
koji je izmislio svemirske letilice, kompjutere, nau~na, tehnolo{ka i
industriska ~uda ne moè da rije{i probleme u kojima se pokazuje
sva ljudska nemo}?
Potom, u razdvoju ljudskog dru{tva na zemlji postoji tajna o
Jevrejima i starom Izrailju koji se spominju u Bibliji. Da li su isklju~ivo
Jevreji narod starog Izrauilja? Za{to je Bog u prvom redu obrazovao
jedan poseban narod? Za{to su Jevreji “Bogom izabrani narod”? Da
li je taj narod omiljen Bogu i da li Bog poniàva drugi narod? Da li
Bog gleda ko je ko? [to je svrha postojanja Izrailja u boànstvenom
poretku stanja?
Zatim slijedi tajna o crkvi. Za{to je svijetu potrebna institucija
Crkve? Da li ona ima neku svrhu, koju ~ak ni tradicionalna
Hri{}anska vjera ne razumije? Da li je Crkva ona koju je Hristos
osnovao, ili se sastoji od raznih sekti i konfesija? Da li je Crkva dobro
organizovana po nekom odre|enom {ablonu koji je Hristos propisao?
Postoji li u Crkvi vlast i autoritet? Da li je ona op{tesvjetska Crkva sa
nekolko miliona ~lanova, ili je mala i progonjena? Kako moèmo
prepoznati pravu Crkvu u dana{nje vrijeme?
Najzad, za{to je Carstvo Boìje tajna? Isusova poruka u jevan|elju
odnosi se na “Carstvo Boìje”! Da li je carstvo ne{to {to svaka
osoba ima, ili ne{to {to se moè da se uspostavi u ljudskom srcu?
Da nije samo mo`da institucija crkve carstvo nebesko? Ili je ono
ne{to sasvim drugo? Za{to takva tajna o samom jevan|elju Isusa
Hrista?
Ovih SEDAM velikih tajni ti~u se sva~ijeg ìvota. Prava istina o
tim tajnama odkrevena je u Bibliji, ali ni jedna crkva i teolozi kao da
to ne shva}aju. ZA[TO? Upravo zato {to je Biblija jedna od osnovnih
tajna! Ako bi neko po~eo da je ~ita od korice do korice na{ao bi se
u ~udu. Biblija jednostavno ne moè da se ~ita kao bilo koja druga
7
knjiga. Ona predstavlja tajnu zato {to je napisana u {iframa. To je
kao kad imate slagalicu od hiljadu kockica razli~itih oblika koji se
mogu sloìti u jednu cjelinu, ali postoji samo jedan na~in da ih
sloìte. Bibliska istina, rasijana po cijeloj knjizi, odkrivene su malo
ovdje, malo onde. One bivaju odkrivene samo posredstvom Svetoga
Duha koji stanuje u onima koji su se predali i pokorili Bogu,
svojevoljno prihvatili da su uradili gre{ke, pogre{ne postupke i
pokorili se Bogu vjeruju}i Hristu-Rije~i Boìjoj. Isus je predstavlja
Rije~ oli~enu u ljudskom obli~ju. Danas je Biblija ta ista Rije~ u
{tampanom obliku!
Niko ne moè da ima Duh Sveti, koji je jedini u stanju da otvori
ljudski um da razumije Rije~ Boìju, ako se podpuno ne pokaje i
bezuslovno ne vjeruje u Hrista i sve {to Hristos govori. Pokajanje
moè da usljedi samo po{to osoba prizna da je pogre{ila u svojim
postupcima i vjerovanjima.
Izgleda da svakome najteè pada da prizna da je kriv po pitanju
li~nih vjerovanja i ubje|enja, da se odu~i od neta~nog znanja i onda
nau~i se pravom. Da li je onda ~udo {to neki (ili skorom niko) ne
zna i ne razumije knjigu zvanu Biblija? Bog je namjerno ostavio tu
knjigu u {iframa da niko ne bi mogao da je razumije sve do
dana{njeg savremenog doba Za{to je to u~injeno sa takvim ciljem?
âk je i to tajna. U glavama ove knjige na}i }ete obja{njenja za te
tajne. U 12-oj glavi knjige proroka Danila ~itamo da ~ak ni ljudi
posve}eni Bogu nisu mogli da razumiju ono {to im je dato da napi{u
i {to }e kasnije postati dio Biblije. Prorok Danilo pi{e da je ~uo, ali
nije razumio! An|eo koji mu je odkrio {to da napi{e rekao mu je: “idi
Danilo, jer su zatvorene i zape~e}ene ove rije~i do po{ljednjega
vremena”. (stih 9).
Upravo danas ìvimo u tom-posljednjem-vremenu! Bog je otvorio
Njegovu Rije~ onima koje je odabrao da je razumiju, ljudi koji su se
pokorili i predali Njemu i Njegovoj blagosovenoj svetoj Rije~i. U 12-
oj glavi iste knjige proroka Danila pi{e da }e u posljednje vrijeme
“razumni” razumjeti, ali “niti }e koji bezbo`nij razumjeti”. Ko su
“razumni” kojima je omogu}eno da razumiju Bibliju? “Po~etak je
mudrosti strah Gospodnji” (Psalm 111:10) i “dobra su razuma svi
koji ih (Boìje zapovjesti) tvore” (isti Psal).
Me|utim tradicionalno Hri{}anstvo generalno negira Boìje
zapovjesti tvrde}i da su ukinute i prikovane na krst! Stoga kler i
teolozi organizovanog “hri{}anstva” nisu u stanju da razumiju
Bibliju.
Kako, onda, moèmo mi, u ovoj knjizi, da razumijemo i odkrijemo
~itaocu te tajne koje mu~e ljudski um? Odgovor na to pitanje
pro~ita}ete u daljnjem uvodu.
UVOD
KAKO JE OTKRIVENO TIH SEDAM TAJNI
Glavna briga dana{njeg svijeta je pitanje ljudskog opstanka!

Nauka i tehnologija su proizvele oru`je masovnog uni{tenja koje
8
moè da izbri{e sav ljudski ìvot sa lica zemlje! Danas mnogi narod
posjeduje neuklarno oru`je, tako samo da je dovoljan jedan lu|ak da
pokrene Tre}i Svjetski Rat koji bi bio u stanju da istrebi ìvot na ovoj
planeti. Ta~no je da istina Boìja, ako je saznamo i postupimo po
njoj, moè da spasi ~ovje~anstvo od takve pretnje i svih tih zala
Zastanite za trenutak. Razmislite o ovome! @ivite na izgled
veoma naprednom svijetu na polju nauke, tehnologije, visokog
naobrazovanja i inforisanja. Ljudi misle da je ovo svijet velikog
napredka. [aljemo ljude da istraùju Mjesec i bezbjedno ih vra}amo
nazat na Zemlju. Bezpilotne letilice spu{taju se na Mars i vra}aju na
zemlju slike sa njegove povr{ine, druge lete k Jupiteru i donose
zapanjuju}e slike o toj planeti i Sartunovom prstenu. Doktori
obavljaju presa|ivanje srca i drugih organa. Ovaj magi~ni svijet ìvi
u zanosu tehnologije na dugmi}e pomo}u kojih se pokre}u ma{ine
koje rade sve za nas. Kakav glamorozan svijet snova ispunjen
dosadom, luksuzom i slobodom!
Me|utim, ~udo se krije u tome {to je ovo i svijet pun neznanja.
âk i obrazovani ljudi ne znaju kako da rije{e svoje nepogode i zla
koja vladaju u svijetu. Oni ne znaju put miru i pravih ìvotnih
vrijednosti! Odprilike polovina svjetskog stanovni{tva jo{ uvjek je
nepismena, ìvi u prljav{tini i stezi jadnog siroma{tva. Stravi~ni
èteoci-glad i bolesti-kose milione ljudskih ìvota. Ovo je jedan
nesre}an svijet, pun nemira i frustracije, koji se suo~ava sa
beznadle`nom budu}nosti, optere}en sve ve}om stopom kriminala,
nasilja, nepravde, nemorala (~ak i u sudnicama i palatama pravde)
nepo{tenja, korupcije u vladi i poslovnim krugovima i neprekidnim
ratovima koji sada polako vode ka kona~nom, neuklarnom III.
Svjetskom Ratu. Od kud to ~udo “napredka” usred takve
degeneracije?
BO@IJA ISTINA BI TO RIJE[ILA
Prava vjera-Boìja istina koju osnaùje ljubav Boìja data svetim

Duhom-pokazala bi pravi put i dovela do sre}e, izobilja i vje~nog
spasenja. Kad uo~ite {to “ne {tima” sa svjetskim vjerama, na}i }
ete i uzrok svih zala ovog svijeta!
[to je vjera? Taj pojam je ozna~en kao kult, oboàvanje i sluènje
Bogu ili ne~em nadprirodnom. Vjera podrazumjeva odnos ~ovjeka
sa njegovim Stvoriteljem. Neke vjere su izopa~ile to obilje`je, tako
da u tim vjerama ljudi ne oboàvaju Boga koji ih je stvorio, nego
bogove koje su ljudi sami sebi stvorili. Vjera se odnosi na pona{anje
pojedinaca, njegove principe, na~in ìvota i pojam o sada{njosti i
sada{njim svjetskim zbivanjima i kretanjima.
Stvarni uzrok svekolikog zla u vjerskoj zabuni ovog svijeta i sva
njegova zla odkrivena su u tih SEDAM OSNOVNIH TAJNA koje
razobli~avaju Vavilon vjerske zabune i svjetke zavrzlame koji je iz
njega proistekao! Do{lo je vrijeme da Bog, koji sada {alje glas da
poja~anom silom vi~e po cijelom svijetu, odkrije izlaz iz ovog
nelogi~nog ludila i put ka svijetu mira i pravednosti koji }e uskoro
zavladati zemljom!
9
U knjizi proroka Isaije stoji proro~anstvo za sada{nje vrijeme:
“Glas je nekoga koji vi~e: pripravite u pustinji put Gospodnji,
poravnite u pusto{i stazu Bogu na{emu…podigni silno glas svoj,
Jerusalime, koji javlja{ dobre glasove; podigni ne boj se. Evo Gospod
Bog ide na jakog, i mi{ica }e njegova ovladati njim; evo plata je
njegova kod njega i djelo njegovo pred njim” (Isaia 40:3, 9-10). Taj
glas sada vi~e, {to potvr|uje i prorok Malahije: “Evo ja }u poslati an|
ela svojega, koji }e pripraviti put preda mnom, i iznenada }e do}i u
crkvu svoju Gospod, kojega vi traìte, i an|eo zavjetni, kojega vi
èlite, evo do}i }e, veli Gospod nad vojskama” (Malahije 3:1).
ILIJA KOJI ]E DI]I
Oba gornja proro~anstva duplog su karaktera. Prvo, odnose se na

Jovana Krstitelja koji je prije vi{e od 1900 godina pripremio put
slu`bi Isusa u ljudskom tijelu. S druge strane, ta proro~anstva kao
prototip odnosno prete~a predskazuje nekog koji }e pripremiti put
za Drugi Hristov Dolazak, kada na{ Spasitelj do|e da ZAVLADA SVIM
NARODIMA kao Car nad carevima i Gospodar nad gospodarima! Ako
pro~itate navod koji slijedi poslije prvog stiha u Malahijevu
proro~anstvu, vidje}ete da se ono, poput Isaievog predskazivanja,
odnosi na ljudskog glasono{u poruka koji priprema put pred sada
skori Drugi Hristov Dolazak koji }e, za razliku od prvog, da se odigra
u vrhunskoj sili i slavi, jer Hristos sad dolazi kao Vladar svih naroda!
Poku{ajte da shvatite princip dualnosti u tim stihovima.
Ta proro~anstva se odnose na vrstu pojave u pro{losti i njeno
potonje ispunjenje. Jovan Krstitelj je bio glas koji je vikao u fizi~koj
pustinji na obalama Jordana pripremaju}i put za prvi Dolazak
fizi~kog Isusa u fizi~ki hram u Jerusalimu i me|u fizi~ki Jevrejski
narod. Taj glas je samo prototip odnosno prete~a glasa koji, mo}no
poja~an pomo}u savremene {tampe, radia i televiziskog prenosa,
vi~e usred dana{nje duhovne pustinje vjerske zbrke i objavljuje
skora{nji Drugi Dolazak duhovno proslavljenog Hrista u Njegov
duhovni hram-Crkvu koja }e vaskrsnuti u duhovnu besmrtnost-
Poslanica Efescima 2:21-22.
Isus je do{a prije 1900 godina da objavi budu}e Carstvo Boìje.
Ovoga puta dolazi da uspostavi to Carstvo! Upozorenje a ove
posljednje dane o tome da carstvo dolazi poja~anom snagom obilazi
svijet. Doprlo je do kraljeva, careva, predsjednika i premijera raznih
naroda, kao i do njihovij naroda i naroda na svim kontinentima!
Kao ~ovjek u ovo doba vjerske zabune moè da sazna sedam
osnovnih tajni svih vjekova koje razobli~avaju sada{nja izmje{ana
vjerovanja u kojima je okovan ovaj svijet?
Za{to su ljudu na Tajlandu uglavnom budisti, oni u Italiji, [paniji i
Farnscuskoj katolici, a oni u Arapskom svojetu muslimani? Prije
svega za{to su oni i njihovo okruènje odrasli na u~enjima tih vjera
koje su automatski prihvatili. O~ekivati od njih da neko odkrije istinu
(koja je sakrivena od njih suprotna u~enjima kojima su izloèni u
djetinjstvu i odraslom doba) ravno je o~ekivanju da se dogodi ne{to
10
nemogu}e. Za{to ve}ina ljudi vjeruju u ono u {to vjeruju? Zaista
mali broj ljudi ikad zastane da se zapita kako su uop{te prihvatili
vjerovanje koja su usa|ena u njihov um.
IZVOR ISTINE
Vjerujem da ste vidjeli kip Mislioca. On sjedi sam, nalak}en na

koljena, s glavom na rukama. Navodno sjedi duboko zami{ljen
satima i danima i razmi{lja li razmi{lja. Taj kip navodno pokazuje
na~in na koji su nastale neke svjetske vjere. Ali Mislilac nema
polaznu ta~ku u svom razmi{ljanju, odnosno nema temelj za svoje
mozganje niti ~injenice na kojima se zasnivaju njegove dosjetke.
Ljudski um nije opremljen da proizvodi istinu bez osnova za tu istinu.
Me|utim, izgleda da malo ljudi zaista razmi{lja! Ve}ina ljudi
nepa`ljivo prihvati sve ~emu ih od malena u~e. Kad dospiju u zrelo
doba prihavatju ono {to stalno slu{aju, ~itaju i ~emu su ih u~ili.
Obi~no bez ikakvih pitanja nastavljaju da slijede svoje dru{tvo i
svijet koji ih okruùje. Ve}ina ljudi ne shva}a da ~ini upravo to-bez
imalo pa`nje su preuzeli to {to vjeruju ne postavljaju}i ni jedno
pitanje niti traè dokaz za takvo vjerovanje. I pored toga, brani}e
ogor~eno i emotivno svoja ubje|enja. U ~ovjeku se razvila priroda
da ~ini “ono {to radi cijeli svijet”, da vjeruje i postupa poput onih
koji ga okruùju.
Nadalje, ve}ina ljudi tvrdoglavo odbija da vjeruje ono u{to nisu
spremni da vjeruju. Ni ja se nisam ni malo razlikovao od ve}ine
drugih ljudi. Sam od sebe svojom voljom nikad ne bi mogao da
odkrijem te velike istine. No, ako bismo posmatrali tako stvari,
prorok Mojsije nikad ne bi odkrio istine koje je zapisao u prvih pet
bibliskih knjiga.
Odkri}e istine zahtjevalo je ~udesno Boìje djelo, koje se dogodilo
kada je pred Mojsijom gorio `bun koji neije izgorio kako bi to otvorilo
Mojsijev um i odkrilo mu stvari Boìje. Mojsija nije traìo Boga; Bog je
pozvao i povukao Mojsiju. âk kada se susreo sa samim Boìjim
glasom, Mosija se pobunio. Smatrao je sebe nesposobnim za takav
zadatak po{to je imao problem sa mucanjem. Bog mu je rekao da }
e njegov brat Aron da govori u njegovo ime i to je navelo Mojsija da
pristine. Nije mogao da se usprotivi Boìjoj zapovjesti i morao je da
popusti.
Apostol Pavle nekolko vjekova kasnije nikada ne bi mogao da sam
od sebe spozna Boànske istine i da nam ih otkrije svojom voljom.
Pavle je svojevremeno gonio Hri{}ane “di{u}i pretnjom i smr}u na
u~enike Gospodnje” (Djela 9:1). @ivi Isus ga je pogodio sljepo}om,
urazumio i uputio u znanje i ono {to je odlu~io da Pavle uradi.
Hristos je li~no otkrijo Pavlu mnoge istine o kojima }ete ~itati u ovoj
knjizi.
Kako, onda, da sam ja po~eo da shva}am i sti~em dragocjeno
poznanje istine? Svakako da to nisam u~inio sam od sebe, zato {to
sam to traìo, ili zbog moje neke naro~ite sposobnosti. Ali Isus
11
Hristos oborio me je dolje u jednom smislu druk~ijem od Pavlova
iskustva, i ako je bilo isto toliko bolno i djelotvorno.
Osnovne istine moraju da se odkriju zato {to ljudski um ne moè
da ih izmisli. One ne dolaze od ~ovjeka nego od Boga! Incijativa za
otkrivanje istine u svim slu~ajevima koji su zabiljeèni u Bibliji do{la
je od Boga! Jeremija je protestovao pred Bogom izgovaraju}i se
mladim godinama, ali Bog mu je rekao: “ne govori: dijete sam; nego
idi kuda te god po{aljem, i govori {to ti god kaèm” (Jeremija 1:7).
Isaia se izgovarao navode}i kao razlog svojih ne~istih usana, a Bog
ga je naveo da prihvati misiju koja mu je bila odre|ena. Jona je
poku{ao da pobjegne brodom, ali Bog ga je naterao da prenese
poruku koju mu je zapovjedio da je prenese Ninevljanima.
Petar i Andrija su htjeli da ostanu ribari, ali ih je Isus pozvao da
sve napuste i krenu za Njim. Sli~no njima ja sam htio da budem
poslovni ~ovjek, ali me je Bog naveo na misiju koju je imao za mene
stavljaju}i me u odre|ene okolnosti koje nisam izabrao. Ponavljam:
su{tina cijele stvari da incijativa dolazi od Boga! Njegova namjera
mora da se ostvari. Svijet je pun vjere koje su potekle iz ma{te,
razmi{ljanja i spekulacija izvjesnih ljudi. Ali Bog je taj koji odkriva
istinu! Zar nemaju svi pristup bibliskoj istini? Ljudi predpostavljaju
da ih crkve u~e onom {to odkriva Biblija. Za to }u ovdje da izloìm
kratak sinopis mog li~nog iskustva kojim me je Isus Hristos-da tako
kaèm-pogodio i odkrio mi zapanjuju}u istinu, bibliske istine u koje
crkve ne vjeruju ili ih podu~avaju.
PROBU\ENJE-SJAJ AMBICIJE UPALJEN
Ro|en sam u obi~noj ali stabilnoj i ispravnoj porodici. Moji roditelji

su porijeklom iz kvekerske vjere, moje porodi~no stablo proteè se u
pro{lost sve do Edvarda Prvog, kralja Engleske i linija se produàva
sve do cara Davida u starom Izrailju. Bio sam zgranut odkri}em te
genealogije i ~injenicom da ja, odnosno jedan dio moje familije,
zapravo potje~e od “doma Davidovog”. Moji pretci su emigrirali sa
Viliamom Penom iz Engleske u Pensilvaniju nekolko stotina godina
prije nego {to su Sjedinjene Dràve postale nacija.
Od naranijeg djetinjstva sam vaspitavan u kvekerskoj vjeri, ali
sam u prvim godinama ìvota imao pasivno vjersko interesovanje.
Kada sam napunio 18 godina doslovno sam izgubio svako
interesovanje za vjeru i prestao sam da idem u crkvu. U tim
godinama sam se podvrgao detaljnoj samoanalizi i prou~avao razne
profesije sa ciljem da odredim gdje pripadam i izbjegnem lutanja u
pogre{nom pravcu. âk i u tim godinama sam u~io da ve}ina ljudi
jednostavno postaju `rtve okolnosti.
Nekoli~ina zaista intelegentno isplanira svoj ìvot, dok se mnogi
ili ~ak ve}ina spotaknu u bilo koji posao koji im stoji na
raspolaganju. Ne biraju u kom djelu zemlje ili svijeta }e ìvjeti.
Okolnosti usmjeravaju ~itav njihov ìvot. Na fakultetu su odabrali
profesiju koje su im se dopale u tom momentu. U mom slu~aju se
desilo da sam se u 16-oj godini zaposlio preko ljetnog raspusta, pa je
12
pohvala poslodavaca za dobro obavljeno djelo i njihovo generalno
ohrabrivanje pobudilo u meni vatrene ambicije. Ambicija nije samo
èlja za uspjehom, ona podrazumjeva volju i motivaciju da se plati
ceh za taj uspjeh!
Samo analiza u 18-oj godini me je navela da se bavim
profesionalnim radom reklama i zanimanjem. Vrijedno sam studirao
danu i no}u umjesto da slijedim mlada~ka zadovoljstva. Postao sam
neobi~no uspje{an. Vrijedno sam radio, bijo me je glas da sam neko
ko “stalno juri”. Dosta sam studirao i stalno radio na
samousavr{enju. Sve je to, naravno, dovelo do velikog
samopouzdanja koje je kasnije zamjenilo jedno druk~ije pouzdanje-
vjera u Hrista. Odabirao sam poslove u kojima sam mogao ne{to da
nau~im i “prodavao sam se poslodavacima” biraju}i polja rada koje
bi me dovelo u dodir sa uspje{nim ljudima.
Godine 1915 otvorio sam svoje radon mjesto kao prestavnik
oglasiva~a u îkagu. Uspio sam da postanem predstavnik devet
vode}ih bankarskih ~asopisa u Sjedinjenim Dràvama, ~ija se
~itala~ka publika sastojala od vode}ih bankarskih rukovodioca.
Poslovao sam sa brojnim predstavnicima najve}ih industriskih
poduze}a u zemlji. Prisustvovao sam konferencijama dràvnih i
nacionalnih bankaro{a, i poznao sam vode}e bankaro{e îkaga i Vol
Ulice u Njujorku. Kada mi je bilo 28 godina zara|ivao sam pribli`no
$375.000 godi{nje u sada{njem kursu. Upravo na vrhuncu mog
ranog poslovnog uspjeha Bog je po~eo da se “trpa” u moj ìvot. U
to vrijeme sam se i oènio.
NEPOZNATI POZIV
Samo nekoliko dana poslije vjen~anja moja èna je usnila ìv i

upe~atljiv san koji ju je uznemirio i potresao do dubine du{e. San je
bio toliko realan da je vi{e li~io na vi|enje, Dav ili tri dana sve je
izgledalo nerealno-kao u omani-samoje taj neobi~an san bio
stvarnost.. U njenom snu prelazio sam preko velike raskrsnice koja
se nalazila plac-dva do na{eg stana u îkagu, na mjestu gdje se
ukr{tavaju Brodvaj i [eredanska ulica. Iznenada se na nebu pojavio
stra{an prizor, pravi zasljepljuju}i prizor: velike mase sjajnih zvjezda
u obliku ogromne zastave. Zvjezde su po~ele da svjetlucaju i da se
radvajaju prije nego {to su na kraju nestale. U snu me je èna
pozvala da obratim pa`nju na zvijezde koje nestado{e, kad li se
pojavi druga grupa blje{tavih zvijezda koje po~e{e da `mirkaju, da
se odvajaju i nastaju poput onih prije njih. Kada smo pogledali na
nebo i zvjezde koje su nestajale, iznenada se pojavi{e tri velike
bijele ptice izme|u nas i zvjezda. Letjele su pravo na nas. Dok su se
obru{avale prema nama moja èna je primjetila da su to an|eli.
“Onda mi je palo na pamet da Hristos dolazi” napisala je moja
èna mojom majci dan nakon {to je sanjala taj san, u pismu na koje
sam upravo nabasao u albumu porodi~nih slika. “i bila sam toliko
sre}na da sam zaplakala od radosti. Po tom sam iznenada zamislila
na Herberta i jako sam se zabrinula”. Znala je da pokazujem veoma
13
malo interesovanje za vjeru, i ako sam dva-tri puta oti{ao u crkvu na
uglu ulice. Po tom je u njeno snu izgledalo kao da se “Hristos spustio
me|u nas i stao pravo ispred nas. U po~etku sam bila malo
sumnji~ava i prestra{ena kako }e nas prihvatiti zato {to sam se
sjetila da smo zanemarili prou~avanje na{e Biblije i da u glavnom
razmi{ljamo o stvarima koje su daleko od Njegovog interesa. Ali
kada smo mu pri{li, oboje nas je zagrlio i bili smo tako sre}ni! Mislila
sam da su ga ljudi cijelog svijeta vidjeli gdje dolazi, jer, koliko smo
mi mogli da vidimo, ljudi su masovno dolazili na tu {iroku raskrsnicu.
Neki su bili presretni a neki upla{eni.
Onda je izgledalo kao da se On preokrenuo u an|ela. Isprva sam
bila jako razo~arana sve dok mi nije rekao da Hristos zaista dolazi
za veoma kratko vrijeme”.
U to vrijeme smo ~esto odlazili u bioskop. Moja èna je upitala an|
ela da li to valja. Odgovorio je da Hristos ima vaàn posao za nas-
pripremu za Njegov dolazak-i da zbog toga ne}e biti vremena za
“filmove” (u to vrijeme su se prikazivali takozvani nemi filmovi).
Onda su an|el i cijeli prikaz po~eo da nestaje, a moja se èna
probudila potresena i za~u|ena! Ujutro mi je ispri~ala svoj san. Bio
sam posti|en. Nisam htio da o njemu razmi{ljam, ali sam se
istovremeno pribojavao da ga podpuno odbacim. Smislio sam
logi~an na~in da izbjegnem ostavrenje tog sna i na|em “najbolje”
rje{enje za isti: “Za{to ne ispri~a{ taj san sve{teniku u crkvi na
uglu” predloìo sam joj. “I pitaj ga da li ima kako zna~enje”. Tako
sam uspio da odvratim sebe od razmi{ljanja o tom snu.
Dozvolite da naglasim da u 99.999 od 100.000 dana{njih
slu~ajeva kad ljudi misle da im Bog govori u snu ili vi|enju, rije~ je o
~istoj ma{ti, ili o nekoj vrsti samohipnoze i samoobmane. Ali, ako je
ovo ~ak i bilo vi|enje od Boga, ja sam poku{ao da pobjegnem od nje
kao {to je to ~inio Jona. Me|utim, nakon tog sna Bog se u svoje
vrijeme nesumnjivo uhvatio u ko{tac sa mnom, kao {to je u~inio i
sa Mojsijom, Isaijom, Jeremijom, Jonom, Andriom, Petrom i
apostolom Pavlom.
RASDPAD ZANIMANJA
Onda je 1920 nastupila grozna velika dipresija. Nije potrejalo

dugo, ali je te godine djelovalo veoma razorno. Posjedovao sam
velike uloge u industriji traktora i drugim granama industrije, mada
ne u metropolitanskim bankama. Svi klienti koji su mi donosili velike
prihode oti{li su na dobo{. Poznanik jednog mog klienta, poznat u
cijeloj zemlji kao predsjednik jedne korporacije, izvr{io je
samoubistvo. Moje zanimanje je uni{teno pred mojim o~ima bez
moje krivice. Sve {to ga je uni{tilo bilo je van moje kontrole.
U Portlandu, dràva Oregon, gdje sam se preselio sa porodicom,
osnovao sam firmu za reklamne usluge za pranje ve{a. Taj posao,
mada najzaostaliji od svih, nalazio se na jedanajestom mjestu u
zemlji po novcu koji je donosio. Upoznao sam se sa jednim
stru~njakom koji je, po mom sudu, bio najve}i nacionalni stru~njak
14
iz te oblasti. Primao sam samo one ljude koji su nam omogu}avail
da u~inimo njihovo zanimanje efikasnijim kako po kvalitetu tako i po
metodu koje su bile pod mojim nadzorom. Morao sam da znam da }
e moji klienti morati da ispune ono {to obe}am u reklamama. Ali
1926 je nacionalna agencija za reklame prodala Nacijonalnom
Udruènju vlasnika slu`be za pranje ve{a set dobara kako bi objavila
ogroman oglas u jednom nacionalnom ~asopisu za ène. Udruènje
je imalo vlast da obaveè svakog ~lana da radi za taj ~asopis.
âsopis je reklamirao pribli`no 85 posto opravdanih tro{kova za
reklamu koju je svaka lokalna praonica ve{a mogla da zaradi. To
sam saznao tek kada je nagodba podpisana. Do tog trenutka sam
uspjevao da udvostru~im obim posla mojih klijenata, pa je i moj rad
napredovao. Tako je ponovo jedan veoma uspje{an posao istrgnut iz
mojih ruku usljed ~injenice koju nisam mogao da kontroli{em. Za to
je postajao dobar razlog-Bog mi je oduzimao posao sa reklamama.
UZNEMIRAVAJU]I DVOSTRUKI IZAZOV
U jesen 1926. godine, kada sam imao 34 godine, kao da se sve

sru{ilo na mene. Bio sam smrvljen! Napadnut sam sa dvije strane!
Supruga je nakon devet godina sretnog braka po~ela je da drì
sedmi dan u nedjelji-Subotu ([abat)-umjesto nedjelje. Bio sam
zapanjen i bjesan po{to je to za mene predstavljalo vjerski
fanatizam! [to }e da pomisle moje kolege na poslu? No, moja je
èna tvrdila da je takvo u~enje prona{la u Bibliji. Momentalno su mi
pali na um svi mogu}i argumenti, ali uzalud.
“Ali Biblija kaè: Drì nedjelju” protestovao sam.
“Moè{ li to da mi pokaè{ u Bibliji?” upitala je.
“Pa, ne mogu” odgovorio sam. “Ne znam mnogo o Bibliji. Moja
interesovanja i u~enja bila su iz oblasti poslovne administracije. Ali
sve ove crkve ne mogu biti krive-one izvode svoja vjerovanja iz
Biblije i svaka od njih odràva nedjelju”. Moja èna se iskreno
nasmje{ila, {to me je jo{ vi{e razdraìlo.
“Ako moè{ da mi pokaè{ gdje Biblija zapovjeda odràvanje
nedjelje, po~e}u opet da drìm taj dan”.
Nije postojao na~in da izbjegnem taj izazov po{to je od njega
ovisio moj brak! Sticajem okolnosti moja tek udata svastika, nosilac
“svjeè” diplome sa fakulteta, bacila je pred mene drugi
poniàvaju}i izazov.
“Herbert Armstrong”, optuìla me je prezrivo “ti si prosto jedna
velika neznalica! Ko god je i malo obrazovan zna da je ljudski ìvot
nastao evolucijom”. Bio sam ponosan {to nisam zanemario
studiranje i obrazovanje. Mislio sam da poznajem sve ~injenice o
evoluciji u koju nisam vjerovao. Tada sam morao da priznam da
nikad nisam temeljno do kraja istraìo to posebno pitanje. Nakon
nedavne provjere “fanatizma” kod moje supruge, taj izazov je bio
veliko poniènje za mene. Dvostruki udarac na moj ponos do{ao je
odmah po{to mi je zanimanje uni{teno po drugi put. Usljed svega
15
toga bio sam podpuno razoren i uznemiren. Ipak sam odlu~io da
dokaèm i èni i svastici da nisu u pravu.
Dvostruki izazov me je natjerao na odlu~no, gotovo danono}no
istraìvanje. Ta napeta prou~avanja su trajala {est mjeseci prije
nego {to sam prona{ao odgovor sa dokazom, ali studiranje nije
prestalo do dana{njeg dana. Oba izazova su se usredsredila na
zajedni~ku po~etu ta~ku u mom israìvanju-Prvu knjigu Mojsijevu u
Bibliji i porijeklo ìvog svijeta. To je bio samo po~etak. Ti izazovi
do{li su u trenutku kada sam ima dosta slobodnog vremena na
raspolaganju. Uronio sam u to prou~avanje sa najve}om mogu}om
koncentracijom.
ISTRA@IVANJE BIBLIJE I DARVINA
Nisam prvo po~eo da istraùjem Prvu knjigu Mojsijevu, nego sam

detaljno “prekopao” djela Darvina, Liela, Hakela, Hakslija, Spensera,
Vogta, êmberlajna i Mora, pa ~ak i ranija Lamarkova djela i
njegovu teoriju o “upotrebi i neupotrebi” koja je predhodila
Darvinovoj hipotezi o “opstanku naja~eg”. Ti spisi su mi se odmah
u~inili kao ubjedljivi ({to zaista jesu po{to su bukovalno sveop{te
prihva}eni u sferama vi{eg obrazovanja). Ja sam razumio za{to se
obrazovanje uhvatilo u kadè evolucionisti~kih ideja.
Evolucija je agnosti~ki, ili bi se prije moglo re}i ateisti~ki poku{aj
da se objasni prisustvo tvorevine bez predhodnog postojanja
intelegentnog Tvorca. Po~eta fraza mog istraìvanja je bezobzirno
potresla moju vjeru da Bog postoji. Shvatio sam da sam uzo zdravo
za gotovo realnost Boìjeg postojanja zato {to sam od malih nogu
slu{ao da On postoji. Izvjesno vrijeme u mojoj glavi vladao je pravi
ko{mar. Nakon svega, da li je sve {to sam ikad vjerovao samo
obi~an mit i gre{ka? Bio sam odlu~en da saznam istinu! Mozak je
po~eo da pro~i{}ava ideje i vjerovanja koja sam ranije bez ikakvog
razmi{ljanja smatrao ispravnim.
Samo je Dr. P.E. Mor probrao spise o evoluciji u kojima je na{ao
mnoge neusagla{enosti u toj teoriji. Ali je i on generalno prihvatio tu
doktrinu. U tom trenutku sam prije svega morao da dokaèm ili
opovrgnem da Bog postoji. Moje prou~avanje nije bilo povr{no niti
sam to shvatio olako. Nastavio sam da istraùjem kao da mi od tog
ovisi ìvot. U stvarnosti i jeste bilo tako, ba{ kao {to je od toga
zavisio sam moj brak. Istovremeno sam prou~avao knjige koje
govore o “drugoj strain medalje”. Neka bude dovoljno da kaèm da
sam prona{ao nepobitan dokaz da postoji Bog Stvoritelj i siguran
dokaz da je teorija evolucije pogre{na.
Nasprem tog zaklju~ka stajala je bulumenta profesora ispranog
mozga sa suprotnim mi{ljenjem. Bio sam zadovoljan kad sam uspio
da izvu~em priznanje od jednog profesora doktora koji je podpuno
“zagazio” u vodu evolutivnog razmi{ljanja i proveo mnoge godine
rade}i na svom diplomatskom radu na Fakultetu u îkagu i
Kolumbiji. Rekao mi je da sam definitivno sasjekao evoluciju u
samom korjenu. Poput Dr. Mora, mozak te gospo|e bio je toliko
16
ispran evolucijom da je nastavila sa onim za {to je priznala da
postoji dokaz da nije ta~no. Tako|er sam uìvao u tome {to sam
natjerao moju svastiku “da poje” svaku rije~ kojok me je
okarakterisala kao “neznalicu”. Sve je to naravno, bila manifestacija
moje sujete koju tada jo{ uvjek nisam iskorjenio. Dokazao sam da je
veliki, veli~anstveni Bog realan! Ali izazov moje ène je ostao i dalje
muka mom duhu. Ve} zaglibljen u istraìvanje evolucije prou~io sam
i Prvu knjigu Mojsijevu.
Znao sam da svaka svjetska vjera ima svoje svete spise. Kada
sam dokazao da je Bog stvarnost, o~ekivao sam da nastavim
uporedno prou~avanje vjere da bih vidio da li i jedan od tih svetih
pisama ima boànski autoritet. Kroz koji od njih Bog govori
~ovje~anstvu, ako uop{te govori kroz bilo koji? Po{to sam svakako
morao da prou~avam pitanja Subote, a ve} sam bio za{ao duboko u
prou~avanje Prve knige Mojsijeve, odlu~io sam da studiram Bibliju.
JEDNA PO JEDNA DOKTRINA
U ranoj fazi prou~avanja Biblije nai{ao sam na zapis u Rimljanima

6:23: “Jer je plata za grijeh smrt”. Zastao sam zapanjen nad tim
izrazom. “Plata” je ono {to svak dobije za ono {to uradi. Buljio sam
u tu izjavu koja je dijametralno suprotna vjeronauci koju sam slu{ao
u nedjeljnoj {koli (prije nego sam napunio 18 godina).
“Za{to?” uzviknuo sam. “Kako je mogu}e?! U crkvi su me u~ili da
je plata za grijeh vje~ni ìvot u paklu koji gori vje~nim ognjem”.
Drugi put sam se {okirao kad sam pro~itao posljednji dio stiha: “…a
dar Boìji je ìvot vje u Hristu Isusu Gospodu na{emu”. “Ali, mislio
sam da ve} imam vje~ni ìvot” rekao sam razo~arano. “Ja jesam ili
bar imam besmrtnu du{u. Za{to je onda potrebno da mi vje~ni
ìvot bude dar?”
Pretraìo sam zna~enje rije~i “du{a” uz pomo} korkonansa
(rije~nika bibliskih termina). Nai{ao sam na dvije izjave u Bibliji:
“Koja du{a zgrije{i ona }e poginuti” i “Koja du{a zgrije{i ona }e i
umrijeti” (Jezekilja 18:4, 20). Tada sam se sjetio da sam u Prvoj knjizi
Mojsijevoj, druga glava, pro~itao {to je Bog rekao prvim ljudima,
prvim du{ama: “Ali s drveta znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u
koji dan okusi{ s njega, umrije}e{“.
U 1. Mojsijeva 2:7, pro~itao sam da je Bog stvorio ~ovjeka od
praha zemaljskog i dunuo mu u nos dah ìvota, nakon ~ega ~ovjek
(od praha odnosno fizi~ke materije) “posta du{a ìva”. Duh koji je
Bog dunuo jasno govori da je du{a fizi~ka, to jest da se sastoji od
materije. Na{ao sam da je Jevrejska rije~ “nefe{“ na na{em jeziku
prevedena kao “du{a” i da je Bog nadahnuo Mojsiju da u prvoj glavi
iste knjige napi{e da su ptice, ribe i ìvotinje-sve tri vrste-“nefe{“.
Onda se dogodilo da sam pro~itao Isusove rije~i: “i niko se ne pope
na nebo osim koji si|e s neba, Sin ~ovje~iji koji je na nebu” (Jovan
3:13). Nakon toga sam podrobnije prou~io nauku o nebu i paklu.
Na{ao sam izjavu nadahnutog apostola Petra na dan kada je primio
sveti Duh: “Jer David ne iza|e na nebesa” (Djela 2:34).
17
U tom podrobnom prou~avanju Biblije koristio sam se svim
bibliskim izvorima-konkordansima, Gr~ko-englesim i Jevrejsko-
engleskim leksikonima, komentarima povodom Biblije, bibliskim
rije~nicima i vjerskim enciklopedijama. Odkrio sam da su posljednja
tri izvora napisali obrazovani ljudi koji su, me|utim, imali tjelesni um.
I ako su oni od velike pomo}i u istraìvanju istoriskih ~injenica i
pitanje materijalne i fizi~ke prirode, odkrio sam da ne mogu mnogo
da pomognu kada je u pitanju Boìje odkrivenje duhovnog znanja.
U djelovima Svetog Pisma koja su pod znakom pitanja
upotrebljavao sam Jevrejski Stari Zavjet, Gr~ki Novi Zavjet i
leksikone o njima. Koristio sam se svim mogu}im prevodima i
verzijama Biblije koji su do tada {tampane na engleskom jeziku.
MOJE JEDINSTVENO ISKUSTVO
Moje istraìvanje se podpuno razlikovalo od u~enja studenata koji

poha|aju teolo{ke fakultete i upijaju sve doctrine kojima ih u~e
njihove dominacije. Obrazovanje je postalo stvar treniranja ljudskog
pam}enja. Od djeteta, pa i odraslih, o~ekuje se da prihvati i nau~i
na pamet sve ~ega ga u~e. Kao primjer posluì}e ovo {to se
dogodilo mom unuku u osnovnoj {koli. U~iteljica ga je upitala: “Ko je
odkrio Ameriku”? “Indijanci” odgovorio je kao iz topa moj unuk kao i
{rapirao u~iteljicu. “Ne, Lari. Zar ne zna{ da je Kolumbo odkrio
Ameriku”? “Ne, gospo|o. Indijanci su bili ve} ovdje i pozdravili
Kolumba kad je napokon stigao”. Momak je dobio nulu za odgovor i
èstoku kritiku da za uvjek mora da pamti da u knjizi pi{e da je
Kolumbo odkrio Ameriku!
U~enici osnovnih i srednjih {kola dobijaju ocjene za u~enje na
pamet i vjerovanje u to {to pi{e u ud`benicima i {to podu~avaju
u~itelji, instruktori i profesori. U probnom izdanju ~asopisa “Prava
Istina” koji sam priredio 1927 godine-sedam godina prije nego {to je
od{tampan prvi primjerak samog ~asopisa-stajala je slika jednog
umjetnika. Na slici je bila nacrtana u~ionica sa djecom, a u glavi
svakog djeteta bio je usa|en ljevak. U~itelj je iz bokala sipao u
napred pripravljene propagande.
Studenti metodisti~kog fakulteta prima u glavu metodisti~ku
doktrinu i u~enje. Katoli~ki student na katoli~kom fakultetu biva
podu~avan rimokatoli~kim u~enjima. Studenti prezbiterijanskog
fakulteta prima prezbiterijansku doktrinu. Studen istorije u
Njema~koj u~i jednu verziju o Prvom i Drugom Svetskom Ratu, a isti
student u Sjedinjenim Dràvama nalazi podpuno druk~iju verziju
istih doga|aja. Me|utim, u mom slu~aju ìvi Bog me je pozvao na
poseban na~in. Poku{ao sam da dokaèm suprotno onome {to sam
odkrio da Biblija jasno i nepogre{ivo govori! Hristos me je u~io
onome {to nisam èlio da vjerujem i pokazivao mi da je upravo to
istina!
Isus Hristo je li~na Rije~ Boìja. On je li~no podu~io prvih 12
apostola i apostola Pavla. Biblija je danas ista ta Rije~ Boìja samo u
{tampanom vidu. Stoga je isti Isus Hristos, koji je podu~avao
18
izvorne apostole po~etkom 27 godina na{e ere, podu~avao i mene
1900 godina kasnije, po~etkom 1927. Ovdje bi èlio da dodam da
moje prou~avanje Boìjeg odkrivenja istine nikad nije prestalo.
Hristos me je kasnije upotrebio da osnujem tri gimnazije. Usred
stalnog prou~avanja, podu~avanja i saradnje sa kolegijumom, koji
se u teolo{koj nastavi nije vodio tjelesnim ve} duhovnim
mudrovanjem, um mi je ostao otvoren a znanje o istini koju Bog
odkriva mi se pove}alo. No, tokom prvih {est mjeseci mog napornog
prou~avanja prolazio sam kroz fazu obu~avanja-odkrivenja da su
crkvena u~enja dijametralno suprotna bibliskoj istini!
“PROGUTATI [VRAKU”
Ovdje nije mjesto za poduì, podroban izvje{taj o mom

besprekidnom pretraìvanju Biblije i preobra}anju. Bog me je naveo
da dokaèm (na moje li~no zadovoljstvo) da li “sve ove crkve ne
mogu da budu krive, jer njihovo u~enje dolazi iz Biblije!” Klju~na
stvar u tome je jednostavna ~injenica da sam na{ao nepobitan
dokaz da je Sveto Pismo Bogonadahnuta knjiga i da kao Rije~ Boìja
(u izvornoj verziji) nosi vrhovni autoritet.
Svakom ljudskom umu najteè padne da prizna da je pogre{io. Ni
meni nije bilo ni{ta lak{e nego bilo kome drugom. Beg me je tim
okolnostima doveo do granice gdje je morao da me prsili priznam
pravo to. Na moj krajnji uàs i jad morao sam, kako kaù Amerikanci,
“da progutam {vraku” za sve {to sam rekao u vezi sa navodnim
“fanatizmom” moje supruge.
Tada nisan htio da vjerujem u to {to ona vjeruje, ali sam morao da
pretrpim te{ke poraze i prihvatim dokazanu istinu koja je suprotna
onome {to sam ja èlio da vjerujem! Bilo mi je poniàvaju}e {to
sam morao da priznam da je moja supruga u pravu a ja kriv po
pitanju najozbiljnijeg spora koji se ikad ispre~io izme|u nas dvoje.
RAZOÂRANJE
Na moje krajnje razo~aranje i zapanjenost odkrio sam da mnoga

crkvena u~enja i obredi nisu utemeljeni na Bibliji. [tovi{e, istoriski
podaci pokazuju da poti~u iz neznaboàca! Brojna bibliska
proro~anstva prorekla su takva stanja. ûdesna, nevjerojatna istina
ukazuje na to da je izvor popularnih vjerovanja i obreda u
nominalnom Hri{}anstvu uglavno neznabo{tvo, ljudsko rezonovanje
i obi~aj, a ne Biblija!
U po~etku sam sumnjao, potom tragao za dokazima i na{ao da
Bog postoji i da je Sveta Biblija Njegovo bukovalno nadahnuto
baànstvo odkrivenje i upustvo ~ovje~anstvu. Nau~io sam da ~ak
pripada Bogu onoliko koliko mu se pokorava. Rije~ Gospod zna~i
“gospodar”-nekom kome se pokoravate! Odkrio sam da se ve}ina
ljudi pokarava la`nim bogovima a bune se protiv jednog istinitog
Stvoritelja, Vrhovnog vladara cijelog svemira.
19
Cijela stvar se vodi na pokoravanje Bogu. Otvaranje mojih o~iju
da vide istinu dovelo me je do ìvotnog raskr{}a. Prihvatanje istine
zna~ilo je prihvatiti dru{tvo poniznih, nelicomjernih ljudi koje sam
smatrao niòm klasom i biti odne{en od visokih, mo}nih, bogatih
ljudi ovog svijeta za kojima sam teìo. Najzad, to je podrazumjevalo
da }e biti skr{ena moja li~na sujet i da }e se moj ìvot podpuno
promjenuti!
BORBA NA @IVOT I SMRT
Sve je to zna~ilo stvarno pokajanje budu}i da sam uvidio da

kr{im Boìji zakon. Bio sam pobunjenik protiv Boga i to mnogo vi{e
od pukog kr{enja zapovjesti o Suboti. Pokajanje je podrazumjevalo
zaokretaj u ìvotu i kretanjem putem Boìjim-putom Njegove Biblije.
Zna~ilo je ìvjeti u skladu sa svakom rije~ju u Bibliji umjesto ìvota
u skladu s putevima dru{tva i tjelesnim èljama i sujeti. Sve je bilo
stvar mog izbora kojim }u putem nastaviti da idem tokom ostatka
mog ìvota. Izvjesno je da sam u tom trenutku stajao na raskr{}u.
Bio sam poraèn. I ako to tada nisam shvatio, Bog je izazvao taj
poraz. Proma{aj u zanimanju su jedan za drugim uni{tili moje
pouzdanje. Doìvio sam psihi~ki slom. Moje “ja” nije htjelo da umre,
nego da poku{a da se uzdigne nad sramnim porazom i jo{ jednaput
krene {irokim popularnim putem sujeti, putem ovog svijeta. Bio sam
dio ovog svijeta, a tada nisam shvatio da on nije Boìji ve} |avoljski
svijet. Shvatio sam da prihvatenje Boìje istine zna~i biti pozvan iz
ovoga svijeta-napustiti svijet i njegove puteve, pa ~ak i u velikoj
mjeri napustiti moje prijatelje i kolege u ovom svijetu. Napu{tanje
ovog svijeta, njegovih puteva, interesa i zadovoljstva li~ilo je na
umiranje, a ja nisam èlio da umrem.
Mislim da je napu{anje ovog svijeta i ne biti dio njega jedan od
najve}ih ispita za svakoga koga Bog pozove. Sad sam znao da je put
ovoga svijeta pogre{an i da mu je krajnja kazna smrt, ali tada nisam
èlio da umrem! Zaista se odigrala bitka za ìvot, odnosno bitka za
ìvot i smrt. Na kraju sam izgubio bitku, kao {to sam dotle ve}
izgubio sve svjetske borbe tokom nekolko proteklih godina. U
kona~nom o~ajanju bacio sam se na Boìju milost. Ako je mogao da
upotrebi moj ìvot, preda}u ga Njemu-ne u smislu samoubistva, ve}
kao ìvu `rtvu koju moè da upotrebi kako god èli.
Moj ìvot vi{e nije imao nikakvu vrijednost. Smatrao sam sebe
obi~nim bezvrednim komadom ljudskog odpada koji nije dostojan ni
da zavr{i na odpadu. Isus Hristos je Njegovom smr}u kupio i platio
moj ìvot. Stoga je u stvari moj ìvot pripadao Njemu i tada sam mu
rekao da moè da ga ima!
Od tog trenutka ovaj poraèni, bezvredni ìvot postaje Boìji.
Nisam uvi|ao kako u bilo ~emu moè da bude vrijedan Bogu, ali je
sada bilo Njegovo i mogao je da ga upotrebi kao svoje oru|e ako je
smatrao da je upotrebljivo u bilo koju svrhu.
20
RADOST U PORAZU
Predavanje Bogu-to pokajanje-odustajanje od svijeta, prijatelja,

kolega i svega-bila je najgor~a pilula koju sam ikad progutao, ali je
bila jedina medecina u cijelom mom ìvotu koja je donjela stvarno
ozdravljenje! Zapravo sam po~eo da shvatam da nalazim neopisivu
radost u tom podpunom porazu. Odkrio sam radost u prou~avanju
Biblije-odkrivanju novih istina kojih do tada nisam bio svjesan po{to
su bile sakrivene od mene. U predavanju Bogu, podpunom
pokajanju, na{ao sam neizrecivu radost u prihvatanju Isusa Hrista
kao li~nog Spasitelja i sada{njeg Poglavara Sve{teni~kog. Sve sam
po~eo da sagledam u novom i druk~ijem svijetu. Za{to je
predavanje mom Tvorcu i Bogu trebalo da bude tako te{ko i bolno
iskustvo? Za{to je bolno predati se i poslu{ati ispravne Boìje
puteve? Za{to? Sad sam imao nov pogled na ìvot.
Nekako sam po~eo da shva}am da je u moj ìvot do{la jedna
nova zajednica i prijateljstvo. Postao sam svjestan dodira i zajednice
sa Hristom i Bogom Ocem. Dok sam ~itao i prou~avao Bibliju, Bog
je razgovarao sa mnom. Sada mi je bilo drago {to ga slu{am! Po~eo
sam da se molim i znao sam da u molitvama razgvaram s Njim.
Jo{ uvijek ga nisam dobro poznavao. Ljudi se bolje upoznaju putom
stalnog dodira i neprestalnog razgovora. Tako sam nastavio da
prou~avam Bibliju i po~eo da zapisujem u vidu ~lanaka to {to sam
u~io. Nisam mogao ni da predpostavim da }e ti ~lanci jednog dana
biti {tampani. Napisao sam ih radi li~nog zadovoljstva po{to je to
bio jo{ jedan na~in da vi{e nau~im tokom prou~avanja. Sada mogu
slobodno da kaèm zajedno sa apostolom Pavlom: “da ono jevan|
elje koje sam ja javio, nije po ~ovjeku. Jer ga ja ne primih od
~ovjeka, niti nau~ih, nego odkrivenjem Isusa Hrista…A kad bi
ugodno Bogu… da javi (odkrije) Sina svojega u meni, da ga jevan|
eljem objavim (pi{u}i i {tampaju}i) me|u neznabo`cima: odmah ne
pitah tjela i krvi, niti iza|oh (na neki teolo{ki fakultet)…” (Galatima
1:11-12, 15-17).
Zato kaèm da je iskustvo, kojem sam se bolno podvrgao u
po~etku napornog prou~avanja, jedinstveno u ljudskom ìvotu i
pona{anju na{eg doba. Ne poznam ni jednog vjerskog vo|u koji je
na takav na~in do{ao do istih u~enja. Vjerska u~enja ovog svijeta
nisu di{la od Boga! Samo je Bog nepogre{iv!
U prolje}e 1927. doveden sam do podpunog preokretaja u mom
umu, koji je tadaj o~i{}en od ranijih prepostavki i vjerovanja.
Drugim rije~ima preìvio sam jedno bolno iskustvo. Dva puta je
propalo moje zanimanje koje je mnogo obe}aivalo i ostavilo me je u
razo~aranju. Onda sam naveden da priznam da sva vjerska
vjerovanja kojih sam se drào su suprotni Boìjem istini i to ne samo
moja vjerovanja, nego i ono {to crkve vjeruju! Preìvio sam poraz!
Shvatio sam koliko sam ni{tavan i bezvredan. Pobjedio me je
Veli~anstveni Bog, doveo me do pokajanja i u novu vjeru u Isusa
Hrista i Boìju Rije~, vjeru koja je postala ~vrsta poput stijene.
21
Doveden sam do toga da se podpuno predam Bogu i Njegovoj
Rije~i.
Krstio sam se. Kada se Boìji sveti Duh uselio u mene, to mi je
otvorilo um ka neopisljivoj radosti u poznanju Boga i Isusa Hrista-
poznanju istine i topline boànske ljubavi! Ono {to sam nekad mrzio
sad sam volio. Odkrio sam najve}u i najja~u radost mog ìvota u
tome {to sam nastavio da iskopavam zlatna zrnca istine iz Boìjih
Rije~i. U meni se javio nov polet za prou~avanje Biblije.
Tokom nekolko godina od mog preobra}aja. Bog me je vodio da
razumijem Njegova odkrivenja o sedam bibliskih tajni koje zbunjuju
ljudski um i na|em tu jedinu jednu pravu Crkvu Boìju koju je
osnovao Isus Hristos na dan Duhova 31, godine na{e ere.
Evolucionisti, prosvjetni radnici, nau~nici i vjeroispovjednici se
uzalud bore da rije{e tajne vjekova: porijeklo materije i svemira,
porijeklo ~ovjeka, tajnu ljudskog roda, nevjerojatna dostignu}a koja
~udnovato idu u korak sa ljudskim zlom, velike umove koji postiù
nevjerojatne stvari a istovremeno nisu u stanju da rije{e ljudske
neprilike. Sad otkrivam ~itaocu tih sedam zapanjuju}ih ,
racionalnih, logi~nih, saètih, glavnih tajni koje zbunjuju ~ovjeka.
GLAVA 1
KO I [TO JE BOG
Nekolko godina, nakon privatnog susreta sa pokojnom Indiskom

premijerkom gospo|om Indrom Gandi, vra}ao sam se u hotel gdje
sam odsijo u Nju Delhiju. îm sam doputovao u Indiju primjetio sam
da krave i volovi slobodno hodaju gradskim ulicama, {to do tada
nikad nisam vidio ni u jednoj zemlji.
“Zar ova stoka ne odluta suvi{e daleko od vlasnika?” Upitao sam
voza~a. “Svakako”, odgovorio je on. “Ali kako vlasnici znaju gdje da
je traè u ve~e da je otjeraju na po~inak?” Voza~ se osmjehnuo:
“Vlasnici ih ne tjeraju ku}i. Krave i volovi poznaju svoje vlasnike i
znaju gdje ìve, pa se sami u ve~e vra}aju”.
Istog momenta pomislio sam na stih u Svetom Pismu proroka
Isaie, glava prva. Nikada nisam tako savr{eno razumio smisao tog
stiha do tog ìvog iskustva. “ûjte, nebesa i slu{aj, zemljo; jer
Gospod govori: sinove odgojih i podigoh, a oni se odvgo{e od mene.
Vo poznaje gospodara svojega i magarac jasle gospodara svojega, a
Izrailj ne poznaje, narod moj ne razumije. Da gre{nog naroda!
Naroda ogrezla u bezakonju! Sjemena zlikova~kog, sinova
pokvarenijeh! Ostavi{e Gospoda, prezre{e sveca Izrailjeva,
odstupi{e natrag” (Isaia 1:2-4).
Ti stihovi govore o starozavjetnom Izrailju, narodu kome se Bog
odkrio preko mnogih dokaza i ~uda. Ako taj narod nije poznavao
svog Boga, koliko tek onda drugi narod malo zna ko i {to je Bog?! Ali
i drugi narodi su ljudi, istao kao {to je bio tada{nji Izrailj. Zbog toga
je va`no ve} na po~etku ove glave imati u vidu ~injenicu da Bog
smatra sve ljude svojom djecom. Mnogo je onih koji kaù: “Za mene
Bog jednostavno nije stvarnost”. U stvari Bog im predstavlja veliku
22
tajnu. Postojanje njihovih biolo{kih o~eva im ne prestavlja nikakvu
tajnu, jer ti o~evi su stvarnost.
ZA{TO ONDA BOG IZGLEDA NEREALAN?
U ovoj glavi poku{a}emo da vam predo~imo Boga u jednom

stvarnom svjetlu, ba{ kao {to nam biolo{ki o~evi izgledaju stvarni.
Bog nam se odkrio u Bibliji. Samim tim ako razumijemo {to pi{e u
toj knjizi i sam Bog postane stvarnost. Bog je od svih ljudi u
Rimskom carstvu nadahnuo apostola Pavla da napi{e slede}e: “Jer
se otkriva gnjev Boìji s neba na svaku bezbo`nost i nepravdu ljudi
koji drè istinu u nepravi. Jer {to se moè doznati za Boga poznato je
njima: jer im je Bog javio; jer {to se na njemu ne moè vidjeti, od
postanja svijeta moglo se poznati i vidjeti na stvorenjima, i njegova
vje~na slava i boànstvo, da nemaju izgovora. Jer kad pozna{e
Boga, ne proslavi{e ga kao Boga niti mu zahvali{e, nego zaludje{e u
svojim mislima, i potamnje nerazumno srce njihovo. Kad se gra|ahu
mudri, poludje{e” (Rimljanima 1:18-22).
Miliarde ljudi u dana{njem svijetu ne samo da nemaju pojma o tom
{to je najva`nija stvar u ìvotu-ko i {to je Bog-nego kao da ne èle ni da
znaju bilo {to o Njemu! Svojevoljno su izabrali da ìve u neznanju o
najva`nijoj ìvotnoj stavci i odnosu koji moè da postoji u jednom ljudskom
ìvotu! Zapanjuju}e ali istinito!
Za{to su ljudi svojevoljno izabrali da ne upoznaju najva`niji odnos koji
moè da postoji u ìvotu jednog ~ovjeka? Za to postoji samo jedno
mogu}e obja{njenje-svi narodi su zavedeni (Odkrivenje 12:9). înjenica
da me|u ljudima vlada sveop}a obmana jasno ukazuje na postojanje
superpravednosti! Ne{to vi{e o tome malo kasnije.
NESTVARAN BOG IZ DAVNINA
Adam, prvi ~ovjek koga je Bog stvorio, uzeo je za sebe plod sa drveta
znanja dobra i zla. Tim djelom je odbacio Boga kao svog Stvoritelja. Bog je
sasvim sigurno odkrio Adamu pone{to o sebi, odnosno povjerijo mu odre|
ena duhovna znanja. Ali i pored toga, Adam je presjekao vezu sa njigovim
Stvoriteljom-Bogom!
Nema nikakve sumnje da se pone{to od duhovnog saznanja koje je Bog
predao Adamu mnogo godina uspje{no prenosilo s koljena na koljeno. Tako
je, recimo, Isus nazvao drugog Adamovog sina “pravednim Aveljom” po{to
je ispravno postupio ponudiv{i jagnje Bogu za `rtvu. Potom vidimo da
nakon Avelja dolazi Enoh koji “poìve jedanko po volji Boìjoj”. Onda je Bog
razgovarao sa Nojem i dao mu upustva za izgradnju broad.
Istorijski zapisi nagovje{tavaju da je jedan od tri Nojeva sina, Sim,
nakon velikog potopa posjedovao izvjesno znanje o istinitom Bogu. Me|
utim, nema sumnje da se znanje o Bogu sve vi{e iskrivljavalo dolaskom
svake nove generacije. Tako nalazimo, kao {to }emo vidjeti u ~etvrtoj
glavi, da je Nimrod doslovno proglasio sebe bogom. Od tog doga|aja
znanje o istinitom Bogu je skorom podpuno is~ezlo u generacijama i
vjekovima koji su dolazili. Stari bezbo`ni narodi imali su obi~aj da prave
raznorazne idole od gline, drveta kamena i svakojakog materijala.
23
Arheolozi su prona{li mnoge uzoreke neznaboà~kih boànstva koji se
danas ~uvaju u muzeima. Ba{ kao {to re~e apostol Pavle, ljudi su
oboàvail tvorevine vi{e nego samog Tvorca (Rimljanima 1:25).
POJAM O BOGU U PRVOM VIJEKU
Ako ~itate Bibliju primjeti}ete sve jasnije da, kako se pribliàvate

Novom Zavjetu, ljudi sve manje znaju bilo {ta {to je povezano sa istinitim
Bogom. Atinski intelektualci bili su naju~eniji ljudi u prvom vijeku na{e
ere. Neki od njih su sreli apostola Pavla prilikom njegove posjete Atini.
“A neki od Epikurovaca i od Stoji~kijeh mudraca prepirahu se s njim; i
jedni govorahu: {to ho}e ovaj besposlica? A drugi: vidi se kao da ho}e
nove bogove da propovjeda. Jer im propovjeda{e jevan|elje o Isusu i o
vaskrsenju. Pa ga uze{e i odvedo{e na Aeropag govore}i: moèmo li
razumjeti kakva je to nova nauka {to ti kazuje{“…A Pavle stav{i nasred
Aeropaga re~e: ljudi Atinjani! Po svemu vas vidim da ste vrlo pobo`ni; jer
prolaze}i i motre}i va{e svetinje na|oh i oltar na kome bje{e
napisano:Bogu nepoznatome. Kojega dakle ne znaju}i po{tujete onoga
vam ja propovjedam. Bog koji je stvorio svijet i sve {to je u njemu, On
budu}i gospodar neba i zemlje ne ìvi u rukotvorenijem crkvama… koji
sam daje svima ìvot i dihanje i sve. I u~inio je da od jedne krvi sav rod
~ovje~iji ìvi po svemu licu zemaljskom, i postavio je neprijed odre|ena
vremena i me|e njihovoga ìvljenja. Jer kroz njega ìvimo, i mi~emo se, i
jesmo; kao {to i neki od va{ijeh pjeva~a reko{e: jer smo i rod njegov”
(Djela 17:18-19, 22-26, 28).
Kakav je slu~aj sa dana{njim intelektualcima? ôvjek bi pomislio da
najobrazovaniji ljudi sigurno znaju ko je Bog i {to predstavlja. Recimo, da
upitate prvih deset dekana fakulteta na koje nai|ete: “Vjerujeteli u Boga?”
Mo`da bi neki odgovorio da vjeruje u postojanje “vi{e sile”, ali ne bi mogli
da vam odgovore na pitanja ko je Bog i {to On predstavlja! Ne bi mogli da
vam kaù kakav je taj Bog po{to im je nestvaran! Drugim rije~ima-Bog je
tajna! Mo`da }e po nekad obrazovana osoba priznati da je agnostic, to jest
da ne moè “sa sigurno{}u da kaè” da li Bog postoji ili ne.
êsto sam izjavljivao da je obrazovanje postalo sredstvo za priljev
svjeèg novca. Na{ obrazovani sistem po~ev od osnovne {kole do vi{eg
obrazovanja, ubacuju u na{u djecu i omladinu unapred pripremljeni pojam,
ideologiju i mje{avinu istine i bajki, a maldi ljudi ne izraàvaju nikakvu
sumnju u to ~ime ih podu~avaju. U~enici se u na{em {kolskom sistemu
ocjenjuju po tom kako dobro prihva}aju, bubaju i recituju napamet
nau~eno gradivo o kojem tako|er moraju da pi{u sastave i kontrolne
zadatke, bez obzira dali je to ~emu ih u~e istini ili laì.
Savremeno naobrazovanje omogu}ilo je ljudima da sveop{te prihvate
bajku o evoluciji. Evolucija je agnosti~ka teorija, mada bi se prije moglo
re}i da je to ateisti~ki poku{aj da se objasni postojanje stvorenog svijeta
(tvari), ali bez predhodnog postojanja njegovog tvorca. Ta teorija istiskuje
Boga iz cijele {eme o postajanju svijeta. Time ljudi poku{avaju da ga
podpuno uklone sa pozornice, ~ime zasljepljuju sami sebe kada je rije~ o
tajni Njegova postojanja.
MATERIJALNO STVARANJE IZGLEDA STVARNOST
Stvoreni svijet je materijalan, vidljiv, stoga se ~ini ~ovjeku da je

stvaran. Dana{nji sistem obrazovanja se u podpunosti zasniva na
materijalizmu. Savremeni nau~ni pojmovi negiraju postojanje nevidljivog,
24
duhovnog. A opet, svi naizgled nerje{ivi problemi i zla ovog svijeta su po
svojoj prirodi duhovni. Ve} sam naveo zapis iz prve glave Pavlove
poslanice Rimljanima u kojem je tako|er napisao 28 stih: “I kao {to ne
marahu da poznadu Boga…” Dana{nji obrazovani program malo, ili ~ak ni
malo, ne posve}uje pa`nju podu~avanju o postajanju Boga. Glavni pojam i
pristup u ljudskom saznanju, ~ak i osnovnoj {koli-je teorija evolucije. Da li
je zato ikakvo ~udo {to u~eni ljudi ne znaju ko i {to je Bog zato {to
vjeruju onom {to su ih nau~ili!?
Nedavno sam se vratio iz druge ~etverodnevne posjete Pekingu, gdje
sam oti{ao kao prvi vjerski vo|a iz Hri{}anskog svijeta pozvan od strane
Kineske vlade da se obratim velikom skupu u Kineskoj prestolnici, Tokom
posjete sastao sam se sa podpredsjednikom Komiteta Narodnog Kongresa,
Tan Zenlinom i neprikosnovenim Kineskib vo|om Deng Ksijaopingom.
Razgovarao sam, dakle, sa vrhovnim zvani~nikom ~iji se ugled proteè na
razmi{ljanje i vjerovanje preko jedne milijarde ljudi, koji sa~injavaju
skorom ~etvrtinu svjetskog stanovni{tva. Kina je jako uljudna nacija na
svijetu. Najstarija Kineska vjera je oboàvanje predaka. Kasnije je nastalo
konfu~ijanstvo i Taoizam, a zatim je iz indije do{ao Budizam.
Terk nakon svega toga me|u Kineze je stiglo Hri{}anstvo. Dana{nja
Kineska nacija je komunisti~ka, ateisti~ka! Uvidio sam da su Kineske vo|e
veoma ~eni, uljudni i prijateljski nastrojeni, ali u ovom momentu se sasvim
ne brinu o tome ko i {ta je Bog. Nisam ni poku{ao da im pri~am o tome,
ali sam na dva velika, va`na zbora njihovih vo|a {to }e Bog u~initi veoma
skoro. Objavio sam i to da }e iz {tampe uskoro iza}i knjiga koju upravo
sada pi{em.
Indija je druga najmnogobrojnija nacija na svijetu. [to tamo{nji ljudi
znaju o tome ko i {to je Bog? Ni{ta! U Rusiji, tre}oj najve}oj naciji na
svijetu, postoji Rusko pravoslavlje i ateizam. Niti osu|ujem niti se trudim da
sudim tim narodima. Predpostavljam da imaju dobre namjere, kao i svi
narodi ovoga svijeta. U ovom trenutku niti im sudi ({to }u kasnije da
objasnim) nit ih osu|uje. On ih voli i pozva}e ih na vje~no spasenje u
vrijeme koje je On sam odredio. Ali, je ~injenica da ti narodi ne znaju ko i
{ta je Bog.
Narod starog Egipta je oboàvao bogove Izidu i Ozirisa. Grci i Rimljani su
u stra vremena imali svoje mitolo{ke bogove: Jupitera, Hermesa, Dionisa,
Apolo, Dijanu i mnoge druge. Ti narodi (kao i njihovi dana{nji potomci)
nisu znali ni{ta ko i {to je Bog. Zbog toga se postavlja pitanje: za{to takvo
neznanje?
ZA[TO DOBROVOLJNOM NEZNANJE
Navod iz poslanice Rimljanima navodi razlog za{to su ljudi dobrovoljno

izabrali da ìve u neznanju o stvarima koje se odnose na istinitog Boga.
Za{to je to tako? Za{to dobrovoljno ìvjeti u neznanju. U Rimljanima 8:7,
jasno pi{e da je tjelesni (priridni) um koji ~ovjek posjeduje neprijatelj je
Bogu. To ne zna~i da su svi neobra}eni ljudi sa takvim umom aktivno,
namjerno i zlobno neprijateljski nastrojeni prema Bogu. Ve}ina ljudi je
pasivan neprijatelj Bogu. U normalnim okolnostima ~ak i ne razmi{ljaju o
Njemu. Ako se Bog i spomene u njihovom prisustvu, odmah im je
neprijatno i rado }e poku{ati da promjenu temu razgovora. Ljudi
vjerojatno ne shva}aju da njihov um ima neprijateljski stav prema Bogu,
pa, gledano sa psiholo{kog stava, upravo je to razlog {to poku{avaju da
izbjegnu taj predmet. Drugim rije~ima, prosje~na osoba gaji pasivno
neprijateljstvo prema Bogu a da toga nije svjesan. Ljudi zapravo ne
25
shva}aju da u dubinu du{e èle da Bog “gleda svoja posla”, osim u
vrijeme velikih neprilika kada kukaju traè}i Njegovu pomo}.
Nevidljive duhovne stvari prestavljaju tajnu za sve ljude. I ako su tako
stvarne, ljudi ih ne razumiju po{to ne mogu da ih vide svojim o~ima,
usljed ~ega sve to ostaje jedna velika tajna, pa ljudi odbijaju da duhovnost
uop{te ne postoji. Biblija nam jasno kaè da postoje uzroci tog
dobrovoljnog nepoznavanja Boga. Ta knjiga nam otkriva da razlog leì u: 1)
jednom praistorijskom doga|aju i 2) onome {to je sam Bog uspostavio
nakon {to je prvi ~ovjek, Adam, po~inio prvi grijeh. Naredne dvije glave
bavi}e se tim uzrocima koje istovremeno predstavljaju uzrok svog
narastaju}ih zala u ovom svijetu. Bog Svemogu}i jasno odkriva uzrok u
Njegovoj Rije~i-svetoj Bibliji. Stoga }e vam se te tajne razjasniti dok
budete ~itali ovu knjigu.
Prije svega, {to Biblija odkriva povodom teme ko i {to je Bog? Bog
odkriva samog sebe isklju~ivo u toj nadahnutoj knjizi, ali ~ovje~anstvo u
cjelini nikad nije povjerovalo Bogu, to jest onome {to kaè! Nakon {to je
porazgovarao “u ~etiri oka” sa prvim stvorenim ljudima na zemlji,
Adamom i Evom, Bog je dozvolio Sotoni da im se pribliì. Sotona se
posrestvom Adamove ène dokopao i samog ~ovjeka. Na{i praroditelji su
povjerovali sotonskim rije~ima: “ne}ete vi umrijeti”, i ako im je Bog ranije
rekao: “Umrije}e{“! Ako uzme{ zabranjeni plod sa drveta znanja dobra i
zla. êtiri hiljade godina kasnije Isus je propovjedamo hiljadama ljudi
poruku datu mu od Boga i samo je 120 osoba povjerovalo onome {to je On
govorio (Djela 1:15). Stoga nije ~udo {to ni jedna dana{nja vjera, sekta i
vjeroispovjest ne vjeruju Bogu, osima male, progonjene Crkve koja je
zapo~ela sa tih 120 du{a godine 31. koju je osnovao Isus Hristos. To zna~i
da dana{nje vjere nisu povjerovale onome {to Bog iznosi u Njegovoj
Rije~i. Boìja Rije~ nedvosmisleno otkriva ko i {to je Bog! Me|utim postoji
razlog {to ljudi ne znaju, a posta}e sasvim jasan u daljoj anazlizi ove
teme.
Dakle, ko i {to je Bog? Kako On otkriva samog sebe? Ve} sam naveo
rije~i apostola Pavla upu}ene Atinskim intelektualcima kada im je rekao
da je Bog Tvorac koji je isplanirao, oformio, uobli~io i stvorio ~ovjeka.
Prorok Isaia opisuje Boga u svojoj knjizi: “S kim }ete me dakle izjedna~iti
da bih bio kao on?…Podignite gore o~i svoje i vidite: ko je to stvorio? Ko
izvodi vojsku svega toga na broj i zove svake po imenu, i velike radi sile
Njegove i jake mo}i ne izostaje ni jedan”? (Isaia 40:25-26).
Sam Bog se obra}a skepticima: “Iznesite parbu svoju, veli Gospod,
pokaìte razloge svoje veli car Jakovljev. Neka do|u i neka nam obajve
{ta }e biti; objavite nam {to je prvo bilo, da promislimo i poznamo {ta }e
biti iza toga; ili kaìte nam {ta }e biti u napredak. Kaìte nam {to }e biti
poslije, i pozna~emo da ste bogovi; ili u~inite {ta dobro ili zlo, i divi}emo
se i gledati svi. Gle, vi nijeste ni{ta, i djelo va{e nije ni{ta; koji vas izabra,
gad je” (Isaia 41:21-24).
Ti navodi iz Svetog Pisma odkrivaju Boìju mo}, ali ne i ko i {ta je Bog
na na~in koji bi Boga u~inio nekako realnim za ~itaoca. To }e morati da
urade drugi stihovi u Svetom Pismu.
BOG, STVORITELJ SVEMIRA
Bog je tvorac svega postoje}eg u ogromnom svemiru; zvjezda, galaksija

u bskona~nom prostoru, ove planete, ~ovjeka i sveg ìvog na zemlji. Bog
~ini upravo ono {to ~ini Njega samog. On stvara! Skicira, formira i
26
oblikuje. Daje ìvot! On je veliki darodavalac svega, i Njegov zakon-Njegov
na~in ìvota-je na~in davanja a ne uzimanja, koji je na~in ovoga svijeta.
Ali kako izgleda Bog? Ko je Big? O tom postoje mnoge ideje. Neki vjeruju
da je On samo ono {to je dobro, to jest dobre namjere u svakom ~ovjeku.
Drugim rije~ima, Bog je samo dio svakog pojedinca. Neki su ga zami{ljali
kao nekakvog idola od zlata ili srebra, izrezbaren predmet od drveta,
istesan od kamena ili napravljen od nekog drugog materijala. Dok je
Mojsije razgovarao s Bogom na gori Sinaju, Izraelci su pokazali u ~emu se
sastoji njihova predstava o Bogu-za njih je On izgledao kao zlatno tele.
Mnogi spominju Boga kao pojedinu Osobu vrhunske mo}i. Neki su mislijli
da je On neodre|eni duh. U Hri{}anstvu je obi~no prihva}ena tradicija da
je Bog sveto trojstvo ozna~en u tri li~nosti-Otac, Sin i Duh sveti. U Bibliji
ne postoji rije~ “trojstvo” niti se u~i takva doktrina. Ne{to vi{e o tom
kasnije.
BOG U PRAISTORIJI
Vratimo se na sam praistoriski po~etak ljudskog roda. Ako bi vas neko

upitao gdje se nalazi najraniji Bibliski opis o Bogu vezan za vremensko
doba njegova postojanja, vjerojatno da bi ste odgovorili: “Za{to pitate”?
Naravno da je po~etak u Prvoj knjizi Mojsijevoj 1:1”, zar ne? Gre{ka!
Najranije odkrivenje o tome ko i {ta je Bog u vremenu stoji u Novom
Zavjetu-u jevan|elju po Jovanu. “U po~etku bje{e rije~, i rije~ bje{e u
Boga, i Bog bje{e Rije~. Ona bje{e u po~etku u Boga. Sve je kroz nju
postalo, i bez nje ni{ta nije postalo {to je postalo. U njoj bje{e ìvot, i ìvot
bje{e vidjelo ljudima” (Jovan 1:1-4).
“Rije~” u tom navodu je prevod Gr~ke rije~i “Logos”, {to zna~i
“govornik”, “rije~” ili “misao koja se odkriva”. U ovom navodu “Rije~” je
upotrebljena za opis li~ne osobe. Ko ili {to je Logos? Zapazite dobro kako
ga opisuje stih 14: “I rije~ postade tijelo i useli se u nas puno blagodati i
istine; i vidjesmo slavu Njegovu, slavu, kao jednorosnoga od Oca”.
Isus Hristos je ro|en kao ~ovjek od krvi i mesa. Mogao je da se vidi,
dotakne i osjeti. Ali kakav je Isus bio kao Logos, Bog? Odgovor na to
pitanje nalazi se u jevan|elju po Jovanu 4:24: “Bog je duh”. Duh se ne vidi.
Znamo kako je izgledao taj Bog kao ljudski Isus, ali kakav je lik i oblik imao
kao Rije~ objasni}emo kasnije. Stoga je Rije~ utjelovljena Li~nost za~ta
od Boga.
Zbog tog za~e}a Bog je tek kasnije postao Otac Rije~i. Me|utim, u to
preistorisko vrijeme o kome pi{e prvi stih po Jovanu 1, Rije~ jo{ nije bila
(bio) Sin Boìji. Rije~ se odrekla (odrekao) svoje slave boànskog Duha da
bi mogla (mogao) da bude za~et kao ljudsko bi}e, usled ~ega je u~injen
Sinom Boìjim, to jest Bog ga je posinio a djevica Marija rodila. Dakle, tu
nalazimo odkrivenje o dvije prvobitne li~nosti: Bog, sa kojim jo{ iz
praistorijskog doba postoji druga Li~nost koja je tako|er Bog-koji kasnije
biva za~et i rodio se kao Isus Hristos. Te dvije li~nosti su duh nevidljiv
ljudskom oku, osim u koliko se prikaè nadprirodnim putom. Taj stih me|
utim opisuje prvobitno stanje kada Isus nije bio Sin Boìji niti Bog Njegov
Otac.
KO JE BIO MELHISEDEK?
Dalji opis o vje~nom postojanju Isusa Hrista nalazimo u sedmom

poglavlju poslanice Jevrejima koja govori o Melhisedeku, caru
Jerusalimskom iz Avramova doba. U poglavlju se isti~e da je Melhisedek bi
27
sve{tenik Svevi{njeg Boga. Taj Melhisedek je postojao kroz cijelu
vje~nost-“bez oca, bez matere, bez roda, nemaju}i ni po~etka danima, ni
svr{etka ìvotu a ispore|en sa sinom boìjim, i ostaje sve{tenik do vijeka
(Jevrejima 7:3).
Po{to je Melhisedek “upodobljen Sinu Boìjem” i ostaje sve{tenik do
vijeka a Isus Hristos je sada Poglavar Sve{teni~ki, to zna~i da su
Melhisedek i Isus Hristos ista Li~nost. Hristos je dakle “bez oca, bez majke,
bez roda (u Avramovo doba), nemaju}i ni po~etka danima, ni svr{etka
ìvotu”.
Bog od uvjek postoji zajedno sa Rije~i. U vrijeme kada je bio “Rije~”,
Isus je bio besmrtno bi}e koje je postojalo od uvjek, {to zna~i da nije bilo
ni jednog vremenskog razdoblja u kom nije postojao-nije imao po~etak
danima. Ve} tada je bio poput Sina Boìjega, a bio je Bog zajedno sa
Bogom. Navod iz poslanice Jevrejima pokazuje da je u po~etku-prije nego
je i{ta stvoreno-Rije~ postojala s Bogom, a i sama je bila Bog. Kako je to
mogu}e? Recimo, da postoji ~ovjek po imenu Jovan i da je Jovan zajeno sa
Marinkovi}em. Tako Jovan moè da bude i Marinkovi} po{to je
Marinkovi}ev sin. Marinkovi} je porodi~no prezime, a opet je rije~ o dvije
razli~ite osobe. Jedina razlika u ovoj analogiji je to da u vrijeme koje
opisuje jevan|elje po Jovanu 1:1, Rije~ jo{ uvijek nije postojala Sin Boìji,
ali je bila Bog s Bogom.
U to vrijeme Rije~ i Bog jo{ uvijek nisu bili Otac i Sin, ali su bili carstvo
zvano “Bog”! Danas se ta familija “Bog” satoji od Boga Oca, Njegovog Sina
Isusa Hrista i mnogo za~etih ljudi koji sa~injavaju Crkvu Boìju i koji su,
kao Njegova za~eta djeca, ve} sada sinovi Boìji (Rimljanima 8:14, 16; 1.
Jovanova 3:2). Kasnije }emo u podpunosti objasniti taj su{tinski vaàn
smisao familije-Boìje porodice!
Gdje smo mi sad u svemu tome? Prije nego je i{ta postalo, bila su
dva Vrhovna besmrtna Bi}a koja od uvijek postoje. Na{ um nije u
stanju da ba{ zamisli to “oduvjek”. Ali isto tako ne moèmo da
zamislimo elektricitet, i ako znamo da stvarno postoji!
KAKO JE HRISTOS STVORITELJ
Opet se vra}amo na isto pitanje: ko i {ta je Bog? Prije nego je i{ta

postalo postajali su Bog i Rije~, koji nisu na~injeni od materijala ve}
od Duha. I pored toga {to nisu od materijala, Bog i Rije~ su postojali
u stvarnosti, to su bile dvije a ne tri Li~nosti. Ono o ~emu pi{e tre}i
stih po Jovanu 1-svemu postoje}em (svemiru)-postalo je usled
djelovanja Rije~i. To }ete shvatiti ako tom stihu dodate ono {to pi{e
u Efescima 3:9: “…u Bogu, koji je sazdao sve kroz Isusa Hrista”.
Dopustite da objasnim: prve sedmice u januvaru godine 1914,
~asopis za koji sam nekad radio poslao me je u Detroit, dràva
Mi~igen, da saslu{am Henri Forda zbog njegove va`ne odluke da
ispla}uje radnicima dnevnicu od pet dolara. U zgradi administracije
susreo sam Henri Forda u poslovnom odjelu, a onda sam pogledao
na ogromnu fabriku preko puta u ~ijim halama je radilo vjerojatno
nekolko hiljada ljudi za ma{inama na elektri~ni pogon. Gospodin
Forda smatraju tvorcem automobila marke “Ford”, ali on je pravio
automobile preko radnika koji su ih proizvodili uz pomo} ma{ina i
elektri~ne energije. Na isti takav na~in i Bog Otac je Stvoritelj, koji
je “stvorio kroz Isusa Hrista”. Isus je rije~ za koju pi{e” Jer on re~e, i
28
postade” (Psalm 33:9).Bog kaè Hristu {to da uradi (Jovan 8:28-29) i
tada Isus, kao radnik na svom poslu, progovara, dok sveti Duh, koji
je sila, odgovara i ~ini ono {to Isus zapovjeda, kao {to to ~itamo u
Kolo{anima 1:12: “Zahvaljuju}i Bogu i Ocu, koji nas prizva u dijel
na{ljedstva svetijeh u vidjelu. Koji nas izbavi od vlasti tame, i
premjesti nas u carstvo sina ljubavi svoje… Koji je obli~je Boga {to
se ne vidi, koji je ro|en prije svake tvari. Jer kroz njega bi sazdano
sve {to je na nebu i {to je na zemlji, {to se vidi i {to se ne vidi, bili
prestoli ili gospodstva ili poglavarstva, ili vlasti: sve se krozanj i zanj
sazda. I On je prije svega, i sve je u Njemu” (stih 12-13, 15-17).
Stoga Boìja Rije~ otkriva da su Bog i Rije~-dvije vrhovne
li~nosti-od uvjek ìvjeli zajedno, i prije nego {to je i{ta stvoreno,
uklju~uju}i i ovu planetu i svu vasionu.
Iz gornjeg navoda se vidi da Histos ima obli~je-oblik i formu-Boga.
Mo`da }e vam Bog izgledati malo stvarniji kad shvatite da ima isti
oblik i formu kao svako ljudsko bi}e. U daljnem navodu pro~ita}ete
vi{e dokaza o toj ~injenici. Dakle, u pro{losti su te dvije li~nosti
postojale zajedno dok jo{ nije bilo ni~eg drugog na ovom svijetu. O
tre}oj li~nosti, Duhu, nigdje nema spomena u Bibliji. Da li to zna~i
da je Bog ograni~en samo na dvije li~nosti? Pogre{no u~enje o
trojstvu ograni~ava Boga na tri Li~nosti. Me|utim, Bog nije
ograni~en i, kao {to sam besprekidno odkrivao, Njegov je cilj da
proizvede sam sebe u onima koji imaju mogu}nost da postanu
miliarde li~nosti Boga. Pogre{no u~enje o trojstvu ograni~ava Boga
i pogovara Njegovu namjeru.
Sasvim je o~igledno da je to u~enje prevarilo cijeli Hri{}anski
svijet. Bog i Rije~ su Duh i oboje posjeduju taj svoj Duh. Dopistite da
to razjasnim na sled}i na~in: svojim o~ima moète da vidite neki
predmet na drugom kraju sobe, ili sunce, pa ~ak i zvjezde koje, i
ako veoma udaljene od sunca, mnogo su ve}e od njega. Ali svojim
o~ima ne moète da djelujete na te predmete. Na isti na~in Bog
moè da postavi svoj duh na bilo koje mjesto bez obzira na
razdaljinu i zato je sveprisutan. U stanju je da djeluje na te objekte
preko svetog Duha, ili da ih promjene po svojoj volji.
Ostaje tajna koliko dugo su Bog i Rije~ razmi{ljali, planirali i crtali
Njihove planove prije nego su zapo~eli da stvaraju bilo {ta?! Me|
utim, materija-ova planeta, zvjezde i galaksijenije prvo {to su
stvorili. Prije materijalnog svijeta Bog i Rije~ su stvorili an|ele. Bog
govori o stvaranju zemlje u 38 glavi knjige o Jovu, gdje pi{e da su
svi an|eli vikali od radosti kad je zemlja stvorena (stih 7). Prema
tome an|eli su postojali prije ostale tvorevine, {to zna~i i prije nego
je stvorena planeta zemlja.
Prva knjiga Mojsijeva 1:1, kaè da je Bog stvorio nebo i zemlju. U
nekim prevodima rije~ “nebo” stoji u jednini, ali u izvornom
Jevrejskom jeziku na kome je pisao Mojsija stoji mnoìna-“nebesa”-
{to se podrazumjeva da je cjelokupan svemir stvoren istovremeno
sa zemljom. Isti slu~aj gdje je rije~ u mnoìni prevedena kao
jednina nalazi se u istoj knjizi, 2. glava, stih 4. Me|utim, rije~ “dan”
29
u ovom navodu ne mora da ozna~ava dvadeset i ~etiri ~asa, nego
jedan generalni vremenski period.
To zna~i da je ovo moglo da bude prije vi{e hiljade ili milione
godina. An|eli su stavljeni na zemlju prije nego je stvoren ~ovjek.
Budu}i da su besmrtna duhovna bi}a mogu}e je da su stanovali
ovdje nekolko hiljada ili nekolko miliona godina prije nego {to je
stvoren ~ovjek. Bog ne kaè koliko je dugo trajao taj vremenski
perijod. Zemlja je u po~etku bila stani{te an|ela, ali 6-ti stih u
Judinoj poslanici kaze: “i an|eli koji ne odrà{e svojega starje{instva
nego ostavi{e svoj stan ~uva u vje~nijem okovima pod mrakom za sud
velikog dana”.
KAKO IZGLEDA BOG
Sada }emo se pozabaviti detaljima o tome ko i {ta je Bog. Bog je Duh

(Jovan 4:24). Za{to Bog nije stvaran mnogim ljudima? Za{to se Bog i Rije~
sastoje od Duha a ne od materije-krvi i mesa-kao {to je to slu~aj sa
ljudima. Bog je nevidljiv za ljudsko oko (Kolo{anima 1:15) i ne izgleda
stvarno.
Prirodno je da na{ ljudski um èli da bude u stanju da vidi Boga u nekoj
stvarnoj formi i obliku kao bi za nas mogao da prestavlja stvarnost. No, i
ako Boga sa~injava Duh a ne vidljiva materija, On ipak ima odre|enu
formu lika i oblika. Koja je to forma, oblik? U Prvoj knjizi Mojsijevoj 1:26
“re~e Bog: da na~inimo ~ovjeka po svomu obli~ju, kao {to smo mi”; to
jest htjeli su da ga na~ine prema obli~ju, nali~ju, formi, obliku samog
Boga. Razni djelovi Biblije odkrivaju da Bog ima lice, o~i, nos, usta, u{i i
kose. Tako|er je odkriveno da Bog ima ruke i noge, {ake i prste. Ni jedan
ìvotinja, bilo da je ptica, riba, insekt, ili bilo koji drugi poznati oblik ìvota,
nemaju ruke kao {to su na{e. âk i ako ìva bi}a za koja znamo imaju
mozak koji im omogu}ava da misle, bez ruku i prstiju ne mogu da skiciraju
i na~ine predmete kao {to tu mo} ima ~ovjek. Bog ima stopala, no`ne
prste i tijelo. Posjeduje um. @ivotinje imaju mozak, ali nemaju umnu snagu
koju posjeduje ~ovjek. Ako znate kako izgleda ljudsko bi}e, onda znate
formu i oblik Boga, jer je Bog stvorio ~ovjeka po svom liku i obliku da bude
nalik na Njega samog. Jedan od u~enika upitao je Isusa kako izgleda Otac
Bog, na {to je Isus odgovorio: “toliko sam vremena s vama i nijesi me
poznao, Filipe? Koji vidi mene, vidi oca; pa kako to govori{: pokaì nam
oca” (Jovan 14:9). Isus je izgledao kao Otac. On je zapravo bio “Sa nama
Bog” (Matej 1:23), za~et i ro|en kao Sin Boìji. A kako je izgledao? Bio je
obi~an ~ovjek po{to je za sebe govorio i to da je Sin ~ovje~iji. Izgledao je
kao svaki Jevrejski mladi} njegivih godina. Zbog toga su Njegovi
neprijatelji morali da podmite Judu da im ga u mraku pokaè i ozna~i isusa
me|u drugim ljudima.
Dakle, sad znamo da Bog ima isti oblik i odraz kao ~ovjek. Tako|er
znamo da se sastoji od Duha, a ne, poput ljudi, od materijala. Duh je
nevidljiv za ljudsko oko, osim ako se u nekom specijalnom postupku ne
pokaè pred ljudima. Ako bi se to dogodilo ugledali bismo lice Boga Oca i
Hrista (sad proslavljenog na nebesima) u obliku i izarzu ljudskog lica.
Njihova lica svijetle kao sunce u punom sjaju, Njihove o~i su oganj
plameni, noge poput bronze, kose bijele kao snijeg (Otkrivenje 1:14-16).
BO@IJA PRIRODA I KARAKTER
30
Me|utim, najva`nije od svega je Boìja priroda, odnosno Njegov
karakter? ôvjek ne moè da zna {to je Bog ako ne poznaje Njegov
karakter! Karakter Boga Oca i Hrista Sina je duhovna svetost, pravednost i
apsalutno savr{enstvo i mogao bi se opisati jednom rij~i-ljubav; ljubav
ozna~ena kao nesebi~na briga za druge, na~in ìvota koji je put davanja,
sluènja, podpomaganja i djeljenja sa drugima, a ne grabljenje za sebe. To
je put u kojemu nema poùde, pohlepe, prièljkivanja onoga {to pripada
drugima, sujete i sebi~nosti, takmi~enja, borbe, nasilja, uni{tavanja,
zavisti i ljubomore, vre|anja i gor~ine. Priroda koja je neodvojiva od Boga
prestavlja pun mir, pravde, milosti, sre}e i radosti koji zra~i iz njega i
usmjerava se k onima koje je stvorio!
Jasno je da su Rije~ i Bog ìvjeli, ali {to su radili za to vrijeme? Stvarali
su. Kako su ìvjeli i kakav je bio Njihov na~in ìvota? @ivjeli su na~inom
koji se ogleda u Njihovom savr{enom karakteru-nesebi~noj ljubavi. Kada
se Isus krstio Bog Otac je rekao: “Ti si Sin Moj ljubljeni”. Bog je volio Rije~ i
Rije~ je volila Boga i slu{ala ga u podpunosti. Dvoje ne mogu da budu
zajedno ako nisu saglasni. Ta Dvojica su ìvjeli u podpunoj slozi, saradnji i
stalnom miru, samo {to je jedan bio glava ili vo|a koji drì “konac” u
svojim rukama.
Vo|a je bio Bog. Njihov na~in ìvota proizveo je savr{eni mir, saradnju,
sr}u, ispunjenost i postao zakon. Zakon prestavlja na~in pona{anja, to
jest pravila o odnosu izme|u dvije ili vi{e osoba, kao {to sportska pravila
predstavljaju “zakon” igre. înjenica da postoji zakon povla~i za sobom
svakako i kaznu u slu~aju kr{enja istog. Ne postoji zakon u kojem ne stoje
odredbe o posljedicama njegovog prestupa.
BOG-AUTOR UPRAVE
Sama ~injenica da postoji zakon prestavlja postojanje vlasti. Vlada

predstavlja administraciju i sprovo|enje zakona od strane onih koji su na
vlasti, a to zahtjeva postojanje administrativne uprave, odnosno li~nosti
koja zapovjeda. U vrijeme kada su postojala jedina svjesna ìva Bi}a. Bog
je bio rukovodioc sa autoritetom da zapovjeda. Zato, ~ak i u vrijeme kada
su Bog i Rije~ bili jedna svjesna ìva Bi}a, postala je vlada u kojoj je Bog
imao vrhovnu komandu. Vlada Boìja je sama po sebi postavljena “odozgo
na dolje”-ne moè da bude po dogovoru onih nad kojima se vlast ostvaruje
za to {to njeni zakoni poti~u i dolaze od Boga.
Nikada te zakone ne donose ljudi niti oni koji su pod vla{}u diktiraju
vladi nad sobom kako }e njima da upravlja. Po{to su Bog i Rije~ stvorili
druga svjesna i intelegentna ìva bi}a, sama ~injenica da je vlast Boìja i
Bog u njoj vrhovni vladar, takva kakva jeste automatski se postavlja iznad
cijele stvorene materije. Na{a civilizacija je preuzela na sebe prerogative
da donosi zakone, pa tako gradske, op{tinske, pokrajinske i dràvne vlade
posjeduju zakonodavna tijela-op{tinske, pokrajinske, gradske, dràvne i
nacionalne skup{tine, Kongrese, Rajhstage i Skup{tine.
Ali ljudsko iskustvo u ovoj oblasti, koja traje ve} 6000 godina, pokazuje
da ljudi uop{te namaju sposobnosti da odlu~e {to je dobro a {to zlo, niti
da izrade zakone ljudskog pona{anja i me|usobnih odnosa. Ljudska
zakonodavna tijela su donjeli toliko zakona da u nekim zemljama prosje~ni
gradski policajac ne moè da zapamti ni dio zakona na ~ije prekr{aje
navodno treba da reaguje. Jedan komi~an Ameri~ki ~asopis je objavio
strip pod naslovom “Zakon treba da postoji”, u kome se komi~no prikazuje
da i ako su ljudi donjeli toliko zakona i dalje ne mogu da njima obuhvate
svaki mogu}i prekr{aj.
31
Boìji zakon je duhovan i moè se saèti jednostavnom, mada
sveobuhvatnom rije~i koja glasi ljubav! Njegov zakon za ljudsko pona{anje
se djeli na dvije velike zapojesti: ljubav prema Bogu i ljubav prema
susjedu, a onda se dalje dijeli na Deset Boìjih zapovjesti. Isus je uveli~ao
zakon pokazav{i da princip tog zakona obuhva}a svaki mogu}i ljudski
prestup.
Tre}a glava u 2. Korin}anima pokazuje da Boìji zakon treba
primjenjivati po principima koje sadrì. Sam zakon je zaèt u jedna princip-
ljubav, a ipak je toliko savr{en ako se primjeni njgov princip postaje jedan
cjelovit zakon.Postoji samo jedan savr{en zakonodavac-Bog. Imajte u vidu
da se vlast Boìja zasniva na Boìjem zakonu koji je put nesebi~ne ljubavi,
saradnje i brige za dobro onih nad kojima se vlada. Ako ljudi slijede taj
zakon Boìji, on }e proizvesti mir, sre}u i me|usobnu saradnju.
BOG JE PORODICA
Vratimo se opet u Prvu knjigu Mojsijevu 1:1. “U po~etku stvori

Bog…” su prve rije~i je Jevrejskom koje je Mojsija zapisao onako
kako ga je Bog nahnuo. Jevrejska rije~ “Bog” u tom stihu glasi
“Elohim” i podrazumjeva imenucu ili li~no ime, a po svom je obliku
mnoìna i ako se u gramati~kom smislu uglavnom koristi kao
jednina..Rije~ “Elohim” se upotrebljava i u konotaciji porodice,
crkve, grupe-porodice koju ~ina dva ili vi{e ~lanova, crkva u kojoj je
mnogo ~lanova, ili grupa od nekolko ljudi. Dakle “Elohim” se upravo
odnosi na iste li~nosti koje ~ine jednog Boga, kao {to to vidimo u
Jovan 1:1, gdje pi{e o Rije~i i Bogu i o tom da su obe te li~nosti
Bog.
Drugim rije~ima Bog je sada porodica Li~nosti, koja se u ovom
momentu sastoji samo od dvije li~nosti-Bog Otac i Hristos Sin. Me|
utim, ako sveti Duh ìvi u nekoj osobi i duhovno je vo|en (Rimlj
8:14), onda to zna~i da je Bog za~eo tu osobu kao svog sina ili
k}erku. Kada se Hristos vrati na zemlju u svemogu}oj sili, i
uspostavi Carstvo Boìje i obnovi Boìju upravu koju je Lucifer
ukinuo. Tek tada rodi}e se kao Boìji sinovi i k}eri ljudi puni Duha
Boìjega koji ih sad vodi u njihovom ìvotu, pa }e boànska familija
zavladati svim narodima i tako ponove uspostaviti Boìju upravu!
Doktrina o trojstvu ograni~ava Boga na tri nove li~nosti, ~ime je
uni{teno samo jevan|elje Isusa Hrista! Hristovo jevan|elje
predstavlja blagoslov o skora{njem Carstvu Boìjemu, jedinoj nadi
koja preostaje ovom svijetu i njenom nevjernom ~ovje~anstvu!
Trostvo je doktrina velike la`ne vjere koja je u Otkrivenju 17:5
nazvana “tajna: Vavilon veliki, mati kurvama i mrzostima
zemaljskim”. Sotona je ovom i drugim doktrinama zaveo cjelokupno
tradicijalno Hri{}anstvo.
DOKTRINA O TROJSTVU
Op{te prihva}eno u~enje tradicionalnog Hri{}anstva je tvrdnja

da je Bog sveto trojstvo, to jest Bog izraèn u tri li~nosti-Ocu, Sinu i
svetom Duhu. Kako je ta doktrina o “trojstvu” do{la u tradicionalno
Hri{}anstvo? Najjasnije re~eno: to u~enje ne dolazi iz Biblije. Ve}
32
sam naveo ranije Otkrivenje 12:9, gdje pi{e da |avo Sotona zavodi
sve narode, pa odkud i pitanje: kako je podmukli Sotona uveo tu
doktrinu u “Hri{}anstvo”? Istorija ove nepogode je veoma
zanimljiva.
Izgleda nevjerojatno da jedno bi}e kao {to je Sotona uspjeva da
zavede ne samo ~itav svijet, ve} i samo “Hri{}amstv”, vjera koja
nosi Hristovo ime i koja bi po svemu trebala da predstavlja istinitu
Hristovu vjeru. Ma da to zvu~i paradoksalno, Sotona je uspio u
njegovoj obmani da je sprovede u djelo posredstvom velike la`ne
crkve koju je osnovao ~arobnjak Simon u 33 godine na{e ere. Biblija
opisuje tog ~ovjeka u 8 glava Djela kao poglavara tajne Vaviloneske
vjere koja je vladala tada na podru~ju Samarije. Druga knjiga o
Carevima 17:23-24, biljeì da je Asirski car [almanezer pokorio
Izrailjsko carstvo u Samariji, sjeverno od Jerusalima, iselio tamo{nji
narod i tu oblast naselijo stanovnicima iz Elama i Vavilonskih
predjela, koji su odràvail tajnu Vavilonsku vjeru. Tako su, naravno,
potomci tih neznaboàca bili naseljeni u Samariju u Hristovo
vrijeme. Jevreji nastanjeni u Judeji nisu htjeli da imaju bilo kakve
veze sa tim neznabo`cima koji su pogrdno nazivali “pisma”.
U prvom vijeku na{e ere ti neznabo`ci su se i dalje pridràvail
svoje tajanstvene Vavilonske vjere. Godine 33, dvije godine nakon
{to je Isus Hristos osnovao sa neba Crkvu Boìju na dan Duhova, |
akon Filip (koji je kasnije postao jevan|eljista) odlazi u Samariju da
propovjeda Hristovo jevan|elje. U masi koja je do{la da ga ~uje
pojavio se i ~arobnjak Simon koga su ljudi iz tog kraja po{tovali kao
poglavara njihove Vavilonske vjere tajna zbog ~aranja kojim se on
bavio: “Na kojega gledahu svi, i malo i veliko, govore}i: ovo je velika
sila Boìja” (Djela 8:10). Kada su ljudi povjerovali Filipovom
propovjedanju o Carstvu Boìjemu i krenuli da se krste, me|u njima
se na{ao i Simon koji je po tom do{ao do apostola Petra i Jovana i
nudio im mitav traè}i da mu dadu silu kojom }e mo}i da polaè
ruke na ljude da prime Duh sveti.
Petar ga je èstoko ukorio zbog takvog stava. Usprkos tome
Simon kasnije postaje samozvani “Hri{}anski” apostol koji je tajno
krstio neznaboà~ku Vavilonski vjeru kao “Hri{}amstvo” i prihvatio
doktrinu “blagodati” za opro{tenje grijeha (koju neznaboà~ke vjere
do tada nisu u~ile) i izvrgao je u slobodu (blagodat) za
nepokoravanje Bogu (Juda 4). Simon je imao namjeru da njegova
neznaboà~ka vjera pod imenom “Hri{}anstvo” u~ini univerzalnom
i preko nje se dokopa politi~ke vlasti na cijelom svijetu.
Simon “Pater” (Petar) za svog ìvota nije postigao svoj cilj koji je
namjerovao da ostvari uz pomo} svoje la`ne vjere. Me|utim njegovi
na{ljednici preseljavaju sjedi{te te vjere u Rim i uspjevaju da steknu
politi~ku kontrolu nad prvim Rimskim carstvom i njegovim
srednjovjekovnim produètkom koja se zvala “Sveto Rimsko
Carstvo”. Dans to carstvo ponovo raste brzo u Evropi.
KRIVOTVORENO JEVAN\ELJE
33
Ve} u {estoj deceniji prvog vijeka na{e ere dobar dio Bliskog
Istoka se odvratio od istinitog jevan|elja i prihavtio krivotvorevinu
(Galatima 1:6-7). Devedesetih godina tog vijeka jedini preìvjeli
apostol Jovan pi{e Otkrivenje na ostrvu Patam. Ne{to kasnije crkvu
koju je Simon zapo~eo u 33. godini na{e ere poku{ava da izvrne
istinitu Hri{}ansku Pashu u Vavilonski obred koji se odràva u ~ast
boginje I{tar (Astarote). Elementi tog obreda su o~igledni u
dana{njem Uskrsu (Hristos je promjenio straozavjetno odràvanje
Pashe tako {to je `rtveno jagnje zamjenio beskvasnim hljebom i
vinom). Nakon smrti apostola Jovana, jedan od njegovih u~enika,
Polikarp, poveo je borbu sa Rimskim biskupom o pitanju Pasha-
Uskrs. Rimski biskup se ve} isticao od drugih biskupa, da bi na kraju
postao vo|a crkve koje je osniva~ vra~ar Simon.
Kasnije je{ jedan u~enik pravog Hri{}anstva, Polikrat, vodio je
jo{ o{triju borbu o istom pitanju sa drugim rimskim biskupom. Ta
teolo{ka bitka dobila je naziv “kvatrodecimanska kontroverzija”.
Polikrat se zalagao za to da se prema Isusovom i u~enju Njegovih
apostola Pasha odràva u novoj Hri{}anskoj formi koju je uveo
Hristos i u~io apostol Pavle (1. Korin}anima 11)-upotrebom
beskvasnog hljeba i vina umjesto `rtvovanog jagnjeta. Polikrat tako|
er zalagao sa da se ta uredba odràva u ve~e 14 Nisana (prvi
mjesec u godini koji po svetom kalendaru pada u prolje}e). Rimska
crkva je nastojala da se Pasha odràva svake nedjelje.
Negdje u tom vremenu rasplamsala se jo{ jedna kotraverzija o
tome da li Boga treba nazivati trojstvom. U~esnici tog spora su
Aleksandriski doctor Arijus, Hri{}anski vo|a koji je umro 336 godine
na{e ere i jedan biskup. Dr. Arijus se vatreno suprostavljao doktrini
trojstva, mada je i sam unio neke gre{ke u Hri{}anstvo.
Godine 325 car Konstantin saziva Nikejski sabor sa ciljem da se
razrje{e ta sporna pitanja. U tom vremenu Kontantin nije bio
“Hri{}anin”, ali kao politi~ki vo|a imao je vlast nad vjerskim
pitanjima. Sabor je potvrdio kao vaè}u doktrinu o Uskrsu, Nedjelji i
Trojstvu, koje je po tom Konstantin, ina~e civilni vladar, ozakonio.
Me|utim, tim djelom Konstantin nije uspio da u~ini da ta doktrina
postane istinita!
Sotona je zaveo cijeli svijet o prirodi Boga, Isusa Hrista i svetoga
Duha, kao i o upravi Boìjoj koja se zasniva na duhovnom Boìjem
zakonu. [tovi{e, prevario je svijet i o tome {to je ~ovjek i za{to
postoji, {to je spasenje i kako ga primiti, {to je istina o jevan|elju,
{to je crkva i za{to postoji, te {to nas ~eka u budu}nosti!
KAKO IZGLEDA BOG
Rije~ “trojstvo” ne postoji nigdje u Bibliji. U daljem navodu èlim

jasno da istaknem da Bog nije ograni~io sebe ni na kakvo “trojstvo”.
Kad jednom shvatite tu iznena|uju}u istinu, vidje}ete da je to
najdivnije odkrivenje koje ljudski um ne moè da primi i da shvati!
Prva ideja, to jest prvo u~enje o Bogu kao trojstvu pojavljuje se u
34
drugoj polovini drugog vijeka-sto godina nakon {to je Novi Zavjet
najve}im djelom bio napisan.
Krivotvoreno hri{}anstvo, koje je posijao ~arobnjak Simon,
èstoko je sprovelo trojstvo i neznaboà~ki Uskrs, ali se prava Boìja
Crkva energi~no odupirala tim doktrinama. Borba je postala toliko
jaka da je prerasla u pretnju po svjetski mir. Car Konstantin, u to
vrijeme jo{ uvjek neznaboàc, saziva sabor u Nikeju koji treba da
rije{i te sukobe.
Pristalice Rimskog cara su broj~ano u mnogome nadma{ili
progonjenu pravu Crkvu Boìju. U Odkrivenju se nalazi proro~anstvo
o te dvije crkve. Dvanajesta glava je proro~anstvo o pravoj Crkvi
Boìjoj koja podnosi velike progone a koju Isus naziva “malim
stadom”. U 17-oj glavi na}i}e te proro~anstvo o la`noj crkvi-izrazito
velikoj crkvi kojoj je Bog dao ime “tajna, Babilon veliki, mati
kurvama i mrzostima zemaljskim”. (stih 5)-koja igra kolo i ja{i
politi~ke vo|e. îtavi }e svijet bez daha posmatrati ponovno
oìvljenje tog vjersko-politi~kog srednjovjekovnog “Svetog Rimskog
Carstva” (stih 8), koje je zapo~elo da se uspostavlja razvojom
“Evropske ekonomske zajednice”.
UMETANJE LA@NIH STIHOVA
U nekim prevodima Biblije (recimo kod Vuka Stefana Karadì}a)

postoji samo jedan mali stih koji podrìtelji trojstva uglavnom
uzimaju kao podporu za tu doktrinu. Stih se nalazi u prvoj poslanici
apostola jovana glava 5:7-8 i glasi: “Jer je troje {to svjedo~i na
nebu: Otac, Rije~, i sveti Duh; i ovo je troje jedno. I troje je {to
svjedo~i na zemlji: Duh, i voda, i krv; i troje je zajedno”. Ispravlja~i
Vulgate-Latinskog prevoda Biblije-dodali su ta dva stiha u ~etvrtom
vijeku na{e ere.
Ni u jednom Gr~kom rukopisu ne postoji taj stih. On je dodat u
Bibliju u vrijeme kada je zahuktala borba izme|u dvije sukobljene
strane: Rima i dr. Arijusa na jednoj i Boìjeg naroda na drugoj strain.
Bibliski komentari obja{njavaju da apostol Jovan nikada nije napisao
te rije~i u svom rukopisu, niti su prona|ene u ranijim kopijama
(prepisima) tog rukopisa. U sve tri poslanice i Otkrivenju apostol
Jovan govori o “Ocu i Sinu” (1. Jovanova 1:3), ali nikada ne spominje
“Oca i Rije~”, osim u tom stihu koji nije Bogom nadahnut.
Postoji razlog za{to je veliki prevarant, Sotona, èlio da taj
izmi{ljeni stih bude dodat u latinsku Vulgatu iz koje je prenjet u
prevode Svetog Pisam na drugim jezicima. Doktrina o svetom
trojstvu podpuno ukida jevan|elje Isusa Hrista-poruku koju je donio
od Boga Oca-dobru vijest o dolaze}em Carstvu Boìjemu koje
Sotona iznad svega èli da porazi! To }e vam postati sasvim jasno
dok budete ~itali ovu knjigu.
Jedan jevan|elista je jedne prilike izjavio: “Kada sam prvi put
po~eo da prou~avam Bibliju prije mnogo godina, doktrina o trojstvu
je najsloèniji problem sa kojim sam se suo~io. Nikad nisam uspio
da je shvatim do kraja, jer sadrì jedan tajanstveni izgled. Mada do
35
dana{njeg dana ne mogu da je podpuno razumijem, prihvatam je
kao odkrivenje od Boga. Objasniti i opisati trojstvo je jedan od
najteìh zadataka za svakog “Hri{}anina”!
Mnogo se polaè na ~injenicu da se u svim prevodima Biblije
nepa`ljivo upotrebljava zamjenica u tre}em licu mu{kog roda kada
se govori o svetom Duhu. Novi Zavjet na pravom Gr~kom jeziku
opisuje sveti Duh rije~ima “to” ili “ono”, a ne kao neku li~nost
mu{kog roda.
IZLJEVANJE SVETOG DUHA
Sveti duh je glasno do{ao sa neba poput duvanja jakog vjetra-“i

napuni svu ku}u gdje sje|ahu i pokaza{e im se razdjeljeni jezici kao
ognjeni; i sjede jedan na svakoga od njih” (Djela 2:2-3). Petar u stihu
18. navodi proroka Joila: “…u te dane izliti od Duha svojega”. Dakle,
sveti Duh moè da se “izlije” poput vode ili koje druge teku}ine. Da
li je mogu}e izliti jednu li~nu osobu u drugu pa tre}u osobu, kao
recimo da se izlije ta li~nost iz Boga u ljude koji su bili okupljeni u toj
ku}i? Jova 7:37-39: “A u po{ljednji veliki dan praznika staja{e Isus i
vika{e govore}i: ko je èdan neka do|e k meni i pije. Koji me vjeruje,
kao {to pismo re~e, iz njegova tijela prote}i }e rijeke ìve vode. A
ovo re~e za Duha kojega poslije primi{e u ime Njegovo; jer Duh
sveti jo{ ne bje{e na njima, jer Isus jo{ ne bje{e proslavljen”.
I jo{ jedan primjer iz Djela 10:45: “i udivi{e se vjerni iz obrezanja
koji bijahu do{li s Petrom, vidje}i da se i na neznabo`ce izli dar Duha
svetoga”.
./.
Na kraju u najkra}im crtama: Bog je porodica koja se u ovom

trenutku sastoji od dvije Li~nosti opisane u Jovanu 1:1-4, ali i od
hiljade ljudi za~eti Boìjim Duhom u pravoj Crkvi Boìjoj, koji }e
uskoro, kad se Hristos vrati na zemlju, biti roditi u tu Boziju familiju.
Isus Hristos se rodio kao Sin Boìji (Rimljanima 8:29). Bog i Hristos
se sastoje od Duha, imaju lik i oblik ljudskog bi}a, ali njihove su o~i
kao oganj vatreni a lice kao sunce u punom sjaju.
Bog je stvoritelj vidljivog i nevidljivog. Bog i Rije~ (koja je postala
Hristos) postoje od uvjek vje~no, {to zna~i da postoje prije bilo
i~eg. Iz njih zra~i Duh Boìji kojim je Bog sveprisutan i sveznaju}i.
Bog je boànski Otac jedne boànske porodice u koju }e se roditi
pravi preobra}eni Hri{}ani.
GLAVA 2
TAJNA AN\ELA I ZLIH DUHOVA
Imali i{ta tajanstvenijeg od nevidljivog duhovnog svijeta? An|

elska bi}a su od uvjek tajna za ljude-da li an|eli stvarno postoje? Da
li izvjesno postoji Sotona |avo? Da li je |avo pravo besmrtno bi}e
koje je Bog stvorio?
36
Neke vjere oboàvaju bogove za koje se vjeruje da su zli duhovi.
Zidovi od nekih najve}ih katedrala Hri{}anske vjere ukraène su
ru`nim nakazama koje navodno pla{e i tjeraju zle duhove.
Sva zla i nevolje ovoga svijeta po~inju od sukoba mi{ljenja. [to je
u stvari uzrok sukon mi{ljenja? Da li sukob mi{ljenja me|u ljudima
ima bilo kakave veze sa nevidljivim duhovnim svijetom? Ta pitanja
su skorom svakom tajna! Me|utim, Biblija odkriva da postoji jedan
veoma stvaran svijet, mada za nas nevidljiv. Neki ga zovu druga
dimenzija koja paralelno postoji sa na{im svijetom, ali je nije
mogu}e poznati pomo}u ljudskog ~ula. Upravo ta dimenzija je
nevidljiv duhovni svijet.
U prvoj glavi poslanice Jevrejima pi{e da an|eli sluè kao tajni
nosioci poruka od Boga, poslati da sluè onima koje Bog pozove na
spasenje i vje~ni ìvot. U poslanici Efescima 6 pi{e da na{a borba u
stvari nije sa fizi~kim ljudima, ve} “s poglavarima i vlastima, i s
upraviteljima tame ovog svijeta, s duhovima pakosti ispod nebesa”.
Kako je to mogu}e? Za{to je svijet pun me|usobnih sukoba i sva|e
mi{ljenja?
U Efescima 2:2, kaè da ljudi hode “po vijeku ovog svijeta, po
knezu koji vlada u vjetru, po duhu koji sad radi u sinovima
protivljenja”. Ljudi jednostavno ne shva}aju da postoji nevidljiva
duhovna sila koja ubacuje neprijateljska osje}anja u njihov um.
Sveto Pismo prestavlja tajnu ~ak i za nominalne Hri{}ane? Za{to?
Zato {to je nevidljiv duhovni svijet veoma stvaran (Kolo{anima 1:15-
16), ali budu}i nevidljiv ljudima ostaje tajna.To {to su sveti an|eli i zli
duhovi nevidljive sile uop{te ne negira njihovo postojanje.
Nevidljiv duhovni svijet je zapravo stvarniji od ovog materijalnog
koji vidimo. Ve}ina ljudi u stvari ne zna za elektricitet, ali su veoma
svjesni njegovog postojanja. Biblija obja{njava: “Ako li je pak
pokriveno jevan|elje na{e, u onima je pokriveno koji ginu. U kojima
bog (Sotona) svijeta ovoga oslijepi razume nevjernika” (2.
Korin}anima 4:3-4). Sotona je bog ovoga svijeta, ali do{ao je ~as da
napokon neke stvari razumijemo.
VRHUNSKA NEVIDLJIVA SILA
Jasno je iz prve glave u prvoj Mojsijevoj da je Bog od uvijek

porodica koja se u po~etku sastojala od dva ~lana Boga i Rije~i.
Skorom dvije hiljade godina Rije~ je postala Isus Hristos. Bog je
nevidljivo, vrhovno, svemogu}e, duhovno bi}e. Vidjelismo da ìvi i
radi! [to radi Bog? Stvara familiju! Malo ljudi shva}a da prvo {to je
Bog stvorio nije ova planeta, sunce i druge planete (svemir). Prije
svega toga stvorio je an|elska bi}a, to jest duhovni svijet sa
mirijadima an|elskih bi}a.
Posredstvo Rije~i, Veliki Bog je prvo osnovao i stvorio duhovna
bi}a, svakog an|ela pojedina~no, milione a mo`da i miliarde an|ela!
An|eli su stvarna, li~na, duhovna bi}a koji imaju um ve}e
mogu}nosti od ljudskog uma. An|eli mogu da izgra|uju stavove,
postavljaju ciljeve, imaju namjere, pa ~ak u Bibliji kaè i da je Isus,
37
kada je postao ~ovjek, bio na~injen “malo manji od an|ela”
(Jevrejima 2:7).
An|eli se sastoje podpuno od duha. Datim je samostojan ìvot koji
se odràva sam od sebe. Drugim rje~ima, an|eli su besmrtni i kod
njih nema cirkulacije krvi, niti im je potreban vazduh da se odràvaju
u ìvotu. @ivot je nerazdvojni sastojak njihove li~nosti. Po{to su od
Boga stvoreni, an|eli se nazivaju sinovima Boìjim (Knjiga o Jovu
1:6). Me|utim u njihovom slu~aju nije se desilo to da su prvo za~eti
kako bi se kasnije rodili kao sinovi Boìji.
ZA[TO SU STVORENI AN\ELI
Za{to su nevidljivi an|eli, koji se sastoje od duha, stvoreni prije

bilo ~ega, ~ak i prije fizi~ke materije i svemira? Kakav je bio razlog
za njihovo stvaranje? Isus Hristos je rekao: “…otac moj doslije ~ini, i
ja ~inim” (Jovan 5:17). U istom jevan|elju (1:1-5) odkriveno je da
bog i Rije~ (boànska familija) ìve. U predhodnoj glavi smo zapazili
na~in na koji su ìvjeli: u zajedni~koj ljubavi, podpunoj slozi i
savr{enom skladu. Dakle, jasno je da su ìvjeli sve to vrijeme, ali se
postavlja pitanje {ta su radili u me|uvremenu? Stvarali su. Moglo bi
se re}i da je njihova profesija ili zanimanje bilo stvaranje. Prije svega
su stvorili duhovna bi}a na nièm niovu od boànske porodice kako
bi dobili pomo} u stvaranju, upravljanju i vladanju nad onim {to je
trebalo da bude stvoreno. An|eli su stvoreni da kao sluge ìvog Boga
budu posrednici i pomo}nici u Boìjem stvaranju.
Bog od pamtivjeka ima vrhovnu mo}, {to za na{e ljudsko
shvatanje podrazumjeva da sjedi na prijestolu svega {to je
postojalo, ili trebalo da postane. U opisu zavjetnog kov~ega koji je
Mojsija napravio po Boìjem upustvu u 2. Mojsijevoj 25, nalazimo
zemaljski primjer Boìjeg nebeskog prestola. Sa obe strane Boìjeg
prestola stoji jedan arhan|el, heruvim ~ija krila nadkrivaju Boìji
presto. To zna~i da su ti arhan|eli predstavljali dio same
administracije Boìje vlasti nad cjelokupnom boànskom tvorevinom.
Bili su pomaga~i, sve{tenici, sluge koje su pomagale Bogu.
O an|elima ~itamo u prvoj glavi poslanice Jevrejima gdje se
govori o Isusu: “Koji budu}i sjajnost slave i obli~je bi}a njegova, i
nosi}e sve u rije~i sile svoje, u~iniv{i sobom o~i{}enje grijeha
na{ijeh, sjede s desne strane prijestola veli~ine na visini. I toliko
bolji postao od an|ela koliko preslavnijem ime od njihova doba. Jer
kome od an|ela re~e kad: ‘sin moj ti si, ja te danas rodih’? i opet,
‘ja }u mu biti otac, i on }e mi biti sin’. I opet uvode}i prvorodnoga u
svijet govori, ‘i da mu se poklone svi an|eli Boìji’. Tako i an|elima
govori: koji ~ini an|ele svoje duhove, i sluge svoje plamen ognjeni. A
sinu: ‘prestol je tvoj, Boè, na vijek vijeka: palica je pravde palica
carstva tvoga. Omiljela ti je Pravda, i omrzao si na bezakonje: toga
radi pomaza te, Boè, Bog tvoj uljem radosti ve}ma od drugova
tvojih. I ope: ti si, Gospode, u po~etku osnovao zemlju, i nebesa su
djelo ruku tvojih… A kome od an|ela re~e kad sjedi meni s desnr
strane dok poloìm neprijatelje tvoje podno`je nogama tvojim?’ Nisu
38
li svi slu`beni duhovi koji su poslani na slu`bu onima koji }e
naslijediti spasenje”? (stihovi 3-10, 13-14).
Ljudi su stvoreni na ne{to niòj skali od an|ela, i ako posjeduju
nevjerojatnu mogu}nost da postanu mnogo ve}i od njih. Ta
~injenica, koju }emo obraditi u sedmoj glavi, krije su u drugoj glavi
Jevrejima. U tre}oj glavi ove knjige pokaza}emo da ljudi }e zapravo
postati sinovi Boìji, za~eti ali jo{ ne ro|eni.
Za ve}inu ~italaca je sigurno novost to da su an|eli stvoreni prije
postanja zemlje i materijalnog svemira. U knjizi o Jovu 38:1-7, vidi se
da su an|eli vikali od radosti kada je Bog prvo stvorio zemlju. U prvoj
knjizi Mojsijevoj (prva i druga glava) pi{e da je zemlja stvorena
istovremeno kad i cjelokupni materijalni svemir.
An|eli su nevidljiva, besmrtna, duhovna bi}a koji imaju mo} i
znanje na vi{em niovu od ljudi (2. Petrova 2:11). Po{to su vidjeli sva
ljudska djela na zemlji, oni imaju vi {e znanja od bilo kog ~ovj~ijeg
uma, psihologije, sociologije, nauke i svake umjetnosti. An|eli imaju
zna~ajnu du`nost u sprovo|enju Boìjeg plana za ~ovje~anstvo. Kao
nevidljivi Boìji posrednici ~esto se na|u na usluzi nama, jadnim ljudima,
na{ljednicima Boìjeg spasenja, i to na na~in koji rijetko ko razumije.
LI^NA ISKUSTVA
Moja èna i ja imali smo iskustvo i ovo je personalno iskustvo.

Na{a starije }erka je spavala pored gospo|e Armstrong na krevetu.
Druga strana kreveta bila je naslonjena na zid. U jednom momentu
gospo|a Armstrong ~ula glas koji je rekao: “Pomjeri Beverli”!
Pomisliv{i da je samo sanjala, nastavila je mirno da spava. Po tom je
~ula isti glas koji je ovog puta progovorio ne{to ja~im tonom. Pola
probu|ena nikoga nije mogla da vidi u sobi, pa je opet pomislila da je
bio san i okrenula se na drugu stranu sa namjerom da produì
spavanje. Tada se tr}i put za~uo isti glas koji je rekao glasnim,
prodornim tonom” “Pomjeri Beverli”! Zbunjena gospo|a Armstrong je
pomjerila bebu na drugi kraj kreveta. Sekundu- dvije nakon toga
slika uokvirena te{kim ramom iznad bebine glave sru{ila se na
krevet. Da je beba ostala na tom mjestu slika bi joj razbila glavu, ili
nanjele te{ke tjelesne povrede. Jedino obja{njenje za taj doga|aj ja
da je Bog poslao an|ela da spasi Beverli ìvot.
Jedne olujne no}i 1934. godine, u rano doba moje propovjeda~ke
slu`be, vozio sam ju`no od mjesta Eugen, dràve Oregon. Ki{a je
bila kao iz kabla. Vozio sam oko 40 milja na sat po veoma
krivudavom putu. Kad sam se pribliìo k opasnoj krivini volan je od
jedan put po~eo da se okre}e u lijevo, kao da ga je neka nevidljiva
sila otela iz mojih ruku. Iznenada se na put ispred mene pojavio
prevrnut kamion. Pro{ao sam lijevo od njega proma{iv{i ga za
dlaku.
Te no}i opet se dogodilo da se tek ispred mene na{ao prevrnut
automobil koji nisam mogao da vidim. Volan se iznenada oteo iz
mojih ruku i auto je naglo po~elo da skre}e u desno. Pro{ao sam
pored automobila koji se kretao u sjevernom pravcu i kamio koji je
i{ao u ju`nom pravcu, a onda sam se vratio u ispravnu kolovoznu
39
traku na autoputu. Rastojanje izme|u prevrnutog kamiona i
automobila iznoslilo je oko jednu in~u.
Nikad u ìvotu nisam doìvio tako ne{to. Nekom silom, koja je bila
van moje kontrole, volan mog automobila se okrenuo protivno mojoj
ruci koja je upravljala vozilo da ide pravo. Prije tog doga|aja, 1927.
godine (prva godina mog obra}anja k Bogu) doìvio sam ne{to
sli~no.
ISKUSTVO SA KRIVOM KI^MOM
Kad smo ja i supruga usposobili se u shav}anju bibiliskog u~enja

o iscjeljivanju bolesti, u Portland je stigla ~uvena iscjeliteljka Ema
Semp Mekpirson, koja je odràvala jevan|eljski zbor u jednoj velikoj
sali. Moja supruga i ja smo zajedno oti{li na taj zbor samo jedan
put, a onda sam oti{ao sam. U to vrijeme smo “provjeravali” mnoga
vjerska u~enja i grupe.
Zbog velikog broja prisutnih nisam mogao da u|em u salu, pa mi
je redar rekao da }u, ako malo poùrim, uspjeti da se uvu~em kroz
zadnja vrata. Idu}i, bolje re~eno traè}i iza zgrade da do|em do
zadnjih vrata ugledao sam àlostan prizor. Jedan èna i djete su
poku{avail da izvedu veoma obogaljenog starca iz automobila
parkiranog blizu ulaza na binu. Po{ao sam da im pomognem. Tog
~ovjeka ki~ma je bila jako kriva, dali zbog artritisa, neke bole{tine
ili od ro|enja!?
Ne mogu ta~no da se sjetim uzroka, ali znam da je bio sasvim
bespomo}an. Jako tu`na slika! Uspjeli smo nekako da ga dovedemo
do ulaza. U stvari, nikada me ne bi pustili unutra da nisam pomagao
toj èni i djetetu da unesu bogalja, koji je do{ao da ga iscjeli ~uvena
èna jevan|elista. Nismo uspjeli da stupimo u vezu sa gospo|om
Mekpirson ni prije i poslje slu`be. Pomogao sam razo~aranom
bogalju da se vrati u auto.
“Ako zaista èlite da se iscjelite” rekao sam mu prije nego {to su
po{li “bi}e mi drago da do|em i pomolim se za vas. Gospo|a
Mecpirson ne posjeduje u sebi silu da iscjeli bilo koga. Tu sili nemam
ni ja. Samo Bog da iscjeli ~ovjeka. Znam {to obe}ava da }e u~initi i
vjerujem da }e biti spreman da ~uje moju molitvu, isto koliko i
molitvu gospo|e Mekpirson, samo ako Vi vjerujete {to je Bog obe}ao
i povjerujte Njemu, a ne onome kojni se moli za vas”.
Dali su mi adresu i sutradan sam pozajmio auto od mog brata
Rasela i oti{ao da ih vidim. Prou~avaju}i time o iscjeljenju u Bibliji,
nau~io sam da postoje dva uslova koje Bog postavlja: 1) moramo
dràti Njegove zapovjesti i ~initi ono {to mu je ugodno (1. Jovanova
3:22) i 2) moramo stvarno da vjerujemo (Matej 9:29). Naravno,
shvatio sam da mnogi ljudi mo`da ne razumiju potrebu za drànje
svih Boìjih Zapovjesti. U ostalom, Bog gleda na ljudsko srce, ali
klju~ se krije u ljudskom srcu i spremnost da se pokorava Bogu.
Stoga ljudi koji stvarno vjeruju bivaju iscjeljeni, i ako se mo`da ne
pridràvaju strogo Boìjih zapovjesti. Ali kada do|e saznanje o istini,
moraju da je poslu{aju. U ovom slu~aju bio sam siguran da Bog èli
40
da “otvori o~i” tih ljudi da vide neophodnost Boìjih zapovjesti, kao i
to da je prestup Boìjeg zakona grijeh. Zbog toga sam prvo pro~itao
dva gore spomenuta navoda iz Svetog Pisma, a po tom objasnio {to
sam nau~io o Boìjem zakonu za tih {est mjeseci, a naro~ito o
Boìjoj Suboti. @elio sam da znam da li su bogalj i njegova supruga
voljni da poslu{aju Boga?! Nisu. Otkrio sam da su “Pentakostijanci”,
da odlaze u tu crkvu zato {to im je tamo ugodno, ali su se rugali i
bili u sumnji po pitanju pokoravanja Bogu. Rekao sam im da po{to
nisu spremni da poslu{aju Boga i vladaju se po Njegovim zapisanim
uslovima za iscjeljenje, ne mogu da se molim za njega.
DA LI JE TO BIO AN\EO
Mnogo sam razmi{ljao o tom doga|aju po{to mi je veoma bilo ào

nesretnog ~ovjeka. S druge strane njegov um nije bio obogaljen, a
znao sam da Bog ne pravi kompromis sa grijehom. Nakon nekolko
sedmica opet sam pozajmio auto od brata i na{ao sam se na
autoputu koji vodi ka njegovoj ku}i. U stvari, ovog puta sam imao
sasvijem drugu slu`bu, pa nisam ni pomi{ljao na deformisanog
bogalja. Moje misli su bile podpuno zaokupljene drugim stvarima.
Kada sam stigao do raskrsnice blizo njegove ku}e sjetio sam se i
njega.
U trenutku mi je palo na pamet da mo`da ne bi bilo lo{e da ih
ponovo posjetim, ali istog ~asa prevagnuo je razum. Naime, olako
su shvatili, zapravo rugali su se o ideji pokoravanje Bogu. Nisu htjeli
da ga poslu{aju. Odmah sam izbacio iz glave svaku pomisao na njih
i nastavio da duboko razmi{ljam o du`nosti koju sam krenuo da
obavim.
Na slede}oj raskrsnici volan je automatski po~eo da se okre}e
udesno. Osjetiv{i to po~eo sam da se odupirem, ali bezuspje{no.
Momentalno sam upotrebio svu snagu da ga vratim u èljni poloàj i
nastavim da vozim pravo. Moja snaga bila je beskorisna. Neka
nevidljiva sila je okrenula volan protiv moje snage. Auto je skrenulo
desno u ulicu udaljeno samo jedan plac od ku}e gdje je stanovao
bogalj. Bio sam na smrt prepla{en po{to nikad ranije nisam doìvio
da mi se desi tako ne{to. Zaustavio sam na krivini i nisam vi{e znao
{to da uradim u tom momentu, a ve} je bilo prekasno da se vratim
na zakr~eni autoput.
“Pa, dobro”, pomislio sam “idem do kraja placa, skrenu}u lijevo i
izbi}u na autoput”. Ali iz te ulice moglo se skrenuti samo desno, {to
zna~i da nije postojala ulica koja direktno vodi na autoput morao
sam da pro|em pored ku}e u kojoj je ìvio invalid. “Da nije mo`da
an|eo prisilo volan da skrene ovamo?” Zapitao sam se pomalo
potresen cijelim tim doga|ajem. Odlu~io sam da se za svaki slu~aj
zaustavim i navratim kod njih.
Zatekao sam invalida gdje umire od zatrovanja krvi. Crvena linija
se polako pribliàvala k srcu. Rekao sam im {to mi se dogodilo na
putu. “Sada znam de je Bog poslao an|ela da me skrene ovamo i
vjerujem da Bog ho}e da se molim za vas i da }e vas iscjeliti od
41
ovog trovanja da vam pokaè Njegovu silu i pruì jo{ jednu {ansu da
se pokajete i budete spremni da ga poslu{ate. Ako to u~inite,
ispravi}e va{u iskrivljenu ki~mu i podpuno }e vas iscjeliti. Dakle,
ako sad èlite, sada }u se pomoliti i zatraìti od Boga da vas iscjeli
od trovanja krvi”.
U tom trenutku su bili o~ajni. Invalidu je vjerojatno bilo ostalo
je{ nekih 12 ~asova ìvota. Vi{e se nisu èlili {aliti o “lepim
trenutcima” na “pentekostskim okupima” i jedino {to su èlili sada
bilo je da se molim Bogu. Po{to nisam bio rukopoloèn za
propovjeda~a nisam pomazao invalida uljem, kao {to naleè
Biblisko u~enje. Dotle se nikad nisam molio na glas pred drugima,
pa sam im objasnio da }u jednostavno poloìti ruke na njega i
moli}u se u sebi po{to ne èlim da moja briga zbog toga {to se prvi
put molim na glas pred drugima pomuti stvarnu èlju i vjeru.
Apalutno sam vjerovao da }e ~ovjek biti iscjeljen od trovanja krvi.
Tako se i dogodilo.
Sutra dan sam oti{ao da ih posjetim. Trovanje krvi je nestalo
gotovo istog trenutka kada sam se pomolio. Ali na moje veliko
razo~aranje i àlost, opet su postali veoma odvratni i izrugljivi
prema Boìjem zakonu. Opet su {aljivo propovjedali o “divnim
momentima na pentakostianskim grupama”. Ni{ta vi{e nisam
mogao da u~inim za njih. Bilo je to jedno od velikih razo~aranja u
mom ìvotu. Vi{e ih nikad nisam vidio niti sam i{ta vi{e ~uo o
njima.
NEVIDLJIVE BO@IJE SLUGE
Bog je namjerno odredio an|ele da tokom cijele ljudske istorije

nadziru i {tite Njegovu Crkvu (Otkrivenje 1:4, 16, 20; 2:1, 8, 12, 18;
3:1, 7, 14). Njegovi an|eli neprestalno idu po zemlji i izvje{tavaju ga
o sveukupnoj sitaciji na na{oj planeti (Otkrivenje 5:6; Zaharije 4:10;
2. Korin}anima 16:9). Bog ima an|eli koji su specijalno zaduèni da
se brinu o ljudskoj djeci koju je za~eo (Djela 12:15; Matej 18:10). On
obe}ava: “Jer an|elima svojim zapovjeda za tebe da te ~uvaju po
svijem putovima tvojim” (Psalm 91:11). Dvamajest Boìjih an|ela
~uva}e kapije novog Jerusalima (Otkrivenje 21:12). Svaki je odre|en
za po jedno Izrailjsko pleme. Mogu}e je da su tih dvanajest an|ela u
ovom momenru pomaga~i aran|elu Mihajlu.
An|eli, glasono{e od Boga, u Bibliji su se pokazali Avramu, Lotu,
Agari, Mojsiju, Gedeonu, Iliji, mnogim prorocima i apostolima. Kad se
god pokaù pred ljudima obi~no se pojave u ljudskom obliku. Biblija
spominje tri an|ela visokog ~ina: Lucifer (Isaia 14:12) koji je sada
\avo i Sotona; Gavrila koji se dva puta pokazao Danilu (Danilo 8:16;
9:21), a po tom ocu Jovana krstitelja, Zahariji (Luka 1:19) i kasnije
Mariji, Isusovoj majki (Luka 1:26); Mihajlo koji je nazvan jednim od
prvih knezova u knjizi Danila 10:13, dok ga apostol Juda ozna~ava
kao arhan|ela (Juda 9). Odre|eni zadatak arhan|ela Mihajla je da u
dana{nje vrijeme {titi i sluì dvanajest plemena Izrailja (Danilo 12:1;
10:2-13, 21). I pravoj Crkvi Boìjoj (Otkrivenje 12:7).
42
VRHUNSKI REZULTAT STVARALA^KE MI]I
Bog odre|uje an|elima njihovu odgovornost, ali je u njima stvorio

um koji ima mo} razmi{lja, rezonuje, odabira, i donosi odluke. Me|
utim, najva`nija vrijednos, koji ~ak ni Bog sa svom Njegovom
stvarala~kom mo}i nije mogao da momentalno stvori savr{en, svet,
pravedan karakter koji je neodvojivo utkan u prirodu Boga i Rije~i!
Takav karakter treba da se razvija usljed li~nog izbora i odluke
onoga u kome nastaje. Zato obratite dobro pa`nju na ovu istinu koja
je od najve}e mogu}e va`nosti: savr{en, svet, pravedan karakter je
najve}i podvig koji Svemogu}i Bog Stvoritelj moè da postigne, a
ujedno i sredstvo kojim se Bog koristi za ostvarenje Njegovog
kona~nog plana!
Ponavljam, savr{en karakter mora da se razvija, {to zahtjeva
slobodan izbor i odluku zasebnog entiteta u kome takav karakter
treba da se stvori. {tavi{e, Sveti Bog mora da ureè ~ak i taj izbor i
odluku u li~nost po{to jedino Bog posjeduje takav pravedan
karakter i jedino On moè da ga podari drugom. [to se
podrazumjeva pod pravednim karakterom?
Savr{en, svet, pravedan karakter zna~i da je odvojen enitet
kadar da razlu~i ispravan i pogre{an put, da se dobrovoljno,
podpuno i bezuslovno preda Bogu i Njegovom savr{enom putu; da
se pod~ini Boìjoj pobjedi nad samom sobom; da ~ak i u
isku{enjima koja ga vode u samovolju bude odlu~an da ìvi i ~ini
ono {to je ispravno. Pa i tada sveti karakter i dalje ostaje dar od
Boga. Izgra|uje se usljed na{eg pokoravanja Bogu tako {to Bog
urezuje Njegov zakon (ispravan, boànski, na~in ìvota) unutar
eniteta koji se na to odlu~io i èli da to bude u~injeno. Zapravo,
kada enitet koga je Bog stvorio dobrovoljno pristane da primi
savr{en karakter koji moè da do|e samo od Boga, taj karakter se
stavlja u enitet, kad i nakon èstokog isku{enja i provjere.
Posvetio sam nekolko navoda o karakteru zato {to je to krajnji cilj
Boìjeg djela u Njegovom podpunom planu! Vratimo se sada na
temu o preistoriskim an|elima: 1) Bog ih je stvorio sa umom koji ima
li~nu volju i sposobnost da razmi{lja, rezonuje, odabira i donosi
odluku i 2) jasno im je odkrio svoj put istine i pravde. Ali, bilo je
nu`no da im Bog dozvoli slobodnu volju da prihvate ispravan
boànstveni put ili da odu na drugu stranu-puteve koje su sami
smislili. [to je kona~ni Boìji cilj za an|ele? Zbog pobune an|ela
protiv Boga taj cilj je sada nesumljivo izvanredno pogodan koji
posjeduju ljudi!
Kao iskustvo za an|ele i njihove pozitivne i negativne proizvode
uspjeha Bog je stvorio (u~inio da postoji) cijeli ogromni materijalni
svemir. Same an|ele je stvorio prije svega postoje}eg, a nakon toga
oformio i stvorio zemlju i ~itavi svemir kao za na|ele, tako i za ljude
koje }e kasnije stvoriti. Bog je stvorio ne samo materiju, ve} i njenu
energiju i zakon koji je ~ovjek odkrijo i fizici i hemiji. Oformio je
materiju u organskom i neorganskom stanju. Tako sada dolazimo do
43
onoga {to odkriva Prva knjiga Mojsijeva 1:1 “U po~etku
(materijalnog svemira) stvori Big nebo i zemlju”. Nebo i zemlja su
stvoreni od fizi~ke materije. Kao {to smo malo prije rekli, rije~,
“nebo” po Mojsijevom zapisu na izvornom Jevrejskom stoji u
mnoìni-“nebesa”, {to podrazumjevamo ne samo na{u planetu nego
~itavi materijalni svemir.
Taj stih nam je jasno}a da je cijeli svemir postao nakon {to su
stvoreni an|eli, istovremeno kada je stvorena na{a planeta. O tom
nalazimo ~ista ozna~enja i u drugim bibliskim dokazima, ali Prva
Mojsijeva 2:4 je odlu~an izraz po tom pitanju.
SAVR[ENO STVARANJE
Izvorni bibliski jezik-Jevrejski-na kome je Mojsija pisao svojih pet

knjiga ozna~ava postojanje savr{ene tvorevine. Bog se otkriva kao
stvoritelj savr{enstva, svjetlosti i ljepote. Svaki bibliski navod o
Bogu kaè za svaku zavr{enu fazu Boìjeg stvaranja da je “dobra”-u
stanju savr{enstva.
Prvi stih u Bibliji zapravo opisuje prvobitno fizi~ko stvaranje u
cjelini-svemir- {to podrazumjeva i na{u planetu koja je mo`da prije
nekolko miliona godina bila savr{ena tvorevina predivna i savr{ena
u svojoj podpunosti. Bog je pravedan! U knjizi o Jovu 38:4, 7, Bog
jasno govori o stvaranju ove planete. Kaè da su stvoreni “Boìji
sinovi” (an|eli) vikali od radosti kad su vidjeli stvaranje zemlje, {to
otkriva da su an|eli stvoreni prije zemlje, a vjerojatno i prije
materijalnog svemira. Sunce, planete i nebeska tijela na~injeni su
od materijalnog sastojka. An|eli su pojedina~no stvorena duhovna
bi}a koji se sastoje isklju~ivo od duha. Glavno iznane|enje za
~itaoca bi}e saznanje da su an|eli ìvjeli na ovoj planeti prije nego
je stvoren ~ovjek. Stihovi u knjigi o Jovu upravo ukazuju na tu
~injenicu.
AN\ELSKI GRIJEH NA ZEMLJI
Drugi nam stihovi u Bibliji ukazuju da su an|eli ìvjeli na zemlji

prije postanja ~ovjeka. Obratite pa`nju na drugu poslanicu apostola
Petra 2:4-6. Prvi na hronolo{koj listi u tom stihu su “an|eli koji su
zgrije{ili”, zatim prije potopa svijet koji je trajao od Adama do
velikog potopa. Nakon toga su Sodom, Gomora, (Adami i Savojim i
njihova okolina. p.p.).
Knjiga nad knjigama, koja sadrì odkriveno znanje o Bogu
Stvoritelju, kaè nam da je Bog stvorio an|ele od duha. Moète li
zamisliti an|ele koji su postali gre{ni? Stvoreni su sa mo}i
razmi{ljanja, da donosu odluke i da izaberu svoj put, u protivnom u
njima ne bi postojao pojedini karakter. Po{to je grijeh prestup
Boìjeg zakona, ti an|eli su se u stvari pobunili protiv Boìjeg zakona
koji predstavlja osnovu boànske uprave.
Kako i kada su an|eli zgrije{ili? Pazite {to je otkriveno u 2.
Petrovoj 2: 4-5: “Jer kad Bog ne po{tedje an|ela koji sagrije{i{e,
44
nego ih metnu u okove mraka paklenoga, i predade da se ~uvaju za
sud. I prvoga svijeta ne po{tedje, nego sa~uvav{i samosmoga Noja,
propovjednika pravde, navede potop na svijet bezbo`ni~ki”. Izraz
“okovi mraka” je prevod Gr~ke rije~i “tartaru”, koja na Gr~kom
dolazi od rije~i “tartaros”. To je jedini Bibliski stih koji sadrì takvu
rije~. “Tartaros” zna~i mjesto ili stanje obuzdanosti.
Navedeni stihovi pokazuju da sveop{ti grijeh nosi sa sobom
sveop{te uni{tenje fizi~ke planete zemlje. Grijeh prije potopa
dostigao je vrhunac pred sam veliki potop i zahvatio je cijeli svijet,
drugim rije~ima postao je sveop{ti grijeh. Obratite pa`nju {to kaè
Biblija: “A zemlja se pokvari pred Bogom, i napuni se zemlja
bezakonja… jer svako tijelo pokvari put svoj na zemlji…jer napuni{e
zemlju bezakonjem…” (1. Mojsijeva 6:11-13). “Ali Noje na|e milost
pred Gospodom…Noje bje{e ~ovjek pravedan i bezazlen svojega
vijeka; po volji Boìjoj svagda ìvlja{e Noje” (stih 8-9). Svako tijelo
na zemlji je zgrije{ilo, samo Noje “svagda ìvlja{e po volji Boìjoj”
Dakle, potop je uni{tio cijelu planetu, osim Noja i njegove
porodice. Homoseksualnost i drugi grijesi Sodoma i Gomore
rasprostranili su se po svim djelovima tih gradova, pa je fizi~ko
uni{tenje pogodilo ~itavu oblast. Grijeh an|ela imao je op{tesvjetski
karakter. Fizi~ko uni{tenje je tako|er imalo op{te svjetski karakter, a
ima osnove za vjerovanje da je cijela vasiona uni{tena u tom
trenutku. {to }emo objasniti u slede}oj glavi. Stihove koje ovdje
navodim hronolo{ki ukazuju na postojanje gre{nih an|ela prije
nastanka grijeha prvog potopa koji je zapo~eo sa Adamom. To zna~i
da su an|eli postojali prije nego {to je stvoren ~ovjek, {to je
svakako iznena|enje koji odkriva jedan dio tajne-an|eli su ìvjeli na
na{oj planeti prije stvaranja ~ovjeka.
U knjizi proroka Isaije 14 i proroka Jezekilje 28, odkriveno je da je
Bog postavio heruvima, arhan|ela Lucifera, na upravu zemlje. Lucifer
je postavljen na zemlju kao vladar cijele planete. Boìja namjera je
bila da vlada tako {to }e sprovoditi Boìju vlast, {to zna~i da je
vlada Boìja postojala na zemlji prije pobune gre{nih an|ela. Nije
odkriveno kako dugo su ti an|eli stanovali na zemlji prije nego {to je
Bog stvorio ~ovjeka. To je moglo da traje nekolko miliona, pa ~ak i
nekolko miliardi godina. Vi{e o tome malo kasnije.
An|eli su sagre{ili. Grijeh je kr{enje Boìjeg zakona (1. Jovanova
3:4), a Boìji zakon osnova Boìje uprave. Dakle, znamo da su ti an|
eli sagre{ili (broj odmetnutih an|ela, sude}i Odkrivenju 12:4, iznosi
jednu tre}inu svih an|ela koje je Bog stvorio) i stoga vidimo da su se
pobunili protiv Boìje uprave. Grijeh povla~i za sobom posljedice,
mada posljedice za grijeh an|ela nije smrt, kao {to je slu~aj kod
~ovjeka, zato {to su oni duhovna besmrtna bi}a. Tim duhovnim
bi}ima je nekada bila data vlast nad cijelom zemljom koja je trebala
da bude njihov posjed i vlasni{tvo boravka. Sveop{ti grijeh an|ela
imao je za posljedicu fizi~ko uni{tenje zemaljskog lica.
BOG UPRAVLJA NJEGOVOM TVOREVINOM
45
Bog je tvorac i vladar nad Njegovim stvorenjem. Preko svoje
uprave {titi i ~uva {to je stvorio: da se upotrebi, pobolj{a, razvija,
sa~uva i odràva. Upotreba, razvoj i pobolj{anje planete regulisano
je Boìjom upravom. U jednom trenutku je do{lo da stane o~uvanje
i razvoja materijalne zemlje i njene izvorne ljepote. Njeno lice
doìvilo je podpuno uni{tenje! Zbg an|elskog grijeha Lucifer je
postao |avo i Sotona, a njegovi an|eli su postali demoni.
Bog je stvoritelj, Vladar koji odràva svoju tvorevinu, a Sotona
razvalnik-uni{titelj. Tako u poslanici Judinoj 6-7 ~itamo: “I an|elje
koji ne odrà{e svojega starje{instva nego ostavi{e svoj stan ~uva
u vje~nim okovima pod mrakom za sud velikog dana. Kao {to i
Sodom i Gomora, i okolni gradovi njihovi, koji su se prokurvali onako
kao i oni, i hodili za drugijem mesom, postavi{e se za ugled i mu~e
se u vje~nom ognju”
Vratimo se prvoj Mojsijevoj 1:1-2. Kao {to rekosmo, prvi stih
ukazuje na savr{eno boànsko svaranje zato {to je Bog autor ìvota,
ljepote i savr{enosti. \avo je doneo samo mrak, ruglo, nesavr{enost
i bezakonje. Prvi stih pokazuje da je Boìja tvorevina-planeta zemlja-
u po~etku bila savr{ena, slavna i predivna, mada nedovr{ena.
Drugi stih odkriva posljedice an|elskog grijeha: “A zemlja bje{e bez
obli~ja i pusta, i bje{e tama nad bezdanom; i Duh Boìji diza{e se
nad vodom”. Izraz “bez obli~ja i pusta” prevod Jevrejskog izraza
“tohu i bohu”. Bolji preveod te fraze bi glasio: “upropa{}ena i
prazna”, ili “haoti~na, u zbrci i u stanju raspadanja”. Drugim
rije~ima, zemlja je isprva stvorena kao savr{ena i predivna cjelina,
a onda je postala haoti~na, upropa{}ena i prazna kao njen sateli
mjesec (samo {to je u to vrijeme, za razliku od Mjeseca, zemljinu
povr{inu je pokrivala voda). Car David je bio nadahnut da odkrije
na~in na koji je Bog obnovio lice zemlje: “Po{alje{ Duh svoj,
postaju, i ponavalja{ lice zemlje” (Psalm 104:30).
ZAPANJUJU]A ISTINA
Evo jo{ jednog iznena|enja za ve}inu ~itaoca, koje prestavlja

jo{ jednu kariku koja ne dostaje u ljuskom znanju! I ako je ta stvar
zapravo odkrivena u Bibliji, ona nije priznata od strane vjera, nauke i
i institucije vi{eg obrazovanja. U Prvoj Mojsijevoj 1, po~ev{i od
drugog stiha nadalje, Biblija ne opisuje izvorno stvaranje na{e
planete, ve} obnavaljala lica zemlje nakon {to je na{a planeta
ostala upropa{}ena i prazna usljed pobune an|ela. Doga|aji opisani
u 2. stihu u navodnoj glavi o stvaranju zemlje odigrali su se prema
rije~ima u samoj Bibliji, ali prije nekih 6000 godina. Me|utim, stanje
propasti i praznine opisano u prvom stihu u Bibliji moglo je da traje
milionima i trilionima godina nakon {to je zemlja prvi put stvorena!
Prokomentira}u kasnije koliko je mo`da trajao vremenski period od
stvaranja zemlje do trenutka kada su se an|eli na njoj okrenuli protiv
Boga.
Zemlja je postala upropa{}ena i prazna. Bog je nije stvorio
takvom niti dopustio da bude u stanju raspada zato {to nije tvorac
46
nereda i zbrke (1. Korin}anima 14:33). Ista Jevrejska rije~ “tohu”,
koja zna~i upropa{}en i prazan, Boìjim nadahnu}em je zapisano u
knjzi proroka Isaie 45:18, gdje je prevedeno kao “na prazno”. Tako je
smisao toga stiha ispravno preveden onako kako ga je Bog nadario
na Jevrejskom jeziku: “Jer ovako veli Gospod, koji je stvorio nebo,
Bog, koji je sazdao zemlju i na~inio je i utvrdio, i nije je stvorio na
prazno, nego je na~inio da se na njoj nastava: Ja sam Gospod, i
nema drugoga”.
Pogledajte ostatak drugog stiha u 1. Mojsijeva 1 (zemlja je postala
haoti~na, upropa{}ena i pusta): “…i bje{e tama nad bezdanom; i
duh Boìji diza{e se nad vodom. I re~e Bog: neka bude svjetlost i bi
svjetlost. I vidje Bog svjetlost da je dobra; i rastavi Bog svjetlo od
tame” (stih 2-4). Sotona je autor tame. Pobuna an|ela prouzrokovala
je tamu na zemlji. Bog je autor svjetla i istine. Svjetlost nagla{ava i
uveli~ava ljepotu, a izlaè zlo na vidjelo. Tama krije i jedno i drugo.
Stihovi koji dolaze poslije drugog stiha u prvom poglavlju opisuje
obnavljanje zemaljskog lica, zasa|ivanje divnih livada, drve}a,
`bunja, cije}a i vegetacije, potom stvaranje riba, ptica i ìvotinjskog
svijeta i najzad-stvaranje ~ovjeka.
VELIKI LUCIFER
Prije nego {to do|emo do pitanja o ~ovjeku, moramo da

zastanemo kod praistorije. Kako se an|elima dogodilo da sagrije{e i
kako je zapo~eo taj po~etak? Ne zaboravite da Bog Stvoritelj preko
njegove uprave ~uva, uljp{ava i pobolj{ava sve {to je stvorio.
Njegova tvorevina je nastala da sluì za upotrebu. Ova planeta je na
prvom mjestu bila da bi je an|eli naselili i koristili za sebe
Kada je Bog stavio an|ele na novostvorenu planetu, svr{enu,
divnu, slavnu zemlju (o~igledno je to bila tre}ina svih an|ela sude}i
po Odkrivenju 12:4), nad njima je postavio jednog arhan|ela na
presto sa namjerom da uspostavi upravu Boìju. Arhan|el je bio
veliki heruvim Lucifer! Postoje samo jo{ dva bi}a u svemiru sa
najve}ijem poloàjem hruvima-Mihailo i Gavrilo! Naime, u Bibliji je
odkriveno da su heruvimi vrhunac Boìje stvarala~ke mo}i kada je
rije~ o duhovnim bi}ima. Lucifer je bi super bi}e stra{ne,
veli~anstvene ljepote, zaslepljuju}eg sjaja, vrhunskog znanja,
mudrosti i sile-savr{enstvo Boìjeg stvaranja (Jezekilja 28:15)! Ali,
ne zaboravite da postoji ne{to {to Bog ne moè automatski da
stvori u sekundi, a to je savr{en, pravedan karakter. Tako je Bog iz
potrebe radi stvorio Lucifera koji ima mo} izbora i dono{enja odluke,
ina~e ne bi mogao biti pojedina~no bi}e sa li~nim karakterom.
Samo trebamo da razjasnimo istinu koju ljudi skorom nikad ne
shva}aju. Bog stvara po principu dualnosti. To obi~no ja uporedim
sa tortom. Kad doma}ica izvadi tortu iz pe}i, torta ne}e postati
savr{en proizvod dok se ne doda fil. Bog je primjenio takav sistem
kada je stvorio zemlju i planete. Ono {to je stvorio bilo je savr{eno
do tog trenutka, ali ta tvorevina nije jo{ bila zavr{ena, odnosno
upotrebljena. Bog je imao namjeru da an|eli dodaju svoje djelo na
47
zemljino lice. @elio je da rade na zemlji, da pobolj{aju, uljp{aju i
ukrase na{u planetu… drugim rije~ima “stave {lag na torti”.
Princip dualnosti je primjenjen i prilikom stvaranja samih an|ela.
Savr{en, pravedan karakter ne moè da se stvori preko no}i u
jednom dahu. Bilo je nu`no zahtjevati od samih an|ela da sudjeluju u
razvoju njihova karaktera. Stoga, njihovo stvaranje zapravo nije se
moglo dovr{i prije nego {to se usavr{i njihov karakter.
LUCIFER KASNIJE SOTONA
@elim da podpuno shvatite vrhunsko veli~anstvo krajnjeg

dostignu}a me|u bi}ima koje je Bog stvorio. Dvije biblijake glave
nam govore o tome kako je Lucifer izgledao kada je tek bio stvoren.
Prvo obratite pa`nju {to nam pi{e prorok Isaia 14. Ta ~uvena glava
po~inje opisom skora{njih doga|aja u kojima }e Vje~ni Bog
posredovati u stvarima ovoga svijeta. Izrailjski narod (koji nije samo
narod u Izrailjskoj Dr`zvi, odnosno Jevrejski narod) podpa{}e u
ropstvo, a Bog }e posredovati da ga vrati u obe}anu zemlju koju im
je dao: “i kad te smiri Gospod od truda tvojega od muke i od ljutog
ropstva u kom si robovao. Tada}e{ izvoditi ovu pri~u o caru
Vavilonskom i re}i }e{: kako nesta nastojnika, nesta danka? Slomi
Gospod {tap bezbo`nicima, palici vladaocima, koja je ljuto bila
narode bez prestanka, i gnjevno vladala nad narodom, i gonila
nemilice” (stih 3-6).
Ti stihovi ne odnose se na starog cara u Vavilonu,
Navuhodonosora, nego govore o doga|ajima koju samo {to se nisu
zbili. Tu se zapravo govori o savremenom nasljedniku cara
Navuhodonosora iz starog doba, ~ovjekom koji }e vladati
vaskrsnutim “Svetim Rimskim Carstvom” koje }e jako brzo da
vaskrsne u vidu “Sjedinjenih Evropskih Dràva”. Novo Rimsko
carstvo koje nam se pribliàva svakod dana bi}e ujedinjenje od
deset dràva koje trebaju da izrone iz dana{nje Evropske Unije
(Otkrivenje 17). Veliika Britanija ne}e biti dio tog carstva koje samo
{to se nije pojavilo na svjetsku politi~ku pozornicu. Ujedinjena
Evropa pobjedi}e Dom Izrailja o kojem govori Biblija u Starom
Zavjetu.
Naravno, postavlja se pitanje koji su to narodi dana{njeg Dom
Izrailjeva u bibliskom proro~anstvu?! Kada to kaèm onda ne mislim
na Jevreje koji su danas poznati kao “Izrailj”. Da bi shvatili ko je
Izrailj potrebno je razmotriti nekolko bibliskih proro~anstva. Za to
nemamo mjesta u ovom poglavlju, a obja{njenje o obilje`ju
savremenog Izrailja nalazi se u knjizi “Sjedinjene Ameri~ke Dràve i
Velika Britanija u Biblismom Proro~anstvu”,
Savremeni “car Vavilonski”, u vrijeme kada }e se ispuniti to
proro~anstvo, bi}e podpuno poraèn od strane ìvog Hrista, koji }e
se Njegovom silom i slavom umje{ati u ljudske poslove. Ako dalje
nastavite da ~itate primjeti}ete da: “Sva zemlja po~iva i mirna je;
pjevaju iz glasa. Vesele se s tebe i jele i kedri Livanski govore}i: od
kako si pao, ne dolazi niko da nas sije~e” (stih 7-8). Ovdje èlim da
48
ubacim jedan zanimljiv podatak. ûveni Libanski kedrovi o kojima
Biblija govori skorom su svi nestali. O~uvana je samo mala povr{ina
na jednoj visokoj planini, gdje se jo{ uvjek nalazi ta divna kedrovina.
Imao sam prilike da vidim i slikam to drve}e. Zanimljivo je da to
proro~anstvo, napisano oko 500 godina prije Hrista, navodi
~injenicu da je to divno kraljevsko drve}e uglavnom posje~eno i
uni{teno.
SOTONSKI ZEMALJSKI PRESTO
Potom dolazimo da 12 stiha koji opisuje ljudski protutip Sotone i |

avola, koji se iznenada izvrgava u samog Sotonu, nekada{njeg
arhan|ela Lucifera: “Kako pade s neba, zvjezdo danice, k}eri zorina?
Kako se obori na zemlju koji si gazio narode?” Nekada{nji Lucifer
gazi narode upravo posredstvom njegovog politi~ko-vojnog vo|e koji
djeluje po sotoninoj sili (stih 11, opisuje tog vo|u). Lucifer zna~i
“svijetla zvijezda danica” ili “Svjetlono{a”, {to je taj aran|el bio u
trenutku kada ga je Bog stvorio. U nastavku pisma ~itamo: “A
govorio si u srcu svome: iza}i }u na nebo, iznad zvijezda Boìjih
podignu }u prijesto svoj, (zvjezde su u Bibliji i simbol za an|ele)
Primje}ujete li da je Lucifer imao svoj presto-zna~i da je bio vladar!
Njegov presto nalazio se na zemlji, jer, kao {to vidite, imao je
namjeru da se uznese na nebo. Navod dalje kaè” “i sje{}u na gori
zbornoj na strain sjevernoj (Boìji nebeski presto). Izi}i}u u visine
nad oblake, izjedna~i}u se sa vi{njim” (stih 13-14). Nema sumnje
da je Lucifer imao namjeru-ni manje ni vi{e-da svrgne Boga
Stvoritelja sa Njegova prestola i da sam postane vrhovni bog.
O~igledno njegov plan je bio da sebe postavi na mjesto Boìje i
zavlada svemirom! Me|utim, sadràj tog poglavlja se ponovo usre|
uje na ljudski prototip Sotone: “A ti se u pakao svrè, u dubinu
grobnu” (stih15). U tom i daljim stihovima misao se vra}a na
ljudskog cara.
Lucifer je vrhunsko majstorsko djelo Boìje stvarala~ke mo}i,
pojedino stvoreno bi}e koje je zapretilo, poput Franken{tajnovog
~udovi{ta, da uni{ti svog vlastitog Tvorca i preduzme svu vlast nad
svemirom. Proro~anstvo proroka Isaie govori o bukovalnom ratu na
nebu, koji }e se odigrati u na{e doba, a koji je opisan u Otkrivenju
12:7-9: “i posta rat na nebu. Mihajlo i an|eli njegovi udari{e na
a`dahu, i bi se a`daha i an|eli njezini. I ne nadvada{e, i vi{e im se
ne na|e mjesta na nebu. I zba~ena bi a`daha velika, stara zmija,
koja se zove |avo i Sotona, koji vara sav vasioni svijet, i zba~en bi
na zemlju, i an|eli njegovi zba~eni bi{e sa njim”. Isti rat je opisan od
proroka Danila 12:1-2: “A u to }e se vrijeme podignuti Mihailo veliki
knez, koji brani tvoj narod; i bi}e àlosno vrijeme, kakvog nije bilo od
kako je naroda do tada; i u to }e se vrijeme izbaviti tvoj narod, svaki
koji se na|e zapissan u knjizi. I mnogo onijeh koji spavaju u prahu
zemaljskom probudi}e se, jedni na ìvot vje~ni a drugi na sramotu i
prijekor vje~ni”.
49
Sotonska pobunjeni~ka uprava nije se zasnivala na principu
ljubavi koja podrazumjeva davanje i nesebi~nu brigu za dobro
drugih, niti na svjetlu i istini, nego na egocentri~nosti, sujeti, poùdi
i pohlepi, zavisti i ljubomori, duhu takmi~enja i mr`nje, nasilju i
uni{tenju, marku i gre{kama. Njegova vlada se odràvala na rugobi
umjesto ljepoti. U tim stihovima opet moète primjetiti bibliski
princip dvojstva: stih 12-14 u knjizi proroka Isaie glava 14 odnosi se
na vremensko razdoblje prije stvaranja prvog ~ovjeka, a Otkrivenje
12:7 i Danilo 12:1 govore o Sotoni koji }e jo{ jednom poku{ati da
ugrabi Boìji presto na nebu na kraju 6000 godina koje su mu date
da vlada na zemlajskom prestolu.
LUCIFER JEDNO STVORENO BI]E
Pogledajte knjigu proroka Jezekilje 28, drugi bibliski opis tog

veli~anstvenog an|elskog stvorenja i kako je izgledao u trenutku
kada ga je Bog stvorio. Zapravo, ve} u 26-oj glavi Jezekilje postoji
podpun napis onog {to je ovdje opisano, a to je veliki trgova~ki
centar u starom svijetu, grad Tir, metropola iz vremena kada je
Vavilon kao politi~ka prestolnica vladala svijetom. Tir u starom
svijetu prestavlja dana{nji Njujork, London, Tokijo ili Pariz. Stara luka
Tira, u kojoj su se zaustavljali trgovci i brodovi, blje{tio je punim
sjajom kao recimo dana{nji Pariz.
Glava 27 u Jezekilji uspore|uje ono {to pi{e u 18 Odkrivenja sa
budu}im politi~ko-vjerskim vo|om (stih 9-19). Tako dolazimo do 28
glave u kojoj je glavna tema na{a neposredna budu}nost, isto ono
{to pi{e u knjizi proroka Isaie 14. Knjiga proroka Jezekilje 28 govori o
zemaljskom vladaru, knezu Tirskom. Stari Tirski car je samo prototip
budu}eg Evropskog vo|e. Bog kaè proroku Jezekilji: “Sine ~ovje~iji,
reci knezu Tirskom (ovaj stih odnosi se na savremenog “kneza
Tirskog”, mo}nog vjerskog vo|u koji samo {to se nije pojavio na
svjetsku pozornicu): ovako veli Gospod Gospod: {to se ponese srce
tvoje, te veli{: ja sam Bog, sjedim na prijestolu Boìjemu usred
mora; a ~ovjek si a ne Bog, i izjedna~uje{ srce svoje sa srcem
Boìjim. Eto mudri si od Danila, nikaka tajna nije skrivena od tebe;
stekao si blago mudro{}u svojim i razumom svojim, i nasuo si zlata i
srebra u riznice svoje; veli~inom mudrosti svoje u trgovini svojoj
umnoìo si blago svoje, te se ponese srce tvoje blagom tvojim. Za to
ovako veli Gospod Gospod: {to izjedna~uje{ srce svoje sa srcom
Boìjim, za to, evo, ja }u dovesti na tebe inostrance najlju}e izme|u
naroda… svali}e te u jamu i umrije}e{ usred mora smr}u pobijenih”
(Jezekilja 28:2-8).
Usporediti ovaj navod sa onim u 2. Solunjanima 2:3-4, koji govori
o “~ovjeku bezakonja”…koji se protivi i podiè vi{e svega {to se
zove Bog…tako da }e on sjesti u crkvi Boìjoj kao Bog pokazuju}i
sebe da je Bog”.
KAKVO JEDNO PRVENSTVENO BI]E
50
Ali na ovoj ta~ki, kao u Isaia 14, niì ljudski prototip uzdiè se u
vi{e duhovno bi}e. Umjesto o ~ovjeku od krvi i mesa-knezu
Tirskom-o kome se do tada govorilo u tom poglavlju, sada se govori
o caru Tirskom. Car Tirski je niko drugi nego Lucifer. Prorok Jezekilja
pi{e: “Opet mi do|e rije~ Gospodnja govore}i: sine ~ovje~iji nari~i
za carem Tirskim, i reci mu: ovako veli Gospod Gospod ti si pe~at
savr{enstva, pun si mudrosti, i sasvijem si lijep” (stih 11-12). Molim
vas da to pro~itate jo{ jednom! Bog ni za jednog ~ovjeka nikad nije
rekao da je bio takav! To vrhunsko duhovno bi}e je pe~at
savr{enosti, vrhunac mudrosti, savr{enstva i ljepote. On je bio
zavr{na ta~ka, djelo Boìjeg stvaranja, najvi{e pojedino bi}e Boìje
svemogu}e stvarala~ke sile koja je ikada do{la do izraàja!
Tragi~no je samo to {to se to bi}e odmetnulo od svog Stvoritelja!
“Bio si u Edemu vrtu Boìjemu” (stih 13). Lucifer je ìvio na zemlji
na kojoj se nalazio njego presto. “pokrivalo te je svako drago
kamenje…onaj dan kad si se rodio na~injeni ti bi{e bubnji tvoji i
svirale” (stih 13). Dakle nije rije~ o ~ovjeku koji se rodio u tijelu, ve}
o stvorenom bi}u. Lucifer nije bio ~ovjek od krvi i mesa nego
duhovno bi}e. U njemu je stvoren muzi~ki genije i velike vje{tine
koje su se sada izopa~ile u njegovom svekolikom razmi{ljanju,
djelovanju i postojanju, pa je on stvarni autor dana{nje izopa~ene
muzike i savremenog rok ritma u kom tre{ti neartikularno stenjanje,
cijukanje, cviljenje, kuknjava, kao i tonovi ritmova koji nadraùju
ljudsku psihu i emociju izazivaju}i osje}anje unesre}enosti i
obeshrabrenja. Pomislite samo na vrhunski talenat, sposobnosti i
potencijala koji moè da ima bi}e stvoreno sa takvim kapacitetom.
Sve je to sada izopa~eno u Luciferu! Svi ti njegovi kvaliteti su
nestali rasuli se i preto~ili se u mr`nju, uni{tavanje i bezna|e!
Nemojte da se obeshrabrite! Ako nam je stalo da se odupremo
sotonskim trikovima, zlo}i i obeshrabrenju i da se odrìmo na
Boìjem putu, ogromna ljudska mogu}nost bi{e beskrajno ve}a od
Luciferove, ~ak i u odnosu na onakvog Lucifera kakav je bio kada je
tek stvoren, prije nego {to se pretvorijo u pobunu i grijeh!
No, nastavimo sa ovim naro~itim odkrivenjem karike koja ne
dostaje ljudskom znanju, a koja je od velikog zna~aja za nas: “Ti si
bio heruvim, pomazan da zaklanja{“ kaè Bog o Luciferu. Ta izjava
nas vodi pravo do druge knjige Mojsijeve 25, gdje Bog daje nacrt za
izgradnju zavjetnog kov~ega. Opis o tome kako izgraditi kov~eg
po~inje u 10, stihu, a prototip heruvima od fizi~ke materije u
stihovima 18-20 pokazuje da su nekada postojala dva heruvima na
krajevima samog Boìjeg nebeskog prijestola koji predstavlja simbol
Boìje uprave nad cijelim svemirom. Krila heruvima zaklanjala su
Boìji presto.
OBUÂVAN U SJEDI[TU SVEMIRA
Lucifer je, dakle, bio smje{ten uz Boìji presto da se obu~i i

stekne iskustvo u upravi Boìje vlasti. Bog je odabrao jedno takvo
iskustvo i dobro uvje`bano bi}e da bude car koji }e sprovoditi Boìju
51
vlast nad an|elima koji su nekad ìvjeli na zemlji. U nastavku nam
navod kaè: “Savr{en bje{e na putevima svojim od dana kada se
rodi dokle se ne na|e bezakonje na tebi” (Jezekilja 28:15).
Lucifer je posjedovao podpuno znanje, razumjevanje i mudrost, a
data mu je mo} razmi{ljanja, rezonovanja, dono{enje odluke i izbor
puta. Pored tog velikog znanja, ~ak i sa znanjem uzroka i posljedica,
to vrhunsko, navi{e bi}e koje je Bog mogao da stvori i jednom dahu,
okrenulo se protiv svog Tvorca-protiv putova koji proizvode svako
dobro! Lucifer se okrenuo bezakonju. Bio je usposobljen da sprovodi
usavr{en zakon i poredak i sve dok je i{ao tim usavr{enim putom
neizrecive sre}e i radosti, slavnog mira, predivnim skladom,
savr{enom ljubavi i saradnjom vladalo je na cijeloj planeti. Uprava
Boìja je proizvela novo stanje sre}e koja ja trajala sve dok je Lucifer
svojim pona{anjem bio odan Boìjoj upravi.
UZROK AN\ELSKOG GRIJEHA
[to je spotaklo an|ele da zgrije{e na zemlji? [to ih je navelo da se

okrenu bezakonju? Vjerojatno da an|eli nisu ubje|ivali to veliko
superbi}e da postane izdajnik. Ne, jer je on taj u kome je na|eno
bezakonje. Ne znamo koliko je vremena pro{lo dok bezakonje nije
na|eno u njemu po{to nam Bog nije rekao razdoblje vrijemena.
Po{to je ko zna koliko godina, mo`da jedan ili million puta million.
âk i nakon {to je Lucifer sam donio odluku da se pobuni i poku{a
upad na Boìje nebo da preduzme kontrolu nad svemirom, nije
odkriveno koliko mu je bilo potrebno da ubjedi sve an|ele pod
njegovom kontrolom da postanu izdajnici da ga slijede u toj pobuni.
Dobro mi je poznat na~in koji je Sotona upotrebio da ubjedi ostale
an|ele. On se i danas koristi istim na~inom da zavede prevarene
ljude da ne budu odani, da budu pobunjenici, i da se suprostavljaju
Boìjoj upravi. Dakle, prvo je uticao da jedan ili dva na|ela postanu
zavidni, ljubomorni i uvre|eni zbog izmi{ljene nepravde, {to je imalo
za posljedicu da postanu ne odani Bogu. Potom je upotrebio tog
jednog ili dva an|ela poput trule jabuke u korpi da podpire osje}aj
uvrede, samosaàljenja, neiskrenosti i pobune kod onih koji su ih
okruìvali. Kao {to jabuka prenosi svoj trule` dok cijela korpa ne
bude trula, tako je uradio i Sotona. Kad uprava Boìja danas ne bi
izbacivala na vreme trule jabuke, one bi bile u stanju da uni{te cijelu
upravu. Ali jednom izba~ena iz korpe te jabuke ne mogu vi{e da
naude onima koje ostaju u korpi.
Zamislite samo koliko je bila potrebna kiselost, ogor~nom
Luciferu na milione svetih an|ela da zapo~nu odmetanje da se
osje}aju uvre|eni, ogor~eni, neodani i da najzad stupe u otvorenu,
zlokobnu pobunu?! Mo`da mu je bilo potrebno nekolko stotina ili
mo`da nekolko hiljada ili miliona godina. Sve se to doga|alo prije
nego {to je ~ovjek stvoren, a nakon vremena u kojem je zemlja prvi
put stvorena (o ~emu smo to pro~itali u 1. Mojsijeva 1). Drugi stih u
1. Mojsijeva 1-navod o stvaranju-opisuje stanje koje je nastalo usled
grijeha an|ela. Stoga je stanje opisano u drugom stihu moglo da
52
potraje milione godina. Ali da nastavimo prorokom Jezekiljom 28:
“Od mno{tva trgovine svoje napunio si se iz nutra nasilja, i grije{io
si; za to }u te baciti kao ne~istotu s gore Boìje, i zatr}u te izme|u
kamenja ognjenoga, heruvime zaklanja~u. Srce ti se tvoje ponese
ljepotom tvojom, ti pokvari mudrost svoju svjetlo{}u svojom; baci}u
te na zemlju, pred careve }u te poloìti da te gledaju” (stih 16-17).
Ti stihovi ukazuju da se sadràj glave ponovo vra}a na vjersko-
politi~kog vladara koji je na pomolu, a ~ija je prete~a bio knez
starog Tira.
Ve} sam u ovoj glavi pokazao da su fizi~ko uni{tenje, rugoba i
tama koji su prekrili lice zemlje do{li kao razultat Luciferova grijeha
(zbog koga se sam Lucifer izvrgnuo u |avola) i “an|ela koji sagrije{i”
(zbog ~ega vi{e nisu an|eli nego demoni), kao i to da je Bog za {est
dana obnovio lice zemlje (1. Mojsijeva 2-25).
ZA[TO STVARANJE ÔVJEKA?
Za{to je Bog stvorio ~avjeka na zemlji (1. Mojsijeva 1:26)?

Poku{ajte da posmatrate situaciju sa Boìjeg gledi{ta: Bog nam je
podario um kao {to je Njegov, samo na niòj skali i ograni~en na
odnos Njegov, Bog nas je stvorio po svom obli~ju i liku, jedino {to
se mi sastojimo od materije umjesto od duha. Ali Bog kaè: “Jer ovo
da se misli me|u vama {to je i u Hristu Isusu” (Filibljanima 2:5).
Zna~i da u izvjesnom stepenu moèmo ~ak i da razmi{ljamo kao
Bog. Kako li je Bog posmatrao situaciju kad je odpo~eo da obnavlja
lice zemlje poslje velikog sukoba sa an|elima (koji su vjerojatno
brojali nekolko miliona) i postavio im za cara arhan|ela, heruvima
Lucifera, na zemaljskom prestolu.
Lucifer je kao stvorena duhovna jedinka bio vrhovne Boìje
stvarala~ke mo}i. U domjenu Boìje stvarala~ke sile Lucifer je bio
najsavr{eniji po ljepoti, sili, razumu, znanju, intelektualnom
kapacitetu i mudrosti. Nema ni~eg ve}eg ili savr{enijeg {to Bog
moè da stvori u jednom duhu. Me|utim, to veliko bi}e puno znanja i
iskustva, istreniran za slu`bu i upravu Boìje vlade kod samog
Boìjeg prestola koji sa neba vlada cijelim svemirom, odbacio je tu
vladu, pokvario svoje puteve pobunio se ne samo protiv sprovo|enja,
nego i pokoravanja Boìjoj upravi. Tako je sve svoje an|ele zaveo na
stranputicu-u grijeh pobune.
Razmislimo korak dalje. îtavi svemir je o~igledno stvoren
istovremeno kad i na{a planeta. Nema dokaza u odkrivenoj Boìjoj
Rije~i ili nauci da na bilo kojoj drugoj planeti u beskrajnom svemiru
postoji bilo kakav oblik ìvota. Bog ni{ta ne radi uzalud; u Njegovom
stvarala~kom djelu sve ima svoj smisao. O~ito je da su sve planete
u svemiru trenutno prazne-u fazi raspadljivosti (“tohu i bohu”)-kao
{to je bila i planeta zemlja po opisu u 1. Mojsijevoj 1:2. Sve to Bog
nije stvorio u stanju raspadanja koje vlada na Mjesecu. Raspad nije
izvorno stanje u kojem je stvorena vasiona, ve} posljedica
predhodnog propadanja.
53
Jasno je slede}e: da su sada pali an|eli odràvail na{u planetu u
njenom pravednom izvornom stanju, da su je popravljali, izvr{ivali
Boìja upustva i pokoravali se boànstvenoj vlasti, bilo bi im ponu|
eno da postignu nevjerojatnu mogu}nost: da se nastane po cijelom
svemiru i sprovedu u djelo mo}ne korisne programme. Kada su ti
an|eli na zemlji postali izdajnici, njihov grijeh mora da je
istovremeno izveo fizi~ko uni{tenje svih planeta u svemiru koje su
uslovno trebale da podpadnu pod njihovu kontrolu.
ZEMLJA-BUDU]E SREDI[TE SVIJETA
U sedmoj glavi ove knjige nalazi se obja{njenje o tome da je Bog

od samog po~etka imao za cilj da od ove planete na~ini sredi{te
svemira. Ne zaboravite da je jo{ od samog po~etka planeta zemlja
stvorena sa namjerom da bude stan za tre}inu Boìjih an|ela. An|eli
su vidjeli svu ljepotu i savr{enstvo na{e planete koju je Bog stvorio,
pa su podpuno uzviknuli od radosti (Jovu 38:4-7)
Zemlja je an|elima davala veliku mogu}nost! Njihova obaveza bila
je da je obra|uju, crpe njene proizvode, sa~uvaju i jo{ vi{e
uljep{aju. Vreme je da shvatimo prirodu izvornog boànskog
stvaranja: to je kad tek imate proizveden namje{ata, “sirov”
proizvod kome je potreban zavr{ni rad, farbanje ili poli{ovanje. Neki
ljudi u{tede na novcu time {to sami obave taj posao u koliko su
sposobni da to urade. Namje{aj moè da bude lijep, jako dobrog
kvaliteta, ali mu ne dostaje zavr{etak koji treba da ga uljep{a do
kraja.
To je bio slu~aj sa onim {to je Bog stvorio. Proizvod je savr{en, ali
je predmet daljnjeg uljep{avanja i zavr{nog rada. Boìja namjera je
bila da an|eli urade zavr{ni rad. Sam je proizveo orginalnu
“nedovr{enu” tvorevinu i prvo je namjeravao da an|eli u praistoriji, a
po tom dana{nji ~ovjek upotrebi svoju sposobnost da dovr{e i
uljep{aju u funkciju onoga {to je jedan dan trebalo da bude
kona~no zavr{ena tvorevina.
Bez obzira da li je ta namjera bila otkrivena an|elima ili ne, cijela
stvar se svodila na krajnje isku{enje i opit njihove odanosti Bogu.
Zemlja je trebala da bude mjesto gdje }e an|eli dokazati da su odani
Boìjoj upravi, a samim tim spremni da u~ine milione drugih planeta
kona~no zavr{enim djelom. Boìja Rije~ odkriva da je Bog stvorio
materijalni svemir istovremeno sa na{om planetom. Petu rije~ u 1.
Mojsijeva 1:1 trebalo je prevesti kao “nebesa”. Dakle, ta rije~
podrazumjeva ~itav svemirski prostor, a ne samo atmosfreski
omota~ oko zemljine kugle-nebo.
Radioaktivni elementi i zakon radioaktivnosti dokazuju da
materija nekada uop{te nije postojala. Bog je Duh-sastoji se od
Duha. Postojao je prije svega ovoga. Tvorac je svega postoje}eg. An|
eli su stvoreni prije nego je Bog stvorio zemlju. Ono {to Bog otkriva
daje sna`ne dokaze da materija nije postojala prije nego {to je
stvorena na{a planeta, to jest da je cjelokupan materijalni svemir
nastao u istom vremenskom periodu.
54
BO@IJA NAMJERA ZA AN\ELE
Dakle, namjera koju su imali an|eli sastojala se u tome da

preduzmu kontrolu nad cijelim svemirom i zavr{e miliarde planeta
koje su okruène sa brezbrojnim zvjezdama, a neke zvjezde su
mnogo ve}e od Sunca. Sunce u na{em sun~anom sistemu ima
prosje~nu veli~inu, dok su neke zvijezde, koje moèmo da vidimo
sa zemlje, zapravo su mnogo ve}e od Sunca. Na{ solarni sistem je
ogroman do te mjere da ljudski um ne moè ni da zamisli. On je
samo dio galaksija, a svemir je pun galaksija! Drugim rije~ima,
materijalni svemir koji je Mo}ni Bog stvorio toliko je velik da se ne
moè ni zamisliti!
Koliko je onda velik taj Bog?! Bog koji je imao namjeru da an|eli
odigraju klju~nu ulogu u zavr{nom stvaranju beskrajnog svemira (i
mo`da nije u podpunosti odkrijo tu veli~anstvenu namjeru po{to u
Bibliji vidimo da se jedna tre}ina an|ela odlu~ila da silom otmu
svemir od Boga, a da se predhodno nisu usposobili da njime
vladaju). Zbog tog dalekose`nog cilja je Bog uspostavio svoju
upravu nad an|elima koji su ìvjeli na zemlji. Administracija Boìje
uprave nad kuglom zemaljskom bila je prenjeta na super arhan|ela-
velikog heruvima Lucifera.
Imajte na umu da su sveti an|eli, ~ak i arhan|eli-pa tako i
superheruvim Lucifer-po potrebi su bili obdareni da razmi{ljaju,
rezonoju, formiraju stav i bilo im je omogu}eno da biraju i donose
svoje odluke. Kao {to je ranije obja{njeno, Bog je na Njegovom
po~etku dao Luciferu sve mogu}e pogodnosti i stavio na njega
pe~at savr{enosti, ljepote i mudrosti. Lucifer je bio savr{en na svim
njegovim putevima ~im je stvoren, sve dok se u njemu nije na{lo
bezakonje-pobuna (Jezekilja 28:15). Bijo je usposobljen za upravu
Boìje vlasti po{to je u tome stekao podpuno iskustvo u vrijeme dok
je sluìo pokraj samog prestola beskrajnog svemira! Lucifer je bio
jedan od heruvima koji su krilima zaklanjali presto Svemogu}eg
Boga (Jezekilja 28:14); 2. Mojsijeva 25:20).
KAKO JE GRIJEH U[AO
Lucifer je stvoren sa divnom ljepotom i savr{enim ukrasom, ali je

dopustio da njime zavlada sujeta, a po tom se upustio u pogre{an
na~in razmi{ljanja. Boìji zakon-temelj Boìje uprave je put koji ga
opisuje ljubav, nesebi~na briga za dobro i dobrobit drugih, ljubav
prema Bogu i zraèna u poslu{nosti Njegovim zapovjestima,
poniznost pred Njim i oboàvanje Njega; put davanja, djeljenja i
saradnje. Lucifer je smatrao takmi~enje bolje od saradnje, jer je on
podstreh za postizanje odli~nih rezultata i ulaganje ve}eg truda za
postizanje ne~eg izvanrednog.
Sluìti sebi a ne druge izaziva ve}e zadovoljstvo i uìvanje. Tako
se Lucifer okrenuo protiv Boìjeg zakona ljubavi. Ispunio se
osje}ajem ljubomore, zavisti i uvre|enosti prema Bogu. Dopustio je
55
da ga ispuni poùda, pohlepljivost i gor~ina, {to je djelovalo udobno
za duh bezakonja. Lucifer je namjerno postao neprijatelj i du{manin
svom Tvorcu-to je bio njegov izbor! Bog nije izabrao da bude tako,
ali je dopustijo Luciferu takav li~ni izbor!
Tog neprijatelja Bog je promjenuo ime u ono {to je Lucifer postao i
nazvao ga Sotonom, |avolom (“Sotona” zna~i neprijatelj, takmac,
du{manin). Od tog vremena Sotona usmjerava sve svoje
nadprirodne mo}i na djelo zla. Ne samo da je bio ogor~en na samog
Boga, nego je gaijo isto osje}anje i prema Boìjem zakonu. Tako je
upotrebijo svoje podmukle trikove prevare da povede an|ele pod
svojom kontrolom u neodanost, pobunu i ustanak protiv Tvorca, te
najzad u rat, napad i nasilje u poku{aju da svrgne Boga i ugrabi
svemirski presto.
Sve dok je Lucifer bio odan i vjerno sprovodio Boìju upravu ova
planeta bila je ispunjena ~udesnim, savr{enim mirom. An|eli su bili
puni energi~ne sre}e koja je proizvodila stalno osje}anje radosti!
Zakon Boìje uprave je na~in ìvota koji proizvodi mir, sre}u,
blagostanje i dobrobit. Grijeh je na~in ìvota koji je prouzrokovao
sve postoje}e zlo ovog svijeta. Kazna za grijeh an|ela nije smrt
po{to ih je Bog u~inio besmrtnim duhovnim bi}ima (i samim tim ne
mogu da umru). Bog im je dao ovu planetu da im bude mjesto
boravka.
Na njoj su imali izvanrednu mogu}nost da zaposjednu i uljep{aju
ne samo zemlju nego cijeli svemir. Njihova kazna ogleda se u
diskvalifikaciji (jo{ uvjek o~ekuju kona~no), oduzimanje te velike
mogu}nosti, izopa~enju njihova uma i katastrofi neopisivog
razmjera koja je izazvala stravi~no uni{tenje planete. Usled te
kataklizme zemlja je dospjela u stanje koje 1. Mojsijeva 1:2 opisuje u
kratkim navodima.
Lucifer, koji je stvoren kao savr{eni svjetlono{a, sada je autor
tame, gre{ke, zbrke, i zla. Dakle, pobuna gre{nih an|ela (2. Petrova
2:4-6; Juda 6-7; Isaia 14:12-15; Jezekilja 28:12-17) dovela je do
kranjeg razora zemlje. Kako li je Bog gledao na situaciju nakon
velikog pada Lucifera i an|ela koji sagre{i{e.
U okviru svemogu}e boànske sile Lucifer je stvoren u
najsavr{enijoj mogu}oj ljepoti, mentalitetu, znanju, sili, razumu i
mudrosti kao bi}e koje ima mo} da samostalno razmi{lja, rasu|uje,
odabira i donosi odluke. Bog je znao da od Lucifera ne postoji bi}e
koje se moè stvoriti na vi{em i savr{enijem niovu u svom
po~etnom stadijumu.
PORIJEKLO DEMONA
Me|utim, to nadprirodno bi}e, koje je steklo iskustvo i obuku u

okruènju samog prestola Boìje uprave nad svemirom, pribjeglo je
pogre{nom rasu|ivanju i donjelo diaboli~no izapa~nu odluku. Radio
je na an|elima pod njegovom kontrolom sve dok se i njihov um nije
okrenuo na pobunu. Luciferu je mo`da bilo potrebno nekolko miliona
godina da postigne svoj cilj. Mnogo je vjerojatno da je u po~etku
56
morao da radi pojedina~no na izopa~enju uma svojih an|ela. Morao
je da na|e razlog usljed koga bi oni osjetili nezadovoljstvo u smislu
da im je Bog navodno u~inio ne{to {to ne valja, a po tom da u
njihove umove nalije osje}aj kivnosti i gor~ine.
Kad je Lucifer prvo dopustio da sujetne, ljubomorne, zavidne,
poùdne i pohlepne misli u|u i opsjednu njegov um, a po tom i
ose}anje kivnosti i pobune, ne{to se u njemu dogodilo! Izopa~io se,
duhovno iskvario i poremetio! Njegovo razmi{ljane je postalo
izvrnuto! Bog je dao njemu i an|elima mo} kontrole nad umom. Oni
nikad vi{e ne mogu da isprave svoj razum, niti da razmi{ljaju
racionalno, po{teno i ispravno.
Imao sam nekolko li~nih iskustva sa demonima kada sam do{ao
u dodir sa osobama koji su od njih bili zaposjednuti. Istjerivao sam ih
u Hristovo ime i silom Duha svetoga. Neki demoni su budalasti
poput razmaène djece, drugi pokvareni, o{tri, prepredeni,
podmukli; neki su dosadni, drugi zlo}udni a neki zlovoljni i
namr{teni. Zajedni~ko im je to da su svi izopa~eni, izvitopereni i
iskrenuti. Da li Sotona i njegovi demoni uti~u na ljude, pa ~ak i na
dana{nje ljudske uprave? Da li zli duhovi imaju uticaj ~ak i na
va{ li~ni ìvot? Odgovori na ta pitanja nalaze se u ~etvrtoj glavi.
Kada je obavljao uvi|aj posljedica te kataklizmi~ke tragedije Bog
mora da je shvatio da po{to se najvi{e bi}e u okviru njegove
svemo}ne stvarala~ke mo}i pretvorilo u pobunu, to ostavlja njega
samog da bude jedino bi}e u svemiru koje nije sklono da grije{i, niti
moè da grije{i. Bog je tako|er Otac boànske porodice ili carstva.
Obratite pa`nju ne jevan|elje po Jovanu 1:1-5. Rije~ koja “postade
tijelo” (stih14) od uvjek postoji zajedno sa Ocem-cijelu vje~nost!
Bog Otac je stvorio sve {to postoji-cijeli svemir-kroz onoga koji je
postao Isus Hristos (Efescima 3:9; Kolo{anima 1:16-17). Dok je bio
na zemlji Isus se molio Bogu, svom Ocu na nebesima. Otac kaè za
Isusa da je “sin moj ljubazni koji je po mojoj volji”. Isus je ìvio na
zemlji kao obi~an ~ovjek, bio je isku{an u svemu {to isku{ava i
nas, ali nikad nije u~inio jedan jedini grijeh!
Tre}a rije~ u Bibliji je “Bog” (1. Mojsijeva 1:1) Na Jevrejskom
orginalu ta rije~ je “Elohim”-imenica koja se podrazumjeva
mnoìnom, kao {to su imenice “familija”, “crkva”, “grupa”.
Boànska familija je Bog. Postoji samo jedan Bog i jedna familija koja
ima vi{e od jedne li~nosti. Bog je uvidio da ne moè sa sigurno{}u
da se osloni na to da bi bilo koje bi}e na nièm niovu u boànskoj
familiji nikad ne}e sagrije{iti, niti da, poput Njega, , ne moè da
sagre{i. Da bi ostvario svoj plan za prostrani svemir uvidio je da ne
moè da se osloni ni na {to manje od sebe samog (ni{ta manje od
familije “Bog”) ako je èlio da postigne taj krajnji cilj za cijeli svemir.
ZA[TO SU LJUDI NASLIJEDILI PALE AN\ELE
Stoga je Bog namjerio da samog sebe proizvede kroz ljude

na~injene po Njegovom liku i obliku. Prvo ih je stvorio od materijala i
odredio smrt u slu~aju grijeha od koga se ne bi pokajali. Me|utim,
57
dao je ljudima mogu}nost da se rode u boànsku porodicu koju
za~inje li~no On-Bog Otac. Vidio je da bi to moglo da se izvede kroz
Hrista, koji se `rtvao za tu svrhu! Upravo zato je Bog stavio ~ovjeka
na ovu planetu! Reprodukcija samog sebe navelo je vrhovnog,
svemogu}eg Boga da u~ini najve}u, najkrupniju stvar koju je ikad
preduzeo. Slede}a glava }e razjasniti tu tajnu.
Jedan vaàn komentar prije zavr{etka ove glave: vrhunski,
sveop{ti Boìji cilj je da stvara, ~ak i do granice da proizvede samog
sebe i da treba da ima vrhovnu vlast nad svim {to je stvorio.
Izvjesno je to da je Bog izabrao ovu planetu da postane centar
Njegovog svemira, ~ak i sjedi{te glavnog boànstvenog prestola (1.
Korin}anima 14:24). Sotona je oborio Boìju upravu na zemlji, pa je
Bog sada naumio da obnovi svoju upravu na ovoj planeti preko
~ovjeka koga je stvorio po svom obliku, kao i to da ~ovjek najzad
postane dio Njegove familije koja se zove “Bog”.
Poslu{ajmo savjet apostola Pavla koji nam kaè da treba znati da
Sotona postoji i ima svoje metode obmane, pa ne treba da mu
dopustimo da nas iskoristi za njegove ciljeve (2. Korin}anima 2:11).
[to je krajnja svrha na{eg postojanja i zbog ~ega je na{ ìvot tako
vaàn bi }e razja{njeno u narednim glavama.
DOBRA VIJEST
Svi znamo {to zna~i ~uti “Jednu dobru i jednu lo{u vijest”. U
drugom dijelu ove glave ~uli ste lo{u vijest. Dobra vijest je da Bog
ima cilj za cijelo ~ovje~anstvo i da su dvije tre}ine svetih,
pravednih an|ela broj~ano nadmo}niji od demona i ostale nevidljive
Boìje sluge koji sluè i pomaù u razvoju pravednog karaktera
mno{tva ljudi koji tek treba da postanu sinovi i na{ljednici Vrhovnog
Boga i ~lanovi velike Boìje familije.
GLAVA 3
TAJNE ÔVJEKA
Tajna ~ovjeka… zaista izgleda nevjerojatno da ~ovjek moè biti

tajna! Institucija va{e naobrazbe predavaju tehni~ke predmete iz
fiziologije, anatomije, antropologije i psihologije. Na univerzitetima
~ovjeka isjeckaju u komade, prou~avaju}i njegov svaki djeli}
njegova organizma. Svaki dio i poloàj ljudskog bi}a danas je
podvrgnut prou~avanju. Te ustanove ~ak razlaù i ljudski mozak,
kako bi ga mogle bolje prou~avati, ali ljudski um i dalje ostaje
podpuno nepoznat ~ak i za najprednije fiziologe koji jo{ ne znaju {to
je ~ovjek i za{to je postao! Tu veliku tajnu broj 3 ~ovje~anstvo
nikad nije moglo da shvati.
Da li je ~ovjek samo vi{i stepen ìvotinjske vrste nastale
procesom evolucije osnovne ìvotinjske vrste, bez ikakvog
predhodnog plana i stvranja? Za{to ~ovjek posjeduje mogu}nost da
razmi{lja i donosi odluke? Odkud mu to ljudsko znanje koje ìvotinje
ne mogu da imaju? Da li je besmrtna du{a, ili obi~na masa krvi i
58
mesa u kojoj ìvi besmrtna du{a? Dakle, pitanje je {to predstavlja
ljudsko bi}e i za{to ~ovjek uop{te postoji. Za{to ljudski rod ìvi na
zemlji? Da li smo ovdje dospjeli pukim slu~ajem, ili smo naseljeni sa
svrhom i odre|enim planom? Poznato je da svaki uzrok ima
posljedicu. O~igledna posljedica je da ~ovjek ìvi na zemlji, ali
ostaje pitanje kako i za{to je tu dospio? Da li ga je neko ovdje stavio,
ili se to desilo igrom slu~aja u besmislenom procesu evolucije u
kojem nikakvo intelegentno bi}e nije odigralo svoju ulogu? Valjda da
èlimo dobiti odgovor na to pitanje!
Tajna o ~ovjeku daje glavobolju vi{em naobrazovanju. Nau~ni
sistem na{eg vijeka je gotovo jednoglasno prihvatio teoriju evolicije.
Vi{e se ne uzima u obzir mogu}nost da je ìvot nastao usljed
osnivanja i planiranja jednog Boga koji posjeduje vrhunski um,
savr{enu intelegenciju i neograni~enu mo}. Me|utim, teorija
evolucije ne moè ni u jednom stepenu da objasni nevjerojatan
svijet u kome ìvimo: s jedne strane zapanjuju}i napredak u svim
sferama na{eg ìvota, a istovremeno podpuna nemo} da se rije{e
ljudski problemi dok se neprestalno nagomilava i ja~a svaka vrsta
zla. Teorija o evoluciji ne dodaje nikakvu svrhu ljudskom postojanju.
Visoka naobrazba prezrivo, bezobzirno ignori{e biblisku istinu koja
otkriva za{to je ~ovjek postavljen na zemlju i uzrok sada{njeg
stanja na{e civilizacije.
Nauka u dana{njem civilizovanom svijetu u podpunosti se
okrenula materijalizmu i postala splet evolucionisti~kog
agnosticizma, politike i ekonomije raznih teoreti~ara, morala i
dru{tvenih {ablona pona{anja koji se temelje na teoriji Sigmunda
Frojda. Tajna ~ovjeka i ljudske civilizacije ostaje potpuna
nepoznanica za visoko naobrazovanje, ~iji krugovi ne znaju i ne èle
da znaju!
Kad postavimo pitanje {to i za{to, intelektualci-~uvari znanja-
izbjegavaju da na njih odgovore, ili zapo~injaju raspravu.
Svojevoljno ìve u neznaju odgovora na pitanja {to je ~ovjek i za{to
postoji! Dakle, obrazovanje zatvara um i usta i ostaje njemo pred
tim pitanjima. Ni nauka ne zna odgovor na ta pitanja. Vjera ni{ta ne
odkriva po tom pitanju po{to ni sama ne zna gdje se krije odgovor!
Nevjerojatno ali istinito!
BOG STUPA NA POZORNICU
Za{to ljudi ìve u dobrovoljnom neznanju? Zato {to nigdje u

njihovom sistemu nema Boga. Sotona, neprijatelj Boìji, sjedi na
svom zemaljskom prijestolu. Zasljepio je umove intelektualaca i svih
dru{tvenih slojeva. Pogledajte najobrazovanije ljude sa nekolko
titula “Dr” i “Mr”, koje ukazuje na napredan stepen njihova stru~nog
naobrazovanja. Takve osobe su dobro obu~eni za odre|ene oblasti u
kojima posjeduju {iroko, sloèno i duboko znanje. Ako ih upitate za
neku oblast znanja izvan njihove uè specijalnosti, takvi intelektualci
}e pokazati stra{no neznanje i zabunu koja i vlada me|u onima koji
ne mogu da se sna|u u naprednijim lavirintima obrazovanja.
59
Glavni resori ovozemaljske civilizacije: vlasti, vjere, obrazovanja,
nauka, tehnologija i indudtrija-bjeè od Boga. Ljudi iz tih oblasti èle
da Bog bude {to dalje od njih! Sam spomen o Bogu izaziva kod njih
osje}aj stida. Nema drugog obja{njenja za takvo neznanje, osim da
je rije~ o nevidljivom uticaju nadprirodne zle sile Sotone i |avola i
njegovih nevidljivih demonskih bi}a. Ljudi nisu svjesni ~injenice da
te duhovne sile zaista postoje. Kada u Odkrivenju 12:9 ~itamo da |
avo vara ~itavi svijet, to ne isklju~uje ni veoma {kolovane ljude.
Isus Hristos se zahvalio Bogu na tome {to je stvarna istina sakrivena
od premudrih i razumnih, a odkrivena bebama u materijalisti~kom
znanju.
U prvoj glavi ove knjige govorili smo o pitanju Boga, to jest ko i
{to je Bog. Odkrili smo da je Bog stvaran, vrhovna boànska familija-
stvoritelj sveg postoje}eg-a Njegov kona~an cilj je da stvori
savr{en, svijet, pravedan, duhovni karakter u ~ovjeku, koji potom
treba da postane besmrtan ~lan te boànstvene familije. Dakle,
prisustvo ~ovjeka na zemlji je stvarno povezano sa namjerom Boga
Stvoritelja. Uz ta va`na osnovna pitanja i izjave moramo da se
zapitamo i za{to su ova sva zla u dana{njem bolesnom,
izopa~enom svijetu?
Dana{nji svijet se suo~ava sa glavnim problemom za koji nema
nakakvog rje{enja-preìvljavanje ljudske rase! Moè li ljudski ìvot
na zemlji da opstane u ovom vijeku? Moè li ~ovjek da preìvi
demografsku eksploziju i neuklarnu silu-proizvod ljudskog uma-koja
moè da istrebi cijelo stanovni{tvo na{e planete? Razmotri}emo
sada ono {to smo rekli o namjeri koju je Bog imao za an|ele koji su
sagre{ili na zemlji. An|elska pobuna je bila direktan uzrok Boìjeg
plana za ~ovjeka u kojem se krije odgovor na na{e pitanje o tome
{to je ~ovjek i za{to postoji?!
RAZORENO LICE ZEMLJE
Umjesto popravka, ulep{anja, i dovr{enja zemaljske tvorevine

gre{ni an|eli su spotakli njen razor i uni{tenje. Pogledajte navod u 1.
Mojsijevoj 1:1-2: “U po~etku stvori Bog nebo i zemlju. A zemlja
bje{e bez obli~ja i puta i bje{e tama nad bezdanom”. Na izvornom
Jevrejskom jeziku izraz “bez obli~ja i pusta” glasi “tohu i bohu”, {to
zna~i “pusto, razrovano , tro{no”. Rije~ “bje{e” tako|er je slabo
prevedena rije~ i treba da glasi “postade”. Vjerojatmo nakon
nekolko miliona godina je cijela zemlja postala pod vodom, a usljed
an|elskog bezakonja svjetlos se pretvorila u tamu. Dopustite da
ovdje spomenem jedan bibliski princip u vezi sa sadràjem ovog
navoda.
U knjizi Isaia 28:9-10 stoji upustvo: “Koga }u u~initi mudrim, i
koga }u uputiti da razumije nauku (doktrinu)?… Jer zapovjest po
zapovjest, zapovjest po zapovjest, pravilo po pravilo, ovdje malo,
ondje malo dava{e se”. Ve}ina ljudi poku{ava da primjeni taj princip
za razumjevanje Biblije tako {to uzmu “malo” bibliskih stihova na
osnovu kojih “tuma~e” svoje ideje.Rijetko se doga|a da ljudi ~upaju
60
stihove iz njihova konteksta. U Bibliji ne postoji ideja koju su izmislili!
Sveta Biblija je jedinstveno djelo me|u svim napisanim knjigama.
Sama ~injenica da je njena istina odkrivena malo ovdje malo
ondje podrazumjeva da je to {ifrovana knjiga koju nije trebalo
razumjeti do posljednjeg vremena (u kome mi ìvimo), kao {to je
obja{njeno u drugim djelovima te knjige. Pojedinci su poku{avail da
~itaju Bibliju od korece do korice, ali su ostali zbunjeni nad njenim
sadràjem. Mnogi su jednostavno digli ruke od nje, kao {to sam i ja
to jednom u~inio uz komentar: “ne razumijem”! Zbog toga je Burs
Barton rekao da je Biblija knjiga koju niko ne razumije.
Kao {to sam objasnio u drugim djelima-Biblija je poput slagalice.
Prava se slika ne pojavljuje sve dok se kockice ne sloè kako treba.
Druga pisma u Bibliji obja{njavaju mnogo toga {to je direktno
povezano sa prvom knjigom Mojsijevom. Zato je jako va`no da prvo
shvatimo pozadinu prvog stiha u toj knjizi, gdje pi{e da je Bog
stvorio nebo i zemlju. Ve} smo vidjeli u drugoj glavi ove knjige da je
nebo svemir i stvorena poslije an|ela. Zemaljski an|eli nisu dovr{ili
zemlju kao {to je trebalo da u~ine u postupku pobolj{anja,
razvijanja i uljep{avanja stvorenog, naprotiv! Doveli su ovu planetu
do uni{tenja i razora, ~ime je ukinuta Boìja uprava na zemlji. Od
tog momenta je bilo sigurno da od svih ìvih bi}a u svemiru jedino
Bog nikad ne}e skrenuti sa puta svog zakona.
Nije postojalo vi{e i savr{enije bi}e koje je moglo biti stvoreno od
heruvima Lucifera. A on se pobunijo. Karakter ne moè da se
proizvede automatski, u tren oka. Duhovni boànstveni karakter
nastaje tako {to osoba ili stvoreni enitet po navici spoznaje i
svojevoljno slijedi istinite Boìje puteve po kojima se vlada, ~ak i
usprkos svom protivljenju, isku{enju i vlastitoj èlji da postupa
suprotno. Karakter mora da se razvija uz suglasnost, volju i postupke
stvorenog eniteta-jedinke.
Bog ne daje svoj karakter stvorenim enitetima, ali eniteti moraju
svojevoljno da prihvate postupak izgradnje karaktera. Bog je
odlu~io, odnosno preodredio da se to de{ava na taj na~in kako bi
ostvario svoj vrhunski podvig u stvaranju-reprodukciju samog sebe!
Ta reprodukcija je trebala da se ostvari preko ~ovjeka! Bog je znao
da taj plan mora da se ostvari posredstvom fizi~ke materije.
ÔVJEK PO BO@IJEM OBLIKU
Bog je obnovio lice zemlje da bi je pripremio za stvaranje

~ovjeka, o ~emu obja{njava Psalm 104:30: “Po{alje{ duh svoj,
postaju, i ponavlja{ lice zemlji”. Vratimo se prvoj Mojsijevoj 1:2-
zemlja je doìvjela stanje pusto{i! “…i duh Boìji diza{e se nad
vodom”.
Prvo {to je Bog u~inio bilo je promjena tamu u svjetlo koju je prvo
bitno na~inio na zemlji. Rekao je: “Neka bude svjetlo. I bi svjetlo (1.
Mojsijeva 1:3). Bog je za {est dana obnovio lice zemlje ({to nije
prvobitno stvaranje svijeta, ve} obnova Boìje tvorevine i njeno
61
vra}anje u pre|a{nje stanje). Tako je na{a planeta postala
pripremljena za stvaranje ~ovjeka!
Bog je rastavio zemlju od mora, a po tom stvorio biljni svijet,
vodeni ìvot i ìvotinjski svijet. Mojsija je pisao na Jevrejskom jeziku
u kojem se ki~manjaci zovu “nefe{“-rije~ koja se pojavljuje u 20-21
i 24-om stihu. Prevodioci su tu rije~ ispravno preveli kao “ìve
du{e”. Druga glava 7-mi stih opisuje ~ovjeka kao “nefe{“-rije~ koja
doslovno zna~i “ìvot ìvotinje” i odnosi se na fizi~ki ìvot a ne na
duh.
Zemlja je opet postala savr{ena i ako ne dovr{ena tvorevina kojoj
je bilo potrebno zavr{ni rad. Kao {to je ranije re~eno, Bog stvara u
svojnim fazama koje mogu da se uporede sa pravljenjem torte. Iz
pe}i izlazi osnovna torta koja nije zavr{ena sve dok se ne obavi
druga faza-ispunjavanjem. Dopuniti uljep{ava, oboga}ava i
dovr{ava tortu. Bog je postavio Lucifere i njegove an|ele na zemlju
sa èljom da njihovi zavr{ni radovi dovr{e Njegovu tvorevinu i
uljep{aju, poprave i obogate na{u planetu. An|eli su zgrije{ili protiv
Boga i kao posljedica njihovog bezakonja nastala je zbrka, haos i
tama na ovoj planeti. Me|utim Bog je obnovio lice èmlje ~ovjeka
radi koji je na~injen po Boìjem obliku i liku. Bog je zamislio da }e
~ovjek obaviti zavr{ne radove na popravljanju i uljep{avanju
zemlje, drugim rije~ima, bilo je potrebno da ~ovjek uzme udio u
stvaranju na{e planete tako {to }e “dopuniti” zemlju. Umjesto toga
on ju je poru{io skorom svaki njen dio koga se njegova ruka dotakla
i gdje god se osjetilo ljudsko dejstvo.
SVRHA LJUDSKOG POSTOJANJA NA ZEMLJI
Za{to je Stvoritelj Bog stavio ~ovjeka na zemlju? Zato {to je

Boìja namjera da se preporodi-da stvara sebe ostvarenjem
Njegovog glavnog plana a to je da u krajnjem smislu stvori pravedan
boànstveni karakter u bezbrojnim milionima za~ete i ro|ene djece
koja }e postati boànska bi}a-Bogovi i ~lanovi boànske familije.
ôvje je trebao da popravi materijalnu planetu koju mu je Bog dao,
da dovr{i njeno stvaranje (ono {to su gre{ni an|eli namjerno odbili
da u~ine), a to rade}i da obnove i upravu Boìju zajedno sa
pobo`nim na~inom ìvota; {tovi{e u tom postupku bilo je potrebno
da ~ovjek dovr{i stvaranje samog sebe tako {to bi uz svoju
saglasnost razvijo u sebi savjest, pravedan Boìji karakter. Kada se
taj savr{en, pravedan karakter jednom za svagada ureè u ~ovjeka,
koji }e se potom preobraziti iz smrtnog tijela u besmrtni duh,
ostvari}e se nevjerojatna ljudska mogu}nost: ~ovjek }e se roditi u
boànsku familiju, obnavlja}e Boìju upravu na zemlji i time dati svoj
doprinos u dovr{enju tvorevine u beskrajnom svemiru!
Ta nevjerojatna mogu}nost koju posjeduje ~ovjek bi }e obja{njen
u daljem pisanju. Bog }e preporoditi sebe toliko milona puta da se to
ne moè izbrojati. Dakle, {estog dana u sedmici ponovog stvaranja
Bog (Elohim) re~e: “Da na~inomo ~ovjeka po svojemu obli~ju, kao
{to smo mi” (1. Mojsijeva 1:26). ôvjek je stvoren da ima (uz svoje
62
pristajanje) naro~it odnos sa svojim tvorcem! Na~injen je u liku i
obliku Boga. Da bi se omogu}io takav odnos sa Bogom, ~ovjeku je
dat duh. Vi{e o tom malo kasnije.
SMRTNA DU[A
Bog je na~inio ~ovjeka od fizi~ke materije! To je bilo potrebno za

ostvarenje udarnog plana koji je bio pod Boìjom voljom. “A stvori
Gospod Bog ~ovjeka od praha zemlajskog, i dnu mu u nos duh
ìvota; i posta ~ovjek du{a ìva” (1. Mojsijeva 2:7).
ôvjek oformljen od fizi~ke pra{ine, postao je du{a ìva nakon
{to mu je uduhnut vazduh. Ovaj stih ne kaè da je ~ovjek besmrtna
du{a, niti da ima besmrtnu du{u. Ono {to je stvoreno od zemaljskog
materijala postalo je du{a. Rije~ “du{a” je prevedeno sa jezika koji
je Mojsija upotrebio a rije~ je “nefe{“, koja na Jevrejskom prosto
zna~i “ìvotinja koja di{e”. @ivotinje su tri puta nazvana “nefe{“ u
1. Mosijevoj 1:20 stoji “ìve du{e”; (Jevrejska rije~ “nefe{), au 21.
stihu “kitovi velike i sve du{e ìve” (“nefe{“); najzad, u 7-om stihu
druge glave pi{e da je ~ovjek postao du{a ìva (“nefe{“).
Iz toga slijedi da je du{a sastavljena od materije, fizi~ka je i moè
da umre. Mali broj vjera vjeruju u tu istinu, a vjerojatno ni jedna
svjetska vjera u nju ne vjeruje! Ta va`na istina predstavlja jo{ jedan
dokaz na osnovu koja se moè ozna~iti jedina prava Crkva Boìja.
KAKO RADI LJUSKI UM?
Dolazimo do jo{ jedne istine koju, koliko je meni poznato,

iskrlju~ivo razumije jedna prava Crkva. Da li ste se ikau upitali
odakle ta ogromna razlika izme|u ljudskog uma i mozga ìvotinja? To
je jo{ jedan dokaz o la`noj teoriji evolucije! Fizi~ki mozak vi{ih
ki~menjaka u ìvotinjskom carstvu po fizi~kom obliku, sklopu i
sastavu u su{tini istovjetan ljudskom mozgu. Mozak kita, slona i
delfina je ve}i od ljudskog, a veli~ina mozga ~ipanze skorom da je
isti kao u ~ovjeka. A opet su mogu}nosti ljudskog mozga neopisivo
ve}e nego {to je slu~aj kod svih ìvotinja. Mali broj ljudi znaju
razlog.
Mnogi navodi u Svetom Pismu pokazuju nam da postoji duh
~ovje~iji. Duh nije materija, ali ~ovje jeste. Da bi razlu~io duh u
~ovjeku od Boìjeg svetog Duha nazva}u ga “ljudskim duhom”. Bilo
kako bilo, taj duh u ~ovjeku nije materijalne prirode. “Ljudski” duh
daje fiozi~kom ljudskom mozgu njegovu intelektualnu mo}. Duh ne
moè da vidi, ~uje, okusi, omiri{e ili osjeti. Mozak vidi preko o~iju,
~uje preko u{iju i tako dalje. “Ljudski” duh ne moè sam po sebi
razmi{lja. Fizi~ki mozak je taj koji razmi{lja! Kakav je onad rad
“ljudskog” duha? On nije du{a, ali 1) daje ljudskom mozgu umnu silu
i intelektualnu mo} kojom moè da razmi{lja 2) to je pravo sredstvo
koje je Bog urezao u ljudski mozak da omogu}i li~nu vezu izme|u
materijalnog ~ovjeka i duhovnog Boga.
63
KOLIKO STVARNO VRIJEDI JEDAN LJUDSKI @IVOT
Humanisti~ki filozofi govore uzvi{enim rije~ima o tome da

~ovjek sam po sebi predstavlja vrhunsku vrijednost. Govore o
“bogu” u nama, o potrebi da crpimo mo} skrivenu u svakom od nas.
U~e nas da se oslanjamo sami na sebe i da sebe uzdièmo.
Samozadovoljno ìve u neznanju, nesvjesni prave vrijednosti i
nevjerojatne-mada istinite-ljudke mogu}nosti. Ljudski ìvot mnogo
manje vrijedi od onog {to oni predpostavljaju, a istovremeno
posjeduju neograni~eno ve}u mogu}nost nego {to sami znaju.
Prava istina mora da se odkrije ~ovjeku! Ako se ne odkrije, ostaje
podpuno nepoznata tajna za sva vremena, sujetne intelektualce.
Ponavljam, Isus je rekao u svojoj molitvi: “Hvalim te, O~e, Gospode
neba i zemlje, {to si ovo sakrio od premudrih i razumnih a kazao si
prostima” (Matej 11:25). [to je prava istina o tome koliko vrijedi
jedan ~ovjek? Koliko zaista vrijedi jedan ljudski ìvot?
Kada je rije~ o sada{njoj realnosti, vrijednost ljudskog ìvota je u
mnogom precjenjena, a opet zapanjuj}i podcjenjena kada je rije~ o
vrhunskoj mogu}nosti koju ima svaki ljudski ìvot. Istina o tome je
stvarno zapanjuju}a! Kad pogledate novoro|en~e staro samo
nekolko ~asova i starog ~ovjeka ili `nu od 80 godina, morate se
zapitati: “Koliko je vrijedan taj ìvot-jedan koji tek po~inje i drugi koji
je ve} istro{en?!” Da li moète da date to~an odgovor?
Poku{ajmo da shvatimo! Upravo tu se krije jedna pote{ko}a.
Upravo to je stvar koju svjetski obrazovani ljudi ne vide. Nauka i
napredno obrazovanje skoro na{iroko predpostavljaju da ni{ta ne
postoji, osim materije. Pori~u postojanje duha, {to }e re}i da
negiraju da Bog postoji, priznali oni to ili ne. Pogledajmo savremenu
nauku koja prou~ava mozak. Tu se odkriva da ljudski mozak ima
mnogostruke funkcije koje u ìvotinjskom mozgu ne postoje, a opt
vidimo da u fizi~kom smislu doslovno nema nekih zna~ajnijih
razlika izme|u ljudskog i ìvotinjskog mozga.
@ivotinja ne moè da razmi{lja, premi{lja, studira ili odlu~uje
van svog osje}aja. Ne moè da zna ono {to zna ~ovjek, niti moè da
ima stav, prosu|ivanje, mudrost, ljubav, ljubaznost, saradnju.
@ivotinja nije svjesna takmi~arskog duha, zavjere, zavisti,
ljubomore, gor~ine. Ne posjeduje duhovne kvalitete i karakteristike.
A opet nauka i poredak vi{eg naobrazovanja nastoje na tome da je
mo} intelegencije kod ~ovjeka ~isto fizi~ke prirode. Morao sam
sebi da dokaèm da Bog postoji i da je stvarniji od materijalnog.
Morao sam da dokaèm da je sveta Biblija u stvari autoritetivna
Rije~ Boìja kojom Bog stupa u dodir sa ~ovjekom i odkriva istinu
koje su u suprotnom nepristupne ljudima. Tako sam prona{ao cilj,
plan i zna~enje sakriven od onih koji sebe nazivaju obrazovanim
ljudima. Odkrio sam razlog za{to ovako u naprednom svijetu zlo
raste sve vi{e i vi{e.
Moè li ~ovjek koji je isplaniran, stvoren i napravljen da kaè
svom Tvorcu: “za{to si me na~inio ovakvim i sa kojom svrhom?” Da
li ~ovjek moè da podu~i svog Stvoritelja? Ne treba li ~ovjek da
64
prije otvori svoj um i saslu{a {to mu Tvorac odkriva o uzroku
njegovog postojanja? Tvorac odkriva i daje upustva u dobro
{ifrovanoj knjizi-svetoj Bibliji. Bogata poruka te knjige otvorena je za
~ovjeka i on je moè razumjeti posredstvom svetoga Duha.
Sveti Duh moè da bude prisutan u ~ovjeku. On se nastanjuje u
~ovjeka tako {to ga Bog postavi u ljudski um kada se ~ovjek u vjeri
i poslu{nosti Bogu preda i podpuno podredi biblisko odkrivenje. Tada
istina postaje jasna takvoj osobi predivno iskustvo kakvom nema
usporedbe.
Dobro obratite pa`nju na slede}e pitanje i razmislite o njemu: ako
~ovjek posjeduje ~isto fizi~ki mozak kao neki kralje`nici, kako onda
moè veliki Duh Boìji da usadi te velike duhovne istine u ìvotinjski
mozak? @ivotinje nemaji svjesti o Bogu i duhovnom saznanju, ali
ljudski duh u smrtnom ~ovjeku omogu}ava direktni dodir sa Bogom
preko mo}nog Boìjeg Duha.
Ne postoji direktan vid dodira izme|u mozga njemih ìvotinja i
uma koji posjeduje Vrhovni Bog. Promislite malo o tome. Ljudi po
nekad pri~aju o tome kako je Bog ~udom na~ino ~ovjeka sa
njegovim mozgom i divnim fizi~kim djelovima njegova tijela koji
divno rade. Ali bez tog duha koji daje mozgu mo} intelekta i otvara
kanal za direktni dodir sa umom Svemogu}eg Boga ~ovjek ne bi bio
ni{ta ve}i od njeme zvjerke. Ako malo bolje razmislite, uvidi}ete da
~ovjek, sa ljudskim duhom koji ima, postaje jo{ ~udesnija boànska
tvorevina!
Upravo taj ljudski duh u njemu omogu}ava ~ovjeka da se poveè
s Bogom, tako da moè da postane za~et od Boga preko Boìjeh
Duha koji se sjedinjuje sa ljudskim dhom i tako oplodi ljudsko bi}e
koje onda postaje djete Svemogu}eg Boga Stvoritelja. Stoga se
stvarna vrijednost jednog ljudskog ìvota krije jedino u tome {to
ljudski duh ìvi u zajednici sa ljudskim mozgom. Treba re}i i to da
visoko obrazovani psiholozi uop{te ne primje}uju da ljudski duh
postoji, a taj duh je u stvari su{tina ljudskog uma.
DU[A MO@E DA UMRE
Nasuprot pogre{nom ljudskom u~enju, Svemogu}eg Tvorca

knjiga otkriva da je ~ovjek stvoren od praha zemaljskog, koji je
potom postao smrtna du{a poput svih drugih smrtnih kralje`nika.
ôvje je nastavi da se prihvati puta laì u ljudskoj istoriji-stonskoj
laì majki Evi da ~ovjek ne moè da umre. Du{a je puka ìvotinja
koja di{e! biblija naziva sve ìvotinje “du{om”-Jevrejska rije~
“nefe{“. Stoga, ako je ~ovjek du{a, kako to pi{e u 1. Mojsijvevoj
2:7, onda su i njeme ìvotinje du{a.
Ali u ljudskoj du{i postoji ljudski duh-koji ne daje ~ovjeku ìvot.
Ljudski ìvot, ba{ kao ìvot i svih kralje`nika, ovisi o krvotoku koji
donosi kiseonik. Bog me|utim otkriva da u svakom ljudskom bi}u
postoji duh koji ìvotinje nemaju! Ljudski duh daje ljudskom mo`gu
intelegenciju-tu se krije ljudska sposobnost da sti~e znanje,
razmi{ljanje, analizu, odlu~uje i izvr{uje dobre i lo{e odluke.
65
Ljudski mozak je nalik ìvotinjskom. Nadmo}nost ljudskog uma ne
dolazi usljed nadmo}nosti ljudskog mozga, ve} zbog prisustva
ljudskog duha unutar ljudskog mozga. Mozak ìvotinja posjeduje
nagon umjesto intelekta. Mo`da ta dimenzija u znanju, o kojoj do
sada niko nije u~io, zvu~i strano i uàsno, ali stvarna vrijednost
ljudskog ìvota ogleda se jedino u tom {to ~ovjek posjeduje ljudski
duh koji radi zajedno sa njegovim mozgom.
Bog je osnovao ~ovjeka od fizi~ke materije, ali po svom liku i
obliku. @ivotinje i ~ovjek imaju isti dah, isti izvor ìvota i umiru
istom smr}u. Ljudski ìvot u stvari predstavlja ìvotinjsko ìvljenje,
ali po slici i prilici Boga i sa ljudskim duhom koji je dodat ljudskom
mozgu! ôvjek je stvoren sa namjerom da izgradi odnos sa svojim
Tvorcem i zato je stvoren po liku i obliku svog Stvoritelja. Prisustvo
ljudskog duha u ~ovjeku omogu}a va mu da ostvari vezu i odnos sa
Tvorcem.
STVARANJE ÔVJEKA OSTALO NEDOVR[ENO
Stvaranje ~ovjeka nije zavr{eno budu}i da je mentalno i duhovno

bio samo “na pola puta”. Bilo je potrebno dodati ~ovjeku Boìji Duh,
koji bi se sjedinio sa ljuckim duhom i za~eo ~ovjeka kao dijete
Boìje. To jest Boìji Duh bi sjednio ~ovjeka s Bogom i obezbjedio da
se na kraju ìvota rodi u samu Boìju Familiju. Zaustavite se za
momenat na tom da ponovo obratite pa`nju na dualnost u
boànstvenom stvarala~kom napredku. Prvi ~ovjek, Adam, bio je
fizi~ka tvar kojoj je dodat ljudski duh. Kada se stvaranje ~ovjeka
kona~no dovede kraju posta}emo duhovna stvorenja, to jest
bi}emo u cjelini sastavljeni od Duha!
Kad ~ovjek prim sveti Duh od Boga, sam Duh i um besmrtnog
Boga ulazi u njega i sveti Duh se sdruùje sa ljudkim duhom u
~ovjeku. Duh ìvotinja ne moè da primi Duh Boìji, niti Duh moè
da se useli u njih po{to u ìvotinjama ne postoji duh s kojim bi Duh
Boìji mogao da se ujedini. Dopustite da ovdje spomenem jednu
istinu koja, u vrijeme kada ovo pi{em, vjerovatno se prestavlja jedno
od najkontraverznijih pitanja u zapadnoj civilizaciji-pitanje
izbacivanje (ubijanje) za~te djece (abortus).
Ljudski duh ulazi u zametak djeteta prilikom za~e}a. Kada se
odrasla osoba preobrati Bogu, ljudski duh se sjedini sa svetijem
Duhom Svemogu}eg Boga Tvorca i oplo|ava odraslu osobu
boànskim ìvotom, ~ime ona postaje djete ìvog Boga u poloàju
razvijanja. Drugim rije~ima, ~ovjet tada postaje jo{ nero|eno dijete.
Uni{titi za~etak ili plod u maj~inoj utrobi zna~i ubiti jedno budu}e
boànsko bi}e i zbog toga poba~aj prestavlja ubistvo.
Vratimo se na prvobitno pitanje: [to je jedna stvarna vrijednost
ljudskog ìvota? Ljudski ìvot prestavlja ìvotinjsko postojanje, ali sa
ljudskim duhom koji ljudskom mozgu daje mo} pameti. Ljudski duh
u ~ovjeku omogu}ava ljudskom bi}u da ostvari jedinstvo sa Boìjim
svetim Duhom, boànskim umom i Boìjom besmrtnom prirodom.
66
Kad umre smrtni ~ovjek, njegovo tijelo se vra}a u prah, a njegov
ljudski duh se vra}a k Bogu.
@IVOT POSLIJE SMRTI
Duh koji se odvaja prilikom smrti u stvari prestavlja duhovnu

smjesu koja sama po sebi nema svijest, ali }e prilikom vaskrsenja
vratiti se u vaskrsnuto tijelo sve pam}enje, znanje, karakter, lik i
oblik koji je osoba imala prije smrti. Sam ljudski duh ne moè da vidi,
~uje, razmi{lja ili spoznaje. Jedino u svetome Duhu koji dolazi od
Boga leì uro|en boànski ìvot koji taj duh sadrì. Sveti Duh moè
da se poveè sa ljudskim duhom! Vrijednost jednog ljudskog ìvota
krije se u tome da ~ovjek ima ljudski duh sa mogu}no{}u da se
sjedini sa Boìjim Duhom, Duhom koji je Boìji um i Boìji ìvot.
Filozofi misle da je ~ovjek sam po sebi vrijedan iznad svega
ostalog. Govore o “ljudskom dostojanstvu” i uro|enoj “boànskoj” sili
svakog ~ovjeka. Zagovaraju oslonjanje i uzdizanje sebe i tjeraju
smrtnika da misli da je besmrtan Bog. Me|utim, jedina vrijednost
ljudskog ìvota prestavlja su{tu suprotnost tim teorijama i ogleda se
u ~injenici da ~ovjek ima ljudski duh koji mu omogu}ava da ga Bog
duhovno za~ne i da se po tom rodi kao dijete u Boìju porodicu i
sam postane kao Bog!
ôvjek nije “bog koji se krije u njemu”, ve} obi~na krv i meso ~iji
mozak posjeduje ljudski duh koji omogu}ava ~ovjeku da bude
intelegentno bi}e. Stoga je ~ovjek sam po sebi kudikamo manje
vrijedan nego {to predpostavljaju oni koji u ovom svijetu smatraju
sebe da su mudri. Kada svemogu}i Bog za~ne ljudsko bi}e njgova
namjera postaje beskona~no ve}a od svega {to je svijet ikada
mogao da shvati o smislu ljudskog ìvota!
Ljudka mogu}nost krije su u samoj ~injenici da je ~ovjek ìv i da
u njemu stanuje Duh ìvog Boga! Kao {to je ranije obja{njeno, Bog
stvara po principu dvoduplosti koji je do{ao do izraàja i u stvaranju
~ovjeka. Bog stvara ~ovjeka u dvije faze 1) fizi~koj, koja je
zapo~eta stvaranjem prvog ~ovjeka, Adama i 2) duhovnoj, koja
zapo~inje sa “posljednim Adamom”, Isusom Hristom (1.
Korin}anima 15:45-46).
ôvjek je stvoren (i ro|en) sa jednim (ljudskim) duhom koji je
sastavni dio svakog ljudskog bi}a, ali nije dovr{en mentalno i
duhovno zato {to je stvoren sa potrebom za jednim drugim Duhom-
svetim Duhom-koji dolazi samo od Boga. Kada ~ovjek primi od Boga
taj dar i doìvi prvu fazu svog duhovnog stvaranja-duhovno za~e}e-
Boìji “Duh svjedo~i na{em duhu da smo djeca Boìja” (Rimljanima
8:16). To je jasno obja{njeno u 1. Korin}anima, 2 glava: “…{to oko
ne vidje, i uho ne ~u, i u srce ~ovjeku ne do|e, ono ugotovi Bog
onima, koji ga ljube” (stih 9).
Bog je ljudima ugotovio duhovno saznanje! Prirodan um moè da
prima znanje o materijalnim i fizi~kim stvarima i da ima osje}aj za
moralnost, etiku, umjetnost i kulturu, koji ne postoji kod ìvotinja.
Me|utim u sferi dobra i zla, uro|eni ljudski duh u ljudskom umu
67
omogu}ava ~ovjeka da spoznaje i ~ini dobro samo na ljudskom
niovu. Dakle, osje}aj ~ovjeka za dobro i rade}i dobra je ograni~eno
na ljudski nivo i dolazi od njegovog uro|enog sebi~nog ljudskog
duha. ôvjek moè da osje}a i izrazi ljubav na ljudskom niovu, ali
bez svetog Boìjeg duha ne moè da osjeti i izrazi ljubav na
boànskom niovu, niti da stekne znanje o duhovnim stvarima, kao
{to je odkriveno u 1. Korin}anima 2.
SAMO BOG ODKRIVA
“A nama je Bog odkrijo (duhovne stvari) Duhom Svojim:” (stih

10). U tom stihu naro~ito moète da zapazite da neka li~nost “Duh
sveti” nije ta koja odkriva duhovno znanje. Bog nam danas odkriva
duhovne stvari posredstvom Boìjeg Duha, koji ~ovjek moè da
primi samo kao dar od Boga i koji dolazi samo usred Boìje milosti i
blagodati. Bog je taj koji odkriva duhovnu istinu, a sveti Duh
istrument pomo}u koga moèmo da razlu~imo ono {to samo Bog
moè da odkrije ~ovjeku, “Jer ko od ljudo zna {to je u ~ovjeku osim
duha ~ovje~ijega koji ìvi u njmeu” (stih11).
Ako je Duh sveti tre}a li~nost u svetom trojstvu, zar onda duh u
~ovjeku nije drugi ~ovjek u ~ovjeku? Krava, ovca i pas ne mogu da
spoznaju stvari koje zna ~ovjek. Kada duh ~ovje~iji ne bi ìvio u
~ovjeku ne bi mogao da pozna stvari kao {to su hemija, fizika,
tehnologija i nauka. S druge strane ~ovjek je ograni~en ako ima
samo ~ovje~iji duh-“jer duh sve ispituje, i dubine Boìje”. ôvjek
zaista po~inje da shva}a duhovno samo kada sveti Duh u|e i stopi
se sa njegovijem “ljudskim” duhom-“A tjelesni ~ovjek ne razumije
{to je od Duha Boìjega; jer mu se ~ini ludost i ne moè da
razumije, jer treba duhovno da se razgleda” (stih 14).
Najobrazovaniji ljudi se posmatraju kroz prizmu teorije o evoluciji.
Evoluciju jedino interesuje materijalni ìvot i razvoj ~ovjeka. Ta
teorija ne zna niti u~i bilo {to o duhovnom ìvotu i duhovnim
neprilikama ~ovjeka, i ako su sva zla ovog svijeta duhovne prirode.
Iz tog razloga najobrazovaniji ljudi ìve u najve}em neznanju,
ograni~eni na spoznanju materijalnog svijeta i “dobra” na
egocentri~nom ljudskom niou. Za te ljude znanje o Bogu i sve {to
ima veze sa Bogom je obi~na budala{tina. Naravno, Bog kaè: “Jer
je premudrost ovoga svijeta ludost pred Bogom…” (1. Korin}anima
3:19).
SVIJET ODSJEÊN OD BOGA
Vratimo se na pitanje prvog ~ovjeka, Adama. Sjeti}ete se da je

Boìja namjera u stvaranju ~ovjeka na zemije bila da:
1) obnovi upravu Boìju na zemlji i, ure|ivanjem ljudskog ìvota
putem te uprave a) dovr{i fizi~ko stvaranje zemlje tamo gdje
su je an|eli pretvorili u pusto{ i b) u tom procesu dovr{i
stvaranje ~ovjeka tako {to }e u njemu razviti pravedan
duhovan karakter i
68
2) uspostavi carstvo Boìje i naposljetku ostvari nevjerojatnu
ljudsku mogu}nost koja se ogleda u dovr{enju stvaranja
ogromnog svemira! Ta krajnja namjera mogla je da se ostvari
pod uslovom da:
1) ~ovjek odbaci sotonski na~in ìvota i prihvati Boìji put
ljubavi, koji se zasniva na Boìjem duhovnom zakonu i
2) da ~ovjek prvo bude stvoren od materije da bi, u slu~aju da
krene sotonskim putem “grabeì” mogao da se promjene i
vrati na Boìji put ljubavi, ili, asko odbije da primi ìvot pod
sotonskim putom da se njegov ìvot moè izbrisati kao da
nikad nije ni postojao, umjesto da besprekidno pati.
Kad duhovno bi}e postane zavr{eno stvorenje (kao {to je bila
tre}ina an|ela koji su postali zli karakter), oni vi{e ne mogu da se
promjenu! Kada je stvaranje duha zavr{eno, duh ostaje stalan,
vje~an i onda nije vi{e podloèn promjeni. Fizi~ka meterija, me|
utim, doìvljava neprestalne promjene. Po Boìjem udarnom planu
za Njegovu duhovnu tvorevinu (o ~emu }emo govoriti kasnije), Bog
i Rije~ morali su to najprije da isplaniraju. Po Njihovom planu je
Rije~ trebala da se odrekne svoje vrhunske slave i, u dogledno
vrijeme, uzme na sebe obli~je ljudskog tijela u vidu ~ovjeka Isusa
Hrista.
Hristos je zatim trebao da omogu}i duhovnu fazu u stvaranju
~ovjeka, a to je Boìja samo reprodukcija! Kakav udarni plan za
krajnje i kona~no ostvarenje stvaranja! Kako je velik na{ Bog u
njegovom umu, namjerama, planovima, krojenju i stvaranju od
najmanje bakterije i insekta do najve}e zvjezde u svemiru (sunca).
Na{e veliko sunce je patuljasto i bezna~ajno u odnosu na li~nu mo}
Boga!
Nevjerojatna ljudska mogu}nost krije se u tome da taj veliki,
veli~anstveni Bog prepora|a sam sebe u ~ovjeku-~ovjek moè da
se rodi u Boìju familiju! Prvi ~ovjek, Ada, stvoren je sa mogu}no{}u
da se usposobi da zamjene Sotonu, nekada{njeg Lucifera, na upravi
zemlje i na njoj da obnovu Boìju upravu. Bilo je me|utim potrebno
da se Adam suprostavi Sotoni i odbaci njegov na~in
ìvota-“grabeì”, {to je osnova sotonske zle uprave i umjesto toga
izabere put Boìjeg zakona-put ljubavi (davanje), {to je osnova
Boìje uprave.
Ljudski Stvoritelj je prvo razgovarao sa Adamom i Evom i u~io ih
upravi i Boìjem duhovnom zakonu, i ako 1. Mojsijeva (u drugoj
glavi) odkriva najkra}e primjere Boìjeg upustva prvim ljudima.
Sotoni je bio spre~en pristup da do|e k Adamu i Evi sve dok ih Bog
nije nau~io svojem putu.
DVA SIMBOLI^NA DRVETA
U divnom i slavnom Edemskom vrtu, gdje je Bog smjestio Adama i

Evu, nalazila su se dva jedinstvena, simboli~na drveta. Malo od toga
se ~uje o tim Drvetima i njhovom veli~anstvenom zna~aju, osim
{to je ve}ina ~ula za “Adamovu jabuku”, i ako jabuka vjerojatno nije
69
bila zabranjeno drvo. Pravo zna~enje dva simboli~na drveta
obja{njava samu osnovu na{eg svijeta. U Njima se krije rje{enje
najve}e tajne na{eg doba.
@ivimo u svijetu stra{nog napretka i razvoja, ali je o~evidno da u
njemu istovremeno postoje zastra{uju}a zla. Pitanje koje zbunjuje
sve nas glasi: za{to um, koji moè da nau~i da leti na Mjesec, presa|
uje srca, proizvodi kompjutere i druga tehni~ka ~uda, ne moè da
rije{i svoje vlastite nezgode? Za{to nema mira u ovom svijetu?
Ne}emo mo}i da razumijemo sada{nje doga|aja i okolnosti ako se
ne vratimo na samu bazu ovog svijeta i odkrijemo kako se razvijao
od njegovog prvobitnog stanja do dana{njeg dinami~nom haosa.
Svijet je po~eo da postoji kada su se pojavila dva posebna drveta
u Edemskom vrtu. Iz pogre{nih bibliskih doktrina dana{njice
bukovalno ni{ta ne ~ujemo o drvetu ìvota i skoro ni{ta o
zabranjenom drvetu znanja dobra i zla. Ali uzmite u obzir slede}e:
Bog je stvorio ~ovjeka od praha zemaljskog, ali Bog stvara u duplim
fazama. ôvjek u trenutku stvaranja jo{ uvjek nije bio fizi~ki
zavr{en. Bog je èlio da se ljudi “ra|aju i mnoè i da napune zemlju”.
Me|utim ~ovjek nije bio u stanju da to u~ini zato {to jo{ nije bio
usavr{en u fizi~kom smislu. Tako je Bog pustio na njega tvrd san
(anesteziju) i operisao ga uzev{i mu rebro od kojega je proizveo
ènu. ôvjek i èna su postali jedna porodica i tako je zavr{eno
fizi~ko stvaranje ~ovjeka.
Sada su mogli da proizvode svoju vrstu. No, Bog je stvorio
~ovjeka kao smrtno bi}e, pa je samo imao privremeno fizi~ko-
hemisko postojanje koje se odràva u ìvotu uz pomo} protoka krvi,
kiseonika iz vazduha i hrane i vode iz zemlje. Ljudi nisu imali uro|en
ìvot u sebi-ìvot koji postoji sam po sebi-nego ljudski duh koji je, u
slu~aju da je udruèn sa Boìjim svetim Duhom, mogao da ga
za~ne vje~nim ìvotom.
PONU\EN VJE^NI @IVOT
Bog je u stvari ponudio ~ovjeku besmrtnost simbili~nog drveta

ìvota. Nije tjerao niti prisiljavao ~ovjeka da uzme rod tog drveta;
samo mu je omogu}io slobodan pristup drvetu. Adam je mogao da
jede sa svakoga drveta u vrtu osim sa zabranjenog drveta “znanja
dobra i zla”. [to bi se dogodilo da je Adam uzeo rod drveta ìvota?
Vjerojatno nikad niste ~uli odgovor na to pitanje.
To simboli~no drvo je ponu|eno onima koje Bog poziva i dovla~i k
Isusu Hristu. Izme|u prvog Adama i danas pozvanog Hri{}anina
postoji razlika u tome {to Adam tada jo{ nije sagre{io, pa mu
pokajanje nije bilo potrebno da je odabrao rod sa drveta ìvota.
Pokajani vjernik, Hri{}anin za~et Duhom, nalazi se u toj situaciji u
kojoj bi se na{ao Adam da je kojim slu~ajem uzeo rod sa drveta
ìvota.
Da je to u~inio primio bi sveti Duh od besmrtnog Boga i Duh bi se
ujedinijo sa njegovim ljudskim duhom. Naravno, po{to se od Adama
70
traìlo da donese odluku, to zna~i da bi odbacijo sotonske puteve da
je uzeo rod sa drveta ìvota.
[to bi se dogodilo da je Adam pojeo rod drveta ìvota? Primio bi
od Boga sveti Duh koji bi se sjedinio sa njegovim ljudskim duhom!
Po primitku Boìjeg Duha ~ovjek je trebao da postane mentalno i
duhovno upotpunjen zato {to bi ga Duh sjedinio sa Bogom kako
mentalno, tako i duhovno, nakon ~ega bi postao za~eto Boìje
djete, kao {to preobra}eni Hri{}anin biva za~et svetim Duhom.
Adam bi, dakle, primio od Boga sveti Duh koji bi se povezao sa
njegovim ljudskim duhom i za~eo ga kao sina Boìjega, ~ime bi
zaista dobio vje~ni ìvot i postao jedan sa Bogom, kao {to za
Hri{}anina koji je za~et Duhom kaè da je Hristos u vama, nada
slave” (Kolo{anima 1:27). U Bibliji tako|er pi{e da um (misli) Hristov
dolaze u nas posredstvom istog Duha (Filibljanima 2:5), {to zna~i da
je sam um Vje~nog Boga mogao da postane dio Adama.
Umjesto toga u Adama je u{ao i radio sotonski um i odnos prema
Bogu, i isto se dogodilo sa svom njegovom djecom koja prestavljaju
cijeli svijet tog doba. U Efescima 2:2 ~itamo da je Sotona knez
(vladar) koji vlada u vjetru (vazduhu) i zapravo djeluje (“radi”) u
ljudima. Kada je ve} rije~ o tome objasni}emo ne{to {to ste mo`da
do sada pogre{no shvatili. Za razliku od Adama Eva je prevarena
isku{anjem koje joj je Sotona namjestio (1. Timotiju 2:13-14). Adam
nije poslu{ao Boga, pa je stoga namjerno zgre{io. I ako nije bio
zaveden prvim sotonskim isku{enjem ~ovjeka, njegovo namjerno
nepokoravanje jasnoj Boìjoj zapovjesti odsjeklo ga je od Boga i
imalo je za posljedicu stanje mentalnog preokretaja, koje je u~inaila
njegova um priljepljivim za Sotonine prevare. Od tog trenutka su
Afam i njegova djeca priljepljivi za Sotoninu prevlast nad njima.
Sotona je po~eo da djeluje u Adamovom umu onako kako bi Bog
djelovao da je Adam ubrao rod sa drveta ìvota.
POROBLJENI SVIJET
Od tog momenta je Sotona u duhovnom smislu ukraoi zarobio

Adama i cijelu ljudsku porodicu. Da je Adam pojeo plod drveta ìvota
Bog bi mu odkrio pobaàn put ìvota-Boìji duhovni zakon! Taj zakon
je put nesebi~ne ljubavi, ali “ljubav Boìja (koja) se izli u srca na{a
Duhom svetijem” (Rimljanima 5:5). Prirodna, ljudska, tjelesna ljubav
ne moè da ispuni sveti Boìji zakon. No, kao {to roditelji za~inju
ljudski po~etak koji prije ro|enja mora da se razvija, isto se de{ava u
duhovnom smislu sa Hri{}aninom koga vodi Duh. Taj process
duhovnog razvoja dogodio bi se i sa Adamom da je uzeo plod sa
drveta ìvota, jer bi tada iskusio direktnu vezu i odnos s Bogom.
Odnos Boga i ~ovjeka volim da usporedim sa pup~anom vrpcom
koja povezuje novoro|en~e sa majkom. Za vrijeme razvoja majka
obezbe|uje djetetu fizi~ku hranu i odràva njegov ljudski ìvot u
svojoj utrobi. Duhovni, boànski ìvot biva darovan Hri{}aninu preko
svetoga Duha. I duhovno saznanje dolazi od Boga tako {to se sveti
duh smjesti u ~ovjeku (1. Korin}anima 2:10). Preko svetog Duha
71
Bog dava podpuno razumjevanje Njegovog zakona (Boìji put). Me|
utim zakon Boìji zahtjeva od ~ovjeka djela, a sama ljubav je
izvr{enje Boìjeg zakona (Rimljanima 13:10). Boìji zakon moè da
se ispuni samo boànskom ljubavi, koja dolazi od samoga Boga
posredstvom Boìjeg duha (Rimljanima 5:5).
Dakle, Adam je mogao imati izobilno duhovno znanje koje bi ga
navelo na poboàn ìvot, a istovremeno bi stekao u sebi
boànstvenu ljubav-jedinu ljubav koja moè da ispuni i stavi u
parkti~no djelo savr{en Boìji zakon ljubavi! Da je sveti Duh do{ao
u Adama, osim boànske ljubavi on bi od Boga primijo vjeru i sve
potrebno znaje, uputsvo i pomo} u svakodnevnom ìvotu. Osloniobi
se na to da }e Bog posredovati u stvarima van njegove kontrole, jer
Bog nadprirodno ~ini za nas ono {to nismo u stanju da u~inimo
sami za sebe. Drugim rije~ima, Bog bije bitku za nas.
ODBACIVANJE BO@IJEG ZAKONA I UPRAVE
Umjesto svega toga Adam je izabrao drug~ije saznanje: preuzeo

je li~no na sebe samopouzdanje dobra i zla. Podpuno se oslonio
li~no na sebe kao u pogledu znanja, tako i za mo} da donosi odluku
{to je dobro a {to je zlo. Odbacio je oslonac na Boga i odabrao da
sam sebi bude oslonac. Jedina pravednost koju je Adam mogao da
postigne na taj na~in je samopravednost, a to je za Boga isto kao
ne~ista haljina. Adam i Eva su uzeli plod drveta “znanja dobra i zla”,
{to zapravo zna~i da su uzeli na sebe pravo da sami upoznaju
dobro i zlo i samostalno odlu~uju {to je ispravno a {to je pogre{no.
Naravno, taj njihov stav je zna~io da odbacuju Boìji zakon koji im
ozna~ava ispravno i pogre{no.
Kada je Bog prvobitno stvorio slavnog arhan|ela Lucifera to je bio
vrhunac Boìje stvarala~ke mo}i koja je mogla da do|e do izraàja u
nekom pojedinom bi}u. Danas malo ljudi jedva shva}a veliku silu
koju Sotona posjeduje-silu koja se pretvorila u lukavu prevaru!
O~igledno da je Adam podcjenio Luciferovu silu. Podmukli Sotona se
pribliìo Adamu preko njegove ène. On nije rekao Evi: “odaberi moj
put”! Samo se pojavio kao ulizljiva zmija i vje{to je uspio da prevari
ènu. Sotona je u Evi spotakao sumnju u istinitost Boìjih Rije~i.
Ubrizgao joj je osje}aj da joj je Bog u~inio nepravdu zbog koje treba
da se brine.
Prevario je Evu da povjeruje kako je Bog nepravedan i sebi~an.
Podmuklo je izazvao kod nje intelektualnu sujet i zaveo je na
pomisao da je ispravno uzeti rod zabranjenog drveta. Adam se ipak
pridruìo svojoj èni (budu}i da nije bio prevaren), pa je zajedno sa
njom uzeo na sebe odgovornost da odre|uje {to je ispravno a {to
nije. Time je izrazio nepovjerenje u ono {to mu je njegov Tvorac
rekao i odbacio Boga kao svog spasitelja i Vladara istovremeno ga
odbaciv{i i kao izvor odkrivatelja osnovnog znanja koje je bilo
namjenjeno ljudima. Adam je povjerovao Sotoni i krenuo njegovim
putom!
72
PRESUDA ADAMOVOM SVIJETU
Bog je “izagnao” ~ovjeka iz Edemskog vrta i prepre~io mu put da

se ne vrati i ne primi ìvot u grijehu (1. Mojsijeva 3:22-24), ~ime je u
su{tini objavio presudu koja glasi: “sami ste donjeli svoju odluku za
sebe i sve koji }e od vas postati. Odbacili ste mene, osnovni izvor
saznanja, odbaciv{i time silu koja moè da u|e u ~ovjeka
posredstvom mog Duha i omogu}i ga da ìvi na putevima pravde.
Dakle, pobunili ste se protiv moje zapovjesti i moje uprave i odabrali
Sotonu put grabeì i otima~ine. Stoga osu|ujem vas i svijet koji }ete
za~eti za 6000 godina odvojenosti od mene i mog Duha, osim
prili~no malog broja ljudi koje }u pozvati na poseban na~in.
Ti malobrojni bi}e pozvani na posebnu slu`bu pripreme za carstvo
Boìje. Od njih }e se traìti da u~ine ono na ~mu ste vi pali-da se
odupru, odbace i nadvladaju Sotonu i njegove puteve i ìve na
putevima mog duhovnog zakona. Zato idi sad, Adame, i ti i sve tvoje
potomstvo koje }e sa~injavati svijet! Idite i proizvodite svoj na~in
znanja; odlu~ujte sami za sebe {to je dobro a {to je zlo; sastavljajte
svoje sisteme obrazovanja i srestva za prenos znanja onako kako
vas bude zavodio bog Sotona; sami izmi{ljajte va{ pojam o Bogu,
izmi{ljajte va{e vjere, uprave, na~in ìvota, oblik dru{tva i
civilizacije.
U svemu tome Sotona }e varati va{ svijet njegovim osje}anjima
egocentrizma-sujetom, pohlepom, ljubomorom i zavi{}u,
nadmetanjem, borbom, nasiljem i ratovima, pobunom protiv mene i
mog zakona ljubavi. Nakon {to svijet tvojih potomaka u tih 6000
godina ispi{u lekcije i lekcije ljudske patnje, agonije, frusuracije,
poraza i smrti; nakon {to svijet koji }e nastati od tebe kona~no
prizna podpuni poraz u na~inu ìvota koji je odabrao, ja }u
nadprirodno posredovati u tom svijetu.
Tada }u nadprirodnom boànstvenom silom da preduzmem
upravu nad cijelim svijetom i, u postupku preobrazovanja,
proizve{}u jedan radostan svijet u kome }e vladati mir. I nakon
va{eg pokajanja ponudi}u vam vje~no spasenje. Nakon hiljadu
godina tog radosnog svijeta koji dolazi vaskrsnu}u u smrtni ìvot sve
ljude koji su umrli a nisu pozvani tokom sada{njih 6000 godina. Tada
}e do}i sud, a nakon njihova pokajanja i vjere ponudi}u im da ìve
vje~no.
Tokom ovih 6000 godina ne}e biti osu|eni na vje~nu propast,
negu }i ih samo odsje}i od sebe. Ubra}e samo ono {to posiju tokom
svog ìvota. No, kada im otvorim vrata vje~nog spasenja ne}e biti
Sotone da ih spre~ava i zavarava. Ne }e biti Sotone koga bi morali
da pobje|uju. Nekolicinu koju }u pozvati u prvih 6000 godina mora}e
da odbace i odupru se Sotonskoj privlja~ljivoj sili i da ga prevladaju.
Koji nadvladaju Sotonu sjedi}e na mom prestolu i, pod mojom
Vrhovnom Upravom, ima}e silu da vladaju svim narodima”.
PORIJEKLO POUZDANJA U SEBE
73
[to to sve zna~i? Prvo ljudsko bi}e, Adam, odbacio je znanje i
pouzdanje u Boga i donio odluku da se oslanja na svoje znanje i
mogu}nost. Savremeni svijet koji je stvorio Adamovo potomstvo
uzda se isklju~ivo u ljude. Psihologija koja se danas u~i u {koli
podràva oslon na samog sebe i ve}ina dana{njih fakulteta je
proèta profesionalizmom uzdanja u sebe, {to je pravi duh sujete.
Studente navode da misle kaoko postaju profesionalci, to jest da
smatarju sebe ve}im od ljudi koji nisu iz njihove grane
naobrazovanja. Zbog osnovnog pojma u teoriji evolucije studenti
smatraju da je to iznad ljudi koji vjeruju u Boga i Gospoda Isusa
Hrista i prema takvim ljudima se odnose sa prezirom.
ZATVOREN PUT KA SPASENJU
Nakon takve sudbonosne i {tetne Adamove odluke Bog je zatvorio

put pristup drvetu ìvota svijetu kojim je Adam gospodario (1.
Mojsijeva 3:22-24). To drvo je ve} 6000 godina zatvoreno od svijeta.
Izuzetak su samo proroci koji su odabrani da napi{u Bibliju i Crkva
koju je Isus pozvao iz ovog svijeta. âk i sam Isus je rekao: “Niko ne
moè do}i k meni ako ga ne dovu~e Otac koji me posla” (Jovan
6:44). Stoga je prilikom samog osnivanja ovog svijeta Bog je
predo~io udarni plan od 7000 godina tokom kojih je èlio da ostvari
svoj plan. Sotona je prevario Evu, onda je Adam sagre{io namjerno
uzev{i zabranjeni plod. Od tog trenutka je prevaren cijeli svijet
(Otkrivenje 12:9).
Zaustavimo se malo na tome i poku{ajmo shvatiti samu osnovu
svijeta u kojem jo{ uvjek ìvimo. Sotona se mo`da svjetli od sre}e u
ovom momentu po{to mora da vjeruje da je Bog poraèn, budu}i da
preko Adama nije uspio da svrgne njegovu upravu sa prestolom na
zemlji. Me|utim, Bog kaè: “Do ista bi}e kako sam smislio” Boìji
plan od 7000 godina posti}i }e boànski cilj u nadmo}noj i
veli~anstvenoj slavi.
Poku{ajte da razmislite tu tajnu za cijeli svijet: kada je Bog
zatvorio drvo ìvota za iskupljenje i spasenje ~ovje~anstva na 6000
godina, to je u~inio dok se posljednji Adam-Isus Hristos- ne vrati na
zemlju u veli~anstvenoj sili i slavi nakon 6000 godina sa ciljem da
zbaci Sotonu sa njegovog prestola i zavlada svim narodima. Prvi
Adam je imao mogu}nost da odabere Boìju upravu koju je trebalo
obnoviti na zemlji i tako svrgnuti Sotonu sa prestola zemaljskog.
Po{to je propao na tom ispitu spasenje ne moè da bude generalno
dostupno cijelom ~ovje~anstvu sve dok Isus Hristos, posljednji
Adam, ne postigne ono {to prvi nije uspio-konkretno da svrgne
Sotonu i sjedne na presto zemlje i tako obnovi vlast Boìju na ovoj
planeti.
Onemogu}avanje ljudskoj porodici da pristupi drvetu ìvota
ozna~ilo je osnivanje sada{njeg svijeta koji se jo{ uvijek nalazi pred
nevidljvom sotonskom upravom. Kako je onda Bog namjerovao da
postigne svoj cilj? Prilikom samog osnivanja svijeta odredio da }e se
74
Rije~ roditi od Boga na zemlji kao `rtveno jagnje koje }e iskupiti
~ovje~anstvo od vlasti kradljivog Sotone (Otkrivenje 13:8). Kako je
onda Bog uop{te smislio da postigne svoj cilj-da se preporodi kroz
ljude koji }e se ra|ati tokom 6000 godina?
SPASENJE POSREDSTVOM VASKRSENJA
Prilikom osnivanja sotonskog svijeta Bog je donio odluku

(Jevrejima 9:27) kojom je odredio svaki ~ovjek treba da umre i da
poslje, kad vaskrsne iz mrtvih, do|e na sud. U me|uvremenu
~ovje~anstvo u cjelini jo{ nije dovedeno na sud, to jest nije osu|eno
niti spaseno. U vrijeme stvaranja svijeta odlu~eno je da }e u Adamu
svo ljudi umrijeti a u Hristu opet ponovo oìvjeti kada vaskrsnu na
sud (1. Korin}anima 15:22). Vaskrsenje svih ljudi koji su umrli u
Adamu predstavlja tajnu za cijeli svijet koji je Sotona prevario. âk i
tradicionalno Hri{}anstvo svakog prolje}a slavi vaskrsenje Isusa
Hrista na neznaboà~ki Uskrs, ali ni{ta ne govori o budu}em
vaskrsenju milijarde ljudi koji su umrli u Adamu.
Ne{to kasnije razjasni}emo vaskrsenje. U me|u vremenu Hristos
je trebao do}i kao nosioc grijeha cijelog ~ovje~anstva i da osnuje
Crkvu Boìju. Svrha i rad crkve bi}e podpuno razja{njeno u {estom
poglavlju. Zaustavite se ovdje i poku{ajte shvatiti ono {to cijeli
svijet ne moè da vidi za{to ga je Sotona zasljepio! Da li razumijete
ono {to zavedeno Hri{}anstvo ne razumije, a {to je od velike
va`nosti.
Svijet tradicionalnog Hri{}anstva je prevaren navodnim
Hri{}anskim u~enjem da je du{a besmrtna i nakon smrti svi koji
“vjeruju u Hrista” odmah idu na nebo gdje ~e ìvjeti vje~no
besposleni, slobodni od bilo kakve odgovornosti, sjaju lakog ìvota i
ljenosti, dok oni koji umru a propuste da “prihvate Isusa” za siguro
odlaze na mjesto zvano “pakao” gdje vatra neprestano gori i gdje }e
bez ikakve nade u spasenje, vri{tati i stenjati u neopisivom bolu i
muki va vijek vjeka.
Hri{}anstvo u~i da je ~ovjek besmrtan du{a koja ve} posjeduje
vje~ni ìvot. Oni ne vide da je kazna za grijeh smrt (Rimljanima
6:23) i da ~ovjek moè da dobije ìvot vje~ni samo kao dar od
Boga. La`no u~enje tradicionalnog Hri{}anstva moè se usporediti
sa putovanjem u jednom pravcu koji prestavlja va{ ìvot. Na kraju
puta je krivina koja vas {alje pravo u pakao koji gori vje~no, u kojem
vlada neopisivi bol i mu~enje. Ali, ako u bilo kom trenutku na svom
ìvotnom putu kaète da “prihva}ate Hrista” na kraju va{ put
skre}e i {alje vas pravo na nebo.
Jedno od najve}ih navodno “hri{}anskog} u~enja da je Bog
stvorio prvog ~ovjeka kao savr{eno besmrtno bi}e, ali je |avo do{ao
kada Bog nije bio tu, ukrao i upropastio to divno djelo Boìjih ruku.
Zato je spasenje predstavljeno kao borba Boga da popravi {to se
moè i vrati ~ovje~anstvo u stanje prvobitne dobrobiti koju je prvi
~ovjek uìvao kada ga je Bog tek stvorio. U mnogim diktrinama
75
tradicionalnog Hri{}anstva vjeruje i u~i dijametralno opre~no od
istine koje su jasno odkrivene u Bibliji.
PRVA SOTONSKA LA@
Danas u tradicionalnom Hri{}anskom svijetu u~i se prva

Sotonska la`-da je ~ovjek besmrtna du{a! Ako za momenat
razmislite o tome, uvidje}ete da se prema tome u~enju
podrazumjeva da se “spa{ene majke”, koje su umrle i oti{le na
nebo, stalno svjesne svoje izgubljene djece koja vri{te i urlaju u
neopisivim mukama paklenog ognja.
Ali, {to je prava istina u svetoj Boìjoj Rije~i? Da li mrtvi znaju {to
rade ìvi? Nakon nedugo vjen~anja supruga mi je rekla da joj je
majka umrla kada joj je bilo samo 12 godina i da ona vidi sa neba
{to ona radi. Sada navodim dio ~lanka iz ~asopisa “Prava Istina”
objavljena u martu 1985: “Pismo jasno odkriva da je ~ovjek mrtav
kad umre. Po Bibliji mrtvni ne ~uju, ne vide, ne misle, niti znaju bilo
{ta. Mrtvi nemaju svjesti o bilo ~emu. “Jer ìvi znaju da }e umrijeti,
a mrtvi ne znaju ni{ta niti im ima plate, jer im se spomen zaboravio.
I ljubavi njihove i mr`nje njihove i zavisti njihove nestalo je, i vi{e
nemaju (u) djela nigdje ni u ~emu {to biva pod suncem” (Knjiga
Propovjednika 9:5-6).
Bibliska poruka o ~udu smrti je podpuno jasna. Nema sumnje da
smrt prestavlja ba{ smrt-i ni{ta vi{e! Apostol Pavle pi{e da je “plata
za grijeh smrt” (Rimljanima 6:23) Smrt po svom zna~enju
podrazumjeva se odsustvo ìvota, a ne puku odvojenost od Boga.
Sveto Pismo nas ~ak i upozorava da ìvimo najbolje {to moèmo
ve} sada dok imamo mogu}nost da ìvimo: “Sve {to ti do|e na ruku
da ~ini{, ~ini po mogu}nosti svojoj, jer nema rada ni mi{ljenja, ni
znanja, ni mudrosti u grobu u koji ide{“ (Knjiga Propovjednika 9:10).
Pojam smrti ne moè da bude jasan! Ali {to je sa onima koji èle
da se ~vrsto drè vjerovanja i gaje nadu da }e nakon smrti
odlepr{ati na nebo ako budu dobri, ili potonuti u pakao ako budu
lo{i? Poslu{ajte odgovor apostola Petra. Ako je neko zasluìo da ode
na nebo to je svakako ~ovjek po Boìjem srcu, zar ne? Upravo je car
David bio takav ~ovjek (Djela 13:22) a Bog je nadario Petra da kaè
da je David “umro i ukopan bi i grob je njegov me|u nama do ovoga
dana” (Djela 2:34). [tovi{e, Petar je rekao da “David ne iza|e na
nebesa” (stih 34). Sam Isus je izjavio da se “niko ne pope na nebo”
gdje je Boìji presto (Jovan 3:13).
DA LI ]EMO PONOVO @IVJETI?
Ovaj ìvot je mnogo vi{e od ìvota samo za danas. Svemogu}i

Bog je postavio ljude na zemlju sa jako divnom i vje~nom namjerom
koji ne razumiju ni ovozemaljske vjere, vjere koje su izmislili ljudi.
@ivimo na zemlji zboj jednog ~udnovatog razloga koji daje odgovor
na pitanje za{to su ljudi stvoreni da budu smrtni koji pate u doga|
ajima nezgode i nevolje, ili doìvljavaju dobre i divne trenutke svog
76
ìvota. I ako smo podpuno mrtvi kad umremo, ne}emo stati mrtvi za
uvjek. Koji sad leè u grobovima ìvi}e opet! Pro~itajte Isusove
rije~i: “Ne divte se ovome, jer ide ~as u koji }e svi koji su u
grobovima ~uti glas Sina Boìjega i izi}i }e koji su ~inili dobro u
vaskrsenje ìvota, a koji su ~inili zlo u vaskrsenje suda” (Jovan 5:28-
29).
Odgovorni smo za to kako se pona{amo u ovom ìvotu! Svako
ljudsko bi}e koje je ikad ìvjelo mora}e na kraju da odgovara za
sebe kada se na|e u vaskrsenju. Ranije sam objasnio da duh u
~ovjeku sam od sebe ne moè da vidi, ~uje i razmi{lja. Mozak vidi
preko o~iju, ~uje preko u{iju i razmi{lja pomo}u koju mu daje duh
ljudski. Prilikom smrti “vrati se prah u zemlju, kako je i bio, a duh se
vrati k Bogu, koji ga je dao” Knjiga Propovjednika 12:7).
Duh u ~ovjeku je riznica ljudskog pam}enja i karaktera. On je
poput gline-zadràva ~ak lik i oblik preminulih da bi u vaskrsenju na
sudu izgledali kao {to su bili u svom ìvotu, zadràli karakter koji su
postigli za vrijeme ìvota i sjetili se svega {to je sakupljeno u
njihovom pam}enju. U me|uvremenu, dok su u stanju smrti, kad
umru ne postoji svjest po{to “mrtvi ne znaju ni{ta” (Knjiga
Propovjednika 9:5).
Najunverzalnije pogre{no u~enje u koje vjeruju doslovno sve
crkve koje sebe smatraju Hri{}anskom, osim jedne prave Crkve
Boìje, tvrde da su svi ljudi podpuno “izgubljeni” ako ne priznaju
Isusa Hrista za svog spasitelja i da je danas jedini dan “spasenja”.
Me|utim, istina je ta da se ljudima odvojenim od Boga jo{ uvjek ne
sudi! Malo ljudi shva}a taj Boìji glavni plan. îtalac sigurno ni{ta
nije manje iznena|en od samog autora koji u ovoj knjizi otkriva takvu
istinu, a i sam je bio zate~en tim istinama kao i ~itaoc danas prije
vi{e od 58 godina. Kao {to je prorekla Boìja Rije~, ~itav svijet je
prevaren! Prevaren ~ovjek nije svjestan svoje varke! Nikad ne
podcjenjujte Sotonu.
LJUDI, ODSJEÊNI OD BOGA
Posmatraju}i mnoga zla koja se doga|aju u dana{njem svijetu

~ovjek mo` da pomisli da je osjekao sebe od Boga na svoju
incijativu. Ali ne! Bog je taj koji je osjekao ~ovje~anstvo od sebe.
Za{to? Da li to zna~i da je Bog nepravedan? Upravo suprotno!
Potrebno je da razjasnimo tu situaciju.
Odabrav{i plod zabranjenog drveta Adam je odsjekao sebe i svoju
potonju familiju od Boga. Po{to su svi Adamovi potomci sagre{ili,
svako ljudsko bi}e je u stvari odsjeklo sebe od Boga (Isaia 59:1-2).
Logos ili “Rije~”, li~nost boànske familije koji se kasnije rodio kao
Isus Hristos, razgovarao je sa Adamom u Edenskom vrtu. Adam nije
imao dodirnih predmeta sa Bogom Ocom. Kada je Rije~ zatvorio
pristup k drvetu ìvota, ~ovje~anstvo je ostalo i osta}e odsje~eno
od Boga Oca svo dok Hristos ne do|e na zemlju u veli~anstvenoj
slavi i sili da preduzme od Sotone presto zemlje i obnovi upravu
Boìju nad cijelom zemljom.
77
U me|uvremenu je Hristos, posljednji Adam, do{ao prvi put na
zemlju da odkrije ovom svijetu svetu ~injenicu da Bog Otac postoji
(Luka 10:22). Do tog momenta svijet nije znao da postoji Bog Otac i
da je to jedan od razloga {to se u tada{njem Jevrejstvu vjerovalo da
se Bog sastoji od samo jedne osobe. Iz tog razloga teolozi su izgubili
(ili se prije moè re}i da nikad nisu imali) znanje o ~injenici da je
Bog porodica u koji moèmo da se rodimo i postanemo njeni
punopravni ~lanovi.
To tako|er obja{njava za{to su teolozi, po{to su pro~itali Novi
Zavjet o Bogu Ocu i Isusu koji je tako|er Bog, smislili neta~nu teoriju
po kojoj je sveti Duh tre}a li~nost svetog Trojstva. Pri tom su pohulili
na sveti Duh, ograni~iv{i Boga i ukinuli svako znanje o tom da
preobra}eni ljudi imaju mogu}nost da postanu ~lanovi same
boànske porodice. Usljed toga je |avo zasljepio “Hri{}anstvo” koje
ne vidi ni istinu ni svrhu jevan|elja Isusa Hrista.
Teolozi ne mogu vidjeti jednu od najva`nijih istina-vaskrsenje
mrtvih! Svetkuju neznaboà~ki Uskrs kojim priznaju Hristovo
vaskrsenje iz mrtvih, ali podpuno ne vide jasno biblisko u~enje da }
e iz mrtvih vaskrsnuti svi ljudi koji su ikad ìvjeli, mada }e se to
vaskrsenje odvijati u tri posebne vremenske faze. Jedina nada koju
sveta Biblija daje cjelokupnom ~ovje~anstvu ovog umiru}eg svijeta
je vaskrsnu}e iz mrtvih.
Ta jedna jedina nada za cijelo ~ovje~anstvo je sasvim izvjesna i u
nju nema sumnje! U narednim glavama na}i }ete detalje o svemu
tome sa svim navodima iz Svetog Pisma. Kakva tragedija {to je |avo
Sotona, koji jo{ uvijek sjedi na prestolu cijele kugle zemajske,
prevario i osljepio cijeli svijet da ne vidi istinu, ba{ kao {to
nedvosmisleno kaè u odkrivenju 12:9. Prava istina je zapanjuju}a,
ali }ete je prona}i jasno odkrivenu u va{oj Bibliji. Pratite {to pi{e u
njoj dok pa`ljivo ~itate ovu knjigu.
Vidite sad ovo: kada je Bog izbacio Adama i Evu i Edemskog vrta,
postavio je an|ela da sprije~i tada{nje ~ovje~anstvo da ponove u|e
u vrt. Predpostavimo da je Gospod ostavijo kapiju Edena otvorenu i
da su Adam i Eva mogli da se vrate?! ôvjek je ve} uzeo plod sa
zabranjenog drveta i okrenuo se k grijehu. [to bi se dogodilo da je
kapija ostala otvorena? Gre{ni ljudi bi vjerojatno pojurili natrag da
okuse plod sa drveta ìvota! Bez i malo kajanja, ~ak i bez ikakve
vjere u Boga ili Hrista, ljudi bi se posluìli dvetom ìvota samo da bi
primili vje~ni ìvot. Razmislite o tome za trenutak!
BOG NIJE NEPRAVEDAN
Kako bi samo Bog bio nepravedan da je to dopustio! ôvjek bi

postao besmrtan sa svim njegovim grijesima (koji imaju namjeru da
se stalno uve}avaju i onome ko im se prepu{ta) i ìvio bi za uvjek u
mentalnom, fizi~kom i duhovnom bolu koji grijeh izaziva u
njegovom ìvotu! ôvjek izgleda ne shva}a da je sada rob grijehu
koji ga je odsjekao od Boga Oca. Malo ljudi shva}a da nismo spa{eni
78
smr}u Isusa Hrista-njome smo se samo pomirili sa Bogom Ocem, a
spaseni smo Hristovim ìvotom (Rimljanima 5:10).
ôvjek ne razumije da samo pokajanje-odvra}anje od grijeha-i
ìva vjera Isusa Hrista mogu da ga oslobode te kazne! Grijeh
porobljava i ka`njava, donosi tugu, griù savjesti i muku, nanosi
fizi~ke povrede, izaziva bolesti i zaraze, proizvodi brigu i bezna|e!
Najnepravednija, najneljubaznija i najsvirepija stvar koju je Bog
mogao da u~ini nakon {to su Adam i Eva pojeli plod zabranjenog
drveta bila je da ostavi otvoren ulaz za Edenski vrt i omogu}i svim
namjernicima slobodan pristup drvetu ìvota, koje simboli~no
prestavlja dar vje~nog ìvota!
[to je Bog u~inio umjesto toga? Izbacio je ~ovjeka i ènu iz
Edenskog vrta i spre~io ih da ponove u|u. Ali je i pored toga
obezbedio cijeloj ljudskoj familiji spasenje i vje~ni ìvot u krajnjoj
sre}i i sjaju, samo {to je u svojoj boànskoj mudrosti odredio
vremenski rok i uslove! U prvih 6000 godina (koje su skorom ve}
istekle) svi su ljudi odsje~eni od Boga, osim nekoli~ine u napred
odre|enih. îtav svijet tradicionalnog Hri{}anstva je prevaren o toj
istini.
A evo jedne od najva`nijih istina: Sotona koji sjedi na prestolu
zemlje poku{ao je da ubije Hrista dok je bio djete. Po tom je
poku{ao da ga isku{a i ukloni pred sam po~etak Njegove zemaljske
slu`be (Matej 4. glava). Sotona je zaveo mu~enje ve}ine apostola i
èstok progon Crkve i vatrenu borbu tokom prvih mjeseci i godina
Hri{}anske Crkve oko toga da li objavljivati jevan|elje Isusa Hrista ili
ljudsko jevan|elje o Isusu Hristu.
Sotona je izvukao pobjedu ovog drugog, pa je za manje od 20
godina po~elo da se propovjeda pogre{no, krivotvoreno jevan|elje o
Hristu, koji su objavljivali svi osim progonjene manjine u maloj,
progonjenoj, izvornoj Crkvi Boìjoj koja je ostala vjerna pravom
jevan|elju.
DA LI JE DANAS JEDINI DAN SPASENJA?
Prevareni “Hri{}ani” u~e da je danas jedini dan spasenja i da

njihovo krivotvoreno spasenje (koje se sastoji u tome da je samo
potrebno “prihvatiti” Isusa Hrista bez pokajanja-odvra}anja od
grijeha i pokoravanje Boìjem zakonu) {alje ljude na nebo kao
“besmrtne du{e” odmah nakon njihove smrti. Sotono je zasljepio
umove “tradicionalnog Hri{}anstva” da ne vidi ~injenicu da je Bog
zatvorio pristup drvetu ìvota sve dok proslavljeni Isus Hristos ne do|
e u veli~anstvenoj slavi i sili i obnovi upravu Boìju nad cjelom
zemljom. Ponavljam: svakom je odre|eno da jednom umre, a nakon
smrti vaskrsenje na sud (Jevrejima 9:27).
U me|uvremenu se ne sudi ovom Adamovom svijetu, i ako }e na
kona~nom sudu odgovarati za svoje grijehe. Bog je me|utim
napravio izvjesne izuzetke u ovom periodu nesu|enja Adamovom
svijetu zarad definitivnog cilja. Podigao je proroke upravo zato da
postanu temelj Hri{}anske Crkve. Isus je pozvao svoje u~enike iz
79
ovog svijeta da ih nau~i Boìjim putevima s ciljem da i oni u~e
druge o dolaze}em mileniju obnovljenog carstva Boìjega, u kojem }
e vladati i u~iti pod nazorom Cara nad carevima, Isusa, kada }e
pristup k drvetu ìvota biti slobodan za svako ìvo bi}e.
Crkva je pozvana na obuku da bi njeni ~lanovi postali vladari i
u~itelji u carstvu Boìjemu u kojem }e put ka drvetu ìvota biti
otvoren. Do tog vremena sveti Duh ostaje zatvoren za sve, osim {to
su ga imali starozavjetni proroci i {to ga imaju pozvani ljudi u pravoj
Crkvi. Prorok Joilo predskazuje da dolazi vrijeme (nakon 6000 godina
ovog sotonskog svijeta) da }e Bog izliti svoj sveti Duh na svako tijelo
(Joilo 2:28).
U me|uvremenu je za ostvarenje boànskog cilja bilo neophodno
da se sveti Duh dade prorocima i ljudima koji su specijalno pozvani
iz ovog svijeta. To je u~injeno da bi se ti ljudi usposobili da vladaju i
u~e pod Hristovom upravom u vrijeme kada se uprava Boìja obnovi
nad svim narodima zemlje. Kada je pozivao u Crkvu Isus je jasno
rekao: “Niko ne moè do}i k meni ako ga ne dovu~e Otac koji me
posla’ (Jovan 6:44) Crkva samo prestavlja “prvinu” spasenja cijelog
~ovje~anstva! Podpuna istina o tom bi}e razja{njena u {estoj glavi
ove knjige.
ZA[TO DRUGI ADAM?
U pregledu nekih 4000 godina poslije Adama Bog je poslao Isusa

Hrista da proìvi savr{en ìvot u kome }e nadvladati Sotonu u
usposobiti se tamo gdje Adam nije uspio i tako zamjenuti sada{njeg
vladara na prestolu zemlje Sotonu. “Pozvani” }e sjediti sa Hristom
na Njegovom prestolu kad do|e da uspostavi Carstvo Boìje i obnovi
upravu Boìju koju je nekada{nji Lucifer odbacio i prestao da
sprovodi! Taj mali broj pozvanih, po~ev od “Avelja pravednog” do
onih koji su pozvani danas i onih koji }e biti pozvani do Hristovog
povratka na zemlju, moraju da u~ine ono {to je Adam odbio da
uradi: da odbace sotonski put, put onoga koji se pobunio protiv
Boìje uprave.
Dakle, ko su pravi Hri{}ani samo oni koji su bili i jesu vo|eni
Boìjim svetim Duhom (Rimljanima 8:9, 11, 14). A niko ne moè da
primi sveti Duh od Boga sve dok se : 1) ne pokaje od svojih
grijehova (prestup Boìjeg zakona) i 2) nema podpunu vjeru u Isusa
Hrista, to jest podpuno se ne pouzda u Hrista, au to dolazi i
vjerovanje Isusu Hristu. Pod tim se podrazumjeva da osoba vjeruje u
ono {to Hristos govori, to jest da vjeruje Njegovoj rije~i-svetoj Bibliji.
Nakon stvarnog pokajanja i vjerovanja Hristu, osobe koje su na taj
na~in pozvani iz svijeta bivaju pomireni s Bogom Ocem i primaju
sveti Duh koji }e ih oploditi da postanu Boìja djeca.
Da ras~istimo jedno pitanje: za{to prva djeca koja su se rodila
Adamu, Kajin, Avelj i Sit, nisu mogli da se pokaju i ~isto na osnovu
tog pokajanja prime od Boga Njegov Duhovni ìvot? Boìji zakon ne
moè biti zakon ako ne postoji kazna ze njegov prestup. Adam i sva
njegova djeca su sagre{ili protiv Boga i time navukli na sebe smrtnu
80
kaznu. Ni oni ni bilo ko poslije njih nije mogao da bude oslobo|en
kazne iz tog zakona sve dok sam stvoritelj ljudi, Hristos, ne plati
kaznu umjesto njih. Zbog toga spasenje nije bilo mogu}e sve dok
Hristos nije bio pribijen na krast. Jedino je Hristovo ispa{tanje moglo
da pomiri svako ljudsko bi}e sa Bogom Ocem.
[to }e se dogoditi sa svim drugim ljudima-milijarde ljudi? Njima
jednostavno nije su|eno, osim u slu~aju da je Bog pozvao i dovukao
neke od njih! Time ne èlim da kaèm da ne}e morati da odgovaraju
za svoje grijehe. I te kako }e morati, ali njihov sud tek dolazi! Sud je
zapo~eo u pravoj Boìjoj Crkvi (1. Petrova 4:17). Isus kaè: “Niko ne
moè do}i k meni ako ga ne dovu~e Otac” (Jovan 6:44). Ni jedan
~ovjek ne moè do}i kod Hrista na druk~iji na~in! Crkva prestavlja
samo prvu ètvu.
U prevarenom sotonskom svijetu mnogi su do{li patvorenom
Hristu koji je navodno ukinuo zapovjesti Njegova Oca. Oni ~ak
oboàvaju Hrista, ali je Isus jasno izjavio: “No zaludo me po{tuju,
u~e}i naukama, zapovjestima ljudskim… i re~e im: dobro ukidate
zapovjesti Boìje da svoj obi~aj sa~uvate… Ukidaju}i rije~ Boìju
svojim obi~ajima koje ste postavili; i ovako mnogo koje{ta ~inite”
(Marko 7:7, 9, 13). Milioni prevarenih ljudi ne shva}aju da oboàvaju
Hrista uzalud i da su zavedeni da sluè “drugom Isusu”.
SVAKO @IVO BI]E BI ]E POZVANO
Hristos }e vladati hiljadu godina kada do|e kao Car nad carevima i
Gospodar nad gospodarima. Od trenutka Njegova dolaska svako ko
bude ìv bi}e pozvan. Nakon tih hiljadu godina nastupi}e “sud pred
velikim bjelim prestolom” opisanom u Odkrivenju 20:11-12. Svi koji
su ìvjeli od Adama, a Bog ih nije pozvao, vaskrsnu}e kao smrtnici
od krvi i mesa (kao {to su bili u svom prvom ìvotu) i tada }e
odgovarati za svoje grijehe iz prvog ìvota. Kazna za te grijehe je
smrt! Ali dozna}e tada da je Isus Hristos platio smrtnu kaznu
umjesto nih i, nakon iskrenog pokajanja i vjere, bi}e im opro{teno i
primi}e Boìji sveti Duh koji }e ih za~eti u vje~ni ìvot. Predivan
majstorski plan Boìji da pozove svakog koji je ikad ìvio da primi
vje~no spasenje, ali tek nakon iskrenog pokajanja i vjerovanja u
Boìju istinu.
Vaskrsenje mrtvih imaju svoj vremenski period (1. Korin}anima
15:22-23). “Jer kako svi po Adamu umiru, tako }e po Hristu svi
oìvjeti. Ali svaki u svom redu: novina (prvi) Hristos; a po tom…” (1.
Korin}anima 15 ne spominje ostala dva vaskrsenja koja su opisana u
Odkrivenju 20:11-13). Ljudi koji budu pozvani u meliniju i drugi koji
vaskrsnu na sud pred velikim bjelim prestolom ne }e imati Sotonu
koga trebaju da nadvladaju. Kako su ~udni Boìji putevi, i ako su
trenutno sakriveni od ve}ine ~ovje~anstva koje navla~i na sebe
toliko patnje! Ba{ kao {to je to istakao apostol Pavle: “O dubino
bogastva i premudrosti i razuma Boìjega! Kako su neispitivi Njegovi
sudovi i neistraìvi njegovi putevi!” (Rimljanima 11:33).
81
Bog prepora|a samog sebe kroz ~ovjeka! U prvoj knjizi Mojsijevoj
1:1 sama rije~ “Bog” na pravom Jevrejskom jeziku glasi “Elohim”.
Sadràj tog imena je grupa, kao kad se misli na crkvu ili familiju. Bog
je rekao: “Da na~inimo ~ovjeka po svom obli~ju”, a ne: da na~inim
~ovjeka po svom obli~ju. Bog je zaista porodica u koju doslovno svi
se moèmo roditi! [to je onda ~ovjek? On je ìvo bi}e na~injen od
zemaljskog praha. ôvjek je glina a Bog lon~ar koji oblikuje i formira
na{ karakter u koliko odgovaramo na Njegov poziv i doval~enje. Uz
na{u volju On uliva u nas Njegov li~ni duhovni, sveti, pravedni,
savr{eni karakter!
Za{to postoji ~ovjek? Bog je stvorio ~ovjeka na zemlji da bi u
nama izgradio ono {to mu gre{ni an|eli nisu dopustjeli da izgradi u
njima-Njegov savr{en karakter! Bog razvija svakog ~ovjeka u svoje
vrijeme i na svoj na~in s ciljem da svako od nas postane sam sli~an
Bogu i dovr{i stvaranje nedovr{enog svemira! A za sada ìvimo u
ovom zavedenom svijetu koji vodi Sotona.
GLAVA 4
TAJNA LJUDSKE CIVILIZACIJE
Malo ljudi razmi{lja o tome, a i kad to rade uvi|aju ~injenicu da je

malo stvari na svijetu obavijeno takvim velom tajne kao {to je ova
ljudska civilizacija. Kako objasniti zapanjuju}u ~udnovatost o svijetu
punom mozgova koji {alju astronaute u svemir, proizvode nau~na i
tehnolo{ka ~uda, presa|uju ljudska srca, a ne mogu da rije{e
jednostavne ljudske probleme u sferi porodi~nog ìvota i kolektivnih
odnosa, niti da uspostave me|unarodni mir?
Razvijeni svijet se nalazi u frazi nevjerojatnog napredka u kojem
proizvodi jedan veoma mehanizovani svijet koji omogu}ava luksuz,
lagodnost ìvota i zadovoljstva. Ali narod razvijenog svijeta trpi
proklestvo kriminala, nasilja, nepravde, bolesti, zaraze, rasturenih
domova i porodica. Istovremeno vi{e od polovine stanovnika
dana{njeg svijeta je nepismeno, ìvi u bjednom siroma{tvu,
prljav{tini i smardu. Sve je vi{e nasilja i razaranja, pa mnogi
postavljaju pitanje: “Ako Bog postoji, za{to dopu{ta sve to nasilje i
ljudsku patnju”?
Jedino {to poznajemo a to je 20 vijek u kome smo se rodili, pa
sada uzimamo sada{nju civilizaciji zdravo za gotovo, kao da je
oduvjek bilo ovako. Me|utim i dalje nismo u stanju da obajsnimo tu
tajnu, kao kad se uklju~ite pred kraj filma i vidite {to se doga|a u
tom momentu, ali ne znate {to se u filmu de{ava do tog momenta i
jednostavno ne moète da shvatite {to gledate. Jedan pisac nau~ne
fantastike napisao je pri~u o vremeplovu. Da imamo vremeplov
mogli bismo da putujemo 6000 godina u nazad i vidimo {to se
dogodilo u Edenskom vrtu gdje je osnovan ovaj svijet (Edemski vrt u
stvari predstavlja po~etak dana{nje civilizacije). Tada bismo bolje
shvatili odkud danas tolike pri~e o kraju svijeta.
Kako se na{a civilizacija razvila do ovog stanja u kome smo je
zatekli u 20-om vijeku-to je tek tajna za sve intelektualce! Ve}ina
82
ljudi, naravno, ne razmi{lja o tome, niti postavlja sebi takva pitanja,
a oni koji to rade nalaze da je pitanje ljudske civilizacije obavijeno
pla{tom tajne. Hajde sad da vidimo {to se dogodilo: u ovoj knjizi
smo ve} objasnili da je Bog stvorio ~ovjeka sa uzvi{enim ciljom da
se kroz njega preporodi, ali taj vrhunski cilj zahtjeva da se u nama
stvori vrhunski duhovni karakter koji dolazi od Boga, i to uz na{e
li~no odobrenje, predanost, trud i radost. Za{to je onda Bog, sa tim
ciljem na umu, stvorio ~ovjeka na zemlji? Za{to ba{ na ovu
planetu?
NEDOVR[ENA ZEMLJA
Bog je postavio ~ovjeka na ovu planetu da bi ~ovjek obavio

Boìju upravu na zemlji koju su prvobitno nastanili Lucifer i njegovi
an|eli. Stavio je Lucifera i njegove an|ele na nedovr{enu planetu
zemlju jer-ne zaboravite-Bog stvara u duplim etapama, kao {to
èna, kad pravi tortu, prvo napravi glavno tjesto koje nije gotovo dok
ne do|e filovanje. Zemaljsko tijelo i sadràj su na~injeni prije nego
su an|eli postavljeni na nju.
Svrha an|ela na zemlji bila je da pobolj{aju i uljep{aju planetu. To
je trebalo da an|elu urade i iz tog razloga im je Bog dao Njegovu
vlast koja je trebala da uradi njihovo pona{anje i rad u procesu
dovr{ivanja stvaranja planete. Lucifer se pobunio na prestolu sa
koga je trebalo sprovesti u djelo upravu koja bi imala za posljedicu i
sklad u cijelo tada{njem svijetu an|ela.
Izvrgao je saradnju slogu aktivnosti u takmi~enje, zlo, pobunu i
uni{tenje. Svjetlost na zemlji pretvorila se u tamu, a na povr{inu te
planete izbila je praznina, raspad i razor. Po tom je Bog poslao svoj
Duh i za {est dana obnovio je lice zemlje (Psalm 104:30) pripremiv{i
je tako za ~ovjeka. Zemlji je jo{ uvjek nedostajao “fil”. Bog je ovdje
postavio ~ovjeka da u~ini to {to gre{ni an|eli nisu uradili-trebalo je
da ~ovjek dovr{i zemlju.
Bog nije tvorac zbrke, rugla i raspadanja, nego ljepote,
savr{enosti, karaktera i najboljih kvaliteta. Pogledajte opis Boìjeg
neba u ~etvrtoj glavi Odkrivenja-o sjedi{tu Boìjeg prijestola (nebu)
za koje se slobodno moè re}i da je mjesto gdje Bog ìvi. Bog je na
svom prijestolu okruèn sjajem, kvalitetom, lepotom i karakterom.
Ljudsko oko nikad nije vidjelo ne{to slavnije, ljep{e i svjetlije.
Bog je imao namjeru da ~ovjek radi na zemlji i da je pobolj{a,
uljep{a i podari joj slavan karakter. îne}i sve to ~ovjek bi ugradio
u svoj vlastiti ìvot “svetu ljepotu” (1. Dnevnika 16:29). Bog nikad
nije èlio da ljudi ìve u siroma{tvu, prljav{tini, smradu i ruglu.
Trebalo je da ~ovjek uljep{a na{u planetu i u tom postupku razvije
svoj ljudski karakter i tako bi njegova civilizacija postala pravi “raj na
zemlji”.
[TO JE ÔVJEK UÎNIO?
83
[to je ~ovjek u~inio koga je Bog postavio na zemlju? Napravio je
od nje ruglo! Zagadio je, o{tetio i pokvario sveg ~ega se dotakao
njegovom rukom. Ne samo da je zagadio vodu i vazduh, nego je
istro{io zemlji{te, posjekao {umu (~ime je promjenio ki{nu sezonu i
doprineo {irenje pustinjskih predjela); iscrpio je zemlju ne davaju}i
joj njenu biblisku subotu odmora (godina kada se zemlja ostavi na
miru); sagradio gradove i dopustio da se pretvore u hrpu zapu{tenih
predgra|a, stra}ara i prljav{tine. I sve zato {to su prvi ljudi odbacili i
odvrgli se od Boga èle}i da se oslone samo na svoje snage.
Sva Adamova djeca zauzela su isti stva, pa je ~ovjek, pod
sotonskim uplivom, sagradio svoju civilizaciju. ôvje ne samo da je
razru{io zemlju koju je trebao razvijat i pobolj{ati, nego je
pogre{nim na~inom ìvota uni{tio svoje li~no zdravlje, te ponizio i
izopa~io svoj vlastiti duhovni karakter. Sada, kad se pribliàvamo
kraju vremena od 6000 godina u kojima je Bog dopustio ~ovjeku
njegovu slobodnu upravu, ~ovjek je stvorio franke{tajno oru`je
masovnog uni{tenja koje moè podpuno da uni{ti ~ovje~anstvo…
osima ako bi milostivi Bog to dozvolijo, ali }e Bog posredovati da
nas spasi od samih sebe.
JEDAN UMJERENI OKUS
@ivimo u doba koje biblisko proro~anstvo naziva “posljednjim

danima”-to jest u posljednjem nare{taju uo~i Hristovog dolaska.
Hristos treba da zavlada zemljom i ostvari ono {to je bilo potrebno
da uradi ~ovjek. Prema bibliskom proro~anstvu do}i }e do naglog
porasta duhopvnog i materijalnog znanja u ovim posljednjim
danima. Svrha postojanja prave Crkve Boìje bila je da se vrati na
pravi put i obnovi slavno znanje o vjeri koja je za vrijeme apostola
jednom za uvjek data svetima. Cijala planeta procvjeta}e u divnom
svijetu sutra{njice kada njom zavlada Hristos i njegovi svetci.
[TO BI BILO DA JE ADAM UZEO PLOD DRVETA @IVOTA?
Kako je zapo~ela degradacija materije i ljudskog karaktera? Da je

Adam uzeo plod sa drveta ìvota, kao {to mu je Bog predloìo,
civilizacija bi i{la posve druk~ijim tokom. Mir, sre}a, radost, zdravlje
i izobilje bi se rasprostranilo po cijeloj planeti.
[to je posljedica Adamove odluke? Preuzeo je na sebe znanje o
dobru i zlu. âk i to znanje o dobru odnosi se jedino na ljudsko
dobro koje ne ide ni{ta vi{e od tjelesnog ljudskog nivoa poimanju,
koji ~ovjeku omogu}ava ljudski duh u njemu. Odbaciv{i da se
oslonja na Boga Adam se oslonio na sebe po pitanju postizanja,
sposobnosti i snage, a sve je to ostalo ograni~eno na tjelesnom
ljudskom nivou na kojem Sotona vara ~ovjeka, navodi ga na grijeh i
izopa~uje njegov um i karakter.
Da je Adam uzeo plod sa drveta ìvota nema sumnje da bi u tom
slu~aju nasledijo |avola na prestolu zemlje i zatim, vo|en silom i
uticajem Vje~nog Boga, obnovijo upravu Boìju. Adam je dopustio
84
Sotoni da u|e u njegov um i usljed toga Sotona ga je ukrao i zarobio.
Dakle, prvog ~ovjeka koga je Bog stvorio nije povjerovao svom
Stvoritelju, niti ga je poslu{ao. Odabrao je da ide svojim putem-da
radi ono }to on ho}e! Adam je svojom voljom odabrao taj put, mada
je o~igledno da to nije uradio iz zle namjere ili svojeglavo. Tako je
pao u Sotonine kandè povode}i se svojevoljno za najve}im
kradljivcem svih vremena!
ZATOÊNI SVIJET
Adam je stvoren sa mogu}nosti da bude ro|en kao sin Boìji. Mada

u tom ~asu jo{ nije bio za~et kao sin u Boìjoj porodici, Bog ga je
stvorio upravo sa mogu}nosti da to postane jednog dana. Kad je
podlegao Sotonskom putu-izabrav{i da ~ino {to on ho}e i bune}i se
protiv namjere Boìje zapovjesti-postao je duhovno vlasni{tvo |
avola. U stvari je podlegao sotonskoj upravi odabrav{i zakon takve
uprave-sujetu i egocentri~nost-{to je, umjesto Boìjih puteva
davanja, automatski izazvalo u njemu slavoljublje, prièljkivanje,
takmi~arski duh i èlju za grabeòm.
ôvje~anstvo je nastalo od Adama i Eve, to jest te dvije osobe su
osnovale sada{nji svijet. Od trenutka kada su se odvratili od Boga,
zato~eni ljudski svijet je izabrao put kradljivca umjesto puta svog
mogu}eg Roditelja! Ali Bog Otac je trebao da plati odkupnu cijenu i
potom vrati sebi svoju mogu}nu duhovnu djecu. U tom datom
momentu Bog nije odabrao da iskupi, popravi i vrati ~ovje~anstvo k
sebi!
PRILIKOM OSNIVANJA SVIJETA
Nakon Adamovoh grijeha Bog je zatvorio drvo ìvota za cijeli svijet

sve dok posljednji Adam, Isus Hristos, ne zbaci Sotonu i preduzme
upravu na zemlji. Zakon ne moè da postoji ako ne sadrì kaznu.
Kazna za ljudski grijeh je smrt, pa je smrtna kazna do{la na Adama i
svu njegovu djecu. Kazna se morala platiti i nije bilo ni~ega da se
izbjegne. Sotona se vjerojatno svjetlijo od radosti vjeruju}i da je
podpuno porazio Boìji plan za obnovu boànske uprave i uklanjanje
|avola sa prestola na zemlji.
I zaista, sva Adamova djeca su morala da podpanu pod kaznu
smrti po{to su svi od njih gre{ni. Ali, vjerojatno ni sam Sotona nije
shvatio da je Boìji plan spasenja ~ovje~anstva i uklanjanje |avola
sa prestola zemaljskog tek trebalo da se ostvari. Prilikom samog
osnivanja svijeta odre|eno je da Isus Hristos bude zaklan kao “Jagnje
Boìje”, kao plata za kaznu koju zasluùje svaki ljudski grijeh
(Otkrivenje 13:8). U praksi to zna~i da su `rtve zamjenjene
Hristovom `rtvom samo nakon pokajanja i vjere u Njegovu `rtvu.
Bog je u to vrijeme odredio i to da sva Adamova djeca umru, ali
da nakon smrti vaskrsnu na sud (Jevrejima 9:27). Kao {to je po
Adamu svi moraju da umru, po Hristu }e svi vaskrsnuti iz mrtvih da
bi do{li na sud (1. Korin}anima 15:22). Ali niko nikad nije mogao se
85
rodi od Boga sve dok sveti, savr{en, duhovan Boìji karakter ne
bude usa|en u njega po njegovom pojedinom izboru i dok se taj
karakter ne pokaè na djelu. Bog je izdvojo vrijeme od 7000 godina
da ispuni svoj prvobitni vrhunski cilj-da preporodi sebe preko
~ovjeka! To je bio i ostao udarni plan svevi{njeg uma i sveop{ta
svrha ljudskog ìvota na zemlji.
Civilizacija koju zovemo “svijet” razvijala se skoro 6000 godina, ali
je taj zato~eni svijet postao Sotonski svijet, i ako su milioni ljudi
obmanuti u vjerovanju da je ovo Boìji svijet. Sotona sjedi na upravi
ove planete do dana{njeg dana, a u me|uvremenu je uticao na sve
ljude tako {to je djelovao u svim i ubacio mnogo zla u dana{nju
civilizaciju. Kako je uspio da ubaci ovakva zla u ime svih ljudi, ~ak i
najobrazovanijih, najnaprednijih pojedinaca iz oblasti obrazovanja,
nauke, upravnih institucija i svih drugih sfera ìvota u kojima postoji
zapanjuju}a ljudska dostignu}a?
âk je i to tajna koju skoro niko ne moè da razumije.
SOTONA-GLAVNI VODITELJ
U poslanici Efescima 2:2, Sotona je nazvan knezom koji vlada u

vjetru (vazduhu) i djeluje unutar (uma) ljudi. To nikako nisam mogao
da razumijem sve dok: 1) nisam shvatio na koji na~in se prenosi
zvuk sa radija i Televizijske slike kroz vazdug i 2) dok nisam nau~io
istinu da u ljudskom mozgu postoji ljudski duh. Ako vam je radio
stalno pode{en na èljnu talasnu duìnu, ili uklju~ite televiziju ve}
na pode{en program, jasno ~ujete poruku od voditelja. Sotona, knez
vazduha, ne prenosi rije~i, zvuke ili slike, nego stav, raspoloènja,
pobudu. Na primjer, u knjiz Jezdrinoj 1:1, Persiski car Kir izdaje
objavljenje da se po{alje kolonija Jevreja nazad u Jerusalim da se
izgradi drugi Hram.
Car je naveden na takvu odluku tako {to je Bog podigao u njemu
ljudski duh-drugim rije~ima, Bog je stavio predpostavku ili osje}aj u
carev um i on je reagovao na taj podraàj. Na isti na~in Sotona
pokre}e ljudski duh unutar ljudi i tako ih navodi na osje}aj i stav
zavisti, ljubomore, ogor~enosti, nestrpljivosti, ljutnje, uvredljivosti i
borbe.
Ljudi ne shva}aju strahovitu mo} koji ima |avo! Ljudski duh u
svakom ~ovjeku i èni automatski pode{en na sotonske talasne
duìne Izgleda da je Sotona preopteretio vazduh cijele planete
svojim stavom egocentri~nosti i sujeti. Tako je, dakle, od prvih ljudi,
Adama i Eve nastao svijet-civilizacija. Kad je Bog zatvorio put k
drvetu ìvota taj ~in je ozna~io osnivanje svijeta koji je sazdan na
odbacivanju Boga i nepokornosti Boìjem zakonu koji je ozna~avao
poboàn na~in ìvota.
Kao posljedica toga nastala su sva zla, àlost, bol i patnja kroz
6000 godina ljudske civilizacije. Bog je osnovao udarni plan od 7000
godina kako bi ostvario Njegov ~udnovati cilj. Prvih 6000 godina je
dodjeljeno Sotoni da ostane na prestolu zemlje i ~ovje~anstvu da
86
na svom iskustvu nau~i gorku lekciju: da sotonski putevi sebi~nosti,
suprotni Boìjem zakonu, vode samo u bol, patnju, muku i smrt.
Cijeli ljudski svijet je zaveden u davanju prednosti grabeù,
egocentri~nom na~inu ìvota. Upravo ovdje treba da se prisjetimo
da svijet nikad nije znao da postoji Bog Otac sve dok Isus nije do{ao
da ga objavi (Matej 11:27). Jo{ od samog svog nastanka svijet je
odsje~en od Boga Oca. Isus je do{ao da pomiri pokajane vjerenike
sa Ocem (Rimljanima 5:10)
POÊTAK CIVILIZACIJE
Ukratko }emo analizirati razvojni put ljudske civilizacije. Bog je

stvorio prva ljudska bi}a, savr{ene primjerke ljudskog roda u
fizi~kom i mentalnom smislu. Savr{eno stvoren par u fizi~kom
smislu nije patio od hroni~kih bolesti, niti je bio sklon zarazama i
bolestima o ~emu djelomi~no svjedo~i da je Adam ìvio 930
godina. Tokom skoro 2000 godina-od Adama do Noja-ìvotni vijek
~ovjeka je u prosjeku iznosio 900 godina.
Zamislite! Prvi ~ovjek je ìvio {estinu vremena koje je proteklo od
stvaranja ~ovjeka do danas! Adam i Eva su iznjedrili dva sina, Kajina
i Avelja. Kada su odrasli, Kajin je, mo`da u vrijeme puberteta postao
zavidan i neprijateljski nastrojen prema svom bratu Avelju. I ako su
obojica bili odsje~eni od Boga Oca zbog toga {to je pristup drvetu
ìvota zatvoren, “Rije~” (na Gr~kom “Logos”) je progovorio sa
Kainom i upozorio ga na njegov stav. Me|utim, Sotona je rukovodio
sa Kainom
Knez vjetra je navodio Kaina da osje}a uvre|enost, bjes i
neprijateljstvo. Ubio je mla|eg brata i kada ga je Logos upitao gdje
mu je brat-slagao je Bogu! Sotona je spotakao prvog ~ovjeka koji se
rodio na ovaj svijet da postane ubica i laòv. Bog je osudio Kajina na
ìvot lutalice i bjegunca.
I ako je ljudska porodica pod sotonskim uticajem odbacila Boga i
izabrala da se oslonja na sebe, ljudski um je ostao u stanju da radi
sa materijalnim tvarima. Nakon nekolko generacija jedan od
Kainovih sinova se bavio pravljenjem gudala i svirala. Drugim
rije~ima, usavr{io je zanat izrade muzi~kih istrumenata (1.
Mojsijeva 4:21), a drugi je bio kova~ bronze i gvo`|a.
ôvje~anstvo je napredovalo u materijalnom razvoju, i ako se
duhovno sve vi{e udaljivao od Boga. Tu se treba opomenuti
~injenice da “Ako Gospod ne}e graditi doma, uzalu se mu~e koji ga
grade” (Psalm 127:1). Isto tako u Mateju 7:24-27, pi{e da je ku}a
sagra|ena na slabom temelju osu|ena da padne. Civilizacija koju
danas imamo nije izgra|ena na boànskim temeljima, ni po
Njegovim upustvima. Zasnovana je na ~ovjeku koji se pod
sotonskom obmanom i uticajem oslanja sam na sebe.
Biblija malo govori o ljudskom razvoju prije Noja, ali nakon 1500-
1600 godina ljudska civilizacija je postala toliko zla da je samo jedan
~ovjek (Noje) ostao pravedan. U tada{njem svijetu do{lo je do
eksplozije stanovni{tva, ali su se ljudi neprestalno okretali zlu. Bog
87
je poslije stogodi{njeg upozoravanja svijeta preko Noja poslao potop
da potopi sve ìvo, osim Noja, njegove ène, tri sina i snaja-sve
ukupno osam du{a!
PRODU@ETAK ZLA
Vidite do koje je granice Sotona doveo ~ovje~anstvo na zlo-1.

Mojsijeva 6:5: “I Gospod vide}i da je nevaljalstvo ljudsko veliko na
zemlji, i da su sve misli srca njegova svagda samo zlo…” Zemlja
puna nasilja! Ljudske misli, mudrovanja i planiranja su stalno
samosebi~ni, poùdni sa zlim ciljevima. Nasilje je postalo toliko
ra{ireno da je Bog odlu~io da po{tedi ljudsku daljnju patnju u sve
ve}oj bjedi i mu~enju.
Oduzeo je ljudima njihove bjedne ìvote poslav{i sveop{ti potop
na cijelu planetu. U slede}oj sekundi svog svjesnog postojanja ti
ljudi }e da vaskrsnu u svjesno stanje pred “velikim Bijelim
prestolom” (Odkrivenje 20:11-12). Vrati}e se u ìvot kada Hristos
bude vladao zemljom u pravdi, miru i sre}i. Sotone ne}e vi{e biti,
njihov um bi}e otvoren ka Boìjoj istini i bi}e im omogu}eno vje~no
spasenje.
Ali Bog je imao namjeru da sa~uva ljudski ìvot-da pruì
~ovje~anstvu novu mogu}nost za nov po~etak. Na{ao je samo
jednog ~ovjeka da ìvi po volji Boìjoj me|u svim tada{njim
milionima. Dvojica ne mogu i}i zajedno ako se ne sloè. Samo se
Noje slagao s Bogom i pobo`nim na~inom ìvota. Bog ga je
upotrebio kao glasono{u pravde (2. Petrova 2:5). Stotinu godina
Noje je upozoravao svijet koji nije htio da ~uje od njegove 500-te
godine ìvota sve dok nije navr{io 600-tu godinu ìvota.
Nije bio “bezazlen”, “savr{en” u svom vijeku, to jest u njegovom
porijeklu i precima (1. Mojsijeva 6:9). Dokaz o tome nalazi se u
Jevrejskoj rije~i “bezazlen” ~ije zna~enje moè da se odnosi na
duhovni karakter (1. Mojsijeva 17:1), ili fizi~ke karakteristike (3.
Mojsijeva 22:21). Stoga je namjera 1. Mojsijeve 6:9 da saop{ti da
Noje nije imao manu ni nedostatak.
Sadràj (1. Mojsijeva 6:2) jasno pokazuje da je cilj tog opisa da na
taj na~in prestavi Noja. Stoga bi dobar prevod devetog stiha u
{estoj glavi 1. Mojsijeve glasio da je Noje bio “ispravan” u
duhovnom karakteru i bez nedostatka u genetskom nasle|u me|u
njegovim savremenicima.
KRAJ PREPOTOSKOG SVIJETA
Predmet te glave su generacije koje predhode Noja. Velika

gre{nost se razvila u tom pokoljenju, a u Nojevoj generaciji dostgla
vrhunsku krizu koja je zavr{ila taj svijet. U ~emu se sastojalo to
sveop{te zlo i pokvarenost (nevaljalstvo)? Isus ga je opisao kako
“je|ahu i pijahu, ènjahu se i udavahu se” (Matej 24:38). Jesti i piti
nije zlo. @eniti se i udavati se, samo po sebi nije zlo. Dakle, morala
je da postoji zlo upotreba i prekomjerno jelo, pi}e, ènidba i udaja,
88
to jest zlo se ogledalo u na~inu i mjeri jela, pi}a, udaje i ènidbe. Taj
stih moè samo da se shvati uzimanjem nepravilne hrane, lokanje,
pijanstva i `deranja (Galatima 5:21), divljanje i nasilje.
Da bi udaja i ènidba bila zlo ona mora da bude ono {to pi{e u
prvoj Mojsijevoj 6:2, gdje ljudi “uzima{e ih za ène koje htje{e”. Me|
urasin brakovi bili su uobi~ajna i jako rasprostranjena pojava, toliko
pro{irena da je samo Noje bio neporo~an (savr{en) u genealogiji, to
jest u njegovom porijeklu. Bio je od ~istog bijelog sastojka ljudske
rase. Postoje brojni dokazi da su u Nojevo vrijeme postojale
najmanje tri glavne rase ljudi na zemlji-bijela, ùta i crna-mada su
me|urasin brakovi proizveli mno{tvo rasnih mje{avina. Bog ne
odkriva precizno porijeklo raznih rasa u Bibliji. O~evidno da su
Adam i Eva stvoreni kao bjelci, ali je ispravno mi{ljenje da su u majki
Evi stvoreni jajnici sa ùtim i crnim genima (i bjelima), tako da su
neka njihova djeca postala crna, ùta i bjela.
Jedini ~ovjek koga je Bog izabrao da sa~uva ljudski rod u ìvotu
nakon potopa bio je savr{en u svom vijeku (generaciji), {to zna~i da
su svi njegovi predci od Adama pa nadalje iste rase. Nema sumnje
da je to bjela rasa, {to uop{te ne zna~i da je bjela rasa nadmo}nija
u odnosu na ostale ljudske rase! Ako uzgajate neku vrstu ìvotinja i
imate omiljenu jedinku za izlo`bu, sigurno da izlazite na takmi~enje
sa ìvotinjom ~istog porijekla.
Mje{anje raznih vrsta mjenja karakteristike jedne rase. Bog je u
po~etku postavio nacionalne granice sa namjerom da razdvoji
narode i sprije~i sklapanje brakova me|u razli~itim rasama.
Posvetite pa`nju na slede}i navod u Starom Zavjetu: “Kad vi{nji
razdade na{ljedstvo narodima, kad razdjeli sinove Adamove, postavi
me|e narodima…” (5. Mojsijeva 32:8). Ali su ljudi nastojali da se
mje{aju u brakovima sve dok ne naprave jednu rasu! Ta èlja kao da
je jo{ uvjek nerazdvojeni dio ljudske prirode! Noje je imao savr{enu
lozu u svom nare{taju.
Nojeva èna i tri sina poticali su od iste loze. Ali Nojev sin Jafet
o~ito je bio oènjen orijentalnom ènom, a Ham crnjkinjom. O
razvoju prije potopa civilizacije ne znamo ni{ta vi{e od onog {to je
napisano u Bibliji. ôvje~anstvo je trebalo da nau~i svoju lekciju
prije potopa! Ali ni tada, a ni sada ~ovjek odsje~en od Boga pod
sotonskom kontrolom nije nau~io tu lekciju, jer Isus kaè u
Bibliskom proro~anstvu da “kao {to je bilo u vrijeme Nojevo” i
danas postoji eksplozija stanovni{tva a zlo se umnoàva. Ovog puta
neuklarni rat prijeti da zbri{e cijelo ~ovje~anstvo sa lica zemlje, ali
zarad “izabranih” u Boìjoj pravoj Crkvi (Matej 24:21-22). Bog }e
sprije~iti uni{tenje i ovog puta poslati Isusa Hrista, Cara nad
carevima, da ukloni Sotonu i sjedne na presto zemlje.
PORIJEKLO GRADOVA
Tek u drugoj generaciji poslje svjetskog potopa ~ovjek po imenu

Nimrod (Nevrod) je organizovao ljude u gradove. Prvi je sagra|en
grad Vavilon sa Vavilonskom kulom, a zatim Ninevia i ostali gradovi
89
koji su postali gradovi dràve. Bog je uspostavio me|unarodne
granice sa namjerom da uspostavi geografsku odvojenost rasa.
Navodim odlomak iz diplomatskog rada Pola Meredita (st. 14-16):
“Poslje potopa svako na zemlji je znao za Boga i razlog za{to se
grije{ni svijet potopio. Ljudi su se pla{ili da rade zlo u po~etku…
~ovjek je ìvio bez gradova i zaklona i svi ljudi su govorili jedan
jezik.
Ti jedini ljudi na zemlji (po{to su svi drugi poginuli u velikom
potopu) po~eli su da se raseljavaju sa planine Ararat (1. Mojsijeva
6:4) na koju se nasukala nojeva barka: “A be{e na cjeloj zemlji jedan
jezik. A kad otido{e od Istoka, na|o{e ravnicu u zemlji Senarskoj, i
naseli{e se ondje” (1. Mojsijeva 11:1-2). Ti ljudi, su danas poznati
kao Sumerci, probili su se kroz planine na istok i nai{li na
blagoslovenu, plodnu ravnicu koja je nastala usled nanosa rijeke
Eufrata i Tigrisa. Zemlja Senar je danas poznata kao “Vavilon”
(Brestid Stara Vremena str. 107).
Ta zemlja je mogla da proizvede obilje svega {to su mogli poèliti.
Poput Adama i Eve, ni ti ljudi nisu poslu{ali Boga i time su samo sebi
stvarali nevolje. Zemlja je bila plodna, ali su se divlje ìvotinje
mnoìle brè nego ljudi zato {to je veliki potop uni{tio predhodnu
civilizaciju. Po{to su imali samo primitivno oru`je pretila im je velika
opasnost po ìvot i posjede (2. Mojsijeva 23: 28-29). [to se moglo
u~initi u takvoj situaciji?
Nimrod, Husov sin, krupan, razvijen crnac, postao je veliki lovac.
Upravo je on okupio ljude i organizovao ih u borbu sa krvolo~nim
zvjerima. “A on bi silan na zemlji” (1. Mojsijeva 10:8-9). Drugim
rije~ima, Nimrodovo ime svud je bilo poznato zbog njegove sile.
Oslobodio je ljude poslje potopa zemlje od straha divljih ìvotinja.
Nimrodov ugled je rastao. Postao je vo|a svjetskog razmjera. Bio je
jako poletan ~ovjek.
PRVI GRAD-VAVILON.
Postojao je bolji na~in da se ljudi za{tite od divljih ìvotinja koje su

lutale na{om planetom., umjesto da se stalno biju sa njima. Nimrod je
podigao grad i opasao ga visokim zidom u koji je okupio narod. Tako su
ljudi bili za{ti}eni, a Nimrod je mogao da vlada nad njima. Takav ure|aj bio
je po volji ljudima, jer reko{e: “Hajde da sazidamo grad i kulu… da
steknemo sami sebi ime, da se ne bismo rasijali po zemlji” (1. Mojsijeva
11:4). Ne samo da su se za{titili od divljih ìvotinja izgrdiv{i grad opasan
zidom, nego su uspostavili i upravu po svom naho|enju-“da steknemeo
sebi ime”.
Grad je trebao da postane sredi{te ljudskog autoriteta, to jest ljudi nisu
imali namjeru da priznaju da je neophodno potrebno pokoravanje Bogu!
Nimrod je njihov vo|a, a vrh kule koju su gradili trebala je da stigne “do
neba”. Sa tako visokom kulom mogli su htjeli da rade {to su htjeli-da se ne
pokoravaju Bogu i budu sigurni da ih ne}e sti}i kazna koja je potopila
predhodno stanovni{tvo zemlje.
Nakon potopa to je bila prva otvorena pobuna ~ovjeka protiv Boga.
Ljudi su smatrali da su se stavili van doma{aja Boga kome nisu htjeli da se
pokoravaju. Poput Sotone, misli su da mogu da “iza|u na visine nad oblake
90
i izjedna~e se sa vi{njim (Isaia 14:14).. Nimrodov otac, Hus, imao je veliki
udjel u izgradnji kule i samog grada (Aleksandar Hislop, Dva Vavilona str.
26).
Tada{nji ljudi ne samo da su imali zajedni~ki jezik, ve}u tako|er bili su
od tri rase (Familije), bjele, ùte i crne. Ko {to je bog stvorio raznolikost u
cvije}u i ìvotinjama radi ljep{eg izgleda (recimo, postoji mnoga razlika u
ruàma), tako je stvorio tri rase, tri boje ljudske koè. Boìja namjera je bile
da sprije~i me|usobne brakove, ali ~ovjek je od uvjek ùdio da prekr{i
Boìji zakon, namjere i puteve. Ljudi su htjeli da postanu jedna rasa
(familija) putem sklapanja brakova izme|u drugih rasa. Kao {to je gore
re~eno, Bog je postavio granice me|u rasama i uspostavio geografsku
segregaciju rasa u miru i skladu, bez ikakvog poniàvanja bilo protiv koje
rase. Ali, ljudi su èlili da se stope u jednu naciju.
Jedan od ciljeva izgradnje Vavilonske kule bio je da se tada{nji ljudi
ujedine i ne rasiju u geografske podjenjene rasne oblasti. Gradili su kulu
“da se ne bismo rasijali po zemlji”, {to bi ih geografski razdvojilo (1.
Mojsijeva 11:4). Bog je posmatrao njihovo podizanje kule i rekao: “gle,
narod jedan, i jedan jezik, i to po~e{e raditi, i ne}e im ni{ta smetati da ne
urade {to su naumili” (stih 6).
[to je “naumilo” tada{nje ~ovje~anstvo? U ovom vijeku ~ovjek je
oti{ao u svemir, proputovao Mjesec, smislio i proizveo najsloènije
ma{inerije, kompjuterske istrumente, presa|ivanje srca… ~ak je poku{ao
da proizvede ìvot iz mrtve materije! Kapacitet ljudskog uma u
martijalnom dostignu}u kao da nema granice, ali njegovi problemi nisu
materijalni nego duhovni. ôvjek bez Boga stoji nemo}an pred tim
problemom.
Dakle, Bog je unio pomje{anost u njihov jezik i “rasuo ih odanede po
svoj zemlji” (stih 8). U nastavku rada koji nije vi{e u {tampi Pol Meredit
kaè slede}e (str. 16-17, 25-29): “Nimrod tada “posta silan” i “dobar lovac
pred Gospodom” (1. Mojsijeva 10:8-9) u smislu vlasti (Jevrejska rije~
“silan” ovdje je “gibor” -{to zna~i “tiranin”). Nimrod je postao tiranin nad
njegovim narodom. Donosio je odluke i ne samo to, nego je bio “silan”
pred Gospodom (Jevrejska rije~ “panijm” prevedena kao “pred” trebalo je
prevesti kao “protiv”). Dakle, Biblija kaè da je Nimrod bio protiv Boga…
Nimrod je rastao u sili, ali uro|ena èlja ljudi da budu oboàvani morala
je da se zadovolji. Nimrod i svi njegovi sljedbenici su se okrenuli nasuprot
istinitom Bogu. @elili su da slave Boga na svoj na~in, pa “pretvori{e slavu
vje~nog Boga u obli~je smrtnog ~ovjeka i ptica i ~etverono`nih ìvotinja
i gadova” (Rimljanima 1:23). Drugim rije~ima, oboàvail su zmije i druge
stvari koje je Bog stvorio. (Trebali su da oboàvaju Boga u duhu i istini, a
ne preko idola-Jovan 4:24, 2. Mojsijeva 20:4-5).
Nimrod je uz pomo} civilne vlasti koju je obavljao postavio sebi za
sve{tenika nad tim {to su ljudi oboàvail da bi ih drào u jo{ ve}oj stezi i
postepeno zamjenio pravog Boga sobom… Noje, propovjednik pravde (2.
Petrova 2:5), odrào se kao vjeran ~ovjek i stekao vjernog pristalicu u
svom sinu Simu.
Nimrod je ubrzano {irio svoje carstvo i predstavljao opoziciju Simu.
Nojevom predstavniku. Postao je predstavnik sila zla koje su se
suprostavljale Simu… Tvrdi da je Sim, ina~e veoma sposobna osoba,
dobio pomo} od grupe Egip}ana koji su uspjeli da savladaju Nimroda.
Nimrodova smrt na izgled je zaustavila krivotvoreni neznaboà~ki kult koji
se rodio u vrijeme njegove uprave.
91
SEMIRAMIDA…
Ako je Nimrod bio osoba beskrajne ambicije, budu}a “carica nebeska”,

Semiramida, nadma{ila je i njega samog (Jeremija 7:18). Najve}i, najsilniji
~ovjek na svijetu, Nimrod, sad je bio mrtav, pa je Semiramida jasno
uvidjela da joj je potrebno ne{to {to }e joj osuguralo tu vlast u koliko ho}e
visok poloàj i mo} koju je uìvao najsiliniji ~ovjek na zemlji.
Nimrodovo carstvo, koje je sa~injavala ve}ina tada{njeg svjetskog
stavovni{tva, sada je palo u Semiramidine ruke. Veliki dio Nimrodove sile
poticala je od toga {to je postavio sbe za ljudskog predstavnika Sunca-koje
se smatralo vrhunskim boànstvom. Morala je svim sredstvima da sa~uva
vladavinu nad svijetom, pa je upotrebila kontrolu ljudi putom vjere, koja je
Nimrodu dala toliku mo}, da sa~uva maksimalnu nadmo} nad svojim
podanicima… Nimroda su za ìvota slavili kao heroja. Semiramida je
naumila da od njega mrtvog na~ini heroja.
Semiramida je zapravo po~etak mnogih neznaboà~kih elemenata u
svjetskim vjeroispovjestima, odnosno kult la`nih bogova. âk i takozvani
Hri{}anski praznici: Boì}, do~ek nove godine i Uskrs, ponikli su od
pogre{nog vjerskog sistema koji je uspostavila Semiramida. O tome
detaljno pi{e knjiga “Dva Vavilona” autora Aleksandra Hislopa.
U dana{nje vrijeme Engleski postaje me|unarodni jezik. Ljudi sklapaju
mje{ovite brakove i po~inju da se vra}aju ideju o jednom svjetskom
jeziku.
KAKO SE RAZVIO SADA[NJI IZOPAÊNI SVIJET?
Jedni ljudi koji su preìvjeli veliki potop na zemlji pripadali su istoj-

Nojevoj-familiji. U toj grupi se na{ao Noje, njegova èna i njegova tri
sina-Sim, Ham i Jafet sa ènama. îtavo ljudsko stanovni{tvo je
nastalo iz te porodice. Biblija govori o tri svijeta: onom koji je
poplavljen vodom, ovom sada{enjem svijetu i svijetu koji dolazi. Kad
se isparila voda koja je poplavila na{u planetu ostala je samo Nojeva
familija.
Sim, bjelac oènjen bjelkinjom, zasnovao je porodicu. Hem,
oènjen crnjkinjom, izrodio je crnu djecu i zasnovao svoju familiju.
Jafet, oènjen ènom ùte boje zasnovao je svoju porodicu od koje je
nastala ùta loza. Ranija istorija o kojij pi{e Biblija govori o
“porodicama” umjesto “rasama”. U doga|ajima povezanih za
Vavilonsku kulu Bog je podjelio jezike ljudima, pa je svaki ~ovjek
mogao da govori sa grupom koja je poznavala taj novi jezik. Kako je
vrijeme odmicalo porodice su rasle broj~ano i svaka je govorila
svojim jezikom. Bog nije zamislio ujedinjenje rasa ve} njihov
geografski poloàj.
Nimrod je sagradio nekolko gradova: Vavilon, Oreh, Akad
(“Arhad”), Halani, Ninevu i druge, koji su se kasnije razvili u gradove-
dràve sa lokalnom upravom. Kako je vrijeme prolazilo nastali su
narodi koji su uspostavili nacijonalnu upravu. Me|u njima su bili
Vavilon (poznat kao Haldejsko carstvo), Egipa, Asirija. Vjeru koju je
pokrenula Semiramida prenjeta je me|u mnogi narod na njihovim
maternjim jezikom.
92
Semiramida i Nimrod su ozna~ni pod imenom “Isis i Oziris” u
Egiptu. Svaki narod je imao svoje ime za svoje bogove, ali je ~itava
zbrka neznaboà~ke vjere nastala na temelju onoga {to je po~elo
od Semiramide.
Kako su dolazila nova pokoljenja razvijala se civilizacija ovog
svijeta, koja je zapo~ela sa sistemom uprave koju je uspostavio
Nimrod i vjerski sistem koji vu~e korjen od njega i Semiramide.
Sokratov u~enik, Plato, za~etnik je savremenog sistema
akademskog obrazovanja. U ovom svijetu se razvio sistem trgovine,
industrije, financije, bankarstva, ali ni jedan ne dolazi od Boga ve} je
sve nastalo pod Sotonskim uticajem.
Ljudi su donjeli sami svoje zakone bilo dekretima careva i
despota, ili preko zakonodavnih tijela: narodnih skup{tina, sabora,
parlamenta i drugih eniteta. Nastali su narodni obi~aji i svi drugi
oblici civilizacije koji su se udruìli do sada{nje haoti~nosti. U
takvom svijetu Bog je pozvao poseban narod, svoj vlastiti narod-ne
neki omiljeni narod koji uìva neke specijalne blagoslove, ve} narod
odabran za poseban cilj Bog koji nije ostvario.
Svjetska istorija zaklju~uje da je Sim nakon potopa nastavio da
ìvi po Boìjem putu sa manje-vi{e istom svje{}u o pravom Bogu. Ali
ni jedan ~ovjek nije iskreno ìvio po Boìjoj volji sve do Avrama,
kome je Bog dao svako obe}anje od kojega zavisi kona~no ljudsko
spasenje, kao materijalni i ekonomski napredak koji je procvjetao u
Sjedinjenim Ameri~kim Dràvama i Velikoj Britaniji.
KRATAK PRIKAZ LJUDSKE CIVILIZACIJE
ôvje~anstvo je stvoreno na zemlji sa divnom, ~udnom svrhom u

svom ìvotu-Bog prera|a sam sebe! To moè da se izrazi i na druk~iji
na~in: Bog je imao za cilj da stvori ~ovje~anstvo koje bi doìvjelo
veliku sre}u i radost i mir i savr{enoj udobnosti i postalo
produktivno, stvarala~ko, veselo, uspje{no i ìvjelo vje~no. To je
podrazumjevalo vrhunski, savr{en, duhovni karakter Boga-savr{enu
utopiju! Taj cilj }e se ostvariti, ali ~ovje~anstvo mora da donese
vlastitu odluku da li èli da to postigne.
Biv{i heruvim Lucifer je izabrao svoj put, postupak i ìvljenje koje
vodi u opre~nom pravcu. Prvi ~ovjek je morao da izabere da
prihvati i ìvi na~inom koje je Bog odredio za njega, ili Sotonski put
koji vodi u suprotnom pravcu i na kojima se ~ovjek oslonja na sebe.
Adam je odlu~io da uzme znanje dobra i zla u svoje ruke. Zasnovao
je svoju ljudsku porodicu oslonjaju}i se na sebe u odre|ivanju dobra
na ljuskom niovu, dobra izmje{anog sa zlomou i oslonjaju}i se na
svoje ljudsko “ja” ne samo u spoznavanju puta kojim treba i}i, nego
i rje{avanje svih nepogoda koje na tom putu mogu da se pojave.
Odbacio je duhovno znanje koje dolazi od Boga i oslonac na Boga za
mo} da ìvi utopiskim na~inom ìvota. ôvjek je sagradio svoj put u
kojem nema Boga, koji se temelji na samodovoljnosti ~ovjeka.
Bog je pokrenuo ostvarenje Njegova plana s namjerom da
postigne svoj cilj u vremenskom razdoblju od sedam hiljada godina.
93
Sotoni je dopu{teno da ostane na prestolu zemlje tokom prvih {est
hiljada godina. Bog je zamislio da se ~ovjek prvo nau~i pameti i
svojom voljom odlu~i da prihvati Boìji put i Boìji karakter. Za ovih
skoro {est hiljada godina ~ovje~anstvo je ispisalo svoju lekciju, ali
~ak i u ovaj pozni ~as ljudski rod se jo{ nije nau~io pameti.
Ljudi jo{ uvjek nisu odbacili njegove sebi~ne puteve, niti su do{li
na ideju da prihvate Boìji put koji vodi do njihove kona~ne sre}e.
Bog dopu{ta da zakon uzroka i posljedice u podpunosti obavi svoj
posao. Stanje ljudskog dru{tva koje Sotona zavodi i vara jo{ uvjek
nije navelo ~ovjeka da prizna poraz svojih puteva i svoje
samovoljnosti.
Dana{nji svijet se vu~e na nogama. Ratovi, nasilja, razaranja i
terorizam zapljusnuli su svaki dio zamaljske kugle. Polovina ljudi u
dana{njem svijetu je ne{kolovana, ìve nepismeni, siroma{ni, u
prljav{tini i smradu. Razvijeni dio svijeta boluje od raznih zaraza i
bole{tina, mentalnog poreme}aja, frustracije, razorem kriminalom,
alholhoizmom, narkomanijom, izopa~enom zloupotrebom spolnog
odnosa, rasturenim doma}instvom, bezna|em u svojoj izopa~enosti.
ôvje~anstvo se primi~e kraju svog konopca. Ali ~ak i sada Bog
jo{ ne}e da posreduje i spasi ~ovje~anstvo koje ga izaziva od njega
samog sve dok ~ovjek najzad ne do|e do te granice kada }e, bude li
Bog odlagao posredovanje, istrebiti svoju vrstu! Bog se ne}e mje{ati
da bi uveo slede}i svijet, nad kojim }e vladati Carstvo Boìje, sve
dok ostatak ljudske vrste ne bude doveden do tog da podpuno
shvati ljudsku nesposobnost da rije{i ljudske nepogode i uvede
svjetski mir pun sre}e i radosti.
ôvjek treba da bude doveden do ta~ke svog postojanja kad }e
shvatiti koliko je bez Boga nesposoban i bezvredan. Kona~no je
izmi{ljeno oru`je za masovno uni{tenje koje moè da zbri{e sav
ìvot sa ove plamete. Isus je predskazao da }e u ovim posljednjim
danima, u kojima se ~ovjek bori za dah, sve do}i do svog kraja!
Nakon {to je Isusovo jevan|elje potisnuto i zamjenjeno onim {to je
smislio ~ovjek-la`nim jevan|eljem o druk~ijem Isusu-isus je rekao: “I
propovjeda}e se ovo jevan|elje o carstvu po svemu svijetu za
svjedo~anstvo svim narodima. I tada }e do}i posljedak”. To jevan|
elje se sada propovjeda u svakom narodu. Tokom pedeset godina
koliko se ono objavljuje, ~ovjek je izumio neuklarnu energiju koja
prvi put u istorji ~ovje~anstva moè da uni{ti svaku ìvu osobu na
zemlji.
Slede}e {to je Isus pokazao je velika nevolja, vrijeme takvog
potresa koje ne}e po{tedjeti ni jedno ìvo bi}e u koliko Bog ne bude
posredovao. Ali zbog Njegove Crkve, Bog }e nadprirodno da
posreduje prije nego ~ovje~anstvo bude podpuno uni{teno.
ôvjek }e do}i u poloàj u kojem }e priznati sebi da nije cjelovit bez
Boga. Odmah nakon toga Hristos dolazi na oblacima u
veli~anstvenoj sili i slavi da zbaci Sotonu i zapo~ne novu Boìju
civilizaciju koja vodi u utopiju (Matej 24:14, 31-41).
Ovo su posljednji dani zlog Sotonskog svijeta. Utopijsla
boànstvena civilizacija zapo~e}e sa sada{njom generacijom
94
GLAVA 5
TAJNA O IZRAILJU
Da li vam je ikad palo na pamet koliko je neobi~no i za{to je

veli~anstveni Bog podigao stari Izrailj kao svoj izabrani narod? Obratite
pa`nju na ove nao~igledne ~udnovate ~injenice: Bog kaè da ne gleda ko
je ko. Da li onda gleda ko je ko po nacionalnosti? Imali Bog svoj omiljeni
narod? Da li ste ikad razmi{ljali da je Bog odbio da podari spasenje svom
izabranom narodu, osim njihovih proroka, i da su tom narodu data samo
materijalna i nacionalna obe}anja, ali ne pristup k Duhu svetome?
Da li ste ikad pomislili da je sveta Biblija knjiga koja govori i odnosi se
samo na jedan narod-Izrailj-a da ostale narode spominje samo ako dolaze
u dodir sa Izrailjem? A evo za vas jo{ jedan potres-ne{to {to dana{nje
Hri{}anstvo, pa ~ak i Jevreji skorom nikako ne razumiju, niti to pi{e u
istoriji tako da ni sami istori~ari ne shva}aju da: sjeverno Izrailjsko carstvo
nisu naseljavali Jevreji!
Jevreji su prvi put spomenuti u Bibliji u Drugoj knjizi o Carevima, glava
16:6. Stih opisuje udruènje Izrailjske nacije i Sirije u ratu protiv Jevreja!
Zaista potresna istina o Izrailju je podpuno nerasvjetljena za svaku
Hri{}ansku vjeru, pa ~ak i za Jevreje. Ta~no je da je Izrailj izabran Boìji
narod, ali shvatite jedno: taj narod nije izabran da bi bio “miljenik”, ili zbog
nekih specijalnih blagodati. Izrailjci su izabrani za posebnu svrhu-da se
pripreme za kona~nu uspostavu carstva Boìjega!
To je zaista nevjerojatna pri~a! odgovor na naslov ove glave-“Tajna o
Izrailju”-ima veliki zna~aj za Boìji plan za sve narode. Bez tog va`nog
znanja o Izrailju ~ovjek ne moè da razumije stvarnu svrhu i nevjerojatnu
namjeru koja se krije u ljudima.
VRHOVNI GLAVNI PLAN
Bog Stvoritelj se prepora|a u i preko ~ovjeka! Kona~na, sveobuhvatna

Boìja pomisao za ljudski rod oduzima dah i ne moè se iskazati rije~ima.
Uspostavljanje starog Izrailja kao naciju podpun je dio glavnog va`nog
plana. Sedam generacija nakon potopa Vje~ni Bog prona{ao je ~ovjeka
koji }e mu se pokoravati-Avram koji je ìvio u Haranu, Mesopotamiji. Avram
je trebao da postane prototip Boga Oca. Od njega je potekla Izrailjska
nacija iz koje je Bog podizao svoje proroke i u koje se u odre|enom
trenutku rodio sam Boìji Sin, Isus Hristos.
ÔVJEK SUDBINE
Avraam, kako se ranije zvao, nije traìo Boga, ali je Bog dolu~io da ga
pozove i stavi na ispit. Taj stari patriarh se kasnije u Svetom Pismu nazvao
ocem vjernih. Bog ga je pozvao radi posebne namjere, ne sa namjerom da
ga “spasi” ili “da ga odvede na nebo”. Pozvao je Avrama zato {to je u tom
~ovjeku uvidio njegovu namjeru da se pokorava Bogu i Boìjemo rukovo|
enju. Bog je pozvao tog ~ovjeka da ga pripremi za posebnu slu`bu i najvi{i
poloàj u Carstvu Boìjemu (svijetu sutra{njice).
Navodim iz knjige “Sjedinjene Dràve i Velika Britanija u Bibliskom
Proro~anstvu” koju sam napisao ranije oko 50 godina: “Ovom ~ovjeku,
Avramu, Bog je zapovjedio: “idi iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma
oca svojega u zemlju koju }u ti pokazati. I u~ini}u od tebe veliki narod…”
95
(1. Mojsijeva 12:1-2). Ta zapovjest bila je uslov za jedno obe}anje ako
uslov bude zadovoljan.
Tako je Bog, kao {to je zapo~eo svijet samo sa jednim ~ovjekom koji se
pobunio protiv Boga i odbacio njegovu upravu, ~ime je i sam svijet daleko
zasrnuo od Boga i blagoslova koje donosi poslu{nost Bogu i njegovoj
upravi. Isto tako je fizi~ki Boìji narod, iz koga je trebalo da se nanovo rodi
Carstvo Boìje, zapo~eo s jednim ~ovjekom koji se bez pogovora
pokoravao Bogu i prihvatio njegovu boànsku upravu. Da li je Avram stao
da se prepire i nadmudruje s Bogom? Da li je mo`da rekao: “êkaj da mi
to lijepo pregledamo: ìvim u Vavilonu, carstvu svjetske trgovine,
dru{tvenog ìvota i radosti. Za{to ne moè{ da mi da{ to obe}anje
ba{ ovdje gdje je sve tako prijatno i divno? Za{to moram da idem iz ovog
grada u zaba~enu zemlju?”.
Da li je poku{ao da zapo~ne sva|u ili da se buni? Svakako da nije!
Nadahnuti izvje{taj u Svetom Pismu jednostavno kaè: “Tada po|e Avram”.
Nema rasprave sa Bogom, niti ljudskog rezonovanja da je Bog kriv. Nema
glupih pitanja u stihu: “Za{to da idem odavde? Zar ne mogu da uradim
kako je meni volja?” Nije bilo zaustavljanja uz komentar: “Koliko ja vidim,
ovdje je bolje”. “Tada po|e Avram-~isto bez pogovora poslu{nost.
I u tom slu~aju vidimo princip dvojstva: Avram je bio u centru svjetskih
zbivanja tada{nje civilizacije. Upamtite da je to zato~eni svijet koji se
razvijao po |avolskim {ablonima. Bog je odabrao Avrama da postane
praotac njegovog naroda Izrailja-“zbor” ili crkva u Starom Zavjetu. Smisao
dvojstva je utkan u Boìjem radu na ispunjenju Njegove velike namjere
koju ostvaruje preko zemaljskih ljudi.
Fizi~ki Izrailjev “zbor” je bio pod Starim Zavjetom, a duhovna Crkva
Boìja pod Novim Zavjetom. Rije~ “crkva” u Novom Zavjetu je prevod
Gr~ke rije~i “eklesia”. {to zna~i “ljudi koji su pozvani iz svijeta”. Kao {to
je starozavjetni Izrailj fizi~ki prete~a i prototip novozavjetne Crkve Boìje,
tako je Bog pozvao praoca Izrailjskog naroda iz sotonskog svijeta.
Avram }e kasnije smatrati sebe za stranca, saputnika i hodo~asnika na
ovoj zemlji, jer to nije bio njegov svijet: “U vjeri pomrije{e svi ovi ne
primi{e obe}anja, nego ga vidje{e iz daleka, i pokloniv{i mu se, i
priznav{i da su gosti i do{ljaci na zemlji. Jer koji tako govore pokazuju da
traè ota~instvo. I da bi se oni opomenuli onog iz kojega izi|o{e, imali bi
vrijeme da se vrate. Ali sada bolje èle, to jest nebesko. Zato se Bog ne
stidi njih nazvati se Bog njihov, jer im pripravi grad” (Jevrejima 11:13-16).
Traènje bolje, nebeske zemlje odnosi se na Carstvo Boìje koje }e jednog
dana da ispuni cijelu zemlju.
Bog je postavio tog ~ovjeka Avraama, ~ije je ime kasnije promjenio u
Avrama, kao oca svoje nacije, Izrailja! Sva Boìja obe}anja data su Avramu
i njegovim potomcima. Stoga moramo da postanemo poput Avrama i,
posredstvom Hrista, Avramovo dijete ako èlimo da nasljedimo obe}anje
vje~nog ìvota u Boìjem Carstvu. O svom osobnom fizi~kom narodu
Izrailju Gospod kaè: “Narod koji sazdah sebi, pripovjeda}e hvalu moju”
(Isaia 43:21). To proro~anstvo }e se uskoro obistiniti!
DVOJNO OBE]ANJE AVRAMU
Malo ljudi razumije da se dvojnost provla~i kroz Boìji plan u

svemu {to Bog ~ini da ostvari svoj cilj na na{oj planeti. Prvi ~ovjek,
Adam, na~injen je tjelesno bi}e od fizi~ke materije, dok je posljednji
Adam, Hristos, boànsko, duhovno bi}e. Stari Zavjet se zasniva na
~isto materijalnim stvarima, bio je privremenog karaktera, a sada je
96
na snazi Novi-duhovan i vje~an-zavjet. Bog je stvorio ~ovjeka od
praha zemaljskog kao smrtno fizi~ko bi}e u ljudskom carstvu. Me|
utim, kroz Hrista Bog moè duhovno da za~ne ~ovjeka s namjerom
da na kraju postane dio Carstva Boìjega kao besmrtno duhovno
bi}e.
Po istom principu postoje dvije faze Boìjeg obe}anja Avramu:
jedno ima sasvim materijalan i nacionalni karakter, a drugi duhovan
i pojedini~an. Duhovno obe}anje o dolasku Mesije i spasenje dolazi
posredstvom Mesije dobro je poznato i najpovr{nijim poznaocima
Biblije. Oni znaju da je Bog dao Avramu duhovno obe}anje o tome
da }e se Hristos, preko koga }e nam do}i spasenje, roditi od
Avramovih potomaka. Ali-ovo }e zazvoniti nevjerovatno, ali je
stvarno istina-skorom niko ne zna {to zna~i spasenje i koja to
obe}anja o spasenju moèmo da primimo posredstvom Hrista!
Skoro da niko ne zna ni to kako i kada moèmo da primimo ta
obe}anja. Znam da zvu~i nevjerojatno, ali istina o tim obe}anjima
pripada jednoj drugoj glavi! Ono {to je va`no za temu ove glave je
~injenica da je Bog tako|er dao Avramu jedno posve druk~ije,
nejneverovatnije obe}anje nacionalnog i materijalnog karaktera. To
obe}anje je ovaj svijet skoro ispustio iz vida! Pogledajte opet kako je
Bog prvo pozvao Avrama i zapazite duplu prirodu njegovih obe}anja
tom ~ovjeku: “I re~e Gospod Avramu: idi iz zemlje svoje i od roda
svojega i iz doma oca svojega u zemlju koju }u ti ja pokazati. I
u~ini}u od tebe velik narod…i u tebi }e biti blagoslovena sva
plemena na zemlji” (1. Mojsijeva 12:1-3).
Obratite pa`nju na dvostruko obe}anje: 1)”u~ini}u od tebe veliki
narod” -obe}anje nacionalnog i materijalnog karaktera po kojem }e
djeca koju izrodi Avram postati veliki narod, dakle obe}anje
etni~kog karaktera; 2) “u tebi }e biti blagoslovena sva plemena na
zemlji-duhovno obe}anje o blagodati! Isto obe}anje se ponavlja u 1.
Mojsijevoj 22:18: “i blagoslovi}e se u sjemenu tvojemu svi narodi na
zemlji, kada si poslu{ao glas moj”. To posebno “sjeme” se odnosi na
Hrista, {to je jasno potvr|eno u Galatima 3:8, 16.
Upravo su tu upali u gre{ku i ostali zasljepljeni za Pismo oni koji
ispovjedaju “Hri{}anstvo” i njihovi u~itelji, jer nisu primjetili dvojno
Boìje obe}anje Avramu! Oni uspjevaju da prepoznaju mesijansko
obe}anje o duhovnom spasenju kroz jedino “sjeme”-Hrista, ~ak
pjevaju pjesmu u kojima se neta~no predpostavlja da se to
obe}anje odnosi na odlazak na nebo. Ali, ovo je jasno istaknuto gdje
obi~ni “Hri{}ani” i njihovi u~itelji brzo skre}u s puta istine koji bi ih
ina~e odveo do karike koja ne dostaje da bi se razumjelo biblisko
proro~anstvo. Oni gube iz vida ~injenicu da je Bog dao Avramu
jedno obe}anje koje se odnosi na naciju i drugo, duhovno obe}anje
koje se odnosi na blagodat!
Jasno je da se obe}anje o “velikom narodu” odnosi samo na jednu
naciju, a ne na “jedno sjeme” o kojem govori poslanica Galatima
3:16. “Jedno sjeme” predstavlja Isusa Hrista, sina Avramovog i Sina
Boìjeg, a “velik narod” obe}ava da }e biti mnogo ljudi, mno{tvo
sjemena Avramova koji }e se roditi u tijelu. Dva nezavisna obe}anja
97
postala su jo{ izvjesnija kada ih je Bog kasnij ponovio, mada je u
tom ponavljanju iznio malo vi{e pojedinosti.
IZAILJ ODRE\EN DA BUDE MNO[TVO NARODA
Podpuno se skoncentri{ite da biste mogli shvatili ta obe}anja: “A

kad Avramu bi devedeset i devet godina, javi mu se Gospod i re~e
mu: Ja sam Bog svemogu}i, po mojoj volji ìvi, i budi po{ten (u
orginalu “savr{en”). I u~ini}u zavjet izme|u sebe i tebe, i vrlo }u te
umnoìti… Od mene evo zavjet moj s tobom da }e{ postati otac
mnogim narodima. Zato se vi{e ne}e{ zvati Avr(a)am, nego }e ti
ime biti Avram, jer sam te u~inio ocem mnogih naroda (1. Mojsijeva
17:1-5).
Vidite da je to obe}anje sada uslovljeno Avramovom poslu{no{}u
(ìvljenje po Boìjoj volji) i savr{enosti (“po{tenjem”). Vidite da od
“velikog naroda” sada postaju mnogi narodi, {to zna~i da ih je vi{e!
To zna~i da ovo obe}anje nikako ne moè da se odnosi na “jedno
sjeme”-Hrista! Postoje navodi u toj glavi koji dokazuju tu ~injenicu:
“Da}u ti porodicu vrlo veliku, i na~ini}u od tebe narode mnoge, i
carevi (mnoìna) }e iza}i od tebe” (stih 6).
Primje}ujete da ti narodi i carevi izlaze od Avrama kao fizi~ko
potomstvo, mno{tvo sjemena, osim jednog potomka posredstvom
koga razbacani pojedinci mogu postati Avramova djeca tako {to }e
postati duhovno za~eti kroz Hrista (Galatima 3:29). Nemogu}e je da
razbacani pojedini Hri{}ani budu narodi koji se spominju u ovom
stihu! Dodu{e o Crkvi se govori kao o “carskom sve{tenstvu,
svetom narodu” (1. Petrova 2:9), ali Hristova Crkva nije podjeljena
na “mnoge narode”.
Stihovi u 1. Mojsijevoj govore o jednoj osobitoj naciji, a ne o
blagodati koja je do{la posredstvom Isusa Hrista. “A postavljam
zavjet svoj izme|u sebe i tebe i sjemena tvojega nakon tebe od
koljena do koljena…” (1. Mojsijeva 17:7) “Sjeme” je ovdje u mnoìni
po{to stih kaè “od koljena do koljena”. “I da}u tebi i sjemenu
tvojemu nakon tebe zemlju u kojoj si do{ljak, svu zemlju Hanansku
(Palestinu) u dràvu vje~nu, i bi}u im Bog (stih 8).
Vidite da je mno{tvu sjemena obe}ana zemlja-materijalni posjed-i
da }e pravi Bog biti njihov Bog. Ne pi{e “I bi}u mu Bog”, nego “I
bi}u im Bog”. Dakle, obratite pa`nju na to obe}anje po{to
budu}nost velikih naroda po~iva na obe}anju koja je Vje~ni Tvorac
dao Avramu. Jedina nada svakog ~ovjeka u ìvot nakon smrti, bez
obzira na rasu, nacionalnost vjeroispovjest, zavisi od duhovne faze
koja se krije u obe}anjima Avramu, to jest od Boìjeg obe}anja
blagodati koja je trebala da do|e kroz “jedno sjeme”-Mesiju Hrista!
VELIÎNA ZEMLJE I NARODA
Obe}anja nisu slu~ajna ni neva`na, niti ih je Bog tek tako dao

Avramu. Ona su osnovna i predstavljaju osnovu najve}e svjetske sile
i li~no duhovno spasenje svakog ~ovjeka. Na njima se zasniva
98
jedina nada ljudi u vje~an ìvot. ôvjek moè samo da ostane
zapanjen pred ~injenicom da se po namisli Boga Tvorca budu}nost
~ovje~anstva zasniva na tim obe}anjima!
Isus Hristos je do{ao”da utvrdi obe}anje ocima” (Rimljanima
15:8)-Avramu, Isaku i Jakovu. Bog je ponovio isto obe}anje Isaku,
Avramovom sinu, a po tom i Isakovom sinu Jakovu. Nakon 430
godina Bog je uspostavio potomke Avramoa, Isaka i Jakova kao svoj
narod Izrailj, a ime oca dvanajest plemena Izrailjevih, Jakova,
promjenio je u “Izarilj”. Bog je pozvao Mojsiju, ~ovjeka koji uop{te
nije traìo Boga, da pod njegovim rukovodstvom izvede svoj narod
Izrailj iz Egipatskog ropstva i odvede ga u obe}anu zemlju.
Bog je dopustio da Mojsija pro|e kroz naro~itu obuku za taj
poduhvat budu}i da je u palati Egipatskog faraona vaspitavan kao
princ. Nakon {to je Mojsija na taj na~in treniran da bude vo|a, Bog
ga je pozvao iz svijeta i dao mu zadatak da izvede potomke Avrama,
Isaka i Jakova iz Egipatskog ropstva.
ZABRANA ME\URASNIH BRAKOVA
Ponovo dolazimo do pitanja za{to je Bog odredio da ovaj poseban

Jevrejski narod bude “izabran”? Za{to kada im nikad nije omogu}io
pristup svetom Duhu? Ovdje je bitno imati u vidu vjerovatno}u da su
svi, ili skorom svi pripadnici tog naroda bili bjelci ~ija se rasna loza
nije mjenjala od stvaranja prvog ~ovjeka. Nakon {to su na Josifovu
molbu, Jakov i njegovi sinovi doputovali u Egipat, naselili su zemlju
Gesemsku koja je geografski bila odvojena od Egipta.
Izraelci su me|usobno sklapali brakove i s tim u vezi treba odmah
da se prisjetimo Avrama koji je spre~io svog sina Isaka da se oèni
nekom tamnoputom Hanankom iz naroda koji je tada naseljavao
obe}anu zemlju. Avram je poslao glavnog slugu u svoju rasu i
porodicu da prona|e Isaku ènu. Slugu je ispratio rije~ima:
“Ne}e{ dovesti ène sinu mojemu izme|u k}eri ovih Hananeja, me|u
kojima ìvim” (1. Mojsijeva 24:3).
U slede}oj generaciji se Jakov oènio Lijom i Rahiljom, k}erima
Avramovog ne}aka Lavana, iz zemlje Harana u kojoj je ostao da ìvi
Avramov brat. îtava Haranska zajednica u kojoj je ìvio Lavan
imala je isto porodi~no porijeklo kao Avram.
Jakov je dobio {est sinova sa Lijom i dva sa Rahiljom. Svi su
njegovi sinovi bili iste rase, a osim njih dobio je jo{ dva sina: jednog
sa Rahiljom, a drugi sa Lijinom slu{kinjom. Jakov je imao ukupno 12
sinova. Nema sumnje da su ~ak Lijine i Rahiljine slu{kinje bile iste
Jevrejske rase. Dvanajest Jakovljevih sinova su praoci dvanajest
plemena koja su sa~injavala Izrailjski narod. Bog je na poseban
na~in pripremijo Mojsiju jo{ od njegova ro|enja da bi ga kasnije
pozvao sa njegovim bratom Aronom, koji mu je pomagao kao
zastupnik (Mojsije je malo mucao).
Pu{taju}i razne nevolje na Egipat, Bog je zapravo okretao
boànstva i predmete oboàvanja tog naroda protiv njega samog
pokazuju}i Egip}anima da to nisu nikakvi bogovi. Poslao je ~ak i ta
99
zla iz ljubavi prema Egip}anima a ne iz mr`nje. Posljednje zlo do{lo
je na Egipat nakon {to su Izraelci prinjeli Pashinu `rtvu 14-og dana u
prvom mjesecu po svetom Boìjem kalendaru. Prvi mjesec po Bogu
po~inje u prole}e. Izraelci su iza{li iz Egipta no}u, 15-og dana tog
mjeseca i stigli su do Crvenog mora, ali se faraon u me|uvremenu
predomislio i krenuo sa vojskom za njima.
Sinovi Izrailja stajali su kao ukopani na obali Crvenog mora. Nije
bilo mosta, a more je bilo preveliko da bi ga mogli preplivati, tim pre
{to je me|u njima bilo mnogo èna i djece. Iza njih se pribliàvala
bjesna Egipatska vojska. Stajali su bespomo}no na obali mora.
Upravo u tom ~asu morali su da se oslone na Boga! Jo{ u Egiptu
Bog je pokrenuo njihovo izbavljenje iz ropstva poslav{i seriju
nadprirodnih zala. Sada je u~inio da se voda Crvenog mora povu~e
i stvori vodene zidove izme|u kojih se prostirala {iroka suva staza
preko koje su po{li.
Osvanuli su na drugoj strain i vidje li su gdje Egip}ani polaze
istom stazom. Kada su se na{li u prolazu opkoljenim vodenim
zidovima, Bog je pustio da se voda vrati na svoje mjesto i Egipatska
vojska se potopila.
NEISPUNJENA OBE]ANJA
Nakon izvjesnog vremena Izrailjci su se ulogorili u podno`ju

planine Sinaj. Bog nije htio da ih u~ini svojim narodom pod
njegovom teokratskom upravom ako sami na to ne pristanu. Zato im
je preko Mojsije predloìo slede}e: Ako budu slu{ali zakone Njegove
uprave blagoslovi}e ih materijalnim blagostanjem i posta}e
najbogatiji i najmo}niji narod na svijetu.
Ta Boìja obe}anja po pravu ro|enja (oni koji se rode kao Izraelci)
su nacionalnog i materijalnog karaktera i ne predstavljaju obe}anje
o duhovnom spasenju! Narod je pristao i postao izabrani Boìji
narod. Zbog ~ega? Poznate su nam ove ~injenice: krajnji Boìji cilj
za Izrailj bio je da sa tim narodom ostvari stvarnu vezu koja bi ga
pripremala za kona~no uspostavljanje Crastva Boìjega u kojem }e
Boìja uprava ponovo zavladati nad cijelom na{om planetom, a
duhovno spasenje biti ponu|eno svima!
Nesumljivo je jedan od razloga za podizanje tog naroda kao
izabranog i fizi~ko o~uvane jedne rase, ali to je zanemarljiv razlog u
odnosu na mnogo ve}e i va`nije razloge.
Narod je umnoìo znanje. Nakon Adamove pobune ~ovje~anstvo
je ograni~eno na postizanju fizi~kog i materijalnog znanja. Tada{nji
ljudi su, poput obrazovanih pojedinaca i nau~nika dana{njice,
govorili: “Dajte nam dovoljno znanja i rije{i}emo sve probleme,
uni{ti}emo svako zlo. Stvori}emo od svijeta Utopiju”! Od tog
vremena ~ovje~anstvu je odbijena mogu}nost da sti~e duhovno
znanje i duhovnu ispunjenost koja dolazi od Boga.
Sada je Bog odlu~io da dade ~ovjeku znanje o Boìjem zakonu-
svojoj upravi-svom na~inu ìvota, sa namjerom da dokaè svijetu da
svi njegovi umovi bez Boìjeg svetog Duha ne mogu da prime i
100
iskoriste takvo znanje o istinitim ìvotvornim putevima. Bog je htio
da dokaè svijetu da ljudski um, sa svojim jedinim duhom kojem nije
dat sveti Duh od Boga, ne moè duhovno da rasu|uje, niti da rije{i
ljudske nepogode i iskorjeni sva zla koja mu~e ~ovjeka.
Izrailjski narod je “zamor~e” uz pomo} kog je trebalo dokazati tu
~injenicu. Bog je odabrao sa skoro savr{enim izvornim, etni~kim
porijeklom u nare{tajima i precima, narod koji posjeduje kvalitetne
gene Avrama, Isaka i Jakova (Izrailja). Tako je sklopio svoj zavjet sa
njima i u~inio ih svojim narodom.
Zavjet je istovremeno predstavljao bra~ni zavjet izme|u Boga i
Izrailja u kojem Izrailj igra ulogu ène koja se obavezala na
poslu{nost svome muù-Bogu! Stari Zavjet je fizi~ki prototip Novog-
duhovnog-Zavjeta koji je trebalo da usljedi kasnije. I {to je to
dokazalo?
IZRAILJEVO NASLJEDSTVO I @IVOTNA SREDINA
Izrailj je bio narod skorom ~istog rasnog porijekla, sa genima ljudi

koji su vjerovali u Boga-Avrama, Isaka i Izrailja. Dva preduslova
uti~u na to {to }e ~ovjek postati u svom ìvotu: genetsko nasle|e i
ìvotna sredina. Uro|eno genetsko nasle|e se prvenstveno odnosi na
fizi~ko zdravlje intelegenciju i karakterne sklonosti. @ivotni uslove
prestavljaju sve spolja{ne uticaje i samoodre|eni stav, bilo da su
uticaji i stav dobri ili zli. Genetsko nasle|eno dobro i dobro zdravlje
moè da omogu}i pojedincu po~etan zamah i prednost u odnosu na
druge ljude.
Nadahnuti uticaj ìvotne sredine uzdiù i pruàju ispravnu
samomotivaciju i doprinose sve ve}em pobolj{anju li~nosti. Takva
ìvotna sredina moè da na~ini osobu zaostalih gena ~ovjekom koji
uìva pravi ìvotni uspjeh. Me|utim, obeshrabruju}a ìvotna sredina,
zao uticaj i pogre{no usmjerena samomotivacija mogu da naprave
od osobe odli~nog genetskog nasljedinka pravi propalitet i zlu
prirodu. Bog je uspostavio svoj odabrani narod (i ako ga je tek izveo
iz ropstva) sa svim prirodnim prednostima velikog genetskog nasle|
a. Izvukao je pripadnike tog naroda iz ropstva i pruìo im mogu}nost
za novi po~etak. Moglo bi se re}i da im je Bog dao sve {to se
poèliti moè.
I opet se postavlja pitanje-za{to? Za{to je Bog na takav na~in
pripremio i podigao svoj Izrailjski narod? Razmislite za{to je na
prvom mjestu stvorio ljudski rod? Bog se prepora|a preko ~ovjeka!
Stvara u ~ovjeku pravi boànski, sveti, pravedan i savr{en duhovni
karakter! S druge strane to ~ini sa namjerom da obnovi upravu
Boìju na cijeloj zemlji i, {to vi{e, da stvori milione boànskih bi}a
koji }e da dovr{e stvaranje ogromnog, nezavr{enog svemira! A
onda? Eh, Bog jo{ nije odkrijo {to namjerava da u~ini poslije toga!
Sve {to je u~inio od kako je stvorio prve ljude predstavlja po jedan
progresivan korak u svekolikom Boìjem savr{enom planu.
101
PRETEÂ CARSTVA BO@IJEGA
Momentalni cilj u trenutnoj istoriji ljudkog roda je da se izvr{i

priprema za Carstvo Boìje koje }e obnoviti Upravu Boìju na
prostoru cijele na{e planete! Zapravo, Carstvo Boìje bi}e porodica
Boìja koja se sastoji od onih koji su prvo za~eti Boìjim Duhom, a
po tom }e se roditi u tu porodicu. Boìja porodica }e se u stvari prvi
put pojaviti u vaskrsenju prilikom Drugog Hristovog Dplaska, u
kojem }e istog trenutka da pre|e u to Carstvo!
Isti~em da pod pojmom “za~eti i ro|eni” sinovi Boìji ne mislim
na ljude koji su zavedeni dana{njim u~enjem o “ponovnom ro|enju”,
koje tvrdi da ko god ispovjeda da je “primio Hrista” ro|en je ponove
ve} u sada{njem ìvotu. Tom velikom prevarom |avo i Sotona je
prevario ljude koji su “prihvatili” la`no obra}anje (mnogi u
takozvanom “hri{}anstvu”). Ti ljudi mo`da imaju dobre namjere, ali
su ipak prevareni!
Naravno, prevarena osoba uop{te ne zna da je prevaren i moè
da bude sasvim iskren u svojim namjerama. Ali uklju~ite mozak!
Koju ulogu igra starozavjetni narod Izrailj u progresivnoj pripremi za
Carstvo Boìje?
UPRAVA U CARSTVU BO@IJEMU
Prije svega, Avram je bio ~ovjek izvanrednih sposobnosti i

kvaliteta. Nema sumnje da }e u Carstvu Boìjemu, zajedno sa
svojim sinovima Isakom i Izrailjem, zauzeti poloàj odmah iza samog
Hrista kada do|e vaskrsenje mrtvih. Carstvo Boìje bi}e duhovno! To
se podrazumjeva da }e postojati Crkva i Dràva na cijeloj planeti.
Dru{tvo koje se sastoji od Avrama i njegovih sinova vjerojatno }e po
dozvoli biti odmah ispod Hrista, upravljaju}i Crkvom i Dràvom.
Mojsije iz naroda Izrailjskog, koga je Bog podigao za vo|u i
zakonodavca u Izrailju (mada je izvorni i stvarni Zakonodavac Bog
Otac), po svoj prilici da }e se na}i pred dru{tvom Avrama-Isaka-
Jakova kao glava nacionalnih uprava u svijetu (u budu}em mileniju
postoja}e uprave na pojedinim predjelima zemlje). Isus Navin,
Mojsijev zamjenik, vjerojatno }e mu biti pomaga~ i u tom kabinetu
za nacionalne uprave u cijelom svijetu. [to }e se dogoditi sa
Izraeljskim narodom u cjelini?
Usprkos nasle|u punom prednosti, Izrailjski narod je podpuno pao
na ispitu usavr{avanja. Kada im je Bog predloìo da ih oformi kao
svoj narod odgovorili su: “[to je god kazao Gospod ~ini}emo” (2.
Mojsijeva 19:8). Podpuno su pogazili ono {to su rekli i pobunili se
protiv Boga. Njihov odnos sa Gospodom Bogom prestavljao je odnos
“mu` i èna”, jer kasnije Gospod govori o njima: “Doista kao {to
èna iznevjeri druga svojega, tako iznevjeri mene, dome Izrailjev,
veli Gospod” (Jeremija 3:20)
Izraelski narod pod Mojsijom bio je jedne rase. Bilo je jako malo
me|urasnih brakova koji su mogli da poremete njihovu rasnu
nacionalnost. Obe}ana zemlja u to doba se zvala “Hanan”, gdje su
102
ìvjeli tamnoputi Hananci. Bog je me|utim dao tu zemlju svojim
obe}anjem rasnim potomcima, Avramovom potomstvu. Stoga ta
zemlja nije pripadala Hanancima ni bilo kojoj drugoj rasi koja je tu
ìvjela.
Kada je Bog naselio zemlju svojim narodom Izrailjem, koji je u tom
trenutku brojao vi{e od dva miliona ljudi, zapovjedio je preko
Mojsije: “Kad pre|ete preko Jordana u zemlju Hanansku, otjerajte od
sebe svi koji ìve u onoj zemlji, i potrite sve slike njihove rezane, i
sve slike njihove livene potrite, i sve visine njihove oborite. A kad ih
istjerate iz zemlje, naselite se u nju, jer sam vam dao onu zemlju da
je va{a. Ako li ne otjerate od sebe one koji ìve u onoj zemlji, onda }
e oni koji ostanu biti trnje o~ima va{im i ostani va{im bokovima, i
pakosti}e vam u zemlji u kojoj }tete ìvjeti” 4. Mojsijeva 33:51-53,
55).
ODVOJENI-RASNO-NACIJONALNO I VJERSKI
Vreme je da na pokon shvatimo da je Izraelski narod Boìji narod,

ali ne duhovni nego fizi~ki Boìji narod. I pored tog Bog im je dao
Njegovu Crkvu i njihovu nacionalnu upravu i nacijonalnu vjeru.
Boìja namjera bila je da sa~uva Izrailce fizi~ki odvojene od ostalog
naroda, ne samo kao naciju (rasu), ve} i u vjerskom smislu.
Posljedaica njihovih mogu}ih brakova sa drugim rasama ispunilo bi
se u dva zna~aja: svoju rasu bi pomje{ali sa drugom rasom i
pomje{ali bi se sa druk~ijom, idolopoklonskom vjreom!
Izrailj nije poslu{ao Boga! Mnogo godina nakon {to je Izrailj i Juda
odvedeni u ropstvo, Bog {alje nazat u Jerusalim Jevrejsku koloniju iz
porobljene Jevrejske zajednice u Vavilonu. Povratnike vodi Zerovavelj
koji postaje upravnik kolonije. Cilj povratka tih Jevreja bio je da
podignu drugi Hram. Me|u stanovnicima kolonije bili su Jezdra i
Nemija.
Usprkos Boìjoj zapovjesti kolonisti su stupili u bra~nu vezu sa
Hanancima, Hetejima, Perezejima, Jevusejima i ostalim rasama., “te
se pomje{a sveto sjeme s narodima zemaljskim (“sveto” u smislu
rasne ~isto}e po{to ti kolonisti nisu imali sveti Duh)…” (Jezdrina
9:2). Prorok Jezdra se razbjesnio zbog tih brakova, pa je ustao na
saboru i rekao: “Vi sagrije{iste {to se oèniste tu|inkama, te
umnoìste krivicu Izrailjevu. Zato sada… odvojte se od naroda
zemaljskog i èna tu|inki” (Jezdra 10:10-11).Isus Hristo se rodijo u
jednom plemenu i bilo je neophodno da vodi porijeklo od ~iste rasne
loze, kao {to je slu~aj sa Nojem.
Usprkos svemu Bog je sklopio Stari Zavjet sa Izrailjem na gori
Sinaju, prete~u Novog Zavjeta koji }e kasnije da sklopi sa
novozavjetno Hri{}anskom Crkvom-duhovnim Izrailjem i Judom
(Jeremija 31:31; Jeremija 8:6, 10). U razmaku izme|u dva zavjeta
nekolko pojedinaca u starozvajetnom Izrailju je poslu{alo Boga. Oni
su postali Boìji proroci, a time i sam temelj za Novog Zavjeta Crkvu
Boìju. Ta crkva je sagra|ena na ~vrstom temelju proroka (Stari
103
Zavjet) i apostola (Novi Zavjet), a sam Isus Hristos je njen “kamen
od ugla” (Efescima 2:20).
Me|u prorocima je i prorok Ilija, koji }e vjerojatno biti na~elnik
crkve {irom svijeta pod autoritetom Isusa, Avrama, Isaka i Jakova, a
mogu}e je da }e Jovan Krstitelj sluìti pod Ilinim rukovodstvom.
Postoje mogu}nosti da }e prorok Danilo biti na~elnik svih
neznaboà~kih naroda i to pod Mojsijevim i Hristovim
rukovodstvom.
ODIGRALI ULOGU USPRKOS SAMI SEBI
Na koji je na~in stari Izrailjski narod odigrao svoju ulogu u

pripremanju za Carstvo Boìje? Ve} sam spomenuo da intelektualci i
obrazovani ljudi ovog svijeta smatraju da je tjelesni ~ovjek, uz
dovoljno znanja, kadar da rije{i svoje nepogode. Tokom nekolko
hiljada godina Bog je dopustio mnogim generacijama starog Izrailja i
Jude da svojim ljudskim iskustvom dokaù da ni najbolji sinovi i
k}erke ljudskog roda, bez Boìjeg svetog Duha, nisu u mogu}nosti
da rije{e ljudske probleme i zla koja mu~e ljude!
U posljednjih 20 godina razgovarao sam sa mnogim dràvnicima
uprave u Evropi, Aziji, Afriki i Latiskoj Ameriki. Mislim da
komunisti~ke glave{ine u Kineskoj upravi vjeruju da }e
komunisti~ka ideologija, kad ovlada svijetom, rje{iti sve probleme i
sva zla svijeta. Mnogi kraljevi, imperatori, predsjednici i premijeri sa
kojima sam se sastao privatno sada shva}aju da ti problemi
prevailaze ljudsku mo}. To sam rekao mnogim vo|ama Narodne
Republike Kine. Problemi i zla sa kojima se suo~avamo su po svojoj
prirodi duhovni, a tjelesni um koji nema Boìjeg Duha ne moè da se
uhvati u ko{tac sa duhovnim problemima, {to je dokazala
vi{edecenijska i vi{evjekovna istorija starog Izrailja.
Sve do nastanka te nacije Bog je uskratio ~ovje~anstvu znanje o
ispravnim putevima ljudskog ìvljenja. Upravo je dao svoje uredbe,
sudove i svoj duhovni zakon. Ali ti savr{ni zakoni, bez Boìjeg svetog
Duha, nisu rije{ili probleme tog naroda! Bog je mogao da kaè: “Ja
sam Bog. Vjerujte mi na rije~!” Umjesto toga je preko Izrailja
dokazao da je ~ovjek bespomo}an bez svetoga Duha! Stari Izrailj je
~ak imao Boga kome je mogao uputiti sve svoje nepogode i àlbe,
ali u sebi nije imao njegov Duh!
@elim da naglasim slede}e: kada je prvi ~ovjek, Adam, odbio
drvo ìvota i preuzeo na sebe znanje dobra i zla, o~igledno je svoju
mo} i sposobnost da ~ini dobro samo do niova do kog moè da ide
ljudski duh. U ljudskoj prirodi postoji dobro, ali i zlo. Dobro je
duhovno svojstvo, ne fizi~ka ili materijalno djelo. Da je Adam uzeo
plod sa drveta ìvota, Boìji Duh sveti bi u{ao u njega i ujedinio se
sa Adamovim duhom, {to bi ga povezalo s Bogom i u~inilo ga sinom
Boìjim.
Sveti Duh je bio ne{to vi{e od duhovnog znanja o dobrom. Ne}e
se opravdati oni koji slu{aju zakon (dobro), nego oni koji ga tvore
(postupaju kako zakon nalaè) (Rimljanima 2:13). Ljubav (ali ne
104
ljudska ljubav) predstavlja izpunjenje zakona. Taj zakon zahtjeva
“Ljubav Boìju (koja se) izli u srca na{a Duhom svetijem”
(Rimljanima 5:5).
Bog je odkrijo Njegov zakon Izrailjskom narodu. Jedan od razloga
{to je Izrailj postao, pa jo{ i narod Boìji, bilo je ljudsko iskustvo da
pokaè da ~ovjek bez Duha Boìjega u sebi ne moè da bude
pravedan. Zato pogledajmo kratak primjer stvarne istorije ovog i
neznaboà~kog naroda. Najva`nija objava i obe}anje dato
Izraelskom narodu zapisano je u 3-}oj Mojsijveoj 26. Sledi jo{ jedan
navod iz moje knjige “Sjedinjene Dràve i Velika Britanija u bibliskom
proro~anstvu”.
VA@NO PROROÂNSTVO
U ovom va`nom proro~ansrvu Bog potvr|uje obe}anje

prvena{tva narodu koji je ìvio u Mojsijevo vrijeme-ali pod odre|enim
uslovom! Prvenci me|u plemenima-Jefrem i Manasija-ìvjeli su do
tada s drugim plemenima kao jedan narod. Pokornost Boìjem
zakonu moglo je da donese ogromni nacionalni blagoslov i blagoslov
prven{tva, ne samo za Jefrema i Manasiju. Cjelokupan narod bi
samokretno imao udio u tom blagoslovu. Posebno obratite pa`nju da
je Bog, kada se obratio narodu, istakao dvije me|u Deset svetih
zapovjesti, odnosno vode}e “opitne” zapovjesti koje su imale za cilj
da ispitaju pokornost, vjeru i odanost Bogu.
Bog je rekao: “Nemojte graditi sebi idola ni likova rezanih, niti
stupova podiìte, ni kamenja sa slikama ne me}ite u svojoj zemlji da
mu se ne klanjate; jer sam Ja Gospod Bog va{. Drìte subote
moje…” (3. Mojsijeva 26:1-2). Postao je uslov-veliko “ako”-po kojem
su Jefrem i Manasija u to vrijeme mogli da prime pravo ispunjenje
divnog Boìjeg obe}anja prvencima. Bog re~e: “Ako uìvite po
mojim uredbama, i zapovjesti moje uzdrìte i u~inite, da}u vam
ki{u na vrijeme i zemlja }e ra|ati plod svoj…” (stih 3-4).
Sve bogastvo dolazi iz zemlje. Izrailjski narod je mogao iz godine
u godinu da uìva obilan urod, dobre ètve stizale su jedna drugu…
[esti stih: “Jer }u dati mir zemlji, te }ete spavati a ne}e biti nikoga
da vas pla{i… i ma~ ne}e prelaziti preko va{e zemlje”. Kakav
blagoslov! Koji narod danas uìva u stalnom miru, bez straha od
napada nekog drugog naroda? Naravno, svi narodi u ovom svijetu
imaju svoje neprijatelje. A {to bi se dogodilo da su naprijateljski
narodi napali stari izrailj?
“Nego }ete tjerati neprijatelje svoje, i pada}e pred vama od
ma~a. Vi }ete petorica tjerati stotinu, a vas stotina tjera}e deseh
tisu}a…” (stih 7-8). Budu}i da su mnogi narodi ovog svijeta oduvjek
bili agresori, to obe}anje je zna~ilo da }e Izrailj svakako biti
napadnut od strane nekog drugiog naroda. Ali narod koji posjeduje
vojnu silu da porazi svog napada~a ({to je Bog obe}ao Izrailju)
uskoro bi postao najmo}niji narod na planeti, naro~ito sa izvorom
velikog bogastva koje dolazi iz zemlje. “i obrati}u se k vama, i
105
u~ini}u vam da rastete, i mnoì}u vas, i utvrdi}u zavjet svoj s
vama…” (stih9).
TO VELIKO “AKO”
Izbor u slu~aju da uslov ne bude ispunjen: “Ako li me ne

uzaslu{ate, i ne us~inite sve ove zapovjesti… i Ja }u vam u~initi
ovo: pusti}u na vas strah, suhu bolest, i vru}icu, koje }e vam o~i
iskvariti i du{u ucvjeliti; i zaludo }e te sejati sjeme svoje, jer }e ga
jesti neprijatelji va{i. I okrenu}u lice svoje na suprot vama, i sje}i }e
vas neprijatelji va{i, i koji mrze na vas bi}e vam gospodari i
bjeà}ete kad vas niko ne tjera” (stih 14-17). Drugim rije~ima,
Izraelci }e doìviti napad, vojni poraz i opet }e postati robovi kao {to
su bili u Egiptu prije nego ih je Bog oslobodio.
SEDAM PROROÂNSKIH VREMENA
Nastavljamo u tre}oj Mojsijevoj 26: “Ako mi i tad ne stanete

slu{ati, kara}u vas jo{ sedam puta vi{e za grijehe va{e (stih 18).
Kad do|emo do ovakve izjave da }e ih Bog kazniti jo{ sedam puta
vi{e od njihovih grijeha, postaje o~igledno da sam taj izraz, kao i
~injenica da se to proro~anstvo ispunilo, govori o sedam
proro~anskih perioda (godina). Na sonovu principa po kojem “dan ili
‘put predstavlja jednu godinu” imamo sedam puta 360 dana u
svakoj godini. Ukupan broj dana iznosi 2520. Kada svaki dan
simboli{e jednogodi{nju kaznu, pod tim se podrazumjeva
povla~enje i oduzimanje obe}anih blagoslova tokom 2520 godina!
To se upravo i dogodilo.
Sveop{ta kazna-povla~enje obe}anja prvencima o nacionalnom
blagostanju i kontrolom svijeta-odnosi se samo na dom Izrailja na
~elu Jefrema i Manasije plemenima. Na~in na koje se to obe}anje
ispunilo ta~no na vrijeme (u reazdoblje 0d 1800-1804) predstavlja
jedno od najneverovatnijih ispunjenja bibliskog proro~anstva u
istoriji ljudkog roda. Knjiga “Sjedinjene Dràve i Velika Britanija u
bibliskom proro~anstvu” ìvopisno obja{njava kako se to
proro~anstvo ispunjavalo korak po korak.
Izraelski narod je obe}ao Bogu poslu{nost, ali nikad nije ispunio
to obe}anje. Ve} u toku Mojsijevog sastanka sa Vje~nim na vrhu
gore Sinaja (gje je Mojsija trebao da primi od Boga daljnja upustva)
narod je istopio zlatne predmete i salio zlatno tele koje je èlio da
oboàva umjesto Vje~nog Boga. Zbog gun|anja, nedostatka vjere i
nepokornosti, Bog nije dozvolio Izrailju da u|e u obe}anu zemlju za
40 godina. Kada se navr{ilo 40 godina Mojsija je umro, a Isus Navin
je poveo Izrailj preko rijeke Jordana u obe}anu zemlju.
Za ìvota Isusa Navina taj narod se manje vi{e pokoravao Bogu,
mada nikad u podpunosti. Nakon njegove smrti svako je ~inio {to je
izgledalo pravo u njegovim o~ima. Zbog svoje neposlu{nosti Bogu
Izrailjev narod je padao u ruke okolnih careva, pa bi onda vikali ka
Gospodu koji im je slao vo|e da ih oslobodi. Jedan isti postupak
106
neprekidno se pojavljivao: narod biva porobljen zbog svojih grijeha,
onad vi~e k Bogu i Bog im {alje ljude koji ih izbavljaju iz ropstva.
IZRAILJ TRA@I LJUDSKOG CARA
Nakon nekolko generacija Bog je dao Izrailju jednog proroka da ih

vodi i upravlja nad njima-proroka Samuila! Nakon izvjesnog vremena
narod je traìo ljudskog cara po uzoru na sve druge narode. Bog je
rekao Samuilu da Izrailj nije odbacio njega kao proroka, ve} samog
Boga. Samuilo je vladao nad njima samo kao Boìji sluga, ~ime je za
pravo predstavljao boànsku uprvau koju je Bog uspostavio nad
Izraeljskim narodom. Bog im je dao ono {to su èlili-visokog,
ogromnog cara Saula. Ali Saul nije slu{ao Boga, pa ga je Vje~ni
zamjenio sa Davidom. Sam David nije bio bez grijeha, ali se kajao
svaki put kada bi zgrije{io i ostavlajo svaki svoj grijeh okre}u}i se k
Bogu. Zbog toga je postao “~ovjek po srcu Boìjemu” koji je napisao
jednu od najva`nijih knjiga u Bibliji-zbirku Psalama.
Bog je sklopio sa Davidom bezuslovan, nepromjenjljiv zavjet kojim
je osigurao njegovoj dinastiji da za uvijek vlada nad Izrailjem u
neprekidnoj liniji nasljednika na Davidovom prestolu. Davidov
prijesto najzad treba da preduzme Isus Hristos prilikom Njegova
Drugog Dolaska na zemlju u vrijeme koje je Bog odredio.
CJEPANJE IZRAILJA U DVA NARODA
Davidov sin Solomon je postao najve}i mudrac (osim Hrista) koji

je ikada ìvio na zemlji. Njegov porez bio je velik. Poslije njegove
smrti presto je nasledio njegov sin Rovoam. Narod je èlio da sluì
Rovoamu samo pod uslovima da novi car smanji poreski pritisak, a u
slu~aju ako to ne uradi narod je bio spreman da ga odbaci kao cara.
Po savjetu mla|ih saradnika Rovoam izjavljuje da }e nametnuti jo{
ve}i porez. Istog trenutka je narod odlu~io da odbaci Davidov
kraljevski dom i postavi sebi za cara Jerovoama, koji je za ìvota
Solomona zauzimao poloàj koji se danas zove “predsjednik”.
Budu}i da je Rovoam sjedio na Jreusalimskom prestolu Izrailjski
narod je odabrao za svoju novu prestolnicu grad sjeverno od
Jerusalima, a kasnije je car Armije tu sagradio novu prestolnicu koju
je nazvao “Samarija”. Pleme Judino i Venijaminovo odlu~ili su da
ostanu vjerni Rovoamu i odvojili su se od pobunjeni~kih Izraelskih
plemena, pa je od tog naroda kasnije nastala Judejska nacija.
Nakon {to je preduzeo presto Jerovoam ukida levitsko
sve{tenstvo boje}i se da sve{tenici ne odvrate srce narodu od njega
i da se narod ne vrati Rovoamu ~ime bi izgubio tek ste~eni presto.
Tako| mjenja svete praznike, pa je narod, umjesto sedmog mjeseca
po svetom kalendaru, po~eo da drì praznik u osmom mjesecu.
Postoje veliki dokazi da je taj car zamjenio sedmi dan-subotu-prvim
danom u sedmici (nedjelju).
Sam Bog je u~inio subotu svetom vje~no izme|u Njega i Izrailja
da bi taj narod mogao da bude ozna~en me|u svim ostalim
107
narodima kao narod Boìji (2. Mojsijeva 31:12-18) i da se svake
sedmice podsjeti da je Vje~ni Gospod njihov stvoritelj. Jer je za {est
dana Bog obnovio lice zemlje-ponovo je stvorio svijet-a tvorevina
(priroda i ~ovjek) postavlja dokaz da Bog postoji.
DESET IZGUBLJENIH PLEMENA
Tako je Izraelski narod ostao poznat kao “deset izgubljenih

plemena” koja su izgubili zavjetni znak (ozna~enje naroda Izrailja) i
znanje da je Bog njihov stvoritelj. Ubrzo su ~ak izgubili i svoj
materin jezik-Jevrejski.
Izrailjsko carstvo-deset plemena-produìlo je da ìvi u grijehu za
vrijeme uprave devetanajest careva iz sedam dinastija koje su
vladale nad njima. Narod je odbacivao molbe proroka koje im je Bog
slao. Godine 721-718. prije na{e ere Asirci su opkolili Dom Izrailja i
nakon poraza je Izrailj odveden u ropstvo. Asirci su etni~ki o~istili
Izrailj i odveli ga u Asiriju. Asirska dràva se prostirala na ju`noj obali
Kaspiskog mora. U narednih sto godina deset plemena preselili su se
u podru~ja ka sjeverozapadu gdje im se gubi svaki trag. Zato su
danas poznati u istoriji kao “deset izgubljenih plemena”.
Svijet nikad nije doznao {to se dogodilo sa izgubljenim
plemenima. Ve}inom se smatra da su svi Izraelci Jevrejske
narodnosti, mada je to pogre{na predpostavka. Izraz “Judejac”
(“Jevrejin”) upotrebljava se u Bibliji samo kada je rije~ o plemenu
Jude, Venijamina i Levija. Leviti su se preselili u Judino carstvo nakon
{to je Jerovoam ukinuo sve{teni~ke du`nosti i obrede i izbacio ih iz
Izraelskog carstva.
KAZNA U TRAJANJU OD 2520 GODINA
Po~ev od porobljavanja Izrailja (721-718 godine prije Hrista) taj

narod ulazi u “izdràvanje” svoje kazne koja je trajala 2520 godina,
kao {to predskazuje tre}a Mojsijeva 26 glava. U tom perijodu su
povu~ena obe}anja koja je Bog dao Avramu o nacionalnom
bogastvu, blagostanju i dominacijom svijeta. Kazna je trajala sve do
1800-1804. godine kada Izaelci sti~u nacionalnu nadmo} i
ekonomsku dominaciju.
To se, naravno, moralo dogoditi zato {to je Bog bezuslovno dao
Avramu takvo obe}anje. Kako su od 1800 godine Izraelci najzad
ponovo stekli nacionalnu nadmo} i bogastvo, koje je Bog bezuslovno
obe}ao Avramu, zapisano je u knjizi o Sjedinjenim Ameri~kim
Draàvama i Velikoj Britaniji u bibliskom proro~anstvu.
U me|uvremenu Vavilonski car Navuhodonosor nanosi poraz
Jevrejima i odvodi ih iz Judejskog carstva u ropstvo 585 godine prije
na{e ere. Me|u Jevrejskim robljem nalazio se sjajan mladi} Danilo,
prorok, autor knjige u Bibliji koja po njemu nosi ime. Bog je
upotrebio proroka Danila kao posrednika izme|u Vje~nog Boga i cara
Navuhodonosora. Taj veliki neznaboà~ki car je organizovao prvo
svjetsko carstvo ujediniv{i nekolko nacija pod jednu upravu.
108
Bog je upotrebio Danila da objasni Vavilonskom caru da je
Stvoritelj Bog taj koji vlada cijelom zemljom i da car ima svoj presto
samo zahvaljuju}i Boìjoj volji. Bog je zapravo pruìo mogu}nost
tom neznaboà~kom caru da se prikloni Boìjoj upravi i kao rezultat
primi Boìji blagoslov.
U drugoj glavi njegove knjige prorok Danilo opisuje stra{an lik,
prikaz Navuhodonosorovog Haldejskog carstva iza koga dolazi
Persijsko carstvo zatim Gr~ko-Makedonsko carstvo i najzad Rimsko
carstvo i ~itav sistem ljudskih uprava koje }e biti uni{tene i
zamjenjene Carstvom Boìjim na ~elu sa Hristom, Carem nad
carevima koji }e vladati cijelom zemljom.
SVJETSKA NEZNABO@A^KA UPRAVA
Isti doga|aji predskazani su u proro~anstvima zapisana u knjizi

proroka Danila 7 i Otkrivenju 13 i 17. I ako je, naravno,
Navuhodonosor priznao da Bog postoji, nikad da mu se nije
pokoravao. Bog se u me|uvremenu drào podalje od ostalog naroda
u svijetu.
Persisko carstvo je nasljedilo Navuhodonosorovu Haldejsku
carevinu. Sedamdeset godina nakon Judinog odlaska u ropstvo i
uni{tenje Solomonskog Hrama, Bog stavlja u srce Persiskom caru
Kiru namisao da vrati jedan dio Jevreja u Jerusalim s ciljem da
izgrade Drugi Hram. Nadzornik Zorovavelj predvodi povratnike
kojima se pridruùju proroci Jezdra i Nemija. Zorovavelj je sagradio
Drugi Hram u koji Isus dolazi 500 godina kasnije. Potom Jevrejima
vladaju Rimljani u ~ijoj slu`bi se nalazio i Jevrejski car Irod koji, pred
samo Isusovo ro|enje, pro{iruje i obnavlja Drugi Hram. Jevrejska
kolonija na ~elu sa Zorovaveljem stigla je u Jerusalim nekih 500
godina prije Hrista i naselila se po cijeloj Judeji.
Ni jedan pripadnik Izrailjskog carstva nije se vratio u Jerusalim sa
tom Jevrejskom doseljenicima. Izraelci su se odselili na zapad i
izgubili svoj Jevrejski jezik, pa ~ak i pravo obilje`je. Svijet ih danas
naziva “deset izgubljenih plemena”. Vi{e o njima malo kasnije.
Tokom tih 500 godina Bog je slao takozvane “male” proroke
Jevrejima u Judeju. U tom vremenu Jevrejski sve{tenici mjenjaju
odre|ene odredbe svoje vjere ~iji je za~etak Mojsije, pa nastaje
Judeizam koji vlada u Jevrejskom narodu u vrijeme kada se rodio
Isus. Nakon svih tih doga|aja put je poplo~an za dolazak Isusa
Hrista.
Vratimo se na deset izgubljenih plemena Izrailjskog carstva. Kao
{to smo rekli. Ta plemena su se odselila prema sjeverozapadu prije
nego je Judeja porobljena. Asirci su se nastanili u srednjoj Evropi i
zato nema sumnje da su Njemci djelomi~no potomci starih Asiraca.
Me|utim, takozvanih deset izgubljenih plemena-Izrailjsko carstvo-
nastavilo je da se kre}e prema zapadnoj Evropi i Velikoj Britaniji. Ne
moèmo podpuno da tvrdimo bilo {to o dana{njem obilje`ju raznih
plemena, ali je vjerojatno da su Francuzi (ili barem sjeverna
Francuska) Ruvimovo (Rubenovo) pleme. Jefrem i Manasija su
109
odputovali na britansko ostrvo. Ta dva naroda su postali kolonizatori
svijeta. Prema jednom Bibliskom proro~anstvu bilo im je su|eno da
izgube svoju prvu koloniju.
Ime “Izrailj” prenjeto je na Josifove sinove. Jakov (~ije je ime
promjenuto u “Izrailj”) na samrtnom krevetu je pernio pravo
prvena{tva i obe}anja Boìjeg blagoslova koji prate to pravo na dva
Josifova sina, Jefrema i Manasiju. Mada je Jakov (sada Izrailj) bio
toliko slijep da nije mogao da vidi mladi}e pred sobom, ukrstio je
ruke kada ih je poloìo na njihove glave: “A Izrailj pruì svoju desnu
ruku metnu je na glavu Jefremu mla|emu, a lijevu na glavu Manasije,
tako namjesti ruke navla{, ako i jest Manasija bio prvenac. I
blagoslovi Josifa govore}i: Bog, kojemu su svagda uga|ali oci moji
Avram i Isak, Bog koji me je hranio od kako sam postao do
dana{njeg dana, An|eo koji me je izbavljao od svakoga zla, da
blagoslovi djecu ovu, i da se po mojemu imenu i po imenu otaca
mojih Avrama i Isaka prozovu, i da se kao ribe namnoè u zemlji!”
(1. Mojsijeva 48:14-16).
Navod iz knjige “Sjedinjene Dràve i Velika Britanija u bibliskom
proro~anstvu”: “Ko je trebao da se namnoì u obe}anom velikom
mno{tvu? îji potomci su trebali da postanu sjeme koje broji milione
ljudi? Da li vidite da to nije Juda-otac Jevreja-nego Jefrem i Manasija!
Za{to su o~i i umovi crkvenih starje{ina i studenata Biblije
zatvoreni da ne vide tu jasnu stvar koja stoji u Svetom Pismu?
Zapazite da Izrailj nije pernio njegov blagoslov samo na jednog,
nego na oba mladi}a rekav{i: “da blagoslovi djecu ovu”. Taj
blagoslov je do{ao i na Jefrema i na Manasiju. “I da se po mojem
imenu… prozovu” glasi jedan dio tog blagoslova. Jakov se zvao
Izrailj. Stoga su potomci tih momaka nazvani Izrailjem, a ne potomci
Judini odnosno Jevreji. Dakle, ime “Izrailj” je jasno prenjeto na
Jefrema i Manasiju i to se ne moè promjenuti!
Iznena|ena ~injenica koju je lako dokazati upravo stoji pred va{im
o~ima! Ne zaboravite da Pismu nije potrebno “tuma~enje”,
“posebno zna~enje” i “skriveni simboli” da ga razumijete! Imate
jasnu, jednostavnu izjavu da }e Jakovljevo ime (promjenuti se u ime
“Izrailj”) postati svojina-oznaka-Jefremovog i Manasijinog naroda! Ko
je onda po va{oj Bibliji pravi Izrailj u ransom i nacionalnom smislu?
Jefrem i Manasija. Oni su zajedni~ki primili pravo da nose ime
“Izrailj”, {to je trebalo da postane i nacionalno ime njihovih
potomaka.
Potomci Jefrema i Manasije nikad nisu bili Jevreji-dobro to
upamtite! Stoga trebate imati u vidu i to da se mnoga bibliska
proro~anstva o Izraelu i “Jakovu” ne odnose na Jevreje, niti na
dana{nji narod koji poti~u iz drugih Izraeljskih plemena! Danas jako
malo sve{tenih lica, teologa i nominalnih prou~itelja Biblije zna ove
Bibliske ~injenice. Mnogi odbijaju da bilo {to znaju o tome!
Potomci dvojice momaka, Jefrema i Manasije, zajedno su trebali
rasti po broju u obe}ano mno{tvo koje }e sa~injavati jedan narod i
jednu zajednicu naroda. Nacionalni blagoslov koji je Bog obe}ao izlili
110
su se na obojicu. Trebalo je da zajedni~ki blagoslov mladi}i prime
zajedno, ali samo oni a ne i ostala Izraelska plemena sa njima.
JAKOV UKR[TA RUKE
U tom trenutku Josif primje}uje da Jakov nije poloìo desnu ruku

na prvenca i traì od njega da je stavi na Manasijevu glavu rije~ima:
“Ne tako, o~e, ovo je prvenac, metni desnicu njemu na glavu. A
otac njegov ne htjede, nego re~e: znam, sine, znam; i od njega
(Manasije) }e postati narod, i on }e biti velik, ali }e mla|i brat njegov
biti ve}i od njega, i sjeme }e njegovo biti veliko mno{tvo naroda. I
blagoslovi ih u onaj dan i re~e: tobom }e Izrailj blagosiljati govore}i:
Bog da te u~ini kao Jefrema i kao Manasiju. Tako postavi Jefrema
pred Manasiju” (1. Mojsijeva 48:18-20).
Sada Boìja obe}anja vi{e nisu bila kolektivna, odnosno nisu se
odnosila na obojicu. Jakov tu pori~e blagoslove koji }e do}i svakome
od njih pojedina~no.
BLAGOSLOV OBE]AN VELIKOJ BRITANIJI I SJEDINJENIM

DR@AVAMA
Ne zaboravite da bi, u slu~aju da je poslu{ao Boga u Obe}anoj

zemlji (da ne prestupaju subote i ne odaje se idolopoklonstvu, o
~emu specijalno govori 3-}a Mojsijeva 26). Izrailj bi nasledio
nacionalne i meterijalne blagoslove prven{tva koje je Bog obe}ao
Avramu jo{ u vrijeme Mojsija i Isusa Navina. A sje}ate se da bi im u
slu~aju da se ne pokoravaju Bogu ta obe}anja bila uskra}ena tokom
2520 godina (to jest sve do 1800).
Sada, dakle, postaje jasno i nama nikakve dileme o tome da su se
Josifovi potomci podjelili tokom 1800-tih, nakon {to je isteklo 2520
godina. Razdvojili su se na dva naroda koja su nastala od Jefrema i
Manasije. Upravo ta dva naroda bila su odre|ena da postanu
najbogatiji i najmo}niji narod na zemlji.
SJEDINJENE AMERI^KE DR@AVE-MANASA
Iz proro~anskog blagoslova, koji je Jakov na samrti prenijo na

Jefrema i Manasiju, jasno je da je trebalo da tva dvojica u velikoj
mjeri zajedno nasljede prven{tvo i ostanu u etni~koj zajednici za
duè vremensko doba, a po tom da se kona~no razdvoje. U prvoj
knjizi Mojsijevoj 48, Jakov prvo istovremeno prenosi pravo
prvena{tva na oba Josifova sina i govori o njima kao o jednom
narodu. Zatim po~inje da govori o njima odvojeno.
Manasiji biva odre|eno da postane jedan veliki narod, a Jefremu
da bude zajednica nekoliko naroda. U tom proro~anstvu za ove
poslednje dane Jakov kaè: “Josif je rodna grana, rodna grana kraj
izvora, kojoj se ogranci ra{iri{e svr zida” (1. Mojsijeva 49:22).
Drugim rije~ima, Josif-Jefrem i Manasija-zajedno }e postati
kolonizatori naroda u kasnijim godinama, a sa Britanskog ostrva }e
111
se njihove kolonije razgranati po cijeloj zemlji. Jefrem i Manasija su
zajedno postali veliko mno{tvo ljudi da bi se po tom razdvojili,
ba{ kao {to stoji u Jakovljevom proro~anskom blagoslovu u prvoj
Mojsijevoj 48. Britanski i Ameri~ki narod predstavljaju ispunjenje tog
proro~anstva.
Kako S.A.D moè da bude Manasija kada je veliki dio ameri~kog
stanovni{tva do{lo iz mnogih naroda, ne samo iz Engleske? Evo u
~emu se krije odgovor: veliki dio Manasijevih plemena ostao je da
ìvi sa Jefremom sve do odvajanje Nove Engleske. Me|utim, trebalo
je da na{i predci budu rasijani po mnogim narodima, kao {to se ìto
razmetne u situ a opet se ni jedno zrno ne izgubi, niti padne na
zemlju (Amos 9:9).
Izraelci su se razmetnuli me|u mnoge narode, a Jefrem i dobar dio
Manasijevog plemena na kraju odselio se u Englesku. Dobar dio
Manasijevog plemena se rasijao u druge narode i preko drugih
naroda, napustiv{i ih tek kada su ~lanovi tog plemena do{li kao
emigranti u Sjedinjene Dràve nakon {to je kolonija Nova Engleska
stekla nezavisnost. To naravno ne zna~i da su svi stranci-emigranti
u Ameriki od Manasijeve loze, ali mnogi nesumljivo jesu.
Izrailj je od uvjek prihva}ao neznabo`ce koji su postajali Izraelci
ìve}i u Izrailjevoj zemlji i stupaju}i u bra~ne veze sa njima.
Sjedinjene Ameri~ke Dràve su poznate kao najve}a svjestka
“topionica naroda” (od 306 miliona stanovnika p.p.). Ta ~injenica
umjesto da pobije dokaz da su USA Manasije upravo to potvr|uje.
Nepobitni su dokazi da su SAD Manasijini potomci. Trebalo je da se
Manasija odvoji od Jefrema i postane najve}i i najbogatiji narod u
cijeloj ljudskoj istoriji. Samo je Amerika ispunila takvo proro~anstvo.
Manasija je u stvari trinajesto Izrailjsko pleme. U po~etku je bilo
dvanajest plemena u Izrailju a Josif je jedan od dvanajstorice
njihovih otaca. Kada se podjelilo na dva plemena, ~ime se Manasija
odvoijo kao zaseban narod, Josif je automatski postao otac
novonastalog trinaestog plemena. Stoga, da li je puki slu~aj to {to
je novu naciju-SAD-osnovalo trinajest biv{ih britanskih kolonija koje
su istovremeno stekle nezavisnost od Engleske? [to se dogodilo sa
drugim plemenima u takozvanoj grupi “deset izgubljenih” Izraelskih
plemena? Mada je Josifu pripalo pravo prvena{tva, a njegovi
blagoslovi pali na na Britansku zajednicu i SAD, ostalih osam
Izraelskih plemena su tako|er bila izabran Boìji narod.
Ta plemena su isto tako uveliko blagoslovena materijalnim
blagostanjem, ali ne i blagoslovom koji pripada prvencu-
dominacijom u svijetu! Nemamo prostora da op{irno obja{njenje
stvarnog ozna~aja svih drugih Izraeljskih plemena u dana{njim
narodima. Neka bude dovoljno to {to postoje brojni dokazi da je
osam plemena oti{lo u zemlje sjeverozapadne Evrope: Holandiju,
Belgiju, Dansku, sjevernu Francusku, Luksenburg, [vajcarsku,
[vedsku i Norve{ku. Narod Islanda je tako|er od vikin{ke loze.
Dana{nje politi~ke granice u Evropi ne predstavljaju pravilno
razgrani~enje potomaka prvobitinih Izraelskih plemena.
112
PROROÂNSTVO ZA DANA[NJE SAD I VELIKU BRITANIJU
Kao {to je dao tim narodima materijalni blagoslov koji nikad nisu
dati ni jednom drugom narodu, a imaju}i u vidu da ne umijemo da
uìvamo u tom blagoslovu, Bog }e kao ukor na{im narodima navu}i
na njihovu glavu takvu nacionalnu nesre}u kakvu ni jedan narod na
svijetu nika nije doìvio! Mnoga Bibliska proro~anstva opisuju tu
nacijonalnu tragediju!
Dodatan vaàn dokaz o obilje`ju savremenog Izrailja zapisan je od
proroka Miheja 5:7-15-fantasti~no, detaljno i najbolje biblisko
proro~anstvo koje govori o “ostatku” Izrailja-savremenog Izrailja, to
jest dana{njim potomcima starog Izrailja, ma gdje se nazlazili.
Proro~anstvo opisuje bogastvo, prednost i domanaciju nad drugim
narodima, a po tom govori u detalje o propasti ameri~kog i
britanskog naroda! Vidite ovo: “I ostatak Jakovljev biti }e usred
mnogih naroda kao rosa od Gospoda i kao sitan da`d (ki{a) po travi,
koja ne ~eka ~ovjeka niti se uzda u sinove ~ovje~ije” (stih 7).
Znamo da je ki{a i rosa podpuno neophodna za proizvodlju
agrikulturne povr{ine i da pad ki{e predstavlja simbol nacionalnog
blagoslova i bogastva koje dolazi od Boga.
U nastavku proro~anstva stoji: “I ostatak }e Jakovljev biti me|u
narodima, me|u mnogim narodima, kao lav me|u zvjerima {umskim,
kao lavi} me|u stadima ovaca, koji kad ide tla~i i rastrè, i nema
nikoga da ga izbavi” (stih 8). U tom stihu se ponovo javlja
simbolizam koji opisuje posljednju generaciju Iztailja kao veliku silu-
poput lava me|u ostalim narodima na zemlji. “Ruka }e ti se uzvisiti
nad protivnicima tvojim, i svi }e se neprijatelji tvoji istrebiti (biti
poraèni)” (stih 9).
Izrailjevi neprijatelji poraèni su jo{ od samog po~etka ispunjenja
Boìjeg blagoslova prvenaca. Ti blagoslovi su se ispunili na Americi i
Britaniji oko 1803 godine. Naime, svi njihovi neprijatelji su poraèni
u Prvom i Drugom svjetskom ratu i doìvljavali su poraze sve do
preokreta 1950 godine, kada je izbio Korejski rat. Od tada je sasvim
sigurno da su blagoslovi postepeno oduzimani po{to od tog
momenta ni Amerika niti Britanija nisu iza{le kao pobjednici iz bilo
kog ve}eg sukoba!
To proro~anstvo tako|er pokazuje da smo bili nevi|eni blagoslov
za ostale narode na zemlji u vrijeme kada smo primali Boìje
blagoslove. Na{i narodi su spasavali druge narode u svijetu pomo}u
mnogih humanitarnih pomaganja. U negda{nja vremena Josif je
sa~uvao zalihe ìta i hrane u Egiptu i davao drugima. I savremeni
Josif je ~inio to isto. Ali, za razliku od na{eg praoca Josifa, koji je
sluìo Bogu i pokoravao mu se svim srcem, mi smo tvrdovrat narod
koji se pobunio protiv Boga i Njegova zakona. Upravo su na{i narodi
bili poput “lava” me|u drugim narodima na zemlji kada su u dva
velika svjetska rata uspjeli da sa~uvaju svjetski mir i stabilnost za
cijelo ~ovje~anstvo!
113
IZNENADNA POGIBAO
Bog u ovom proro~anstvu kaè: “I u ovo }u vrijeme, govori

Gospod, istrebiti konje usred tebe i potr}u (borna) kola tvoja
(teknove, brodove, avijone, rakete), i zatr}u gradove u trvojoj zemlji
(neuklarnim bombama?), i razvali}u sva tvrda (utvr|enja) mjesta
tvoja” (stih 10-11). Vidite da }e sve utvrde biti uni{tene! Bog kaè
da }e sve to u~initi zato {to je On taj koji odre|uje ishod ratova
(Psalm 33:10-19).
Ima li i{to jasnije od ovoga? Bog u Bibliji ozna~ava velike narode,
najbogatije, najnaprednije, najve}e svjetske sile-i u trenutku kada
njihova mo} dostiè vrhunac, iznenada “potire” ponos njihove sile
(3. Mojsijeva 26:19), razara njihovu oruànu ma{ineriju, uni{tava
njihove gradove! Ali za{to? Zato, obja{njava prorok u daljnjem
navodu, {to me|u nama ima mnogo “vra~ara”, previ{e “gatara”
(astrologije) i la`nih propovjeda~a u na{im krajevima koji odbijaju
da sa autoritetom propovjedaju zapovjesti i puteve ìvog Boga! Na
ameri~kom novcu stoji napis: “U Boga vjerujemo!” Umjesto na Boga
oslanjamo sve na{e strane saveznike i ljudski genij!
PODKRADANJE BOGA
Bog ima jedan financiski zakon za na{e narode. On kaè da deset

posto urod i prinosa, odnosno deset posto bruto zarade svakog od
nas pripada Njemu i namjenjeno je za njegovu svrhu i Njegovo djelo.
U knjizi proroka Malahije 3:8-10 pi{e: “Eda li }e ~ovjek zakidati
Boga? A vi mene zakidate; i govorite: u ~emu te zakidamo? U
desetku i u prinosu. Prokleti ste, jer me zakidate, vi, sav narod.
Donesite sve desetke u spreme da bude hrane u mojoj ku}i, i
oku{ajte me u tom veli Gospod nad vojskama, ho}u li vam otvoriti
ustave nebeske i izliti blagoslov na vas da vam bude dosta”.
Nakon 1800-te doìvjeli smo napredak zbog Avramove pokornosti
Bogu i neoborivih obe}anja koja mu je Bog dao. Sada, me|utim,
primiv{i to li~no i nacionalno blagostanje ~inimo grijeh
podkradaju}i Boga, ~ime smo navukli proklestvo na na{ narod.
Svoju posljednju ratnu pobjedu doìvili smo sa zavr{etkom Drugog
svjetskog rata, a sada nas na na{em putu ne o~ekuje ni{ta drugo
do nevolja koja }e trajati sve dok se ne pokajemo za na{e grijehe.
Boìji desetak je svetinja Bogu (3. Mojsijeva 27:30). Za Boga je
svetinja subota Gospodnja, sedmi dan svake sedmice. A mi? Mi ne
razlikujemo sveto od oskrvljenog (Jezekilja 22:26).
JAVNO PRIHVATANJE GRIJEHA
Grije{imo kao pojedinci i kao nacija. [to vi{e, javno prihva}amo

takve gre{ke. Po~etkom 1927 godine, kada sam prvi put u ìvotu
po~eo da se bavim prou~avanjem Biblije ({to je dovelo do mog
preobra}aja), moja èna i ja smo ~esto posje}ivali razne crkve
traè}i istinu. Jednog jutra u nedjelju prisutvovali smo bogsluènju u
114
vode}oj baptisti~koj crkvi u centru Portlanda, dràva Oregon. Na
slu`bi su objavljani razultati takmi~enja, a nagrada za pobjednika
bila je jako divna nova Biblija. Nagradno pitanje je bilo: “Koji je grijeh
najrazvijeniji?” Odgovor koji je trebao da odnese pobjedu glasio je:
nezahvalnost.
Biti nezahvalan je svakako jedan od najprostranjenije grijeha
dana{njice. Drugi grijeh koji tako|er prevla|uje je jedan od najstarije-
pogre{na upotreba spolnog odnosa. O prostituciji ~esto se govori
kao o “najstarijem zanatu”. Sotona je ugrabio taj svijet i u~inio ga
jako pro{irenim mnogo vi{e nego {to moèmo da shvatimo. Sam
\avo nema spolnog odnosa. Uvre|en je ~injenicom da je Bog podario
ljudima spolni odnos, pa stoga uti~e na ~ovje~anstvo da
upotrebljava spolnog odnosa grijeh koji su za ljudski ìvot
najrazvijeniji i najrazorniji grijeh.
U takozvano “doba crkve” u Engleskoj i SAD je jo{ od Viktoriskog
doba vanbra~ni spolni odnos bio je zabranjena tema za razgovor po
rimokatoli~kom u~enju. O tome se rijetko razgovaralo otvoreno.
Sotona se pobrinuo da ljudi po~nu da smatraju spolni odnos
“sramotom” i zlom o kome ne treba ni pri~ati. Pred kraj
devetnajestog vijeka osniva~ pshioanalize, Frojd, mjenja tu situaciju.
Sve do Prvog svjetskog rata u SAD je bilo zabranjeno pisati,
prodavati, pa ~ak i pozaimati knjigu o spolnog odnosa saznanju.
Nakon Prvog svjetskog rata sru{ene su legalne prepreke za
preno{enje informacija o splonom odnosu. Nastupila je poplava
knjiga, letaka i novinskih ~lanaka o toj temi. Me|utim, u svem tome i
dalje ne dostaje najglavnija dimenzija o ljudskom saznanju.
KARIKA KOJE NE DOSTAJE U SPOLNOM ODNOSU
Autor ove knjige je napisao knjigu pod naslovom “Karika koja

nedostaje u seksu” u kojoj govori o tome {to nedostaje u
poznavanju spolnih odnosa. Sredinom pro{log vijeka nastala je
“nova moralnost” koja je podpuno promjenula stanovi{te o spolnom
odnosu u javnosti. Danas se otvoreno diskutuje o spolnom odnosu u
slu`bi informisanja, naro~ito na televiziji koja je navela javnost da
prihvati preljubu kao ne{to normalno. Pitanje je danas da li ~ak i
dva odsto mladenaca ostanu nevini prije nego {to stanu “pred
oltar”?
Za veliki dio dru{tva brak nije vi{e u “modi”. Broj razvoda ve}
dostiè broj sklopljenih brakova. Porodi~ni ìvot je rasturen usljed
raspada porodice-osnovne }elije svake stabilne civilizacije. Sve ve}i
broj djevojaka ra|a kopilad. Poba~aj djece sve vi{e se javno obavlja.
Bog je stvorio spolni odnos ne samo da odrì ljudski rod, nego radi
i uìvanja, radosnog zadovoljstva i sre}e u ~istoj i cjelovitoj ljubavi
izme|u muà i ène, kao sredstvo za ~vrsti povez sre}no vjen~anih
parova. Pod udarom dana{nje mode u dru{tvu, ta veza, koja je
trebala da ~vrsto spoji muà i ènu, polako presjeca brak na dva
razdvojna djela. Vreme je da saznate tu kariku koja ne dostaje u
spolnom odnosu. O njoj se otvoreno i bez straha govori u malo prije
115
spomenutoj knjizi, kako sa op{te tako i duhovne ta~ke gledi{ta,
tako i sa fizi~ke.
Bog osu|uje pedera{e (kao i lizbijanke p.p). Zbog tog grijeha Bog
je uni{tio ~itave gradove i njihovu okolinu (Sodom, Gomora, Savoim
i Adami). Homoseksualnost je osu|ena i u poslanici Rimljanima (prva
glava), gdje kaè da ni jedna takva osoba ne}e u}i u carstvo Boìje.
A onda mi poku{avamo da promjenemo tu prljav{tvinu i nakaradu
“pedera{“, pa one koji to obavljaju mi im tepamo “gej”. Slu`ba
Informisanja i cijela javnost polako radi na tome da ta izopa~enost
postane prihvatljiva kao “seksualna referenca” i tome sli~no.
Istovremeno polako postajemo nacija pijandura. Zbog pijanih
voza~a hiljade ljudi gube ìvot na na{im putevima. I pored toga TV
reklame na koje se tro{e milioni dolara ohrabruju prekomjernu
upotrebu alhohola. Grijesima na sebe navla~imo bolesti kao {to su
alhoholizam, sida, herpes i veneri~ne bolesti, a onda poku{avamo
da sprije~imo kaznu za te grijehe pomo}u medecinskih nau~nih
studija u kojima se traga za ljekovima koji }e omogu}iti nesmetano
nastavljanje sa istim grijesima.
Nastavi}emo sa navodom iz knjige proroka Malahije 5. Zbog svih
ovih grijeha na{eg naroda Bog }e nas kazniti i uni{titi u kolko se ne
pokajemo-i to }e nas uni{titi prije samog podpunog uni{tenja koje
dolazi na “narod” (stih 15). Uni{tenje na{ih naroda dove{}e do
uni{tenja ostalih naroda pred sam kraj nacionalne krize SAD i Velike
Bitanije, prilikom drugog povratka Isusa Hrista koji dolazi kao Car
nad carevima! Ni jedan drugi narod ni izbliza ne ispunjava to veliko
proro~anstvo.
Amerika i Britanski narod ga ispunjavaju do tan~ina! Kako se
polako potire “ponos na{e sile”, dok Britanija postepeno gubi kapije
na morima i posjede {irom svijeta a Amerika se odri~e vlasni{tva
nad Panamskim kanalom (samim tim i kontrole nad toj va`noj
pomorskoj kapiji) i kako se iscrpljuje dohodak zlatu, a vremenske
nepogode poga|aju ljetinu-ovo klju~no proro~anstvo samo po sebi
prestavlja veliki dokaz o tome gdje se danas nalazi savremeni
“ostatak” Izrailjskog naroda!
KAZNA SVIM NARODIMA
Preko samih bibliskih proro~anstva u kojima Bog upozorava

Britaniju i Ameriku razjasni}emo, kako }e vi{e struka, sna`na,
prekorna kazna pasti na te nacije, uklju~uju}i Britanske narode
zajednice, kao i ~injenicu da }e ti narodi prvi da osjete Boìju kaznu
na svojim le|ima! Oni nisu jedini koji }e postradati u toj katastrofi
prekora. Bog je Stvoritelj i svih drugih naroda! On se brine o ljudima
i rasama koje Biblija naziva “neznabo`cima”. Oni su tako|er, ìva
bi}a. I oni su ljudi stvoreni po Boìjem obliku i sa mogu}nosti da se
preliju u duhovni karakter samog Boga! Bog je poslao apostola Pavla
u neznaboà~ki narod!
Sav ljudski rod se pobunio protiv Boga, odbacio ga i okrenuo se
svojim putem! Mir nikad ne moè da zavlada na na{oj planeti sve
116
dok se svi narodi ne okrenu Bogu i Njegovim putevima i dok nad
njima ne zavlada Njegova vrhovna vlast. Upravo sada je cijeli ljudski
rod uhva}en u vihor nepogoda koja se ubrzano razvija i najavljuje
podpuno uni{tenje ove civilizacije koju je ~ovjek sagradio pod
sotonskim nadahnu}em. Bog je izjavio preko proroka Jeremije: “Pro}i
}e graja do kraj zemlje, jer raspru ima Gospod s narodom, sudi se sa
svakim tijelom…”
Kako se to Bog sudi sa svakim tijelom? Upravo sad mirno {alje
svoje opomene i upozorenja, ali svijet ne slu{a Njegovu “parbu”. U
nastavku tog napisa pi{e da se Bog sada sprema da se sudi s
narodima: “bezbo`nike }e dati pod ma~, govori Gospod. Ovako veli
Gospod nad vojskama: evo, nevolja }e po}i od naroda do naroda, i
veliki }e se vihor podignuti od krajeva zemaljskih” (Jeremija 25:31-
32).
Bog }e da upotrebi ujedinjenu Evropu da kazni Britaniju i
Ameriku! Zatim }e komunisti~ke horde da zbri{u Rimsku Evropu sa
lica zemlje. U ovom trenutku ulazimo u vrijeme svjetske nevolje,
op{tesvjetskog haosa! Mnogo je nasilja u Aziji, Africi, Ju`noj i
Centralnoj Americi, Irskoj, Bliskom Istoku, Evropi i Sjevernoj Ameriki.
Eksplozija stanovni{tva {irom svijeta preti da ugrozi ljudki opstanak.
Kriminal, nasilje, bolesti, zaraze, nepravda, siroma{tvo, prljav{tina,
smrad, degeneracija i patnja poga|aju svaki narod! No, kao {to je
spasenje prvo dato Izrailju takav je slu~aj i sa popravnom kaznom!
NA[A VELIKA NEVOLJA
Vidite {to kaè Jeremijino proro~anstvo: “Jer ovako veli Gospod:

~usmo viku od prepadanja, straha, a mira nema. Pitajte, i vidite,
eda li mu{ko ra|a? za{to dakle vidim gdje se svaki ~ovjek drì
rukama svojim za bedra svoja kao porodilja i u svih se promjenula
lica i pobledjela? Jaoh! Jer je velik ovaj dan, nije bilo takvoga, i
vreme je muke (nevolje) Jakovljeve i ipak }e se izbaviti iz nje (nakon
{to iz nje izvu~e pouku)” (Jeremija 30:5-7).
Ne zaboravite da je prenose}i pravo prvena{tva na Josifove
sinove, Jefrema i Manasiju, Jakov rekao za njih u 1. Mojsijeva 48:16:
“Da se po mojem imenu prozovu”. Ta izjava se odnosi na Jefrema i
Manasiju, dana{nju Britaniju i Ameriku i to kazuje na koga }e pasti
te najuàsnije nacionalne nesre}e. Na Britaniju i Ameriku! Kako }e
se to dogoditi? Nemojte ni da predpostavljate da se to biblisko
proro~anstvo odnosi na ne{to {to se ve} dogodilo starom Izrailju.
îtajte dalje zapis i sami pogledajte kada treba da se ispuni to
proro~anstvo-osmi i deveti stih u Jeremija 30: “Jer u taj dan, govori
Gospod nad vojskama, slomi}u jaram njegov s vrata tvojega (jaram
ropstva), i veze tvoje pokida}u, i ne}e ga vi{e tu|in nagoniti da im
sluì. Nego }e sluìti Gospodu Bogu svojemu, koga }u im podignuti”
(car David treba da se pojavi u vrijeme vaskrsenja-u trenutku samog
Hristova dolaska!) Dakle, vrijeme Britanske i Ameri~ke nacionalne
nesre}e predhodi samom Hristovom dolasku; Hristos dolazi da
117
oslobodi na{e narode, kao {to je Mojsija oslobodio stari Izrailj iz
Egipatskog ropstva.
ISUS PREDSKAZUJE TO
Druga Bibliska proro~anstva govore o istom vremenu u koje }e ti

narodi biti pogo|eni nacionalnom tragedijom, stra{nijom od bilo
~ega {to se ikada dogodilo u ljudskoj istoriji. Isus je istakao va`no
novozvajetno proro~anstvo na gori Maslinskoj, koje je zabiljeèno u
jevan|elje po Mateju 24, Marko 13, Luka 21. Apostoli su nasamo
upitali Isusa kada }e biti Njegov Drugi dolazak i kraj ovoga vijeka,
kojim }e se ozna~iti po~etak sre}nog svijeta sutra{njice. Isus je
odgovorio da }e znak po kojem }e znati da je to sve vrlo blizo biti
propovjedanje njegovog izvornoj jevan|elja o Carstvu Boìjemu po
cijelom svijetu za svjedo~anstvo svim narodima (Matej 24:14).
[to }e se jo{ dogoditi pred sam Hristov dolazak? Isus nastavlja
pri~u: “Jer }e biti nevolja velika kakva nije bila od postanja svijeta
do sad, niti }e biti; i da se oni dani ne skrate, niko ne bi ostao; ali
izabranijeh radi skrati}e se dani oni” (stih 21-22). Ti stihovi opisuju
vrijeme najve}e nevolje u cijeloj ljudskoj istoriji, nevolje kakve se
vi{e nikad ne}e dogoditi. Tu nevolju opisuje prorok Jeremija kao
“muku Jakovljevu” kakve nikad nije bilo. I prorok Danilo opisuje tu
najè{}u u cijeloj istoriji ljudske civilizacije.
Govore}i o vremenu u na{oj jako skoroj budu}nosti, Danilo pi{e:
“A u to }e se vrijeme podignuti Mihailo veliki knez (arhan|el), koji
brani tvoj narod; i bi}e àlosno vrijeme, kakvog nije bilo odkako je
naroda do tada” (Danilo 12:1). Dakle, rije~ je o istoj èstokoj kazni
za Britaniju i Ameriku! Kada? Isti stih u nastavku daje odgovor: “I u
to }e se vrijeme izbaviti tvoj narod (iz te nevolje u koju }e biti
porobljen), svaki koji se na|e zapisan u knjizi. I mnogo onih koji
spavaju u prahu zamaljskom (mrtvi) probudi}e se (vaskrsnuti) jedni
na ìvot vje~ni…” (stih 1-2).
Vrijeme te nevolje usledi}e pred samo vaskrsenje pravednika koje
}e se odigrati prilikom Hrisovog dolaska. Hristov Drugi dolazak
ozna~i}e kraj ove civilizacije i po~etak prore~enog mirnog i
presre}nog svijeta sutra{njice!
GLAVA 6
TAJNA CRKVE
Mo`da se na prvi pogled ve}ini ~italaca ne}e u~initi nimalo

tajanstvenim najve}a od svijh tajni! To je zato {to ljudi uglavnom ne
shva}aju istinski razlog postojanja Crkve, niti njen zna~aj. Slabo
razumiju i samu Bibliju. Vjerojatno da }e odkrivenje istine o ovoj
tajni biti udaren! Prava istina o Crkvi, razlog njenog po~etka i svrha
njenog postojanja ostali su sakriveni ~ak i od djela svijeta koji je
formalno Hri{}anski. Sva pitanja o Crkvi usko su povezana sa jevan|
eljem Isusa Hrista.
118
îtaoca }e zaprepastiti ~injenica da jevan|elje Isusa Hrista nije
objavljivano svijetu od 50, godine na{e ere sve do 1953 godine.
Apostol Pavle je predskazao takvo stanje kada je napisao: “Ako li je
pak pokriveno jevan|elje na{e, u onima je pokriveno koji ginu, u
kojima bog svijeta ovoga osljepi razumne nevjernike, da im ne
zasvjetli vidjelo jevan|elja slave Hristove, koji je obli~je Boga, koji se
ne vidi” (2. Korin}anima 4:3-4). Milioni ljudi su pro~itali te stihove,
ali nisu shvatili {to zapravo zna~e.
ISKLJUÎVO DIO HRI[]ANSKOG SVIJETA
Izraz “crkva” postoji samo u Hri{}anskoj vjeri. Obi~no se smatra

da je ta vjera najrasprostranjenija u svijetu sude}i po broju
sljedbenika koji ispovjedaju Hri{}anstvo. U drugim vjerama postoje
Dàmije, Sinagozi i Hramovi. Da li je Crkva gra|evina? Mnogi
predpostavljaju da jeste, {to zapravo dokazuje da ne znaju svrhu
postojanja Crkve, ni {to zna~i Crkva.
Na{a glavna briga u ovoj knjizi je upravo Crkva, jer kada se
podigne veo tajne koji je pokrivao crkvu to }e postati najpretra`nije
zanimanje svih naroda na na{oj planeti. Crkva koju je osnovao Isus
Hristos je od najva`nijeg zna~aja za svako ljudsko bi}e koje je ikad
ìvilo! I pored toga, skorom niko nije doznao zbog ~ega je Crkva
toliko zna~ajna! âk je i unutra Hri{}anskog svijeta do{lo do
odpada, podjele, prevrata i promjene koje su zamotale pravo izvorno
zna~enje i svrhu Crkve, tako da je sada zaista postala prava
pravcata tajna.
Rije~ “crkva” je prevedena sa Gr~ke rije~i “eklesia” i zna~i “oni
koji su pozvani da iza|u”. Biblija obi~no opisuje starozavjetni Izrailj
izrazom “zbor” ili “sabor”, a to je u neku ruku zna~aj rije~i “crkva”.
Ali postoji jasna razlika izme|u ta dva zna~aja! Zbor Izrailjev bio je
odvojen i zasebna nacija. Izraelci u duhovnom smislu nisu bili
pozvani iz svijeta na karakteristi~an na~in, kao {to je to slu~aj sa
novozavjetnom Crkvom. Pravi smisao za postojanje Crkve je ostala
sakrivena ~ak i od nominalnog Hri{}anskog svijeta koji ne zna
stvaran razlog zbog kojeg je ta Crkva osnovana od strane onoga koji
ju je utemeljio, a to je posljednji Adam, Isus Hristos.
STVARNA SVRHA POSOJANJA CRKVE
Vjerojatno }e skorom svaki ~itaoc ove knjige biti pogo|en iznena|

enjem kada prvo izloìm ~injenicu o tom {to Crkva nije i {to nikad
ne}e biti. Crkva nije oru|e kojim Bog poku{ava da “spasi svijet”.
Veoma mali dio ljudi shva}a da Isus nikad nije poku{ao da stekne
preobra}enike, niti da pozove ljude da mu “predaju svoje srce” ili da
ga “prihvate za li~nog spasitelja”. Naprotiv! “Pozvao” je, to jest
regrutovao dvanajest u~enika. Rije~ “u~enik” u stvari
podrazumjeva da je osoba sa tom titulom student. Isus je u~io
dvanajest u~enika istinitom jevan|elju o Carstvu Boìjemu, koje
samo po sebi obuhva}a cjelokupnu svrhu stvaranja ljudske vrste na
119
na{oj planeti. Adam, prvi stvoreni ~ovjek je odbacio sve {to je
vezano za Boga i tako izgubio razumjevanje o toj tajni.
Bog je Stvoritelj i Vrhovni Vladar nad cijelom Njegovom
tvorevinom. Postavio je an|ela Lucifera na presto zemlje da sprovodi
upravu Boìju. Boìja uprava se zasniva na boànskoj ljubavi. Boìji
zakon je ìvotni put koji opisuje nesebi~nu ljubav. Lucifer, koji je
postao Sotona, odrekao se Boìje uprave i upravlja suprotinim
na~inom ìvota-pobunom, egocentrizmom, sukobima. Adamu,
prvom stvorenom bi}u, data je mogu}nost da primi vje~ni ìvot
posredstvom pokoravanja Bogu i podpuno prihva}anje Boìjeg
zakona Boìje volje. Adam je mogao da zamjeni Sotonu na prestolu
zemlje, ali je odbacio upravu i poboàn na~in ìvota. Zbog toga je
Sotona ostavljen na upravi sa kojom vlada do dana{njeg dana, tako
da je ukrao Adama i cijelu ljudsku familiju i i prevario je da ìvi
egocentri~nim ìvotom punim neprijateljstva koje pote~e od
Sotone.
Nakon Adamove pobune Bog je zatvorio drvo ìvota, a time i put
do Duha svetoga sve dok Isus Hristos posljednji Adam, ne pobjedi i
ne zamjeni Sotonu na prestolu ove planete. Hristos je prvi put do{ao
na zemlju kao ~ovjek pod imenom Isus. Cilj Njegova dolaska nije bio
da ugrabi zemaljsku upravu od Sotone, ve} da ga pobjedi i da se
usposobi da u datom trenutku smjeni Sotonu sa uprave i svojom
prolivenom krvi odkupi ovaj ukra|eni svijet.
Dakle, za{to postoji Crkva? Hristos je tako|er do{ao da pozove
odabrane, izabranu grupu ljudi iz sotonskog svijeta, ljudi koji }e se
odvratiti od sotonskih puteva i okrenuti putu Boìjeg zakona ~ime }
e se usposobiti da vladaju sa Hristom kada ponovo do|e, ovog puta
da smjeni Sotonu na prestolu zemaljskom. Pojedinci pozvani u Crkvu
nisu pozvani samo radi svog spasenja i vje~nog ìvota, ve} da
nau~e put Boìji i razviju u sebi boànski karakter tokom svog
smrtnog ìvota, ve} da nau~e put Boìje uprave i razviju u sebi
boànski karakter tokom svog smrtnog ìvota u sada{njom doba
Crkve.
Bog je dao starozavjetnom Izrailju sedam godi{njih Praznika koje
je zaveo vje~no. Pravi zna~aj tih praznika dugo je ostalo prekriveno
velom tajne. Bibliski praznici u stvari predo~avaju boànski plan za
iskupljenje ~ovje~anstva-plan preko koga Bog proizvodi sam sebe.
Pasha je slika Hristove smrti-plata za okajanje od ljudskih grijeha.
Sedmodnevni praznik beskvasnih hljebova predstavlja Crkvu koja
napu{ta grijeh na na~in na koji je stari Izrailj iza{ao iz Egipta. Dan
Duhova, koji se ranije zvao “Dan prvina”, predstavlja samu Crkvu-
prvu grupu za~ete i ro|ene djece Boìje koji nastaju u eri Crkve.
Praznik Truba opisuje Drugi Dolazak Hrista prilikom kojom preuzima
presto na zemlji i po~inje da upravlja svim narodima.
Dan O~i{}enja prikazuje uklonjanje Sotone. Praznik Koliba
(sjenica) predstavlja hiljadugodi{nju upravu Isusa Hrista i ra|anje
Boìje djece. Posljednji veliki Dan je opis Suda-o toj temi govori
sedma glava ove knjige. Sad se vra}amo na temu ove glave-Crkva.
120
USTANOVA CRKVE
[to je Crkva i za{to postoji? U prvi mah ustanova Crkve mo`da

ne}e izgledati tajanstveno. Savremeni zapadni svijet uglavnom
smatra da je postojanje raznih crkva uobi~ajna stvar i rezultat
civilizovanog ìvota. Za{to je Crkva uspostavljena u svijetu, za{to je
uop{te po~ela da postoji i sa kakvom svrhom? Ako to pitanje
postavite ljudima u nehri{}anskom svijetu gdje su prihva}ene druge
vjere, vjerojatno ne bi znali dati odgovor budu}i da veoma malo zna
o Crkvi. Stanovnici u ne{to modernijim i liberalnijim sredinama u
kojima pravladava tradicionalno Hri{}anstvo vjerojatno bi vam rekli
da Crkva postoji samo radi emotivnog uzdizanja i psiholo{kog
uticaja na one koji nisu prigrlili teoriju evolucije koju prihva}a
savremeni sistem obrazovanja.
Ali ako isto pitanje postavite sljedbenicima jevan|elskog
hri{}anskog ispovjedanja, oni bi vam vjerojatno odgovorili da je
Crkva Boìja oru`je pomo}u kojega Bog radi na spasenju svijeta od
vje~nog ognja u paklu. Predpostavka tih ljudi da je Crkva kao neka
stanica za spasavanje du{a u kojoj ljudi mogu da se “spase”. Ako bi
Crkva postojala da bi sluìla kao sredstvo za “spasavanje ljudi”,
onda postavljam pitanje kojim sredstvom je Bog poku{ao da spasi
ljude prije nego {to je Hristos osnovao Crkvu? Isus se pojavio tek
4000 godina nakon Adama i prvog ljudskog grijeha.
Ako je Bog poku{avao da preokrene svijet, kojim sredstvima se
sluìo tokom tih 4000 godina od Adama do Hrista? Kao {to smo
vidjeli u tre}oj glavi, Bog je prilikom osnivanja ovog svijeta zatvorio
put k drvetu ìvota. Tokom tih svih godina svijet je ostao odsje~en
od Duha svetoga i spasenja.
Sve spomenute predostavke su pogre{ne u svjetlu ~injenica koje
Svemogu}i Bog otkriva u Njegovoj Rije~i i o kojima smo govorili u
predhodnim glavama. Te predpostavke smo glasno potvr|uju i
svjedo~e ~injeni~no stanje o kojem pi{e Otkrivenje 12:9, gdje kaè
da je |avo i Sotona prevario sav vasioni svijet. Ljudski um je
zaslepljen pa da ne vidi istinu o planu koji Bog ima za ~ovje~anstvo
kao {to je pavle napisao u 2. Korin}anima 4:3-4). Zato je svrha
postojanja Crkve prava pravcata tajna za skorom sve ljude na kugli
zemaljskoj. êsto se u dnevnim novinama ili na vjestima pojavi
informacija o nekoj crkvi.
Kada je rije~ o crkvi ljudi imaju predstavu o nekoj zgradi u blizini
njihova naselja, ili nekoj dominaciji, ali ~injenica da je sam razlog
postojanja crkve tajan nikome ne pada na pamet. A kad se upitamo
za{to crkve postoje, kako je i sa kojim razlogom nastala ustanova
Crkve i da li je uop{te bitno pripadati i i}i u neku crkvu, onda pitanje
Crkve postaje tajna! Prosje~na osoba nema odgovora na takva
pitanja. înjenica o porijeklu i svrsi postojanja Crkve otkriva ta
knjiga svih tajni-sveta Biblija. Da bi se razjasnila upravo ta tajna
potrebno je mnogo vi{e prostora u ovoj knjizi u odnosu na sve druge
teme koje se u njoj obra|uju.
121
LI^NO ISKUSTVO
Prisje}am se u ovom momentu mog li~nog iskustva koje je

vjerojatno tipi~no za mnoge ljude. Moji roditelji bili su ~lanovi
kvekerske zajednice. Generacije na{ih starih pripadali su toj crkvi.
Jo{ kao bebu vodili su me u crkvu, a kasnije je to postalo normalan
dio mog ìvota. Odlazio sam u crkvu svake nedjelje zato {to su me
tamo vodili roditelji. Nastavio sam da ìvim po tom obi~aju i navici
dok nisam navr{io osamnajest godina. Nikada mi nije palo na pamet
da se zapitam za{to treba da idem u crkvu, kako je crkva nastala u
prvom redu, a jo{ manje u stvari {to zna~i crkva i koja je svrha
njenog postajanja?! U tim godinama nikad nisam doìvio
“preobra}aj”.
Kada sam stasao u moma~ke godine rekli su mi da po ro|enju
imama pravo da pripadam toj crkvi i naveli me da uzmem zdravo za
gotovo da sam besmrtna du{a, te da nakon smrti ne}u zaista
umrijeti, nego }u pre}i na nebo gdje ne}u imati nikakve
odgovornosti, osim da za uvije i zauvjek vodim ìvot pun izleàvanja
i lako}e u veli~anstvenoj slavi. U to vrijeme nisam imao nikakvog
interesovanja u pogledu vjere i doctrine.
Jednostavno sam odlazio u crkvu i shvatio vjersku fazu ljudskog
ìvota kao ne{to {to se podrazumjeva. Me|utim nisam imao
naro~ito duboko vjersko i duhovno interesovanje, pa sam sa 18
godina po~eo da radim na reklamama i izgubio svako interesovanje
o vjeri i bilo {to {to ima veze s Bogom.. Prestao sam da redovno
odlazim u crkvu, mada sam i dalje vjerovao u Boga, odnosno
smatrao sam da se podrazumjeva da Bog postoji po{to su me tako
u~ili jo{ od malih nogu.
Potom sam u 25-oj godini sreo moju budu}u suprugu, tu jedinu
posebnu djevojku. Ona se mnogo ozbiljnije zanimala za stvari
vezane za Boga. U jednom trenutku smo zaklju~ili da je potrebno da
se pridruìmo nekoj crkvi. Predci moje supruge bili su djelom
Kvekeri, djelom Metodisti. Po{to u predgra|u îkaga gdje smo
stanovali nije postojala kvekerska crkva, pridruìli smo se
metodisti~koj po{to smo tamo odlazili pje{ice, a i dopadali su nam
se tamo{nji sve{tenik i ljudi.
Vjerujem da je na{e iskustvo tipi~no za milione drugih. No, u
sveme tome nikada u ìvotu mi nije palo na pamet da se zapitam,
pa ~ak ni da malo dublje razmotrim za{to treba da idem u crkvu i
za{to je uop{te ustanova crkve morala da postoji!? Predpostavljao
sam, poput miliona drugih ljudi, da “dobri ljudi” idu u crkvu, pa zato
i mi treba tamo da idemo.
CTKVA I ISTORIJA
Zato sad postavljam pitanje: da li iko postavlja sebi pitanje {to je

razlog i svrha postojanja crkve kao ustanove? @elim da upitam da li
iko zna za{to postoji crkva? Postoji li i jedan razlog za njihovo
postojanje? Samo postojanje crkve koja je poznata kao
122
“Hri{}anstvo” prestavlja jednu od najve}ih tajni na{eg vremena.
Sama tema me ponovo navodi na pomisao da, budu}i da na{ ìvot
nije toliko dug da bi smo mogli shvatiti sve {to se zbivalo u ovih
6000 godina (a {to je dovelo do sada{njem stanja), ne shva}amo
pravi zna~aj ni svrhu crkve! U ovoj glavi posmatra}emo istinsku
vezu koju Crkva ima sa svim doga|ajima koji su opisani u predhodnih
pet glava. Dakle, {ta je Crkva?
Ve}ina ljudi ima predstavu o crkvi kao zgradi nakrivljenog krova
na kojoj stoji zvonik uperen ka nebu i krst na pro~elju. Me|utim,
kada je prvi put osnovana crkva bila je ne{to sasvim druk~ija. Ljudi
predpostavljaju da je crkva neka zgrada u koju se okupljaju (neki)
ljudi nedjeljom ujutro da bi prisustvovali “slu`bi” ili liturgiji. Dakle,
njihova prestava o crkvi je da je to zgrada u koju dolaze ljudi. ljudi
su stvarno odlazila u zgradu u vrijeme kada je tek osnovana u
Novom Zavjetu (u po~etku su to bile privatne ku}e) i nije se
okupljalo nedeljom ve} subotom.
Dana{nje crkve su se drasti~no promjenule u odnosu na onu koju
je Hristos uspostavio. Doslovno niko ne shva}a ni tu ~injenicu koju
tako|e obavija veo tajne! Ali iz kog razloga je Hristos osnovao Crkvu i
{to se doga|alo sa tom crkvom od samog trenutka kada je
osnovana? Poneko mo`da i zna da je Hristos zapo~eo Hri{}ansku
Crkvu, ali se onda postavlja pitanje ko i {to je bio Isus Hristos? I, ako
je On osniva~ Hri{}anske Crkve, s kojim je ciljem ta crkva uop{te
osnovana? Jer Isus je osnovao samo jednu crkvu, a u dana{njem
svijetu postoje razne crkve: katoli~ka, protestantska, nezavisne a
oko njih postoje druge dominacije sa razli~itim vjerovanjem,
naukom, obredima i programima.
Kada je osnovana, Crkva je radila kao jedna Crkva, jer u 1-oj
Korin}anima 12 pi{e da se Crkva sastoji od mnogih ~lanova, ali da
je samo jedno tijelo-jedna Crkva-~ija je glava Isus Hristos! Ve} na
po~etku ove glave na{a glavna briga se svela na ~etiri osnovna
pitanja koja ~ine tajnu koju je potrebno odkriti i shvatiti: 1) Ko i {to
je Hristos? Za{to se pojavio na Zemlji? 2) [to je Crkva i za{to je
uspostavljena kao ustanova? 3) [to je jevan|elje koje Crkva ima
zadatak da objavljuje? 4) Kakva je istorija te Crkve? Za{to je
dana{nje Hri{}anstvo toliko razli~ito od onog koje je nastalo u
prvom vijeku?
U dana{nje vrijeme se smatra da je Crkva u urednom smislu neka
vjerska organizacija, klub ili dru{tvo. U nekim dru{tvenim
zajednicama se podrazumjeva da “dobar” ~ovjek treba da se
pridruì “crkvi po vlastitom izboru”. Naravno, uvjek postoje “dobri i
lo{i ljudi”. “Dobri” odlaze u crkvu. Da li je va`no u koju crkvu ili
dominaciju ljudi idu? Da li je uop{te va`no u kojoj smo crkvi i koje
smo vjeroispovjesti?
SVE[TENIK BEZ PASTIRSTVA
Sje}am se slu~aja koji se dogodio prije 50 godina. Tada sam

stanovao u gradu Judìn, dràva Oregon. Jedan biv{i sve{tenik koji
123
se tek oènio do{ao je da me posjeti. Njegova èna je imala
dovoljno novca, ali je bio suvi{e ponosan da dopusti da ga èna
izdràva. Izvjesno vrijeme nije obavljao svoju sve{teni~ku du`nost,
pa mu je bilo potrebno radon mjesto. “Da li znate za bilo koju praznu
zbornicu u ovom okrugu?” upitao je on. “@elim da izdràvam ènu,
a ona ho}e da ìvi ba{ u ovom predjelu”.
“Pa znam jedno mjesto”, odgovorio sam, “ali to ti nije ni od kakve
koristi po{to je to jedna Hri{}anska crkva, a ti si metodista i
ima{ druk~ija vjerovanja i obi~aje”. “Ah, nema to nikakve veze”
ubje|ivao me je. “Govori}u {to god oni èle da govorim”.
Da li ima veze u {to vjerujemo? Neka Rije~ Boìja da odgovor na
to pitanje. Crkve izgleda kao ne{to {to navodno ima veze sa
klanjanjem Bogu u zajednici sa drugim ljudima. No, ako Bog ima
ikakve veze sa Crkvom, kakav je to odnos? Kako je Crkva zapo~ela
sa svojim radom? Sve to je tajna za dana{nji svijet! Po~etkom 1927
godine, kada sam po~eo naporno prou~avanje Biblije ({to je dovelo
do mog preokretaja), postavio sam sebi upravo takvo pitanje.
Predpostavio sam da pitanja takve prirode nikad ne padaju na um
prosje~nog ~ovjeka.
U novozavjetnom Gr~kom jeziku Crkva se zove “eklesia”, {to
zna~i pozvani iz svijeta-sabor, zbor, skup ili grupa-nikakva gra|
evina. Ta rije~ nije vezana ni za kakvu svetost. Ali pravo ime Crkve
spominje se dvanajest puta u Novom Zavjetu i glasi “Crkva Boìja”.
To ime crkve ukazuje da je ta crkva Boìja i da je njeno ime
povezano sa sveto{}u. Starozavjetna Crkva je “zbor Izrailja”-drugim
rije~ima zbor jednog ~ovjeka (Jakova kasnije poznatog kao “Izrailj”).
ZA[TO JE ISUS OSNOVAO CRKVU?
Rije~ “crkva” se prvi put spominje u Novom Zavjetu u Mateju

16:18, gdje Isus kaè Simonu Petru: “Sazida}u crkvu svoju”. Ko {to
rekosmo, Bog je nadahnuo da Gr~ka rije~ za “crkvu” u Novom
Zavjetu bude “eklesia”, {to zna~i “pozvani da iza|u”. Prostim
narodnim jezikom re~eno, Isus je u stvari izjavio: “Pozva}u iz
sotonskog svijeta u~enike, da narastu i postanu jedan podpuno
druk~iji, novi svijet, koji }e biti Boìje Carstvo”. U Efescima 5:23,
nalazimo izjavu da je Hristos Glava Crkve.
Dakle, sigurno znamo jednu stvar: {ta god bila, Crkva pripada
Bogu i njeno ime je Crkva Boìja. Isus Hristos je njen osniva~ i njena
ìva Glava. Ali, ako je ta Crkva Boìja, ako ju je osnovao Isus Hristos
(njen dana{nji vo|a), to onda zna~i da je Crkva va`na Bogu, pa je
zato od velike va`nosti da shvatimo {to je zapravo Crkva! Dakle,
moramo imati na umu doga|aje iz pro{losti i uzrok koji je doveo do
osnivanja Crkve, te da shvatimo za{to ju je stvorio ìvi Hristos, {to
je Crkva i kako se uklapa u boànski plan koji se odvija na ovoj
zemlji.
CRKVA U STAROM ZAVJETU
124
Du`nost Izrailja u Satrom Zavjetu bila je da se taj narod pripremi
za kona~nu uspostavu Carstva Boìjega. înjenica da je Crkva
postojala jo{ u to vrijeme prvi put se spominje u Bibliji u Djela
apostolska 7:38. Tu se govori o “crkvi u pustinji” na gori Sinajskoj, u
vrijeme kada je na njenom ~elu bio Mojsija. Dakle, starozavjetni
Izrailj je bio “Crkva”. Kao crkva u generalnom smislu Izrailj je opisan
u Starom Zavjetu imenom “zbor Izrailjev”. Ali, kao {to }emo vidjeti
kasnije, Crkva u Novom Zavjetu se podpuno razlikuje i ima druk~iji
rad od starozavjetnog “zbora Izrailjeva”.
Skorom niko ne shva}a da jevan|elje nije moglo da se objavi
svijetu, niti je zbor ljudi koje je Bog pozvao mogao da posjeduje sveti
Duh sve dok se Isus a) ne usposobi tako {to }e nadvladati Sotonu i
b) ne bude proslavljen nakon {to ode na nebo (Jovan 7:37-39).
Upravo te ~injenice ne razumiju ~ak ni teolozi ni crkvene starje{ine
na{eg doba. To je stvarna tajna koju treba odkriti i razumjeti. Prvo
da jasno shvatimo ko i {ta je Isus Hristos.
Ve} smo uo~ili u prvoj glavi da je prije nastanka svijeta vje~no
postojao “Logos”, koji je tako|er bio Bog, a koji se rodio kao Isus i
tako postao Sin Boìji. [to je zapravo bio Isus Sin Boìji? Prva
poslanica Korin}anima 15:46 naziva ga posljednjim Adamom.
Za{to? Prvi Adam je imao mogu}nost da uzme rod sa drveta ìvota
koje je ozna~avalo boànski ìvot-pokornost Bogu-i da usljed toga
smjeni Sotonu sa prestola zemlje. Isus je upravo do{ao da to u~ini:
da se usposobi da smjeni Sotonu sa prestola i odpo~ne upravu
Boìju na zemlji posredstvom onih koje je pozvao iz sotonskog
svijeta.
Tako|er je donio poruku od Boga koja se zove “jevan|elje”. Rije~
“jevan|elje” zna~i “dobra vijest”. U stvari, Isusovo jevan|elje-jevan|
elje koje je Bog poslao preko njega-jeste dobra vijest o Carstvu
Boìjemu. Kao {to }emo vidjeti, to Carstvo treba da bude obnova
uprave Boìje na zemlji i zbacivanje Sotone sa prestola zemlje. Isus
je tako|er do{ao da uspostavi Njegovu Crkvu i plati odkup svijeta, te
da odkupom-svojom smr|u-plati kaznu koju su svi ljudi navukli na
glavu zbog njihovih grehova.
ISUS-VLADAR I CAR ZAMALJSKI
Zatim dolazi ne{to {to skorom svi “Hri{}ani”, uklju~uju}i teologe,

nisu shvatili: Isus je ro|en da postane car! Na sudu pred Pilatom
kada mu je ìvot visio o koncu upitan je: “Dakle ti si car”? U
nastavku stiha “Isus odgovori: ti govori{ da sam ja car. Ja sam zato
ro|en, i zato do|oh na svijet da svjedo~im istinu” (Jovan 18:37). Isus
tako|er kaè u stihu 36: “Carstvo moje nije od ovoga svijeta; kad bi
bilo od ovoga svijeta carstvo moje, onda bi sluge moje branile da ne
bih bio predan Jevrejima; ali carstvo moje nije odavde”-~ime je
pokazao da je ovo sotonski svijet.
Isus je do{ao da pozove narod iz ovog svijeta koji }e biti spreman
da u~i i upravlja pod Njegovom upravom kada postane car i
preuzme presto na zemlji. Prije nego {to je Isus za~et i ro|en, Bog je
125
preko svog an|ela rekao Njegovoj budu}oj majki Mariji: “I evo
zatrudnje}e{, i rodi}e{ sina, i nadeni mu ime Isus. On }e biti velik, i
nazva}e se sin najvi{njega, i da}e mu Gospod Bog presto Davida
oca Njegova; i carova}e u domu Jakovljevu va vijek, i carstvu
Njegovu ne}e biti kraja” (Luka 1:31-33).
Krajnje je va`no shvatiti da je tokom Njegova ljudskog ìvota Isus
bi i Bog i ~ovjek. Knjiga proroka Isaije 7:14, prori~e da }e Isusova
majka Marija kao djevica donjeti sina na svijet. Prema tom
proro~anstvu Sinovo ime trebalo je da bude “Emanuilo”, {to zna~i
“Bog s nama”. Drugim rije~ima, Isus je bio Bog isto kao i ljudsko
bi}e. Nije imao biolo{kog oca. Bog Svemogu}i, Njegov Otac, za~o
ga je posredstvom svetoga Duha. Iako je Isus zapravo bio “Bog s
nama”, istovremeno je bio ~ovjek poput svih drugih ljudi, {to zna~i
podloèn isku{enjima koje ima svako ljudsko bi}e.
I ako zapravo Bog u ljudskom tijelu, Isus je u svojoj slu`bi ipak
radio kao ~ovjek. Ne zaboravite da je On posljednji Adam i da mu je
kao ~ovjeku bilo neophodno da odbaci “zabranjeno drvo” i prihvati
drvo ìvota. Bilo je neophodno da, kao {to je mogao da u~ini prvi
Adam, odabere da se u podpunosti oslonja na Boga Oca. Zapravo,
Bog je bio u Hristu, a Isus se u podpunosti pokoravao Ocu i
usposobio se da oduzme Sotonski presto nad zemljom.
ISUS BJE[E BOG
Za{to je u stvari bilo potrebno da Isus postane Bog u ljudskom

tijelu? Za{to je bilo neophodno da bude Bog i za{to je bilo potrebno
da bude ~ovjek? Po{to je Bog, Isus je Tvorac cijelog ~ovje~anstva!
Efescima 3:9 odkriva da je Bog stvorio sve kroz Isusa Hrista. Kad je
ro|en kao ljudsko bi}e, Isus ìvot je-budu}i da je na{ Spasitelj-bio
ve}i od ukupno cijelih ljudskih ìvota. Po{to su ljudi ti koji su
zgrije{ili i podpali pod smrtnu kaznu, Boìji zakon je zahtjevao ljudku
smrt kao kaznu za ljudski grijeh. Na{ Tvorac Isus je bio jedino
ljudsko bi}e ~ija je smrt mogla da plati cjenu za grijeh svih ljudi.
Nije postojao ni jedan drugi na~in da Bog Tvorac iskupi ogroman
broj ljudi osu|enih na smrtnu kaznu.
BIJEN ZARAD NA[IH GRIJEHA
Potrebno je imati na umu da je Isus, iako Bog u ljuskom tijelu, bio

ljudsko bi}e kao {to smo vi i ja. Stoga je mogao da pati od fizi~kih
bolova od kojih i mi patimo. Rimski guverner Pilat je osudio Isusa na
smrt kada su to Jevreji zatraìli od njega povicima iz mase. Isus je
bio snaàn i energi~an mladi}, star oko 33 godine, na vrhuncu
snage. Po{to nikad nije prestupio ni jedan zakon za dobro zdravlje, u
procesu umiranja je propatio kao ni jedno ljudsko bi}e na svijetu.
Cijele no}i je ostao budan dok su mu sudili pred pilatom. Pilat ga je
ujutro predao na {ibanje prije nego {to je ubijen.
Bi~ovanje se obavljalo tako {to osu|enika skinu gola do pojasa i u
sagnutom poloàju ga veù za stub. Bi~evi su bili izra|eni od ko`nih
126
opasa~a koji su sadrìli komade ìce, komdi}e ìvotinjskih kostiju i
o{tre metalne {iljke nanizane na ko`ne opasa~e koji su udaljeni
jedan od drugoga oko 5 in~a. Svrha {iljaka je bila da se zariju
duboko u meso kad opas~i dotaknu tijelo. Isusa su bi~ovali sve dok
mu se meso nije toliko potrgalo da su se ~ak i rebra mogla vidjeti.
Bi~ovanje je imalo za cilj da oslabi `rtvu kako bi {to brè izdanuo na
stubu na kojem je razapet. Kao {to je predskazano u knjizi proroka
Isaije 52:14: “Kako se mnogi za~udi{e tebi, {to bje{e nagr|en u licu
mimo svakog ~ovjeka, i u stasu mimo sinova ~ovje~ijih”.
Isus je podnio to neopisivo bi~ovanje zato da vjerenici mogu biti
iscjeljeni od njihovih fizi~kih prestupa, bolesti i zaraza (Isaia 53:5; 1.
Petrova 2:24). Kakav stravi~na cjena koju je platio na{ sopstveni
Tvorac da bismo, ako vjerujemo, mogli da se iscjelimo. Me|utim,
skoro svi nominalni vjerenici podpuno ignori{u ono {to im je
omogu}io njihov Spasitelj. Umjesto da se oslonjaju na Njega oni
vjeruju u ljudske ljekare, lekove, medecinu i hiru{ke noève.
Isus je bio toliko oslabljen tom uàsnom kaznom da nije bio u
stanju da ponese svoj krst, kao {to je to morao da u~ini. Svoj krst
nosio je jako kratko svog puta na mjesto gdje su ga kona~no
razapeli. Vojnici su morali da uzmu drugog ~ovjeka da mu ponese
krst.
NAJBOLNIJA I NAJNEOPISLJIVIJA SMRT
Isus je prikovan na krst izvan gradskih zidina, na mjestu zvanom

“Ko{turnica” ili “Golgota”. Predhodno je ponièn, ispljuvan, ismejan,
i izloèn stidu. Da sve jo{ bude stra{nije, u trenutku kada je uzeo na
sebe na{e grijehe da umjesto nas plati kaznu koju smo izazvali,
napustio ga je ~ak i Bog Otac! Dok je bespomo}no visio na krstu,
jedan vojnik ga je probo sa kopljem, nakon ~ega je gorko uzviknuo
(Matej 27:50) i izdahnuo. Sve se to tako dogodilo zato {to smo vi i ja
prestupili Boìji zakon. Hristos je platio za vas i mene najvi{om
mogu}om `rtvom!
Jo{ jedna istina od velike va`nosti je to da je Isus vaskrsnuo iz
mrtvih kao ljudsko bi}e i jedini ~ovjek koji moè da omogu}i ljudima
da nakon smrti vaskrsnu u besmrtnost.. Evo jo{ jednog va`nog
proro~anstva u Isaia 9:6-7: “Jer nam se rodi djete, sin nam se dade,
kojem je vlast na ramenu, i ime }e mu biti: divni, savjetnik, Bog silni,
otac vje~ni, knez mirni. Bez kraja }e rasti vlast i mir na prestolu
Davidovom i carstvu njegovom da se uredi i utvrdi sudom i pravdom
od sada do vijeka. To }e u~initi revnost Gospoda nad vojskama”.
Primje}ujete li da }e vlast biti na Njegovim ramenima. Jedan od
razloga za Njegov dolazak bio je da objavi to carstvo. Isusovo jevan|
elje nije bila samo dobra vijest-ve} objava ili obznana dobrih vjesti o
dolaze}em Boìjem carstvu. Kakva tragedija za “tradicionalno
Hri{}anstvo” {to je napustilo i izgubilo tu ìvotnu, slavnu poruku
jevan|elja koju je zamjenulo svojim sopstvenim jevan|eljem o
li~nosti Isusa Hrista!
127
Isus je ro|en kao ~ovjek zato da bi postao car i kona~no
uspostavio Carstvo Boìje na ~elu sa Boìjom upravom koja }e
upravljati cijelom planetom! Me|utim ta uprava je zahtjevala vi{e od
samog Isusa koji je bio samo jedan ~ovjek.
Svaki car, predsjednik, premijer i vladar bilo kog naroda upravalja
sa i preko manje-vi{e ogrome organizacije drugih ljudi koji vladaju u
drugim odeljenjima i ministarstvima pod njegovom upravom. Na isti
na~in Hristos mora da posjeduje organizovanu upravu koju ~ine
brojne deruge li~nosti koje su pro{le obuku i usposobili se da
vladaju pod Njegovom upravom.
Isus je rekao: “Sazida}u Crkvu Svoju” (Matej 16:18). Crkvu je
trebalo da sa~injavaju mnogi ljudi koji }e biti pozvani iz sotonskog
svijeta s namjerom da se nau~e i obu~e za mnogobrojna mjesta u
vlada koja }e, pod Hristovom kontrolom, da se uspostavi kada
Hristos do|e da zavlada svim narodima.
ISUS-VRHOVNI SPASITELJ
Isus je tako|er do{ao kao duhovni Spasitelj da u svoje vrijeme

spasi Boìji narod od njihovih grijeha, ~ime }e im omogu}iti da se
rode u samo Boìju porodicu (Matej 1:21). Ne zaboravite da je
pristup drvetu ìvota (simbol svetoga Duha) zatvoren ljudima
jo{ prilikom osnivanja ovoga svijeta, nakon {to je Adam zgrije{io.
Ono {to svijet ne razumije jeste ~injenica da Boìji Duh ostaje u
podpunosti odvojen od ~ovje~anstva sve do trenutka kada
posljednji Adam doslovno ne ukloni Sotonu i ne obnovi Boìju upravu
na zemlji. U vrijeme kada je Adam sagre{io cjelokupnom
~ovje~anstvu je odre|ena ista “sudbina” da svaki ~ovjek mora da
umre jednom i da nakon smrti do|e na sud tako {to }e vaskrsnuti iz
mrtvih (Jevrejima 9:27).
Bog nije dao sveti Duh narodu starog Izrailja. Budu}i da je iz odre|
enog razloga pozvao i podigao proroke (kao pripremnu fazu za
spasenje ~ovje~anstva), bilo je potrebno da u~ini izuzetak u
njihovom slu~aju i osnaì ih svetijem Duhom kako bi ispunili du`nost
na koju su pozvani. Isto tako bilo je neophodno da u~ini izuzetak na
isti na~in u dana{nje vrijeme kada je rije~ o Crkvi! Po{to sada kroz
Hrista poziva svoju Crkvu iz sotonskog svijeta radi odre|enog
poloàja-pripreme za uspostavu Njegovog carstva i vlada nad svim
narodima-bilo je potrebno da sveti Duh osnaì ~lanove Crkve.
Jasno je da Bog nije osnaìo proroke Njegovim Duhom samo zato
da im daruje spasenje. Isto tako nije pozvao svete iz ovog svijeta
samo zato da im da spasenje i “dozvolu” za Njegovo carstvo. Da je
to u~inio onda bi gledao ko je ko zato {to je u sada{nje vrijeme
pozvao samo nekoli~inu ~lanova njegove crkve na spasenje, a
odbio da pozove i ostale ljude. Ako Bog otvara put ka spasenju samo
nekoli~ini ~lanova Njegove Crkve samo zato da im dade spasenje, a
istovremeno isklju~uje ostatak svijeta do nekog kasnijeg vremena,
onda to svakako zna~i da je Bog pristrasan (da gleda ko je ko) i da
vr{i poniznost prema cijelom svijetu.
128
Isus jesno kaè da niko ne moè do}i k njemu ako ga Bog Otac ne
dovu~e (Jovan 6:44). Formalno Hri{}anstvo je upravo suprotno. To
la`no Hri{}anstvo u~i da Bog u ovom trenutku svakog poziva i
svakog poku{ava da spasi. Kada bi to stvarno bilo tako ispostavilo bi
se da Sotona odnosi veliku pobjedu nad Bogom budu}i da ogromna
ve}ina ljudi zna malo ili podpuno ni{ta o Hristu i spasenju koje
dolazi posredstvom Hrista.
KAKO TEÊ SPASENJE
Veliki Boìji plan poziva na ponudu spasenja i vje~nog ìvota

svakoj osobi koja je ikad ro|ena, ali nalaè da se to u~ini u odre|
enom vremenskom razdoblju. Oni koji su pozvani iz svijeta u Crkvu u
sada{njem momentu pozvani su iz odre|enih razloga i na odre|eno
djelo koje ima za svrhu da im obezbedi obuku u kojoj }e se
pripremati da pomognu u preobra}aju cijelo ~ovje~anstva. Pozvani
su u ovo vrijeme u kojem su progonjeni i suo~eni sa Sotonom i
ostatkom svijeta koji se bore protiv njih. Ostatak svijeta bi}e pozvan
kada Sotona bude uklonjen i kada Bog bude pomagao i Hristos
svetima koji }e tada-u}i u ìvot vje~ni.
Sotona je osljepio um nevjeruju}eg svijeta i tradicionalnog velikog
“Hri{}anstva”, pa usled toga ne mogu da vide gore iznjetu ~injenicu
(2. Korin}anima 4:4). Sotona je prevario cijeli svijet, uklju~uju}i
formalno, tradicionalno “Hri{}anstvo” (Otkrivenje 12:9). Danas ni
nominalni Hri{}ani ni njihovu u~eni teolo{ki rukovodioci ne
shva}aju {to je glavna svrha Hristovog prvog dolaska na zemlju!
ZA[TO JE ISUS DO[AO
Isus nije do{ao da spasi sotonski svijet u vrijeme kad Sotona sjedi
na svom prestolu i vara taj isti svijet. Isus }e spasiti ovaj svijet
prilikom svog Drugog Dolaska-kada Sotona bude uklonjen! Za{to je
onda Isus do{ao prije 1900 hiljada godina? Nije do{ao da vlada, da
se zacari nad svim narodima, da spasi svijet nad kojim jo{ uvijek
vlada Sotona! Njegovo ljudsko ro|enje ozna~ilo je dolazak
“posljednjeg Adama”. Do{ao je da se 1) usavr{i tamo gdje Adam
nije uspio, s ciljem da smjeni biv{eh arhan|ela Lucifera sa prestola
ove zemlje i upravlja sa upravom Boìjom; 2) da objavi budu}u
uspostavu Carstva Boìjega i podu~i Njegove izabrane budu}e
apostole toj proro~anskoj dobroj vijesti (jevan|elje); 3) da, kao
na{ neposredni Spasitelj, svojom smr}u na krstu preuzme na sebe
kaznu za na{e grijehe, usled ~ega moèmo da sudjelujemo u tom
svijetu; 4) da Bog vaskrsne iz mrtvih i time omogu}i vje~ni Boìji
ìvot narodu Boìjemu prilikom Hristova dolaska i svima (to jest
cijelom ~ovje~anstvu) koji nakon Njegova Drugog Dolaska budu
voljni da ìve vje~no-svim ljudima koji su ikad ìvjeli na na{oj
planeti; 5) najzad, da osnuje Boìju Crkvu koja }e se obu~iti da
upravlja pod njegovim nadzorom.
129
U ME\UVREMENU SOTONA VLDA
U me|uvremenu prepredeni, zli Sotona nevidljivo uti~e i vlada

nad ~ovje~anstvom koje je odvojeno od svake veze i saznanja o
Bogu ve} 4000 godina nakon prvog Adama. Sotona jo{ uvjek sjedi
na tom prestolu mo}i sa koga vi{e ne sprovodi Boìju upravu, ve}
podmuklo navodi cijelo ~ovje~anstvo da ìvi upravo suprotno
zakonu Boìje uprave, u skladu sa sujetom, prièljkivanja tu|eg,
takmi~enja, borbom i nasiljem umjesto Boìjeg puta nesebi~ne
ljubavi, saradnje, mira, sre}e i radosti. Odmah nakon ro|enja Hrista
kao djeteta, Sotona je poku{ao da ubije budu}eg cara preko cara
Iroda koga je Rim postavio da vlada nad Jevrejima (Matej 2:13-15).
Bog je poslao upozorenje Josifu i Mariji da pobjegnu sa djetetom u
Egipat gdje }e ostati do smrti cara Iroda.
Kada mu je bilo oko 30 godina Hristos je bio spreman da zapo~ne
izborom njegovih apostola i da im objavi i podu~i ih Njegovom
jevan|elju-Njegovoj poruci koju je Bog poslao ljudima! Ali je prije
svega toga za Hrista bilo potrebno da se usposobi da bi smjenio
Sotonu i osnovao Crastvo Boìje na taj na~in {to }e nadvaldati
samog |avola. To je mo`da najva`nija i za sada najzna~nija i
najodlu~nija i bitka koja se odigrala u cjelokupnoj isttoriji svemira.
Ta bitka je detaljno opisana u Mateju glava 4.
DIVOVSKA BITKA SVIH VJEKOVA
Isus je postio ~etrdeset dana i no}i tokom kojih nije ni jeo ni pio.
U svoj fizi~koj slabosti oja~ao je duhovno. Sotona je nakon njegova
posta upotrebio najpodliju, najlukaviju i najmo}niju silu svoje
prevare, vjerojatno misle}i da }e zaista uspjeti da nadmudri i
duhovno obori Isusa Hrista. Sotona je dobro znao da se sada bori da
spre~i svoj pad sa zemaljskog prestola! Usmjerio je prvi udarac
tamo gdje je smatrao da }e biti najslabija fizi~ka i duhovna sr` Isusa
Hrista.
Jasno je da ~ovjek toliko osalbi bez hrane i vode tokom punih
~etrdeset dana da }e popustiti pred bilo kojim isku{enjem za
hranom. A najslabija duhovna ta~ka svakog ~ovjeka je njegova
li~na sujet! “Ako” podrugljivo primje}uje Sotona mu~e}i Hrista…
Upotrebio je tu efikasnu rije~icu “ako” rekav{i: “Ako si sin Boìji”. Na
to bi se normalan ~ovjek uvredio, ozlojedio i odlu~no brecnuo: “[to
ho}e{ time da kaè{ ako sam sin Boìji. Sada }u ti ja pokazati ko je
Sin Boìji!”
U svom prvom napadu Sotona kaè: “Ako si sin Boìji, reci da
kamenje ovo hljebovi postanu”. Drugim rije~ima: “Sin Boìji moè
da u~ini ~uda. Dokaì mi da si sin Boìji! O~ajno si gladan. U~ini
~udo! Nahrani se tako {to }e{ u~initi ~udo!” Isus je samo
odgovorio navodom i pokoravanjem Rije~i Boìjoj: “Pisano je: ne ìvi
~ovjek od samog hljeba, no o svakoj rije~i koja izlazi iz usta
Boìjih”.
130
Prvi, najve}i Sotonski udar je odbijen. Ali on nikad ne odustaje!
Nakon prvog udarca vodi Isusa u Jerusalim, na vrh hrama i nastavlja
da ga ispituje da li je sin Boìji: “Ako si sin Boìji, sko~i dolje; jer u
pismu stoji da }e an|elima svojim zapovjediti za tebe, i uze}e te na
ruke, da gdje ne zapne{ za kamen nogom svojom”. Sad |avo navodi
to iz Svetog Pisma, ali u pogre{nom i izvrnutom navodu, ba{ kao {to
~esto uti~e na ljudi da ~ine isto.
Isus mu uzvra}a loptu: “Ali i to stoji napisano: nemoj ku{ati
Gospoda Boga svojega”. To je navod iz 5-te Mojsijeve 6:16, a odnosi
se na isku{avanje Jehove (Jevrejsko ime za Boga) koji je postao
Hristos. Sotona i dalje ne popu{ta, nego odvodi Isusa na vrh gore da
mu pokaè sva carstva ovoga svijeta i njihovu slavu: “Sve ovo da}u
tebi ako padne{ i pokloni{ mi se”. Isus nije porekao da Sotona vlada
narodima ovoga svijeta u sada{e doba.
To isku{enje se odnosilo na situaciju momentalne mo}i. Sotona je
dobro znao da }e Isus naslediti sva ta carstva nakon 1900 i plus
godina. Ali mu je cilj bio da stavi Isusa na isku{enje da odmah uzme
sotonski svijet koji bi mu predao i dao mu svu mo} nad njim. Isus
me|utim odlu~uje da je vrijeme da prestane da dìnovska bitka za
upravu nad ovom planetom i zato izdaje nalog (zapovjest) kojom je
pokazao da je gospodar nad Sotonom: “Idi od mene, Sotono!”
naredio mu je svojom vrhovnim autoritetom! Poraèni Sotona se
od{unjao daleko od Isusa. Ali kao {to se nije predao tada, ne
predaje se ni u ovom momentu. I danas se bori protiv Boìje Crkve!
ISUS SE USPOSOBIO
Isus Hristos, posljednji Adam, poloìo je ispit-tog trenutka dobre

vijesti o dolaze}em Cearstvu Boìjem nikad nije mogla biti
objavljena svijetu. Sin Boìji se odupro i pobjedio Sotonu i time se
usposobio da ponovo uspostavi Boìju upravu i Carstvo Boìje na
zemlji! Me|utim, sada Crkva mora tako|er da se usposobi kako bi
mogla da upravlja skupa s Njim!
Isus je, izme|u ostalog, do{ao na svijet da iz njega pozove svoju
Crkvu. Pozvani su do{li iz ovog svijeta, a sami su bili nekad dio istog.
Svaki od njih je grijehom navukao na sebe kona~nu smrtnu kaznu.
Ali Bog je stvorio sve posredstvom Rije~i koja je kasnije postala
~ovjek-Isus Hristos. Zato je Isusov ìvot bio vrijedniji od ukupnog
cijelog ljudskog ìvota!
Zamislite da najbogatiji, nasilniji ~ovjek na kugli zemaljskoj,
recimo neki industriski Bogata{, ima sina, nasljednika ogromnom
bogastvu koji mu ve} sada u mnogom stoji na raspolaganju dok je
samo nasljednik sveg tog blaga. Taj mladi} osje}a veliku samilost
prema drugom mladi}u. Njegov prijatelj je po~inio zlo~in, navukao
na sbe dug od nekolko miliona dolara koje ne moè da isplati. I ako
se taj prijatelj duboko kaje, nije u stanju da se spasi od zatvora u koji
mora da ode zbog kra|e. Iz milosti prema prijatelju bogati sin pla}a
milionski dug svojim novcem. Dug njegovog okrivljenog prijatelja je
pla}en u podpunosti. Krivica, ogromna obaveza, vi{e ne visi nad
131
glavom njegova prijatelja koji biva oslobo|en te obaveze i te{ke
kazne.
Cjelokupno ~ovje~anstvo je kernulo putem oca Adama, odnosno
navuklo na sebe krunsku smrtnu kaznu. Prije nego {to je Isus (nekad
Rije~ a sada Sin Boìji) mogao da osnuje svoju Crkvu, oni koji su
pozvani iz svijeta u tu Crkvu morali su da budu oslobo|eni te krunske
smrtne kazne da bi mogli nasljediti vje~ni ìvot! Jedan od razloga
{to je Isus do{ao na zemlju kao ~ovjek bio je da plati tu kaznu-
najve}u smrtnu kaznu-ne samo za one koje je pozvao u svoju Crkvu,
nego u krajnjem smislu za cijelo ~ovje~anstvo-za svakoga ~ovjeka
u odre|eno vrijeme! Me|utim, usled te smrtne kazne koju je trebalo
da plati za gre{no ~ovje~anstvo, Isusov ljudski ìvot je morao da se
okon~a.
Pla}anje tog duga je njegovo zavr{no ljudsko djelo koje je u~inio
prije nego su se okon~ali svi drugi razlozi za njegov ljudski ìvot.
Ipak, to omogu}ava ~itaocu da shvati veli~inu Isusa koji je do{ao
da osnuje Crkvu Boìju! Neka vam uvjek bude na umu da je Isus, i
ako je Njegova zemaljska slu`ba zapo~ela kada je imao jedva 30
godina ljudskog ìvota, bio vje~an, to jest da je tada bio bi}e koje je
od uvijek postojalo.
Kako je samo bio velik taj tridesetogodi{nji ljudski ìvot i taj Isus
koji je odrastao u gradi}u Nazaretu i od svog ro|enja se odupirao
Sotoni i na pokon ga nadvadao! Odbacio je sotonske egocentri~ne
puteve “grabeì” i u kona~noj dìnovskoj borbi usposobio se da
obnovi upravu Boìju i uspostavi Carstvo Boìje koje }e preko te
uprave upravljati na zemlji! Posljednji Adam, Isus, uspio je tamo gdje
je prvi Adam podbacio.
“PETAR”-TITULA KOJA OZNAÂVA RUKOVODE]I POLO@AJ
Odmah te odlu~ne borbe za pobjedu Sotone, dva u~enika Jovana

Krstitelja vidjeli su Isusa u dru{tvu Jovana. Isus je zatraìo da do|u u
Njegovu ku}u. Jedan od te dvojice bio je Andrija, sin Jonin, koji zatim
poziva svog brata Simona bar-Jonu. Isus je pogledao Simona i rekao
mu: “Ti si Simon, sin Jonin; ti }e{ se zvati Kifa koje zna~i (na
Gr~kom) Petar” (Jovan 1:42). Rije~ “Petar” zna~i “kamen”. U jevan|
elju po Marku 3:14, 16 ~itamo: “I postavi dvanajstoricu da budu s
Njim i da ih po{alje da propovjedaju… Prvoga Simona, i dade mu
ime Petar”. Ime Petar vjekovima ozna~ava titulu vezanu za vjerskog
poglavara, glave{inu ili sjedi{te vjere.
Petar je prvi apostol koji je u svoje vrijeme bio glavni me|u
apostolima. Rije~ “apostol” zna~i “Onaj koji je poslat da objavljuje
ili propovjeda”. Dakle, jo{ na samom po~etku njegove zemaljske
slu`be, kad je pripremio kamen temeljac za Crkvu, Isus Hristos je
odabrao svog glavnog ljudskog apostola, a sa njim i prvu
jedanajstoricu. Apostoli su odre|eni da budu dio same osnove Boìje
Crkve, zajedno sa prorocima ~iji su spisi sa~uvani od nastanka
prvog “zbora” (naroda) Izrailja kojega je Bog odabrao. Sam Isus je
132
trebao da bude ne samo Osniva~, nego i Glava i “kamen od ugla”
Crkve (Efescima 2:19-21; 5:23).
VA@ANOST ^VRSTOG TEMELJA
Isus je bio stolar i graditelj (u to vrijeme ku}e su se podizale od

drveta i kamenja) prije nego je navr{io trideset godina. Dobro je
znao da je potrebno na prvom mjestu postaviti temelj prije nego {to
se izgradi sama gra|evina. Sam je izabrao svoje apostole kojima }e
kasnije re}i: “Vi mene ne izabraste, nego ja vas izabrah” (Jovan
15:16, 19). Tek tada je zapo~o da obavljuje jevan|eljsku poruku koju
je Bog Otac preko Njega-kao Boìjeg glasono{u-poslao u svijet
(Malahije 3:1).
O tome ~itamo u prvoj glavi Markova jevan|elja: “Po~etak jevan|
elja Isusa Hrista, sina Boìjega… A po{to predado{e Jovana, do|e
Isus u Galileju propovjedaju}i jevan|elje o Carstvu Boìjemu. I
govore}i: izi|e vrijeme i pribliì se carstvo Boìje; pokajte se i
vjerujte jevan|elje” (Marko 1:1, 14-15). A u Matejevu jevan|elju: “I
prolazi{e po svoj Galileji Isus u~e}i po zbornicama njihovim,
propovjedaju}i jevan|elje o carstvu i iscjeljuju}i svaku bolest i svaku
nemo} po ljudima” (Matej 4:24).
Proro~anska poruka (jevan|elje) o Carstvu Boìjemu bi}e podpuno
obja{njena u sedmoj glavi. Ta poruka predstavlja dobru vijest o
budu}oj uspostavi Uprave Boìje na zemlji koju }e obnoviti i
sprovesti boànska porodica-Carstvo Boìje-da zamjene sada{nji zli
sotonski svijet. Isusova objava istaknute vijesti o budu}nosti,
zajedno sa ~udom iscjeljenja koje je izvodio, pretvaranjem vode u
vino i drugim stvarima, izazvalo je veliko uzbu|enje.
Mase ljudi i{li su za Njim i Njegovim u~enicima. Me|utim, On je
u~io svoje u~enike kojima je bilo namjenjeno da postanu apostoli, a
istovremeno u javnosti propovjedao poruku promjene.
ZA[TO SU SE FARISEJI SUPROSTAVLJALI ISUSU
Dobra vijest {irila se po Jerusalimu, {to je uznemirilo fariseje,

knjièvnike i Sadukeje. Fariseji su Jevrejska vjerska sekta ~iji su
~lanovi zauzimali manjinu, ali veoma va`ne poloàje u upravi. U to
doba je Palestina bila pod upravom Rimskog Carstva. Rimljani su
poslali cara na to podru~je i ograni~eni broj okupatorskih vojnika da
paze na Rimsku upravu u Judeji.
Postavili su Jevrejske fariseje na niè poloàje civilne uprave
kojom je upravljao Rimski car. Ta politi~ka radna mjesta bila su
dobro pla}ena, pa fariseji nisu htjeli da ih izgube, kao ni svoju vlast
nad narodom. Ti Jevrejski vlastodr{ci i njihovi rukovode}i sve{tenici
su podpuno pogre{no shvatili Isusovu jevan|eljsku poruku. Bilo im je
jasno da objavljuje upravu koja }e preuzeti i vladati svim narodima
na zemlji, ali su pogre{no razumjeli vrijeme dolaska i prirodu carstva
Boìjega.
133
Normalno “Hri{}anstvo” i dan danas pogre{no shva}a vrijeme i
prirodu carstva Boìjega. Farisejska predpostavka bila je da je Isus
pobunjeni~ki element koji ima namjeru da za ìvota sru{i Rimsko i
uspostavi svoje sopstveno carstvo. Zato su se istog ~asa pobojali da
}e ih Rimljani optuìti za poziv na ustanak i neodanost, da }e
izgubiti radna mjesta i vjerojatno biti osu|eni na smrt zbog
pobunjeni~kih djelatnosti. Zbog toga su se suprostavili Isusu i
dostavili ga Rimskoj vlasti. Tradicionalno Hri{}anstvo zaista nikad
nije shvatilo osnovni razlog farisejskog otpora i progona Isusa Hrista.
U redovima fariseja bilo je nesavjesnih politi~ara. U vreme kada
je do{la prva Pasha tokom Isusove zemaljske slu`be, u prolje}e 28
godine na{e ere (skoro ta~no 100 vremenskih ciklusa od po 19
godina, odnosno 1900 godina prije nego {to sam odrào moju
Pashu) Isus je oti{ao u Jerusalim da odrì taj praznik. Tokom no}i ga
je posjetio ugledni farisej Nikodim, koji se pla{io da njegove kolege
fariseji ne saznaju da je li~no razgovarao sa Isusom.
Nikodim mu je rekao: “Ravi! Znamo (mi fariseji) da si ti u~itelj od
Boga”. Dakle, fariseji su znali da je Isus Mesija budu}i da su dobro
poznavali zapise proroka Isaie 7:14, 9:6-7, 53. Znali su da je Isus
prore~eni Mesija! Ali, razumjeli su samo toliko da dolazi jednom, ne
da }e dva puta do}i na zemlju i zbog toga su predpostavljali da Isus
ve} tada planira da sru{i Rimsko Carstvo!
Naravno, On je znao {to se “kuva” u njihovim glavama, pa je
odmah krenuo da objasni Nikodimu ~injenicu da Carstvo Boìje
koje }e vladati svom narodima ne moè da se osnuje prije nego {to
do|e novo duhovno ro|enje, odnosno vrijeme vaskrsenja!
PITANJE “PONOVNOG RO\ENJA”
Isus je bez razmi{ljanja odgovorio: “Zaista, zaista ti kaèm: ako se

ko nanovo ne rodi, ne moè vidjeti carstva Boìjega”. Nikodim nije
razumio te rije~i. Znati da biti ro|en podrazumjeva pravo ro|enje-
izlazak iz maj~ine utrobe! Dana{nji teolozi ~ak ni to ne znaju! Oni
opovrgavaju stvarno drugo ro|enje u kome ~ovjek moè da se rodi
kao duhovno bi}e. îne duhovnom pravu istinu sa predpostavkama
da puka izjava nekog ~ovjeka ili ène da ako prihvate Hrista kao
Spasitelja prestavlja to kao novo ro|enje. Tim ih je prevario Sotona, a
oni su po tom prevarili milione drugih ljudi. Nikodim zatim kaè:
“Kako se ~ovjek moè roditi kad je star? Eda li moè po drugi put
u}i u utrobu majke svoje i roditi se?” Isus sada razja{njava zna~aj
njegovih rije~i, ali Nikodim ne moè da shvati zna~aj njegovih
rije~i, kao {to to neshva}aju teolozi i vjerski poglavari dana{njeg
vremena.
“Zaista, zaista ti kaèm ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne
moè u}i u carstvo Boìje” odgovorio je Isus. “[to je ro|eno od tijela,
tjelo je, a {to je ro|eno od Duha, duh je” (Jovan 3:5-6).
Fariseji su znali za kr{etenje vodom koje su godinama koristili
kada su neznabo`ci preobra}ali se u Judeizam. Tako|er im je bilo
poznato kr{etenje Jovana Krstitelja-kr{tenje pokajanja “za
134
opro{tenje grijeha” (Marko 1:4). Stoga je zna~aj Isusovih rije~i
trebao da bude jasan Nikodimu, to jest trebalo je da zna da je
vodeno kr{tenje pripremni obred za ro|enje Duhom. Isus to
dvostruko nagla{ava u svom obja{njenju rije~ima: “{to je ro|eno od
tijela, tjelo je”.
Ono {to je ro|eno od ljudi je smrtno ljudsko tijelo od krvi i mesa-
zemljane materije. “A {to je ro|eno od Duha, duh je”-dakle vi{e nije
ljudsko nego se sastoji od duha i ima ìvot vje~ni; vi{e se ne sastoji
od materije, tijela. Isus ~ak odlazi korak dalje i obja{njava: “Ne ~udi
se {to ti rekoh: valja vam se nanovo roditi”. Potom je usporedio
onog koji je nanovo ro|en sa nevidljivim vjetrom (nevidljiv za ljudsko
oko): “Duh di{e gdje ho}e i glas njegov ~uje{, a ne zna{ odkud
dolazi i kuda ide; tako je svaki ~ovjek koji je ro|en od Duha” (Jovan
3:8).
Me|utim, Nikodim nije razumio te jasne rije~i, niti ih razumiju
vjerski poglavari dana{njeg vremena! Tom predstavniku fariseja Isus
je objasnioi “spasenje” ili “duhovnu” fazu carstva Boìjeg, koje se
na}e sastojati od smrtnih ljudi. Carstvo ne ~ine smrtni ljudi od krvi i
mesa koji su “prihvatili Hrista” i pridruìli se nekvoj vjeri po li~nom
izboru!
Danas su milioni ~lanova crkve zavedeni po tom pitanju: ne
razumiju {to je crkva, ni za{to postoji-koja je njena uloga, razlog
njenog uspostavljanja! Usporedite Isusovo obja{njenje i biblisko
“navo|enje o vaskrsenju” u prvoj Korin}anima 15: “Tako je i pisano:
prvi ~ovjek Adam postade u tjelesnom (smrtnom) ìvotu, a
posljednji Adam u duhu koji oìvljuje. Ali duhovno tijelo nije prvo,
nego tjelesno, pa onda duhovno. Prvi je ~ovjek od zemlje, zemaljski;
drugi je ~ovjek Gospod s neba. Kakav je zemljani takvi su zemljani; i
kakav je nebeski takvi su i nebeski. I ako nosimo obli~je
zemaljskoga tako ]emo nositi obli~je nebeskoga. A ovo govorim,
bra}o, da tijelo i krv ne mogu naslediti carstva Boìjega, niti
raspadljivost neraspadljivost nasle|uje” (1. Korin}anima 15:45-50).
Stalno to govorim, a ponovi}u jo{ jednom: Bog prepora|a sam
sebe! Popularno u~enje dana{njih crkava kaù da je Hri{}anska
crkva Carstvo Boìje. Ali, “krv i tijelo (smrtni ljudi) ne mogu
naslijediti carstva Boìjega” (stih 50).
I OPET-ZA[TO CRKVA
Dobro onda {to je crkva i za{to postoji? Za{to je potrebno da

postiji Crkva Boìja? Za mnoge-vjerojatno ve}inu ljudi-Crkva ne igra
nikakvu ulogu u njihovom ìvotu. I zaista, Bog ne igra nikakvu ulogu
u njihovom ìvotu. Nisu svjesni da Bog postoji u njihovom svijetu,
ljudi i materijalne stvari su jedino {to ih zanima. Naravno negdje
duboko u sferi podsvjesti mnogih ljudi leì uspavana predpostavka
da Bog postoji, ali im nije stvaran. To zna~i da prosje~na osoba
nema pojma o tome {to je kao ~ovjek, za{to ìvi i {to je svrha i
zna~aj njihova ìvota. I Crkva postoji i ìvi, ali i dalje ostaje pitanje-
za{to? [to je stvarno crkva? êmu sluì?
135
Vidjeli smo da zaista postoji plan koji se odvija na zemlji, kao {to
je izjavio Vinston êr~il pred Ameri~kim Kongresom. Postoji razlog
za{to ljudi ìve na ovoj planeti, a taj veliki plan ima svoju svrhu.
Crkva igra veliku ulogu u tom planu. Nikad ne gubite iz vida
atmosferu koja je dovela do uspostavljanja Crkve. Neka vam je uvjek
na umu ko i {to je Bog-boànska, stvarala~ka familija koja se sada
prepora|a u ~ovjeku. Imajte na umu i ovo: da bi Hristos obnovio
Boìju upravu na ovoj planeti bilo mu je potrebno da pod svojom
kontrolom ima usposobljeno, organizovano osoblje boànskih bi}a
koja su svi odreda odbacili sotonske la`ne puteve i dokazali svoju
vjernost Boìjoj upravi i pravednom Boìjem putu!
U tom velikom, glavnom planu Boìja Crkva je zami{ljena kao
priprema posve}enog, organizovanog osoblja Boìjih bi}a. Tako je
Crkva postala alat u Boìjim rukama koje mu pomaè u izvr{enju
spasenja ~ovje~anstva. Ne zaboravite da je Bog ustanovio veliki
plan u trajanju od 7000 godina da izvede ono {to je naumio.
Ve} smo jednom rekli da je Boìja namjera i plan
samoreprodukcije. Taj process reprodukcije samog sebe zapravo
zna~i odvra}anje svijeta od grijeha u Boìju pravednost, kao i
uspostavljenje savr{enog duhovnog karaktera koji dolazi od Boga u
namjernu Boìju djecu koja }e se najzad roditi u Boìju familiju kao
Boìji sinovi i }erke.
I kao {to nije stvorio sve od jednom nego u razli~itim etapama,
tako Bog privodi spasenje u postepenim fazama. Crkva je
neophodno potreban alat koji predstavlja priprem na~in spasenja
~ovje~anstva. Stoga opet da naglasimo da svrha postojanja Crkve
nije samo u tome da pruì spasenje onima koji su u nju pozvani, ve}
da u~i i trenira one koji su predodre|eni i pozvani u Crkvu kao alat
koji }e Bog upotrebiti da donese svijetu spasenje.
CRKVA-“UÎTELJSKA [KOLA”
Poku{ajmo da opi{emo Crkvu pomo}u jedne analogije. U svakoj

zemlji postoje u~iteljske {kole po{to ni jedna dràva ne osniva i
vodi {kole ako predhodno ne obu~ava u~itelje koji }e u istima da
rade. Crkva bi se mogla bazvati u~iteljskom {kolom u kojoj se
pripremaju vladari i u~itelji za carstvo Boìje, kada }e Bog ponuditi
iskupljenje i vje~ni ìvot cijelom svijetu. Crkva u Boìjem planu ima
ulogu da bude alat u Boìjim rukama za pozivanje predodre|enih
ljuddskih bi}a iz ovog svijeta da pro|u kroz obuku za rukovode}e
poloàje u svijetu sutra{njice u kome }e u~iti i obu~avati druge.
Zato se Crkva u Novom Zavjetu naziva prvinom Boìjeg spasenja. Za
sve to bilo je potrebno preduzeti va`ne korake i to jedan po jedan u
nastavku ostvarivanja Boìjeg glavnog plana.
Podsje}amo ~itaoce da je sveti Duh zatvoren za ~ovje~anstvo u
vrijeme kada je Adam sagre{io, to jest prilikom samog osnivanja
dana{njeg svijeta. Sveti Duh osta}e zatvoren za ~ovje~anstvo sve
dok Hristos, posljednji Adam, ne obnovu upravu Boìju i ne svrgne
Sotonu sa prestola na zemlji. Ta ~injenica jasno se isti~e u Isusovoj
136
izjavi u Jovanu 6:44, koje se odnosi na sada{nju eru Crkve i gdje
kaè da niko ne moè do}i k njemu (Hristu) osim ako ga Otac koji je
poslao Isusa ne dovu~e.
Upravo za to Novi Zavjet stalno opisuje one koji su dio Crkve kao
ljudi koji su “pozvani” ili “izabrani”. Upravo zbog toga se Crkva
naziva izabranim rodom. Zato se u Novom Zavjetu dva puta
spominje predodre|enje! Pozvani su bili predodre|eni da budu
pozvani. Oni su stvarno privu~eni-nisu do{li u Crkvu kao dobrovoljci.
ISTINITI HRI[]ANI-REGRUTI A NE DOBROVOLJCI
Gre{no ~ovje~anstvo moè da se pomiri sa Bogom Ocem samo

posredstvom Isusa Hrista. Ljudi prvo moraju da do|u Hristu, ali mu
niko ne mo` do}i osim ako ga Bog Otac ne dovede i ne privu~e
posredstvom svog Duha svetoga. To je mo`da zapanjuju}a istina, ali
{to vi{e budete prou~avali Novi Zavjet uvidi}ete da se svuda
neprestalno pojavljuju ta istina koja }e vam postajati sve jasnija.
Nikakvo ~udo {to je Crkva i namjera njenog postojanja bila i ostala
tajna. Sotona je zasljepio um prevarenog, la`nouspostavljenog
Hri{}anstva.
Ko god se “pridruì crkvi koja mu najvi{e odgovara” nije do{ao u
pravu Boìju Crkvu. ôvjek ne moè “do}i” pravoj Boìjoj Crkvi zato
{to prvo treba da bude odabran i privu~en od strane Boga Oca
posrestvom Njegova Duha, potom doveden do podpunog pokajanja
iz srca i promjenu u svom podpunom stavu ìvota i ne samo da
treba da vjeruje u Isusa Hrista i prihvati ga li~no za svog Spasitelja,
ve} da vjeruje samom Hristu. Ne zaboravite da je Hristos Rije~
Boìja. On je bi Rije~ Boìja u obliku ~ovjeka. Biblija je danas ista ta
Rije~ Boìja, samo u pisanom obliku. Vjerovati Hrista zna~i vjerovati
tome {to kaè-drugim rije~ima, to zna~i vjerovati Boìjoj Rije~i ,
svetoj Bibliji.
Dakle, ponovo pitanje: {to je Crkva i za{to postoji? Crkva je
za~etak djece Boìje, pozvana (iz ovog svijeta). Crkva je Tijelo
Hristovo (1. Korin}anima 12:27; Efescima1:23), duhovni organizam
koje }e postati “Hristova mlada” kad vaskrsnu u vje~ni ìvot, nakon
~ega }e se vjen~ati sa Hristom! Crkva je duhovni Hram u koji
Hristos dolazi kad se pojavi po drugi put (Efescima 2:21). Crkva
zapravo nije mogla da bude osnovana sve dok Isus ne ode na nebo i
neproslavi se (Jovan 7:37-39). Ali Bog je u izvjesnom smislu zapo~eo
da poziva neke ljude iz svijeta sa ciljem da postavi temelj Crkve, kao
recimo Avrama, proroke u Starom Zavjetu, pa ~ak mo`da i Avelja,
Enoha i Noja (Efescima 2:20).
Isus je po~eo da poziva svoje budu}e apostole iz svijeta ~im se
usposobio pobjediv{i Sotonu. Apostoli su zajedno sa prorocima
osnovali samu osnovu Hri{}anske Crkve koja je pod Hristovom
kontrolom, ~iji stvaran temelj i Glava Crkve je upravo Hristos (1.
Korin}anima 3:11; Efescima 5:23). Prosje~an ~ovjek nema nikakvog
pojma o tom divnom, veli~anstvenom, nadprirodnom uspjehu koji je
Svemogu}i Bog preduzeo u samopreporodu, preporodu koji }e u
137
krajnjem smislu imati za posljedicu milijarde Boìjih bi}a, niti je
svjesan vi{e strukih poloàja razvijenih etapa koje su neophodne u
tom veli~anstvenom boànskom dostignu}u.
BO@IJI PLAN-KORAK PO KORAK
Bugu se ne ùri. Glavni plan je trebao da se ostvaruje korak po

korak, za{to je bilo potrebno strpljenje i da na{ Spasitelj nikad ne
izgubi odluku da svoj plan sprovede do kraja! Malo ljudi to razumije!
Kada sam imao pet godina Bog mi je stavio u srce i um da doslovno
umirem od èlje da shvatim sve u svijetu koji me okruùje! Solomon
je prièljkivao mudrost, {to mu je Bog dao, pa ~ak i vi{e nego {to je
dao jednom ~ovjeku na planeti.
[to je, dakle, preduslov da bi ~ovjek mogao da razumije? U
Psalmu 111:10, pi{e da su dobrog razuma svi koji “ih tvore” (misil
se na zapovjesti Boìje). Od svih Boìjih zapovjesyi glavna opitna
zapovjest je ~etvrta koja govori o odràvanju Boìje subote. Moj
preobra}aj je do{ao kao rezultat borbe da se oduprem upravo toj
zapovjesti! Kada me je milostivi Bog pobjedio i u tom momentu
doveo do toga da mu se predam, tako|er mi je odkrio potrebu
drànja Njegovih godi{njih subote (praznika) koji ozna~avaju sedam
va`nih duhovnih koraka u velikom Boìjem planu.
Preko tog i drugog saznanja koje je odkriveno u svetoj Bibliji, Bog
mi je podario da razumijem na~in na koji se ispunjava Njegov veliki
cilj, kao i neophodnu ulogu Njegove Crkve u ostvarenju tog slavnog
plana! Nakon {to se Adam odmetnuo od Boga, dok je Sotona
istovremeno sjedio na zemaljskom prestolu, samo je Bog mogao da
zna da }e taj postupak da bude postepen, oprezan i da }e se
odvijati korak po korak.
Bog je bez sumnje upotrebio pravednike kao {to su Avelj, Enoh i
Noje da urade neku ulogu u kona~nom stvaranju Carstva Boìjega.
Ali Vje~ni je zapo~eo da postavlja stvarni temelj za kona~nu Boìju
porodicu sa patriarhima Avramom, Isakom, Jakovom i Josifom koji
sada sa~injavaju dio te isplanirane osnove. Potom je preko Mojsije
podigao narod Izrailj-prvi Boìji “sabor” ili Crkvu. Toj starozavjetnoj
Crkvi je dao Boìju upravu, ali ne i Njegov sveti Duh! Izraelci nisu
za~eti da postanu budu}a boànstvena bi}a, ali je stari Izrailj
ispunio neophodnu funkciju u veli~anstvenom boànskom
programu.
U svakom slu~aju, Bog je tih godina nastavio da poziva i priprema
pojedince-proroke-koji }e postati dio temelja Njegove Crkve.
CRKVA-PRVA @ETVA
[to je onda Crkva trebala da bude? Kao {to se vidi u tre}em

Boìjen godi{njem prazniku, Crkva je trebala da obezbedi prvu
stvarnu ètvu smrtnih bi}a koji }e se pretvoriti u boànska bi}a
sastavljena od duha! Dakle, ponovo vidimo da je Crkva alat koji se
priprema da bude upotrebljen sa i pod kontrolom Isusa Hrista za
138
zavr{etak Boìjeg divnog plana- spasenje ~ovje~anstva i preporod
Njega samog. Me|utim, Crkva se sastoji od za~ete djece Boìje
(jo{ ne ro|eni), a posta}e Crkva prvorodne ètve (Jeremija 12:23)
prilikom Hristova Drugog Dolaska u sili i slavi (Hristos je pionir ro|
enja u vje~ni ìvot).
U vremenu od Adama do Hrista Bog je pozvao iz sotonskog svijeta
za~ete i spremne proroke da postanu pripravni dio temelja Boìje
Crkve! Glavni temelj Boìje Crkve je Isus. Za vrijeme tri i po godine
zemaljske slu`be za po~etak je pozvao, odabrao i obu~io svojih
dvanajest izabranih apostola, drugi dio temelja Hri{}anske Crkve.
Tokom zemaljske slu`be Isus je javno objavio dolazak budu}eg
Carstva Boìjega. Objavljuju}i tu vijest istovremeno je u~io i
obu~avao svoje apostole, ali nije pozvao na spasenje javnost kojoj
je propovjedao, nego je ~esto govorio u pri~ama. Za{to u pri~ama?
Zato da javnost zamagli i od nje sakrije zna~enje istih (Matej 13:10-
16) koje je odabranim apostolima dao da razumiju.
Postoji veliki razlog za{to Boìji plan, koji se odvija korak po korak,
u to vrijeme nije predvi|eno spasenje cijelog svijeta. Bog je prvo
pozvao Crkvu da se preobrati kako bi njeni ~lanovi postali carevi i
sve{tenici (Otkrivenje 5:10) pod Isusovom upravom kada do|e da
spasi cijeli svijet. Prema tome mnogo istine je odkriveno Crkvi koja
je tada bila u napredovanju obuke kako bi jednog dana pomagala
Hrista u spasavanju svijeta. No, jo{ nije bilo do{lo vrijeme da se ta
istina odkrije svijetu. A crkve ovog svijeta u~e doctrine suprotno
svoj istini.
ZAVR[ETAK ISUSOVE ZEMALJSKE SLU@BE
Pred kraj zemaljske slu`be Isus je zavr{io pripremu za polaganje

temelja Njegove Crkve. Obavio je djelo koje je do{ao da izvr{i kao
~ovjek. Onda je dao ìvot na krstu uzev{i na sebe na{u ljudsku
krivicu na{ih grehova. Ali, poku{ajte da shvatite da Hristos nije uzeo
na sebe primjerni udio u svim ljudskim gresima za koje krivicu snosi
sam Sotona. Sotona }e nastaviti da pla}a svoju sopstvenu kaznu
kroz vje~nost! Tako je postavljen temelj za Crkvu Boìju. Sam
Hristos je Glava i kamen karjuglen Crkve, to jest njena glavna
osnova. Njegovi apostoli i proroci su ostatak njenog temelja. Apostoli
su bili jako voljni da krenu u propovjedanje jevan|eljske poruke, ali ih
je Bog mudro obuzdao strpljivo povla~e}i ispravne poteze u odre|
eno vrijeme.
Zato je Isus upozorio apostole da pri~ekaju: “A vi sjedite u gradu
Jerusalimskom” zapovjedio im je u jeven|elju Luka 24:49, “dok se ne
obu~ete u sili sa visine”. Deset dana nakon toga do{ao je godi{nji
praznik Duhova koji se po pravilu zive “Praznik prvina” (4. Mojsijeva
28:26). Tog dana do{ao je sveti Duh i osnaovao je Hri{}ansku
Crkvu! Taj praznik je bio simbol prvina za Boìje carstvo. Boìji dani
praznika prestavljaju duhovnu Boìju ètvu. Crkva je samo prvi dio
Boìje duhovne ètve ljudi koji }e se kona~no roditi sli~ni Bogu-
pretvoriti u boànska bi}a!
139
To je razlog zbog kojeg su ljudi koji }e se roditi u carstvo Boìje
prilikom Hristova povratka, po~ev{i od starinskih proroka, dio Crkve
Boìje. âk su i proroci iz starozavjetnih vremena sastavni dio
temelja Hri{}anske Crkve (Efescima 2:19-21).
Svako u kome ìvi Duh sveti-proroci, apostoli, bra}a i sestre iz
Crkve-vaskrsnu}e i-ili se promjenuti u vje~ni ìvot prilikom Hristova
dolaska, koji }e se odigrati u slavi i sili! Stoga cijelu Crkvu upravo
~ine prvi ljudi koji }e se napokon roditi nanovo u carstvo Boìje. Svi
oni posta}e boànska bra}a! Kako su prevareni svi koji misle da su
se ve} “nanovo rodili” (Otkrivenje 12:9).
SPASENJE SADA SAMO ZA GRUPICU LJUDI
Prije nego {to nastavimo, poku{ajte da shvatite za{to je samo

mrvica ljudi sada pozvana na spasenje i za{to je svijet u cjelini
odsje~en od Boga, za{to jo{ nije pod sudom, to jest zbog ~ega nije
ni spasen ni “izgubljen”!? Ako li sve dok se neki Adamov sin nije
usposobio tamo gdje Adam nije uspio-to jest dok neki ~ovjek nije
mogao da pobjedi Sotonu i plati kaznu za ljudski grijeh i odkupi
svijet od Sotone-niko nije bio u stanju da obnovi upravu Boìju, niti
da podari vje~ni ìvot!
Glavni veliki plan za sprovo|enje boànske namjere-da se Bog
preporodi-predvi|eno je da se samopostoje}a Rije~ rodi u ljudskom
tijelu kao jedan od Adamovih sinova. Plan je tako|er zahtjevao da se
Rije~ rodi kao (za sad) jedini za~eti Sin Boìji! Mesija i samo Mesija
je bio u stanju da prevlada i pobjedi Sotonu, to jest da se usposobi
da smjeni Sotonu sa prestola zemlje. Jedino su kroz Njega Adamovi
sinovi mogli da se pomire sa Bogom, prime Boìji Duh i postanu
Boìji sinovi i k}erke-boànska bi}a kroz koje }e se Bog najzad
preporoditi. Kakav veli~anstveni, nevjerojatni, plan sa tako velikom
namjerom.
Kako je velik Vje~ni Bog koji je to sve izmislio! Zbog toga je
predivan Boìji plan koji nije primorno zahtjevao da Adamovi sinovi
generalno jo{ uvjek ne budu pod sudom! Bog ih je prepustio
njihovim zamislima dobro znaju}i da }e se svojom voljom, èljom i
odlukom automatski krenuti sotonskim putevima “grijeha”. U me|
uvremenu, dok se kona~no ne na|u pod sudom za sve {to ~ine, oni
“ànju ono {to posiju”. @ive ovim gre{nim ìvotom i umiru, a Bog }
e ih vaskrsnuti u posebnom vaskrsenju kako bi do{li na sud na karju
plana koji }e potrajati 7000 godina.
Kada ljudi budu vaskrsli na sud sa~eka}e ih slede}e okolnosti!
Hristos je ve} platio cjenu za njihove grijehe ~ime im je omogu}io
da se pomire sa Bogom, Sotona je uklonjen, a carstvo Boìje
obnovljeno preko uprave Boìje koja upravlja na zemlji. Tada
vaskrsnuti ljudi bi}e pozvani na pokajanje i pomirenje s Bogom sa
ciljem da tada svojim sasvim slobodnim izborom postanu boànska
bi}a! Iz tog razloga je Bog ostavio cijeli svijet u stanju odsje~enosti
od sebe, kao {to je praotac svijeta Adam odsjekao sebe i svoju
ljudsku porodicu od Njega.
140
ZA[TO TAJNA ZA SVIJET
Apostol Pavle bio je nadahnut da napi{e u Rimljanima 11 da

“ne}e zatajiti tajne ove” (a to je tajnu za ovaj svijet) i da je
“sljepo}a” od koje se ne moè vidjeti ta tajna pogodila cijeli svijet,
pa ~ak i svjetske “Hri{}anske teologe” i da }e se takvo stanje
odràti sve dok se Crastvo Boìje ne uspostavi i ne zavlada na
zemlji. Pavle nastavlja: “Jer kao i vi (Hri{}ani) {to se nekad
suprotiste Bogu a sad biste pomilovani Njegovoga radi
suprotivljenja, tako i oni sad ne the{e da vjeruju va{ega radi
pomilovanja da bi i oni bili pomilovani. Jer Bog zatvori sve u
nevjerstvo da sve pomiluje”. U tom trenutku Pavle u pismu po~inje
da vi~e: “O dubino bogastva i premudrosti i razuma Boìjega! Kako
su neispitivi njegovi sudovi i neistaìvi njegovi putevi” (Rimljanima
11:25, 30-33).
Ta~no je da je apostol napisao taj dio poslanice Rimljanima
misle}i na Izrailj i da sam primjenio taj odjeljak na cijelo
~ovje~anstvo koje nije sada pozvano. To sam u~inio zato {to se taj
dio Svetog Pisma o Izrailju u svakom slu~aju moè primjeniti
upravo na sav ljudski rod. Bog je pozvao i pripremio starozavjetne
proroke. Pozvao je i jo{ uvijek poziva i priprema Crkvu da prevlada
Sotonu, dok ljudi koji su sada zasljepljeni, nepozvani i odsje~eni od
Boga ne moraju da ga pobjede. Za{to? Za{to postoji Crkva? Zato da
bismo se usposobili da vladamo sa i pod kontrolom Isusa Hrista u
carstvu Boìjemu, da pripremimo put za kona~an poziv i spasenje
cijelog svijeta.
Dozvolite da direktno navedem od Isusa dva navoda u svtom
pismu u kojima govori samo o Crkvi. Hri{}anskoj Crkvi ovog vijeka
gdje Isus kaè: “Koji pobjedi da}u mu da sjedne sa mnom na
prijestolu mojemu, kao i ja {to pobjedih i sjedoh s Ocem svojim na
prijestolu Njegovu” (Odkrivenje 3:21). I ponovo obra}aju }i se k
Crkvi Isus kaè: “I koji pobjedi i odrì djela Moja do kraja, da}u mu
vlast nad neznabo`cima; i pa{}e ih gvozdenom plaicom…”
(Otkrivenje 2:26-27).
U tim stihovima Svetog Pisma Isus jasno pokazuje za{to su neki
ljudi u sada{nje doba pozvani iz ovog svijeta u Crkvu. Ne zato {to
Bog poku{ava da spasi cijeli svijet ~iji smo i mi dio i ne zato da se
spasimo i u|emo u Njegovo carstvo, nego, kao {to Isus kaè u
Odkrivenju 5:10, da postanemo carevi i sve{tenici i zavladamo sa
Hristom pod njegovom upravom kada On po~ne da donosi spasenje
cijelom svijetu.
PODPUN PREOBRA]AJ NEOPHODAN CRKVI
Ne mogu dovoljno izraziti ~injenicu da ljudi koji su sada pozvani u

Crkvu nisu pozvani samo zbog pukog spasenja, niti samo na
spasenje. Ipak, da bi postali carevi i sve{tenici, stvarna Boìja bi}a
koja }e pomagati Hristu u spasenju cijelog svijeta, sami pojedinci
141
koji su dio Crkve moraju da budu istinski preobra}eni. Nema na~ina
da dovoljno izloìm tu istinu! Bojim se da mogu, ~ak i u crkvi, ne
shva}aju u podpunosti {ta je u stvari pravi preobra}aj.
Preobra}aj se doga|a u ljudskom umu i na~inu tog uma koje
nazivamo “srcem”. To se nikad ne moè podpuno razumjeti ako
~ovjek ne shvati stvarni sastav ljudskog uma koji smo objasnili u
tre}oj glavi ovog djela. ôvjek to nikad ne moè da razumije sve
dok ne sazna {to Biblija odkriva o ljudskom duhu u ~ovjeku i
stvarnom sastoju na{eg ljudskog uma. Kako se ljudski um razlikuje
od ìvotinjskog mozga usljed toga {to mu je dodat duh ~ovjeka,
tako se i preobra}ena osoba razlikuje od neobra}ene osobe usljed
svetoga Duha koji joj je dat. Koliko je ve}i kapacitet i u~inak
ljudskog uma u odnosu na ìvotinjski mozak? Ako shvatimo tu razliku
onda bi trebalo da nam je jasno i velika razlika koja postoji izme|u
preobre}enog uma kojega vodi sveti Duh i uma neke neobra}ene
osobe.
ôvjek ne moè da primi sveti Duh sve dok se ne pokaje. Bog je
taj koji daruje ~ovjeku pokajanje (Djela 11:18). Drugi uslov da
~ovjek primi Duh sveti je vjera. Vjere na zna~i samo vjerovati u
Boga i Hrista! Po{to je Hristos Rije~ ili govornik Boànske familje,
vjera zna~i vjerovanje onome {to On govori. Pokajanje se
podrazumjeva promjena uma.
@alost po Bogu je mnogo dublja od obi~ne griè savjesti.
Pobo`na àlost dovodi do pokajanja-pod takvom zalo{}u se
podrazumjeva ne samo srceparaju}a tuga za grijehe iz pro{losti,
ve} podpuna promjena stava, uma, pravca kretanja i svrhe ìvota.
Zapravo, pokajanje ima vi{e veze sa budu}no{}u nego li sa
pro{lo{}u.
Pokajanje ne zna~i pokornost. Ne postoji ni{ta {to bi mi mogli
u~initi da nadomjestimo krivicu iz pro{losti. Krv Hristova je podpuno
platila cjenu za pro{lu krivicu i ostavila vas bez ikakve krivice.
Preobra}ena osoba je ona koja posjeduje podpuno promjenjen
(preobra}en) um. Preobra}en um je onaj u kome se sam Boìji um
sjedinjuje sa ljudskim, kao {to Bog re~e preko apostola Pavla: “Jer
ovo da se misli me|u vama {to je i u Isusu Hristu” (Filibljanima 2:5).
Sveti Duh je duh zdravog razuma koji se nalazi u jednom podpuno
promjenjenom umu i dovodi do korektnih promjena èlja, ciljeva i
namjera tog uma.
GRE[KA TRADICIONALNOG HRI[]ANSTVA
“Spasenje”, po onom {to se naziva tradicionalno Hri{}anstvo,

zapravo ne ~ini nikakvu promjenu ~ovjeka u novu, druk~iju li~nost.
Mnogo ~esto propovjeda~i i “jevan|elisti” govore ljudima da }e, ako
samo “prime Hrista, “prihvate Hrista” i “predadu svoje srce Isusu”,
biti spaseni i istog trena biti “ponovo ro|eni”. Kao da se pokrene neki
tajanstveni prekida~ koji ~ovjeka momentalno baci na nebo nakon
smrti za koju mnogi vjeruju da, nakon svega, i nije stvarna smrt. Bog
nigdje u Bibliji ne u~i o takvim stvarima. On otkriva da po Adamu svi
142
umiru, a da }e “svi” po Hristu oìvjeti u vaskrsenju iz mrtvih. Bog
otkriva da se mrtvi nalaze u podpuno besvjesnom stanju sve do
trenutka njihova vaskrsenja.
Bog je dao starom Izrailju da zna Boìji zakon, ali im nije dao svoj
Duh. Um starog Izrailja se nije preobratio (promjenuli), nego su ostali
tjelesni. A prirodni um je neprijateljski nastrojen prema Bogu
(Rimljanima 8:7). U starom Izrailju nije postojao preobra}aj, a samim
tim ni spasenje. Knjiga proroka Jezekilje 37, odkriva da }e pripadnici
starog Izrailja primiti Duh od Boga (ako budu htjeli) prilikom su|enja
pred Velikim bijelim prestolom. Ko god primi sveti Duh i povodi se po
njemu, postaje promjenjena li~nost koja doìvljava obnovu svoga
uma. Dok nije bilo odkriveno da u ~ovjeku postoji duh ~ovje~iji, kao
i to da se Boìji duh moè sjediniti sa duhom ~ovje~ijim, niko nije
mogao da u podpunosti razumije {to je stvarno spasenje. Jedan
Hri{}anin mora da raste i razvija se u blagodati, duhovnom znanju i
pobo`nom karakteru.
ZA[TO JE CRKVA PRVA POZVANA?
Ba{ ovdje dopustite da objasnim malo bolje za{to je Crkva

pozvana kao prvina Boìjeg spasenja. Daleko da je rije~ o bilo
kakvom poniàvanju protiv ogromne ve}ine svijeta koji jo{ uvjek nije
pozvan na spasenje. Prvina Boìjeg spasenja postaje upravo zato da
bi ostatak svijeta bio pozvan na spasenje. Jo{ jednom èlim da vas
podsjetim na ~injenicu da u Boìjem planu za spasenje ovog svijeta
postoji odre|en niz doga|aja (u kojima Bog ima namjeru da se
preporodi).
Isus Hristos je prvenac me|u prvinama, prvoro|eni me|u
mnogobrojnom bra}om koja tek treba da se rode (1. Korin}anima
15:23; Rimljanima 8:29). Crkva je pozvana da se promjeni, razvija u
karakteru i da se njeni ~lanovi kona~no rode sli~ni Bogu prilikom
Hristova Drugog Dolaska nakon koga }e se oni prihvatiti posla na
spasavanju na{eg svijeta. Zato }e ~lanovi Crkve u nekom smislu da
postanu ko-spasitelji sa Hristom. Da bi Hristos fizi~ki mogao da
spasi svijet bile su potrebne dvije osnovne predopstavke: prvo, bilo
je neophodno da On, Tvorac svih nas, umre za sve i tako zadovolji
pravednu smrtnu kaznu umjesto nas.
Niko osim samog Isusa Hrista nije mogao da to u~ini, ali mnogi
jo{ ne shva}aju da nismo spaseni Hristovom krvlju! U Rimljanima
5:10, pro~ita}ete da samo Hristovom smr}u izmireni sa Bogom
Ocem, ali }emo se spasiti njegovim ìvotom-to jest zbog toga {to je
vaskrsao iz mrtvih. Ovo naro~ito pi{em zbog onoga {to svijet
naziva “Uskrsnom nedjeljom”. Dana{nje crkve i jevan|elisti dovoljno
govore o Hristovom vaskrsenju, ali doslovno ne spominju ni jednu
rije~ o vaskrsenju svih koji }e se spasiti, niti o vaskrsenju usled
kojeg ljudi mogu da se spasu.
Samo je Isus mogao da u~ini `rtvu koja je platila cjenu na{ih
pro{lih grijeha. Ali ovaj svijet mora da traì spasenje u Hristovom
ìvotu koji je do{ao nakon {to je vaskrsao iz mrtvih. Crkva je
143
zaru~ena Hristova Mlada koja }e se udati za Sina Bo`jeg kada se
vrati i nakon {to pojedinci koji sa~injavaju Crkvu vaskrsnu. Po
vaskrsenju mrtvih posta}emo ne samo nasljednici i sunasljednici sa
Hristom kao èna Sina Boìjega i ~lanovi Boìje porodice, nego u
neku ruku i pomo}ni spasitelji svijeta.
Boìja porodica ra{}e broj~ano. Kao carevi i sve{tenici, ~lanovi
crkve }e u vaskrsenju postati i ko-vladari sa Hristom u toku obnove
Boìje uprave nad svim narodima. Kao sve{tenici bi}emo ko-
spasitelji sa Hristom u radu spasenja cijelog svijeta.
ZA[TO SU POTREBNE PRVINE?
Dakle, za{to je bilo apsalutno potrebno pozvati Crkvu iz svijeta da

primi spasenje u sada{njoj eri Crkve, dok je ostatak svijeta ostavljen
u duhovnoj tami i obmani? Prije nego {to je mogao da pro|e
sposobnost i postane na{ Spasitelj i budu}i Car, Isusu je bilo
neophodno da kao posljednji Adam u~ini ono {to prvi Adam nije
u~inio: nadvlada Sotonu i umjesto njega odabere um i upravu
Boìju. Ako Crkva ho}e da vlada zajedno sa Hristom i pod njegovom
upravom-ako Crkva spasava svijet-onda je potrebno da se i pojedinci
koji su dio Crkve tako|er usposobe tako {to moraju da se odupiru i
savla|uju Sotonu, {to se ne}e zahtjevati od ogromne ve}ine drugih
ljudi kad im do|e spasenje.
Spasenje ne}e do}i drugim ljudima sve dok Sotona ne bude
uklonjen sa pozornice. Dakle, kao {to vidite daleko da je rije~ o bilo
kakvom poniàvanju protiv ostatka svijeta, kao {to je Isus rekao:
“Niko ne moè do}i k meni ako ga ne dovu~e Otac koji me posla”
(Jovan 6:44). Bilo je neophodno potrebno pozvati Crkvu u vrijeme
kada njezin svaki ~lan mora da se odvrati, suprostavlja i nadvlada
Sotonu.
U protivnom mi u Crkvi ne bismo mogli da se usposobimo za
divne poloàje careva i sve{tenika tokom onih hiljadu godina carstva
Boìjega. U tome se krije obja{njenje za{to postoje ~lanovi Crkve,
kao i va`na svrha dana{njeg postojanja same uprave Crkve.
DA LI JE I KAKO ORGANIZOVANA CRKVA
No, {to je Crkva, kako je organizovana i na kakvom principu radi?

Kada sam do{ao u dru{tvo bra}e i sestara Crkve Boìje me|u
njihovim vo|ama postojala je nesloga u vezi za smislom crkvene
organizacije. U to vrijeme (1927 godine) Crkva je organizovana po
principu generalnog zbora koji se odràvao svake druge godine.
Svaka lokalna Crkva je slala jednog ~lana iz svojih redova na
sastanak, a svaki ~lan je imao pravo glasa za izbor slu`benika, u
raspravama crkvene doctrine i dono{enju odluka. Lokalnom crkvom
smatrala se sredina koja moè da ima tako mali broj ~lanova kao
{to je recimo njih petero. Ali ve} 1930 dolazi do podjele oko crkvene
organizacije i uprave u crkvi. Godine 1933 Crkva se pocjepala na
dva djela.
144
Dva rukovodioca organizuju novu crkvu, odvajaju se od centralne
u Stanberiju, dràva Misuri i uspostavljaju novo sjedi{te u Salemu,
dràva Zapadna Vir|inija. Oni prihva}aju sistem organizacije koji su
pogre{no ozna~ili kao “bibliski”. Nova grupa se sastojala od
dvanajest ljudi koji su nazvani apostolima i bili su poznati kao
“dvanajstorica”. Sedmorica su postavljeni za |akone, dok je
predsjednik obavljao du`nost knjigovo|e-blagajnika. Potom su tu bila
“sedamdesetorica-sedamdeset rukovode}ih starje{ina.
Taj sistem upravo je kopija starog Sanhendriona koji je nekad
postajao u Jevrejstvu. Me|utim, u toj crkvi nije bilo dovoljno
rukopoloènih pastora da bi “sedamdesetorica” mogla da zadovolji
~ak i polovinu tog broja.
Rimokatoli~ka crkva je organizovana po principu hijerarhije u
kojoj Papa ima vrhovnu vlast, a iza njega na lestvici autoriteta nalazi
se skup kardinala-Kurija-u sjedi{tu te crkve Vatikanu, zajedno sa
nadbiskupima, biskupima i sve{tenicima. Prezbiterijanska crkva je
organizovana po sistemu prezivitera (pastora) koje je kontroli{u.
Kongregaciona crkva delegira vrhovni poloàj lokalnim crkvama,
odnosno “upravlja” uz saglasnost onih kojima se upravlja”. I tako
postoje jo{ mnogi na~ini upravljanja crkvama.
Crkve ovog sotonskog svijeta organizovane su u skladu sa ljudkim
organizovanjem, ali Biblija daje jasno upustvo o upravljanju Crkve.
Isus Hristos je Glava Crkve. Boìji vid crkvene uprave zaista je
hijerarhiski. Bog Otac je Glava Hristu-jedini zakonodavac i vrhovni
autoritet. Bog Obja{njava u 1. Korin}anima 12, sve funkcije,
poloàje, administraciju i njihove slu`benike onako kako ih je On
postavio u svojoj Crkvi: “A za duhovne darove ne}u vam, bra}o,
zatajiti… Darovi su razli~iti, ali je Duh jedan. I razli~ite su slu`be, ali
je jedan Gospod. I razli~ite su sile, ali je jedan Bog koji ~ini sve u
vama… A ovo sve ~ini jedan i to je isti Duh razdjeljuju}i po svojoj
vlasti svakome kako ho}e. jer kao {to je tijelo jedno i ude ima
mnoge, a svi udi jednog tijela, premda su mnogi, jedno su tijelo:
tako i Hristos. Jer jednim Duhom mi se svi krstismo u jedno tijelo, bili
Jevreji, ili Grci, ili sami svoji; svi se jednijem Duhom napojismo” (1.
Korin}anima 12:1, 4-6, 11-13).
JEDNA CRKVA SA JEDNOM CRKVENOM UPRAVOM
Naro~ito obratite pa`nju na ~injenicu da postoji samo jedna

Crkva a ne mnoge crkve. Crkva nije podjeljena. Ne postoji majka
crkva i mno{tvo malih crkava koja je ona porodila a koje su se
odcjepile zbog neslaganja sa njom. Podjele i grupe koje su se
odvojile ne mogu i dalje da ostanu u Crkvi. Ta crkva je odre|ena da
po|e za Hristom u veskrsenje prilikom Njegova dolaska! Nema
nekolko crkava koje me|udobno nisu saglasne, ili grupa koja se
odcjepila! Hristova nevjesta, dakle, ne}e biti majka crkva i }erke
koje su od nje odpale, {to }e vam postati jasnije iz daljnjeg navoda.
Tako|er uo~ite da Crkva ima razli~ite operacije. Za one koji su dio
te jedne Crkve postoje razli~ite slu`be ili izvr{na odjeljenja koja
145
rade sa onima koji tim odjeljenjima upravljaju (sit 4-6). Ne
zaboravite da {efovi raznih odjeljenja ne donose odluku, proceduru i
doktrinu. Oni su upravitelji, {to }u re}i sprovode i upravljaju onim
{to je ve} odlu~eno “na vrhu”. âk i ovome svijetu predstavnici
dràva nisu ti koji donose zakon, ve} sprovode odluke sa radnog
mjesta koja su im data od strane narodnih skup{tiba.
Upravitelji u Crkvi su postavljeni samo da nadziru, upravljaju i
izvr{uju odluke, postupke i doctrine koje su im odr`|ene “odozgo”.
Stih 20 jo{ jednom nagla{ava da je Crkva jedna i nepodjeljena:”Sad
su pak mnogi udi a jedno tijelo”-jedna nepodjeljiva Crkva! âk se i
Bog sastoji od vi{e Li~nosti, a opet je jedan Bog! Bog je-ne
zaboravite- boànska porodica. Pojedinci u Crkvi ve} za~eti sinovi i
k}eri-za~eti ~lanovi te Bpìje porodice koji se jo{ nisu rodili kao
boànska bi}a! Pogledajte stih 25: “Da ne bude respre u tijelu, nego
da se udi jednako brinu jedan za drugog”.
Da bi se mnogobrojne djelatnosti Crkve sprovele u djelo, Bog je-a
ne glasovi ~lanova-“dao jedne apostole, a jedne proroke, a jedne
jevan|eliste, a jedne pastire i u~itelje”. Apostol zna~i “onaj koji je
poslat” sa Hristovom jevan|elskom porukom, a njegova du`nost
podrazumjeva i nadzire nad objavljivanjem te poruke svijetu
posredstvom drugih osoba. Apostolu je tako|er bilo odre|eno da pazi
na sve lokalne crkve (1. Korin}anima 16:1). Apostol Pavle je, na
primjer, upravljao crkvama u neznaboà~kom svijetu (2.
Korin}anima 11:28).
Proroke ugra|ene u temelj Crkve nalazimo u Starom Zavjetu.
Njihovi spisi se upotrebljivaju da se sastavi zna~ajan dio Starog
Zavjeta, pored u~enja i du`nosti ~etiri jevan|elja. Biblija ne
spominje da je bilo koji prorok imao upravu, izvr{ne ili
propovjeda~ke du`nosti u novozavjetnoj Crkvi.
Jevan|eljisti su vode}i propovjeda~i koji javno obavljaju jevan|
elje, pa ~ak i osnivaju lokalne Crkve i, i pod upravom apostola,
nadziru neke lokalne Crkve. Stoga jevan|eljista danas moè da
obavlja izvr{ene poslove pod upravom apostola u sredi{tu Crkve ili
Boìjeg Djela. Jevan|elista ne mora da ìvi u odre|enom mjestu za
razliku od lokalnih pastora koji paze lokalnu crkvu ili grupu lokalnih
crkava. U Crkvu su postavljeni i u~itelji, kao {to pi{e u 1-oj
Korin}anima.
U~itelji ne moraju biti propovjeda~i. Dodu{e, svi propovjeda~i i
u~itelji se u drugim novozavjetnim napisima nazivaju “starje{ine”.
Prema tome, danas u Boìjoj Crkvi postoje starje{ine koji
propovjedaju i oni koji ne propovjedaju. Starje{ine koji propovjedaju
su ujedno pastori lokalnih crkava, dok neke starje{ine koji ne
propovjedaju danas se nazivaju i “lokalne starje{ine” u Crkvi.
HRAM U KOJI]E DO]I HRISTOS
Evo jo{ nekih stvari o crkvenoj organizaciji. Crkva je duhovno

Hristovo tijelo. Dakle, to nije neka svjetovna, op{tesvjetska
organizacija, klub ili institucija. Pa ipak, Crkva je veoma dobro
146
organizovana. Vidite njenu podpunu sposobnost: “Tako dakle vi{e
niste tu|i i do{ljaci, nego ìvite sa svatima i doma}i ste Bogu”, Vidite
li da je Crkva familija, ba{ kao {to je i Bog u stvari boànska
familija-“doma}instvo” Boìje. U nastavku toga stiha pi{e: “Nazidani
na temelju apostola i proroka, gdje je kamen od ugla samo Isus
Hristos, na kome sva gra|evina”-(dobro organizovana gra|evina u
kojoj su svi djelovi spojeni i zajedno rade u slozi i timskom radu)
“sastavljena raste za crkvu svetu u Gospodu; na kome }ete se i vi
sazidati za stan Boìji u Duhu” (Efescima 2:19-22).
Ovo pismo jasno odkriva u koji hram dolazi proslavljeni vladar
svijeta Hristos prilikom Njegova Drugog Dolaska. Ni jedno pismo ne
predskazuje da }e u Jerusalimu biti izgra|en fizi~ki hram prije nego
{to se Hristos vrati. Me|utim, 40, glava u knjizi prorka Jezekilje
opisuje izgradnju hrama nakon Hristovog povratka.
Crkva je ta koja treba da raste u sveti hram-duhovni hram-u koji }
e Hristos do}i, ba{ kao {to je prvi put do{ao u fizi~ki hram sagra|en
od kamena, metala i drveta. Vidite {to jo{ kaè Biblija: “Nego
vladaju}i se po istini i ljubavi da u svemu uzrastemo u onome koji je
glava, Hristos. Iz kojega je sve tijelo sastavljeno i sklopljeno svakim
zglavkom, da jedno drugome pomaè dobro po mjeri savkog uda, i
~ini da raste tijelo na popravljanje samog sebe u ljubavi” (Efescima
4:15-16). Iz ovoga se vidi da je Crkva organizovana. Poslanica
Efescima kaè da je tijelo sklopljeno, {to zna~i da su mu djelovi
sastavljeni, u~vr{}eni kao zavareni, a to ukazuje na organizovano
jedinstvo i slogu!
Ljudima u Crkvi je zapovje|eno da “svi jedno govore” (1.
Korin}anima 1:10_. Na~in na koji je Bog organizovao starozavjetni
Izrailj, Crkvu Starog Zavjeta, bio je da to bude jedan narod u svijetu,
ali ne od ovog svijeta. Vlada tog naroda je po svom ustrojstvu
hijerarhijska-teokratska-organizovana “od ozgo na dolje”, podpuno
suprotno od “demokratije”. I Crkva je organizovana pod teokratskom
upravom i po svom obliku je hijerarhija.
^lanovi Crkve ne prestavljaju odgovorna lica Crkve. Bog ~ak sam
postavlja ~lanove laike u samu Crkvu (1. Korin}anima 12:18). Jasne
su Isusove rije~i kad kaè: “Niko ne moè do}i k meni ako ga ne
dovu~e Otac koji me posla” (Jovan 6:44).
Osim specijalno pozvanih, ovaj svijet je odba~en od Boga! Upravo
smo govorili o istini da Bog postavlja odgovorna lica da na ljudskom
niovu sluè u Crkvi pod Hristovim autoritetom. ^lanovi nisu ti koji
biraju ljude na te du`nosti. Ali neki ljudi u crkvama dana{njeg svijeta
vjeruju u upravu cjelokupnog zbora (lokalne crkve), odnosno u
“demokratiju”, pa zato sebe nazivaju “zbora{ima”.
Drugi organizuju upravu pastora ili presvitera, pa sebe nazivaju
“prezbitercima”. Neki slijede Lutera, pa se zovu “luterani”. Drugi
slijede u~enja Vesilija koji nagla{ava “metod”, pa se nazivaju
“metodisti”. Neki u~e Boìju istinu o kr{tenju i zato svoje crkve zovu
“baptistima” po Gr~koj rije~i za ti specifi~nu doktrinu. Jedan crkva
je èlila da ima podpunu, sveop{tu kontrolu, pa je sebe nazvala
147
“katoli~kom”, {to u stvari zna~i “sveop{ta”. Kako se zove Crkva
koju je Isus osnovao?
PRAVO IME CRKVE
Isus se molio za Njegovu Crkvu: “O~e sveti! Sa~uvaj ih u ime

svoje, one koje si mi dao da budu jedno kao i mi. Dok bijah s njima
na svijetu, ja ih ~uvah u ime Tvoje;…A sad k tebi idem… Ja im
dadoh rije~ tvoju, i svijet omrznu na njih, jer nisu od svijeta, kao ni
ja {to nisam od svijeta. Ne molim te da ih uzme{ sa svijeta, nego da
ih sa~uva{ od zla. Od svijeta nisu, ka ni Ja {to nisam od svijeta.
Osveti ih istinom svojom: rije~ je tvoja istina” (Jovan 17:11-17).
Isus je rekao da Njegova prava Crkva treba biti sa~uvana u ime
Oca-u ime Boga. U Novom Zavjetu se dvanajest puta pojavljuje ime
te jedne prave Crkve i glasi-Crkva Boìja! Ta Crkva je Boìja, Hristos
je njena glava i kao takav je vodi, podràva i upravlja! U pet
odjeljaka Novog Zavjeta spominje se pravo ime kao ozna~aj da je
rije~ o cjelokupnom Hristovom tijelu-Crkva kao cjelina. Dakle, kad
Biblija govori o cijeloj Crkvi, o svim njenim pojedinim ~lanovima na
zemlji, njeno ime je-“Crkva Boìja”. Evo tih pet primjera:
1) Djela apostolska 20:28-upozorenje starje{inama da “pasu
Crkvu Gospoda i Boga”
2) 1. Korin}anima 10:32: “Ne budite na sablazni ni Jevrejima, ni
Grcima, ni Crkvi Boìjoj”.
3) 1. Korin}anima 11:22: “Ili ne marite za Crkvu Boìju, i
sramotite oni koji nemaju?”
4) 1. Korin}anima 15:9, Pavle pi{e: “…jer gonih Crkvu Boìju”.
5) U Galatima 1:13, Pavle opet pi{e sli~no predhodnom stihu:
“da sam odvi{e gonio Crkvu Boìju i raskopavao je”.
Kad god se spominje odre|ena lokalna crkva, prava Crkva se
naziva Boìja Crkva, a rijetko joj je dato ime mjesta ili geografskog
podru~ja na kome se nalazi. Evo jo{ ~etiri stiha o toj Crkvi:
6) 1. Korin}anima 1:2: “Crkva Boìja koja je u Korintu….”
7) 2. Korin}anima 1:1: “Od Pavla, apostola Isusa Hrista po volji
Boìjoj i brata Timotija Crkvi Boìjoj u Korintu, sa svim svetima
koji su u svoj Ahaji”….
8) 1. Timotija 3:5-govore}i o lokalnim starje{inama u crkvama
Pavle pi{e Timotiju: “A ako ne ume svojim domom upravljati,
kako }e se mo}i starati za Crkvu Boìju”?
9) 1. Timotiju 3:15: “Ako li se zabavim, da zna{ kako treba ìvjeti
u domu Boìjemu, koji je Crkva Boga ìvoga, stup i tvr|a
istine”.
10)1. Korin}anima 11:16: “Ako li je svadljiv, mi takvog obi~aja
nemamo, niti Crkve Boìje”.
Kad se govori o lokalnoj crkvi zajedni~ki, ne kao o op{tem tijelu
nego skupu svih lokalnih zborova, Biblisko ime za Crkvu je Crkve
Boìje. Posljednja dva stiha koja spominju ime Crkve su:
11)1. Solunjanima 2:14: “Jervi, bra}o, pro|oste kao Crkve Boìje
koje su u Judeji u Hristu Isusu”.
148
12)2. Solunjanima 1:4: “Tako da se mi sami hvalimo vama
Crkvama Boìjim”.
Niko nije stvarno u Crkvi koja je od Boga, osim ako to nije Boìja
Crkva koja nastavlja doktrinu, praksu i organizaciju i na svim svojim
putevima slijedi izvorni bibliski {ablon; Crkva kojoj je glava Isus
Hristos, ali koja i dalje pripada Bogu Ocu; osnaèna svetim Duhom,
posjeduje boànstvenu istinu, ispunjava zadatak koji joj je Hristos
dao-objavljuje cijelom svijetu dobru vijest o Carstvu Boìjemu.
Postoji samo jedna jedina takva Crkva koja ne moè da bude
podjeljena ve} samo ostaje jedna.
Uprvoj poslanici Korin}anima pavle je nadahnut da naredi da svi u
Crkvi “jedno govore”. U ono {to se vjeruje, podu~ava i propovjeda
ne smije da bude podjela.
TRADICIONALNO HRI[]ANSTVO
Ali {ta je sa mnogim organizovanim crkvama koje su ozna~ene

kao “Hri{}anske”, od kojih neki imaju vi{emilionsko ~lanstvo? Sve
one su opisane u Otkrivenju 17:5: “Tajna, Vavilon veliki, mati
kurvama i mrzostima zemaljskim”. Da li to zna~i da su te crkve
ozna~ene kao zlo? Ne, to se nebi moglo re}i, barem ne u smislu da
su svjesno i namjerno zle. Na{ svijet u kome ìvimo cijelo dana{nje
~ovje~anstvo je odvojeneo od Boga. Sotona jo{ uvjek vlada sa svog
zemaljskog prestola odmah iza samog Boga, a Sotona je zaveo cijeli
svijet (Otkrivenje 12:9). Prevareni ljudi nisu svjesni da se zavedeni-
da su toga svjesni ne bi bili prevareni! Naprotiv! Mogu da budu vrlo
iskreni u svom vjerovanju da su u pravu! Da li su te crkve osu|ene?
Nipo{to! Jednostavno sada nisu pod sudom, {to }u re}i nisu ni “osu|
ene” ni “spasene”.
Zaista malo ljudi shva}a ili poznaje razmjere sotonske sile i mjeru
u kojoj vara sav vasioni svijet. Sotona je taj koji je zao i |avolski
nastrojen, a ne ljudi. Me|utim, on je nevidljivo bi}e, nevidljiva sila
koju smrtni ljudi ne vide i ne priznaju da postoji. Sotona je vje{t
prevarant! Pojavljuje se kao svjetlo (2. Korin}anima 11:13-15), a ima
svoje la`ne crkve! Svoje sluge (propovjeda~e) vara da vjeruju da su
“sluge pravde” i sluge Hristove (stih 15) (Matej 24:5).
“Ali se bojim da kako kao {to zmija Jevu prevari lukavstvom
svojim tako i razumi va{i da se ne odvrate od prostote koja je u
Hristu. Jer ako onaj koji dolazi drugoga isusa propovjeda koga mi ne
propovjedasmo, ili drugoga duha primite koga ne primiste, dobro bi
ste potrpjeli… Jer takvi la`ni apostoli i prevarljivi poslanici pretvaraju
se u apostole Hristove. I nije ~udo, jer se sam Sotona pretvara u
an|ela svijeta. Nije dakle ni{ta veliko ako se i sluge njegove
pretvaraju kao sluge pravde, kojima }e svr{etak biti po djelima
njihovijem” (2. Korin}anima 11:3-4, 13-15).
Primjeti}ete da prevarene, la`ne crkve vjeruju da su jedna prava
crkva i da se njihovi propovjednici “pretvaraju kao sluge pravde”
(drugim rije~ima, pojavljuju se kao pravi slu`benici Isusa Hrista). I
zaista mnogi su od njih mnogo iskreni, mada i sami zavedeni, a niti
149
su upoznali niti propovjedaju Isusovo jevan|elje o Carstvu Boìjemu
(Matej 24:14)., niti shva}aju ovo {to ova knjiga pi{e o Crkvi Boìjoj.
DJELIMI^NO ISTINA
Mnoge protestanske crkve i pojednini “propovjeda~i” navode

djelove Svetog Pisma, naro~ito one vezane za Hri{}anski ìvot,
vjeru, ljubav i tako dalje. Svi njihovi navodi su ispravni, ali oni
ignori{u mnoge druge va`ne biblijske navode navedene u ovom
djelu. Sotona kao da je spreman da popusti prevarenim ljudima
djeli}e prave istine, ali da proma{e po pitanju pravih istina. Obi~no
nemaju pravilno ime za njihove crkve-Crkva Boìja, ne objavljuju
cartsvo Boìje, niti uop{e znaju {to je carstvo Boìje! To zna~i da niti
imaju niti obajvljuju istinito Hristovo jevan|elje. Kod njih tako|er ne
postoji Boìja uprava ~ija je glava Isus Hristos, sa apostolima, jevan|
eljistima, pastorima i ostalim starje{inama. Ne znaju {to je
spasenje, ne razumiju Boìjiu namjeru i Boìji plan za ~ovje~anstvo.
Jedina prava Crkva, uveliko progonjena i suo~ena sa velikom
opozicijom (usprkos koji i dalje postoji), ima ove dokaze koji je ~ine
pravom istinitom Crkvom. Pa ~ak i ta Crkva je sve do 1933 izgubila
mnogo iz vida va`ne stvari o kojima se pi{e u ovoj knjizi. Ako ni{ta
drugo, osamnajest osnovnih, va`nih istina je obnovljeno u toj pravoj
Crkvi po~ev{i od 1933. godine.
SAM LJUDSKI UM NE MO@E ZNATI
Sve do sada nisam bio u stanju da vam jasno kratko objasnim {to
je ta~no Crkva i za{to postoji. Za{to nisam mogao da to uradim? Za
ljude je prirodno i normalno da misle samo na i o materijalnim,
fizi~kim stvarima. Ne shva}aju ~injenicu da su odvojeni od Boga!
Ljudski um, ako i sve dok od Boga ne primi sveti Duh ne moè da
razmi{lja duhovno, da upozna duhovno znanje, razumije ljudske
nepogode, nevolje, zla i svrhu ljudskog ìvota.
Ali Crkva je Boìja Crkva, a ono {to je od Boga je tajna
neshvatljiva prirodnom tjelesnom umu. Stoga ljudi mogu da imaju
naviku prestavu o tome {to je Crkva i za{to postoji, ali ta njihova
predstava nije boànska. Bog stupa u dodir sa ~ovjekom u na{em
vremenu preko svoje {tampane rije~i, svet Biblije, ali pravo,
centralno zna~enje u Bibliji je duhovne prirode, a prirodan um bez
Boìjeg Duha ne moè da razmi{lja duhovno ni da shvati duhovno
znanje.
Da tajanstvenost bude ve}a-ponavljam-Biblija je kao slagalica od
hiljade djelova koji, da bi se razumjeli, moraju da se sloè tako da
“zapopvjest po zapovjest, pravilo po pravilo, ovdje malo, onamo
malo” do|u na svoje mejsto (Isaia 28:9-10, 13). Da se ta duhovna
“slagalica” ispravno sloì ljudskom umu je potrebno dodatak Duha
svetoga. Pa i tada potrebno je vrijeme, truda i strpljenja. Zato nisam
bio stanju da odmah odgovorim ~itaocu na pitanje “{to i za{to”
150
kada je u pitanju Crkva, niti da dadem odgovor u najkra}im crtama.
Ali èlim da u podpunosti odkrijem tu tajnu! Dakle, {to je Crkva?
ZA[TO “PRVINE”?
Prvine predstavljaju tijelo koje je Bog specijalno pozvao iz

sotonskog svijeta radi posebne namjere-da se obu~i kako bi Njegovi
~lanovi postali vladari i u~itelji kad Bog krene da preobrati ovaj
svijet. To tijelo se obu~ava da bude sposobno da vlada i u~i svijet
sa Hristom i pod Hristovim nadzorom. Tako|er je potrebno da se
~lanovi tog tijela prvo preobrate iz ljudskih bi}a u prava
Boànstvena bi}a, ~ime }e postati ~lanovi Boìje porodice. To
obja{njava za{to se ~lanovi tog tijela stalno nazivaju “prvina” ili
“prevenci” (Efescima 1:11; Rimljanima 11:16; Odkrivenje 14:4).
Dan Duhova se u po~etku zvao “Dan prvina”, {to je sluìlo kao
slika Crkve koja je pozvana i trenira se za njenu specijalnu du`nost
prije nego {to do|e veijeme da Bog otvori spasenje cijelom svijetu.
îtaoc treba jasno da shvati da jo{ nije do{lo vrijeme da Bog otvori
pristup drvetu ìvota sotonskom svijetu. Umjesto toga je odabrao
one koji su preodre|eni za naro~itu pripremu da postanu carevi i
u~itelji, stvarna Boìja bi}a koja }e biti pod Hristovom kontrolom
kad Bog otvori drvo ìvota cijelom svijetu. Kao {to pi{e u knjizi
proroka Joila 2:28, to je vrijeme kada }e Bog izliti Njegov Duh na
svako tijelo.
Novozajetni stih u drugoj Korin}anima 6:2 kaè: “Evo sad je dan
spasenja!”, pogre{no se tuma~i, a ujedno prestavlja nepravilan
navod knjige proroka Isaie 49:8, gdje se spominje samo “dan
spasenja” i ni{ta vi{e! Re~enica u poslanici Korin}anima 6:2 je
uba~ena od strane prevodioca koji su prevareni da vjeruju da je ovo
jedini dan spasenja svih ljudi. Sama je istina da Crkva nije pozvana
samo i jedno da se spase, odnosno da samo u|e u Carstvo, kao {to
mnogi reko{e. Jasna potvrda da to nije jedini cilj zbog kojega je Bog
pozvao Crkvu nalazi se u pri~i o trgovcima i talantima.
PRIÂ O TRGOVCIMA
U toj pri~i u jevan|elju po Liki Isus je prestavljen kao mladi

Bogata{ koji ide pred Boìji presto na nebu da primi carstvo Boìje.
Svakome u Crkvi dao je kesu novca koja predstavlja porciju Boìjeg
svetoga Duha. Ta pri~a opisuje ~injenicu da tokom na{eg
Hri{}anskog ìvota moramo da rastemo u Duhu (blagodati i znanju).
Kada se Hristos vrati na zemlju nakon {to primi carstvo, budu}i da
je ve} krunisan za Cara, pozva}e na odgovornost ~lanove Crkve.
Osoba koja je deset puta umnoìla porciju primljenog svetoga
Duha (desetostruko uzrasla i razvila se u blagodati i znanju), bi}e
nagra|en tako {to dobije na upravu deset gradova. Osoba koja se
usposbila samo upola svojim duhovnim napretkom i razvojom ima}e
kao nagradu upravu nad pet gradova. Ne zaboravite da }emo biti
151
nagra|eni prema djelima razvoja, ali spasenje i dalje ostaje
besplatan dar od Boga.
[to }e se dogoditi sa osobama koja misli da je “uspjela da u|e u
Carstvo” bez zduhovnog razvoja i napredka? Od nje }e se uzeti ta
prava porcija Duha svetoga-izgubi}e spasenje za koje pogre{no
misli da ga je dobila. Takva osoba ne}e u}i u carstvo, jer nije bila
pozvana tek da se spasi, nego da se usposobi da vlada i podu~ava u
Carstvu pod Hristovom upravom. Kada Bog bude otvorio spasenje
svima koji ìve na zemlji!
Dobro je primjetiti i to da spasenje tada ne}e biti pristupa~no
ljudima koji ìve u sotonskom svijetu zato {to }e tada{nji svijet
(Carstvo nebesko) biti Boìji svijet-svijet sutra{njice! Pri~a o talantu
nagla{ava istu stvar (Matej 25).
PRIÂ O SIJAÛ
U Bibliji postoji pri~a o sija~u i sjemenu u jevan|elju po Mateju

13:1-9. Isusovi u~enici nisu razumjeli tu pri~u, pa su upitali Isusa
(stih 10) za{to mno{tvu naroda govori u pri~ana? Na to je Isus
odgovorio svojim u~enicima, koji su pozvani iz svijeta na specijalnu
du`nost: “Vama je dato da znate tajne carstva nebeskoga, a njima
nije dato”. To je jo{ jedan primjer iz kog se vidi da Bog sada ne
poziva svijet da razumiju istinu i da se spasu.
Isus im je govorio o nepozvanom svijetu u pri~ama da bi sakrijo
zna~aj svojih pri~a (stih 13). Tu pri~u je objasnio svojim pozvanim
u~enicima (stih 18-23). Neki koji su pozvani u ovo doba Crkve ~uju
Rije~ Boìju kada se propovjeda, ali je ne razumiju i Sotona od njih
oduzme ono {to biva zasijano u njihova srca. Neki sa rado{}u prime
istinu kada se ona propovjeda, ali im ne dostaje dubina uma i
karaktera, pa pobjegnu sabla`njeni kada do|e progon. Drugi ~uju i
isprva reaguju, ali su toliko zapleteni u ovaj svijet i njihovo
zadovoljstvo ovog svijeta da ne ra|aju nikakav plod (kao i ona osoba
u pri~i koji je primio kesu srebrenjaka i nije napredovao duhovnim
karakterom i znanjem).
A o drugim ljudima koji su pozvani iz svijeta u Boìju Crkvu neki
proizvedu sto puta vi{e duhovnog rada, neki {ezdeset posto, drugi
opet trideset. Oni su spaseni nezara|enom Boìjom blagoda}u, ali }e
u slede}em ìvotu, u Boìjem carstvu, biti nagra|eni tako {to }e
dobiti odgovorne poloàje i mo} u skaldu sa njihovim djelima. To
zna~i da }e nagrada biti prema tome koliko je ko radio rad!
Ra|anje ploda tako|er podrazumjeva “plod duhovni” obja{njen u
Galatima 5:22-23-iskazivanje vi{e ljubavi i nesebi~ne brige za
druge, uzrastanje u radosti (zna~i da osoba postane radostan),
napredovanje u miru sa sopstvenom porodicom, kom{ijama,
bli`njima i svim drugim ljudima, a isto tako i razvijanje strpljenja,
ve}u ljubaznost i podno{ljivost prema drugima, dobrotu i vjeru, kao i
krotost i samokontrolu.
Crkva je i tijelo pozvano iz sotonskog svijeta koje se priprema da
obnovi upravu Boìju sa Hristom i pod Njegovom kontrolom, budu}i
152
da }e u to vrijeme Sotona biti uklonjen a svi ìvi pozvani na
pokajanje i spasenje uz vje~an ìvot koji dolazi posredstvom Boìjeg
Duha svetoga! Besmrtna Crkva tada }e zavladati saHristom i tako
smjenuti sada{nju sotonsku upravu!
Isto tako Crkva je tijelo ljudi pozvanih iz svijeta, koji }e prilikom
vaskrsenja sa~injavati prvinu Boìje ètve. Ta ètva prestavlja
ubiralje ljudi od krvi i mesa koji se preobra}aju u boànska bi}a koja
imaju vje~ni ìvot-ljudi u kojima se Bog zapravo prepora|a!
CRKVA JO[ UVIJE TJELESNA
Za{to Bog u Njegovoj mudrosti ide tako sporo, tek po jedan korak
u datom momentu? Malo ljudi shva}a veli~inu Boìjeg plana! Nakon
svih ovih godina grijeha ljudi odvojeni od Boga, ~ak i sa Boìjim
sopstvenim svetim Duhom koji je dat onima koji su se pomirili
prilikom po~etnog preokretaja, u po~etku su “bebe u Hristu”. To
zna~i da su i dalje mnogo vi{e tjelesni nego duhovni.
Shvatite! Crkva, kada je u po~etku pozvana u ovom ìvotu,
jo{ uvijek nije u stanju da vlada zemljom-da sjedi na Hristovom
prijestolu na koji je Bog prvo postavio Lucifera, niti da sprovodi
Boìju upravu. Upravo zato je Bog postavio Njegov model uprave u
njegovoj Crkvi. Upravo je radi toga boànska uprava teokratska a ne
demokratska!
Zato je Bog uspostavio razli~ite poloàje uprave u Njegovoj Crkvi:
apostole, jevan|eliste, pastore, starje{ine koji propovjedaju i ne
propovjedaju “dokle dostignemo svi (mi u Crkvi) i jedinstvo vjere i
poznanju Sina Boìjega, u ~ovjeka savr{ena, u mjeri rasta visine
Hristove” (Efescima 4:13). To nije stvar “stizanje do carstva” nakon
{to se neko krsti, ve} duhovno dozrevanje i razvoj u znanju i
pravednom karakteru.
Iz tog razloga je Crkva po obliku uprave hijerarhijska-uprava od
Boga odozgo na dolje, a ne odozdo na gore. Da nije tako oni dolje
vladali bi nad Bogom! Po istom na~inu uprave vlada}e Hristos nad
svim narodima kada po~ne milenijum! I to je razlog za{to je Sotona
izvr{io uticaj na odpadnike Boìje Crkve koji su postali ogor~eni i
kivni na Boìju upravu, zbog ~ega su neki oti{li iz Crkve.
Crkve ovog svijeta-“tradicionalno Hri{}anstvo”-ne govore o
modelu uprave s kojom se Bog koristi. Nemaju slike o Isusu kao
dolaze}em svjetskom Vladaru. Ne propovjedaju da dolazi kao Cra,
nego samo kao Spasitelj. Crkve u svjet pregledaju-odbacuju-Pisma
koja govore o Hristu kao Caru i dolaze}em Vladaru i upravi jedne
uprave u Carstvu Boìjemu! Zato se moè re}i da u njihovim
u~enjima i propovjedanju namjerno odbacuju i preska~u poruku
Hristovog jevan|elja! U~e da su ve} spaseni kada “prihvate” Hrista!
Ponavaljam: osoba koju Bog pozove i doda u svoju Crkvu prilikom
podpunog preobra}aja nije ni izbliza u stanju da dobije vladarsku
mo} nad narodom!! Tu osobu Biblija naziva “bebom u Hristu”. Ako
se pokaje i zaista se preobrati u ovom prvom ljudskom stavu, ta
osoba zapravo prima od Boga porciju svetoga Duha, kao {to to
153
~itamo u poslanici Rimljanima 8:16: “Ovaj duh svjedo~i na{emu
duhu da smo djeca Boìja”. Ali, prije nego {to se usposobimo da
vladamo gradovima i narodima i podu~avamo oni koji se obra}aju
Bogu, potrebno je prvo da duhovno sazremo.
Apostol Pavle je napisao ~lanovima Crkve u prvom vijeku, koji
nisu dozrevali u duhovnom smislu: “Da ne budete lenjivi, nego da se
ugledate na one koji vjerom i trpljenjem dobijaju obe}anja. Jer kad
Bog Abramu obe}a, ne imaju}i ni~im vi{e da se zakune, zakle se
sobom, govore}i, zaista blagosiljaju}i blagoslovi}u te, i
umnoàvaju}i umnoì}u te” (Jevrejima 6:12-14).
Ve} sada smo za~eti, ali jo{ ne ro|ena djeca Boìja. Ako to
direktno upotrebite sa za~etim plodom ili fetusom u utrobi budu}e
majke moète da zaklju~ite da je plod ve} u tom stanju djete svojih
roditelja, i ako se jo{ nije rodilo. Zato èlim da samo uzgredno
navedem da je abortiranje ubistvo! No, ovo nas dovodi do najva`nije
svrhe i funkcije zbog koje Crkva postoji!
Od 22. stiha u poslanici Galatima 4, po~inje pri~a o dva zavjeta-
Zavjetu sklopljenim sa Izrailjskim narodom na gori Sinaju i Novom
Zavjetu koji }e biti sklopljen prilikom Hristova povratka. Me|utim,
propovjeda~i u Crkvi su “sposobni da budu sluge Novom Zavjetu”
(2. Korin}anima 3:6) Crkva je dio i prvi uvod za kona~nu
predpostavku za uspostavu Novog Zavjeta. Pri~a o dva zavjeta
naziva Crkvu “mati svim nama”-to jest, majka ljudima unutar Crkve.
Obratite pa`nju na direktno uspore|enje. Bog se prepora|a preko
ljudi. Podario nam je mo} da sebe prepora|amo, a ljudski preporo|aj
direkno je slika Boìjeg dugovnog preporoda!
KAKO LJUSKI PREPORO\AJ-OPISUJE DUHOVNO SPASENJE
Pogledajte i poku{ajte shvatiti na koji na~i ljudski rasplod

predstavlja duhovno spasenje! Cjelokupan ljudski ìvot dolazi od
malog jajca ovarije koja se proizvodi unutar ljudske majke. Ovarija je
odprilike veli~ine vrha {pendale. Kad je uve}ate pod mikroskopom
moète da vidite malo jezgro u njoj. Me|utim, samo ovarija ima
ograni~n ìvotni vijek. Neki doktori i nau~nici predpostavljaju da
ovum moè samo da ìvi 24 sata u koliko ga ne oplodi plod
mi{karca.
Ljudski ìvot moè da se za~ne pomo}u }elije u spermi koja se
proizvodi u tijelu ljudskog oca Spermalna }elija je najmanja }elija u
ljudskom organizmu, oko pedeset puta manja od ovuma. Kada
sperma (tejni~ki nazvana “spermatozoid”) u|e u overiju, kr~i sebi
put jezgra ovarije, stapa se sa njom i tako je za~et fizi~ki ljudski
ìvot u ovariji. Ali to jo{ uvijek nije ro|eno ljudsko bi}e. Ljudski ìvot
u toj fazi tek je na svom po~etku. Tokom prva ~etiri mjeseca svog
postojanja taj oblik ìvota zove se embrion. Nakon toga pa sve do
kona~nog ro|enja nazivaju ga “fetus”.
Ljudski ìvot zapo~inje u veoma malom obliku-veli~ine vrha
{pendale-a sperma koja ga prizvodi je najmanja }elija u ljudskom
organizmu! Kada je ljudski ìvot za~et on mora da se hrani i odràva
154
fizi~kom hranom koja mu sa zemlje dolazi preko majke. Usljed
fizi~ke ishrane ljudski ìvot mora da se razvija, razvija i razvija sve
dok ne postane fizi~ki dovoljno velik da se rodi-nakon devet
mjeseci. Kako se ljudski ìvot razvija, dolazi do postepenog
formiranja fizi~kih organa i karakteristika. Uskoro se pojavljuje
ki~meni stub, srce koje zapo~inje da kuca i drugi unutra{nji organi.
Tada i ljudsko tijelo postepeno dobija svoj oblik u procesu razvoja
glave, nogu i ruku. Najzad po~inje da raste kosa i nokti na rukama i
nogama, pa se tako postepeno izra|uje crta lica. Oko devetog
mjeseca prosje~an normalan fetus teì pribli`no {ets do devet funty
i spreman je da do|e na svijet. Ljudsko bi}e mora da bude za~eto od
strane svog ljudskog oca. Da bi se ~ovjek nanovo rodio od Duha,
odnosno od Boga, prvo mora da bude za~et od strane jednog
duhovnog Oca-svemogu}eg Boga.
IZVANREDNA SLI^NOST
Sada vidite kako je ljudsko za~e}e, vrijeme trudno}e i ro|enja

izvanredna sli~nost slike duhovnog spasenja-ro|enje od Boga u
kojem ljudsko bi}e dobija vje~ni ìvot u Crastvu Boìjemu-Boìja
familija u koju je ~ovjeku mogu}e da se rodi! Svaka odrasla osoba u
duhovnom smislu “jaje” ili “ovarija” u kojoj postoji jezgro-ljudski um
sa ~ovje~ijim duhom! U odnosu na vje~ni ìvot ta duhovna
“ovarija” ima veoma kratak ìvotni vijek kada ìvi sama-njen
prosje~an ìvotni vijek je nekih sedamdeset godina.
Ali, moè joj se dodati duhovan, boànski, besmrtni ìvot ako u
nju u|e sveti Duh koji dolazi od samog li~no Boga Oca. Taj boànski
Duh od Oca se povezuje sa jezgrom ljudske ovarije-duhom
~ovje~ijim i ljudskim umom i daje nam boànsku prirodu (2. Petrova
1:4). Do tog trenutka posjedujemo samo ljudsku, tjelesnu prirodu.
Kao {to je }elija sperme najmanja }elija u ljudskom organizmu, tako
i mnogi novoza~eti Hri{}ani kre}u u duhovni ìvot sa veoma malom
mjerom Boìjed Duha svetoga i karaktera.
Mnogi od njih su na po~etku po svojoj prirodi jo{ uvjek 99.44
posto tjelesni! To je o~igledno bio slu~aj sa ~lanovima Crkve Boìje
u Korintu (1. Korin}anima 3:1-3). Apostol Pavle im je napisao da
jo{ uvjek mora da ih hrani duhovnim mlijekom umjesto odraslom
“hranom”. Ti Korin}ani sasvim izvjesno nisu biuli “nanovo ro|eni”.
Elem, kao {to fizi~ki mu{ki plod prokr~i sebi put do jezgra u
ovariji i sjedini se sa njom, tako Boìji Duh ulazi i povezuje se sa
ljudskim duhom i umom! Kao {to je ranije obja{njeno, u ~ovjeku
postoji jedan odre|eni duh-“duh ~ovjeka” koji ìvi u zajednici sa
ljudskim mozgom sa kojim sa~injava ljudski um. Boìji duh se
sjedinjuje sa na{im duhom i zajedno s njim svjedo~i da smo sada
djeca Boìja (Rimljanima 8:16). Boìji sveti Duh, koji sada ìvi u
na{em umu u zajednici sa na{im ljudskim duhom, pruà na{em
umu mogu}nost da shvati duhovno znanje (1. Korin}anima 2:11).-
znanje koje tjelesni um nema mogu}nosti da razumije.
155
Sada je posredstvom Boìjeg Duha u nama pristupan vje~ni ìvot,
boànstveni ìvot, na isti na~in na koji se stvara ljudski embrion koji
je u tom poloàju jo{ uvjek nerazvijen ljudski ìvot. Ali u ovom stanju
jo{ nismo besmrtna duhovna bi}a, to jest nismo se rodili od Boga,
kao {to majka ne ra|a odmah ljudki “ovum”. Drugim rije~ima
jo{ nismo nasljednici ni vlasnici zemlje, nego smo samo fizi~ka bi}a
koja su njeni budu}i nasljednici (Rimljanima 8:17).
Ali ako u nama stanuje sveti Boìji Duh, Bog }e prilikom
vaskrsenja “oìviti” na{a smrtna tijela u vje~ni ìvot svojim Duhom
koji “ìvi u nama” (Rimljanima 8:11; 1. Korin}anima 15:49-53).
Sad vidimo nastavak te izvanredne analogije! Jo{ uvijek se nismo
rodili kao boànska bi}a i jo{ se uvijek na sastojimo od duha ve} od
fizi~ke materije. Boànski ìvot tek za~et u nama. Boànski
karakter u nama zapo~inje u veoma malom obliku da je zaista
pitanje ima li mnogo dokaza da u na{em ìvotu uop{te postoji
takav karakter, osim onog sjaja koji dolazi usled duhovne
“romanse”, kojom duhovno govore}i, mo`da zra~imo dok smo u
“prvoj ljubavi” na{eg preobra}aja. No, kad je rije~ o duhovnom
znanju i razvijenom duhovnom karakteru, u tom trenutku toga
ba{ nema mnogo.
DUHOVNI ZAMETAK
Dakle, kad smo duhovno za~eti, prestavljamo samo jedan

duhovni zametak. U tom stavu moramo da se hranimo i napajamo
duhovnom hranom! Isus je rekao da ~ovje ne}e ìvjeti samo od
hljeba (fizi~ke hrane), nego od svake rije~i koja je od Boga
(duhovna hrana). Tu hranu dobivamo iz Biblije. Ali duhovno znanje i
karakter tako|er dobivamo preko li~nog , bliskog, neprekidnog
odnosa sa Bogom kroz molitve i Hri{}ansko povezivanje sa Boìjom
djecom u Njegovoj Crkvi, kai i preko stalnog u~enja koje pruà
Crkva.
Fizi~ki embrion i fetus hrani se preko majke fizi~kom hranom.
Biblija naziva Boìju Crkvu gornjim Jerusalimom “koji je mati svima
nama” (Galatima 4:26). Obratite pa`nju na ta~nu sli~nost! Crkva je
duhovna majka njenih ~lanova Bog je postavio Njegove pozvane i
odabrane propovjeda~e u Njegovu Crkvu da hrane stado-“da se
sveti priprave za djelo slu`be, na sazidanje tijela Hristova (Crkve);
dokle dostignemo svi u jedinstvo vjere i poznanje Sina Boìjega, u
~ovjeku savr{ena, u mjeru rasta visine Hristove” (Efescima 4:11-
13).
Du`nost Hristovih pravih slu`benika (kojih je danas jako malo) je
da {tite za~ete, jo{ nero|ene svete od la`nih doktrina i la`nih
u~itelja. Ljudska majka nosi njenu jo{ nero|enu bebu u djelu svog
tijela gdje je bebe za{ti}ena od fizi~ke opasnosti. Ta za{tita je dio
maj~ine du`nosti, kao ishrana njenog nero|enog djeteta! Isto tako i
Crkva preko Hristovih u~itelja, stupa u dodir savjetuju}i i {tite}i
nero|ene ~lanove od duhovne opasnosti! Predivna slika ljudkog
preporo|aja u duhovno spasenje!
156
Analogija se dalje nastavlja kao {to fizi~ki po~etak mora da se
razvija fizi~ki kako bi dostigao dovoljnu veli~inu da se rodi kao
djete, tako i za~eti Hri{}anin mora da dozrije u blagodati i znanju
Hristovom (2. Petrova 3:18)-mora da pobje|uje i razvija duhovni
karakter tokom ovog ìvota da bi mogao da radi u carstvu Boìjemu!
Kao {to fizi~ki za~etak malo po malo postepeno razvija svoje
fizi~ke organe, crte lica, i tjelesne karakteristike, tako i za~eti
Hri{}anin neprestalno mora da postepeno razvija duhovni karakter,
ljubav, vjeru, strpljivost, blagost, samokontrolu. Mora da ìvi po
Rije~i Boìjoj i da bude osoba koja tvori (ìvi) tu Rije~. Hri{}anin ili
Hri{}anka mora da u sebi razvije boànski karakter.
I NAJZAD-VJE^NO
Potom, u vrijeme koje je Bog odredio-mada se moè dogoditi da

osoba u me|uvremenu umre-vaskrsenjem ili momentalnom
promjenom u besmrtnost prilikom Hristova dolaska osoba }e se
roditi od Boga u Carstvo Boìje zato {to je Bog to Carstvo! Tada vi{e
ne}e biti materijalno tijelo od zemaljskog praha, nego }e se sastojati
od duha, ba{ kao {to je i Bog Duh (Jovan 4:24). Kako jako divna
Boìja istina! Ali Sotona je podlim, kukavi~kim obmanama prevario
~itavi svijet, zasljepio ~ovje~anstvo da ne vide ~injenicu da je Bog
to Carstvo koje je Isus objavio, u koje mi ljudi moèmo da se rodimo
kao duhovne jedinke, ~lanovi familije i postanemi dio tog Boìjeg
Carstva!
Kako je dragocjena Boìja Istina! Bog je smislio preporod kao
prasliku Njegove istine po fizi~kom principu i da bi nas stalno
odràvao u spoznanju o Njegovom ~udnovatom planu spasenja! To i
jeste du`nost Crkve, duhovne majke Hri{}ana u njoj-da razvija sveti,
pravedni~ki, savr{en poboàn karakter u onima koje je Bog pozvao i
dodao Njegovoj Crkvi. Ne zaboravite da niko ne moè da do|e Hristu,
osima ako je pozvan i privu~en od Boga Oca (Jovan 6:44).
Novoobra}eni ~lanovi Crkve nisu dovedeni u duhovni preokretaj
“prodajom robe {iroke potro{nje” koju nude trgova~ki putnici sa
titulom ljudskih jevan|elista, niti su “nagovoreni” da se “obrate”, a
jo{ manje da su se preobratili pod pritiskom èstokih uzbu|enih
apela raspaljenih jevan|elskih oratora i “pozivima sa oltara”,
nabijenih uzbu|enjem, u kojima se pozivaju da predadu svoje srce
Hristu na jevan|elskim krusadama tokom kojih hor u pozadini
stenju}im glasom pjeva pjesmice o Isusu Hristu.
U Novom Zavjetu ne moète da na|ete tu vrstu savremenih
jevangelizacija po modelu ameri~kog “staromodnog jevan|elja”.
Novi Zavjet ne u~i o takvim djelatnostima, niti se bilo ko u Novom
Zavjetu koristio takvim na~inom kao primjerom koji trebamo sa
slijedimo! No, ljudi danas i dalje imaju u svjesti la`nu predpostavku
da je to put koji je Hristos èlio da Hri{}anstvo slijedi, pa ~ak i da je
Hristos taj koji je zapo~eo takvu praksu.
Isus nije do{ao da organizuje pohod za “spas ljudskih du{a”,
odnosno da u ovom trenutku poku{a da spasi sve koji ìve u
157
sotonskom svijetu. Do{ao je da pozove iz sotonskog svijeta jedan
predestirani i na poseban na~in pozvani narod koji je Bog privukao k
sebi. Isus re~e da je nemogu}e ostalim ljudima u sotonskom svijetu
da do|u k njemu da se spasu, osim ako su pozvani od Boga da
postanu carevi i u~itelji kada Boìji svijet sutra{njice zamjeni
sada{nji sotonski svijet.
Isus nikad nije preklinjao niti molio bilo koga da mu “preda svoje
srce”. U Samariji je na Jakovljevom studencu razgovarao sa ènom o
svetom Duhu u smislu “ìve vode”. Rekla mu je: “Gospode! daj mi te
vode da ne èdnim niti da dolazim amo na vodu”. To je bio li~ni
zahtjev jedne neobra}ene ène za spasenje i dar Duha svetoga. Ali
Isus joj je samo rekao koji su njeni gresi, to jest od ~ega treba da se
pokaje! Nije rekao: “Do|i k meni, takva kava jesi, u tvojim grijesima.
Niko ne moè da do|e k Isusu osima ako ga Bog Otac ne dovu~e!
Svi su ljudi gre`ni, a grijeh je upravljen protiv Boga Oca. ôvjek
najprije treba da se pokaje od grijeha tako da napusti grijeh! To
zna~i mnogo vi{e od griè savjesti koja se ra|a u ~ovjeku kao
posljedica krivice za ne{to {to je u~inio. Pokajanje je u stvari
osje}anje àlosti dovoljno jake da se ~ovjek okani grijeha i nadvlada
ih, ~ime se pomiruje s Bogom na temelju vjere u Hrista. Bog Otac je
taj koji dodaje u Crkvu takve pokajane ljude koje poziva du budu
spaseni (Djela 2:47).
Bog je taj koji dovodi i stavlja ~lanove u Crkvu (1. Korin}anima
12:18), a ne uzbu|ene oratorske vje{tine propovjeda~a koji sa oltara
{alju uzrujane pozive! Bog postavlja pojedine ~lanove u Njegovu
Crkvu da bi u njima mogao da se razvije Njego sveti, pravedan,
savr{en karakter. A za{to? Da ih pripremi da postanu boànska bi}a
u Carstvu (porodici) Boìjemu, da bi sa upravom Boìjom vladali i
upravljali cijelom planetom! Kako Crkva, kao duhovna majka njeni
~lanovi, razvijaju u njima taj duhovni karakter? To pitanje nas
dovodi do stvarne svrhe postojanja Crkve i kona~no razumjevanje o
tome za{to neko ne moè da se rodi nanovo izvan Crkve.
STVARNA SVRHA POSTOJANJA CRKVE
Sad dolazi najva`nije pitanje: {to je stvarna svrha postojanja

Crkve? Za{to Bog i Hristos su osnovali Crkvu? Crkva je duhovna
majka ljudskih obra}enika. Oni su duhovni za~etak i plod koji se
jo{ nisu rodili, i ako ih je Boìji sveti Duh za~eo usljed ~ega su ve} u
ovom trenutku djeca Boìja. Crkva je Boìji duhovni organizam dobro
organizovana za davanje duhovne hrane, obuka i razvoj pravednog
duhovnog karaktera budu}ih boànstvenih bi}a-sinova i k}eri Boga
Oca! Radi te obuke-duhovnog razvoja Boìjeg karaktera-Bog je dao
Njegovoj Crkvi dvostruku odgovornost:
1) “Idite po svemu svijetu” i objavite dobre vjesti-proglas o
dolaze}em carstvu Boìjemu i
2) “Pasi ovce moje”. U nastojanju napasanja “ovaca” (razvijanju
Boìjeg duhovnog karaktera u Hri{}anima), Bog je i
“ovcama” odredio i njihovu
158
ulogu u podràvanju i pomaganju velikog zadatka koji glasi: “Idite po
svemu svijetu”. Taj prvi veliki zadatak je povjeren apostolima. U
ne{to manjoj mjeri su i jevan|elisti upotrebljeni da se ta poruka
prenese svijetu. Drugi rukovodioci-rukopoloèni slu`benici-
postavljeni su u lokalnom podru~ju, ali ~ak i lokalni pastor neke
crkve moè da odrì jevan|eljsku slu`bu u svojoj oblasti, koja nije
jedna vrsta pohoda za “spasenje ljudske du{e”, ve} u vidu
predavanja na kojima objavljuje za svjedo~anstvo budu}e Carstvo
Boìje (pravo jevan|elje). Cijeli taj veliki zadatak-objava dobre vijesti
o dolaze}em carstvu i “napasanju stada”-prestavlja zajedni~ku
administraciju i rad Crkve.
Pojedini ~lanovi imaju klju~nu ulogu u objavi dobre vijesti (jevan|
elja) svijetu. Koja je njihova uloga? Ne ta da sami idu i propovjedaju
Hristovu poruku po kom{iluku ili u svijet. Tu ulogu prije svega imaju
apostoli, u izvjesnoj mjeri jevan|elisti i u jo{ manjoj mjeri ~ak i
lokalni pastori u lokalnim sredinama. (Glavna odgovornost lokalnih
pastora (sve{tenika) je da nadziru i propovjedaju u lokalnoj crkvi-
zboru). Ali cjelokupan rad Crkve kao cjeline organizovan je u
razli~ite administracije i du`nosti (1. Korin}anima 12:5-6).
UDIO ^LANA LAIKA
Kakav udio ima, recimo, pojedini lokalni ~lan u prono{enju jevan|

eljske poruke cijelom svijetu? Prije svega tu du`nost obavljaju
apostoli. U dana{nje vrijeme se ona tako|er obavlja putom radia,
televizije, i {tampe! U prvom vijeku na{e ere to se radilo li~nim
objavama. Kakvu onad ulogu ima pojedini lai~ki ~lan u toj
djelatnosti? Ogromnu!!! Apostolu su ruke vezane ako ne pstoji {ire
tijelo ~lanova laika! Obratite pa`nju na primjer u Svetom Pismu:
Petar i Jovan objavljuju poruku u Jerusalimskom hramu.
Petar izvodi ~udo i okuplja veliki broj ljudi. Usljed toga obojica su
ba~ena u zatvor gdje provode no}, da bi ujutro bili pu{teni uz veliku
pretnju. @ivot im je bio ugroèn, bili su obeshrabreni. Odmah nakon
{to su oslobo|eni odlaze do bra}e i sestara, lai~kih ~lanova (Djela
4:23). Petru i Jovanu je bila potrebna podpora, podr{ka i ohrabrenje
bra}e i sestara. ^lanovi laici su uputili vatrenu molitvu Bogu! Petru i
Jovanu je veoma bila potrebna ta odanost, podr{ka i molitve
~lanova laika. Svi su zajedno bili jedan tim! Uzmite u obzir i primjer
iz sada{njeg vremena.
Kancelaria dràvnog tuìoca najve}eg stanovni{tva ameri~ke
dràve-Kalifornije-iznenada je izvr{ila masovni oruàni napad na
sjedi{te Crkve Boìje u Pasadini, Kalifornija, tvrde}i suprotno
Ameri~kom ustavu, da sva crkvena imovina i fondovi pripadaju
dràvi. Sud je tajno imenovao sudskog izvr{itelja da preduzme, vodi
i radi u Crkvi ìvog Boga! Taman kada je izvr{itelj namjerovao da u
pratnji svog osoblja i {erifa u|e u predvorje Administracije i zauzme
sve zgrade nekada{njeg sjedi{ta, oko 5000 ~lanova laika sa djecom
i bebama okupili su se pred tim zgradama radi duge, neprestalne
molitvene slu`be. Vrata su bila zaklju~ana, a naoruàni policajci se
159
nisu usudili da ih provable i time uznemire masovnu molitvenu
slu`bu koja se odvijala u najve}em redu i miru.
Nakon tri dana su odustali od ulaska u sjedi{te Crkve. Sudski
izvr{itelj, biv{i sudija iz jedne nehri{}anske sekte, podnio je
ostavku. Gra|anska parnica ba~ena je u “zape}ak” i Crkva je
nastavila sa radom! Vrhovni sud je kasnije donio odluku da tu`ba
nije utemeljena sa ~injenicom i da nikad nije smjela da bude
podnjeta. Autor ove knjige, Hristov apostol, sasvim slobodno moè
da kaè da apostoli, jevan|elisti, pastori i starje{ine nisu mogli da
nastave djelo Boìje bez vjerne podr{ke i neprestalnog ohrabrenja
~lanova laika.
Ni ~lanovi laici kao pojedinci nisu mogli da razvijaju i grade
unutar sebe sveti, pravedan, savr{en boànski karakter bez rada
apostola, jevan|elista pastora i starje{ina. Svi ti raznoliki ~lanovi
koje je Bog postavio i Njegovu Crkvu me|usobno zavise jedan od
drugoga, obrazuju jedan tim, organizovani duhovni organizam koji
se podpuno razlikuje od bilo koje druge organizacije u svjetu! Kako
ta uzajmna me|usobnost dolazi do izraàja u specifi~nom smislu?
BOG OBEZBE\UJE SAVREMENI NAÎN
Gledano u cjelini, cjelokupan rad Crkve ko{ta u ovom

materijalisti~kom svijetu. Objekti i na~in koji Crkvi stoje na
raspolaganju za izvr{enje njenog zadatka nisu postojali u prvom
vijeku na{e ere. Bez desetak i velikodu{nih dobrovoljnih prihoda koji
lai~ki ~lanovi svojevoljno daju, zadatak Crkve ne bi mogao da se
obavlja u dana{njem svijetu. Bez mnogih iskrenih molitvi svi ~lanovi
ne bi moglo da se ostvari Boìje Djelo. Bez neprestalnog ohrabrenja
lai~kih ~lanova i onih koji ih nadziru u lokalnim sredinama,
zaposljeni u sjedi{tu ne bi mogli da izdrè progon, suprostavljenje,
isku{enje i nepetost. Isto tako, u obratnom smislu, lai~ki ~lanovi
imaju neodloènu potrebu za ohrabrenje, poukom, savjetovanjem i
rukovodstvom iz sredi{ta i od strane lokalnih pastora.
Primjer: ~esto puta dobijam velike razglednice sa lepim
ilustracijama i ukrasima u kojima su podpisi stotine ~lanova lokalnih
crkava koje mi pruàju ohrabrenje i govore i njihovoj odanosti,
podr{ci i podpori. Lai~ki ~lanovi ra{trkani po svijetu prosto ne
mogu da zamisle kakvo je to ohrabrenje i nadahnu}e za onoga koga
je Hristos odabrao da vodi ovu ogromnu svjetsku Boìje Crkve.
Potvrda iskrenih molitvi koje hiljade tih ljudi iz cijelog svijeta
neprestano prilaù Bogu uljevaju samopouzdanje u vjeri da istrajem
na ovom putu i nadzoru velikog Djela.
Kako je Boìja Crkva danas organizovana u specifi~nom smislu?
Kako radi u ovo savremeno doba? Hristova jevan|elska poruka-
carstvo Boìje-ide dinami~nom snagom u svijet posredstvom radija,
televizije i masovne proizvodnje {tampe ~asopisa. Oglasi za
~asopise {tampani su u milionskim primjerima vode}ih svjetskih
listova. Kao ohrabrenje lokalnim ~lanovima crkve i propovjeda~ima
160
{alju se pisma koja ih obavje{tavaju o napredku Djela, trenutnim
aktivnostima i potrebama. Tu je i bilten.
Treba spomenuti i li~no puozdanje ovog autora koji je obi{ao sve
djelove svijeta da bi li~no predstavio Hristovu poruku pred
carevima, kraljevima, predsjednicima, premijerima i vo|ama pod
njihovom kontrolom. Sve je to dobro organizovano i vr{i rad Crkve
koja je: 1) objavljivanje dolaze}eg Carstva Boìjega svijetu i 2)
napasanje stada. “Vuk samotnjak”-Hri{}anin “pojedinac”-koji èli da
se popne do carstva nekim drugim putem osim preko Hrista i
Njegovog puta (njegove Crkve)-ne u~estvuje u obuci koja je u
Hristovom smislu obu~avanja i kojom se osoba obu~ava da caruje i
vlada sa Hristom u Njegovom carstvu!
HRI[]ANI POJEDINCI-BIV[I ÂLOVI CRKVE
Rije~-dvije o “privatnim” ili “pojedinim” Hri{}anima koji kaù da

ne èle da budu dio Crkve, nego da direktno od Hrista i samo u
zajednici sa Njim traè svoje spasenje. Odgovor na tu delimu glasi:
Sam Bog izlaè plan i na~in po kojem ljudi nakon za~e}a, obuke i
pripreme mogu da postanu dio boànskog osoblja koje }e ~initi ro|
ena boànska bi}a koja obrazuju Carstvo Boìje! Carstvo Boìje bi}e
Boìja porodica-vrhunski obu~ena i organizovana familija bogobi}a.
Crkva Boìja je specijalna {kola za obuku odabranih i pozvanih za
obuku u Njegovoj Crkvi sa namjerom da postanu carevi i sve{tenici,
da vladaju i u~e, to jest da se u~e za svoju ulogu koju }e igrati u
Boìjem carstvu. Samo oni koji su na taj na~in obu~eni u Crkvi
posta}e carevi i sve{tenici u carstvu Boìjemu. Ko go} misli da }e
sam mo}i da stekne spasenje van Crkve podpuno je zaveden. Ovo
nije doba u kojem je spasenje pristupa~no ljudima koji ìve u
sotonskom svijetu.
Ponovo isti~em da oni koji su u ovom momentu pozvani nisu
pozvani radi spasenja! Pozvani su na specijalnu obuku koja je
omogu}ena samo Boìjoj Crkvi. Ljudi u sotonskom svijetu ne mogu
da se obu~e van Crkve za to specijalno zvanje vladara i u~italja u
Boìjem carstvi, kada }e Sotona biti uklonjen a svijet postati
boànstven! Crkva je organizovana po baànskom principu timskog
rada i saradnje kako bi je njeni ~lanovi savr{eno radili zajedno.
Oni }e u vrijeme Hristova Drugog Dolaska da postanu boànska
bi}a za cijelu vje~nost. Ne zaboravite da je Bog ta boànstvena
familija. Uzmite u obzir analogiju iz sotoninog svijeta. Neki fudbalski
igra~ kaè: “@elim da u~estvujem na svim utakmicama, ali }u sam
da treniram. Ne èlim da budem dio tima sve dok ne po~ne
utakmica”. Da li }e trener da dopusti takvom igra~u da igra u timu
ako nije trenirao sa timom?
Ni Bog prilikom veskrsenja u Njegovu familiju ne }e dopustiti da u
njoj budu neki ko u ovom momentu odbija da bude dio te familije-ko
je odbio da bude u Crkvi u sada{njoj sezoni “duhovnog treniranja”.
Govore}i o samoj Crkvi Isus je rekao onima koji su odabrani da budu
apostoli na po~etku Crkve: “Ja sam ~okot a vi loza”. Oni koji nisu
161
pridruèni drugima da budu loza koje su sve vezane za ~okot nisu ni
bili dio Crkve. Bog Otac odbaci}e ih kao suve grane ili loze. @ivot
(duhovni ìvot koji je sada za~et) prima se od istog tog glavnog
~okota-Hrista, Glava Crkve-zajedno sa svim drugim lozama.
[to se de{ava sa pojedincem koji je bio unutar Hristovog
“suhovnog Tijela” -Crkve-pa je iz opravdanih razloga isklju~en zato
{to je unosio razdor, ili se pobunio i suprostavljao crkvenoj upravi?
Crkva je nalika na trudnu ènu. Prilikom poba~aja ljudskog ìvota
podpuno napu{ta fetus. U toj analogiji mo`da postoji samo jedna
razlika: pojedinac koji odlazi, ili je isklju~en iz Crkve Boìje, moè
nakon pokajanja i obnovljenja vjere da ponovo bude vra}en u to
tijelo.
[TA JE SA CRKVAMA U SVIJETU
[to }e biti sa milionima ~lanova drugih crkava i vjera? Sotona je

veliki krivotvorac. On ima svoje crkve, svoje vjere i svije
propovjeda~e u svojim vjerama i crkvama (2. Korin}anima 11:13-
15). [to }e se dogoditi milonima ljudi u tradicionalnim i zvanim
Hri{}anskim crkvama?
Dvadeseta glava u Otkrivenju prestavlja istinitu Crkvu kao
progonjeno “malo stado” u kome je palo mnogo mu~enika
(usmr}enih zbog njihove vjere). To “malo stado” moralo da potraì
spas u bjekstvu od progona, mu~enja i smrti. U 17-oj glavi
Otkrivenja vidimo sliku velike politi~ke crkve koja dominira svijetom
na ~elu kao “majka” o kojoj kaè: “Vavilon veliki, mati kurvama i
mrzostima zemaljskim” (stih 5). Drugim rije~ima, rije~ je o staroj
vjeri “vavilonskih tajni”, koji su iz protesta napustili }erke crkvu. Ta
velika politi~ka crkva je progonitelj (ubica) “svetih” (stih 6). La`na,
politi~ka mo}na crkva ja{i na “zvijeri”, koja je u 13 glavi opisana
kao civilna uprava kojom upravlja “a`daha” sila. “A`daja” je u stvari
|avo Sotona (Otkrivenje 12:9). ûdnovato ali podpuno jasno
odkrivena ~injenica u Boìjoj Rije~i.
Dakle {to }e biti s onima koji su dio te crkve, koji ispovjedaju da
su “novoro|eni Hri{}ani”? Prevareni su! Vjerojatno su sasvim iskreni
u njihovim ubje|enjima i ne znaju da su u zabuni i prevari kada je
rije~ o njihovom vjerovanju. Sad nisu pod sudom zbog njihovih
vjerovanja i ubje|enja! Niti su osu|eni na ognjeno jezero niti su
“spaseni”. Nalaze se u grupi ljudi koju Biblija opisuje kao “sav
vasioni svijet” pod uplivom Sotonske obmane.. Odvojeni su od Boga!
Moram da ponovim: njihove o~i }e se otvoriti kad vide Boìju istinu
ako budu ìvi kada Hristos do|e i Sotona bude uklonjen sa pozornce;
ili, ako budu mrtvi prije Njegova dolaska, vidi}e istinu kad vaskrsnu i
budu pozvani na istinu i spasenje na sudu pred velikim Bjelim
Prestolom (Otkrivenje 20:11-12).
Da, ~itav svijet je prevaren. Ali slava Bogu po{to }e Sotona
uskoro biti uklonjen sa zemlje i ljudske o~i gleda}e divnu istinu. Na
kraju cijele pri~e svako ko je ikad ìvio bi}e pozvan na spasenje i
vje~ni ìvot! Kad budu pozvani svaka osoba mora}e da donese
162
svoju li~nu odluku. Naàlost, neki se ne}e pokajati, ne}e vjerovati i
ne}e biti spaseni. Ova knjiga, iznad svega, ne u~i da postoji
sveop{te spasenje. Neki ljudi }a na kraju da zavr{e u ognjenom
jezeru. U me|uvremenu slavni Boìji plan mora da se izvr{i na na{oj
planeti u skladu sa svim boànskim zamislima i namjerama, i to
korak po korak u datom momentu!
UÊNJA I VJEROVANJA
Sad moramo da razmotrimo u~enja i vjerovanja Boìje prave

Crkve. Pririodno, ona se direktno odnosi na svrhu njenog postojanja
koja se ogleda u tom da iz sada{njeg sotonskog svijeta pozove
u~enike (studente) na obuku koja ima cilj da ti u~enici postanu
carevi i sve{tenici (u~itelji) u Boìjem svijetu sutra{njice u kojem }e
Bog da otvori pristup drvetu ìvota (spasenju, vje~nosti) svakom
tijelu. Ali nemojte zaboraviti da je Crkva u doktrinskom smislu
pozvana da pomogne obnavljanje Boìjeg carstva, uprave i
karaktera.
[to je uzeto sa ovoga svijeta? Boìji zakon, osnovna njegova
uprava i sama sr` boànskog karaktera i ìvota. Drugim rije~ima,
klju~na stvar je pitanje grijeha. Greh je prestupanje duhovnog
Boìjeg zakona (1. Jovanova 3:4). Sotona je prevarijo sve vjere
ovoga svijeta vjerovanjem da je Boìji zakon ukinut. Po tom
vjerovanju, zna~i da Isus umjesto ljudi plati za prekr{aj zakona, On
je ukinuo taj zakon “prikovav{i ga na krst”. Izraz koji protestanti
upotrebljavaju-“prikivanje zakona na Hristov krst”-moè da ima
samo jedan zna~aj: to je sotonsko u~enje da je Hristos ukinuo Boìji
zakon tako {to ga je prikovao na krst i time omogu}io ljudima da
neka`njeno grije{e.
Zapravo, to {to je ostalo prikovano na krstu bio je Hristos, nosilac
na{ih grijeha, koje je uzeo na sebe na{e grijehe i tako platio smrtnu
kaznu umjesto nas, usljed ~ega smo oslobo|eni te neizbjeìve kazne
za grij{enje, ali nismo slobodni da bez kazne grije{imo.
Stoga se samo osnovno u~enje, vjerovanje i doktrina Boìje prave
Crkve zasniva na pravednosti koja dolazi od zakona i pokoravanja
zakonu Boìjem. Taj zakon je ljubav, ali ne ljudska ljubav. Ljudska
ljubav ne moè da se izdigne iznad niova ljudske sebi~nosti. Ta
ljubav mora da bude “ljubav Boìja (koja se) izli u srca na{a Duhom
svetijem koji je dat nama” (Rimljanima 5:5).
Stari Izrailj nije mogao da se u stvari pokori Boìjem zakonu, ali je
mogao da se drì ~vrsto slova tog zakona, a Izrailj je imao samo
sbei~nu ljudsku ljubav, nisu mogli da odrè zakon u skladu sa
duhom po{to sveti Duh jo{ uvjek nije bio dat ~ovjeku.
Zato osnovno u~enje Crkve podrazumjevaju sve “rodove Duha
svetog”: ljubav, radost, mir, trpljenje, dobrotu, milost, vjeru,
krotkost, uzdrànje i tako dalje. U~enje Boìje Crkve je da se
jednostavno “ìvi po svakoj rije~i” svete Biblije.
Prvi ~ovjek Adam je odabrao da sam za sebe odlu~uje {to je
ispravno a {to pogre{no i koja }e, vjerovanja i na~in ìvota da
163
izvr{uje. Evo, ve} 6000 godina svije ide istim putem. Crkva je
pozvana da iza|e iz ovog svijeta da ìvi putem ìvota koje Bog u~i
preko Biblije.
PREGLEDANA ISTORIJA CRKVE
Napokon dolazimo do kratke istorije Crkve koja je zapo~ata sa

osnivanjem u 31. godine na{e ere. I traje do dana{njeg dana. Crkva
je osnovana na dan Duhova ili Dan prvog ploda, u junu 31 godine
na{eg doba. Uz jedan izvanredni prikaz koji se nikad ranije nije
dogodio niti se ikad vi{e ponovio, sveti Duh se spustio s neba na
120 u~enika okupljenih u Jerusalimu. U~enici “bijahu zajedno” i
“jednodu{no”. Odjedanput “postade huka sa neba kao duvanje
silnog vjetra” (Djela 2:2). Neznam dali ste ikad doìvjeli oluju ili vihor
kao {to sam ja. Vjetar moè da nosi veoma snaàn zvuk. Zvuk vjetra
ispunio je “svu ku}u gdje se|ahu”.
Potom “pokaza{e im se razdjeljeni jezici kao ognjeni; i stade po
jedan na svakoga od njih. I napuni{e se Duha svetoga, i stado{e
govoriti drugim jezicima, kao {to im Duh dava{e te govorahu”.
Nikada se takav nadprirodni doga|aj nije dogodio do tog momenta,
niti se ikad kasnije deslio tako ne{to sli~no i pored toga, moderna
sekta koja sebe naziva “pentakostalna” tvrde da ponavljaji te doga|
aje na svojim zborovima.
Me|utim, tokom njihove slu`be sa neba ne dolazi takav zvuk, niti
se pojavljuje nadprirodno razdjeljivanje ognjenih jezika iznad glava
okupljenih. Neki od prisutnih po~nu da mrmljaju nerazumne
besmislice koje li~e na strain jezik, ali je sasvim jasno da se ni{ta
sli~no tome nije de{avalo na dan Duhova 31. godine na{eg doba.
Obratite pa`nju kojim se jezicima govorilo u trenutku kada je Crkva
osnovana.
Mnogi drugi ljudi, osim 120 Hristovih u~enika, do{li su u Jerusalim
iz mnogih krajeva svijeta i govorili razli~ite jezike. Naro~ito
primjetite da ti stranci svaki od njih slu{a{e gdje oni (120 u~enika
govore njihovim jezikom. I divljahu se i ~u|ahu se govore}i jedan
drugome: nisu li sve ovo Galilejci {to govore? Pa kako mi ~ujemo
svaki svoj jezik u kome smo se rodili?”
Pazite sad! Svi prisutni, dakle svaki pojedinac, ~uli su kako su
svih 120 u~enika govore na njihovim materinim jezikom. Grci su
~uli da ti 120 ljudi govore Gr~ki. Par}ani su ih ~uli na svom jeziku.
Mi|ani su pak ~uli da govore njihovim jezikom! Svi prisutni su jasni i
~isto primili poruku! Na dana{njim “pentakostijanskim” sastancima
neko moè da progovori nejasne besmislice koji drugi ne razumiju
(1. Korin}anima 14:28). Taj Bibliski navod kaè da onaj koji govori
stranim jezikom mora da ima tuma~a kako bi drugi razumjeli {to je
re~eno: “Akoli ne bude nikoga da kazuje (tuma~i), neka }uti u crkvi,
asebi neka govori i Bogu”.
U stihu 33, te glave pi{e i to da Bog nije Bog nereda i zabune. U
19 stihu Bog pokazuje relativnu neva`nost “jezika” rekav{i: “Ali u
crkvi volim pet rije~i umom svojim re}i, da se i drugi pomognu,
164
nego li hiljadu rije~i jezikom”. Kada sam se obra}ao publici u
Japanu ili nekoj drugoj zemlji, uvjek sam imao kraj sebe tuma~e da
prevode ono {to govorim. Tuma~ je prenosio rije~ po rije~ moje
poruke na njegov jezik. Kada se takvim “jezikom” obra}am ljudima
koji ga ne znaju, govorim jasno i razumljivo i ljudi shvataju {to je
pisac htio da kaè.
KR[TENJE SVETIM DUHOM
Savremeni “pentakostalni” pokret se zasnovao na sasvim

pogre{noj postavci i sotonskoj igri u vezi povodom kr{tenja, ta~nije
re~eno kr{tenjem Duhom svetim. Hristos je preko apostola Pavla
rekao da smo mi kr{teni jednim duhom u jedno tijelo-Crkvu (1.
Korin}anima 12:13). Rije~ “kr{tenje” u tom navodu dolazi iz Gr~ke
rije~i “baptiso” koja zna~i “uroniti, ili potopiti u vodu”.
“Pentakostijanci” su zavedeni da misle da osoba koju nazivaju
“spasenom” to postaje kad primi Isusa Hrista kao li~nog spasitelja.
Smatraju da se “kr{tenje” Duhom svetim” dokazuje kada osoba
progovori stranim “jezikom” kao rezultat sile Duha koji dolazi na
“spasenu” osobu.
Imam bogato iskustvo sa ljudima iz tog pokreta. To “kr{tenje”,
koje oni nazivaju, osloba|a njihov jezik u ne~emu za {to smatraju da
je mo} i sila Duha, a {to u njegovoj praksi podrazumjeva mo} da
govore uzbudljivo, ~esto samohvalisavim tonom. Gornje obja{njenje
ne}e promjenuti one koji su ve} upali u klopku te obmane, ali se
nadam da }e spre~iti druge da ne postanu zavedeni tom
krivotvorenom uzbudljivom “duhovno{}u”.
Prema dana{njem uobi~ajnom jevan|elju o Hristu vjeruje se da
jednostavno “vjerovati u Hrista” (koje podrazumjeva priznanje Hrista
za li~nog Spasitelja) zna~i da je neko odmah spasen. Me|utim,
jevan|elje po Marku 7:7-9, pokazuje da mnogi, koji ~ak idu do tog da
sluè Hristu, sve to ~ine uzalud zato {to se ne pokoravaju Boìjim
zapovjestima-naro~ito o onoj o suboti-nego slijede ljudske tradicije
kojima je Sotona prevario cijeli svijet.
U jevan|elju po Jovanu 8:30-44, nalazimo da Isus naziva Jevreje
koji su “vjerovali u Hrista”, ali nisu vjerovali Hristu niti dràli Njegove
zapovjesti, djecom njihovog oca, |avola. Iz prve poslanice Jovanove
2:4, vidi se da onaj koji tvrdi da poznaje Hrista kao Spasitelja a ne
drì njegove zapovjesti je laòv i istine nema u njemu.
Na prvi dan Duhova, kada je sveti duh do{ao na u~enike, kr{teno
je oko 3.000 Jevreja iz drugih zemalja koji su do{li u Jerusalim
povodom tog praznika. Oni su kr{teni tog istog dana nakon {to su
se stvarno pokajali i povjerovali u Hrista i Njegove rije~i. Dan-dva
kasnije, kada je Petra iscjelio doìvotnog bogalja na ulazu Hrama,
krstilo se jo{ oko 2000 du{a. Mlada crkva nije rasla pojedina~no,
ve} se broj u~enika koje je Bog dodaovao Njegovoj crkvi prili~no
umnoàvalo. Ali, nije bilo odre|eno da se ta nevjerojatna stopa rasta
nastavi.
165
Nezaboravite da svi koji su postali dio Crkve bili su naro~ito
pozvani iz sotonskog svijeta od strane Boga. Sotona jo{ i dalje sjedi
na svom prestolu ove zemlje i |avoljski se bori da sa~uva svoju
upravu i poremeti Boìji plan za iskupljenje ~ovje~anstva. Traìo je
da ubije Bogomladenca Hrista kada se rodio! Potom je, kada je
Bogomladi} imao 30 godina, o~ajni~ki poku{ao da ga isku{a i
onesposobi. Sotona ni tada nije odustao od svojih namjera, kao {to
ne odustaje do dana{njeg dana. Sada je traìo da uni{ti Crkvu, a
ako ve} ne moè da je uni{ti on bar da u~ini patvorinu prave Crkve
i prevari svoj svijet la`nim hri{}anstvom.
Na samom po~etku Sotona pokre}e Jevreje da se bore sa Crkvom
ubijaju}i Isusa, prore~enog Mesiju. Na samom po~etku njenog
ìvota Crkva je po svom sastavu bila skoro sasvim Jevrejska.
Neobra}eni Jevreji su se borili da zadrè svoje fizi~ke obrede i
ìvotinjske `rtve u skladu sa Mojsijevim zakonom. Uskoro zatim, dok
se ~lanstvo Boìje Crkve umnoàvalo (Djela 6:1), izbija veliki progon
protiv Crkve (Djela 8:1) i ~lanovi se rasturaju po cijeloj Judeji i
Samariji, izuzev apostola koji ostaju u Jerusalimu.
OBJAVA LA@NOG JEVAN\ELJA
Ubrzo izbija èstoka borba oko toga da li jevan|elje koje treba

objaviti je jevan|elje Hristovo (Isusovo jevan|elje-dobra vijest o
Carstvu Boìjemu), ili treba propovjedati jevan|elje o Hristu, odnosno
da Hrista treba prihvatiti za Spasitelja. Kako je odpadanje od
Hristove istine uzelo maha, mnogi u Crkvi su se okrenuli druk~ijem,
la`nom jevan|elju i objavili Hrista kao spasitelja, ali podpuno
preska~u}i da objave da je grijeh kr{enje Boìjeg duhovnog zakona,
dobru vijest o carstvu Boìjemu, da }e Sotona biti uklonjen, uprava
Boìja obnovljena na zemlji i da }e se kona~no otvoriti spasenje
cijelom ~ovje~anstvu koje }e se, kad mu se bude sudilo, pokajati,
povjerovati i primiti vje~ni ìvot kao Boìji sinovi i k}eri, odnosno
prava boànska bi}a.
Apostol Pavle pi{e u 2. Korin}anima 11:3: “Ali se bojim da kako
kao {to zmija Jevu prevari lukavstvom svojim tako i razumi va{i (u
ranijoj Crkvi) da se ne odvrate od prostote koja je u Hristu. Jer ako
onaj koji dolazi drugog Isusa propovjeda kojega mi ne
propovjedasmo, ili drugoga duha primite kojega ne primiste, ili
drugo jevan|elje koje ne primiste, dobro bi ste potrpjeli” Pavle zatim
nastavlja da opisuje la`ne propovjeda~e koji su, kao {to ranije
rekosmo, u to vrijeme dolazili i mjenjali jevan|elje Hristovo.
Potom idemo u poslanicu Galatima 1:6-7, gdje Pavle pi{e. “ûdim
se da se tako odmah odvra}ate na drugo jevan|elje od onoga koji
vas pozva blagoda}u Hristovom”-Pavle isti~e da je svako od njih
morao da bude pozvan da bi postao ~lan Crkve, jer niko osim
pozvanih ne moè da do|e do Hrista-“Koje nije drugo, samo {to neki
smetaju vas, i ho}e da izvrnu jevan|elje Hristovo”. Jevan|elje
Hristovo je poruka o dolasku carstva Boìjeg! ^lanovi Crkve ve} su
se tada okretali drugom jevan|elju.
166
KRIVOTVOREVINA POD NAZIVOM “HRI[]ANSTVO”
U to vrijeme spustila se zavjesa na istoriskoj pozornici prave

Crkve. U Djelima apostolskim ~itamo samo o po~etku Crkve i ni{ta
vi{e od toga. Kada se zavjesa najzad ponovo podigla, uspjeli smo da
dobijemo malo informacije o istoj Crkvi iz vremena oko 150. godine
na{eg doba. Na pozornici vidio crkvu koja se zove Hri{}anskom, ali
je rije~ o podpuno druk~ijoj crkvi koja se od prave razlikuje kao {to
se dan razlikuje od no}i i crno od bjelog. Ali ta crkva sebe naziva
Hri{}anskom. Evo navoda iz istorijske knjige “Uspon i Pad Rimskog
Carstva”, tom 1, glava 15: “Oskudna, sumljiva gra|a o crkvenoj
istoriji rijetko nam omogu}ava da razmaknemo tamne oblake koji su
pokrili istoriju ranije Hri{}anske Crkve u prvom vijeku na{eg doba”.
êsto sam prikazivao taj vijek kao “izgubljeno stolje}e” zato {to je
istorija prave Hri{}anske Crkve izgubljena upravo u to doba.
Stru~njaci i istori~ari crkve priznaju da se doga|aji u ranijoj
Hri{}anskoj Crkvi u vremenu od 50-150, godine na{eg doba naziru
samo u nejasnim obrisu, kao da su pokriveni gustom maglom.
Zapaèni Engleski nau~nik Samjuel Grin u “Pririu~niku za
Crkvenu Istoriju” pi{e: “Trideset godina nakon {to je zaklju~en
Novozavjetni kanon i uni{ten Jerusalim svakako prestavljaju
najzamra~eniji dio u istoriji Crkve. Kada se Crkva ponovo pojavila na
pozornicu u drugom vijeku na{eg doba, odjednom se nalazimo u
prili~no izmjenjenoj atmosferi”.
U predavanjima o crkvenoj istoriji Viliam Fridèrald pi{e: “U ovom
prelaznom periodu, koji dolazi odmah nakon ere koja je ispravno
ozna~ena kao “apostolska”, leì gusta tama…”
U kursevima o Hri{}anskoj istoriji Vilijam Mekglotin pi{e: “Ali
samo Hri{}anstvo je doìvjelo preobraàj koji je ve} bio u progresu,
pa na kraju tog doba transformacije to Hri{}anstvo se u mnogim
pogledima prili~no razlikovalo od apostolskog Hri{}anstva”.
U “Istoriji Hri{}anske Crkve” Filip [af navodi slede}e: “Poslije
tridesetak godina prvog vijeka obavijene su tajnom maglom koju
osvjetljavaju samo spisi apostola Jovana. O tom vremenu crkvene
istorije najmanje znamo, a o njemu bismo u stvari htjeli da znamo
najvi{e”.
Ako pa`ljivo pogledamo u tu tminu, po~injemo da nadziremo {to
se doga|alo posljednjih godina prvog vijeka Hri{}anske crkve.
Hristos je osnovao Njegovu Crkvu u svijetu u kome je glavnu ulogu
imalo Rimsko Carstvo, najve}e i najsilnije svjetsko carstvo u istoriji
ljudske civilizacije. To carstvo se protezalo od Britanije na sjeveru do
krajnjeg juga gdje je dana{nja Turska. Teritorija carstva obuhva}ala
je mnoge narode razli~itog porijekla u jedinstveni sistem uprave.
Rimska uprava bila je ~vrsta, ali su pod~injeni narodi po
Rimskom zakonu uìvali zajedni~ku slobodu. U koliko su svi gra|ani i
pobje|eni narodi odavali po~ast Rimskom caru, bilo im je dozvoljeno
da obavljaju svoju vjeru i sluè bogovima svojih predaka.
167
Poslije Duhovdana apostoli kre}u da sprovodu u djelo Hristovo
upustvo da idu po cijelom svijetu i propovjedaju jevan|elje o Carstvu.
Kada se Hri{}anstvo prenjelo iz Judeje na sjever u neznaboà~ke
zemlje, suo~ilo se sa ljudima koji su obavljali pagansku vjeru
Vavilona, Persije i Gr~ke. Apostoli dolaze u dodir sa Simonom
Magusom, samozvanim vo|om kulta dubokoukorjenjenog u
tajanstvenu vjeru starog Vavilona. Apostol Petar je primjetio namjeru
Simona ma|ioni~ara da kupi ugledni poloàj u crkvi (Djela 8). Ubrzo
dolazi i drugi la`ni u~itelj.
U svojim ranijim poslanicama Pavle upozorava novoosnovane
crkve u Gr~koj Galatiji na opasnost u kojoj su se na{le. Opasnos je
bila u tome da su mogle da se okrenu u jedno drugo jevan|elje,
la`nom pojmu o Hristu i Njegovoj poruci. Kako su la`ni u~itelji, pod
jakim uticajem Vavilonskih i Persiskih vjerovanja, postepeno
ubacivali svoja u~enja u lokalne Hri{}anske crkve, Hristovo jevan|
elje se polako razvodnjavalo. Kako se prvi vijek pribliàvao karju prvi
apostoli su ohrabrivali ~lanove Hri{}anske Crkve da ostanu vjerni
istini. Juda, Isusov brat, u poslanici podsti~e ~lanstvo da se bori za
vjeru koja je jednom data svetima (Juda stih 3).
Apostol Jovan upozorava bra}u i sestre u Crkvi da ne stupaju ni u
kakav dodir sa onima koji donose la`nu doktrinu (2. Jovanova, stih
10). Mnogi koji su se nazivali Hri{}ani nisu bili stvarno preobra}eni,
ali su ba{ u tom periodu svi koji su se nazivali Hri{}anima grdno
postradali od Rimske uprave zato {to su odbijali da oboàvaju
Rimskog cara kao nekakvo boànstvo. Godine 64. lu|ak Niro je
okrivio Hri{}ane da su zapalili Rim i zbog toga ih divlja~ki progonio.
U tom progonu hiljade Hri{}ana je izgubilo ìvot mu~eni~kom
smr}u. Nedugo poslije toga su Jevreji u Palestini digli ustanak protiv
Rimske uprave. Pobuna je ugu{ena, a Jerusalim uni{ten 70-te
godine na{eg doba. Mali broj pravih Hri{}anan iz Jerusalima je
uspjelo pobje}i u sigurno planinsko mjesto po imenu Pela
SEDAM CRKVENI DOBA
U Otkrivenju su zabiljeène poruke upu}ene crkvama koje su

nekada postojale u Maloj Aziji u prvom vijeku na{eg doba. Sedam
Crkava: U Efesu, Smirni, Pergamu, Tiatri, Sardisu, Filaldofiji i
Laodikeji koje su bile na trgova~kom putu u starom Rimskom
crastvu. U to vrijeme su konjanici raznosili po{tu tim gradovima
upravo po redosledu koji opisuje Odkrivenje. Poruke upu}ene tim
crkvama sadrì ohrabrenje i ukore i jasno pokazuje preovla|ivaju}e
karakteristike u svakoj lokalnoj crkvi tog vremena.
Me|utim, te poruke bile su namjenjene {iroj publiki, ne samo
Hri{}anima koji su ìvjeli u tim malim gradovima. Pisma tim
crkvama u stvari prestavljaju seriju naro~itih proro~anstva kojima je
predskazana i predo~ena budu}nost prave Crkve od trenutka kada
je nastala na Dan Duhova 31, godine na{eg doba do Drugoh
Hristovog dolaska.
168
Istorija Crkve treba da se odigra u sedam odre|enih vremena. U
svako doba postoje jake i slabe strane, svaka ima naro~ita isku{enja
i nepogode. Kao {to su se poruke na tom po{tanskom putu mogle
isporu~ivati du` puta od Efesa do Laodikeje, tako se i istina Boìja
prenosila iz jednog Crkvenog doba u drugo, kao baklja koja se
prenosi iz ruke u ruku, od je dnog do drugog trka~a sve dok ne
stigne na cilj.
Tokom prvih decenija drugog vijeka baklja je predata iz Efeskog
doba ljudima koje je Bog pozvao u Smiransko doba njihove Crkve. Ti
Hri{}ani nisu imali mnogo snage, ~esto su dolazili pod udar
progona, odba~eni kao jeretici, pa ih je svijet izgubio iz vida.
Umjesto toga, iz izgubljenog prvog vijeka izlazi crkva ~ija
popularnost stalno raste, ali koja se sve vi{e udaljivala od jevan|elja
koje je Isus u~io. Progon Crkve nastavio se u razli~itim vremenima
Rimske dominacije i trajao sve do ~etvrtog vijeka, kada Konstantin
priznaje degenerisanu crkvu tog doba kao zvani~nu vjeru carstva.
Crkvu koju je priznao mnogo se razlikovala od Crkve koju je
osnovao Isus. Doktrine i u~enja koja su u~ili Isusovi apostoli sada su
bila sahranjena usred zamki, ceremonija, tajni i obreda crkve koja se
nazivala Hristovim imenom. Po svoj su{tini to je bila tajna
Vavilonska vjera koja se sada nazivala hri{}anskom, koja je
prihvatila Hristovu doktrinu o blagodati, ali je je prelila u dozvolu
ljudima da rade {to god im je volja. Drugim rije~ima, bila je to stara
neznaboà~ka Vavilonska vjera tajni obu~ena u novo
ruho-“hri{}anstva”.
Kada je Konstantin priznao Hri{}ane, ta crkva je sa novim àrom
krenula da nosi svoju poruku u svijet. Njeni u~itelji i propovjeda~i su
oti{li u sve djelove Rimskog carstva sa porukom o Hristu. Hiljade
(mo`da ~ak i milioni) ljudi ~uli su to jevan|elje i povjerovali u njega,
ali to nije bilo Hristovo jevan|elje-Njegova proro~anska poruka o
budu}em Carstvu Boìjem!
CARSKI DEKRET O DOKTRINI LA@NE CRKVE
[to se dogodilo sa pravom Crkvom tokom vjekova u kojima je

ugu{eno jevan|elje? Car Konstantin umire 337, godine na{eg doba,
ne{to vi{e od 300 godina nakon {to je Hristos razapet na krstu. Svoj
blagoslov je dao crkvi koja je tvrdila da je je Hristos osnovao. Sada
vi{e nije bilo straha od ugnjetavanja, pa su progonjeni postali
progonitelji. Ljudi u crkvi koji su se usudili da se ne slaù sa
njihovom doktrinom ozna~eni su kao jeretici zaslu`ni kazne. Oko
365, godine katoli~ki Zbor u Laodikeji pi{e jedan od naj~uvenijih
katoli~kih kanona: “Hri{}ani ne smiju da “Judei{u” odmaraju}i se u
subotu. Tog dana moraju da rade, a da se odmaraju u nedjelju Ko
god na|e da judeji{e neka se u ime Hristovo proglasi za anatemu”.
To je zna~ilo doslovnu presudu na mu~enje i ili smrt. La`na crkva
nije sama ubijala vjerenike, ve} je prouzro~ila da budu pobijeni
(Otkrivenje 13:15). Taj dekret iz 365. godine na{eg doba prestavlja
ubjedljiv dokaz da su pravi Hri{}ani odràvail subotu.
169
Mali ostatak Hri{}anskog Smiranskog doba opet je pobjegao da
potraì vjersku slobodu koja mu je bila potrebna da obavlja svoju
vjeroispovjest.. Nisu ostavili iza sebe mnogo tragova. Povremeno se
nalaze na stranicama istoriskih knjiga u kojima su opisani kao oni
koji su odba~eni kao jeretici, izloèni ruglu i progonu od strane
njihovih neprijatelja. Ali njihovo naja~e svjedo~anstvo dolazi od
samog Isusa koji ohrabljuje Crkvu u Smirni rije~ima: “Znam tvoja
djela, i nevolju i siroma{tvo (ali si bogat)… Ne boj se ni od ~ega
{to }e{ postradati… Budi vjeran do same smrti, i da}u ti vjenac
ìvota” (Odkrivenje 2:9-10). Tako se baklja prenjela sa Smiranskih
Hri{}ana na Hri{}ane u Pergamsko crkveno doba.
Hri{}ani Pergamskog doba pozvani su da prenesu istinu kroz
jedan od najteìh istorijskih doba-Srednjeg vijeka. Mo} i uticaj velike
sveop{te crkve rasprostranio se svuda, potiskuju}i sve dublje u
pustinju one koji su prijonuli za istinu Boìju. Gdje god su se nalazili
ti Hri{}ani nikad nisu bili daleko od pretnje da }e biti proganjani i
ubijani. Tako je mali broj Pergamskih Hri{}ana ostala vjerna Bogu.
Hiljadu godina nakon {to je Isus osnovao Njegovu Crkvu iscrpljeni
ostatak Pergamske crkve predaje baklju slede}em doba.
Tijatirska doba je vrlo energi~no krenula da propovjeda pokajanje
u cijelom predjelu Alpa u ju`noj Francuskoj i sjevernoj Italiji. Mnogi su
~uli poruku i obratili se Bogu. Vjerska vlast brzo reaguje na taj
izazov i hapse vo|e prave Crkve, a neke i ubijaju. Poslije smrti njenog
prvog vo|e, Crkva doìvljava privremeno opadanje, ali ponovo se
pojavljuje pod dinami~nim rukovodtvom Petra Valda. Tokom nekolko
godina u 12 vijeku Valdeàni cvjetaju po alpskim kotlinama i
propovjedaju onoliko istine koliko imaju. Pisali su i prepisivali
bro{ure i ~lanke duhovne prirode zato {to u to vrijeme jo{ nije bilo
{tampe.
Kao {to je Isus prorekao za Tijatirsko doba, njeni ~lanovi su imali
vjeru i vredan rad. Njihova kasnija djela bila su ve}a od prvih.
Ponovo je nastao progon. U mirnim alpskim kotlinama osjetilo se
puno prisustvo Inkvizacije koja je upala u nekad sigurnu luku za
Djela Boìja. Mnogi koji su preìvjeli taj doga|aj po~inju da prihvataju
obi~aje i tadiciju svijeta koji ih okruùje. U to vrijeme je u Evropi bilo
mnogo ra{trkanih grupa koje su se nazivale Hri{}anima. U me|
uvremenu je i tada{nji svijet doìvio promjene. Izumljena je {tampa
i znanje je po~elo da se umnoàva. Protestanska reformacija razbija
monopol crkve u Rimu.
Usled vjerskih ratova, koji su prohujali Evropskim kontinentom u
Srednjem vijeku, mnoge izbjeglice se sklanjaju u relativno mirnu i
podno{ljivu Englesku. Me|u njima su i ~lanovi prave Crkve koji u tu
zemlju donose svoje doctrine i vjerovanja, posebno saznanje o
Suboti. Puritanci, strogi oboàvatelji nedjelje, odupiru se tim
Hri{}anima. Usprkos rastu}oj opoziciji u ranom 17 vijeku u Engleskoj
postoji nekolko malih zborova koji drè subotu. Isus je podizao peto
doba Njegove Crkve-Sardis.
Protestanska Engleska postajala je sve vi{e nepodno{ljiva prema
“sekta{ima”, uklju~uju}i i ljude koji drè subotu kao dan odmora.
170
Prava Crkva u Engleskoj po~inje da kopni. Istovremeno preko
velikog okeana ljudi odkrivaju Novi svijet. Stiven Maford, ~lan crkve
u Londonu koji drì subotu, napu{ta Englesku 1664, i odlazi u
Njuport na ostrvo Rod.
Njuport, jednu od najmanjih nekada{njih ameri~kih kolonija,
osnovao je Ro|er Vilijams, baptista koji je pobjegao u dràvu
Masa~uset zbog progona od puritanaca. Ostrvo Rod je prvo mjesto
u svijetu gdje je sloboda vjere postala zagarantovana kao osnovna
lokalnog ustava. Ne na{av{i nikoga ko odràva subotu, Mamford sa
ènom odlazi u baptisti~ku crkvu u Njuportu. U njoj nije poku{avao
da pridobije ljude za svoju vjeru, nego je svoje vjerovanje drào za
sebe. Nekolko ~lanova tog zbora koja je odràvala nedjelju postali
su ubje|eni da i oni treba da drè subotu.
Tako postaje prvi zbor koji u Ameriki drì subotu. U po~etku ti su
se ljudi sastajali po svojim ku}ama. Knjiga o njima se i danas ~uva u
istoriskom muzeju u Njuportu. U njoj su zapisana imena, pa ~ak i
nov~ani prilozi i zapisi o rukopoloènju tih ljudi. Tako|er je sa~uvana
jednostavna ali divna sala koju su izgradili u ranim godinama 18-og
vijeka. Drugi ljudi su im se pridruìvali u njihovom vjerovanju kako je
Bog pozivao sve vi{e ljudi u Novom svijetu na svoje djelo.
Osnovana je druga lokalna crkva u Hopkintonu, koja brzo
napreduje i dobiva nekolko stotina ~lanova. Danas se na jednom
mostu nalazi oznaka za mjetso na kome se nekada nalazila ku}a u
kojoj su se sastajali. Nekoliko hiljada ljudi se tu krstilo na obalama
rijeke Povkatuk. Zatim je usljedilo duhovno opadanje.
Sredinom 19-og vijeka u Americi nastaju nove energi~ne lokalne
crkve koje drè subotu. One se pojavljuju kao rezultat
propovjedni~kog rada Vilijama Milera u periodu od 1831-1849. Tada
se crkva pro{irila na cijelo podr~je Ameri~kog srednjeg zapada.
Godine 1860. hiljade ljudi u Batl Kriku, dràva Mi~igen, bivaju ubje|
ni da prihvate vjerovanje sledbenika Elen G. Vajt.
Napu{taju istinito ime-Crkve Boìje, a istinito jevan|elje, Carstvo
Boìje, zanemaruju doktrinama Elen G. Vajt o “odlukama iza
zatvorenih vrata”, “istra`nom sudu”, “doktrinom o 2300 dana” i
“duhom proro{tva” koji ozna~avaju gospo|u Vajt kao proro~icu
crkve koja je postala crkvena doktrina. Tako|er prihva}aju ime
“Advantisti sedmog dana” po kojima su poznati do dana{njeg dana.
Oni koji su ostali vjerni pravoj Crkvi Boìjoj odbacuju da prihvate
takva u~enja i doctrine i obnavljaju neke istine koje su pale u
zaborav usled nemara iz predhodnog stolje}a. Svoje sjedi{te sele u
Mario, dràva Ajaova, a potom u Stanberi, dràva Misuri. U to vreme
odpo~inje {tampanje ~asopisa “Bibliski Advokat”. Trud i rad tih ljudi
donio je neki plod: male lokalne crkve ni~u {irom Amerike. Tako je
negdje u 19 vijeku osnovan mali zbor prave Crkve Boìje u mirnoj
dolini Viljament, dràva Oregon. Njeni ~lanovi bili su zemljoradnici
bez nekog velikog {kolskog obrazovanja kojima su nedostajali
obu~eni ljudi da ih vode i u~e. Ali imali su pravo ime-Crkva Boìja i
dobro se dràli subote kao dana odmora.
171
Boìja Crkva je pro{la sito i ra{eto u uzbudljivim vjekovima koji su
usljedili do dana kada je osnovana na Dan Duhova. Bila je slaba i
bez uticaja. Vi{e godi{nji progon i popu{tanja sa istinom uzelo je
svoje mjesto. Izgubljeno je dosta istine kako je vrijeme odmicalo. Ali
njeni ~lanovi su ostali na pravom putu. @ivjeli su u dolini Viljamenta
i ~ekali. Bliìo se ~as kada je baklja opet trebala da promjene ruku
da bi je preuzeli oni koje }e Bog pozvati da obave Njegovo Djelo u
posljednje vrijeme.
OBNAVLJANJE BO@IJE ISTINE U CRKVE
od 1932, godine ta~no 1900 (jedan vijek vremenskog kruga) od

kako je osnovana Crkva, taj mali ostatak izvorne istine Crkve Boìje
po~inje da dobiva novi oblik ìvota i izlazi kao Filadelfiske Crkve
doba. Nastupilo je “posljednje vrijeme” ili “vrijeme posljedka”. U
Crkvu je u{la nova vitalnost. Do{lo je vrijeme da se ispuni Isusovo
proro~anstvo jevan|elja po Mateju 24:14-da }e se ovo jevan|elje o
carstvu propovjedati po svemu svijetu za svjedo~anstvo svim
narodima. I tada }e do}i posljedak (kraj ove civilizacije). Ta va`na
zagubljena istina se postepeno odkrivala i objavljivala.
Filadelfisko Crkveno doba opisno je u tre}oj glavi Otkrivenja, stih
7-13. U to vrijeme Sardijska doba (Odkrivenje 3: 1-6) polako zamire
duhovno i postaje nesposobna u {irenju pravog Hristovog jevan|elja.
Njeni ~lanovi zaista u to vrijeme gube znanje o pravom zna~aju tog
jevan|elja. Zanli su da se pribliàvaju Drugom Hristovom dolasku, ali
ne i {to }e se dogoditi za vrijeme Milenija, osim ~injenice da }e
Hristos tada vladati na zemlji.
O Filadelfiskom doba Boìje prave Crkve ~itamo u Bubliji: ”I an|elu
Filadelfijske Crkve napi{i… Rije~ “an|eo” je u prevodu od Gr~ke
rije~i “angelos” koja zna~i “vjesnik ili posrednik”. Ta rije~ se ne
odnosi stalno na duhovnog an|ela, ve} ozna~ava i ljudskog
posrednika. Upravo zato je ovdje mogu}e da se primjeti boànski
princip dvojstva. Dakle, ta rije~ moè da se odnosi na nekog an|ela
koji se sastoji od duha i koji je odre|en da bude posrednik ili
pomaga~ u ovom posebnom Crkvenom doba; a moè da se odnosi
na ljudskog vjesnika ili posrednika koga je Bog podigao da povede to
doba Njegove Crkve.
Istovremeno se princip dvojstva moè primjeniti na stihove 7-13,
koji mogu da se odnose na Crkvu tog doba u cjelini, mada isto tako i
na ljdskog vo|ukoga je Bog podigao za ovo doba Njegove Crkve. U 8
stihu navod kaè: “Znam tvoja djela; gdje dadoh pred tobom vrata
otvorena, i niko ih ne moè zatvoriti jer ima{ malo sile, i drào si
moju rije~, i nisi se odrekao imena mojega”. Ovo doba crkve treba
da proizvede plod. U to doba (ili njenom ljudskom vo|i) Bog otvara
vrata.
U drugoj Korin}anima 2:12 i Djelima 14:27, zabiljeèno je da je
Hristos otvorio Pavlu vrata da ode u druge zemlje i propovjeda
jevan|elje. Ova crkva i ili njen vo|a su imali malo snage.Tako|er nisu
imali veliki i mo}ni poloàj u sotonskom svijetu, ali su ~lanovi u to
172
Crkveno doba vjerni rije~i Boìjoj. I ako je bio izgubljen veliki dio
prave jevan|eljske istine koju je Hristos li~no predao prvim
apostolima, ona je preko Biblije obnovljena u to doba Boìje Crkve
koja je vjerna u drànju istine.
Knjiga proroka Malahije 3:1-5 i 4:5-6, odkriva da }e Bog podi}i
~ovjeka u sili i duhu proroka Ilije pred sam Drugi Hristov dolazak. U
jevan|elju po Mateju 17:11, Isus kaè da }e ~ak i nakon zavr{etka
misije Jovana Krstitelja taj proro~anski Ilija “do}i najprije i urediti
sve”. I ako je jasno odkriveno da je Jovan Krstitelj do{ao u Ilinoj sili i
duhu, on ni{ta nije uradio niti obnovio. Ljudski vo|a koji}e kasnije
biti podignut negdje prad sami Hristov Drugi dolazak treba}e da
pripremi put-Crkvu-za Hristov dolazak i obnovi istinu koja se u
predhodnom Crkvenom doba izgubila.
Tom vo|i ili Filadolfiske Crkve doba tako|er je odre|eno da vrata
budu otvorena da bi se ispunilo jevan|elje po Mateju 24:14: “I
propovjeda}e se ovo jevan|elje o carstvu po svom svijetu za
svjedo~anstvo svim narodima. I tada }e do}i posljedak”. To je
trebalo da se ostvari u vrijeme kada je prvi put u istoriji
~ovje~anstva napravljeno oru`je masovnog uni{tenja koje moè da
uni{ti ljudski rad sa lica zemlje (Matej 24:21-22). To proro~anstvo
tako|e treba da se ostvari pred sam Drugi Hristov dolazak (stih 29-
30).
Ova proro~anstva su se sada podpuno ispunila. Pravo jevan|elje
je objavljeno. Oti{lo je u sili u svaki narod na kugli zemaljskoj. Crkva,
osnaèna Duhom Boìjijm, uplovila je u novi ìvot. Sva tehnolo{ka
~uda su upotrebljena u svrhu propovjedanja tog jevan|elja. Prva
radio stanica koja je upotrebljena sa tom namjerom imala je
najmanji domet-pokrivala je samo gradi} Eugen u dràvi Origen.
Potom je do{la i {tampana rije~. Ta djelatnost je po~ela sa
televizijom odmah nakon Drugog svjetskog rata (1945, godine).
Crkav je po~ela da se koristi u ljeto televizijom 1955.
Istinito jevan|elje je na pokon objavljeno i {tampano u svim
narodima na na{oj planeti prvi put nakon 1900 godina. Crkva je
rasla. U prvih 25 godina prosje~ni godi{nji porast je iznosio 30
posto. Prvi apostoli bi zanjemili da su mogli vidjeti veli~inu i domet
sada{njeg rada. Sredstva {tapmarske slu`be, tehnolo{kih ure|aja i
savremeni izvori koje je Bog dao ovom Radu za poslednje vrijeme
zaista bi bili strain ljudima koji su prije 2000 godina prvi dobili
zadatak da odnesu jevan|elje u cijeli svijet.
Me|utim neke stvari im ne bi bile toliko ~udne, kao na primjer:
Subota i sveti praznici, pravo ime-Crkve Boìje i jevan|elje o carstvu!
Ti elementi istine prenosili su se kroz vjekove, od vremena u kome je
ìvio Isus Hristos pa sve do posljednjeg vremena. Apostoli bi svakako
prepoznali te stvari bibliske istine.
GLAVA 7
TAJNA CRASTVA BO@IJEGA
173
Ba{ {to Vi zami{lja “Carstvo Boìje”? To je jedna nerje{ena tajna
ne samo za ovaj svijet, nego i za crkve, teologe i “stru~njake Biblije”
u ovom svijetu. Zapravo, ta tajna je povezana sa bliskoj joj tajni-
jevan|elje Isusa Hrista.
Za{to se crkve ne mogu sloìti po pitanju toga {to je u stvari
“jevan|elje Isusa Hrista”? U prvih 20-30 godina poslije osnivanja
Crkve u 31, godine na{eg doba, izbila je borba po pitanju {to je to
“jevan|elje Isusa Hrista”. Pro{lo je sto godina tokom kojih je
uni{tena cjelokupna istorija novozavjetne crkve, pa se to doba
naziva “Izgubljeni vijek i istoriji Crkve”. Kada je zavjesa na istoriskoj
pozornici podignuta sredinom drugog vijeka pojavila se podpuno
drug~ija vrsta crkve koja se naziva Hri{}anskom, ali u glavnom
propovjeda svoje vlastito jevan|elje o Hristu, umjesto jevan|elje
Hristovo.
Jevan|elje Hristovo bilo je ono koje je Hristos objavio. Isus, Glasnik
od Boga, poslat je sa porukom, a ta poruka je bila Carstvo Boìje.
Hristova poruka bilo je Hristovo jevan|elje-jevan|elje koje je do{lo od
Hrista-koje nije objavljeno svijetu sve do prve sedmice 1953, kada je
prvi put nakon 1900 godina-vremenskog kruga od jednog vijeka-
krenulo u svijet sa najja~e svjetske radio stanice, Radio
Luksemburga.
Izgleda da su sve crkve dana{njeg svijeta izgubile jevan|elje Isusa
Hrista po{to propovjedaju njihovo jevan|elje o Isusu Hristu. Isus
Hristos je do{ao da propovjeda jevan|elje o Carstvu Boìjemu. Danas
malo ljudi propovjeda o Boìjem carstvu budu}i da su ljudi izgubili
sve znanje o tom {to je carstvo Boìje! Da li iko, osim prave crkve
Boìje, danas objavljuje pravo jevan|elje o carstvu Boìjemu?
Istaknuti jevan|elista je izjavio radio slau{aocima {irom svijeta da
se jevan|elje o carstvu Boìjemu ne odnosi na nas danas. Neke sekte
objavljuju “jevan|elje milosti”, druge ono {to nazivaju “jevan|elje
spasenja”, a ve}ina jevan|elje o Hristu; neke objavljuju posebno
jevan|elje; neke “nauku uma” ili “Vjersku nauku”.
NI JEDNA NIJE U PRAVU
Neke crkve tvrde da njihove naro~ite uprave, ili “Hri{}anstvo” u

cjelini ~ine carstvo Boìje. Jedan istaknuti televiziski jevan|elista je
izjavio: “Carstvo Boìje je u vama”. Me|utim , na okrajku nekih
prevoda Biblije na engleskom stoji ispravan prevod: “me|u vama”, to
jest Isus Hristos je bio me|u njima. On je Car budu}eg carstva
Boìjeg. U knjizi proroka Danila 7 i na drugim mjestima Biblija se
koristi izrazom “car” i “carstvo” naizmjeni~no, to jest car je ili
predstavlja carstvo kojim vlada.
Ni jedna dana{nja crkva nije u pravu! Ima li i{ta nevjerovatnije od
toga? Da! Za razum vaspitan prema idejama ovog svijeta postoji jo{
jedna nevjerovatna stvar, a to je prava istina o tome {to je zaista
Boìje carstvo! Istina ne samo da je iznena|uju}a, ona je potresna!
Predstavlja jednu veliku tajnu! A poet, to je zaista Dobra Vijest-
174
najveli~anstvenija Dobra Vijest koja je ikad dospjela do ljudske
svjesti.
HRISTOVO JEVAN\ELJE
Koje je to jedno, jedino jevan|elje Isusa Hrista? Svijet to nezna! To

jevan|elje se nije propovjedalo 19 stolje}a, ma kako to ~udno
zvu~ilo. Pogeldajte u va{u Bibliju! Pogledajte je od samog njenog
po~etka! “Po~etak jevan|elja Isusa Hrista” pro~ita}ete u jevan|elju
po Marku 1:1: “A po{to predado{e Jovana, do|e Isus u Galileju
propovjedaju}i jevan|elje Boìje i govore}i: izi|e vrijeme i pribliì se
carstvo Boìje; pokajte se i vjeujte jevan|elje” (Marko 1:14-15)
neophodno je vjerovati to jevan|elje da bi ste se spasili, ali kako
moète da vjerujete ako neznate {to je ono!? Svijet nije znao tokom
1900 godina. Jevan|elje je potisnuto i zamjenjeno ljudskim jevan|
eljem o Hristu.
Isus je svuda hodio propovjedaju}i Dobru Vijest o carstvu
Boìjemu. U pri~ama je u~io o Carstvi Boìjemu. Poslao je
sedamdesetoricu da propovjedaju i zapovjedio im da propovjedaju
Carstvo Boìje (Luka 10:9) Poslao je apostole na kojima se zasnovala
Crkva Boìja da propovjedaju isklju~ivo Carstvo Boìje (Luka 9:1-2).
Nakon {to je vaskrsao iz mrtvih, prije nego je oti{ao na nebo,
Hristos je u~io svoje sljedbenike o Carstvu Boìjemu (Djela 1:3).
Zar to nije ~udo da je cijeli svijet izgubio znanje o tom {to je
carstvo Boìje? Apostol Pavle propovjedao je Carstvo Boìje (Djela
19:8; 20:25; 28:23, 31), a Bog Svemogu}i je preko njega izrekao
dvostruko proklestvo na ~ovjeka ili an|ela koji bi se usudio da
propovjeda bilo koje drugo jevan|elje! (Galatima 1:8-9). Za{to su
onda mnogi usu|uju da propovjedaju tako mnogo druk~ije jevan|
elje? Dobra vijest o Carstvu Boìjemu je ne{to {to morate da
razumijete i da u to vjerujete da biste se spasili-tako je rekao Isus
Hristos! Stoga bolje vidite dobro {to je jevan|elje.
Jevan|elje-carstvo Boìje-tema je ove glave. Onda slijedi za
glavom o tajni Crkve zato {to carstvo Boìje slijedi Crkvu. Svrha
Crkve, ne zaboravite, jeste da pripremi “pozvane” da u~e i vladaju
u carstvu Boìjemu.
PROROK DANILO JE ZNAO
Zar niste ~uli kao neki ljudi govore o carstvu Boìjemu u

slede}em smislu: “Rad Hri{}ana svuda je na uvo|enju mira u svijetu,
toleracije i bratske ljubavi kona~no }e u srcima ljudi uspostaviti
carstvo Boìje”. Zato {to je odbacio Hristovo jevan|elje prije 1900
godina, svijet je morao da ga zamjeni ne~im drugim. Ljudi su morali
da izmisle krivotvorevinu! Tako smo onda ~uli da se o carstvu
Boìjemu govori kao o nekom obi~nom, lepom osje}aju ljudskog
srca-koje ga svodi na nebesko, nerelano ni{ta! Drugi su pogre{no
prestavljali ideju da je “Crkva” carstvo. Neki ga mje{aju sa
175
milenijom. A drugi su ranije u na{em vijeku tvrdili da je Britansko
carstvo u stvari carstvo Boìje. Danas svakako to niko vi{e ne tvrdi.
Koliko obmanut moè da bude ovaj svijet?
Prorok Danilo, koji je ìvio 600 godina prije Hrista, znao je da je
carstvo Boìje stvarno carstvo-vlada koja doslovno upravlja nad
narodm zemaljskim. Isus Hristos je donio dodatak znanja o onome
{to Danilo mo`da nije znao. Pa ipak, Danilo je znao da }e na zemlji
postojati stvarno, doslovno carstvo Boìje. Bio je jedan od ~etvorice
izvanredno intelegentnih, sjajnih Jevrejskih mladi}a u Jevrejskom
ropstvu. Ta ~etvorica su bila smje{tena u palatu cara
Navuhodonosora, vladara Haldejskog carstva i obu~avana za
posebnu odgovornost u Vavilonskoj upravi. Danilo je prorok kome je
dato posebno razumjevanje u vi|enjima i snovima (Danilo 1:17).
Navuhodonosor je prvi stvarni svjetski vladar. Osvoijo je veliko
carstvo, a i Jevrejski narod. Usnio je san koji je ostavio takav utisak
da ga je mu~io-doveo ga do neizmjerne brige. Zahtjevao je od
svojih mudraca, astrologa i vra~ara da mu kaù {to je usnio i {to
san zna~i. Nisu mogli, bili su zbunjeni. Tada su doveli caru Danila.
Danilo je opovrgnuo bilo kakvu ljudsku sposobnost da tuma~e
snove, pa i oni Haldejskih mudraca. “Ali” rekao je “ima Bog na nebu
koji otkriva tajne i javlja caru Navuhodonosoru {to }e biti do kraja”
(Danilo 2:28).
Prije svega, cilj Boìji da vladaru tada{njeg svijeta odkrije da
postoji Bog na nebu-da je Bog vrhovni vladar nad svim narodima,
upravama i carevima-da Bog vlada svemirom! Bog je taj koji je na
zemljski prostor postavio heruvima Lucifera, pa Lucifer, koji je
postao Sotona i |avo, ostaje na zemaljskoj upravi samo zato {to Bog
to dopu{ta i samo do momenta kad }e Bog poslati Isusa Hrista da
uzme to mjesto i tako ukoni Sotonu. Haldejski car je poznavao samo
mno{tvo neznaboà~kih, demonskih bogova. Nije ni{ta znao o
pravednom ìvom Svemogu}em Bogu. A to je i slu~aj sa dana{njim
vladarima i narodima nije znao da je Bog ìva Stvarna, aktivna
vladarska i vladaju}a osoba koja zapravo stvarno upravlja ne samo
onim {to je na zemlji, ve} cijelim svemirom.
Svrha tog sna bila je da odkrije Boìju upravu, ~injenicu da Bog
vlada, istinu o Carstvu Boìjem-jednom jedinim pravednim jevan|
eljem Isusa Hrista! Potom, da odkrije-sa~uva u zapisima za nas
danas-{to treba da se doga|a “do kraja”-zapravo u dolaze}e dvije
decenije-ove posljednje polovine dvadesetog vijeka!
ZA NAS DANAS
To nije suvoparan, dosadan, mrtav zapis za ljude prije 2500

godina. To je ìva, nevjerojatna, velika novost za na{e doba! To je
unapred novost za nas danas. Novost prije nego {to se dogodi-o
najve}im doga|ajima u istoriji zemlje, koji }e se za siguro odigrati
tokom va{eg ìvota-u narednih nekolko godina! To je istinito jevan|
elje, jevan|elje koje je Isus propovjedao! Namjenjeno je vama i meni
danas. Od velike je va`nosti da ga shvatite.
176
U va{oj vlastitoj Bibliji pro~itajte drugu glavu knjige proroka
Danila, od 28 do 35 stih. U tom snu je car vidio veliki lik-ve}i od bilo
kog lika ili kipa koji je ~ovjek ikada sagradio-tako velik da je bio
uàsan ~ak i u snu. Glava lika bila je od ~istog zlata, grudi i ruke od
srebra, stoma i butine od bronze, noge od jakog gvo`|a, stopala
mje{avina gvo`|a i gline. Postalo je i vremensko doba.
Navuhodonosor je vidio lik do tog momenta kada je nadprirodni
kamen pao s neba i slomio kip. Cijeli kip se slomio u komade, a
zatim je dunuo vjetar i raznio te djelove! Tadaj se taj kamen ~udom
pro{irio i brzo isponijo cijelu zemlju.
[ta to zna~i? Da li to ima bilo kog zna~aja? Jeste, zato {to je to
Boìje djelo. Za razliku od obi~nih snova Bog je ovo prouzro~io da
prenese poruku Navuhodonosoru o Boìjem suverenitetu-i zato {to
je to dio pisane Boìje Rije~i za nas danas-da nam odkrije va`nu
stvar o pravom jevan|elju.
“To je san” rekao je Danilo “a sad }emo kazati caru {to zna~i”
(stih 36). Stoga je ovo Boìje tuma~enje, nikako tuma~enje Hrebert
Armstronga. Ljudi nikad ne trebaju da tuma~e Bibliju. Biblija nam
daje samo Boìje tuma~enje! Evo tuma~enja: “Ti si, care, car nad
carevima”-Navuhodonosor je prvi stvarni vladar tada{njeg svijeta i
jednom svjetskom carevinom! “…jer ti Bog nebeski dade carstvo,
silu i krepkost i slavu” Bog se odkrio tom ljudskom diktatoru svijeta
kao najvi{i vladar nad svime.
Dana{nji ljudi poput Haldejskog cara, izgleda ne misle o Bogu kao
vladaru-koji upravlja kao upravitelj uprave. Vje~ni se odkrio preko
Danila Navuhodonosoru-a preko Biblije nama i vama danas-kao
Vrhovni, Svemo}ni, Vladaju}i Bog kome se treba pokoravati!
“Ti si ona glava zlatna” nastavi je Danilo da govori caru. “A nakon
tebe nasta}e drugo carstvo, manje od tvog; a potom tre}e carstvo,
bronzano, koje }e vladati po svoj zemlji” (stih 37-39).
[TO JE JEDNO CARSTVO?
Vidite! Govori se o carstvima. Te rije~i odnose se na carstva koji

vladaju nad narodima zamaljskim. Govore o vladama, ne o
vazdu{nom osje}aju “koji ìvi u ljudskim srcima”. Ne govori o
crkvama. Govori o vrsti uprave koja sprovodi upravu i autoritet nad
narodom ove zemlje. Rije~ je o doslovnom carstvu koje je stvarnost.
Ovdje ne postoji pogre{no shvatanje o tome {to se podrazumjeva
pod rije~i “carstvo”.
Nema pogre{nog tuma~enja. Bog daje svoje tuma~enje
posredstvom proroka Danila. Veliki mentalni kip prestavlja
nacionalne i me|unarodne uprave-stvarna doslovna carstva:
nastavljanje uprava koje vladaju svijetom. Prva je zlatna glava koja
predstavlja Navuhodonosora i njegovo carstvo-Halejsku carevinu.
Nakon njega-kasnije, u istom poretku-nastupilo je drugo, po tom
tre}e carstvo “koje }e vladati po svoj zemlji”-svjetska carevina!
Potom, u stihu 40, gvozdnene noge prestavljaju ~etvrto svjetsko
carstvo koje je trebalo da bude jako kao gvo`|e-vojno naja~e od svih
177
svojih predhodnika. A opet, kao {to srebro manje vrijedi od zlata,
bronza od srebra, gvo`|e od bronze, i ako je svaki od tih metala ja~i
i ~vr{}i, nasljedna svjetska carstva su duhovno napredovali u
nazad. Dvije noge ozna~avaju da }e to ~etvrto carstvo biti
razdvojeno.
Nakon Haldejske carevine do{la je jo{ ve}a Persijska, zatim
Makedonsko-gr~ko i ~etvrta, Rimska carevina. Rimsko carstvo se
razdvojilo, njegove prestolnice bile su jedana u Rimu a drga u
Konstantinpolju.
Sad stih 44, pro~itajet ga! Uzmite va{u Bibliju. Vidite to va{im
o~ima u va{oj Bilbiji. Jasnim rije~ima Bog obja{njava {to je Boìje
carstvo: “A u vrijeme tih careva…” govori o deset prstiju na nogama
kipa koje su mje{avina gvo`|a i gline. Kda se poveè sa
proro~anstvima u knjizi proroka Danila 7 i Otkrivenje 13 i 17, to se
odnosi na Nove Sjedinjene Dràve Evrope koje su sada sastavljene iz
Evropske Ekonomske zajednice perd samim va{im o~ima.
Odkrivenje 17:12 razja{njava detaljno da }e to biti unija od Deset
careva ili carstva (Odkrivenje 17:8), koja }e da vaskrsnu staro
Rimsko Carstvo. Stoga, po`ljivo ozna~ite vremensko doba! “…u
vrijeme tih careva”-u vrijeme kada tih deset naroda ili grupa naroda
koji }e u na{e doba na kratko da vaskrsnu Rimsku carevinu-obratite
pa`nju {to }e se dogoditi: “Bog }e nebeski podignuti carstvo koje se
do vijeka ne}e rasuti, i to se carstvo ne}e ostaviti drugom narodu;
ono }e satrti i ukinuti sva ta carstva, a samo }e stajati do vijeka!”
DA U NA[E DOBA
Ovdje smo pisali o ~etiri svjetska carstva-jedina ~etiri koja su

ranije postojala. Otkrivenje 13 i 17, pokazuje da }e nakon pada
orginalnog Rimskog carstva do}i do deset pojava istog-nad sedam }
e vladati neznaboà~ka crkva, “k}er” starog Vavilona, crkva koja
tvrdi da je “hri{}anska”, ali je Bog zapravo naziva “Tajna Vavilon
veliki”-jasnim rije~ima re~eno, Vavilonske Tajne! [est tih careva je
do{lo i pro{lo, sedmo se sada osniva-posljednje, kratko vaskrsnu}e
Rimskog carstva od strane sedam Evropskih grupa ili naroda.
Oni su u knjizi proroka Danila glava 2, odkriveni kao deset prstiju
od gvo`|a i gline. U njegovo vrijeme-a postoja}e veoma kratko,
mo`da ~ak ne vi{e od dvije do tri i po godine-Bog nebeski
podignu}e carstvo koje ne}e biti uni{teno-stoga }e biti carstvo
Boìje!
Usporedite sa Otkrivenjem 17. Tu je opisana crkva, ne neka mala
crkva nego velika crkva. Ona vlada nad “mnogim vodama” (stih 1)
koji su opisanu u 15 stihu kao razni narod koji govore razli~ite
jezike. Prestavlja se kao crkva Boìja-za koju Sveto Pismo (Efescima
5:23; Odkrivenje 19:7; Matej 25:1-10 itd) kaè da je zaru~na
“nevjesta” Isusa Hrista koja }e se duhovno udati za Njega prilikom
Njegova Drugog Dolaska.
Ali ta crkva se kurva. Kako? Direkntim povezivanje sa politi~kim
vo|ama ovog svijeta! “Sjedi” (Odkrivenje 17:3) na svih sedam
178
vaskrsnutih Rinmskih carevina-koje se naziva “Sveto Rimsko
Carstvo”. Vladala je nad ljudskim carevima-kao {to nevjen~ana
“èna” vlada nad njenim zanesenim “muòm”-u jednom podpuno
neprirodnom i bezbo`nom odnosu. Zato }e sjesti na posljednju
“glavu Zvijeri”-zavr{no vaskrsnu}e Rimskog carstva koje }e
predopstavljati jedinstvo crkve i dràve. To carstvo treba da se odrì
veoma kratko vrijeme i bori}e se protiv Hrista prilikom Njegova
Drugog dolaska! To }e biti kraj.
Vidimo da je ta zvijer sada u napredku osnivanja. (^lanovi
Evropske Ekonomske Zajednice verojatno nisu tih deset koji }e
vaskrsnuti Sveto Rimsko carstvo). Zbog toga smo blizo Hristovom
dolasku! Sad se nalazimo jako blizo kraju ovog svijeta.
HRISTOS ]E VLADATI SVIM NARODIMA
Kad Hristos do|e do}i }e kao Car nad carevima koji }e vladati
cijelom zemljom (Otkrivenje 19:11-16) a Njegovo Carstvo-Carstvo
Boìje-prema rije~ima proroka Danila ukinu}e sva svjetska carstva.
Odkrivenje 11:15, to opisije ovim rije~ima “posta carstvo svijeta
Gospoda na{ega i Hrista Njegova, i carova}e va vijek vjeka”. To je
carstvo Boìje. On je kralj sada{njih vlasti-da, ~ak i Sjedinjenih
Dràva i Britanskog naroda-koje }e tada postati carstvo-uprava-
Gospoda Isusa Hrista koji }e biti car nad carevima nad cijelom
zemljom.
Isus Hristos se rodio da bi postao Car-vladar! Dok je stajao pred
Pilatom na su|enju za svoj ìvot i smrt: “Na to mu re~e Pilat daklem
si ti car? Isus odgovori: ti govori{ da sam ja car. Ja sam za to ro|en i
zato do|oh na svijet da svjedo~im istinu”. Tako|er je odgovorio
Pilatu: “Carstvo moje nije od ovog svijeta” (Jovan 18:36-37). Koko
~usmo-kakva tragedija-da na crkvenim bogoslu`bama i
propovjedanju jevan|elja danas ~ovjek rijetko, ako ikad, ~uje o
Hristu kao dolaze}em caru i svjetskom vladaru. Duhovna
poglavarstva i sile zla (Efescima 6:12) vladaju dana{njim svijetom.
Zemaljske sotonske vlasti uni{ti}e i zamjenu}e Hristos prilikom
Njegova Drugog dolaska. Hristovo Carstvo je sutra{nji svijet!
Niste li pro~itali {to ej an|eo rekao Mariji, Isusovoj majci, prije
nego {to se On rodio? Isus je rekao pilatu de je ro|en da postane car.
An|eo Boìji rekao je Mariji: “I evo, zatrudnje}e{ i rodi}e{ sina, i
nadjeni mu ime Isus. On }e biti veliki, i nazva}e se sin najvi{njega, i
da}e mu Gospod Bog prijesto Davida oca njegova”. I carova}e u
domu Jakovljevu va vijek, i carstu njegovom ne }e biti kraja” (Luka
1:31-33).
Za{to crkve ovog svijeta nikad ne spominju te djelove Svetog
Pisma? Milioni ljudi odlaze u crkvu cijelog ìvota i nikada ne ~uju ni
jedan stih o Hristu koji dolazi kao car, ili da dolazi carstvo Boìje. Ti
stihovi nam jasno govore da je Bog vrhovni vladar. Na naj jasniji
mogu}i na~in vam se kaè da je Isus ro|en da bude Car-da }e
vladati svim narodima-da }e Njegovo carstvo vje~no vladati.
179
Sve to je samo mali dio divne, nevjerojtne, {to vi{e potresne
istine o Carstvu Boìjemu. Carstvo Boìje vlada}e nad svim ljudima i
narodima zemaljskim, ali ti smrtni ljudi i narod ne}e biti carstvo,
~ak ni u carstvu Boìjemu, Ve} }e samo da se nalaze pod Njegovom
upravom.
KAKO ]E DO]I UTOPIJA
Sad da budemo op{irniji. Sad da vidimo kako }e biti

uspostavljena sutra{nja utopija. Ne zaboravite da ta ~udnovata
svjetska uprava ne}e biti postignuta od jednom. Svi va`ni koraci za
uspostavljanje tih doga|aja koja }e uskoro nastati jasno su nam
pokazana u bibliskom proro~anstvu.
Isti Isus Hristos, koji je hodao brdinama i dilinama Svete zemlje i
ulicama Jerusalima prije 1900 godina, dolazi opat. Rekao je da }e
do}i opet. Nakon {to je razapet na krstu Bog ga je podigao iz mrtvih
nakon tri dana i tri no}i Matej 12:40; Djela 2:32; Jevrejima 1:3, 8:1,
10:12; Odkrivenje 3:21). On je “plemi}” iz pri~e, onaj koji je oti{ao
do prijestola Boìjeg-“u daleku zemlju”-da se kruni{e kao Car nad
carevima nad svim narodima i po tom da se vrati na zemlju (Luka
19:12-27).
Nalazi se na nebu do “vremena odmaranja, do vremena kada }e
uspostaviti sve {to je Bog od davnih vremena rekao ustima svih
svojih svetih proroka” (Djela 3:19-21). Rije~ je o vremenu obnove
kada }e sve biti obnovljeno u predhodno stanje. U ovom slu~aju
rije~ je u obnavljanju Boìje uprave na zemji, a usljed toga i obnovbi
svjetskog mira i utopiskih uslova ìvota.
Sada{nji svjetski haos, eskalacija ratova i napetosti doìvi}e
vrhunac u tako velikoj svjetskoj nevolji u kojoj, ako Bog ne bi
posredovao, ni jedno ljudsko bi}e ne bi ostalo u ìvotu (Matej 24:22).
Na samom njenom vrhuncu, kada bi zaka{njenje imalo za ishod
uni{tenje cjelokupnog ìvota na planeti, vrati}e se Isus Hristos.
Obog puta dolazi kao svemogu}i Bog sa svom silom i slavom
Stvoritelja koji vlada svemirom (Matej 24:30;’ 25:31), kao, “Car nad
carevima i Gospodar nad gospodarima” (Otkrivenje 19:15, 12:5).
Zato sve Hri{}anske crkve izostavljaju te navode iz Svetog Pisma o
Hrstovom dolasku i Njegovom vladanju na zemlji. Milioni ~lanova tih
crkava nikad ne ~uju navod tih stihova, niti stvarno jevan|elje Isusa
Hrista.
Razmislite o tom. Proslavljeni Hristos-u svom sjaju, nadprirodnoj
sili i slavi Boga Svemogu}ega-dolazi da spasi ìvot ~ovje~anstva,
zaustavu pro{irenje rata, masovno neuklarno uni{tenje, ljudski bol i
patnju, da uvede mir, izobilno blagostanje, sre}u i radost za cijelo
~ovje~anstvo. Da li }e mu narodi ove civilizacije poèliti
dobrodo{licu?
Svjetski priznati nau~nici sada otvoreno govore da je jedina nada
za preìvljavanje na zemlji jedan vrhovna svjetska vlada koja }e
kontrolisati vojne sile. Oni priznaju da je ~ovjeku nemogu}e da
180
postigne tako ne{to. Hristos dolazi da nam pruì ba{ tako ne{to. Da
li }e biti dobro do{ao?
Vode}i Ameri~ki nedjeljnik objavio je iznenaduju}u procjenu
jedne ljudske nade optimisti~ka nada Amerikanaca, pi{e u ~lanku,
o dobro ure|enom, stabilnom svijetu koji polako nestaje. Tro{kovi koji
se bliè cifri triliona dolara nisu uspjeli da obezbjede stabilnost.
Naprotiv, stvari se pogor{avaju. Ova ocjena ukazuje na to da me|
u zvani~nicima prevla|uje stav za tenzije i svjetski problemi postaju
suvi{e u~vr{}eni da se ne mogu rije{iti, “osmim jakom rukom sa
nekog mjesta”. “Jaka ruka sa nekog mjesta”. Bog svemogu}i }e
poslati jaku ruku sa “nekog mjesta” da spasi ljudski rod.
HRISTOS NIJE DOBRO DO[AO
Dali }e ~ovje~anstvo vikati od radosti i poèliti dobrodo{licu

Hristusa dubokim uzbu|enjem zanosom i ushi}enjem? Ho}e li se
tako osje}ati ~ak i crkve tradicionalnog Hri{}anstva? Ne}e!
Vjerova}e, zato {to su ih la`ni sotonski u~itelji (2. Solunjanima
11:13-15) zaveli, da je to Antihristos. Sve crkve i narod bi}e bjesni
na Njegov dolazak (Otkrivenje 11:15, 18) i vojne sile }e zapravo
poku{ati da se pobiju sa Njime nebili ga uni{tili (Otkrivenje 17:14).
Narod }e se upustiti u posljednju bitku budu}eg Tre}eg Svetskog
Rata, koji }e se povesti na bojnom polju kod Jerusalima (Zaharije
14:1-2) i onda }e se Hristos vratiti. U nadprirodnoj sili “vojeva}e na
narode” koji su ustali na NJega (stih 3). Podpuno }e ih poraziti
(Otkrivenje 17:14)! “I noge }e njegove stati u taj dan na gori
Masinskoj” nedaleko od Jerusalima, na njegovoj isto~noj strain
(Zaharije 14:4).
KAKO ]E SE POKORITI NARODI
Kada proslavljeni, Svemogu}i Hristos prvo do|e na zemlju narodi }

e biti bjesni. Vojne sile okupljene kod Jerusalima poku{a}e da se
bore sa Njim! Kaèm “poku{a}e”. Ali mnogo nadmo}nije vojne sile
slijede Hrista na nebu-svi sveti an|eli (Otkrivenje 19:14, ozna~eni u
Mateju 25:31).
@elite da vidite opis bitke i {to }e se dogoditi neprijateljskim
armijama? U Otkrivenju 17, vojska Sjedinjenih Evropskih Dràva koje
se sada sre|uju-vaskrslo Rimsko carstvo-spomenuto u stih 14: “Ovi }
e se pobiti s Jagnjetom i Jagnje }e ih pobjediti, jer je Gospodar nad
gospodarima i Car nad carevima”. Ko }e ih pobjediti? To nalazimo u
glava 14 Zaharije: “A ovo }e biti zlo kojim }e Gospod udariti sve
narode koji bi vojevali na Jerusalim: tjelo }e svakom posahnuti dok
jo{ stoje na nogama, i o~i }e svakom posahnuti u rupama svojim, i
jezik }e svakom posahnuti u ustima” (Zaharije 14:12).
Usahnu}e njihova tijela na kostima desi}e se skorom od jednom-
dok su jo{ na nogama. Kakva Boìja odmazda protiv vojske koja }e
se boriti protiv Hrista! Kakva demonstracija boànske sile kojom }e
181
proslavljeni Hristos vladati svim narodima! Pobuna protiv Boìjeg
zakona i Boìje uprave mora i ubrzano }e bit ugu{ena!
Da li moète shvatiti da je svaka nesre}a, svako zlo koje je
zadesilo ~ovje~anstvo do{la kao posljedica prestupanja Boìjeg
zakona? Da niko nikad nije imao bilo kog drugog boga izvan pravog
Boga, da su sva djeca podizana da po{tuju i slu{aju roditelje, a svi
roditelji vaspitali djecu u pobo`nom smislu ìvota; da niko nikad nije
dopustio duh ubistava u|e u njegovo srce, da nije bilo ratova i
ubijanje ljudskih bi}a od strane drugij ljudskih bi}a; da su svi brakovi
ostali sretni i da se nije prestupala ~isto}a prije i nakon braka, da su
svi imali toliko brige za dobro i blagostanje drugih, tako da niko ne
krade-pa da mo~emo da bacimo sve katance, klju~eve i kase, da je
svako govorio istinu-da je sva~ija rije~ bila dobra-da su svi bili
po{teni; da niko nikad nije ùdio za onim {to mu s pravom nije
pripadalo, ve} da je imao toliko brige za dobro drugog da vjeruje da
je zaista blagoslovenije dati nego uzeti-kakav bi tek onda ìvot ìvjeli
u jednom sre}nom svijetu!
U jednom svijetu u kojem svi vole i sluè Bogu svim svojim umom,
srcom i misli-gdje svi imaju brigu za dobro drugih jednako koliko i
brigu za sebe-ne bi bilo razvod brakova-ne bi bilo rasturenih domova
i porodica, niti mladih glupaka, kriminala, pritvorskih jedinica,
zatvora, a ni policije osim da mirno rukovode i pazi na javnu slu`bu
koja je na usluzi svima, niti vojnih obaveza.
Nadalje, Bog je pokrenuo fizi~ki zakon koji radi u na{em tijelu i
umu i duhovni zakon. Ne bi postojale bolesti, naru{eno zdravlje, bol
i patnja. Naprotiv, postojalo bi sna`no napredovanje zdravlja
ispunjeno dinami~nim interesovanjem za ìvot, zainteresovanim
interesom za dobre aktivnosti koje donose sre}u i radost. Postojala
bi }isto}a, izraàjne aktivnosti, stvaran napredak, bez zaostalih i
nazadnih rasa i oblasti na zemlji.
VASKRSNUTI SVIJET
Kako se vaskrsnuti Hristos vratio na nebo na oblacima, na

oblacima }e se vratiti opet na zemlju (Djela 1:9-11, Matej 24:30).
Dok se bude vra}ao (1. Solunjanima 4:14-17) mrtvi u Hristu-oni koji
su pomrli i bili vo|eni Boìjim svetim Duhom (Rimljanima 8:11, 14)-
usta}e u jednom veli~anstvenom vaskrsenju i posta}e besmrtni,
obuhva}aju}i sve stare proroke (Luka 13:28). Oni koji imaju Duh
Boìji a tada su ìvi, u trenu}u oka }e se pretvoriti is smrtnog u
besmtnost (1. Korin}anima 15:50-54) i, zajedno sa onima koji
vaskrsnu, pdoignu}e se u vazduh da sretnu spu{taju}eg,
proslavljenog Isusa Hrista (1. Solunjanima 4:17) na oblacima.
Bi}e vje~no s Njim gdje god je On (Jovan 14:3). Oni }e se sa
Njim-spustiti sa oblaka i stati istog toga dana na goru Maslinovu
(Zaharije 14:4-5). Promjenjeni, preobra}eni svijet, sad u~injeni
besmrtnim, zavlada}e tada narodima smrtnika-pod Hristom (Danilo
7:22; Odkrivenje 2:26-27, 3:21).
182
SOTONA KONA^NO UKLONJEN
Najslavniji doga|aj u cijeloj istoriji zemlje-nadprirodno

veli~anstveno spu{tanje na oblacima proslavljenog svemogu}eg
Hrista na zemlju-kona~no }e spre~iti podmuklu, obmanjuju}u
nevidljivu sotonsku upravu. Hristos dolazi u Veli~anstvenoj slavi
Cara nad carevima i Gospodara nad gospodarima navedeno je u
Otkrivenju 19. Koji }e se drugi veliki doga|aj odigrati prije nego {to
bude mogu}an mir, sre}a i radost na zemlji?
Sotona |avo mora da bude uklonjen sa prestola zemlje. U
Odkrivenju 20:1-3, zapisane su dobre vijesti: “I vidjeh an|ela gdje
silazi s neba, koji ima{e klju~ od bezdana i verige velike u ruci
njegovoj. I uhvati a`dahu, staru zmiju, koja je |avo i Sotona, i sveza
je na hiljadu godina. I u bezdan baci je, i zatvori je, i zape~eti nad
njim, da vi{e ne prela{}uje naroda, dok se ne navr{i hiljadu godina;
i po tom valja da bude odrije{ena na malo vremena”.
Doba ~ovjeka, obmanutog, zavedenog pod uticajem Sotone
tokom 6000 godina bi}e zavr{eno. Sotona vi{e ne}e biti u stanju da
putom vazduha prenosi u duh ~ovjeka i usa|uje svoju sotonsku
prirodu u ljude koji toga nisu svjesni, narav u koju smo pogre{no
uvedeni nazivamo “ljudskom”.
LJUDSKA NARAV NE]E NESTATI OD JEDNOM
To ne zna~i da }e postignuti sotonski stav od jednom da nestane

iz ljudskog uma. Nebrojeni milioni postignu}e takav stav do tog
momenta. Pa i ako }e Sotona tada biti spre~en da ne moè produìti
prenos njegove prirode, koja je postignuta kao navika ne}e od
jednom da nestane.
Bog je u~inio ljude slobodnim moralnim agentima. Dao nam je
kontrolu nad na{im umom, osim ako je zasljepljen sotonskim
obanjuju}im, zlim uplivom. Ali ljudski smrtnici na zemlji ne}e vi{e
biti obmanuti! Sada }e svemogu}i Hristos i besmrtni svijet koji je
pod Njegovom upravom po~eti da uklonjaju djelove koji su zasljepili
ljudski um. Zato sam rekao da podpuna utopija ne moè od jednom
da zavlada. Mnogi milioni ljudi }e se i dalje pridràvati
pobunjeni~kog stava-sujeti, poùde i pohlepe. Sa Hristovim
dolaskom zapo~e}e na~in preobrazbe-otvaranje obmanjenih
umova-preobrazba umova, vo|enje umova ka dobrovoljnom
pokajanju.
Od vremena Hristova nadprirodnog preuzimanja kontrole i izgona
Sotone. Boìji zakon i Rije~ Vje~nog iza}i }e iz Siona i pro{iri}e se
po cijeloj zemlji (Isaia 2:3). Zavr{i}e se osuda Adamovog svijeta,
duga {et hiljada godina da je bio odsje~en od Boga. Hristos }e
zapo~eti da poziva sve smrtnike na zemlji na pokajanje i duhovno
spasenje! Boìji sveti Duh pote}i }e iz Jerusalima (Zaharije 14:8).
Kakva slava! Osvanu}e novi dan. Mir uskoro dolazi. Ljudi }e se
okrenuti od puta “grabeì” putu “davanja”-Boìjem putu ljubavi.
Nova civilizacija tada }e pokriti zemlju.
183
Kakav }e se svijet sutra razviti od tog vremena? U knjizi proroka
Isaije 2:2-4 i proroka Miheja 4:1-3 pi{e: “Ali }e u po{ljednja vremena
biti utvr|ena gora doma Gospodnjega na vrh gora i uzvi{ena iznad
humova, i narodi }e se stjecati k njoj. I i}i }e mnogi narod govore}i:
hodite, da idemo na goru Gospodnju i u dom Boga Jakovljeva, i
u~i}e nas svojim putevima, i hodi}emo Njegovim stazama; jer }e iz
Siona iza}i zakon i rije~ Gospodnja iz Jerusalima. I sudi}e me|u
mnogim narodima, i pokara}e jake narode na daleko, i oni }e
raskovati ma~eve svoje na raonike, i koplja svoja na srpove; ne }e
dizati ma~a narod na narod, niti }e se vi{e u~iti ratu”.
Razmislite malo o tome, nema vi{e ratova. Nema straha od ljudi i
zvjeri. Kona~an mir u cijelom svijetu. Ne{to }e morati da bude
uzrok tome. Zakon Boìji za koji obi~no “hri{}anstvo” u~i da je
ukinuto, iza}i }e iz Jerusalima i zemlja }e biti puna znanja Boìjeg
na~in ìvota kao {to je more puno vode.
âk }e i divlje ìvotinje da se pripitome i ìvi}e u miru: “Vuk }e
boraviti sa jagnjetom, i ris }e leàti sa jaretom, tele i lavi} i ugojeno
ìvin~e bi}e zajedno, i malo dijete vodi}e ih. I krava i medvjedica
zajedno }e pasti, mlad njihov leà}e zajedno, i lav }e jesti slamu
kao i vo. I dijete koje sisa igra}e se nad rupom aspidinom, i dijete
odbijeno od sise zavla~i}e ruku svoju u rupu zmije vaselinske” (Isaia
11:6-9).
Zamislite sada promjenute okolnosti! Pogledajte sada kako su
rije{eni problemi! Vidite obrise svijeta u kojima nema nepismenosti,
siroma{tva, gladi, svijeta gdje kriminal naglo opada, ljudi se u~e
po{tenju, ~istoti, ljudskoj ljubaznosti i sr}i-svijet mira, blagostanja
izobilne dobrote.
RJE[ENJE ZA EKSPOZIJU STANOVNI[TVA
Bog predvi|a ogromnu reformu svuda u divnom utopisko doba za

koje kaè da }e uskoro da se rascvjeta na zemlji. Da li mo`te to da
zamislite? Svijet koji krupnim koracima rje{ava najva`nije probleme
s kojima se suo~ava ~ovje~anstvo.
Danas je najve}i i najstra{niji problem ogromnog porasta
stanovni{tva u svijetu. Sve ve}i broj ljusi u svim narodima ubrzo
nadma{uju sposobnost svijeta da ga izdràva. Oblasti gdje dolazi do
velikog porasta stanovnika su nerazvijeni djelovi svijeta koji nemaju
materijalni izvor, gdje narod ìvi u siroma{tvu, nepismenosti,
zarazama i nepogodama.
Ne zaboravite da je vi{e od 10 posto zemaljske povr{ine
obradivo. Najnovija stastitika Ujedinjenih Nacija ukazuje da }e se
svjetsko stanovni{tvo udvostru~iti za kratke 34 godine. Dnevno,
zlosutno prisustvo ljudi je jedan od istinskih neshvatljivih dana{njih
problema. Bog, me|utim, ima rje{enje i to jako prosto rje{enje.
Naprosto u~initi ve}i dio zemlje obradivom. Smanjiti besplodne,
snijegom pokrivene stjenovite planine, izdi}i neke duboke, bezvodne
pustinjske doline, izmjenuti godi{nja doba.
184
Ozeleniti sve pustinje i u~initi ih plodnim. Otvoriti ogromne
komade zemlje-pustinju Kalahari, basen jezera âd, Saharu u Africi,
pustinj Gobi u Aziji i velike ameri~ke pustinje. Ozeleniti i zasaditi
ogromne puste oblasti u Mongoliji, Sibiru, Saudijskoj Arabiji i ve}i dio
zapadnih Sjedinjenih Draàva. Odmrznuti duboko zale|ene ogromne,
skoro beskrajne krajeve u ogromnim, nepreglednim prostranstvima
Antarktika, Sjeverne Amerike, Grelanda, Sjeverne Evrope i Sibira.
Izravnati ogromni ~vor Pamira, ogromnog Himelaja, Atlasa,
Taurnusa, Pirineje, Stjenovite planine, vjenac Siera i Hindu Ku{,
izravnati ogromne provalije Anda i sve druge nepristupa~ne,
bukovalno nenaseljene planine na zemlji. Zatim obezbediti dobru,
bogatu ki{u u ta~noj koli~ini i u pravo vrijeme. I {to se onda
de{ava?
Bezbrojni milioni akara nevjerojatno plodne, produktivne,
predivno obradive zemlje odjednom su na raspolaganju-samo
~ekaju da ih odkrijemo i naselimo. Nemogu}e? Svakako nije
mogu}e u rukama ljudi, ali pogledajte {to Bog obe}ava: “Ne boj se,
crvi}u Jakovljev, narodi}u Izrailjev, Ja }u ti pomagati, govori Gospod
i izbavitelj tvoj, svetac Izrailjev. Gle, u~ini}u te da bude{ kao sprava
za vr{enje nova sa zubcima: vrije}i }e{ gore i satr}e{ ih, i brda }
e{ obratiti u pljevu. Vija}e{ ih, i vjetar }e ih odnositi i vihor }e ih
rasuti, a ti }e{ se veseliti u Gospodu i hvali}e{ se svetcima
Izrailjevijem. Siromahe i uboge, koji traè vode a nje nema, kojima
se jezik osu{io od è|i, njih }u usli{iti ja Gospod, ja Bog Izrailjev ne }
u ih ostaviti.
Otvori}u rijeke na visovima, i izvore usred dolina, pustinju }u
obratiti u jezero vodeno, i suhu zemlju u izvore vodene. Posadi}u u
pustinji kedar, sitom, mirtu i maslinu; posadi}u u pustoj zemlji jelu,
brijest i {im{ir. Da vide i poznadu i da pomisle i razumiju da je to
uradila ruka Gospodnja, i svetac Izrailjev da je to stvarno” (Isaia
41:14-20).
ÎSTA VODA-PLODNE PUSTINJE
Da li moète zamisliti taj divni pogled? Pustinje postaju zelene,

plodne, ba{te drve}a. `bunja, potoci i izvori ùbore; planine su
smanjene i sada mogu da se nasele. Pogledajte kako Bog opisuje te
uslove ìvota u mnogim djelovima Biblije: “Tada }e hromi skakati
kao jelen, i jezik njemog pjeva}e, jer }e u pustinji povrijeti voda i
potoci u zemlji sasu{enoj. I suvo mjesto }e postati jezero, i zemlja
sasu{ena izvor vodeni, u stanu zmajevskom, po loàma njihovim,
bi}e trava, trska i sita” (Isaia 35:6-7). Pro~itajte cijelu glavu 35
Isaije.
Bog kaè: “Radova}e se tome pustinja i zemlja sasu{ena,
veseli}e se pusto{ i procvjetati kao ruà. Procvjeta}e obilno, i
veseli}e se raduju}i se i popjevaju}i; slava Livanska da}e joj se i
krasota Karmilska i Saronska; ta }e mjesta vidjeti slavu Gospodnju,
karsotu Boga na{ega (1-2 stih).
185
Prije nekolko godina dogodio se mali zemljotres u suvoj, pra{inom
pokrivenoj udilini dubokoj kao kanjon u brdima izme|u Bajkersfilda i
Los An|elesa u Kaliforniji. Vlasnici malog motela, tada podpuno
zaboravljenog i skoro napu{tenog zbog suve klime, razmi{ljali su da
zatvore radnju i da se odsele. Iznenada je zatutnjio zemljotres kao
struja kroz suva brda.
Nedugo zatim ~uli su slab ùbor vode. Pojurili su do suvog,
pra{injavog korita potoka koji je prolazio kroz njihovo imanje-i ostali
su za~u|eni kada su vidjeli vodu kako brzo te~e. Kada se poto~i}
is~istio odkrili su da je voda kristalno ~ista, slatka i osveàvaju}a.
Nepotrebno je re}i da im se posao ponovo razvio. Zemljotres je
nekako otvorio podzemni izvor vode i poslao ju je da prote~e kroz
njihovo imanje.
Razmislite o velikim pustinjama na zemlji. Da li zvu~i
nevjerojatno, da li nije mogu}e povjerovati da Bog moè da u~ini da
se pustinje rascvjetaju kao ruè? Za{to bi to bilo nemogu}e? Planine
su se oformile. Velike sile su izazvale gigantske poreme}aje, ili
ogromne pukotine i provalije u zemljinoj kori. Masovni komadi
granita su poletjeli ka nebu-zemlja se zaljuljala i uskovitlala u gr~u
najve}eg zemljotresa u njenoj istoriji. Planine su na~injene-nisu se
tek tako dogodile. Bog svih sila, koji je na~inio brda i planine (Amos
4:13, Psalm 90:2) preokrenu}e planine, preokrenu}e povr{inu ove
zemlje.
Pro~itajte o velikim zemljotresima koji }e tek do}i i direktno
posti}i ve}i dio opravku zemljanske povr{ine. (vidite Otkrivenje
16:18; Zaharije 14:4). Bog kaè: “Gore se tresu od Njega, i humovi
se rastapaju” (Naum 1:5).
POVRA]AJ ZEMLJE ISPOD MORA
Ljudi shva}aju da veliki di svjetskog blaga leì ispod mora. Nafta,

zlato. Srebro i desetine minerala danas izvan doma{aja i leè
neiskori{}eni duboko ispod ogromnih okeana. Morska voda sadrì
veliku koli~inu zlata i ve}inu svjetskih zaliha tog metala.
Mnoge oblasti na zemlji su opusto{ene usled nedostatka plime-
neprestalnog sapiranja koje postepeno odnosi dodatne koli~ine tla.
Nizine u Evropi, naro~ito Holandija, sastoji se od velikih djelova
zemlje otete od mora. Razmislite samo na vi{estruke milione
dodatnih ari koji bi stajali na raspolaganju ~ovjeku ako bi se
smanjila veli~ina nekih okeana.
Bog kaè da }e tako biti! Vidite ovo: “I Gospod }e presu{iti zaliv
mora Misirskoga, i mahnu}e rukom svojom svrh rijeke sa silnijem
vjetrom svojim, i udari}e je po sedam krakova da se mo` prelaziti u
obu}i” (Isaia 11:15). Zvu~i nevjerojatno ali je istinito!
Kada Isus Hristos postane veliki Vladar ove zemlje upotrebi}e
veliku silu. Jovan je u vi|enju vidio da an|eli slave Hrista prilikom
Njegova dolaska da zavlada ovom zemljom rje~ima: “hvalimo te
Gospode Boè svedrìtelju, koji jesi, i bje{e, i bi}e{, {to si primio silu
svoju veliku, i caruje{“ (Odkrivenje 11:17).
186
Udruène snage ispravnog obrazovanja o pravom zdravlju i
iscjeljenju od svih bolesti, kada se od njih pokajemo, zna~i}e
savr{eno utopisko zdravlje. Vidite kako to Bog opisuje: “Nego }e
nam ondje Gospod veliki biti mjesto rijeka i potoka {irokih, po kojima
ne}e i}i la|a s veslima, niti }e velika la|a prolaziti onuda. Jer je
Gospod na{ sudija, Gospod je koji nam postavlja zakone, Gospod je
Car na{, On }e nas spasiti. I niko od stanovnika ne }e re}i: bolestan
sam. Narodu koji ìvi u njemu oprosti}e se bezakonje” (Isaia 33:21-
22, 24).
ûjte ovo predivno obe}anje: “Ukrepite klonule ruke, i koljenja
iznemogla utvdite. Recite onima kojima se srce upla{ilo: ohrabrite
se, i ne bojte se; evo Boga va{ega; osveta ide, plata Boìja, sam ide,
i spasi}e vas. Tada }e se otvoriti o~i slijepima, i u{i gluvima
otvori}e se. Tada }e hromac skakati kao jelen, i jezik nijemoga
pjeva}e, jer }e u pustinji provreti vode i potoci u zemlji sasu{enoj”
(isaia 35:3-6).
Bog opisuje nagrade za pokajanje Njegovom zakonu milost i
ljubav. Obratite pa`nju na Isaiju 58:8; “Tada }e sinuti vidjelo tvoje
kao zora, i zdravlje }e tvoje brzo procvasti…”
SRE]A U ZDRAVLJU
Opisuju}i obilje i zdravlje koje }e donjeti na planetu Bog kaè: “Jer

}u te iscjeliti, i rane }u ti izlje~iti, govori Gospod” (Jeremija 30:17).
“I do}i }e i pjeva}e na visini Sionskoj, i ste}i }e se u dobru
Gospodnjemu, k ìtu, k vinu i k hljebu, i jaganjcima i teocima; i
du{a }e im biti kao vrt zaliven, i ne}e vi{e tuìti. Tada }e se veseliti
djevojka u kolu, i momci i starci zajedno, i promjenu}u àlost
njihovu na radost, i utje{i}u ih, i razveseli}u ih po àlosti njihovoj. I
napita}u sve{tenicima du{u pretelinom, i narod }e se moj nasititi
dobra mojega, govori Gospod” (Jeremija 31:12-14).
Za{to nemamo dobro zdravlje? Za{to smo tako spremni da
povjerujemo da je takvo savr{eno stanje zdravlja i radosti
nemogu}e? Za{to obi~no Hri{}ansko propovjedanje odbacuje te
stihove Svetog Pisma i umjesto toga nam opisuju odlazak na nebo
na kome }e biti leàrine i nikakvog postignu}a.
Postoje blagoslovi koji dolaze usljed odràvanja zakona za dobro
zdravlje, sa apsalutnom garancijom da je ishod dobro zdravlje i da }
e oboljenja i zaraze u tre}oj i ~tvrtoj generaciji postai stvar
pro{losti. Vidite ovo {to je Bog obe}ao svom narodu: “Ako dobro
uzaslu{a{ glas Boga svojega drè}i i tvore}i sve zapovjesti Njegove,
koje ti ja dans zapovjedam, uzvisi}e te Gospod Bog tvoj vi{e svijeh
naroda na zemlji. I do}i }e ti svi ovi blagoslovi, i ste}i }e ti se, ako
uzaslu{a{ glas Gospoda Boga svojega. Blagosloven }e{ biti u gradu,
i blagosloven }e{ biti u polju. Blagosloven }e biti plod utrobe tvoje, i
plod zemlje tvoje i plod stoke tvoje, mlad goveda tvojih i stada
ovaca tvojih. Blagoslovena }e biti kotarica tvoja i na}ve tvoje” (5.
Mojsijeva 28:1-5).
187
Bog tako|er opisuje da }e se prave rase vratiti u svoju zemlju da
se tamo ponovo nasele: “Jednom }e se ukorijeniti Jakov, procvjeta}e
i uzrasti Izrailj, i napuni}e vasiljenu plodom” (Isaia 27:6).
Bog kaè da }e se obnoviti pustinje: “Jer evo me kod vas, i
gleda}u vas, i bi}ete ra|ene i zasijavane. I umnoì}u u vama ljude,
dom Izrailjev sav koliki, i gradovi}e se naseliti i pustoline sagraditi.
Umnoì}u u vama ljude i stoku, i namnoì}e se i naploditi, i naseli}u
vas kako bjeste prije, i u~ini}u vam dobra vi{e nego prije; i
pozna}ete da sam ja Gospod” (Jezekilja 36:9-11). Pro~itajte cijelu
glavu 36 Jezekilje. Bog tu kaè: “Ovako veli Gospod, Gospod: kad
vas o~istim od svijeh bezakonja va{ih, naseli}u gradove, i pustoline
}e se opet sagraditi. I re}i }e se: zemlja ova {to bje{e pusta posta
kao vrt Edemski, i gradovi {to bjehu pusti, razvaljeni i raskopani,
utvrdi{e se i naseli{e se” (stih 33, 35).
[to }e biti sa drugim narodima? Vidite: “U to }e vrijeme biti put iz
Egipta u Asirsku (mnogi pripadnici tog naroda su kroz nekolko
vjekova preselili se u sjeverni i centralnu Evropu-dana{nja
Nema~ka), i Asirac }e i}i u Egipat i Egip}anin u Asirsku i sluì}e
Gospodu Egip}ani i Asirci. U to }e vrijeme Izrailj biti tre}i s
Egip}anima i Asircima, i bi}e blagoslov posred zemlje. Jer }e ih
blagosloviti Gospod nad vojskama govore}i: da je blagosloven moj
narod Egipatski, i Asirski, djelo ruku mojih, i na{ljedstvo moje,
Izrailj” (Isaia 19:23-25).
PODPUNA PISMENOST
Samo pomislite kakav bi to bio nevjerojatan korak u napred kada

bi svi narodi i svi ljudi svuda govorili, ~itali i pisali istim jezikom.
Danas, me|utim, ogromne oblasti ove zemlje ne posjeduju ~ak ni
pisani jezik. Milioni i milioni ljudi je nepismeno-ne mogu da ~itaju ni
da napi{u ~ak ni svoje ime. Kada se Hristos vrati kao pobjednik na
ovu zemlju uve{}e podpunu pismenost i obrazovanje i da}e ovome
svijetu jedan novi, ~isti jezik. Taj predmet zahtjeva da se o tome
napi{e posebna jedna knjiga o tome kako }e svi postupci pismenosti
da se izmjenu na ovoj zemlji. Svi dana{nji jezici su se iskvarili po{to
su doslovno puni neznaboà~kih, izraza: sujevera, pogre{nih
naziva, izuzetka pravila, specifi~nih idioma. Bog kaè: “Jer }u tada
promjenuti narodima usne, te }e biti ~iste, da bi svi prizivali ime
Gospodnje i sluìli mu slo`nim ramenima (Sofonije 3:9).
Pomislite samo na novu eru dobre literature, dobre muzike i
izbjegavanje dvostrukih napora, nesporazuma usljed jezi~nih
pote{ko}a i hiljade marljivih ~asova provo|enja. Kakvo }e to biti
doba kada cijeli svijet postane zaista obrazovan-i bude govorijo
jednim jezikom.
KAKVA ]E BITI EKONOMSKA STRUKTURA
Bog kaè da }e Jerusalem postati financiski glavni grad i duhovna

prestolnica zemlje. Stvoritelj kaè o novoizgra|enom gradu slede}e:
188
“Tada}e{ vidjeti, i obradova}e{ se, i srce }e ti se udiviti i ra{iriti, jer
}e se k tebi okrenuti mno{tvo morsko i sila naroda do}i }e k tebi”
(Isaia 60:5). Kao {to smo pro~itali, Svemogu}i Bog kaè da }e
podignuti mnoga mjesta koje sada pokrivaju okeanske vode i da }e
omogu}iti ve}e povr{ine kopna. Nau~nici znaju da se ve}ina
zemaljskih sirovina nalaze u naslagama ispod okeanskih dubina.
Bog kaè da }e to ogromno blago postati dostupa~no tokom
uprave Isusa Hrista na zemlji: da }e blago ovog svijeta da bude
koncentrisano u Jerusalimu i da }e veliki programi obnove, rad
obnove i novo doba pionirstva koje }e nastati biti podpomognuto
tim blagom. “Jer ovako veli Gospod nad vojskama: jo{ jednom, do
malo, i ja }u potresti nebesa i zemlju i more i suhu zemlju. I
potre{}u sve narode, i do}i }e izabrani iz svijeh naroda, i napuni}u
ovaj dom slave, veli Gospod nad vojskama. Moje je srebro i moje je
zlato, govori Gospod nad vojskama” (Agej 2:6-8).
Veliko Boìje blago bi}e javno izloèno. Ne}e biti zlatnih poluga u
nekim dubinama i podzemnim kasama, podpuno nekorisnim osim
{to vaè same sebi-ne}e biti straha od kra|e ili razbojni{tva, ve}
predivnog nakita zgrade u glavnom gradu koji oduzima dah i
dekoraciju za Hram u kojem }e Hristos stanovati.
Postavi}e se utvr|en standard sa vrednostima koje se nikad ne}e
mjenjati. Vi{e ne}e biti {pekulacija ni kockanja o sposobnostima
drugih ljudi. Nikada se vi{e niko ne}e obogatiti ulaganjem u rad
sposobnosti neke druge osobe. Ne}e vi{e postojati berze kapitala,
svjetske baknke, fainaciski centri, osiguravaju}a dru{tva,
hipotekarna dru{tva, kreditne institucije i pla}anja na odloèno. U
Boìjoj izobilnoj upravi ljudi }e kupovati ono samo {to im je
potrebno, ono {to mogu sebi da kupe kad imaju novca za to. Nema
vi{e kamata. I nema vi{e poreza.
SISTEM DAVANJA DESETKA
Sistem davanja desetka od prihoda posta}e sveop}i. Dana{nje

uprave zahtjevaju do 40-50, pa ~ak i 90 posto poreza od nasledstva,
prihoda, skrivenih poreza; saveznih, dràvnih, op{tinskih, {kolskih i
gradskih. A Bog zahtjeva svega deset posto. Iz tih deset posto
finacira}e se cjelokupan sistem uprave, prosvjetnik radnika i drugih
uprva cijele zemlje.
“Eda li }e ~ovjek zakidati Boga? A vi mene zakidate; i govorite: U
~em te zakidamo? (Bog odgovara) U desetku i prinosu. Prokleti ste,
jer me zakidate, vi, sav narod. Donesite sve desetke u spreme da
bude hrane u mojoj ku}i, i oku{ajte me u tom, veli Gospod nad
vojskama, ho}u li vam otvoriti ustave nebeske i izliti blagoslov na
vas da vam bude dosta” (Malahije 3:8-10). To je proro~anstvo za
dana{nje vrijeme.
Kakav }e to samo blagoslov da bude. Ne}e postojati ni jedan
financiski teret koji mu~i ve}inu dana{njih ljudi. Oduzmite kra|u,
razbojni{tvo, nesretne slu~ajeve, vremenske nepogode, r|u, trule` i
189
propadanje od biljaka, skladi{ta, proizvodnih hala. Koliko se onda
manje robe moè prodati za niù cijenu-i za koliko ve}u dobit?
KLIMATSKI USLOVI
Oduzmite neprilike sa vremenom, {tetu od insekata, medljika i

guka kod zemljoradnika, gubitak zbog dràvne kontrole cjena i
pretrpanog trì{ta-i {ta }e onda biti njihova sudbina u ìvotu? Bog }
e sve te stvari da postigne. Na{ Bog je multimilionerski nebeski
Otac. “Moje je zlato” kaè On (Agej 2:8).
Bog èli da svako njegovo djete napreduje. “Ljubazni! Molim se
Bogu da ti u svemu bide dobro, i da bude{ zdrav, kao {to je tvojoj
du{i dobro (3. Jovanova 2). Hristos je rekao: “Ja do|oh da imaju ìvot
u izobilju” (Jovan 10:10).
Bog èli puninu, izobilje u sva~ijem ìvotu. Pogledajte materijalno
“uspje{ne” koje poznajete. Koliko su zaista sre}ni? Tvrdi se da je J.
Pol Geti, jedan od najbogatijih ljudi na svijetu rekao: “Dao bih sve
moje milione za samo jedan sre}an brak!”
U Boìjem carstvu pokorave}e se zapovjestima Njegove volje.
One }e postati pravilo za ure|enje trgovine, poslova, financije i
cjelokupne ekonomske strukture svijeta. Sve }e se zasnivati na
osnovi davanja. Hristos je rekao: “dajte i da}e vam se, dobru mjeru,
nabijenu, prepunu, da}e u va{e naru~je; jer kakvom mjerom
mjerite, onakvom }e vam se odmjeriti” (Luka 6:38).
Pravilo davanja sledi}e se u Boìjoj upravi na ovoj zemlji-ne
grabe`, tajni sporazumi, obmane, utaje, podmuklost, prosta~enje,
la`no izvrdavanje tako na{iroko rasprostranjeno u dana{njem
poslovnom svijetu. Kada Bog preobrati pobunjeni~ki ljudski rod
radom Njegove sile, “Tada, tako mi ìvota, govoro Gospod, pokloni}e
mi se svako koljeno, i svaki jezik slavi}e Boga” (Rimljanima 14:11),
kada ponizi sujetan, ponosan duh ~ovjeka-tada }e ~ovjek biti
prisiljen da poèli da dava. Dokle god Bog ne slomi oholi duh
~ovjeka (Isaia 2:10-12, 17)-narodi zemaljski ne}e biti spremni da
prihvate takav predivan, put ljubavi, velikodu{an, po{teno pravilo
davanje za cijelu ekonomiju.
Trebala bi velika knjiga da se zapo~ne uop{te opis predivnbih
uslova ìvota koji }e prevladati na voj zemlji-i kona~no prevagnuti
kad se ljudsko zrce ponizi, preobra}eno-kada mu je data Boìja
priroda (2. Petrova 1:4). Nikada vi{e niko ne}e graditi gra|evinu koju
ne moè da plati i koja mu je nepotrebna, da bi je iznajmljivao
podstanarima koji mu pomaù da je odplati. Nema vi{e kamata. Bog
kaè da je grijeh pozajmljivati novac za “korist” odnosno kamatu.
Poslje svake pedesete godine svi dugovi, javni i privatni, bi }e
podpuno odkazani.
OZDRAVLJENA SVJETSKA EKONOMIJA
Po{to }e uprava da bude u rukama duhovne porodice Boìje i

djelomi~no pod upravom ljudskih upravitelja koji su direktno
190
pod~injeni toj velikoj vladaju}oj porodici-i po{to ne}e postojati
ogromne agencije i biroi koji kontroli{u drge biroe, koji pak
sumnji~ivo nadziru druge biroe; ne}e biti vojnih ustanova,
“Kontroobavje{tajne” ({pijunske) slu`be ni ~lanova Interpola; ne}e
biti ogromnih kartela, monopola, unijona, ogromnih tro{kova vlade-
ozdravi}e svjetska ekonomija.
Razmislite o tome. Vi{e nema strane pomo}i, razbacanih milijarde
za kupovinu “ljubavnika” (saveznika) (Jezekilja 16; 23:9, 22; Pla~
Jeremije 1:2) koji se kasnije okrenu i rastrgaju vas. Nema vi{e
vladinih istrumenata za dotaciju industrije, nauci i tehnologiji
istraìvanje svemira, {kolama i istraìva~kim institucijama. Umjesto
toga svaka neophodna industrija, obrazovana ustanova i
preduzetni{tvo poslova}e u zdravim finaciskim okvirima. Kakav }e
samo to svijet da bude!
SASTAVNA UPRAVA U SVIJETU SUTRA[NJICE
Sad vidite kako }e da radi nova svjetska uprava u tih slede}ih

hiljadu godina. Ne}e postojati takozvana demokratija. Ne}e biti
socijalisti~ka, komunisti~ka ili fa{isti~ka. Ne}e biti ljudska
monarhija, oligarhija ili plutokratija. To ne}e biti ljudska uprava nad
~ovjekom. ôvjek je dokazao da je podpuno nesposoban da
upravlja sobom. Bi}e to boànska uprava-teokratija-uprava Boga
nad ljudima. Ne}e to biti vlada odozgo na gore. Ljudi ne}e imati
pravo glasa. Ne}e to biti od ljudi, to jest izabrana od ljudi-ve} vlada
za ljude. Bi}e uprava od vrha (Bog Svemogu}i) na dolje.. Po svom
obliku bi}e hijerarhija.
Ne}e postojati izborne kampanje, banketi za financiranje
kompanija, prljave politi~ke kampanje u kojima svaki kandidat
predstavlja sebe u najpovoljnijem svjetlu, a istovremeno vlati,
nepriznaje i okrivljuje svoje protivnike. Ne}e se tro{iti vrijeme na
kampanje bla}enja u pohlepi za upravom. Ni jednom ~ovjeku ne}e
se dati poloàj u upravi. Sve slu`be u upravi bi}e tada boànstvena
Duhovna bi}a u carstvu Boìjemu-Boìjoj porodici. Svi zvani~nici
bi}e postavljeni od strane Hrista koji vidi i razumije ljudsko srce,
njihov unutra{nji karakter i sposobnost ili nedostatak sposobnosti.
Opis Hristove nadprirodne mo}i uvida u karakter drugih na}i }ete u
Isaia 11:2-5.
Vidite ovo: “I na njemu }e po~ivati Duh Gospodnji, duh mudrosti i
razuma, duh savjeta i sile, duh znanja i straha Gospodnjega. I
mirisanje }e mu biti u strahu Gospodnjem, a ne }e suditi po vi|enju
svojih o~iju, niti }e po ~uvenju svojih u{iju karati. Nego }e po
pravdi suditi siromasima i po pravici karati krotke u zemlji, i udari}e
zemlju prutom usta svojih, i duhom usana svojih ubi}e bezbo`nika”
(Isaia 11:2-4).
Ne zaboravite da je Bog Vrhovno Bi}e koje je ljubav-koji daje-koji
rukovodi brigom prema onima koju upravljaju. On }e upravljati
najbolje {to je mogu}e za dobro ljudi. Najsposobniji, najpravedniji
koji najbolje odgovaraju za poloàj bi}e postavljeni na sve poloàje
191
odgovornosti u upravi. Na zemlji }e postojati dvije vrste bi}a-ljudi
kojima vladaju oni koji su u~injeni boànskim. Neki vaskrsnuti od
svetaca vlada}e nad deset gradova, a neki nad pet (Luka 19:17-19).
Razmislite o tome-nema tra}anja novca na politi~ke kampanje.
Nema podjela u politi~kim partijama, sa svom sva|om i mr`njom.
Ne}e biti vi{e politi~kih partija!
[TO JE NOVI ZAVJET
Ukratko, pod Novim Zavjetom koji Hristos dolazi da zavede, ono

{to}emo vidjeti na zemlji je sre}a, mir, izobilje i Pravda za svakoga.
Da li ste ikad pro~itali od ~ega se sastoji Novi Zavjet? Da li
predpostavljate da }e se njime ukinuti Boìji zakon? Upravo
suprotno. “Jer je ovo zavjet koji }u na~initi s domom Izrailjevim
poslije onijeh dana, govori Gospod; da}u zakone svoje u misli
njihove, i na srcima njihovijem napisa}u ih, i bi}u im Bog, i oni }e
biti meni narod” kaè Bog u poslanici Jevrejima 8:10.
Kada je Boìji zakon u na{em srcu-kad volimo Boìje puteve i u
na{im srcima èlimo da ìvimo po njima, ljudska priroda }e se
poniziti-ljudi }e èliti da ìve putem koji dovodi do mira, sre}e,
izobilja, radosne dobrobiti! Ali ne zaboravite da ljudi koji ostanu na
zemlji nakon Hristovog povratka-nad njima }e vladati Hristos i koji
vaskrsnu ili se promjenu u besmrtnost-sami }e i dalje posjedovati
ljudsku prirodu. Jo{ uvijek }e da budu nepreobra}eni.
DVA TOKA DOGA\AJA
Ali Hristos i vladaju}e carstvo Boìje, koje }e se tada uspostaviti

kao vladaju}a familija, donje}e dolaze}u utopiju putem dva toka
doga|aja. Sav kriminal i organizovana banda bi}e silom ugu{eni-
boànskom, nadprirodnom silom. Hristos }e tada da usmjeri svoj um
ne preokretaj i spasenje ili duhovni preobra}aj svijeta. Zapazite da }
e se Boìjom silom prvo promjenuti dru{tveni i vjerski obi~aj.
Bog je uspostavio sedam godi{njih praznika za koje je dao
zapovjest da se odràvaju. Praznici sadrè veliku i zna~ajanu
va`nost po{to opisuju Boìji veliki plan za postizanje Njegovog plana
koji je namjenio za ~ovje~anstvo. Oni su postavljeni za uvjek. Isus
ih je odràvao da bi nam dao primjer da tako radimo. Apostoli su ih
odràvail (Djela 18:21, 20:6, 16; 1. Korin}anima 5:8, 16:8). Istina,
prava Crkva-u kojoj je bilo i ranije od obra}enih neznaboàca-dràla
ih je. Oni su bili Boìji put-Boìji obi~aji za Njegov narod. Ali narod je
odbacio Boìje puteve i obi~aje i umjesto njih okrenuo se putu i
obi~aju neznaboà~ke vjere.
Ljudi su radili ono {to im se ~inilo da je ispravno. A po{to je
ljudski um u ovom svijetu neprijateljski nastrojen prema Bogu
(Rimljanima 8:7), stav neprijateljstva prema Boìjem putu ìvota je
prevagnuo. Put koji se ~ini prav ~ovjeku je suprotan putu koji
proizvodi mir, sre}u i izobilan ìvot. Taj isti put ~ini se ve}ini
dana{njeg svijeta da je ispravan!
192
Shvatimo da se ~ine ispravni a ne pogre{ni ve}ina onih koji }e
pro~itati ove rije~i. Ali moèmo da ih shvatimo da “Neki se put ~ini
~ovjeku prav, a kraj mu je put k smrti” (Pri~e Solomonove 14:12).
Ali ako èlite da pro~itate Pri~e 16:25, vidje}ete da se isto ponavlja:
“Neki se put ~ini ~ovjeku prav, a kraj mu je put k smrti”.
Bog je rekao preko Mojsije: “Ne ~inite kako mi sada ovo ~inite,
{to je kome drago” (1. Mojsijeva 12:8). Po tom opet: “ûvaj se da se
ne uhvati{ u zamku po{av{i za njima po{to se potru ispred tebe, i
da ne potraì{ bogova njihovijeh, i re~e{: kako su ovi narodi sluìli
svojim bogovima, tako }u i ja ~initi. Ne ~ini tako Gospodu Bogu
svojemu; jer oni ~ini{e svojim bogovima sve {to je gadno pred
Gospodom na {to On mrzi; jer su i sinove svoje i k}eri svoje saìzali
bogovima svojim” (5. Mojsijeva 12:30-31).
Dana{nji progla{eni Hri{}anski svijet odbacuje Boìje svete
praznike, praznike koji su Bogu sveti a koje zavedeno “Hri{}anstvo”
mrzi. Umjesto njih drè se neznaboà~ki dani-Boì}, Nova Godina,
Uskrs i drugi “na koje Bog mrzi”! Mnogi znaju i priznaju da su ti
praznici neznaboà~ki, ali je njihovo tuma~enje: “Ja ne drìm te
dane tako {to oboàvam neznaboà~ke bogove, ja samo koristim
njihove obi~aje i oboàvanje Hrista i pravog Boga”.
To je put koji se “~ini prav” ljudima. Oni mo`da nemaju lo{u
namjeru. Zavedeni su. Zavedena osoba ne zna da je zaveden i misli
da je u pravu. Moè da bude iskrena isto onoliko koliko i oni koji su
na{li Boìji put i pod~inili mu se, ali Bog kaè da ne}e prihvatiti
takvu vrstu praznika ili oboàvanja. Njemu je to gadost-“na koju
mrzi”.
Obmanuti su ti ~ije }e o~i Bog otvoriti da vide Njegovu istinu
kada se Hristos vrati da zavlada svim narodima smrtnika koji i dalje
ostanu u ìvotu.
SVI ]E DR@ATI BO@IJE PRAZNIKE
Ljudi vi{e ne}e biti slijepi i zavedeni u vezi sa Boìjom zapovje{}u

i putevima. Oni }e tada da uvide poslu{nost Njegovim obi~ajima.
Vratite se na 14 glavu knjige proroka Zaharije: “I ko god ostane od
svih naroda koji do|u na Jerusalim, svak }e dolaziti od godine do
godine da se pokloni caru Gospodu nad vojskama i da praznuje
praznik sjenica” (stih 16).
Praznik sjenica je jedan sedam godi{njih praznika koje je Bog
zapovjedio svome narodu da ih slavi. Stari Izrailj se pobunio protiv
toga, odbacio Boìje svete praznike i okrenuo se neznaboà~kim
praznicima. Jevrejski narod poslje Jezdre i Nemije odràvail su prave
Boìje praznike. La`ni “Hri{}anski” propovjeda~i u~e da su Boìji
paznici “dio starog mojsijevog zakona-koji nisje vi{e danas za nas”.
Sve{tenstvo je unjelo i obmanuo predrasude u narod. Ljudi su
prevareni da vjeruju da su Boì}, nova godia i drugi dani da ih je
Hristos uspostavio da se slave.
Hristos }e se vratiti na zemlju da obnovi Boìje puteve, me|u
kojima su i Boìji praznici. Oni koji odbiju da drè Boìje svete
193
praznike sada, na koje se sad rugaju sa zajedljivim prezirom, drà}e
ih kada se Hristos vrati. Vidite ovo {to kaè Sveto Pismo: “I ako koji
od plemena zemaljskih ne bi do{ao u Jerusalim da se poklone caru
Gospodu nad vojskama, na njih ne}e biti da`di. I ako se pleme
Misirsko ne bi podiglo i do{lo, na koje ne da`di, bi}e isto zlo kojim }e
Gospod udariti narode koji ne bi dolazili da praznuju praznik sjenica.
Taki }e biti grijeh Misircima i grijeh svijem narodima koji ne bi
dolazili da praznuju preznik sjenica” (Zaharije 14:17-19).
Ti navodi u Svetom Pismu daju nam na~in kojim }e Hristos
“vladati gvozdenom palicom”-kako }e upotrebiti nadprirodnu silu da
ljude svih naroda dovede na ispravan put, put koji je uzrok stvarnih
blagoslova.
USAVR[ENA UPRAVA
Da, Isus Hristos se veoma uskoro vra}a na ovu zemlj. Dolazi u

slavi sili da upravlja svim narodaima! Ali ne dolazi da sve to vladanje
i kontrolu ~ini sam, ve} da uspostavi svjetsku upravu. Bi}e to jako
dobro orgabizovana vlada u kojoj }e postojati mnogli poloàji
autoriteta. Upravo je sada vrijeme da obajsnimo mehaniku tog
svjetskog oblika vlade.
Prvo, to je uprava od Boga-ne ljudska uprava. I ako ~ovjek to
jo{ ne}e da prizna, pokazao je tokom 6000 godina nesposobnost,
{eprtljavost, tra}kanje svojih uprava smrtnih ljudi koje su podpuno
nesposobne da ispravno upravljaju sobom. U vezi s ljudima i
njihovom sposobno{}u da vladaju i upravljaju vla{}u Boga za
dana{nje upravitelje kaè slede}e: “Nema nikoga da vi~e za
pravdu, niti ima da se pre za istinu; uzdaju se u ni{tavilo, i govore
la`; za~inju nevolju, i ra|aju muku… Noge im tr~e na zlo i brzi su na
prolivanje krvi prave; misli su njihove bezakonje; na putevima je
njihovijem pusto{ i rasap” (Isaia 59:4, 7).
A ljudima kojima upravlja ta (pogre{na) uprava kaè: “Puta
mirnoga ne znaju, i na putovima njihovijem nema pravde; na~inili
su sebi krive staze; ko god ide po njima, ne zna mir. Za to je sud
daleko od nas; ~ekamo vidjelo, a ono, eto mrak; svijetlost, a ono
hodimo po tami. Pipamo kao slijepci zid, kao oni koji nemaju o~iju
pipamo; spoti~emo se u po dne kao u sumra~ju; u obilju smo kao
mrtvi” (Isaia 59:7-10).
Zatim je u toj glavi predkazano na{e vrijeme, kona~no rje{enje:
“Ustani, svijetli se, jer do|e svjetlost tvoja, i slava Gospodnja obasja
te” (Isaia 60:1). Jedina nada za pravdu, mir, istinu-pravo rje{enje za
sve probleme ovog svijeta-jeste dolazak Hristov u sili i slavi da
uspostavi svjetsku upravu, pravu upravu, upravu Boìju! U tim i
mnogim drugim navodima Bog u Njgovoj Rije~i pokazuje
~ovje~anstvu da je ~ovjek podpuno nemo}an da vlada sobom i
svojim bli`njima. Sada nas je ljudsko iskustvo dugo 6000 godina
dovelo na ivicu svjetskog samoubistva.
Zna~i, drugim rije~ima, prvih 6000 godina Boìjeg plana od 7000
godina odre|eno je da se dopusti Sotoni da obavlja svoj posao
194
obmanom svijeta, nakon ~ega slijedi 1000 godina (jedan mileniski
dan) kad Sotoni ne}e biti vi{e dozvoljeno da radi bilo {to od njegova
“posla” obmane. Drugim rije~ima, Bog je ozna~io {ets mileniskih
dana da dopusti ~ovjeku da se preda duhovnom poslu grijeha,
nakom ~ega slijedi milenija duhovnog odmora pod uspostavljenom
upravom Boìjom.
UPRAVA PLANIRANA OD POÊTKA
Sad dolazi divna istina. Dolazimo do odkrivenog uvida u divno

planiranje, pripremanje i organizovanje savr{ene uprave Boìje.
Ne}e postaojati nesposobni, sebi~ni, ambiciozni politi~ari koji
traè da postave svoje poùdne ruke na poluge uprave putem
obmanjiva~kih politi~kih na~ina ovog svijeta. Danas od ljudi traè
da izglasaju na poloàje ljude o kojima malo znaju, ~ije se
sposobnosti u mnogome pogre{no predstavljaju.
U uparvi Boìjoj koja uskoro dolazi svaki zvani~nik postavljen na
vlast bi}e oku{an, ispitan, obu~en, iskusan i usposobljen prema
Boìjim iskustvima. Ta cinjenica pokazuje svrhu i neophodnost
postojanja Crkve. Du`nost Crkve nije to da samo naprosto preobrati
“prvine”-da samo donese spasenje onima koji su posebno pozvani
da iza|u iz ovog svijeta i u|u u Crkvu, ve} da pripremi i usposobi te
ljude za rukovode}e poloàje u carstvu kada }e spasenje postati
pristupa~no svim ìvima.
Bog je u napred isplanirao, ali ne samo da Njegova uprava
upravlja na zemlji. On je u stvari rekao Adamu slede}e: “Idi, planiraj
tvoje ljudske uprave, stvaraj po svojoj vlastitoj savjesti bogove i
vjere, razvijaj svoja vlastita znanja i obrazovnu strukturu, planiraj
svoje vlastite socijalne sisteme (jednom rije~i organizuj svoju
vlastitu ljudsku civilizaciju). Ali u osu|ivanju ~ovjeka na 6000 godina
odvojenosti od Boga, Bog je rezervisao prerogativ da poziva na
specijalnu slu`bu i dodir sa Bogom one koje }e preokrenuti u tu
svrhu. U ovo doba ~ovjeka Bog se priprema za svoju milenijsku
civilizaciju u svim fazama-upravu, obrazivanje, vjeru-svoju
cjelokupnu civilizaciju.
Sve je zapo~eto sa Avramom. U svoje vrijeme Avram je bio jedini
~ovjek na zemlji koji je bio istovremeno i osoba jakog karaktera i
krotak, sasvim pokoran i poslu{an Bogu-Boìjem zakonu i Njegovim
upustvima i upravi. Takav je bio ~ovjek Avram. Bog je sa Avramom
po~eo da obu~ava ljude za vode}i poloàj vlasti u njegovom
dolaze}em svijetu. Avram je ìvio u “najnaprednijoj” civilizaciji tog
doba-najrazvijenijem i, kako su ljudi mislili, najpoèljnijem lokalitetu.
Bog je rekao Avramu (koji je tad dobio ime Avram): “Idi iz zemlje
svoje i od roda svog i iz doma oca svog u zemlju koju }u ti ja dati”
(1. Mojsijeva 12:1).
Tu nije bilo rasprave. Avram nije rekao””Ali za{to? Za{to da
ostavim sva ova zadovoljstva ove civilizacije-da ~ak ostavim ro|ake i
prijatelje?” Avram se se nije raspravljao, niti odlagao. Jednostavno je
zapisano: “Tada po|e Avram” (stih 4).
195
Avram je proìvio velika isku{enja. Nako {to je umro, Bog je
rekao: “Za to {to je Avram slu{ao glas moj i ~uvao naredbu moju,
zapovjesti moje, pravila moja i zakone moje” (1. Mojsijeva 26:5).
Avram se u~io za visoki poloàj u upravi Boìjoj koja }e ubrzo da
zavlada cijelim svijetom. Vjerovao je, bio pokoran i odan Boìjoj volji-
njenim uredbama i zakonima. Dato mu je obe}anje na kojem se
zasniva spasenje svake osobe posredstvom Isusa Hrista.
Nazvan je ocem (ljudskim) vjernih (Galatima 3:7). Biv{im
neznabo`cima preobra}enim apostol Pavle je napisao: “A kad ste vi
Hristovi, onda ste sjeme Avramovo, i po obe}anju na{ljednici”
(Galatima 3:29). U 16 stihu rekao je: “A Avramu i sjemenu njegovu
re~ena bi{e obe}anja (potomku-Hrista)…”
Bog je zapo~eo pripreme za Njegovo carstvo-obuku glavnih
slu`benika za poloàje o Boìjoj civilizaciji-sa Avramom. Kada se
Avram dokazao kao poslu{an, Bog je blagoslovio njegove poslove i
dopustio mu da se obogati. Bog mu je dao iskustva u mudroom
upravljanju bogastvom i usmjeravanju velikih ljudskih snaga.
Isak je vaspitan od strane bogobojaznog, Bogu pokornog Avrama,
po Boìjim putevima, poslu{an Boìjoj upravi. Postao je nasljednik
zajedno sa svojim ocem Avramom. I on je obu~en u poslu{nosti,
usmeravanju i vladanju nad drugima.
Potom Jakov, ro|en sa tako bogatim nasle|em, obrazovan je da
slijedi iste principe koji su nau~ili Avram i Isak. I ako ga je tast
prevario i sputavao, Jakov se tako|er obogatio. Bio je ~ovjek-ba{ kao
Avram i Isak i svi drugi ljudi. Gre{io je, ali je ipak pobjedio. Pokajao
se. Prevagnuo je sa Bogom. Nikada nije odustao! Razvijao je
kvalitete i karakter upravitelja. Postao je otac dvanajest najve}ih
plemena koje }e postati velike nacije u skoro dolaze}em svjetu
sutra{njice.
UZORAK UPRAVITELJSKE ORGANIZACIJE
Bog nam nije rekao detaljno sa mnogo rije~i kako }e biti

organizovana Njegova dolaze}a svjetska superuprava., ali nam je
dao {iroki uzorak. Naro~ito nam je nazna~io gdje spada 14 visokih
izvr{nik slu`bi (uklju~uju}i i Hristovu). Iz tog moèmo da shvatimo
veliki dio ostatak upravne strukture. Mnoge dolaze}e strukture
uprave je dato makar kao jasno ozna~enje u onom {to je jasno
odkriveno.
Znamo da }e to biti uprava Boìja. Bog Svemogu}i-Otac Isusa
Hrista-Vrhovni je zakonodavaoc i Glava Hrista i svega {to postoji.
Znamo da }e Isus Hristos biti Car nad carevima i Gospodar nad
gospodarima-nad dràvom i crkvom koja }e kroz Njega biti jedno.
Znamo da }e car David iz starog Izrailja (pojedinosti }emo vidjeti
kasnije) postati kralj nad dvanajest velikih naroda koji }e se sastojati
od doslovnih potomaka dvanajest plemena Izrailja. Znamo da }e
dvanajest apostola biti kraljevi koji sjede na prijestolu nad tim
velikim narodom koji su potomci plemena Izrailja.
196
Znamo da }e ta uprava da bude od vrha na dolje. Postoja}e
stvarni lanac autoriteta. Ljudi ne}e birati nikoga. Smrtni ljudi su
dokazali da znaju kako da prosude sposobnost, niti {to se krije u
umu, srcu, namjerama i sposobnosti ljudi. Svi }e u stvari biti
postavljeno odozgo. Na poloàjima upravnog autoriteta bi}e
vaskrsnuti besmrtnici, ro|eni od Boga-vi{e ne}e biti ljudi od krvi i
messa.
Imaju}i to u vidu-sa znanjem da je Avram (ljudski gledano) otac
svih koji su Hristovi i nasljednici spasenja-postaje jesno da }e Avram
biti dat najve}i poloàj autoriteta u Boìjem carstvu, zatim David i
onima koji }e vladati nad Izrailjem i neznabo`cima. Avaram je “otac”
i neznaboà~ki obra}enika i Izrailja.
S druge strane Biblija koristi izraz “Avram, Isak i Jakov”, grupi{e
ih zajedno kao jedan tim i naziva “ocima”. Jer ista obe}anja su
ponovo data Isaku i Jakovu ~ije je ime promjenuto u Izrailj. Ono {to
je jasno odkriveno daje oznaku da }e Avram, Isak i Jakov raditi kao
vrhunski tim u kojem }e Avram biti pored Hrsita u budu}oj svjetskoj
Boìjoj upravi. Sam Isus je rekao da }e Avram, Isak i Jakov biti u tom
slavnom i proslavljenom carstvu (Luka 13:28).
Josif se usposobio na veoma poseban na~in, ali vrati}emo se na
njega malo kasnije.
CTKVA I DR@AVA
U Boìjoj Rije~i je razja{njen jo{ jedan na~in: Crkva i dràva bi}e

jedno pod Hrisom. Postoja}e jedna uprava nad svim narodima.
Postoja}e jedna Crkva-jedan Bog-jedna vjera-jedan obrazovani
sistem-jedan dru{tveni poredak. Kao u izvornom principu za stari
Izrailj-sve }e biti ujedinjeno.
Tri ~ovjeka-Petar, Jakov i Jovan od dvanajstorice prvobitnih
apostola-imali su privilegiju da vide carstvo Boìje u vi|enju (Matej
17:9). U vi|enju Isus, koji je zapravo sa njima bio kao li~nost, pojavio
se kao proslavljeni Hristos. Lice mu je postalo svjetlo kao sunce,
odje}a bijela kao snijeg. Druga dvojica su se pojavila sa nima u vi|
enju-prizor dolaze}eg carstva-Mojsija i Ilija.
Ta dvojica su u vi|enju prestavljali ured crkve i dràve sa i ispod
Hrista, kao {to }e biti u Boìjem carstvu. Mojsija i Ilija su se
usposobili u njihovom ljudskom ìvotu za veoma visoke poloàje u
carstvu Boìjemu. Preko Mojsije je Hristos (da, on je Bog Starog
Zavjeta, {to dokazuju mnoga, mnoga pisma) dao zakon i uredbe
uprave za svoj narod Izrailj. Mojsija je u~n kao sin faraonov (sin
kralja Egipatskog). Njegova obuka i iskustvo tekli su me|u
neznabo`cima, kao i me|u Izrailjcima.
Ilija je, iznad svih ostalih, u Svetom Pismu predstavljen kao prorok
koji je obnovio oboàvanje pravog Boga-i pokoravanje Njegovim
zapovjestima. Kada je naredio craru Ahavu da na gori Kormilskoj
skupi “sav Izrailj” (1. Carevima 18:19-21). I proroke Valove i
Astarotine, rekao je: “Dokle }ete hramati na obe strane? Ako je
Gospod Bog, idite za Njim; ako je Val, idite za njim (stih 21). A kada
197
je sa neba pao oganj nakon Iline 18-sekunad molitve (stih 36-37) i
progutala Ilinu `rtvu, narod je pao na lice govore}i: “Gospod je Bog,
Gospod je Bog” (stih 39).
Vi|enje preobrazbe (Matej 16:27 do 17:9) dalo je apostolima
Petru, Jakovu i Jovanu pogled na Hristovo dolaze}e carstvo-kako }e
On do}i. Stoga tu imamo ozna~aj da }e Ilija i Mojsija prestavljati
pod Hristom {efa dràve ili nacionalne svjetske uprave (pod
Mojsijem) i crkvu odnosno vjersku aktivnost (pod Ilijom). Ta dva
~ovjeka, poput “otaca” Avrama, Isaka i Jakova, tada }e da vaskrsnu
kao besmrtnici u sili i slavi. Stoga je dato izvjesno ozna~enje da }e
pod Hristom kao Carem nad carevima i pod Hristovim glavnim
timom-“ocima”-stajati Mojsije nad cjelokupnom organizovanom
nacijonalnom i internacionalnom upravom; i Ilija nad organizovanom
Crkvom, vjerskim i obrazovanim aktivnostima.
Zapravo, jevan|elje i vjerski razvoj su samo duhovna naobrazba.
Zna~ajno je to da je Ilija organizovao i bio director u tri {kole
odnosno fakulteta (2. Carevima 2:3, 5; 4:38-u Vetilju (Betelu),
Jerihonu i Gilgalu) na kojima je u~io Boìju istinu u svijetu
iskvarenom la`nim neznaboà~kim obrazovanjem.
NA NACIONALNOM NIVOU
Sad sti~emo dodatni uvid u dolaze}u Boìju organizaciju svjetske

Boìje uprave. Na ~istom nacionalnom nivou narodi koji poti~u od
dva plemena-Jefremovom i Manasijinog (a oni su Josifovi potomci)-
posta}e dvije vode}e nacije u svijetu (Jeremija 30:16-18, 31:4-11,
18-20; Isaia 14:1-2; 5. Mojsijeva 28:13). Pored njih bi}e narodi koji
su porijeklo od ostalih plemena Izrailja. Nakon njih, a i dalji napredni
i puni izobiljnog blagoslova, do}i ce neznaboà~ki narod.
Car David, vaskrsnut, besmrtan, u sili i slavi, bi}e kralj pod
Mojsijom nad svih dvanajest plemena Izrailja (Jeremija 30:9; Jezekilja
34:23-24, 37:24-25). Svi prvi apostoli, njih dvanajstorica, bi }e
carevi pod Davidom nad tada jako naprednim narodima (Matej
19:28).
Pod apostolima, koji su kraljevi nad velikim narodima, staja}e
vladari nad oblastima, dràvama, okruzima, op{tinama,
provincijama, i gradovima. U svakom slu~aju, ti kraljevi i vladari
bi}e vaskrsnuti besmrtnici ro|eni u carstvo (porodicu) Boìju kao
Duhovna bi}a-ne koa smrtnici od krvi i mesa. I u svakom slu~aju
bi}e to oni koji su se usposobili ne samo svojim preobra}ajem, ve}
nadvaldivanjem, razvijanjem duhovnog karaktera, razvijanjem u
Hristovom znanju-obu~eni da se nad njima vlada Boìjim zakonom i
upravom i nau~eni da upravljaju.
Pri~e o minama (Luka 19:11-27) i talantima (Matej 25:14-30) to
razja{njava. Onaj koji je udvostru~io duhovnu sposobnost
prestavljen je kao vladar nad deset gradova. Onaj koji je razvio
samo polovinu Boìjeg karatera i sposobnost predstavljen je kao
vladar na pet gradova. Pri~a o talantima pokazuje isto, ali i to da }e
nam biti su|eno prema tome kako dobro u~inimo sa onim {to
198
imamo da radimo. To jest, ko ima manje sposobnosti bi}e mu su|eno
po stavu, naporu, marljivosti i istrajnosti prema sposobnostima.
Kome je mnogo-prirodnih sposobnosti i darova-dato da nasledi i
mnogo }e se od njega traìti. Onaj koji ima manju sposobnost ima
isto tako dobru mogu{nost za nagradu u Boìjem carstvu kao onaj
sa ve}om sposobno{}u-ako se potrudi.
[to }e onda biti sa ostalim neznaboà~kim narodom? Kome }e se
dati vrhovna uprava da vlada nad njima? Postoji velika mogu}nost-
dakle, ne stvarna, odre|ena izjava, ve} oznaka prema principu i
odre|enim zadatcima koji su odkriveni, da }e prorok Danilo direktno
pod Mojsijom postati car nad svim njima. Kog proroka-kog Boìjeg
~ovjeka-je Bog poslao da se usposobi u poslovima vrhovne uprave u
najve}em svjetskom carstvu? Koji je ~ovjek odbio da sljedi
neznaboà~ke puteve i obi~aje, ~ak i kada je sluìo po autoritetu
odmah do samog cara? Koji ~ovjek je dokazao svoju odanost Bogu,
oboàvanje Boga i pokornost zakonu Boìjemu-~ak kada je sluìo na
vrhu prve svjetske carevine? Ko drugi nego prorok Danilo.
Na prvi pogled dalo bi se predpostaviti da }e Hristos staviti
apostola Pavla da upravlja-pod Mojsijom i Hristom-svim
neznaboà~kim narodima. I zaista, apostol Pavle se usposobio za
visoki poloàj nad neznabo`cima. Ali Danilo je bio skoro svakog dana
u dodiru sa carem prve svjetske uprave. I mada je bila svjetska
uprava, Danilo je pokazao svoju podpunu odanost i poslu{nost Bogu
i Boìjoj upravi. Njega je Bog upotrebio da caru Navuhodonosoru i
njegovim nasljednicima odkrije da je Bog taj koji vlada nad svim
carstvima.
Danilo je odbio bogatu hranu sa carske trpeze i sve carske |
akonije-uklju~uju}i ono {to je po Boìjem zakonu za zdravlje
ne~isto. Molio se tri puta dnevno Bogu, ~ak i kada je to zna~ilo
da }e ga baciti u jamu lavova. Vjerovao je u Boga da }e ga za{tititi i
izbaviti od lavova. Stekao je znaje i mudrost u poslovima i
upravljanju upravom nad narodom.
Kada je preko proroka Jezekilje Bog imenovao tri najpravednija
~ovjeka koja su ikada ìvjela, spomenuo je Danila, Noja i Jovu
(Jezekilja 14:14, 20). Jasno je da }e Bog dodjeliti Noju i Jovu poloàj
velikog uticaja. Vi{e o tome malo kasnije.
Bog je u svojoj rije~i dao Danilu garanciju da }e se on nalaziti u
carstvu Boìjem u vrijeme vaskrsenja (Danilo 12:13).
Zanimljiva je mogu}nost, ~isto kao uzgredan komentar, uzet u
razmatranje Danilova tri druga u njegovoj slu`bi u Haldejskom
carstvu: Sedrah, Misah i Abednago-koji }e mo`da sluìti kao tim
direktno pod~injeni Danilu, kao {to }e i tri “oca” veoma mogu}e
sluìti kao tim direktno pod~injeni samom Hristu. [tovi{e, postoji
nekolko timova koji se postavljaju kao mogu}nost.
[to }e biri sa apostolom Pavlom? Kad je dvanajest orginalnih
apostola poslato izgubljenom domu Izrailja. Pavle je bio apostol
neznaboàca. To je klju~. Sam je Hristos li~no rekao da }e svih
dvanajest apostola biti carevi nad jednim od plemena Izrailja. Ne
moè se zamisliti da }e Pavle postati car nad samo jednim
199
neznaboà~kim narodom. Moglo bi se ~ak zaklju~iti da je Pavle bio
ne{to sposobniji u svojim ostvarenjima u odnosu na bilo kog od
dvanajest apostola. Isto tako ni jedan neznaboà~ki narod ne}e biti
velik kao jedan od Izraeljskih naroda. Oznaka stoga ukazuje da }e
Pavle izgleda dobiti poloàj nad svim neznaboà~kim narodima, ali
da }e biti pod~injen Danilu.
Naravno, Hristos }e postaviti careve nad svim neznaboà~kim
narodima, a pod njima vladare okruga i gradova. Ne postoji oznaka
o obilje`ju bilo kog od njih, osim onih apostola i jevan|elista koji su
radili sa i direktno pod~injeni Pavlu: Varnava, Sila, Timotije, Tito,
Luka, Marko, Filemon i drugi, tu nema sumnje da im se ne}e dati
vaàn poloàj. [to }e biti sa drugim svetima iz tog vremena u prvim
godinama naleta Crkve, kada se njeno ~lanstvo umnoìlo prije
svega broj~ano? I {to }e biti sa mnogim preobra}enicima od ranije i
sve do na{eg sada{njeg vremena?
Ovdje moèmo da spomenemo samo ono {to izgleda pre kao
jasna oznaka iz onoga {to je Bog ve} otkrio.
NA ME\UNARODNOM NIVOU
Pored odkrivenih i ozna~enih zadataka uprava nad narodima i

grupama naroda na nacionalnom nivou, postoja}e poloàji od
velikog uticaja na me|unarodnom planu u oblastima nauke i
dru{tvenih funkcija. Postoji nekoliko ozna~enja o tome {to }e
sadràti neke od tih aktivnosti i o mogu}ima-ako ne i vjerojatnim-
slu`benicima u njima.
Po{to je Noje ìvio prije sviju, uze}emo njega na razmatranje. U
Nojevo vrijeme je glavni uzrok nasilja i haosa u svjetu bila rasna
mr`nja, me|urasni brakovi i rasno nasilje koje je bilo u korjenu
ljudskih napora da posreduje i stopi sve rase suprotno Boìem
zakonu. Bog je postavio ograni~enja za narode i rase na samom
po~etku (1. Mojsijeva 32:8-9; Djela 17:26), ali su ljudi odbili da
ostanu u zemlji u koju ih je Bog postavio. To je bio uzrok korupcije i
nasilja koje je okon~alo taj svijet. Noje je sto godina propovedao
Boìji put ljudima-ali ga nisu slu{ali.
U to vrijeme, ba{ kao i danas, svijet se suo~io sa eksplozijom
stanovni{tva. Tada ve} “ljudi se po~e{e mnoìti po zemlji” (1.
Mosijeva 6:1). Isus je rekao o na{em vremenu: “Kao dani Nojevi,
tako}e biti dolazak Sina ~ovje~ijeg (Matej 24:37)-ili, kao {to pi{e u
Luka 17:26: “I kako je bilo u Nojeve dane, tako }e biti i u dane Sina
~ovje~ijeg”, to jest rije~ je o danima pred sam Hristov povratak.
Danas rase ratuju, mrze se, organizuju pobune i rani problemi
spadaju me|u najve}e svjetske dru{tvene neda}e.
Noje je samo propovjedao ljudima njegova ljudskog vremena.
Ali }e u vaskrsenju besmrtni Noje u sili i slavi da dobije vlast da
postavi Boìje puteve vezano za rasu. Izgleda jasno da }e vaskrsnuti
Noje postati {ef velikon poduhvata premje{atnje rasa i naroda u
granicama koje je Bog postavio, i to za nihovo dobro, sre}u i
najbogatiji blagoslov. Bi}e to jako veliki poduhvat koji }e zahtjevati
200
veliku, krupnu organizacijui bi}e u~injena vla{}u da se pokrenu
~itavi narodi i rase. Ovog puta ljudi i narodi }e se pomjeriti tamo
gdje je Bog isplanirao i nikakvo odbijanje ne}e biti dozvoljeno.
Kakava ~udnovatost! Ljudi }e biti prisiljeni da budu sre}ni, da imaju
mir, da na|u izobilan i radostan ìvot.
Iznad svega, rekli smo da }emo se kasnije vratiti na Josifa,
Izrailjevog sina. Avramovog praunuka. Josif je postao upravitelj nad
hranom u najve}em narodu zemlje tog doba-Egiptu. On je
sinoniman za “napredak”: “I Gospod bje{e sa Josifom, te bi sre}an, i
ìvi{e u ku}i gospodara svog Misirca. I gospodar njegov vi|e da je
Gospod s njim i da sve {to radi Gospod vodi u napredak u ruci
njegovoj” (1. Mojsijeva 39:2-3). Postao je pravi vladar u faraonvo
ime u najve}em narodu na svijetu. Ali njegova sposobnost bila je
ekonomija-napredak. I sve {to je uradio uradio je na Boìji na~in.
Stoga se ~ini jasnim da }e Josif biti postavljen kao director svjetske
ekonomije-agrkulture, industrije, trgovine, kao i novca i bankovskog
sistema. Ti sistemi bi}e isti na me|unarodnom nivou u svakom
narodu.
Nema sumnje da }e Josif razviti veliku i savr{eno veliku
organizaciju besmrtnika koji }e postati usavr{eni, sa i pod~injeni
njemu u toj va`noj upravi. Bi }e to uprava koja }e ukloniti glad,
siroma{tvo. Ne}e postojati siroma{ne ~etvrti. Postoja}e sveop}i
napredak.
Jedan drugi veliki poduhvat na cijelom me|unarodnom nivou bi}e
obnova opusto{enih mjesta i podizanje bilo kojih stvarnih, velikih i
visokih gra|evina ili struktura koje }e Hristos zahtjevati za svijet
koji }e stvoriti. “I oni }e sazidati davna{nje pustolovine, podignu}e
stare razvaline i ponovi}e gradove puste, {to leè razvaljeni od
mnogo nare{taja” (Isaia 61:4)
Jov je bio najbogatiji i najve}i ~ovjek na Istoku (Jova 1:3) i
istaknuti graditelj (vidite Knjiga o Jovu 3:13-14 i Boìji izazov Jovu u
38:4-6). Bio je tako ispravan i savr{en da je Bog ~ak izazvao Sotonu
da na|e manu u njegovom karakteru. Me|utim, u Jovovom ìvotu
postojao je uàsan grijeh-samopravednost, ali ga je Bog doveo do
pokajanja (vidite Jovu, glava 38-42). Kada je taj ~ovjek, sa takvom
snagom samokontrole da je mogao da bude tako pravedan u svojoj
vlastitoj snazi, postao ponizan, sveden na to da se osloni na Boga,
ispunjen Boìjim Duhom-tada sasvim sugurno ni jedan ~ovjek koji je
ikad ìvio nije mu bio ravan kao inìnjer nad ogromnim, svjetskim
projektima.
Stoga je velika mogu}nost da }e Jov postati director svjetske
urbanisti~ke obnove, da }e obnavljati pustoline i uni{tene gradove
koji ne}e biti kao {to su danas, ve} prema Boìjem principu; nad
velikim inìnjerskim projektima kao {to su brane i elektrane-ili ve}
{to god vladaju}i Hristos odredi.
Postoji mogu}nost za bar jednog ~ovjeka da }e biti prvi pomaga~
u toj veliko administraciji. To je Zorovavelj (Agej i Zaharije 4).
201
Toliko o toj novoj svjetskoj supercivilizaciji na nacionalnom i me|
unarodnom nivou. Sada dolazimo do svijeta sutra{njice na li~nom
nivou-nivou Crkve-vjere-obrazovanog sistema.
OBRAZOVANJE I VJERA SUTRA
Kad se Isus Hristos vrati na zemlju u punoj, veli~anstvenoj sili i

slavi Tvorca Boga, do}i }e ovog puta da spasi svijet duhovno. Kad
sjedne na presto svoje slave u Jerusalimu, svi narodi od krvi i mesa
bi}e pod Njim. Po~e}e da odvaja “ovce od jaraca”. Ovcama s desne
strane: “Tda }e re}i onima Car s desne strane: hodite, blagosloveni
Oca Mojega; primite carstvo koje vam je pripravljeno od postanja
svijta” (Matej 25:34).
Oni koji su sada preobra}eni su na{ljednici. Nasljedi}emo carstvo
prilikom Hristova dolaska. Mrtvi u Hristu vaskrsnu}e i prvi }e ustati-
promjenjeni u duh besmrtnosti. Mi koji tada budemo ìvi u Hristu
momentalno }emo se promjenuti u Duh besmrtnosti, i podignu}emo
se sa vaskrsnutima u vazduh da se sretnemo sa Hristom koji se
spu{ta. Tada }emo se odvojiti besmrtno{}u od smrtnih ljudi na
zemlji. Gdje god Isus bude od tog ~asa bi}emo s njim. Gdje }e On
tada da bude? Njegove noge dota}i }e goru Maslinsku (Zaharije
14:4). Poslije toga }e da razbere ovce (one koje se pokaju, vjeruju i
prime Njegov Duh sveti) od jaraca (oni koji se suprostavljaju). Ova
podjela-to obrazovanje preobra}enika za Boìje carstvo-nastavi}e se
tokom punih hiljadu godina Hristove uprave na zemlji.
Hristos }e svim narodima dati nov, ~ist jezik: “Jer }u tada
promjenuti narodima usne, te }e biti ~iste, da bi svi prizivali ime
Gospodnje i sluìli mu slo`nim ramenima” (Sofonije 3:9).
Pravilna istina Boìja propovjeda}e se svim ljudima. Niko vi{e
ne}e biti zaveden, nego }e “zemlja biti puna poznanja Gospodnjeg
kao more vode {to je puno” (Isaia 11:9). Hristos }e biti “korjen
Jesejev, a Jesej je otac Davidov. Tada }e Hrista traìti neznabo`ci
(stih 10). Hristos }e podignuti ruku da spasi cijeli Izrailj (stih 11).
(vidite tako|er Rimljanima 11:25-26). Sav taj rad jevan|elja-
duhovnog spasenja svijeta (kao cjeline, {to ne zna~i i svakog
pojedinca, ali sasvim sigurno ve}ina)-zahtjeva}e istovremeno
preobrazbu svijeta.
Jedan od velikih nepogoda sa kojim se suo~ava, povratni~ki,
proslavljeni Hristos bi}e ponovno obu~avanje naobrazovanih. Ti
umovi-a to su stvarno najve}i umovi ovog svijeta-toliko su se
izopa~ili od la`ne naobrazbe da ne}e biti u stanju da prihvate istinu
sve dok se ne odu~e od gre{ke. A najmanje je deset puta teè
odu~iti od gre{ke koja je ~vrsto ukorjenjena u svjestio nego {to je
zapo~eti u~enje nove istine ni iz ~ega. Mo`da }e tim ljudima biti
potrebno vi{e vremena da upoznaju istinu-postanu stvarno
obrazovani-nego {to je slu~aj s nepismenim svijetom.
Bogonadahnuta Rije~, Biblija, izvor je znanja, ali su ti umovi
vaspitani da se prezirom i predrasudama posmatraju taj isti izvor
znanja.
202
Da, zaista }e ponovna naobrazba i {kolstvo ovog svijeta biti jedan
od najva`nijih zadataka sa kojim }e se suo~iti carstvo Boìje nakon
{to se Hristos vrati da upravlja. Ljudi danas slijede la`ne
obmanjuju}e vrednosti. Cjelokupno njihovo razmi{ljanje zahtjeva
reorijentaciju-promjenu smjera.
SJEDI[TE CRKVE
Vidjeli smo da }e zemlja, nakon {to zapo~ne hiljadugodi{nje

doba, da se ispuni istinskim znanjem o Bogu kao {to su mora puna
vode (Isaia 11:9). Kako }e se to ostvariti? Prorok Mihej daje nam
djelimi~an odgovor: “Ali }e u po{ljednja vremena biti utvr|ena gora
doma Gospodnjega navrh gora i uzvi{ena iznad humova, i narodi }e
se stjecati k njoj” (Mihej 4:1).
Proro~anstvo koristi izraz “gora” kao simbol velikog naroda, a
“humove” kao simbol manjih naroda. Drugim rije~ima, carstvo
Boìje, carstvo vaskrsnutih besmrtnika-vladaju}e carstvo-bi}e
uspostavljeno sa podpunim autoritetom nad velikim narodima
(smrtnika) i uzvi{eno iznad svih malih naroda- ljudi }e se sticati k
Boìjem carstvu. Sada se tekst nastavlja: “I i}i }e mnogi narodi
govore}i: hodite, da idemo na goru Gospodnju i u dom Boga
Jakovljeva, i u~i}e nas svojim putevima, i hodi}emo njihovijem
stazama; jer }e iz Siona iza}i zakon i rije~ Gospodnja iz Jerusalima.
I sudi}e me|u mnogim narodima, i pokara}e jake narode na daleko, i
oni }e raskovati ma~eve svoje na raonike, i koplja svoja na srpove;
ne }e dizati ma~a narod na narod, niti }e se vi{e u~iti ratu” (stih2-
3). To znanje-to u~ebje-~ak i znanje Boìjeg zakona krenu}e iz
Crkve iz Jerusalim, nove svjetske prestolnice.
Sam Hristos vlada}e iz Jerusalima. Postoji mogu}nost da }e
postavljeni s Njime, pod direktnim Ilinim nadzorom, stajati
besmrtnici koje je Hristos odabrao da sa~injavaju sjedi{te Crkve.
Odkrivenje 3:12 daje znak da }e pripadnici “Filadolfiskog doba”
postati stubovi u toj Sredi{njoj crkvi.
Zatim, u toj jako va`noj Sredi{njoj Crkvi organizacije, radi}e sa i
pod Ilinom upravom, izgleda da }e se na}i vaskrsnuti Jovan Krstitelj.
On je do{ao u “Ilinom duhu slavi” (Luka 1:17. Za nejga je Isus rekao:
“Zaista vam kaèm, me|u ro|enima od ène nije se javio ve}i od
Jovana Krstitelja; a najmanji u carstvu nebeskom ve}i je od njega”
(Matej 11:11).
On je Ilija za koga je prore~eno da }e do}i (Matej 11:7-11). Isus je
rekao da nijedan ~ovjek koji je ikad ìvio nije bio ve}i od Jovana
Krstitelja. A opet, ~ak i najmanji u dolaze}em carstvu bi}e ve}i od
njega. Jasno je stoga da }e Jovan Krstitelj biti postavljen na veoma
veliki poloàj. Pokazuje logi~no da }e biti postavljen odmah poslje
Ilije.
ILIJA KOJI ]E DO]I U NA[E DOBA
203
Sjetite se jo{ jednom da Bog ima princip dvojstva. Kao {to je Isus
rekao u Mateju, proro~anstvo Malahije 3:1 odnosi se tipi~no na
Jovana Krstitelja; ako produìte da ~itate do petog stiha postaje
veoma jasno da proro~anstvo govori o onom koji priprema put perd
Drugi Hristov dolazak. Jovan Krstyitelj je glas koji je vikao u pustinji
kod rjeke Jordana pripremaju}i put za Prvi dolazak Isusa Hrista kao
ljudskog bi}a, dolazak u Njegov fizi~ki Hram u Jerusalim i fizi~kom
narodu Judi, objavljuju}i u napred dobru vijest da }e carstvo Boìje
biti uspostavljeno u budu}nosti.
Isto tako pripremaju}i put za Drugi dolazak bila je vijest ~iji je tip
bio prorok Ilija, glas koji je vikao u svjetskoj duhovnoj pustinji vjerske
zabune i pripremao put za duhovno proslavljenog Cara nad
carevima i Gospodara nad gospodarima da do|e u nadprirodnoj sili i
slavi Boìjoj u svoj duhovni hram, Crkvu (Efescima 2:21 da bi
zapravo uspostavio Boìje carstvo.
Nadalje, u Mateju 17:1-8, Petar, jakov i Jovan su vidjeli u vi|enju
Mojsiju, Iliju i Hrista proslavljene u carstvu Boìjem. Onad su u stihu
10 u~enici uptali Isusa: “I zapita{e ga Njegovi u~enici govore}i:
{to, dakle, knjièvnici kaù da Ilija prvo treba da do|e?”. Ne
zaboravite da je Jovan Krstitelj zavr{io svoju du`nost i da je pao u
zatvor prije nego {to je Hrsitos zapo~eo Njegovu slu`bu. U vrijeme
kada su u~enici postavili to pitanje Jovan Krstitelj je je ve} do{ao i
pro{ao i bio ve} posje~en. Isus im je odgovorio govore}i o
budu}nosti: “A On odgopvori i re~e: Ilija }e do}i i sve uspostaviti’
(stih 11). Te rije~i nikako ne mogu da se odnose na Jovana Krstitelja.
Jovan Krstitelj ni{ta nije obnovio, ve} je pozivao ljude na pokajanje i
tako je pripremao za Prvi dolazak Hrista kao fizi~kog ~ovjeka.
U prvih nekolko godina postojanja Novozavjetne Crkve Isusovo
pravo jevan|elje je suzbijeno i zamjenjeno la`nim jevan|eljem-ne
jevan|eljem Hristovim (carstvo Boìje), ve} ljudskim la`nim jevan|
eljem o Hristu koji je ukinuo zapovjesti svog Oca. Isto tako u Malahiji
4:5-6, vidimo sliku kako Ilija dolazi na samom kraju Crkvenog doba-u
vrijeme kad, ako se ta poruka posljednjeg vremena ne propovjeda
proslavljeni Hristos do}i }e i udar}e ljude podpunim uni{tenjem.
OBRAZOVANJE U SVIJETU SUTRA[NJICE
Stoga }e glavnoj Crkvi u Hristovoj svjetskoj prestolnici Jerusalimu

bez sumnje biti dato na upravu novi svjetski obrazovani sistem.
Tako|e postoji oznaka da }e u~enjem duhovnoj istini-istinitom jevan|
elju, duhovnom preobra}aju svijeta-biti upravljano {irom svijeta od
strane te glavne Crkve pod Ilijom i pod direktnim nadzorom Isusa
Hrista.
Glavna svrha Hristovog povratka na zermlju je da duhovno razvije
u ~ovje~anstvu poboàn karakter i da spasi ovaj svijet. Istaknuti
vjerski ljudi, propovjeda~i i jevan|elisti predpostavljaju danas da je
ovo sada jedini dan spasenja. Stih u Svetom Pismu na koje se
oslonjaju jeste pogre{no prevedeno (2. Korin}anima 6:2). Ono treba
da glasi “jedan dan spasenja”, a ne da zvu~i kao da ne postoji ni
204
jedan drugi dan spasenja osim dana{njeg. Da Hristos poku{ava da
“spasi” svijet On bi ga i spasio. A svijet nije “spasen”.Bog ne koristi
kao svoje or`je Vavilon zbunjenih, me|usobno opre~nih vjerskih
organizacija podjeljene u stotine raznih ideja o teolo{koj doktrini.
Pravo svjetsko jevan|elje bi}e sprovedeno od strane glavne Crkve
koja }e se sastojati od vaskrsnutih besmrtnika pod direktnim
nadzorom li~no Isusa Hrista.
Jedna stvar koja ne}e postojati u mileniskoj glavnoj Crkvi a to je
nekakv odbor za doktrinsko sastavljanje od intelektualaca
“akademika” koji }e odlu~ivati da li su Hristova u~enja istinita
prava doktrina ili ne. Takav odbor nije postojao ni u prvom vijeku
glavne Crkve u Jerusalimu. Sva nauka je dolazila od Hrista preko
apostola-a nekolko puta je Hristos dolazio u dodir sa apostolima
putem proroka. Boìja crkva danas, kao i u prvom vijeku, prima
svoju nauku od ìvog Hrista preko jednog apostola, ba{ kao i u 31.
godini na{eg doba.
Jo{ jedna velika organizacija rada bi}e upravljana od strane
glavne Crkve-uprava lokalnih zborova {irom svijeta. Ti zborovi }e se
sastojati od onih koji se preobrate-koji budu za~eti od Boga
primanjem Njegovog Dua svetoga-i ako su dalje smrtnici.
MILENISKI RAST U SPOZNANJU, POBJE\IVANJA
Kao {to preobra}eni Hri{}anin u sada{nje vrijeme mora da

produì da ìvi ìvot nadvla|ivanja grijeha, duhovnog razvitka i rasta
(2. Petrova 3:18), tako }e morati i oni u mileniju. Sre}ni }e biti {to
tada ne}e morati da pobje|uju Sotonu, ali }e morati da pobjede sva
zla isku{enja koja su im uro|ena.
Sa samo jednom Crkvom-jednom vjerom-postoja|e crkveni sabori
u svakom gradu, a drugi }e biti ra{trkani po seoskim predjelima.
Postoja}e oblasni nadglednici za sve sredine, kao i sve{tenici,
starje{ine, |akoni i |akonice u svakoj lokalnoj crkvi. Stoga imamo
uvid u to kako }e svijet da bude organizovan. To nam pokazuje
kako }e super svjetska sila mo}i i uspjeti da se uspostavi na planeti.
Sama svrha postojanja Crkve u dana{nje vrijeme je da omogu}i
Boìje ustanove za obuku, ili u~iteljske {kole koje }e u~iti o
duhovnom znanju, obrazovanju i pobo`nom karakteru da bi
obezbedila poloàje predivne hiljadugodi{nje uprave Isusa Hrista na
zemlji. Nakon {to se zavr{i ta dolaze}a mileniska Hristova uprva na
zemlji do}i }e do kona~nog suda.
Spomenuo sam u ovoj knjizi da je u vrijeme prvog Adamovog
grijeha Bog zatvorio ~ovje~anstvo u cjelini podalje od “drveta
ìvota” koje simboli{e Boìji dar Njegova svetoga Duha i za~e}e
besmrtnog Boìjeg ìvota sve dok Hristos, drugi Adam, ne zamjeni
Sotonu na prestolu zemlje i do|e da vlada svim narodima zemlje. U
me|uvremenu smo spomenuli da su proroci prete~e Crkve Boìje.
Apostol Petar je napisao (1. Petrova 4:17) da je sud po~eo sa
Crkvom. Oni koje je Bog pozvao da do|u k Njemu preko Isusa Hrista
tokom doba Crkve tu su i sudi im se tokom ovog ìvota. Ali sud
205
jo{ nije do{ao na svijet. Da li to zna~i da je svijet slobodan da ~ini
grijeh? Nikako. Bog je dozvolio ljudima da grije{e, ali im se jo{ ne
sudi za njihove grijehe.
POSLIJE MILENIJA
Nakon mileniske Hristove uprave i uprave Crkve na zermlji do}i }

e vrijeme Boìjeg suda nad ovim svijetom. Neki kriminalac je mo`da
po~inio veliki zlo~in-~ak i ubistvo, ali dok nije uhva}en i izveden
ped sud nije mu su|eno, niti je osu|en. Na kona~nom sudu na
kojem }e Hristos sjediti na sudskom prestolu svako ljudsko bi}e koje
je ikad ìvjelo na ovom svijetu bi}e vra}en u ìvot (Otkrivenje 20:11-
12). Tada }e odgovarati za grijehe koje su po~inili u prvom ìvotu.
Mrtvi u Hristu }e u vrijeme Hristovog Drugog dolaska da vaskrsnu
u besmrtan Bogoìvot u koliko su umrli, a oni u Hristu koji jo{ budu u
ìvotu prilikom Njegova dolaska, koji su vo|eni Njegovim svetim
Duhom, promjenu}e se u trenu}u oka u besmrtnost. Vlada}e i
podu~ava}e sa i pod~injeni Hristu tokom hiljadu godina. Svi ostali
koji su umrli ne}e opet oìvjeti do karaj milenija (Odkrivanje 20:5).
Knjiga proroka Jezekilje, 37, tako|er pokazuje vaskrsenje za
vrijeme suda. Ta glava pokazuje proro~anstvo o “suvim kostima”.
Biblija sama tuma~i te suve kosti u 11 stihu, gdje pi{e da su to suve
kosti doma Izrailjeva: “Tada mi re~e: sine ~ovje~iji ovo su kosti sav
dom Izrailjev; gle govore: posahnu{e kosti na{e i po|e nadanje
na{e, propadosmo”. Kao {to proro~anstvo kaè. “tada mi re~e:
prorokuj za te kosti, i kaì im: suhe kosti, ~ujet rije~ Gospodnju.
Ovako govori Gospod Gospod ovim kostima: gle ja }u metnuti u vas
duh, i oìvje}ete. I metnu}u na vas ìle, i obloì}u vas mesom, i
navu}i}u na vas koù, i metnu}u na vas duh, i oìvje}ete, i
pozna}ete da sam ja Gospod” (stih4-6).
Po tom proro~anstvo govori o sudu pred Velikim Bjelim prestolom
kada }e vaskesnuti cijeli taj dom Izrailja koji je tako stra{no zgre{ijo
protiv Boga. Proro~anstvo se nastavlja: “Tada stado prorokovati,
kako mi se zapovjedi; a kad prorokovah, nasta glas, i gle potres, i
kosti se pribirahu svaka ka svojoj kosti. I pogledah, i gle, po njima
izi|o{e ìle i meso, i ozgo se koà navu~e; ali duha ne bija{e u
njima. Tada mi re~e: prorokuj duhu, prorokuj, sine ~obje~iji, i reci
duhu, : ovako veli Gospod Gospod: od ~etiri vjetra do|i, du{e, i duni
na ove pobijene da oìve. I prorokovah, kako mi se zapovjedi, i u|e u
njih duh, i oìvje{e, i stado{e na noge, bija{e vojska vrlo velika”
(stih 7-10).
To zna~i da su vra}eni u smrtni ìvot koji se odràva putem
disanja vazduha, kao {to je bilo u prvobitnom ìvotu. To je smrtni
ìvot-jo{ uvjek nisu preobra}eni. Zatim Bog kaè: “I pozna}ete da
sam ja Gospod, kad otvorim grobove va{e, i izve{}u vas iz grobova
va{ih, narode moj”. To je vaskrsenje u sudu pred Velikim Bjelim
prestolom. Svi stari Izrailjci vaskrsnu}e kao smrtnici, upravo kao {to
su bili u prvom ìvotu. [to onda? “I pozna}ete da sam ja Gospod,
kad otvorim grobove va{e, i izvedem vas iz grobova va{ih, narode
206
moj. I metnu}u duh svoj u vas da oìvite, i naseli}u vas u va{oj
zemlji, i pozna}ete da ja govorim i ~inim, govori Gospod” (stih 13-
14).
Drugim rije~ima na sudu perd Velikim Bjelim prestolom poslje
milenija straozavjetni Izrailj bi}e vaskrsnut, onda “}e znati
Gospoda”. Boìje znanje }e im do}i. Tada }e vaskrsnuti doznati:
“Onda }ete se opomenuti puteva svojih i svih djela svojih, kojima se
oskrvniste, i sami }ete sebi biti mrski za sva zla svoja koja ~iniste. I
pozna}ete da sam ja Gospod kad vam u~inim radi imena svojega;
ne po va{im zlim putevima niti po opakim djelima va{im, dome
Izrailje, govori Gospod Gospod” (Jezekilja 20:43-44). Zatim nakon
tog pokajanja primjetite ponovo u Jezekilja 37:14: “I metnu}u duh
svoj u vas da oìvite, i naseli}u vas u va{oj zemlji, i pozna}ete da ja
govorim i ~inim, govori Gospod”.
Stoga }e oni na sudu perd Velikim Bjelim prestolom upoznati da je
Isus Hristos Spasitelj koji je do{ao i umro za njih. Nakon pokajanja
primi}e Duh sveti i sa njim spasenje i vje~ni ìvot. Svi koji su ìvjeli
a da im predhodno nije su|eno, ne samo Izrailju ve} svim narodima,
vaskrsnu}e kao smrtnici, fizi~ka bi}a, kao {to su bili u prvom ìvotu
do vremena svoje smrti. Ljudi na tom sudu bi}e smrtnici koji }e tada
odgovarati za svoja djela i bi}e im su|eno. U vezi sa tim sudom pod
Velikim bjelim prestolom Isus je rekao: “Ninevljani izi}i}e na sud s
rodom ovijem, i osudi}e ga; jer se pokaja{e Joninijem pou~enjem: a
gle, ovdje je ve}i od Jone. Carica ju`na izi}i }e na sud s rodom
ovijem, i osudi}e ga; jer ona do|e s kraja zemlje da slu{a
premudrost Solomunovu: a gle, ovdje je ve}i od Solomuna” (Matej
12:41-42; Luka 11:31-32).
Isto tako: “Kaèm vam da }e Sodomu biti lak{e u onaj dan nego li
gradu ovome. Ali Tiru i Sodomu bi}e lak{e na sudu nego vama”
(Luka 10:12, 14). Kazna }e postojati. Koji su gre{ili bi}e malo
udareni bar nekolko puta, a oni koji su gre{ili mnogo a znali Boìju
volju bi}e ka`njeni sa mnogo ve}om kaznom (Luka 12:47-48).
Kazna za grijeh je smrt na kona~nom posljednjem sudu. Po{to su
svi sagre{ili svima }e presuda glasiti da su krivi i osu|eni. Ali tada }e
doznati da je Isus Hristos platio za njih kaznu umjesto njih. U
pokajanju, koje }e se pokazati kroz djelo, da}e im se mogu}nost da
u to vrijeme odaberu ìvot i postanu besmrtni. Kako je milostivi Bog
Stvoritelj ~ija milost je velika prema nama kao {to je nebo visoko
iznad zemlje. On je u stanju da ukloni na{e prestupe na{e prestupe
od nas kao {to je Istok daleko od zapada (Psalm 103:12). Ali ima
toga jo{! Jo{ mnogo toga!
OTKRIVENJE NEVJEROJATNE LJUDKSE MOGU]NOSTI
U poslanici Jevrejima ~itamo: “Jer Bog ne pokori an|elima

vasionoga svijeta, koji ide o kome govorimo” (Jevrejima 2:5). Tema u
ovom navodu je “svijet koji }e do}i”. Postoji samo jedna zemlja, a
Biblija govori o tri svijeta, doba ili civilizacije na zemlji: “svijetu koji
je tada bio” (prije potopa svijet od Adama do Noja), “sada{nji zao
207
svijet” (od potopa do Hristovog povratka) i “svijet koji }e do}i”
(zapo~e}e po Hristovu dolasku i uspostavljanje Crastva Boìjega).
Ovaj stih govori o an|elima u smislu kao da je svijet dat an|elima na
upravu; {tovi{e, na samom po~etku Jvrejima, u prvoj glavi govori o
Hristu i an|elima i vezi izme|u an|ela i ljudi, {to je razja{njeno u
drugoj glavi poslanice. Imajte na umu da je op{ta tema u toj glavi
odnosno sadràj “svijet koji }e do}i i o kome mi govorimo”, ne ovo
sada{nje doba koje se ve} sada ubrzano pribliùje svome kraju!
Nastavljamo sa {estim stihom: “Ali neko posvjedo~i negdje
govore}i: ‘{to je ~ovjek da ga se opominje{“? Zatim slijedi navod
prvih {est stihova iz osmog Psalma. U tom psalmu David nastavlja
da nam pokaè na to da je Bog sada odredio ~ovjeku kopno i
zemaljsku atmosferu, odnosno vazduh i more. Pisac poslanice
Jevreijam je nadahnut da pro{iri Davidovo proro~anstvo i doda
radikalno ne{to druk~ije-ne{to {to }e se dogoditi u svijetu koji
dolazi!. To odkriveno znanje o Boìjoj namjeri za ljudski rod-
~ovjekovu nevjerojatnu mogu}nost-prelazi ljudsku ma{tu. Nau~nici
ni{ta ne znaju o tom. Ni jedna vjera, koliko je meni poznato, to ne
odkriva, a vi{e naobrazovanje sigurno nema pojma o tom. Usprkos
svemu tome to je ono {to Bog kaè da je prpremio za one koji ga
vole (1. Korin}anima 2:9-10).
Rekao sam ranije da je Bog odkrijo neophodno znanje na{im
prvim roditeljima, ali nisu vjerovali onome {to je rekao! Oko 4.000
godina kasnije isus Hristos, drugi Adam, pojavio se na zemlji sa
porukom koju je donio direktno od Boga Oca sa neba i odkrijo
neophodno znanje-ali samo ~a{ici ljudi-njih stotinu i dvadeset-koji
su vjerovali onome {to je rekao, i ako su mnogi ispovjedali da
“vjeruju u Njega” ([to pi{e u Jovan 8:30-31, 37-38, 40, 45-46). Ni
danas nauka, vjere i obrazovanja i dalje ne vjeruju onome {to je
rekao. Pogledajmo {to je rekao u navodu u Jevrejima gdje po~inje
navod osmog Psalma: “sve si pokorio pod noge njegove, a kad mu
pokori sve, ni{ta ne ostavi njemu nepokoreno; ali sad jo{ ne vidimo
da mu je sve pokoreno” (Jevrejima 2:8). Da li je mogu}e da Bog misli
{to je rekao (“sve”)? Da ni{ta nije izostavljeno?
U nekim Engleskim prevodima osmog stiha stoji rije~ “kosmos”
odnosno “svemir”. Drugim rije~ima, oni koji su spremni da vjeuju u
ono {to Boga kaè, On kaè da nam je odredio cijeli svemir-sa
cijelim galaksijem, brezbrojnim suncima i planetama-sve }e biti
pod~injeno ~ovjeku. Ali samo momenat! Prije nego {to ne
povjerujete pro~itajte slede}e rije~i u tom istom osmom stihu: “Ali
sad jo{ ne vidimo (~ovjeku) da mu je sve (beskrajni svijet)
pokoreno”.
Nezaboravite (stih 5) da govori o “svijetu koji }e do|i”-ne o
dana{njem svijetu. A {to danas vidimo? “Isusa, za malo u~injenog
manjim od an|ela, vidimo slavom i ~{}u ovjen~ana za smrtnu
patnju, da bi po milosti Boìjoj za sve okusio smrt. Ni jedan ~ovjek
osim Hrista jo{ nije ovjen~an (krunisan) “slavom i ~a{}u”.
Pogledajte kako je Hristos ve} ovjen~an slavom i ~a{}u-nastavite
da ~itate: “Jer prilikova{e njemu za kojega je sve i kroz kojega je
208
sve, koji dovede mnoge sinove u slavu, da dovr{i poglavara
spasenija njegova stradanjem. Jer i onaj koji osve}uje, svi su od
jednoga; zaradi toga uzroka ne stidi se nazvati ih bra}om” (stih 10-
11).
Drugim rije~ima, Hri{}ani koji imaju Boìji sveti Duh su
zajedni~ari i nasljednici sa Hristom i nasljedi}e sve {to je Hristos
ve} nasljedio. On je sada u slavi! Ve} je nasljedio cijeli svemir koji
odràva svojom silom. ôvjek, ako je sada preobra}en i ima Boìji
Duh sveti (Rimljanima 8:9). Sada je samo nasljednik-jo{ nije vlasnik.
Ali vidite kako je sada Hristos ve} ovjen~an slavom i ~a{}u-ve} je
vlasnik-ve} je nasljdio.
Po~nite sa poslanicom Jevrejima glava 1:1-3: “Bog koji je mnogo
puta u razli~itijem na~inom govorio ocevima preko proroka, govori i
nama u po{ljedak dana ovijeh preko sina. Kojega postavi
na{ljednika svemu, kroz kojega i svijet stvori. Koji budu}i sjajnost
slave i obli~ja bi}a njegova, i nose}i sve u rije~i sile svoje, u~iniv{i
sobom o~i{}enje grijeha na{ijeh sjede s desne strane prijestola
veli~ine na visini”.
@ivi Hristos ve} odràva cijeli svemir svojom neograni~enom
boànskom silom. Navod nastavlja da pokaè Njegovu nadmo}nost
nad an|elima-on je za~et i ro|en Sin Boìji, an|eli su samo pojedina
stvorena bi}a. An|eli su sada slu`beni duhovi (koje ne vidimo) koji
sluè nama-koji smo sada u manjem poloàju od an|ela, ali smo
nasljednici spasenja kada }emo, pout Hrista, postati ro|eni sinovi
Boìji (Jevrejima 1:4-14).
SPOLJNI SVIJET-PLANETE KOJE SU SADA MRTVE
Sad sastavite sve to sa onim {to je odkriveno u osmoj glavi

poslanice Rimljanima. Tu govori o Hristu kao Sinu Boìjemu: “Jer koje
najprije pozva one i odredi da budu jednaki obli~ju sina njegova, da
bi On bio prvoro|eni me|u mnogom bra}om” (Rimljanima 8:29).
Osobe koje imaju Boìji Duh sveti su nasljednici Boìji i sunasljednici
sa Hristom-koji je od svih ljudi ve} ro|en kao Boìji Sin vaskrsenjem
iz mrtvih (Rimljanima 1:4). On je prvi od sve ljudske porodice koji se
rodio u porodicu Boìju-carstvo Boìje. On je na{ pionir koji je oti{ao
prije nas. Mi }emo slijediti u vaskrsenju pravednih prilikom Hristova
povratka na zemlju u veli~anstvenoj sili i slavi.
Osma glava Rimljanima, stih 9, kaè da ako imamo u sebi Duha
svetoga od Boga onda smo Njegovi za~eti sinovi, ali ako nemamo
Njgova duha onda nismo Njegovi-nismo uop{te Hri{}ani. A 11 stih
kaè da ako Boìji Duh raste u nama i vodi nas, usta}emo iz mrtvih
Njegovim Duhom-(ili ako budemo ìvi kad Hristos do|e
promjenu}emo se iz smrtnog u besmrtbost).
Nastavimo sa stihom: “Jer koji se vladaju po Duhu Boìjemu oni su
sinovi Boìji. Jer ne primiste duha ropstva, opet da se bojite; nego
primiste Duha posina~kog; kojijem vi~emo Ava O~! Ovaj duh
svjedo~i na{emu duhu da smo djeca Boìja, a kad smo djeca i
na{ljednici smo; na{ljednici dakle Boìji, a suna{ljednici Hristovi: jer
209
s Njim stradamo da se s Njim i proslavimo” (Rimljanima 8:14-18).
“Jer ~ekanje tvari ~eka da se jave sinovi Boìji, jer se tvar pokori
propadljivosti (ne od svoje volje nego za volju onoga koji je pokori)
na nad. Da }e se i sama tvar oprostiti od ropstva raspadljivosti na
slobodu slave djece Boìje. Jer znamo da sva tvar uzdi{e i tuì s
nama do sad. A ne samo ono, nego i mi koji novinu duha imamo, i
mi sami u sebi uzdi{emo ~ekaju}i posinjenja i izbavljenja tijelu
svojemu” (stih 19-23). Koko veliko ~udo otkrivenog znanja.
Nije bilo mogu}e napisati nevjerovatniji, ~udesniji stih koji vi{e
otvara o~i! To je tako nevjerojatno otkrivenje da ga nije mogu}e
podpuno shvatiti ako se samo brzo ~ita.
Prvo sam naveo iz stiha 29 u Rimljanima 8, gdje kaè da je
Hristos prvo ro|eni me|u mnogom bra}om. U Jevrejima poslanici,
prva glava, vidimo da je Hristos, prvi ~ovjek koji se rodio
vaskrsenjem iz mrtvih, proslavljen i sad odràva cijeli svemir. On je
na{ pionir koji je oti{ao ispred nas. Prilikom Njegova povratka na
zemlju u sili i slavi preobra}eni koji su primili Boìji Duh sveti rodi}e
se u Boìju porodicu vaskrsenjem. Tada }e im biti predan cijeli
svemir!
Zatim u Rimljanima glava 8, ako smo vo|eni Boìjim Duhm svetim
podignu}emo se u Duhovnom sastojku i besmrtnosti u Boìju
porodicu, kao {to je i Hristos 31. godine na{eg doba nakon {to je
vaskrsnuo iz mrtvih. Ponovo pro~itajte stih 19: “Jer ~ekanje tvari
~eka da se jave sinpvi Boìji”. To }e se dogoditi nakon doba
vaskrsenja, kada ljudi zapravo postanu-vaskrsenjem ili
momentalnim preokretajem iz smti u besmrtno tijelo u Duhovnu
besmrtnost-sinovi Boìji.
DIVNA OBNOVA CIJELOG SVEMIRA
Shvatite sada, molim vas. Za{to cijeli svemir-sva tvorevina-~eka

èljnim uzdisanjem na ro|enje i pojavu svih tih sinova Boìjih koji }e
se roditi u Boìju familiju? Slede}i stihovi opisuje svemir ispunjen
planetama koje su u stanju raspadanja, beìvotne-kao da su sada
podvrgnute tom mrtvom stanju u nekoj nadi. Kako su sve planete
pale u ropstvo raspada? Bog ih vjerojatno nije stvorio u takvom
stanju!
Raspadenje ozna~ava stanje ili uslov koji je prouzro~no
izopa~enjem i raspadom predhodnog nerspadljivog stanja. Stoga je
Bog stvorio planete u stanju nerspadljivosti, ali ih je ne{to dovelo do
raspadljivosti. Kakav je mogao biti uzrok tog “ropstva
raspadljivosti”? To ne moè da bude stanje u kojem ih je Bog stvorio!
Sve {to ~itamo u Boìjoj odkrivenoj Rije~i o Boìjoj tvorevini
pokazuje da je savr{eno stvoreno. Zaemlja je isprva na~injena kao
savr{ena tvorevina slavne ljepote.
Vidimo da su an|eli naseljavali zemlju prije nego {to je stvoren
~ovjek. An|eli koji su bili sav{eni od stvaranja do trenutka kada je u
njima na|ena nepravda i bezakonje, doveli su do toga da se cjela
210
povr{ina zemlje pretvorila u stanje raspadljivosti, haosa i prazno}e,
koa {to se to vidi u drugoj glavi.
Dali je cijeli svemir sa mirijadama planeta mogao da bude
na~injen radi kona~ne namjere da odràvaju ìvot? U otkrivenju
Boìje Rije~i ne govore detaljno da li jeste ili nije, ali onoliko koliko je
re~eno daje dovoljno svjetla na to za{to je Bog odlu~io da stvori
~ovjeka!
Nastavimo sa ~itanjem poslanice Rimljanima 8:22: “Jer znamo da
svaka tvar uzdi{e i tuì s nama do sad”. Imajte u vidu da je
tvorevina uspore|ena sa majkom samo {to se nije porodila.
Prestavljena je kao ne{to {to se mu~i uzdi{u}i u nadi (stih 20) i
~ekaju}i na ro|enje djece Boìje putom njihova vaskrsenja u
besmrtnost. Kao da je tvorevina majka a Bog otac. U svakom
slu~aju navod cijele glave je na tome da }emo mi (preobra}eni
ljudi)-kada se rodimo od Boga imati silu i slavu Boìju-u~initi ono {to
je Bog u~inio kada je postavio ovu zemlju “bez obli~ja i pustu”-na
Jevrejskom tohu i bohu (1. Mojsijeva 1:2).
Hristos koji je “obnovio lice zemlje” (Psalm 104:30) obnavljao je i
ono {to je uni{teno zbog pobune gre{nih an|ela. Ono {to vam divni
stihovi pokazuju i na{to ukazuju je vi{e od svega {to je specifi~no
odkriveno. Ovaj stih precizno pokazuje ono {to ukazuju astronomi i
nau~ni dikazi- sunaca poput vatrene lopte zra~ne svjetlosti i
toplote, ali se planete osim zemlje, nalaze u stanju smrti, raspadanja
i bezìvotnosti-ali ne za uvjek-~ekaju dok se preobra}eni ljudi ne
rode kao djeca Boìja ro|ena u boànstvenu familiju Boìju koja }e
sa~injavati carstvo Boìje.
Isusovo jevan|elje bilo je Carstvo Boìje. Ovdje {to vam je
pokazano da je Hristovo jevan|elje o carstvu zapravo obuhva}a sve
to znanje ovdje odkriveno-~ak i to da}emo vladati cijelim svemirom
mi koji sa Bogom Ocem i Hristom postanemo Carstvo Boìje. Bog je
prije svega Stvoritelj, ali i Vladar. On je i U~itelj koji odkriva znanje
vi{e i {ire od dostignu}a mogu}nosti ljudskog uma da to sam po
sebi shvati.
Sastavite sva pisma koja sam upotrebio u ovoj glabi i po~e}ete
da uvi|ate nevjerojatnu ljudsku mogu}nost. Na{a je mogu}nost da
se rodimo u Boìju familiju i primimo podpunu mo}! Da}e nam se
uprava nad cijelim svemirom! [to }emo onda da radimo? Ova pisma
nagovje{tvaju da }emo udahnuti ìvot milionima i miliardama
mrtvih planeta, kao {to je ìvot udahnut ovoj zemlji. Stvara}emo
onaka kako nas Bog bude u~io i vodio.
Vlada}emo kroz vje~nost! Odkrivenje 21 i 22 pokazuje da ne}e
biti bola, patnje, ni zla zato {to }emo nau~iti da odaberemo Boìji
put dobra. Bi}e to vje~ni ìvot ostvarenja, stalnog napredka u
radosnom is~ekivanju novih stvorenih predmeta i osvrtu na
postignu}a sa sre}om i rado{}u nad onim {to smo ve} u~nili. Nikad
se ne}emo umoriti ili posustati. Uvjek ìvi-puni radosne energije,
vitalnosti, odu{evljenog ìvota, snage i sile!
211
ZEMLJA ]E POSTAIT SREDI[TE SVEMIRA
Najzad, ~ak }e i Bog Otac da do|e na ovu zemlju. Njegova

prestolnica nad cijelim svemirom bi}e uspostavljena na zemlji.
Obratite pa`nju na 1. Korin}anima 15:24. Nakon {to se govori o
razli~itim vaskrsenjima zapisano je i ovo: “Onda kraj, kad preda
carstvo Bogu i Ocu, i kad ukine svako poglavarstvo i svaku vlast i
silu”. U Odkrivenju 21:3 “I ~uh glas veliki s neba gdje govori: evo
skinije Boìje me|u ljudima, i ìvlje}e s njima, i oni }e biti narod
njegov, i sam Bog bi}e s njima Bog njihov”. Nadalje u Otkrivenju
22:3, “I vi{e ne}e biti nikakve prokletinje; i prijestol Boìji i Jagnjetov
bi}e u njemu; i sluge Njegove posuìva}e ga”.
Kad govorim o Bogu i Jagnjetu, Jagnje prestavlja Hrista a Bog se
odnosi na Oca: najzad }e se okona~ati pomirenje s Bogom. Bog
Otac i Sin Isus Hristos u nama i mi sjedinjeni sa Njima kao jednas
velika, vrhovna Boìja porodica.
Kako je predivno i
rije~ima nemogu}e
izraziti slavu Bogu i
Njegovom
veli~anstvenom planu
koji je zapravo sada u
napredku. Slava, ~ast i
hvala Bogu i Isusu Hristu
za uvjek vjeka.
Kada se okon~a Boìji
veliki plan od sedam
hiljada godina-tajna
vjekova kona~no }e biti
odkrivena i sa ponovnim
stvaranjem ogromnog
svemira i vje~no{}u koja
leì pred nama
vrati}emo se kona~no
na po~etak.
Mr. Armstrong jedna

od mnogih nagrada od
dràvnika ovog
svijeta. Ovo je jedna
od najistaknutijih
nagrada od njegovog
Veli~anstva Hirohita
kalja Japana!
KRAJ
212
213

Tajna Vjekova

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Tajna Vjekova

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Tajne Vjekova

Za{to sam napisao ovu knjigu? Moj dug, aktivan

Glavna briga dana{njeg svijeta je pitanje ljudskog opstanka!

Prava vjera-Boìja istina koju osnaùje ljubav Boìja data svetim

ILIJA KOJI ]E DI]I

Oba gornja proro~anstva duplog su karaktera. Prvo, odnose se na

Vjerujem da ste vidjeli kip Mislioca. On sjedi sam, nalak}en na

PROBU\ENJE-SJAJ AMBICIJE UPALJEN

Ro|en sam u obi~noj ali stabilnoj i ispravnoj porodici. Moji roditelji

Samo nekoliko dana poslije vjen~anja moja `ena je usnila `iv i

Onda je 1920 nastupila grozna velika dipresija. Nije potrejalo

UZNEMIRAVAJU]I DVOSTRUKI IZAZOV

U jesen 1926. godine, kada sam imao 34 godine, kao da se sve

ISTRA@IVANJE BIBLIJE I DARVINA

Nisam prvo po~eo da istra`ujem Prvu knjigu Mojsijevu, nego sam

JEDNA PO JEDNA DOKTRINA

U ranoj fazi prou~avanja Biblije nai{ao sam na zapis u Rimljanima

MOJE JEDINSTVENO ISKUSTVO

Moje istra`ivanje se podpuno razlikovalo od u~enja studenata koji

Ovdje nije mjesto za podu`i, podroban izvje{taj o mom

Na moje krajnje razo~aranje i zapanjenost odkrio sam da mnoga

BORBA NA @IVOT I SMRT

Sve je to zna~ilo stvarno pokajanje budu}i da sam uvidio da

Predavanje Bogu-to pokajanje-odustajanje od svijeta, prijatelja,

Nekolko godina, nakon privatnog susreta sa pokojnom Indiskom

ZA{TO ONDA BOG IZGLEDA NEREALAN?

U ovoj glavi poku{a}emo da vam predo~imo Boga u jednom

NESTVARAN BOG IZ DAVNINA

POJAM O BOGU U PRVOM VIJEKU

Ako ~itate Bibliju primjeti}ete sve jasnije da, kako se pribli`avate

MATERIJALNO STVARANJE IZGLEDA STVARNOST

Stvoreni svijet je materijalan, vidljiv, stoga se ~ini ~ovjeku da je

ZA[TO DOBROVOLJNOM NEZNANJE

Navod iz poslanice Rimljanima navodi razlog za{to su ljudi dobrovoljno

BOG, STVORITELJ SVEMIRA

Bog je tvorac svega postoje}eg u ogromnom svemiru; zvjezda, galaksija

Vratimo se na sam praistoriski po~etak ljudskog roda. Ako bi vas neko

Dalji opis o vje~nom postojanju Isusa Hrista nalazimo u sedmom

KAKO JE HRISTOS STVORITELJ

Opet se vra}amo na isto pitanje: ko i {ta je Bog? Prije nego je i{ta

KAKO IZGLEDA BOG

Sada }emo se pozabaviti detaljima o tome ko i {ta je Bog. Bog je Duh

BO@IJA PRIRODA I KARAKTER

Sama ~injenica da postoji zakon prestavlja postojanje vlasti. Vlada

Vratimo se opet u Prvu knjigu Mojsijevu 1:1. “U po~etku stvori

Op{te prihva}eno u~enje tradicionalnog Hri{}anstva je tvrdnja

KAKO IZGLEDA BOG

Rije~ “trojstvo” ne postoji nigdje u Bibliji. U daljem navodu `elim

UMETANJE LA@NIH STIHOVA

U nekim prevodima Biblije (recimo kod Vuka Stefana Karad`i}a)

IZLJEVANJE SVETOG DUHA

Sveti duh je glasno do{ao sa neba poput duvanja jakog vjetra-“i

Na kraju u najkra}im crtama: Bog je porodica koja se u ovom

Imali i{ta tajanstvenijeg od nevidljivog duhovnog svijeta? An|

VRHUNSKA NEVIDLJIVA SILA

Jasno je iz prve glave u prvoj Mojsijevoj da je Bog od uvijek

ZA[TO SU STVORENI AN\ELI

Za{to su nevidljivi an|eli, koji se sastoje od duha, stvoreni prije

Moja `ena i ja imali smo iskustvo i ovo je personalno iskustvo.

ISKUSTVO SA KRIVOM KI^MOM

Kad smo ja i supruga usposobili se u shav}anju bibiliskog u~enja

Mnogo sam razmi{ljao o tom doga|aju po{to mi je veoma bilo `ao

NEVIDLJIVE BO@IJE SLUGE

Bog je namjerno odredio an|ele da tokom cijele ljudske istorije