Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • Grijak 9

    Uploaded by

    Emina Pjanić
    16 views8 pages

    Original Title

    grijak_9

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    16 views8 pages

    Grijak 9

    Uploaded by

    Emina Pjanić

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    of 8
    kongres UDK 943.6:2: 949.715: Stadler Izvomi znanstveni ¢lanak ODNOS NADBISKUPA STADLERA PREMA VJERSKOJ POLITICI AUSTROUGARSKIH VLASTI U BOSNI I HERCEGOVINI Zoran GRUJAK, Zagreb U radu su istrateni vjerska politika austrougarskih vlasti u Bosni i Hercegovini te uzroci kri- tickog odnosa prvoga vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera prema osnovnim sastavnica- ma te politike, na temelju dosadaSnjim istrazivacima nepoznate grade iz Arhiva Federacije Bo- sne i Hercegovine u Sarajevu. U Arhivu Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u arhivskim fondovima Zaje- dniékog ministarstva financija, Zemaljske vlade i Privatne registrature, nalaze se doku- menti koji pruzaju’ dosad nepoznate, historiografski iznimno relevantne podatke o vjer- skoj politici austrougarskih viasti u Bosni i Hercegovini. Ti dokumenti svjedo¢e da su au- strougarske vlasti bile iznimno zaokupljene problemom oblikovanja prikladne vjerske politike te da su se pritom povodile za politi¢ki pragmati¢nim rjeSenjima Kojima je cilj bio pridonijeti stvaranju povoljnih prilika za aneksiju Bosne i Hercegovine, kao vaznog preduyjeta za dominaciju Austro-Ugarske Monarhije na Balkanu. Neposredan povod za nastanak dokumenata u kojima su iznesene osnove vjerske i naci- onalne politike Austro-Ugarske Monarhije u Bosni i Hercegovini bile su konverzije na katolicizam.' Prilikom konverzija muslimana na katolicizam, austrougarske vlasti gotovo su redovito Stitile interese muslimanske zajednice, odnosno nastojale su pridonijeti po- vratku obra¢enik na katolicizam u njihovo ranije vjersko okruzenje. Takvo njihovo dréa- nje proizlazilo je iz bosnjacke nacionalne politike Benjamina Kallaya,? koji se nekoliko * Problem konverzija u Bosni i Hercegovini, u razdoblju austrougarske uprave i viadavine, najsustavnije je istrazio Tomo VUKSIC u djelu Medusobni odnosi izmedu katolika i pravoslavaca u Bosni i Hercegovini (1878.-1903.). Povijesno-teoloski prikaz, Mostar, 1994. 2 B. Killay (Nagykallé, 22. prosinca 1839.Bee, 13. srpnja 1903.) kao mladié nautio je ruski i turski, a nakon fodlaska u Sent Andreju i srpski jezik. Najprije je imenovan generalnim konzulom u Beogradu (1869.-1875.), gdje velo brzo zamjecuje ruski utjecaj na srpske viast te o tome Salje izvjes¢a u Bee. Na ma~ darskom jeziku objavio je knjigu 0 srpskoj povijesti, koja je prevedena na srpski jezik (Istorija srpskog na- roda, Beograd, 1882.). Od ostalih njegovih djcla ponajprije valja izdvojiti Die Orientpolitik Ruplands (1878.). Godine 1878. imenovan je za prvoga odjelnog predstojnika u Ministarstvu vanjskih poslova, a od 173 Zoran Grijak, Odnos nadbiskupa Stadlera prema vjerskoj politici austrougarskih vlasti. desetljeéa nalazio na elu austrougarskoga Zajedniékog ministarstva financija, te je odlu- éno utjecao na razvoj politickih prilika u Bosni i Hercegovini Zadaca bosnjastva bila je umanjiti vjerske i konfesionalne napetosti, a ujedno pruziti muslimanima svjedocanstvo naklonosti i ponuditi im sa stajalista vlasti prihvatljiv nacionalnoidentifikacijski obrazac. Bilo bi, medutim, sasvim pogresno pretpostaviti da su austrougarske vlasti namjeravale Katolickoj crkvi trajno ograni¢iti moguénost provedaba konverzija. Dosadasnjim istrazi- ‘vacima nepoznati dokumenti iz Arhiva Federacije Bosne i Hercegovine otkrivaju da su se najvi8i predstavnici austrougarskih vlasti u Bosni i Hercegovini nadali opéoj konverziji muslimana na katolicizam, drze¢i da ¢e se tek time Bosna i Hercegovina nakon aneksije potpuno i trajno uklopiti u politiéki i kultumni Zivot Monarhije. Medutim, oni su smatrali da ée se ta opéa konverzija dogoditi spontano, s izumiranjem starije generacije muslima- na vezane uz Osmansko Carstvo i postupnim slabljenjem duhovnih veza mlade ge- neracije s Carigradom. U vladajucim krugovima Monathije oblikovalo se uvjerenje da su~ zbog blizine Kneze- vine Srbije, snaznog utjecaja Ruskog Carstva, austrougarskog supamika na Balkanu na oblikovanje srpske vanjske politike i razgranate velikosrpske propagandne djelatnosti — neznatni izgledi da Srbi u Bosni i Hercegovini postanu lojalan element. Stoga su se au- strougarske vlasti zauzimale za oblikovanje hrvatsko-muslimanskoga politi¢kog saveza u Bosni i Hercegovini, radi stvaranja brojéano nadmoéne drzavotvorne veéine.* Konverzija muslimana na katolicizam trebala je biti jamstvo te suradnje, ali se ona, prema mi8ljenju glavnih kreatora austrougarske vjerske i nacionalne politike u Bosni i Hercegovini, nije smjela poticati prije aneksije i stvaranja snaznog muslimansko-hrvatskog politiékog sa- veza. Najvisi predstavnici austrougarskih viasti u Bosni i Hercegovini bili su uvjereni da nadbiskup Josip Stadler’ poticanjem pojedinatnih konverzija muslimana na katolicizam 1882. do 1903, bio je zajedni¢ki ministar financija. Vidi: Mayers Lexikon, sv. VL., Leipzig, 1927., 877.5 Lajos THALLOCZY, Benjamin von Kallay. Gedenkrede, Budimpesta, 1909. Austro-Ugarska Monarhija je nakon zauzeéa Bosne i Hercegovine upravu u toj formalno-pravno jos uvijek osmanskoj pokrajini (do ancksije 1908.) prepustila Zajednickom ministarstvu financija. Ustavni polozaj tog ministarstva bio je odreden Austro-ugarskom nagodbom iz. 1867., koja je odredivala pojam i opseg tzv. zaje~ dnickih poslova. Zajednitko ministarstvo financija bilo je zaduzeno za zajednitki proracun, kontrolu prora- cunskih izdataka i zajedni¢ke drzavne zajmove. Nakon zauzeéa Bosne i Hercegovine prosirilo je djelokrug svoga rada, jer je 26. I]. 1879. postalo najvisi organ uprave u Bosni i Hercegovini. Usporednim austrijskim ugarskim zakonom od 22. II. 1880. utvrdene su njegove kompetencije i odnos prema objema polovicama Monathije. Vidi: Ferdo HAUPTMAN, »Djelokrug austrougarskog Zajedniékog ministarstva financijac, u: Glasnik arhivé i Drustva arhivisia Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1963., god. IIL, knjiga 3, 14-15. Prema prvome austrougarskom popisu puéanstva u Bosni i Hercegovini iz 1879. godine pravoslavnih je bilo 496.485 (42,88%), muslimana 448,613 (38,73%), a katolika 209. 391 (18,08%). Prema éetvrtom i zadnjem popisu iz 1910. godine bilo je $25.418 (43,49%) pravoslavnih, 612.137 (32,25%) muslimana i 434.061 (22,87%) katolika. U navedenom razdoblju udio pravoslavnih u ukupnom puéanstvu povetao se za 0,61%, katolika za 4,79%, dok sc udio muslimana smanjio za 6,48%. Poveéanje kod katolika bilo je ponajprije po- sljedica doseljavanja katolika iz Monarhije, dok je opadanje broja muslimana bilo posljedica iseljavanja u Osmansko Carstvo. Vidi: Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja drugog svjetskog rata (ur. | Tepic, A. Dzanic), Sarajevo, 1994, 174, J. Stadler (24. sijeenja 1843. — 8, prosinca 1918.), Nakon smrti roditelja 1853,/1854. primljen je najprije u podeéki a zatim zagrebacki orfanotrofiji, iz kojih je pobadao nizu i vi8u gimnaziju, Vrlo brz0 uogene su nje- gove iznimne intelcktualne kvalitete te ga je kardinal Haulik prije svrSenoga osmog razreda gimnazije 1862. uuputio u Rim, u zavod Germanico-Hungaricum, radi studija filozofije i teologije na papinskom Sveudilistu 174 CCP 47 (2001), str. 173-180 prije postignuéa spomenutog cilja u vjerskom smislu ne postize nista bitno, dok u poli- tickom smislu Gini veliku stetu, jer upucuje muslimane na suradnju sa Srbima. Najjasniju formulaciju iznesenih natela vjerske politike Austro-Ugarske Monarhije u Bosni i Herce- govini nalazimo u opseznom elaboratu koji je poglavar Zemaljske vlade u Sarajevu Jo- hann Appel 27. rujna 1890. uputio zajedni¢kom ministru finaneija B. Kallayu.* U svome elaboratu Appel je izrazio bojazan da bi sa stajalista viasti preuranjene konver- zije na katolicizam, koje se provode pod zastitom nadbiskupa Stadlera, mogle imati ozbiljne politi¢ke posljedice, zbog ometanja politi¢ki pozeljne suradnje muslimana i ka- tolika u Bosni i Hercegovini, Upozoravajuéi na ¢injenicu da su tijekom proslih godina u Bosni i Hercegovini uspjesno provedeni ili su od strane muslimana osujeceni prijelazi muslimanskih djevojaka na katoli¢ku vjeru, Appel je ustvrdio da su tim konverzijama du- boko povrijedeni vjerski osje¢aji muslimana. Pritom je iznio pretpostavku da se uzroci vjerske osjetljivosti muslimana nalaze u ne tako davnim povijesnim dogadajima, posebi- ce u osujecenim teznjama muslimanskih veleposjednika za autonomijom, najprije od strane Osmanskog Carstva, koje je sa zada¢om slamanja pobune u Bosnu i Hercegovinu poslalo Omer-pasu Latasa 1850. godine, a zatim od strane Austro-Ugarske Monarhije, kojoj je Bosna i Hercegovina povjerena na upravu 1878. godine. U mentalitetu bosansko- hercegovacke muslimanske aristokracije Appel je zamijetio snazan konzervativizam, koji se posebice ositovao u zilavom otporu modernizacijskim reformama u sudstvu, upravi i gospodarstvu, najprije u osmanskom, a zatim u austrougarskom razdoblju.’? Tek postupno, s izumiranjem glavnih nositelja autonomistiékih koncepeija medu musli- manskom veleposjedniékom aristokracijom, koji su se borili protiv Omer-pase Latasa i austrougarskih trupa, i nestankom sje¢anja na to razdoblje nastupit ée, smatrao je Appel, vrijeme kada konverzije na katolicizam vise neée izazivati otpor muslimana. Appel se pribojavao da ¢e preuranjene konverzije na katolicizam imati vrlo opasne politi¢ke po- sljedice, jer ometaju sa stajalista vlasti pozeljnu suradnju muslimana i katolika u Bosni i Hercegovini i upucuju muslimansku veleposjednicku aristokraciju, koja je dosad nastoja- Gregoriana. Za sveéenika je zareden u Rimu 1868., a 1869. vratio se u Zagreb. Od 1869. predaje u Nadbis- Kupskom licgju, a od 1874. djeluje najprije kao izvanredni, a zatim redovni profesor dogmatske teologije na Bogoslovnom fakultctu Sveutili8ta u Zagrebu. Od 1877. do 1881. bio je dckan Bogoslovnog fakulteta. Na- pisao je prvi filozofsko-teoloski kompendij za bogoslovne fakultete na hrvatskom jeziku. Godine 1881. ime- novan je prvim vrhbosanskim nadbiskupom i metropolitom bosansko-hercegovaeke crkvene pokrajine. O njegovu djelovanju postoje mnoge krace zivotopisne studije. Vidi pregled historiografije o Stadleru u histo- Fiografskom uvodu moje disertacije pod naslovom Politicka djelatnost vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, ncobjavijen rukopis u Nacionaingj i sveucilisnoj biblioteci u Zagrebu, str. 3.-26. Vidi: Arkiv Federacije Bosne i Hercegovine, Fond Zajednickog ministarsiva financija, Odjeljenje za Bosnu i Hercegovinu (Gemeinsames Finanzministerium, Prdsidium des Bureau Angelegenheiten Bosniens und der Herzegowina), (dalje: GFM, Pras. BH, signatura) 574/1890. (original na pisanoj gotici). »Alle Reformbestrebungen der Hohe Pforte, fanden ihr blutiges Nachspiel an dem trotzigen Widerstande der conservativen Bosniaken und noch um die Mitte dieses Jahrhundertes bedurfic es der (..) blutigen Ener- sic cies Omer Pashas um die unter dem Namen Tanzimat bekannten Reformen (reforme u zakonodavstvu, sudstvu i upravi od tzv. Hatiserifa od Giilhane iz 1839. do donosenja ustava Osmanskog Carstva 186I., op. Z.G.), Sultan Medsids in Bosnien durchzusctzen. Und auch als anléslich des Einrlickens der k. und k. Trup- pen in Bosnien der fanatische Rabel sich gegen die christliche Invasion erhob, schreiben die Fihrer der re- Volutiondren Bewegung auf ihre Fahnen: »Weg mit den Reformen und diplomatischen Abmachungen, Wicderherstellung des reinen Scheriatsrechtes« (isto). 175 Zoran Grijak, Odnos nadbiskupa Stadlera prema vjerskaj politici austrougarskih viasti.. la suradivati s katolicima,’ na suradnju s pravoslavnima, kod kojih je takoder prisutan osjecaj ugrozenosti od strane katolika. Preuranjeno poticanje konverzija na katolicizam Appel je smatrao Stetnim ne samo s obzirom na nastojanja vlasti, zbog moguénosti poli- ti¢kog zblizavanja muslimana i Srba, nego i na nastojanja Katolicke crkve, usmjerena prema konverziji muslimana na katoli¢ku vjeru. Glede shva¢anja pojedinih vjerskih veli- kodostojnika o opsegu njihova djelovanja ustvrdio je da je kod pripadnika razliditih kon- fesija prisutno shvacanje da se njihovi vjerski velikodostojnici i dusobriznici trebaju ba- viti samo pripadnicima svoje vjerske zajednice. Nasuprot tom shva¢anju, nadbiskupu Sta- dieru bilo je stalo dokazati da je njegovo pravo poticati na prijelaz na katolicizam i pripa- dnike drugih vjerskih zajednica. Stadlerovo stajaliste Appel je smatrao opravdanim samo u odredenom stupnju, drzeéi da ono nuzno vodi prema sukobu sa sljedbenicima ostalih vjera? Navedeni Appelov elaborat vazan je dokument, jer u njemu poglavar Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu iznosi dosadasnjim istrazivacima ove problematike nepoznata sta- jalista austro-ugarskih vlasti 0 vjerskoj i nacionalnoj problematici u Bosni i Hercegovini te prijedloge za rjesenje pojedinih vaznih pitanja. Otkriva nam éinjenicu da su austro- ugarske vlasti uogavale najbitnije probleme u meduvjerskim i medunacionalnim odnosi- ma u Bosni i Hercegovini, posebice nuznost oponiranja nosiocima velikosrpske koncep- cije, sto se uw historiografiji Sesto osporava, ali da su u planovima o rjeSenju medunaci- onalnih i meduvjerskih problema polazili od vrlo dvojbene premise da ée savez Monarhiji odanih Hrvata i muslimana, kojim bi se neutraliziralo protumonarhijsko djelovanje Srba, postici popustajuéi gospodarski najsnaznijim muslimanima. Pretpostavka da ée muslimani postati drzavotvorni element u Bosni i Hercegovini i da ée se u viastitom interesu opredijeliti za suradnju s Hrvatima bila je utemeljena na zamisli 0 dugoroénoj prisutnosti Austro-Ugarske Monarhije u Bosni i Hercegovini, znatno duzoj od one koja je povijesno ostvarena, pa je njezinu opravdanost moguée samo uyjetno os- poravati. No, valja ponovno upozoriti na ¢injenicu da nema nikakvih povijesnih svjedo- éanstava o suvremenim pokuSajima vodstva muslimana da se priblize katolicima, odno- sno da izvori ne govore u prilog Appelovoj ocjeni da su konverzije na katolicizam, poti- cane od nadbiskupa Stadlera, ugrozile proces priblizavanja muslimana katolicima, koji su u svom vlastitom interesu navodno pokrenuli muslimanski uglednici. Naprotiv, potkraj XIX. i pocetkom XX. stoljeca dolazi do intenzivne suradnje muslimana i Srba u borbi za * Ova Appelova tvrdnja povijesno je neosnovana. Muslimanska se aristokracija krajem XIX. i potetkom XX stoljeéa pretezitim dijelom opre za suradnju sa Srbima, u borbi za vjersko prosyjetnu (vakufsko-me- arifsku) autonomiju, koja je na politi¢kom planu imala snazno antianeksijsko obilje2jc. Ne postoje historio- sgrafska svjedotanstva o postojanju bilo kakve ranije od strane muslimana potaknute hrvatsko-muslimanske politi¢ke suradnje sireg opsega, na koju upucuje Appel, nastojeci Hrvate katolike uéiniti odgovornima za na~ vyodno opstruiranje hrvatsko-muslimanskog saveznistva »Die Leute gehen eben von dem Ansicht aus, da8 dic Oberhaupter und Seelsorgen verschiedenen Confessi- onen im Lande sich ausschlie@lich mit den Angchdrigen ihrem eigenen Religion zu beschiftigen haben und sich in die Glaubensangelegenheiten der Andersgliubigen nicht cinmischen dirfen. Dem hiesigen katholi- schen Erzbischof (nadbiskup Stadler, op. Z. G.) hingogen ist es daran gelegen za dokumenti{e}ren, da® cin Recht habe die Bekehrung der Andersgliubigen angestreben, was wo[hi}l vielleicht bis 2u einem gewisen Grade, von einem Standpunckte (...) berechtigt sein mag, was aber nothwendiger Weise zu Conflicten mit den Bekennern dem anderen Confessionen filhren muB« (isto). 176 CCP 47 (2001), str. 173-180 vjersku i prosvjetnu autonomiju," dok se pokusaji ostvarivanja suradnje Hrvata i musli- mana, na tragu ideja A. Staréeviéa, intenzivnije javljaju tek od posetka XX. stoljeéa, na poticaj hrvatske svjetovne inteligencije, posebice Nikole Mandi¢a, Joze Sunariéa i drugih kasnijih celnika Hrvatske narodne zajednice (dalje: HNZ), utemeljene u Docu kod Trav- nika 1906. godine. Appelov elaborat bio je prvi u nizu sli¢nih dokumenata. Sljede¢i po sadrzaju podjednako vazan dokument u kojem su izneseni prijedlozi za oblikovanje austrougarske vjerske po- litike u Bosni i Hercegovini bio je memorandum odjelnog predstojnika u Zemaljskoj vla- di u Sarajevu dr. Kuha, napisan u vrijeme velike afere u povodu konverzije na katolici- zam muslimanke Sale Sivrié 1903. godine." Kuhov memorandum takoder posvjedocuje da su austrougarske vlasti tezile stvoriti katoli¢ko-muslimanski blok, radi stvaranja oslon- ca rezimu i prepreke ozbiljenju hegemonisti¢kih planova »shizmatika«, odnosno pravo- slavnih Srba u Bosni i Hercegovini."” Dr. Kuh veliéa svecenicke kvalitete nadbiskupa Stadlera, ali osporava njegovu politi¢ku razboritost, jer, navodno, svojim podrzavanjem pojedinaénih konverzija muslimana na katolicizam ometa stvaranje povjerenja izmedu katolickog i muslimanskog pucanstva i oblikovanje politi¢kog saveza tih dvaju elemenata, kojim bi se sprijedila politika nasto- janja pravoslavaca. Opéu konverziju muslimana na katolicizam dr. Kuh je smatrao ne sa- mo pozeljnom nego i moguéom, ali je drzao da je ona stvar buducnosti, Medutim, straho- vao je od toga da se prizeljkivani povratak muslimana na kr8canstvo ne ostvari putem Ka- toli¢ke, nego putem Pravoslavne crkve, je bi se time osnazili ionako najbrojniji prema Monarhiji neprijateljski raspolozeni Srbi."® Ustvrdivsi da se zbog poticanja preuranjenih konverzija na katolicizam muslimani ispunjavaju sve neprijateljskijim raspolozenjem prema katolicizmu i priblizavaju Srbima, koji posjeduju veliku moé politiékog pridobiva- nja, odjelni predstojnik Kuh ocijenio je da nadbiskup Stadler svojim djelovanjem oduzi- '© © borbi Srba i muslimana za vjersko-prosvjetnu (vakufsko-mearifsku) autonomiju te njihovim zaje-

    You might also like