Oceanologija

• oceanografija, znanost o svjetskim morima, oceanima

• (pod)morska geologija - proučava morske bazene,
njihove dimenzije, oblik, nastanak, morske sedimente
• kemijska oceanografija - proučava vodu, otopljene soli,
plinove i ostale tvari, njihova svojstva i njihovo kretanje
između oceana, morskog dna i atmosfere
• fizička oceanografija – proučava fizička svojstva morske
vode: slanost, temperaturu, prozirnost, boju, gibanja u
moru (valovi, morske struje i morske dobi)
• biološka oceanografija – proučava morske organizme
(biljke, životinje, mikroorganizme), rasprostranjenost,
značajke, međusobni odnos i interakciju s morskim
okolišem
 Morski bazen
• oceani: Tihi, Atlantski, Indijski, zatim Južni (Antarktički) ocean,
Arktičko more (ocean), gotovo potpuno odijeljeni
kontinentima, na južnim dijelovima granica određena
• odijeljena (sporedna) mora
- mediterani (sredozemna mora), kopnom u znatnom stupnju
odijeljeni od oceana i samo uskim kanalom ili tjesnacima
imaju pristup prema oceanu,
u većem stupnju neovisna o oceanima u pogledu kemijskih i
fizikalnih svojstava (Sredozemno more, Indonezijski
mediteran, Sjeverno ledeno more)
- rubna (obalna) mora, smještena su na većim uvalama
kontinenata, njihovi bazeni s jedne strane imaju širok, dubok i
slobodan dodir s otvorenim oceanom, u pogledu fizikalnih
svojstava su potpuno ovisna o oceanu (Sjeverno more,
Beringovo more, Ohotsko more, Japansko more)
 Morski bazen

Oceani, rubna i mediteranska mora.

 Morski bazen
• razlike u veličini, obliku, temperaturi morske vode,
salinitetu, morskim strujama, kemijskim svojstvima
• oceani prekrivaju više od 70% Zemljine površine
• Tihi ocean najveći, ~46%
Atlantski ocean, ~23%
Indijski ocean, ~20%
ostatak ~11% mediterani i granična mora
• na sjevernoj polutki udio kopna ~40%
na južnoj polutki 19%, ostatak oceani
• samo između 45°N i 70°N kopno prevladava nad
morem, i na Antarktici, od 80°S do Južnog pola samo
kopno
 Morsko dno i dubine
• tri dubinske stepenice:
- kontinentalna podina
ili kontinentalni šelf,
- nagib ili slaz,
- dubokomorsko dno

Morsko dno je raspoređeno u 3 glavna područja (Buljan i

Zore-Armanda, 1971):
1. Kontinetski šelf do oko 200 m dubine;
2. Kontinentski slaz do oko 4000 m dubine:
3. Ravnice dubokog mora do oko 6000 m dubine te
dubokooceanske brazde (oko 1%)
 Morsko dno i dubine
• kontinentska podina ili šelf - plitki dio oceana s dubinom do
200 m, širina od manje od 1 km do više od 1000 km,
prosječno 65 km, nagib 1,9 m na 1 km udaljenosti (1:500),
površina oko 7% površine mora,
• nagib ili slaz – nagib strmine prosječno oko 1:20 ili veći,
zauzima oko 15% ukupne površine mora, do oko 4000 m
dubine
• dubokomorsko dno – ispod 4000 m dubine, oko 78% površine
oceana, oko 1% dubine veće od 6000 m (dubokomorske
brazde), izbrazdano velikim dolinama, planinskim lancima i
osamljenim planinama
• najveća dubina oko 11000 m (Marijanska brazda, Zapadni
Tihi ocean, Marijanski otoci), u Atlantskom oceanu oko 9200
m, uz Portoriko, u Indijskom oceanu oko 7400 m, blizu
Sumatre
• od 1920.g. za mjerenja dubine ehosonderi – uređaji koje
odašiljačima prema morskom dnu emitiraju ultrazvučne
valove i primaju odbijene valove
 Morsko dno i dubine

Globalni model reljefa površine Zemlje: topografija kopna i batimetrija oceana i

mora. ( https://www.ngdc.noaa.gov/mgg/image/color_etopo1_ice_low.jpg)
 Nastanak morskih bazena
• postoji više teorija: prakontinent koji se razlomio, ulegnuće
velikih dijelova neprekinutog kopna
• Zemljinu koru čini šest velikih ploča, rubovi ploča područja
potresa
• u prvobitnoj atmosferi, većina vode u obliku plina
• atmosfera deblja i obimnija, tlak 300 puta veći, temperature
visoke
• kritična temperatura – temperatura iznad koje se plin ne može
ukapljiti bez obzira na vrijednost tlaka
• kritična temperatura vode 374°C
• hlađenjem atmosfere ispod 374°C, počinje kondenzacija
vodene pare, postupno padanje na Zemlju uz daljnje hlađenje
i prekrivanje sve većih površina
• u vodi se topile i druge tvari, pramora već slana
 Talozi (sedimenti)
• morsko dno gotovo uvijek pokriveno više ili manje finim
sedimentom, u iznimnim slučajevima kameno dno
• porijeklo:
- terigeno, s kopna, nastali su mehaničkom ili kemijskom
rastvorbom stijena ili su vulkanskog porijekla, često ih nose
morske struje kao fini talog na velike daljine i u otvoreni
ocean, najveći dio su kopnene čestice koje se talože blizu
obala – najveći udio
- biogeno, ostaci uginulih živih bića, pretežno proizvodi
planktonskih organizama koji plutaju po moru, u manjoj mjeri
od bića koji žive na samom dnu mora, uglavnom u plitkim
dijelovima
- halmirogeno, u kemijskim procesima unutar mora, tvorevine
mineralnog sastava koji se izlučuje iz morske vode kad je ona
prezasićena odgovarajućim tvarima
- kozmičko, dijelovi meteorita - svemirske prašine
• po veličini različiti, veći u pravilu bliže obalama (kamenje), a
sitniji (pijesak) daleko od kopna, u velikim dubinama čestice i
manje od 0,001 mm
 Svojstva morske vode
• morska voda - 96,5% sastavljena od čiste vode
• voda - građena od jednog atoma kisika (O) dva atoma
vodika (H), H2O, nije električki neutralna, nego je
polarna, ima pozitivnu i negativnu stranu, nastaju
nakupine od 2 do 8 molekula vode
• posljedica – električna vodljivost, sposobnost vode da se
razne soli u njoj otapaju i tvore ione, sposobna otapati
najveći broj kemijskih tvari, više od bilo koje tekućine
• najveća gustoća kod 4°C, led lakši od vode, pliva na vodi
• specifična toplina (toplina koju treba dodati jediničnoj
masi da temperatura poraste za 1K) je vrlo velika, djeluje
kao skladište topline, morske struje prenose ogromne
količine topline s jednog dijela svijeta na drugi
 Svojstva morske vode
• zbog znatnog sadržaja soli morska voda za pojedina
fizička svojstva ima različite vrijednosti od onih za čistu
vodu
• snižene vrijednosti za specifičnu toplinu, toplinsku
vodljivost i napetost površine
• povećane vrijednosti za viskozitet (unutrašnje trenje),
optički lom, gustoću i osmotski tlak
• ledište niže od čiste vode, pada porastom slanosti,
zaleđivanjem se razdvajaju voda i soli, otapanjem leda
dobiva se čista voda
• morski led je nehomogen, sadrži zračne mjehuriće
 Toplinska energija mora
• osnovni izvor topline u moru Sunčevo zračenje
• dodatni izvori energije:
- Zemljina toplina, na dnu oceana
- podmorska vulkanska aktivnost
- zračenje radioaktivnih tvari otopljenih u moru
- trenje čestica mora nastalo njihovim gibanjem: morska
doba, valovi
- energija dobivena procesima oksidacije u moru
• Sunčevim zračenjem griju se direktno najgornji slojevi mora,
62% u prvom metru dubine, na 100 m dubine manje od
0,5% upadnog zračenja
• raspodjela primljene energije:
- dugovalno zračenje, 42%, odlazi u atmosferu
- zagrijavanje najdonjih dijelova atmosfere, 7%
- isparavanje vode, 51%, oslobađa se kod kondenzacije i
zagrijava atmosferu
 Toplinska energija mora
• prijenos topline:
- vođenje topline neznatno
- prenošenje (konvekcija) topline - najvažniji način
zagrijavanja
• termička konvekcija - prenošenja topline gibanjem vode
zbog razlika u gustoći vode, gušća voda tone, rjeđa se
uzdiže
• dinamička konvekcija - prenošenje topline uvjetovan
gibanjem vode zbog djelovanja vjetrova koji stvaraju
valove, zatim plime i oseke te morskih struja, gibanja u
vodoravnom i okomitom smjeru
Temperatura morske vode i njezina
razdioba
• površinska temperatura oceana kao cjelina koleba
između -2,0 °C i 30 °C, najveće razlike u toku godišnjih
doba tamo gdje je more pod utjecajem susjednog kopna
• prosječna temperatura morske površine 17 - 18 °C,
sjeverna polutka oko 19 °C, južna oko 16 °C
• 53 % površine mora ima prosječnu temperaturu višu od
20 °C, a 35 % višu od 25 °C
• najtoplija je površina Crvenog mora i Perzijskog zaljeva,
ljeti ponekad i 35 °C
• mjerenje obrtljivim zatvorenim termometrom
Temperatura morske vode i njezina
razdioba
• u tropima se temperatura
površinskih voda u toku
godine kreće u uskim
granicama od 27°do 29°,
raspon 2°C
• u umjerenim zonama
raspon je oko 8°C
• u visokim širinama opet
Kolebanje temperature površine
oceana u toku godine (Buljan i
pada na oko 2°C
Zore-Armanda, 1971).
Temperatura morske vode i njezina
razdioba

Raspored temperatura na površini oceana- godišnji srednjak.

(Buljan i Zore-Armanda, 1971).
Temperatura morske vode i njezina
razdioba
• oceanske vode u • Promjena temperature mora po
dubini u Atlantiku 20°S (Buljan
području od 45°južne i Zore-Armanda, 1971)
geografske širine do 50° • Dubina, m Temperatura, °C
sjeverne geografske 0 23,9
širine samo do dubina 50 23,9
100 23,8
500 m ima toplih voda, 150 21,5
ispod toga je područje 200 18,7
hladnih voda sve do dna 400 11,3
600 6,1
• termoklina - područje 800 3,9
najveće promjene 1 000 3,3
2 000 3,4
temperatura s dubinom 3 000 2,8
4 000 0,4
4 560 0,3
Temperatura morske vode i njezina
razdioba
Temperatura morske vode i njezina razdioba

Izoterme srednje površinske temperature Jadrana po sezonama (Peljar I, 2012).

 Mjerenje temperature mora
• obrtni termometar - spušta se u more u
uspravnoj poziciji i tada funkcionira kao
obični živin termometar
• na željenoj dubini termometar se okrene za
180°pri čemu se stupac žive prekine u točki
suženja
• živa iznad točke suženja otječe u suprotan
kraj cijevi gdje se na skali očitava
temperatura
• termometar se vadi na površinu gdje se
očitava temperatura na obrtnom
termometru i na običnom termometru
• provodi se korekcija temperature (živa se
malo proširi prilikom izvlačenja zbog
porasta temperature).
 Mjerenje temperature mora
• batitermograf – instrument
koji daje kontinuirani profil
temperature s dubinom,
senzori za temperaturu i tlak
• otporni termometri -
električni otpor morske vode
ovisi o njenoj temperaturi
• termistori – temperaturni
senzori s memorijom koji se
ostave u moru određeno
vrijeme
• površinske temperature -
satelitska mjerenja,
zaštićeni termometar
Površinski zaštićeni termometar
 Slanost (salinitet)
• ukupni sadržaj soli u vodi, g/kg-promil ‰
• glavni sastojak NaCl, natrij klorid, više od 77%, kloridi
55%, natrij 30%, sulfati 7%, magnezij 4%, kalcij 1% itd
• međusobni omjer iona pojedinih soli stalan, dovoljno
odrediti količinu iona jednog elementa
• određivanje saliniteta kemijski, titriranjem, miješanjem
poznate količine srebrnog nitrata vežu se kloridi (bromidi
i jodidi) u poznatoj količini morske vode, izračun po
jednostavnoj formuli
salinitet ‰ = 0,03 + 1,805 Cl ‰
• novije, mjerenjem elektroprovodljivosti morske vode koja
se pravilno mijenja s promjenom saliniteta, točnost bolja,
induktivni salinometar
 Prostorne promjene slanosti
• na površini oceana ovisi o odnosu između evaporacije i
oborina na nekom području, o strujama, izdizanju mora iz
dubine, u blizini obala o donosu vode riječnog porijekla
na otvorenim oceanima najmanje promjene
• prosječna vrijednost u oceanima 35 ‰ (32 - 38),
Atlantski ocean najslaniji, Tihi ocean najmanja slanost
• najniža - u područjima Arktika i Antarktika, u vrijeme njihova
toplijeg godišnjeg doba, kada se otapa led, i u ekvatorijalnom
pojasu kiša, gdje su vjetrovi slabi i isparavanje slabo
• najviša - u područjima vjetrova pasata između 10°i 30°
geografske širine, s obje strane ekvatora, nema oborina,
relativno toplo, vjetrovi omogućuju intenzivno isparavanje
• zatvorena mora - različita od one u oceanima
- uz veći dotok slatke vode snižena (Hudsonov zaljev,
Sjeverno ledeno more, Crno more)
- uz jače zagrijavanje i isparavanje, bez dotoka slatke vode
povećana (istočni Mediteran, Crveno more, Perzijski zaljev)
Prostorne promjene slanosti

Srednje vrijednosti površinskog saliniteta oceana i mora.

https://en.wikipedia.org/wiki/Seawater#/media/File:WOA09_sea-surf_SAL_AYool.png
Prostorne promjene slanosti

Izohaline srednje površinske slanosti u

Jadranu po sezonama (Peljar I, 2012).
Promjene slanosti s dubinom

haloklina - sloj mora (do 1000 m) u kojem se slanost naglo mijenja s

dubinom
 Tlak morske vode
• voda općenito nestlačiva
• porast tlaka približno 100 hPa na svakih 1
m dubine
• u velikim dubinama oceana visoki tlakovi
utjecaj stlačivanja važan
• na 4000 m dubine gustoća povećana za
oko 2%
• kompresibilitet ovisi o temperaturi i
salinitetu
 Gustoća morske vode
• ovisi o slanosti i temperaturi, pomoću njih se izračunava
• opada zagrijavanjem, primjesom slatkih voda, oborina,
kopnenih tokova i topljenjem leda
• raste ohlađivanjem vode, isparivanjem i stvaranjem leda
• u oceanima utjecaj temperature na gustoću najvažniji,
utjecaj promjene slanosti malen
• u priobalju na gustoću morske vode znatnije utječe
promjena slanosti morske vode
• od površinskih voda oceana najveću gustoću imaju vode
ledenih mora, iako su dosta zaslađene, najnižu gustoću
imaju tropske tople oceanske vode blizu ekvatora jer
imaju dosta nisku slanost
 Gustoća morske vode
• termohalina konvekcija - čim je gustoća vode na
površini postala zbog bilo kojeg razloga veća od
gustoće donjih slojeva dolazi do nestabilnosti
slojeva i započinje vertikalno kretanje, teža voda s
površine tone a lakša donja voda se diže, važno za
izmjenu tvari u oceanima
• glavni pokretači kruženja vodenih masa - razlike
gustoće između hladnih i toplih područja, područja s
visokom i niskom slanosti, djelovanje vjetra
• gustoća morske vode raste s dubinom, rast nije
jednolik, u području termičkog skoka dolazi i do
skoka gustoće morske vode - piknoklina
 Temperatura, slanost i gustoća morske vode

Temperatura, slanost i gustoća mora mjeri se CTD sondama (Conductivity,

Temperature, Depth – vodljivost, temperatura, dubina)

• Moguća kontinuirana
mjerenja slanosti i
temperature
• Mjeri kontinuirano
temperaturu i vodljivost
mora i do 30 puta u sekundi
• Moguće dodavanje drugih
senzora
• Mjere se parametri
električne vodljivosti iz kojih
se preračunava slanost i
gustoća morske vode
• Potrebna je kalibracija
sonde CTD sonda tvrtke Seabird
 Optička svojstva mora
• određuju dubinu prodiranja, spektralni sastav svjetla u moru i
time vidljivost u moru, boju morske vode, granicu asimilacije
biljnog planktona
• refleksija zračenja Sunca ovisi o kutu upada i kutu loma, manji
kut veća refleksija, kod visine Sunca od preko 40°refleksija
oko 5%, zračenje se upija
• visoka ekstinkcija (slabljenje) svjetla u moru uzrokuje da se
pretvaranje svjetla u toplinu izvrši skoro potpuno na samoj
površini mora (par metara)
• 73% zračenja dosegne dubinu od 1 cm, 0,45% dubinu od
100 m, crveni dio spektra se brže apsorbira, na 100 m ostaje
još samo plavi dio svjetla jer ga more najmanje apsorbira, u
dubini od 300 m dnevno svjetlo je tako apsorbirano da za
ljudsko oko tamo vlada potpuna tmina
• lom svjetla ovisi o temperaturi i salinitetu
 Prozirnost mora
• prozirnost morske vode mjeri se Secchijevom okruglom
pločom promjera 50 cm obojenom bijelo, spusti se u dubinu i
nakon toga polako diže
• za preciznije određivanje prodiranja svjetlosnih zraka kroz
morsku vodu fotoćelije ili fotografski aparati u kojima se
fotografska ploča ili film na određenoj dubini izloži djelovanju
svjetla u dugoj eksponaži
• najdublje prodire modri dio spektra svjetlosnih zraka, žuti dio
svjetla morska voda upija deset puta brže, crveni sto puta, a
infracrveni i milijun puta brže od plavog dijela svjetlosnih
zraka
• voda je to prozirnija što u njoj ima manje čestica hranjivih
tvari, gdje nema donosa tih čestica s kopna i tamo gdje tone
zbog visokog saliniteta pa nema ni donosa hranjivih čestica iz
dubina
• oceanska voda upija svjetlo u manjoj mjeri od priobalnih voda
• najprozirnija voda u zapadnom dijelu Atlantika u Sargaskom
moru
 Prozirnost mora

Mjerenje prozirnost morske vode mjeri se Secchijevom okruglom pločom.

 Boja mora
• morska voda je u debelim slojevima modre boje,
nije samo odraz modre boje neba, posljedica
jakog upijanja crvenog i vidljivog spektra
• ima sve prelaze od tamnoplavog do izrazito
zelene, a nekada i smeđecrvene boje, organski i
anorganski utjecaji
• modra boja tipična za umjerene i tople dijelove
oceana, zelena češća bliže obalama, a smeđa ili
crvena voda se ponekad opaža uz neke obale
(mulj, alge)
 Svjetlucanje mora
• glavni uzročnici su brojni mikroorganizmi,
postoje i veći organizmi (račići, crvi, meduze,
plaštenjaci i drugi) koji proizvode veće svjetleće
mrlje, njihovo kretanje se može vidjeti kao
svjetleće mrlje koje se gase i pale
• u moru je sposobnost organizama da isijavaju
svjetlo veoma raširena pojava kod velikog broja
životinjskih grupa, mnoge bakterije mogu
svijetliti, proizvođači svjetla nađeni od površine
do najvećih dubina oceana