You are on page 1of 3

Evolucija, Involucija,

Revolucija
Autor Samael Aun Weor
U praksi se moţe proveriti da su i
Materijalističke škole i Spiritualističke škole
potpuno ubuteljene u DOGMI EVOLUCIJE.

Moderna mišljenja o čovečijem poreklu i


njegovoj evoluciji jesu, u osnovi, jednostavno
jeftini zamršaji koji ne mogu odoleti nekoj
dubljoj kritičkoj analizi.

Uprkos svim Darvinovim teorijama, prihvaćenih


kao članovi slepog zakona od strane Marksa i
toliko propagiranog Dijalektičkog materijalizma, o poreklu čoveka, ništa nije poznato
modernim ljudima od nauke, ništa im nije jasno, nisu ništa eksperimentisali u direktnom
obliku i manjkaju im dokazi,
karakteristični, konkretni, o ljudskoj
evoluciji.

Naprotiv, ako istoriski priĎemo


čovečanstvu, tj. onom iz poslednjih
dvadeset ili trideset hiljada godina pre
Isusa Hristosa, nalazimo tačne dokaze,
nepobitne znake čoveka superiorne
vrste, nesvatljivog za moderne ljude, i
čija postojanost moţe biti dokazana
višestrukim svedočenjima: stare
hijeroglife, antičke piramide, egzotični
monoliti, tajanstveni papirusi i razni antički spomenici.

Što se tiče Preistorijskog čoveka, ova čudnovata stvorenja toliko sličnia Intelektualnoj
ţivotiinji, ali nepobitno toliko odvojena, toliko različita, toliko tajanstvena, i čije su
znamenite kosti skrivene, ponekad duboko, u arhajičkim nalazištima Ledenog doba ili
Preledenog, o ovom moderni ljudi od nauke ne znaju ništa tačno i iz direktnog iskustva.

Gnostička nauka uči da Racionalna ţivotinja, tako kako je poznajemo, nije savršeno biće, još
nije Čovek u potpunom smislu reči; Priroda ga je razvila do odreĎene tačke i napustila ga je,
ostavši mu potpunu slobodu radi nastavka svog razvoja ili radi gubitka svih mogućnosti i
degeneracije.

Zakon Evolucije i involucije predstavlja mehaničku osovinu ukupne Prirode i nema nikakve
veze sa Intimnom Auto-realizacijom Bića.

Unutar Intelektualne ţivotinje postoje strašne mogućnosti koje se mogu razvijati ili izgubiti;
nema zakona po kojem da se ove razvijaju. Razvitak nekih takvih latentnih mogućnosti je
moguć samo u dobro definisanim uslovima i ovo iziskuje zastrašujuće individualne supra-
napore i Efikasnu pomoć od strane onih Majstora koji su ovu
Radnju obavili u prošlosti.

Taj koji ţeli da razvije sve svoje latentne mogućnoti i da se


pretvori u Čoveka, treba da stupi na Put Revolucije Savesti.

Intelektualna ţivotinja je zrno, seme; iz ovog semena moţe nići


Stablo Ţivota, Pravi čovek, onaj „Čovek“ kojeg je Diogene
traţio na ulicama Atine sa zapaljenom lampom usred dana, ali
kog, na ţalost, nije mogao naći.

Nije po zakonu da se ovo zrno, da se ovo toliko specijalno seme


razvije; prirodno je da se ovo izgubi. Pravi Čovek je toliko
različit od Intelektualne ţivotinje koliko i munja od oblaka. Ako
zrno ne izumre seme neće proklijati; potrebno je, hitno je da umire Ego, „Ja“ da bi se rodio
Čovek.

Profesori i profesorke iz škola, gimnazija i


univerziteta treba da uče svoje učenike o putu
REVOLUCIONARNE ETIKE; samo je tako
moguće da se postigne SMRT EGO-a.

Podvlačeći, moţemo tvrditi da Revolucija Savesti


ne samo da je retka u ovom svetu, već da postaje
sve reĎa i reĎa.Revolucija Savesti ima tri faktora
savršeno definisana:

Prvi: Umreti ;

Drugi: Roditi se ;

Treći: Ţrtvovanje radi Čovečanstva. (Red faktora ne smeta procesu).

UMRETI je stvar REVOLUCIONARNE ETIKE i OTAPANJA PSIHOLOŠKOG JA.

RODITI SE je stvar SEKSUALNE TRANSMUTACIJE, ova tema pripada


Transcendentalnoj seksologiji; ko ţeli da proučava ovu temu treba da nam piše i da proučava
naše gnostičke knjige.

ZRTVOVANJE RADI ČOVEČANSTVA je UNIVERZALNA SVESNA


DOBROTVORNOST.

Ako mi ne ţelimo Revoluciju savesti, ako ne činimo


strašne Nad-napore kako bi razvili ove latentne mogućnosti
koje nas vode ka Intimnoj Autorelizaciji, jasno je da
pomenute sposobnosti nikada se neće razviti.

Retki su oni koji se Autorealiziraju, oni koji se spasu i u


ovome nema nikakve nepravde; zbog čega bi trebala Jadna
Intelektualna ţivotinja da poseduje nešto što ne ţeli?

Potrebna je korenita promena, potpuna i definitivna, ali ne ţele sva bića ovu promenu, ne ţele
je, ne poznaju je; govori im se ali je ne razumeju, na shvataju je, ne zanima ih. Zbog čega bi
im se dalo silom ono što ne ţele?

Istina je da, pre nego što bi individua primila nove Sposobnosti i Moći koje, daleko od toga da
ih poznje i koje ih još nema, treba da osvoji Sposobnosti i Moći koje na pogrešan način
smatra da ih poseduje, ali u stvarnosti ih nema.

Samael Aun Weor. Osnovno vaspitavanje, pogl 33.

You might also like