UNIVERZITET U TRAVNIKU

EDUKACIJSKI FAKULET
BOSANSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST

UPOTREBA AKUZATIVA S PRIJEDLOZIMA KROZ, NIZ,

UZ, NA, O, PO U ROMANIMA MEŠE SELIMOVIĆA
Seminarski rad iz predmeta Lingvistika IV
 SADRŽAJ

SADRŽAJ...................................................................................................................................2
UVOD.........................................................................................................................................3
PRIJEDLOZI UZ AKUZATIV..................................................................................................4
Primjeri prijedloga uz uz imenice u akuzativu........................................................................4
Primjeri prijedloga po uz imenice u akuzativu........................................................................5
Primjeri prijedloga na uz imenice u akuzativu........................................................................5
Primjeri prijedloga za uz imenice u akuzativu........................................................................6
Primjeri prijedloga o uz imenice u akuzativu..........................................................................6
Primjeri prijedloga u uz imenice u akuzativu..........................................................................6
Primjeri prijedloga kroz uz imenice u akuzativu....................................................................7
Primjeri prijedloga niz uz imenice u akuzativu.......................................................................7
ZAKLJUČAK.............................................................................................................................8
LITERATURA...........................................................................................................................9

2
 UVOD

Šezdesetih i sedamdesetih godina XIX vijeka dolazi do značajne afirmacije bošnjačke

književnosti pisane na izvornome bosanskom jeziku. Jezik savremenih bošnjačkih pisaca
predstavlja svojevrsnu književnojezičku sintezu bošnjačke tradicije kao dijela srpskohrvatske
cjeline. Meša Selimović u romanima Derviš i smrt i Tvrđava dostiže vrhunski izražajni nivo,
pri čemu jezička tradicija Bošnjaka dobija svoje dosada umjetnički najautentičnije i
najmodernije izražajne forme.

Za savremenu bosansku književnost i bosanski jezik je najznačajnije 1966. godina jer

se tada pojavljuju dva najpoznatija djela bošnjačke književnosti i bosanskog jezika: roman
Derviš i smrt Meše Selimovića i zbirka poezije Kameni spavač Maka Dizdara. U te dvije
knjige i sam bosanski jezik je ispoljio sve svoje izražajne kvalitete. Tu dolazi do reafirmacije
imodernizacije dvaju najbitnijih slojeva naslijeđa samog bosanskog jezika: onog iz prve
njegove faze, one srednjovjekovne, bogumilske (Dizdar) i onog iz njegove druge faze,
orijentalne, turske (Selimović).

Ta dva djela su najuvjerljivije potvrdila postojanje bosanskoga jezika kao modernog,

kultiviranog i u književnoizražajnom smislu stabiliziranog jezika. Stoga ćemo u nastavku
seminarskog rada izučavati prijedložno-padežne konstrukcije, tačnije upotrebu akuzativa sa
prijedlozima kroz, niz, uz, na, o, po u djelima Meše Selimoviča.

3
 PRIJEDLOZI UZ AKUZATIV

Akuzativ je zavisan padež koji najčešće označava pojam koji trpi radnju. Dobijamo ga na
pitanje koga? Ili šta? Upotrebljava se sa prijedlozima ili bez njih.

Akuzativ sa prijedlozima može imati sljedeća značenja :

 Značenje vremena: Moj rođendan je u nedjelju.
 Značenje mjesta: Naša škola je uz obdanište.
 Značenje načina: Svi su govorili u jedan glas.
 Značenje namjene: Ovo je poklon za moju drugaricu.
 Objekatsko značenje: Ogriješio se o istinu.

Prijedlozi su nepromjenjljive riječi koje stoje ispred pojedinih padežnih oblika samostalnih
riječi i služe za označavanje i bliže određivanje njihovih različitih odnosa prema drugim
riječima u rečenici. Oni nemaju samostalno leksičko značenje.

Neki se prijedlozi uvijek slažu samo sa jednim padežom, a neki sa dva ili više. Sa jednim
padežom, tj. akuzativom se slažu sljedeći prijedlozi: kroz/a, niz/a, uz/a.

Sa dva padeža se slažu sljedeći prijedlozi:

1. mimo- sa genitivom i akuzativom, bez razlike u značenju: Prošli smo mimo škole.-
Prošli smo mimo školu.
2. među, nad, pod, pred- s akuzativom (kad se označava odredište, cilj kretanja;
odgovaraju na pitanje kamo: Sjeo je među prijatelje. – Nadnijela se nad njeg.) i
sinstrumentalom (kad se označava orjentacije; odgovaraju na pitanje gdje, kuda:
Kretao se među prijateljima. – Magla je nad poljem. – Igrali su se pod kućom. –
Susreli su se pred školom.)
3. na, o , po — s akuzativom ( kad se označava cilj kretanja, ili kakve druge aktivnosti;
odgovaraju na pitanje kamo: Popeli su se na čardak. – Udario je rusakom o hastal. –
Otišao je po vodu.) i s lokatvom (kad se onačava mjesto radnje, kretanje po mjestu,;
odgovaraju na pitanje gdje, kuda: Sjeli su na čardak. – Visi o klinu. – Gazili su po
vodi.)

Primjeri prijedloga uz uz imenice u akuzativu

Radnja je bila usred čaršije, u mudželitima, pod sahat-kulom, malena i neugledna, vrela i
zagušljiva ljeti, zindanski hladna zimi, uz javne nužnike što su zaudarali nepodnošljivo, pa
smo Mula Ibrahim i ja, na smjenu palili tamjan i mirisno korijenje anduza, kao u bogomolji,
da umilostivimo nečiste sile smrada. (str. 25.)

Ime mi je Ahmed Nurudin, dali su mi ga i uzeo sam ponuđeno, s ponosom, a sad mislim o
njemu, poslije dugog niza godina što su prirasle uza me kao koža, s čuđenjem i ponekad s
4
posmijehom, jer svijetlo vjere to je oholost kojun isam ni osjećao a sad je se pomalo i stidim.
(Str. 10.)

Možda je on lijepu sliku svog života, kako ga zamišlja, kako ga želi vezano uz ovaj grad, bez
ikakva opravdanja, iz čiste želje da negdje tako bude. (Str. 419)

Primjeri prijedloga po uz imenice u akuzativu

Mahmut je spleteno objašnjavao,kako je došao da me traži, i kako su Tijanu spopali bolovi, pa

je on otrčao po žene u komšiluku, i kad su ga istjerale iz sobe, vidio je mene u dvorištu, i zvao
me, ali ja sam se zablenuo u ono što se mene ne tiče, i nisam čuo, a možda je svejedno, i mene
bi žene istjerale kao i njega. –Zašto nisi došao po mene? – Bojao sam se pucnjave. (146)

Uspio je i da se osmjehne, čak je rekao da se ne plašim. Jači je i hrabriji nego što sam mislio.
Nije dopustio da odem po doktora. (Str. 429)

Po sreću nisam moga otići, po ovog šepavog debeljka jesam. Ako Šehaga bude imao sreće,
možda će mu biti sreća. (Str. 432)

Primjeri prijedloga na uz imenice u akuzativu

I to mi je svejedno. Smijao sam se: -Čovjek se navikne na svaki smrad. (str.25.)

Mahmut Neretljak me pozvao da pođemo na brdo, iznad grada, davidimo i to čudo. (str.
120.)

Ona je mislila na trudnoću, a ja na Ramiza , a vikali smo, izbacujući nakupljenu gorčinu.

Ona nije kriva, sav grijeh je na meni. (Str. 299)

Vidio sam nadsobom četiri razjapljene konjske njuške, ogormne, crvene, pune krvii pjene, i
četiri para konjskih nogu što su mahale oko moje glave, i četiri surova torbeška lica i četvora
otvorena torbeška usta, crvena i okrvavljena kao konjska, i četiri kandžije od volovske žile,
četiri zmije što su siktale na mene, opličući me po licu, po vratu, po prsima, nisam osjećao
bol, nisam vidio krv, oči su užasnuto gledale u razapetu neman sa bezbroj nogu i bezbroj
glava. (Str. 218)

Sam mi je đavo natovario na vrat ovog čovjeka, glupog, upornog,

nepodmitljivog,sumnjičavog, koji je sigurno i svoju vlastitu majku pratio podozrivim
pogledom. (Str. 426)

Od dalekog djetinjeg Bajrama što se već izgubiou pamćenju, ovo je prvi put da mi je neko
donio dar, prvi put da je neko mislio na mene. (Str. 120)

Hasan jeshvatio da ježivot neshvatljivo čudo, uvijek mlad i star, i da ga treba svak da živi na
svoj način.

5
U ime svoje vjere, vrijedno je lovio ljude. Naročito se okomio na mene i Mahmuta. (Str.
391.)

Kažnjavaju, ali za prave prestupe, i bez samovolje, bez nepotrebne surovosti. Svi se brinu o
državi, i svi daju porez prema svojim mogućnostima, a najviše na škole i na ljepotu grada.
(Str. 418)

Znam zašto ga zoveš. Nemoj,molim te! Ne misli na osvetu! Ozdravićeš!(Str. 430)

Primjeri prijedloga za uz imenice u akuzativu

Pozivam za svjedoka mastionicu i pero i ono što se perom piše.

Pozivam za svjedoka nesigurnu tamu sumraka i noć i sve što ona oživi:
Pozivam za svjedoka mjesec kad zajedra i zoru kad zablijeli;
Pozivam za svjedoka sudnji dan, i dušu što sama sebe kori;

Pozivam za svjedoka vrijeme, početak i svršetak svega – da je svaki čovjek uvijek na

gubitku.!
Na što me ovo prisiljavaju? Da osudim prijatelja, jedino stvorenje koje sam čuvao za svoju
nezadovoljenu i gladnu ljubav, što bih ja onda bio? Ništavilo, koje bi se tidjelo sama sebe,
najusamljeniji bijednik na svijetu. Sve što je ljudsko u meni, on je čuvao. Sebe ću ubiti ako im
ga predam. (Str. 436.)

Dobro bi bilo kada bismo mogli odrediticilj i namjere i staviti pravila za sve životne prilike
da uspostavimo zamisljen red. Lako je izmisliti opšte propise gledajući iznad glava ljudi u
nebo i u vjećnost. A pokušaj da ih primjeniš na žive ljude koje poznaješ i možda voliš, a da ih
ne uvrijediš? Tako ćeš uspjeti. (Str. 130)

Za njega je stvarna, i dobrodošla. Pomislio sam da bi ovaj šašavi čovjek uginuo živeći sam,
bez prijatelja, ili bez ljudi za koje misli da su mu priajtelji.(Str. 377)

Da je s tom upornošću kopao zemlju, za godinu dana bi skinuo polovinu trebevićkog brijega,
da ne zaklanja Sarajevo od sunca, pa bi ga ljudi primili po dobru, ali on je većom dobrotom
smatrao hvatanje krivaca čiju krivicu nije mogao da shvati, ali je znao da su krivi zakonu.(Str.
391)

Primjeri prijedloga o uz imenice u akuzativu

Nisam ni sanjao da će mi ramiz biti išta više od nekoga drugog čovjeka, o koga se u životu
očešem, koga zapazim i zaturim, bio je i nema ga, kao prijatelj koga smo rado susretali, a
onda se mirno razišli, kao žena koju smo voljeli, a onda joj i ime zaboravili.

6
 Primjeri prijedloga u uz imenice u akuzativu

Sklanjao sam pogled od njih, i gledao u tanak mlaz vode, što se nakamenu razbijao u roj
kapljica, bez boje, jer sunca nema: mislio sam da će me umiriti ono što živi samo za sebe i
uvijek. Ali je tjeskoba narasla.

A onda je prošao uokrug, u istraživanje, slijep, prepuštajući se prstima i svuda osjećajući

tešku vlagu neravnog zida, kao da je bunar nada mnom. I poda mnom je vlaga, osjećam je
nogama, ružni se lijepe za nešto ljigavo. Ne našavši ništa, uskoro sam opet došao do vrata i
oporog mirisa željeza, čini mi se podnošljiviji od zadaha vlage. (str. 226)

Da li da vičem u noć, da sazivam ljude, da tražim pomoć? Uzalud. Pijetlovi su nemilosrdni,

već dižu uzbunu. (Str. 466.)

Kažeš da žališ. Je li to samo riječ? – Nije samo riječ. Mislio sam da ćeš me ubiti, noćima sam
čekao, osluškivao tvoje korake, siguran da će te mržnja dovesti u moju sobu. Ni rukom ne bih
mahnuo da se odbranim, Božijim imenom ti se kunem, i usta ne bih otvorio da nekoga
dozovem. (Str. 362)

A meni se čini da je strah najveća sramota ovoga svijeta, i najveće poniženje čovjekovo,
izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož.

Ledio sam se od pomisli da me vodi u tvrđavu, odlaknulo mi je kad me uveo u svoju sobu.
(Str. 394)

Neumorno je kružio istom stazom, razgovarao s istim ljudima, postavljao ista pitanja,
nadajući se da će u jendom času sreće, kad zvijezde dodđu u povoljan položaj, kad bog
prosvijetli nekog od nas, uhvatiti za pravu petlju, od koje će sve lako isparati. (Str. 392)

Kod nas je uvijek tmurno.

Ne voliš Bosnu?
Ne volim.
Zašto se onda ne preseliš u Venedik?
Možda bih i njega mrzio. (Str. 418)

Primjeri prijedloga kroz uz imenice u akuzativu

... Krivo mi je bilo kad su je zagladili ispod tekije i jarkom natjerali da budeposlušna i korisna,
da kroz badanj tjera vodenički točak, radovao se kad je, nabujala, razrušila i potekla
slobodno, a znao sam da samo ukročena melje žito. (Str. 14)

Skakavci su usli lijepo, kroz otključanu kapiju, pretukli stražare, i na konjima odveli
Ramiza u nepoznatom pravcu. (Str. 395)

7
 Primjeri prijedloga niz uz imenice u akuzativu

Gledao sam Tijanu kako tromo i teško silazi niz stepenice. (Str. 256)

ZAKLJUČAK

Iz priloženog možemo zaključiti da u romanima Meše Selimovića najfrekventnija

predložno-padežna konstrukcija je na. A druge i ukoliko se koriste su frekventnije prijedlog
plus zamjenica.

Također možemo zaključiti da su sva gramatička pravila vezana za upotrebu

prijedloga vezana uz akuzativ dominantna u ovim romanima.

U vezi s tim kako smo u uvodnom dijelu naglasili, romani Derviš i smrt i Tvrđava
Meše Selimovića su jezičko-stilski su veoma značajna jer su potvrdila postojanje bosanskoga
jezika kao modernog, kultiviranog i u književnoizražajnom smislu stabiliziranog jezika sa
svim njegovim normativnim aktima.

8
 LITERATURA

Knjige:
 M. Selimović (1990): „Tvrđava“, Beograd, DP Beogradski izdavačko-grafički
zavod
 M. Selimović (1960): „Derviš i smrt“, Beograd, DP Beogradski izdavačko-
grafički zavod
 Dž. Jahić, S. Halilović, I. Palić (2000): „Gramatika bosanskoga jezika“,
Zenica, Dom štampe
 F. N. Mujezinović(1998): „Čas lektire- korelacija užih nastavnih oblasti“,
Sarajevo, Svjetlost