SEMINARSKI RAD

Tema:

- Verikalni presjek proizvodne funkcije -

SADRŽAJ

SADRŽAJ..................................................................................................................................2

Sažetak.......................................................................................................................................3

UVOD........................................................................................................................................4

1. PROIZVODNI PROCES.......................................................................................................5

1.1. Inputi i outputi.................................................................................................................5

1.2. Funkcija proizvodnje.......................................................................................................5

2. PROIZVODNJA SA JEDNIM VARIJABILNIM FAKTOROM..........................................7

2.1. Prosječni i granični proizvod..........................................................................................8

2.1.1. Krivulja prosječnog proizvoda rada.......................................................................10

2.1.2. Krivulja graničnog proizvoda rada.........................................................................10

2.1.3. Odnos između prosječnog i graničnog proizvoda..................................................11

2.2. Zakon opadajućih graničnih prinosa.............................................................................11

3. OSVRT NA TRENUTNO STANJE UZROKOVANO PANDEMIJOM I UTJECAJ NA

VERTIKALNI PRESJEK PROIZVODNJE............................................................................13

ZAKLJUČAK..........................................................................................................................19

LITERATURA.........................................................................................................................20

POPIS SLIKA..........................................................................................................................21

2
Sažetak

Cilj ovog seminarskog rada jeste objasniti vertikalni presjek proizvodne funkcije koji
podrazumijeva posmatranje proizvodnje sa jednim varijabilnim faktorom. Kako bismo
uspješno objasnili zadanu temu bilo je potrebno prije svega objasniti sam proizvodni proces,
pojam inputa i outputa. Pored toga ovim radom se ukazuje i na utjecaj trenutne pandemije
uzrokovane virusom COVID – 19 proizvodnju.

Ključne riječi: input, output, proizvodni proces, funkcija, varijabilni faktor, dugi tok, kratki
tok, prosječni i granični proizvod...

Apstract:

3
UVOD

4
1. PROIZVODNI PROCES

1.1. Inputi i outputi

U proizvodnom procesu tvrtke pretvaraju inpute u outpute (proizvode). Inpute

nazivamo još i faktorima proizvodnje, i pod inputima podrazumijevamo sve što tvrtke moraju
upotrijebiti u procesu proizvodnje.
Naprimjer, za pekaru inputi uključuju: rad zaposlenika, sirovine kao što su brašno,
šećer, so, te kapital uložen u peći, miksere i drugu opremu koja je potrebna za proizvodnju
proizvoda poput hljeba i kolača.
Dakle, inpute možemo podijeliti u tri kategorije:
 Rad,
 Sirovine,
 Kapital.
Svaki od njih se može dalje dijeliti na podskupine. Primjer kopanja kanala za vodovodne
cijevi – primjer odnosa inputa:
 U Americi, kanal za cijev dužine 50 m. i dubine 50 cm, bude iskopan za cca. 2
sata, uz pomod bagera i pomodnog radnika;
 U Somaliji, kanal za cijev iste dužine i dubine, bude iskopan za 12 sati, uz rad 10
radnika.

1.2. Funkcija proizvodnje

Odnos inputa i razine proizvodnje je opisan proizvodnom funkcijom 1. Funkcija

proizvodnje pokazuje najveći output Q koji neka tvrtka može proizvesti uz bilo koju zadanu
kombinaciju inputa.
Jednostavnosti radi, pretpostavimo da postoje dva inputa, rad L i kapital K.
Proizvodnu funkciju možemo zapisati kao:
Q = F(K,L)
Ova jednačina povezuje razinu proizvodnje s količinama inputa, odnosno kapitala i rada. Za
proizvodnu funkciju izraženu gornjom jednačinom to znači mogućnost korištenja više
1
Funkcija proizvodnje - funckija kojap okazuje maksimalnu količinu proizvoda koju neka može proizvesti uz
svaku zadanu kombinaciju inputa.

5
kapitala i manje radne snage ili više radne snage, a manje kapitala za postizanje iste razine
proizvodnje
Naprimjer, proizvodna funckija može opisivati broj osobnih računala koji se može
proizvesti u tvornici površine 10000 kvadratnih stopa uz određeni broj radnika na tekućoj
traci. Isto tako, može opisivati koliki urod poljoprivrednik može očekivati upotrijebi li
određeni broj poljoprivrednih strojeva i radnika. (Pindyck, Rubinfeld, 2005, str. 179).
Proizvodna funkcija omogućuje različite kombinacije inputa, pa razina proizvodnje
može biti ostvarena na različite načine. Za proizvodnu funkciju izraženu prethodnom
jednačinom, to bi moglo značiti korištenje više kapitala i manje radne snage i obrnuto.
Naprimjer, vino se može proizvoditi radno -- intenzivnim metodama, upotrebom uglavnom
radne snage ili kapitalno - intenzivnim metodama uz upotrebu strojeva i tek ponekog radnika.

6
2. PROIZVODNJA SA JEDNIM VARIJABILNIM FAKTOROM

Važno je spomenuti da tvrtka može postići višu razinu proizvodnje uz jednaku

količinu inputa u zavisnosti od metode koja se koristi pri pretvaranju. Pa tako nova brža
tekuća traka može omogućiti proizvođaču hardwarea da proizvede više brzih računara u
jednakom vremenu.
Kako bi se postigla efikasnost potrebno je koristiti kombinacije inputa što je optimalnije
moguće.

Slika 1. Proizvodnja sa jednim varijabilnim faktorom

Moguće je razmotriti slučaj gdje je kapital fiksan, a rad varijabilan, što znači da je
analiza kratkoročna jer je jedan od faktora fiksan u ovom slučaju, tvrtka može povećati svoju
proizvodnju samo povećanjem inputa rada, pri čemu je potrebno znati koliko će i hoće li
uopće porasti proizvodnja ako se poveća input rada.
Odgovor na to pitanje se nalazi na tabeli koja je prikazana na slici 1. Iz tablice je
vidljivo da, iako u početku svaka dodatna jedinica rada omogućuje sve bolje i bolje korištenje
postojećih strojeva i opreme, postupno se dostiže tačka u kojoj dodatni radnici prestaju biti
korisni, a mogu čak i štetiti jer gužva na radnom mjestu ometa proizvodnju

7
 Doprinos rada u proizvodnom procesu može se opisati i uz pomoć prosječnog i
graničnog doprinosa. Kad odlučuje koliko određenog inputa nabaviti, tvrtka mora uporediti
koristi i troškove.
Ponekad je korisno usporediti granične veličine koristi i troškova, tj. uporediti
dodatnu proizvodnju koja nastaje dodatnim povećanjem inputa.
Drugi pristup je upoređivanje prosječnih veličina. U tom slučaju razmotrili bismo
učinke znatnog porasta inputa.
Kao što smo već spomenuli proizvoditi se može radno-intenzivnim metodama u
kojima dominira radna snaga ili kapitalno-intenzivnim metodama u kojima dominira upotreba
strojeva.
Slučaj gdje je kapital fiksan a rad varijabilan je kratkoročna analiza jer je jedan od
faktora fiksan. U ovom slučaju tvrtka može povećati svoju proizvodnju jedino povećanjem
inputa rada.
Zamislite, primjera radi, da upravljate tvornicom teksila. Iako imate na raspolaganju
fiksnu količinu opreme, možete zaposliti više ili manje radnika/ca za šivenje i rad na
strojevima. Vi morate odlučiti koliko radne snage upotrijebiti, te koliko tkanine proizvesti.
Da biste donijeli te odluke, morate znati koliko će porasti proizvodnja koju označavamo sa Q
ako poraste input rada L.
U tabeli na slici 1. možemo pročitati te podatke. Prva tri stupca pokazuju mjesečnu razinu
proizvodnje uz nisku količinu kapitala od 10 jedinica i različite količine inputa rada. Prvi
stupac pokazuje količine rada, drugi stupac fiksni input kapitala, a treći ukupnu razinu
proizvodnje. Ako je input rada 0, i proizvodnja je 0. Kako input rada raste do 8 jedinica, rast
će i proizvodnja. Nakon te tačke, ukupna proizvodnja pada: Iako u početku svaka dodatna
jedinica rada omogućuje bolje i bolje korištenje postojećih strojeva i opreme, postupno se
dostiže tačka gdje su dodatni radnici prestali biti korisni, a mogu čak i štetiti. Pet ljudi će
bolje opsluživati tekuću traku nego dvoje, ali deset ljudi će možda smetati jedni drugima pri
radu.
Doprinos jednog faktora proizvodnje (npr. rad) može se analizirati pomoću
prosječnog i graničnog proizvoda.

2.1. Prosječni i granični proizvod

Prosječni i granični proizvodi predstavljaju:

8
  granični proizvod – dodatna proizvodnja (output) koja nastaje dodavanjem jedne
dodatne jedinice inputa;
 prosječni proizvod – proizvodnja po jedinici nekog inputa. Za mjerenje produktivnosti
radne snage. (poljoprivreda, rudarstvo,...).
Četvrti stupac tabele pokazuje prosječan proizvod rada, odnosno proizvodnju po
jedinici inputa rada. Prosječni proizvod rada se uzačunava dijeljenje na ukupne proizvodnje
sa ukupnim inputom rada.
Prosječnim proizvodom rada mjeri se produktivnost radne snage neke tvrtke
krozkoličinu proizvodnje koju svaki radnik proizvede u prosjeku.
Peti stupac tabele pokazuje granični proizvod rada, tj. Dodatnu količinu proizvodnje
koja nastaje zbog davanja jedne dodatne jedinice inputa rada. Naprimjer, uz fiksni kapital od
10 jedinica, kad input rada poraste s 2 na 3 jedinice, ukupna proizvodnja porast će sa 30 na
60, čime se stvara dodatna proizvodnja od 30 jedinica. Može se reći da ustvari dođe do
promjene razine proizvodnje do koje dolazi zbog porasta od inputa rada za jednu jedinicu.

Slika 2. Grafički prikaz proizvodnje sa jednim varijabilnim inputom i mjesečnim outputom

9
 Slika 3. Grafički prikaz proizvodnje sa jednim varijabilnim inputom i outputom po radniku- mjesečno

Granični proizvod rada zavisi od količine upotrijebljenog kapitala. Ako input kapitala
poraste s 10 na 20, granični proizvod bi poratao. Pretpostavlja se da će dodatni radnici biti
produktivniji ako im je na raspolaganju više kapitalnih dobara.

Kao i kod prosječnog proizvoda, granični proizvod najprije raste, zatim pada. Ovdje
do pada dolazi nakon treće jedinice rada.
Prosječni proizvod rada = Output / input rada = Q/L
Granični proizvod rada = Promjena outputa / promjena inputa rada = ΔQ/ΔL

Krivulja ukupnog proizvoda na slici 2. pokazuje nivo proizvodnje uz različite količine

inputa rada. Prosječni i granični proizvod iz slike 2.mogu se dobiti (koristeći podatke iz
tablice) iz krivulje ukupnog proizvoda. U tački A, granični proizvod je 20, jer tangenta na
krivulju ukupnog proizvoda ima nagib 20. U tački B u dijelu grafa na slici 2., prosječni
proizvod rada je 20, što je jednako nagibu crte koja vodi od ishodišta do B. Prosječni
proizvod rada u tački C na grafu na slici 2. dat je nagibom crte 0C.
Na slici 2 i 3 vidimo grafički prikaz podataka iz tabele te vidimo da porast rada
uzrokuje i porast proizvodnje, sve dok se ne dosegne maksimalna razina proizvodnje od 112,
te nakon toga počinje rad.
Krivulja na slici 3. pokazuje krivulje prosječnog i graničnog proizvoda. Možemo
zaključiti da je granični proizvod pozitivan sve dok proizvdnja raste,i negativan kada se
proizvodnja počinje smanjivati. (Pindyck, Rubinfeld, 2005, str. 184).
Krivulje prosječnog i graničnog proizvoda su međusobno povezane. Kada granični
proizvod veći od prosječnog, prosječni proizvod raste.

10
2.1.1. Krivulja prosječnog proizvoda rada

Krivulja prosječnog proizvoda rada (slika3.) pokazuje geometrijski odnos ukupnog

proizvoda. i krivulje prosječnog i graničnog proizvoda. Prosječni proizvod rada jednak je
ukupnom proizvodu podijeljenom količinom inputa rada.
Općenito prosječni proizvod rada dat je nagibom crte koja povezuje ishodište i
odgovarajuću tačku na krivulji ukupnog proizvoda.

2.1.2. Krivulja graničnog proizvoda rada

Granični proizvod rada je promjena ukupne proizvodnje zbog povećanja inputa rada
za 1 jedinicu. Naprimjer, granični proizvod u tački A je 20 jer tangenta na krivulji ukunog
proizvoda ima nagib 20.
Općenito granični proizvod rada dat je nagibom krivulje ukupnog proizvoda u toj
tački.
U tački D ukupna proizvodnja dostiže maksimalnu razinu, a nagib krivulje ukupnog
proizvoda je 0, kao i granični proizvod. Nakon te tačke granični proizvod postaje negativan.

2.1.3. Odnos između prosječnog i graničnog proizvoda.

Ako posmatramo krivulju na slici 2. U tački B granični proizvod rada je veći od

prosječnog proizvoda. Iz toga proizilazi da se prosječni proizvod povećava kako se
pomičemo od B prema C. U tački C, prosječni i granični proizvod rada su jednaki. Kada se
pomičemo prema C i prema D, granični proizvod pada ispod prosječnog.

2.2. Zakon opadajućih graničnih prinosa

Opadajući granični proizvod rada vrijedi za većinu proizvodnih procesa. Zakon

padajućih graničnih prinosa kaže da će se sa svakim dodatnim jediničnim povećanjem nekog
inputa dosegnuti tačka nakon koje će se dodatni output početi smanjivati.
Zakon opadajućih graničnih prinosa je načelo koje kaže da će se s povećanjem
upotrebe određenog inputa uz ostale inpute fiksne, nakon neke tačke dodatni output biti sve
manji i manji.
Kada je input rada nizak (a kapital fiksan), dodatni rad dovodi do znatnog povećanja
proizvodnje, često zato se radnici mogu specijalizirati za određene poslove. Međutim prije ili
kasnije nastupa zakon opadajućih graničnih prinosa: ako radnika ima previše, neki odnjih će
postati neučinkovit, a granični proizvod rada pasti.

11
 Zakon opadajućih graničnih prinosa obično vrijedi u kratkom roku2 ako je barem
jedan input fiksan. Međutim, moguće je da zakon vrijedi i u drugom roku3.
Čak iako su inputi dugoročno varijabilni, menadžer ipak može htjeti analizirati
proizvodne opcije kod kojih su jedan ili dva inputa nepromjenljivi.
Naprimjer, pretpostavimo da su moguće dvije veličine tvornice, te da uprava mora
odlućiti koju će sagraditi. U tom slučaju, menadžment će htjeti znati u kojem će slučaju
početi vrijediti zakon opadajućih graničnih prinosa.
Zakon opadajućih graničnih prihoda vrijedi za zadanu proizvodnu tehnologiju.
Međutim, kroz vrijeme izumi i druga poboljšanja tehnologije mogu dozvoliti pomak cijele
krivulje proizvodnje prema gore, tako da je moguća viša razina proizvodnje uz jednake
inpute.

Slika 4. Zakon opadajućih graničnih prihoda - grafički prikaz

Produktivnost rada (nivo proizvodnje po jedinici rada) može se povećati poboljšanjem

tehnologije, čak i ako taj proizvodni proces pokazuje obilježja opadajućih prinosa rada. Kako
se kroz vrijeme pomičemo od tačke A na krivulji O 1 do B na krivulji O2 pa do C na krivulji
O3, produktivnost rada raste.
Krivulja tri pikazuje ovo načelo. Početna krivulja proizvodnje označena sa O 1 ali
poboljšanja tehnologije mogu dozvoliti pomicanje krivuljep rmea gore, najprije O 2, a zatim
na O3.
Pomak od A preko B do C povezuje povećani input rada i povećanu razinu
proizvodnje pa se čini da do opadajućih graničnih prinosa nije došlo, ali zapravo jest. Pomak
krivulje ukupne proizvodnje sugerira da zakon možda dugoročno neće imati negativnih
posljedica po ekonomski rast.

2
Kratki rok - -Period vremena u kojem su tehnologija, kapaciteti i barem jedan faktor FIKSNI dok su drugi
varijabilni.
3
Dugi rok - Vrijeme u kojem je moguće mijenjati sve faktore proizvodnje jer su svi VARIJABILNI.

12
 Zakon opadajućih graničnih prinosa bio je u središtu razmišljanja političkog
ekonomiste Thomas Malthus (1766-1834). Malthus je vjerovao da ograničena svjetska
količina zemljišta neće biti u mogućnosti obezbjediti dovoljno hrane, kako stanovništvo raste.
On je predvidio da, zbog pada granične i prosječne produktivnosti rada, kao i zbog povećanja
gladnih usta, rezultat bi bio masovna gladovanja i smrtni slučajevi zbog gladovanja.
Srećom, Malthus je bio u krivu (iako je bio u pravu što se tiče opadajućih graničnih
prinosa rada).

13
3. OSVRT NA TRENUTNO STANJE UZROKOVANO PANDEMIJOM I UTJECAJ
NA VERTIKALNI PRESJEK PROIZVODNJE

Aktealna ekonomska kriza inicirana je medicinskim šokom koji ima svoje pravilnosti i
odgovarajuću distribuciju nastanka i nestanka. Krivulja pandemijskog medicinskog šoka
obično obuhvata šest faza koje se međusobno izmjenjuju ali u kojima problem ima različitu
dinamiku i različito vremensko trajanje što je iznimno važno za prepoznavanje pravog
trenutka djelovanja na ispravan način.
Prvo, vremenska dinamika zdravstvenog šoka prethodi gospodarskim šokovima a drugo,
profil gospodarskog šoka je inverzan u odnosu na intenzitet zdravstvenog šoka odnosno
mjera zdravstvene zaštite
Uvođenje uvjeta karantene (zaustavljanje proizvodnje i kretanja ljudi, zaustavljanje robnih i
financijskih tokova, zatvaranje trgovina,obrta, javnih ustanova i službi, zatvaranje škola,
vrtića, fakulteta i sl.) znači potpuno zaustavljanje nekih djelatnosti ili njihovo smanjenje na
minimum
E F Z G S E R I J A Č L A N A K A U N A ST A J A N J U 20-0312-01Stranica7od19Slika
1.Upravo činjenica iznenadnog zaustavljanja gospodarstva („sudden stop“) odnosno
njegovog zaključavanja („lockdown“) i to u gotovo svim dijelovima svijeta istovremeno čini
bitnu razliku ove gospodarske krize od onih koje bilježi ekonomska povijest.Krivulje
pandemije i recesije, prikazane na slici 1. imaju teorijski karakter.
Što se tiče ekonomske krize koja slijedi ona bi prema prvim procjenama mogla trajati 6-12
mjeseci s produljenim djelovanjem možda i do kraja iduće 2021. godine. Dubina ekonomske
krize, mjerena padom bruto domaćeg proizvoda (BDP) mogla bi se kretati u rasponu 10 -25
% (2020.). ,
Po njihovoj procjeni razvijene zemlje će doživjeti početni veći pad BDP-a od zemalja u
razvoju i on će se za sedam vodećih gospodarstava kretati u rasponu između 20 i 30%. Za
svaki mjesec iznenadnog zaustavljanja gospodarstva („sudden stop“) gubiti ćese oko 2%
godišnjeg rasta BDP-a.

U slučaju uspješnog javnozdravstvenog odgovora što podrazumijeva kontrolu širenja virusa u

roku od dva do tri mjeseca izgledi za gospodarski oporavak bi mogli biti pozitivniji. U
slučaju manjeg uspjeha javnozdravstvenog odgovora a osobito ako ne uspije spriječiti pojavu

14
drugog vala pandemije, vrijeme gospodarskog oporavka u Eurozoni bi se moglo produljiti
čak do trećeg kvartala 2023. godine (Oliver, 2020). Procjene za Bosnu i Hercegovinu zasad
su, kao što je već rečeno, nepouzdane i kreću se u velikim rasponima.
Nažalost u Bosni i Hercegovini ne postoji sistem koji prikuplja i javno objavljuje sve
potrebne ažurne podatke za ove izračune pa se moramo osloniti na aproksimacije.
Ako se oslanjamo na inozemne podatke onda nas oni upućuju na drastične činjenice o padu
proizvodnje u većini sektora za 35-90% u samo dva tjedna ožujka. Osobito teško stanje će
biti u zemljama u kojima u strukturi gospodarstva prevladavaju sektor turizma, zabave i
tercijarnih usluga.
Vrlo je malo sektora koji povećavaju proizvodnju. To se odnosi uglavnom na sektore koji
proizvode medicinsku opremu i materijal koji je potreban u borbi protiv zaraze, sektor hrane,
telekomunikacija, lijekova i neki sektori energije i usluga.
MAKROEKONOMSKI MODEL KRIZE COVID-19
četiri šoka: (1) šok ponude; (2) šok potražnje; (3) pad očekivanja i rast neizvjesnosti i (4) šok
brzih loših mjera. Šokovi se nakon prvog nastupa međusobno cirkularno podupiru i
generiraju negativnu spiralu (spirala stagdeflacije). Prva tri su sasvim izvjesna a četvrti je
potencijalni šok (loša procjena stanja, neznanje o budućnosti, manjkave mjere, nepovjerenje u
vlast i nositelje ekonomske politike i sl.).
Pojednostavljeni ekonomski model nastanka ekonomske krize u vrijeme pandemije COVID-
19 prikazan je na slici 2.. Inicijalni šok je zdravstveni šokkoji inicira šok ponudejer se zbog
poduzimanja zdravstvenih mjera zaštite prekidaju lokalni i globalni lanci proizvodnje i
opskrbe. Pojačano se troše zalihe ali one su konačne pa dolazi do sloma ponude. Zbog
velikog broja smrtnih slučajeva pojavljuje se strah,panika i neizvjesnostkoji dovode do pada
potrošnjei prekida investicija. Pad potražnje uvjetuje pad novčanih tokovapoduzeća što
dovodi do straha od bankrota. U početku se poduzeća od potencijalnog bankrota štite
otpuštanjem zaposlenih što dovodi do rasta nezaposlenosti. To dovodi do pada prihoda
kućanstava s nezaposlenim osobama te povećava opseg „loših kredita“ i nemogućnost otplate
kredita. To, s jedne strane, dovodi u opasnost financijski sustavkoji je izložen većem riziku i
smanjuje kupovnu moć kućanstavapa dovodi do daljnjeg pada potražnje. Ovo pak dodatno
povećava neizvjesnost i strah pa ulazimo u novi dublji negativni krug petlje: dodatni pad
potrošnje, pad proizvodnje i zaposlenosti, pad prihoda poduzeća i kućanstava i tako se
negativna petlja multiplicira
U prirodnim katastrofama i ratovima(Keynes, 1940:62)Vlada u pravilu odmah povećava
javnu potrošnju i time vraća potražnju čak i iznad prethodnih razina radi prenamjene
15
proizvodnje ili napora obnove. Budući da se proizvodnja u tim situacijama obnavlja sporije
nego potražnja može se dogoditi pritisak na inflaciju. U slučaju COVID-19 krize to
vjerojatno u prvoj fazi neće biti slučaj nego ćemo u početku imati problem s dubokim padom
BDP-a i deflacijom a tek u drugoj fazi kad se gospodarstva počnu oporavljati moguće je da se
dogode lagani inflacijski pritisci (jer obnova ponude može imati drugačiji vremenski profil od
obnove potražnje).
KRIZA COVID-19 I KRUŽNI EKONOMSKI TOK
Mnoga industrijska poduzeća i obrti su zbog zabrane kretanja u prva dva tjedna zaustavila
proizvodnju ili je pad veći od 60%. Sektor usluga je gotovo u cjelini „zamrznut“ osim rijetkih
izuzetaka.
O uspješnoj turističkoj sezoni teško više može biti govora.
Izvoz i uvoz roba je sveden na minimum funkcioniranja za potrebe zdravstvenog sustava i
prehrane. Sve će se to odraziti na nagli rast stope nezaposlenosti koja bi u crnom scenariju
mogla doći i na 20%. Vladine mjere o podržavanju minimalca su nedostatne da u većoj mjeri
zadrže razinu zaposlenosti jer su poduzetnici u strahu dugoročnijeg pada prihoda. Zbog straha
i neizvjesnosti, zbog niskog povjerenja u domaće institucije12svi ovi događaji će dodatno
potaknuti pad potrošnje koja je već svedena na osnovne artikle za preživljavanje. Izdaci na
dobra dugotrajne potrošnje će biti odgođeni na dulje vrijeme kao i investicije. Izuzetak mogu
biti samo neke investicije u zdravstveni sustav, eventualno u restrukturiranje proizvodnje
hrane i lijekova. Prema uobičajenoj vremenskoj distribuciji kretanja makroekonomskih
varijabli, investicije će se najsporije oporavljati jer smo suočeni s velikim šokom ponude i
potražnje što znači da će i nakon završetka zdravstvene krize, poduzeća poslovati na niskoj
razini kapaciteta. Obnova investicijske potrošnje se u „standardnim“ krizama zbiva otprilike
šest do osam mjeseci iza oporavka osobne potrošnje.Sve navedeno ukazuje na izvjesnost
velikog pada proračunskih prihoda (poreznih i neporeznih). Njihov pad će biti veći što će
adekvatne mjere potpore poduzećima i građanima biti manje a pogotovo ako se poduzmu sa
zakašnjenjem. Sve navedeno imati će veliki utjecaj na financijska tržišta, tržište vrijednosnica
(obveznica i dionica) kao i na tržište deviza. Sasvim je izvjesno da će posljedice zdravstvene
krize u gospodarstvu biti velike a događaju se kompleksno i zahvaćaju cijeli gospodarski
sustav. Najbolji sumarni prikaz učinaka zdravstvene krize
E F Z G S E R I J A Č L A N A K A U N A ST A J A N J U 20-0312-
01Stranica11od19COVID-19 na gospodarstvo dao je R. Baldvin koristeći model kružnog
ekonomskog toka (Baldwin, 2020). Slika 3. Višestruki udari COVID-19 u ekonomskom
kružnom to
16
E F Z G S E R I J A Č L A N A K A U N A ST A J A N J U 20-0312-
01Stranica11od19COVID-19 na gospodarstvo dao je R. Baldvin koristeći model kružnog
ekonomskog toka (Baldwin, 2020). Slika 3. Višestruki udari COVID-19 u ekonomskom
kružnom tokuIzvor: (Baldwin, 2020).Iako pojednostavljen i idealiziran ovaj prikaz
funkcioniranja gospodarstva jasno pokazuje osnovne točke utjecaja zdravstvene krize na
ekonomski „stroj“. Sasvim je jasno da gospodarstvo funkcionira ako funkcioniraju novčani
tokovi koje izazivaju procesi proizvodnje, razmjene i potrošnje. Zbog toga je najvažnije da se
očuvaju novčani tokovi jer njihov prekid u bilo kojoj točki izaziva zastoj čitavog „stroja“.
Crvene oznake „X“ pokazuju na kojim mjestima šokovi koje inducira zdravstvena kriza
narušavaju normalni novčani tok. Ako krenemo od lijeve strane u smjeru kazaljke na
satu:Kućanstvakoja izgube primanja (plaće, rente, mirovine, socijalne naknade) doživljavaju
financijske probleme i bankrot (nemogućnost otplate zajmova, nemogućnost plaćanja računa
za javne usluge i sl.). Situacija kućanstava u Hrvatskoj je osobito teška zbog zatečenog stanja
kojem je prethodila dugotrajna recesija i financijsko iscrpljivanje. Mnogi su zbog toga
izvrgnuti relativno visokim dugovima pa nemaju rezervi kojima bi na dulje vrijeme
premostili situaciju u kojoj su se našla bez vlastite volje ili odluke. Egzistencija mnogih
kućanstva ovisi gotovo isključivo od tekućeg dohotka.Paddohotka kućanstava smanjuje
potrošnju na robe i usluge a samim tim i dotok novca prema poduzećima i državi. Pad
potražnjesmanjuje domaću potražnju ali i uvoz. Kako se kriza istovremeno događa skoro u
cijelom svijetu dolazi do prekida izvoza i uvoza jer se prekidaju globalni lanci proizvodnje i
opskrbe. To smanjuje međunarodne novčane tokove. To posebno snažno utječe na mala i
otvorena nacionalna gospodarstva poput hrvatskoga. Velika gospodarstva poput SAD-a,
Kine, Njemačke, Velike Britanije i sl. imaju manji stupanj otvorenosti i veća unutarnja tržišta
pa lakše amortiziraju šok pada inozemne potražnje. Pad izvoza će imati veći negativni utjecaj
na hrvatsko gospodarstvo nego neka druga europska gospodarstva koja su manje otvorena i
više samodostatna jer su izgradila konkurentniju gospodarsku strukturu. Pad potražnje i
negativni šokovi ponude dovode do brojnih poremećaja u domaćim i međunarodnim lancima
proizvodnje i opskrbeza čiju obnovu, rekonstrukciju i restrukturiranje treba puno vremena
nakon završetkazdravstvene krize. To će biti najveći i dugoročniji problem jer će snažni pad
proizvodnje biti teško vratiti u normalu ne samo zbog prekida lanaca proizvodnje i opskrbe
nego i zbog potencijalnih budućih odluka nekih zemalja da u budućnosti povećaju
samodostatnost u
E F Z G S E R I J A Č L A N A K A U N A ST A J A N J U 20-0312-
01Stranica12od19sektorima hrane, energije i lijekova što će za druge zemlje značiti manje
17
narudžbe i manju izvoznu potražnju. Bez obzira što ekonomska znanost takve odluke smatra
lošim, njihova popularnost ne blijedi. Prisjetimo se ne tako davno izgovorene sintagme od
strane američkog predsjednika D. Trumpa, "America First".Prethodno će posebno snažno
utjecati na smanjenje proizvodnje i usporavanje ritma njene obnove. To usporavanje će biti
potencirano racionalnim odlukama potrošača koji će na dulje vrijeme odgađati kupovine
svega onoga što trenutno nije neophodno. Zbog toga će stradati čitavi kvartarni i tercijarni
sektori usluga i naročito proizvodnje roba dugotrajne potrošnje (namještaj, oprema za kuće o
stanove, automobili i sl.).Sve navedeno će dovesti do enormnih gubitaka poduzetnika i
povećane opasnosti od stečaja. Poduzeća u Hrvatskoj su prethodno bila suočena s
produženom šestogodišnjom krizom i kreditnim slomom što je dugo vremena ograničavalo
rast investicija i tehnološku obnovu tako da je gospodarstvo ovu krizu dočekalo sa značajnim
tehnološkim zaostacima a ova će kriza te probleme značajno produbiti. Osim toga, hrvatsko
gospodarstvo ima nekoliko velikih strukturnih problema. Jedan je nepovoljna struktura u
kojoj prevladavaju mala i mikro poduzeća za koja se svojevremeno tvrdilo da su u prednosti
što su fleksibilna. Ta će se prednost sada pokazati kao nedostatak jer većina malih i srednjih
poduzeća nema financijskog kapaciteta da izdrži dulje razdoblje ovako velikog pada
proizvodnje i prometa a prednost fleksibilnosti će u pravilu biti korištena za otpuštanje radne
snage i drastično smanjivanje plaća. Zatvaranje poduzeća, prestanak njihovog rada lančano
dovodi u pitanje poslovanje onih koji možda imaju i bolju financijsku kondiciju.Problemi u
kojima ćese naći kućanstva i poduzeća preliti će se na neplaćanje prema bankama i državi.
Ako bi sve bilo prepušteno tržišnoj reakciji slijedio bi slom svih aktera: kućanstava,
poduzeća, banaka, države...Što činiti? Za prikaz dobre strategije u ovim prilikama, najviše mi
se dopada prispodoba o božićnom drvcu (Baldwin, 2020) i sintagma „držite svjetlo upaljeno“.
Ovih dana smo imali prigodu čuti mnoge parcijalne prijedloge a niti jednu cjelovitu suvislu
strategiju. Zato mi se čini prihvatljivim Baldwinova usporedba s božićnim drvcem na kojem
svijetle lampice koje su spojene serijski pa kad jedna lampica prestane svijetliti, gasi se
svjetlo na cijelom drvcu. Popravku možete pristupiti na dva načina, prvi je da istražujete
svaku pojedinačnu žarulju dok ne nađete onu kojaje odgovorna za cjelinu što zahtijeva puno
vremena. Za to vrijeme drvce bi bilo u mraku. Nekada je to možda bilo i opravdano jer su
žarulje bile skupe a rad jeftin. Danas bi bilo bolje izabrati skupu ali brzu varijantu zamjene
svih žarulja i održati svjetlo na drvcu. Uostalom danas je roba jeftina a radna snaga skupa. I
kako u istom tekstu sarkastično primjećuje Richard Baldwin, Božić kratko traje.Prethodna
priča nas dovodi do nekoliko zaključaka od kojih su najvažniji da treba poduzeti sve što
treba, da pomoć održavanju ekonomskih funkcija kućanstava i poduzeća mora biti velika i
18
izdašna te brza. Medicinski šok će u nekom vremenu biti povijest a ako se ne poduzmu
odgovarajuće mjere gospodarski ožiljci bi mogli biti veliki i dugotrajni. Dvije su stvari sada
jako važne: vrijeme i pravilna strategija intervencije(dobar policy mix). Paketi mjera moraju
biti cjeloviti jer se jedino tako može postići vjerodostojnost vlasti, povjerenje u javne
institucije i socijalna kohezija. U suprotnom nam osim duboke gospodarske krize uskoro
može zaprijetiti socijalna i političkakriza. Za sadašnji trenutak činjenja „sve što
treba“,instruktivni su savjeti Jasona Furmana (glavnog ekonomista Predsjednika Obame). On
navodi šest dobrih savjeta: (1) bolje učiniti previše nego premalo; (2) koristiti postojeće
mehanizme gdje god je moguće; (3) izmisliti nove programe gdje god je to potrebno; (4)
diverzificirati i ne bojati se dupliciranja ili mogućnosti nenamjernog stvaranja „pobjednika“;
(5) angažirati privatni sektor u najvećoj mogućoj mjeri; i (6) osigurajte da je odgovor
dinamičan itrajan (Baldwin, Weder di Mauro, 2020:15).

19
ZAKLJUČAK

Proizvodnja predstavlja proces aktivnosti usmjerenih ka dobijanju proizvoda korisnih društvu

i pojedincu.•Međutim, postavlja se pitanje šta je proizvodna funkcija?•Da bismo definisali
proizvodnu funkciju potrebno je da znamo šta predstavljaju inputi?•Inputi su sve ono što
predstavlja ulazne jedinice procesa proizvodnje (ljudski rad, tehnika, vrijeme);•Odnos između
količine inputa i količine proizvoda koje možemo dobiti proizvodnjom naziva se proizvodna
funkcija, odnosno,•PROIZVODNA FUNKCIJA ODREĐUJE MAKSIMALNU
PROIZVODNJU KOJA SE MOŽE PROIZVESTI UZ DATU KOLIČINU INPUTA
Zakon opadajudih prinosa govori o tome da de preduzede dobivati sve manje i manje
dodatnog proizvoda, dodavanjem dodatnih jedinica inputa, dok se drugi inputi drže
konstantnim;
Granični proizvod iskazuje samo reakciju proizvodnje na povedanje samo jednog inputa, dok
se svi inputi drže nepromjenjenim;•U praksi se rijetko susrede povedanje samo jednog
inputa;•Šta se desi kada se poveda nekoliko/svih inputa u isto vrijem

20
LITERATURA

 Proizvodnja. Preuzeto sa:

https://www.google.com/url?
sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=&cad=rja&uact=8&ved=2ahUKEwiZm9
XV6NXtAhVuiIsKHYI_DoQQFjACegQIAhAC&url=https%3A%2F
%2Fwww.ef.unze.ba%2FDownloads%2FDodiplomski%2FMikro%2FPrezentacije
%2FPredavanja%2FMicro_ch06.ppt&usg=AOvVaw2yCHT0AHbnTeR48NHNsb3M
 Proizvodnja – predavanja iz Mikroekonomije. Preuzeto sa:
http://www.unizd.hr/portals/4/nastavni_mat/1_godina/mikroek/mikroekonomija_09.p
df
 Proizvodna funkcija. Preuzeto sa:
https://www.slideserve.com/beate/proizvodnja
 Opadajući prinosi. Preuzeto sa:
https://sr.wikipedia.org/wiki/Opadaju%C4%87i_prinosi
 Pindyck,R. i Rubinfeld, D. (2005). Mikoroekonomija. Peto izdanje. Zagreb: Mate
naklada.

21
POPIS SLIKA

Slika 1. Proizvodnja sa jednim varijabilnim faktorom...............................................................6

Slika 2. Grafički prikaz proizvodnje sa jednim varijabilnim inputom i mjesečnim outputom. .9
Slika 3. Grafički prikaz proizvodnje sa jednim varijabilnim inputom i outputom po radniku-
mjesečno.....................................................................................................................................9
Slika 4. Zakon opadajućih graničnih prihoda - grafički prikaz................................................11

22