Kinezioloki fakultet Split

Struni preddiplomski studij kineziologije

Poslovna ekonomija

Vrste i metode kalkulacije

Seminarski rad

Nastavnik:
Student:
Katija Kovai, mag.oec.
Joko Alajbeg

Sadraj
1. UVOD......................................................................................................3
2. POJAM KALKULACIJA...............................................................................4
3. PRAVILA KALKULACIJE.............................................................................5
4. VANI POJAVNI OBLICI KALKULACIJA.................................5
5.
VRSTE KALKULACIJA.
...6
5.1. Predhodna kalkulacija.......................................................................6
5.2. Naknadna kalkulacija........................................................................6
6.

METODE KALKULACIJA..........................................................................7

6.1. Kalkulacija cijene kotanja................................................................7

6.2. Kalkulacija dopunskog troka.........................................................10
6.3. Kalkulacija cijene proizvodnje.........................................................10
7. ZAKLJUAK...........................................................................................11
8. LITERATURA..........................................................................................12

1.UVOD
Svaka kompanija zna svoju ulogu na tritu, prema svojoj specijalizaciji i
s obzirom na
vrstu proizvoda kojim opskrbljuje trite, bilo da se radi o domaem tritu
ili o onom
izvan granica vlastite drave. Isti taj proizvoa isto tako eli ostvariti
odreenu dobit, ne
bi li zadovoljio ivotne potrebe, kako svoje tako i svojih zaposlenika.
Budui da se u poslovanju vrte razne raunice, novac, prihodi, rashodi,
dobitci ili pak
gubitci, svaka kompanija tei ostvarivanju to veih prihoda, a samim tim i
dobitka kako
bi uspjeno poslovala i mogla egzistirati na tritu. Jedna od bitnih stvari u
poslovanju
kompanije su kalkulacije koje direktno utiu na prihode i rashode. Njihov
smisao je u
tome da pravilno odrede nivoe cijena i trokova kako bi kompanija na to
uspjeniji nain
obavljala svoju ulogu na tritu. U nastavku teksta bie objanjen sam
pojam kalkulacije,
metode izrade kao i vaniji pojavni oblici kalkulacija.

2. POJAM KALKULACIJE
Kalkulacija je raunski postupak kojim se izraunavaju cijene - cijena
kotanja, nabavna
cijena, prodajna cijena i druge cijene. Njome se saznaje to cijena treba
pokriti, odnosno
pokrivaju li se u cijelosti li djelomino utroeni elementi procesa rada.
Svrha kalkulacije nije
samo utvrivanje cijena nego je ona i temelj za donoenje poslovnih
odluka, za kontrolu
trokova i za kontrolu ekonominosti.
Postoji vie vrsta cijena koje se koriste u trgovinskim poduzeima, a to su:
-

fakturna cijena dobavljaa koja predstavlja neto prodajnu cijenu

dobavljaa
(proizvoa, veletrgovina) koja je iskazana u
fakturi,
nabavna cijena koja podrazumijeva fakturnu cijenu uveanu za
iznos trokova nabavke ( prijevoz, osiguranje ),
uvozna nabavna cijena je fakturna cijena inozemnog isporuitelja
uveana za sve zavisne trokove nabave i uvoza,
prodajna cijena bez poreza predstavlja nabavnu cijenu uveanu
za maru trgovinskog poduzea,
prodajna cijena s porezom je cijena koju plaa kupac i koja
predstavlja nabavnu cijenu uveanu za maru i porez,
izvozna cijena je cijena koja se fakturira inozemnom kupcu, a
predstavlja fakturnu cijenu proizvoaa uveanu za visinu mare
izvoznika.

Kalkulacije cijena u trgovinskom poduzeu imaju veliki znaaj u voenju

politike
cijena i odreivanju nivoa nabavnih i prodajnih cijena. Na osnovu
kalkulacije vri se

donoenje poslovnih odluka, kontrola trokova i kontrola ekonominosti.

Njihova
znaaj se oituje i u fazi pripreme zakljuivanja posla kao i u fazi kontrole
realizacije
posla, te u analiziranju ostvarenih cijena i trokova u odnosu na planirane
cijene i trokove.
Pored kalkulacije cijena moemo govoriti i o kalkulaciji trokova. U
trgovinskom poduzeu
ova kalkulacija obuhvata sve trokove koji se odnose na izvrenje nekog
posla.
Zadatak kalkulacije trokova je da:
-

obuhvati sve trokove

rasporedi trokove

3. PRAVILA KALKULACIJE
Da bi jedna kalkulacija bila ispravna i da bi odgovorila svojim zadacima
ona mora
ispunjavati odreena pravila. Neispunjavanjem nekih od pravila, ona ostaje
neispravna,
nepotpuna ili nejasna to dalje generira probleme u poslovanju.
Ta pravila jesu::
pravilo tonosti (utvrditi tone trokove koji se odnose na svaku koliinu
uinaka),
pravilo dokumentiranosti (svaki troak treba imati svoj pisani dokument),
pravilo potpunosti (obuhvaanje svih trokova koje uzrokuje izrada
uinaka),
pravilo diferenciranja (trokovi se razvrstavaju prema vrstama i
rasporeuju po
i nositeljima trokova),
pravilo preglednosti (sadraj kalkulacije treba biti lako uoljiv),
pravilo aurnosti (kalkulacija treba biti napravljena na vrijeme radi
donoenja pravodobnih poslovnih odluka),
pravilo usporedivosti (treba postojati mogunost usporedivosti s
prethodnim i naknadnim kalkulacijama),
5

 pravilo ekonominosti (izrada kalkulacije ne bi smjela kotati vie nego

to su koristi
koje ta kalkulacija donosi).

4. VANI POJAVNI OBLICI KALKULACIJE

Svako trgovisnko preduzee, bez obzira da li ono posluje na domaem
ili inozemnom
tritu, primjenjuje razne vrste kalkulacija. Sadraj, oblik i vrstu kalkulacije
odreuje samo
preduzee i prilagoava ih svojim potrebama i mogunostima.
Kalkulacija koje se najee pojavljuju u poslovanju trgovinskih poduzea:
1. Kalkulacija prodajne cijene gotovog proizvoda kod proizvoaa
2. Kalkulacija pri nabavkama robe:
Primjer kalkulacije nabavne cijene ako je roba kupljena na domaem
tritu
Primjer kalkulacije nabavne cijene ako je roba kupljena na inozemnom
tritu,( uvoz robe)
3. Prodajna kalkulacija na domaem tritu:
Prodajna kalkulacija po sistemu mari ( bez poreza )
Prodajna kalkulacija po sistemu rabata ( bez poreza )
Prodajna kalkulacija s porezom:
-po sistemu mari
-po sistemu rabata
4. Izvozna kalkulacija.

5. VRSTE KALKULACIJA
Kriterij za definiranje kalkulacije prema vrsti je vrijeme. S obzirom na
njega, razlikuju se:
prethodna kalkulacija ili pretkalkulacija i
naknadna ili obraunska kalkulacija.

5.1. Prethodna kalkulacija izrauje se prije poetka izrade uinka. Temelji

se na normativima
utroaka predmeta rada i sredstava za rad, radnim normama i propisima
koji reguliraju
doprinose i poreze. Izrauje se radi utvrivanja cijene proizvoda prije
poetka izrade kako bi
se ustanovilo isplati li se izrada proizvoda ili obavljanje usluge
(usporedbom cijene kotanja i
mogue prodajne cijene).
5.2. Naknadna kalkulacija izrauje se nakon zavretka proizvodnje i kazuje
koliko proizvod
stvarno kota. Ovom kalkulacijom odreuje se je li ostvaren dobitak ili
gubitak, ako je
prodajna cijena utvrena na tritu ili kolika bi trebala biti prodajna cijena
ako je poduzee
samo utvruje.
U praksi se, uz navedene kalkulacije, susree i tkz. meukalkulacija. Ona
se izrauje
U sluajevima kada proizvodnja traje dugo vremena (brodogradnja,
graevinarstvo), gdje se
ne eka zavretak proizvodnje za izradu obraunske kalkulacije, ve se
nakon zavretka
odreenog razdoblja ili odreene faze proizvodnje izrauje privremena
obraunska
kalkulacija. Ona slui kao osnovica za ispostavljanje rauna za dotad
obavljeni posao.

6. METODE KALKULACIJE
Metode kalkulacije mogu se svrstati u tri osnove skupine:
1. Kalkulacija cijene kotanja,
7

2. Kalkulacija dopunskog troka i

3. Kalkulacija cijene proizvodnje.
Kalkulacija cijene kotanja je klasina i osnovna kalkulacija svakog
poduzea. Preostale dvije
kalkulacije jesu kalkulacije na temelju kojih se donose kratkorone
poslovne odluke.
6.1. Kalkulacija cijene kotanja
Kalkulacija cijene kotanja utvruje cijenu kotanja ili prosjeni troak
uinaka. Sve metode ove kalkulacije mogu se svrstati u dvije skupine:
djelidbene (divizione) kalkulacije i
dodatne kalkulacije.
Djelidbena kalkulacija primjenjuje se u onim poduzeima koji proizvode
samo jedan
proizvod ili nekoliko vrsta srodnih proizvoda. Ovdje nije potrebno
prethodno trokove
razvrstavati na neposredne i ope jer se radi o proizvodnji samo jedne
vrste uinaka ili
nekoliko vrsta srodnih uinaka, koji se mogu svesti na istu jedinicu, pa je
uvijek poznat
nositelj troka. Postupak kalkulacije svodi se na to da se trokovi ukupne
proizvodnje
(dobiveni zbrajanjem svih trokova poduzea) podijele proizvedenom
koliinom uinaka.
Djelidbena kalkulacija javlja se u etiri oblika:
a) jednostavna (obina, skupna, sumarna, ista),
b) sloena (viefazna, diferencirana, selektivna),
c) kalkulacija ekvivalentnih brojeva i
d) kalkulacija vezanih proizvoda.
-- Jednostavna djelidbena kalkulacija moe se primijeniti u poduzeima
koja proizvode jednu
vrstu istorodnih proizvoda, kao, primjerice, elektrane, plinare, pivovare,
tvornice cementa, i
slino. Cijena kotanja izraunava se tako da se trokovi jednostavno
podijele brojem
proizvedenih uinaka.
8

-- Sloena djelidbena kalkulacija moe se primjenjivati takoer pri

proizvodnji jedne vrste
istorodnih uinaka. Trokovi se, meutim, ne utvruju u jednom iznosu,
nego po fazama
procesa proizvodnje, li po mjestima nastanka uinka, ili po elementima
strukture cijene.
Prednost ove kalkulacije je u tome to prua znatno bolju osnovicu za
kontrolu trokova i
bolji uvid u ekonomiziranje elemenata radnog procesa.
-- Kalkulacija ekvivalentnih brojeva primjenjuje se u sluajevima stvaranja
nekoliko
meusobno srodnih uinaka koji se proizvode od istog materijala i po istom
tehnolokom
postupku. Razlikuju se samo po dimenziji, obliku i kvaliteti, kao to je sluaj
u proizvodnji
odjee, obue, limova razliitih debljina, avala razliitih veliina, konzervi
razliitih teina,
motora razliite snage i slino. Karakteristika ove kalkulacije sastoji se u
tome da se utvruju
odreeni ekvivalentni brojevi za proizvode (uinke) na temelju prorauna
utroaka
materijala, sredstava za rad i koliine rada koji ulaze u njih. Za proizvod
koji apsolutno ili
relativno dominira u strukturi proizvodnje dodjeljuje se koeficijent 1. Ovaj,
kao i ostali
utvreni koeficijenti, pokazuju odnose trokova pojedinih srodnih uinaka i
slue kao temelj
za kalkuliranje cijene.
-- Kalkulacija vezanih proizvoda primjenjuje se u sluajevima kada uz
proizvodnju glavnog
proizvoda nastaju i sporedni proizvodi. Primjerice, u rafinerijama nafte (uz
benzin nastaju i
drugi derivati), u industriji eera (uz eer nastaju melasa i repini rezanci)
i slino. Kako se
glavni i sporedni proizvod dobivaju od iste sirovine, to je nemogue utvrditi
koliko trokova
9

stvarno izaziva jedan, a koliko drugi proizvod. Cilj ove kalkulacije jeste
utvrditi cijenu
kotanja glavnog proizvoda. U tu svrhu, od ukupnih trokova (osnovnog i
sporednog
proizvoda) izdvoji se dio koji bi se aproksimativno mogao odnositi na
sporedni proizvod.
Taj dio se utvruje po trinoj vrijednosti sporednog proizvoda i oduzima od
ukupnih
trokova.Ostatak ine trokovi glavnog proizvoda. Nakon ovog postupka,
cijena kotanja
jediniceglavnog proizvoda izraunava se pomou jednostavne ili sloene
djelidbene
kalkulacije, ako se radi o jednoj vrsti glavnog proizvoda, ili pomou
kalkulacije ekvivalentnih
brojeva, ako se radi o nekoliko vrsta glavnih proizvoda.
Dodatna kalkulacija primjenjuje se u onim poduzeima koja proizvode dva
ili nekoliko vrsta
razliitih proizvoda. Ovdje je nuno trokove razvrstati na neposredne i
ope, jer se radi o
proizvodnji nekoliko vrsta proizvoda (uinaka). Neposredni trokovi
neposredno se
obuhvaaju po proizvodima, a opi se dodaju neposrednim trokovima
pomou odreene
osnovice. Po nainu kako se opi trokovi rasporeuju na nositelje,
razlikuju se dva oblika
dodatne kalkulacije:
sumarna dodatna kalkulacija i
diferencirana dodatna kalkulacija.
Sumarna dodatna kalkulacija u obraunavanju cijene kotanja polazi od
utvrnivanja
neposrednih trokova za svaki uinak. U prethodnoj kalkulaciji ti se trokovi
utvrnuju na
temelju predvinenih veliina, a u obraunskoj kalkulaciji na temelju
stvarnih trokova.
Osnovno pitanje jeste to utvrditi kao osnovicu za rasporenivanje opih
trokova, jer oni se
10

mogu rasporenivati na proizvode kao nositelje trokova razmjerno prema

jednoj vrsti
neposrednog troka, ili prema ukupnim neposrednim trokovima, ili prema
nekoj kombinaciji
nekih vrsta neposrednih trokova. U praksi se najee uzimaju
neposredne bruto-plae, jer
se pretpostavlja da su opi trokovi prouzrokovani radom i da e
rasporenivanje po toj
osnovici dati tonije rezultate od bilo koje druge osnovice.Nakon izbora
osnovice (koja se
smatra najpogodnija u konkretnom sluaju), utvrnivanje pripadnog dijela
opih trokova na
proizvode moe se provesti na dva naina:
- pomou koeficijenata prijenosa, koji se dobiju kao odnos izmenu opih
trokova i izabrane osnovice, ili
- pomou strukture izabrane osnovice.
Diferencirana dodatna kalkulacija ralanjuje ope trokove po
skupinama opih trokova
i po mjestima nastanka, a za dodavanje tih trokova neposrednim
trokovima slui
nekoliko osnovica.

Kao osnovice se uzimaju oni neposredni trokovi za koje se pretpostavlja

da su najvie
prouzroili nastanak odgovarajueg opeg troka. Za rasporenivanje opih
trokova
stvaranja uinka postoji nekoliko osnovica: neposredne bruto-plae, ili
neka druga vrsta
neposrednog troka, kombinacija vie vrsta neposrednih trokova ili pak
ukupni
neposredni trokovi. Za rasporenivanje opih trokova uprave i prometa
postoji vie
osnovica: neposredne bruto-plae, ili neka druga vrsta neposrednog
troka, kombinacija
vie vrsta neposrednih trokova, ukupni neposredni trokovi, trokovi
stvaranja uinaka
11

(zbroj neposrednih trokova i opih trokova stvaranja uinaka), ili pak

trokovi obrade (
trokovi stvaranja uinaka umanjeni za trokove materijala izrade). Za sve
je osnovice za
prijenos opih trokova zajedniko da se pretpostavlja ovisnost izmenu
opih trokova i
osnovice.

6.2. Kalkulacija dopunskog troka

Kalkulacija dopunskog troka, uz kalkulaciju prosjenog troka, pomae
poduzeu da
donese pravilne poslovne odluke, odnosno da vodi politiku diferenciranih
cijena. Naime,
udio fiksnih trokova u trokovima poduzea sve vie raste. Pri tome neka
poduzea nisu
u mogunosti iskoritavati svoje kapacitete do zone optimalnosti i svu
realiziranu
proizvodnju prodavati po cijenama koje su iznad cijene kotanja. Zbog toga
se postavlja
pitanje treba li se poduzee koristiti ili ne slobodnim kapacitetima. Bit
kalkulacije
dopunskog troka je u tome da se postojea proizvodnja optereti svim
trokovima te
proizvodnje, a dodatna proizvodnja samo trokovima koje ta dodatna
proizvodnja i
uzrokuje. Tu se u pravilu radi o varijabilnim trokovima, ali moe se raditi i
o relativno
fiksnim trokovima.
6.3. Kalkulacija cijene proizvodnje
Kalkulacija cijene proizvodnje polazi od injenice da proizvodnja
odreene koliine
uinaka utjee samo na jedan dio trokova poduzea (na varijabilne i
relativno fiksne
trokove), dok na drugi dio trokova (apsolutno fiksne trokove) ne utjee
jer su to trokovi

12

kapaciteta koji ovise o veliini kapaciteta poduzea. Karakteristika ove

kalkulacije je u tome
da:
obraunava samo trokove koje izaziva proizvodnja uinaka (samo
varijabilne i relativno fiksne), dok
apsolutno fiksni trokovi u itavoj svojoj visini terete prihod poduzea
u vremenu s kojim su u svezi.
Razlika izmeu prodajne cijene i cijene proizvodnje predstavlja doprinos
uinka
(contribution, maru) i u njoj je sadran doprinos za pokrie apsolutno
fiksnih trokova i
doprinos za dobitak poduzea.

7. ZAKLJUAK
Kalkulacije kao raunski postupak odreivanja cijene nekog proizvoda ili
usluge imaju
veliki znaaj u poslovanju trgovakog poduzea, prvenstveno u
odreivanju nivo
nabavnih i prodajnih cijena. One predstavljaju uvjet za donoenje
kvalitetnih poslovnih
odluka. Njihov zadatak se oituje u formiranju cijena, planiranju i kontroli
trokova, kontroli
ekonominosti i rentabilnosti poslovanja. U prethodnom tekstu su
pojanjeni pojmovi
same kalkulacije, njena naela izrade, metode izrade i vaniji pojavni oblici
kalkulacija.

13

8. LITERATURA
Grubii, D. (2007). Poslovna ekonomija, Ekonomski fakultet u Splitu,
Split.

14