1. Od koje riječi potječe izraz „kalkulacija“?

Izraz „kalkulacija“ potječe od latinske riječi „calculus“ koja znači „kamenčić od vapnenca“, koji je
služio kao pomoćno sredstvo za računanje kod starih Rimljana. Ova riječ se u svakodnevnog
govoru koristi u više značenja, i to kao:

a) Svako računanje, obračuvanje,

b) Računski postupak za iznalaženje cijena učinaka u preduzeću,
c) Dokument (izvještaj) o pozicijama iz kojih se sastoji cijena nekog učinka, i
d) Kao organizaciona jedinica preduzeća u kojoj se izvodi postupak kalkulisanja tj.
iznalaženja cijena učinaka preduzeća.

Prema prof. Dr. Slobodanu Markovskom, pojam kalkulacije bi se najjednostavnije mogao sažeti
kao „utvrđivanje troškova po jedinica učinka“. Ona je „sumar troškova elemenata i metod
grupisanja troškova radi utvrđivanja cijene koštanja učinaka“.

2. Kalkulacije u trgovini se operišu?

Kalkulacije u trgovini operišu se fakturnim (kupovnim), nabavnim i prodajnim cijenama.

a) Fakturna cijena je cijena po kojoj prodavac prodaje robu kupcu. Ona je sadržana u
fakturi (tj. računu) prodavca. Može biti:
i) Bruto – fakturna, i
ii) Neto – fakturna.

Neto – fakturna cijena predstavlja iznos koji treba isplatiti prodavcu za kupljenu robu.

Bruto – fakturna cijena pored ovog iznosa sadrži i popuste koje je prodavac odobrio kupcu.

b) Nabavna cijena pokazuje koliko kupca staje jedinica kupljene robe na njegovom
stovarištu, u njegovom skladištu, magacinu i slično.
c) Prodajna cijena je cijena po kojoj preduzeće prodaje nabavljenu robu. Od nabavne
cijene, po pravilu, je viša za iznos koji se zove „razlika u cijeni“.

3. Šta podrazumijeva pojam „metodologija“?

Pored organizacijske i dokumentacijske podloge, racionalna i svrsishodna izrada kalkulacije

cijene koštanja mora se temeljiti i na utvrđenoj metodologiji izrade kalkulacija. Pod pojmom
„metodologija“, treba podrazumijevati promišljeno i plansko postupanje u izradi kalkulacija da
bi se postigao zadati cilj. Jedan takav pristup zahtijeva:

a) Ispravno definisanje objekta kalkulisanja i određivanje načina njegovog utvrđivanja,

b) Utvrđivanje uzročnika troškova,
 c) Grupisanje troškova u funkciji kalkulisanja,
d) Određivanje obuhvatnosti i sadržine kalkulacija, i
e) Izbor metode kalkulisanja.

4. Podjela troškova prema načinu reagovanja na stepen zaposlenosti vrši se tako što se
ukupni troškovi dijele na:
a) FIKSNE – koji se ne mijenjaju pri promjeni nivoa proizvodne aktivnosti,
b) VARIJABILNE – koji se mijenjaju ovisno o promjenama nivoa proizvodne aktivnosti,
c) MIJEŠANE – koji nisu ni strogo fiksni, ni strogo varijabilni, nego posjeduju obje
komponente,
d) DISKRECIJSKE TROŠKOVE – koji nastaju kao posljedica diskrecijskih menadžerskih
odluka (npr. troškovi reklame i propagande i sl.).

5. Obračun kod kojeg u cijenu koštanja učinka ulazi direktni materijal i indirektni troškovi
proizvodnje naziva se?

Apsorpcioni sistem obračun troškova – u vrijednost zaliha proizvedenih učinaka uključuje samo
proizvodne troškove. To se obezbjeđuje tako što se u cijenu koštanja uključuju samo direktni i
indirektni proizvodni troškovi. Troškovi uprave i prodaje predstavljaju rashode perioda i
pokrivaju se kao takvi iz prihoda obračunskog perioda.

(OSTALI AKO BUDU TREBALI)

Sistem obračuna ukupnih troškova (tzv. metoda pune cijene koštanja) – u vrijednost zaliha
proizvedenih učinaka se uključuju i direktni i indirektni proizvodni i i indirektni neproizvodni
troškovi. Dakle, u cijenu koštanja učinka zaračunavaju se ukupni troškovi i njihovo pokriće vrši
se iz prihoda obračunskog perioda ovisno o prodaji učinaka.

Sistem varijabilnih troškova – valorizovanje zaliha vrši se na osnovu varijabilnih troškova

(direktni rad, direktni materijal, opšti troškovi proizvodnje - varijabilni dio i opšti troškovi
uprave i prodaje – varijabilni dio). Svi drugi troškovi predstavljaju rashode perioda i kao takvi
pokrivaju se iz prihoda obračunskog perioda.

Obračun troškova prema MRS – u 2 (zalihe) predstavlja kombinaciju nepotpunih i potpunih

načina obračuna troškova. Specifičnost ove metode je u tome da se jedan dio fiksnih indirektnih
troškova proizvodnje može obuhvatiti u vrijednost zaliha.

6. Gdje se primjenjuje diviziona (diobena kalkulacija)?

Diviziona (diobena) kalkulacija se po pravilu primjenjuje u jednorodnoj (homogenoj) masovnoj

proizvodnji i masovnoj proizvodnji sa manjim brojem artikala. Ova metoda koristi dijeljenje kao
osnovnu računsku operaciju, te se troškovni elementi i ukupni troškovi dijele sa količinom
proizvoda. Pri tome, može se raditi o čistoj diobi (tzv. čista diviziona kalkulacija) ili se pak dioba
vrši uz pomoć ekvivalentnih brojeva (tzv. diviziona kalkulacija pomoću ekvivalentnih brojeva).

(Ostale ako budu trebale).

Kalkulacija vezanih proizvoda – se primjenjuje u takvoj proizvodnji koja pored osnovnih

proizvoda, po prirodi tehnološkog procesa (iz istih sirovina i primjenom iste tehnologije),
izrađuje i nusproizvode koji imaju svoju tržišnu vrijednost.

Dodatna kalkulacija se primjenjuje u heterogenoj maloserijskoj i velikoserijskoj proizvodnji i

pojedinačnoj proizvodnji. Osnovna računska operacija je sabiranje.

Kombinovana kalkulacija – se primjenjuje u svim tipovima proizvodnje u kojima ima više vrsta
proizvoda.

7. Koje kalkulacije se zasnivaju na savremenoj teoriji slojevitih troškova?

Diferencijalne kalkulacije se zasnivaju na savremenoj teoriji slojevitih troškova. Pod slojevnim

troškovima podrazumijevaju se troškovi koji se pojavljuju između dva stepena zaposlenosti.
Prof. Dr. Eduard Blaško u ovoj kategoriji troškova razlikuje:

a) Troškove diferencije,
b) Diferencijalne troškove,
c) Granične troškove, i
d) Ukupne diferencijalne troškove.

8. Šta podrazumijeva analitička kalkulacija?

Analitička kalkulacija podrazumijeva utvrđivanje cijene pojedinačnog učinka. Suprotno od

analitičke kalkulacije je sintetička kalkulacija. Sintetička kalkulacija podrazumijeva utvrđivanje
cijene za jednu manju ili veću grupu poslovnih učinaka.

Dakle, analitička kalkulacija utvrđuje cijene (nabavnu, proizvodnu, prodajnu) za konkretni

pojedinačni poslovni učinak.

9. Garantovane cijene?

Garantovane cijene su propisane cijene po kojima se od strane državnih nadležnih institucija

otkupljuju žitarice, određene vrste povrća i voća i određene stoke. Cijene pretpostavljaju
određeni kvalitet proizvoda i određene uslove isporuke.
Minimalne otkupne cijene primjenjuju se u otkupu nekih poljoprivrednih proizvoda (grožđe,
uljarice, sirovi pamuk, mlijeko, šećerna repa, duhan i sl.).

10. Kako može biti postignuta konkurentna prednost?

Konkurentna prednost može biti postignuta ili nižim troškovima ili diferenciranjem proizvoda.
Da bi se postigla ili zadržala konkurentna troškovna prednost, kompanija mora jako dobro
razumjeti, ne samo vlastite troškove, već i troškove svojih dobavljača, kupaca i konkurencije.

11. Kako računovodstvo aktivnosti organizuje rad?

Računovodstvo aktivnosti organizuje rad u okviru funkcija, aktivnosti, zadataka, i podzadataka.

Zadaci i podzadaci su radni elementi jedne aktivnosti. Ključne ideje od koji polazi je da su:
funkcije previše opšte za praćenje, zadaci su suviše mali za praćenje, dok su aktivnosti praktične
za praćenje i kontrolu efikasnosti i efektivnosti.

Računovodstvo aktivnosti obezbjeđuje logičan okvir za integrisanje:

a) Troškovnog računovodstva (određivanje troškova aktivnosti),

b) Mjerenja perfomanse (određivanje efikasnosti i efektivnosti),
c) Upravljanja investicijama (identifikovanje, procjenjivanje i implementiranje novih
aktivnosti, ili alternativa za postojeće, za poboljšanje buduće perfomanse).

12. Postoje 3 načina gledanja na ABM?

Iz ugla primjene ABM – a u praksi savremenih preduzeća možemo konstatovati da postoje tri
načina gledanja na ABM:

a) Projektni,
b) Modelski, i
c) Sistemski pristup.

Mnoga preduzeća napuštaju ABM kada se on približi projektu ili modelu. Upotrebljavanje ABM
kao razvijenog sistema je prilično novo, tako da sud o njemu još nije moguće dati sa sigurnošću.
Ipak, on izgleda kao najbolja šansa za uspješnu integraciju ABM –a.

13. Kako analiza lanca vrijednosti želi uskladiti posao?

Analiza lanca vrijednosti želi uskladiti posao kao „povezan niz aktivnosti koje stvaraju vrijednost
cijelim putem od osnovnog izdavanja izvora materijala, preko komponenata dobavljača do kraja
– upotrebe proizvoda isporučenog u ruke krajnjih kupaca“.
Ideja je proširiti fokus menadžerskog računovodstva na uključivanje kritičnih elemenata
eksternih za kompaniju, naglašavajući dodavanje vrijednosti za kupce i dobavljače.

14. Pretpostavka za racionalno planiranje i praćenje ostvarenih općih troškova je

utvrđivanje...?

Jedna od značajnijih pretpostavki (uslova) za racionalno planiranje i praćenje (analiziranje)

ostvarenih opštih troškova je da smo ORGANIZACIJSKI UTVRDILI MJESTA TROŠKOVA odn.
Organizacijske cjeline (obračunske cjeline) u kojima se ostvaruju planom utvrđena proizvodnja
ili zaokruženi poslovi. Iz ovoga proizilazi da se u preduzeću moraju utvrditi:

a) Mjesta troškova osnovne djelatnosti,

b) Mjesta troškova pomoćne djelatnosti,
c) Mjesta troškova sporedne djelatnosti,
d) Režijska mjesta troškova u sferi proizvodnje,
e) Režijska mjesta troškova u sferi poslovanja (uprava i prodaja).

15. Kada troškovi poslovanja prelaze u rashode?

Troškovi poslovanja prelaze u rashode tek pri obračunu poslovnog rezultata i to samo onaj dio
koji je sadržan u realizovanim proizvodima i uslugama, realizovanoj robi i materijalu.

Iz navedenog, možemo konstatovati da se u troškove poslovanja ne mogu uključiti druga

trošenja u preduzeću osim onih koja su nastala u vezi stvaranja učinaka. Ovi troškovi čine
CIJENU KOŠTANJA.

Cijena koštanja određenog učinka, u bilo kojem momentu njegovog stvaranja, predstavlja
ukupan iznos troškova, koji je trebalo izvršiti da bi taj učinak bio doveden u oblik, stanje i prilike
u kojima se nalazi u datom momentu. Iz definicije proizilazi da je cijena koštanja funkcija kako
trošenja, tako i vremena u kojem se vrši stvaranje učinka.

DRUGA GRUPA (pitanja koja se ne podudaraju).

16. Osim što se kalkulacija posmatra kao računski postupak, za nju je vezano i sljedeće?

Ono što je zajedničko svim definicijama je da, osim što kalkulaciju posmatraju kao računski
postupak, za ovaj pojam vezuju i sljedeće:

a) Obračunavanje troškova, i
b) Izračunavanje cijena učinaka preduzeća.
Naglašavanje ovih momenata je razumljivo ima li se u vidu da je nastanak kalkulacije upravo
vezan za potrebu preduzeća da pravilno rasporedi troškove i utvrdi adekvatne cijene poslovnih
učinaka.

Mr. Milivoj Stojin za kalkulaciju kaže: „U savremenim obračunskim sistemima kalkulacija

prestavlja metodski postupak koji se primjenjuje za izračunavanje troškova proizvodnje
(prometa) i utvđivanje prodajnih cijena. Troškovi proizvodnje i prodajne cijene mogu se putem
kalkulacija utvrditi zbirno, za cijeli obim proizvodnje i pojedinačno, tj. za jedinicu proizvoda“.