1. Preduzeće obavezno zalihe tereti troškovima plata top menadžera.

N
plate top menadžera evidentiraju se kao rashod prerioda u bilansu uspjeha, ne mogu teretiti zalihe
2. Troškovi proizvodne režije su u pravilu direktni troškovi. N
indirektni troškovi – troškovi proizvodne režije
3. Primarni troškovi su po pravilu direktni troškovi. T
primarni troškovi su direktni troškovi
sekundarni troškovi su indirektni troškovi
4. Želi li preduzeće proizvoditi po minimalnim prosječnim ukupnim troškovima ATC treba da
odredi nivo proizvodnje pri kojem je prosječni ukupni trošak ATC manji od ukupnog graničnog
troška MC. N
ukoliko preduzezeće želi proizvoditi po minimalnim prosječnim ukupnim troškovima uvijek samo jedan
uslov treba biti ispunjen a to je da je granični trošak jednak prosječnom ukpnom trošku.
5. Minimalno efikasni obim prizvodnje MEC predstavlja obim proizvodnje i nivo intaliranog
kapaciteta po kojem je granični nivo MC minimalan. N
6. Kada su prosječni ukupni troškovi rastući granični troškovi su:
c) Veći do prosječnih ukupnih troškova
7. Tačka zatvaranja predstavlja obim proizvodnje pri kojem je:
b) Granični trošak jednak prosječnom varijabilnom trošku
-tačka zatvaranja je onaj obim proizvodnje pri kojem je granični trošak jednak prosječnom varijabilnom
trošku
-tačka pokriča je situacija kad je granični trošak jednak prosječnom ukupnom trošku
8. Troškovi kojima preduzeće može teretiti zalihe su:
a) Troškovi plata direktnih radnika
d) Troškovi sirovina i materijala za proizvodnju
e) Troškovi električne energije u proizvodnom pogonu
9. Vrste izvještaja koji se sačinjavaju u finansijskom računovodstvu su:
a. prorezne prijave
b. finansijski izvještaji
c. izvještaji regulatornim agencijama
10. prema nosiocima troškovi mogu biti:
c. driektni
f. inditrktni
-prema nosiocima troškovi se djele na direktne i indirektne troškove
-prema bilansu uspjeja troškovi se djele na uskladištive i neuskladištive troškove
-oportunitetni troškovi nemaju veze sa ovim klasifikacijama troškova, oporutinitetni trošak je trošak
najbolje propuštene prilike, ne bilo koje već najbolje propuštene prilike
11. Šematski prikaži dvokategorijalni i trokategorijalni pristup svrstavanja proizvodnih troškova.

1
12. Navedite i objasnite podjelu troškova prema ulozi u bilansu uspjeha.
Prema ulozi troškova u bilansu uspjeha troškovi se mogu podijeliti na uskladištive i neuskladištive
troškove.
Ukupne troškove proizvodnog preduzeća treba razvrstati na one koje preduzeće može teretiti na zalihe i na
troškove koje preduzeće nema pravo teretiti na zalihe.
Troškovi kojima je dopušteno teretiti zalihe jesu :
1. Troškovi direktnog materijala – troškovi materijala i dijelova koji se koriste u proizvodnji gotovih
proizvoda
2. Troškovi direknog rada – troškovi plaća zaposlenih koji manuelno ili pomoću alata rade u procesu
proizvodnje proizvoda
3. Opći troškovi proizvodnje –''sveobuhvatna'' grupa troškova koja uključuje sve troškove proizvodnje
osim troškova direktnog materijala i direknog rada. Primjeri uključuju plaće kontrolora
proizvodnje, troškove održavanja opreme, amortizaciju opreme i sl.
Uskladištivi troškovi terete se na rashode tek kada se izvrši stvarna prodaja gotovih proizvoda kupcu.
Neuskladištivi troškovi su troškovi kojima proizvodno preduzeće nema pravo teretiti zalihe a to su troškovi
uprave i prodaje, opći troškovi finansiranja i drugi opći troškovi. Neuskladištivi troškovi odmah, po svom
nastanku postaju rashodi razdoblja (bez obzira na to što će računovodstveno na rashode biti preneseni tek
prilikom obračuna).
karakteristike:
-uskladištivi troškovi se evidentiraju u bilansu stanja
-neuskladišti troškovi se u momentu nastanka evidnetiraju kao rashod perioda u bilansu uspjeha

13. Šematski prikaži osnovne kategorija bilansa uspjeha (kako izvodimo neto dobit).

2
II. UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA
14. Prema općeprihvaćenim računovodstvenim načelima GAAP obračun po ukupnim troškovima se smatra
obaveznom formom finansijskog izvještavanja. T
15. Obračun po ukupnim troškovima je korisniji za potrebe donošenja menadžerskih odluka u odnosu na
obračun po varijabilnim troškovima. N
16. U slučaju kad zalihe opadaju vrednovanje po ukupnim troškovima rezultira većom maržom po
segmentu nego obračun po varijabilnim troškovima. N
17. Kod obračuna po potpunim troškovima fiksni troškovi nisu uključeni u troškove proizvodnje i ne
prenose se u budućim razdobljima u vrijednost zaliha. N
18. Kod obračuna po varijabilnim troškovima potrebno je izračunati stopu apsorpcije (pokrića)
ukupnih troškova. N
stopa apsorpcije ili pokrića ukupnih troškova računa se iskuljučivo kod obračuna po ukupnim ili potpunim
troškovima na osnovu stope apsorpcije raspoređuju se ukupni troškovi po pojedinim proizvodima
19. Da bi obračun po ukupnim troškovima rezultirao većom maržom po segmentu nego obračun po
varijabilnim troškovima potrebno je da:
a. Rastu zelihe preduzeća
c. Su fiksni troškovi odgođeni
20. Prema obračunu po potpunim troškovima u troškove proizvodnje spadaju:
a. Varijabili opći troškovi proizvoda
c. Plate direktnih radnika
e.Troškovi direktnog materijala
21. U skladu sa konceptom obračuna troškova na osnovu aktivnosti, aktivnost oglašavanja je
uzrokovana sljedećim faktorima:
b. Vrijednost prodaje po pojedinim područijima prodaje
22. Da bi obračun troškova na osnovu aktivnosti mogao funkcionisati potrebno je:
c. Kreirati grupe troškova za svaki centar resursa i svaku aktivnost
d. Utvrditi uzročne troškove i uzročne troškove aktivnosti

23. Šematski prikažite obračun troškova na osnovu aktivnosti.

3
24. Objasnite obračun po varijabilnim (graničnim) troškovima.
--koji troškovi mogu teretiti zalihe gotovih proizvoda a koji ne?
-kod obračuna po varijabilnim troškovima fiksni troškovi se evidentiraju kao rashod prerioda u trenutku
nastanka, troškovi proizvodnje ulaze u varijabilini trošak

25. Navedite i objasnite korake obračuna po ukupnim (potpunim) troškovima.

1.utvrditi opšte troškove za naredni obračunski period – unaprijed
2.rasporediti opšte troškove po odjelima i to rasporediti i po proizvodnim i po uslužnim odjelima
3.utvrditi opšte troškove koji su vezani za uslužne odjele i utvrditi u kojoj mjeri proizvodni odjeli koriste
usluge uslužnih odjela
4.izvršiti realokaciju troškova uslužnih odjela na troškove proizvodnih odjela
5.izračunati stopu pokrića ili apsorpcije
6. ukalkulisati opšte troškove u proizvode
7.pronači troškove uprave, prodaje i distribcije i ulalkulisati ih u trošak proizvodnje

III. TROŠKOVI – OBIM – PROFIT ANALIZA

26. Sigurnosna marža pokazuje za koliko se nivo aktivnosti preduzeća koje posluje sa gubitkom
mora povečati da bi preduzeće poslovalo sa dobitkom. N
sigurnosna marža pokazuje do koje mjere preduzeće može smanjiti prodaju a da pri tome ne ostvari gubitak
27. Suvišak u outputu koji prelazi donju tačku rentabiliteta naziva se faktor sigurnosti. T
donja tačka rentabilnosti je tačka pokrića
28. Doprinos u odnosu na prodaju (CPS) je pokazatelj primjenjiv samo za kompanije koje proizvode
jedan proizvod. N
kompanije koje proizvode samo jedan proizvod koriste pokazatlj doprinos po jedinici ili CPU
29. Pristup doprinosa je takav da opterećuje jedinicu proizvoda sa varijabilnim troškovima i
alikvotnim dijelom fiksnih troškova. N
pristup doprinosa opterečuje jedinicu proizvoda samo sa varijabilnim troškovima
30. Operativni leveridž identifikuje promjene u profitu kao posljedica smanjenja fiksnih troškova. N
operativni leveridž ili poslovna poluga identifikuje promjene profita nastale kao posljedica smanjenja
obima prodaje
31. Samo jedna od navedenih formula se može koristiti za izračunavanje kontribucije:
b. Prihod X CPS = FT + profit

4
32. Do povećanja ukupne kontribucije (doprinosa) dolazi usljed:
a. Smanjenja varijabilnih troškova
b. smanjenje prodaje cijene
c. Povečanja prodajne cijene
d. povečanje varijabilnih troškova
e. Povečanje obima prodaje
ukupna kontribucija je ukupni prihod minis ukupni varijabilni trošak, prihod je jednak cijena puta količina
a ukupni varijabilni trošak je varijabilni trošak po jedinici puta količina
33. Faktori koji međusobno utiću na profit su:
a. Prodajni nivo
b. Ukupni varijabilni troškovi TVC
d. Obim proizvodnje
34. CPS / doprinos u odnosu na prodaju predstavlja:
a. Apsolutni doprinos izražen kao procenat prodajne cijene
35. Operativni leveridž ukazuje na:
- Promjene profita, nastale kao posljedica malih promjena u nivou prodaje
36. Definišite pojam „operativni leveridž“ i napišite formulu za njegovo izračunavanje:
operativni leveridž ili poslovna poluga predstavlja promjene profita nastele usljed promjene obima prodaje
formula: Operativni leveridž = kontribucija / dobit
primjer: ukoliko je poslovna poluga ili operativni leveridž 5 puta to znači da 10% povečanje prodaje
uzrokuje porast profita za 50 puta.

IV. ULOGA TROŠKOVA U ODREĐIVANJU CIJENA

37. Osnov inkrementalne analize je kontribucija i stopa kontribucije. N

osnov CVP analize ili osnov troškovi obim profit analize jesu kontribucija i stopa i konribucije
38. Informacija koja je jedina relevantna za odluku jeste ona koja se nemjenja kada se mjenjaju planirani
postupci. N
39. Marža po segmentu je ključni instrument ocjene efekata dugoročne odluke na profitabilnost. T
-da li se marža po segmentu korsti za donošenje kratkoročnih, dugoročnih ili i kratkoročnih i dugoročnih
odluka?
-marža segmeta koristi se isključivo za donošenje dugoročnih odluka
-CVP analiza se korsti za donošenje kratkoročnih odluka
40. Oportunitetni trošak predstavlja nivo profita ili korist koji bi bio ostvaren da je poduzet alternativni
smjer akcije. T
41. Potonuli troškovi su relevantni za donošenje odluke menadžerima. N
42. Prilikom donošenja odluke o prihvatanje specijalne narudžbe menadžer bi kao alat trebao
koristiti:
a.Inkrementalnu analizu
43. Za donošenje dugoročnih odluka koje uključuju promjene u fiksnim troškovima korisno je
koristiti jednu od navedenih mjera:
c. Marža po segmentu
44. Marža segmenta pokazje da li profitni centar:
b. Stvara dovoljno veliki doprinos pokriću kojim će se pokriti fiksni troškovi koji su vezani za taj segment
preduzeća

V. ODREĐIVANJE CIJENA PO POJEDINIM TRŽIŠNIM STANJIMA

45. Broj učesnika i diverzifikacija proizvoda su osnovni kreteriji Stackelbergove klasifikacije tržišnih
stanja. N
-Samulsonova klasifikacija: broj učesnika, diverzifikacija proizvoda i utjecaj prodavača ili kupaca na
formiranje cijena (stepen kontrole cijena)
-Statckelbergorova klasifikacija: broj učesnika na tržištu i međuovisnost cijena na tržoštu
-Weintraubova klasifikacija: broj učesnika, koeficijent elastičnosti supstitucije i koeficijent unakrsne
elastičnosti
46. Preduzeće na tržištu potpune konkurencije vodi uvijek aktivno-pasivnu politiku cijena. N

5
-preduzeće na tržištu potpune konkurencije vodi uvijek pasivnu politiku cijena, ne može uticati na cijenu
47. Monopolista može istovremeno određivati i o cijenama i o kočinama koje će ponuditi tržištu. N
-monopolista može da bira ili će odrediti cijenu ili količinu (ili ili)
48. Uslov ravnoteže preduzeća na tržištu monopolističke konkurencije u kratkom roku jeste
jednakost ukupnog prihoda i ukupnih troškova. N
-uslov ravnoteže za sva tržišna stanja je granični prihod jednak graničnom trošku
49. Preduzeća na tržištu monoplističke konkurencije može ostvariti ekstraprofiti u kratkom i u
dugom roku. N
50. Funkcija potražnje monopola je savršeno neelastična. N
-Funkcija tražnje monopoliste je opadajuča funkcija tražnja
51. Preduzeća na tržištu monoplističke konkurencije vode aktivnu politiku cijena. N
 Preduzeća na tržištu monopolističke konkurencije vode aktivno-pasivnu politku cijena
52. Preduzeća na tržištu potpune konkurencije nude blago diferenciran proizvod. N
 Preduzeća na tržištu potpune konkurencije nude homogen proizvod
 Blago diferenciran proizvod nudi prdeuzeće na tržištu monopolističke konkurencije

53. Pretpostavke tržišta monopola su:

a. Aktivna politika cijena
d. Koeficijent unakrsne elastičnoti tražnje 0
54. Prema Stachelbergerovoj klasifikaciji tržišnih stanja mnogo prodavača i jedan kupac predstavlja
sljedeće tržišno stanje:
d. Monopson
devet različitih tržišnih stanja (potpuna konkurencija, oligopson, monopson, oligopol, bilateralni ologopol,
kvazimonopson, monopol, kvazimonopol i bilateralni monopol)
55. U trenutnom roku cijenu na nivou grane određuje:
b. Isključivo potražnja
-u trenutnom roku cijena je definisana isključivo potražnjom
-u kratnom roku utiču i ponuda i potražnja
-u dugom roku je veći uticaj ponude
56. Preduzeća na tržištu monopolističke konkurencije u dugom roku nude svoje proizvode po:
c. Dugoročnim prosječnim troškovima uvečanim za prosječan profit
57. Objasnite ravnotežu preduzeća na tržištu potpune konkurencije u kretkom roku – slučaj ekstra
profita.
--Ravnoteža preduzeća posmatrana preko prosječnih veličina nalazi se u tački gdje su granični prihodi
(MR) jednaki graničnim troškovima preduzeća (MC). S obzorom da je cijena na TPK zadata preduzeću
(formirana je na tržištu pod uticajem granske ponude i potražnje) preduzeća preuzimaju cijenu sa tržišta.
Zbog toga se nazivaju „Price takeri“.
--Ravnoteža preduzeća na tržištu potpune konkurencije za slučaj ekstra profit, uslov ravnoteže za ovo
tržišno stanje je jednakost graničnog prihoda i graničnog troška. Funkcija tražnje preduzeća na tržištu
potpune konkurencije je savršeno elastična. Cijenu preduzeće ne formira već preuzima sa tržišta na osnovu
odnosa ponude i potražnje, ako je cijean iznad prosječnih ukupnih troškova preduzeće ostvaruje ekstra
profit.
58. Objasnite ravnotežu monopoliste u kratkom roku.
Monopolist će maksimizirati svoj kratkoročni profit ako su ispunjena sljedeća dva uslova:
1. granični prihod jednak graničnom trošku (ovo je opšti uslov ravnoteže preduzeća na tržištu monopola)
2. nagib funkcije graničnog troška i veći od nagiba funkcije graničnog prihoda u tački gdje se sjeku
granični prihod i granični trošak.
59. Navedite pretpostavke tržišta potpune konkurencije
1. veliki broj prodavaća i kupaca, 2. homogenost proizvoda ,3. slobodan ulaz i izlaz preduzeća
4. maksimiziranje profita, 5. nema državnog reguliranja, 6. savršena mobilnost faktora proizvodnje, 7.
savršena informiranost
60. Navedite pretpostavke tržišta monopola
1. jedan proizvođač (ponuđač) na tržištu,2. prodavač nudi proizvod koji nema bliskog supstituta,,3.
proizvođač može voditi aktivnu politiku cijana (može određivati ili cijenu ili ponuđenu količinu,4.
spriječen je ulazak drugih ponuđača u granu (postoje visoke barijere za ulazak),5. tražnja za proizvodom

6
monopoliste nije savršeno neelastična,6. koeficijent elastičnosti supstitucije je određeni (mali) broj,,7.
koeficijent unakrsne elastičnosti tražnje je 0

61. Navedite barijere za ulazak za tržište monopola

1. posjedovanje strateških sirovina ili isključivo poznavanje proizvodnih tehnika,2. patentna prava za
proizvod ili proizvodni proces,3. posebne dozvole od strane države,4. veličina tržišta,5. postojeće
preduzeće provodi politiku sprečavanja novih ulazaka,6. visoki troškovi ulaska,7. diferencijacija
proizvoda i promocija

62. Navedite vrste monopola i objasnite

1. Zakonski monopoli - nastaju zbog politike države da dozvoli obavljanje određene djelatnosti samo
jednom preduzeću, može nastati zbog dodjele licence (npr. telekomunikacije, televizija, pošta, radio,
proizvodnja oružja) ili drugog odgovarajućeg odobrenja. Za dobijanje monopolskog položaja preduzeće
obično limitira vlastitu zaradu i obavezuje se da će pružati univerzalne usluge (npr. dovesti električnu
energiju u neko malo udaljeno mjesto gdje ne postoji ekonomska opravdanost).
2. Ekonomski monopoli - nastaju zbog koncentracije kapitala (spajanja preduzeća u određenoj grani), tj.
na osnovu ekonomskih razloga (spajanje banaka, softverskih kompanija, naftnih kompanija itd.). Također,
veličina tržišta može spriječiti da se na tržištu pojave dva ili više preduzeća, zbog toga što bi cijene takvih
proizvoda ili usluga bile prevelike za kupce.
3. Oktopodski monopoli - predstavljaju kombinaciju prirodnih i ekonomskih monopola (vodovod,
željeznica, tramvajski saobraćaj, prenos električne energije, telefon, itd.).
4. Javni monopoli - ovi monopoli su u vlasništvu države i ne može se pojaviti neko privatno preduzeće kao
ponuđač. Država ekskluzivno pravo nuđenja određenog proizvoda ili usluge zadržava za sebe.
5. Prirodni monopoli - nastaju zbog posjedovanja strateških sirovina, nafte, plina, izvora mineralne vode,
rudnika, itd.
63. Pretpostavke tržišta monopolističke konkurencije
1. relativno veliki broj učesnika,2. blago diferencirani proizvodi (kvalitet, ambalaža, cijena, uslovi prodaje
...),3. relativno malo tržišno učešče,4. ograničen stepen kontrole cijena (aktivno-pasivna politika cijena),5.
ne može doći do tajnih sporazuma,6. ne očituje se međuovisnost proizvoda,7. sloboda ulaska i izlaska iz
grane

VI. STRATEGIJE I POLITIKE FORMIRANJA CIJENA

64. Elastična funkcija tražnje označava takvu tražnju pri kojoj relativno male promjene cijene
dovode do velikih promjena u traženoj količini. T
Koeficijent cjenovne elastičnosti tražnje predstavlja odnos između procentualne promjene količine i
procentualne promjene cijene
65. Ukoliko koeficijent unakrsne cjenovne elastičnosti potražnje ima pozitivnu vrijednost radi se o
komplementarnim dobrima. N
Ukoliko koeficijent unakrsne cjenovne elastičnosti potražnje ima pozitivnu vrijednost radi se o
supstitutivnim dobrima
66. Što je raspoloživost supstituta za određenom robom veća to je koeficijent cjenovne elastičnosti
veći. T
67. Da li će tražnja biti elastična ili neelastična zavisi uglavnom od sljedeća dva kriterija:
b. Stepena hitnosti zadovoljenja određene potrebe
e. Respoloživosti supstituta za određenom robom
68. Nedostaci pristupa određivanja cijene prema kupcima su:
a. Teškoće prilikom primjene
d. Koristi proizvoda mogu značajno varirati do jednog do drugog kupca
69. Uspješno određivanje cijena proizvoda podrazumijeva niz akcija ........ redosljed
a. Procjena kupovne moći potrošača – odrediti koliko će prodati na tržištu - ......
70. Navedite karakteristike pristupa određivanja cijena prema troškovima
OSNOVA:Zaračunata cijena utvrduje se dodavanjem standardne profitne marže na troškove
proizvodnje.CILJEVI SA KOJIMA JE POVEZAN :Maksimizacija profita, kvalitet proizvoda.

7
PREDNOSTI :Obezbjeđuje jasno i jednostavno pravilo za utvrdivanje cijena, garantuje ostvarenje profita.
Omogučava preduzeću da maksimalno iskoristi prednosti svoje strukture
troškova.NEDOSTACI :Troškovi proizvodnje ne mogu se uvijek tačno utvrditi.
Troškovi su odredeni obimom prodaje, a teško je utvrditi obim prodaje unaprijed.
Ne odražava stavove kupaca na tržištu.
71. Navedite karakteristike pristupa određivanja cijena prema konkurenciji
OSNOVA:Cijene se određuju u odnosu na konkurenciju, na osnovu željene pozicije ili percipirane
vrijednosti proizvoda.CILJEVI SA KOJIMA JE POVEZAN:Održavanje postojećeg stanja.Tržišno
učešce.
PREDNOSTI:Obezbjeđuje da se vlastiti proizvod konkurenata sagleda iz perspektive kupaca
NEDOSTACI:Preduzeće ne ostvaruje dovoljno profita ako su cijene preniske u odnosu na
troškoveproizvodnje preduzeća.
Konkurenti mogu da mijenjaju svoje cijene. Osnova na kojoj konkurenti utvrđuju svoje
cijene može biti neodgovarajuća ili može da ne odražava stavove kupaca.
Cijene konkurenata mogu da ne odražavaju relativnu vrijednost proizvoda.
72.Karakteristike pristupa određivanja cijena prema kupcima:
OSNOVA:Zaračunata cijena odražava vrijednost ili koristi proizvoda za kupca.
CILJEVI SA KOJIM JE POVEZAN :Maksimizacija profita.
PREDNOSTI :Realan.Usklađen sa potrošačevim odlukama o kupovini.
NEDOSTACI :Teško se primjenjuje.Koristi proizvoda mogu značajno varirati od jednog do drugog kupca.

8
Troškovi (zaokruzi)
....su vrijednosno izraženi utrošci elemenata radnog procesa i usluga, te porezi i doprinosi neovisni o poslovnom rezultatu, a
koji su nastali i koji su uzrokovani ostavrivanjem poslovnog učinka preduzeća.
Utrošci su naturalni izraz utrošenih elemenata radnog procesa.
Izdatak je smanjenje novčanih sredstava iz blagajne ili sa računa u banci.

1. Podjela troškova prema prirodnim karakteristikama zasniva se na porijeklu njihovog nastanka i ova podjela je
formalizirana kontnim planom svakog preduzeća, a troškovi se uvijek knjiže na dugovnoj strani računa. Ova podjela
omogućuje utvrđivanje svrhe zbog koje su ovi troškovi nastali i omogućuje njihovo sistematiziranje u bilansu
uspjeha.
2. Podjela troškova prema njihovoj ulozi u bilansu stanja je podjela troškova na uskladištive i neuskladištive
troškove. (podjela na uskladistive i neuskladistive-kad je usluzna kompanija uvijek su neuskladistivi)
3. Podjela troškova prema mjestu i nosiocima
Podjela troškova prema mjestu nastanka: troškovi proizvodnje i neproizvodni troškovi
Podjela troškova prema nosiocima: direktni i indirektni troškovi;
Gubitak je negativni poslovni rezultat kada su prihodi manji od rashoda u određenom vremenskom periodu
1. u trenutnom roku cijena je definisana isključivo potražnjom
2. u kratnom roku utiču i ponuda i potražnja
3. u dugom roku je veći uticaj ponude
Moguci odnosi kada su izdatak i trosak ekonomski povezani:
1. Trosak prethodi izdatku: trosi se elektricna energija a racun se placa kasnije
2. Trosak i izdatak nastaju istovremeno: placanje usluge u momentu izvrsenja
3. Trosak slijedi izdatak (najcesci slucaj).
a) prvo izdatak za nabavu materijala a trosak tek prilikom trosenja tog materijala u procesu proizvodnje
b) izdatak za nabavku osnovnih sredstava a trosak tek u momentu obracuna amortizacije
c) premija osiguranje placa se nekoliko mjeseci unaprijed a trosak nastaje u momentu obracuna
Dva slucaja kada trosak i izdatak nisu ekonomski povezani:
a) postoji trosak a nema izdatka: sredstvo za rad na poklom a trosak —obracun amortizacije
b) postoji izdatak a nema troska - preduzece je kupilo dionice ili dalo dugorocni kredit kupljeno zemljiste za poslovne svrhe:
amortizacija za zemljiste se NE obracunava odnosno nema troska
Ako utrosci i izdaci nisu uzrokovani ostvarivanjem poslovnog ucinka ne predstavljaju troskove nego RASHODE

1. Podjela troškova prema njihovoj ulozi u bilansu stanja (Esej)

je podjela troškova na uskladištive ili inventarisane triskove i neuskladištive troškove ili troskove perioda.
Ukupne troskove prozvodnog preduzeca treba razvrstati na one koje preduzece tretira na zalihe ( uskladistivi ) i koje nema
pravo tretirati na zalihe ( neuskladistive ).
Uskladištivi troškovi: troškovi direktonog materijala, troškovi direktnog rada, troškovi proizvodne režije.
Troskovi direktnog materijala-odnosno materijala i poluproizvoda koje preduzece kupuje i ugradjuje u svoje proizvode
npr.aluminij koji se koristi za pakovanje cokolade
Troskovi direktnog rada-podrazumjevaju troskove plata zaposlenih koji rade na izvrsavanju procesa proizvodnje proizvoda
Troskovi proizvodne rezije – grupa troskova koja ukljucuje sve troskove proizvodnje osim troskova direktnog materijala i
direktnog rada.npr.place nadzornika,odrzavanja,popravke opreme,troskovi struje i sl.
Neuskladištivi troškovi: troškovi uprave i prodaje, opći troškovi finansiranja i drugi opći troškovi.
Troskovi proizvodnje odnosno uskladistivi troskovi terete se na rashode kada se ostvari stvarna prodaja gotovih proizvoda
kupcu

2. Podjela troskova prema mjestu i nosiocima (Esej)

Usmjerena je na utvrdjivanje stvarnih ili buducih preformansi ( uspjesnosti poslovanja) centara odgovornosti.Prema tome
podjela prema ovom kriterijumu je podjela na troskove proizvodnje I ne proizvodne troskove.Prema tome ukupne troskove
cini zbir troskova proizvodnje I neproizvodnih troskova.Ukupne troskove najcesce svrstavamo u 3 osnovne grupe: Troskovi
materijala,troskovi rada,troskovi rezije.
Za potrebe planiranja I kontrole trokovoe proizvodnje dijelimo na primarne troskove I sekundarne troskove.
Prema nosiocima troskove dijelimo na direktne I indirektne.Pod direktnim troskovima podrazumjevamo troskove koji nastaju
neposredno u proizvodnji odnosno one troskove koje je moguce direktno povezati s odredjenim proizvodom ili uslugom.
Indirektni troskovi mogu biti:indirektni proizvodni troskovi I iindirektni neproizvodni troskovi.
Direktni troskovi mogu biti: fiksni ( placa nadzornika u proizvodnji) I varijabilni ( troskovi guma za proizvodnju automobile I
sl).
I indirektni troskovi mogu biti fiksni ( troskovi osiguranja od zemljotresa) I varijabilni ( troskovi struje u postrojenju)
3.Podjela troškova s knjigovodstvenog i ekonomskog aspekta (Esej)

Troskove mozemo posmatrati s knjigovodstvenog i ekonomskog aspekta.Ovakvo shvatanje troskova usko je povezano sa :
eksplicitne troskove,implicitne i opurtunitetne troskove.
Troškovi u knjigovodstvenom smislu predstavljaju novčani izraz utrošenih vrijednosti različitih faktora proizvodnje
neophodnih za proizvodnju određenih dobara, a to su eksplicitni troškovi.
Troškovi u širem ekonomskom smislu osim klasičnih novčanih izdataka obuhvataju još i izvjesne “neizdatke”. Pod
implicitnim troškom smatra se novčana suma koja bi se za neki resurs trebala neizostavno platiti kako bi se stekla realna
mogućnost njegove upotrebe u proizvodne svrhe.
Pojam oportunitetnih troškova počiva na načelu oskudnosti. Oportunitetni trošak izabrane mogućnosti upotrebe nekog
proizvodnog faktora predstavlja izgubljeni profit (dobit) koji je nastao zbog toga što taj proizvodni faktor nismo uposlili u
njegovoj sljedećoj najpovoljnijoj proizvodnoj mogućnosti upotrebe

4. Klasicni sistemi obracuna troskova (esej)

Klasicni system obracuna troskova pruzaju nam veliki broj razlicitih kombinacija troskova,zaliha I troskova perioda prilikom
obracuna troskova.
Potpuni sistem obračuna troškova naziva se još i ukupni sistem obračuna troškova i on se bazira na shvatanju da svi
troškovi koji su nastali u poslovanju preduzeća nastali su radi proizvodnje gotovih proizvodai i kao takvi trebaju biti
zaračunati u cjelosti gotovom proizvodu.Ovaj sistem troškove u preduzecu tretira kao troškove zaliha tj. uskladištive
troškove.
Nepotpuni sistem obračuna troškova sve troškove nastale u poslovanju preduzeća dijele na troškove zaliha i troškove
prihoda, a različiti načini podjele troškova na pomenute vrste izdiferencirali su različite varijante nepotpunih sistema
obračuna troškova:
Apsorpcioni sistem obračuna troškova zaliha uključuje sve proizvodne troškove, dok sve neproizvodne troškove u lancu
vrijednosti smatra troškovima perioda u trenutku kada su nastali.
Varijabilni sistem obračuna troškova troškovima zaliha smatra varijabilne troškove dok fiksne troškove tretira troškovima
perioda.
Supervarijabilni sistem obračuna troškova smatra da su samo troškovi direktnog materijala “stvarno varijabilni” te predlažu
da se samo ovi troškovi uključuju u trošak zaliha dok ostale troškove treba smatrati rashodima prihoda.
Sistem obračuna direktnih troškova, direktne troškove tretira uskladištivim troškovima dok indirektne troškove smatra
neuskladištivim. Ovaj sistem obračuna troškova baziran je na podjeli troškova prema načinu raspoređivanja na nosioce.

5. Savremeni sistemi obračuna troškova (esej)

Savremeni sistemi obracuna troskova predstavljaju puno vise od jednostavnog sistema po kome se obracunavaju troskovi, i u
novije vrijeme sve vecu paznju strucnjaka privlaci:Sistemi obracuna ciljanih troskova, i sistemi obracuna troskova zasnovanih
na aktivnostima.
Sistem obračuna ciljanih troškova je menadžerska metoda upravljanja troškovima u cilju reduciranja troškova tokom
životnog ciklusa proizvoda. Tržišno pozicioniranje i strateško vođstvo preduzeća postiže se ciljanim sistemom upravljanja
troškovima koji treba da omogući preduzeću postizanje niskih troškova što dalje osigurava niske cijene proizvoda.Sistem
obračuna troškova zasnovan na aktivnostima smatra se jednim od najboljih alata za obračun troškova i fokusira se na
indirektne troškove. Ovaj koncept upravljanja troškovima polazi od pretpostavke da su aktivnosti uzročnici pojave trošenja
resursa, a samim tim i uzročnici pojave troškova i provodi se na dva nivoa.Prvi nivo je pridruzivanje troskvoa i resursa na
aktivnosti koje koriste resurse,dok je drugi nivo alociranje troskova aktivnosti na proizvode prema obimu koristenja aktivnosti
od strane proizvoda.

6. EDV ( ekonomska dodana vrijednost ) (zaokruzi)

Ekonomska dodana vrijednost (EDV) i ostali na vrijednosti zasnovani pokazatelji nastoje da mjere periodično uspješnost
poslovanja omogućujući uvid u promjene vrijednosti, odnosno direktno pokazuju da li je preduzeće u određenom
vremenskom periodu stvorilo dodanu vrijednost ili je pak rezultat poslovanja umanjena vrijednost.
Ekonomska dodana vrijednost se izačunava na dva načina:
EDV = NOPPO – (IK x PPTK)
-NOOPO – neto operativni profit poslije oporezivanja;
-IK – ukupni investirani kapital;
-PPTK – prosječan ponderisan trošak kapitala;
EDV =(ostvareni povrat na uloženi kapital - % izraženi trošak kapitala) x investirani kapital
EDV predstavlja procjenu iznosa za koji je ostvarena zarada preduzeća iznad ili ispod iznosa izračunatog primjenom
zahtijevane maksimalne stope povrata za investitore ili dioničare uz uporedivi nivo.
PPTK = dug ili pozajmljena sredstva / ukupni kapital x (trošak ili kamata na pozajmljena sredstva) x (1 – poreska stopa na
profit);
PPTK = vlastiti kapital / ukupni kapital x (trošak vlastitog kapitala);
Ekonomska dodana vrijednost se može koristiti u preduzeće za slijedeće svrhe:
-Planiranje i postavljanje ciljeva poslovanja;
-Mjerenje uspješnosti poslovanja;
-Utvrđivanje podsticajnih bonusa u sistemu raspodjele ostvarene dobiti;
-Komunikacija sa dioničarima i investitorima;
-Kapitalno budžetiranje;
- Utvrđivanje vrijednosti preduzeća;
Koncept EDV se fokusira na ciljeve, a ne na sredstva. EDV se može koristiti za procjenu uspješnosti poslovanja tokom
vremena. Ekonomska dodana vrijednost predstavlja dobru osnovu da se u značajnoj mjeri prevaziđu neki od važnih
nedostataka tradicionalnih finansijskih pokazatelja uspješnosti poslovanja i da se kreira sistem koji će u mnogo većoj mjeri
pružiti mogućnost mjerenja ostvarenja dioničarske vrijednosti.
Četiri osnovne primjene EDV: (esej)
mjerenje, sistem upravljanja, motivacija i način razmišljanja.
Mjerenje
EDV je najtačnija mjera uspješnosti poslovanja preduzeća u toku odredjenog vremenskog perioda. Magazin Fortune
okarakterisao ju je kao „trenutno najvruću finansijsku ideju“....
Sistem upravljanja
Dok jednostavno mjerenje EDV moze dati kompanijama bolji uvid u nivo uspjesnosti poslovanja, njena istinska vrijednost
dolazi do izrazaja ukoliko se EDV koristi kao osnova za uspostavljanje jednog sveobuhvatnog sistema finansijskog
upravljanja preduzećem koji bi obuhvatao sve politike, procedure, metode io mjere kojima se rukovode poslovne operacije i
strategija.
Motivacija
Korištenjem potencijalnih šema nagradjivanja zasnovanih na EDV menađeri mogu za sebe obezbjediti vece nagrade samo
ukoliko istovremeno obezbjeđuju jos vecu vrijednost vlasnicima ili dioničarima.
Način razmišljanja
Dovodeci sve finansijske i operativne funkcije u istu ravan, EDV sistem učinkovito obezbjeđuje zajednički jezik za sve
zaposlene bez obzira kojoj korporativnoj funkcijji pripada. EDV olaksava komunikaciju između visih i nizih poslovnih
jedinica.

14. CVP analiza (zaokruzi bitne su formule)

Jedno od najvažnijih analitičkih sredstava koje koriste mnogi menadžeri u procesu upravljanja troškovima i profitom jeste
analiza troškovi – obim – profit (CVP analiza) koja pokazuje kako troškovi i profiti reaguju na promjene u nivou
aktivnosti.
Osnovna pretpostavka CVP analize jeste da su prodajne cijene veće od varijabilnih troškova, povećanje obima proizvodnje
omogućuje povećanje u pokriću fiksnih troškova i eventualno ostvarivanje profita.
Osnovni elementi CVP analize su: jedinična kontribuciona marža, ukupna kontribuciona marža, stopa kontribucione marže,
tačka pokrića i kontribucijski bilans.
Kada varijabilni troškovi nisu konstantni za sve jedinice (npr. kada su jedinice pogođene promjenom cijene proizvedene
prekovremenim radom), važno je da se izračuna jedinična kontribuciona marža u novčanim jedinicama samo za jedinice
pogođene promjenom cijene. Jedinična kontribuciona marža (cm) u novčanim jedinicama se izračunava na slijedeći način:
JKM = Prodajna cijena – Varijabilni trošak po jedinici
Ova marža doprinosi pokriću fiksnih troškova i eventualno ostvarivanju profita.
Ukupna kontribuciona marža (CM) se dobije kao proizvod jedinične kontribucione marže i broja prodatih jedinica, odnosno
kao razlika između prihoda od prodaje i ukupnih varijabilnih
UKM (CM) = Prihod od prodaje – Ukupni varijabilni troškovi
UKM (CM) = Obim prodaje x JKM
Kada su varijabilni troškovi konstantni za sve jedinice na koje se odnosi (koje pogađa) određena odluka o cijeni, korisno je
izračunati procenat kontribuciona marže iz podataka o ukupnom prihodu.
%CM = UKM / Prihod od prodaje x 100
Veličina kontribucione marže izražena kao procenat od cijene predstavlja stopu kontribucione marže. To je dio cijene koji
doprinosi profitu ili smanjenju gubitka. To nije povrat od prodaje (return od sales), koji označava prosječni profit kao
procenat od cijene nakon pokrića svih troškova.
Stopa kontribucione marže označava dodatni profit kao procenat prodajne cijene koji je rezultat dodatne prodaje. čak i kada
su varijabilni troškovi konstantni, dodatni profit iz prodaje premašuje prosječni profit zato što su neki troškovi fiksni ili
potonuli (engl. sunk cost). Dio cijene, koji povećava profit, kontribuciona marža, je sve preko dijela cijene neophodnog da
pokriće dodatnih, varijabilnih troškova prodaje.
cm↑=cijena ↑ ; jedinicni varijabilni troskovi ↓
cm↓= cijena ↓ ; jedinicni varijabilni troskovi ↑ CM↑= ako p ↑ ; v↓ ; obim prodaje ↑

Primjena CVP analize

Jedan od glavnih razloga neuspjeha preduzeca u ranim fazama je prevelik pocetni kapital koristen za kupovinu fiksnih
sredstava. Odredjena oprema je neophodna za pocetak, dok kupovina ostale opreme treba biti odgodjena za kasnije.
Sto su fiksni troskovi veci, tacka pokrica troskova se pomjera udesno i potrebno je duze vrijeme i veci prodajni napori da bi se
ona dostigla, a samim tim znanto je tece ostvariti profit. A vrijeme nije obicno na strani malih, novih biznisa. Oni moraju
postati profitabilni relativno brzo ili ce im nestati novca pa ce zbog nelikvidnosti vjerovatno morati prestati sa radom. Jos su
dva razloga zasto mali biznisi prestaju sa poslovanjem vrlo brzo nakon sto izadju na trziste: cesto su preoptimisticni u pogledu
moguce prodaje i potcjenjuju kolikoce dugo trebati da se prodaja poveca.

Tačka pokrića (Break Even Point - BEP) (zaokruzi) (formula bitna da znas prepoznati)
Tacku pokrica (Break Even Point- BEP) odredjuje ona kolicina proizvodnje gdje je ukupan prihodm jednak ukupnim
troskovima, odnosno gdje je ekstra ili ekonomski profit jednak nuli. Menadzeri su zainteresovani za tacku pokrica jer zele
izbjeci gubitak, a tacka pokrica im govori koji nivo prodaje moraju imati da bi izbjegli gubitak. Razlikuju se tri metode za
utvrdjivanje tacke pokrica:

-Metoda jednacine
_ Metoda kontribucione marze
_ Metoda grafickog prikaza

Granica sigurnosti= ocekivani nivo prodaje – nivo aktivnocti na tacki pokrica

Princip poslovne poluge ili poslovnog leveridza (zaokruzi)

Poslovna poluga ili poslovni leveridz (PL) je princip po kojem menadzment u djelatnosti sa visokim ukupnim fiksnim
troskovima, sa relativno visokom kontribucionom marzom (niskim prosjecnim varijabilnim tro{kovima u odnosu na ukupni
prihod) moze znacajno povecati profit sa malim povecanjem u obimu prodaje. Koeficijent ili stepen poslovnog leveridza se
racuna kao kolicnik kontribucione marze i dobiti (profita).
Faktor P.L.(Stepen P.L.)= Kontribuciona marža/Neto dobit
obim prodaje 10% ↑ = profit ↑ za 20%

6. Racunovodstveni i ekonomski profit (esej)

Računovodstveni profit predstavlja razliku između prihoda od prodaje i računovodstvenih troškova. Ekonomski profit
predstavlja razliku između računovodstvenog profita i ekonomskih (implicitnih) troškova, odnosno ekonomski profit možemo
izračunati na osnovu obrasca:
Ekonomski profit = Računovodstveni profit – Ekonomski troškovi
Ekonomski profit = Prihod od prodaje – (Računovodstveni troškovi + Ekonomski troškovi)
Preduzeca racunovodstveno ne evidentiraju oportunitetne troskove kapitala osnovih sredstva kao sto su npr.oprema i
postrojenja.Ukoliko racunovodstveni profit ne pokriva ovaj oportunitetni trosak,kompaniaj ce ostvariti pozitivan
racunovodstveni ali negativan ekonomski profit.
Normalni profit ( esej)

Racunovodstveni profit predstavlja razliku izme|u ukupnog prihoda i ukupnih eksplicitnih troskova, i njegov iznos
ocitavamo iz bilansa uspjeha.
Normalni ili zahtijevani profit predstavlja minimalan iznos računovodstvenog profita kojim se zahtijeva da dioničari kao
grupa NE glasaju da se prekine sa poslovanjem preduzeća i da se sva imovina likvidira – rasproda na tržištu.
Bilo koji iznos računovodstvenog profita iznad iznosa normalnog profita predstavlja višak u smislu da je on iznad nivoa koji
se zahtijeva da bi se spriječila likvidacija i naziva se čisti ili ekstra profit. Ekonomski profit je od računovodstvenog uvijek
manji za iznos implicitnih troškova. Bilo koji iznos racunovodstvenog profita iznad iznosa normalnog profita predstavlja
vsak u smislu da je on iznad nivoa koji se zahtijeva da bi se sprijecilo da preduzece likvidira. Takav visak racunovodstvenog
profita naziva se, cisti ili ekstra profit. Cesto se radi pojednostavljenja ovaj profit oznacava i kao ekonomski profit. Po
definiciji je dakle ekonomski profit razlicit od racunovodstvenog profita i uvijek je od njega manji za iznos implicitnih
troskova.

Inkrimentalni troskovi i inkrementalna analiza (esej)

Inkrementalni troskovi mogu se definisati kao troskovi koji ce biti napravljeni, koji ce nastati samo ako se odredjena akcija
poduzme, i koji se mogu izbjeci tj. koji nece nastati ukoliko se ta akcija ne poduzme. Inkrementalni troskovi su, po definiciji,
relevantni troskovi, jer su oni direktno prouzrokovani odlukom (tj. oni }e nastati ako se odluka implementira i oni nece nastati
ako odluka ne bude implementirana).
Menadžeri često imaju zadatak da odaberu jednu od više mogućih odluka. U tome im pomaže inkrementalna analiza koja je
pristup ka rješavanju problema. Nerelevantne troškove ne treba uključivati prilikom donošenja određene odluke, jer se oni ne
mijenjaju. Inkrementalna analiza je koristan alat i za procjenu odluka o prihvatanju ili neprihvatanju specijalnih narudžbi.
Menadžeri u proizvodnim djelatnostima su često u dilemi i moraju donijeti odluke o tome da li će određeni dio, koji je
potreban za sastavljanje gotovog proizvoda proizvoditi, ili će kupovati od vanjskih dobavljača.
Prednosti izrade dijela interno mogu biti: smanjenje ovisnosti od dobavljača, osiguranje jednostavnog proizvodnog toka
dijelova i materijala, kontrola kvaliteta je lakša, profit može biti ostvaren i na dijelovima i na materijalu.
Prednosti kupovine dijela od vanjskog dobavljača mogu biti: objedinjavanje zahtijeva od većeg broja korisnika, čime
dobavljač može da ostvari ekonomiju obima, specijalizirani dobavljač je u mogućnosti da brže odgovori i sa manjim
troškovima na promjenu budućih potreba, promjena tehnologije može proizvodnju dijela učiniti rizičnijom nego nabavka od
vanjskih dobavljača. Inkrementalna analiza se koristi i prilikom donošenja odluka tipa prestati ili nastaviti sa proizvodnjom
neprofitabilne proizvodne linije. Ukoliko preduzeće proizvodi veći broj proizvoda koristeći iste proizvodne kapacitete, pred
menadžerima se svakodnevno postavlja pitanje da li eliminisati jednu ili nekoliko proizvodnih linija ili povećati proizvodnju
jednog proizvoda, a smanjiti proizvodnju drugog. U ovakvim odlukama koncept inkrementalne analize i oportunitetnih
troškova imaju značajnu ulogu. Većina preduzeća nude kupcima nekoliko proizvoda koji međusobno mogu biti
konkurentni. Isto tako preduzeća često prodaju i komplementarne proizvode. Komplementarni proizvodi su oni proizvodi
koji svojom prodajom doprinose prodaji drugih proizvoda. Potrebno je razmotriti i ostale faktore prilikom odlučivanja da li
eliminisati neprofitabilnu proizvodnu liniju. Primjeri takvih faktora su : izbjegavanje otpuštanja radnika, koji bi mogli biti
potrebni za proizvodnju novih proizvoda u budućnosti, nastojanje preduzeća da zadrži imidž na način da kupcima može
ponuditi „potpunu liniju“ proizvoda ili „vrhunske proizvode“ pa čak iako ne može zaraditi na svakoj proizvodnoj liniji.
Često se, u praksi, dešava da opcija sa najnižom cijenom koja ujedno generira najmanji dodatni prihod, u stvari bude
najprofitabilnija opcija. U praksi se mnoge povoljne prilike propuste zbog toga što menadžeri ne uzimaju u obzir
inkrementalne troškove, već odluke donose na bazi prosječnih troškova koje je lakše izvući iz računovodstvenih podataka.

Pojam cijene i utvrdjivanje cijene (esej)

Cijena predstavlja novčano izraženu vrijednost proizvoda ili usluga na tržištu. Putem zaračunate cijene preduzeće nastoji da
pokrije svoje troškove i ostvari određenu zaradu. Cijena je iznos koji kupac mora platiti da bi došao do robe, odnosno to je
suma vrijednosti koju kupac razmjenjuje za korisnost koju stiče posjedovanjem ili korištenjem proizvoda ili usluga. Cijena
definira vrijednost koju proizvod ili usluga ima za kupca. Cijena služi kao značajan pokazatelj društvenog vrednovanja
pojedinačnih proizvoda i usluga. Cijena je mehanizam za alociranje robe i usluga na potencijalne kupce i sredstvo za
obezbjeđenje konkurencije između prodavaca u otvorenoj tržišnoj ekonomiji. Utvrđivanje cijena je sistematski proces
donošenja odluka koji provodi preduzeće u vezi sa svim bitnim aspektima cijene kao elementa marketing miksa. Utvrđivanje
cijena je taktička odluka i odnosi se na prodaju.
Strategija cijena povezana je sa: marketingom, konkurencijom, kao i finansijama, a sve u cilju maksimiziranja mogućnosti
postizanja definisanih ciljeva u svrhu ostvarivanja profita. Definisani ciljevi moraju biti racionalni i realni.
Osnovni pristupi utvrdjivanju cijena (esej neki od pristupa)
Nakon pregleda ciljeva koji se zele postici cijenama prikazacemo osnovne pristupe kojima se odredjuju cijene, i kojim se
pomenuti ciljevi, mogu realizirati. Tri osnovna pristupa koja se koriste za utvrdjivanje cijena, a samim tim i za ostvarenje
navedenih ciljeva su: troskovno orijentisani pristup, pri stup orijentisan prema konkurenciji i pristup orijentisan prema
kupcima.
Pristup orjentisan prema troskovima- Koristeci ovaj metod preduzece utvrdjuje standardnu profitnu marzu ili iznos profita
(engl. Profit margin). Nakon utvrdjivanja iznosa troskova u vezi sa proizvodnjom datog proizvoda, utvrdjuje se i cijena koja
ce se naplacivati za taj proizvod i to dodavanjem standardne profitne marze na troskove proizvodnje. Zbir fiksnih i
varijabilnih troskova cini ukupne troskove. Medjutim, treba istaci da je cesto veoma tesko precizno utvrditi troskove
proizvodnje odredjenog proizvoda. Na primjer: treba li kupac takose da plati i troskove ekonomske propagande ili troskove
istrazivanja i razvoja proizvoda? Sljedesi nedostatak ovog pristupa ogleda se u tome sto troskovi cesto zavise od kolicine
prodatih proizvoda i cesto je tesko tacno znati koliki ce obim prodaje biti dok se ne utvrdi prodajna
cijena. Jedan od velikih nedostataka pristupa orijentiranog prema troskovima je da on u potpunosti zanemaruje eksterne
elemente i u cjelosti je okrenut ka samom preduzecu i njegovoj internoj ekonomiji. Drugim rijecima ovaj pristup ni na koji
nacin ne odrazava niti uzima u obzir koliko su kupci zaista spremni na trzistu da plate za odredjeni proizvod.
Pristup orijentiran prema konkurenciji- Koristeci pristup odredjivanja cijena orijentiran prema konkurenciji, preduzece
odredjuje svoje cijene u odnosu na cijene konkurencije uopste ili u odnosu na cijenu glavnog konkurenta. Na taj nacin
odredjena cijena moze biti iznad, ispod ili jednaka cijenama konkurenata, sto zavisi od toga gdje preduzece zeli da se
pozicionira. Ovaj pristup cesto se koristi za postizanje ciljeva odrzavanja postojeceg stanja ili odrzavanja postojeceg trzisnog
ucesca. Kada trzisno ucesce opada ili ne raste u skladu sa ocekivanjima, i kada preduzece, moguci
uzrok vidi u tome da su njegove cijene znacajnije odstupile od cijena njegovih konkurenata, tada se stvara pritisak da
preduzece prilagodi cijene stanju na trzistu. Treba primijetiti da i konkurenti takodje mogu da koriste isti ovaj pristup
utvrdjivanju cijena. Ukoliko jedan hotel snizi svoju cijenu, konkurencija moze to isto da uradi, pa ce rezultat biti nizi profit za
sve. Pristup odredjivanja cijena orijentiran prema konkurenciji moze se na izvjestan nacin smatrati i pristupom koji u
odredjivanju cijena imaju prodavci, odnosno moze se smatrati vise trgovackim nego proizvodjackim pristupom. Pri svemu
ovome, vazno je napomenuti da se u procesu definiranja cijena mora biti jako pazljiv kod definiranja same konkurencije,
odnosno kod utvrdjivanja koja to preduzeca predstavljaju konkurenciju za odredjenog proizvodjaca. Mnogi rukovodioci
marketing sluzbi kao svoje konkurente najcesce navode kompanije koje na trzistu prodaju tehnicki slicne proizvode. Na
primjer, proizvodjac boja navesce ostale proizvodjace boja. Medutim takva preduzeca cine samo jedan sloj konkurencije.
Drugi sloj sastoji se od proizvoda koji su tehnicki razliciti, ali koji rjesavaju isti problem na isti
nacin. Proizvodjaci boja i poliuretanskih lakova spadali bi u ovu kategoriju. Treci sloj konkurencije predstavljali bi
proizvodjaci proizvoda koji rjesavaju problem (ili ga eliminiraju) na drugaciji nacin. Posto se npr. prozorska okna cesto
farbaju, proizvodjaci dvostrukih PVC prozorskih otvora cinili bi konkurenciju proizvodjacima boja na ovom nivou.
Preduzeca takodje treba da procijene reakcije konkurenata na promjene vlastitih cijena. Povedjanje cijena koje rivali ne
slijede moze dovesti do gubitka kupaca, dok smanjenje cijena koje je praceno smanjenjem cijena od strane konkurenata moze
dovesti do smanjenja profitabilnosti u toj industrijskoj grani.
Cetiri najvaznija faktora koji uticu na nivo i karakter reakcije konkurenata na promjenu cijena:
_Vrsta i karakter strateskih ciljeva konkurenata.
_ Sta je u njihovom vlastitom interesu?
_ Opstu situaciju u pogledu konkurencije u vrijeme promjene cijena.
_ Prethodna iskustva konkurenata u slicnim situacijama.
Osnovna prednost ovog utvrdjivanja cijena je u tome sto on moze da obezbijedi preduzecu da sagleda svoj proizvod i njegove
odnose sa konkurentskim proizvodima na slican nacin kako to cine i sami kupci. Jedan od nedostataka ovog pristupaje u tome
sto je moguce da preduzece ostvari nedovoljan iznos profita prodajom svog proizvoda ukoliko odluku o cijeni svog proizvoda
bazira na cijenama svojih konkurenata koje su isu vise niske u poredjenju sa troskovima koje preduzece ima u proizvodnji tog
proizvoda.
Pristup orijentiran prema kupcima- Pristup orijentiran prema kupcima (engl. consumer oriented), u potpun osti odrazava
prihvatanje marketing koncepta. Ovaj pristup podrazumijeva procjenjivanje vrijednosti koju proizvod ili usluga imaju za
kupca, i ta vrijednost se koristi kao „plafon” prilikom utvrdjivanja cijene. Pristup orijentiran prema kupcima oznacava se
nekad i terminima utvrdji vanja cijena prema korisnosti (engl. benefit pricing) ili utvrdj|ivanje cijena prema vrijednosti (engl.
value pricing). Ovaj pristup zahtijeva od strucnjaka za marketing da razumije sve aspekte upotrebe proizvoda ili usluge sa
stanovista kupca. Osnovna prednost ovog pristupa odredjivanju cijena ogleda se u tome sto strucnjak za marketing pokusava
sagledati odnos koristi i troskova na nacin kako to cini i potrosac, prihvatajuci cinjenicu da ce potrosac kupiti onaj proizvod
koji za njega bude imao najpovoljniji odnos izmedju koristi i troskova. Osnovni nedostatak ovog pristupa jeste da ga je tesko
primijeniti. Da bi se ovaj pristup uspjesno primijenio mora se u obzir uzeti ukupan marketing miks. Mozda ponajvesa
poteskoca jeste ipak utvrdjivanje koristi koje potrosaci zele, kao i cinjenica da razliciti potrosaci imaju razlicito shvatanje
koristi koje ocekuju od proizvoda. U posljednje dvije decenije, za vecinu preduzeca, dizajniranje proizvoda koji moze biti
prodan, po ciljnoj cijeni, postao je osnovni cilj.
cjenovna elasticnost (bitno da razumjemo)
Cjenovna elastičnost tražnje pokazuje osjetljivost, odnosno intenzitet reagiranja, opsega potražnje za nekom robom na
promjenu cijene te robe. Uz pretpostavku da svi ostali uvjeti ostaju nepromijenjeni, koeficijent cjenovne elastcnosti traznje
izracunava se dijeljenjem nastale postotne promjene u opsegu potrazivane kolicine te robe s postotkom promjene njene cijene.
Elasticna traznja oznacava takvu traznju pri kojoj relativno male promjene cijene dovode do velikih promjena u trazenoj
kolicini. Numericki, koeficijent cjenovne elasticnosti je vesi od 1. U slucaju elasticne potraznje ukupni pri hod raste kada se
cijene smanjuju, a opada kada cijene rastu. Slucaj neelasticne traznje imamo onda kada promjene cijene imaju mali uticaj na
promjenu trazene kolicine. Koeficijent cjenovne elasticnosti tada je manji od 1. Ako je traznja neelastc na, ukupni prihod raste
ako se cijene povecavaju, i opada ukoliko se cijene smanjuju. Da li ce traznja biti elasticna ili neelasticna zavisi uglavnom od
nekoliko faktora:
a) raspolozivosti adekvatnih supstituta za odre|enu robu,
b) procentualnog ucesca izdatka na odre|enu robu u ukupnim izdacima,
c) vremena koje je proteklo od momenta promjene cijena (u principu duzi vremenski period omogucava vise alterantiva pa je
koeficijent cjenovne elasticnosti veci),
d) stepena hitnosti zadovoljavanja odredjene potrebe.
Kada potrosac vjeruje da postoji mnogo slicnih proizvoda ili usluga izmedju kojih moze da bira ili ukoliko nije prisiljen da
hitno nabavi odredjeno dobro, traznja za tim dobrom se biti elastic na i pod ve likim utjecajem promjena cijena. Povecanje
cijena dovesce do kupovine supstituta ili do odlaganja kupovine. Smanjenje cijena ce dovesti do povecanja prodaje posto su
kupci motivirani da napuste ranije izvore snadbijevanja (druge proizvodjace i prodavce) ili da ubrzaju samu kupovinu. Za
mnoge potrosace potraznja za avionskim kartama za odlazak na odmor je veoma elasticna. Ako cijene rastu, potrosaci mogu
putovati autom ili odloziti putovanje. Kada potrosac vjeruje da je proizvod koji nudi odre|eni proizvo|ac jedinstven (u smislu
da mu se tesko moze naci adekvatan supstitut) ili pak da postoji potreba da se proizvod sto prije kupi, traznja je neelasticna i
trazena kolicina je pod malim uticajem promjene cijena.

Ed=1 sto znaci da je P ↑P ↓ -TR const. Q-kolicina; TR- ukupan prihod

Ed>1 Elasticna traznja ako se P↑ onda Q↓↓- TR↓ P↓= Q↑- TR↑
Ed<1 neelasticna traznja ako se P↑ onda Q↓- TR↑ P↓= Q↑-TR↓

Cjenovna I ne cjenovna konkurencija (rekla nece biti a bilo na popravnom)

Sa cjenovnom konkurencijom, prodavci utiču na tražnju prvenstveno kroz promjene u nivoima cijena po kojima vrše
prodaju svojih proizvoda. Sa necjenovnom konkurencijom prodavci minimiziraju cijenu kao faktor koji determinira tražnju
na taj način što kreiraju prepoznatljiv i zaseban proizvod putem propagande i promocije, načina pakovanja i korištenja
ambalaže, prodajnih i postprodajnih usluga, kvaliteta i ostalih elemenata marketing miksa. U cjenovnoj konkurenciji,
prodavci se kreću duž krive tražnje podizanjem ili spuštanjem cijena svojih proizvoda. Cjenovna konkurencija predstavlja
fleksibilan instrument u provođenju marketing strategije, jer se cijene mogu prilagođavati brzo i jednostavno, kako bi
održavale promjene u nivou tražnje, troškova ili faktora i uticaja vezanih za konkurenciju. Sniženje cijena jednog ponuđača
obično je praćeno sniženjem cijena njegovih konkurenata što ponekad može dovesti do
„rata cijenama“ u kojem se svjesnim obaranjem cijena ispod cijene koštanja nastoji uništiti jedan ili nekoliko glavnih
konkurenata. Kod necjenovne konkurencije ponuđači pomjeraju krivulje potražnje potrošača naglašavajući one
karakteristike po kojima se njihov proizvod razlikuje od drugih sličnih proizvoda. To preduzećima omogućava da povećaju
proizvedenu i prodatu količinu proizvoda po datoj cijeni ili da određenu, već proizvedenu količinu, prodaju po većoj cijeni.
Rizik necjenovne konkurencije je u tome sto ponekad potrosaci nece uociti ili nece pridavati dovoljno vaznosti pojedinim
karakteristikama na osnovu kojih se proizvod nastoji diferencirati

Određivanje cijene novom proizvodu (rekla nece biti na ljetnoj na popravnom bilo)
Preduzeće se veoma često susreće sa dilemom da li zaračunati visoku ili nisku cijenu proizvodu koji tek ulazi na tržište.
Postoje dva osnovna pristupa tom problemu.
1.Cijena kojom se skida krem
2.Penetracione cijene
Cijena kojom se skida krem-Ovakav način formiranja cijene znači da se novom proizvodu određuje što veća cijena.
Ovakav način utvrđivanja cijena najčešće se primjenjuje za proizvode koje konkurenti teško mogu kopirati i proizvoditi.
Visoke cijene u prvoj fazi utvrđuju se i za proizvode sa kratkim životnim ciklusom, jer se računa na činjenicu da će se najve ći
dio tražnje zadovoljiti prije nego što se konkurenti i pojave na tržištu. Tržišni segmenti na kojima se može primjenjivati
ovakva strategija cijena imaju neke zajedničke karakteristike: proizvod je visoko vrednovan od strane kupaca, kupci imaju
izraženu platežnu sposobnost, krajnji potrošač i platilac računa su različite osobe, nedostatak konkurencije, visok pritisak i
hitnost da se kupovina obavi. Prednosti ovog načina utvrđivanja cijena: otklanjaju se mogućnost greške, novi proizvodi
zahtijevaju visoke troškove pa se na ovaj način pokrivaju izdaci, proizvodi se u manjim serijama, visoki profiti, kupcima
ovakvih proizvoda cijena nije toliko bitna. Osnovni nedostatak je snažno privlačenje konkurencije.
Penetraciona cijena- Ukoliko se primjenjuje ovakav način utvrđivanja cijena, onda se niskom cijenom nastoji osvojiti ne
samo mali segment, već cjelokupno tržište. Ovakav pristup mudro je primjeniti u slučaju kada je broj onih koji su spremni
platiti visoku cijenu jako mali.Ovo je slucaj kada je cijela krivulja potraznje vrlo elasticna. Osnovni uslovi za primjenu
penetracione cijene su: jedina alternativna mogućnost, ostvarivanje pristupa ili dominacije na tržištu, ekonomija obima i
efekat krive učenja, svjesno odlaganje zarade, sprečavanje ulaska drugih proizvođača na tržište, izbacivanje drugih
proizvođača sa tržišta. Preduzeće koje namjerava primjeniti penetracione cijene mora biti dovoljno finansijski snažno da
organizuje proizvodnju u velikim serijama kao i da uskladišti velike količine gotovih proizvoda prije nego li se proizvod
pojavi na tržištu. Ovo je neophodno jer primjena penetracionih cijena dovodi do vrlo velike potražnje neposredno po
uvođenju proizvoda na tržište.

Trzisne Strukture (esej)

Tržišne strukture se razlikuju po broju preduzeća na tržištu, mogućnosti ulaska i izlaska iz grane, mogućnosti diferencijacije
proizvoda, uticaju drugih konkurentskih preduzeća na strategije preduzeća i tržišnoj snazi. Između dva ekstremna slučaja,
slučaja potpune konkurencije s jedne strane i monopola s druge, na tržištu razlikujemo još modele oligopola i monopolističke
konkurencije.
Savremeno tržište je mješavina savršene i raznih oblika nesavršene konkurencije. Postoje četiri modela konkurencije:
Potpuna ili savršena konkurencija je tip tržišta u kojem veliki broj proizvođača proizvodi homogen (identičan) proizvod, pa
je elastičnost supstitucije savršena. To je tržište na kojem je svako preduzeće malo da bi uticalo na tržišnu cijenu, što zna či da
ono može prodati svoju ukupnu proizvodnju po tekućoj cijeni bez obzira koliko proizvodi. Također, postoji idealna
prihvatljivost svih faktora proizvodnje, ne postoje ograničenja ulaska novih preduzeća u granu, a tržišni subjekti su
obavješteni o tržišnim uslovima i svi imaju jednake izglede za uspjeh. Potpuna konkurencija se javlja kad nijedan proizvođač
nemože uticati na tržišnu cijenu. Preduzeće koje maksimizira profit, količinu svoje proizvodnje treba podesiti na onu razinu
kod koje su mu granični troškovi jednaki cijeni.
Kod monopola jedno preduzeće vlada tržištem, jer prodaje proizvod koji nema bliskih supstituta. Postoji mala mogućnost
supstitucije, pa je potražnja relativno neelastična. Ulazak u granu je nemoguć, jer postoji samo jedno preduzeće. Kada
preduzeće maksimizira profit, ukupni prihod je najveći kada je granični prihod jednak nuli.
Monopolistička ili ograničena konkurencija je tržišna situacija u kojoj postoji veliki broj subjekata i izražena
diferencijacija proizvoda. Ova tržišna struktura dosta sliči savršenoj konkurenciji u kojoj ima mnogo prodavača, između kojih
nijedan nema veliki dio tržišta. Ona se razlikuje od savršene konkurencije po tome što proizvodi koje prodaju različita
preduzeća nisu identični. Druge osobine ove tržišne situacije su umjereno lak ulazak novih preduzeća u granu, relativno
visoka elastičnost supstitucije, kao i unakrsna elastičnost potražnje veća od nule, jer politika cijena jednog preduzeća utiče na
kretanje potražnje ostalih. Maksimiziranje profita je slično kao kod potpune konkurencije.
Oligopol je oblik organizacije tržišta u kojem postoji nekoliko proizvođača, a mala i nikakva ili izvjesna diferencijacija u
proizvodu. Pošto ima nekoliko tržišnih subjekata, to znači da postoji savršena mogućnost supstitucije, jer dizanje cijene
jednog oligopoliste vodi kupce ostalim. Ono što je važno kod ovog tržišnog
stanja je da djelovanja pojedinačnih preduzeća mogu uticati na tržišnu cijenu. Maksimiziranje profita je slično kao kod
monopola.

Osnovne teorije profita (esej)

Ekonomski profiti igraju znacajnu ulogu u donosenju odluka za hiljade ekonomskih subjekata koji su medjusobni
konkurenti.Osnovne teorije profita su:
Teorija profita kao nagrade za snošenje rizika (ekonomski profiti iznad normalne stope povrata su neophodni da bi se
kompenzirao rizik koji vlasnici preduzeća imaju u slučaju kada investiraju svoja sredstva);
Dinamička ravnoteža kao osnova objašnjenja profita (postoji normalna stopa povrata u ravnotežnom položaju u dugom
vremenskom period koje bi sve firme trebale da zarađuju);
Monopolska teorija profita (preduzeće koje dominira na tržištu i koje ima tržišnu moć može ostvarivati iznadprosječan profit
u dužem vremenskom periodu.Razlozi mogu biti:ekonomija obima,kontrola vaznog prirodnog resursa itd);
Inovacijska teorija profita (profit se objašnjava kao nagrada za uspješne tehnološke inovacije);
Menadžerska efikasnost kao osnova objašnjenja profita (profiti se objašnjavaju kao rezultat izuzetnih menadžerskih
sposobnosti rukovodilaca preduzeća koja su uspješno vođena);
Diskriminacija cijena (esej)

Primjenjuje se na domacem i stranom trzistu, a javlja se i utice na ekonomski polozaj preduzeca koja vode politiku
diskriminacije cijena, ali i na razlicito postupanje prema kupcima.
Opći princip diskriminacije cijena označava situacije u kojima preduzeće ima bitno različite uslove prodaje i različite cijene
za isti proizvod, a kada diferenciranje nije odraz razike u troškovima. Osnovne karakteristike i preduslovi primjene
diskriminacije cijena su: diskriminacija cijena je svojstvena nesavršenoj konkurenciji, prije svega monopolu; u potpunoj
konkurenciji nema diskriminacije, jer preduzeće slijedi date cijene; cjenovna elastičnost mora biti različita za parcijalna
tržišta; parcijalna tržišta moraju biti odvojena, jer bi se u suprotnom izjednačile cijene.
Diskriminacija cijena prvog stepena označava situaciju kada preduzeće različitim kupcima određuje različite cijene, koje su
po pravilu najveće cijene koje su kupci spremni platiti. Na taj način preduzeće preuzima sav potrošačev višak i maksimizira
ukupni profit.
Diskriminacija cijena drugog stepena se često koristi u domenu usluga, a najviše u onom sektoru gdje se proizvodi i usluge
moraju precizno utvrditi. Diskriminacija cijena drugog stepena predstavlja primjenu jedne jedinstvene cijene za određenu
količinu proizvoda , ili usluga, a za narednu dodatnu količinu primjenjuje se niža cijena.
Diskriminacija cijena trećeg stepena je najčešći oblik diskriminacije, a odnosi se na mogućnost diferenciranja cijena istog
proizvoda na parcijalnim tržištima u čijim okvirima preduzeće ostvaruje opštu jednakost graničnih prihoda i graničnog troška,
a to znači da granični prihod od svake dodatno prodane jedinice proizvoda na svakom tržištu mora biti jednak graničnim
troškovima.

DODATAK ( moguce na zaokruzi) ♫♥

1. Funkcija potražnje monopola je relativno: neelastična

2. Marža segmenta pokazje da li profitni centar:
b. Stvara dovoljno veliki doprinos pokriću kojim će se pokriti fiksni troškovi koji su vezani za taj segment preduzeća

.
3. Za donošenje dugoročnih odluka koje uključuju promjene u fiksnim troškovima korisno je koristiti jednu od
navedenih mjera:
c. Marža po segmentu

- marža segmeta koristi se isključivo za donošenje dugoročnih odluka

- CVP analiza se korsti za donošenje kratkoročnih odluka
- situacija kada zalihe rastu i kad su fiksni troškovi odgođeni rezultira većom maržom po segmentu
-
4. CPS / doprinos u odnosu na prodaju predstavlja:
a. Apsolutni doprinos izražen kao procenat prodajne cijene

5.. Faktori koji međusobno utiću na profit su:

a. Prodajni nivo
b. Ukupni varijabilni troškovi TVC
d. Obim proizvodnje

6. Samo jedna od navedenih formula se može koristiti za izračunavanje kontribucije:

a. prihod – profit = FT – CPS
b. Prihod X CPS = FT + profit

- pristup doprinosa opterećuje jedinicu proizvoda samo sa varijabilnim troškovima

7. Doprinos u odnosu na prodaju (CPS) je pokazatelj primjenjiv samo za kompanije koje proizvode jedan proizvod.
Netacno!
- kompanije koje proizvode samo jedan proizvod koriste pokazatelj doprinos po jedinici ili CPU
8. Suvišak u outputu koji prelazi donju tačku rentabiliteta naziva se faktor sigurnosti. Tacno!

- donja tačka rentabilnosti je tačka pokrića

- situacija kada zalihe rastu i kad su fiksni troškovi odgođeni rezultira većom maržom po segmentu
9. Tačka zatvaranja predstavlja obim proizvodnje pri kojem je:
a) Prosječni varijabilni trošak jednak prosječnom ukupnom trošku
b) Granični trošak jednak prosječnom varijabilnom trošku
c.
d.
- tačka zatvaranja je onaj obim proizvodnje pri kojem je granični trošak jednak prosječnom varijabilnom trošku
- tačka pokriča je situacija kad je granični trošak jednak prosječnom ukupnom trošku

10. Kada su prosječni ukupni troškovi rastući granični troškovi su:

c) Veći od prosječnih ukupnih troškova

 Fiksni troškovi (TFC) se ne mijenjaju s outputom.

 Varijabilni troškovi (TVC) se povećavaju s povećanjem outputa.
 Ukupni troškovi (TC) se povećavaju s povećanjem outputa.
 AFC se kontinuirano smanjuje.
 Kada AVC (prosječni ukupni troškovi) opada, MC (granični) je ispod AVC.
 Kada AVC raste MC je iznad AVC.
 Kada je AVC minimalan MC je jednak AVC.
 Kada ATC opada MC je ispod ATC.
 Kada ATC raste MC je iznad ATC.
 Kada je ATC minimalan MC je jednak ATC.

- ukoliko preduzezeće želi proizvoditi po minimalnim prosječnim ukupnim troškovima uvijek samo jedan uslov treba
biti ispunjen a to je da je granični trošak jednak prosječnom ukpnom trošku.
- primarni troškovi su direktni troškovi
- sekundarni troškovi su indirektni troškovi

Rekla na vjezbama da moze doci:

-Ako je Ed=0,5 u cilju... vlasnik pekare treba da poveca troskove (radi se o neelasticnoj traznji i onda je P↑=Q↓ =>
TR↑)
Odgovor je: cijenu treba povecati
-Ukoliko porast cijene proiz. Rezultira smanjenju ukupnih prihoda TR↓ to znaci da je potraznja za tim proizvodom:
odg.:elasticna

Ispitna pitanja:Tacno/Netacno

- Uskladistivi troskovi se priznaju kao troskovi perioda u obracunoskom periodu u kojem su i nastali-Netacno
- Supervarijabilni sistem obracuna troskova sve varijabilne troskove tretira kao troskove zaliha a sve fiksne tr. Kao
troskove perioda Netacno
- Nabavka stalnog sredstva predstavlja situaciju u kojoj trosak nastaje nakon izdatka. Tacno
- Implicitni troskovi su troskovi koji se evidentiraju u racunovodstvu svakog preduzeca Netacno
- Izdatak predstavlja trosak sadrzan u prodatim proizvodima i uslugama Netacno
-
- Troskovi proizvodne rezije su su po pravilu direktni troskovi. Netacno!
- Zeli li preduzece proizvoditi po minimalnim prosjecnim ukupnim troskovima treba da nivo proizvodnje po kojem je
prosjecni ukupni trosak bude manji od granicnog troska Netacno!
- Prema opce-prihvacenim racunovodstvenim nacelima obracun po ukupnim troskovima je obavezna forma
finansijskog izvjestaja Tacno!
- U slucaju da zalihe opadaju vrjednovanje po ukupnim troskovima rezultira vecom marzom po segmentu nego
obracun po varijabilnim troskovima Netacno
- Kod obracuna po varijabilnim troskovima potrebno je izracunati stopu apsorpcije (pokrica) ukupnih
troskova.Netacno
- Sigurnosna mreza pokazuje za koliko se nivo aktivnosti preduzeca koje posluje sa gubitkom mora povecati da bi
preduzece poslovalo sa dobiti Netacno
 - Doprinosi u odnosu na prodaju je pokazatelj primjenjiv samo za kompanije koje proizvode samo jedan proizvod
Netacno
- Operativni laveridz identifikuje promjene po profitu kao posljedica smanjenja fiksnih troskova. Tacno!
- Identificira koja je jedina relevantna za odluku jeste ona informacija koja se ne mjenja kada se mjenjaju panirani
podaci. Netacno
- Oportunitetni trosak predstavlja nivo profita ili profita koji bi bio ostvaren da je poduzet alternativni smjer akcije
Tacno
- Preduzece na trzistu potpune konkurencije vodi aktivno posibnu politiku cijena Netacno
- Uslov ravnoteze preduzeca na trzistu monopolisticke konkurencije u kratkom roku jeste jednokratnost ukupnog
prihoda i ukupnog troska Netacno
- Funkcija potraznje monopoliste je savrseno neelasticna. Netacno
- Preduzeca na trzistu potpune konkurencije blago diferencirati proizvod Netacno
- Elasticna traznja oznacava takvu traznju pri kojoj relativno male promjene cijene dovode do velikih promjena u
trzisnoj kolicini Tacno
- Sto je raspolozivost supstituta za odredjenu robu veca to je cjenovna elasticnost veca. Tacno
- Pokazatelj zaduzenosti i profitabilnosti spadaju u pokazatelje sigurnosti poslovanja. Netacno
- Preduzece je obavezno zalihe tretirati troskovima plata top menadzera. Netacno
- Primarni troskovi su po pravilu direktni troskovi Tacno
- Minimalno efikasni obim proizvodnje (MEC) predstavlja obim proizvodnje (nivo integrisanog kapaciteta) pri kojem
je granicni trosak (MC) minimalan Netacno!
- Obracun po ukupnim troskovima je korisniji za potrebe donosenja menadzerskih odluka u odnosu na obracun po
varijabilnim troskovima Netacno
- Kod obracuna po potpunim troskovima fiksni troskovi nisu ukljuceni u troskove proizvodnje i ne prenose se u
buducim razdobljima vrijednosti zaliha Netacno
- Suvisak u autputu koji prelazi donju tacku rentabilnosti naziva se faktor sigurnosti Tacno
- Pristup doprinosa je takav da opterecuje jedinicu proizvoda sa varijabilnim troskovima i alikvotnim dijelom fiksnih
troskova. Netacno
- Osnova inkrementalne analize je kontribucija i stopa kontribucije, Netacno
- Marza po segmentu je kljucni instrument ocjene efekata dugorocnih odluka za profitabilnosti. Tacno
- Potonuli troskovi su relevantni za donosenje odluka menadzera. Netacno
- Monopolista moze istovremeno odlucivati i o cijeni i o kolicini koji ce ponuditi na trzistu. Netacno
- Preduzece na trzistu monopolisticke konkurencije moze ostvariti ekstra profit u kratkorocnom i dugorocnom roku
Netacno!
- Preduzeca na trzistu monopolistike konkurencije vode aktivnu politiku cijena Netacno
- Ukoliko koeficijent unakrsne cjenovne elasticnosti potraznje ima pozitivnu vrijednost radi se o komplementarnim
dobrima Netacno

Ispitna pitanja:abc
-Kad su prosjecni ukupni troskovi rastuci geanicni troskovi su: veci od prosjecnog ukupnog troska
-Troskovi kojima preduzece moze tretirati zalihe su: troskovi plata direktnog radnika, troskovi sirovina i materijala u
proizvodnji, troskovi elektricne energije u proizvodnom pogonu
-Prema nosiocima troskovi mogu biti: direktni i indirktni
-prema obracunu po potpunim troskovima u troskove proizvodnje spadaju: varijabilni opci troskovi proizvodnje, plate
direktnog radnika, troskovi direktnog materijala
-Da bi obracun troskova na osnovu aktivnosti mogao funkcionisati treba: kreirati grupu troskova za svaki centar resursa i
svaku aktivnost, utvrditi uzrocnike resursa i uzrocnike troskova aktivnosti
-Do povecanja ukupne kontribucije dolazi usljed: smanjenja varijabilnih troskova, povecanja prodajne cijene, povecanja
obima prodaje
-CPS predstavlja: apsolutni doprinos izrazen kao procenat prodajne cijene
-Prilikom donosenja odluka o prihvatanju specijalne narudzbe menadzer bi kao alat trebao koristiti:inkremantalnu analizu
-Mreza segmenata pokazuje da je profit: stvara dovoljno velike doprinose pokrica kojim ce se pokriti fiksni troskovi koji su
vezivi za taj segment preduzeca
-Preduzeca na trzistu monopolisticke konkurencije u dugom roku nudi svoje proizvode po: dugorocnim prosjecnim
troskovima uvecanim za prosjecan profit
-Nedostaci pristupa odredzivanja cijena prema kupcima su: teskoce prilikom primjene, koristi proizvoda mogu znacajno
varirati od jednog do drugog kupca
-Modeli integracije su: pripajanje preduzeca, horizontalna integracija
-Pripajanje se moze izvrsiti na sljedeci nacin: kupovinom dionica preduzeca od srtane drugog, zamjena dionica jednog
preduzeca za dionice drugog, zamjena dionica jednog preduzeca za imovinu drugog
-Potencijal koji kompanija ima stvaranje dodatne vrijednosti oznacava se kao: faktor vrijednosti znanja
-Tacka zatvaranja predstvalja obim proizvodnje pri kojem je: granicni trosak jednak prosjecnom varijabilnom trosku
-Vrsta izvjestaja koji se sacinjavaju u finansijskom racunovodtvu su: porezne prijave, finansijski izvjestaji, izvjestaj
regulativnim agencijama
-Da bi obracun po ukupnim troskovima rezultirao vecom marzom po segmentu nego obracun po varijabilnim troskovima
potrebno je da: rastu zalihe preduzeca, su fiksni troskovi odgodjeni
-U skladu sa konceptom obracuna troskova na osnovu aktivnosti, aktivnost oglasavanja je uzrokovana sljedecim faktorima:
vrijednost prodaje po odredjenim podrucijima prodaje
-Samo jedna od navedenih formula se moze koristiti za izracunavanje kontribucije: prihod x cps = fiksni troskovi + profit
-Faktori koji medjusobno uticu na profit su: Prodajni miks, ukupni varijabilni troskovi, obim proizvodnje
-Operativni laveridz ukazuje na: promjene u profitu nastale kao posljedica malih promjena u nivou prodaje
-za donosenje dugorocnih odluka koje ukljucuju primjene u fiksnim troskovima korisno je koristiti jednu od nevedenih mjera:
marzu po segmentu
-Predpostavka trzista monopola su: aktivna politika cijena, koeficijent unakrsne elasticnosti traznje je nula
-U trenutnom roku cijena na nivou grane odredjuje: iskljucivo potraznja
-Da li ce traznja biti elasticna ili neelasticna zavisi uglavnom od sljedeca dva kriterija: stepen hitnosti zadovoljavanja
odredjene potrebe, raspolozivost supstituta za odredjenom robom
- Uspjesno odredzivanje cijene podrazumjeva niz akcija menadzera i to sljedecim redosljedom: prodjena kupovne moci
potrosaca-odredzivanje prodajnih kolicina-odredzena trzista
-Motivi horizontalne integracije su: efekat sinergije

Kviz 1:
-Troskovi proizvodnje ukljucuju troskove direktnog materijala, direktnog rada i troskove proizvodne rezije. Tacno
-Podjela troskova na direktne i indirektne je prema kriteriju: nacin rasporedjivanja na nosioce
-Primjer uskladistivog troska je : Troskovi materijala
-Implicitni troskovi su troskovi koji se evidentiraju u racunovodstvu svakog preduzeca Netacno
-Kupovina stalnog sredstva je slucaj kada: izdatak predhodi trosku
- Izdatak predstavlja trosak sadrzan u prodatim proizvodima i uslugama Netacno
-Prema ulozi u bilansu stanja troskovi se dijele na: uskladistive i neuskladistive
-troskovi kojima preduzece moze tretirti zalihe su: troskovi elektricne energije u proizvodnom pogonu
-Preduzece alfa ima lanac prodavnica sportske opreme u BiH. Prodavnice imaju 2 odjela zimska i ljetna sportaska
oprema, pri cemu za svaki odjel posebno placa troskove. Unaprijed placena godisnja pretplata na magazin sport
predstavlja: indirektan fiksni trosak
-Odaberite tacnu tvrdnju: Relevantan obim je obim aktivnosti pri kojem vrijedi posebna veza izmedju nivoa
aktivnosti i troskova
Kviz 2:
-Sistem obracuna ciljanih troskova usmjerena je na ostvarenje dobiti u kracem vremenskom periodu. Netacno
-Bilans uspjeha u skladu sa varijebilnim sistemom obracuna troskova baziran je na formatu kontribucione marze Tacno
-Prema apsorpcionom sistemu ibracuna troskova fiksni troskovi se priznaju u trenutku njihovog nastanka kao trosak
perioda: Netacno
-U savremene sisteme obracuna troskova ubrajamo: obracun troskova na osnovu aktivnosti
-Odaberite tacnu tvrdnju: varijabilni sistem obracuna troskova dizajniran je na nacin da se finansijski rezultat
poboljsa kada se obim prodaje poveca
- fiksni troskovi proizvodne rezije se tretiraju kao: trosak zaliha prema apsorpcionom sistemu obracuna troskova
-Troskovi direktnog materijala se tretiraju kao troskovi zaliha a svi ostali kao troskovi peridoda: supervarijabilni
obracun troskova
-Varijabilni sistem obracuna troskova: sve varijabilne troskove tretira kao troskove zaliha a fiksne troskove kao
troskove perioda
- Ogranicenja varijabilnog sistema obracuna troskova je : pogresna predpostavka menadzera da sa povecanjem obima
prodaje dolazi do povecanja dobiti zbog neprimjenjivosti fiksnih troskova
-Apsorpcioni i varijabilni sistem troskova se razlikuju u tretiranju: fikdnih troskova proizvodne rezije
Kviz 3:
 - Teza da sve firme zaradjuju ravnoteznu normalnu stopu povrata u dugom roku je sastavni dio: teorije profita
zasnovane na dinamicnoj ravnotezi
- Stopa kontribucione marze predstavlja: dio cijene koji doprinosi povecanju profita ili smanjenju gubitka
- Stepen poslovne poluge je najveci u kompanijama koje imaju visoke ukupne fiksne troskove i niske jedinicne
varijabilne troskove: Tacno
- Preduzece sreca proizvodi laptope. Prodajna cijena laptopa je 2000KM jedinicni varijabilni trosak je 1000KM a
ukupni fiksni troskovi iznose 100.000KM. preduzece zeli ostvariti obit prije oporezivanja u iznosu 20.000KM. koliko
laptopa treba proizvesti i prodati da bi u ukupnim prihodom od prodaje pokrilo ukupne troskove: 120
- Ukoliko poslovna poluga iznosi 5% to znaci da: povecanje profita za 2% rezultira povecanjem prodaje za 10%
- CVP analiza zasniva se na predpostavci da se prodajne cijena ne mjenja. Tacno
- Jedinicna kontribuciona marza predstavlja dio cijene koji doprinosi povecanju profita ili smanjenju gubitka Netacno
- Turisticka agencija prodaje aviokarte na relaciji sarajevo zagreb london. Cijena aviokarte iznosi 1100KM jedinicni
varijabilni trosak je 600KM a ukupni fiksni troskovi iznose 30.000KM. koliko aviokarata turisticka akgencija mora
prodati da bi s ukupnim prihodom od prodaje pokrila ukupne troskove? 60
- Na prijelomnoj tacki fiksni i varijabilni troskovi su jednaki Netacno
- Jedinicna kontribuciona marza ce se povecati ukoliko se: poveca prodajna cijena
Kviz 4:
-Preduzece ima na zalihama 10.000 TV aparata sa greskom koja je nastala u toku proizvodnje. Troskovi zaliha iznose
30.000KM preduzece je odlucilo doraditi navedene tv aparate. Troskovi dorade proizvoda su 40.000KM. relevantni
troskovi iznose: 40.000
-Ukoliko preduzece nema dovoljno raspolozivih kapaciteta a kupac zahtjeva specijalnu narudzbu koja cijena je
prihvatljiva za preduzece: redova cijena jer ce specijalna narudzba zahtjevati smanjenje redovne prodaje
-Troskovi koji se mogu izbjeci i koji su uzrokovani donosenjem odredjene odluke predsatvljaju inkrementalne troskove:
Tacno
-Kod donosenja odluka o alokaciji oskudnih resursa preduzece treba alocirati oskudne resurse na: proizvod sa najvisom
kontribucionom marzom po jedinici oskudnog resursa
-Dodatni trosak koji ce nastati kao rezultat poduzimanja odredjene aktivnosti je: inkrementalni trosak
-Inkrementalna analiza je koristan alat za procjenu odluka o prihvatanju specijanih narudzbi: tacno
-Preduzece se bavi proizvodnjom peskira i raspolaze sa viskom proizvodnih kapaciteta. Primilo je specijalnu narudjubu
po cijeni od 7,25KM po peskiru. Varijabilni troskovi ukljucuju troskove direktnog materijala (3,5KM) troskove direktnog
rada (1,5KM), varijabilne troskove proizvodne rezije (1,5) i troskove prodajne provizije (0,5KM) Prosjecni troskovi
proizvodne rezije iznose 0,25KM. U slucaju specijalne narudzbe nece nastati dodatni troskovi prodajne provizije.
Ocekivana jedinicna kontribuciona marza za specijalnu narudzbu iznosi: 0,75KM
-Relevantni troskovi su: troskovi koji su inkrementalni i koji se mogu izbjeci
-Inkrementalni trosak je trosak koji je vec nastao i koji se ne moze primjeniti nekom buducom odlukom : Netacno
-Preduzece ima na zalihama 20.000 mobitela sa greskom koja je nastala u toku proizvodnje. Troskovi zaliha iznose
60.000 KM preduzece je odlucilo doraditi. Troskovi dorade iznose 80.000KM, irelevantni troskovi iznose: 60.000KM
Kviz 5:
-Cjenovna elasticnost traznje mjeri osjetljivost: tratene kolicine na promjenu cijene tog dobra
-Kada povecanje cijene jednog dobra rezultira povecanjem trzisne kolicine za drugim dobrom za dobra kazemo da su:
supstitutivna
-Penetracione cijene primjenjuju se na trzistu na kojem kupci imaju visoku plateznu sposobnost Netacno
-Ukoliko smanjenje cijene odredzenog proizvoda rezultira smanjenjem ukupnog prihoda traznja za tim proizvodom je:
neelasticna
-Ukoliko je unakrsna cjenovna elasticnost traznje izmedju personalnih racunara i video igrica za TV pozitivna moze se
zakljuciti da su: ovi proizvodi supstituti
-Sto je veca raspolozivost supstituta odredzenog proizvoda cjenovna elasticnost traznje za tim proizvodom je veca Tacno
-Osnovna prednost odredzivanja cijena prema troskovima je: omogucava preduzecu da ostvari profit na svakom
proizvodu koje prodaje
-Uslov za primjenu penetracione cijene je: svjesno odlaganje zarade
-koeficijent unakrsne elasticnosti traznje komplementarnih dobara je u pravilu pozitivan. Netacno
-Nedostatak odredzivanja cijena prema konkurenciji je: cijene konkurenata mogu da ne odrazavaju relativnu
vrijednost proizvoda
Kviz 6:
-Preduzece koje posluje na trzistu potpune konkurencije maksimizira profit pri obimu proizvodnje gdje: marginalni
prihod=marginalni trosak
-Kriva traznje preduzece koje preuzima cijenu s trzista je: savrseno elasticna
-Na trzistu potpune konkurencije moguce je primjeniti diskriminaciju cijena: Netacno
-U slucaju savrsene diskriminacije cijena kriva traznje monopoliste postaje: kriva marginalnog prihoda monopoliste
-Cjenovna diskriminacija cijena prvog stepena predstavlja situaciju u kojoj monopolista: zaracunava razlicitu cijenu
svakom pojedinom kupcu
-U slucaju primjene diskriminacije treceg stepena monopolista prisvaja cjelokupan potrosacev visak: Netacno
-Monopolska moc odnosi se na sposobnost preduzeca da:odredzuje cijenu proizvoda iznad marginalnog troska
-Preduzeca koja posluju na trzistu monopolisticke konkurencije obicno su: neregulirana jer je njihova trzisna moc mala
-Diskriminacija cijena svojstvena je: Monopolu
-Kriva traznje monopoliste je istovremeno i kriva marginalnog prihoda; Netacno

Kviz sa vjezbi:
-lutkarsko pozorsite nastupa svake nedjelje sa istom predstvaom za djecu. Mjesecni fiksni troskovi iznose 40.000KM a
varijebilni troskovi po posjetiocu 5KM. Cijena ulaznice je 15KM. Koliko ulaznica lutkarsko pozoriste mjesecno treba prodati
da bi sa prihodom prodaje ulaznica pokrilo ukupne troskove: 400ulaznica
-stepen poslovne poluge izracunava se primjenom sljedece formule: nijedno od navedenog (Stepen P.L.= Kontribuciona
marža/Neto dobit)
-Preduzece Alfa proizvelo je 100 laptopa sa greskom Trosak zaliha za ovih 100 laptopa iznosi 40.000 KM Preduzece ima na
raspolaganju dvije opcije: dorada laptopa, I prodaja laptopa sa greskom po nizoj cijeni. Trosak dorade laptopa iznosi
20.000KM a ocekivani prihod od prodaje laptopa sa greskom 50.000KM. relevantne informacije su: ocekivani prihod od
prodaje laptopa sa greskom(50.000) I trosak dorade (20.000)
-Teza da ekonomski profit mora biti veci od normalne stope povrata da bi se kompenzirao rizik je sastavni dio: teorije
profita kao nagrade za snosenje rizika
-Ukupna kontribucijska marza se izracunava na sljedeci nacin: obim prodajex jedinicna kontr. Marza; prihod od prodaje-
ukupni varijab . trosak
-jedinicna kontribuciona marza ce se smanjiti ukoliko se: poveca varijab. Trosak po jedinici ; smanji prodajna cijena
-Predpostavimo da “big mac” hamburger predmet troska. Zemicke koje se koriste za pripremu “big mac” hamburgera
predstavljaju: direktni trosak; eksplicitni trosak
-Troskovi istovremeno mogu biti: indirektni I fiksni
-Finansijski rezultat preduzeca ce biti veca prema apsorpcionom sistemu obracuna tr. Nego finansijeski rezultat prema varij.
Sistemu obracuna troskova ukoliko je: nivo proizvodnje veci od nivoa prodaje
-Predpostavimo da casopis Cosmopolitan predmet nosilac troskova. Troskovi oglasavanja casopisa na otvorenom
predstvaljaju: indirektni trosak; trosak perioda; eksplicitni trosak
-Preduzece se bavi proizvodnjom univerzalnog sredstva za ciscenje domacinstva, pod imenom cisto. Trosak proizvodnje I
pakovanja jedne boce sredstva za ciscenje iznosi 5KM prodajna cijena jedne boce sredstva za ciscenje je 10KM godisnji
fiksni troskovi iznose 20.000KM stopa poreza na dobit je 40% a zeljeni nivo profita poslje oporezivanja je 12.000KM. koliko
boca sredstva za ciscenje treba pordati preduzece da bi ostvarilo zeljeni nivo profita poslje oporezivanja: ni jedno od
navedenog
-Lutkarsko pozoriste djeciji svijet nastupa svake subote u mjesecu sa predstavom pod nazivom srecko medju bubama.
Troskovi proba iznose 2.000KM troskovi nastupa 1.500KM a opci fiksni troskovi 8.000KM. varijabilni trosak po posjetiocu
iznosi 2KM.menadzer lutkarskog pozorista razmatra mogucnost uvodjenja nove predstave pod nazivom sareni leptir., koja ce
odrzavati svake subote u mjesecu. Procjenjeno je da bi novu predstavu posjetilo100 ljudi. U cilju donosenja konacne odluke
menadzer je primjenio inkrementalnu analizu. Nakon provodjenja inkrementalne analize menadzer ce utvrditi da
inkrementalni troskovi uvodjenja nove predstave iznose :3.700KM