II Poglavlje - Troškovi i troškovna terminologija Trošak se može definisati kao izvor utrošen ili dat za postizanje posebnog cilja

. Obično se mjeri novčanim iznosom koji mora biti plaćen da bi se kupila roba ili usluge. Akrualni trošak je trošak koji je nastao (historijski trošak) kao razlika između planirani ili predviđenih troškova. Troškovni sistem se obično odnosi na troškove u dva osnovna nivoa: 1) akumuliranje troškova 2) obračun na nosioce troška tj. učinke proizvodne ili uslužne djelatnosti Akumuliranje troškova je evidencija informacija o troškovima po vrstama i mjestima nastanka kao i značaju u računovodstvenom sistemu.

Direktni i indirektni troškovi
Direktni troškovi nosioca troška se odnose na određene nosioce troška i mogu biti dodijeljeni na ekonomski ostvariv ( troškovno efikasan) način. Npr. troškovi limenki ili boca su direktni troškovi Pepsi bezalkoholnih pića. Pojam ukalkulisanih troškova se koristi da bi se opisalo dodjeljivanje direktnih troškova određenom predmetu troška Indirektni troškovi nosioca troška se odnose na određene nosioce troška ali ne mogu biti dodijeljeni na ekonomski ostvariv ( troškovno efikasan) način. Npr. trošak osoblja kontrole kvalitete koji vode testove ukusa i sadržaja Pepsi pića. Pojam raspodjela troška se koristi za opisivanje obračuna troškova na određene nosioce. Faktori koji utiču na klasifikaciju direktnih/indirektnih troškova Nekoliko je faktora koji utječu na klasifikaciju troškova u direktne ili indirektne:
1. Značaj spornog troška – Što je trošak više sporan, više je vjerovatno

da je ekonomski izvedivo dodijeliti takav trošak određenom predmetu troška
2. Tehnologija prikupljanja raspoloživih informacija – Poboljšanja u ovoj

tehnologiji povećavaju procenat troškova klasificiranih kao direktni troškovi.
3. Dizajn poslovnih aktivnosti –npr. klasifikacija troška kao direktnog je

potkrijepljeno ako je postrojenje organizacije korišteno isključivo za predmet troška, kao što je određeni proizvod ili određeni kupac.

Fiksni troškovi se mogu mijenjati iz jedne godine u drugu.indirektni i varijabilni .indirektni i fiksni UKUPNI TROŠKOVI I JEDINICE TROŠKA Korištenje prosjeka i jedinice troška Jedinični trošak (prosječni trošak) se obračunava dijeljenjem nekih iznosa ukupnih troškova po odnosnom broju jedinica. Primjeri podrazumijevaju proizvod. Uzorci ponašanja troškova: Varijabilni i fiksni troškovi Varijabilni trošak je trošak koji se mijenja srazmjerno promjenama u nivou ukupne aktivnosti ili obima. . koji obično utječe na troškove (nad datim obuhvaćenim vremenom).direktni i fiksni . Nosilac troška varijabilnih troškova je nivo aktivnosti ili obima čije promjene uzrokuju promjene varijabilnih troškova srazmjerno. Troškovi su povezani pa mogu biti: . upiti o prodaji i usluge poziva klijenata. aktivnost i odjel.4. isporučeni paketi. kategoriju. ugovor koji navodi da data kompanija može biti korištena samo kao određeni proizvod čini lakšom klasifikaciju na direktne i indirektne troškove. sastavljeni automobili) Jedinični trošak se koristi u svim oblastima lanca vrednovanja – npr. Ugovorni aranžmani – Npr. ali mogu imati nosioca troška u dužem periodu. Relevantan obim je opseg aktivnosti ili obima u kojem vrijedi posebna veza između nivoa aktivnosti ili obima i spornih troškova. Fiksni trošak je trošak koji ostaje neizmjenjen u potpunosti za određeni vremenski period uprkos velikim promjenama u nivou ukupne aktivnosti ili obimu. projekat. Nosilac troška je faktor. fiksni trošak je fiksni samo u odnosu na dati obim od ukupne aktivnosti ili obima za dato obuhvaćeno vrijeme (obično određeni planirani period) . kao što je nivo aktivnosti ili obima. „Jedinice“ mogu biti iskazane na različite načine (radni sati. Npr. Troškovi se definišu kao varijabilni ili fiksni u odnosu na određeni predmet troška i određeno vrijeme. kvalitet. Troškovi su fiksni u kratkom roku i nemaju nosioca troška u kratkom intervalu.direktni i varijabilni .jedinični trošak dizajna proizvoda. uslugu. broj sastavljenih vozila je nosilac troška za trošak volana. Npr.

Direktni materijalni troškovi su troškovi koji postaju dio nosioca troškoa i koji mogu biti dodijeljeni nosiocu troška na ekonomski podnošljiv način. računovodstvene firme. i naknada za menadžere pogona. Kada pravi ukupne procjene troška. reklamne agencije. . Zovu se još nedovršena proizvodnja) .zalihe gotovih proizvoda ( proizvod potpuno završen. porez na prodaju i carine (historijski trošak nabavke) 2. Troškovi direktnog proizvodnog rada uključuju nadoknadu svakog proizvodnog rada koji može biti dodijeljen nosiocu troška na ekonomski prihvatljiv način ( plaće i beneficije plaćene operatorima na mašinama i radnicima u linijskom procesu proizvodnje) 3. SEKTORI ZA PROIZVODNJU. indirektni materijal. završenih jedinica ili u procesu. indirektni proizvodni rad. osiguranje pogona. INVENTURNI TROŠKOVI I TRAJNI TROŠKOVI Vrste zaliha: . radio i TV stanice. pruža usluge ili nematerijalne proizvode njihovim klijentima (pravne firme. ali ne mogu biti dodijeljeni tom nosiocu troška na ekonomski pogodan način. Primjeru uključuju struju.zalihe u obradi ( poluproizvodi djelimično obrađeni koji nisu u potpunosti završeni. amortizacija pogona. Ovaj sektor obuhvata kompanije koje se bave maloprodajom. porezi posjeda na pogon.direktne zalihe materijala ( stvarni materijali na skladištu i oni za upotrebu u proizvodnom procesu . iznajmljivanje pogona.Jedinica troška nosioca mora biti tumačena sa oprezom kada uključuje komponentu fiksnog troška. internet kompanije) - FINANSIJSKI IZVJEŠTAJI. transportne kompanije. veleprodajom ili raspodjelom. banke. PRODAJU I USLUGE PREDUZEĆA Preduzeće – sektor za proizvodnju kupuje materijale i komponente koje prerađuje u različite gotove proizvode ( automobilske kompanije. Preduzeće – sekotr usluga. Troškovi nabavke direktnih materijala uključuju naplatu uvoza (unutarnju isporuku). Indirektni troškovi proizvodnje su svi proizvodni troškovi koji se smatraju dijelom nosioca troška. ali neprodan) Uobičajeno korištene klasifikacije proizvodnih troškova 1. osiguravajuća društva. zalihe. treba misliti na varijabilne troškove kao iznos po jedinici i fiksne troškove kao ukupan iznos. kompanije za preradu hrane i tekstilne industrije) Preduzeće – sektor za prodaju kupuje i potom prodaje robu (materijalne proizvode) bez mijenjanja njihove osnovne forme.

troškove rada u odjelu za prodaju i troškovi marketinga).proizvodni indirektni trošak ( indirektni rad. prekovremeni rad. Mjerenje troškova rada Klasifikacifikacija proizvodnih troškova rada: . Odsustvo inventurisanih troškova za preduzeća u uslužnom sektoru znači da svi njihovi troškovi jesu troškovi perioda. Stoga se proizvodni troškovi uključuju u proizvod u obradi i zalihe gotovih proizvoda. Za preduzeća proizvodnog sektora.( troškovi istraživanja i razvoja. Trošak proizvoda je suma troškova dodijeljenih proizvodu za određenu svrhu. .direktni proizvodni rad . troškovi marketinga. Svrhe mogu biti različite: 1. troškovi perioda uključuju sve neproizvodne troškove (npr. Troškovi nastali za direktni materijal. Za preduzeće uslužnog sektora odsustvo zaliha znači da nema inventurisanih troškova.troškove istraživanja i razvoja). kako bi akumulirali troškove kreiranja ovih sredstava. troškovi proizvodnje. troškovi usluga kupcima) 2. troškovi dizajna. osiguranje postrojenja. Ovi troškovi se tretiraju kao rashodi perioda u kojem su nastali zbog toga što nisu pretpostavljeni kao korist za budući period. Troškovi perioda su svi troškovi u bilansu stanja osim troškova prodatih proizvoda. Odluke utvrđivanja cijena i naglašavanja proizvoda . troškovi distribucije. Ugovaranje sa vladinim agencijama – Vladine agencije često pružaju detaljne smjernice o dozvoljenim i nedozvoljenim stavkama u trošku proizvoda. osim one koja je za direktni rad i plaće direktora.Troškovi priznati inventurom su svi troškovi proizvoda koji se priznaju kao sredstvo kada se pojave i potom postanu troškovi prodatih proizvoda kada je proizvod prodat. vrijeme na čekanju ) Sve nadoknade za proizvodni rad. Kada se prodaju gotovi proizvodi. prvo obradu proizvoda i potom gotov proizvod. se obično kasificiraju kao indirektni troškovi rada. Za preduzeća prodajnog sektora. Menadžment može dodijeliti različite troškove istom nosiocu troška zavisno od njihove svrhe. direktni proizvodni rad i indirektni proizvodni troškovi stvaraju novo sredstvo. Za preduzeća prodajnog sektora troškovi perioda uključuju sve troškove koji se ne odnose na troškove proizvedenih proizvoda za preprodaju u istom obliku (npr. plaće direktora. radnici na viljuškarima. glavna komponenta indirektnog troška. inventurisani troškovi su troškovi kupovine proizvoda koji su preprodani u istom obliku. troškovi prodatih proizvoda se priznaju kao rashod koji će se uklopiti sa prihodima od prodaje.

automobilska. Prilikom grafičkog prikazivanja. kao i odluka o izgledu proizvoda i cijeni. Pripremanje finansijskih izvještaja za eksterno izvještavanje u okviru generalno usvojenih računovodstvenih principa –ovdje je fokus na inventurisane troškove. varijabilne troškove po jedinici ili fiksne troškove. Ukupni troškovi mogu biti podijeljeni u fiksne komponente i komponentu koja je promjenjiva u odnosu na nivo količine proizvodnje. hemijska. ponašanja ukupnih prihoda i ukupnih troškova je linearno u odnosu na jedinice količine proizvodnje u okviru relevantnog obima (i vremenskog perioda) 4. broj proizvedenih ili prodatih TV aparata. prodajne cijene. a pojedinačni trošak bilo koji faktor koji utječe na troškove. Promjene u nivou prihoda i troškova pojavljuju se samo zbog promjena u broju proizvedenih ili prodatih jedinica proizvoda ili usluga npr.3. Pojmovi: Dobit od poslovanja = Ukupni prohodi od poslovanja – Troškovi prodate robe i troškovi poslovanja (isključujući neke poreze) . Menadžeri obično koriste CVP analizu kao sredstvo koje će im pomoći da nađu odgovor na pitanja kao što su: Kakvi će prihodi i troškovi biti ako prodamo 1000 jedinica više? Ako uvećamo ili umanjimo naše prodajne cijene? Ako proširimo posao na vanjsko tržište? Pretpostavke trošak-ukupni prihod – profit i pojmovi Analiza trošak-obim-profit (CVP) zasniva se na nekoliko pretpostavki: 1. Jedinica prodajne cijene. jedinica varijabilnog troška i fiksnih troškova je poznata i konstantna. 5. 2. Mnoga preduzeća u industrijama kao što je avio. Kao pojedinačni prihod je bilo koji faktor koji utječe na prihode. poluproizvoda našli su jednostavnu povezanost CVP koja je od pomoći u strategijama i dugoročnom planiranju odluka. Svi prihodi i troškovi također mogu biti dodati i upoređeni bez uzimanja u obzir vrijednost vremena i novca. Analiza da li pokriva jedan proizvod ili pretpostavlja da je prodaja mješovita kada su različiti proizvodi prodaju ostat će ista kao što se i nivo ukupnih prodajnih jedinica mijenja 6. i dobiti od poslovanja kako se dešavaju promjene u nivou količine proizvodnje. III POGLAVLJE – Analiza trošak – ukupan prihod – profit Analiza trošak-ukupan prihod-profit (CVP) ispituje ponašanje ukupnih prihoda. ukupnih troškova. industrija plastike. 3.

metoda grafičkog prikaza Metod jednačine Skraćenice: JPC. Granična dobit po jedinici je razlika između prodajne cijene i varijabilnog troška po jedinici. Predstavlja odnos prihoda minus varijabilni troškovi koji doprinose obnavljanju fiksnih troškova.procenat granične dobiti (JKM/JPC) FT –fiksni troškovi DoP – dobit od poslovanja CdoP – ciljana dobit od poslovanja CND – ciljana neto dobit Pod metodom jednačine. Procenat granične dobiti je granična dobit po jedinici podijeljena s prodajnom cijenom. granična dobit doprinosi dobiti od poslovanja.metoda jednačine . bilans uspjeha. Postoji tri metode za utvrđivanje tačke pokrića: . može biti iskazan korištenjem naredne terminologije u formi sljedeće jednačine: prihodi – varijabilni troškovi – fiksni troškovi = dobit od poslovanja (JPC * Q) – (JVT xQ) – FT =DoP . gdje je dobit od poslovanja nula. TAČKA POKRIĆA Tačka pokrića je količina proizvodnje gdje je ukupni prihod jednak ukupnim troškovima – a to je. Tačka pokrića govori menadžerima koji nivo prodaje moraju imati da bi izbjegli gubitak. Kada se fiksni troškovi potpuno obnove.Neto dobit je dobit od poslovanja plus prihodi od sporednih aktivnosti (kao što je prihod od kamate) minus troškovi od sporednih aktivnosti ( trošak od kamate) minus porez na dobit.metoda granične dobiti . Granična dobit je ključni koncept u CVP analizi. Ako pretpostavimo da su prihodi od sporednih aktivnosti i troškovi od sporednih aktivnosti nula onda neto dobit računamo: Neto dobit = Dobit od poslovanja – Porez na dobit Granična dobit je razlika između ukupnih prihoda i ukupnih varijabilnih troškova.jedinica prodajne cijene JVT – jedinica varijabilnog troška JKM – jedinica granične dobiti ( JPC-JVT) KM% .

Prihodi – Varijabilni troškovi – Fiksni troškovi = Ciljana dobit od poslovanja Ciljana neto dobit = ciljana dobit od poslovanja – (ciljana dobit od poslovanja x sCVPa poreza) .Metod granične dobiti Metod granične dobiti jednostavno koristi koncept granične dobiti kako bi primijenila metod jednačine. Počinjemo sa prethodnom jednačinom: (JPC * Q) – (JVT xQ) – FT =DoP Ponovnim pisanjem jednačine imamo (JPC-JVT) xQ = FT + DoP a to je: JKM x Q = FT + DoP Tačkom pokrića. Postavljanjem DoP =0 dobijamo: Metod grafičkog prikaza U metodu grafičkog prikaza postavljamo liniju za ukupne troškove i liniju za ukupne prihode. dobit od poslovanja je po definiciju nula. Njihove tačke presijecanje je tačka pokrića. Neto dobit je dobit od poslovanja umanjena za porez na dobit. Ciljana neto dobit Ciljana neto dobit i porez na dobit Menadžeri žele da znaju efekat njihovih odluka na dobit poslije oporezivanja. Obračuni CVP za ciljanu dobit moraju biti navedeni kao ciljana neto dobit umjesto ciljanja dobit od poslovanja.

sCVPa poreza) Zamjenjujući ciljanu dobit od poslovanja u prvoj formuli mimamo : Prihodi – Varijabilni troškovi – Fiksni troškovi = Mogli bismo koristiti i metodu granične dobiti pa bi dobili: Korištenje CVP analize za odlučivanje Osim za utvrđivanja tače pokrića količine i količine za postizanje ciljane dobiti od poslovanja.Ciljana neto dobit = ciljana neto dobit od poslovanja( 1. Odluka o reklamiranju 2. Odluka o umanjenju prodajne cijene Specijalne analize i najasnoće Specijalne analize su tehnike koje menadžeri koriste da ispitaju kako će se rezultat mijenjati ako orginalni predviđeni podaci nisu postignuti ili ako se navedene pretpostavke mijenjaju. U kontekstu CVP analize. predstavlja iznos planiranih prihoda nad i iznad prihoda tačke pokrića. koliko mogu pasti ispod planiranog prije nego sto se dostigne tačka pokrića? Ovakav pad može biti zbog . menadžeri koriste CVP analizu u donošenju drugih odluka: 1. Izražena u jedinicama sigurnosna marža predstavlja : Prodajne količine – količine tačke pokrića. Sigurnosna marža prikazuje na to koliko se prodajna količina može smanjiti da bi mogli iskazivati pozitivan finansijski rezultat. Sigurnosna marža odgovara na pitanje „Šta – ako“: Ako su planirani prihodi iznad tačke pokrića i padaju. specijalne analize odgovaraju na pitanje kao što su: Kolika će dobit biti ako se varijabilni troškovi povećaju za 10% po jedinici? Kolika će dobiti biti ako se prodaja jedinice smanje za 5% od orginalnog predviđanja? Sigurnosna marža je aspekt specijalne analize.

Organizacije sa visokim omjerom fiksnih troškova imaju visoku operativnu polugu. dobit od poslovanja je relativno veća. male promjene u prodaji. Koliki su varijabilni troškovi Uniteda za smiještanje jednog putnika na ionako prazno mjesto. programa marketinga koji nisu dobro obavljeni i slično.boljeg konkurentskog proizvoda. dovodeći do većeg rizika od gubitka. dužine spornog vremena i posebne situacije odlučivanja. Dakle. mogućnost isticajna troškova kao stvarno fiksnih zavisi od relevantnog nivoa. Varijabilni troškovi (kao što je jelo više) su zanemarljivi. Npr. ako prodaja poraste. nivo operativne poluge je jednak kontribucijskoj marži podijeljenoj sa dobiti od poslovanja. U bilo kojem datom nivou prodaje. Efekat vremena Kritička pretpostavka analize CVP je da troškovi mogu biti klasificirani kao varijabilni ili fiksni. dobit od poslovanja opada. mogu dovesti do velikih promjena u dobiti od poslovanja. ova odluka mora imati jednogodišnje planiranje. pretpostavimo da avioni United Airlines napuštaju svoj prostor za 60 minuta i da ima 20 praznih sjedišta. Razmjena povrata rizika naspram alternativnih struktura troška je sažeta u mjeri koja se naziva operativna poluga. Kraći vremenski period znaći veći procenat ukupnih troškova koje možemo posmatrati kao fiksne. Mnogi troškovi bi bili priznati kao varijabilni. Operativna poluga opisuje efekte koje fiksni troškovi imaju na promjene u dobiti od poslovanja kako se promjene dešavaju po prodatim jedinicama a samim tim u kontribucijskoj marži. Ova klasifikacija je pod uticajem vremenskog perioda koji se razmatra za odluku. Uglavnom svi troškovi u ovakvoj odluci su fiksni. Dakle. Ako pretpostavimo da United mora odlučiti da uključi još jedan grad u svoje letove. relativno više. CVP analiza može pomoći menadžerima da procjenjuju različite alternative. EFEKAT PRODAJNOG MIXA NA DOBIT . PLANIRANJE TROŠKA I CVP Alternativne strukture fiksni trošak/ varijabilni trošak Specijalne analize CVP ističu rizike i povrate koje postojeće strukture troškova organizacija ima. a nekolicina kao fiksni. Ovaj pregled može dovesti menadžera do razmatranja alternativne strukture troška. Kao rezultat. ali ako prodaja opada.

cjelokupna ciljana prodajna jedinica može još uvijek biti postignuta. Jedna od mogučih pretpostavki je da pllanirani mix prodaje se neće mijenjati po različitim nivoima ukupnih prodatih jedinica. Međutim. CVP ANALIZE U SERVISNIM I NEPROFITNIM ORGANIZACIJAMA . Zatim imamo: Također možemo izračunati tačku pokrića u prihodima za situaciju raznih proizvoda korištenjem procenta ponderisanog prosjeka granične dobiti.Prodajni mix je relativna kombinacija kvantiteta proizvoda (ili usluga) koje uvjetuju ukupnu jedinici proizvoda. ne postoji jedinstven broj jedinica tačke pokrića za situaciju više vrsta proizvoda. Za razliku od situacije kad imamo jedan proizvod. Količinska tačka pokrića zavisi od prodajnog mixa. Ako pretpostavimo da se 3 jedinice softvera Microsoft prodaju za svake 2 jedinice prodatog softwera Superword onda obračunavamo tačku pokrića: 3S = Broj jedinica za tačku pokrića Microsoft 2S = Broj jedinica Superworda za tačku pokrića Ako ovo uvrstimo u formulu Prihodi – Varijabilni troškovi – Fiksni troškovi = dobit od poslovanja možemo da izraćunamo tačku pokrića. Alternativni pristup obračunavanja tačke pokriće je obračunavanje granične dobiti ( ponderisanog prosjeka po jedinici za dva proizvoda uzeta zajedno). Ako se mix mijenja. utjecaj dobiti od poslovanja zavisi od toga koliko se pomjerio originalni omjer proizvoda niže i više granične dobiti.

Trošak prodatih proizvoda u proizvodnom sektoru podrazumijeva sve troškove proizvodnje. Ključ primjene CVP analize u uslužnim i neprofitnim organizacijama je mjerenje njihovih učinaka. Opiši temeljne koncepte sistema obračuna troškova . IV POGLAVLJE – OBRAČUN TROŠKOVA PREMA NARUDŽBI 1. Prodajni sektor Osnovna razlika između granične dobiti i bruto marže u trgovačkom sektoru je što varijabilne stavke nisu uključene u trošak prodate robe (npr. Proizvodni sektor Dva područja razlika između kontribucijske i bruto marže u preduzećima u proizvodnom sektoru su fiksni proizvodni troškovi i varijabilni neproizvodni troškovi. Fiksni troškovi proizvodnje ne oduzimaju se od dobiti kad izračunavamo graničnu dobit. univerziteti – student-časovi. Troškovi prodate robe u proizvodnom preduzeću uključuju sve proizvodne troškove. provizija prodavača predstavlja postotak od ukupnog prihoda). Varijabilni neproizvodni troškovi se oduzimaju od prihoda kod izračunavanja granične dobiti ali nisu isključeni kod obračuna bruto marže. bolnice – pacijenti-dani. aviokompanije – putnik-milje. Preduzeća u uslužnom sektoru obračunavaju graničnu dobit ali ne i bruto maržu. GRANIČNA DOBIT SPRAM BRUTO MARŽE Bruto marža = Dobit – Troškovi prodate robe Granična dobit = Dobit – ukupni varijabilni troškovi Trošak prodate robe u trgovačkom sektoru se sastoji od nabavljene robe koja je kasnije prodata. dok bruto maržu dobijemo oduzimanjem troškova prodate robe od ukupnog prihoda. Npr. Graničnu dobit dobijemo kad oduzmemo sve varijabilne troškove od ukupnog prihoda. uslužnim i neprofitnim organizacijama. hoteli – soba-broj noćenja.CVP analiza se također može koristiti u donošenju odluka u proizvodnim. Procenat bruto marže je bruto marža podijeljena sa prihodom. ali se oduzimaju kod izračunavanja bruto marže. Ova preduzeća nemaju stavku „troškovi prodatih usluga“ u svom bilansu uspjeha.

KORAK 1: Identificirati nosioca troška KORAK 2: Identificirati direktne troškove procesa KORAK 3: Izabrati osnovu(e) za alokaciju troškova koja će se koristiti kod alokacije indirektnih troškova procesa. usluzi ili poslu. proizvod ili kupac. Ako je nosilac troška rad. Indirektni troškovi se raspoređuju nosiocu troška pomoću metode za raspoređivanje troškova. Možemo ih rangirati vrlo široko (npr. 2. 3. združeni troškovi svih operativnih troškova vozila koje preduzeće posjeduje) do vrlo usko (npr. Sistem za obračun troškova prema narudžbi – Kod ovih sistema nosilac troškova je zasebna jedinica. Proizvod ili usluga se često izrađuju prema željama kupaca. sistemi za obračun troškova procesa dijele ukupne troškove proizvodnje jednog proizvoda ili usluge sa ukupnim brojem proizvedenih jedinica ili pruženih usluga. ukupni operativni troškovi jednog konkretnog vozila koje koristi prodavac) Osnova za alokaciju troškova – faktor koji je obično ključ za sistematsko dodijeljivanje indirektnog troška ili grupe indirektnih troškova nosiocu troškova. Pošto su proizvodi i usluge različiti. Napravi razliku između obračuna troškova prema narudžbi i obračuna troškova prema procesu Dva osnovna sistema se koriste za obračun troškova proizvoda ili usluga: 1. Združeni troškovi – grupisanje individualnih troškova. osnova za alokaciju troška se može zvati i osnova za obračun troškova. Primjenjuje se jednako u obračunu troškova u proizvodnom. sistemi za obračun troškova prema narudžbi mogu akumulirati troškove po svakom zasebnom proizvodu. Ovaj prosječni jedinični trošak se primjenjuje na sve identične ili slične proizvedene jedinice. Navedite pristup od 7 koraka obračuna troškova prema narudžbi Ova procedura se koristi da odredimo stvarne troškove pojedinačnog posla. . Sistemi za obračun troškova procesa privređivanja – kod ovih sistema predmet troška je masa identičnih ili sličnih jedinica proizvoda ili usluga.• • • • • Nosilac troška – bilo šta za šta se želi posebno izračunati troškove npr. 2. trgovinskom i uslužnom sektoru. U svakom periodu. skupina ili mnogo zasebnih proizvoda ili usluga nazvanih narudžba. proizvod ili usluga Direktni troškovi nosioca troškova – troškovi koji su vezani za konkretnog nosioca troška i koji mogu biti utvrđeni na ekonomski izvodljiv način Indirektni troškovi nosioca troška – troškovi koji su vezani za konkretnog nosioca troška ali ne mogu biti utvrđeni na ekonomski izvodljiv način. Može biti finansijska i nefinansijska.

Materijal iz skladišta se isporučuje na osnovu dokumenta zvanog zahtjev potrebe za materijalom. Određivanjem troškova odjeljenja pomaže menadžerima da kontrolišu troškove za koje su odgovorni. Centar odgovornosti je najčešće odjeljenje. Izvorna dokumentacija Izvorna dokumentacija predstavlja osnovu za knjiženja u dnevnik u računovodstvenom sistemu. direktnog rada i ostale proizvodne troškove kao što su nadgledanje. kontrola proizvodnje i kvaliteta. Dva osnovna nosioca troška: proizvod i odjeljenje Nosioci troškova se biraju da bi pomogli donošenju odluka. Knjiženje troškova prema narudžbi počinje u momentu početka rada na konkretnom nalogu. Primjeri su odjeljenje. inžinjering. Troškovi proizvodnog odjeljenja uključuju sve troškove materijala. Menadžeri se također usredsređuju na drugi glavni nosilac troškova: centre odgovornosti. Glavni nosioc troškova računovodstvenog sistema je proizvod. . koji su dijelovi. Npr. Proizvodni sistemi za obračun troškova prema narudžbi usmjeravaju troškove prvo na centre odgovornosti. a potom na posao (narudžbu). grupa odjeljenja. Ključni izvorni dokument u sistemu obračuna troškova je obračun troškova prema narudžbi (nazvan i pregledom troškova narudžbe). KORAK 7: Izračunavanje ukupnog troška mjesta troškova dodavanjem svih direktnih i indirektnih troškova koji mu pripadaju. segmenti ili pojedinačne organizacije čiji su menadžeri odgovorni za skup specifičnih aktivnosti. dokument koji iskazuje i akumulira sve troškove usmjerene na individualnu narudžbu.KORAK 4: Identificirati indirektne troškove povezsane sa svakom bazom za alokaciju troškova KORAK 5: Izračunati stope po jedinici svake baze za alokaciju indirektnih troškova posla KORAK 6: Izračunaj indirektne troškove raspoređene na mjesta troškova Indirektni troškovi mjesta troškova se računaju množenjem stvarnih iznosa različitih baza za alokaciju sa njima pripadajućom stvarnom stopom indirektnih troškova. Ono također omogućava višem menadžmentu da procijene djelatnost podređenih i uspješnost sporednih jedinica i podjedininica organizacije kao ekonomske investicije. sektore ili geografske teritorije.

Kalendarske razlike. Umjesto unaprijed utvrđenih ili planiranih. Razlog nazivnika (iznos baze za alokaciju). 2. a ne samo na kraju godine. Potrebno vrijeme za obračun stope indirektnog troška Preduzeće obračunava stopu indirektnog troška na bazi godišnjeg obračuna. uključujemo efekte na sva četiri godišnja doba u izračunavanju stope indirektnih troškova. koje se koristi za zaduženje troškova narudžbe i odjeljenja u kome je korišten rad na konkretnom poslu. S obzirom da menadžment koristi direktan pristup troškovima prema narudžbi neka preduzeća čekaju sa obračunom i alokacijom stvarnih godišnjih općih troškova dok isti ne budu potpuno poznati. Na nivoe ukupnih indirektnih troškova utječu i različiti nesezonski neizvjesni troškovi. Kada bi se obračunavale mjesečne tarife. Razlog brojnika (zbirni indirektni trošak) – Što je kraći period veči je utjecaj sezonskih osobina na nivo troškova.nabavke) sa uvažavanjem baze za alokaciju troškova. također utječu na stopu indirektnih troškova. kad bi se stopa indirektnih troškova računala svaki mjesec.Osnovni izvor dokumentacije za direktni rad je evidentiranje direktnog rada. Npr. troškovi koji se pojavljuju u određenom mjesecu ali donose korist u sljedećih par mjeseci:popravka. plaćeni praznici i odmori. održavanje opreme. Postoje dva važna razloga za korištenje dužeg perioda za obračun stope indirektnih troškova: 1. Menadžeri vrlo često žele što tačniju procjenu proizvodnih troškova za različite poslove na normalnoj osnovi. 4. Drugi razlog za duži period je potreba da se pokriju mjesečni fiksni indirektni troškovi preko promijenjenih nivoa učinka. Preduzeća pridaju posebnu važnost tačnosti izvorne dokumentacije jer pouzdanost knjiženja troškova prema narudžbi ovisi od ulaznih informacija. Npr. dok su drugi indirektni troškovi fiksni (naprimjer zakupnine). mjesec sa visokim nesezonskim neizvjesnim troškovima bio bi pretovaren tim troškovma. Napravite razliku između stvarnog obračuna troškova i normalnog obračuna troškova Poteškoća obračuna stvarnih stopa indirektnih troškova na mjesečnoj ili sedmičnoj osnovi podrazumijeva da menadžeri ne mogu obračunati stvarne troškove narudžbe kada se ona obavi. stope indirektnih troškova se obračunavaju za svaki zbirni trošak koristeći planirani godišnji indirektni . Korištenje perioda od godine dana smanjuje efekte koje broj radnih dana u mjeseci ima na jedinični trošak ( Broj radnih dana u mjesecu varira). Korištenjem godine za period obračuna. Neki indirektni troškovi mogu varirati (npr. troškovi grijanja bi teretili samo zimski period.

Knjiženja troškova narudžbe i račun proizvodnje u toku bilježe troškove od trenutka kada se započne posao do trenutka njegovog završetka. Upotreba planireane stope indirektnih troškova uvećava obračun normalnih troškova. Jedina razlika između ova dva obračuna je u tome što stvarni obračun koristi stvarnu stopu indirektnih troškova. predstavlja ukupne iznose ovih pojedinačnih knjiženja troškova narudžbe koji se odnose na sve nezavršene poslove.trošak i planiranu godišnju osnovu za alokaciju troškova. Oba obračuna.njihova konverzija u proizvodnju u toku .obračuna troškova proizvoda .njihova eventualna konverzija u gotove proizvode . Glavna knjiga i pomoćne knjige Sistem obračuna prema narudžbi sadrži posebno knjiženje troškova za svaki posao. Stvarne količine i stvarne stope direktnog materijala i rada se mogu očitati iz izvorne dokumentacije nakon što se obavi posao. Napravite presjek na kraju perioda podcijenjenih i precijenjenih indirektnih troškova korištenjem alternativnih metoda . stvarni i obračun normalnih troškova usmjeravaju direktne troškove na isti način.prodaja gotovih proizvoda 5.sektori odgovornosti i kontrole Transakcije koje se u sistemu obračuna troškova po nalogu u proizvodnji knjiže su: . Stvarni obračun troškova je metod određivanja troškova prema narudžbi koji pridružuje direktne troškove nosiocu troška koristeći stvarnu stopu direktnih troškova pomnoženu sa stvarnim količinom ulaza direktnih troškova i alocira indirektne troškove na bazi stvarne stope indirektnih troškova pomnožene sa iznosom baze za alokaciju troškova. a a normalni obračun koristi planiranu stopu indirektnih troškova za obračun prema narudžbi. kontrola proizvodnje u toku. Pregled knjiženja troškova prema narudžbi se obično nalazi u pomoćnoj knjizi. Sistemi obračuna troškova naloga služe dvostrukim ciljevima: . Obračun normalnih troškova je metod koji pridružuje direktne troškove nosiocu troška korištenjem stvarne stope direktnih troškova puta stvarna količina direktnih ulaza i raspoređuje indirektne troškove bazirane na planiranoj stopi indirektnih troškova puta stvarna osnova za alokaciju troškova.nabavka materijala i drugih proizvodnih ulaza . Račun glavne knjige.

zbog toga se vrši usklađivanje ukoliko se na kraju godine raspoređeni opći troškovi razlikuju od stvarnih indirektnih troškova. provedu se knjiženja zatvaranja računa na kraju godine. Trošak svakog pojedinačnog posla i saldo zaliha i troškova prodatih proizvoda na kraju godine su iskazani po stvarnim troškovima. vezanih za određivanje cijena i izbor prema narudžbi. jer su bazirane na procjenama napravljenim 12 mjeseci prije nego se stvarni troškovi pojave. Ovaj pristup donosi koristi i pravovremenošću i pouzdanošću obračuna normalnih troškova u toku godine i tačnost obračuna po stvarnim troškovima na kraju godine. Pristup srazmjernog raspoređivanja 3. stvarna stopa indirektnih troškova se izračuna na kraju godine. Troškovi prodatih proizvoda precizno pokazuje stvarne indirektne troškove. . Rezultat toga je da knjiženje troškova svake narudžbe. Postoje tri glavna pristupa rasporeda troška zbog potcjenjivanja ili precijenjivanja indirektnih troškova: 1. Tada.Prednost korištenja stopa planiranih indirektnih troškova i normalnog obračuna troškova umjesto obračuna stvarnih troškova je u tome što indirektni troškovi mogu biti doznačeni pojedinačnoj narudžbi na vremenskoj osnovi a ne na kraju računovodstvenog perioda kada su poznati stvarni troškovi. Pristup otpisa troškova prodatih proizvoda Pristup usklađivanja stope za mjesta troškova Ovaj pristup ponovo formuliše sva knjiženja u glavnu i pomoćne knjige korištenjem stope stvarnih troškova umjesto planirane. kao i krajnji saldo Kontrole proizvodnje u toku. Konačno. Kontrole gotovih proizvoda. Pristup usklađivanja stope za mjesta troškova 2. ali ponovo obračunat pomoću stvarne stope indirektnih troškova (umjesto planirane stope indirektnih troškova). Naknadne analize profitabilnosti stvarnih pojedinačnih poslova osiguravaju menadžerima korisne informacije za donošenje odluka u budućnosti. Planirane stope mogu biti netačne. svaki posao na koji su indirektni troškovi bili raspoređeni tokom godine primi svoj iznos. Prvo. Sinonimi su manje primijenjeni (više primjenjeni) indirektni troškovi i manje apsorbirani i više apsorbirani indirektni troškovi. Potcijenjeni indirektni troškovi se javljaju kada je raspoređeni periodični iznos indirektnih troškova za period manji nego stvarni iznos koji se javi u tom periodu Precijenjeni indirektni troškovi se javljaju kada je raspoređeni periodični iznos indirektnih troškova za period veći nego stvarni iznos koji se javi u tom periodu.

ili nekim drugim pokazateljem značajnosti. ali kompliciranijih pristupa. Ako je namjera menadžera razviti što tačnija knjiženja pojedinačnih poslova u svrhu analize profitabilnosti. Ako je svrha ograničenna na što tačnije izvještavanje o zalihama i troškovima prodatih proizvoda. pristup podeđene stope za alokaciju bio bi najpodesniji.Pristup srazmjernog (proporcionalnog) raspoređivanja općih troškova Srazmjerno raspoređivanje općih troškova je razlaganje općih troškova manjih ili većih od stvarnih duž završne proizvodnje u toku. Izbor između pristupa Prilikom odabira između tri pristupa. menadžeri treba da se vode time kako će biti upotrijebljene dobijene informacije. ovaj pristup daje dobru procjenu spram drugih tačnijih. jer to usklađuje salda sa onim koje bismo imali u slučaju korištenja stvarnog obračuna. gotovih proizvoda ili troškova prodatih proizvoda. Pristup otpisu troškova prodatih proizvoda U ovom slučaju. ukupni potcijenjeni ili precijenjeni raspoređeni troškovi su uključeni u troškove prodatih proizvoda tekuće godine. Ako je taj iznos mali – u poređenju sa ukupnom operativnom dobiti. Otpis troškovima prodatih proizvoda je najjednostavniji pristup za postupanje sa indirektnim troškovima manjim ili većim od stvarnih. Na zalihe materijala nisu raspoređeni nikakvi opći troškovi tako da one nisu uključene u ovo srazmjerno raspoređivanje. trebalo bi koristiti pristup srazmjernog raspoređivanja opčih troškova baziranog na raspoređivanju indirektnih troškova u krajnjem bilnasu. .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful