VISOKA ŠKOLA

„CEPS – CENTAR ZA POSLOVNE STUDIJE“

U KISELJAKU

SEMINARSKI RAD
Tema:
- Tjelesno vježbanje sa aspekta mentalnog zdravlja čovjeka-

Student: Predavač visoke škole:

Kiseljak, april 2020.

 SADRŽAJ

SADRŽAJ.........................................................................................................................................2

UVOD...............................................................................................................................................3

1. UTJECAJ TJELOVJEŽBE NA HORMONSKI SISTEM...........................................................4

1.1. Hormon rasta.........................................................................................................................4

1.2. Testosteron............................................................................................................................4

1.3. Estrogen.................................................................................................................................5

1.4. Tiroksin..................................................................................................................................5

1.5. Adrenalin...............................................................................................................................5

1.6. Inzulin....................................................................................................................................5

1.7. Glukagon...............................................................................................................................6

2. POZITIVNI UČINCI TJELESNE AKTIVNOSTI NA MENTALNO ZDRAVLJE...................7

2.1. Podizanje raspoloženja..........................................................................................................7

2.2. Ublažavanje depresije............................................................................................................7

2.3. Smanjena tjeskoba.................................................................................................................8

2.4. Otpornost na stres..................................................................................................................9

2.5. Poboljšavanje mentalnih sposobnosti..................................................................................10

2.6. Utjecaj na samopoštovanje..................................................................................................11

ODNOS SPORTA, TJELOVJEŽBE I BOLJEG MENTALNOG ZDRAVLJA............................12

ZAKLJUČAK.................................................................................................................................13

LITERATURA...............................................................................................................................15

2
 UVOD

Tjelesna aktivnost može se definisati kao svaki pokret tijela izveden aktivacijom skeletnih mišića
koji rezultira potrošnjom energije, karakterizirana prema visini intenziteta rada od niskog do
umjerenog i visokog

Tjelesno vježbanje i sportske aktivnosti sastavni su dio svih ljudskih kultura i civilizacija već od
njihovog najranijeg postojanja. Iako su se pojavljivali u različitim oblicima s različitom svrhom i
namjenama, mnogi narodi su do današnjih dana zadržali kulturu vježbanja kao osnovnu
sastavnicu svakodnevnog života, ne samo kao natjecateljsku formu sporta već i kao osnovnu
zdravog i kvalitetnog življenja. Obzirom na razvoj civilizacije i modernizaciju uvjeta življenja, uz
svakodnevne ljudske potrebe, sportskoj kulturi se u velikom broju zemalja svijeta pridaje velika
važnost kao neizostavnom dijelu osnovnog obrazovanja svakog čovjeka.

Prilikom tjelesnog vježbanja razvijaju se pozitivne moralne osobine kao što su upornost,
prisebnost, smjelost, inicijativnost, odlučnost, ustrajnost, discipliniranost, kulturno ponašanje,
skromnost, životni optimizam, poštenje, pravilan odnos prema društvenoj sredini i dr. Pored
spomenutih pozitivnih učinaka u nastavku seminarskog rada bit će nešto više rečeno o utjecaju
tjelesne aktivnosti i sporta na mentalno zdravlje čovjeka.

3
 1. UTJECAJ TJELOVJEŽBE NA HORMONSKI SISTEM

Tijelo čovjeka može sintetizirati oko 200 različitih hormona. Hormoni su hemijski spojevi
koji u tijelu prenose poruke od jedne stanice do druge i tako reguliraju složene fiziološke
procese. Svaki je naš organ pod utjecajem hormona. Oni reguliraju raspoloženje, rast i
razvoj, prenose poruke nužne za međudjelovanje metabolizma i tkiva. Sintetiziraju ih
žlijezde s unutarnjim izlučivanjem i otpuštaju direktno u krv te putujući krvotokom, dolaze
tačno do onog organa koji ima receptore za specifični hormon. Istraživanja su potvrdila da
određeni intenzitet tjelesne aktivnosti uzrokuje biohemijske reakcije u organizmu u obliku
lučenja sedam hormona

1.1. Hormon rasta

Stimulira sintezu proteina (mišićni tonus i mišićni razvoj), snagu kostiju, čvrstoću tetiva,
ligamenata i hrskavica. Hormon rasta djeluje i na pojačano iskorištavanje masti za dobivanje
energije. Vježbanjem povećava se oslobađanje masnih kiselina, smanjuje iskorištavanje glukoze i
pojačava sinteza glikogena u stanicama. To pomaže reduciranju tjelesne masti i zadržavanju
glukoze u krvi na razini koja pomaže da vježbamo duže. Otpuštanje hormona rasta iz hipofize u
mozgu povećava se aerobnim, posebno intenzivnijim treningom. Intervalni trening metoda je
vježbanja koja potiče otpuštanje ovog hormona.

1.2. Testosteron

Testosteron predstavlja važan hormon u oba spola za održavanje mišićnog tonusa, volumena i
snage te ubrzanje bazalnog metabolizma. Testosteron smanjuje količinu masnoća u tijelu, a
pojačava osjećaj samopouzdanja. Razina testosterona u krvi povisuje se za vrijeme vježbanja, a
povišena može ostati od jednog do tri sata nakon vježbanja.

4
1.3. Estrogen

Biološki najaktivniji estrogen jest 17-beta-estradiol (steroidni hormoni jajnika). Povećava

razgradnju tjelesnih masnoća iz zaliha, tako da se može rabiti kao gorivo za ubrzanje bazalnog
metabolizma.

Estrogen utječe na podizanje raspoloženja i povećanje libida. Količina 17-beta-estradiola što ga

luče jajnici povećava se s dugotrajnijim vježbanjem, a razina u krvi može ostati povišena od
jednog do četiri sata nakon vježbanja.

1.4. Tiroksin

To je hormon koji proizvodi štitnjača. Tiroksin ubrzava metabolizam gotovo svih stanica u tijelu.
To ubrzanje metabolizma pomaže da se osjećamo energičnije i povećava potrošnju kalorija, što je
važan faktor za mršavljenje. Razina tiroksina u krvi povisuje se za oko 30% tijekom vježbanja i
ostaje povišena nekoliko sati poslije, što ovisi o intenzitetu i trajanju vježbanja. Redovita
tjelovježba također povisuje razinu tiroksina u mirovanju

1.5. Adrenalin

Adrenalin je hormon koji proizvodi nadbubrežna žlijezda povećava količinu krvi što ju srce crpi i
usmjerava do mjesta gdje je to potrebno. Stimulira razgradnju glikogena (pohranjenih
ugljikohidrata) u aktivnim mišićima, te jetra ga iskorištava kao gorivo te potiče razgradnju masti.
Količina adrenalina otpuštena iz nadbubrežne medule proporcionalna je intenzitetu i trajanju
vježbe.

1.6. Inzulin

Važan hormon pri regulaciji (sniženju) razine glukoze u krvi i usmjeravanju glukoze, masnih
kiselina (masti) i aminokiselina (proteina) u stanice. Razina inzulina u krvi počinje se snižavati
oko 10 min nakon početka aerobnog vježbanja i nastavlja opadati sljedećih 70 min vježbanja. Za
modulaciju inzulina potrebno je da aktivnost bude redovita, intenzivna i kratkotrajna.

5
1.7. Glukagon

Glukagon je hormon koji također luči gušterača, ali njegova je uloga podizanje razine glukoze u
krvi („šećera u krvi“). Kada razina šećera u krvi padne, luči se glukagon, zalihe ugljikohidrata
(glikogen) u jetri otpuštaju se u krvotok, a razina šećera u krvi podiže se na normalnu razinu. To
također uzrokuje razgradnju masnoća, tako da se može iskoristiti kao gorivo. Glukagon se obično
počinje izlučivati nakon 30 minuta vježbanja, jer se razina glukoze u krvi počela snižavati.

6
 2. POZITIVNI UČINCI TJELESNE AKTIVNOSTI NA MENTALNO ZDRAVLJE

Veliki broj ljudi je zbog širenja sjedilačkog načina života i manjka slobodnog vremena tjelesno
nedovoljno aktivan bez obzira na to što je pozitivan utjecaj sporta i vježbanja na tjelesno zdravlje
već čvrsto dokazan. Poznato je da tjelesne aktivnosti smanjuju razinu kolesterola, snižavaju krvni
tlak, ublažavaju posljedice dijabetesa i reguliraju tjelesnu težinu.

No, iako se o njoj rjeđe govori, postoji i psihološka korist koja proizlazi iz sudjelovanja u
tjelesnim aktivnostima i to u obliku poboljšanog mentalnog zdravlja: vježbanje podiže
raspoloženje, ublažava depresiju, tjeskobu i stres te poboljšava naše mentalne sposobnosti i
samopoštovanje.

2.1. Podizanje raspoloženja

Vježbanje, bilo da se radi o jednokratnom i kratkotrajnom (npr. vježbanje oko 30 minuta) ili
redovitom (svakodnevno vježbanje tijekom dužeg razdoblja), ima pozitivan utjecaj na naše
raspoloženje. Kratkotrajno vježbanje pojačava pozitivne i smanjuje negativne emocije bez obzira
na to koliko dugo vježbamo: utjecaj na naše raspoloženje bit će isti bez obzira jesmo li vježbali
pola sata ili sat vremena. No, za razliku od redovite tjelovježbe, pozitivne posljedice ovakvog tipa
vježbanja na naše raspoloženje redovito su kratkoročne. Kako bismo postigli dugotrajnije
poboljšanje raspoloženja, potrebno je redovito vježbati tijekom duljeg vremenskog razdoblja.
Psiholog Richard Cox navodi da je jednokratna vježba poput jedne doze lijeka: da bi on zaista bio
učinkovit, potrebno ga je koristiti duže vrijeme.

2.2. Ublažavanje depresije

Depresija je psihički poremećj koji unatoč velikim nastojanjima da se prevenira, prepozna

dovoljno rano i započne liječiti u stralnom porastu. Projekcije SZO-a o porastu depresije u
budućnosti zasigurno se jednim dijelom temelje i na fizičkoj neaktivnosti ljudi, a što je prediktor
razvoja depresije.
7
Postavlja se pitanje kojim mehanizmom tjelovježba pozitivno djeluje na depresiju. Svakako je
činjenica da vježbanje odvraća pozornost s briga prema samoj vježbi u okruženju u kojem se
odvija. Glavni učinak tjelovježbe odnosi se na neposrednu i posrednu ulogu u sintezi i regulaciji
koncentracija endorfina, serotonina, dopamina koji je važan u procesu stvaranja ugode.

Kako bi se ublažili simptomi depresije preporučuje se bavljenje kombiniranim aerobnim i

anaerobnim aktivnostima tokom vise sedmica. Najbolji učinak pruža vježbanje u društvu.

Što se tiče utjecaja vježbanja na smanjivanje simptoma depresije, smatra se da je najbolje baviti
se kombinirano aerobnim (kontinuirano i ritmično vježbanje niskog intenziteta, pri čemu je osobi
dostupna dovoljna količina kisika, poput vožnje bicikla) i anaerobnim (vježbanje visokog
intenziteta i kratkog trajanja, poput dizanja utega) aktivnostima i to tijekom više tjedana. Pritom
je važno da ne odustanemo od vježbanja ukoliko odmah ne primijetimo pozitivne rezultate i to iz
sljedećih razloga. Prvo, pozitivne posljedice vježbanja počinju se pojavljivati tek nakon nekoliko
tjedana, a traju dugo nakon što završimo program tjelovježbe. Drugo, što duže i češće vježbamo,
izraženiji je utjecaj na smanjenje simptoma depresije. Što se tiče konkretnih aktivnosti, za borbu
protiv depresije korisne su šetnja, trčanje, bicikliranje, tenis, planinarenje i dizanje utega.

Vrsta tjelovježbe Intenzitet Frekvencija Trajanje vježbe

Aerobni trening krenuti umjereno 2 – 3 puta sedmično 30 – 45 min

minimalno prema većem naporu
9 sedmica

trening jakosti i snage 8 – 10 2 – 3 puta sedmično 30 – 60 min

minimalno 9 sedmica
različitih vježba

Tabela 1. Preporuke za vježanje kod depresivnog poremećaja

2.3. Smanjena tjeskoba

Utjecaj tjelovježbe na tjeskobu sličan je utjecaju na depresiju, uz jednu bitnu razliku: anaerobne
vježbe u ovom slučaju nisu učinkovite kao kod depresije. Drugim riječima, ukoliko se osjećamo
tjeskobno i uplašeno, vježbe poput dizanja utega neće imati značajniji utjecaj na ublažavanje

8
našeg stanja. No, iako anaerobne vježbe ne pomažu, aerobne su itekako korisne: sve i da nemamo
vremena za redovit program vježbanja koji bi trajao više sedmica, dovoljno je već i jednokratno
vježbati duže od dvadesetak minuta kako bi se tjeskoba ublažila. Novija istraživanja pokazuju da
bismo trebali imati koristi čak i od samo pet minuta tjelesne aktivnosti.

Povećanjem snage, izdržljivosti (općenito unaprjeđenjem kondicije) ili smanjenjem tjelesne

težine (ili drugih tjelesnih nedostataka poput lošeg držanja i dr.) pojedinac dobiva bolje mišljenje
o samome sebi, što povećava percepciju vlastitih mogućnosti i sposobnosti, a samim time dolazi
do rasta samopouzdanja te dodatne motivacije za nastavak tjelesnog vježbanja koje će mu
omogućiti postizanje viših ciljeva. Znanstvenici pretpostavljaju da je zadovoljstvo životom
povezano s fizičkom aktivnošću putem osjećaja samoefikasnosti i fizičkog samopouzdanja

Anksioznost karakteriziraju osjećaji nelagode, tjeskobe, brige koja je pretjerana u različitim

situacijama, a može naposlijetku dovesti do izbjegavanja. U borbi protiv anskioznosti i stresa
vježbanje pomaže kao način izbacivanja negativne energije iz organizma. Vježbanje subija
lučenje stresnog hormona kortizola, koji nepovoljno utiče na zdravlje brojnih organa, uključujići i
mozak.

Utjecaj tjelovježbe u anksioznim poremećajima

Distrakcija od Pojačano
Poboljšanje fizičke Utjecaj na
stresnih i otpuštanje beta- Termogenička Kongitivna
kondicije neurotransmitore
zabrinjavajućih endorfina hipoteza reinterpretacija
u mozgu
sadržaja

Tabela 2. Utjecaj tjelovježbe u ansioznim poremećajima

9
2.4. Otpornost na stres

Tjelesne aktivnosti više djeluju na prevenciju pojave stresa, nego na umanjivanje njegovih
simptoma. Povećavanje otpornosti na stresne događaje putem redovite tjelovježbe naziva se
„cijepljenjem protiv stresa“. Kako bi se postigla najveća psihološka korist od vježbanja, odnosno
kako bi se maksimalno zaštitilo od svakodnevnog uzrujavanja i različitih posljedica uzrokovanih
stresom, preporučuje se sudjelovati u aerobnim vježbama nekoliko puta sedmično po dvadesetak
minuta, tijekom barem dvanaest sedmica.

2.5. Poboljšavanje mentalnih sposobnosti

Postoje brojni dokazi da tjelovježba doprinosi poboljšanju i održavanju naših mentalnih

sposobnosti. Pritom treba spomenuti da korist možemo imati i od redovite, svakodnevne tjelesne
aktivnosti, kao i od samo jedne prilike u kojoj smo vježbali.

Istraživanja su pokazala da program tjelovježbe u trajanju od minimalno dvije sedmice značajno

poboljšava našu sposobnost učenja, efikasnost u donošenju odluka i procesiranje različitih
informacija. Međutim, čak i ako se upustimo u kratkotrajno vježbanje (npr. pola sata trčanja), bez
obzira na to što inače ne sudjelujemo u redovitim tjelesnim aktivnostima, svejedno možemo
očekivati pozitivan utjecaj na naše mentalne sposobnosti: jednokratno vježbanje može pospješiti
našu sposobnost planiranja, organiziranja vremena, usmjeravanja pažnje i radno pamćenje. Pored
kratkoročne koristi, sudjelovanje u tjelesnim aktivnostima može nam donijeti i dugotrajnu dobit.
Naime, neki psiholozi, poput Johna Rateya i Jamesa Loehra, u svojim istraživanjima dobili su
rezultate koji pokazuju da redovito bavljenje tjelovježbom u ranoj i srednjoj odrasloj dobi
usporava pad mentalnih sposobnosti do kojeg dolazi u starijoj dobi, a uz to smanjuje se i
vjerojatnost pojave demencije i obolijevanja od Alzheimerove bolesti.

Zanimljivo je da pozitivan utjecaj sporta i tjelesne aktivnosti na naše mentalne sposobnosti ovisi
o intenzitetu kojim vježbamo. U pravilu se smatra da je utjecaj to veći što je naša tjelovježba
intenzivnija. No, pokazalo se da je to prejednostavno gledište: veza između intenziteta vježbanja i
poboljšavanja naših spoznajnih sposobnosti ovisi o konkretnom zadatku koji se postavlja pred
nas. Primjerice, pokazalo se da vježbanje visokog intenziteta poboljšava naš učinak u zadacima

10
procesiranja informacija, dok je tjelesna aktivnost umjerenog intenziteta bolja za zadatke koji
opterećuju naše radno pamćenje i koji zahtijevaju visoku fleksibilnost pažnje.

2.6. Utjecaj na samopoštovanje

Bavljenje sportom i tjelovježbom, pored svih već spomenutih psiholoških koristi, povećava i naše
samopoštovanje, pri čemu je pozitivan utjecaj najveći kod onih ljudi čije je samopoštovanje inače
nisko. Pored ovog, smatra se da aerobne vježbe imaju veći utjecaj na samopoštovanje od drugih
vrsta aktivnosti.

No, treba napomenuti da su se dosadašnja istraživanja pretežno usmjeravala na proučavanje

utjecaja tjelovježbe na naše opće samopoštovanje (vrijedim li kao osoba?), zanemarujući pritom
njegove specifične vrste, poput socijalnog (jesam li zadovoljan svojim društvenim statusom?),
akademskog (jesam li dobar student?), onog vezanog uz sliku o svom tijelu (sviđa li mi se kako
izgledam?) i ostalih. Primjerice, iako se pokazalo da vježbanje povećava naše opće
samopoštovanje, taj učinak je prilično malen. S druge strane, utjecaj tjelovježbe na
samopoštovanje vezano uz našu tjelesnu kondiciju izraženiji je, dok na neka područja
samopoštovanja tjelesna aktivnost može imati i negativan utjecaj (npr. neke plesačice pokazuju
manje zadovoljstvo izgledom svog tijela, usprkos tome što su zadovoljne tjelesnom kondicijom).

11
 ODNOS SPORTA, TJELOVJEŽBE I BOLJEG MENTALNOG ZDRAVLJA

Jedno od objašnjenja pozitivnog utjecaja tjelesne aktivnosti na našu psihološku dobrobit temelji
se na pozitivnim osjećajima i razmišljanju koje osoba osjeća nakon te aktivnosti. Tačnije, prema
teoriji psihologa Alberta Bandure, nakon što smo svladali neki tjelesno zahtjevan zadatak, poput
uspona do određene visine, igranja teniskog meča ili određenog broja pretrčanih kilometara,
trebali bismo doživjeti osjećaj samodjelotvornosti. Ovaj osjećaj definira se kao uvjerenje da smo
sposobni udovoljiti zahtjevima zadataka koji se postavljaju pred nas, a dovodi do osjećaja
postignuća i ponosa, što posljedično umanjuje negativne emocije i depresiju.

Tjelesna aktivnost mogla bi pozitivno utjecati na naše mentalno zdravlje i zbog toga što nam
sudjelovanje u njoj odvraća pažnju od briga i frustracija, čime se smanjuje loše raspoloženje.
Međutim, ovakva pretpostavka objašnjava samo kratkoročno ublažavanje depresije, tjeskobe i
stresa, no ne i dugoročne pozitivne posljedice bavljenja tjelesnom aktivnošću.

Treće objašnjenje pozitivnog utjecaja tjelesne aktivnosti polazi od pretpostavke da nije aktivnost
sama po sebi ta koja poboljšava naše mentalno zdravlje, već je to interakcija s drugim ljudima
koja se odvija tijekom vježbanja i koja nam donosi zadovoljstvo. Problem s ovim objašnjenjem je
što ignoriše činjenicu da osobe koje ne vježbaju u društvu također doživljavaju pozitivne
posljedice vježbanja.

12
 ZAKLJUČAK

Možemo zaključiti da tjelesna aktivnost izravno utječe na naše tjelesno zdravlje i da ima brojne
pozitivne učinke na ljudski organizam. Iako se o njoj rjeđe govori, postoji i psihološka dobrobit
koja proizlazi iz sudjelovanja u tjelesnim aktivnostima i to u obliku poboljšanja mentalnog
zdravlja: vježbanje podiže raspoloženje, poboljšava naše mentalne sposobnosti i samopoštovanje,
te ublažava depresiju, tjeskobu i stres.

Svaki oblik tjelesne aktivnosti, bez obzira na njegovu trajnost i učestalost, ima pozitivan učinak
na naše raspoloženje. Tjelovježba će pojačati pozitivne i smanjiti negativne emocije bez obzira na
to koliko dugo vježbamo. Valja naglasiti kako je ovdje riječ o kratkotrajnim posljedicama na naše
raspoloženje, te kako bismo postigli dugotrajnije poboljšanje raspoloženja, potrebna je redovita
tjelovježba tijekom dužeg vremenskog perioda. Moglo bi se reći da je jednokratna tjelovježba
poput jedne doze lijeka kojeg je potrebno koristiti duže da bi on zaista bio učinkovit.

Osim što podiže raspoloženje, tjelesna aktivnost doprinosi poboljšanju i održavanju naših
mentalnih sposobnosti. Pozitivan učinak može se očekivati već kod prvog kratkotrajnog
vježbanja (pr. pola sata trčanja). Jednokratno vježbanje donosi kratkoročnu korist poput trenutnog
poboljšanja sposobnosti planiranja, organiziranja vremena, usmjeravanja pažnje i radnog
pamćenja. Međutim, kako bi nam tjelesna aktivnost donijela dugotrajnu dobit, potrebno je
redovito vježbanje. Redovitim vježbanjem, kod osoba u ranoj i srednjoj odrasloj dobi, usporava
se pad mentalnih sposobnosti do kojeg dolazi u starijoj dobi.

U posljednjih nekoliko godina, brojna istraživanja su nastojala objasniti odnos tjelesne aktivnosti
i samopoštovanja. Tako neka od njih pokazuju da redovitim vježbanjem i bavljenjem sportom
stvaramo pozitivnu sliku o sebi, odnosno gradimo samopoštovanje.

Najnovija saznanja kažu da je prekomjerni stres jedan od najčešćih uzročnika problema na

radnom mjestu, u sportu i u obitelji. Osim toga, stres je uzročnik i mnogih bolesti.Ako stres zaista
potiče aktiviranje bolesti, onda treba otkloniti (amortizirati) uzrok pa će posljedice nestati ili biti
ublažene. Kako bismo povećali otpornost na stresne događaje, preporučuje se sudjelovanje u

13
aerobnim vježbama nekoliko puta sedmično po dvadesetak minuta, tijekom barem dvanaest
sedmica.

Osim stresa, depresivni poremećaji također predstavljaju velik problem savremenog svijeta.
Depresija se ubraja ne samo u najranije opisane bolesti u povijesti medicine, nego i u najčešće
psihičke poremećaje današnjice. Organizirana tjelesna aktivnost može reducirati ne samo
depresiju već i tjeskobu. Kako bi se umanjili simptomi depresivnosti, preporučuje se bavljenje
kombiniranim aerobnim i anaerobnim (vježbanje visokog intenziteta i kratkog trajanja, poput
dizanja utega) aktivnostima. Za borbu protiv depresije preporučuje se fizička aktivnost poput
šetnje, trčanja, biciklizma, tenisa, planinarenja i dizanja utega. Za ublažavanje tjeskobe
preporučuje se bavljenje aerobnim vježbama, a novija istraživanja pokazuju da čak i kratko
petominutno vježbanje može imati pozitivan učinak te umanjiti simptome tjeskobe.

14
 LITERATURA

 Mišigoj-Duraković, M. i suradnici (1999). Tjelesno vježbanje i zdravlje. 208-212

 Tjelesna aktivnost i mentalno zdravlje (preuzeto 24.05.2020.)
 www. mentalnozdravlje.com.
 Utjecaj tjelovježbanja na mentalno zdravlje (preuzeto 24.05.2020.)
 www.plivazdravlje.hr
 Utjecaj sporta i vježbe na mentalno zdravlje (preuzeto 25.05.2020.)
 www.savjetovaliste.tvz.hr
 Utjecaj tjelovježbe na raspoloženje (preuzeto 25.05.2020.)
 www.repozitorij.ffos.hr
 Tjelesna aktivnost u poboljšanju psihičkog zdravlja (preuzeto 25.05.2020.)
 http://www.stampar.hr

15