Diplom Ski

FAKULTET ZA BEZBJEDNOST I ZAŠTITU
PRVI CIKLUS STUDIJA

STUDIJSKI PROGRAM BEZBJEDNOST I KRIMINALISTIKA
TRGOVINA LJUDSKIM BIĆIMA SA POSEBNIM OSVRTOM NA

TRGOVINU BEBAMA
Završni – Diplomski rad iz Organizovanog kriminaliteta i

korupcije
Mentor: Student:
Doc. dr Velibor Bajičić Siniša Modić
Br. indeksa: 714/08
Banja Luka, jun 2018. godine.

Diplomski rad Siniša Modić
1
Uvod
Trgovina ljudima je složena društvena pojava koja se sastoji od više faza. Ona
predstavlja ozbiljan oblik kršenja ljudskih prava. Iako se na međunarodnom planu čine
ogromni napori da bi se obezbjedilo poštovanje ljudskih prava, u vezi sa čim je uglavnom
uvedena odgovarajuća standardizacija, slobodno se može reći, da su i pored vidnog
poboljšanja, u nekim zemljama osnovna ljudska prava i slobode i dalje ugroženi u znatnoj
mjeri. Ta negativna komponenta u vezi sa ljudskim pravima izražena je upravo u inkriminaciji
pod nazivom trgovina ljudima. Pored toga, ni sve zemlje nisu uložile dovoljno napora da bi
ovu pojavu na odgovarajući način inkriminisale, a pogotovo nisu dosljedne u akcijama
gonjenja izvršilaca ovih teških krivičnih djela.
Takva ocjena se može izreći i za našu zemlju. Nevjerovatno je da se u eri vladavine

prava i demokratije javlja kriminalna pojava tipična za stari i srednji vijek. Još je
nevjerovatnije, da se savremeno doba može nazvati «erom robova», a prema nekim podacima,
obim «modernog ropstva» je znatno širi nego ikad ranije. Ljudi su lišeni elementarnih,
prirodnih prava i sloboda, kao što su pravo na život, pravo na slobodu kretanja, pravo na
privatnost, pravo na seksualnu slobodu i slično.
Trgovina djecom predstavlja veoma opasan oblik kriminaliteta koji se izdvaja nizom
svojih specifičnosti u odnosu na ostale oblike trgovine ljudskim bićima, i obuhvata:
1. trgovinu djecom radi seksualne eksploatacije, dječije pornografije i pedofilije;
2. trgovinu djecom radi eksploatacije rada;
3. trgovinu djecom radi prosjačenja;
4. trgovinu djecom radi vršenja krivičnih djela;
5. trgovinu nerođenom djecom ili tek rođenim bebama radi usvojenja;
6. trgovinu djecom radi sklapanja braka;
7. trgovinu djecom radi učestvovanja u oružanim sukobima.
Riječ je o teškom obliku kriminaliteta čije su žrtve djeca, kao najosetljiviji dio
populacije, ali istovremeno i najnevinije žrtve. Trgovina djecom je još prikrivenija nego što je
to slučaj sa ostalim oblicima trgovine ljudskim bićima. Tamna brojka u ovoj oblasti je još
3
veća nego kod drugih oblika trgovine, tako da je veoma teško doći do realnih podataka o
stvarnom obimu i rasprostranjenosti ove pojave.
Trgovina ljudima je višeslojan, kompleksan i dinamičan društveni fenomen koji
zahtjeva sveobuhvatni (pravni i društveni) pristup problemu, odnosno primjenu efikasnih
mjera na planu prevencije, suzbijanja, kažnjavanja učinilaca i zaštite žrtava, uz obaveznu
međusobnu saradnju država.
Prema zvaničnim podacima u BiH je u posljednje tri godine zabilježen 81 slučaj
trgovine djecom što je prema mišljenju stručnjaka daleko ispod stvarnog broja koji mnogo
veći, jer pokazatelji koji govore o prisutnosti problema u BiH nisu konačni, i tome dobrim
dijelom doprinose i ,,tamne brojke“, u ovoj oblasti. Ovo je samo jedan od pokazatelja da je
sve više djece u BiH u „kandžama“ trgovaca ljudima. Na žalost, pokazatelji upozoravaju i na
sve nižu starosnu granicu žrtava te činjenicu povećanja domaće trgovine djecom u cilju
dječije pornografije i prostitucije.
Zbog ekonomskih prilika BiH nije interesantno područje stranim državljanima koji se
odluče baviti trgovinom djecom radi dječije pornografije i prostitucije.
U većini slučajeva oni se odlučuju da maloljetnike iz BiH odvode u zemlje Zapadne
Evrope gdje im je zagarantovana veća zarada što dovodi do povećanog broja trgovine djecom.
4
I POJAM I OSNOVNE KARAKTERISTIKE ORGANIZOVANOG

KRIMINALITETA
1. Pojam i denifisanje organizovanog kriminaliteta
Pojam kriminaliteta potiče od latinske riječi crimen – zločin. Kao i kod ostalih
društvenih pojava, kriminalitetom se bave mnoge naučne discipline koje pokušavaju da
odrede njegov pojam. Ipak, pri tome dominiraju pravne i sociološke definicije.
Najopštije definicije polaze od toga da je kriminalitet društvena pojava vršenja krivičnih djela
od strane pojedinaca. Prema tome, kriminalitet je i pojedinačni akt i društveni fenomen. U
prvom slučaju, on se ispoljava u svom kvalitativnom smislu kao individualni slučaj, a u
drugom kao njegov kvantitativni izraz zbira djela bliskih po bitnim obilježjima pojave.
"Organizovani kriminalitet, iako noviji teorijski pojam, ipak je veoma stara pojava. On
postoji u skoro svim zemljama i pokazuje tendenciju povećanja. U skladu s tim, zemlje u
kojima je najizraženiji svakodnevno se suočavaju sa potrebom njegovog sprečavanja i
suzbijanja."1
On je predmet razmatranja pravnika, kriminologa i eksperata raznih naučnih disciplina.
Prisutnost i uticaj organizovanog kriminaliteta na gotovo sve oblike društvenog i javnog
života uslovili su izvjesne zablude i nedoumice u shvatanju suštine kod mnogih autora. Na
osnovu toga postoje različita mišljenja u pogledu definisanja pojma organizovanog
kriminaliteta u svijetu i kod nas, tako da još uvijek nema univerzalne definicije ovog pojma.
Kroz istoriju, definicija organizovanog kriminaliteta se mijenjala, ali je njena suština ostala,
da je to aktivnost kriminalnih grupa ili organizacija čiji je cilj protivzakonito obavljanje
poslova, tj. vršenje krivičnih djela radi sticanja profita ili prevlasti u određenim oblastima
društvenog života. Izraz organizovani kriminalitet prvi put se pominje u u Engleskoj
početkom 18. vijeka, kada je djelatnost jedne bande kradljivaca nazvana upravo tim imenom.
Pojava organizovanog kriminaliteta uočava se na tlu Evrope, najprije u Italiji krajem 19.
vijeka u organizacionim oblicima mafije. Već početkom 20. vijeka javljaju se i sličnosti
kriminalnih organizacija sa elementom organizovanog kriminaliteta sa legalnim poslovnim
organizacijama. Ta sličnost se posebno odnosila na njihovu strukturu, npr. izvršne organe,
računovodstvo, pomoćno osoblje itd. Kada se govori o istoriji organizovane kriminalne
djelatnosti uopšte, onda je nesumnjivo riječ o mafiji, koja čini terminološki sinonim za sve
vidove kriminalnog organizovanja.
1
Bošković, M. i Skakavac, Z.: Organizovani kriminalitet, karakteristike i pojavni oblici, Fakultet za pravne i
poslovne studije, Novi Sad, 2009. god. str. 21.
5
Sadašnje proučavanje organizovanog kriminaliteta proizilazi iz dva nametnuta dominantna

shvatanja organizovanog kriminaliteta u svijetu i kod nas, od strane stranih i naših naučnika i
oficijelnih stavova, odakle proizilaze i osnovne definicije organizovanog kriminaliteta. Prema
prvom shvatanju, pri definisanju organizovanog kriminaliteta primarni element je kriminalna
organizacija, odnosno struktura kriminalne grupe, dok su kriminalne aktivnosti sekundarni
elementi. Na primjer u Sjedinjenim Američkim Državama to je organizovano kriminalno
preduzeće sa organizovanom strukturom, u Njemačkoj organizovani kriminalitet definišu kao
"poslovne strukture", itd. Po drugom shvatanju, za postojanje organizovanog
kriminalitetaopredjeljujuća je vrsta aktivnosti koju preduzima kriminalna grupa. Tako na
primjer neke zemlje (Holandija, Poljska, Slovenija itd.) koriste radne definicije organizovanog
kriminaliteta, pri čemu karakteristike kriminalnih aktivnosti imaju primarni značaj. Pored
navedenih shvatanja, kao kompromisno shvatanje za određivanje organizovanog kriminaliteta
koristi se pristup koji je proklamovala Evropska unija 1994. godine, a koji se sastoji u
apostrofiranju jedanaest karakteristika, od kojih barem šest moraju biti ispunjene, pri čemu su
četiri karakteristike obavezne: 1. djelovanje dva ili više lica, 2. vršenje teških krivičnih djela,
3. planirano trajanje kriminalnih aktivnosti duže ili neodređeno vrijeme i 4. sticanje profita i
moći da bi se jedan krivični slučaj mogao smatrati organizovanim kriminalitetom, a ostale
karakteristike zavise od svakog pojedinačnog slučaja.
Pri određivanju pojma organizovanog kriminaliteta, veoma je važno razlikovati ključne
koncepte kao što su organizovani kriminalitet i kriminalitet koji se vrši na organizovan način,
zatim razlikovanje organizovanog kriminaliteta i mafije, potom razlikovanje kriminalne
organizacije od drugih vidova kriminalnih grupa, kao i organizovani kriminalitet i
transnacionalni kriminalitet. U tom kontekstu potrebno je poći od etimološkog značenja riječi
"organizovani kriminalitet", koja je nastala spajanjem dvije riječi: "organizovani" i
"kriminalitet". Kriminalitet kao negativna društvena pojava predstavlja skup aktivnosti jednog
lica ili grupe ljudi u određenom vremenskom periodu, koje su u suprotnosti sa pravnim
propisima i normama ponašanja čije nepoštovanje i kršenje povlači odgovarajuću krivičnu
sankciju, a čija vrsta i visina zavisi od stepena društvene opasnosti učinjenih djela.
Riječ "organizovani" ima više značenja, a nastaje iz riječi organizovati i organizovano.
Organizovati znači (iz)vršiti organizaciju nekoga ili nečega, povez(iv)ati u određen sistem,
zajednicu, dovesti u željene međusobne odnose za kakav cilj, osigura(va)ti poželjan tok,
vršenje nečega ili provesti, provoditi, pripremiti međusobnu organizaciju, povez(iv)ati se u
organizaciju. A riječ organizovano, predstavlja osobinu, svojstvo ili stanje onoga što je
organizovano.
6
Prostim spajanjem riječi "organizovani" i "kriminalitet" može se izvesti etimološko značenje

pojma "organizovani kriminalitet" kao ukupnosti društveno negativnih pojava koje nastaju
aktivnostima međusobno povezane grupe ljudi u određen sistem radi vršenja krivičnih djela u
određenom periodu. Naravno, ako se ovom etimološkom određenju pojma "organizovanog
kriminaliteta" dodaju određene karakteristike savremenog kriminaliteta, kao što su
profesionalizacija i specijalizacija izvršilaca krivičnih djela, zloupotreba tehničkih dostignuća,
tajnost organizovanja i djelovanja, transnacionalizacija, nasilje i druge, a povrh svega težnja
za sticanjem profita, može se dobiti preciznije određenje pojma "organizovanog
kriminaliteta", "...kao kriminalne djelatnosti, tj. kontinuirano, u vidu poslovne orijentacije,
sistematsko vršenje krivičnih djela usmjerenih na sticanje profita, monopola i moći koju
organizuje i sprovodi u djelo grupa hijerarhijski povezanih lica koja djeluju u skladu sa
unaprijed sačinjenim planom i sastoji se u obnavljanju pravno nedozvoljenih i dozvoljenih
poslova uz korišćenje nasilja, zastrašivanja, korupcije i drugih oblika uticaja na državne
organe, pojedince i ostale oblike socijalne kontrole".
"Dakle, organizovani kriminalitet je uz terorizam, najozbiljnija nevojna prijetnja
čovječanstvu. Gotovo nijedna država nije "imuna na ovu pošast". Njegova ekspanzija učinila
ga je četvrtim sektorom svjetske privrede čiji godišnji bruto prihod čini 20% vrijednosti
globalne trgovine. Smatra se se ozbiljnijom prijetnjom pravnoj državi, demokratiji, vladavini
prava, međunarodnom miru i stabilnosti.2"
Kod sve većeg broja zemalja raste politički prioritet za rješavanje ovog problema. Iako se,
prema nekim shvatanjima tome mora pristupiti primarno ili isključivo iz aspekta nacionalne
bezbjednosti i zaštite nacionalnih interesa, nipošto se ne smiju zanemariti interesi ljudske i
međunarodne bezbjednosti.
2. Karakteristike organizovanog kriminaliteta
"Nesporno je da organizovani kriminalitet predstavlja dobro organizovanu kriminalnu

organizaciju, sa strogom hijerarhijom, disciplinom, odgovornošću, lojalnošću i podjelom
zadataka, čiji je cilj ostvarivanje što većeg profita kriminalnom djelatnošću i legalizacija
nezakonito stečene imovine, i čija se djelatnost odvija i u međunarodnim razmjerima, a koja
se najčešće ispoljava kroz raznovrsne aktivnosti transnacionalnih kriminalnih organizacija."3
2
Mijalković, S. i Keserović, D.: Osnovi bezbjednosti, Fakultet za bezbjednost i zaštitu, Banja Luka, 2010. god.
str. 139.
3
Bošković, M.: Organizovani kriminalitet i korupcija, Visoka škola unutrašnjih poslova, Banja Luka, 2004. god.
str. 32.
7
Karakteristike organizovanog kriminaliteta vezane su za njegovo manifestovanje, što ga čini

specifičnim u odnosu na ostale oblike kriminaliteta. To praktično znači da su karakteristike
kriminaliteta uopšte, istovremeno karakteristike organizovanog kriminaliteta, ali postoje i
određene specifičnosti karakteristične samo za organizovani kriminalitet, odnosno njegovo
manifestovanje i ispoljavanje. Upravo te specifičnosti pojedini autori navode kao sastavne ili
konstitutivne elemente organizovanog kriminaliteta. Nosilac svakog oblika organizovanog
kriminaliteta jeste čovjek, i to kao pripadnik neke organizovane kriminalne grupe, što znači da
je organizovani kriminalitet uslovljen postojanjem kriminalne organizacije, kao kolektiviteta,
i čovjeka, kao pojedinca i neposrednog aktera organizovanog kriminalnog djelovanja.
Bitno obilježje organizovanog kriminaliteta jeste stroga hijerarhijska organizaciona struktura
iz koje proističu mnoge njegove karakteristike. One bi se mogle okarakterisati sljedećim
principima: hijerarhija, rukovodstvo je najčešće odvojeno od neposredne umiješanosti u
aktivnosti, unutrašnji odnosi formirani su na osnovama podređenosti i autoriteta, stroga
disciplina među članovima organizacije i veoma rigorozne sankcije za neposlušnost i
nepoštovanje pravila ponašanja i postojanje kodeksa ponašanja.
Kao karakteristika organizovanog kriminaliteta javlja se i mrežna struktura koja
podrazumijeva dvije oblasti: mrežu poslova i tržišta, te mrežu organizacione prirode.
Kriminalne mreže počivaju na jezgru koje čini upravljački mehanizam preko kojeg je
obezbijeđeno funkcionisanje specijalizovanih uloga pojedinih dijelova i uređuje druge ključne
komponente mreže. Strukture organizovanog kriminaliteta postaju mnogo fleksibilnije i
manje hijerarhijske, kao odgovor na potrebu da se shvate i iskoriste lokalni uslovi. U
neposrednoj vezi sa principom fleksibilnosti jeste nastojanje da se legalizuju poslovi
kriminalnih organizacija. U tome i jeste bitna razlika u metodu rada organizovanih
kriminalnih grupa i kriminalnih organizacija – posebno mafije. Ono što organizovani
kriminalitet bitno razlikuje od djelatnosti drugih kriminalnih grupa jeste njegova veza sa
državom i državnim organima. Na osnovu tih veza vođe i članovi kriminalnih organizacija
posjeduju imunitet koji im obezbjeđuje nesmetano obavljanje ilegalnih aktivnosti. Većina
teoretičara smatra da je jedan od bitnih uslova nastanka i postojanja organizovanog
kriminaliteta ostvarivanje veza sa organima vlasti, državnim organima, legalnim poslovnim
subjektima i uticajnim političkim partijama i strankama. Te veze se ostvaruju na različitim
nivoima i strukturama vlasti, bez obzira na to da li ti organi aktivno sarađuju ili prećutno
dozvoljavaju takvu aktivnost ovih organizacija.
Korišćenje nasilja povezano je sa mnogim aspektima organizovanog kriminaliteta. Za neke
oblike kriminaliteta nasilje je bitan uslov, npr. oružane pljačke, otmice vozila, reket i
8
iznuđivanje, naručena ubistva i slično. U drugim oblicima kriminaliteta, kao što su trgovina
bijelim robljem i prostitucija, ono ima sekundarni značaj. Profit je glavni motiv
organizovanog kriminaliteta i svaka njegova aktivnost usmjerena je ka uvećanju dobiti.
Bitna karakteristika organizovanog kriminaliteta je i visok nivo profesionalizma u izvršenju
krivičnih djela. Zbog tog obilježja organizovani kriminalitet smo i definisali kao jedan od
oblika profesionalnog kriminaliteta.
3. Uzroci koji pogoduju nastanku i razvoju organizovanog kriminaliteta
Etiološki faktori organizovanog kriminaliteta su istovremeno i uzroci kriminaliteta

uopšte. Istraživanjem uzroka kriminaliteta bavi se etiologija kriminaliteta, te ovo pitanje
uzročnosti mnogi kriminolozi smatraju osnovnim pitanjem kriminologije, pri čemu ističu da
kriminalitet nastaje unutar društva, utemeljen određenim socijalnim procesima, koji se odnose
na učinioce, žrtve i druga lica koja imaju određenu ulogu u nastanku krivičnog djela, pa zatim
dolazi do društvene reakcije na kriminalitet, što sveukupno dovodi do velikih poteškoća u
određivanju uzroka kriminalnog ponašanja i usljed čega u sadašnjoj kriminologiji postoji čitav
niz različitih teorija u odnosu na ovo pitanje.4
Specifična uslovljenost kriminalnog fenomena reflektovala se i na različitost shvatanja i
tumačenja uzroka i uslova kriminaliteta. Sva ta mnogobrojna objašnjenja mogu se podijeliti u
dvije velike grupe:
1. prvu čine tumačenja koja zločin i kriminalitet pokušavaju da povežu sa dejstvom jednog,
osnovnog činioca. Klasičan primjer jeste učenje osnivača kriminologije Lombroza i njegovog
zločinačkog atavizma, kojim u svojim prvim radovima objašnjava skoro cjelokupni
kriminalitet.
2. drugu veliku orijentaciju u pristupu problemu uslovljenosti zločina i kriminaliteta
predstavlja ona koja se oslanja na ravnopravno tretiranje niza raznovrsnih faktora. Osnivač
tog gledišta je veliki italijanski kriminolog Feri, koji je dao prvi značajan pokušaj integracije
raznovrsnih činilaca kriminaliteta.
Uzroci koji pogoduju nastanku i razvoju organizovanog kriminaliteta predstavljaju pojave i
procese koji svojom kombinacijom dovode do organizovanog kriminaliteta, kao negativne i
sankcionisane društvene pojave. Oni podrazumijevaju objektivno postojanje onih društvenih
stanja i odnosa koji se mogu utvrditi, i koji kao takvi dovode do pojave organizovanog
kriminaliteta. Uslovi i uzroci koji dovode do pojave organizovanog kriminaliteta, ili održavaju
4
Ignjаtović, Đ.:Orgаnizovаni kriminаlitet, Beogrаd, 1998. god. str.23.
9
njegovo postojanje, mnogobrojni su i složeni. U literaturi je najzastupljenija podjela uzroka

organizovanog kriminaliteta na objektivne i subjektivne. Pod objektivnim uzrocima
organizovanig kriminaliteta se podrazumijevaju objektivni problemi, nepravde, frustrirajuće
anomalije u ekonomskoj bazi i političkoj nadgradnji društva. Osnovni objektivni uzroci
organizovanog kriminaliteta leže u dubokim promjenama, koje su nastale kao posljedica
procesa globalizacije. Subjektivni uzroci organizovanog kriminaliteta nastaju zbog, ili iz
objektivnih uzroka organizovanog kriminaliteta. Naime, objektivni uzroci organizovanog
kriminaliteta imaju za posljedicu stvaranje društvene klime koja se ogleda u eroziji autoriteta
državne vlasti, u kojoj pojedinci i određene društvene grupe ne mogu da nađu svoje mjesto,
što vodi gubljenju povjerenja u politički sistem i društvene vrijednosti. U takvom sistemu
odnosa pojedinci procjenjuju da organizovanjem kriminalnih grupa radi organizovanog
vršenja krivičnih djela mogu doći do profita, ekonomskog monopola i ekonomske moći, a sve
to prate različitim modalitetima, kao što je korupcija, primjena i prijetnja nasiljem, i na druge
načine. Ekonomski uzroci organizovanog kriminaliteta mogu se posmatrati u kontekstu
ekonomskog razvoja, odnosno ekonomskog napredovanja jedne zemlje, koji dovode do
nastanka i razvoja organizovanog kriminaliteta. Socijalni uzroci su zapravo društvene
promjene, kao trajno svojstvo društvenog života gdje dolazi do izmjene sadržine, sastava i
oblika neke društvene pojave, koje se dešavaju u svim sferama društvenog života, negativno
utiču na nastanak i širenje negativnig društvenih pojava koje se nazivaju organizovanim
kriminalitetom. Politički uzroci su promjene na globalnom nivou, koje su se odrazile na sve
sfere društvenog života i koje su kao takve imale uticaja na razne društvene pojave, ali i na
političku strukturu i političke procese u svjetkim odnosima.
10
II ODNOS ORGANIZOVANOG KRIMINALITETA SA DRUGIM

NEGATIVNIM POJAVAMA
1. Odnos orgаnizovаnog kriminаlitetа i korupcije
Velike količine nelegаlno stečenih sredstаvа koje posjeduju kriminаlci i kriminаlne

orgаnizаcije predstаvljаju potencijаlnu opаsnost zа korumpirаnje u legаlnom poslovаnju i
držаvnim orgаnimа, nаrušаvаju integritet finаnsijskih institucijа i omogućаvаju uključivаnje u
legаlno poslovаnje, što može dа bude veomа opаsno ukoliko se koristi kаo podrškа
kriminаlnoj djelаtnosti. Korupcijа je društveno negаtivnа pojаvа koju kаrаkterišu sljedeći
elementi:
– protivzаkonito i nemorаlno djelovаnje;
– učinioci su licа kojа su nosioci držаvne političke, finаnsijske, privredne ili druge jаvne
funkcije, kаo i licа kojа se pojаvljuju kаo nosioci određenih funkcijа u privаtnom sektoru;
– djelаtnost se sаstoji u iskorišćаvаnju položаjа, prekorаčenju ovlаšćenjа, korišćenju
funkcije i društvenog ugledа, nevršenju poslovа iz svoje nаdležnosti, korišćenju institucijа
sistemа i institucijа u kojimа su zаposlenа licа kojа vrše korupcijskа krivičnа djelа i
– sticаnje protivprаvne imovinske koristi, bogаćenje bez prаvnog osnovа, ostvаrivаnje
ličnih interesа, političke, finаnsijske ili neke druge moći. 5
Ukoliko nаvedene osobine korupcije i pojmovne odrednice orgаnizovаnog kriminаlа

dovedemo u vezu možemo izvesti sljedeće zаključke. Korupcijа omogućаvа uspostаvljаnje i
održаvаnje određenih kriminаlnih vezа između držаvnih i drugih orgаnа i kriminаlnih
strukturа. Kriminаlne strukture koriste uspostаvljene veze zа svoje nelegаlne poslove u
rаzličitim oblаstimа kriminаlne djelаtnosti, а posebno u domenu zloupotrebа u privredno -
finаnsijskom poslovаnju. Kriminаlne аktivnosti su lаkše kаdа kriminаlne orgаnizаcije imаju
otvoren pristup finаnsijskim institucijаmа i držаvnim orgаnimа koji primjenjuju zаkonske
propise zа suprotstаvljаnje orgаnizovаnom kriminаlu. Orgаnizovаni kriminаl predstаvljа
prijetnju mnogim zemljаmа koje sprovode reforme svoje privrede kroz privаtizаciju.
Kriminаlne orgаnizаcije su sposobne dа iz аukcijа izbаce legаlne kupce preduzećа kojа su
bilа u držаvnom vlаsništvu, jer nude više novcа koji je prošаo proces prаnjа ili se koriste
korupcijom ucjenаmа i nаsiljem. U slučаjevimа kаdа se nezаkoniti prihodi nа tаj nаčin
investirаju, kriminаlci povećаvаju svoj potencijаl zа dodаtne kriminаlne аktivnosti i
5
Bošković, M.: Orgаnizovаni kriminаlitet i korupcijа, Visokа školа unutrаšnjih poslovа, Bаnjа Lukа,2004.god.
str. 280.
11
korupciju, а zemlji oduzimаju ono što bi trebаlo dа bude legаlno tržišno zаsnovаno preduzeće
koje plаćа poreze.
U trаnzicionim zemljаmа korijeni ekonomske elite nаlаze se u strukturаmа koje
povezuju zаjednički interesi zа jаčаnje ekonomske moći kroz učešće u jаvnim nаbаvkаmа,
privаtizаcionim poslovimа, izvođenju jаvnih rаdovа, izvoznim i uvoznim poslovimа. U ovim
poslovimа odlučujući uticаj imаju političke strukture, а korišćenjem vezа koje su
uspostаvljene korupcijom olаkšаvа se investirаnje „oprаnog novcа“ (koji potiče iz
kriminаlnih rаdnji, sive ekonomije, švercа cigаretа, nаftnih derivаtа i dr.) u reаlizаciji
rаzličitih „poslovnih poduhvаtа“. Znаčаjno je istаći i tendenciju povezivаnjа legаlnih
društvenih strukturа sа kriminаlnim strukturаmа u trаnziciionim društvimа. Nаime, nаjčešće
se te veze uspostаvljаju preko obаvljаnjа „prljаvih“ poslovа zа držаvu (u periodu ekonomskih
sаnkcijа u nаšoj zemlji kаnаli snаbdijevаnjа deficitаrnom robom tekli su krijumčаrskim
kаnаlimа), zаtim korupcijom nosilаcа političkih funkcijа, finаnsirаnjem političkih kаmpаnjа i
postojаnjem obostrаnog ekonomskog interesа.
Povećаnjа korupcije u jаvnom sektoru, nаročito rаdi donošenjа političkih odlukа koje
pogoduju orgаnizovаnom kriminаlu, odnosno rаdi stvаrаnjа sopstvenog „imunitetа“ od
pozitivnog kаznenog prаvа. Kаo tаkvа, korupcijа predstаvljа „dobru investiciju“ te se smаtrа
režijskim troškom i sаstаvnim dijelom „kriminаlne strаtegije i tаktike“. 6 Korupcijа umаnjuje
sposobnosti krivičnoprаvnog sistemа i stvаrа nepovjerenje grаđаnа u nаvedeni sistem i
držаvu.
Kriminаlne orgаnizаcije korupcijom pokušаvаju dа osigurаju neku vrstu
,,imunitetа’’od krivičnog gonjenjа. Korupcijom ostvаrene veze sа političkim strukturаmа
kriminаlne orgаnizаcije koriste zа slаbljenje držаvnih kаpаcitetа zа suprotstаvljаnje
orgаnizovаnom kriminаlu. Nаime, orgаnizovаni kriminаl prvenstveno teži svojim političkim
uticаjem i korupcijom dа onemogući donošenje zаkonа koji omogućаvаju njegovo efikаsno
suzbijаnje, а ukoliko postoje dа se ne primjenjuju dosljedno, već sporаdično i neefikаsno.
Korišćenjem korupcijom uspostаvljenih vezа sа držаvnim i finаnsijskim strukturаmа olаkšаvа
se i investirаnje oprаnog novcа u reаlizаciji rаzličitih poslovnih poduhvаtа i omogućаvа
prednost u odnosu nа legаlne poslovne subjekte u onim segmentimа poslovаnjа (izvođenje
jаvnih rаdovа, privаtizаcijа preduzećа, izvozni i uvozni poslovi i slično), gdje odlučujući
uticаj imаju nаvedene strukture. U procese privаtizаcije i zloupotrebe stečаjnih postupаkа
često je uključen orgаnizovаni kriminаl u koruptivnoj sprezi sа političkim fаktorom. Iskustvа
držаvа koje su prošle trаnzicione procese jаsno pokаzuju dа je ovа sferа opterećenа u velikoj
6
Korž, V. P.: Korupcijske veze orgаnizovаnih kriminаlnih grupа i orgаnizаcijа – kriminаlističkа аnаlizа
(prevod), Bezbednost, broj 6, Beogrаd, str. 949.
12
meri koruptivnim rаdnjаmа koje zа cilj imаju nаjprije obezvrjeđivаnje kаpitаlа, zаtim njegovu
netаčnu procjenu i pretаkаnje društvenog bogаtstvа u privаtne ruke.
Efikаsni mehаnizmi borbe protiv korupcije neodvojiv su dio mjerа zа suprotstаvljаnje
orgаnizovаnom kriminаlu, jer orgаnizovаni kriminаl nаjlаkše bujа u okruženju podložnom
korupciji. Znаčаjаn doprinos borbi protiv orgаnizovаnog kriminаlа i korupcije predstаvljа
stvаrаnje međunаrodnog prаvnog okvirа i osnivаnje međunаrodnih orgаnizаcijа pomoću kojih
se reаlizuju konkretne аkcije protiv ovih štetnih društvenih pojаvа.
2. Odnos orgаnizovаnog kriminаlitetа premа terorizmu
Odnos orgаnizovаnog kriminаlitetа i terorizmа može se posmаtrаti višestruko. Kаo

prvo, pitаnje određivаnjа pojmа, odnosno definisаnjа sаdržine terorizmа i orgаnizovаnog
kriminаlitetа jedаn je od izrаženijih problemа prаvnih, političkih i bezbjednosnih nаukа, s
obzirom nа činjenicu dа je poslednjih godinа došlo do njihove snаžne ekspаnzije i prerаstаnjа
u globаlnu bezbjednosnu prijetnju.
Sа аspektа nаučnog tumаčenjа pojmovа terorizmа i orgаnizovаnog kriminаlitetа, uočаvа se dа
kod pojmovnog određenjа orgаnizovаnog kriminаlitetа imа, u pogledu kvаntitetа, znаtno
mаnje definicijа koje i u operаcionаlnom smislu nisu dijаmetrаlno rаzličite. Zа rаzliku od
orgаnizovаnog kriminаlitetа, dаnаs je poznаto nekoliko stotinа upotrebljivih definicijа i
znаtno veći broj pokušаjа definisаnjа terorizmа. Mnoge od tih definicijа terorizmа
međusobno se dijаmetrаlno rаzlikuju.
Sа kriminаlističke strаne posmаtrаno terorizаm i orgаnizovаni kriminаlitet (posmаtrаni
pojedinаčno ili u njihovoj interаkciji) ne mogu se shvаtiti odvojeno od ukupnog kriminаlnog
djelovаnjа, te predstаvljаju posebne oblike kriminаlitetа.
Tаko, kriminаlističkа nаukа nа terorizаm gledа isključivo kаo nа oblik orgаnizovаnog
kriminаlitetа, а nа trаnsnаcionаlni terorizаm kаo nа tipičаn vid ispoljаvаnjа sаvremenog
međunаrodnog kriminаlitetа.
Nаukа bezbjednosti ove društveno negаtivne pojаve (terorizаm i orgаnizovаni kriminаlitet)
kаtegorišu kаo oblike ugrožаvаnjа bezbednosti pojedinih držаvа, regionа, pа i međunаrodne
zаjednice, bez obzirа dа li se rаdi o unutrаšnjim ili spoljnjim oblicimа ugrožаvаnjа
bezbjednosti, odnosno oružаnim ili neoružаnim oblicimа ugrožаvаnjа bezbjednosti moderne
držаve.
Posmаtrаnje terorizmа i orgаnizovаnog kriminаlitetа kаo oblikа kriminаlitetа i oblikа
ugrožаvаnjа bezbjednosti moderne držаve uslovljeno je izmijenjenim shvаtаnjimа terorizmа i
13
orgаnizovаnog kriminаlitetа usljed promijenjenih trendovа, tendencijа i kretаnjа terorizmа i

orgаnizovаnog kriminаlitetа u uslovimа globаlnih društvenih promjenа koje kаrаkterišu
društvene i političke odnose u sаvremenom svijetu.
Shodno nаvedenom, terorizаm i orgаnizovаni kriminаlitet prvenstveno dobijаju
trаnsnаcionаlni kаrаkter, odlikuje ih visok stepen orgаnizovаnosti i konspirаtivnosti, te
plаnsko, smišljeno, orgаnizovаno i dugotrаjno postupаnje.
Pored togа primjenа rаzličitih oblikа nаsiljа kаrаkteriše i jednu i drugu pojаvu.
Nаdаlje, teroristi i trаnsnаcionаlni kriminаlci u vršenju svojih аktivnosti (terorističkih ili
orgаnizovаnih kriminаlnih) sve više upotrebljаvаju sаvremene informаtičke tehnologije.
Dodirnа tаčkа orgаnizovаnog kriminаlitetа i terorizmа ogledа se u finаnsirаnju
terorističkih аktivnosti. Nаime, izvođenje terorističkih аkаtа uslovljeno je postojаnjem i
korišćenjem određenih izvorа finаnsirаnjа. Kаo nаjčešći izvor finаnsirаnjа terorističkih
аktivnosti /terorističkih orgаnizаcijа jаvljа se:
(1) kriminаlnа аktivnost,
(2) nаklonjene držаve,
(3) nаklonjeni pojedinci i orgаnizаcije,
(4) pomoć druge terorističke orgаnizаcije, odnosno kombinаcijа nаvedenih izvorа
finаnsirаnjа.
Dа bi se obezbijedili аdekvаtni izvori finаnsirаnjа terorističkih аkcijа, terorističke
orgаnizаcije pribjegаvаju rаzličitim formаmа ispoljаvаnjа orgаnizovаnog kriminаlitetа, а
nаročito onih oblikа orgаnizovаnog kriminаlitetа koji donosi nаjviše profitа: trgovinа
drogаmа, trgovinа ljudimа, trgovinа oružjem i dr.
Terorističke orgаnizаcije koriste rаzličite metode zа prebаcivаnje novcа koji se koristi
zа finаnsirаnje terorističkih orgаnizаcijа. Dvа su primаrnа metodа koje terorističke
orgаnizаcije koriste zа prebаcivаnje novcа: fizički trаnsfer novcа i korišćenje finаnsijskih
institucijа. 7
Bitno je spomenuti pojаm ''nаrkoterorizmа'' kаo situаcijа kаdа se drogа koristi kаo
oružje destrukcije, s ciljem uništаvаnjа mlаde populаcije, određenog sistemа vrijednosti,
određene društvene zаjednice, itd. Tаko, umjesto dа koriste klаsične terorističke tаktike,
teroristi snаdbjevаju određeno tržište drogom, sа primаrnim ciljem, ne dа zаrаde novаc, već
dа stvore što više nаrkomаnа, odnosno dа nа tаj nаčin unište određenu zаjednicu.
Međutim bitno je nаvesti ključnu rаzliku između terorizmа i orgаnizovаnog kriminаlitetа,
kojа se ogledа u krаjnjim ciljevimа terorizmа i orgаnizovаnog kriminаlitetа.
7
Šikmаn, M.: Terorizаm, Bаnjа lukа, 2009. god. str. 46.
14
Nаime, opšte je poznаto dа se terorističkim аktom žele ostvаriti određeni politički

ciljevi. Lepezа političkih ciljevа koji se žele ostvаriti terorizmom je širokа, i zаhtijevа
sаgledаvаnje svih аspekаtа, koji terorističkom аktu dаju elemenаt političnosti. Zа rаzliku od
terorizmа, osnovni cilj orgаnizovаnog kriminаlitetа imа ekonomsku dimenziju, odnosno
ostvаrivаnje i uvećаvаnje profitа, bogаćenjа i jаčаnjа ekonomske moći orgаnizovаnih
kriminаlnih grupа.
Progrаmskа plаtformа orgаnizovаnog kriminаlitetа uopšte, а sаmim tim i
trаnsnаcionаlnog orgаnizovаnog kriminаlitetа, je pretežno usmjerenа nа ostvаrivаnje profitа,
ekonomskog monopolа i ekonomske moći, uz minimаlne rizike, kаo i nаknаdu legаlizаciju
stečenog prifitа, monopolа i moći. Ovo su prioritetni ciljevi orgаnizovаnog kriminаlitetа, te
je orgаnizovаnа kriminаlnа djelаtnost usmjerenа u tom prаvcu, dok se ostаli ciljevi (npr.
političkа moć) jаvljаju kаo sporedni ciljevi i proprаtni efekti orgаnizovаnog kriminаlitetа.
Dаlje, teroristi rаdi promovisаnjа svog progrаmа i ciljevа, poslije svаkog izvedenog
аktа nаsiljа preuzimаju odgovornost i prijete posrednoj žrtvi dа će nаstаviti sа izvođenjem
sličnih аkаtа ukoliko ne ispuni njihove zаhtsve, dok pripаdnici orgаnizovаnog kriminаlnog
kolektivitetа iаko sа skoro istovjetnom okrutnošću ubijаju i zаstrаšuju žrtvu nаpаdа, nikаdа ne
preuzimаju odgovornost zа počinjeni zločin.8
Slika 2.:Teroristički napad na SAD

Izvor: http://ready.ohio.gov/ReadyForTerrorism.stm
8
Šikmаn, M.: Terorizаm, Bаnjа lukа, 2009. god. str. 48.
15
III TRGOVINA LJUDIMA

1. Trgovina ljudima kao istorijski pojam
Trgovina ljudima, odnosno robljem se kao društvena pojava javila davno. Za nju su
znala i njome manipulisala i varvarska plemena i organizovana društva. Međutim, do
ekspanzije trgovine robljem dolazi u antičkim, robovlasničkim državama čija je privreda
zavisila od fizičkog rada robova. U starim robovlasničkim državama (Egiptu, Vavilonu,
Persiji, Asiriji, Grčkoj i dr.) robovi su imali veoma težak položaj, gdje su, kao što je rečeno,
smatrani «oruđem koje govori». Vlasnik robova je imao apsolutno pravo da raspolaže sa
robovima: mogao je da ih fizički izrabljuje, tjelesno kažnjava, osakaćuje, prodaje, ubija.
Robovi su korišćeni za obavljanje raznih, uglavnom najtežih fizičkih poslova: kao veslači
brodova, rudari u rudnicima, poljoprivrednici u zemljoradnji, stočarstvu, kao kućna posluga i
drugo. Robinje su često korišćene za zadovoljavanje seksualnih prohtjeva robovlasnika.
Jedan od najstarijih zakonika tog vremena, Hamurabijev zakonik, izvršio je
klasifikaciju robova na: robove po rođenju; robove koji su dopali ropstva kao vojnici
poraženih armija; i dužničke robove. Ovaj poslednji tip ropstva je bez sumnje još u najstarijim
vremenima predstavljao poseban problem, čime je Hamurabi kao zakonodavac nastojao da
ograniči ovu vrstu izvora svježe i jeftine robovske radne snage. Dužničko ropstvo je danas
najzastupljeniji mehanizam za uspostavljanje savremenih oblika ropstva.
Trgovina robovima postojala je u skoro svim robovlasničkim državama, mada su
modaliteti te trgovine bili različiti. Kao što je u Hamurabijevom zakoniku rečeno, postojalo je
više načina za dobijanje robova. Slobodni ljudi su, zbog dugova ili bede, prodavali sebe ili
svoju djecu u ropstvo.9 Ratni zarobljenici su poslije osvajačkih pohoda, najčešće postajali
robovi. Poznato je da su rimski pohodi na Balkansko poluostrvo rezultirali masovnim
porobljavanjem domorodačkog stanovništva. Rimljani su nakon pobjeda u bitkama zarobljene
vojnike prodavali u roblje, i na taj način kompenzovali deo novca iz vojnog budžeta utrošenog
za vojne operacije. Trajanovi dački pohodi bili su izuzetno svirepi, a njihov cilj je bio (pored
primarnog – a to je dačko zlato) i hvatanje robova.10
Pored radne, seksualna eksploatacija je zauzimala centralno mjesto u eksploataciji žena –
robova. Prostitucija je postojala još i kod primitivnih naroda, a prvi zvanični pisani tekstovi o
prostituciji potiču iz III vijeka prije nove ere. Međutim, prvi podaci ukazuju na postojanje
hramske prostitucije još u XV vijeku p.n.e. u Vavilonu, u sklopu njegovanja kulta božice
9
Jiriček, K.: Istorija Srba, I knjiga, Naučna knjiga, Beograd, 1952, str.74.
10
Petrović, M. S.: Borbe starog Beograda, Novo pokolenje, Beograd, 1951, str.20.
16
Melite (boginja plodnosti). Kasnije se taj običaj prenio na Fenikiju, odnosno na rituale u čast
božice Astarte.11
I tako, od prvobitno neorganizovanog ritualnog obreda, prostitucija je vremenom dobila
sasvim organizovanu formu. Najstariji hramski bordel prema podacima bio je u gradu Uruku
kod Sumerana, posvećen kćeri vrhovnog boga Anua, Ištari. Prostitutke su imale status
«prokletih», uz nemogućnost sklapanja braka, nemogućnost odgajanja djece, izolovanost i
osuđenost od javnosti.12 U staroj Grčkoj, Solon je organizovao tzv. «dikterione» – javne kuće
u kojima su služile državne robinje – «dikterijade», koje su se podavale svakom posetiocu.
Funkciju dikterijada za srednju klasu preuzele su sviračice flauta, dok su najviši status uživale
hetere («drugarice»), obrazovane ljepotice dostupne samo najimućnijim građanima Atine. U
Rimu je takođe postojala organizovana prostitucija. U vreme cara Trajana u samom Rimu
bilo je oko dvadeset tri hiljade prostitutki, i razlikovale su se po klasama: od najnižih
bludnica, preko prostibula koje su služile po gostionicama i javnim kućama, do otmjenih žena
koje su bile namijenjene visokoj klasi građana.13
Međutim, seksualna eksploatacija lica u ropstvu svoju ekspanziju doživljava za
vrijeme ratova i oružanih sukoba, u svim vremenskim periodima. Poznato je, da su Nijemci i
Japanci, za vrijeme Drugog svjetskog rata, otjerali milione žena u bordele. Ovakvo prisilno
odvođenje žena radi prostitucije nikada nije došlo na dnevni red rasprave, ni za vrijeme
Nirnberških procesa za ratne zločine, a ni kasnije. Japanski sudovi su odbili sve tužbe žena –
žrtava (poznate pod imenom «žene za utjehu»), koje su bile prisiljene da rade kao «seksualni
robovi» japanskim vojnim oficirima. Pored muškaraca i žena, i djeca su bila žrtve trgovine
ljudima: nema sumnje da su pojedinci koji iz različitih razloga nisu imali poroda, odvajkada
nastojali da to «isprave» na različite načine, pa i otmicom, odnosno kupovinom djece, što bi
danas bio oblik ilegalnog usvojenja. Kod mnogih naroda je tokom istorije postojao običaj da
se nasilno odvode tuđa deca, i da se potom vaspitavaju u duhu i prema običajima otmičara.
Cilj nasilnog odvođenja bio je da dijete prekine svaku vezu sa svojim roditeljima i sredinom
iz koje potiče i da se u potpunosti identifikuje sa sredinom u koju je nasilno odvedeno. Oteta
djeca su odgajana i vaspitavana u duhu netrpeljivosti i mržnje prema sunarodnicima ili
ljudima svoje vjeroispovesti, pa i rase.14
Trgovina ljudskim organima i dijelovima tijela ima kraću istoriju. Prvo zabilježeno
nezakonito uzimanje organa dogodilo se u Lionu u Francuskoj 1768. godine, kada je porodica
11
Bošković, Milo.: Socijalna patologija, Pravni fakultet, Novi Sad, 2002, str.276.
12
Adžajlić, D. A.: Prostitucija u Bosni i Hercegovini – pravni aspekt, Kriminalističke teme br. 3–4, Fakultet kriminalističkih
nauka, Sarajevo, 2002, str. 159.
13
Henriqes, F.: Historija prostitucije, Zagreb, 1968. vidi: Bošković, Milo.: Socijalna patologija, Pravni fakultet, Novi Sad,
2002, str.276.
14
Milošević, M. : Otmica: relikt prošlosti – zločin budućnosti, Dečje novine, Gornji Milanovac, 1990, str. 48.
17
francuskog princa navodno organizovala otmice djece radi uzimanja njihovih ruku, u namjeri
da rekonstruiše distrofične ekstremitete svog sina.15 Prvi zabilježeni slučaj kršenja ljudskih
prava s ciljem prodaje dijelova ljudskog tijela dogodio se početkom XIX vijeka, kada je
Wiliam Buerke iz Edinburga ubio 16 ljudi u periodu od godinu dana i prodao njihova tijela
lokalnoj medicinskoj školi koja ih je otkupljivala za sprovođenje obuke iz anatomije studenata
medicine. Ovaj slučaj je poznat kao «grabljenje tijela» (body snatching). Ovakve aktivnosti
omogućile su novi vid eksploatacije ljudi, koji se sastoji u nasilnom uzimanju ili kupovini za
«jeftine pare» ljudskih organa i dijelova tijela.
Kao kriminalni akt, trgovina bijelim robljem datira od XIX vijeka, nakon zabrane
trgovine robovima. Nastala je zbog nestašice žena bijele rase u Americi, Australiji i na
Novom Zelandu. Ova trgovina je omogućavala veliku zaradu na socijalnoj bijedi žena.
Primamljivim ponudama o «boljem životu» žene su privlačene i na taj način iseljavane, a
završavale su u javnim kućama – bordelima.
Trgovina belim robljem zabranjena je prvi put Konvencijom Društva naroda od 18.
maja 1904. godine a zatim i Konvencijom od 4. maja 1910. godine, a odnosila se samo na
maloljetna ženska lica. Posle toga, ponovo je zabranjena Konvencijama Društva naroda od 30.
septembra 1921. i 11. oktobra 1933. godine. Ovim konvencijama države su pozvane da
sprječavaju i kažnjavaju trgovinu bijelim robljem i eksploataciju ljudskih bića prostitucijom,
pa i u slučajevima kada je riječ o punoljetnim i poslovno sposobnim osobama, bez obzira na
boju kože i rasu.
2. Trgovina ljudima kao globalni fenomen
Trgovina ljudima je globalni fenomen koji pogađa zemlje u političkoj i ekonomskoj

tranziciji, nerazvijene zemlje i zemlje u razvoju, zemlje u ratu i postkonfliktne zemlje, koje se
pojavljuju kao zemlje porijekla i tranzita žrtava, kao i ekonomski razvijenije zemlje, koje se
pojavljuju kao zemlje destinacije.
Ne postoje pouzdani i sveobuhvatni podaci o veličini problema trgovine ljudima, ali

procjene koje daju međunarodne organizacije i neke nacionalne agencije mogu poslužiti kao
dobar pokazatelj. Prema procjenama Ujedinjenih nacija 700.000 djece, žena i muškaraca
svake godine postaju žrtve trgovine ljudima. Američki Stejt department ovu brojku
procjenjuje na 900.000, od čega je 20.000 žrtava eksploatisano na teritoriji SAD. U Izvještaju
15
Lytner, L. : The organ trade, The Irish times, juli 5, 1999, navedeno prema – Tomašić, Lj. : Trgovina ljudskim organima,
Beograd, 2003, str. 8.
18
Međunarodne organizacije rada za 2005. godinu navodi se da 2,45 miliona ljudi u svakom
trenutku samo radno eksploatisano. Unicef procjenjuje da 1,2 miliona djece svake godine
postanu žrtve trgovine ljudima. Iako dominira uvjerenje da samo žene i djeca mogu biti žrtve
trgovine ljudima, istina je da žrtva može biti svako.
Trgovina ljudima se smatra jednom od tri najprofitabilnije kriminalne aktivnosti, uz

trgovinu drogom i ilegalnu trgovinu oružjem. O njoj se najčešće govori kao o visoko
profitabilnom i nisko rizičnom kriminalu jer se procjenjuje da se zarade trgovaca ljudima
kreću u rasponu od nekoliko milijardi do 60 ili čak 500 milijardi dolara godišnje, a, statistički
posmatrano, veoma mali broj njih završi na sudu i bude osuđeno na visoke zatvorske kazne.
Cilj trgovine ljudima je ostvarivanje profita kroz eksploataciju, bilo da se radi o

seksualnoj eksploataciji, prinudnom radu, prinudnom prosjačenju, prinudi na vršenje krivičnih
djela, ilegalnom usvojenju, prinudnim brakovima, trgovini organima li nekom drugom obliku.
Jedan od uobičajenih stereotipa je da trgovci ljudima svoje žrtve izlažu isključivo seksualnoj
eksploataciji, te da su samo žene i djevojčice ugrožene, a zanemaruju se drugi oblici
eksploatacije, kao što je radna eksploatacija, čije su žrtve najčešće muškarci.
Trgovina ljudima funkcioniše na principu ponude i potražnje. S jedne strane,

nezaposlenost, siromaštvo, socijalna isključenost, ratovi, politička nestabilnost, porodično
nasilje, diskriminacija utiču na ljude da, u potrazi za boljim životom ili samo u borbi za
opstanak, potraže posao, nastave školovanje ili izgrade život u nekom drugom gradu ili
zemlji. S druge strane, u eri globalizacije, u razvijenijim i bogatijim zemljama postoji rastuća
potražnja za jeftinim proizvodima, jeftinim radom, jeftinim uslugama. Nije nevažno da je XX
vijek bio vek brojnih oružanih sukoba i međunarodnih mirovnih operacija, što s jedne strane
govori o postojanju velike potražnje za seksualnim uslugama gdje god su stacionirane vojne
trupe, a s druge, o nepostojanju institucija i kolapsu sistema u zemljama u kojima do konflikta
dolazi, što pogoduje nesmetanom razvoju svake vrste kriminala, uključujući i trgovinu
ljudima. Organizovane kriminalne grupe su našle svoj interes i mogućnost ostvarivanja
ogromnih zarada u povezivanju takve ponude i potražnje. Osim društveno-ekonomskih
okolnosti koje pogoduju razvoju trgovine ljudima, postoje i drugi uzroci koji neku državu ili
region mogu učiniti pogodnom za vrbovanje žrtava, od prirodnih katastrofa do strogih viznih i
imigracionih propisa razvijenih zemalja.
19
Vrbovanje žrtava se najčešće vrši putem poslovnih ponuda – formalnih, preko

agencija za zapošljavanje ili neformalnih, preko rođaka, prijatelja, poznanika ili nepoznatih
osoba, zatim putem lažnih brakova, lažnog zabavljanja („lover boy“), prodaje od strane
roditelja/staratelja ili otmice. U zemlju trajne ili privremene destinacije žrtva ulazi legalnim
putevima, koristeći sopstvena ili falsifikovana dokumenta, ili kroz krijumčarske kanale. Ona
saznaje šta će morati da radi i šta se od nje očekuje najčešće tek kad stigne na odredište,
mada eksploatacija ponekad počinje i u fazi tranzita. Trgovac žrtvu kontroliše tako što joj
oduzima lična dokumenta, drži je u izolaciji, a njeno kretanje se strogo kontroliše. On koristi
nasilje, ucjene i zastrašivanja, a prijetnje se ne odnose samo na žrtvu nego i na članove
njihove porodice. Često se podstiče stvaranje zavisnosti od droge i alkohola kako bi se slomio
žrtvin otpor i osigurala njena puna poslušnost. Osim toga, žrtva se drži u stalnom strahu od
mogućih posljedica ako pobjegne i prijavi se policiji, pre svega u uvjerenju da je ona sama
počinilac krivičnog djela i da je i sama policija korumpirana i u sprezi sa trgovcima.
Kada se govori o trgovini ljudima, odnosno ljudskim bićima, u svakom slučaju je riječ
o ženama, djeci i bebama, kao i o trgovini ljudskim organima. Međutim, u širem smislu
obuhvata i muškarce, koji takođe mogu biti učesnici migracije, ali isto tako i objekat
krijumčarenja, tj. prebacivanja preko granice uz njihov pristanak, ali uz odgovarajuću
naknadu.16.
Na ovom mjestu biće posebno istaknut Protokol za prevenciju, suzbijanje i

kažnjavanje trgovine ljudskim bićima17, naročito ženama i djecom, koji dopunjava
Konvenciju UN protiv transnacionalnog organizovanog kriminaliteta, i koji definiše pojam
trgovine ljudskim bićima. Shodno ovom protokolu, trgovina ljudskim bićima znači vrbovanje,
prevoženje, prebacivanje, skrivanje i primanje lica prijetnjom, silom ili upotrebom sile ili
drugim oblicima prisile, otmicom, prevarom, obmanom, zloupotrebom ovlašćenja ili teškog
položaja ili davanjem ili primanjem novca ili koristi da bi se dobio pristanak lica koje ima
kontrolu nad drugim licem, s ciljem eksploatacije.
U kriminalnoj radnji trgovine ljudima pojavljuju se dvije vrste aktera-žrtve i trafikanti,

tj. trgovci i žrtve trgovine ljudima-trafikovani, eksploatisani, bez obzira na pol, nacionalnu ili
16
Bošković, M.: Transnacionalni organizovani kriminalitet, Policijska akademija, Beograd, 2003.god., str. 152-
153
17
"SL SRJ", broj 6 od 27. juna 2001. godine, str. 30
20
vjersku pripadnost. Svako lice može biti žrtva trgovine ljudima. Ipak, posebno su ugroženi
žene i djeca.
Trgovina djecom odnosi se na dječiju prostituciju, ali i na njihovo bavljenje određenim

vidovima kriminalne djelatnosti koji donose znatnu nezakonitu zaradu. Kao jedan od razloga
za povećanje trgovine djecom s ciljem njihove seksualne eksploatacije navodi se i tzv. seksi
turizam pri čemu je otežavajuća okolnost što seksualnu eksploataciju djece često prati i
uživanje droge, kao jedan od načina da se lakše podnese i prebrodi početna faza ove
kriminalne djelatnosti.
Organizovanje, posredovanje ili neposredno učestvovanje u ilegalnoj prodaji beba

bračnim parovima bez djece, takođe je djelatnost transnacionalnog organizovanog
kriminaliteta koja mu obezbjeđuje znatnu dobit. Ovu djelatnost uglavnom karakterišu dva
načina izvršenja:
 prvi, kada su roditelji saglasni da svoju bebu prodaju uz odgovarajuću novčanu
naknadu, naročito zbog većeg broja djece i nedostatka sredstava za život, i
 drugi, mnogo teži i opasniji, gdje se bebe kradu, proglašavaju za umrle i potom
prodaju zainteresovanim licima.18
Nisu rijetki slučajevi da žene koje su pred porođajem, odlaze u inostranstvo da bi se

tamo porodile i prodale novorođenče. U čitavoj toj djelatnosti posreduju kriminalne
organizacije organizovanog kriminaliteta, koji organizuju trgovinu uz saglasnost roditelja, ili
samo majke i plaćaju ugovorenu cijenu, da bi daljom prodajom zainteresovanim licima
ostvarili značajan profit. Konačno, u okviru ilegalne trgovine ljudskim bićima, u novije
vrijeme sve više dolazi do izražaja i pojava ilegalne trgovine ljudskim organima radi njihove
transplatacije. Bogati ne biraju sredstva da dođu do, za njih potrebnih organa, koji će im
produžiti i omogućiti lagodniji život. Ovakva trgovina se razvija u državama u kojima su
razvijene privatne bolnice i gdje je kontrola države suviše mala. Nesporno je da je ova
kriminalna djelatnost evidentirana u svijetu i da će transnacionalni kriminalitet nastojati da je
svojom ekspanzijom proširi i uključi što više zemalja.19
18
Bošković, M: Transnacionalni organizovani kriminalitet, Policijska akademija, Beograd, 2003.god.,str. 155-
161
19
Isto, str. 161-163
21
Žrtve najčešće izlaze iz lanca trgovine ljudima zahvaljujući policijskim akcijama, uz

pomoć klijenta ili trećeg lica, nešto rjeđe bjekstvom ili ih sam trgovac pušta nakon što
procijeni da više ne mogu da mu donesu zaradu, te da zbog lošeg psiho-fizičkog stanja ne
predstavljaju nikakvu opasnost za njega. Ipak, najveći procenat žrtava trgovine ljudima nikada
ne izađe iz lanca eksploatacije ili, ako izađe, ostane van sistema pružanja pomoći.
Iako se čini da se radi o novom problemu koji se pojavio nedavno, činjenica je da je

trgovina ljudima fenomen koji je u različitim oblicima prisutan i tolerisan kroz čitavu ljudsku
istoriju. Na kraju XX vijeka on doživljava procvat u Evropi zahvaljujući velikim
društvenopolitičkim promjenama koje su se tokom devedesetih godina dogodile u Istočnoj
Evropi. Ekonomski kolaps koji je pratio tranziciju iz socijalizma u kapitalizam i
parlamentarnu demokratiju, kao i iluzije o dobrom životu s druge strane nekadašnje
„gvozdene zavese“ o kome nisu znali ništa, naveli su mnoge ljude, prije svega žene i
djevojke, da pokušaju da odu u Zapadnu Evropu. Ratovi koji su vođeni na teritoriji bivše
Jugoslavije samo su doprinjeli razvijanju bezbjedne tranzitne rute za trgovce, koja je često
bila i mjesto privremene eksploatacije žrtava.
Već na samom početku XX vijeka međunarodna zajednica je osjetila potrebu da se

ovakva praksa zabrani na međunarodnom nivou20. U članu 4 Univerzalne deklaracije o
ljudskim pravima, koju je Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila 1949. godine,
striktno je zabranjen svaki oblik ropstva i trgovine robljem. Uslijedili su drugi međunarodni
sporazumi i konvencije u kojima se zabranjuju prakse koje mogu biti vezane za trgovinu
ljudima, da bi 2000. godine, uz Konvenciju Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog
organizovanog kriminala bio usvojen i Protokol za prevenciju, suzbijanje i kažnjavanje
trgovine ljudskim bićima, naročito ženama i djecom21, kao prvi dokument koji se bavi
problemom trgovine ljudima na moderan način i daje jednu sveobuhvatnu definiciju ovog
fenomena.
3. Uzroci trgovine ljudima
20
Međunarodni sporazum za uspješnu zaštitu od kriminalne trgovine poznate pod nazivom trgovina bijelim
robljem iz 1904, Međunarodna konvencija za suzbijanje trgovine ženama i djecom iz 1921, Međunarodna
konvencija o suzbijanju trgovine punoljetnim ženama iz 1933.
21
Zakon o potvrđivanju Konvencije Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala i
dopunskih protokola, Službeni list SRJ - međunarodni ugovori, br. 6/2001.
22
U pokušaju da se da odgovor na pitanje zbog čega trgovina ljudima opstaje i pored

koordinirane akcije na nacionalnom i međunarodnom planu, u literaturi se navode
mnogobrojni razlozi22. Jedan od mogućih odgovora je teško ekonomsko stanje ljudi u
siromašnim dijelovima svijeta (siromašne zemlje Afrike, Azije, neuspješne tranzicione
zemlje, kao i zemlje zahvaćene ratom).
Uzroci migracija koje su rezultat teškog socijalnog položaja u zemlji porijekla

svrstavaju se u grupu tzv. potisnih činilaca (push factors) i obuhvataju23:
a) Siromaštvo, koje pojedince čini posebno ranjivim na trgovinu ljudima. Sam pojam
siromaštva može da se shvati na dva načina. U užem smislu, siromaštvo podrazumjeva
nedostatak materijalnih dobara, odnosno resursa za sticanje materijalnih dobara. U širem
smislu, u definisanju pojma siromaštva naglasak je na postojanju, odnosno nepostojanju
mogućnosti za ostvarivanje prava na dostojanstven život, što, između ostalog, podrazumjeva
pristup resursima i mehanizmima ostvarivanja i zaštite ljudskih prava, kao i učešće u
odlučivanju24. Mada je kategorija socijalno ugroženih prisutna u svim zemljama svijeta,
opasnostima trgovine ljudima posebno je izložen sloj siromašnih u ekonomski nerazvijenim
zemljama. Da je siromaštvo važan činilac koji dovodi do trgovine ljudima govori nam i
iskustvo Istočne i Jugoistočne Evrope. Slom socijalističkog sistema i proces tranzicije
prouzrokovao je narušavanje društvene stratifikacije i izdvajanja užeg sloja enormno bogatih i
širokog sloja socijalno ugroženog stanovništva, koje u nastojanju da pronađe put izlaska iz
bijede postaje ranjivo na razne mehanizme uvlačenja u kanale trgovine ljudima. Proces
globalizacije, koji je obilježio poslednje dvije decenije, doprinjeo je proširivanju jaza između
bogatih i siromašnih, kako između razvijenih i nerazvijenih zemalja, tako i unutar država i
regiona, uključujući i najbogatije dijelove svijeta.
b) Nezaposlenost je, po pravilu, tijesno povezana sa siromaštvom. Visoka stopa

nezaposlenosti i bezperspektivnost su činioci koji podsticajno djeluju na ljude da se odluče na
migraciju. Pored zemalja u razvoju, koje se neprestano suočavaju sa problemom
nezaposlenosti, dejstvo tog činioca je izraženo i u zemljama obuhvaćenim tranzicionim
procesima. Razgradnja socijalističkog sistema je bila praćena porastom nezaposlenosti
(posebno nezaposlenosti žena) uz, istovremeno, gubljenje prava na socijalnu pomoć. U tom
22
Mahmoud, O. T. & Trebesch, C. The Economics of Human Trafficking and Labour Migration: Micro evidence
from Eastern Europe. Journal of Comparative Economics, 2010.god. Str.38
23
Dr I. Marković, Tragovina ljudima kao oblik organizovanog kriminaliteteta, Kriminalističke teme, br. 3-4,
Fakultet kriminalističkih nauka, Sarajevo, 2003.god.,str 127.
24
Dokmanović, M. Ekonomska globalizacija i paradoksi. Temida, (6), 2003.god.,str.15−21.
23
svojevrsnom institucionalnom vakuumu otvorio se prostor za ostvarivanje visokog profita

izvršenjem krivičnih djela, poput trgovine drogom, oružjem i ljudima, u okruženju koje
karakteriše visok nivo korumpiranosti državnih službenika. Pored toga, proces globalizacije
nije bio praćen liberalizacijom kretanja radne snage, već je svaka zemlja nastojala da ograniči
slobodan pristup tržištu rada. U uslovima kada nije moguće da se migracija obavi na legalan
način, zbog restriktivnih imigracionih pravila koriste se različiti kanali ilegalne migracije. 25
Trgovci ljudima nude različite opcije za one koji žele da migriraju, olakšavajući ilegalan
prelazak granice, nabavku lažnih isprava i obezbjeđujući potrebna sredstva za podmirivanje
troškova prevoza i relokacije.
c) U grupu potisnih činilaca (pull factors) ubrajaju se i oni poput rasne, vjerske i
etničke netrpeljivosti, ratovi, kao i prirodne katastrofe. Svi ti činioci su plodno tlo na kome
bujaju migraciona kretanja. U takvim uslovima, odlazak iz zemlje se vidi kao put spasa, što
ugroženi dio populacije čini posebno osjetljivim na trgovinu ljudima. Kod ugrožene
populacije postoji visok nivo tražnje za legalnom migracijom u zemlje destinacije, koje nude
veće mogućnosti za zaposlenje, bolje uslove života i mogućnost ostvarivanja veće zarade. S
druge strane, visoko razvijene zemlje karakteriše zatvorenost tržišta rada i stroga imigraciona
kontrola što, istovremeno, znači skromnu ponudu legalnih mogućnosti za zapošljavanje.
d) Tražnja za radnom snagom koja je predmet eksploatacije. Problem trgovine ljudima

može da se sagleda i kroz prizmu odnosa ponude i tražnje. Trgovina ljudima, sama po sebi,
predstavlja oblik ilegalnog tržišta. Prema riječima Doležala, sve dok postoji tražnja za ljudima
kao stvarima koje se koriste, preprodaju i na kraju odbacuju kao strošena stvar, dotle će
postojati i trgovci koji nude takvu robu u nastojanju da ostvare profit. Takvo stanje pogoduje
pojavi nelegalne migracione industrije, koja vrbuje potencijalne žrtve, preduzima druge radnje
s ciljem njihovog prebacivanja u mjesto odredišta i na kraju prodaje, odnosno posreduje u
prodaji ljudi kao stvari kupcima radi njihove eksploatacije. U okviru nelegalnih migracija
trgovina ljudima predstavlja izuzetno lukrativan posao za kriminalne grupe. Tako je, prema
Izvještaju Ujedinjenih nacija, eksploatacija žrtava trgovine ljudima u 2007. godini donosila
svojim akterima profit koji se procjenjuje na približno 32 milijarde američkih dolara 26. S
ekonomskog stanovišta , trgovina ljudima je privlačna za kriminalce. Početni kapital za
bavljenje tom aktivnošću nije visok, što otvara mogućnost za lak ulazak u granu. Drugo,
25
Migracija u potrazi za zaposlenjem se vidi kao jedini način za izbavljenje iz nezavidne socijalne i ekonomske
pozicije.
26
United Nations Office on Drugs and Crime. An Introduction to Human Trafficking: Vulerability, Impact and
Action. New York: United Nations; 2008.god.Str.86
24
prema rečima Vajrinena, „ljudi su pogodna roba za trgovinu koja lako može da se transportuje
i koja može biti ponovo upotrijebljena ili preprodata“ 27. Osim toga, rizik od otkrivanja,
lišavanja slobode izvršilaca i njihovog krivičnog gonjenja je znatno niži u poređenju s
rizicima s kojima se suočavaju izvršioci drugih krivičnih djela. Čak i u slučaju kada su
pravosnažno osuđeni, dosadašnje iskustvo pokazuje da su izrečene sankcije relativno blaže u
odnosu na sankcije koje se, na primjer, izriču u slučaju nelegalne trgovine oružjem ili drogom.
Tome pogoduje i činjenica da žrtve trgovine često nisu spremne da prijave trgovce ljudima jer
se suočavaju s opasnošću od deportacije i ostalim posljedicama.
Procjene su da je trgovina ljudima, kao oblik kriminalne djelatnosti, koji donosi veliku
dobit, po stopi profita koja se kreće između 7 i 13 milijardi dolara u svjetskim razmjerima,
odmah iza trgovine drogom i oružjem, sa tendencijom da poljulja njihov primat. U poslednjoj
godini zabilježeno je oko 700 000 žrtava trgovine ljudima u svijetu, od kojih 200 000 potiče iz
Evrope. Ako se ovi podaci uporede sa procjenama od prije par godina, uočljivo je da broj
žrtava trgovine ljudima raste.
Trenutno ne postoje statistički podaci koji bi mogli da prikažu tačan broj slučajeva
trafikinga, kako u regionu tako i u pojedinim državama. Samo mali broj država može da
obezbijedi podatke u vezi sa trendom trafikinga tokom nekoliko godina, a među njima su
Njemačka i Holandija, koje raspolažu sa podacima o trgovini ljudskim bićima.
Njemački Savezni kriminalistički ured navodi da je tokom 2001. godine

identifikovano 987 lica kao žrtve trafikinga prilikom istrage, što je za 25% veći broj u odnosu
na 1999.godinu, kada je registrovana 801 žrtva. Najveći broj žrtava koje obuhvataju ovi
podaci su žene. U ovom slučaju 80% žrtava trafikinga bilo je iz zemalja Centralne i Istočne
Evrope,naročito iz Bjelorusije, Litvanije, Ukrajine i Poljske.
U Holandiji prema Nacionalnom izveštaju o trafikingu koji se oslanja na podatke

Holandskog udruženja za borbu protiv trgovine ženama, proizilazi da je broj lica kojima je
pružena pomoć porastao sa 70 u 1992. godini na 341 u 2000. godini. Podaci se, prije svega,
kao i u Njemačkoj, odnose na slučajeve trafikinga žena radi prostituisanja i ne uključuje
trafiking radi obavljanja drugih poslova. Od navedenog broja žrtava, 55% potiče iz Centralne
27
Väyrynen, R.Illegal immm igration, human trafficking and organized crime. In G. Borjas& J. Crisp
(Eds.).Poverty, International Migration and Asylum. New York: Palgrave Macmillan. 2005.god.Str.143-170
25
i Istočne Evrope, mada se zapaža da procenat žrtava iz ovih krajeva relativno opada, dok broj
žena žrtava trafikinga iz Afričkih zemalja raste.28
Ovi autori ukazuju i na nekoliko razloga koji su od uticaja za nedostatak podataka o

trafikingu. Trgovina ljudskim bićima je zločin o kome se nedovoljno govori, a većina
slučajeva ostaje neotkrivena. Nedostatak podataka o trafikingu može se pripisati niskom
stepenu zainteresovanosti za borbu protiv trgovine ljudskim bićima od strane vlasti mnogih
zemalja. Izgleda, da se razlozi za to mogu povezati za dva glavna faktora: prije svega,
nedostaju zakoni ili su neadekvatni ili se ne primjenjuju, čineći gonjenje onih koji se bave
trafikingom veoma komplikovanim, a često i nemogućim. Takođe, sumnje za bavljene
trafikingom čestom se baziraju na svjedocima i svjedočenju žrtava.
3.1. Objektivni uzroci
Pod objektivnim uzrocima podrazumijevaju se oni uzroci koji postoje u jednom

društvu, pa i šire, na međunarodnom planu, koji predstavljaju sklop društvenih pojava i
odnosa, događaja i prilika, na koje čovjek, kao pripadnik određenog društva ili predmet
eventualne trgovine ne može bitnije da utiče. Osnovni objektivni uzroci prvenstveno
podrazumijevaju ekonomsku i socijalnu nejednakost među državama i regionima i mogu se
razvrstati na sljedeći način: 1) uzroci u zemljama porijekla, koji doprinose postojanju ponude
potencijalnih žrtvi podobnih za eksploataciju; 2) uzroci u zemljama destinacije, koji se
ogledaju u postojanju tržišta seksualnih usluga sa konstantnom potražnjom usluga žrtvi, kao i
tržišta sa jeftinom radnom snagom; 3) uzroci u zemljama tranzita, koji podrazumijevaju
povoljne uslove koji postoje u pojedinim zemljama ili regionima, a koji omogućavaju
jednostavnije i sigurnije prebacivanje ljudi od zemlje porijekla do zemlje destinacije i 4)
postojanje organizovanih kriminalnih mreža, koje se radi ostvarivanja profita bave ilegalnim
prebacivanjem ljudi od zemalja porijekla, preko zemalja tranzita, do zemalja destinacije.
1) Uzroci u zemljama porijekla obuhvataju sve one faktore koji svojim postojanjem i
djelovanjem ograničavaju pojedina prava građana u mjestu življenja, zbog kojih oni osjećaju
da im je ugrožena sopstvena, lična, porodična i imovinska bezbjednost i egzistencija i zbog
čega pojedinci odlučuju da napuste sopstvenu zemlju i potraže utočište u nekoj drugoj zemlji
28
F. Laszko; M. Gramena; Developing Better Indicators of Human Trafficing The Brown Journal of world
affairs, 2003.god., str. 181-183.
26
ili nekom regionu. Među najčešće uzroke trgovine ljudima u zemljama porijekla spadaju:
nezaposlenost; siromaštvo; slaba obrazovanost; politički razlozi; osjećanje lične nesigurnosti;
osjećanje besperspektivnosti; nacionalna, polna, vjerska i politička diskriminacija; konfliktne
situacije (ratni sukobi, političke krize, vjerski i etnički sukobi i sl.); kršenje ljudskih prava.
2) Uzroci u zemljama destinacije (faktori privlačenja) podrazumijevaju one faktore

koji svojim postojanjem obezbjeđuju uživanje određenih prava lica u zemlji ili sredini koja je
drugačija od zemlje porijekla i koji zbog toga privlače građane drugih zemalja koji tragaju za
boljim životom i rješavanjem egzistencije. Najčešći faktori privlačenja u zemljama destinacije
jesu: veći životni standard građana; postojanje većeg tržišta rada i veće potražnje radne snage;
dobro plaćeni poslovi; politički razlozi; dosljedno poštovanje ljudskih prava u zemljama
destinacije; velika tržišta prostitucije i velika potražnja lica za prostituciju, naročito u bogatim
zemljama.
3) Uzroci u zemljama tranzicije, takođe više spadaju u kategoriju faktora privlačenja,

mada se iz određenog aspekta posmatranja mogu smatrati i faktorima privlačenja. Naime, nisu
sve zemlje pogodne za prebacivanje ljudi koji su predmet trgovine, u zemlje destinacije.
Trgovci ljudima izbjegavaju zemlje u kojima je granična kontrola pooštrena, gdje dobro
funkcioniše pravna država, gdje su sankcije za trgovce ljudima pooštrene i slične. S druge
strane, biraju se one zemlje gdje se ova kriminalna djelatnost može lakše realizovati. Prema
tome, u značajnije uzroke u zemljama tranzicije mogli bi se ubrojati: loše čuvane državne
granice; nedovoljna tehnička opremljenost za kontrolu državne granice, ali i za rad na samim
graničnim prelazima; visok nivo korupcije državnih službenika zaduženih za kontrolu državne
granice; slaba kontrola u unutrašnjosti tranzitne zemlje; blaga i spora kaznena politika prema
trgovcima ljudima.
4) Postojanje organizovane kriminalne mreže koja se bavi trgovinom ljudima svakako

je jedan od važnih uzroka trgovine ljudima. Naime, dobro organizovane i uigrane kriminalne
grupe, koje imaju detaljno razrađene sisteme, puteve i ljudske resurse za uspješno
prebacivanje ljudi iz jedne zemlje u drugu zemlju, nerijetko i preko više zemalja, u zemljama
tranzicije lako dolaze do ugroženih grupa i pojedinaca podobnih za trgovinu a potom ih
vrbuju i prebacuju u zemlju destinacije čime ostvaruju enormne zarade.
27
3.2. Subjektivni uzroci
Subjektivni uzroci su vezani za čovjeka, odnosno za njegovu volju i svijest, bilo da je

u pitanju potencijalna žrtva; organizator ili trgovac; bilo klijent žrtve trgovine ljudima. Oni se
mogu nazvati još i motivacionim uzrocima, jer svaki od subjekata u sistemu trgovine ljudima
ima razlog zbog kojeg se opredijelio da se bavi ovom društveno negativnom pojavom.
1) Subjektivni uzroci koji se odnose na potencijalnu žrtvu podrazumijevaju: saznanja,

razmišljanja, ponude, odluke i slično, u odnosu na postojeće objektivne uzroke, tj. one koji ne
zavise od volje i svijesti žrtve, a dešavaju se u njenom bližem ili daljem okruženju (pojave,
događaji, prilike, odnosi ne samo u zemlji porijekla, nego i na širem, međunarodnom planu.
Svi ti objektivni uzroci doprinose formiranju stava tj. odluke koju donosi potencijalna žrtva da
promjenom zemlje ili sredine življenja pokuša da riješi nastale teškoće i probleme lične,
egzistencijalne prirode, koje je imala u sopstvenoj zemlji.
Najčešći subjektivni uzroci koji se odnose na žrtve jesu: nemogućnost rješavanja
zaposlenja i očekivanje rješavanja tog statusa u drugoj zemlji; očekivanje veće finansijske
zarade od posla koji će obavljati u zemlji destinacije; očekivanje poboljšanja uslova života u
pristojnijim okolnostima; očekivanje socijalnog zbrinjavanja od strane državnih organa zemlje
destinacije; očekivanje dobre zarade od planiranih ilegalnih aktivnosti u zemlji destinacije;
očekivanje uživanja svih proklamovanih ljudskih prava i vrijednosti u novoj sredini; lična
svojstva žrtve (neznanje, neiskustvo, neinformisanost, naivnost, izolovanost, duševna
zaostalost i drugo).
2) Subjektivni uzroci koji se odnose na organizatora (trgovca) podrazumijevaju, u

prvom redu, finansijske efekte koji se ostvaruju trgovinom ljudima. Samo saznanje da se
ovom vrstom kriminalnog djelovanja može ostvariti izuzetno visoka zarada sasvim je
ubjedljiv i dovoljan uzrok. Mogući su još neki manje značajni uzroci koji se odnose na ovaj
subjekt trgovine ljudima.
3) Subjektivni uzroci vezani za klijente žrtava trgovine ljudima uglavnom su: potreba
za jeftinom radnom snagom; želja za zadovoljenjem seksualnih nagona; potreba za borcima
koji će učestvovati u oružanim sukobima; potreba za kadrom koji će biti uključen u
28
kriminalne aktivnosti (krađe, prosjačenja i slično); potreba za supružnikom (prinudni brak);

potreba za djetetom (ilegalno usvojenje) i slično.
4. Uslovi trgovine ljudima
Uslovi trgovine ljudima su činjenice i okolnosti koje ne dovode nužno do pojave

trgovine ljudima, ali toj pojavi pogoduju u smislu pospješivanja i njenog omogućavanja. Da
bi se te okolnosti i činjenice uspješno prepoznale, neophodno je analizirati subjekte trgovine
ljudima: žrtve, organizatore i klijente i njihovu vezu sa prilikama i okolnostima u zemljama
porijekla, tranzicije i destinacije. U najčešće uslove koji pogoduju pojavi trgovine ljudima
ubrajaju se: poroznost državnih granica; razvijenost organizovanog kriminaliteta; postojanje
krijumčarskih kanala; postojanje veza organizovanih kriminalnih grupa sa organima ili
predstavnicima vlasti; rasprostranjenost korupcije; restriktivna imigraciona politika i
imigracioni zakoni; demotivisanost bezbjednosnih subjekata u obavljanu poslova
bezbjednosti; loša tehnička opremljenost službi bezbjednosti zaduženih za bezbjednost
državne granice i kontrolu prelaženja; oružani sukobi i ratna dejstva u nekim zemljama ili
njihovom okruženju; nejedinstvo i nepostojanje jedinstvene političke strategije u državnom
rukovodstvu; spori tranzicioni procesi i svojinska transformacija; uticaj globalizacije i
dešavanja u bližem ili daljem okruženju; razvoj nauke, tehnike i tehnologije; nedovoljna
efikasnost državnih organa u sprječavanju i suzbijanju trgovine ljudima; nedovoljna naučna
istraženost trgovine ljudima.
29
5. Pojavni oblici trgovine ljudima
Pojavne oblike trgovine ljudima možemo posmatrati: u užem smislu, gdje

podrazumijevamo trgovinu ženama i djecom; i širem, gdje, pored navedenih,
podrazumijevamo još i krijumčarenje ljudi (trgovinu migrantima) i trgovinu ljudskim
organima.
5.1. Trgovina ženama
U Konvenciji Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala, u

članu 3 Protokola za prevenciju, suzbijanje i kažnjavanje trgovine ljudima, posebno ženama i
djecom, kao što je rečeno, definisana je trgovina ljudima, pri čemu je posebno naglašena
trgovina ženama kao pojam.29 Mada je u posljednje vrijeme posebno izražena, trgovina
ženama nije pojava novijeg datuma. Njeni počeci datiraju još iz antičkog doba, iz vremena
Rimske imperije, a bila je poznata i u srednjem vijeku, posebno poslije kolonizacije. Ipak,
trgovina ženama je prvi put pomenuta u XIX vijeku tokom javne debate vođene u zemljama
Zapadne Evrope povodom odvođenja žena iz tih zemalja u njihove kolonije u cilju prinudne
prostitucije.
Danas trgovina ženama radi seksualne eksploatacije predstavlja ozbiljan socijalni

problem i oblik transnacionalnog organizovanog kriminaliteta koji karakterišu velika
rasprostranjenost, izuzetna pokretljivost i ogromna društvena opasnost. Tokom posljednje
decenije, u zemljama Centralne i Istočne Evrope, u koje spada i naša zemlja, uočeno je
ogromno povećanje ovog teškog oblika kriminaliteta.30 Trgovina ženama je, dakle, jedan od
oblika eksploatacije žena migrantkinja, jedan oblik zloupotrebe u procesu migracije žena.
Pokretačku snagu ovakve trgovine predstavljaju teška ekonomska situacija u kojoj se nalaze
žene, restriktivna imigraciona politika i muška potražnja sa Zapada. Trgovina ženama je širi
problem i javlja se u tri osnovana oblika 31: trgovina ženama s ciljem seksualne eksploatacije;
trgovina ženama radi radne eksploatacije i trgovina ženama s ciljem sklapanja braka.
29
Službeni list SRJ, Međunarodni ugovori, 27. 6.2001. Beograd, str. 31.
30
Bošković, Mićo: Transnacionalni organizovani kriminalitet, Policijska akademija, Beograd, 2003, str. 157.
31
Ćopić S.: Materijal Viktimološkog društva Srbije pripremljen za seminar o borbi protiv trgovine ljudima za stručne
saradnike socijalne zaštite, Beograd, 2003, str. 5
30
Kod prvog oblika mora se praviti razlika između trgovine ženama s ciljem seksualne
eksploatacije i prostitucije. Naime, razlika je u tome što je nad ženama koje su «predmet»
trgovine ljudima zasnovan ropski odnos u kojem je ona zatočena. Ropski odnos
podrazumijeva vlasništvo osobe koja ju je kupila, potpuno odsustvo slobode odlučivanja i
kretanja. S druge strane, prostitucija podrazumijeva mogućnost raspolaganja sopstvenim
tijelom i zaradom, slobodu kretanja i dr. Ono što je karakteristično i zajedničko za oba
problema jeste da su žene žrtve trgovine i žene prostitutke stigmatizovane od strane društva.32
Nelegalna trgovina ženama generalno prolazi kroz više faza i u njoj posreduju ne samo
kriminalne mreže i preduzimači koji obezbjeđuju veći dio organizacije posla, već i
učestvovanje, korupcija i rad u sprezi sa vlastima, kako u zemljama porijekla žrtava, tako i u
zemljama destinacije. Prema izvještaju jedne nevladine organizacije sa sjedištem u SAD, pod
nazivom «Globalni opstanak» koja je istraživala ovu pojavu, konstatovano je da nelegalna
trgovina ženama prolazi kroz više faza, pri čemu su glavni učesnici na nelegalnom tržištu33:
– žene, koje su pod prisilom ekonomskih ili ličnih nevolja odlučile da je put u inostranstvo
gdje bi radile kao plesačice, služavke ili u nekim slučajevima kao prostitutke, bolja
mogućnost nego da dalje žive u bijednim uslovima. Neke od njih su krijumčarene
dobrovoljno ali je većina prisiljena na prostituciju;
– žene, koje su prevarene da putuju u inostranstvo sa osiguranim poslom ili su otputovale

zbog ljubavi, a onda su se našle u poziciji sluškinja i iskorišćene za prostituciju;
– žene, koje su prinuđene i/ili prisiljene da putuju u inostranstvo zbog prostitucije. Takvi
slučajevi nikada nisu na dobrovoljnoj bazi. U nekim slučajevima žene odlaze i ostaju u
inostranstvu zbog prijetnji njihovim porodicama;
– posrednici i agencije, koje vrbuju žene često koristeći lažna obećanja kriminalne
organizacije, koje angažuju u nelegalnoj trgovini, bilo direktno, bilo kao posrednici
agencijama ili drugim preduzimačima;
– korumpirani zvaničnici koji pomažu u dobijanju pasoša, viza, radnih dozvola i druge
dokumentacije koja je potrebna;
32
Trgovina ženama – Priručnik za novinare, ASTRA, Beograd, 2002, str. 17
33
Williams, P.: The nature of Drug Trafficking Networks, Current History, 1988, str. 154–159.
31
– vlasnici bordela i kriminalne grupe koje plaćaju snabdjevačima i prvi su u lancu onih koji
koriste njihov rad;
– «stražari» koji obezbjeđuju da žene ne pokušavaju da pobjegnu i kažnjavaju ih u slučaju da

to ipak pokušaju da urade. Lepeza ovih stražara kreće se od muškaraca, koji čine sirovu snagu
organizovanog kriminala, pa do nigerijskih (mama), koje sa ovom funkcijom često udružuju
svoje vještičije moći i primjenjuju radije psihičku nego fizičku kontrolu nad ženama;
– drugi vlasnici bordela, kojima su žene prodate, a njihova prodaja je sastavni dio stalnog
procesa okretanja novca i
– korumpirani policajci i zvaničnici, koji dobijaju mito da bi se za uzvrat pravili da ne vide

seks trgovinu u svojoj nadležnosti.
Ilegalna migracija i prostitucija su fenomeni blisko povezani sa trgovinom ženama.

Prema međunarodnim definicijama i standardima, trgovina ženama je kršenje osnovnih
ženskih ljudskih prava u procesu migracije, a najveći broj žrtava (prvenstveno žene i djeca)
završavaju u prinudnoj prostituciji. Međutim, i pored međusobne isprepletenosti, ta tri
fenomena se ne mogu poistovjećivati i neophodno je precizno odrediti njihove granice.
Ilegalna migracija žena je postala vidljivija s padom komunizma i ulaskom većine

bivših komunističkih zemalja u proces tranzicije, kao i nastajanjem novih odnosa moći koje sa
sobom nosi globalizacija. Veliki broj žena podstaknutih siromaštvom i diskriminacijom koju
trpe u svojoj okolini, nametnutom odgovornošću za opstanak porodice, odlučuje se za odlazak
«negdje» gdje veruju da će im biti bolje. Restriktivna imigraciona politika razvijenih zemalja
mnoge od njih usmjerava ka ilegalnoj migraciji. Nažalost, one imaju malo ili nimalo
informacija o njenim mogućim posljedicama, a jedna od njih je i trgovina ženama.Trgovina
ženama je jedan od oblika eksploatacije žena u procesu migracije.
32
5.1.1. Prostitucija
Kada je riječ o prostituciji, treba reći da do 1949. godine prostitucija nije bila
imenovana kao poseban fenomen, već se o njoj govorilo kroz koncept «trgovine bijelim
robljem», a kasnije kroz koncept «trgovine ljudima». Između 1895. i 1949. godine, bilo je
nekoliko međunarodnih dogovora koji su poistovjećivali trgovinu ženama i prostituciju. Svi
tada postignuti dogovori imali su za cilj zaštitu žena i djece od prostitucije, zaštitu žena od
krivičnog gonjenja, ukoliko su već u prostituciji, i kriminalizaciju tzv. «treće strane», svakog
onog ko navodi na prostituciju i profitira od nje. Ova pitanja proističu iz abolicionističkog
pristupa prostituciji koji se razvijao od prve polovine XX vijeka. Prema abolicionistima,
institucija prostitucije je kršenje ljudskih prava, institucija slična ropstvu. Oni koji se zalažu
za ovaj pristup smatraju kako nijedna osoba ne može svjesno da uđe u prostituciju, već da
prostitucija opstaje zahvaljujući makroima, odnosno zahvaljujući onima koji žene uvlače u
prostituciju pomoću prinude i prisile, uz prevaru, a sve kako bi je koristili za sopstvenu dobit.
Abolicionisti zahtijevaju od državnih predstavnika da na iskorjenjivanju prostitucije rade
putem kriminalizacije i kažnjavanja «treće strane» odnosno svih onih koji profitiraju od
transakcije koja se odvija između klijenta i prostitutke. Oni zagovaraju to da prostitutka ne
bude kažnjavana jer je žrtva sistema nad kojim nema kontrolu.
Tokom 1996. godine, međunarodna nevladina organizacija Global Aliance Against

Trafficking in Women – GAATW bila je prva organizacija koja je na političkoj sceni
napravila razliku između prostitucije i trgovine ženama, apostrofirajući prinudu i
eksploataciju kojoj su žene u lancu trgovine podvrgnute.
Trgovina ženama ne odvija se isključivo s ciljem prisilne prostitucije, već može imati i
druge oblike – prinudan rad u kući, prinudan brak, prinudno učestvovanje u kriminalnim
aktivnostima. Prostitucija može biti dobrovoljan izbor žene, ukoliko odlučuje o uslovima rada
i ima kontrolu nad poslom kojim se bavi. Žena koja kao žrtva trgovine završi u prinudnoj
prostituciji nema mogućnost odlučivanja i izbora ni oko čega. Čak i kada devojka zna da će se
baviti prostitucijom, ona ne zna u kakvim uslovima će raditi i živjeti, i nema nikakvu kontrolu
nad onim što joj se dešava.
33
5.2. Trgovina ljudskim organima
U posljednjih petnaestak godina, u okviru ilegalne trgovine ljudima, pojavila se

ilegalna trgovina ljudskim organima s ciljem njihove transplantacije, a što je poprimilo
ozbiljne forme organizovanog kriminaliteta. Transnacionalni organizovani kriminalitetet
pronašao je u ovoj oblasti uslove za svoje djelovanje, tako da se uhodanim krijumčarskim
kanalima ljudski organi sve intenzivnije transportuju do unaprijed predviđenog odredišta,
odnosno do krajnjeg korisnika. Naravno, da su ovakve usluge izuzetno dobro plaćene, što
uvježbane i dobro organizovane trgovce dodatno stimuliše da svoju aktivnost sve više
usmjeravaju ka pronalaženju novih davalaca ljudskih organa ili dijelova tijela. Dosadašnja
saznanja govore o tome, da imućni ljudi ne biraju sredstva, niti načine, da dođu, do za njih
potrebnih organa ili dijelova tijela, kako bi sebi omogućili duži i bolji život.
Trgovina ljudskim organima je novija aktivnost organizovanog kriminaliteta, koja je

posebno izražena u zemljama gde su razvijene privatne bolnice i gde je kontrola državnih
organa slabija. Kriminalne organizacije finansiraju stvaranje takvih bolnica, a na drugoj strani
dobijaju i potrebne ljudske organe. Za nabavku traženih organa ne strepe ni pred ubistvima, a
koriste se i prevarama migranata koji završe kao donatori organa. 34 Inače, potreba za
transplantacijom ljudskih organa ili dijelova tijela postojala je oduvijek. Međutim, tek sa
napretkom medicine ova aktivnost je intenzivirana. Zahvaljujući inovacijama u oblasti
imunologije i biotehnologije, posebno u imunofeniotipizaciji tkiva i imunosupresivnoj
terapiji, transplantacija prolazi kroz novu i višu fazu. Naime, sa otkrićem ciklosporina 1983.
godine, znatno je poboljšan uspjeh transplantacije ljudskih organa koja je do tada bila u
eksperimentalnoj fazi. Ovo moćno imunosupresivno sredstvo koristi se u postoperativnom
tretmanu bolesnika kojima je izvršena transplantacija organa. U znatnoj mjeri on je riješio
problem odbacivanja transplantata od strane organizma primaoca, što je za posljedicu imalo
nagli razvoj transplantacije kao specifičnog oblika liječenja. Samim tim, povećana je i
potražnja za ljudskim organima, što je dovelo do stalne nestašice, koja još uvijek nažalost nije
prevaziđena. Upravo to je omogućilo nastajanje crnog tržišta za prodaju dijelova ljudskog
tijela.
Potražnja za organima za transplantaciju i u zemljama sa najvišom stopom donatora

umnogome premašuje ponudu. Transplantacija ljudskih organa predstavlja svojevrsnu formu
34
(Dobovšek, 2001:253), Prema: Bošković, Mićo: Transnacionalni organizovani kriminalitet, Policijska akademija, Beograd,
2003, str. 162–163.
34
liječenja, zato što je to određenoj kategoriji bolesnika jedini spas, tj. otvara mogućnosti za
nastavak života i dalje liječenje. Bolesnika ove vrste ima mnogo i vrlo je teško obezbijediti za
sve njih potrebne organe ili dijelove tijela. U svijetu je donacija dijelova ljudskog tijela
zakonski regulisana u okvirima postojećih sistema za obezbjeđenje organa i tkiva. Dok je
distribucija organa dobijenih legalnom donacijom uglavnom neprofitna, u sferi distribucije
tkiva postoji «polulegalna» trgovina sa ostvarivanjem velikih profita od prodaje produkata
dobijenih od ljudskih tkiva. Uslovno «najlegalniji» status ima prodaja ljudskih fetusa i
embriona dobijenih poslije spontanih i namjernih prekida trudnoće koji se koriste u
istraživačke svrhe i za proizvodnju komercijalnih preparata. 35 Donacija ljudskih organa ili
dijelova tijela ne može da zadovolji stvarne potrebe, zbog čega nepobitno dolazi do pojave
crnog tržišta organa, koje preuzima inicijativu. I svakako, svoje mjesto odmah nalazi
organizovani kriminalitet, jer je lako prilagodljiv svakoj novoj situaciji koja na bilo koji način
nagoveštava dobar profit.
Kao što je poznato, postoje dvije vrste davaoca organa i tkiva: živi davaoci i kadeveri,
tj. umiruće osobe kod kojih je nastupila «moždana» smrt. U svetu se uglavnom rade
transplantacije organa sa kadavera. U svim državama danas postoje dva legalna sistema za
obezbjeđenje ili prikupljanje organa ili dijelova tijela, porijeklom od živih davaoca ili od
kadavera, radi njihovog korišćenja u medicinske svrhe. Međutim, ovi sistemi moraju da vode
računa o poštovanju ljudskih prava ne samo davaoca, nego i primaoca, kao i da obezbijede
potrebne, ili dovoljne količine ovih organa ili dijelova tijela. U praksi, nijedan od ovih sistema
ne zadovoljava oba navedena uslova, zbog čega se nameće potreba da se pronađe neki novi,
kreativniji sistem koji bi više odgovarao zahtjevima vremena.
Sa aspekta pravne regulative ili neregulative ovih sistema, moguće je više

varijanti:36sistem u kojem se dozvola podrazumijeva; sistem u kojem se dozvola zahtijeva;
sistem u kojem dozvola nije potrebna; tržišni sistem; sistem budućnosti.
Kada je u pitanju prvi sistem, podrazumjeva se, da se osoba davalac nije protivila da
bude davalac organa ili dijela tijela, jer za života u pismenoj formi nije na tome insistirala.
Praksa nameće potrebu da se u ovakvim slučajevima zahtijeva saglasnost porodice (bračni
drug, punoljetna djeca, roditelj ili staralac). Sistem ovog tipa zastupljen je u 14 zemalja
Evrope, među kojima je i naša zemlja, zatim u nekim zemljama Južne Amerike i u Australiji.
35
Tomašić, Lj.: op. cit., str. 6.
36
Op. cit. str. 22–29.
35
Međutim, sporno je to što ovaj sistem ne može da obezbijedi dovoljno organa, jer su potrebe
znatno veće, kao i činjenica da je diskutabilno i poštovanje ljudskih prava, zbog nedostatka
izričite saglasnosti davaoca. U Francuskoj je ovaj sistem ozakonjen 1976. godine, u Belgiji
1987. godine, a u našoj zemlji 1990. godine.37
Prema drugom sistemu, prema kojem se dozvola zahtijeva, treba navesti da ovaj
sistem poštuje prava davaoca, jer se za njegovog života traži njegova pismena saglasnost ili
saglasnost porodice poslije njegove smrti. Naravno, da ni ovaj sistem ne obezbjeđuje dovoljno
organa koji su potrebni. Ovaj sistem je zastupljen u SAD, gdje je 1968. godine, donijet zakon
po kome svaka osoba sa navršenih 18 godina života može samostalno da odluči da li želi da
bude davalac dijelova svoga tijela s ciljem transplantacije ili ne. Iako «Nacionalni Akt za
transplantaciju organa» zabranjuje trgovinu ljudskim organima, on istovremeno dozvoljava
trgovinu ljudskim tkivima kao što su krv, sperma i slično.
Treći sistem, prema kome dozvola nije potrebna, znači, da se podrazumijeva uzimanje
organa od kadavera bez saglasnosti pokojnika za života ili porodice poslije njegove smrti.
Logično je da ovaj sistem obezbjeđuje dovoljnu količinu organa, ali se na ovaj način ozbiljno
krše ljudska prava i individualna sloboda davaoca. Ovaj sistem je zastupljen u Kini, Iranu, na
Filipinima i u još nekim zemljama svijeta. Sistem funkcioniše bez učešća i znanja javnosti, ali
pod patronatom države.
Tržišni sistem podrazumijeva prodaju dijelova tijela na koju davalac pristaje, kao i
formiranje tržišta organa, na klasičnim tržišnim principima, gdje cijene zavise od potražnje.
Iako je prisutno i plaćanje na ruke, tj. u kešu, ćešće se koriste dileri, koji po pravilu uzimaju
veći dio zarade.38 Cijene organa su različite i zavise od vrste organa, a na cijenu znatno utiče
činjenica sa koje se udaljenosti obezbeđuje dio tijela, jer transport poskupljuje cijenu. Pored
toga, na cijenu, u smislu njenog uvećanja utiče i potreba za hitnošću transplantacije,
pronalaženje podudarnog davaoca i slično. Sistem ovog tipa nigdje u svijetu nije legalan.
Međutim, ovaj sistem u organizovanom kriminalitetu postaje značajniji, jer obezbjeđuje
dovoljnu količinu organa ili dijelova tijela, a organizovanim kriminalnim grupama obezbeđuje
izuzetnu profitabilnost.
37
Op. cit. str. 22–29.
38
Tako na primjer, u Indiji davalac bubrega dobija 1.000 –1500 dolara, a diler potom prodaje bubreg za 3.000 dolara
bolnici koja još više podigne cenu i doda cenu hirurške intervencije i postoperativnog tretmana. Prema: Tomašić, Lj.:
Trgovina ljudskim organima, Beograd, 2003. godine, str. 27.
36
I na kraju, sistem budućnosti predviđa savremenije i humanije forme, posebno u sferi

marketinga. Kao mogući vid predlaže se sistem sa nagradnim poklonom, u kome se živi
davalac adekvatno nagrađuje zbog pretrpljenog straha i maltretiranja. U opticaju je i
posrednički sistem koji podrazumeva postojanje posrednika, koji ima dozvolu za uzimanje
organa od osobe koja je voljna da ih proda i dozvolu da prikuplja i distribuira organe. Prema
tome, osoba koja želi da proda svoj organ, ostvariće komunikaciju sa agencijom za
prikupljanje organa, koja u slučaju smrti davaoca autorizuje otklanjanje organa, a naknadu
prima lice koje za života imenuje davalac.
IV TRGOVINA DJECOM
37
Trgovina djecom je, kao je rečeno, takođe definisana u članu 3 Protokola za

prevenciju, suzbijanje i kažnjavanje trgovine ljudima, posebno ženama i djecom. Ipak, treba
ponoviti, da je pristanak djeteta žrtve na namjeravanu eksploataciju irelevantan čak i kada
nije upotrijebljeno nijedno od sredstava kao što su sila, prinuda, otmica, prevara, zloupotreba
moći ili postupci preduzeti, dok je dijete u stanju ranjivosti ili je pod kontrolom druge osobe.
Dijete žrtva trgovine («dijete žrtva») je svaka osoba u dobu ispod 18 godina života.39
Trgovina djecom je veoma opasan oblik kriminaliteta koji se izdvaja nizom svojih
specifičnosti u odnosu na ostale oblike trgovine ljudskim bićima, i obuhvata: trgovinu djecom
radi seksualne eksploatacije, dječije pornografije i pedofilije; trgovinu djecom radi
eksploatacije rada; trgovinu djecom radi prosjačenja; trgovinu djecom radi vršenja krivičnih
djela; trgovinu nerođenom djecom ili tek rođenim bebama radi usvojenja; trgovinu djecom
radi sklapanja braka; i trgovinu djecom radi učestvovanja u oružanim sukobima. Reč je o
teškom obliku kriminaliteta čije su žrtve djeca, kao najosjetljiviji dio populacije, ali
istovremeno i najnevinije žrtve. Trgovina djecom je još prikrivenija nego što je to slučaj sa
ostalim oblicima trgovine ljudskim bićima. Tamna brojka u ovoj oblasti je još veća nego kod
drugih oblika trgovine, tako da je veoma teško doći do realnih podataka o stvarnom obimu i
rasprostranjenosti ove pojave.
1. Trgovina djecom radi seksualne eksploatacije
Trgovina djecom radi seksualne eksploatacije je najčešći oblik trgovine djecom. Kao
žrtve najčešće se javljaju djeca romske, albanske i crnačke populacije.Trgovina maloljetnim
djevojkama iz istočnoevropskih zemalja (Moldavije, Ukrajine, Rusije, Rumunije i Bugarske),
koje su uključene u međunarodne lance trgovine ženama, na putu ka zemljama Zapadne
Evrope ili ka Kosometu ili Bosni, u zemljama tranzita podvrgavaju se seksualnoj eksploataciji
u dužem periodu. Trgovina djecom radi seksualne eksploatacije obuhvata tri glavne faze:
namamljivanje; transport, odnosno transfer; i razne oblike eksploatacije/viktimizacije kojima
su djeca izložena. Najčešćih načini namamljivanja djece žrtava trgovine radi seksualne
eksploatacije jesu: prodaja od strane roditelja, rođaka ili predstavnika romske zajednice;
kidnapovanje; ponude posla u inostranstvu i u zemlji; prevare u vezi sa radom za tzv. modne
kuće, raznim izborima za mis i slično. Kada je u pitanju trgovina djecom, najčešći oblik
namamljivanja jeste prodaja od strane roditelja, koja je posebno karakteristična za romsku
populaciju, o čijem obimu i rasprostranjenosti se ne može pouzdano govoriti jer je teško doći
39
http://www.clicktoconvert.com
38
realnih podataka, s obzirom na to da je romska zajednica veoma zatvorena, a prodaja djece se

često objašnjava kulturološkim obilježjima. Jedan od veoma čestih načina namamljivanja,
posebno kada su u pitanju starije maloljetnice, svakako su i prevare u vezi sa navodno
legalnim poslom u inostranstvu, ili unutar zemlje. Postoje i saznanja o jednom specifičnom
obliku namamljivanja mladih devojaka u trgovinu radi seksualne eksploatacije, i to prevarama
u vezi sa raznim takmičenjima, odnosno izborima za mis, na koje se mogu prijaviti i
djevojčice uzrasta od 13 do 15 godina, iza kojih se ponekad krije trgovina djecom radi
seksualne eksploatacije.
Pri trgovini radi seksualne eksploatacije, transport, odnosno transfer dJece žrtava se,
uglavnom odvija kao i transport žena, po unapred utvrđenim i razrađenim kanalima. Pri tom
se koriste ilegalni načini prelaska granice, sa falsifikovanim pasošima, zatim prelasci sa
odraslim licima koja takođe imaju falsifikovane isprave u vezi sa srodstvom sa djecom. Djeca
se preko granice najčešće prevoze, kao «slijepi putnici» u vozovima, kamionima, u
kartonskim kutijama, vješto kamuflirana raznom garderobom ili prekrivačima. Često se za
djecu koja su uključena u trgovinu koriste falsifikovana dokumenta.
Oblici eksploatacije tj. viktimizacije djece žrtava su, najčešće fizičko zlostavljanje i
zastrašivanje, ali i seksualno zlostavljanje i ucjena, čime se posebno starije maloljetnice drže u
strahu da će, ukoliko se pobune ili pobjegnu, sve biti rečeno njihovim roditeljima. Ucjena je
najčešći oblik eksploatacije maloljetnica uključenih u trgovinu radi seksualne eksploatacije ili
u prisilnu prostituciju. U kućama u kojima su smještene, djevojčice žrtve trgovine radi
seksualne eksploatacije često su surovo maltretirane i ponižavane.
2. Trgovina djecom radi prosjačenja
Dosadašnja istraživanja u svijetu i kod nas ukazuju na rasprostranjenu pojavu trgovine

djecom radi prosjačenja. Riječ je uglavnom o djeci romske nacionalnosti koja se prodataju
van granica svoje zemlje, najčešće u Italiji, radi prisiljavanja na prosjačenje, ili neke druge
oblike kriminala (džepne krađe i dr.). Pored romske djece, kao najčešće populacije, u trgovini
djece radi prosjačenja, prisutna su i djeca albanske, rumunske, turske, pa i drugih
nacionalnosti. Djecu najčešće prodaju roditelji, koji na taj način pokušavaju da riješe
prvenstveno svoje ekonomske probleme. Namamljivači su i kod trgovine djecom radi
prosjačenja najčešće roditelji i rođaci, kao i predstavnici određene romske zajednice.
39
Postoje podaci o tome da neke romske porodice svjesno prikrivaju broj djece,
odnosno, uopšte ne prijavljuju da su rođena, i onda ih prodaju. Transport djece kojima se
trguje radi prosjačenja, sličan je transferu djece s ciljem seksualne eksploatacije, i najčešće je
ilegalan, sa falsifikovanim dokumentima, ili se djeca prebacuju kao «slijepi putnici» u
vozovima, kamionima, putničkim automobilima i slično. Ako granicu prelaze van graničnog
prelaza, obično imaju vodiča, ili prelaze sa falsifikovanim grupnim pasošima, kada se djeca
tretiraju kao djeca «trgovaca», što obično na granici niko ne kontroliše. Jedan broj djece
prelazi granicu i legalno, pošto se «procedura oko usvajanja» obavi na teritoriji Srbije.
Oblici eksploatacije kojima se najčešće kontrolišu djeca uključena u trgovinu radi

prosjačenja su fizičko kažnjavanje, ali i neposedovanje dokumenata (ukoliko je riječ o djeci
koja su prodata u Italiji, što se često dešava), nepoznavanje jezika i nepostojanje svijesti kod
djeteta da se nalazi u ulozi žrtve.
3. Trgovina djecom radi sklapanja braka
Trgovina djecom radi sklapanja braka, takođe je karakteristična za romsku populaciju.

Ova pojava se često objašnjava kulturološkim karakteristikama Roma. Međutim, imajući u
vidu da se radi o mladim djevojkama, često i o veoma maloj djeci, kao i o djeci sa posebnim
potrebama, ovaj oblik trgovine djecom je takođe ozbiljan oblik kriminaliteta. Osim za romsku
populaciju, prodaja djece radi sklapanja braka karakteristična je i za vlašku populaciju,
posebno za istočnu i jugoistočnu Srbiju.
4. Trgovina bebama
Trgovina bebama je takođe jedna od interesantnih djelatnosti organizovanog

kriminaliteta. Naime, organizovanje, posredovanje ili neposredno učestvovanje u nelegalnoj
40
prodaji beba bračnim parovima bez djece, postalo je veoma zanimljivo polje djelovanja
organizovanih kriminalnih grupa, jer im obezbjeđuje znatan profit. Ovu djelatnost uglavnom
karakterišu dva načina izvršenja: prvi, kada su roditelji saglasni da svoju bebu prodaju uz
odgovarajuću novčanu nadoknadu, naročito zbog većeg broja djece i nedostatka sredstava za
život; i drugi, mnogo teži i opasniji, gdje se bebe kradu, proglašavaju da su umrle i potom
prodaju zainteresovanim licima.40
Dosadašnja saznanja ukazuju na to da bogati bračni parovi bez djece, uglavnom iz

SAD, Njemačke, Švedske, Grčke i Francuske, na ovaj način pokušavaju da riješe taj problem,
ne žaleći pri tom ni znatna finansijska sredstva. S druge strane, zemlje porijekla ovih žrtava su
uglavnom Rumunija, Bugarska, Albanija, Turska i zemlje bivšeg SSSR. Jasno je da ovi
vidovi organizovanog kriminaliteta vrlo često idu preko naše zemlje. Pored toga, istraživanja
ovog problema ukazuju na to da kriminalne organizacije koje se bave ovim vidom
kriminaliteta, vrše kompjutersku obradu takvih podataka, na šta ukazuju pronađeni diskovi i
diskete kod jednog broja otkrivenih učinilaca. Naravno, takve situacije znatno utiču na
efikasno otkrivanje, dokumentovanje i presecanje krijumčarskih kanala.
Ova pojava je veoma interesantna i kada je u pitanju naša zemlja. Naime, posljednjih
godina došlo je do organizovane akcije jednog broja roditelja iz raznih krajeva naše zemlje
koji smatraju da su im djeca pod nerazjašnjenim okolnostima nestala iz bolnice nakon
porođaja majki. Javnosti su prezentovani zabrinjavajući podaci o broju nestale djece iz
bolnica nakon porođaja, kao i druge činjenice i okolnosti koje objektivno izazivaju sumnju
kod roditelja, da su njihova tek rođena djeca u stvari postala žrtve jedne dobro organizovane
kriminalne djelatnosti. Većina takvih roditelja tvrdila je, da im je dijete u bolnici proglašeno
umrlim, u šta se oni uopšte nisu uvjerili, a raznorazne okolnosti u vezi sa tim, produbljivale su
njihovu sumnju. Mnogi roditelji su čak sami sprovodili privatne istrage u traganju za svojom
djecom. Neki su došli čak dotle, da su tvrdili, da su uspjeli da saznaju gdje se nalazi njihovo
dijete i koji mu je novi identitet, ukazujući pri tom na mnogobrojne činjenice kojima su
potkrepljavali svoje tvrdnje. U vezi s tim, pokrenut je veliki broj sudskih postupaka, koji još
uvek traju.
4.1. Uzorci porasta trgovine bebama u svijetu

40
Bošković, Mićo: op. cit., str. 161.
41
Godišnji izveštaj Ujedinjenih nacija o trgovini ljudima za 2012. godinu pokazao je da

je trgovina ljudima postala globalni fenomen i ozbiljan mafijaški posao u kojem se godišnje
"obrnu" oko 32 milijarde dolara, a polovinu tog novca čini prodaja dece i beba.41
Glavni uzroci porasta trgovine bebama u svijetu su nagli pad nataliteta i porast
potrošačkog mentaliteta.
Novorođenčad su ilegalna roba, 'zlatna vekna', kako kažu trgovci bebama i imaju
visoku cijenu. Komercijalizacija beba otpočela je u Americi, a potom u zemljama EU, kada je
otvorena potražnja za decom za usvajanje. Humanitarni posao se pretvorio u prljavi biznis.
Na našim prostorima bebe se prodaju za oko 15.000 evra, a primjećena su dva glavna
oblika trgovine - krađa poslije porođaja u porodilištima i zloupotreba kod usvajanja.
Takođe, postoje četiri glavna uzroka trgovine bebama:
 kupovina zbog obezbjeđivanja nasljednika,
 lažno usvajanje djece zbog preprodaje,
 prodaja radi uličnog prosjačenja, i
 krađa zbog uzimanja ljudskih organa.
Prema podacima nadležnih službi, posljednjih deset godina je u porastu rađanje beba
za poznatog naručioca, ali i iznajmljivanje beba za prosjačenje po ulicama gradova u zemlji i
inostranstvu.
4.2. Glavni oblici trgovine bebama
Organizovanje, posredovanje ili neposredno učestvovanje u ilegalnoj prodaji beba

bračnim parovima bez djece, takođe je djelatnost organizovanog kriminaliteta koja mu
obezbjeđuje značajnu dobit. Ovu djelatnost uglavnom karakterišu dva načina izvršenja42:
 prvi, kada su roditelji saglasni da svoju bebu prodaju uz odgovarajuću novčanu
nadoknadu, naročito zbog većeg broja djece i nedostatka sredstava za život i,
 drugi, mnogo teži i opasniji gdje se bebe kradu, proglašavaju za umrle i potom se
prodaju zainteresovanim licima.
41
http://www.kurir.rs/
42
UNICEF BIH, Save the Children Norway-Istraživanje trgovine djecom u BiH.Str.12
42
Bračni parovi bez djece, najčešće iz Švedske, Njemačke, Grčke i SAD zainteresovani
su da na ovaj način obezbjede djecu, a najbliži kanali se kreću iz pravaca zemalja bivšeg
SSSR, Bugarske, Grčke, Rumunije, Turske i Albanije.
Istraživanjem ove problematike zapaženo je da mnoge kriminalne organizacije u

inostranstvu koje se bave ilegalnom prodajom beba, podatke o toj nezakonitoj djelatnosti
obrađuju kompjuterski.U mnogim slučajevima pronađeni diskovi i diskete sa ovim podacima,
što je pomoglo da se otkrije i dokaže kriminalna djelatnost učesnika u ovom lancu
transnacionalnog organizovanog kriminaliteta.
Takođe prisutna je i pojava da žene koje se nalaze pred porođajem odlaze u

inostranstvo da bi se tamo porodile i prodale novorođenče, a podaci pokazuju da je takvih
slučajeva bilo i kod nas. U čitavoj ovoj djelatnosti posreduju kriminalne organizacije
organizovanog kriminaliteta koji organizuju trgovinu uz saglasnost roditelja, ili samo majke i
plaćaju ugovorenu cijenu, da bi daljom prodajom zainteresovanim licima ostvarili značajan
profit.
Posljednjih godina je prema reakcijama i zahtjevima roditelja objelodanjeno da je bilo
slučajeva proglašenja beba za umrle, što se saopštavalo roditeljima od lica iz ustanove gdje se
majka porodila, a bebe bi potom bile uz odgovarajuću naknadu ustupljene nekoj drugoj
porodici, odnosno postoje osnovi sumnje da se u takvim slučajevima radilo o trgovini
bebama.
Organizovanje, posredovanje ili neposredno učestvovanje u nelegalnoj prodaji beba
bračnim parovima bez djece, postalo je veoma zanimljivo polje djelovanja organizovanih
kriminalnih grupa, jer im obezbjeđuje znatan profit.
Dosadašnja saznanja ukazuju na to da bogati bračni parovi bez djece, uglavnom iz

SAD, Njemačke, Švedske, Grčke i Francuske, na ovaj način pokušavaju da riješe taj problem,
ne žaleći pri tom ni znatna finansijska sredstva. S druge strane, zemlje porijekla ovih žrtava su
uglavnom Rumunija, Bugarska, Albanija, Turska i zemlje bivšeg SSSR. Jasno je da ovi
vidovi organizovanog kriminaliteta vrlo često idu preko naše zemlje. Pored toga, istraživanja
ovog problema ukazuju na to da kriminalne organizacije koje se bave ovim vidom
kriminaliteta, vrše kompjutersku obradu takvih podataka, na šta ukazuju pronađeni diskovi i
diskete kod jednog broja otkrivenih učinilaca. Naravno, takve situacije znatno utiču na
efikasno otkrivanje, dokumentovanje i presjecanje krijumčarskih kanala.
43
Ova pojava je veoma interesantna i kada je u pitanju naša zemlja. Naime, posljednjih
godina došlo je do organizovane akcije jednog broja roditelja iz raznih krajeva naše zemlje
koji smatraju da su im djeca pod nerazjašnjenim okolnostima nestala iz bolnice nakon
porođaja majki. Javnosti su prezentovani zabrinjavajući podaci o broju nestale djece iz
bolnica nakon porođaja, kao i druge činjenice i okolnosti koje objektivno izazivaju sumnju
kod roditelja, da su njihova tek rođena djeca u stvari postala žrtve jedne dobro organizovane
kriminalne djelatnosti. Većina takvih roditelja tvrdila je, da im je dete u bolnici proglašeno
umrlim, u šta se oni uopšte nisu uvjerili, a raznorazne okolnosti u vezi sa tim, produbljivale su
njihovu sumnju. Mnogi roditelji su čak sami sprovodili privatne istrage u traganju za svojom
djecom. Neki su došli čak dotle, da su tvrdili, da su uspjeli da saznaju gde se nalazi njihovo
djete i koji mu je novi identitet, ukazujući pri tom na mnogobrojne činjenice kojima su
potkrepljivali svoje tvrdnje. U vezi s tim, pokrenut je veliki broj sudskih postupaka, koji još
uvijek traju. U to je uključeno državno tužilaštvo, a zatražena je i pomoć Uprave za borbu
protiv organizovanog kriminaliteta Ministartva unutrašnjih poslova.
Trgovina novorođenom djecom se u cijelom svijetu, pa tako i na Balkanu, pretvara u
ozbiljan posao. Novorođenče košta oko 15.000 evra.
Godišnji izvještaj UN o trgovini ljudima za 2012.god. upozorio je svjetsku javnost da
je ovo krivično djelo postalo globalni fenomen i ozbiljan mafijaški posao, jer se u tom poslu
obrće više od 32 milijardi dolara. Polovinu ovog „godišnjeg prometa“ trgovaca ljudima, čini
prodaja djece i beba.
U svijetu je više od 2,5 miliona ljudi iz 136 zemalja žrtva trgovine ljudima. Evropske
humanitarne organizacije, međutim, tvrde da trgovina bebama cvijeta na Balkanu. Nagli pad
nataliteta i porast potrošačkog mentaliteta glavni su uzrok porasta trgovine bebama u svijetu.
Novorođenčad su ilegalna roba, „zlatna vekna“, kako kažu trgovci bebama, i imaju visoku
cijenu. Komercijalizacija beba otpočela je u Americi, a potom u zemljama EU, kada je
otvorena potražnja za djecom za usvajanje. Humanitarni posao se pretvorio u prljavi biznis.
Sociolozi tvrde da se bebom smatra novorođenče do 24 mjeseca. U suštini postoje

četiri glavna uzroka trgovine bebama:
1. kupovina radi obezbjeđivanja nasljednika,
2. lažno usvajanje djece radi preprodaje, prodaja radi uličnog prosjačenja i
3. krađa zbog uzimanja ljudskih organa.
44
Pored SAD, Kine, Rusije, Grčke, Bugarske, Rumunije, Egipta, Nigerije i u Srbiji se
bebe prodaju za oko 15.000 evra. U proljeće 1995. godine, u Ukrajini je otkriven slučaj
masovne prodaje novorođenčadi koja su „izvožena“ na Zapad radi uzimanja organa (to se,
dugo prije toga, dešavalo na Haitiju i sličnim zemljama „Trećeg svijeta“).
Sa ginekolozima-ubicama sarađivalo je nekoliko ukrajinskih ministara. Mnoge majke

koje su zločin objelodanile ubila je ukrajinska državna mafija.
Bio je poznat i slučaj u ukrajinskom gradu Lavovu. U jednom od porodilišta

sprovođena je takva praksa: porodilji su saopštavali da je dijete umrlo, i potom ga predavali
tajanstvenim „usvojiteljima“. Preko 140-oro djece prodato je u inostranstvu. Cijena po djetetu
– 50 hiljada dolara.
U Srbiji su registrovana dva glavna oblika trgovine bebama:

1. krađa posle porođaja u porodilištima i
2. zloupotreba beba kod usvajanja.
Policija je prošle godine podnijela tri krivične prijave zbog preprodaje novorođenčadi.
Prodavci su bili roditelji ili samohrane majke, a kupci parovi bez djece. Na jugu Srbije beba je
prodata usvojiteljima za samo 200 evra. Centri za socijalni rad godišnje prijave po dva slučaja
trgovine novorođenčadima tokom usvajanja.
Država se tim ne bavi ozbiljno iako zvanično ima i Tim za borbu protiv trgovine
ljudima i Centar za zaštitu žrtava trgovine ljudima. U nekim slučajevima usvajanja bilo je
riječi o prodaji novorođenčeta. To je moguće jer Zakon o porodici kaže da roditelj daje
saglasnost na usvojenje „sa ili bez određivanja potencijalne usvojiteljske porodice“. Obično
samohrana majka, zbog novca daje bebu, pa se zakon u praksi lako izvrnuo u krivično djelo.
Ombudsman je 2009.god. primio prijave za nestanak tri bebe. Zaštitnik građana ima i
izvještaj Anketnog odbora Narodne skupštine o slučajevima nestalih beba kojima se gubi trag
u srpskim porodilištima od 1975. do 1990.god.
4.3. Statistika trgovine bebama u svijetu

4.3.1.Srbija
45
Oko četrdeset odsto svih žrtava trgovine ljudima u Srbiji su djeca i bebe, i njihov broj
se, prema podacima policije, Službe za koordinaciju zaštite žrtava trgovine ljudima, centara za
socijalni rad i NVO Astra, konstantno povećava.
Najveći broj mlađih od 18 su žrtve seksualne ili radne eksploatacije, ali ima i onih koji
se preprodaju zbog prosjačenja, vršenja krivičnih djela, kao i onih koji su žrtve trgovine radi
usvajanja. Policija i centri za socijalni rad svake godine podnesu po nekoliko prijava zbog
ovog poslednjeg dijela, koje je u Krivični zakonik unijeto 2006.god. Već prve godine kada je
izdvojeno kao posebno krivično djelo, policija je podnijela tri krivične prijave zbog
preprodaje novorođenčadi.
MUP je prošle godine evidentirao 32 maloljetne žrtve ”trafikinga”, od kojih su čak 23
bile mlađe od 14. Služba za koordinaciju zaštite žrtava registrovala je u istom periodu 42
slučaja, od kojih je jedan bio predmet nelegalnog usvajanja43.
Godinu prije toga, policija je registrovala 48 maloljetnika koji su se našli u lancu
trgovine, od kojih je čak 15 bilo mlađe od 14 godina, dok je Služba otkrila 59, uz jedan
pokušaj nelegalnog usvajanja.
Centri za socijalni rad bilježe jedan do dva slučaja godišnje prijavljene trgovine
djecom radi usvajanja. Međutim, broj djece koja završe kod nekih drugih roditelja, a to nikad
ne bude prijavljeno, daleko je veća. Kako kaže Ivana Radović iz Astre, procjene su da se
otkrije ne više od četvrtine slučajeva trgovine ljudima, posebno djecom.
Glavni centar za trgovinu bebama radi usvajanja poslednjih godina bila je Grčka, gdje
su dolazile majke iz cijele jugoistočne i istočne Evrope da se porode i prodaju djecu kaže
Radović.
U ovogodišnjoj akciji grčke i bugarske policije razbijen je veći lanac trgovaca bebama
i uhapšeno petnaestak majki iz Bugarske i Rumunije. Među uhapšenima nije bilo žena iz
Srbije, iako je bilo špekulacija da su i naše žene učestvovale u ovom prljavom biznisu. Cijena
beba bila je 15.000 - 25.000 evra.
Srbija, inače, kako se vidi iz ovogodišnjeg izvještaja Ambasade SAD u Beogradu,
prednjači u regionu po broju žrtava trgovine ljudima. Mada krijumčari i dalje švercuju djecu u
Italiju, Austriju i Njemačku, najveći broj mališana ipak biva preprodat u okviru same Srbije.
ASTRA je od 2002.god., od kad postoji, od 387 žrtava trgovine ljudima identifikovala
143 maloljetnika. Oko 70% njih prodato je zbog prostitucije, 14% zbog radne eksploatacije,
7% zbog prosjačenja, 6% zbog prinudnog sklapanja braka i 1% radi nelegalnog usvajanja.
Činjenice:
 15 hiljada eura cijena je za jednu bebu u Srbiji.
43
Trgovina ljudima u Srbiji, Viktimološko društvo Srbije, Beograd, 2004.god., str. 130
46
 Oko 6.000 roditelja u Srbiji sumnja da su im bebe ukradene iz porodilišta odmah po

rođenju.
 Roditelji su podnijeli oko 1.500 prijava za nestanak novorođenčeta iz bolnice
 U 99% slučajeva roditeljima u bolnici nisu pokazivali tijelo preminule bebe
 2.000 roditelja iz Beograda od “Pogrebnih usluga” dobilo potvrdu da njihove bebe
nikada nisu sahranjene na groblju “Lešće”, iako u bolnicama tvrde da su ih tamo
poslali.
 “Bebi mafija” je najčešće tipovala na žene koje nose blizance.
 Bebe iz Srbije prodavane su porodicama u Švedskoj, Danskoj, Holandiji, Francuskoj,
Americi...
 Prva prijava za krađu beba podnijeta je 1959. godine.
4.3.2. Bugarska
Policija je razbila lanac trgovaca bebama iz Bugarske. ali, mnogi u smatraju: trgovina
malim bebama i jajnim stanicama žena s istoka i dalje cvjeta jer se ni policija baš ne trudi.
Bande koriste nevolju majki.
Policija je u Xanthiju, gradu na sjeveru Grčke, uhapsila četiri osobe osumnjičene za
trgovinu bebama. Među njima je i jedna žena iz Bugarske koju se sumnjiči da je svoju
novorođenu bebu željela prodati jednom bračnom paru bez djece u tom grčkom gradu. U ovoj
akciji su pomogli i evropski čuvari reda Eurojust, ali upućeni tvrde: to je tek kap u moru, jer
kriminalcima često pomažu i nadležni službenici.
Elektra Koutra pokušava pomoći strankinjama koji se bore za svoju djecu. Mlada
advokatica je uvjerena da organizovane bande zloupotrebljavaju nevolju mladih žena kako bi
im otele dijete i prodale ga parovima bez djece. Ona upravo zastupa jednu ženu iz Rumunije
pred sudom i svjedoči koliko malo joj pomažu nadležne službe u Grčkoj u njenoj borbi:
„Moja štićenica želi nazad svoju vlastitu bebu, ali nailazi na ravnodušnost ili čak odbijenice.
Već u julu 2009.god. smo podnijeli prijavu zbog prevare i iznude i sve do danas nam policija
govori kako još „istražuje”. Tražila sam uvid u spise, i kod nadležnih službi i u porodilištu,
ali do njih ne može čak ni ombudsman Grčke! Sve u svemu, moramo se boriti za svaki, pa i
najmanji korak.”
U pojedinim slučajevima dođe do hapšenja, ali mnogo ih je koji pomažu

kriminalcima. Grčki mediji objavljuju kako je „cijena” bebe iz Bugarske ili Rumunije od 15
do 25 stotina eura. Majka djeteta dobija najmanje, najviše 3.000 eura. Ako požali svoju
47
odluku, ne samo da neće dobiti nazad svoju bebu, nego će stići prijetnje batinaša
organizovanih bandi.
Advokatica Kotura je uvjerena kako se kriminalci nemaju za šta brinuti dok god
uživaju zaštitu nadležnih državnih službi. I Alexandros Zavos koji je na čelu Instituta za
migracionu politiku misli da bande uživaju široku zaštitu: "Stranci stalno javljaju o takvim
slučajevima. Na granici Grčke s Turskom je već uhapšeno prilično švercera ljudima, u gradu
Patrasu su optužena i dva pripadnika lučke policije da su opljačkala izbjeglice. I na ostrvima
se pretpostavlja da bande plaćaju građanima da ih obavijeste ako policija sprema neku
akciju."
Kriminalci su otkrili i unosan posao sa jajnim stanicama .U međuvremenu se u borbu
protiv trgovine djecom između Grčke i Bugarske umiješala i evropska služba Eurojust.
Advokatica Elektra Koutra priznaje da su tako postignuti važni uspjesi, ali kaže da su i trikovi
kriminalaca sve profinjeniji. Tako su se u međuvremenu prebacili na trgovanje s jajnim
stanicama mladih žena sa istoka. Zbog bijede u kojoj žive mnoge žene su spremne prodati
svoje jajne stanice. „Poznajem takve slučajeve i iz Bugarske, Rumunije i Letonije. Dolaze u
Grčku na nekoliko sedmica i daju im inekcije hormona kako bi stvorile što više jajnih stanica.
Mnoge te žene su žrtve trgovine ljudima i prisilne prostitucije, ali niko ne kontroliše njihovo
zdravstveno stanje. Prilikom tog izvlačenja jajnih stanica im nito ne govori ni koje su moguće
komplikacije."
Ženama i djevojkama koje su već upale u zatočeništvo trgovaca ljudima teško je
pomoći jer se često i same ne usude potražiti pomoć. Alexandros Zavos je uvjeren kako je
najbolji put za pružanje pomoći tim ženama preduzimanje mjera već u zemljama iz kojih
potiču. Podsjeća na uspješan projekat u Moldaviji koji je pomogao ženama, žrtvama
zlostavljanja ili prisilne prostitucije: "Na početku im treba pomoći psihološkom terapijom jer
mnoge žene imaju ozbiljne poremećaje, sve do želje za samoubistvom. Nakon toga slijedi
obrazovanje i većina žena je na koncu uspjela zarađivati za život, kao frizerka, u uredu ili čak
kao uzgajivačica pčela. U ovom projektu nisu dobijale novac, nego školovanje i savjetovanje
sve dok nisu počele raditi." Jer kada je riječ o borbi protiv bandi, Zavos nimalo nije optimista:
„Sve dok se na taj način zarađuje velik novac, biti će i trgovanja ljudima i djecom. Policijske
akcije će spriječiti pokoji slučaj, ali će teško zaustaviti takvu vrstu kriminala”.
4.3.3. Hrvatska
U Republici Hrvatskoj pojava trgovine ljudima sistemski se prati od 2002. godine. Od
tada postoje i službene statistike i pokazatelji koji govore o tome koliko je zapravo trgovina
48
ljudima zahvatila Republiku Hrvatsku. To nikako ne znači da i u godinama prije toga nije bilo
trgovine ljudima.
Prema prikupljenim podacima razlikujemo dvije faze. U prvoj fazi, koja obuhvata
otprilike prvu polovicu devedesetih godina dvadesetog vijeka, trgovina ljudima se
koncentrisala na Zagreb i okolicu. 44 Glavni je put najvjerojatnije vodio iz Mađarske u Zagreb.
Žene kojima se trgovalo uglavnom su bile zaposlene u noćnim klubovima i barovima na
rubnim dijelovima grada. Ta je faza zaustavljena nizom policijskih racija 1996. i 1997.
godine. U drugoj je fazi trgovina ljudima postala rasprostranjenija, a "mađarsku vezu"
zamijenilo je nekoliko putova iz Bosne i Hercegovine. Trgovina ljudima proširila se na
turističke gradove i mjesta koja je posjećivalo vojno osoblje. U početku se govorilo o
Republici Hrvatskoj kao tranzitnoj zemlji za žrtve trgovine ljudima. Međutim tokom godina
trendovi su se izmijenili i Republika Hrvatska je postala podjednako i zemlja porijekla, na što
ukazuje povećan broj žrtava trgovine ljudima koje su hrvatski državljani, i zemlja odredišta,
vjerojatno zbog razvoja turizma i potrebe sezonskog zapošljavanja radnika. Neki novinski
članci navode pojavu seks-turizma duž Jadranske obale, kao i pojavu elitne prostitucije na
luksuznim jahtama. Pitanje koje se postavlja jeste koliko je zapravo neidentifikovanih žrtava
trgovine ljudima uključeno u seks-turizam, tj. javlja se problem tamne brojke i identifikacije.
U proteklih nekoliko godina uočene su promjene u trendovima vezanim za trgovinu ljudima u
odnosu na državljanstvo, pol žrtava i načine iskorištavanja.
U početnim fazama praćenja trgovine ljudima uglavnom se trgovalo ženama iz
jugoistočne Europe u svrhu seksualnog iskorištavanja. Najčešće se radilo o ženama u dobi
između 18 i 30 godina, nižeg obrazovnog statusa, najčešće sa završenom osnovnom školom ili
s nezavršenom srednjom školom. Relativno malo ih je dolazio iz urbanih predjela svojih
zemalja podrijekla. Uglavnom se radilo o siromašnim, ruralnim krajevima. Načini
pronalaženja potencijalnih žrtava i njihova angažiranja također su bili ponešto drugačiji nego
u posljednjih nekoliko godina. Najčešći načini na koji su trgovci ljudima dolazili do svojih
žrtava bili su oglasi u novinama. Nudili su se poslovi za niskokvalifikovane radnike uz
obećanje dobrih uvjeta rada i dobre plaće. To su najčešće bili poslovi konobarica, plesačica,
manekenki i modela te poslovi čuvanja djece.
4.4.4.Španija
Gotovo 300 beba je bilo ukradeno od njihovih roditelja i prodano na usvajanje u
periodu od pedeset godina. U Španiji, zahvaljujući najnovijim istragama, djecu su otimali i
44
A Global Alliance Against Forced Labour, ILO, 2005.
49
prodavali uz pomoć tajne mreže doktora, sestara, crkvenih lica i časnih sestara i to u velikom
broju, a cijela praksa krađe beba počela je za ere diktatora generala Franca, i sa tom praksom
se nastavilo sve do ranih devedesetih godina prošlog vijeka.
Na stotine porodica čije su bebe uzete iz Španskih bolnica se sada bore u oficijalnoj
vladinoj istrazi koja se pretvorila u skandal. Nekoliko majki je reklo kako im je rečeno da su
njihove prvorođene bebe umrle za vrijeme ili odmah nakon poroda, ali žene porodilje su često
bile mlade i nevjenčane, te im je rečeno da ne mogu vidjeti tijelo djeteta ili prisustvovati
sahrani. U stvarnosti su te iste bebe otimači prodavali parovima koji nisu mogli imati djecu, a
koji su se prodavateljima činili bolja prilika zbog finansijske sigurnosti i po tome su ih
smatrali boljom prilikom za roditelje.
Stvarali su se oficijalni dokumenti tako da se stavljalo imena roditelja usvajača na
rodne listove tek rođenih i ukradenih beba. U mnogim slučajevima, ti ljudi nisu bili svjesni da
su djeca koju su primili ukradena, jer im je uglavnom rečeno da su ih se majke odrekle.
Novinarka Katya Adler, koja je istraživala skandal je izjavila:„Situacija je
nevjerojatno tužna za stotine ljudi. Postoje muškarci i žene širom Španije čiji životi su se
okrenuli naglavačke jer su otkrili kako su ljudi za koji su vjerovali da su njihovi roditelji u
stvari to nisu i da su ih oni kupili za gotovinu. Postoje i mnoge majke koje su godinama
tvrdile da njihove bebe nisu umrle – i koje su zbog takvih navoda proglašene „histeričnima“
– ali koje su na kraju otkrile kako je njihovo dijete živo i da su ga podigli i odgojili neki drugi
ljudi.“
Eksperti vjeruju kako slučajevi krađe djece mogu iznositi 15% svih usvajanja koji su
se dogodili u Španiji u periodu između 1960.-1989. godine.
Počelo je kao otimanje djece od porodica koje su se činile politički opasne za vrijeme
režima generala Franca, koji je na vlast u Španiji došao 1939.god. Sa ovom praksom se
nastavilo do njegove smrti 1975.god., ali katolička crkva je tada još uvijek imala jak uticaj na
javni život naročito u socijalnim službama. Tek 1987. Španska vlada je počela regulisati
usvajanje beba umjesto bolnica.
Skandal je izašao na vidjelo nakon što su dva muškarca Antonio Barroso i Juan Luis
Moreno, otkrili kako su ukradeni i prodani kao bebe. Otac gospodina Morenoa je priznao na
samrtnoj postelji kako ga je kupio od svećenika u Zaragozai u sjevernoj Španiji. On je rekao
svome sinu kako je na put išao zajedno sa supružnicima Barroso koji su kupili Antonia za 200
peseta, što je u ono vrijeme bila ogromna suma.
50
4.4. Suprotstavljanje trgovini bebama
Nakon dugogodišnjih borbi da se prvo dokaže osnovanost tvrdnji da su bebe iz

porodilišta ukradene, porodice otetih, ukradenih, odnosno kidnapovanih beba, ulaze u sve
veće probleme. Takođe, veliki problem predstavlja činjenica za bebe koje su proglašene za
mrtve, a zapravo su otete. U tom cilju je neophodno otklanjanje političke blokade svih
51
institucija, uključujući i zdravstvene ustanove, matične i pogrebne službe, sve zloglasne

centre za socijalni rad, sve arhive, kako bi svi roditelji mogli da dođu do kompletne
dokumentacije o porođajima i svojoj djeci bez takozvanih "poverenika", "zaštitnika" i sličnih
bespotrebnih i nametnutih posrednika.
Po saznanju za trgovinu bebama neophodno je narediti hitnu istragu svih slučajeva i
njihovo procesuiranje bez miješanja stranih i međunarodnih institucija i sudova, po
postojećem Ustavu i zakonima, pravno ih pravilno tretirajući kao trajna krivična djela,
odnosno kao krivična djela koja ne zastarijevaju. Vrlo je bitno efikasno procesuiranje svih
slučajeva pod punom krivičnom odgovornošću svih učesnika i saučesnika u trgovini bebama i
pokušajima prikrivanja počinjenih krivičnih djela na svim nivoima od dana kada je zločin
počinjen do dana okončanja sudskih procesa. Procesuiranje zahtijeva istragu svih odgovornih
lica koja su blokirala institucije, propagirala zastarijelost, oglušivala se o zahtjeve roditelja,
opstruirala pravosudne i istražne organe i odugovlačila rješavanje svih slučajeva od izbijanja
afere i pojedinačnih potraga do dana izricanja presuda po tim pitanjima, što je za posljedice
imalo smrtne ishode pojedinih roditelja, duševni bol i pogoršanje zdravstvog stanja svih
članova porodica, odnosno žrtava afere krađa beba.
Ovi slučajevi zahtijevaju ubrzavanje sudskih postupaka izdavanjem posebnih propisa
zbog problema pogoršanja zdravstvenog stanja i sve većeg broja smrtnih slučajeva kako
žrtava, tako i počinilaca; svako dalje odugovlačenja tretirati kao teško krivično djelo protiv
čovječnosti.
Vrlo je bitno obezbjedniti da jednaka prava u istražnim i sudskim radnjama uživaju svi
članovi porodica žrtava, jer će se po potrebi uključivati mlađi i vitalniji članovi porodica kako
bi se smanjio pritisak na roditelje, već prema dogovoru unutar samih porodica, da bi u svakom
trenutku svaka porodica imala najmanje jednog člana koji će aktivno pratiti njihov slučaj.
Takođe, određene izmjene trebaju biti usmjerene na manipulacije sa institucijom "zaštićenog
svedoka", "svedoka saradnika" i sličnih pravnih odrednica novijeg datuma kojima se
osumnjičeni oslobađaju krivične odgovornosti, ona se mora u potpunosti izuzeti iz procesa
rješavanja slučajeva.
Sve to zahtijeva formiranje stalnog specijalnog odjeljenja i jedinice MUP-a, sačinjene
i od kadrova iz SJP i ostalih nadležnih bezbjednosnih službi, radi prikupljanja podataka za sve
dosadašnje slučajeve i umrežavanja istih, brzog reagovanja i efikasnih istražnih i
proceduralnih radnji, radi gonjenja počinilaca pri svakoj novoj pojavi otmice, kao i obavljanja
svih potrebnih istražnih radnji za otkrivanje i sprečavanje rada celokupnog kriminalnog lanca
trgovine bebama.
52
V POSREDNI POKAZATELJI TRGOVINE DJECOM
Pored pokazatelja koji neposredno i nedvosmisleno ukazuju na pojavu trgovine

djecom, a radi proučavanja i sagledavanja ovog veoma složenog oblika kriminaliteta,
potrebno je i neophodno uzeti u obzir i sve druge indikatore koji ukazuju na određeni oblik
eksploatacije djece, a koji predstavljaju veliki rizik od trgovine djecom. Ima dosta onih
53
slučajeva koji su granični i gdje je nekad vrlo teško utvrditi da li se radi o trgovini ili ne. U
tom smislu, potrebno je najozbiljnije sagledati sva saznanja koja ukazuju na:
 seksualnu eksploataciju;
 prosjačenje i skitničenje;
 rad „na crno"i prisilni rad djece;
 otmice;
 nestanak;
 krijumčarenju djece;
 prinudu djece na vršenje krivičnih djela i sl.
Do saznanja o raznim oblicima eksploatacije djece dolaze radnici policije, radnici

centara za socijalni rad, sudije za prekršaje, tužioci, novinari, političari, prestavnici lokalne
samouprave, predstavnici raznih nevladinih organizacija i mnogi drugi. Prosjačenje i
skitničenje, koji su kada su u pitanju djeca gotovo uvek prisilni, veoma su bitni posredni
indikatori u kojima se može kriti i trgovina, posebno kada je u pitanju romska populacija.45
Prosjačenje Roma, je uglavnom dobro organizovano, a u organizovanu mrežu su

najčešće uključeni djeca i žene prosjaci. Oni imaju svog šefa kome svakodnevno donose
novac. To je izuzetno mučena i maltretirana populacija romske dece.46 Rad „na crno“ i prisilni
rad djece, kao posredni indikatori trgovine djecom, uglavnom se vezuju za prisiljavanje na
prosjačenje i prostituciju, i u manjem broju sakupljanje stare hartije i pranje stakala
automobila na semaforima, koje se takođe smatra organizovanom pojavom u većim
gradovima. Saznanja o prisilnom radu djece se uglavnom odnose na višečlane romske i
siromašne porodice neromske nacionalnosti.47 Otmice, nestanci i krijumčarenje djece, su
45
Saznanja o pojavi prosjačenja i skitničenja kod djece imalo je 76 ispitanika, stručnjaka različitih profila, a čak
52 ispitanika je smatralo da je prosjačenje organizovano i to uglavnom kada su u pitanju veći gradovi (Beograd,
Novi Sad, Novi Pazar, Niš), dok je za manje gradove karakteristično prosjačenje „iz nužde“. Prosjačenje djece je
evidentirano u svim gradovima u kojima je izvršeno istraživanje i, prema rečima ispitanika, uglavnom se odvija
u centru gradova, oko stanica, kao i na grobljima.
46
Novi Pazar se, i kada je riječ o ovoj sociopatološkoj pojavi, pojavljuje kao područje u kojem je prosjačenje
naročito izraženo i organizovano. Žene i djeca romske nacionalnosti iz svih krajeva Srbije, kao i raseljena lica sa
Kosova, čine preko 80% prosjaka, uglavnom su koncentrisani u centru grada, oko crkve i džamija. Prema:
Trgovina ljudima u Srbiji, Viktimološko društvo Srbije, Beograd, 2004, str. 119.
47
Prema riječima ispitanika, tako npr. na području Novog Pazara je u 2002. godini registrovano 40 djece koja
rade ilegalno. Ovaj broj se odnosi na djecu koja su od strane roditelja prisiljena da rade, uglavnom u magacinima
na pakovanju robe ili na čišćenju lokala, ili pak na djevojčice koje su unutar ugostiteljskih objekata u kojima
rade kao konobarice ili spremačice prisiljene i na prostituciju. Prema: Trgovina ljudima u Srbiji, Viktimološko
društvo Srbije, Beograd, 2004.god., str. 119.
54
takođe značajni posredni indikatori, koje je potrebno ozbiljnije analizirati u sagledavanju

problematike trgovine djecom.
1. Istraživanje trgovine djecom u Bosni i Hercegovini
Bosna i Hercegovina (BiH) je postala nezavisna od bivše Jugoslavije prije nešto više
od jedne decenije, 1992. godine. Pored suočavanja s izazovima nedavno stečene nezavisnosti,
zemlja je opterećena i oporavkom od dugoročnih posljedica rata koji je trajao skoro četiri
godine, te tranzicijom sa socijalističke vlasti i ekonomskih struktura na demokratsku vlast (još
uvijek pod nadzorom međunarodne zajednice) i tržišnu privredu. Praksa trgovine ljudima je u
uslovima koje su proizvele ove višestruke tranzicije našla plodno tlo na kojem može
uspijevati.
Iako su aktivna borbena dejstva u BiH prestala 1995. godine, biće potrebno još mnogo
godina da se poprave destruktivne posljedice rata. Mnoge od tih posljedica direktno ili
indirektno doprinose pojavi i rastu trgovine ljudima. Prema Izvještaju o humanom razvoju u
BiH za 2002. godinu, BNP Bosne i Hercegovine je 61% ispod prosječnog BNP-a članica EU,
što je alarmantan podatak, a 19% je niži od prosječnog BDP-a zemalja Pakta stabilnosti. 48
Iako je teško doći do tačnih brojki, UNDP procjenjuje da je stopa nezaposlenosti oko 28%.49
Ugrožene grupe u Bosni i Hercegovini imaju neke zajedničke karakteristike s grupama

u drugim „tranzicijskim” zemljama u regiji, dok se u drugim aspektima njihova ugroženost
može direktno pripisati poslijeratnoj situaciji, koja je doprinijela njenom pogoršanju.
Najugroženije grupe u pogledu trgovine ljudima često imaju zajedničke opšte karakteristike
kao i marginalizovane i osiromašene grupe u datom društvu, tj. ženskog su roda, siromašne,
mlade, često pripadnice manjinskih grupa i imaju nizak stepen obrazovanja. Žrtve trgovine
ljudima obično dolaze iz osiromašenih porodica s mnogo djece, na čijem je čelu često
samohrani roditelj, te žive ili u ruralnim područjima ili u predgrađima velikih gradova. 50
48
Ove brojke potvrđene su u najnovijoj studiji životnog standarda koju su zajedno proveli Svjetska banka,
UNDP, DFID (Department for International Development - Odjel za međunarodni razvoj) i entitetski zavodi za
statistiku. U studiji se navodi da 19% stanovništva BiH živi u apsolutnom siromaštvu (manje od 1.843 KM ili
oko 920 američkih dolara po osobi godišnje). Procjenjeno je i da je u periodu od 1990. do 2000. godine kupovna
moć po glavi stanovnika u BiH opala za čitavih 65% (UNDP Human Development Report – UNDP-ov Izvještaj
o humanom razvoju, 2002., str. 9).
49
UNDP, Human Development Report Bosnia-Herzegovina 2002.god., str. 35. (UNDP, Izvještaj o humanom
razvoju)
50
UNICEF/Columbia University, Not for Sale, Child trafficking Prevention in SEE, 2003.god., str. 15. (Nije na
prodaju, sprječavanje trgovine djecom u Jugoistočnoj Evropi)
55
Nerijetko odrasli članovi porodice imaju slabo ili nikakvo formalno obrazovanje, a pristup te
djece obrazovanju je ograničen.51Širom regije djevojke su ugroženije u pogledu trgovine u
seksualne svrhe, a tinejdžerke čine većinu djece kojima se trguje u svrhu prostitucije.
Raspoloživi podaci o djeci koja žive i/ili rade na ulici sugerišu da su dječaci prisutni
na ulici u većem broju nego djevojčice. Razlozi za ovo su brojni, a jedan od njih jeste i
činjenica da se djevojke u mnogim zemljama udaju mlade, ili im se nalaze kućni poslovi. Kod
djevojaka koje su na ulici isto tako postoji veći rizik da će biti pokupljene i prebačene u
seksualnu industriju.
Karakteristike grupa ugroženih u pogledu trgovine ljudima uobičajene su i među

manjinskim grupama koje su u nepovoljnom poloţaju, kao što su Romi, koji širom
Jugoistočne Evrope žive u uslovima teškog siromaštva. U izvještaju „Not for Sale, Child
Trafficking Prevention in SEE” (Nije na prodaju, sprječavanje trgovine djecom u Jugoistočnoj
Evropi), koji su izradili UNICEF i Univerzitet Columbia 2003.god., na nekoliko mjesta se
ističe da marginalizacija i osiromašenost Romske zajednice doprinose njihovoj ugroženosti u
pogledu trgovine. Prema tom izvještaju, Romska zajednica, sa svojim visokim procentom
nepismenosti i krajnjeg siromaštva, predstavlja posebno visoko rizičnu grupu kad je riječ o
trgovini ljudima.
Prema Međunarodnoj organizaciji za migracije (International Organization for

Migration - IOM), koja je vodila ili pružala podršku radu skloništa za žrtve trgovine u BiH,
oko 10% žena koje su STOP timovi doveli u njihova skloništa bile su djevojke mlađe od 18
godina.52 Prema statističkim podacima EUPM-a, učešće djevojaka mlađih od 18 godina među
ženama s kojima su obavljeni razgovori iznosi 5%. Međutim, EUPM je takođe istakao da nisu
jasne osnove na kojima je lokalna Policija procjenjivala godište žena. Mnoge od djevojaka,
koje kao predmet trgovine završe u seksualnoj industriji, imaju šesnaest ili sedamnaest godina
i nije lako prepoznati da se radi o maloljetnicama, a većini su - kao i mnogim odraslim
ženama - dati lažni dokumenti, kojima im se daje identitet odrasle osobe. Iako se
krivotvorenje često otkrije, pravo godište često će biti utvrđeno samo ukoliko dijete - žrtva
ima dovoljno samopouzdanja da progovori i kaže istinu o svom godištu. Osim toga, statistički
51
ILO IPEC, ―Unbearable to the Human Heart. Child Trafficking and Action to Eliminate. 2002.god., str. 25
(Nepodnošljivo ljudskom srcu. Trgovina djecom i akcije za njenu eliminaciju)
52
Oko 10 posto osoba koje su bile predmetom trgovine a s kojima je STOP tim obavio razgovor bile su djevojke
mlađe od 18 godina. Prema IOM-u, 10% žena u njihovom skloništu bile su mlađe od 18 godina. Oko 10 posto
osoba koje su bile predmetom trgovine a s kojima je STOP tim obavio razgovor bile su djevojke mlađe od 18
godina. Prema IOM-u, 10% žena u njihovom skloništu bile su mlađe od 18 godina.
56
podaci o trgovini djecom odnose se na uzrast žrtve u momentu njenog kontakta s agencijama
za provođenje zakona ili davaocima usluga, a ne na uzrast žrtve prilikom njenog stupanja u
lanac trgovine. Slučajevi žena starijih od 18 godina koje su po prvi put bile predmet trgovine
kada su bile mlađe od 18 godina, na taj način nisu uključeni u statističke podatke o trgovini
djecom uprkos činjenici da oni dokumentuju trgovinu djecom. Kako izvještavaju NVO koje
rukovode skloništima,53 učešće djece žrtava trgovine u svrhu seksualnog iskorištavanja veće je
među žrtvama unutrašnje trgovine ljudima, a u najnovijim izvještajima se sugeriše da je
fenomen „unutrašnje trgovine” mladim ljudima s lokalnog područja radi seksualnog
iskorištavanja sveukupno gledano sve prisutniji.54
Djeca žrtve trgovine u svrhu seksualnog iskorištavanja obično su smještena u

skloništima za odrasle žrtve, zajedno s njima, s malim ili nikakvim mjerama zaštite
predviđenim za djecu žrtve, kao što su odvajanje od odraslih i posebni oblici savjetovanja.
Državne socijalne službe jedva da se uključuju u slučajeve trgovine vezane za identifikovanu
djecu žrtve trgovine iz drugih zemalja, uprkos činjenici da se zakonima o socijalnoj zaštiti
Centrima za socijalni rad dodjeljuju konkretni zadaci starateljstva i monitoringa za svu
razdvojenu djecu i djecu kojima je potrebna posebna zaštita. Što se tiče lokalnih žrtava
trgovine, dokumentovan je jedan broj slučajeva u kojima je uprava skloništa stariju djecu
poslala kući iz prostog razloga što nije bilo druge mogućnosti, uprkos tome što su znali da su
uslovi kod kuće prouzrokovali ili doprinijeli tome da ona postanu žrtve trgovaca.
Problem djece koja žive i rade na ulici dosad nije rješavan kao pitanje povezano s
trgovinom. Cijelo vrijeme nakon rata mnoga djeca su se mogla vidjeti kako rade i prose na
ulicama nekih od najvećih gradova u BiH (Sarajevo, Mostar i Banja Luka). Stalno su
nesistematično prijavljivani slučajevi djece koja su kombijem dovožena u Sarajevo, gdje bi
onda radila cijeli dan; u tim izvještajima se tvrdilo da su djeca povremeno viđana kako svoju
zaradu predaju odraslima55, ali dosad nije bilo nastojanja da se ta informacija provjeri. Pitanje
djece koja žive i rade na ulici, kao mogućih žrtava trgovine djecom, treba posmatrati u
kontekstu sveukupnog nedostatka organizovanih i djelotvornih službi za ovu djecu, te kao dio
53
Četiri od 10 žena koje su bile predmetom unutrašnje trgovine i kojima je La Strada pomogla u toku 2002.
godine bile su mlađe od 18 godina. Forum solidarnosti pomogao je i četvorici dječaka mlađim od 18 godina koji
su bili žrtve unutrašnje trgovine.
54
Trafficking in Human Beings in Bosnia and Herzegovina, Human Rights Field Operation in Bosnia
Herzegovina, United Nations High Commissioner for Human Rights, 3 June 2003.god., str. 8. (Trgovina ljudima
u Bosni i Hercegovini).
55
Izvještaj istraživača iz NVO “Lara” iz Bijeljine, “La Strada” iz Mostara i “Budućnost” iz Modriče.
57
mnogo šireg problema u velikoj mjeri nefunkcionalnog sistema socijalne zaštite u BiH i
široko rasprostranjene diskriminacije Roma.
Prema odgovorima policije NVO-a i IOM-a između 110 i 160 djece identifikovano je
kao predmet trgovine u svrhu seksualnog iskorišćavanja u periodu između 1999 i 2003 god.
Policija je izvjestila da ima 70 slučajeva (56 lokalnih, 14 stranaca) DGS 7 slučajeva (sve
stranci), NVO-i da imaju oko 31 (21 lokalna, 10 stranaca), a IOM ima oko 52 slučaja (sve
stranci) u tom istom periodu56.
Tabela broj 1. prikazuje statističke podatke o broju procesuiranih slučajeva iz oblasti
trgovine ljudima i ilegalnih migracija na području Brčko distrikta BiH u periodu od 2006 –
2008 godina, kao i podatke o broju lica lišenih slobode u tom periodu, te broju i starosnoj
strukturi žrtava trgovine ljudima, kao i broju operativno istraživanih slučajeva iz oblasti
trgovine ljudima na našem području.
VI MEĐUNARODONI AKTI U SPRIJEČAVANJU TRGOVINE

LJUDIMA
Donijeti su mnogi međunarodni akti koji se odnose na regulisanje krijumčarenja ljudi,

nedozvoljenu trgovinu ženama, djecom, bebama i ljudskim organima i prostituciju koja
najčešće nastaje kao posljedica trafikinga ženama. Činjenica je da krijumčarenje i
nedozvoljena trgovina ljudima poprima sve veće razmjere, dovodi do seksualne, ekonomske,
socijalne i drugih vidova eksploatacije, ispoljava se kao novi vid ropstva i sa svim svojim
karakteristikama predstavlja visok stepen društvene opasnosti. Sve to nameće obavezu
56
58
međunarodnoj zajednici, all i posebno svakoj državi, da preduzimaju odgovarajuće

preventivne i represivne mjere s ciljem smanjenja i suzbijanja ove veoma negativne
profitabilne djelatnosti organizovanog kriminaliteta.
Mnoge međunarodne organizacije su donijele niz dokumenata koji se odnose na

zaštitu ljudskih prava i sloboda, zabranu ropstva, zabranu trgovine ljudima, krijumčarenja i
seksualne i druge eksploatacije. Mnogi od tih dokumenata, u širem smislu mogu se odnositi i
na oblast krijumčarenja i trgovine ljudskim bićima, pa ćemo u narednom izlaganju
prezentovati najbitnije akte koji se odnose na sve aspekte trgovine ljudskim bićima.
Organizacija ujedinjenih nacija ispoljila je značajnu aktivnost da pravno reguliše

zabranu trgovine ljudskim bićima i njeni najvažniji akti su57:
1. Međunarodni sporazum za uspješnu zaštitu od kriminalne trgovine poznate pod
imenom trgovina bijelim robljem, od 18. maja 1904 god.
2. Međunarodna konvencija o suzbijanju trgovine bijelim robljem od 4 maja 1910
godine.
3. Međunarodna konvencija o za suzbijanje trgovine ženama i djecom, od 30 septembra
1921 godine.
4. Konvencija o ropstvu iz 1926 godine.
5. Konvencija o zabrani svih oblika prakse sličnih ropstvu iz 1926 god.
6. Međunarodna konvencija o suzbijanju trgovine punoljetnim ženama od 1933 godine.
7. Međunarodna konvencija o suzbijanju trgovine bjelim robijem iz 1949.god.
8. Konvencija za suzbijanje i ukidanje trgovine licima i eksploatacije prostituisanja
drugih iz 1950 godine.
9. Protokol Konvencije o ropstvu iz 1926 godine, donesen 1953 godine.
10. Dopunska konvencija o ukidanju ropstva, trgovine robljem i ustanova i prakse sličnih
ropstvu sa završnim aktom od 1956 godine.
11. Konvencija o ukidanju svih oblika diskriiminacije-CEDAW od 1979 god.
12. Deklaracija o osnovnim pravima žrtve kriminaliteta i žrtve zloupotrebe vlasti od 1985
godine.
13. Konvencija UN o pravima djeteta iz 1989 godine.
14. Rezolucija o eksploataciji prostitutki u trgovini ljudskim bićima od 1989 godine.
15. Međunarodna konvencija o zaštiti prava radnika migranata i članova njihovih
porodica, od 1990 godine.
57
59
16. Rezolucija o trgovini ženama od 1993 godine.

17. Rezolucija o trgovini ljudskim bićima od 1996 godine.
19. Model strategija i praktičnih mjera na eliminaciji nasilja protiv žena na području
kriminalne prijevencije i pravosuđa od 1998 godine.
21. Protokol za prevenciju, suzbijanje i kažnjavanje trgovine ljudskim bićima i naročito
ženama i djecom, koji dopunjava Konvenciju UN protiv transnacionalnog
organizovanog kriminaliteta od 2000 godine.
22. Protokol protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i vazduhom koji
prijedstavlja dopunu Konvencije UN protiv transnacionalnog organizovanog
kriminaliteta, od 2000 godine.
Pored navedenih dokumenata prisutni su i drugi dokumenti koja su donijela razne

međunarodne organizacije i koji ostvaruju značajan uticaj na planu međunarodne borbe protiv
ovih vidova organizovanog kriminaliteta, a među kojima su značajniji: Konvencija Savjeta
Evrope o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda iz 1950 godine i Konvencija o
kompenzaciji žrtava nasilja od 1983 godine. Takođe, Savjet Evrope je donio nekoliko
preporuka koje se odnose na trgovinu ljudima radi seksulanog eksploatisanja, pornografiju,
prostituciju, i trgovinu djecom i mlađim licima. Prijegledom navedenih dokumenata
konstatuje se da je već prve mjere u cilju suzbijanja trgovine ljudima Međunarodna zajednica
preuzela početkom prošlog vjeka kada je bila razvijena trgovina bijelim robljem. Prateći
kriminalnu aktivnost u oblastima krijumčarenja, trgovine ljudskim bićima i prostititucije,
Međunarodna zajednica je, donoseći odgovarajuća akta nastojala da utiče na jedinstveno
postupanje u nacionalnim okvirima u primjeni odgovarajućih metoda koja su propisana
međunarodnim aktima, kako bi se stvorili bolji uslovi u prevenciji i represiji organizovanog
kriminaliteta.
1.Počeci i razvoj rada na polju borbe protiv trgovine ljudima u BiH
U BiH su se izolovani slučajevi žena koje su bile predmet trgovine radi prostitucije
pojavili tek u kasnim 90-im godinama prošlog vijeka. U najvećoj mjeri radilo se o ženama iz
Republike Moldavije i Rumunije, ali i iz Ukrajine, Bjelorusije, Rusije, FRJ, Kazahstana i
60
Mađarske. Ubrzo je postalo očito da mežu žrtvama trgovine radi seksualnog iskorištavanja
ima djevojaka mlađih od 18 godina, te da te djevojke ponekad nisu identifikovane kao djeca.
Osim toga, čak i u slučajevima kada su identifikovane kao maloljetnice nije im pružana
posebna briga na koju djeca imaju pravo prema međunarodnom pravu, naročito prema
Konvenciji o pravima djeteta (Convention on the Rights of the Child - CRC).
Značajniji rad u borbi protiv trgovine ljudima u BiH nije počeo do pred kraj 1998.
godine, kada su se na Konferenciji o trgovini ljudima, koju su u Tuzli organizovali Vijeće
Evrope i UNHCHR, po prvi put okupili predstavnici državne vlade BiH, međunarodnih
organizacija, te lokalnih ženskih NVO-a da bi razgovarali o problemu trgovine ljudima u
svrhu seksualnog iskorištavanja.58 Prije toga je do reagovanja na trgovinu ljudima dolazilo
samo na ad hoc osnovi, obično kada bi različite agencije saznale za žrtve.
Sastanci koji su uslijedili nakon konferencije, kasnije su doveli do uspostavljanja

Nacionalne radne grupe za trgovinu ljudima, u novembru 2000. godine, koja je izradila
Nacionalni plan aktivnosti (NPA) za borbu protiv trgovine ljudima. Vlada Bosne i
Hercegovine formalno je usvojila ovaj plan u decembru 2001. godine. U NPA se, između
ostalog, pozivaju na uspostavljanje skloništa za žrtve trgovine ljudima koje bi finansirala
vlada, a koja je trebalo da imaju specijalne prostorije i procedure za zbrinjavanje
maloljetnika.59 Međutim, uprkos nekim pomacima, NPA je do sada ostao u velikoj mjeri
neimplementiran.
Trenutna državna struktura koja se bavi pitanjem trgovine ljudima su Udarna grupa,
Državni koordinator i Državna grupa za suzbijanje trgovine ljudima i ilegalne migracije, kao i
novoformirana Radna grupa za suzbijanje trgovine djece. Mada postojeća struktura nije dugo
u funkciji, uticaj njihovog rada se ogleda u pozitivnim razvojima u koordinaciji.
Udarnu grupu, specijalnu jedinicu za suzbijanje trgovine ljudima u sklopu policijskih

snaga, sačinjavaju predstavnici ključnih vladinih aktera na državnom i entitetskom nivou.
Udarna grupa je zadužena za vođenje operativnih akcija (istrage koje vode do suzbijanja
58
IOM Regional Counter-Trafficking Programme in the Western Balkans (SIDA) Swedish International
Development Agency , July 2003, str. 26. (IOMov regionalni program protiv trgovine ljudima u zapadnom
Balkanu)
59
Naprimjer, u NPA se smatralo da “Posebnu pažnju treba posvetiti djeci koja su bila predmetom trgovine koju
su vršili njihovi roditelji. Posljedica ovog je nemogućnost repatrijacije te djece, tj. njihovog vraćanja kućama. U
takvim je slučajevima potrebno tražiti azil za ovu djecu u drugim zemljama. Ovaj proces podrazumijeva duži
ostanak ovih maloljetnika u skloništu i ona tokom tog boravka trebaju imati odgovarajuću psihoterapeutsku
pomoć.”
61
trgovine ljudima i ilegalnim migracijama), razmjenu podataka i informacija, operativna i

ostala zaduženja bitna za borbu protiv trgovine ljudima, kao i osiguravanje sprovođenja NPA.
U julu 2003.god., Vijeće Ministara je imenovalo Državnog koordinatora, a svako

ministarstvo je imenovalo svoje predstavnike za Državnu grupu za suzbijanje trgovine
ljudima i ilegalnu migraciju, mijenjajući prethodno koordaniciono tijelo, Državnu komisiju.
Prema odluci Vijeća Ministara, Državni koordinator direktno izvještava predsjedavajućeg
Vijeća Ministara umjesto Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice i ima obavezu da
koordinira aktivnosti vezane za trgovinu ljudima sa relevantnim domaćim i međunarodnim
institucijama i organizacijama, kao i da upravlja aktivnostima i osniva saradnju sa drugim
ministarstvima na državnom i entitetskom nivou, i prema potrebi, sa ostalim lokalnim
institucijama. Državna grupa ima 7 članova, uključujući Državnog kordinatora i predstavnike
Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, Ministarstva za sigurnost (uključuje i državnu
graničnu službu), Kancelarije državnog tužioca, Ministarstva pravde i Ministarstva vanjskih
poslova.
U martu 2004.god., Radna grupa za suzbijanje trgovine djecom je osnovana pod
pokroviteljstvom Državne grupe. Kompetentna entitetska ministarstva, kao i ministarstva
Brčko distrikta su imenovali 10 članova radne grupe: 1 član iz BiH Ministarstva za Ljudska
prava, 1 član iz BiH Ministarstva za civilne poslove, 2 člana iz FBiH Ministarstva za
obrazovanje, 1 član iz RS Ministarstva za obrazovanje, 1 član iz FBiH Ministarstva rada i
socijalne politike, 1 član iz RS Ministarstva rada i socijalne politike i 1 član iz Ministarstva
rada i socijalne politike Brčko distrikta, kao i 2 člana predstavnika NVO-a. UNICEF i Save
the Children Norway će takođe prisustvovati sastancima radne grupe. Radna grupa je do
današnjeg datuma imala 3 sastanka i u procesu je finalizovanja Plana akcije za 2004.god.60
2. Specifične preporuke
1. Aktivnosti u borbi protiv trgovine ljudima – U okviru programa za borbu protiv

trgovine ljudima u BiH, intenzivirati napore u borbi protiv trgovine djecom, te na
otkrivanju i identifikovanju djece žrtava trgovine.
2. Opšte preventivne mjere na polju zaštite djece – Pojačati opšte preventivne mjere za
otkrivanje i pomoć ugroženoj djeci kod koje postoji rizik da postanu žrtavama
trgovine, seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja, te eksploatacije putem rada.
60
62
3. Smjernice za djecu žrtve trgovine – Usvojiti i primjeniti smjernice za tretman djece

žrtava trgovine na osnovu UNICEF-ovih smjernica za zaštitu prava djece žrtava
trgovine u Jugoistočnoj Evropi i novog zakonskog okvira za borbu protiv trgovine
ljudima u BiH, uključujući i otkrivanje, registraciju, upućivanje, smještaj u skloništa,
zbrinjavanje i prevenciju, te kasnije praćenje situacije u kojoj se djeca iz Bosne i
Hercegovine i drugih zemalja nalaze,
4. Jačanje postojećih službi za zaštitu djece – Ojačati postojeće službe za zaštitu djece
izložene riziku od povređivanja i eksploatacije na sveobuhvatan i inkluzivan način,
umjesto izgradnje i podržavanja odvojenih ili novih kapaciteta za reakciju,
namijenjenih samo za trgovinu djecom.
5. Dodjela budžetskih sredstava za zaštitu djece – Dodijeliti više sredstava iz vladinih
budžeta za socijalnu zaštitu i naročito za sektor dječje zaštite, kako bi se omogućilo da
Centri za socijalni rad i NVO-i pružaju usluge i odgovore na potrebe djece za
zaštitom, uključujući djecu koja žive i rade na ulici i djecu koja su predmetom
trgovine.
6. Vođenje evidencije, upravljanje statistikom i predmetima – Organizovati odgovarajuće
i konzistentno vođenje evidencije i statistike od strane službi za socijalni rad, tijela za
provođenje zakona i drugih aktera, u cilju prikupljanja informacija posebno o djeci
žrtvama trgovine i o djeci kojoj je potrebna posebna zaštita uopšte na sistematičniji i
više standardizovan način; ovo bi trebalo uključiti smisleno razdvajanje podataka
prema polu, socijalnom porijeklu i drugim relevantnim kriterijima, pravilno
upravljanje predmetima i statističku distinkciju između pojedinačnih slučajeva i prilika
u kojima je pružena pomoć.
7. Saradnja i koordinacija – Pojačati saradnju i koordinaciju među svim akterima,
naročito multidisciplinarnu saradnju na lokalnom nivou, saradnju između vlade i
NVO-a, te saradnju na entitetskom i državnom nivou.
8. Obuka iz upravljanja predmetima i saradnje – Obezbijediti obuku iz upravljanja
predmetima i multidisciplinarne saradnje na polju dječije zaštite za stručnjake koji se
bave dječijom zaštitom na lokalnom nivou, kao što su socijalni radnici iz vladinog i
nevladinog sektora, službenici agencija za provođenje zakona, službenici u pravosuđu,
te mediji.
9. Policijski rad u zajednici i na terenu – Modernizirati policijske pristupe radu s djecom
koja žive ili rade na ulici, djecom u sukobu sa zakonom i djecom žrtvama kriminala,
putem većeg fokusiranja na proaktivni rad na terenu ("community policing", kod kojeg
63
pripadnici zajednice sami prate dešavanja u zajednici), mjera izgradnje povjerenja, te

tješnje saradnje sa socijalnim službama.
10. Povjerenje u agencije za provođenje zakona – Pojačati napore na izgradnji povjerenja
u kapacitet i spremnost agencija za provođenje zakona da se bore protiv trgovine
ljudima i organizovanog kriminala, te da pomognu žrtvama trgovine djecom i protiv
zloupotrebe djece u radu.
11. Procjena potreba za skloništima – Provesti ili naručiti studiju o sklanjanju u skloništa
naročito djece žrtava trgovine i djece kojima je potrebna posebna zaštita uopšte, gdje
bi se ispitala sadašnja praksa privremenog ili dugoročnog smještaja djece u skloništa i
njihovo rezidencijalno zbrinjavanje, kao i buduće potrebe u smislu potrebe za
razvojem infrastrukture i obukom u svrhu odgovarajućeg smještaja u skloništa kod
kojeg se uzimaju u obzir potrebe i poštuju prava djece.
12. Usklađivanje zakonskog okvira – Osigurati da zakonski okvir koji se odnosi na
krivično gonjenje kriminalne radnje trgovine ljudima bude usklađen i sadrži
instrukcije, kao i jasnu primjenu zakona.
Zaključak
Trgovina djecom i bebama, pored siromašnih, značajno pogađa i tranzitne, a takođe i

ekonomski razvijene zemlje, koje su najčešće zemlje destinacije. Ujedinjene nacije smatraju
da je trgovina ljudima prema ostvarenom profitu, treća po veličini kriminalna djelatnost u
svijetu, odmah iza trgovine oružjem i narkoticima, sa kojima je često blisko
povezana.Trgovina ljudima je takođe povezana i sa drugim oblicima organizovanog
kriminaliteta, kao što su pranje novca, reket i korupcija.
Mnogi stručnjaci i brojne nevladine organizacije upozoravaju i smatraju da je ova

pojava znatno izraženija na našem području i da je «tamna brojka» znatno veća. Većina
zakonodavstava koja rešenja nalaze u krivičnim zakonima, opredjeljuje se za rešenja uvođenja
dve do tri osnovne inkriminacije. Države bi trebalo da inkriminišu i druge aktivnosti u vezi sa
64
trgovinom ljudima, kao što su: podsticanje, pomaganje, podstrekavanje, pokušaj, nečinjenje,
tj. neizvršavanje obaveze sprečavanja, kao i udruživanje s ciljem vršenja trgovine
ljudima.Takođe bi trebalo da primjenjuju one zakonske kazne za trgovinu ljudima koje će
imati pozitivan efekat u pogledu smanjenja ove pojave i koje će odražavati svu ozbiljnost
prirode ove inkriminacije, posebno u domenu kršenja osnovnih ljudskih prava.
Djeca žrtve potiču iz siromašnih porodica koje su u velikoj mjeri opterećene nasiljem,
zlostavljanjem i zanemarivanjem. Veliki broj djece je bez škole ili su prekinula obrazovanje
posle osnovne škole. U trgovinu su namamljena uglavnom u neposrednom okruženju,
posredstvom poznatih osoba i članova porodice obećanjima o zaposlenju. Istraživanja
pokazuju da nedostaju jasne definicije i razvijeni indikatori koji se odnose na djecu različitih
oblika trgovine, kao i da postoji konfuzija u razlikovanju različitih stanja koja su
ugrožavajuća po djecu, zbog čega mnoga djeca nisu adekvatno prepoznata.
Jasno je da je potrebno jako djelovanje agencija za sprovođenje zakona, onda kada

postoje indikacije da su u trgovinu uključene organizovane grupe. Međutim, kada je rad djece
na ulicima odobren i uređen od strane osiromašenih roditelja i porodice, pristup koji se
primarno fokusira na krivično gonjenje je problematičan. U ovakvim situacijama ne znači da
sankcije krivičnog zakona protiv roditelja ili rodbine treba isključiti, ali bi zakonske sankcije
trebale biti zadnje sredstvo i to nakon što intervencije socijalnog rada ne uspiju. Dakle u tim
slučajavima fokus treba staviti na zloupotrebu i nemar prema djeci, a ne trgovinu djecom.
Policija svakako ima ulogu u ovakvim slučajevima, ali se ta uloga više odnosi na intervencije
koje će zaštiti djecu nego krivično goniti roditelje i rodbinu.
Bosna i Hercegovina ima obavezu da pruža efektivne mjere zaštite i usluge kako djeci
iz BiH, tako i djeci iz drugih zemalja koja bi trebala imati korist od istih mjera zaštite kao i
djeca iz Bosne i Hercegovine. Konvencija o pravima djeteta se odnosi na svako dijete unutar
nadležnosti države Bosne i Hercegovine, bez obzira na to zbog čega je dijete u BiH, a
posebno bez obzira na to da li je boravak djetata legalan ili nije. Konačno, važno je prepoznati
ranjivost djece žrtava trgovine, seksualnog iskorištavanja i iskorištavanja u radu, i treba
osigurati da ova djeca budu prepoznata prvo kao žrtve, koja ne smiju biti tretirana kao
prekršioci zakona.
65
Literatura
1. Adžajlić, D. A.: Prostitucija u Bosni i Hercegovini – pravni aspekt, Kriminalističke

teme br. 3–4, Fakultet kriminalističkih nauka, Sarajevo, 2002.god.
2. Bošković, M. i Skakavac, Z.: Organizovani kriminalitet, karakteristike i pojavni oblici,
Fakultet za pravne i poslovne studije, Novi Sad, 2009. god.
66
3. Bošković, M.: Organizovani kriminalitet i korupcija, Policijska akademija, Beograd,

1998. god.
4. Bošković, M.: Transnacionalni organizovani kriminalitet, Policijska akademija,
Beograd, 2003.god.
5. Bošković, M: Socijalna patologija, Pravni fakultet, Novi Sad, 2002.god.
6. Ćopić S.: Materijal Viktimološkog društva Srbije pripremljen za seminar o borbi
protiv trgovine ljudima za stručne saradnike socijalne zaštite, Beograd, 2003.god.
7. Dokmanović, M.: Ekonomska globalizacija i paradoksi. Temida, (6), 2003.god.
8. F. Laszko; M. Gramena; Developing Better Indicators of Human Trafficing The
Brown Journal of world affairs, 2003.god.
9. Henriqes, F.: Historija prostitucije, Zagreb, 1968. vidi: Bošković, Milo.: Socijalna
patologija, Pravni fakultet, Novi Sad, 2002.god.
10. Ignjаtović, Đ.:Orgаnizovаni kriminаlitet, Beogrаd, 1998. god.
11. Izveštaj OEBS-a o radu policije u SRJ, juli 2001. godine, autor Richard Monk
12. Jiriček, K.: Istorija Srba, I knjiga, Naučna knjiga, Beograd, 1952.god.
13. Korž, V. P.: Korupcijske veze orgаnizovаnih kriminаlnih grupа i orgаnizаcijа –
kriminаlističkа аnаlizа (prevod), Bezbednost, broj 6, Beogrаd
14. Lytner, L. : The organ trade, The Irish times, juli 5, 1999, navedeno prema – Tomašić,
Lj. : Trgovina ljudskim organima, Beograd, 2003.god.
15. Mahmoud, O. T. & Trebesch, C. The Economics of Human Trafficking and Labour
Migration: Micro evidence from Eastern Europe. Journal of Comparative Economics,
2010.god.
16. Marković, I.: Trgovina ljudima kao oblik organizovanog kriminaliteteta,
Kriminalističke teme, br. 3-4, Fakultet kriminalističkih nauka, Sarajevo, 2003.god.
17. Mijalković, S. i Keserović, D.: Osnovi bezbjednosti, Fakultet za bezbjednost i zaštitu,
Banja Luka, 2010. god.
18. Milošević, M. : Otmica: relikt prošlosti – zločin budućnosti, Dečje novine, Gornji
Milanovac, 1990.god.
19. Petrović, M. S.: Borbe starog Beograda, Novo pokolenje, Beograd, 1951.god.
20. Šikman, M: Terorizam, Banja Luka, 2009.god.
21. Simonović, B.: Kriminalistika, Pravni fakultet, Kragujevac, 2005.god.
22. Službeni list SRJ, Međunarodni ugovori, 27. 6.2001. Beograd
23. Stojanović, Z.: Organizovane forme kriminaliteta, Bezbednost i društvena samozaštita,
broj 5/1990
67
24. Tomašić, Lj. : Trgovina ljudskim organima, Beograd, 2003.god.

25. Trafficking in Human Beings in Bosnia and Herzegovina, Human Rights Field
Operation in Bosnia Herzegovina, United Nations High Commissioner for Human
Rights, 3 June 2003.god.
26. Trgovina ženama – Priručnik za novinare, ASTRA, Beograd, 2002.god.
27. United Nations Office on Drugs and Crime. An Introduction to Human Trafficking:
Vulerability, Impact and Action. New York: United Nations; 2008.god.
28. Väyrynen, R.Illegal immmigration, human trafficking and organized crime.New York:
Palgrave Macmillan. 2005.god.
29. Williams, P.: The nature of Drug Trafficking Networks, Current History, 1988.god.
Zakoni i izvještaji:
1. Zakon o potvrđivanju Konvencije Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog

organizovanog kriminala i dopunskih protokola, Službeni list SRJ - međunarodni
ugovori, br. 6/2001.
2. ILO IPEC, ―Unbearable to the Human Heart. Child Trafficking and Action to
Eliminate. 2002.god.,
3. IOM Regional Counter-Trafficking Programme in the Western Balkans (SIDA)
Swedish International Development Agency , July 2003, str. 26. (IOM-ov regionalni
program protiv trgovine ljudima u zapadnom Balkanu)
4. Međunarodni sporazum za uspješnu zaštitu od kriminalne trgovine poznate pod
nazivom trgovina bijelim robljem iz 1904, Međunarodna konvencija za suzbijanje
trgovine ženama i djecom iz 1921, Međunarodna konvencija o suzbijanju trgovine
punoljetnim ženama iz 1933.
5. "SL SRJ", broj 6 od 27. juna 2001. godine.
6. UNICEF/Columbia University, Not for Sale, Child trafficking Prevention in SEE,
2003.god., str. 15.
7. UNDP Human Development Report – UNDP-ov Izvještaj o humanom razvoju,
2002.god.
68

Diplom Ski

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Diplom Ski

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

FAKULTET ZA BEZBJEDNOST I ZAŠTITU

PRVI CIKLUS STUDIJA

TRGOVINA LJUDSKIM BIĆIMA SA POSEBNIM OSVRTOM NA

Završni – Diplomski rad iz Organizovanog kriminaliteta i

Banja Luka, jun 2018. godine.

Takva ocjena se može izreći i za našu zemlju. Nevjerovatno je da se u eri vladavine

I POJAM I OSNOVNE KARAKTERISTIKE ORGANIZOVANOG

Sadašnje proučavanje organizovanog kriminaliteta proizilazi iz dva nametnuta dominantna

Prostim spajanjem riječi "organizovani" i "kriminalitet" može se izvesti etimološko značenje

2. Karakteristike organizovanog kriminaliteta

"Nesporno je da organizovani kriminalitet predstavlja dobro organizovanu kriminalnu

Karakteristike organizovanog kriminaliteta vezane su za njegovo manifestovanje, što ga čini

3. Uzroci koji pogoduju nastanku i razvoju organizovanog kriminaliteta

Etiološki faktori organizovanog kriminaliteta su istovremeno i uzroci kriminaliteta

njegovo postojanje, mnogobrojni su i složeni. U literaturi je najzastupljenija podjela uzroka

II ODNOS ORGANIZOVANOG KRIMINALITETA SA DRUGIM

Velike količine nelegаlno stečenih sredstаvа koje posjeduju kriminаlci i kriminаlne

Ukoliko nаvedene osobine korupcije i pojmovne odrednice orgаnizovаnog kriminаlа

2. Odnos orgаnizovаnog kriminаlitetа premа terorizmu

Odnos orgаnizovаnog kriminаlitetа i terorizmа može se posmаtrаti višestruko. Kаo

orgаnizovаnog kriminаlitetа usljed promijenjenih trendovа, tendencijа i kretаnjа terorizmа i

Nаime, opšte je poznаto dа se terorističkim аktom žele ostvаriti određeni politički

Slika 2.:Teroristički napad na SAD

III TRGOVINA LJUDIMA

2. Trgovina ljudima kao globalni fenomen

Trgovina ljudima je globalni fenomen koji pogađa zemlje u političkoj i ekonomskoj

Ne postoje pouzdani i sveobuhvatni podaci o veličini problema trgovine ljudima, ali

Trgovina ljudima se smatra jednom od tri najprofitabilnije kriminalne aktivnosti, uz

Cilj trgovine ljudima je ostvarivanje profita kroz eksploataciju, bilo da se radi o

Trgovina ljudima funkcioniše na principu ponude i potražnje. S jedne strane,

Vrbovanje žrtava se najčešće vrši putem poslovnih ponuda – formalnih, preko

Na ovom mjestu biće posebno istaknut Protokol za prevenciju, suzbijanje i

U kriminalnoj radnji trgovine ljudima pojavljuju se dvije vrste aktera-žrtve i trafikanti,

Trgovina djecom odnosi se na dječiju prostituciju, ali i na njihovo bavljenje određenim

Organizovanje, posredovanje ili neposredno učestvovanje u ilegalnoj prodaji beba

Nisu rijetki slučajevi da žene koje su pred porođajem, odlaze u inostranstvo da bi se

Žrtve najčešće izlaze iz lanca trgovine ljudima zahvaljujući policijskim akcijama, uz

Iako se čini da se radi o novom problemu koji se pojavio nedavno, činjenica je da je

Već na samom početku XX vijeka međunarodna zajednica je osjetila potrebu da se

3. Uzroci trgovine ljudima

U pokušaju da se da odgovor na pitanje zbog čega trgovina ljudima opstaje i pored

Uzroci migracija koje su rezultat teškog socijalnog položaja u zemlji porijekla

b) Nezaposlenost je, po pravilu, tijesno povezana sa siromaštvom. Visoka stopa

svojevrsnom institucionalnom vakuumu otvorio se prostor za ostvarivanje visokog profita

d) Tražnja za radnom snagom koja je predmet eksploatacije. Problem trgovine ljudima

Njemački Savezni kriminalistički ured navodi da je tokom 2001. godine

U Holandiji prema Nacionalnom izveštaju o trafikingu koji se oslanja na podatke

Ovi autori ukazuju i na nekoliko razloga koji su od uticaja za nedostatak podataka o

3.1. Objektivni uzroci

Pod objektivnim uzrocima podrazumijevaju se oni uzroci koji postoje u jednom

2) Uzroci u zemljama destinacije (faktori privlačenja) podrazumijevaju one faktore

3) Uzroci u zemljama tranzicije, takođe više spadaju u kategoriju faktora privlačenja,

4) Postojanje organizovane kriminalne mreže koja se bavi trgovinom ljudima svakako

3.2. Subjektivni uzroci

Subjektivni uzroci su vezani za čovjeka, odnosno za njegovu volju i svijest, bilo da je

1) Subjektivni uzroci koji se odnose na potencijalnu žrtvu podrazumijevaju: saznanja,

2) Subjektivni uzroci koji se odnose na organizatora (trgovca) podrazumijevaju, u

kriminalne aktivnosti (krađe, prosjačenja i slično); potreba za supružnikom (prinudni brak);

4. Uslovi trgovine ljudima

Uslovi trgovine ljudima su činjenice i okolnosti koje ne dovode nužno do pojave

5. Pojavni oblici trgovine ljudima

Pojavne oblike trgovine ljudima možemo posmatrati: u užem smislu, gdje

5.1. Trgovina ženama

U Konvenciji Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala, u