Professional Documents
Culture Documents
Seminarski Rad
Seminarski Rad
Prvi i osnovni faktor proizvodnje je ljudski rad, odnosno čovek sa svojim proizvodnim
iskustvom i radnim navikama.. Da bi obavljao odredjenu proizvodnju, čovek mora posedovati
odgovarajuće proizvodno iskustvo, odnosno, znanje za obavljanje odredjenog posla. Pored toga,
on mora posedovati radne navike i radnu disciplinu, tj. spremnost da se odredjeno vreme
neprekidno bavi proizvodnjom. Ljudski rad, uvek je svrsishodna delatnost čoveka, motivisana
odredjenim ciljem. Ovim se ljudski rad razlikuje od rada svih drugih bića.1
Sredstva za rad su drugi činilac proizvodnje. To su materijalna dobra kojima čovek
obavlja proces rad, odnosno obradjuje predmete iz prirode (sirovine) i stvara proizvod za
zadovoljenje odredjene potrebe.
Sredstva za rad se mogu podeliti u užem i širem smislu. U sredstva za rad u užem smislu
spadaju: alati, mašine, uredjaji, odnosno materijalni proizvodi kojima čovek neposredno obavlja
proces svog rada. Oni se nazivaju jednim imenom orudja za rad. U sredstva za rad u širem smislu
spadaju ona materijalna dobra koja obezbedjuju opšte uslove rada (fabričke zgrade, instalacije,
posude u kojima se obavlja neki proizvodni proces i sl.)
Predmeti rada su materijalna dobra na kojima čovek obavlja svoj proces rada, tj. koje
oblikuje, menja i prilagodjava svojim potrebama. Sve predmete rada možemo podeliti na dve
skupine: a) predmete iz prirode (prirodna dobra) i b) sirovine.
1
K. Marks, Kapital, tom I, str. 127
2
a) Predmeti prirode su materijalna dobra koja čovek nalazi u prirodi i koje kao takve
oblikuje i menja. Tu spada drvo u šumi, ruda u zemlji i sl.
b) Sirovine su materijalna dobra na kojima je prethodno obavljen neki proces ljudskog
rada. Izrezano drvo u šumi je predmet rada u pilanskoj industriji, izvadjena ruda je
predmet rada u topionicama i sl.
Upotrebna vrednost radne snage kao robe vezana je za njenu sposobnost da obavlja
proces rada, odnosno proces proizvodnje u okviru kojeg se stvaraju upotrebne vrednosti različitih
proizvoda. To znači da se upotrebna vrednost radne snage pretvara u upotrebne vrednosti drugih
roba koje se stvaraju njenom. potrošnjom u procesu proizvodnje.
Trošenjem upotrebne vrednosti radne snage nastaju ne samo upotrebne vrednosti robe
već i vrednosti robe. U stvari, radna snaga je jedina roba, koja obavljajući konkretni rad prenosi
vrednost sredstava za proiizvodnju i istovremeno se troši u psiho-fiziološkom pogledu i na taj
način stvara novu vrednost. Ta nova vrednost je veća od veličine vrednosti radne snage kao robe,
jer je upotrebna vrednost radne snage za kapitalistu veća od njene vrednosti koju je on platio za
njeno angažovanje
Iz ovog se mogu zaključiti tri bitne karakteristike (specifičnosti) upotrebne vrednosti
radna snege:
3
1) Osnovna karakteristika upotrebne vrednosti radne snage sastoji se u tome što ona
proizvodi novu vrednost i to veću od veličine vrednosti same radne snage
2) Druga karakteristika je da se radna snaga kupuje zbog njene upotrebne vrednost i što
je kupuju vlasnici sredstava za proizvodnju koji mogu da je upotrebe
3) Treća karakteristika vezana je za stepen trošenja upotrebne vrednosti radne snege.
Njeno prekomerno trošenje narušava zdravlje radnika i skraćuje njegov životni vek
Prema svemu navedenom, vidimo da se veličina vrednosti radne snage kao robe svodi na
vrednost odredjene količine životnih sredstava (sredstava lične potrošnje) koja su neophodna da
se radna snaga reprodukuje, normalno razvije i ovekoveči, u smislu da se obezbedi trajan priliv
novih generacija najamnih radnika.
III
4
Strukturu proizvedene vrednosti robe odredjuju karakteristike trošenja faktora
proizvodnje(sredstva za proizvodnju i radna snaga). Naime, trošenjem radne snage u datom
procesu proizvodnje dobija se dvostuki rezultat. S jedne strane, trošenjem radna snaga u
proizvodnom procesu stvara novu vrednost, čija je veličina odredjena količinom novodatog rada.
S druge strane, koristeći data sredstva za proizvodnju, radna snaga prenosi njihovu vrednost na
novi proizvod.
Struktura proizvedene vrednosti može se, na taj način, predstaviti kao zbir prenesene i
novostvorene vrednosti (V = PV + NV), a proces proizvodnje vrednosti kao istovremeni proces
prenošenja vrednosti (trošenjem upotrebne vrednosti sredstava za proizvodnju) i stvaranja nove
vrednosti (trošenjem radne snage izražava se u novododatom radu).
Medjutim, pošto u u kapitalističkoj robnoj proizvodnji cilj proizvodnje nije proizvodnja
vrednosti kao vrednosti (prosta reprodukcija), već oplodnja uloženog kapitala (proširena
reprodukcija) (N – N1), potrebno je objasniti transformaciju proizvodnje vrednosti u procesu
oplodnje vrednosti.
Sp
N R ... P ... R1 N1
Rs
Izvor: Pavličić M. (2006), Osnovi ekonomije, Mašinski fakultet Kraljevo, str. 192
5
snage , onda bi, u tom slučaju, kapitalista samo reprodukovao uloženi kapital u sredstva za
proizvodnju i u radnu snagu(prosta reprodukcija). Očigledno je da se proces stvaranja vrednosti
mora produžiti preko ove tačke da bi se uloženi kapital i oplodio(proširena reprodukcija).
To se postiže time da angažovanjem radne snage za dati proizvdoni proces kapitalista je
stekao pravo da raspolaže sa njenom upotrebnom vrednošću u toku trajanja čitavog radnog dana.
Na taj se način vrednost radne snage kao robe i njena upotrebna vrednost razdvajaju.
Produžavanjem radnog vremena iznad vremena koje je potrebno da radna snaga stvori ekvivalent
za izdati kapital za sopstveno angažovanje kapitalista proces stvaranja vrednosti pretvara u
proces oplodnje vrednosti. Iznad te tačke proizvedena vrednost postaje veća od vrednosti
angažovanog i utrošenog kapitala, pa se na taj način pojavljuje i odredjeni višak vrednosti koji
sada postaje izraz oplodnje uloženog kapitala. Ovaj deo novostvorene vrednosti iznad protiv
vrednosti radne snage kao robe Marks označava kao višak vrednosti.
Da bi sve ovo jasnije pojasnila prikazaću jedan primer stvaranja vrednosti i viška
vrednosti. Neka je kapitalisti za otpočinjanje procesa proizvodnje neophodan kapital od 50000
din., od čega se 25000 din. izdvaja za nabavku sredstava za rad, 10000 din. za nabavku predmeta
rada, a 15000 din. za angažovanje potrebne radne snage. Pretpostavka je da radni dan traje 5 sata,
a da u jednom času radna snaga stvara novu vrednosti u iznosu od 3000 din. Ukoliko
pretpostavimo da se za ovih 5 časova sva sredstva za proizvodnju potroše, proizvedena vrednost
i njena struktura izgledaće ovako:
Radna snaga je u ovom procesu proivodnje prenela svu vrednost sredstava za proizvodnju
(35000 din.) na novi proizvod, a istovremeno je stvorena i nova vrednost od 15000 din.
Vrednost proizvedene robe je 50000 din. koliko iznosi i uloženi kapital. Da bi se uloženi kapital
oplodio, tj. da bi kapitalista prisvojio višak vrednosti potrebno je radni dan produžiti preko
potrebnog radnog vremena. Ako pretpostavimo da se radni dan produžava za 5 sati rada, onda će
za nastavak proizvodnje biti potrebno ponovo nabaviti nova sredtva za proizvodnju u istom
iznostu kao i pre – 50000 din. Medjutim, pošto je kupio radnju snagu za njenu dnevnu upotrebu
kapitalista ne ulaže novi kapital za angažovanje radne snage u ovih 5 sati rada. U tom slučaju,
prizvedena vrednost i njena struktura u toku trajanja radnog dana od 10 časova biće:
6
Tabela 2. Proces proizvodnje vrednosti i viška vrednosti
U novih 5 sati proizvedena je, kao i kod prvih 5 sati rada, vrednost robe u iznosu od
50000 din. Ako pogledamo rezultat proizvodnog procesa od deset sati rada, videćemo da je
proizveden višak vrednosti u iznosu od 15000 din. On se pojavljuje kao razlika izmedju ukupno
proizvedene vrednosti o 100000 din. (50000 + 50000) i vrednosti utrošenog kapitala od 85000
din. (50000 + 35000).
Iz ovog primera se vidi da u toku radnog dana od 10 časova radna snaga je prenela
vrednosti sredstava za proizvodnju na novi proizvod u punom njihovom iznosu od 70000 din.
( 35000 + 35000) i stvorila novu vrednost od 30000 din. Pošto se jedan čas rada radne snage
izražava u novostvorenoj vrednosti od 3000 din., radnoj snazi je potrebno 5 sati rada (potrebno
radno vreme) da bi reprodukovala izdati kapital za njeno angažovanje. Medjutim, pošto radni
dan traje 10 časova, ukupna novostvorena vrednost za ovih 10 sati rada je 30000 din., jer je u
ovih dopunskih 5 sati rada (višak radnog vremena) stvorena novostvorena vrednost od 15000
din. Zbog toga se i višak vrednosti pojavljuje kao deo novostvorene vrednosti iznad vrednosti
radne snage (30000 – 15000 = 15000).
Navedeni primer pokazuje da se višak vrednosti pojavljuje kao rezultat prisvajanja od
strane kapitaliste jednog dela novostvorene vrednosti iznad veličine vrednosti radne snage.
Prenesena vrednost sredstava za proizvodnju jednaka je njihovoj vrednosti i od nje ne može biti
veća, zbog toga kapital uložen u sredstva za proizvodnju u procesu stvaranja vrednosti označava
kao postojani kapital. Sa druge strane veličina novostvorene vrednosti nije unapred odredjena,
već je promenljiva i zavisi od svih onih faktora koji opredeljuju trošenje radne snage u
proizvodnom procesu. Zbog toga se i kapital uložen u radnu snagu naziva promenljivi kapital.