„Mješovita srednja škola“ Novi Travnik

Tema za stručno usavršavanje

„KONCEPT PRIMJENE RAČUNARSKIH PROGRAMA U
NASTAVI MATEMATIKE KROZ PRAKTIČNE PRIMJERE“

Profesor: Melina Kukić - Neslanović

Novi Travnik, Novembar 2021.

Sadržaj

UVOD.........................................................................................................................................2
NASTAVA MATEMATIKE I SAVREMENA TEHNOLOGIJA.......................................3
TRADICIONALNA NASTAVA MATEMATIKE I MODERNIZACIJA NASTAVE MATEMATIKE
UVOĐENJEM RAČUNARA I RAČUNARSKIH PROGRAMA .............................................................3
ULOGA NASTAVNIKA U SAVREMENOJ NASTAVI MATEMATIKE...............................................4
PRIMJENA RAČUNARSKIH PROGRAMA U NASTAVI MATEMATIKE...................5
OGRANIČENOST NASTAVE BEZ RAČUNARA............................................................10
ZAKLJUČAK.........................................................................................................................11
LITERATURA........................................................................................................................12
Uvod

Upotreba računara u nastavi matematike je inovacija u učenju. Da bi se učenici motivisali na

rad, poboljšalo njihovo razumijevanje i usvajanje znanja i prije svega da matematiku ne bi
smatrali dosadnim predmetom, računari mogu biti odlična pomagala. Jer kao što je rekao
Blaise Pascal [2]: „Matematika je suviše ozbiljna, i zbog toga ne treba propustiti nijednu
priliku da se učini zanimljivom“. Uvođenjem računara u nastavu matematike omogućava se
učenicima lakše učenje i brže savladavanje gradiva, tj. postiže se najvažniji cilj a to je
razumijevanje matematike. Osim toga, računari imaju primjenu u različitim oblicima
nastavnog rada i njegovim različitim fazama. Omogućavaju da se naučeno duže pamti te
pružaju mogućnost da se ekonomiše vremenom. Vrlo je važna uloga nastavnika kad se radi o
upotrebi računara u nastavi. Nastavnici treba da imaju potrebna znanja i efikasno koriste
računare u nastavi kako bi njihova upotreba u nastavi imala što veći učinak. U nastavku ovog
rada detaljnije ćemo prikazati na koji način upotreba računara može pomoći u izvođenju
nastave.
Nastava matematike i savremena tehnologija

Tradicionalna nastava matematike i modernizacija nastave

matematike uvođenjem računara i računarskih programa

Tradicionalna nastava matematike se pretežno zasniva na: Nastavnik demonstrira skup

postupaka koji se mogu koristiti za rješavanje određene vrste problema. Zatim se postavlja
određeni problem kako bi ga u razredu svi zajedno riješili. Pored toga, učenici dobijaju više
zadataka za samostalno vježbanje. Naprimjer, kada učenici uče o površinama nekih oblika
dobijaju skup formula koje treba primijeniti u zadatku. U te formule uvrste brojeve i tako
izračunavaju rješenje. U složenijim zadacima može biti data površina i tražiti se od učenika da
nađu iz te površine neki drugi element koji nedostaje. U ovakvim lekcijama učenici uče da
prate postupak i dođu do rješenja. Samim tim, matematika im se čini jednostavnijom.
Međutim, podučavanje matematike na ovaj način može biti prepreka u daljem učenju. Učenici
mogu postati zavisni od određenih trikova i pravila koja ne važe u svim situacijama, što
otežava njihovo prilagođavanje novim situacijama.

Kao što je navedeno u [2]: U tradicionaloj nastavi učenik je uglavnom samo objekat
nastavnog procesa. Njemu nastavnik daje gotova znanja, uz zahtjev da ih što temeljnije
zapamti i, kad zatreba, umije što preciznije da ih reprodukuje. Nastava matematike, u
izvođenju pedagoški kvalifikovanih i savjesnih nastavnika, nikad nije bila bez ikakvog
nastavničkog insistiranja na tome da učenici razumski usvoje matematička znanja, baš kao ni
bez ikakvog učeničkog samostalnog rada u kome se zahtjevalo primenjivanje stečenih znanja
u odgovarajućoj praksi, u rješavanju odgovarajućih matematičkih zadataka. Zato se za nju ne
može tvrditi da je ikada stavljala učenika isključivo u položaj objekta nastavnog procesa. Ali i
tu nastavu je i potrebno i moguće učiniti savremenijom i efikasnijom.

Za razliku od tradicionalne nastave matematike, moderna nastava je mnogo više usmjerena na

učenika. Tačnije, učenik je najaktivniji faktor u ovom procesu. Nastavnik je tu da „pomogne u
učenju“, da ohrabri i uputi učenike da sami istražuju.

Ono što karakteriše inovativnu, modernu, razvijajuću nastavu jesu uslovi u kojima učenik
postaje subjekat nastavnog procesa, a njena suštinska usmjerenost je ka razvoju mentalnih,
posebno misaonih sposobnosti i cjelovite ličnosti učenika. Učenikov razvoj postaje glavni cilj
ne samo nastavnika već i samog učenika. Kada učenik osjeti potrebu i sposobnost za
usavršavanje i motiv za samorazvoj - nastavni proces za njega dobija jasno određenu svrhu, a
ta svrha je njegov vlastiti sveobuhvatni razvitak. U ovakvoj nastavi kod učenika je prisutna
snažna motivacija, pa nastavnik u njoj ima ulogu organizatora uspješne saradnje, konsultanta i
rukovodioca saznavalačkog i razvojnog procesa. Da bi se dostigao ideal savremene nastave
matematike, neprekidno treba tragati za metodama koje će rezultirati većim odgovarajućim
interesovanjem učenika, aktivnijim i svestranijim učešćem u nastavnom procesu i uistinu
solidnim i trajnim usvajanjem znanja i navika. [2]
Uloga nastavnika u savremenoj nastavi matematike

Učenici trebaju biti centar obrazovanja, škole nosioci znanja, ali nastavnici su oni koji najviše
doprinose tome. Bez nastavnika škole ne mogu da pruže obrazovanje i učenici ne mogu da
dobiju znanje koje im je potrebno. U današnjem modernom svijetu, nastavnici ne smiju biti
ograničeni tradicionalnim razmišljanjima. Uspješan nastavnik danas mora biti u potrazi za
tehnološkim napretkom. Većina učenika matematiku smatra dosadnim i teškim predmetom.
Nastavnik je taj koji treba da razbije predrasude, motiviše učenike i matematiku učini
zanimljivim predmetom.

Pošto je nastavni predmet matematika po suštini težak te ga se većina učenika pribojava –

uloga nastavnika je najvjerovatnije presudna za otklanjanje odbojnosti, razvijanje
interesovanja, pa čak i stvaranje ljubavi prema ovom predmetu. Ni najbolje osmišljen nastavni
plan i program, veoma kvalitetni udžbenici i odlične zbirke iz predmeta matematika nisu
zagarantovani za uspješno usvajanje sadržaja matematike. Najpresudnije je to kako je i koliko
je nastavnik osposobljen da učenike zainteresuje za matematiku i učini je dostupnom svakom
pojedincu. Pokazalo se da je nastava uspješna samo ako se ostvaruje raznovrsnim metodama,
u raznovrsnim oblicima i pomoću raznovrsnih nastavnih sredstava, jer se na taj način
ostvaruju najbolja postignuća kod učenika. Zato računar otvara velike didaktičke mogućnosti.
Kao nastavno sredstvo, daje neslućene perspektive matematičkom obrazovanju učenika. Pri
tom nastavnik ne mora obavezno biti informatički ekspert; dovoljna je i solidna kompjuterska
pismenost. Mnogi nastavnici se još uvijek bore sa zadatkom da efikasno koriste tehnologiju za
nastavu i učenje matematike. Jedan od razloga za to jeste i to što korištenje tog sredstva
zahtjeva dosta vremena za pripremu odgovarajućh materijala za čas. Međutim, taj uloženi trud
i napor kasnije se višestruko isplati, jer je veći dio materijala koji nastavnici pripremaju za čas
takav da se i nadalje može upotrebljavati u nastavi i može uveliko olakšati kasniju pripremu
za časove. [2]

Tehnologija ne može biti efikasna u učionici bez nastavnika koji imaju određena znanja o
istoj. Iako se upotreba tehnologije u učionici povećava, ono što je važno jeste da učenje kroz
njenu primjenu ostane cilj.

U cilju podrške nastavnicima u izazovu da uspješno integrišu računare u nastavi i učenju

matematike, nastavnicima se nude mogućnosti profesionalnog usavršavanja putem
akreditovanih stručnih seminara, na kojima se obrađuje upravo ta tematika. Na ovaj način oni
saznaju o novim pristupima primjene računara u nastavi i postaju spremniji za njihovu
integraciju u svoju nastavnu praksu. Pored toga, nastavnici mogu da nauče kako da selektivno
koriste softver u svojim učionicama i kako da poboljšaju uspjeh učenika obezbjeđivanjem
nove i efikasnije mogućnosti za učenje. Međutim, samo obezbeđivanje novih tehnologija za
nastavnike ne garantuje njihovu uspešnu upotrebu u nastavi i učenju matematike. Potrebno je
obezbjediti i odgovarajući profesionalni razvoj u cilju podrške nastavnicima, ne samo za
korištenje novih softverskih alata, već i za njihovo uvođenje u metode o tome kako da
efikasno koriste računar u svojoj nastavnoj praksi. Osim toga, nastavnici moraju biti spremni
za sve složenosti ovakvog okruženja koje definitivno stvara više izazova i za nastavnike i za
učenike od tradicionalne nastave matematike. [2]
Primjena računara i računarskih programa u
nastavi matematike

Pri odabiru pojedine programske podrške, nastavnik mora razmotriti nekoliko pitanja [6]:

 može li konkretni software pomoći podučavanju matematike, povećanju razine znanja,

razvoju određenih vještina i poboljšanju razumijevanja matematičkih ideja,
 može li nam konkretni software pomoći pri radu s matematičkim sadržajima, tj. može
li nama ili učenicima pomoći pri računanju, crtanju grafova, kreiranju tablica,
rješavanju problema, transformiranju izraza i sličnim radnjama,
 pomaže li upotreba konkretnog software-a u izradi nastavnih materijala, čuvanju
podataka, pronalaženju već postojećih nastavnih materijala itd.

Obrazovni softveri su posebna vrsta softvera namjenjena obrazovanju i nastavi. Nastavni

softver nabavlja škola. Pri tome treba voditi računa o potrebama učenika i o nastavnom planu
i programu. Najčešće korišteni softveri u školama su:

 Microsoft Word (softver za obradu teksta)

 Microsoft Excel (softver za izradu tabela)
 Microsoft Power Point (softver za izradu prezentacija)
 Microsoft Front Page (softver za izradu veb stranica)

Neki od specijaliziranih programskih alata namijenjenih upravo matematičkoj edukaciji u [6]

su:

 alati dinamičke geometrije poput The Geometer's Sketchpad, Geogebra, Cinderella,

Cabri Geometry,
 grafički alati (napr. Winplot, Dplot, Visio),
 profesionalni matematički programski sistemi (npr. Mathematica, Maple, Derive).

Računari se u nastavnom procesu koriste u nekoliko situacija: nastavnik ih koristi pri

planiranju i pripremanju za nastavu i rad u školi; učenik kao pojedinac ih koristi van vremena
provedenog u školi; nastavnik ih koristi pri radu sa cijelim razredom; grupa učenika ih koristi
tokom rada na školskom času.

Pri planiranju i pripremanju za nastavni čas nastavnik treba iskoristiti mogućnost pristupa
raznim vrstama nastavnog i popratnog materijala. Na internetu postoji niz informacija i
materijala koje će obogatiti dio časa namijenjen motiviranju učenika, obradi novog gradiva i
uvježbavanju obrađenog gradiva. Nastavnik će preuzeti one elektronske sadržaje koji će mu
omogućiti efikasnije podučavanje i uvježbavanje nastavnog gradiva. Ne treba zanemariti ni
mogućnost bržeg i racionalnijeg stvaranja i čuvanja dokumentacije vezane uz nastavni proces
(planovi i programi – opći i za učenike s posebnim potrebama, pisane pripreme, kontrolne
zadaće i ispiti znanja, statistike vezane uz vođenje razrednog odjela i drugih školskih i
vanškolskih aktivnosti i sl). Također, nastavnik lako dolazi u kontakt sa sustručnjacima
matematičarima, s kolegama nastavnicima, s članovima pedagoško – psihološkog tima i
ostalim osobama koje nastavniku mogu prenijeti korisna iskustva i pružiti savjet vezan uz
izvođenje nastave matematike ili rad s učenicima. [6]
Kao i svako drugo nastavno sredstvo tako i upotreba računara ima svoje prednosti, ali i
nedostatke. Pri donošenju odluke kada, gdje, kako i zašto koristiti novu tehnologiju, nastavnik
se rukovodi ovim osnovnim načelima [6]:

 odluka o tome kada i kako upotrijebiti ili ne upotrijebiti računar zavisi od toga
unapređuje li ta upotreba postojeću nastavnu praksu,
 odluka mora biti direktno uvjetovana procjenom omogućava li upotreba računara
efikasnije ostvarivanje ciljeva pojedine nastavne jedinice,
 upotreba računara mora omogućiti i učitelju i učenicima da postignu nešto što ne bi
mogli postići bez upotrebe računara, odnosno učiteljima mora omogućiti poučavanje,
a učenicima učenje efikasnije nego bez ove tehnologije.

Dakle, u temama gdje je fokus na analizi problema, a ne na računu potrebnom pri rješavanju
tog problema koristit ćemo računare. U takvim situacijama primjena računara omogućava
slabijim učenicima preskakanje nekih (za tu temu) manje važnih postupaka i koncentriranje
na usvajanje određenog matematičkog koncepta.

Slična se situacija pojavljuje pri ispitivanju nekog geometrijskog svojstva. Umjesto da

vrijeme trošimo na crtanje par posebnih slučajeva na temelju kojih ćemo pokušati učenike
dovesti do zaključka, upotrebom programa dinamičke geometrije fokus sata se prebacuje na
analizu i izvođenje željenih zaključaka. Upotreba računara značajno doprinosi učenju
matematike pomažući učenicima pri [6]:

 vježbanju računanja,
 eksperimentisanju, stvaranju hipoteza koje se odnose na svojstva geometrijskih likova,
funkcija i brojeva,
 radu s realističnim podacima i s većim skupovima podataka,
 razvijanju logičkog mišljenja, stvaranju i modificiranju strategija rješavanja
omogućenim brzom povratnom informacijom,
 učenju pomoću slika (princip zornosti),
 razvijanju vještina i sposobnosti matematičkog modeliranja na temelju danih
podataka.

Kratko rečeno, upotreba računara omogućava učenicima da se koncentrišu na promišljanje o

matematičkim idejama, na rješavanje problema na način koji je lakši i efikasniji nego bez tih
alata. Tehnologija obogaćuje učenje matematike dozvoljavajući učeniku istraživanje i
otkrivanje, a proširuje i vrste problema koji se mogu proučavati.

U nastavi matematike u osnovnoj školi u velikoj se mjeri obrađuju geometrijski sadržaji. Zato
ćemo se osvrnuti na upotrebu programa dinamičke geometrije. To su programi koji su
prvenstveno namijenjeni proučavanju i rješavanju planimetrijskih i stereometrijskih problema.
Radi se o alatu koji nastavniku i učenicima otvara novi pogled na tradicionalne geometrijske
sadržaje, te pomoću kojeg metoda istraživanja i eksperimenta dobiva novo, značajnije mjesto
u nastavi matematike. Već smo naveli alate dinamičke geometrije i neki od njih su
Scketchpad i Geogebra. Oba programa karakterizira mogućnost lakog mijenjanja položaja
ucrtanih objekata dok odnosi među njima ostaju nepromijenjeni. Programi animiraju statičnu
geometrijsku konstrukciju u pomičnu, dinamičnu sliku koja otkriva nove odnose među
geometrijskim objektima koje je možda teško otkriti na klasičnim, statičnim crtežima.
Pokazalo se da učenicima viših razreda pružaju izvrsnu motivaciju za učenje matematike i
razvijanje interesa za predmet. [6]
Uradit ćemo jedan jednostavan zadatak analitičke geometrije u GeoGebri. [3]

Zadatak 1. Odredite realne brojeve a , b tako da 2 x2 + a y 2 +bx – 5 y +3=0 bude jednačina

kružnice koja prolazi tačkom (2 , 3).

Klasičan pristup

Ovaj se zadatak, u klasičnom načinu rješavanja, svodi na poznavanje činjenica:

1. da koeficijenti uz kvadratne članove u jednačini krive drugog reda moraju biti jednaki, to
jest da je a = 2.

2. da koordinate tačke moraju zadovoljavati jednačinu krive.

U tehničkom smislu treba u zadanu jednačinu uvrstiti a=2 , x=2i y=3. Jednačina se svodi na
linearnu jednačinu s jednom nepoznatom. Postupak rješavanja nije uopšte složen ali može
postati rutina od koje se ne vidi bit i smisao zadatka.

Uz pomoć računara

Za rješenje ovog zadatka u GeoGebri potrebno je u polje za unos upisati koeficijente kao
parametre, jednačinu krive u opštem obliku i tačku:

3. a = 1 (ili bilo koja druga proizvoljna vrijednost);

4. b = 1;

5. k:2 x2 + a y 2 +bx – 5 y +3=0;

6. T =( 2, 3).

Slika koja se dobije iznenadit će jer je odmah jasno da za ove vrijednosti parametara uopšte
nije riječ o kružnici!
Promjenom parametara a i b učenik eksperimentalno može doći do zaključka koji od
parametara utječe na to da kriva postane kružnica, a koji utiče na položaj i veličinu krive. Ta
će kružnica i proći tačkom T. Međutim, ovdje se postavlja pitanje možemo li se potpuno
osloniti na grafički prikaz. Možda je riječ o tački koja samo prividno pripada kružnici.
GeoGebra ima jednostavnu naredbu za provjeru.

Potrebno je u polje za unos upisati Veza [T, k].

Među prije navedenim programima više je besplatnih, ali kao što je navedeno u [4],
GeoGebru treba izdvojiti jer:

-to je vrlo profesionalno napravljen program,

-dobitnik je više evropskih nagrada za softver, uključjući nagrade za obrazovni softver,
-u potpunosti je preveden na hrvatski jezik,
-dobro pokriva program matematike osnovnih i srednjih škola,
-više nego drugi programi povezuje algebru i geometriju,
-ima intuitivan algebarski zapis jednadžbi,
-vrlo je jednostavan za upotrebu nastavniku i učeniku,
-učenik može raditi s ovim programom od petog razreda osnovne pa do studija,
-grafika mu je visoke kvalitete, pogotovo za projekciju u razredu,
-vrlo jednostavno generira dinamični crtež na web stranici (aplet),
-crteži su pogodni za prijenos u druge prezentacije i programe, uključivši LATEX.
Pored GeoGebre, koristi se i Sketchpad. Sketchpad je dinamični program namijenjen
proučavanju i rješavanju planimetrijskih problema. Pogodan je i za obradu stereometrije.
Omogućuje usvajanje novih činjenica i postupaka, uvježbavanje naučenih postupaka,
otkrivanje novih svojstava, primjenu novih znanja.

Nastavnici mogu učenicima zadati zadaću da urade u Sketchpadu. Učenici spreme svoj rad i
šalju nastavniku. Primjer jednog zadatka iz geometrije urađenog u ovom programu izgleda
ovako:

Sketchpadov otvoreni pristup omogućuje učeniku idealne uslove za razvijanje njegove

matematičke kreativnosti, izražavanja i dostignuća. Nastavnici mogu koristiti Sketchpad kao
dinamičnu tablu.

Ovo je, jednom riječju, alat za bolje učenje i poučavanje matematike na svim nivoima
školovanja. Njegova moć snižavanja nivoa apstrakcije matematičkog pojma omogućuje svim
učenicima puno lakše, brže i bolje otkrivanje i usvajanje matematike kao i tema/područja koja
do sad nisu bila dostupna u školskom programu. [7]
Ograničenost nastave bez računara

Rad učenika bez računara nije zanemaren primjenom računara u nastavi matematike.
Naprotiv, korištenjem računara podstiče se najvažniji cilj nastave matematike, a to je
razumijevanje materije. Učenici više ne moraju da uče napamet velike količine formula,
nemaju više strah da će pogriješiti u računu, pa je njihova pažnja usmjerena ka razumijevanju
problema i zadataka.

Veliki problem nastave matematike bez računara, kako u školi tako i na fakultetu, jeste
primjena na mali broj problema. Navest ćemo neke ilustrativne primjere [1]:

 pri rješavanju jednačina rade se samo linearne i kvadratne jednačine i neke specijalne
klase polinomnih i trigonometrijskih jednačina,

 pri rješavanju linearnih sistema ne rade se sistemi sa više od tri ili četiri jednačine, dok
se nelinearni sistemi gotovo i ne razmatraju,

 analiza osobina funkcija, kao i crtanje grafika funkcija svedeno je na usku klasu
funkcija,

 primjena integralnog računa data je na malom broju funkcija i pri tome studenti ili
učenici memorišu nepotreban broj smjena koje će veoma brzo zaboraviti,

 za neke probleme (npr. u vjerovatnoći) koriste se tablice.

Zbog ovih ograničenja učenici i studenti ne uočavaju pravu primjenu matematike, jer većina
realnih brojeva nije „lijepa“. Dešava se da i nastavnici i profesori nailaze na poteškoće
prilikom odabira primjera za nastavu i sastavljanja zadataka za provjeru znanja jer je potrebno
sastaviti zadatke sa „lijepim rješenjima“. Primjenom računara većina navedenih ograničenja je
u potpunosti otklonjena i učenici, odnosno studenti, stiču bolju sliku o značaju matematike i
njenoj primjeni. [1]
Zaključak

Mogućnosti računara su velike, mogu se uklopiti u svakodnevnu nastavu i upotrijebiti kao

alati za unapređivanje u skoro svim predmetima. Roditelji žele da njihova djeca završe školu
sa nekim vještinama koje ih pripremaju za dalje obrazovanje. Tehnologija je danas nužnost u
svijetu. Tehnologija u nastavi je svestran alat za učenje i podučavanje i postaje način života.
Posebno je važna uloga nastavnika koji prate rad učenika na računarima. Potencijali koje
donose računari u nastavu matematike, kao i ideja rasterećenja učenika od rutinskih operacija,
nužno dovode do promjena u ciljevima, metodama, sadržaju i socijalnoj organizaciji nastave
matematike. Uvođenjem računara uvodi se i mogućnost uvođenja novih sadržaja u nastavu
kao i preispitivanje postojećih nastavnih planova. Kao što je rečeno u [5], računari nisu više
samo pomagala već postaju nositelji nastave što se u didaktici definira kao nastavna
tehnologija. "Nastavna tehnologija znači da je tehnika tako konstruisana i programirana da
neposredno vrši didaktičku funkciju poučavnja i učenja". Time tehnika postaje važan faktor u
procesu nastave, odnosno obrazovanja te dolazi i do mijenjanja funkcije nastavnika koji
preuzima funkciju organizatora nastavne tehnologije, pa se i klasični didaktički trougao
(nastavnik - učenik - sadržaj) transformira u didaktički četverougao (nastavnik - učenik -
sadržaj - tehnika).
Literatura

[1] Dragoslav Herceg (2002). Matematika i računari u nastavi, NaRa 2002, Zbornik radova
po pozivu. Novi Sad: Prirodno-matematički fakultet, Departman za matematiku i informatiku.

[2] Popović, Lj. (2012). Primena računara u nastavi matematike. Master rad, Beograd:
Matematički fakultet, Univerzitet u Beogradu.

[3] Dubravka Glasnović Gracin, (2008). Računalo u nastavi matematike. Matematika i škola.
Dostupno na: https://mis.element.hr/fajli/844/47-07.pdf

[4] Šime Šuljić, (2005). GeoGebra. Matematika i škola. Dostupno na:

https://mis.element.hr/fajli/416/28-05.pdf

[5] fpmoz.ba/tmarusic/pedagogija/Racunalo_u_nastavi.pdf

[6] https://web.math.pmf.unizg.hr/nastava/rnm/primjena_racunala.doc

[7] www.proven.hr/