Kognitivna psihologija

Nastala je 20-ih godina, a procvat doživljava 50-ih godina 20.st., tome je doprinio razvoj kibernetike
tokom 2. svjetskog rata.

Značajni autori: Noam Chomski, Jean Piaget i Ulrich Neisser.

Noam Chomski - lingvista, obilježio je perspektivu svojim radom na razvoju i suštini jezika.
Odbacio je Skinnerovo tumačenje razvoja govora kao formiranja S-R asocijacija. Smatra da je govor
kreativan kognitivni proces, namijenjen iskazivanju ideja.

Jean Piaget - švicarski psiholog, formulisao je razliku između načina na koji misle djeca i odrasli.

Definisao je faze mentalnog/misaonog/kogntivnog razvoja:

● Senzomotoričko razdoblje (od rođenja do 2 godine): U ovom stadiju kognitivni sustav

dojenčeta je ograničen na motoričke reflekse, ali i na neke složenije postupke
utemeljene na tim refleksima. Dojenče je u interakciji s okolinom, uči razumijevati svijet i
stječe kapacitet za unutarnje mišljenje.

● Predoperacijsko razdoblje (2 do 7 godina): Djeca sada razvijaju jezik i sposobnosti

mentalnog predočavanja, ali još uvijek nemaju sposobnost apstraktnog poimanja i
nemaju svijest o vremenu. Inteligencija postaje manje egocentrična i više socijalizirana.
Dijete sada može misliti o događajima i stvarima koje nisu prisutne u vrijeme pričanja.
Ono može vidjeti svijet samo iz svoje perspektive, te pretpostavlja da to tako čine i drugi.
Kod poučavanja djeteta u ovom stupnju mora se uzeti u obzir njegovo nepotpuno
razumijevanje koncepata fenomena vremena.

● Razdoblje konkretnih operacija (7 do 11 godina): Djeca na ovom stupnju razvoja su

sposobna za simultano analiziranje više perspektiva. Veliki dio učenja je proveden kroz
asimilaciju. Iako mogu razumjeti konkretne probleme i razviti vještine zaključivanja,
prema Piagetu oni još uvijek ne mogu analizirati apstraktne probleme i sve njihove logične
posljedice.

● Razdoblje formalnih operacija (11 do adolescencije): Piaget tvrdi da je posljednji oblik

kognicije postignut na ovom stupnju. Sposobnosti apstraktnog mišljenja na ovom stupnju
su vrlo slične onima kod odraslih. Pojedinac na ovom stupnju je sposoban za hipotetske i
deduktivne, ali i refleksivne i analitičke vještine zaključivanja. Ovo bi trebao biti posljednji
stupanj kognitivnog razvoja i unatoč tome što će se baza znanja pojedinca još proširiti,
njegove mogućnosti mišljenja su sada najveće.

Koncept sheme pojam je koji koristi Piaget kada se odnosi na tip kognitivne organizacije koja postoji
između kategorija u određenom trenutku. To je nešto poput načina na koji su neke ideje poredane i
stavljene u odnos s drugima.

Učenje se prema Piagetu događa putem dva procesa:

● asimilacijom - proces kojim se novi podaci iz okoline uključuju u več postojeće misaone
sheme
 ● akomodacijom - proces kojim se postojeće sheme mijenjaju u skladu s novim informacijama

Ova perspektiva je dobila današnji značaj kada je počela i ostale psihičke pojave da tumači kroz
prizmu kognicije.
Psihički procesi - motivi, želje i mišljenja se prihvaćaju. ali se introspekcija kao naučna metoda
izbjegava.

U K.P. dominira pozitivizam - filozofski pravac koji traga za kauzalnim odnosima i koristi se
eksperimentalnim istraživanjima.

Glavne discipline:
1. kognitivna psihologija u užem smislu (od čula do inteligencije)
2. kognitivna neuronauka (presjek biološke i kognitivne psihologije)
3. kibernetika, vještačka inteligencija i ekspertski sistemi
4. teorije ličnosti uključujući i socijalni konstruktivizam
5. psihoterapija.

Socijalni konstruktivizam se bazira na konstruktivističkoj paradigmi, suprotnoj pozitivizmu.

- Vodeći autor je George Kelly, također autor i Teorije ličnih konstrukata (koristi se u kliničkoj
psihologiji).

Humanistička psihologija

Humanizam - filozofski pravac koji svakog čovjeka vidi kao jedinstvenog, sposobnog da se mijenja i
razvija.
H.P. je nastala 50-tih godina 20.st., akcentira ljudske potrebe i govori da ljudi imaju mogućnost izbora.
- Predstavnici: Carl Rogers i Abraham Maslow.

Carl Rogers - dugujemo mu sljedeće pojmove:

● Samopoimanje je slika koju imamo o sebi. To je u biti mentalna slika o tome tko ste kao
osoba. Na primjer, uvjerenja poput "ja sam dobar prijatelj" ili "ja sam dobra osoba" dio su
cjelokupnog samopoimanja.
● Samoaktualizacija - ispoljavanje svojih apsolutnih potencijala kao ljudske individue.

Abraham Maslow - hijerarhija motiva/potreba

- na dnu piramide su fiziološke potrebe (disanje, hrana, voda, spavanje, seks…)
- sigurnost (tjelesna, radna, moralna, obiteljska)
- ljubav i pripadanje (prijateljstvo obitelj, seksualna intimnost)
- poštovanje (samopoštovanje, poštovanje drugih)
- na vrhu je samoaktualizacija (kreativnost, spontanost, rješavanje problema…)

Ostale perspektive i podjele

Teorija crta - tumači ličnost kao sklop ličnih dispozicija ili osobina

Diferencijalna psihologija (psihometrijska perspektiva ili pihologija crta) - izučava individualne razlike.
Počela je sa Francisom Galtonom i Charlesom Spearmanom, a dobila puni zamah zahvaljujući
Raymondu Cattellu i Hansu Eysencku.

Eksperimentalna psihologija - traga za uzrocima ponašanja: genetskim, fiziološkim, vaspitnim,

socijalnim.

Eysenck je tvrdio da postoje tri primarne dimenzije osobnosti koje su određene nasljeđem i očituju se
fiziološki. Vjerovao je da ih možete izmjeriti promatrajući reakciju autonomnog živčanog sustava.
Tada je Eysenck definirao tri osnovne dimenzije osobnosti i njihovu strukturu i osobine.
Te su tri dimenzije:
● Ekstraverzija-introverzija: Ovoj dimenziji odgovaraju osobine poput vitalnosti, impulzivnosti,
društvenosti, dinamičnosti, dominacije, dogmatizma i istraživanja.
● Neuroticizam: Ova dimenzija uključuje osobine poput sramežljivosti, iracionalnosti,
emotivnosti, niskog samopoštovanja, anksioznosti, krivnje i nestabilnosti.
● Psihotizam: Osobine poput agresivnosti, hladnoće, okrutnosti, egocentrizma i poteškoća u
osjećaju empatije spadaju u ovu kategoriju.

Geštalt psihologija

Geštalt - njem. Gestalt (sklop, forma, oblik)

Nastanak G.P. se vezuje za Maxa Wertheimera.
Geštaltisti ističu cjelinu. Svojstvo cjeline ilustrovali su fi-fenomenom.

U mraku, 2 lampice koje se nalaze na maloj udaljenosti 1 pored druge se brzo naizmjenično pale i
gase i mi jasno opažamo kako se svjetlo kreće lijevo-desno. Wertheimer je zaključio da je svjetlo
svojstvo dijelova, a pokret svojstvo cjeline i postoji samo u našem opažanju.

Neke optičke iluzije mogu da se objasne pomoću Geštalt psihologije.

Geštaltisti su se bavili i višim kognitivnim procesima, posebno rješavanjem problema.

Tvrdili su da je 1 od 2 osnovna načina rješavanja problema rješenje putem uviđanja, koji su geštaltisti
nazvali aha doživljaj.

Ova perspektiva je ostala nedorečena - deskriptivna i danas nema aktivnih autora.

 Biheviorizam

Predmet proučavanja psihologije može biti samo ponašanje.

Ponašanje je refleksija unutrašnjih mentalnih procesa, koji se mogu izučavati određenim metodama.

Ako psihologija želi biti nauka mora istraživati ono što je dostupno objektivnom posmatranju i
mjerenju - a to su eksterne draži i ponašanje.

➢ Ovaj bihevioristički stav se može sažeti u čuvenoj skraćenici S=R. - ono što možemo
istraživati su stimulusi (draži) i reakcije.

Osnivač - John Watson, svoje gledište je izložio 1913. u onome što je kasnije nazvao bihevioristički
manifest.
On je poput funkcionalista istraživao što ljudi rade.

Clark Hull - rani biheviorista, pokušao je povezati Watsonovo i Pavlovljevo učenje u 1 teoriju.
U nj. teoriji važnu ulogu igraju nagoni - draži koje generišu tkiva kojima nedostaju neki resursi.

Organizam je izložen iscrpljivanju resursa, to stvara fiziološke potrebe, one aktiviraju nagone, nagoni
pokreću ponašanje, ono je usmjereno ka cilju, a cilj ima svrhu preživljavanja.

Dakle, nagon je vrsta energije koja nastaje iscrpljivanjem resursa i ta en. poreće ponašanje. Ponašanje
dovodi do zadovoljavanja potreba, resursi se popunjavaju i nagon tj. en. nestaju.

Burrhus Frederic Skinner - najutjecajniji predstavnik, svoj pristup je nazvao radikalnim

biheviorizmom jer je unutarnja ponašanja tretirao kao oblik ponašanja.
Nj. najpoznatiji doprinos je pojam operantnog uslovljavanja.

Operantno ponašanje je ono koje ima efekt na okolinu, ako je efekt nagrada, organizam će ponavljati
ponašanje, a ako je kazna, ponašanje će se ugasiti.
Ovaj model je prošao nekoliko faza razvoja. Dobio je oblik S-O-R, pri čemu O označava intervenišuću
varijablu (npr. navika).
Neobihevioristi su kasnije dopustili date varijable imaju status hipotetičkih konstrukata (npr. umor).

Zamjerke biheviorizmu: ne izučava emocije, mišljenje, motive, protjeruje introspekciju i naš doživljaj
svijeta oko sebe, što je kontradiktorno za psih.