METODOLOGIJA ZNANSTVENO – ISTRAŽIVAČKOG RADA

Prema: Tkalac Verčić, A., Sinčić Ćorić D., Pološki Vokić, N. (2010.)Priručnik za metodologiju
istraživačkog rada: Kako osmisliti, provesti i opisati znantsveno i stručno istraživanje. Zagreb: M.E.P.,
d.o.o

Pripremila: Mesić Maja

I. DIO – UVODNI DIO

1. ISTRAŽIVANJE I ISTRAŽIVAČKA FILOZOFIJA

-Istraživanje je unaprijed osmišljen, logičan i sustavan proces kojim povezujemo mišljenja i iskustva,
dolazimo do (novih) spoznaja i povećavamo znanje.

-Temeljnim istraživanjima cilj je otkrivanje zakonitosti u pojavama i procesima (otkriće), razvojna

istraživanja usmjerena su potencijalnim vrijednostima otkrića (izumima), a primijenjena istraživanja
teže konkretizaciji spoznaja, a akcijska istraživanja konkretnoj stručnoj aktivnosti.

-Odlučivanju o konkretnom nacrtu istraživanja prethodi dug i temeljit mentalni proces: istraživač
treba odabrati istraživačku filozofiju, pristup istraživanju, strategije istraživanja, vremenski horizont i
metode te načine prikupljanja podataka.

-Istraživačka filozofija određuje sve buduće korake u nacrtu istraživanja. Suvremenim društvenim
istraživanjima dominiraju dvije:

1. POZITIVIZAM- proučava koncepte kao što su društvene strukture i činjenice te uzroke društvenih
fenomena

- dominantno se oslanja na elemente stvarnosti koji su jasno vidljivi i jasno se

promatraju, što za rezultat ima poopćavanje temeljeno na zakonu sličnosti

- zastupa poziciju istraživača kao neovisnog i udaljenog od utjecaja predmeta

istraživanja.

- zahtijeva primarno deduktivan pristup istraživanju koji omogućava razvoj teorije i

hipoteza, a s ciljem njihova testiranja

-deduktivizam polazi od aksioma, deduktivnom logikom razvija teorijske tvrdnje te ih

potom empirijski provjerava

2. FENOMENOLOGIJA (naturalistička ili interpretativna filozofija) – proučava koncepte kao što su

društveni konstrukti i značenja

1
 - polazi od postulata da je društvena strana svijeta presložena da bi se mogla
objasniti teorijama koje se temelje na isključivim zakonima

- fenomenolozi drže da se okruženje stalno mijenja, a da je jedinica istraživanja

organizam te da će se poopćavanjem izgubiti bogatstvo informacija o predmetu istraživanja

- metodološki pristup koji je okosnica ovoj istraživačkoj filozofiji je induktivan

- induktivizam polazi od pojedinačnih podataka i induktivnom ih logikom

pretvara u opće teorije

Grafički prikaz br.1: Tablica glavnih razlika između deduktivnog i induktivnog pristupa istraživanju

Naglasci u deduktivnom pristupu Naglasci u induktivnom pristupu

- znanstveni principi
-kretanje od teorije k podacima
-potreba objašnjenja uzročnih odnosa među
varijablama
-prikupljanje kvantitativnih podataka
-primjena kontrole kako bi se osigurala valjanost
podataka
-operacionalizacija koncepata kako bi se
osigurala jasnoća definicije
-visoko strukturiran pristup
-nezavisnost istraživača od predmeta istraživanja
-nužnost odabira uzorka dovoljne veličine kako bi
se zaključci poopćili
-cilj je razumijevanje značenja koje ljudi pridaju
događajima
-kretanje od podataka prema teoriji
-blisko razumijevanje konteksta istraživanja
-prikupljanje kvalitativnih podataka
-fleksibilnija struktura koja dopušta promjene u
naglasku u istraživanju kako otkriće odmiče
-shvaćanje da je istraživač dio istraživačkog
procesa
- neorjentiranost na poopćavanje zaključaka

-Pri kriterijima odabira dominantnog istraživačkog pristupa najvažnija je priroda problema koji se
istražuje.

- Ukoliko o problemu postoji bogata literatura te se mogu definirati početni teorijski okvir i polazišne
hipoteze, podobniji je deduktivan pristup istraživanju.

- Za problem koji je relativno nov i nije opsežno obrađen u literaturi prikladnije je na temelju vlastitih
spoznaja razviti novi koncept, pa je podobniji induktivan pristup istraživanju

- U obzir treba uzeti i skonosti istraživača prema određenom pristupu problemu.

- Suvremena je metodologija pluralistička, pa je dobro i preporuča se kombiniranje elemenata

različitih filozofija i pristupa.

2
2. ETIKA U ISTRAŽIVANJU

-Odnosi se na primjenu etičkih načela i prikladnost ponašanja u pripremi i provedbi istraživanja te

analizi i interpretaciji rezultata.

-Etičke dvojbe mogu se javiti u svim fazama istraživačkog procesa:

1) U fazi prikupljanja i korištenja izvora literature – podrazumijeva prikladno ponašanje prema

tuđem intelektualnom vlasništvu i autorskom pravu: svaki dio tuđeg rada, bez obzira na to je li
iznesen u upravnom ili neupravnom govoru ili je prepričan, treba biti pravilno označen.Preuzimanje
tuđih teorijskih spoznaja ili empirijskih rezultata bez pozivanja na izvor smatra se plagijatom i
predstavlja nepoželjnu praksu među istraživačima. RH: od 2003.g. na snazi Zakon o autorskom pravu
i srodnim pravima.

2) U fazi izrade nacrta istraživanja – podrazumijeva prikladno ponašanje u definiranju osnovnih

smjernica u istraživanju. Ne smiju se preuzimati tuđi istraživački procesi. Pri odluci o preuzimanju
nečijeg nacrta istraživanja , etički je navesti izvor nacrta, time se uvažava intelektualno vlasništvo
drugih istraživača. Ponavljanja istraživanja tijekom vremena poboljšavaju instrument te je praksa
među istraživačima ponavljati istraživanja i tako provjeravati (unaprjeđivati) postojeće spoznaje.

3) U pristupanju ispitanicima – obuhvaća: prihvaćanje prava potencijalnih ispitanika na informiranost

o istraživanju, odnosno dobivanje obaviještenost pristanka sudjelovanja u istraživanju, poštivanje
privatnosti i osiguravanje anonimnosti ispitanika u istraživanju i odustajanja od istraživanja, dobivanje
suglasnosti ispitanika u prikazivanju podataka proizašlih iz istraživanja.

4) U fazi prikupljanja podataka – tijekom procesa prikupljanja istraživač treba ostati objektivan,
bilježiti točne i potpune podatke i izbjegavati selektivnost jer u suprotnom bi valjanost i pouzdanost
nalaza mogle biti ugrožene. Ispitanicima se ne smije lagati o proceduri ili trajanju istraživačkog
postupka te se i u ovoj fazi valja pridržavati svih prethodno navedenih principa.

Ponekad istraživači unajme istraživačku agenciju u fazi prikupljanja podataka, koja može osigurati
organizirano prikupljanje podataka u relativno kratkom roku, što je osobita prednost ukoliko se
istraživanje provodi na velikom uzorku. Svakako treba navesti tko je prikupio podatke za potrebe
istraživanja.

5) U fazi obrade, analize i interpretacije rezultata – odnosi se na prikladno ponašanje u analizi

prikupljenih podataka i njihovoj interpretaciji. Istraživač treba i dalje zadržati objektivnost i
izbjegavati selektivnost, treba prikazati istinite podatke i čestito ih analizirati i interpretirati te
zaključke temeljiti na stvarnim nalazima istraživanja.

Zbog nedostatka stručnog (statističkog) znanja, istraživači ponekad unajme statističara za obradu
podataka. Sudjelovanje treće osobe u istraživanju treba ograničiti samo na fazu obrade
(kvantitativnih, ne i kvalitativnih) podataka, jer bi analiza i interpretacija trebale biti osobni doprinos
istraživača.

3
 3. VRSTE ISTRAŽIVANJA
Grafički pristup br. 2: Tablica vrsta istraživanja i glavnih karakteristika
SVOJSTVO
Primjenjivost rezultata
(vrsta očekivanog rezultata)
ZNANSTVENA ISTRAŽIVANJA
STRUČNA ISTRAŽIVANJA
Metode istraživanja koje
koriste/Metodološki pristup
Vrste podataka koji se prikupljaju
VRSTE ISTRAŽIVANJA KARAKTERISTIKE
Fundamentalna -povećavaju opći fond znanstvenih
(osnovna, temeljna, bazična) činjenica i znanja te određuju nova
-znanstveni magistarski i područja ljudskog zanimanja i spoznaja
doktorski radovi -nemaju ili ne moraju imati praktičnu
primjenu svojih rezultata
-svrha im je ''čisto'' znanje, tj. otkrivanje
novih istina i zakona te stvaranje novih
teorija
Primijenjena -poduzimaju se radi stjecanja novih
(aplikativna) znanja u svrhu iznalaženja praktičnih
-specijalistički poslijediplomski rješenja za neposrednu primjenu, tj.
radovi rješavanja konkretnih problema u svim
područjima ljudske djelatnosti
Razvojna -istraživanja koja primjenjuju poznata i
već u određenim uvjetima
upotrebljavana dostignuća znanosti ili
tehnološke postupke u novim
područjima, izmijenjenim ili novim
uvjetima
Akcijska -istraživanja kod kojih je namjera u što
(situacijska, praktična) kraćem roku otkriti uzrok nekog
praktičnog problema ili pojave
korištenjem znanstvenog načina
provjere teorijskih ili empirijskih
spoznaja, tj. istraživanja koja traže brza
i praktična rješenja
se Kvantitativna -nastoje dati odgovor na pitanje koliko
-temelje se na primjeni metoda koje
omogućuju kvantificiranje pojava, tj.
njihovo brojčano iskazivanje
Kvalitativna -nastoje odgovoriti na pitanja zašto,
kada, kuda, gdje itd.
-primjenjuju metode koje omogućavaju
opisivanje pojava, ali ne i njihovo
brojčano izražavanje
Istraživanja kombiniranom -istraživanja u kojima se kvantitativne i
metodom kvalitativne metode istraživanja
isprepliću i nadopunjuju, proučavane
pojave kvantificiraju i opisuju
Primarna -istraživanja putem kojih se prvi put
prikupljaju podaci o nečemu (primarni
podaci)
Sekundarna -istraživanja već postojećih, prethodno
prikupljenih podataka
4
Vrste podataka koje se proučavaju
Učestalost provođenja
Ciljevi
Obuhvat istraživanja(razina)
Vrijeme
Objekt istraživanja
Teorijska - istina, odnosno pojave i činjenice
spoznaju proučavanjem mišljenja,
iskustava i zaključaka drugih (tuđih
teorija, modela i podataka)
Empirijska - istina, odnosno pojave i činjenice
spoznaju vlastitim iskustvom, tj.
osobnim provođenjem primarnog
istraživanja
Jednokratna (ad hoc, -provode se jednom=ne ponavljaju se
diskontinuirana, povremena) -prikladna ako se želi brzo prikupiti
podatke o nekoj pojavi
-ključni nedostatak: ne može se
zaključivati o razvoju neke pojave
Longitudinalna ( kontinuirana, -istražuju određeno obilježje i različite
permanentna, stalna) utjecaje na njega tijekom vremena
-zahtijevaju više napora i vremena jer
istražuju na načn da se periodično
ponavljaju korištenjem istih metoda i
instrumenata, a često i uzorka
Izviđajna (eksplorativna) - cilj im je postavljanje okvira relativno
novog područja ili pojave na temelju
kojih će se u budućim istraživanjima
postavljati i prihvaćati/odbacivati
hipoteze
Opisna (deskriptivna) - cilj je detaljno opisati neku pojavu tako
što provjeravaju postavljene hipoteze ili
pretpostavke koje istraživač ima vezano
uz neku pojavu
Uzročna (kauzalna) - istražuju uzrok neke pojave, odnosno
uzročno – posljedični odnos između
varijabli, što znači da se bave unaprijed
definiranim, konkretnim problemom
koji je određen hipotezom koja se
provjerava
-nezavisna=uzročna varijabla,
zavisna=posljedična varijabla
Mikroistraživanja - istraživanje jedinice ili više jedinica
Mezoistraživanja - istraživanje jednog ili nekolicine
podskupova
Makroistraživanja - istraživanje cjelokupne populacije
Megaistraživanja - istraživanje izrazito velike populacije
Istraživanje prošlosti - istraživanja usmjerena na istraživanje
(restrospektivna, ''ex post predmeta, pojava, odnosa, događaja i
facto'') slično u prošlosti
Istraživanje sadašnjosti - istraživanje trenutnog stanja
Istraživanje budućnosti - istraživanja usmjerena na budućnost
(prognostička, futuristička, ''ex
ante)
Razne vrste istraživanja po znanstvenim granama (ekonomska,
psihološka, demografska, matematička
istraživanja...)
5
4. ODABIR METODOLOŠKOG PRISTUPA

-Deduktivan pristup u istraživanju oslanja se dominantno na kvantitativnu metodologiju, dok

induktivan pristup podrazumijeva uporabu dominantno kvalitativnih podataka i kombinaciju metoda
za njihovo prikupljanje.

*KVANTITATIVNA METODOLOGIJA

Grafički prikaz br. 3: Tablica osnovnih karakteristika kvantitativnog modela

Pristup u podlozi Primarno racionalan

Pristup istraživanju Strukturirana/rigidna/unaprijed definirana metodologija
Gl.cilj istraživanja Izmjeriti količinu varijacije određenog fenomena, situacije ili pojave
Mjerenje varijabli Naglasak na određenom obliku mjerenja ili klasifikacije varijabli
Veličina uzorka Naglasak na većim uzorcima
Fokus istraživanja Uzak fokus u terminima obuhvata istraživanja, no potrebni podaci se
prikupljaju od što većeg broja ispitanika
Dominantna Pouzdanost i objektivnost
istraživačka vrijednost
Dominantne Objašnjava se prisutnost i frekvencije nekih pojava, priroda problema,
istraživačke teme stavovi i mišljenja, otkrivaju pravilnosti i oblikuju teorije
Analize podataka Analiziraju se podaci putem distribucije frekvencija, krostabulacije i
različitih statističkih postupaka
Komuniciranje Analitički organizirani tekstovi, donošenje zaključaka, provjera intenziteta
dobivenih rezultata povezanosti i odnosa

-Osnova kvantitativnog pristupa je oslanjanje na teoriju ili hipotezu, odnosno istraživanje služi
provjeri postavljene teorije ili hipoteze.

-oblikovana kako bi osigurala objektivnost, pouzdanost i mogućnost poopćavanja

-proces prikupljanja podataka odvojen je od analize istih

-jedna od ključnih prednosti kvantitativne metodologije je mogućnost primjene u širokom spektru

situacija

-kvantitativna metodologija često je vremenski i troškovno isplativija, može ponuditi bolja rješenja
kada postoje ograničenja u dostupnim izvorima, ali s druge strane, kvantitativne studije često su
nefleksibilne i umjetne – ne pokazuju dovoljno razumijevanja za ponašanje pojedinca i kao takve
onemogućavaju predviđanja budućeg ponašanja.

Grafički prikaz br.4: Tablica prednosti i nedostataka kvantitativne metodologije

Prednosti Nedostatci
-Omogućava opsežnije istraživanje i veći broj - Prikupljaju se podaci užeg obuhvata i ponekad
ispitanika, što omogućava veći stupanj površni podaci.

6
poopćavanja
-Nude veći stupanj objektivnosti i točnosti
rezultata. Općenito, kvantitativnim metodama
dolazi se do sažetih podataka koji podržavaju
poopćavanje o fenomenu koji se proučava. Kako
bi tako nešto bilo moguće ostvariti, kvantitativna
istraživanja najčešće uključuju mali broj varijabli i
velik broj ispitanika, te za procjenu pouzdanosti i
valjanosti koriste unaprijed propisane procedure.
-Korištenje standarda znači da se istraživanja
mogu ponoviti te usporediti i analizirati u odnosu
na slična istraživanja. Kvantitativna metodologija
omogućava sažimanje velikog broja informacija i
potiče usporedbe među kategorijama i kroz
vrijeme.
-Osobna subjektivnost je znatno manja ukoliko
istraživač ''drži distancu'' od ispitanika koji
sudjeluju u istraživanju.
-Rezultati su ograničeni budući da nude
numeričke opise prije nego detaljna obrazloženja
i time nude šturi prikaz ljudske percepcije.
-Istraživanja su često provedena u neprirodnim i
umjetnim uvjetima, kako bi se omogućio dovoljan
stupanj kontrole. Takav stupanj kontrole najčešće
ne postoji u ''pravom svijetu'' donoseći time
laboratorijske umjesto realnih životnih rezultata.
-Unaprijed definirani odgovori ne moraju nužno
odražavati mišljenja ispitanika o nekoj temi.
-Razvoj standardiziranih upitnika može dovesti do
''strukturne'' subjektivnosti u kojoj podaci
zapravo predstavljaju mišljenje istraživača prije
nego mišljenje ispitanika.

*KVALITATIVNA METODOLOGIJA

-nalaze svoju primjenu u širokom spektru društvenih znanosti od 30-ih god. 20.st

-do danas nije postignut konsenzus oko klasifikacije kvalitativnih istraživanja

-po svojoj je logici i prirodi otvorena i svrha joj je dublji uvid i razumijevanje istraživanog problema

-zaključci se izvode na osnovi analize kategorija, koja se temelji na logici istraživača

-za provedbu potrebno je imati na umu sljedeće: (1) istraživač je primarno zainteresiran za proces, a
manje za rezultate ili zaključke, (2) naglasak u istraživanjima je na značenju, (3) istraživač je osnovni
instrument za prikupljanje i interpretaciju rezultata, (4) istraživanja podrazumijevaju terenski rad i
odlazak u stvarno okruženje, (5) istraživanja su opisna, budući da je istraživač primarno zainteresiran
za proces, značenje i razumijevanje riječi sudionika i (6) proces zaključivanja je induktivan (od detalja
do zaključaka)

Grafički prikaz br.5: Principi kvalitativnih istraživanja

Principi u planiranju nacrta istraživanja

1. Istraživanje stvarnog svijeta Istraživanje se odvija u stvarnim uvjetima, bez manipulacije i
kontrole, odnosno eliminacije situacijskih varijabli.
2.Fleksibilnost u nacrtu istraživanja Nacrt istraživanja postavlja se u glavnim crtama, a po potrebi i
uslijed promjena situacijskih uvjeta mijenja se i prilagođava;
otkrivaju se i slijede novi smjerovi u istraživanju.
3. Svrsishodno istraživanje Uzorci (slučajevi) se biraju namjerno i svrsishodno, jer su bogati
informacijama i omogućavaju bolji uvid i spoznaju problema ili
fenomena, a ne empirijsko poopćavanje.
Principi prikupljanja podataka i terenskog rada
4. Kvalitativni podaci Bilježe se promatranja istraživača, koja detaljno i duboko
opisuju; u intervjuima se bilježe stvarne riječi ispitanika o

7
 njihovom iskustvu ili mišljenju; analiziraju se dokumenti;
proučavaju se slučajevi.
5. Osobno iskustvo i uključenost Istraživač je u izravnom kontaktu s ljudima, situacijama i
istraživača fenomenom istraživanja; njegovo osobno iskustvo je važno za
istraživanje i razumijevanje fenomena.
6. ''Empatična neutralnost'' i Istraživač je empatičan prema ispitanicima; ne procjenjuje i
otvorenost istraživača ocjenjuje njihove odgovore prema vlastitim mjerilima-
neutralan je; otvoren je; osjetljiv je, iskazuje poštovanje prema
ispitaniku, svjesnost i susretljivost; prilikom promatranja
potpuno je uključen.
7. Dinamična i razvojna Orijentacija na proces; promjene situacija i sustava se očekuju,
perspektiva a istraživač je na njih osjetljiv.
Principi u analizi podataka
8. Orijentacija na jedistvene Svaki je slučaj jedinstven i osobit; u analizi se vodi računa o
slučajeve (jedinice analize) detaljima pojedinih slučajeva (jedinica); usporedba i analiza
među slučajevima uvelike ovisi o kvaliteti pojedinačnih studija.
9. Induktivna analiza i kreativna Naglasak je na detaljima i posebnostima podataka, kako bi se
sinteza otkrio uzorak, obrazac, tema ili međusobna povezanost;
započinje se istraživanjem, nakon čega se traže empirijske
potvrde; proces je vođen analitičkim principima (manje
pravilima); na kraju se kreativnim sintetiziranjem oblikuju
zaključci.
10. Holistička perspektiva Fenomen koji se istražuje shvaća se kao složena cjelina; fokus je
na međuovisnosti i sistemskoj dinamici, a ne na specifičnim
varijablama i njihovim linearnim uzročnim vezama.
11. Osjetljivost na kontekst Nalazi istraživanja smještaju se u društveni, povijesni i
istraživanja vremenski kontekst; poopćavanje izvan konteksta istraživanja
nije preporučljivo; uzorci i obrasci mogu se pažljivom
usporednom analizom slučajeva primijeniti u novim uvjetima.
12. Perspektiva, analitička Istraživač iznosi vlastita iskustva i refleksije (aktiv, a ne pasiv u
refleksivnost i vjerodostojnost izražavanju); znanje, utreniranost i sigurnost istraživača, uz
istraživača izražavanje u prvom licu, pojačavaju vjerodostojnost nalaza i
istraživanja; istraživač postiže ravnotežu između autentičnog
prikaza složenog sustava koji istražuje i vlastite analitičnosti i
refleksivnosti.

-u stvarnosti rijetko se postignu svi principi, ali važno je poznavati ih i pridržavati ih se u najvećoj
mogućoj mjeri.

-Tri najčešće pogreške koje proizlaze iz istraživačeve pristranosti su: (1) holistička pogreška –
događa se kada se detalji i činjenice promatraju kao cjelina koja je više uređena, skladna i podudarna
nego što zapravo jest, (2) elitistička pristranost – događa se kada istraživač precjenjuje podatke
dobivene od osoba koje su višeg statusa i (3) ''urođenička objašnjenja'' – događaju se kada istraživač
opisuje pojavu kao da je pripadnik grupe, a ne kao istraživač.

-Usto, treba voditi računa o sljedećim kriterijima procjene kvalitete istraživanja: čistoći (rigoru) –
metoda koja se koristi u prikupljanju podataka na terenu; vjerodostojnosti (kredibilitetu) istraživača;
sistematičnoj analizi prikupljenih podataka i valjanosti interpretacije.

8
*KOMBINIRANJE PRISTUPA I METODA

Grafički prikaz br. 6: Usporedba kvantitativne i kvalitativne metodologije

Obilježje Kvantitativno istraživanje Kvalitativno istraživanje

Ciljevi Provjera teorija i hipoteza, uočavanjeOpisivanje i tumačenje iskustava,
uzročnih veza, proučavanjeprikupljanje novih spoznaja,
povezanosti varijabli ili razlika međustjecanje znanja i razumijevanje bez
skupinama. polaznih pretpostavki.
Filozofska osnova Pozitivizam, postpozitivizam Kritička teorija, konstruktivizam,
fenomenologija
Osnovna pitanja Utječe li nazavisna varijabla na Zašto jedna varijabla utječe na
zavisnu? Jesu li dvije varijable drugu? Kako, na koji način, odnosno
međusobno povezane? Postoje li putem kojeg mehanizma se odvija
razlike među skupinama? takav utjecaj?
Način proučavanja Izoliranje varijabli, kontrola vanjskih Proučavanje u prirodnim uvjetima pri
čimbenika kako bi se uklonile čemu se složnost okolnosti drži
suparničke pretpostavke, prednošću jer se omogućuje uvid u
redukcionizam – pojednostavljenje cjelinu
situacije koja postoji u stvarnosti
kako bi se omogućila kvantitativna
analiza
Istraživački nacrt i Eksperimentalni nacrt, korelacijski Dubinski intervju, promatranje,
metode nacrt istraživanja skupni intervju, analiza sadržaja
Mogućnost Istražena potreba za utvrđivanjem Nemogućnost uopćavanja na
uopćavanja rezultata univerzalno važećih zakona i za populaciju; razumijevanje
visokom vanjskom valjanošću specifičnog slučaja ili uzorka osobe u
prvome planu
Ispitanici Potreba za većim brojem ispitanika Manji uzorak ispitanika koji ne
zbog veće statističke snage i dopušta uopćavanje, ali omogućuje
nepristranim uzorkom zbog veće dublju analizu
mogućnosti uopćavanja nalaza
Uloga ispitanika Isključivo objekti istraživanja na Ispitanici su sudionici i subjekti u
kojima se provjeravaju hipoteze; ne istraživanju; istraživač i ispitanici čine
pomažu istraživaču u razumijevanju jedinstvo jer zajednički nastoje
rezultata postići razumijevanje podataka;
ispitanici redovito pomažu u procjeni
valjanosti opisa i tumačenja koje
iznosi istraživač
Uloga istraživača Nastoji se smanjiti ili posve isključiti Istraživač vlastitim stajalištem utječe
istraživačev utjecaj; mišljenje, na tumačenje; istraživačeva
pogledi i stajališta istraživača uključenost i empatija su poželjne jer
odražavaju se u polaznim vode dubljem i boljem razumijevanju
pretpostavkama i odabiru problema, osobnih iskustava, podjednako u
ali ne u metodi, analizi iznošenju njegovoj konceptualizaciji i izvedbi.
rezultata i njihovu tumačenju
Podaci Rezultati na standardiziranim Pripovijedni opisi, tekstovi,
upitnicima ili drugim transkripti razgovora; podaci

9
 operacionalizacijama kocepata; sadržani u riječima koje se ne
informacije su svedene na brojeve prevode (kodiraju) u brojeve
Obrada podataka Statistička analiza, deskriptivna i Literarna, verbalna,
inferencijalna neredukcionistička
Načela valjanosti Unutarnja, vanjska, konstruktna, Koherencija, unutarnja dosljednost
statističkog zaključka
Primarni doprinos Veće razumijevanje istraživane Razumijevanje iskustva kojem vodi
pojave do kojeg se dolazi provjerom njihovo intenzivno i produbljeno
teorije ili teorijskih pretpostavki izučavanje bez zaokruženog
teorijskog okvira

-Kombinirana metodologija može uključivati: (1) više izvora ili vrsta podataka, (2) više istraživača, (3)
više metoda u prikupljanju ili istraživanju ili (4) više teorijskih perspektiva u interpretaciji rezultata u
istom istraživačkom projektu.

-još se naziva i triangulacija (odnosi se samo na različite metode prikupljanje podataka) ili pristup više
metoda

- na kraju, ne postoji definicija koja je metoda najbolja, najbolje metode su one koje će osigurati
podatke na sljedeća pitanja: Što je svrha istraživanja?; Koja istraživačka pitanja dominiraju?; Koja
vrsta podataka će najbolje rasvijetliti pitanja? Koji su mi resursi na raspolaganju?; Kome je
istraživanje namijenjeno? itd., izbor metodologije je pitanje izbora istraživača.

II. DIO – FAZE ISTRAŽIVAČKOG RADA

5. ODREĐENJE PODRUČJA

-Područje istraživanja je široko područje zanimanja iz kojeg se može generirati specifičnija tema.

-Tema istraživanja je relativno usko određeno područje interesa koje je moguće detaljno istražiti i
opisati u istraživačkom radu.

-Koraci za one koji ne znaju kojim područjem ili temom se žele baviti u svom radu:

1. Određenje šireg područja zanimanja: ''Što me zanima?''

2. Podjela šireg područja na uža područja – prije toga proučiti literaturu

3. Odaberite koje vam je od definiranih podpodručja najzanimljivije – privremena tema ne bi

trebala biti niti preuska niti preširoka

Ukratko: Identificirajte-> Razdijelite-> Odaberite-> Postavite pitanja-> Formulirajte ciljeve->

Provjerite-> Ponovno provjerite

10
6. PRIKUPLJANJE LITERATURE

-Kako bi razvili teorijski okvir polazišta istraživanja i postavili izazovne istraživačke ciljeve i hipoteze
rada treba proučiti svu značajnu literaturu, pod kojom se misli na: temeljna djela iz nekog područja,
djela ključnih autora iz nekog područja, najznačajnija djela u nekom području, aktualna djela iz nekog
područja, te djela iz područja koja su objavljena u Hrvatskoj ili o Hrvatskoj..

-Kvaliteta literature koja se koristi u radu jedan je od elemenata na temelju kojih će rad biti
ocijenjen.

-Najčešće pogreške pri prikupljanju literature: izvori literature koji nisu povezani s područjem
istraživanja; preopćeniti izvori literature; popularna literatura iz šireg područja koja je rubno
povezana s područjem istraživanja; izostavljanje članaka (pisanje isključivo na temelju knjiga);
zastarjeli izvori literature; izvori literature isključivo na hrvatskom jeziku; naprečac prikupljeni izvori
literature; premalo izvora literature.

-Savjet: Proučiti što je više moguće postojećeg materijala!

*Kronološki proces pronalaženja literature:

1. Određivanje ključnih riječi putem kojih će se pretraživati- ključne riječi su u pravilu: naziv
područja, nazivi koncepata koji se stavljaju u odnos, geografsko područje od interesa, imena autora i
sl. te bez njih nije moguće pretraživati elektroničke baze.

2. Pretraživanje knjižnica – pretraživanje kataloga i fizička pretraga

3. Pretraživanje interneta – pretraživanje elektronskih baza (baze časopisa, baze elektronskih knjiga,
baze magistarskih radova, baze doktorskih radova, bibliografske baze, baze statističkih podataka i dr.)
i dr.internetskih stranica (internetske stranice organizacija svih vrsta, tiskovina, različitih građanskih,
vladinih i globalnih inicijativa, online enciklopedija, besplatne elektronske knjige, online časopisi,
cjelovite verzije znanstvenih ili stručnih radova, baze sa statističkim podacima).

-Posebnu pažnju trebalo bi posvetiti pretraživanju najboljih svjetskih časopisa, časopisima koji imaju
visoke faktore odjeka, najčitanijim časopisima te časopisima čiji su urednici ugledni znanstvenici i sl..

-Časopisi izlaze brže od knjiga, pa će najnovija istraživanja biti prije u njima, a i češće se digitaliziraju
od knjiga pa su dostupniji.

-Nezamislivo je pisati znanstveni članak ili stručni rad isključivo na temelju knjiga.

-Usto, savjetuje se pretraživanje baza s tercijarnim izvorima podataka (radi uvida koje se znanstvene
ili stručne publikacije najviše citiraju odnosno koriste)-najčešće korišteni su Science Citation Index
(SCI), Social Science Citation Index (SSCI) i British Humanities Index.

11
-Uz sve to, internet treba uzeti s rezervom, jer ima dvije velike mane: velik broj podataka i
neselektivnost s obzirom na kvalitetu objavljenog materijala, što može dovesti do pretrpanosti
informacijama sumnjive kvalitete.

4. Odluka o publikacijama koje je dodatno potrebno nabaviti – posuđivanje u knjižnicama ili

online/fizička kupnja.

-Pri prikupljanju literature preporuča se izrađivati bilješke jer se kasnije teško sjetiti gdje ste nešto
pročitali i pronađene izvore odmah bilježiti prema Uputama za citiranje i navođenje literature kako bi
bilo praktičnije te se uštedjelo na vremenu.

7. RAZVOJ TEORIJSKOG OKVIRA

-Nakon pronalaska ključnih knjiga i časopisa sljedeći korak je detaljno i kritičko čitanje literature kako
bi se što bolje upoznali s temama i pitanjima iz područja koje se istražuje.

-Tijekom čitanja potrebno je utvrditi: da li je određena znanstvena činjenica u području koje se

proučava potvrđena bez ikakve dvojbe; koje su teorije najčešće korištene i citirane, koje su najčešće
kritike tih teorija; do koje mjere rezultati postojećih istraživanja mogu biti primijenjeni i poopćeni na
dr. situacije; teme ili pitanja unutar kojih postoje najveća neslaganja među autorima i iznijeti svoje
mišljenje o valjanosti tih neslaganja te područja o kojima se malo zna (pronaći ''rupe'' u postojećoj
znanstvenoj građi).

-Nakon proučavanja dijela literature treba pokušati postaviti teorijski okvir, a završiti ga nakon
proučavanja literature.

-Znači, analiza literature ima dvije osnovne funkcije: (1) definiranje teorijskog okvira istraživanja i
jasnije razrađivanje metodologije koja će se koristiti u istraživanju i (2) smještanje nalaza u postojeće
spoznaje proučene kroz analizu literature.

8. DEFINIRANJE CILJEVA I ISTRAŽIVAČKIH PITANJA

-Ciljevima istraživanja čitatelje se obavještava što se istraživanjem željelo postići.

-Zato je ključno ciljeve formulirati jasno i dovoljno specifično.

-Ciljevi se mogu (ali i ne moraju) podijeliti na glavne i pomoćne.

-Glavni cilj istraživanja je krajnje i sveobuhvatno određenje smjera istraživanja.

-Istraživačko pitanje predstavlja središnji dio istraživačkog procesa i o njemu ovisi kvaliteta
cjelokupnog projekta.

12
-Istraživačko pitanje nalazi se na početku i u osnovi svakog istraživanja.

-Nastavak ranije opisanog procesa definiranja područja i tema (1-3 u poglavlju o određenju područja)
je oblikovanje istraživačkog pitanja i ciljeva:

4. Postavite istraživačko pitanje: ''Što je to što me zanima u definiranom području, odnosno

podpodručju?''

5. Formulirajte ciljeve – oblikovanje glavnih i pomoćnih ciljeva; ciljevi proizlaze iz istraživačkih pitanja

6. Procijenite svoje ciljeve – analiza ciljeva kako bi se procijenila njihova ostvarivost kroz istraživanje

7. Ponovno provjerite – ''Zanima li me zaista ovo istraživanje?'' i ''Imam li potrebne resurse?''.

- Istraživačkim pitanjem potrebno je jasno i precizno definirati što istražujete.

-U oblikovanju istraživačkog pitanja mogu se koristiti određeni pojmovi koje je teško izmjeriti, pa je
pri tome važno razviti, definirati ili uspostaviti set pravila i mjera kojima se jasno definira značenje tih
pojmova.

-No prije toga, potrebno je razviti operacionalizacije (operativne definicije) varijabli koje se
proučavaju, te populacije koja se istražuje.

-Ključni termini i varijable trebaju se definirati jasno, kako bi se izbjegla dvosmislenost.

-Treba sastaviti i precizirati (operativne) definicije koje najbolje odgovaraju istraživanju.

9. DEFINIRANJE VARIJABLI I LJESTVICA MJERENJA

-Koncept je mentalni imidž, tj. perceptivni doživljaj svakog pojedinca pa njegova značenja variraju od
čovjeka do čovjeka.

-Koncept koji je moguće izmjeriti, odnosno koji može imati različite vrijednosti, naziva se varijabla.

-Varijabla se odnosi na karakteristiku ili obilježje pojedinca ili organizacije koja može biti izmjerena ili
promatrana i koja se razlikuje među ljudima ili organizacijama koje se istražuju te može biti izmjerena
ili procijenjena na različitim ljestvicama.

-neke metode mjerenja su izrazito subjektivne, pa ih u znanstvenom istraživanju pokušavamo izbjeći.

-Ukoliko se u istraživanju koristi koncept, mora se operacionalizirati, odnosno definirati način

planiranog mjerenja.

*VRSTE VARIJABLI

-Varijable se mogu kategorizirati na više različitih načina.

13
-S obzirom na povezanost, odnosno kauzalnost (u istraživanjima kojima je cilj ispitivanje određenih
povezanosti ili kauzalnih odnosa) postoje: (1)varijable promjene – one varijable koje dovode do
promjene u određenom fenomenu; (2)varijable rezultata – one koje su posljedice prijašnje promjene;
(3) varijable koje imaju utjecaja na vezu između varijabli promjene i varijabli rezultata i (4) varijable
koje su u određenim situacijama nužne kako bi uopće postojao kauzalni odnos.

-U istraživačkoj terminologiji varijable promjene se nazivaju nezavisne varijable, varijable rezultata

zavisne varijable, neizmjerene varijable koje imaju utjecaja na kauzalni odnos zovu se vanjske
varijable, a varijable koje objašnjavaju odnos uzroka i posljedica nazivaju se intervenirajuće
varijable.

-Nezavisna varijabla je razlog u pozadini određene promjene u nekoj situaciji.

-Kada se radi o istraživanju, to je varijabla za manipuliranje.

-Uvjet za ispravno postupanje s njom je da je ona sasvim jasno i jednoznačno definirana.

-Nezavisnu varijablu treba odabrati tako da na nju možemo utjecati i da je možemo kontrolirano
mijenjati.

-Dobro odabrana nezavisna varijabla mora biti: 1)prikladna za testiranje određene hipoteze;
2)jednoznačna; 3) nezavisna; 4) prikladna za manipuliranje; te 5) primjerena po svom rasponu i
intenzitetu predmeta proučavanja.

-Zavisna varijabla je rezultata promjena do kojih je došlo uvođenjem nezavisne varijable.

-Najčešće ju opažamo i mjerimo ili analiziramo u nekom istraživanju.

-Vanjske varijable su čimbenici koji mogu povećati ili smanjiti intenzitet odnosa između zavisne i
nezavisne varijable.

-Intervenirajuće varijable povezuju zavisnu i nezavisnu varijablu, pa odnos između zavisne i

nezavisne varijable u tom slučaju ne postoji bez intervenirajuće varijable.

-S obzirom na jedinicu mjerenja, varijable su mogu podijeliti na kategorijske – mjere se nominalnim

ili ordinalnim ljestvicama ili kontinuirane – mjere se na intervalnim ili omjernim ljestvicama.

-Kategorijske varijable mogu biti konstantne (kada imaju samo jednu vrijednost ili kategoriju);
dihotomne ( dvije kategorije) ili politomne (više kategorija).

-Kontinuirane varijable imaju kontinuitet u mjerenju i ponekad ih je moguće mjeriti različitim

ljestvicama.

*LJESTVICE MJERENJA

-4 kategorije ljestvica: nominalne, ordinalne, intervalne i omjerne.

1.) Nominalne ljestvice

-omogućuju klasifikaciju pojedinca, objekata ili odgovora, zasnovanu na zajedničkim/dijeljenim

obilježjima ili svojstvima.

14
-redoslijed njihova nabrajanja nije važan jer među njima ne postoji nikakav odnos

-sadrže kategorije koje su međusobno isključive i sveobuhvatne.

-šifre – brojevi koji zamjenjuju imena pri čemu ih se ne smije tretirati kao varijable neke više ljestvice i
statistički im se pristupati na taj način.

2.) Ordinalne ljestvice

-kategorije su, osim što se međusobno isključuju, rangirane odnosno podijeljene u skupine s obzirom
na količinu svojstva koje mjere.

-ima svojstva nominalne, s nekim dodatnim svojstvima: potkategorije su organizirane s obzirom na

intenzitet svojstva po kojem su razvrstane.

-ne dozvoljavaju korištenje statističkih obrada zasnovanih na aritmetičkoj sredini ili standardnoj
devijaciji.

3.) Intervalna ljestvica

-ima sve osobine ordinalne ljestvice, a potkategorije su rangirane prema padajućem ili rastućem
rangu.

-dodatno, koristi jedinice mjerenja koje omogućavaju pojedincima ili odgovorima da budu postavljeni
u jednako razmaknute intervale u odnosu na raspon te varijable.

-ima početnu i završnu točku koja je podijeljena u jednako razmaknute jedinice/intervale.

-relativna je, ucrtava položaj pojedinaca ili odgovora u odnosu na druge pojedince ili odgovore.

4.) Omjerne ljestvice

-ima sva obilježja prethodnih ljestvica uz dodatno obilježje da je početna točka ljestvice fiksna.

*Ljestvice mjerenja i statistički postupci

-varijable izmjerene na nominalnoj ljestvici najčešće su rezultat kvalitativnih mjerenja.

-pomicanjem s nižih razina mjerenja prema ordinalnim, intervalnim i omjernim, moguća je primjena
sve većeg opsega statističkih alata.

-nominalne ljestvice dozvoljavaju neparametralnu statistiku (relativno neosjetljiva u otkrivanju

odnosa između populacije)

-niti na varijablama ordinalne ljestvice ne bi se smjeli provoditi parametrijski statistički postupci, no u

mnogim se istraživanjima to pravilo ignorira, pogotovo u slučaju velikog broja kategorija.

-svaka varijabla trebala bi biti izmjerena na najvišoj mogućoj razini mjerenja.

10. OBLIKOVANJE HIPOTEZA

15
-Hipoteza donosi jasnoću i preciznost cilju istraživanja, ali nije nužna za istraživanje.

-primarno izvire iz seta pretpostavki koje se testiraju u okviru istraživanja

-Hipoteza je specifična tvrdnja u obliku predviđanja koja najčešće dovodi u odnos dvije varijable.

-Ona uvijek proizlazi iz cilja, odnosno istraživačkog pitanja.

-Može se reći i da je ona privremeni odgovor na pitanje, koje istraživanjem treba odbaciti ili potvrditi.

-Postoji cijeli niz elemenata na koje je potrebno paziti pri oblikovanju hipoteze kako bi je bilo moguće
vjerodostojno provjeriti:

 Hipoteza bi trebala biti jasna i jednodimenzionalna. Pojmovi koji se koriste u hipotezi moraju biti
jasno definirani i valjano operacionalizirani. Vrlo je važno da bude jednodimenzionalna – da
govori samo o jednom odnosu.
 Hipoteze moraju biti specifične. Općenite hipoteze grandioznog opsega najčešće su
neprovjerljive, iako se čine impresivnima i važnima. Što je općenitija hipoteza, lakše je upasti u
zamku korištenja selektivnih dokaza.
 Hipotezu bi trebalo moći operacionalizirati i moći provjeriti. Hipotezu je potrebno izraziti u
mjerljivim terminima jer ako se ne može mjeriti iz nje ne možete izvući nikakav zaključak. Uz to
moraju postojati metode i tehnike za provjeru hipoteze.
 Hipoteza bi trebala biti povezana s postojećim znanstvenim spoznajama. Važno je da hipoteza
izvire iz postojećih spoznaja i da ih širi, budući da je to jedan od osnovnih ciljeva znanstvenog
rada.

-Na kraju još jednom treba provjeriti: uključuje li hipoteza (barem) dvije varijable; da li uspostavlja
odnos među varijablama; ima li oblik tvrdnje; da li je logički povezana s teorijskim okvirom i
istraživačkim pitanjem; da li ju je moguće provjeriti statističke značajnosti.

*VRSTE HIPOTEZA

-U osnovi postoje dvije vrste istraživanja: nul hipoteze – hipoteze prema kojima ne postoji odnos
među fenomenima, varijablama ili pojavama koje istražujemo i alternativne hipoteze – hipoteze
prema kojima postoji određena vrsta odnosa među fenomenima, varijablama ili pojavama koje
istražujemo.

-Alternativna hipoteza može biti oblikovana na više načina: dvostrano, da postoji određena
povezanost, ali smjer te povezanosti nije jasan, ili jednostrano – smjer povezanosti je unaprijed
definiran – direktivna hipoteza.

-Hipoteza kojom istraživač procjenjuje da će biti razlike, ali ne procjenjuje intenzitet te razlike naziva
se hipoteza razlike.

-Ako istraživač dovoljno poznaje područje istraživanja da smatra kako može procijeniti intenzitet
utjecaja, postavlja hipotezu koja se naziva hipoteza točke prevalencije.

-Četvrti tip hipoteze naziva se asocijativna hipoteza.

16
11. NACRT ISTRAŽIVANJA

-Osvrnimo se na temeljne vrste istraživanja s obzirom na njihove ciljeve s time da se izviđajnim

nećemo baviti.

*OPISNA I UZROČNA ISTRAŽIVANJA

-U društvenim istraživanjima postavljaju se dva temeljna tipa pitanja: Što se događa i zašto se to
događa.

-U opisnom istraživanju osnovni cilj je sistematično opisati situaciju, problem, fenomen ili ponuditi
informaciju o primjerice uvjetima života u nekoj zajednici, odnosno opisati stavove prema nekom
problemu.

-Glavni cilj ovakvog tipa istraživanja je opisati što je prevladavajuće s obzirom na pitanje koje se
istražuje

-U uzročnom istraživanju pokušava se utvrditi zašto i kako postoji odnos između dva aspekta situacije
ili fenomena.

-Nacrt istraživanja prvenstveno oblikuje odluka o tome provodi li se opisno ili uzročno istraživanje

-Korelaciju je moguće opažati, dok je o uzročno-posljedičnom odnosu moguće samo zaključivati.

*DEFINIRANJE NACRTA ISTRAŽIVANJA

-Nacrt istraživanja predstavlja plan, strukturu ili strategiju istraživanja oblikovanu tako da omogućava
dobivanje odgovora na istraživačka pitanja.

-Uključuje osnovne smjernice kojima je definirano što istraživač mora raditi, od pisanja hipoteza i
operativnih definicija, do završetka analize podataka.

-U opisnim istraživanjima, nacrt se oblikuje odgovaranjem na sljedeća pitanja:1)Kakav je obuhvat

ključnih koncepata?;2)Koji je vremenski okvir opisa istraživanja?; 3)Koji je geografski obuhvat opisa
istraživanja?; 4)Koliko je općenit opis istraživanja?; 5)Za koja ste gledišta teme zainteresirani?;
6)Koliko su specifični vaši interesi?; 7)Koja je jedinica analize?.

-Kod nacrta uzročnih istraživanja, potrebno je definirati sljedeće elemente: 1)Broj skupina u nacrtu;
2)Broj pretest faza istraživanja; 3)Broj posttest faza istraživanja; 4)Metoda dodjeljivanja slučajeva u
skupine; 5)Priroda intervencije; 6)Broj intervencija.

-Općenito, nacrti se mogu grupirati u četiri kategorije:

17
1)Kros-sekcijski nacrt istraživanja – najčešći tipovi nacrta u društvenim istraživanjima te najbolje
odgovaraju istraživanjima usmjerenim na utvrđivanje prisutnosti nekog fenomena, situacije,
problema ili stava; vrlo je jednostavan i jeftin za analizu. Najveći nedostatak mu je nemogućnost
mjerenja promjena.

2)Studija slučaja – manje se zasniva na usporedbi slučaja, a više na detaljnoj analizi pojedinih
slučajeva i onda na njihovoj usporedbi. Informacije se prikupljaju kako bi se dobio kontekst unutar
kojeg se svrstavaju i objašnjavaju uzročno – posljedični odnosi.

3)Longitudinalna istraživanja – mjere uzorak promjene tijekom vremena; korisna su kada se želi
višekratno (trajno) prikupljati određene podatke.

4)Eksperimentalni nacrt istraživanja – klasični eksperimentalni nacrt istraživanja usmjeren je na dvije

varijable: nezavisnu varijablu (intervenciju) i zavisnu varijablu (rezultat), a cilj eksperimenta je ukloniti
sve utjecaje na zavisnu varijablu osim utjecaja nezavisne varijable. Postoji više vrsta eksperimentalnih
nacrta poput laboratorijskog eksperimenta (ispitivanja se provode u umjetno stvorenim uvjetima),
eksperimenata u prirodnim uvjetima (istraživanja koja se izvode u stvarnim uvjetima, no istraživač
ima kontrolu nad nezavisnom varijablom), prirodnih eksperimenata (predstavljaju
kvazieksperimentalna istraživanja) i ex post facto eksperimenata (nisu prava eksperimentalna
istraživanja te zapravo uključuje statističke analize nekih procesa nakon što su se oni dogodili).

12. ODREĐIVANJE UZORKA

-Uzorkovanje je proces odabira uzorka (određenog broja jedinica) iz veće skupine (populacije) kako bi
one postale temelj procjene ili predviđanja neke nepoznate pojave, situacije ili rezultata u populaciji.

-Populacija ili osnovni skup su svi članovi neke skupine s određenim obilježjem koje mjerimo,
odnosno skupina osoba, predmeta ili pojedinosti iz koje se izdvajaju uzorci radi mjerenja.

-Uzorak je skup jedinica populacije na kojima je provedeno istraživanje.

-Najvažnija prednost zaključivanja na temelju uzoraka je ušteda vremena, financijskih i ljudskih

resursa.

-Ali ne može se nikada utvrditi posve točna informacija već samo predvidjeti.

-Dva čimbenika koja djeluju na stupanj sigurnosti o zaključcima koji se donose na temelju uzorka su:
veličina uzorka (zaključci zasnovani na većim uzorcima nude veću sigurnost od onih zasnovanih na
manjim – što je veći uzorak, to je rezultat pouzdaniji) i količina variranja u populaciji koju
istražujemo (što je variranje karakteristike koju mjerimo veće, to je pouzdanost izmjerenog manja).

18
*Vrste uzoraka u kvantitativnim istraživanjima

Grafički prikaz br. 7: Vrste uzoraka u kvantitativnim istraživanjima

I. Slučajni uzorci

–važno je da sve jedinice u populaciji imaju jednaku i nezavisnu mogućnost da budu odabrane u
uzorak.

-vjerojatnost odabira svake jedinice populacije je slučajan.

-prednosti:zaključci se mogu generalizirati na cijelu populaciju;neki od statističkih postupaka mogu se

primijeniti isključivo na podacima dobivenim iz slučajnih uzoraka.

-može se odabrati na tri različita načina: izvlačenjem iz šešira; računalom ili tablicom slučajnih
brojeva.

-dva osnovna pristupa: uzorkovanje bez zamjenjivanja (svaki odabrani član populacije se nakon
slučajnog izvlačenja isključuje iz populacije) i sa zamjenjivanjem (svaki odabrani član populacije se
vraća u populaciju i ako se ponovno izvuče, odbacuje ga se, odnosno zamjenjuje drugim).

-tri su osnovne podvrste slučajnog uzorka:

19
1.)jednostavan slučajan uzorak - svakoj jedinici populacije dodijeli se zasebni broj, odredi se veličina
uzorka i odabere se jedinice uzorka izvlačenjem iz šešira, računalom ili korištenjem tablice slučajnih
brojeva;

2.)stratificiran slučajan uzorak - točnost procjene u velikoj mjeri ovisi o tome koliko uzorak varira,
tj.koliko je homogen; istraživač pokušava podijeliti populaciju na taj način da populacija unutar
definiranog (stratuma) bude homogena s obzirom na obilježje koje se mjeri; važno je također da
obilježje koje je osnova stratifikacije bude povezano s glavnom varijablom koja se ispituje; može biti
proporcionalno (broj jedinica iz svakog stratuma povezan je s njegovom proporcijom u ukupnoj
populaciji) i disproporcionalan uzorak (veličina stratuma nije važna) i

3.)klaster uzorak - zasnovan na mogućnosti istraživača da podijeli populaciju u skupine nazvane

klasteri, te da unutar takvih klastera odabere jedinice koristeći tehniku jednostavnog slučajnog
uzorka; mogu biti oblikovani na osnovi geografskih obilježja ili drugih zajedničkih obilježja koja su u
korelaciji s glavnom varijablom istraživanja.

II. Namjerni uzorci

-ne slijede teoriju vjerojatnosti u izboru jedinica iz populacije

-koristi se kada je broj jedinica u populaciji ili nepoznat ili se jedinice ne mogu pojedinačno utvrditi

-u takvim situacijama odabir jedinica je ovisan o drugim stvarima

-postoje 4 tipa namjernih uzoraka koji se koriste u kvalitativnim i kvantitativnim istraživanjima:

1.)kvotni uzorak – glavno mu je obilježje dostupnost, a istraživač je vođen nekim vidljivim obilježjem
koje mu je iz nekog razloga važno. Uzorak je odabran s lokacije koja je spretna istraživaču te se proces
nastavlja sve dok istraživač ne prikupi dovoljan broj članova uzorka. Prednosti su niski troškovi u
prikupljanju uzorka te nema potreba za informacijama poput okvira uzorka, ukupnog broja članova
populacije, njihove lokacije ili drugih informacija o populaciji te takav pristup omogućuje uključivanje
upravo one vrste ispitanika koji su potrebni, a nedostaci su da uzorak nije slučajan te rezultati ne
mogu biti poopćeni na populaciju, obilježja nisu u potpunosti reprezentativna za populaciju.

2.)prigodni uzorak – isto je zasnovan na jednostavnosti dostupa uzorka, sličan kvotnom uzorku, ali ne
pokušava uključiti ljude koji imaju određenu vidljivu karakteristiku te je zbog toga moguće da
odabrani pojedinci nemaju informaciju koja je potrebna za istraživanje.

3.)uzorak prema odluci istraživača – važna je istraživačeva procjena prema kojoj odlučuje tko može
ponuditi najbolje informacije za ostvarivanje ciljeva istraživanja; takav tip uzorkovanja koristan je u
situacijama kada želite opisati određeni fenomen ili istražiti nešto o čemu se malo zna.

4.)uzorak lančane reakcije – još zvan i uzorak grude snijega, eng.snowball, odnosi se na proces
odabira uzorka korištenjem mreža. Za početak se odabire nekoliko pojedinaca u skupini ili organizaciji
i od njih se prikupljaju tražene informacije. Nakon toga oni odaberu ljude koji postanu dio uzorka te
se prikupljaju informacije te se proces nastavlja sve dok traženi broj ili točka zasićenja nije dostignuta.
Nedostaci ovog uzorka su što se odabir cijelog uzorka oslanja na izbor pojedinaca u prvoj fazi te
zapravo čitavo istraživanje ovisi o njima te tehnika postaje složenija što su uzorci veći.

20
III. Mješoviti uzorci

-Sistemsko uzorkovanje je vrsta mješovitih uzoraka zato što ima obilježja slučajnog i namjernog
određivanja uzoraka.

-Okvir uzorka prvo se dijeli u unaprijed određeni broj segmenata koji se nazivaju intervalima.

-Nakon toga se iz prvog intervala odabire jedan član korištenjem tehnike jednostavnih slučajnih
uzoraka.

-Odabir jedinica iz drugih intervala ovisan je o redoslijedu jedinica u prvom intervalu.

*Određivanje veličine uzorka u kvantitaivnim istraživanjima

-veličina uzorka ovisi o statističkim postupcima koje želite primijeniti na prikupljenim podacima i
kakvu vrstu odnosa želite utvrditi.

-Cilj istraživanja trebao bi biti glavna odrednica razine preciznosti rezultata, dok je nadalje razina
preciznosti rezultata važna odrednica veličine uzorka.

ODREĐIVANJE UZORKA U KVALITATIVNIM ISTRAŽIVANJIMA

-Kvantitativna istraživanja se tipično provode na većim uzorcima, za koje je poželjno da su formirani

slučajnim odabirom.

-u kvalitativnim istraživanjima istraživači namjerno odabiru jedinice uzorka (ispitanike) na temelju

osobne odluke, zbog toga što posjeduju neko svojstvo, iskustvo, mišljenje, informacije i slično za koje
se procjenjuje da će pridonijeti svrsi istraživanja-> tzv. svrsishodno uzorkovanje

*Vrste uzoraka u kvalitativnim istraživanjima

-Namjerni uzorci koje koristimo u kvalitativnim istraživanjima određuju se s obzirom na svrhu

istraživanja.

-najčešće korišteni su: uzorci temeljeni na odluci istraživača, uzorak lančane reakcije, prigodni uzorak,
kvotni uzorak, mješoviti uzorci i uzorci formirani konceptualno ili teorijski

Grafički prikaz br. 8: Vrste uzoraka u kvalitativnim istraživanjima

21
I. Uzorci zasnovani na procjeni istraživača

-mogu biti:

1.)uzorci odabranih slučajeva (jedinica) obuhvaćaju nekoliko uzoraka:

 uzorak ekstremnih slučajeva (jedinica) čine slučajevi bogati informacijama, u kojima su

promatrana obilježja posebna i/ili ekstremna u svom intenzitetu. U kvantitativnim analizama
obično se ispuštaju jer ekstremne vrijednosti narušavaju prosječnu sliku. Prilikom odabira
potrebno je navesti razloge i kriterije prema kojima su jedinice odabrane. Nalaze temeljene na
uzorku ekstremnih slučajeva nikada ne možemo generalizirati. Podvrsta ovog uzorka je uzorak
slučajeva intenzivnih obilježja
 uzorak tipičnih slučajeva (jedinica) je uzorak koji sačinjavaju jedan ili više tipičnih predstavnika
skupine koju istražujemo te se može odrediti i na temelju ankete ili na temelju ankete ili na
temelju prosječnih vrijednosti demografskih ili drugih statističkih pokazatelja. Rezultati se ne
mogu poopćavati.
 uzorak kritičnih slučajeva (jedinica) čine članovi koji su iz nekog razloga iznimno važni za
promatranu istraživačku temu. Ovakav uzorak je pogodan kada smo ograničeni vremenom ili
novcem pa najbolje informacije možemo prikupiti na temelju slučajeva koji će pružiti najveću
količinu informacija i u najvećoj mjeri utjecati na naše razumijevanje analizirane teme. Primjena
ovog uzorka dopušta određeno logičko poopćavanje rezultata.
 uzorak slučajeva (jedinica) odabranih prema zadanom kriteriju formira se provjerom zadanog
kriterija. Može se formirati i dobrovoljnom inicijativom od strane ispitanika

2.)homogeni uzorak je uzorak s najmanjom varijacijom među jedinicama ili članovima te se obično
koristi kada primjenjujemo skupne intervjue (fokus grupe) jer je cilj dobiti mišljenja ili iskustva o temi
istraživanja pa je homogenost skupa važna pretpostavka plodne rasprave.

22
3.)heterogeni uzorak je uzorak s najvećom varijacijom među jedinicama ili članovima uzorka. Članovi
se u uzorak biraju temeljem unaprijed određenih značajki ili kriterija, vodeći računa da međusobno
budu što različitiji. Korištenjem ovakvog uzorka dobit ćemo zanimljive, kvalitetne i detaljne opise
pojedinačnih slučajeva, ali i neke zajedničke obrasce proizašle iz slučajeva čija je vrijednost upravo
heterogenost izvora.

II. Uzorak lančane reakcije

-još se naziva i uzorak lavine ili gruda snijega

-prethodno opisan

-koristi se kada je teško identificirati ključne ispitanike ili kritične slučajeve

III. Prigodni uzorak

-čine ga članovi koji su nam ''na raspolaganju'', odnosno koji su nam stjecajem okolnosti dostupni
prilikom istraživanja

-bolji za kvantitativna istraživanja

IV. Kvotni uzorak

-alternativa slučajnom uzorku pa se rijetko koristi u kvalitativnim istraživanjima

V. Mješoviti uzorci

-u literaturi se još navode dvije vrste kvalitativnih istraživanja, koji u kontekstu kvalitativnih
istraživanja zvuče pomalo kontroverzno: stratificirani namjerni uzorak (koji se formira kao uzorak
uzoraka, pri čemu članovi podgrupe (stratuma) trebaju biti homogeni, primjerice heterogeni uzorak
tipičnih slučajeva) i uzorak slučajno odabranih jedinica (pretpostavlja odabir slučaja (jedinica) koji
posjeduju određena/tražena/zadana obilježja, ali je njihov konačni odabir učinjen slučajno).

VI. Uzorci formirani konceptualno ili teorijski

-određuju se na način da istraživač odredi jedinice uzorka na temelju teorijskog ili hipotetskog
konstrukta

-to je određivanje složeno pa se rijetko koristi

-obuhvaća tri vrste uzoraka koji se općenito koriste rjeđe: uzorak utemeljen u teoriji; uzorak
operacionaliziranog konstrukta i teorijski uzorak.

23
*Veličina uzorka u kvalitativnim istraživanjima

-veličina ovisi o svrsi i cilju istraživanja

-u obzir treba uzeti sljedeće: (1) veličina populacije ne utječe izravno na veličinu uzorka, (2) veličina
uzorka ovisi o sastavu populacije s obzirom na istraživano obilježje te (3) veličinu uzorka određuje
stupanj pouzdanosti tražene informacije.

13. METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

ISTRAŽIVANJA NA TEMELJU SEKUNDARNIH PODATAKA

-Sekundarni podaci mogu biti kvantitativni i kvalitativni,a pogodni su za izviđajna, opisna i uzročna
istraživanja.

-Možemo ih klasificirati na sljedeći način:

1. Podaci iz dokumenata (dokumentarni podaci) obuhvaćaju podatke iz pisanih materijala (primjerice

bilješki, korespondencije, prijepisa, izvještaja, dnevnika i sl.) i podatke iz nepisanih materijala
(primjerice slika, crteža, zvučnih i video zapisa, filmova i televizijskih emisija). Na temelju podataka iz
dokumenata provode se povijesna ili arhivska istraživanja.

2. Podaci iz anketa odnose se na podatke prikupljene upitnicima. Tu spadaju podaci iz primjerice,

popisa stanovništva, podaci zavoda za zapošljavanje, podaci iz vladinih anketa i dr....

3. Podaci iz višestrukih izvora mogu se temeljiti isključivo na dokumentarnim podacima ili podacima iz
ankete, ili mogu biti kombinacija i/ili kompilacija više izvora. Obuhvaćaju panele podataka o
određenom području (izvještaji o pojedinim zemljama) i vremenske serije podataka.

Kvaliteta sekundarnih podataka

-Prilikom odabirom izvora sekundarnih podataka važno je provjeriti jesu li izvor i podaci valjani i
pouzdani.

-Općenita prikladnost podataka istraživačkim ciljevima procjenjuje se valjanošću mjerenja i

pokrivenošću varijabli.

-Valjanost mjerenja znači da se sekundarni podaci odnose na ono što mjere.

-Pokrivenost varijabli govori u kojoj su mjeri sekundarnim podacima ''pokriveni'' populacija,

vremensko razdoblje i varijable koje odgovaraju istraživačkim ciljevima i pitanjima.

24
-Precizna prikladnost podataka analitičkim metodama procjenjuje se valjanošću i pouzdanošću
podataka te pristranošću mjerenja podataka.

-Valjanost i pouzdanost sekundarnih podataka procjenjuje se vjerodostojnošću izvora podataka i

načina njihova prikupljanja.

-Pristranost mjerenja podataka može se dogoditi uslijed namjerne distorzije podataka ili promjena u
načinu prikupljanja podataka.

-Procjena podataka s obzirom na troškove prikupljanja i koristi u odnosu na druge izvore uključuje
procjenu vremena i novca koje je potrebno uložiti u njihovo dobavljanje te procjenu potencijala da
daju prave odgovore na istraživačka pitanja.

META ANALIZA

-je specifično istraživanje koje se temelji na sekundarnim podacima

-njome se podaci objavljeni u različitim izvorima i u različitim vremenskim trenucima, spajaju i

povezuju, detaljno i prema unaprijed određenim odrednicama analiziraju i tako postaju nova
znanstvena ili stručna informacija -> tj. analiza analize

=skup (obično statističkih) postupaka kojima se analiziraju podaci iz većeg broja istraživanja istog
problema istraživanja

ANALIZA SADRŽAJA

-jedna od metoda prikupljanja primarnih podataka

-njome prikupljamo podatke iz informacijskog materijala i tekstova općenito, a osobito je razvijena u

području analize masovne komunikacije

-analizira se sadržaj poruke

-može biti kvalitativna (što?kako?) ili kvantitativna ili frekvencijska (što?kako?koliko?)

Nacrt analize sadržaja

-Prije započinjanja analize sadržaja potrebno je odrediti: (1) izvore analize, (2) kategorije analize
sadržaja, (3) uzorak analize sadržaja i (4) jedinice analize sadržaja.

-Izvori analize sadržaja određuju se logično s obzirom na predmet analize.

-Kategorije analize sadržaja su obilježja sadržaja čiju zastupljenost želimo mjeriti u materijalu; mogu
biti:sadržajne ili formalne.

-Uzorak analize sadržaja određuje se zbog nemogućnosti da analizom obuhvatimo cjelokupan sadržaj
koji želimo analizirati

25
-Jedinice analize sadržaja – određuju se proizvoljno, ovisno o ciljevima analize sadržaja, vrstama i
broju kategorija analize sadržaja, vrstama i broju kategorije analize sadržaja, kao i opsegu i vrsti
sadržaja koji ćemo analizirati

Kriteriji kvalitete analize sadržaja

-Odlika dobre analize sadržaja je objektivnost osobe koja provodi analizu i posljedično analize, koja se
postiže dobrom pripremom i vježbom analitičara, ograničavanjem broja kategorija koje se analiziraju
i triangulacijom istraživača.

Prednosti i nedostaci analize sadržaja

-Analiza sadržaja drži se vrlo dobrom metodom za prikupljanje podataka, ima veliku heurističku
vrijednost, relativno je laka za provedbu i iziskuje maleni trošak.

-Nedostatak može biti pitanje objektivnosti.

STUDIJA SLUČAJA

-Studija (analiza) odabranih slučajeva podrazumijeva korištenje različitih metoda kako bi se detaljno
analizirao jedan ili više odabranih slučajeva koji se odnose na istu ili sličnu temu odnosno problem
istraživanja.

-Odabiru se slučajevi koji su bogati informacijama i obilježjima koja se promatraju, a analiza je

holistička i uvažava kontekst.

-odgovara na pitanja kako? ili zašto?

-razlikujemo tri tipa studije slučajeva: (1) izviđajni tip studije slučaja, (2) opisni tip studije slučaja, (3)
uzročni (kauzalni) tip studije slučaja.

-treba analizirati što više slučajeva!

Nacrt studije (analize) slučaja

-treba unaprijed razraditi nacrt istraživanja (logički model ili plan koji istraživač slijedi prilikom
prikupljanja, analiziranja te interpretiranja podataka i opažanja u analizi slučaja, a omogućuje
zaključivanje o uzročno-posljedičnim odnosima među varijablama)

-u nacrtu potrebno je definirati sljedećih pet sastavnica: 1. pitanje studije (kako?zašto?); 2. moguće
pretpostavke studija; 3. jedinica studije; 4. logika povezivanja podataka i pretpostavki; 5. kriteriji za
interpretiranje nalaza.

Kriteriji kvalitete metode slučaja

Grafički prikaz br. 9: Kriteriji kvalitete u analizi slučaja i načini poboljšavanja

26
Kriteriji kvalitete Načini poboljšanja Faze istraživanja
Konstruktna valjanost Korištenje višestrukih izvora podataka Prikupljanje podataka
(podataka)
Utvrđivanje lanca dokaza Prikupljanje podataka
Ocjena (recenzija) prvog nacrta Strukturiranje/kompozicija
izvještaja uz pomoć ključnih ispitanika
Pouzdanost Primjena protokola za studiju slučaja Prikupljanje podataka
Razvoj baze podataka Prikupljanje podataka
Unutarnja valjanost Suprotstavljanje uzoraka Analiza podataka
(važna kod kauzalnog Razvoj objašnjenja Analiza podataka
tipa analize slučaja) Razmatranje mogućih (konkurentskih) Analiza podataka
objašnjenja
Upotreba logičkih modela Analiza podataka
Vanjska valjanost Uključivanje teorije u pojedinačnim Nacrt istraživanja
analizama slučaja
Primjena logike ponavljanja Nacrt istraživanja
(repliciranja) u višestrukim analizama
slučaja

Prednosti i nedostaci metode slučaja

-Među glavne prednosti analize slučaja ubrajaju se sljedeće: (1) utvrđuje se međusobna povezanost
čimbenika koji utječu jedan na drugi, jer se analizira cjelovita situacija, a ne samo jedan dio, (2)
studija slučaja predstavlja opis pravog događaja za razliku od statističke interpretacije nekog
događaja u kojem se daju prosječne vrijednosti koje predstavljaju apstrakciju realnosti i (3) dobiva se
mnoštvo točnih i preciznih podataka do kojih se dolazi dugotrajnom i bliskom suradnjom istraživača i
ispitanika, što nije slučaj u primjeni drugih metoda.

-Među nedostatke možemo ubrojiti: (1) nedostatnu strogost, odnosno relativno težu primjenu
formalnih i standardiziranih metoda promatranja i ispitivanja, zbog čega se istraživači oslanjajunna
manje formalne metode koje mogu biti manje subjektivne, (2) smanjenu objektivnost u analizi
podataka (koja je temeljena na intuiciji i vještini istraživača), (3) nemogućnost poopćavanja, osim u
najmanjoj mjeri analitički i logički, (4) relativnu duljinu trajanja.

PROMATRANJE

-(opažanje) je neposredno uočavanje stvarnosti.

-Ono pruža bogato primarno iskustvo i daje cjelovit doživljaj stvarnosti, stoga ima veliku heurističku
vrijednost.

-Promatranje možemo opisati prema različitim kriterijima:

-S obzirom na obuhvat opažanja, ono može biti makrosociološkog, mikrosociološkog ili biološkog
obuhvata.

27
-Može se provoditi u stvarnoj, prirodnoj okolini ili u umjetno stvorenoj situaciji.

-Prilikom promatranja mogu se koristiti unaprijed oblikovani obrasci za promatranje ili se može
promatrati bez unaprijed zadane strukture.

-S obzirom na vremensku dimenziju, promatranje se može odvijati jednokratno ili višekratno,

istodobno s pojavom ili nakon nje.

-Promatranje se može vršiti s primjenom ili bez primjene tehničkih pomagala.

-kod terenskog rada važne su bilješke koje se razlikuju s obzirom na strukturirano (istraživač ima
unaprijed definiran obrazac za promatranje) i nestrukturirano promatranje.

Kriteriji kvalitete promatranja: pouzdanost te teorijska i iskustvena valjanost

-dvije su moguće prijetnje pouzdanosti promatranja: greška promatrača i pristranost promatrača.

-razlikuju se dva tipa valjanosti: teorijska i iskustvena valjanost

Prednosti i nedostaci metode promatranja

Grafički prikaz br. 10: Tablica prednosti i nedostataka metode promatranja

Prednosti promatranja Nedostaci promatranja

-događaji se bilježe onako kako se događaju
-rezultati promatranja ne ovise o volji
promatranih
manja pristranost (promatrača u odnosu na
ispitivača u metodi ispitivanja)
.podaci promatranja su objektivni
-podaci promatranja su precizni
-bilježenje je ograničeno na događaje u
sadašnjem vremenu
-promatranje je ograničeno na činjenice,
situacije, zbivanja (nemoguće je istražiti
predrasude, predodžbe, motive, stavove,
mišljenja, osjećaje...)
-teško je promatrati pojave koje dugo traju
-primjena tehničkih pomagala može povećati
troškove promatranja

METODA ISPITIVANJA

-Podrazumijeva prikupljanje podatka o percepcijama, mišljenju, sudovima, ponašanju, navikama,

motivima, željama i stavovima i slično ispitanika, postavljajući im pitanja usmeno ili u pisanom obliku.

-Njihovi se odgovori mogu bilježiti u unaprijed sastavljene formulare ili u slobodnoj formi.

-Prednosti metode ispitivanja su da se mogu prikupljati podaci iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti;

proces prikupljanja je relativno jednostavan i brz, a troškovi racionalni.

-Glavni nedostatak je da uključuje čovjeka, u ulozi ispitanika i ispitivača što su ujedno i dva osnovna
izvora pogrešaka u metodi ispitivanja.

-najčešće korištene tehnike: anketa, intervju i intervju fokus grupa.

28
Anketa

-najčešće korištena tehnika prikupljanja podataka u društvenim istraživanjima, osobito pogodna za

opisna i uzročna istraživanja

-anketa u užem smislu – pismeno prikupljanje podataka uz pomoć upitnika

-anketa u širem smislu – svako prikupljanje podataka uz pomoć postavljanja pitanja

-upitnik predstavlja unaprijed određenu listu pitanja koja postavljamo ispitaniku

-Priprema ankete uključuje izradu upitnika.

-Provedba ankete tipična je za svaku vrstu ankete i ovisna je o načinu komuniciranja s ispitanikom
(tablica u priručniku str. 104 i 105), no postoje neka zajednička obilježja: ispitanicima treba objasniti
svrhu istraživanja, dati kratak pregled dijelova od kojih se sastoji upitnik, navesti očekivano trajanje
razgovora i na kraju zahvaliti na sudjelovanju.

Intervju

-Intervju je jedina tehnika prikupljanja podataka u istraživanju koje provodimo, obično u kvalitativnim
istraživanjima

-pogodan je za izviđajna istraživanja

-pogodan usto za provjeru razumijevanja sadržaja pitanja buduće ankete

-možemo ga koristiti i u uzročnim istraživanjima, kako bi se pretpostavili odnosi među varijablama

koji će se provjeriti kasnijim istraživanjem

-treba ga koristiti i u situacijama kada problem zahtijeva osobni kontakt te kada vrijeme koje imamo
na raspolaganju omogućuje provođenje intervjua

-Postoje različite klasifikacije intervjua.

-Prema stupnju formalnosti i strukture razlikujemo: strukturirani, polu.strukturirani i nestrukturirani

intervju (dubinski intervju – opširni, detaljni i duboki odgovori na pitanja)

-Priprema intervjua uključuje detaljnu analizu literature i dostupnih istraživanja vezanih uz problem
istraživanja, kao i analizu ostalih informacija koje su istraživaču dostupne.

-Pristranost u provođenju intervjua može proizaći iz 2 izvora: pristranosti (pogreška) ispitivača – kada
ispitivač na bilo koji način utječe na proces intervjuiranja) ili pristranosti (pogreška) ispitanika – kada
on odbije odgovoriti ili iskrivljuje odgovor.

Intervju fokus grupa

-je nestrukturirani intervju slobodnog tijeka s manjom skupinom ispitanika, s kojom se razgovara o
određenoj temi.

29
-skupine obično broje 6 do 10 osoba koje su sličnih značajki, a intervju provodi moderator, čiji je
zadatak uvesti sudionike u temu, ohrabriti ih da daju odgovore, postavljati potpitanja i usmjeravati
razgovor o temi koja je predmet istraživanja.

-prednosti su :nizak trošak organizacije i provedbe; poticanje razgovora među sudionicima – efekt
lavine i poboljšavanje kvalitete podataka

-ograničenja su: broj pitanja ograničen je veličinom skupine i trajanjem intervjua

-negativne strane su: osobe koje nisu sklone izražavati svoje mišljenje u grupi mogu se povući zbog
dominacije otvorenijih ispitanika, te nepogodnost za osjetljiva pitanja i ne osigurava povjerljivost i
tajnost odgovora

PROJEKTIVNE I DIJAGNOSTIČKE TEHNIKE

-obuhvaćaju velik broj tehnika koje se temelje na kombinaciji znanja iz više disciplina: teorije
psihoanalize, kliničke psihologije, socijalne psihologije i kulturne antropologije

-Temelje se na pretpostavkama da se ljudi slobodnije izražavaju ukoliko nisu izravno upitani i/ili
opterećeni društvenom prihvatljivošću svojih odgovora, da se projiciranjem prevladavaju njihove
unutarnje brane i zadrške u izražavanju, da se ograničava racionalizacija i kognitivni odgovori, mijenja
perspektiva i potiče izražavanje emocija i fantazija.

-Najpoznatije projektivne tehnike su:

 Asocijacije – od ispitanika se traži prva reakcija na zadanu riječ vezanu uz temu ili objekt
istraživanja,
 Završetak nezavršenog – od ispitanika se traži dovršavanje započetih rečenica vezanih uz temu ili
objekt istraživanja,
 Profili vizualnih predodžbi (imidž) – od ispitanika se traži povezivanje problema (pitanja)
istraživanja i pojedinih slika (predodžbi),
 Personifikacija i personalizacija – od ispitanika se traži povezivanje problema (pitanja) istraživanja
s (poznatom) osobom ili prototipskim karakterom, događajem...
 Hipotetski scenarij (izleti fantazije) – podrazumijeva projiciranje sudionika u zamišljeni prostor u
kojem mogu izraziti svoje želje, predodžbe...
 Kolaž – od ispitanika se traži slikovna (i simbolička) reprezentacija mišljenja i osjećaja vezanih uz
temu ili objekt istraživanja, pogodna kao individualna i grupna aktivnost,
 Senzorna zamjena – od ispitanika traži izražavanje misli o predmetu istraživanja korištenjem
različitih čula, nakon toga oni daju njihovu definiciju i objašnjenja,
 (Modificirani) test tematske apercepcije – od ispitanika traži verbalni dovršetak priče predočene
(serijom) nedovršenih fotografija,
 Analogije – od ispitanika traži da zamišlja sebe (osobne analogije) ili simbole (smiboličke
analogije) kako bi se opisala njegova najvažnija mišljenja o nekom problemu,
 Fotosortiranje – od ispitanika se traži povezivanje fotografije s objektom istraživanja,
 Igranje uloga – od ispitanika se traži uživljavanje u određenu ulogu i/ili okolnosti kako bi izrazio
mišljenja i osjećaje tih uloga ili vezane uz određene okolnosti.

Najpoznatije dijagnostičke tehnike su:

30
 Mape misli – od ispitanika se traži da navede što veći broj misli i asocijacija vezanih uz objekt
istraživanja,
 Procedure sortiranja i rešetke (konceptualno mapiranje) – dijagnostička tehnika u kojoj se od
ispitanika traži sortiranje većeg broja ponuđenih mogućnosti prema različitim kriterijima,
 Inventar životnih stilova (etnografska tehnika) – dijagnostička tehnika u kojoj se od ispitanika
traži da detaljno opišu sebe, svoje navike, obitelj, odnose, stavove, mišljenja i sl.,
 Tehnika generiranja ideja/Kreativne skupine/Oluja mozgova (eng. brainstorming) – generiranje
ideja,
 Intervju kognitivnih procesa – kroz intervju s ispitanikom se utvrđuju koraci i logika procesa
odlučivanja o predmetu istraživanja,
 Krug utjecaja – kroz razgovor o iskustvu i kontekstu povezanima s objektom istraživanja utvrđuje
se važnost koju u ispitanikovom životu ima objekt istraživanja,
 Triangularni intervju – podrazumijeva individualni intervju koji se provodi u više koraka, kako bi
se postiglo bolje razumijevanje problema istraživanja od strane ispitanika,
 Uspinjanje ljestvama (eng.laddering) – od ispitanika se traži prevođenje atributa objekta
istraživanja u kategorije osobnih vrijednosti i osobne motivacije, na način da se u svakoj sljedećoj
fazi uspinje prema višim razinama potreba.

-Projektivne i dijagnostičke tehnike bolje je upotrebljavati u kombinaciji kao više njih, a uobičajeno se
koriste u izviđajnim istraživanjima.

OSTALE ISTRAŽIVAČKE METODE

*Delfi metoda-kvalitativna metoda predviđanja kojom se objedinjavaju neovisna mišljenja većeg

broja stručanjaka o nekom složenom problemu te se na temelju konsenzusa predviđaju njegova
kretanja u budućnosti.

-koristi se serija međusobno povezanih i izvedenih upitnika koji se šalju poštom

-cijeli postupak je relativno složen i dug, a sastoji se od serije koraka: (1) utvrđivanje problema za koji
se traži mišljenje i predviđanje, izbor stručnjaka te razrada upitnika za dobivanje njihovih
predviđanja; (2) na temelju dobivenih odgovora izvodi se popis predviđanja koji sažimlje sve
odgovore i daje njihove relativne pokazatelje i razvija se novi upitnik koji se potom šalje
stručanjacima koji daju mišljenje i potkrijepljuju svoje stare prognoze; (3) na temelju ponovljene
analize priprema se novi popis predviđanja i izrađuje novi upitnik s dobivenim rješenjima i zahtjevom
za konačnom procjenom, predviđanjem i obrazloženjem mišljenja; (4) postupak se ponavlja dok se ne
postigne konačni konsenzus.

*Metoda izrade scenarija – obuhvaća primjenu različitih kvalitativnih metoda kako bi se razvile
detaljne i spekulativne priče o mogućim budućnostima.

-proces izrade scenarija vrlo je strukturiran i prolazi kroz sljedeće faze: (1) fazu analize, u kojoj se
određuju strateška pitanja analize i određuju kritični čimbenici te kritična područja; (2) fazu
oblikovanja, u kojoj se kritična područja procjenjuju s obzirom na predvidljivost i stupanj nesigurnosti
pojedinih utjecajnih snaga, te određuju dimenzije scenarija, (3) fazu nacrta, u kojoj se u zadanim
dimenzijama razvijaju detaljne priče o budućnosti, koje se potom u nekoliko koraka razrađuju dok se
ne postigne konsenzus grupe i (4) fazu implikacija, u kojoj se opisane budućnosti sagledavaju u

31
kontekstu današnjih okolnosti te se procjenjuju odluke koje na najbolji mogući način mogu dovesti do
željenih budućnosti.

*Teorija sustava kao modela – zasniva se na promatranju cjeline koja je sastavljena od podsustava

-opisuje se djelovanje sustava

*Kibernetička metoda –obuhvaća primjenu različitih metoda kako bi se istražili i razumjeli načini
upravljanja sustavima i procesima svih vrsta. Najčešće se primjenjuju sljedeće tri metode: (1) metoda
crne kutije – istraživaču su dostupne ulazne i izlazne veličine, dok mu je unutrašnje ustrojstvo sustava
nepoznato; (2) metoda modela, čiji je osnovni cilj što potpunije spoznati stvari, postupke, pojave te
njihove strukture, funkcije i ponašanja i (3) metoda povratne sprege (veze), kojom se analizira proces
međusobnog djelovanja ulaznih i izlaznih učinaka.

14. SASTAVLJANJE INSTRUMENATA ISTRAŽIVANJA

-ili upitnika značajan je dio istraživanja budući da se svi rezultati i zaključci zasnivaju na pojedinim
vrstama informacija koje se prikupljaju, a informacije u potpunosti ovise o kvaliteti pitanja koja
postavljate svojim ispitanicima.

-instrument istraživanja omogućava ''input'' u istraživanje i zato je kvaliteta i valjanost ''outputa''

potpuno ovisna o tom instrumentu

-Upitnik je općenito bilo koji set pitanja koji se bavi određenom temom ili skupinom tema,
namijenjen tome da na njega odgovaraju ispitanici

-Test je svaka procedura korištena za mjerenje nekog čimbenika ili procjenu neke sposobnosti

OBLICI PITANJA

-u upitnicima pitanja se mogu podijeliti na otvorena i zatvorena:

*Otvorena pitanja su ona u kojima odgovor nije ponuđen te ispitanik zapisuje odgovore vlastitim
riječima.

*Zatvorena pitanja nude moguće odgovore u sklopu upitnika, tako da ispitanik ili anketar označi
kategoriju koja najbolje opisuje ispitanikov odgovor.

-koji tip pitanja koristiti kako bi se prikupilo informacije, treba znati na koji će se način dobivena
informacija koristiti

-važno je i zbog ljestvica o kojima pak ovisi koje statističke postupke je moguće primijeniti

-zatvorena i otvorena pitanja imaju prednosti i nedostatke

-zatvorena pitanja su korisna za prikupljanje faktografskih podataka, dok su otvorena pitanja korisna
za ispitivanje mišljenja, stavova i percepcija

32
-otvorena pitanja u upitniku mogu donijeti veliku količinu informacija pod uvjetom da se ispitanici
osjećaju ugodno i opušteno kada je riječ o iznošenju vlastitog mišljenja

-s druge strane, analiza otvorenih pitanja je znatno složenija

-otvorena pitanja omogućavaju ispitanicima da se slobodno izražavaju jer nisu ograničeni samo na
''listu'' ponuđenih odgovora pa je pristranost ispitivača mnogo manja

-jedan od osnovnih nedostataka zatvorenih pitanja je da podaci prikupljeni na ovaj način nemaju
uvijek dovoljnu dubinu i širinu

-veća je i mogućnost ispitivačeve pristranosti

-ponuđeni odgovori u upitniku mogu uvjetovati način razmišljanja kod ispitanika i time dobiveni
odgovori ne moraju nužno odražavati pravo ispitanikovo mišljenje, a može dovesti i do toga da neki
ispitanici označe ponuđeni odgovor bez pretjeranog promišljanja

*Pri sastavljanju pitanja treba paziti na sljedeće:

 Treba koristiti jednostavan, svakodnevan jezik

 Ne koristiti dvosmislena pitanja
 Ne postavljati više pitanja u jednom
 Ne postavljati pitanja koja navode na određeni odgovor
 Ne postavljati pitanja koja su zasnovana na odgovorima

-Redoslijed pitanja može biti slučajan (kada se želi istražiti slaganje ili neslaganje ispitanika s različitim
aspektima određenog pitanja) ili logičan (prema složenost).

-Prije početka prikupljanja podataka od potencijalnih ispitanika, treba provjeriti:

 Njihovu motivaciju za dijeljenje informacija

 Jasno razumijevanje pitanja
 Posjedovanje tražene informacije

LJESTVICE STAVOVA

-mjere različit intenzitet ispitanikovih stavova prema različitim objektima stava ili situacijama i mogu
jednim ukupnim pokazateljem obuhvatiti stavove prema različitim obilježjima

-Najčešći tipovi ljestvice stavova koji se primjenjuju u istraživanjima uključuju:

1.) Likertova ljestvica (ljestvica sumiranog rangiranja)

-najjednostavnije ju je sastaviti

-zasnovana je na pretpostavci da svaka izjava/čestica na ljestvici ima jednaku ''važnost'' odnosno

''težinu'' u terminima toga koliko odražava stav prema nekom pitanju ili problemu što je i glavno
ograničenje ove ljestvice budući da čestice korištene u ljestvici rijetko imaju istu težinu.

-ne mjeri stav per se- ona pokazuje jačinu stajališta jednog ispitanika u odnosu na jačinu stajališta
drugoga

33
-Postupak sastavljanja je sljedeći: 1.Definirajte varijablu koju želite mjeriti. 2. Prikupite ili sastavite
tvrdnje koje odražavaju stav prema objektu stava. 3. Dajte sastavljene tvrdnje maloj skupini ispitanika
(sudaca). 4. Analizirajte odgovore dodavanjem brojevnih vrijednosti odnosno kategorija. 5.
Izračunajte interkorelacije među svim parovima tvrdnji na osnovi ocjena koje su dodijelili suci. 6.
Usporedite rezultate svih sudaca za svaku tvrdnju kako biste otkrili nediskriminativne tvrdnje. 7.
Eliminirajte nediskriminativne tvrdnje, odnosno one koje međusobno ne mjere različite elemente
stava. 8. Sastavite upitnik sačinjen od odabranih tvrdnji.

-Ukupni rezultat sastoji se od sume ocjena na svim ljestvicama.

2.) Thurstoneova ljestvica (ljestvica jednakih intervala ili diferencijalna ljestvica)

-sastoji se od tvrdnji koje imaju raspon intenziteta stava od vrlo intenzivnog (najčešće 11) do vrlo
slabog (najčešće 1)

-ispitanici odabiru tvrdnje s kojima se slažu

-rezultat svakog pojedinog ispitanika računa se kao prosjek intenziteta stava odabranih tvrdnji

-glavna prednost je sposobnost ocjene intenziteta stavova, odnosno moguće promjene intenziteta pri
ponovljenom istraživanju

-glavni nedostaci su složenost postupka sastavljanja i mogućnost da suci i ispitanici na različite načine
procjenjuju tvrdnje, čime ljestvica gubi na vrijednosti

-Postupak sastavljanja: 1.Definirajte varijablu koju želite mjeriti. 2. Prikupite ili sastavite tvrdnje koje
odražavaju stav prema objektu stava. 3. Odaberite skupinu sudaca, stručnjaka u određenom
području. 4. Dajte sastavljene tvrdnje sucima i zamolite ih da ocijene koji je intenzitet stava prisutan
u svakoj tvrdnji. 5. Na osnovi ocjene sudaca izračunajte vrijednost medijana za svaku tvrdnju. 6.
Odbacite tvrdnje pri kojima su ocjene sudaca jako raspršene jer to znači da ne postoji slaganje među
stručanjcima o tome u kojoj mjeri navedena tvrdnja izražava određeni stav. 7. Od preostalih tvrdnji
odaberite one koje svojim metrijskim karakteristikama najbolje odražavaju stupnjeve na ljestvici. 8.
Sastavite upitnik koji se sastoji od odabranih čestica.

3.) Semantički difercijal

-osnovni cilj je mjerenje konotativne dimenzije značenja riječi

-polazi se od pretpostavke da određeni, međusobni suprotni pojmovi odražavaju različiti stupanj

pozitivnog odnosno negativnog emocionalnog značenja

-pokazao se i kao dobra metoda za ispitivanje stavova

-sastoji se od niza bipolarnih parova pridjeva među kojima ispitanik odabire stupanj na ljestvici
(najčešće 5-stupanjskoj ili 7-stupanjskoj)

4.) Gutmanova ili kumulativna ljestvica

-obuhvaća seriju tvrdnji s kojima ispitanik izražava slaganje odnosno neslaganje (najčešće korištenjem
dihotomnog, da/ne oblika pitanja)

34
-specifičnost pitanja postupno se povećava

-najčešće se koristi za određenje ekstremnih stavova

UTVRĐIVANJE METRIJSKIH OBILJEŽJA MJERNOG SUSTAVA

-Metrijska obilježja su osobine mjernog instrumenta koje određuju koliko je upotrebljiv i koliko su
zaključci izvedeni iz rezultata dobivenih njegovom primjenom opravdani.

-spadaju prvenstveno valjanost i pouzdanost, a potom i objektivnost, osjetljivost, primjerenost i dr.

*Valjanost u osnovi je sposobnost nekog instrumenta da mjeri upravo ono što mi želimo da mjeri,
odnosno ono za što je sastavljen.

-tj. to je stupanj u kojem je istraživač izmjerio ono što je planirao izmjeriti

-Postoje tri osnovne vrste valjanosti:

a) sadržajna

b) kriterijska – odražava u kojoj su mjeri rezultati dobiveni određenim instrumentom povezani s

rezultatima na nekoj drugoj varijabli koja služi kao vanjski kriterij valjanosti, usporedba – usporedna
valjanost; stupanj predviđanja – prediktivna valjanost

c) konstruktna – odnosi se na vezu između rezultata dobivenih našim instrumentom i rezultata

dobivenih drugim instrumentima; dijeli se na konvergentnu valjanost – stupanj povezanosti među
varijablama za koje se pretpostavlja da imaju isti predmet mjerenja i diskriminantnu valjanost –
odsutnost povezanosti među varijablama koje mjere konstrukte koje smatramo neovisnima.

*Pouzdanost se odnosi na konzistentnost i stabilnost, odnosno predvidivost i točnost instrumenta.

-postoji čitav niz čimbenika koji utječu na pouzdanost, a nije ih moguće kontrolirati:

 Oblikovanje pitanja
 Fizičkog okruženja
 Ispitanikovog raspoloženja
 Prirode interakcije
 Regresijskog učinka instrumenta

-Metode određivanja pouzdanosti instrumenta:dvije skupine:

I. Postupci vanjske konzistencije – uspoređuju rezultate dva različita postupka prikupljanja podataka
s jedne s drugima, i to na dva različita načina: Test/retest metoda odnosno metoda ponovljenog
testa; Paralelne forme istog testa

II. Postupci unutarnje konzistencije – ideja je da čestice koje mjere isti koncept moraju proizvesti
slične rezultate, instrument se prepolovi na dva dijela, a pouzdanost se računa primjenom Spearman
– Brownove formule.

-Pouzdanost svakog testa obuhvaća raspon od 0 do 1, pri čemu je 1 potpuno pouzdan test, a 0
potpuno nepouzdan test.

35
15. OBRADA I ANALIZA PODATAKA

A)Kvantitativnih podataka

-Znanje statistike je pretpostavka za znanstveni i stručni rad.

-Četiri su razloga zbog kojih oni koji se bave znanstvenim ili stručnim radom trebaju poznavati
statistiku: (1) kako bi mogli pratiti znanstvenu i stručnu literaturu, (2) kako bi mogli planirati svoja
istraživanja, (3) kako bi znali obraditi podatke prikupljene istraživanjem u svrhu te analize te (4) kako
bi znali zaključivati o dobivenim rezultatima.

-Kvaliteta znanstvenog/stručnog rada posebice je ugrožena u tri slučaja: 1. ako istraživač ne poznaje
statistiku u fazi postavljanja ciljeva i hipoteza rada; 2. ukoliko je nedostatak znanja iz statistike uzrok
prekidu logike u procesu istraživanja do kojeg dolazi kada oni koji ne znaju statistiku naručuju obradu
ne poznajući njezine mogućnosti ili kada oni kod kojih se naručuje obrada ne poznaju logiku procesa
istraživanja za koje obrađuju podatke; i 3. ako se zbog neznanja provode podacima neprimjerene
obrade.

*Deskriptivna statistika obuhvaća postupke grupiranja većeg broja informacija o jedinicama

statističkih skupova (podskupova) i služi isključivo za sistematiziranje i opisivanje neke pojave, no ne i
stavljanje varijabli u odnos.

-najčešće korišteni postupci su izračunavanje apsolutnih i relativnih frekvencija i kumulativnih nizova,

izračuni srednjih vrijednosti te izračuni mjera disperzije.

-Apsolutne i relativne frekvencije te izračuni kumulativnih nizova načini su uređenja i sažimanja

podataka.

-Srednje vrijednosti (mjere centralne tendencije) su konstante kojima se predstavljaju nizovi

varijabilnih podataka; najčešće izračunavane su: aritmetičke, geometrijske, harmonijske sredine, mod
i medijan.

-Značajna je i informacija o stupnju varijabilnosti podataka za što nam služe mjere disperzije, kao što
su raspon varijacije, varijanca, standardna devijacija, koeficijent varijacije i druge.

-Za razliku od deskriptivne statistike, inferencijalna (analitička, matematička, induktivna) statistika

odnosi se na postupke kojima se pomoću dijela informacija (uzoraka) donose sudovi o
karakteristikama cjeline (populacije) na temelju teorije vjerojatnosti, a u svrhu definiranja odnosa
između varijabli.

-Dijeli se na parametrijsku i neparametrijsku statistiku.

-Parametrijska statistika provodi se ako su zadovoljena sljedeća tri uvjeta: (1) da su varijable
intervalne ili omjerne, odnosno više nego ordinalne, (2) da je distribucija populacije normalna i (3) da
su varijance obje varijable jednake ili homogene.

-Najčešće provođeni inferencijalni statistički postupci, osobito u društvenim istraživanjima, zasigurno

su hi-kvadrat test, analiza varijance, korelacijska analiza i linearna regresija.

36
Postupak obrade kvantitativnih podataka

-sastoji se od 4 koraka: (1) odabira računalnog alata za obradu podataka – najčešće korišten program
za obradu kvantitativnih podataka društvenih istraživanja je SPSS (Statistical Package for Social
Science), (2)unosa podataka, (3) odabira prikladnih metoda za obradu podatka i (4) statističke analize
podataka.

*Metode multivarijantne analize (Priručnik, str. 142.)

-Statistička anliza podataka – zadatak istraživača metodološki ispravno pristupiti obradi podataka, no
nikako je ne učiniti samoj sebi svrhom.

-Najčešće se odvija u tri dijela: provjera o kojoj se vrsti distribucije radi (ponekad je potrebno izbaciti
ekstremne vrijednosti), provođenje deskripte analize i provođenje statističkih obrada više razine.

-Interpretacija obrađenih podataka odnosi se na: (1) dovođenje rezultata u vezu s hipotezama koje
su u istraživanju postavljene odnosno utvrđivanje da li postavljene hipoteze treba prihvatiti ili
odbaciti, (2) razmišljanje o razlozima prihvaćanja/odbacivanja hipoteza, (3) utvrđivanje ograničenja
istraživanja koja proizlaze iz prikupljanih podataka ili iz postupaka primijenjenih u istraživanju, (4)
dovođenje rezultata u vezu s rezultatima sličinih istraživanja, usporedba vlastitih nalaza s drugima, (5)
planiranje budućih istraživanja, argumentiranje zašto i koja je daljnja istraživanja moguće ili potrebno
provesti, (6) povezivanje prakse s teorijom odnosno dovođenje u vezu provjerenih hipoteza s
početnom teorijom.

-pri analizi se od istrživača zahtjeva kritičnost

-treba biti svjestan dva velika ograničenja statističkih metoda: 1. njihov output su isključivo
kvantitativni, dakle ne i kvalitativni rezultati te 2. statističke metode se ne bave dokazima već
vjerojatnošću.

B) KVALITATIVNIH PODATAKA

-Prije analiziranja kvalitativnih podataka evo nekoliko osnovnih putokaza:

1. Analiza ovisi o svrsi istraživanja.

2. Analiza ovisi o kvaliteti, dubini i detaljnosti bilješki prikupljenih tijekom prikupljanja kvalitativnih
podataka.

3. Podatke treba organizirati u cjelinu i promatrati ih kao elemente cjeline.

-Kvalitativne podatke moguće je organizirati i prikazati na različite načine, a odabir će ovisiti o

problemu istraživanja i načinu kasnije analize (tablica, priručnik, str. 146.)

-Prvi korak u obradi i analizi kvalitativnih podataka je razvoj sustava klasifikacije podataka ili kodiranje
podataka.

-Nakon toga otkrivaju se obrasci koji se pojavljuju u odgovorima i/ili ponašanju ispitanika (ili u
bilješkama s opažanja istraživača) te se prema sličnosti, povezanosti i učestalosti svrstavaju u teme,
koje se organiziraju u kategorije ili dimenzije.

37
-Logička analiza i mapiranje podrazumijevaju definiranje okosnica (osi) koje se postavljaju tako da
čine matricu ili koordinatni sustav.

-Kvalitativni nalazi procjenjuju se sadržajnom značajnošću, koja odgovara statističkoj značajnosti u

kvantitativnim analizama.

-Kako bi se potkrijepila statistička značajnost, nalazi se procjenjuju temeljem sljedećih kriterija: (1)
koliko su čvrsti i konzistentni dokazi kojima se potkrepljuju nalazi, (2) u kojoj mjeri nalazi produbljuju
razumijevanje problema ili fenomena koji se istražuju, (3) u kojoj su mjeri nalazi sukladni prethodnom
znanju, što može uključivati sukladnost (potvrdna značajnost) i nesukladnost (inovativna značajnost),
te (4) u kojoj su mjeri nalazi korisni s obzirom na svrhu istraživanja.

-Usto sve, treba pokušati postići konsenzus oko provjere nalaza, što nije uvijek jednostavno niti
moguće.

16. PRIKAZIVANJE REZULTATA ISTRAŽIVANJA

-Prikazivanje rezultata izazovan je zadatak iz više razloga: prvo, potrebno je sustavno prikazati veliku
količinu informacija; drugo, treba biti nemilosrdan u izbacivanju nevažnih informacija; treće, treba
prikazivati samo smislene podatke, na smislen način; četvrto, rezultati do kojih ste došli trebaju biti
prikazani jasno, točno, pregledno i u potpunosti; peto, rezultate treba prikazati logičnim redoslijedom
za problem koji se izučavao.

-Tablice i slike doprinose kvaliteti rada jer omogućuju jasnije, sažetije i jednostavnije prikazivanje
podataka.

-Potrebno ih je u tekstu smjestiti neposredno iza odlomka u kojem se na njih poziva.

-Standardni dijelovi svake tablice su redni broj i naziv koji su obavezni, legenda i napomena
neobavezni dijelovi.

-Izvor je neizostavan ako ste tablicu odnekud preuzeli ili izradili na temelju sekundarnih podataka.

-Grafikoni – pokazuju odnose među podacima

Grafički prikaz br. 11: Vrste grafikona

Grafikoni za prikazivanje -Turkeyjev S-L dijagram

pojedinačnih podataka -Turkeyjev B-P dijagram
Površinski dijagram -Strukturni krugovi
-Strukturni polukrugovi
-Jednostruki stupci (uspravni ili položeni)
-Dvostruki ili višestruki stupci (uspravni ili položeni)
-Strukturni stupci
Linijski grafikoni -Stepenasti grafikoni
-Kontinuirani linijski grafikoni

38
-Redni broj i naziv su obavezni dijelovi, legenda prisutna u većini slučajeva, a napomena neobvezna.

-Izvor je obavezan ukoliko ste sliku odnekud preuzeli ili izradili na temelju sekundarnih podataka.

17. RASPRAVA

-Osnovna svrha rasprave ili diskusije je interpretacija dobivenih rezultata u svjetlu onoga što se već
znalo o predmetu istraživanja, te objašnjenje novog razumijevanja problema nakon što ste dobili i
pregledali dobivene rezultate.

-Pitanja na koja u raspravi treba dati odgovore su:

 Nude li rezultati odgovore na postavljene hipoteze?

 Slažu li se vaši rezultati s rezultatima prethodnih istraživanjima?
 S obzirom na dobivene zaključke, kakvo se novo razumijevanje problema može ponuditi?
 Kada biste nastavili istraživanje, što bi bio sljedeći korak u istraživanju?

-Trebala bi biti dio rada o kojem se najviše promišlja.

18. ZAKLJUČAK

-Ukratko se navodi sve ono što ste u radu otkrili i na osnovu dobivenih podataka zaključili.

-Objedinjavaju se svi rezultati teksta i navode se konačni zaključci izvedeni u istraživanju.

-Trebao bi sadržavati kratak i jasan opis rezultata provedenog istraživanja.

-Ne bi se trebale navoditi nove informacije ili materijali, a može se ukazati na ograničenja rada ili
nuditi naputke za buduća istraživanja.

-Preporuke istraživanja proizlaze iz zaključka, odnosno sugeriraju što još treba učiniti, tko to treba
učiniti i kako to treba učiniti.

-trebale bi obuhvatiti: smjer budućih istraživanja koji bi riješio eventualne nedostatke rada, smjer
budućih istraživanja koji bi popunio nedostatke u postojećim saznanjima i smjer budućih istraživanja
u srodnim područjima.

39
 III. DIO – UPUTE I SAVJETI ZA IZRADU RADA

19. JEZIK I STIL PISANJA

-Znanstveni stil pisanja uključuje korištenje preciznog jezika kako bi se izrazile određene ideje te
mora biti gramatički ispravan i formalniji je od stila kojim se pišu novele, novine, neformalne
prepiske, prije svega je objektivan.

-upozorenje na: gramatička pravila i pravopis; glagolsko vrijeme; lice u kojem se piše (korištenje
aktiva/pasiva); korištenje kratica; žargon i strane riječi – koristiti hrvatske riječi u izvornom hrvatskom
obliku; stil pisanja; primjeren stil pisanja; izbjegavati pretjerane natuknice i nabrajanja.

20. NAVOĐENJE LITERATURE

-Korištenje i navođenje radova drugih autora ni najmanje ne umanjuje vrijednost vašeg rada.

-uvijek treba navesti od kud su preuzeti tuđi radovi

-izvore je potrebno preuzeti i pri citiranju (preuzimanje teksta od riječi do riječi) i parafraziranju
(prepričavanje vlastitim riječima tuđeg teksta) i interpretiranju (tuđi koncepti, nalazi i zaključci
tumačeni na vlastiti način).

*Plagijat je svako književno, znanstveno ili drugo djelo nastalo prisvajanjem tuđeg rada pripisivanjem
u cijelini, u bitnim ili u prepoznatljivim dijelovima, a plagiranje prisvajanje tuđeg autorskog djela koje
podliježe moralnim i zakonskim sankcijama.

-Kada radite bilješke, obavezno odmah zapišite njihov izvor!

-Smatra se da je maksimalna prihvatljiva dužina jednog citata u tekstu pet redova.

SUSTAVI NAVOĐENJA IZVORA

-Najbolje je sustav navođenja prilagoditi instituciji za koju pišete rad.

-Izvore literature možete naznačiti u samom tekstu rada, u bilješkama na kraju poglavlja ili
cjelokupnog rada, u bilješkama na dnu stranice, ili pozivanjem na abecedni popis literature na samom
kraju rada.

-U suvremenoj literaturi su najčešća sljedeća 4 sustava navođenja literature:

1) prezime-godina – sustav navođenja u tekstu, odnosno u zagradama, sastoji se od a)navođenja

izvora u tekstu: u zagradi prezimena autora odvojena zarezima, godina objave i broj stranice i b)
popisa korištene literature na kraju i 2) popisa korištene literature na kraju rada; najpoznatije
varijacije, tj. stilovi su: Harvardski stil i stil Američkog psihološkog društva (eng. APA)

40
2)korištenjem endnota – ili krajnjih bilješki ili ''citiranje po redoslijedu pojavljivanja''

3) korištenjem fusnota – ili bilješki na dnu stranice,

i 4) numeričko – abecedni sustav – kraće se naziva numeričkim sustavom navođenja literature

IZRADA POPISA LITERATURE

-Prilaže se na kraju rada, abecednim redom prema prezimenima autora publikacija i numerira se.

*Knjige se u popisu literature navode: ime/na autora knjige, godina objavljivanja djela, naslov, broj
izdanja knjige, naziv izdavačke kuće, sjedište izdavačke kuće.

*Članci se navode: ime autora članka, godina objavljivanja članka, naziv članka, medij u kojemu je
članak objevljen: a) ako je objavljen u časopisu, navodi se naziv časopisa, godište odnosno volumen,
broj časopisa te stranice na kojima je objavljen članak; b) ako je objavljen u knjizi, navode se svi
elementi knjige te stranice na kojima se nalazi članak; c) ako je na internetu, potrebno je navesti
adresu internetske stranice s koje je preuzet, stranice na kojima se članak proteže.

*podaci pronađeni na internetskoj stranici, naziv i adresa internetske stranice.

21. TEHNIČKE UPUTE ZA PISANJE RADA

-Stranice teksta – ''kartice teksta'' – broj redaka ne prelazi 32, odnosno stranice s 1800 do 2000
znakova

-predgovor i stranice sadržaja rada označavaju se rimskim, a tekst arapskim brojevima koji se pišu
dolje desno.

*Grafičko oblikovanje elemenata rada, Priručnik, str. 185

22. ODABIR MENTORA I SURADNJA S MENTOROM

-Mentor bi trebao posjedovati specifična znanja iz područja koje vas zanima.

-Na prve konzultacije kod mentora treba doći spremno – s prijedlogom područja koja vas zanimaju i
jednom ili više tema.

-Poželjno je na samom početku utvrditi dinamiku i način komunikacije s mentorom na početku vaše
suradnje.

-Mentoru treba predati ispisanu, uvezenu zadnju verziju rada, bez pogrešaka(...)

41
23. USMENA OBRANA RADA

-Usmena obrana je službeni i stvarni završetak vašeg istraživačkog rada.

-rad se izlaže pred povjerenstvom i gostima

-Ovako bi otprilike trebala izgledati prezentacija na obrani:

-Slajdovi trebaju biti čitljivi i jednostavni.

-veličina slova u naslovu 28 do 40 pt, a ostalog 16 do 24 pt

-izlaganje na 15 minuta

24. DIJELOVI ZNANSTVENIH I STRUČNIH RADOVA

-Znanstveni i stručni radovi imaju svoje uvriježene dijelove.

TEHNIČKI DIJELOVI ZNANSTVENIH I STRUČNIH RADOVA

42
(1) Naslovna strana – mora odgovarati na sljedeća osnovna pitanja: O kakvom se radu radi? Kojim se
područjem rad bavi? Tko je autor rada? Na kojoj se znanstvenoj ili stručnoj instituciji rad piše? Kada
je rad napisan?, te mora biti odgovarajuće grafički oblikovana.

(2) Sadržaj – popis svih dijelova rada i stranica na kojima oni započinju; nalazi se između predgovora
(ako ga ima) i uvoda i označava rimskim brojem.

(3) Popis literature – smješta se iza zaključka, numerira arapskim brojevima

(4) Popis slika – smješta se iza popisa literature

(5) Popis tablica – iza popisa slika

(6) Popis kratica i simbola – iza popisa tablica

(7) Životopis – navode se osnovni bibliografski podaci, podaci o obrazovanju i radnom iskustvu te
podatke o dadtnim znanjima, vještinama i interesima; smješta se na kraju rada.

-Sadržajni dijelovi znanstvenih i stručnih radova su naslov, predgovor, sažetak (trebao bi

obuhvatiti:područje istraživanja, ciljeve i hipoteze; metodologiju istraživanja; osnovne nalaze i ključne
zaključke) i ključne riječi.

-Tema sustavno se raspoređuje i obrađuje u tri dijela: (1) povijesni – teorijski, restrospektivni ili
eksplikativni dio, (2) analitičko – eksperimentalni dio i (3) perspektivni dio ili jednostavnije rečeno,
sastoji se od teorijskog okvira, opisa primarnog istraživanja koje je provedeno (opis metodologije
istraživanja, prikaza rezultata te analize dobivenih rezultata) i rasprave.

25. VRSTE ZNANSTVENIH I STRUČNIH RADOVA

-SEMINARSKI RAD- kraći stručni rad u kojem samostalno u pisanom obliku obrađujete odabranu
temu.

-KRITIČKI RAD – stručni rad u kojem iznosite vlastito mišljenje o izabranom znanstvenom ili stručnom
dijelu u svrhu proširivanja i produbljivanja znanja iz područja kolegija iz kojeg se izrađuje.

-DIPLOMSKI RAD – opširniji je stručni rad u kojem se samostalno u pisanom obliku obrađuje
odabrana tema.

-SPECIJALISTIČKI POSLIJEDIPLOMSKI RAD – opširan stručni rad u kojemu kao poslijediplomski

student samostalno u pisanom obliku obrađujete odabranu temu u svrhu stjecanja titule sveučilišnog
specijalista.

-MAGISTARSKI RAD – znanstveni rad u kojem kao poslijediplomski student samostalno u pisanom
obliku obrađujete odabranu temu u svrhu stjecanja titule magistra znanosti.

-DOKTORSKA DISERTACIJA – izvorni znanstveni rad u kojem kao poslijediplomski (doktorski) student
samostalno u pisanom obliku obrađujete odabranu temu u svrhu stjecanja titule doktora znanosti, a

43
koji pišete kako biste dokazali kao samostalni istraživač u znanstvenom području za koje se dodjeljuje
doktorat znanosti.

-ZNANSTVENI I STRUČNI ČLANAK - vrste znanstvenog rada: izvorni, prethodna priopćenja i pregledni.

44