ŠPEKULACIJE VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA

Špekulacije su taklvi poslovi gdje banka kupuje vrijednosne papire na berzi i kasnije ih prodaje
kada im cijena poraste.

Vrijednosni papir je službeni dokument kojim se potvrđuje pravo na posjedovanje bilo kojeg
kapitala ili njegove novčane protuvrijednosti. Zapravo, riječ je o posebnom obliku imovine, koji
potvrđuje vlasništvo njenog vlasnika.

Višak gotovine treba uložiti u utržive vrijednosne papire, ali one se na podoban način i brzo mogu
pretvoriti u gotovinu. Na tržištu postoji mnogo utrživih vrijednosnih papira. Finansijski rukovodilac
mora odlučiti u koje će utržive vrijednosne papire uložiti višak gotovine. Preduzeće može uložiti svoj
višak gotovine u više vrsta vrijednosnih papira.

U izboru vrijednosnih papira preduzeće treba da ispita tri osnovne karakteristike vrijednosnih papira:
1. Sigurnost
2. Dospjelost i
3. Utrživost.

Sigurnost

Preduzeće je obično zainteresovano da dobije što je moguće veći povrat na utržive vrijednosne
papire. Međutim, vrijednosni papiri sa visokim povratom sa sobom nose i veliki rizik.

Dospjelost

Dospjelost se odnosi na vremenski period tj.na vrijeme za koje kamata i glavnica treba da se isplate.
Cijena dugoročnih vrijednosnih papira fluktuira mnogo više sa kamatom nego što je to slučaj sa
kratkoročnim vrijednosnim papirima.

Utrživost

Glavna svrha postojanja svakog preduzeća je ostvarivanje dobiti. Stoga je glavni kriterij za ocjenu
preduzeća od strane trgovaca i investitora visina dobiti po dionici, kao i mogućnost ostvarivanja
buduće dobiti. Dva su značajna aspekta utrživosti vrijednosnih papira. To su cijena i vrijeme.

Vrste vrijednosnih papira

Izbor utrživih vrijednosnih papira sa namjenom ulaganja viška gotovine svode se na vladine
trezorske obveznice i depozite (blagajničke zapise) kod komercijalnih banaka.

Vladine obveznice se obično prodaju sa diskontom i ostatak se isplaćuje na dan dospjeća. Razlika
između emisione cijene i cijene na dan dospjelosti treba da bude dobitak za ulagače.

Preduzeće može deponovati (oročiti) višak gotovine u komercijalnu banku za određeni fiksirani
datum dospjeća. Što je veći rok dospjeća to je veća kamata koja se nudi ulagačima.