ZAŠTO SU IDIŠ HARIDŽIJE?

U ime Allaha, hvala Allahu, neka je mir i spas na Allahova Poslanika, njegovu porodicu i ashabe njegove i
sve one koji ih slijede do sudnjeg dana, a potom:

Bududi da ima onih koji ne vide IDIŠ haridžijama, odlučio sam napisati nekoliko riječi oko toga kako bi
razjasnio onima koji hode pojašnjenje, a uspostavio argument nad onima koji slijede svoje prohtjeve.
Bududi da sam bivši vojnik IDIŠ-a i onaj koji je bio svjedok dešavanja od početka fitne na prostorima Sirije,
vidio sam potrebu za ovim textom, pogotovo kada još niko sa ovih prostora to nije uradio na ovakav način.
Svjedok sam od vremena kada je IDIŠ bio na menhedžu ehlu sunneta i kada je izašao iz okvira ehlu sunneta
i pretjerao u vjeri slijededi put haridžija.

Da bi pojasnili zašto su IDIŠ haridžije morat demo se prvo upoznati sa haridžijama i njihovim osobinama, a
zatim spomenuti svojstva haridžija koje IDIŠ ima pri sebi.

O IZVORNIM HARIDŽIJAMA

Riječ haridžije množina je riječi haridža, u značenju grupa. Oni su grupa koja je inovirala zabludu. Nazvani
su tako jer su izašli iz prave vjere i jer su odbili pokornost muslimanskim predvodnicima, jer nisu prihvatili
opdi interes muslimana. Njihova novotarija u originalnom obliku pojavila se u vrijeme vladavine Alije b. Ebi-
Taliba radijallahu anhu.

Ebu Hasan el-Eš‘ari kaže: “Nazvani su haridžije zbog toga što su pokrenuli oružani ustanak protiv Alije b.
Ebu Taliba kada je on prihvatio arbitražno suđenje. Mekalatul-islamijjin, 1/207.
Arbitražni sud ili tahkim dio je sporazuma između Alije i Muavije kojim je prekinut rat na Siffinu, a trebao je
donijeti odluku o slučaju ubica halife Osmana, radijallahu anhum edžmein. Nažalost, suđenje je propalo.

Ibn Hazm smatra da je haridžija svako onaj ko nalikuje na skupinu koja je pokrenula oružani ustanak protiv
Alije b. Ebu Taliba, radijallahu anhu, i ko dijeli njihova ubjeđenja: “Ko se složi sa mišljenjem haridžija u
pogledu negiranja ispravnosti tahkima – arbitražnog suda, tekfirenja počinitelja velikih grijeha,
dozvoljavanja oružanog ustanka protiv nepravednog muslimanskog vladara, da su veliki grješnici vječno u
Vatri, da halifa može biti i onaj ko nije Kurejšija, takav je haridžija, makar se ne slagao s njima u drugim
pitanjima u kojima se razilaze muslimani, a ako se ne slaže s njima u ovim pitanjima koja smo spomenuli,
tada se i ne smatra haridžijom.” El-Fasl fil-mileli vel-ehvai ven-nihal, 2/113.

Ibn Hadžer je rekao: “Haridžije su oni koji su se suprotstavili Aliji u pitanju tahkima i odrekli se njega i
Osmana i njegove porodice, i koji su se borili protiv njih. A ako su ih još smatrali nevjernicima, tada spadaju
u ekstremne haridžije.” Hedjus-sari fi mukaddimeti Fethil-Bari, str. 459.

U drugoj definiciji Ibn Hadžer je rekao: “Haridžije su grupa ustanika, oni su novotarska sekta, a nazvani su
tim imenom jer su ustali protiv vjere i odabrane grupe muslimana.” Fethul-Bari, 2/283.

Ebu Hasan el-Melti smatra da su prve haridžije koje su se pojavile el-muhakkime, i oni su, vođeni parolom
da nema suda osim Allahovog, kazali: “Alija je nevjernik jer je pristao na sud Ebu Muaza el-Eš‘arija, a sud
pripada samo Allahu.” Melti kaže: “Sekta haridžija nazvana je tako jer su ustali protiv Alije u vrijeme dvojice
sudaca. Odbili su tahkim i kazali: ‘Sud pripada samo Allahu.’” Et-Tenbihu ver-redd ala ehlil-ehvai vel-bidei,
str. 47.

Dr. Nasir el-Akl rekao je: “To su oni koji zbog velikih grijeha proglašavaju muslimane nevjernicima i koji
podižu oružane ustanke protiv nepravednih vladara.” Nasir el-Akl, El-Havaridž, str. 28.
Neki smatraju da su se prve haridžije pojavili još u vremenu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer prvim
haridžijom smatraju čovjeka zvanog Zul-Huvejsira koji je prigovorio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,
zbog načina podjele zlata koje je Alija, radijallahu anhu, bio poslao iz Jemena u koži uštavljenoj mimozom.

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, kazuje: “Alija b. Ebu Talib poslao je iz Jemena Allahovom Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, zlatno grumenje još pomiješano sa zemljom, u torbi od kože štavljene mimozom.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to je podijelio četverici ashaba: Ujejni b. Hisnu, Akrei b. Habisu,
Zejdul-Hajru, a četvrti je bio ili Alkama b. Ulasa ili Amir b. Tufejl. Jedan od ashaba reče: ‘Preče je bilo da je
ovo podijelio nama nego njima.’ Na to Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: Zar nemate povjerenja
u mene, a ja sam povjerenik Onoga koji je iznad nebesa? Dolazi mi Objava sa neba i ujutro i navečer. Tada
ustade jedan čovjek udubljenih očiju, izraženih očnih jagodica, visokog čela, guste brade, obrijane glave i
zadignutog ogrtača, i reče: ‘Allahov Poslaniče, boj se Allaha!’ Teško tebi!, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, zar ja nisam najpreči od svih ljudi da se Allaha bojim?! Čovjek se zatim udalji, a Halid b. Velid upita:
‘Allahov Poslaniče, hodu li mu odrubiti glavu?’
‘Nemoj, možda on klanja!’, reče mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a Halid dodade: ‘Koliko li je
klanjača koji jezicima izgovaraju ono što im nije u srcima!’
Meni nije naređeno da zavirujem u ljudska srca, niti da otvaram njihove utrobe!’, reče Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, gledajudi za njim dok je odlazio i dodade: ‘Među potomcima ovog čovjeka pojavit de se oni
koji de tečno učiti Allahovu Knjigu, ali ona nede prelaziti njihova grla. Izlazit de iz vjere kao što strijela prolazi
kroz ulovljenu životinju.
Mislim da je još rekao: ‘Ako ih dočekam, usmrtit du ih smrdu koja je zadesila Semud!’” Buhari, Sahih, 2/232,
broj 4351; Muslim, Sahih, 2/742.

Nakon što je naveo ovaj hadis, Ibn Dževzi je kazao: “Prvi haridžija i najgori od njih jeste Zul-Huvejsira, iz
plemena Temim. U jednoj predaji navodi se da je on rekao: ‘Budi pravedan!’, pa je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, kazao: Teško tebi! A ko je pravedan, ako ja nisam!? (Muslim, Sahih, 2/740.)
To je prvi haridžija koji se pojavio u islamu. Njegova greška ogleda se u tome što se pouzdao u svoje
mišljenje, a da je pravilno razmišljao, shvatio bi da nema boljeg mišljenja od mišljenja Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem. Sljedbenici ovog čovjeka ratovali su protiv Alije b. Ebu Taliba, radijallahu anhu.”
Telbisu Iblis, str. 90.

Pogledajmo kako ovdje ibn Dževzi rahimehullah uviđa jedno od svojstava haridžija koje je danas itekako
prisutno kod IDIŠ-a ali ne u ovakvom bukvalnom primjeru nego u poimanju stvari u drugim primjerima. Pa
tako npr. oni su odbili suđenje na koje su bili pozvani od svih mudžahida drugih frakcija. Oni su to suđenje
odbili ustvari a rekli su „mi ne odbijamo suđenje“.
Znači svoj postupak vide na svoju ruku poput ovog Zul Huvejsire koji nije vidio da je Poslanik pravedan.

Takođe je bitno napomenuti za ove definicije koje sam naveo od nekih učenjaka ko su haridžije, da su to
definicije koje su davali učenjaci iz njihovog vremena ili koji su idžtihadili i dali svoje mišljenje oko toga.
Ako hocemo da spoznamo najvažnije temelje haridžija, onda se moramo vratiti na njihove osobine koje je
spomenuo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a ne njihove osobine koje su im dodane naknadno,
a koje su oni preuzeli od mu'tezila i drugih. Jer sve njihove osnovne osobine su došle u hadisima, one koje
su kasnije kao i svaka druga sekta poprimali to se ne računa od osnova vec od ogranaka. A još znamo da se
svaka sekta dijeli na podsekte i frakcije, tako i oni.

SVOJSTVA ILI OSOBINE HARIDŽIJA

Buhari i Muslim u svojim Sahihima bilježe da je Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, rekao:
“Jednom prilikom bili smo kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je dijelio plijen. Došao
mu je Zul-Huvejsira, čovjek iz plemena Temim, i rekao:
‘Allahov Poslaniče, budi pravedan!’
‘Teško tebi!’, rekao je on, ‘pa ko je pravedan ako ja nisam pravedan! Izgubio si i propao ako ja nisam bio
pravedan!’
‘Allahov Poslaniče’, reče Omer, ‘dozvoli mi da ga ubijem!’
‘Pusti ga’, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ‘jer on ima istomišljenike. Svako od vas de
omalovažavati svoj namaz u poređenju s njihovim, i svoj post u poređenju s njihovim postom. Oni de čitati
Kur’an, ali on nede prelaziti njihove ključne kosti. Prolazit de kroz vjeru kao što strijela prolazi kroz ulovljenu
životinju: pogleda li se šiljak strijele, ništa se na njemu nede nadi; pogleda li se tetiva strijele, ništa se na njoj
nede nadi; pogleda li se na dio strijele između šiljka i perja, a to je tijelo strijele, ni na njemu se ništa nede
nadi. Na strijeli se nede nadi tragovi probavljane hrane niti krvi (zbog brzine kojom je strijela prošla). Njihov
je znak crn čovjek, čija je jedna mišica poput ženske dojke, ili poput komada mesa koji se jako trese. Oni de
se pojaviti kad dođe do podjela među ljudima.’”

Kao što vidimo iz ovog hadisa opisao ih je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem sa jakim ibadetima i
mnoštvom ibadeta tako da de oni koji su na pravom putu omalovažavati svoje ibadete kada vide njihove.
Pa nije ni čudo što je jedini IDIŠ u ovom vremenu u prednosti u nekim ibadetima poput uspostavljanja
šerijatskih propisa na svojim terenima i drugi... Ovo je jedan ibadet po kojem se ističu nad drugima, poput
ovih koje je Poslanik opisao u hadisu. Danas svi kada pogledaju IDIŠ-ove terene omalovažavaju svoje
naspram njihovih. Ovo ističem namjerno jer mnogi slijepi sljedbenici i neznalice upravo zbog ovog ibadeta
(uspostave šerijata kako oni zovu) su vidjeli IDIŠ najispravnijom skupinom i nemogude da su haridžije. Dok
upravo obrnuto kao što vidite u hadisu da je od njihovih svojstava isticanje u ibadetima i prednjačenje nad
onima koji su na pravom putu. Dok je kod ovih neznalica mnoštvo IDIŠ-ovih ibadeta dokaz da nisu
haridžije.

Druga osobina koju je Poslanik spomenuo ovdje u hadisu jeste da de čitati Kur'an a nede prelaziti njihove
ključne kosti, tj. nede shvatati Kur'an. To smo vidjeli i sa gore pomenutim prvim haridžijama koji nisu
shvatali Kur'anske ajete i tekfirili Aliju što je prihvatio arbitražni sud, a kasnije im je ibn Abbas doša i donio
ajete iz Kur'ana koje dozvoljevaju arbitražni sud gdje je dokazao haridžijsko nerazumijevanje Kur'ana.
Tako i IDIŠ ima mnogo primjera gdje je do sada pokazao isto nerazumijevanje Kur'anskih ajeta koje se
ogleda kroz njihov nepropisni tekfir mnogih muslimana i mudžahida na ovim prostorima i šire, gdje su
tekfirili i pozivali se na ajete koje se odnose na nevjernike a ne na muslimane.

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio nas je i o još jednoj njihovoj negativnoj osobini, a to je
da ubijanje muslimana smatraju dobrim djelom, a mušrike i kršdane ostavljaju na miru. Akidetu ehlis-
sunneti vel-džemaa fis-sahabetil-kiram, 3/1184.

Ovo kod IDIŠ-a je bilo aktivnije prisutno u početku odvajanja od ostalih mudžahida i kada su otvorili
ofanzive na mudžahide a ostavili ofanzivnu borbu protiv režima i kurda osim defanzivnu borbu. Uglavnom
ofanzivnu borbu su vodili protiv mudžahida koje su oni vidjeli murtedima na način kao što su Aliju vidjeli
muretdom haridžije iz njegovog vremena.
Uglavnom bitno je naspomenuti prisutnost i te osobine koje je određenim dijelom bila prisutna dok nije
režim i pkk (kurdi) zatvorili put pa nisu mogli napadati mudžahide. Osim što se u zadnjem vremenu ova
njihova ofanziva u Hami pokazala takođe da kroz režimske teritorije su došli napadati mudžahide a ostavili
su režim. Znači ta haridžijska osobina koju je Poslanik spomenuo, ostavljanje mušrika i kafira a borba protiv
muslimana (koje oni vide murtedima) je primjetna kod IDIŠ-a u nekoliko navrata do sada.

Buhari u svom "Sahihu", u ’Knjizi o traženju pokajanja od odmetnika’ (Poglavlje o ubijanju haridžija i
odmetnika nakon što im se navedu dokazi) prenosi od Alije ibn Ebi-Taliba radijallahu anhu, da je kazao:
"Evo sam vam prenio hadis Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem – a, tako mi Allaha, draže mi je
da padnem s neba nego da na njega slažem – i evo sam vam ispričao to što je između mene i vas jer,
rat je lukavstvo. Ja sam čuo Allahova Poslanika kako govori:
"Na kraju vremena odmetnut de se neki ljudi mladih godina a glupih glava, najbolji de govor ljudski govoriti,
a njihov iman ispod grla njihovih nede prelaziti. Oni de izlaziti iz vjere isto kao što strijela lovinu probije. Gdje
ih god sretnete, ubijte ih, jer de za njihovo ubistvo onaj što ih ubije imati nagradu na Dan stajanja."

Još jedno od svojstava haridžija iz hadisa jeste da su mladih godina i glupih ideja (zatucani), zatim od
svojstava haridžija da im je lijep govor i privlačan (baš poput IDIŠ-ovih medija).

ZBOG ČEGA SU IDIŠ HARIDŽIJE?

Nakon kada sam ukratko samo spomenuo neke osobine haridžija koje je Poslanik sallallahua alejhi ve
sellem spomenuo, sada demo neke da prepoznamo kod IDIŠ-a.

Pa prvo njihovo svojstvo haridžija, a ujedno i najvede što ih je izvelo iz okvira ehlu sunneta jeste kako što
Poslanik kaže „da ubijanje muslimana smatraju dobrim djelom“. Drugi riječima muslimane određene
proglašavaju nevjernicima zbog svojih „glupih glava“ što je još jedno od svojstava haridžija kako ih je
Poslanik opisao. Oni naravno ne vide njih muslimanima kao što izvorne haridžije nisu Aliju vidjeli
muslimanom. Oni zbog svoje zatucanosti i nerazumijevanju šerijatskih textova, gdje im Kur'an ne silazi dalje
od grla, spuštaju ajete koji su objavljeni o nevjernicima na vjernike.
Pa navest du samo jedan primjer, a to je da sam slušao jednog od IDIŠ-ovih haridžija kako šejha Maqdisija
naziva kafirom i otpadnikom jer je gostovao na Jordanskoj televiziji, te kada je voditelj rekao da je državni
pilot koji je bombardovao muslimane šehid Maqdisi predutao na to nije ništa rekao. To su haridžije vidjele
kufrom i djelom koje izvodi iz vjere a kao dokaz tome su citirali ajet:
„On vam je ved u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima
koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bidete kao i oni. Allah de, sigurno, zajedno sastaviti u
Džehennemu licemjere i nevjernike.“ (An-Nisaa: 140)
Pa možete samo vidjeti jedan primjer njihovog nerazumijevanja vjere i Kur'anskih ajeta te spuštanje na
pogrešne situacije. Da neko kaže da je državni pilot šehid je provala i džehl, a nije izrugivanje ajetima Allaha
Uzvišenog kako su to ove haridžije podmetnule šejhu Maqdisiju kako bi imali argument za tekfir.

Zatim još u početku njihovog izlaska iz okvira ehlu sunneta kada su tekfirili Nusru i druge mudžahide na
osnovu nekih slika i svojih zaključaka i neispravnog razumijevanja risale Abdul-Vehhaba „ko ne tekfiri kafira
i sam je kafir.“
Pa bududi da Nusra nije tekfirila koga je IDIŠ tekfirio Nusra je postala murted u očima IDIŠ-a, a i svi ostali
koji su uz njih i nisu se odrekli onih koga je IDIŠ protekfirio je postao murted (otpadnik) kod IDIŠ-a. Ovo su
sve svojstva haridžija koji su na isti način protekfirili Aliju i one koji su bili uz Aliju.

Takođe vezano za ovo svojstvo jeste i svojstvo haridžija da svi oni koji se ne slažu sa stavovima IDIŠ-a da su
kafiri. Ovo svojstvo takođe su imale stare haridžije pod imenom Ezarike koji su nazivali mušrcima sve one
koji se ne slažu sa njihovim stavima.
IDIŠ je protekfirio sve one koji se nisu složili sa njima u njihovim stavovima vezano za one koje IDIŠ tekfiri.
Ako neko nije protekfirio onoga koga IDIŠ tekfiri takav je kafir ili murted. Pa zar ovo nije jasno poklapanje sa
svojstvima starih haridžija?

Njihovo svojstvo je takođe ono što je spomenuo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svojim
riječima: “Mladih godina, blesavih snova (ideja)”. Buhari 4/400 (3611), i Muslim 2/746 (1066).

Niko ne sumnja da vedina idišovaca pri sebi ima jedno od ova dva svojstva ili oba; štaviše. Činjenica je da se
oni ističu ovim svojstvom i skoro da među njima ne možeš nadi stariju osobu, nekoga ko posjeduje znanje ili
nekog ko ima prethodne zasluge, jer su ih napustili i stariji i mudri i iskusni, čak i neki koji su se slagali s
njima u nekim njihovim idejama i tezama, a zatim nisu mogli da izdrže s njima zbog žestokog pretjerivanja i
zato što glavnu riječ u planovima i krnjavim odlukama među njima vodi omladina.
I nije nikakva tajna da među Idišovim pravnicima ne možeš nadi osobu starije dobi, osobu temeljitog znanja
ili osobu dubokog shvatanja, a kamoli među onima koji nisu pravnici - vedina sljedbenika i pristalica su
mladidi.

Oni dozvoljavaju potvoru onih koji se ne slažu s njima, psovanje, optuživanje za izdaju, optuživanje za
nevjerstvo, čak i ubijanje istih, a onaj ko želi dokaze za sve to, takav živi izvan mrežne pokrivenosti (signala).
Zapravo, samo jedna posjeta njihovim sijelima, internet stranicama, saopdenjima ili video zapisima sa
snimljenim zločinima to jasno pokazuje. Sami su sebi nametnuli prekid odnosa sa cijelim ummetom, kako
sa običnim muslimanima tako i sa istaknutim, što ih je dovelo do ovog stanja na kojem su bile i prve
haridžije, a to je da njihovi mladidi drže stvari u rukama.

I za više pojašnjenja o ovom razlučujudem svojstvu samo pogledaj pojedinačne slučajeve potvore istaknutih
ličnosti ummeta u znanju i da’vi njihovom ideologijom, optužbama za kufr, fisk, izdaju i maloumnost u
njihovim različitim obradanjima. Čak ponavljanje riječi Riddet i Murtedd i njenih izvedenica u njihovim
govorima i proglasima prevazilazi svaku drugu riječ. I ovo je prirodan rezultat njihovih blesavih ideja.

Još jedna od osobina haridžija koja se nalazi kod IDIŠ-a, prenešena u vjerodostojnom sunnetu je: “Govore
govorom najboljeg stvorenja , a izlaze iz vjere kao što strijela izlazi iz lovine”. Buharija (3611), i Muslim
(1066)

Što se tiče prve osobine, a to je da govore govorom najboljeg stvorenja, ovo je poslaničko upozorenje da
nas ne obmanu fraze i parole sve dok ne vidimo djela. Naime, od osobina haridžija jesu zvučne fraze poput
“Sprovođenje šerijata”, “Džihad”, “Uklanjanje nepravde”, “Ljubav i mržnja (radi Allaha)”, te druge parole
koje nisu ništa bolje od fraza njihovih prethodnika (prvih haridžija) kojima su dozivali u lice Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, Osmana, radijallahu anhu i ostalih ashaba. To su njihove parole i danas: “riječ
istine kojom se želi neistina”, kako ih je opisao Alija, radijallahu anhu. Muslim (1066).

Tako i ova obradanja Bagdadija, Adnanija i ostalih u njihovoj skupini, čudeš u njima od govora najboljeg
stvorenja, međutim kad ih pozoveš u sprovođenje tih tvrdnji ostane samo gorčina koju osjete muslimani.
Upravo je ova haridžijska osobina ta koja je obmanula mnoge mladide i one koji su naklonjeni njima.

Tako je traženje pravde od fraza koje zarobljavaju duše i pobuđuju osjedaje, ali ne zaboravi da su te fraze
izrečene od njihovih prethodnika Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa zar de te obmanuti nakon toga?!

Takođe, kada čuješ govor Adnanija: “Pripremite Sahavatima”, a to su oni koji se s njima razilaze,
“autobombe i prigušivače (ili zasjede) i...”, ovo isto ne važi kad su u pitanju Nusajrije (šiitska otpadnička
sekta kojoj pripada Asad) ved samo kada su u pitanju muslimani.
Kad ovo čuješ sjetideš se govora njihovih prethodnika koji su poticali neke od njih na borbu protiv najboljih
stanovnika Zemlje u tom vaktu: Alije, radijallahu anhu, i onih koji su bili s njim (riječima): “Ustanite ka
odmoru, ustanite ka džennetu koji je kao nebesa i Zemlja”, pa da li de te obmanuti nakon ovog njihovog
govora?
Naime, nema učenjaka, ni daije, ni skupine mudžahida, ni džemata (muslimana), a da se ne žali na njihovo
zlo, pa da li ih je spriječio taj njihov govor od ubijanja muslimana i mudžahida, od proglašavanja njih
nevjernicima, od nazivanja njih fasicima (velikim grješnicima), te od prevare istih. Ovo ide dotle da je
sahavat svako ko se s njima razilazi u zemlji džihada, a to je sinonim za riddet (otpadništvo) kod njih!

Ovo sam ukratko spomenuo samo najbitnije dijelove iako ima još mnogo detalja oko haridžija i njihovih
svojstava koji bi se mogli spuštati na skupinu IDIŠ. Ali ovo je dovljno za one koji ne žele da istražuju dublje
iako svima savjetujem da se vrate na poglavlja o haridžijama i detaljima o njima kako bi mogli prepoznati
današnje haridžije koje se predstavljaju kao ehlu sunnet.

Autor texta: Abdullah zukid bivši vojnik IDIŠ-a.