Sadraj:

Mes'ela nepostojanja namjere....................................................................................2

Mesela Dar'a-zemlje......................................................................................................4

Mesela o hidri.............................................................................................................12

Mesela o onima koji brane taguta.............................................................................15

Mes'ele o prisili i prisiljenom......................................................................................28

Mesela prinude (darure) i prisile (ikraha)................................................................34

Mesela pravdanje neznalica neznanjem u velikom irku..................................49

Objanjenje razlike izmeu Aslud-Dina i Usulud-Dina66

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, i na njegovu

porodicu, i njegove ashabe, i njegove pomogae. A zatim:

Mes'ela ''nepostojanja namjere'' (mes'eletuntifa'il-qasd).

Meutim, o nepostajanju kakve namjere se radi?

Nepostojanje namjere se u ovom pogledu moe podijeliti na dvije vrste:

Nepostojanje namjere da ovjek odreenim djelom postane kfir, fsik i slino,

iako ima namjeru da uradi djelo nevjerstva ili kae rijei nevjerstva.

Nepostojanje namjere da ovjek uini djelo nevjerstva ili kae rijei koje izvode
iz vjere, to posebno biva u situaciji nepoznavanja stanja, njegove zamrenosti,
nehotine greke jezika (lapsus), prenoenja rijei nevjernika radi er'atske
koristi, u ta ulazi svjedoenje kod kadije, itanje jeta u kojima se spominju
nevjernike rijei nevjernika, itd.

U prvom sluaju ovjek postaje nevjernik, htio ili ne, jer je imao namjeru da
uradi djelo kufra i uradio ga je, a to to nije htio da postane kfir pa rijetko ko
to eli. Ovo je u vjeri jasno. ak i da nije uradio kufr bio bi kfir samim
eljenjem uzroka kufra, po idm'u. To je kufr djelima srca.

U drugom sluaju osoba ne postaje kfir, sve dok pred njom ne bude jasno djelo
ili rijei kufra i uradi ga ili eli da ga uradi.

I ovim ''jasno'' se ne misli da je ubjeen da e postati kfir ako ga uradi, ve da

se pred njim iskristaliziralo injenino stanje djela ili rijei koje izvode iz vjere.

Naveu primjer pojanjenja.

Zamislimo da je neka osoba uzela Qur'n i stavila na njega korice nekog

tgtskog zakona, i zamislimo nekog muwehhida koji vidi ispred sebe knjigu sa

2
spomenutim koricama. On ne zna da je tu Qur'n, ve misli da je to tgtski
zakon, a zatim ga uzme i baci ga u smee.

Je li postao nevjernik zbog toga? Odgovor je da nije! Zato? Zato to nije imao
namjeru da uradi nevjerniko djelo, tj. bacanje Qur'na u smee. Kako nije imao
namjeru da uradi to djelo kada ga je uradio? Nije imao namjeru da baci Qur'n
zbog toga to nije znao da je to Qur'n, a imao je namjeru da baci tgtski
zakon.

Tako da se pred tekfrom ovoga ispreava prepreka nepostojanja namjere da

uini nevjerniko djelo ili kae nevjernike rijei.

Suprotan primjer ovome je osoba koja baci Qur'n u smee, znajui da je

Qur'n, ali s time nema namjeru izlaska iz vjere, pa makar se radilo o osobi koju
je ejtn prevario i dozvolio joj da baci Qur'n u smee mimo stanja prisile.

Ova osoba je nevjernik zato to je imala namjeru da uini nevjerniko djelo, a to

je bacanje Qur'na u smee mimo prisile. Dakle, stanje ovog nevjernikog djela
za nju nije bilo zamreno i nepoznato.

Ali, nepostojanje namjere da time izae iz vjere nije prepreka tekfra, jer rijetko
ko eli da postane kfirom.

Dalje, njena ubha da moda time ne izlazi iz vjere nije mjerodavna zato to je
ona znala stanje djela kojeg radi, kao i zabranjenost poniavanja Qur'na u
osnovi, a bez toga nema islma. A njeno neznanje o onome to se nadovezuje na
to djelo od er'atskih propisa nije prepreka tekfra, po konsenzusu.

Jer, Allh je vezao tekfr za njegove er'atske uzroke, pa kada nestanu prepreke
tekfra i ispune se njegovi uvjeti u pogledu pojedinca osoba izlazi iz vjere,
htjela ili ne, i niko ne moe da raskine vezu izmeu er'atskih uzroka i njihovih
posljedica. Ako to uradi propisao je od vjere ono to Allh nije dozvolio.

Kae Ibn Tejmijje, rahimehullh:

''Generalno, ko god kae ili uradi ono to je kufr time postaje nevjernik, iako
nije imao namjeru da bude nevjernik, jer niko nema namjeru da bude nevjernik,
osim kome Allh to hoe.''

Primjera za shvatanje ovoga pravila ima puno, a ja u se zadovoljiti sa ovim.

3
Ovo naravno vai i za sva er'atska pitanja, mimo mes'ele tekfra, Allhul-
Muste'n.

Npr. ovjek izgovori rijei koje su uzrok nastupanja razvoda braka na snagu, ne
znajui njihovo znaenje i ne elei njihovo znaenje, i drugi ovjek koji to kae
u situaciji u kojoj nije opravdan, ali ne eli s time da mu ena bude putena.

U prvom sluaju razvod braka ne nastupa zbog neznanja stanja rijei, tj.
njihovog znaenja, za ta se neminovno vee prepreka nepostojanja namjere
upotrebe znaenja na koje se nadovezuje razvod braka.

U drugom sluaju razvod braka nastupa, htio ovjek ili ne, jer je imao namjeru
izgovaranja znaenja za koje se vee propis razvoda braka.

Opasno je ne znati razliku izmeu ove dvije stvari u pitanjima velikog irka i
mes'ela tgta, uslovljavajui za tekfr pojedinca postojanje namjere da postane
nevjernik.

Mesela Dar'a-zemlje
U fetwi Hameda bin 'Atqa, rahimehullh!

Opisujui opis za kojeg se vee propis nad drom, on kae:

''Ko ima uvida u ono to su konstatovali vrhunski uenjaci, uvidio je da

podruje (zemlja), kada u njemu nadvlada (postane vidljiv) irk, kada se u
njemu oglase muharremati (zabranjene stvari) i kada se u njemu ugase obiljeja
dna postaje zemljom kufra (drul-kufr).Imeci njhoviih stanovnika se uzimaju
kao plijen i ohalaljuje im se krv.

A stanovnici ovoga podruja su na to dodali ispoljavanje vrijeanja Allha i

Njegove vjere, i postavili zakone koje sprovode nad narodom, koji su suprotni
Allhovoj Knjizi i sunnetu Njegovog vjerovjesnika, sallallhu 'alejhi we sellem.
A ti ve zna da je ovo smo dovoljno da se onaj koji ga uradi izvede iz
islma.''

to se tie vezanosti propisa dra za stanovnitvo sa ''aspekta uoptenosti'', o

tome ejh kae:

4
''Imeci njihovih stanovnika se uzimaju kao plijen i ohalaljuje im se krv...''

Obrati panju da je on ovdje rekao ''emwlu (imeci) ehlih (njihovih

stanovnika)''!

Ostaemo kod termina ''ehlih'', koji se sastoji od dvije rijei, meusobno

povezane tzv. genitivnom vezom. Prva rije je ''ehli'' koja je izreena u jednini i
stoji u genitivu, zbog toga ima kesru, tj. vokal ''i'' na harfu ''l''. Druga rije je
zamjenica ''ha'' za nepravilnu mnoinu.

Pravilo je da rije u jednini koja stoji u genitivnoj vezi ima sveobuhvatno

znaenje, tj. obuhvata sva znaenja koja ulaze u nju.

U Qur'nu se kae:

()

''Ako biste brojali Allhovu blagodat ne biste je mogli nabrojati.'' 1 P0F P

Pa je spomenuta rije ''ni'metun'' u jednini u genitivnoj vezi sa imenom

Uzvienog, Allh. Rije ''ni'metun'' ovdje ima sveobuhvatno znaenje, tj. sve
Allhove blagodati.Govorei o dijrima i njihovim stanovnicima Uzvieni Allh
koristi i spominje upravo termin ''ehluh'', tj. njihovi stanovnici, to ima
uopteno znaenje.

Pogledaj i razmisli o ovim jetima, a jeta koji govore o dijrima ima dosta.
Naveemo samo dva.

()

''A zato se vi ne biste borili na Allhovu putu za potlaene, za mukarce i

ene i djecu, koji uzvikuju: 'Gospodaru na, izbavi nas iz ovog grada, iji su
stanovnici nasilnici, i Ti nam odredi zatitnika i Ti nam podaj onoga ko e
nam pomoi!' '' 2 P1F

jet govori o potlaenim muslimanima u Mekki, koji su jedva ekali da se

izvuku iz stanja u kojem se nalaze, to se vidi u njihovoj dovi.Obrati panju na

1
Ibrahim 34
2
An-nisa 75

5
dio jeta, koji na arapskom glasi: ''edh-dhlimi ehluh'' tj. iji su stanovnici
nasilnici.

Ovdje rije ''ehluh'' ima sveobuhvatno znaenje, u kojem Allh sigurno nije
pogrijeio. I ona nedvosmisleno ukazuje na vezu izmeu prevlasti irka u nekoj
zajednici (daru) i njenih lanova sa aspekta uoptenosti. Ko prekine ovu vezu
izmeu propisa dara i stanovnitva sa aspekta uoptenosti prekinuo je
Allhov propis.

Tako je Mekka po tekstu jeta ''dr zuluma'', a njeni stanovnici su ''sa aspekta
uoptenosti'' zulumari. Jer, oni snose odgovornost zbog prevlasti irka nad
tewhdom. Ovo je propis za dr i opti propis za stanovnike.

Meutim, da li to znai da je svaki pojedinac u Mekki tada ''u vanjtinskim

propisima'' zulumar i murik?

Kaemo: Ako bi neki potlaeni pojedinac, tada u Mekki, ispoljio svoj dn, na
nain kojeg je spomenuo Hamed bin 'Atq on bi u vanjtini za svakog onoga
koji ga vidi bio ''muslimanom'', a ne zulmarom. Njemu je islmom sauvan
imetak, ivot i ast, gdje god se naao.

Zbog toga to je sa svojim islmom izaao iz uoptenog suda, koji jo uvijek

vai u pogledu drugih, sve dok ne ispolje svoj dn, kao to je on to uradio.

I ovim se primjerom manifestuje naa konstatacija da izmeu opteg suda i

posebnog, tj. izuzetka, nema nikakve oprenosti. Ne samo u islamskim naunim
disciplinama, ve u svim naukama nema oprenosti izmeu uoptenog i
posebnog, tj. njegove iznimke.

I ispoljavanje vjere je osnova koja se ne smije olahko rtvovati. tavie,

ispoljavanje vjere i njena sauvanost je vrijednija nego roditelji, ena, djeca, i
kuni prag i imetak, na to ukazuju propisi i duh hidre.

Onaj potlaeni pojedinac od muslimana, koji nije u stanju da ispolji dn, ostae u
''dunjlukim'' propisima obuhvaen sudom koji se vee za stanovnitvo ''sa
aspekta uoptenosti''. A kod Allha, tj. u hiretskom (sutinskom, tajnom) sudu
e biti musliman.

6
Primjer za ovu kategoriju su potlaeni muslimani koji su bili u Mekki i nisu
smijeli niti su mogli ispoljavati svoj din, niti su bili kadri da uine hidru za
Medinu ili nisu znali put.

I ovo je klasian primjer ''razliitosti'' (rastavljenosti) dunjlukog i hiretskog

suda.

Kae Uzvieni:





()

''Oni ne vjeruju i brane vam da pristupite asnom hramu, i da kurbni koje

vodite sa sobom do mjesta svojih stignu. I da nije bilo bojazni da ete pobiti
vjernike, mukarce i ene, koje ne poznjete, pa tako, i ne znajui, zbog njih
sramotu doivjeti Mi bismo vam ih prepustili Da bi Allh u milost Svoju
uveo onoga koga hoe. A da su oni bili odvojeni, doista bismo bolnom
kaznom kaznili one meu njima koji nisu vjerovali.'' 3 P2F

Mukarci vjernici i ene vjernice su potlaeni muslimani, koji nisu mogli

ispoljiti svoj dn, po kojem bi se razlikovali od murika.

Iz mudrosti da ne budu pobijeni, zbog nepostojanja razlike izmeu njih i

murika u vanjtinskom sudu, Allh je dao da ne doe do borbe.U ovome se
ogleda svetost i nepovrijedivost muslimanskog ivota, imetka i asti, kod
Allha i u Njegovoj vjeri.

Meutim, da su bili razdvojeni, Allh bi kaznio murike Svojim rukama i

rukama vjernik. I u ovom je dokaz za vanost razdvajanja vjernika od
nevjernika.

Ovdje se takoe moe navesti primjer Asje, ene faraona, koja je krila svoju
vjeru. Svako ko nije znao njeno stanje morao ju je u vanjtini tretirati kao
nevjernicu, dok je kod Allha bila i ostala vjernica.

Ovdje se takoe moe navesti primjer vjernika iz faraonove porodice ili svite,
koji je bio krio svoj mn.

ejh Hamed kae:

3
Al feth 25

7
''Nakon toga: saznao sam neto to me je rastuilo i nadam se da je la. A to je
da ti porie onima koji kupuju neto od imetka stanovnika el-Ahs', koji su od
njih uzeti na silu.

Pa ako je to istina ja ne znam ta se s tobom dogodilo. Ono to je kod nas

ustaljeno je da tako neto ne porie osim onaj koji vjeruje u 'aqdu sljedbenika
zablude, koji govore da onaj koji kae 'L ILHE ILLALLH' ne postaje
kfirom i da ono na emu je veina ljudi od injenja irka i njegovih pratilja,
zadovoljstva s time i neporicanja toga ne izvodi iz islma.

S time su se suprotstavili ejhu Muhammedu bin 'AbdulWehhbu,

rahimehullh, u osnovi ove da'we...''

Mogue je da u njoj (el-Ahs') postoje oni kojima se ne presuuje kufrom u

sutini, od potlaenih i slinih njemu. A, to se tie vanjtinskog suda, stvar je,
hvala Allhu, jasna.

Dovoljno ti je ono to je radio Vjerovjesnik, sallallhu 'alejhi we sellem, sa

stanovnicima Mekke, iako su meu njima i potlaeni.

Isto tako, postupak njegovih ashba sa mnogim od otpadnika od islma, od

ohalaljivanja krvi, imetka i asti.

I svaki pametni i ueni zna da je kufr i riddet kojeg su ovi uradili runiji i
odvratniji i kvantitetniji od onoga to su uradili t (on).

Zato ponovo pogledaj u tekstove Knjige i sunneta i u siru Poslanika, sallallhu

'alejhi we sellem i njegovih ashba; nai e je bijelu i istu, nee od nje skrenuti,
osim propali.

Zatim, (pogledaj) u ono to spominje 'ulema i obrati se Allhu da ti uputi srce i

ukloni ubhu, a ja nikad ne bih pomislio da bi tako neto od tebe poteklo. I
nemoj da te obmane ono na emu su dhili i ono to govore oni koji su na
ubhama...''

Nema sumnje da je ovo put uenih koji sprovode Allhovu rije i propise i
razumiju je, pa sprovode dokaze uoptenog karaktera gdje i kako treba, kao i
one posebnog karaktera, kao to se pokazalo kroz rijei Hameda bin 'Atqa,
rahimehullh.

8
Ko god zanemari opte znaenje dokaza, ono to za sobom povlai od propisa i
njegovo ukazivanje na njih na uopten nain napravie ogromne i opasne
greke. Jo jednom, ejh Hamed je govorio o dijrul-kufr za vrijeme postojanja
drul-islma.

Moemo navesti jo jedan jet, in'Allh, koji se osvre na ovu temu.

Kae Uzvieni:

( )

''I kad izaslanici nai Ibrhmu radosnu vijest donesoe: 'Mi emo unititi
stanovnike onoga grada, jer su njegovi stanovnici zulumari!' 'U njemu je
Lut' ree Ibrhm. 'Mi dobro znamo ko je u njemu' rekoe oni 'mi emo
njega i porodicu njegovu sigurno spasiti, osim ene njegove, ona e ostati s
onima koji e kaznu iskusiti.' '' 4 P3F

Meleki obavjetavaju Ibrhma, 'alejhis-selm, da su poslati da unite grad, iji

su stanovnici (''ehluh'') zulumari. Pa je opet upotrijebljena ista rije na isti
nain.

Meutim, to ne sprijeava da u tom gradu, tj. dru, postoje pojedinici koji

ispoljavaju vjeru, a i oni potlaeni muslimani, koji to nisu u stanju uiniti, uz
razliku izmeu dunjlukih propisa i hiretskih, to smo objasnili.

Osoba nepoznatog stanja, tj. ''medhulul-hl'', ija vanjtina nije islamska u

takvim drovima ima propis dra, i to je spomenuo ejh Hamed.

Meutim, u pogledu ''medhulul-hla'' u podrujima (drovima) gdje je riddet

svje susteemo se od bilo kakvog suda dok ne saznamo njegovo pravo stanje.

Ovdje se podrazumijeva da ovaj, ''nepoznatog stanja'', na sebi nema obiljeja i

znakove koji ukazuju na pripadnost nekoj nevjernikoj skupini, poput vojske ili
policije, ili nekoj drugoj vjeri mimo islma, to je samo po sebi znak, ali, isto
tako, nema znakove islma.

4
Al-ankabut 31-32

9
Danas mnogi, naalost, ne znaju mes'elu suda nad stanovnitvom ''sa aspekta
uoptenosti'', pa presuuju nad drom da je drul-kufr, npr., a da su stanovnici
sa aspekta uoptenosti muslimani, zapadajui esto u greku vezanja pojma
dr za teritoriju u bukvalnom smislu, tj. kamenje, pjesak i sl., dok se pojam dr
tie zajednice ljudi koja ivi na nekom podruju, koji su ili zahvalni ili
nezahvalni.

Pa ako se desi da neko upotrijebi pojam dr u znaenju zemlje onda je to zbog

boravka ljudi na tom mjestu. U arapskom jeziku se esto koristi neka rije u
znaenju neega to biva u neemu kao i u znaenju samog mjesta u kojem to
neto bude.

Primjer za to je rije ''qarjetun'', koja se u Qur'nu spominje, a koja se prevodi

kao grad i stanovnici, ili rije ''el-'r'', tj. karavana ili ljudi koji je sainjavaju.

Ili, mimo Qur'na, sa rijeju ''el-mzab'' se moe misliti na oluk ili na vodu koja
ide njime. Isto tako i rije ''en-nehr'' moe ukazivati na rijeku i na korito kojim
ona tee.

Zamisli da neki narod ivi u nekom dijelu pustinje, koji ne pripada nijednoj
dravi. Neka ta zajednica bude drul-kufr. Nakon toga se taj narod seli odatle,
recimo da su nomadi i to mjesto ostane prazno, nije pod vlau nijedne drave.

Da li je to prazno mjesto sada drul-kufr? Naravno da nije, jer ono ne radi kufr,
ve ljudi, ali se nekad zvalo drul-kufr, jer je u njemu boravio drul-kufr.
Allhul-Muste'n.


()

''A koliko smo Mi samo ''el-qarjeh'' unitili, koji su u ivotu objesni bili! Eno
domova njihovih, malo ko, poslije njih, navrati u njih, Nama su ostali.'' 5 P4F P

Ovo je bukvalan prijevod, s time to sam ostavio rije ''el-qarjetu''.

Evo Korkutovog prijevoda.

''A koliko smo Mi sela i gradova unitili iji su stanovici u ivotu obijesni bili!
Eno domova njihovih, malo ko, poslije njih, navrati u njih, Nama su ostali.''

5
Al-qasas 58

10
El-Qarjetu u jetu su stanovnici, jer su oni ti koji su bili oholi i nevjerni, a ne
njihovi domovi i kue.

Sada se postavlja pitanje: Da li se ostaci njihovih gradova, i nakon unitenja,

nazivaju dijrul-kufr ili se kae da su bili dijrul-kufr, u smislu da je u njima
boravio i radio nevjerniki dr? Ovo e ti pitanje otvoriti vrata shvaanja ostalih
mes'el, koje se na ovo nadovezuju.

Dakle, osnova je da se dr odnosi na ljude, a zatim na mjesto u kojem borave i

ono to je pod njihovom vlau i dominacijom njihovog zakona. I kada se kae
da nema drul-islma, misli se na zajednicu koja je ostvarila artove drul-
islma, u to ulazi i snaga.

Istina je da mnogi, iz neznanja, ovo smatraju haridijskom 'aqdom, dok

haridije govore neto sasvim drugo. Oni govore da onoga momenta kada
vladar postane nevjernikom po njihovom shvatanju, svaki pojedinac koji ivi
u njegovoj dravi postaje kfirom.

Ibn Hazm, rahimehullh, prenosi od jedne njihove grupacije da su tekfrili

kadije koji nepravedno sude u domenu maloga kufra u sudstvu, kao i sve one
koji ive u sjenci takve vlasti.

'' 'Awfijje koji su jedna grupacija bejhesijja, koje smo prethodno spomenuli
kau da, kada imam nepravedno presudi u parnici, u Horosanu ili negdje
drugo, u kojoj god zemlji bio u tom momentu on postaje nevjernikom i sav
njegov narod, gdje god bili na istoku i zapadu zemljine kugle. Makar bili u
Endelusi i Jemenu, i bilo kojoj zemlji izmeu njih.''

Ovo su haridijske gluposti i njihov novotarski tekfr kojeg, kako vidi,

nadovezuju na ono to nije njegov uzrok u er'atu, a zatim ire taj krug na one
koji nikakve veze nemaju sa tim djelom. Allhul-Muste'n.

Ovo je neispravno sa aspekta samog uzroka tekfra, kao i pogledu tekfra

stanovnika zbog toga. Naprotiv, ovo je ludilo.

ak i kada bi vladar uinio kufr to nije dovoljno da se nad drom presudi

nevjerstvom, jer u njemu jo uvijek vlada er'at i tewhd i ima potrebnu snagu.
A obaveza je po idm'u svrgnuti takvog vladara.

Upitan je ejh Muhammed bin Ibrhm:

11
''Da li je obaveza uiniti hidru iz zemalja muslimana u kojim se sudi po
qnnu (laikom zakonu)?''

Odgovor:

''Zemlja u kojoj se sudi laikom zakonom nije zemlja (beled) islma. Obaveza
ju je napustiti. Isto tako kada se pojavi idolatrija, bez poricanja, niti se promijeni
hidra je obaveza.

Dakle, sud kufra je izgraen na proirenost kufra i njegovoj prevlasti (javnosti).

Ovakva je zemlja kufra.

Ali, ako u njoj time sude neki pojedinci ili postoje malobrojni kufrovi koji nisu
javni onda je ona zemlja islma.''

Mesela o hidri
Hidra moe imati vie vidova i oblika. A muhdir je, po hadthu, onaj koji
napusti ono to mu je Allh zabranio. To moe biti na slijedei nain:

hidra iz nepoznavanja Allha i Njegovog Poslanika, sallallhu 'alejhi we

sellem, u spoznaju Njega i Njegovog Poslanika, sallallhu 'alejhi we sellem.

hidra iz neznanja u osnovi vjere u upoznavanje sa njom. Ove dvije stvari

sainjavaju tri osnovna temelja vjere, o kojima e ovjek biti pitan u kaburu: ''Ko
ti je ma'bd? Ko ti je vjerovjesnik? Koji ti je dn?''

hidra Allhu ispoljavanjem Njegovog dna u ''dijrul-kufr'' na nain kojeg

smo spomenuli, to je uvjet dozvoljenosti boravka u ''dijrul-kufr''. Pa ako se
nismo od murika odvojili tijelima odvojiemo se ''ispoljavanjem dna''.

a ako nismo u stanju da ispoljavamo dn onda je obaveza, ako smo u stanju i

znamo put, da uinimo hidru u drul-islm, ako ga ima, a ako nema u
''drul-kufr'' u kojem moemo ispoljavati dn. Jedan dio 'uleme obavezuje na
hidru u drul-islm, ak i kada smo u stanju da ispoljavamo dn u drul-kufr.
Ali, ispravno je da je to tada pohvalno, na emu je veina uenjaka.

kada postoji drul-islm, da napustimo dijare novotarija i grijeenja i uinimo

hidru ka dijrima sunneta i pokornosti.

12
i, na kraju, naputanje svih grijehova.

Allh, subhnehu we te'l, je rekao:

()

''Reci: 'Ako su vam oevi vai, i sinovi vai, i braa vaa, i ene vae, i rod va,
i imanja vaa koja ste stekli, i trgovaka roba za koju strahujete da nee proe
imati, i kue vae u kojima se prijatno osjeate, vama drai od Allha i
Njegovog Poslanika i dihda na Njegovom putu pa saekajte dok Allh ne
doe sa Svojom odredbom. A Allh nee uputiti narod grijeniki.' '' 6 P5F

()


''Oni koje su meleki usmrtili, koji su prema sebi nepravedni bili, rekli su im:
'Gdje ste vi bili?' Rekoe: 'Bili smo potlaeni na zemlji.' Rekoe: 'A zar nije
Allhova zemlja bila prostrana, pa da hidru u njoj inite?!' Takvima je
boravite dehennem, a ruan je to zavretak.'' 7 P6F

Te zbog rijei Allhovog Poslanika, sallallhu 'alejhi we sellem:

''Ja sam ist od (svakog) muslimana koji boravi meu muricima...''

U jednom hadthu se kae:

''...ne raspoznaju im se vatre...''

A u drugom se kae:

''...ko bude u 'zajednici' sa murikom i stanuje sa njim isti je kao i on.''

Svi ovi hadthi su u ''Sunenima'', pa ko ostavi hidru, a kdar je da je uini on

je poinilac harama po idm'u, a onda kada je ovjek u mogunosti da ispolji
svoju vjeru hidra mu biva mustehabb (preporuljiva), zbog rijei Allhovog
Poslanika, sallallhu 'alejhi we sellem, u dugakom hadthu Burejde:

''Naredi im da napuste svoje podruje ka 'dru' muhdira. Pa, ako odbiju

obavijesti ih da bivaju poput beduina muslimana.'' (Muslim)

6
sra et-Tewbe, 24. jet
7
sra en-Nis', 97. jet

13
A to se tie ''potlaenih'', to su oni koji zbog svoje slabosti i nemanja zatite
nisu u stanju da ispoljavaju svoju vjeru, niti su u mogunosti uiniti hidru
zbog svoje nemoi i nesposobnosti. Njih je Allh izuzeo u rijeima:

()


''...osim potlaenih od mukaraca i ena i djece, koji nisu u stanju da se
nikakvog lukavstva domognu i ne mogu nai puta.'' 8 P7F

A u drugom jetu:




()

''ta vam je pa se ne borite na Allhovom putu i radi potlaenih od

mukaraca, en i djece koji govore:'Gospodaru na, izbavi nas iz ovog grada
iji su stanovnici nasilnici i daj nam od sebe zatitnika i daj nam od sebe
pomagaa'?'' (sra en-Nis', 75. jet)

Dakle, oni nisu u stanju da izau. A i kad bi bili u stanju oni ne bi mogli nai
put. Pored toga, oni se mole svom Gospodaru da ih izbavi iz drul-kufra u
drul-islm i da ih pomogne pomagaima i zatitnicima, koji e ih izbaviti iz
ruku nevjernika.

A kada se proire novotarije i grijeenje u drul-islmu propisana je hidra u

drus-sunneh i drul-mn, a ako ne postoji drul-islm obaveza je uiniti
hidru u manju od dvije tete, zbog ''uspostavljanja'' vjere i i rada po njoj, kao
to je bilo nareenje Allhovog Poslanika, sallallhu 'alejhi we sellem, njegovim
prijateljima da uine hidru u Abesiniju, koja je bila podruje kran u to
vrijeme, rekavi da u njoj postoji kralj, kod koga se nikom ne ini nepravda. A
Allh je rekao:

)

''O robovi moji koji ste povjerovali, Moja zemlja je uistinu prostrana, pa
samo mene oboavajte.'' 9 P8F

8
sra en-Nis', 98. jet
9
sra el-'Ankebt, 56. Ajet

14
Mesela o onima koji brane taguta
1. Naputanje velikog irka. To obuhvata 'aqdu srca, djela srca, govor jezika i
djela tijela.

2. Odricanje (el-ber'a) od velikog irka. U to ulazi uvjerenje u njegovu

zabranjenost i da je on najvei grijeh koji postoji, koji kida vezu izmeu roba i
Allha i niti ime islma, te mrnja prema irku i neprijateljstvo prema njemu.

3. Odricanje od murika. Ovo se tie svih murika uopteno, onih koji se

pripisuju islmu, o kojima govore uenjaci da'we i drugih murika.To zbog toga
to Qur'n govori o muricima uopteno, a propis se uzima iz uoptenitosti
znaenja, a ne posebnosti povoda objave. U odricanje od njih ulazi: osjeaj i
uvjerenje da su oni nemuslimani (tekfr), mrnja prema njima i neprijateljstvo.

ejh 'AbdurRahmn rahimehullah je spomenuo mrnju i neprijateljstvo nakon

odricanja. To ne znai da oni ne ulaze u odricanje, ve je to qur'nska i jezika
metoda spominjanja posebnog nakon opteg, radi ukazivanja na njegovu
vanost.

Tekfr, mrnja i neprijateljstvo mogu biti spoljanji. Spoljanji sainjavaju

obaveznu potpunost, iji nestanak za sobom ne povlai nestanak osnove vjere.
A ako ovjek ima er'atsko opravdanje za njihovo ostavljanje onda nema ni
grijeha. Meutim, ako nazove murike i tgte muslimanima, ukae im ljubav,
prijateljuje sa njima na nevjerniki nain, pomaui ih protiv muslimana onda
izlazi iz islma, jer time niti osnovu tewhda i islma.

Ovdje jo treba spomenuti kufr u tgta, to zahtijeva poznavanje er'atskog

znaenja pojma tgt, a nakon toga kakvou injenja kufra u njega.

Rekao je 'Abdullh bin 'AbdurRahmn Eb Batin, rahimehullh:

''to se tie definicije pojma tgt; on je izveden iz glagola , osnova mu je ,

zatim se 'el-waw' promijenilo u 'el-elif'. Gramatiari kau da mu je kalup fa'lt ()
i da je 'et-ta' viak.'' 10 P9F

10 Glagol znai prelaziti (prei) granicu. Infinitiv mu je tj. prelaenje granice. Pojam tgt u jezikom

smislu vodi porijeklo od ovog glagola i u pukom jezikom znaenju predstavlja nekog koji prelazi bilo koju
granicu. Njegovo znaenje u er'atskoj terminologiji je opirnije i ukazuje na nekog koji je preao granicu
obinog kufra i postao glaveina kfir

15
A el-Wahid kae: 'Svi uenjaci jezika su rekli: 'Tgt je sve ono to se oboava mimo
Allha. 11 Moe biti koriten u jednini, mnoini, mukom i enskom rodu.

Rekao je 'Abdullh bin 'AbdurRahmn Eb Batin, rahimehullh:

''to se tie definicije pojma tgt; on je izveden iz glagola , osnova mu je ,

zatim se 'el-waw' promijenilo u 'el-elif'. Gramatiari kau da mu je kalup fa'lt ()
i da je 'et-ta' viak.'' 12 P1F

A el-Wahid kae: 'Svi uenjaci jezika su rekli: 'Tgt je sve ono to se oboava mimo
Allha. 13 Moe biti koriten u jednini, mnoini, mukom i enskom rodu.
P12F P

Uzvieni je rekao:

'ele sud (presudu) od tgta, a nareeno im je da zanevjeruju u njega.' 14 P13F P

Ovo je primjer za jedninu.

Rekao je Uzvieni u mnoini:

'Oni koji su zanevjerovali, njihovi ewlij' (zatitnici) su tgt, oni ih izvode

iz svjetla u tame.' 15 P14F

A u enskome rodu kae:

'Oni koji se budu klonili tgta, da je oboavaju...' 16 P15F

Kae: ''Rekao je el-Lejth, i Ebu 'Ubejde i el-Kisai' i ogromna veina jeziara da je tgt
sve ono to se oboava mimo Allha. A el-Dewher je rekao: 'Tgt je vraar i ejtn, i
svaki glaveina u zabludi''. Mlik je rekao, a i mnogi od selefa i halefa: 'Sve to se
oboava mimo Allha je tgt.'

11 Ovim rijeima ejh otpoinje objanjenje pojma tgt u er'atskoj terminologiji

12 Glagol znai prelaziti (prei) granicu. Infinitiv mu je tj. prelaenje granice. Pojam tgt u jezikom
smislu vodi porijeklo od ovog glagola i u pukom jezikom znaenju predstavlja nekog koji prelazi bilo koju
granicu. Njegovo znaenje u er'atskoj terminologiji je opirnije i ukazuje na nekog koji je preao granicu
obinog kufra i postao glaveina kfir
13 Ovim rijeima ejh otpoinje objanjenje pojma tgt u er'atskoj terminologiji
14 sra en-Nis', 60. jet
15 sra el-Beqare, 257. jet
16 sra ez-Zumer, 17. jet

16
'Umer ibnul-Hattb, radijallhu 'anhu, Ibn 'Abbs, radijallhu 'anhum i veliki broj
mufessira su rekli: 'Tgt je ejtn.'

Ibn Kethr, Uzvieni Allh nek' mu se smiluje, kae:

'I to je vrlo jako miljenje, jer obuhvata sve na emu su bili sljedbenici dahilijjeta od
oboavanja idol, traenje suda (presude) od njih i traenja pomoi od njih.'

El-Wahid kod rijei Uzvienog Allha: '...vjeruju u dibt i tgt...' 17 kae da je sve
to se oboava mimo Allha dibt i tgt.

Rekao je Ibn 'Abbas u rivjetu 'Atijje:

'El-dibt su kipovi, a tgt su govornici u ime kipova, koji budu pred njima i u njihovo
ime lau, da bi odvodili ljude u zabludu.'

A u riwjetu el-Wabija kae:

'El-Dibt je vraar, a tgt je shir (sihribaz).'

Neki od selefa su o rijeima Uzvienog: '...ele sud (presudu) od tgta...' 18 rekli da

je to Ka'b ibnul-Eref. A neki kau da je to Hujej ibn Ahtab i da su to ime zasluili zbog
toga to su od glavein zablude, zbog pretjerivanja u prelaenju granice, 19 zbog
odvoenja ljudi u zabludu i zbog toga to su im se idovi pokoravali u grijeenju prema
Allhu. 20 I svaki ko bude okarakterisan ovim on je tgt.

Ibn Kethr, nek' mu se Uzvieni Allh smiluje, nakon to je spomenuo da je reeno da je

jet objavljen u vezi onoga koji je traio da mu se sudi pred Ka'b ibnul-Erefom ili
nekim dahilijjetskim sudijom i druga miljenja, kae: ' '...ele sud (presudu) od
tgta...' ... a jet je openitiji od toga svega. On kudi svakog ko odstupi od Knjige i
sunneta i trai sud (presudu) u neemu mimo njih, od neistin. I na to se ovdje eli
ukazati sa tgtom.'

Krajnji rezultat svih ovih njihovih izreka, neka im se Allh Uzvieni smiluje, jeste da
ime tgt obuhvata sve to se oboava mimo Allha, svakog glaveinu u zabludi, koji
poziva u neistinu i uljepava je. Obuhvata takoer svakog onoga koga su ljudi postavili

17 sra en-Nis', 51. jet

18 sra en-Nis', 60. jet
19 Na arap. et-tugjn, od glagola to znai: prei granicu. Od toga je tgt dobio ime, jer prelazi granicu

robovanja i obinog kufra i prelazi u uzmnje Allhovih prava i specifinosti

20 Tj. slijedili su ih u dozvoljavanju harma i zabranjivanju halla i promjeni Allhovih propisa, uzimajui ih

tako za erbbe, tj. gospodare mimo Allha, usmjeravajui im 'ibdet pokornosti mimo Allha, na nain koji
izvodi iz vjere. Tome nas ui Qur'n u suri et-Tewbe i Allhov Poslanik, sallallhu 'alejhi we sellem, u hadisu
'Adija ibn Htima et-T'ija

17
da im sudi dahilijjetskim zakonima, suprotnim sudu Allha i Njegovog Poslanika.
Obuhvata takoer vraara, shira, govornike u ime kipova s ciljem oboavanja mrtvih i
drugih, obzirom na prie i lai koje izmiljaju da bi odvodili neznalice u zabludu, koje
sugeriraju da zakopani (mrtvi) i sl. ispunjava potrebu onoga koji mu se obraa i da je on
uradio to i to, to je ili la ili je od ejtnovog djela, da bi ljudima sugerirali da mrtvi i
sl. udovoljava potrebi onoga koji mu se obratio, pa da ih uvede u veliki irk i ono to ga
prati.

A osnova svih ovih vrsta, i najvei od njih, je ejtn. On je najvei tgt.

Kufr u tgta se ini na slijedei nain:

Uvjerenost u zabranjenost i neispravnost usmjeravanja 'ibdeta tgtu

Naputanje injenja 'ibdeta tgtu, srcem, rijeima i djelima

Mrnja tgta i 'ibdeta njemu

Neprijateljstvo prema njemu i prema 'ibdetu njemu

Tekfr tgta i tekfr tog ina

I ovo je sve objasnila 'ulema u svojim knjigama. Kae ejh Muhammed,

rahimehullh:

: , "

. - 36 ) (

: . :
, , ,
, . ,
. , ) :
4 (

. ,
: ,

18
 ) ( : , ) : .
( . 60

) ( : , ) :
. ( .
60

) ( : , ) : ( . 44

) ( : , ) : .
( . 27-26

) ( : , ) :
. ( . 29

, ) :
. ( 256

: , : , : ,
, , " .

''Znaj, Uzvieni Allh ti se smilovao, da je prvo to je Allh ovjeku fardom uinio

(naredio) kufr u tgta i mn u Allha. Dokaz tome su Njegove rijei, Uzvien neka
je:

'Mi smo svakom narodu poslanika poslali: 'Samo Allhu 'ibdet inite i
klonite se tgta.' ' 21 P20F

to se tie svojstva (kakvoe) kufra u tgta; (pa) da si uvjeren u neispravnost 'ibdeta

U

nekom ili neem, mimo Allha, da ga ostavi, da ga mrzi, da protekfri one koji to rade
i da im se suprotstavi (neprijateljstvo).

Vjerovati u Allha znai da si uvjeren ('aqda) da je Allh el-ilh el-ma'bd (Bog koji
zasluuje 'ibdet), jedino, mimo svih ostalih pored Njega, i da sve vrste 'ibdeta isto i
bistro (ihls) usmjeri samo Allhu, da ih negira svakom oboavanom mimo Njega, da

21
en-Nahl, 36

19
voli sljedbenike ihlsa i da prijateljuje (el-wel') sa njima, i da mrzi sljedbenike irka i
da im se suprotstavlja.

Ovo je millet Ibrhma, kojeg odbija samo nerazumni, i to je onaj uzor o kojem nas je
Allh obavijestio u Svojim rijeima:

'Vi imate divan uzor u Ibrhmu i onima koji su s njim, kada rekoe svom
narodu: 'Mi se odriemo vas i svega emu inite 'ibdet mimo Allha.
Nevjernici smo u vas i izmeu vas i nas e oigledno biti neprijateljstvo i
mrnja zauvijek, sve dok ne povjerujete jedino u Allha.' ' 22

A tgt je opti pojam. Pa, sve emu se usmjerava 'ibdet mimo Allha, a zadovoljno/an
je da mu se 'ibdet ini, bilo da se radi o oboavanom (ma'bd), ili slijeenom (metb'u)
ili onome kome ili emu se pokorava u nepokornosti Allhu i Njegovom Poslaniku je
tgt. Tgta ima puno, a glavnih pet su:

Prvi: ejtn, poziva u 'ibdet nekom drugom mimo Uzvienog Allha. Dokaz tome su
rijei Uzvienog:

'Zar vam nisam naredio, o sinovi demovi: 'Nemojte usmjeravati 'ibdet

ejtnu? On vam je uistinu otvoreni neprijatelj.' ' 23

Drugi: Nepravedni vladar (hakim), koji mijenja propise Uzvienog Allha. Dokaz tome
su rijei Uzvienog:

'Zar nisi vidio one koji tvrde da vjeruju u ono to ti se objavljuje i u ono to
je objavljeno prije tebe, pa ipak hoe da se sude (parnie) pred tgtom, a
nareeno im je da ne vjeruju u njega? A ejtn eli da ih odvede u daleku
zabludu.' 24

Trei: Onaj koji sudi neim to Allh nije objavio. Dokaz tome su rijei Uzvienog:

'I ko ne bude sudio onim to je Allh objavio, pa takvi, oni su pravi

nevjernici.' 25

etvrti: Onaj koji tvrdi da zna skriveno (el-gajb), mimo Allha. Dokaz tome su rijei
Uzvienog:

22
el-Mumtehane, 4
23
J-Sn, 60
24
en-Nis', 60
25
el-M'ide, 44

20
'Znalac skrivenog, pa ne otkriva Svoj gajb nikome, osim onome koga izabere
od (za) poslanika...' 26

Peti: Onaj kome se ini 'ibdet mimo Allha i time je zadovoljan. Dokaz tome su rijei
Uzvienog:

'Ko od njih bude rekao: 'Ja sam bog (meni se ini 'ibdet) mimo Njega',
takvog emo kazniti dehennemom. Tako mi kanjavamo nepravedne.' 27

Znaj da ovjek ne postaje mu'minom, osim kufrom u tgta. Dokaz tome su rijei
Uzvienog:

'Pa, ko zanevjeruje u tgta i vjeruje u Allha takav se prihvatio za

najvru vezu, koja se nee prekinuti. A Allh je Sveujui i Sveznajui.' 28

Istina (rud) je dn Muhammeda, sallallhu 'alejhi we sellem, a zabluda (al-gajj) je dn

Eb Dehla. A najvra veza (spona) je ehdet 'L ILHE ILLALLH' i on se
sastoji od negacije i potvrde. Negira sve vrste 'ibdeta svakom mimo Allha Uzvienog i
potvruje sve vrste 'ibdeta jedino Allhu, bez pridruivanja Njemu (Koji nema
sudruga).'' 29

Uzvieni Allh je, navodei primjer i uzor za ispravan i potpun tewhd,

govorei o Ibrhmu, 'alejhis-selm, vjerovjesnicima i muwehhidima rekao:

''Vi imate divan uzor u Ibrhmu i onim koji su sa njim, kada rekoe svom
narodu: 'Mi se odriemo (prekinuli smo) od vas i od svega emu inite 'ibdet
mimo Allha, zanevjerovali smo u vas, i izmeu vas i nas e biti oigledno
neprijateljstvo i mrnja, sve dok ne povjerujete u Allha, jedino...' '' 30 P29F

Allh je prvo spomenuo odricanje od murika, a zatim od njihovih djela i

boanstva, upravo da bi ukazao na neostvarenost tewhda bez odricanja od
murika. Odricanje, obzirom da moe biti vanjtinsko ili srano, za sobom
povlai ili nestanak osnove tewhda ili njegove obavezne potpunosti (el-kemlul-
wdib).
26
el-Dinn, 26. i 27
27
el-Enbij', 29
28
el-Beqare, 256
29 ''Medm'atut-Tewhd'' 329 i 330. str. i ''Ed-Durerus-Senijje'', 1/161.-163.
30 sra el-Mumtehane, 4. jet

21
Allh je objasnio znaenje ber'ata, jer je to svrha naeg stvaranja.

U tom smislu, znaj da el-ber'a dolazi od glagola ''ber''', to znai neto

prekinuti, odvojiti, presjei. Ovo je filoloko znaenje pojma ''odricanje''.

U er'atu osnova odricanja od murika znai: uvjerenost i osjeaj da murik i

tgt nisu muslimani, tj. el-mufareqa u vjeri, razliitost vjera (dnova), a
zatim osnova mrnje i neprijateljstva.

U suri el-Kfirun nas Allh ui tom odricanju, objanjava razlog kufra, tj. irka
koji je uzrok odricanja, pa kae na kraju:

''Vama vaa vjera, meni moja vjera.'' 31P30F

Tj. nismo mi iste vjere.

U suri et-Tewbe se kae:

''Ali, ako se pokaju, i uspostave namz i daju zekt bie vam braa u
dnu...'' 32P31F

Tj. ako se pokaju od velikog irka i njegovih pratilja, koje rue osnovu dna, i
ostvare osnovu rukna potvrde, nakon ega postaju muslimani bivaju naom
braom, makar bili i grijenici. A ako su na velikom irku ili na njegovim
pratiljama, ili neto od njih unesu sa sobom u islm nisu naa braa.

''O, vi koji ste povjerovali, murici su sma neist / pogan (nedes)...'' 33 P32F

Pa, ko ih nazove muslimanima on ili ne zna svoju vjeru, tewhd, pa nije

musliman, ili je svjesno na vjeri irka. I u oba sluaja je u kategoriji prljavih,
endsa...! Da te Allh sauva... I tvrdi da su ovi neisti Allhove ''ewlije'', koji
e jednom ui u dennet, pa opet pripisuje Allhu ono od ega se On odrekao.

31
Al-Kfirn 6. ajet
32 sra et-Tewbe, 11. jet
33 sra et-Tewbe, 28. jet

22


''I proglas od Allha i Njegova Poslanika ljudima na dan velikog hadda:

'Allh i Njegov Poslanik se odriu (odreknuti su) murika.' Pa ako se
pokjete to je za vas bolje. A ako se okrenete znajte da Allhu neete
umai! A nevjernike obraduj kaznom nesnosnom!'' 34 P3F

Pa je objasnio da su murici kfiri, a ljudi ih nazivaju muslimanima, svojom

braom i Allhovim prijateljima. I upravo ovo je ona trea stvar koja niti islm,
koju je spomenuo ejh Muhammed, rahimehullh, tj. sumnja u nevjerstvo
murika, i time misli na murike koji se pripisuju islmu, dok je stanje drugih
opte poznato. 35 P34F

Ovdje imamo dva stepena, od koji svaki predstavlja stvar koja niti osnovu
islma, mada je prvi gori od drugog:

postavljanje lanih optih temelja, na osnovu kojih se spomenutim sudi da

su muslimani.

nazivanje pojedinaca od murik i tgut ije je stanje poznato

muslimanima, uz ispravnost opteg temelja.

I u ovim pitanjima najvie stradaju oni koje su ejtni isprepadali od tekfra

uopteno, jer to za sobom povlai nestanak mna u potpunosti. Da Allh
sauva!

Dalje, ono to negira osnovu odricanja od spomenutih je ljubav prema njima,

osim ako je prirodna, i pomaganje njih protiv muslimana, odnosno nevjerniko
prijateljevanje (el-muwlh). Ove dvije stvari nite osnovu principa mrnje i
neprijateljstva. Evo nekoliko fetwi!

Rekao je ejh Muhammed bin 'AbdulWehhb u ''Ed-Durer...'', 2/121:

"
".

34 sra et-Tewbe, 3. jet

35 ovim se aludira na one koji izjavljuje da su im idovi i krani braa

23
''to se tie onoga koji kae: ''Ja neu oboavati nikog mimo Allha i neu se doticati
(mjeati u) ''es-Saddeh'' 36 i turbeta na kaburovima...'' i slino tome takav je laac u
izgovaranju ''L ILHE ILLALLH'' i nije povjerovao u Allha, niti je zanevjerovao
u tgta.''

Isto tako je rekao u ''Ed-Durer...'', 2/109:

"
... ) - -
.(


''...ko kae: ''...ali se neu isprijeavati muricima, niti u o njima bilo ta govoriti'',
nemoj misliti da ti se time ostvaruje ulazak u islm. Naprotiv, neophodna je
mrnja prema njima, mrnja onih koji ih vole, kritikovanje njih (vrijeanje) i
neprijateljstvo prema njima...'' zatim je spomenuo jet ''Vi imate divan uzor u
Ibrhmu i onima koji su sa njim, kada rekoe svom narodu: 'Mi smo isti
(odriemo se) od vas i od svega to oboavate mimo Allha. Zanevjerovali
smo u vas i oigledno e biti neprijateljstvo i mrnja izmeu nas i vas
zauvijek, sve dok ne budete jedino u Allha vjerovali.' '' 37'' P36F P

Pa kae dalje:

''...i kada bi ovjek rekao: ''Ja u slijediti Vjerovjesnika, sallallhu 'alejhi ve sellem, i on
je na istini, ali se neu ''doticati'' Ebu Dehla i njemu slinih, nemam ja nita sa
njima'' ne bi mu islm bio ispravan.''

Husejn i 'Abdullh, sinovi ejha Muhammeda bin 'AbdulWehhba, su rekli, kao

to je u ''Ed-Durer...'', 10/139-140:

"
.( - - ... )
) ( )
(

36 Mnoina rijei sejjid. Njome se misli na one osobe kojima su ljudi pripisivali neto od svojstava boanstva,
mimo Allha
37
el-Mumtehane 4

24
''Ko kae: ''Neu se suprotstavljati muricima'', ili im se suprotstavi (mu'adah), ali
ih ne tekfri, ili kae: ''Neu da imam posla sa ehlu (ovdje: izgovaraima, op. prev.)
''L ilhe illAllh'', pa makar radili kufr i irk i neprijatelji bili (suprotstavljali se)
Allhovom dnu'', ili kae: ''Neu se isprijeavati turbetima''; takav nije musliman.

Naprotiv, on je od onih o kojima je Allh rekao:

'I govore: 'Vjerujemo u neke a u neke ne vjerujemo'...' do rijei: '... pravi

nevjernici.'

A Allh je naredio suprotstavljanje (neprijateljstvo) muricima, odricanje i odbacivanje

i tekfrenje istih.

'Nee nai narod, koji vjeruje u Allha i Sudnji Dan, da je u ljubavi sa

onima koji se suprotstavljaju Allhu.'

'O vi, koji ste povjerovali, ne uzimajte Moje neprijatelje i vae neprijatelje za
prijatelje, ukazujui im ljubav...'

'AbdurRahmn bin Hasan, rahimehullh, kae:

". "

''Kada bi rob znao znaenje 'L ILHE ILLALLH' znao bi da onaj koji sumnja ili
se dvoumi po pitanju kufra onoga koji Allhu uini irk (nekoga uini ravnim) nije
uinio kufr u tgta.''

Sve ove fetwe govore prije svega o muricima, koji su se suprotstavljali da'wi
tewhda tada, a mislili su da su muslimani i mislili su da su muwehhidi
tekfrovci i haridije.

Znaj, da u pogledu imena islma i njegovog gubljenja nema razlike izmeu

sumnje u kufr murika koji se pripisuju islmu i sumnje u kufr idova,
krana, budista i drugih, ali u pogledu suda i kazne ima, jer nema ubhe u
kufr onih koji se pripisuju nekoj drugoj vjeri mimo islma.

Upitana je ''Komisija za fetwe i naune studije'' u fetwi br. 2787:

25
''ovjek ivi u dem'atu, koji trae pomo (istigthe) od drugih mimo Allha. Je li mu
dozvoljeno da klanja iza njih, je li obavezna hidra (tj. da ih napusti)? Da li je njihov
irk ogroman i da li je prijateljevanje sa njima (el-muwlh) kao i prijateljevanje sa
pravim kfirima?''

Vidi, ova fetwa govori o onima koji se pripisuju islmu! Obrati panju na
odgovor!

: - :
-

''Ako je stanje onih meu kojima ivi onako kao to si spomenuo, od traenja pomoi
od drugih mimo Allha, poput istigthe od umrlih i odsutnih meu ivima, ili od drvea
ili kamenja, ili zvijezda i sl. takvi su murici velikog irka, koji izvodi iz vjere
islma.

Nije dozvoljeno prijateljevanje (el-muwlh) sa njima isto kao to nije dozvoljeno

prijateljevanje sa kfirima, niti je namz iza njih ispravan.

Nije dozvoljen suivot sa njima, niti boravak meu njima, osim onome koji ih poziva
istini sa dokazom i nada se da e mu se odazvati i da e se njihovo vjersko stanje
promijeniti na njegovim rukama.

U protivnom, obaveza mu je da ih napusti (hedr) i pridruivanje drugom dem'atu sa

kojim e se potpomagati u izvrenju temelja islma, njegovih ogranaka i oivljavanja
sunneta Allhovog Poslanika, sallallhu 'alejhi we sellem.

A ako ne nae nikog napustie sve frakcije, pa makar doivio tegobu, zbog
vjerodostojnog hadtha, koji se prenosi od Hudhejfe, radijallhu 'anhu, da je rekao...''

Zatim su naveli hadis Hudhejfe do kraja. lanovi komisije su poznati, a

predsjedavajui je Bin Bz.

Pogledaj kako ih je odmah nazvao muricima, a ne muslimanima. I to je jasno u

njihovim fetwama.

26
I vidi kako nisu napravili razliku izmeu prijateljevanja izmeu onih koji se
pripisuju islmu i drugih, jer ih obuhvataju jeti o muricima iz Allhove
Objave. Allhul-Muste'n. Isto tako, ni mi ne pravimo razliku meu vidovima
velikog irka i pitanjima vezanim za mes'ele tgta.

Isto tako, sva naa 'ulema sputa sve jete o muricima i ime i propise irka na
poinioce velikog irka i na tgte, bez obzira na to kojem se dnu oni pripisuju.

Kae ejh Muhammed, rahimehullh:

: : "
!
:
".

''Ako bi se neki munfik raspravljao (dokazivao) time to je jet objavljen u vezi kfira,
vi mu recite: 'Da li je iko od uenih, prvih i zadnjih, rekao da ti jeti ne obuhvataju one
koji urade isto od muslimana? Ko je to rekao prije tebe?' Takoer mu recite: 'To je
odbijanje idm'a ummeta, jer je njihovo argumentiranje jetima sputenim zbog
nevjernika u pogledu onih koji se pripisuju islmu i isto urade, vie nego to ga je
mogue spomenuti.'' 38 P37F

Govor 'uleme tewhda o pomaganju kfira i murika protiv muslimana se tie,

u prvom redu, onih koji se pripisuju muslimanima!!

Bin Bzu je postavljeno slijedee pitanje:

''Moj otac je bio ovjek koji nije poznavao tewhd. inio je zavjet drugima mimo Allha.
Je li mi dozvoljeno da molim da mu se oprosti ili ne? Drugi kae da mu je otac inio
uzroke irka, da je molio mrtvace, inio im zavjet, traio pomo od mrtvaca i da li je
dozvoljeno da se ini dova za njega?''

Odgovor glasi:

''To nije dozvoljeno. Ne ini se dova za onoga koji umre na irku, jer Allh,
Velianstveni i Uzvieni kae: 'Ne smiju vjerovjesnik i oni koji su povjerovali da

38 ''Ed-Durer'', 10/58, 59

27
trae oprosta za murike, makar im oni blia rodbina bili, nakon to im je
postalo jasno da su oni stanovnici dehennema.' 39

ovjeku je zabranjeno da moli za oprost svojim roditeljima ako su umrli na nevjerstvu.

Kada je preselio Eb Tlib, Vjerovjesnik, sallallhu 'alejhi we sellem, je htio da zamoli

Allha da mu oprosti, pa mu je Allh to zabranio. Zato je tvoja obaveza, Allhov robe,
da ne trai da im se oprosti (istigfr), da ne moli za njih (dova), niti protiv njih.
Njegov se sluaj preputa Allhu, obzirom da je umro na oboavanju kaburova i molei
mrtvace i da je traio pomo od njih i inio im zavjet, a to je veliki irk.'' 40

Bin Bz ovdje koristi jet objavljen u vezi murik koji se nisu pripisivali islmu
i donosi njegovo ime i neke sudove nad onim koji se pripisuje islmu, a razlog
tome je uesnitvo u injenju velikog irka.

On ga naziva murikom, ali ga ne tekfri, kao to vidi, jer kae da mu se hl

preputa Allhu na Sudnjem Danu, i tako se neto kae za osobe koje spadaju u
kategoriju ehlul-fetre, ili one do kojih nije doao dokaz, nad kojim se nije
uspostavio argument.

Mesele o prisili i prisiljenom

-Muhammed bin AbdulWehab, Hamed bin 'Atik, Sulejman bin Abdullah

Na ta vi mislite sa specifinou situacije? Prisilu ili nudu? Ako mislite prisilu

mi kaemo da prisiljen moe biti pojedinac, a ne sav narod.

Kae ejh Muhammed bin 'AbdulWehhb, rahimehullh:

: :"

}

{

.

. :

39
et-Tewbe, 113
40 ''Fetw Ibn Bz'', 2/572, Drul-Watan

28
 . { } :

.

} :
.{

.
.
".

''A drugi jet su rijei Uzvienog:

'Ko zanevjeruje u Allha, nakon svog mna, osim ko bude prisiljen, a srce
mu smireno u mnu.'

Pa Allh nije opravdao (nikoga) od njih osim onoga koji bude prisiljen, uz to da mu
srce bude smireno u mnu.

to se tie drugog mimo ovoga takav je postao nevjernikom nakon svoga mna,
svejedno da li on to uradio iz straha, ili ulagivanja, ili ljubavi prema svojoj domovini, ili
svojoj porodici, ili svom plemenu, ili svom imetku. Ili je to uradio iz ale ili drugih
razloga, osim prisiljenog.

jet upuuje na to sa dva aspekta.

Prvi je Njegova rije:

'Osim ko je prisiljen', pa nije izuzeo (drugog) osim prisiljenog. A poznato je da

ovjek ne biva prisiljen, osim na djelo i govor. to se tie 'aqde srca na nju niko ne
moe biti prisiljen.

Drugi je u Njegovim rijeima, Uzvien neka je:

'To je zbog toga to su dali prednost ivotu na ovome svijetu nad hiretom.'

Jasno je izrekao da ovaj kufr i kazna nije bio zbog uvjerenja, ili neznanja, ili mrnje
prema vjeri, ili ljubavi prema kufru. Ve mu je povod da on u tome ima neki udio od
dunjlukih stvari, pa mu je dao prednost nad dnom. A Allh, Slavljeni i Uzvieni,
najbolje zna.

29
Sva hvala pripada samo Allhu, Gospodaru svjetova, i neka je Allhov salawt nad
Muhammedom, njegovom porodicom i svim njegovim prijateljima. mn.'' 41

ejh Hamed bin 'Atq, rahimehullh, kae:

: : , "




"...

''Rekao je ejhul-islm Ibn Tejmijje, rahimehullhu te'l:

Prostudirao sam mezheb i naao sam da se pitanje prisile razlikuje shodno razlici onoga
na ta se prisiljava. Nije mjerodavna prisila u pogledu rijei kufra poput mjerodavne
prisile u poklonu i slino njemu.

Ahmed je jasno ukazao na vie mjesta da prisila na kufr ne biva (drugim), osim
muenjem, putem udaranja ili zatvora. A govor (rijei) ne bivaju prisilom.

Ukazao je da ena, ako bi poklonila mehr svom muu, da bi ostala kod njega, ima pravo
da ga trai nazad, gradei to na osnovi injenice da ona ne poklanja njemu, osim kada se
boji da e je razvesti ili da e se loe ophoditi prema njoj.

Tako je strah od razvoda ili loeg suivota prisila. A na drugom mjestu kae da ju
je prisilio. Slino ovome nije prisila u pitanju kufra. A zarobljeniku ako bi se bojao da
e se nevjernici isprijeiti izmeu njega i njegove ene nije dozvoljeno da izgovori
rijei kufra.'' 42 P41F

tavie, svako stanje prisile koje je pojedinac mogao izbei nije opravdano
stanje prisile. Allhov Poslanik, sallallhu 'alejhi we sellem, nije prihvatio stanje
prisile u koje je zapao njegov amida el-'Abbs, kojega su murici na silu izveli
sa njima u borbu na Bedru, nakon koje je ovaj zapao u zarobljenitvo, te ga je
Allhov Poslanik, sallllahu 'alejhi we sellem, u vanjtini tretirao kao kfira.
Tada jo nije bio propisan zakon ubijanja otpadnika.

Kae ejh Sulejmn bin 'Abdullh, rahimehullh:

41 ''Kefu-ubuht'' sa komentarom ejha Muhammeda bin Ibrhma, 131. i 132. str.

42 ''Medm'atut-Tewhd'', 310. str.

30
 : :"
" .

''Ako bi neko rekao: 'Zato prisila na izlazak nije bila opravdanje onima koji su ubijeni
na danu Bedra?' Reklo bi im se: Zato to na poetku nisu bili opravdani, jer su boravili
meu kfirima, tako da nakon toga nemaju opravdanja u prisili, jer su oni uzrok tome,
obzirom da su ostali boraviti sa njima i da su ostavili hidru.'' 43 P42F P

Ko dozvoli pojedincu da ini kufr u stanju prisile u kojem vie nema

opravdanja, poput spomenutog sluaja, a osobe poput nje se ne opravdavaju
neznanjem u tom pogledu, je kfir. Takve su fetwe uenjaka ehlis-sunneta za
sline situacije. I onaj koji uradi kufr u takvoj prisili je kfir.

Evo nekoliko fetwi uenjaka ehlis-sunneta u vezi 'ubejdija i nekih ''sunnija'' koji
su pokazivali lojalnost prema njima, uopteno i u prisili, koja nije mjerodavna.

"

): : - - (

) : : : : (
. ) :

''Od Eb Bekra 'Ism'la ibn Ishqa ibn 'Azreh el-Enwqa, kojeg je pohvalio Ibn
Eb Jezd u svojoj ''ebbi'' u svojoj knjizi.

''Upitan je tj. Ibn 'Azreh o hatibima Benu 'Ubejda i bi mu reeno: ''Oni su

sunnije'', 44 pa je rekao:
P43F P

''Zar ne govore: ''Allhu na, donesi salawt na Tvog roba, Vladara, i

nasljednike zemlje?'' 45 Rekoe: ''Da''. Ree: ''ta vi mislite, kada bi neki hatb
P4F P

odrao hutbu, pohvalio Allha i Njegovog Poslanika i uljepao pohvalu, a

43 ''Ed-Durer...'', 8/126, 127

44 Tj. pripisuju se sunnijama, a ne 'ubejdijama
45 Iz ega se vidi da ih smatraju muslimanima

31
zatim kae da je Ebu Dehl 46 u dennetu: Da li bi bio kfirom? Rekoe: ''Da''.
On odgovori: ''El-Hakim je gori od Ebu Dehla!'' 47

) : : "




"

''Kadija 'Ijjd kae: ''Upitan je ed-Dwud o mes'eli, pa je rekao:

''Njihov hatb koji dri hutbu za njih i dovi za njih na danu dume je kfir,
ubija se i ne trai se od njega da se pokaje. ena mu je zabranjena, ne
nasljeuje niti se nasljeuje i njegov imetak je fej' muslimanima. Oslobaaju
se majke njegove djece. Njegovi robovi (mudebber) pripadaju muslimanima,
U U

njihove treine se oslobaaju njegovom smru jer mu ne ostaje nita od imetka,

a njegovi robovi (mukatibun) e otplatiti muslimanima i nakon otplate bie
osloboeni, a porobljeni ako ne budu bili u stanju.

Svi njegovi propisi su propisi kfira. Ako se pokaje prije nego to se ukloni,
iskazujui kajanje, a nije bio prihvatio da'wu naroda prihvatie mu se tevba.
A ako je nakon otputanja ili zbog neega to ga je sprijeilo nee se
prihvatiti.

Ko klanja iza njega iz straha (dumu) ponovie podne etiri rek'ata, a zatim
ne smije boraviti tu nakon to ima mogunost da izae. Nema opravdanja u
mnotvu djece niti u neem drugom.''

''Zatim kae 'Ijjd: 'Eb Muhammed el-Kubrn iz Qajrawna je upitan o

onome koga Benu 'Ubejd prisile da ue u njihovu da'wu ili e biti ubijen, na ta
je rekao:

'Izabrae ubistvo i niko u tome nema opravdanja osim ko je to uradio na poetku

njihovog ulaska u zemlju, prije nego to se je znala njihova stvar. A nakon

46 Pogledaj kako 'ulema sunneta ne pravi razliku izmeu Eb Dehla i tgta i murika koji se pripisuju

islmu!
47 Tj. oni hatibi koji ga nazivaju muslimanom, dovei za njega u tom smislu, su kfiri, jer nazivaju kfira

muslimanom

32
toga, obaveza je bjekstvo i niko nakon svog ostanka nema opravdanje u
strahu, jer ostanak u mjestu u kojem se od njegovih stanovnika trai gaenje
propisa nije dozvoljeno.

A uenjaci i pobonjaci koji su ostali, uz ispoljavanje odricanja, uradili su to

samo da se neprijatelji muslimana ne bi osamili sa njima, pa da ih prevare u
vjeri.' ''

''Kae 'Ijjd: ''Na ovome su bili Debeleh ibn Hamd i njemu slini; Rebi' el-
Qattn, Ebul-Fadl el-Hims, Merwn ibn Nasrn, es-Sib' i el-Debjenni; to
su govorili i takve fetwe su davali.

Rekao je Jsuf ibn 'Abdullh er-Re'n u svojoj knjizi:

''Sloili su se uenjaci Qajrawna, Eb Muhammed ibn Eb Zejd, Ebul Hasan

el-Qbas, Ebul-Qsim ibn elbn, Eb 'Al ibn Haldn, Eb Muhammed et-
Tubejq i Eb Bekr ibn 'Azreh da je stanje Ben 'Ubejda stanje murtedd i
zindik. Stanje murtedd zbog suprotstavljanja er'atu koje su ispoljili, pa
nee biti naslijeivani po idm'u. A stanje zindika zbog ta'tla kojeg su krili,
pa se ubijaju zbog zindikluka.

''Govorili su: ''Niko se ne opravdava prisilom u pogledu ulaska u njihov

mezheb, to nije sluaj sa drugim vrstama kufra, jer je ostao meu njima nakon
to je saznao za njihov kufr. Tada mu to nije dozvoljeno, osim da izabere smrt
mimo ulaska u kufr.

U skladu sa ovim miljenjem su prijatelji Sahnna davali fetwe muslimanima.

Ebul-Qsim ed-Dehn je rekao:

''Oni se razlikuju od kfira, jer je njihov kufr pomijean sa sihrom, pa ko se sa njima

udrui pomijeao se sa sihrom i kufrom.

A kada su stanovnici Tarblisa dovedeni pred Ben 'Ubejde, imali su nijjet da uu u

njihov dn pod prisilom, a zatim su bili vraeni sa puta sauvani. 48 Pa je rekao Ibn
Eb Zejd: ''Oni su nevjernici zbog tog njihovog uvjerenja.'' 49 50

48 Tj. nisu ih prisiljavali na kufr

33
 Razmisli o ovoj fetwi nae uvaene 'uleme, a zatim je sprovedi nad onima koji
nazivaju tgte i murike muslimanima i koji dozvoljavaju injenje i
izgovaranje kufra, ne u stanju neprihvatljive prisile, ve u nudi, kako kau, i to
na nivou itavog naroda.

Otuda je onaj koji tvrdi da sav narod treba uraditi kufr u tom stanju jo prei
da bude kfir. Da Allh sauva. Obaveza naroda je borba, strpljenje i hidra, a
ne kufr u Allha. L hawle we la quwwete ill billh.

Mesela prinude (darure) i prisile (ikraha)

Rijei onih koji kau:

Mi danas ivimo u vremenu kada nema institucija koje nam mogu vratiti
ugroena prava. Otuda smo mi prinueni (muttarrun/prinueni od darure), da
podiemo parnice od taguta.

Tj. traei od taguta da on njima presudi svojim sudom, svojim zakonom. Dokaz im je
pravilo darure, pravilo nude. I odgovor na ovo uopte nije teak.

Opti odgovor na ovu ubhu jeste da ova osoba koja zagovara ovu ubhu, oslanjajui se
na pravilo nude/darure, jer kau;

darure ili stanja darure ine zabranjene stvari dozvoljenim.

Kaemo: jeste. Pravilo ispravno, ali nepravilno primjenjeno.

Ovi ljudi koji kau Ovo je darura, mi smo u daruri, a stanjem darure dozvoljavaju

zabranjene stvari. Kaemo; sve su ovo pravila istinita i rije istine s kojim se eli najvei
batil, a to je kufr u Allha, delle wela, a Allh, tebareke we tela, nije dozvolio da se
uini kufr, osim u jednom stanju, da se kae ili uini kufr (kod nekih uenjaka da se
uini), osim u jednom stanju, a to je stanje ikraha ili prisile.

Ovi ljudi nisu napravili i ne znaju razliku izmeu ikraha, tj. prisile i izmeu
stanja nude, tj. darure. I oba ova pojma su eritaski pojmovi. Kae Allh, tebareke
we tela:

()

49 Tj. zbog toga to su sebi dozvolili ulazak u kufr u prisili, u kojoj se ne opravdavaju. Pogledaj razlike izmeu
'uleme ehlus-sunneta i ovih dananjih tgta i murika, koji sebe nazivaju selefijama
50 Pogledaj ''El-Medrik'', 2/719

34
 Ko uini kufr u Allha nakon svog imana, osim ko je prisiljen (osim ko je pod
ikrahom)

osim koga neko prisili, a srce mu je smireno u imanu. 51

A ajet u suri En-Nahl spominje se prisila prilikom ili u pogledu kufra, odnosno da neko
nekog prisili da uradi ili kae kufr. I u mnogim ajetima u Allhovoj, tebareke we tela,
Knjizi se kae ta?

()

A ko bude bio prinuen (odnosno: u daruri), bez da eli, samo onoliko koliko
mu treba

da utoli glad. 52 P51F

Tj. dozvoljeno mu je da pojede i popije ili uradi neto od harama ili ostavi neto od
wadiba da bi stim poinjenjem neko djelo koje sadri u sebi neku tetu, s tim djelom
odagnao veu tetu, pa su oni poput munafiqa koji ne znaju, poput beduina koji su
najei u kufru i nifaqu, koji ne znaju granice onoga to je Allh objavio Njegovom
Poslaniku, sallallhu 'alejhi we sellem;

()

Beduini su najeeg kufra i licemjerstva i najprei da ne znaju granice

onoga to je

Allh spustio Svom Poslaniku. 53 P52F

Oni ne znaju granice. Ponekad se moe desiti da znaju imena, da su uli za rije
irk,tewhd, kufr, iman, ikrah, prisila i darura, ali ne znaju ili da uju rije veliki kufr,
ili mali kufr, i sline eriatske pojmove, ali ne znaju granice tih pojmova, odnosno
kakvou ili sutine eriatsko-vjerske sutine koje su nazvane tim pojmovima, odnosno
ta je to ikrah,prisila u vjeri ivoga i Vjenoga i ta je darura ili nuda u vjeri ivoga i
Vjenoga, JednogJedinog, Mabuda, i koje je stvari dozvoljeno initi pod prisilom, a koje
nije. Koje je stvari,kada se uine pod prisilom, nema se grijeha i dole su u smislu ruhse
(olakice), a koje se stvari smiju uraditi u daruri, koja su pravila darure i nude da se
nebi ulo u haram, i koje se stvari ne smiju raditi u daruri, u nudi.

51
Sra En-Nahl 106-jet
52
Sra El-Beqara 173-jet
53
Sra Et-Tevba 97-jet

35
Nepoznavanje razlike izmeu ove dvije stvar, prisile i it-tirara ili darure (nude), je kao
to vidite mnoge ljude navela na to Euzubillahi, delle wela, da se oboava neko drugi
mimo Allha u situaciji u kojoj to Allh nije dozvolio. Tj. da mimo prisile i bez ubhe
prisile u argumentaciji.

Tako danas ovi, kao to smo rekli, ne pravei razliku izmeu prisile i darure i nude, u
pogledu ove oblasti znanja, odgovorimo na ovu opasnu ubhu, koju predvode i kojoj
prednjae i zagovaraju murici, koji zagovaraju pranienje pred tagutem. Tj. traenje da
on rijei parnicu svojim sudem, svojim zakonom, i traenje presuda i propisa.

Kada govore o ovome, hoe da nam kau: Onaj veliki irk kojeg ovjek uradi u stanju
nude,nije onaj irk zbog kojeg gubi ime Islama i zbog kojeg zasluuje tekfir.Jer po
njihovom, onaj koji to radi u stanju nude mimo prisile, on to mrzi to radi, to nije
uradio iz aqide i ljubavi prema vjeri tog naroda tamo... tog... ovih laikih sudija, a irk
onaj runi, jeste kada neko uradi irk, bivi zadovoljan sa njime i volei ga.

Izlazei svojim rijeima, ne kaem iz Ehlus-sunneta wel Demaata, ve iz sekti

Dehmijja..

Da objasnimo vrste prisile,najvanije mesele koje se toga veu.

U knjizi pod naslovom Nazarijjetu darureti erijjeh Teorija ili

pravilo eriaske darure (odnosno nude u eriatu). Pisac, Dr. Wehbe Ez-Zuhal. U
knjizi ima hajra, bez ikakve sumnje. O piscu ne govorim, ali u teoriji normalno, Wehb
Ez-Zuhali ima dosta korisnih knjiga u fiqhu i u usuli-fiqhu. Molim Allha, ako je iv,
da mu popravi stanje, da ga uputi na Pravi Put.

Pisac ove knjige, pod naslovom - Znaenja darure i nude i pravila

darure,spominje naravno ono to je naao od izreka pravnika, islamskih pravnika, u
razliitim poglavljima islamskog prava, bilo da se radi o hrani i piu, ili o piu i lovu, i
sl. Spominje neke definicje njihove o daruri koje su dole u tom uem kontekstu, a zatim
nakon toga kae slijedee, na str. 67;

Ali ono to je vidljivo, to se da vidjeti iz svih ovih definicija jeste da se tiu samo
objanjenju darure u hrani, odnosno stanju darure koje se vee za hranu. Ove su
definicije, dakle, nepotpune i ne obuhvataju itavo znaenje i potpuno znaenje darure.
Nakon toga on prijedlae jednu definiciju, s kojom eli da obuhvati sve ono to moe da
bude predmet stanja darure, nude.

36
Ali, pazite sada! Kada doe ova definicija darure, ova definicija u uoptenom smislu
moe da se tie i prisile u nekim stvarima, i objasniemo razliku izmeu darure i
ikraha,darure i prisile sa tog aspekta. Ali da posluamo definiciju.

Kae:Darura jeste da se ovjeku dogodi stanje, pazite stanje, da mu se dogodi stanje,

darura jeste stanje,nuda, stanje nude, da mu se dogodi stanje opasnosti ili velike
tekoe ili estoke tekoe, tako da se boji od nastanka tete, darura tete, ili ezijeta bi
nefs, koji e zakaiti njega i njegov ivot, znai nefs, ili neki dio njegovog tijela el-
udwa ud, neki dio njegovog tijela, ili ast, ili razum, ili imetak i ono to ih slijedi.
Tada je jedina mogunost ili postaje dozvoljeno da se uini haram, ili da se ostavi
wadib ili da se odocni i da se ostavi wadib za kasnije, van njegovog vremena, da bi se
putem toga odagnala teta. Zatim kae: Shodno njegovom preovladavajuem miljenju.

Nema sumnje i nakon vrstog ubjeenja da je to jedini Pravi Put, jeqinom. Pa zatim
kae:

I sve to u saglasnosti sa ogranienjima i uslovima eriata.

Vidimo da ovdje pisac knjige, kada definie stanje darure uopteno kae da je to stanje
opasnosti i ogromne potekoe, velike potekoe, estoke potekoe u kojem se isti ovjek
plai da se dogodi neka teta koja e, pa zatim spominje onih 5 univerzalnih vrijednosti,
koje je Allh, tebareke we tela, uva ovim uzvienim i istim eratom, a to su: ivot,...
Vidim ovdje nije spomenuo vjeru u definiciji, ali eto, spomenuo je ivot, pa je spomenuo
neto to se tie ivota i tijela ovjeka, a to je dio njegovog tijela, neki ud, a zatim je
spomenuo ast, pa je spomenuo razum, pa je spomenuo imetak i ono to slijedi u ovim
stvarima, i objasnio da je to stanje u kojem tada injenje harama, ili ostavljanje wadiba,
ili okanjavanje wadiba izvan njegovog vremena,jeste jedino sredstvo za odagnavanje
te tete, i da je potrebno, da bi to bilo dozvoljeno uraditi i da se nebi imalo grijeha to
uraditi, da kod ovjeka preovladava miljenje, a to znai naravno da je pree da tako
bude kada je vrsto ubjeen, da e tim sredstvom nakon to je jedino sredstvo, zaista od
sebe odagnati ovo stanje tete. I ovo je opta definicija darure koju je prijedloio pisac
knjige, a zatim spominje, znai darura, znai da se dogodi ovjeku ovo stanje koje sam
spomenuo. Zatim spominje el-it-tirar. Kae se u Allhovoj, tebareke we tela,

Knjizi:

Osim ono na ta ste prinueni.4

Spominje se el-it-tirar, isto od rijei darura, koja dolazi od darere teta, ed-darer/teta,
ono to kodi. ta je el-it-tirar? Kae ovako:

37
 Da se navede ovjek, znai da neto navede ovjeka na ono to mu teti ili da se na
to, ilda,

znai: prisili (bukvalno pod navodnim zancima prisili).

Pa zatim kae;

A onaj koji e ga na to nagnati..., znai moe biti stvar koja potie od njega samog.
A zatim

nakon nekoliko reenica kae; Ili e ona stvar koja ga na to tjera biti neka stvar mimo
njega...

Znai, nije stvar koja je potekla od njega samog, stanje koje se tie njega samog, ve
stvar koja je ovdje vie vanjski faktor, pa navodi primjer:

- ...Poput, kao kada bi snaniji prisilio slabia na ono to mu teti. A zatim u fusnoti
kae:

Pogledaj u Tefsirul-Menar, 6.tom, 176 strana, odnosno 167; i Mugnil-Muhtad,

4.tom, 306.

strana.

I to je najvanije da se vratimo knjigama selefa i pravnika, i da se veemo uvjek za njih.

Ovdje u ovom dodatku, zadnjem kojeg smo spomenuli, vidi se sada ona razlika kojoj se
izdvaja prisila iz stanja opte darure, tj. ikraha od darure, a ogleda se u tome da kod
prisile imamo vanjski faktor, tj. u obliku nekog ovjeka, a ovdje je

primjer spomenuo ovjeka, moe biti jedan, moe biti dva, moe biti tri, moe biti
Drava,koji e nekog prisiliti na neku stvar koji e nekog prisiliti na neto. I to je prisila
el-ikrah. I zato, kada se definie el-ikrah, a pisac ove knjige e kasnije definisati prisilu, a
mi emo se vratiti drugim knjigama

u kojim ce se objasniti ta znai ikrah.

A ikrah znai, kao to je spomenuo hafiz Ibn Hader, rahmetullahi tela alejhi, u
komentaru Buharije Fethul-Bari u knjizi o ikrahu, o prisili, kae:

Da neko... ili: Tjeranje nekoga na neto to ne eli. Tj. da neka osoba natjera
drugu osobu da uradi ili kae neto to ona u osnovi ne eli i s ime nije zadovoljna. To
je prisila, iz ega razumijemo da svako drugo stanje spomenute opasnosti nastalo bez

38
uticaja ovog vanjskog faktora, tj. ovjeka koji nekog prisiljava ili tjera da uradi, jeste
stanje darure i stanje nude. I ovo je razlika izmeu prisile el-ikraha, i darure/nude.

I zato kaemo; Svaka prisila je nuda, obzirom da se radi o stanju opasnosti, i velike
potekoe i nastanku tete koja se moe vratiti na vjeru, ivot, zdravlje, organe, ast,
razum,imetak, i sl., ali nije svaka nuda prisila. Svaka darura nije prisila, to je
razumljivo, jer ne mora znaiti da u svakom stanju opasnosti ili svako stanje opasnosti
spomenute potekoe koje moe ili koje e rezultirati spomenutom tetom, koja e se
ticati onih 5 univerzalnih vrijednosti, prouzrokovano... Ne mora znaiti da je
prouzrokovano to putem ovjeka,drugog ovjeka, koji nekog na to tjera. I to je razilka
izmeu prisile, ikraha i darure. Dakle, sa jednog aspekta ovdje nema razlika, a sa drugog
aspekta oni su jedno te isto, odnosno svaka darura, odnosno svaka prisila je darura, ali
nije svaka darura prisila.

Zato kada pogledamo Allhovu, tebareke we tela, Knjigu, i Sunnet

Poslanika,sallallhu 'alejhi we sellem, bez ikakve sumnje e se vrlo lahko uoiti razlika
izmeu ova dva pojma i njihovih znaenja, i nain upotrebe i razlike meu njima u
smislu, odnosno u pogledu propisa koji se nadovezuju na ova stanja i na poinioce. To
zna svako koji se bavi traenjem znanja usuli-fiqhom, fiqhom, i sl. Meutim, zdravo srce
i pametan vjernik, njemu je dovoljno samo, bilo da je uo rijei Allha, tebareke we
tela, i da ih je proitao, i da ih je uo od nekoga;

()
Ko uini kufr u Allha nakon svog imana, osim ko je prisiljen (osim ko bude
prisiljen),a srce mu smireno u imanu 54 P53F

ta znai osim ko bude prisiljen? Osim ako ga neko na to prisili a srce mu

smireno u imanu. A zatim se prijeti Allhovom srdbom i kaznom onome koji kae
kufr mimo prisile.

to znai da je otvorio svoja prsa onome to je rekao, kao to kae naa ulema, kao to
kae Ibn Tejmijje;

...ili onaj koji je uinio srce prostranim za kufr, njih slijeduje i eka srdba od Allha i
U

velika patnja,velika kazna.

Pa Ibn Tejmijje objanjava: Naravno onaj koji upadne u kufr, a prisiljen je, neko ga je
drugi prisilio na to, a kasnije emo vidjeti koja je to granica prisile u kojoj je Allh,

54
Sra En-Nahl 106-jet

39
tebareke we tela,podigao grijeh sa onoga koji upadne u kufr, i to je mesela koja se tie
prisile. A svaki onaj koji upadne u kufr, a nije ga niko prisilio na to, i ako je u stanju
darure it-tirara, stanju opasnosti, koje se moe ticati i vezati za njegov ivot, ili bilo ta
drugo, takav ovjek je uradio kufr u Allha, delle wela, i uinio srce prostranim za
kufr, i ako moda ne vjeruje u to to je uradio, i mrzi to to je uradio, ali ga druga stvar,
odnosno ljubav prema nekoj drugoj stvari ovoga svijeta koju je elio sauvati, da kae te
stvari, odnosno da upadne u kufr u vanjtini, a to je kao to kae Allh:

()

To je zbog toga sto su dali prednost ivotu na ovome svijetu nad

ahiretom. 55 P54F

Znai, ovo je bila razlika izmeu prisile i izmeu nude, izmeu prisile i izmeu darure,
izmeu nude i shvatili smo da je prisila kada te neko prisili da radi neto to ne eli i
s ime nisi zadovoljan. A nuda, stanje opasnosti i ogromne potekoe tri take do kraja
onoga to smo spomenuli.

Sada pisac na strani 68 pod naslovom Davadetul-darura Pravila

darure,spominje puno vanu stvar, ak i onima koji kau; Ja sam u daruri! to je
puno vano. Ima danas ljudi koji za sekundu ohalali haram i dozvoli ostavljanje
wadiba. Kae; Ja sam u daruri!, meutim darura ima svoja pravila, ak i tamo u
stvarima i pitanjima koja su predmet darure ona ima svoja pravila. Ako pree granicu
tih pravila, upao si u haram, naprotiv, ponekad u kufr, jer si dozvolio haram tamo gdje
je zabranjen, i dozvolio ostavljanje wadiba tamo gdje se ne smije ostaviti.

I spominje pisac to pa kae da je potrebno da se ostvare odreena pravila, kriteriji i

uvjeti da bi bilo dozvoljeno,odnosno da bi se ostvarilo postojanje eriatske darure i
nude. A zatim je spomenuo vie njih, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9; neu da itam svih 9, ali
u da proitam broj 4. etvrti uvjet, kojem se mora podrediti pitanje darure, pa
kae:Da se ne suprotstavi muttar/onaj koji je u daruri principima i naelima
U

islamskog, odnosno temeljnim naelima islamskog eriata, koje smo spomenuli, poput
uvanje tuih haqqova, ostvarenja pravde, i vraanje emaneta, odagnavanja tete, i
ouvanja, i istinskog ouvanja naela pokornosti, i temelja islamske akqide.

Ovdje, sada govori o daruri, a ne o prisili. Pa kae;

Pa na primjer nije dozvoljen zinaluk u daruri, naravno ni u prisili, i ubistvo.

U

55
Sra En-Nahl 107-jet

40
Ovjde misli na ubistvo onoga ije je ubijanje eratom zabranjeno. Rekoh; ni u daruri ni
u prisili, a zatim kae;

I kufr, i otimaina u bilo kojem stanju, zato to su ove stvari same po sebi teta.

Razliku izmeu prisile i darure, i jedan art i uvjet i kriterij koji se tie darure, stanje
darure, a to je da

ne smije ovjek kada se nae u daruri da srui, odnosno da upadne u - izmeu ostalog -
kufr,zinaluk, ubijanje, ubijanje onih iji je ivot zatien ovom vjerom, i sl.

Miljene Ibn Tejmijje,rahmetullahi tela alejhi, kada kae, kada govori o vrstama
zabranjenih stvari i kae da se dijeli na dvije vrste, pa onda spominje drugu vrstu i kae:

Jeste vrsta za koju se decidno moe rei i kategoriki da eriat nije nita od njih
dozvolio u bilo kojem

stanju, u daruri niti u bilo kojem drugom stanju mimo darure.

istog nasilja,otvorenog i tajnog razvrata, irka Allhu, delle weala, i govor o

Allhovoj vjeri bez znanja. I to je ono na emu su uenjaci Islama. Da u stanju nude to
nije dozvoljeno. U stanju nude nije dozvoljeno uraditi irk i kufr.

Ali u stanju prisile da pod odreenim uslovima koje je takoer objasnila ulema Islama,
ali blud i ubijanje drugih ije ivote eriat zatitio, to nije dozvoljeno ni u daruri ni pod
prisilom.

Na strani 86 pod naslovom odnosno sada ovdje govori pisac o prisili, o ikrahu, el-ikrah,
pa kae:

Ikrah u jeziku znai tjeranje nekoga da uradi neto s ime nije zadovoljan. To je
znaenje ikraha,prisile u jezikuPa kae pisac:I ovo znaenje stoji nasuprot, i iskljuuje
ljubav i zadovoljstvo, tj. onaj koji je prisiljen na neto, ne mora znaiti da voli to i da je
zadovoljan s time. I zato je Allh uslovio onome koji je pod prisilom da mu srce bude
smireno u imanu.

Zatim kae pisac:

A u terminologiji pravnika, odnosno u znaenju u kojem se koristi pojam ikrah, to

u njihovoj terminologiji jeste slijedee; Tjeranje drugog da uradi neto s ime nije
zadovoljan, niti bi odabrao da to uradi kada bi bio ostavljen nasamo.

41
Obratite panju u definiciji pravnika kada se spominju 2 pojma koja e nam biti
potrebni;

Rida/zadovoljstvo, i ihtijar/odabir.

I ova su dva pojma bila potrebna pravnicima da se govori o pravnim plodovima rijei, i
djela, i postupaka koja poteknu ili koji poteknu od prisiljenog u razliitim stvarima. U
braku, razvodu braka, pripisivanjem imetka, kupoprodaje, kufru i u svemu ostalom.
Zato pravnici ovako definiu.

A zatim pisac govori o jednoj meseli u prisili o kojoj govore uenjaci, i ona se ovdje vie
tie, znai ovdje je razilaenje u prisili. Ovdje, tj. u pitanju ogranaka, u pitanju
idtihada tj. da li je potrebno u prisili da bi ti bilo dozvoljeno ili da nebi imao grijeha da
uradi odreenu stvar da se zaista realno dogodi ono ime ti se prijeti.

Pisac ove knjige kae da je ispravnije da se onda ostvaruje prisila kada ti i zaprijeti,prije
nego to se to dogodi. Kae ti: Pazi! Ubiu te!, Prebiu te!, Otkinuti u ti
ruku!,Izvadiu ti oi! itd. I govori opet o nekim stvarima, i ovdje spominje
Muhammed ibn Hassana, jednog od uenjaka i Jaqub ibn Ibrahim Ebu Jusufi
Muhammed dvojica njih. Ko je itao u poglavljima prisile/o prisili, u bilo kojoj knjizi,
npr. Fethul-Bari Komentar Buharije ili tefisr Kurtubija kod tumaenja rijei
Allha, delle wela;

()

osim ko je prisiljen 56 P5F

...gdje Kurtubi spominje o ajetu preko 20. pravnih pitanja. Spominje da je menhed
Muhammeda ibn Hassana E-ejbanija u pogledu ovjeka, koji upadne u kufr pod
prisilom naravno i onda kada je to dozvoljeno, odnosno kada se nema grijeha za to u
eriatu, da je menhed Muhammed Hassana E-ejbanija da ja takav murted, otpadnik,
te od njega,odnosno kida se tim otpadnitvom brak izmeu njegove ene, brana veza,
baina postaje, i ako je njegovo miljenje pogreno i stoji nasuprot mnogobrojnim
eritaskim tekstovima. Ali

znate to spominjem ovo miljenje? Spominjem ga zbog toga to Muhammed ibn

Hassan E-ejbani tekfiri svakog u vanjtini ko upadne u kufr, i ako je mogue da je u
sutini, u srcu musliman kod Allha, ali je u vanjtini on sada kod njega murted.

56
Sra En-Nahl 106-jet

42
Kada bi uzeli njihov mezheb, njegov mezheb i menhed, morali bi da tekfirimo svakog
koji upadne u kufr, i ako je pod eriatskom prisilom. A rekli smo: ovaj mezheb je
neispravan. Jel Muhammed ibn Hassan haridija? Jel haridija? Ili je tekfirovac, ili
kafir,neoharidija?

U svakom sluaju Muhammed ibn Hassan E-ejbani, brao, vidite njegov je menhed
tekfir mukreha u vanjtini, odnosno kod njega je murted u vanjtini.

Zatim brao, pisac tumai znaenja dva pojma koja trebaju pravnicima, i nama nije loe
da ih nauimo tokom govora o ovim temama. Objanjava ta se eli rei sa rida, sa
zadovoljstvom u definiciji prisile u terminilogiji pravnika, i sa rijeju ihtijar, odabir u
istoj definiciji, pa kae: Ono to se misli sa zadovoljstvom jeste da se ovjek osjea
rahat, da uradi neto i da ga radi sa eljom, a ono to se eli rei sa odabirom, jeste da se
da prioritet nad injenjem neega nad ostavljanjem neega ili obratno

Znai on ima odabir, ihtijar, bira. Hou ovo sada da uradim ili u ostaviti, ili u ga
ostaviti ili u ga uraditi.

A prisila ili ikrah se dijeli na dvije vrste;

- Potpuna prisila ili ikrah muldi i

- manjkava (nepotpuna) prisila.

Tumai ta je to potpuna prisila,pa kae:

Ovo prevodimo: el-muldi/potpuna prisila. Kae;

To je ona prisila uz koju pri osobi ne ostaje niti moi niti odabira.

- Kao kada bi neka osoba drugoj prijetila.

Vidite kako ovdje pisac govori o prijetnji, znai, zato to je dao prednost miljenju da je
dovoljna prijetnja. A kod hanbelija, kod imama Ahmeda posebno je potrebno da ponu
da se realno ostvari udaranje i sl. Kae:

Kao kada bi zaprijetila neka osoba jednoj drugoj neim to bi joj nanijelo tetu fi
nefsihi, znai u pogledu nje same ili u pogledu nekog dijela tijela.

Zatim govori o propisu ovoga, ove prisile pa kae:

We hukmuhusud za nju, propis za nju jeste da ova vrsta prisile za sobom povlai ne
postojanje zadovoljstva

43
Pa dalje kae:

i ini odabir ili kvari odabir. Kvari odabir, nema odabira. Navodi primjer:
Primjer za to jeste prijetnja ubistvom ili zastraivanje amputacijom ili rezanjem nekog
od dijelova tijela, ili estoko uzastopno udaranje od kojeg se boji da e umrijeti ili da e
izgubiti organ, svejedno bilo udaranje malo ili ga bilo puno.

Ovo je primjer koji je naveo za potpunu prisilu a zatim kae:

Nepotpuna prisila. Kae: To je prijetnja onim to ne kodi ivotu, odnosno nefsu ili
dijelu tijela udwu - poput zastraivanja zatvorom ili bacanjem u okove ili lahkim
udaranjem od kojeg se ne boji stradanja ili zastraivanje unitenja jednog dijela imetka.

Pa onda govori o propisu ovoga, pa kae:

A sud ovoga jeste da on za sobom povlai ne postojanje zadovoljstva, ali ne kvari

odabir.

Znai, prvi kvari odabir, a ovaj drugi ne kvari odabir. I ovo je nepotpuna prisila.
Prelazimo dalje, a sada nam na strani 89. spominje jednu vanu reenicu.

Govori sada pisac o propisima koji se nadovezuju na postupke prisiljenog, ahiretskim i

dunjalukim. Pa onda spominje propise pod prisilom za koje kae da su mubah, da su
dozvoljene, dozvoljeni mubah, i propise pod prisilom koje se nazivaju, koje spadaju u
kategoriju ruhse. Znai, nije u kateogoriji dozvoljenog, onoga to je mubah, nego u
kategoriji neega za ta je vezan propis zabrane, ali od ega je podignut grijeh i kazna. A
zatim kae na strani 89.:

Malikije nisu dozvolile da se izgovara kufr osim u stanju prisile na ubistvo fe kad -
Samo. Tj. da te neko prisili: Ako ne kae kufr, ubit u te! A to se tie prisile
prijetnjom da e ti odrezati neki dio tijela, to nisu smatrali onim to dozvoljava
izgovaranje rijei kufra jezikom.

Ovdje pisac prenosi nam ovo miljenje od Malikija, da je kod njih prisila na kufr samo
kad ti zaprijeti ubistvom, a mimo toga nita nema.

A pisac nam dole u fusnoti spominje, pa kae:

Pogledaj El-muwafakat, 1.tom, 325.strana, pa knjigu E-ifa, od Kadie Ijada,

2.tom, 222.strana, pogledaj knjigu od Sujutija, 888.strana, itd. itd.

Dalje kae pisac ove knjige A dokaz za dozvoljenost izgovaranja kufra u vanjtini su
rijei Uzvienog;
44




()

Ko uini kufr u Allha nakon svog imana, osim ko je prisiljen,a srce mu

smireno u imanu 57 P56F

I onda pisac kae;

Ovo je mezheb veine uenjaka, meu njima i Zahirije,.

U

To je naravno mezheb veine uenjaka. Ali spomenuo je misljenje Malikija; Samo kada
se radi prijetnjom u prijetnji ubistva.

Znate ta se na ovo nadovezuje, koja se pravna mesela nadovezuje ovdje u Malikijskom

mezhebu sada? Da e svaka ona osoba koja uini kufr u situaciji, mimo one u kojoj oni
smatraju prisilu eriatski mjerodavnu, validnu i postojuu, da e takva osoba kod njih
biti murted, jer mu nije prijeeno ubistvom. To je ono to proizilazi iz njihovog
mezheba, ali naravno nee tekfiriti drugog alima koji smatra da je granice prisile to i to,
i to nije protekfirio onoga drugog ovjeka koji je to uradio u situaciji koja je kod njega
prisila, jer smo rekli da razlika meu uenjacima u pogledu granice prisile na kufr spada
u kategoriju ogranaka, i to je predmet idtihada. I naravno tekfir onoga koji upadne u to.

Na strani 91 kae pisac pod naslovom El-ikrah alel-kufr, Prisila na kufr. Kae
pisac:

Kada se radi o, odnosno kada je prisila potpuna...

U

Kada je prisila potpuna, ne presuuje se sudom otpadnitva, niti se time tj. razdvaja,
U

tj. Putem raskida brane veze kroz riddet (otpadnitvo), ena onoga koji je prisiljen to
je predmet slaganja ili saglasnosti pravnika.

Hoe da kae ovdje; kada upadne, kad je pod potpunom prisilom, ne kaemo za njega da
je murtedd niti da je, da se brana veza prekida s time i da je predmet itifaqa saglasnoti
meu pravnicima. Ali to nije sluaj u prisili koja nije potpuna.

. Pa kae:

osim Malikija u onome u emu se ne prijeti sa ubistvom.

U

57
Sra En-Nahl 106-jet

45
I ovo je ona razlika sada prema piscu ove knjige i izmeu Malikija i ostalih u pogledu
potpune prisile, jer u Malikija potpuna prisila je samo u onom to se prijeti sa ubistvom,
a kanjavanje, muenje, prijetnja, kidanje organa, - to kod Malikija nije. Zato kae:

Osim Malikija, u stvarima u kojima se ne prijeti sa ubistvom. Tj. tamo e kod njih
biti murtedd,nee mu ena njegova vie njegova ena biti. kada onaj kome se prijeti
stime uradi kufr.

Takav kod njih postaje murtedd jer su sve stvari mimo ubistva manje opasne nego
kufr.

I sjetite se ovdje kada pisac kae manje opasne ta? - Sjetite se onoga u definiciji kada
je definisao optom definicijom stanja nude kada kae ta? Stanje opasnosti, do
kraja itd. itd.

To su sve mesele u islamskom pravu, koji spadaju u kategoriju ogranaka. Postoji

mesela znai u ovim poglavljima, znai postoji dio uenjaka koji dozvoljava samo da se
izgovore rijei kufra. Koji dozvoljavaju samo da se izgovore rijei kufra, ne dozvoljavaju
djelo da urade. I o tom govori Ibn Hader, Kurtubi i drugi. Ta se mesela spominje itd.

U knjizi- El-Dzami fi talebil-ilmil-erif.

Kae pisac na 619-toj strani govorei o preprekama tekfira ;

Trea prepreka; prisila, el-ikrah. Za njega se veu odreene mesele, njegova definicija,
uvjeti prisile i granice prisile, i objanjenje da prepreka prisile ne postoji kod pomagaa
otpadnika.

Hoe da kae pisac knjige; Vojska taguta i policija taguta, - oni su kafiri. I to je
haqq,elhamdulillah haqq.

I pisac kae: Ko sumnja u njihov kufr u vanjtini, takav je kafir.

Kae pisac: Tariful-ikrah - definicija prisile. Kae: Najkraa definicija jeste ona
koju je spomenuo Ibn Hader da je prisila u zagradi tjeranje drugog na ono to on ne
eli. -Fethul-Bari-,12.tom, 311.strana.

A zatim kae pod broj 2: Kae: Uvjeti prisile. Kae: Rekao je Ibn Hader,
rahmetullahi tela alejhi,...

Normalno, sada ovo je miljenje Ibn Hadera, a Ibn Hader je bio afijske pravne
kole.Znai u pravnom smislu, nije oboavao pravnu kolu, ve je oboavao Allha,

46
tebareke we tela , slijedei samo Njegovog Poslanika, sallallhu 'alejhi we sellem, a on
se pravno pripisivao afijskoj pravnoj koli.

Uvjeti prisile su 4. ili 4 su uvjeta prisile.

Znai, da bi se ostvarila prisila, moraju biti 4 uvjeta.

Pod broj 1: Da onaj koji je radi bude sposoban da ostvari ono ime prijeti, a onaj kome
se to ili od koga se to trai bude nesposoban da odagna to od sebe, pa makar bjeanjem.

Sluajte ovo; Pa makar bjeanjem.

Pod broj 2: Da mu preovladava miljenje, da, ako se bude odupirao tome, da e

ostvariti/uraditi ono ime mu prijeti.

Pod broj 3: Da ono ime mu prijeti bude (ta kae?) fewriin, znai; Odmah, da e
se desiti brzo,fewriin/odmah, u smislu kada bi mu rekao; Ako ne uradi to, udariu te
sutra!, taj se ne smatra prisiljenim.

A iz ovoga se, kae, izuzima ono to se tretira kratkim vremenskim periodom, ili ono
to u uobiajenim, znai ono to uobiajeno se rauna da e se dogoditi, da e biti ta?
Da ga nee, da e uraditi ono ime prijeti. Znai, nee iznevjeriti/pronevjeriti u onome
to pria.

Kae:

Broj 4: Da ne bude vidljivo od strane onoga kome se to trai neto to ukazuje na

njegov odabir. -

Fethul-Bari-, isti izvor.

Zatim kae pisac knjige, a nije spomenuo Ibn Hader u svom govoru opis ove prijetnje
koja se smatra prisilom, ve ga je spomenuo nakon toga. I to bi trebao da bude 5.uvjet,
pa zato kaemo. I onda spomnije pisac, stvari, citate iz knjige Fethul-Bari Ibn
Hadera, pa kae:

5: Vrsta, ili znai ono ime se prijeti (granice ikraha).

Znai, jel, ta? - Ubistvo, muenje, kidanja dijela tijela, itd. itd, stvari koje smo
spomenuli.

Kae Ibn Hader, citat njegov, kae:

Postoji razilaenje u pogledu onoga ime se prijeti. Pa su se sloili u pogledu ubistva.

47
Pazite ovdje! Znai, Ibn Hader kae:

Sloili su se u pogledu ubistva, unitenju dijela tijela, i estokom udaranju, i dugom

zatvoru.

Ne mora znaiti da Ibn Hader ovdje govori o kufru, nego opte o prisili, u pogledu ega
su se sloili, jer malo prije pisac knjige, one prve, kae:

Prisila na kufr.

I ovdje emo uti rijei Ibn Tejmijje iz kojih emo zakljuiti da moramo iz govora
uenjaka uvjek da vidimo o emu govore, o prisili na ta? - Da li prisili na kufr, ili
prisila na prodaju, ili prisila na kupovinu, prisila na razvod braka, prisila na
poklanjanje neega, prisila na ovo,prisila na ono, jer e se razlikovati granice prisile,
eriatski prihvatljive prisile, sa razlikom onoga ime se prijeti.

Pa zatim spominje neke rivajete od selefa, ali ovo to je interesantno ovdje, to je

spomenuo;

Sloili su se u pogledu ubijanja, unitenja dijela tijela, ili estokog udaranja, i dugog
zatvora.

Zatim kae pisac, brao ove knjige; Ove spomenute stvari u pogledu granice prisile su
uenjaci

Hanefija podijelili na dvije vrste.

E sada dolazi ona podijela koju smo spomenuli; Ikrahun-muldi Potpuna

prisila... i onda pisac kae;

A to biva prijetnjom ubistvom, ili kidanjem, amputacijom, ili udaranjem od kojeg se

boji da e umrijeti ili da e izgubiti taj dio tijela.

I druga kae vrsta prisile jeste;

We ahar Nepotpuna prisila, a to je ona koja biva zatvaranjem, bacanjem u

okove, ili udaranjem od kojeg se ne boji da e nastradati. Izvor; Hanefijski izvor, knjiga
Bedai u s-Senai u, od El-Kasanija, 9.tom, strana 4479.

Ovo su one stvari koje smo itali u prijanjoj knjizi.

Zatim kae pisac;A mezheb veine uenjaka jeste da ruhsa, dozvola u kufru, ne biva
osim u potpunoj prisili. I to je miljenje Hanefijja, Malikija i Hanbelija. afija kae;
Zatvor i okovi su prisila u pogledu riddeta.
48
Kae:

Nai emo miljenje Hanefijja u knjizi Bedaius-Senai, u Malikija u knjizi E-

erhus-Sagir,2.tom, 548/549, Hanbelija u knjizi El-Mugni el-erhal-Kebir, i rijei
afiija u knjizi El-Medmua.

A zatim kae da su se svi sloili, da onaj koji bude prisiljen da uradi kufr, a zatim da
izabere ubistvo, da ima veu nagradu kod Allha od onoga koji odabere ruhsu. To
prenosi Ibn Hader od Ibni Battala, i kae: To su rijei Ibni Battala itd., a zatim je
spomenuo u pogledu toga, znai, idma Kurtubija u njegovom tefsiru, tj. da je bolje da
ovjek izabere ubistvo, nego da kae kufr. To je osnovni propis.

E sada dolazi citat Ibni Tejmijje, koji je objasnio, koji je probao da objasni miljenja
uenjaka u pogledu prisile, i njene osnove, i da pojasni i da ukae na prioritetnije, i daje
prednost Ibni Tejmijje miljenju dumhura, veini uenjaka, i to je miljenje Hanbelija

Kae:Razmiljao sam o mezhebima uenjaka i naao sam da se prisila razlikuje sa

razlikom onoga to je njen predmet odnosno na ta se prisiljava. Pa nije prisila koja se
uzima u obzir u pogledu rijei kufra poput prisile koja se uzima u obzir u pitanju
poklona i slino tome, jer je imam Ahmed ukazao, jasno ukazao, na vie mjesta da prisila
na kufr ne biva osim kanjavanjem putem udaranja ili zatvora, i ne biva putam
govora.

Znai, govor nije prisila. Normalno govor nije prisila. Znai, da ti neko neto prijeti
ovako rijeima bez veze. Nije prisila! Ali hoe da kae; A da mu zaprijeti neto eni i
u pogledu poklona i sl., to se moe moda shvatiti kao prisila itd. itd.

Mesela pravdanje neznalica neznanjem u velikom irku

ejh Ebu Batin i uenjaci dawe Nedda

Kae ejh AbdulLatf bin AbdurRahmn lu ejh:

."

"...

49
Koliko je samo grupa nastradalo zbog manjkavosti znanja i nepoznavanja granica i
sutina. 58 Koliko se zbog toga samo pojavilo greaka i muka. Kao na primjeru pravila
koje glasi: Islm i irk su dvije, jedna drugoj suprotne, stvari; ne mogu se sastati
niti nestati, tako da nijedna ne ostane. 59 A neznanje o njihovoj sutini 60 ili samo
o jednoj, uvelo je mnoge u irk i oboavanje (ibdet) dobrih ljudi, a sve to zbog
nepoznavanja sutina i nemanja ispravne predstave o njima... 61

Cijenjeni ejh Ishq bin AbdurRahmn, rahimehullh, kae u svojoj poslanici

pod naslovom Tekfrul-Muajjen:

"
" .

Naprotiv, ehlul-fetra, do kojih nije stigla poslanica i Quran i oni koji su umrli u
dhilijjetu ne nazivaju se muslimanima po idmu (konsenzusu), niti se za njih trai
oprost. Uenjaci su se samo razili po pitanju njihovog kanjavanja na ahiretu.

Sinovi ejhul-islma Muhammeda bin AbdulWehhba, ejhovi Abdullh i

Husejn, neka je Allhova milost nad njima, spominju u jednom od odgovora da:

, : "
. , , ,
"... ,

Ono ime se presuuje onome ko umre od ehli-irka 62 prije dolaska ove dawe jeste da,
P61F P

ako je bio poznat po injenju irka i tome da mu je irk bio dn, pa je umro na tome
jeste da njegova vanjtina ukazuje da je umro na kufru.

Zato se ne smije initi dova za njega, niti klati kurbn, niti davati sadaka na njegovo
ime.

A to se tie njegovog pravog suda on se preputa Allhu, Uzvienom. Pa ako je

nad njim za vrijeme njegovog ivota uspostavljen argument, a on mu prkosio

58 er'atskih pojmova
59 Ili niti obje nestati
60 Tj. sutini islma i irka
61 ''Minhadut-Te'ss'', 12. str.
62 Poinioca irka

50
onda je on kfir u vanjtini 63 i u sutini. 64 A ako nad njim nije uspostavljen
argument onda se njegov sluaj preputa Allhu Uzvienom. 65

Kae uvaeni ejh Eb Batn, rahimehullh:

, "
,

" .

Uenjaci iz svih pravnih kola su spomenuli mnogo stvari, koje ne moemo

pobrojati, od rijei, djela i uvjerenja, iji poinioci postaju nevjernicima, i to nisu
U U

ograniili samo na inadiju. 66 P65F P

Zato svaki onaj koji tvrdi da je poinioc kufra opravdan iz tewla, idtihda, 67 P6F P

slijepog slijeenja (taqlda) ili neznanja (dehla) suprotstavlja se Knjizi, sunnetu i

U

idmu, bez ikakve sumnje. U

S time to on neminovno mora ponititi taj svoj temelj. Jer, kada bi se do kraja drao
svog temelja nesumnjivo bi postao nevjernik, 68 kao kada bi se sustegao od tekfra
P67F P

onoga koji sumnja u poslanicu 69 Muhammeda, sallallhu alejhi we sellem. 70

P68F P P69F

Eb Batn, rahimehullh, kae:

"

...-...

" .

63 Tj. ovosvjetskim propisima, koji se tiu vanjtine

64 Tj. hiretskim propisima ili sutinskim propisima
65 ''Ed-Durerus-Senijje'', 10/142
66 Onaj koji radi prestup nakon saznanja o njegovoj zabrani, to znai da taj sud obuhvata i mnoge druge koji pri

sebi imaju druge vrste kufra ija je osnova neznanje, za koje su sami krivi
67 Ulaganje maksimalnog truda od strane islamskog uenjaka u dokuivanju er'atskog propisa
68 Tj. nevjerstvom zbog kojeg zasluuje kaznu, to ne znai da nije izgubio ime islma zbog prvog. Ali je razlika

u govoru 'uleme izmeu gubljenja imena islma i dobijanja imena kufra, koje za sobom povlai kaznu. Allhul-
Muste'n
69 Dakle, nema razlike izmeu onoga koji kri tewhd i poslanicu, i onoga koji ne vjeruje u Sudnji Dan. Pa ako ne

tekfri prvog zato ne postupi isto i u pitanjima poslanice i Sudnjeg Dana?

70 ''Ed-Durerus-Senijje'', 12/72, 73

51
Ako se poinioc velikog irka opravdava neznanjem pa ko je onda taj koji
nema opravdanje?

Iz ove tvrdnje proizilazi da Allh ni nad kim osim inadije nema argumenta. Uz
injenicu da zagovornik ove tvrdnje nee biti u stanju da se u svemu pridrava svog
temelja. Naprotiv, on mora upasti u kontradiktornost. Jer, ne smije se sustezati od
tekfra onoga koji sumnja u poslanicu Muhammeda, sallallhu alejhi we sellem, ili
sumnja u proivljenje, ili druge stvari od osnov vjere. A onaj koji sumnja je
neznalica... do rijei

...iz ovoga proizilazi da ne smijemo tekfriti neznalice idova i krana i one koji ine
seddu Suncu, Mjesecu i kipovima, zbog njihovog neznanja, niti one koje je spaljivao
Al ibn Eb Tlib vatrom, jer smo uvjereni da su oni neznalice. A svi muslimani su se
sloili da je nevjernik onaj koji ne tekfri idove i krane ili sumnja u njihovo
nevjerstvo, a mi smo ubjeeni da su veina njih neznalice. 71

Eb Batn, rahimehullh, kae:

: "


.

"...

Rijei Tekijjud-dna: 72 Tekfr i ubijanje su vezani za dolazak argumenta...

P71F P

ukazuju da ove dvije stvari, tj. tekfr i ubijanje 73 nisu vezane za razumijevanje
P72F P

argumenta bez ogranienja, ve za njegov dolazak.

Dakle, razumijevanje argumenta je jedna, a dolazak argumenta druga stvar.

A ako bi ovaj sud bio vezan za razumijevanje argumenta onda ne bismo mogli
protekfriti i ubiti (nikoga), osim samo onoga za koga znamo da je inadija, a to je
oigledno neispravno.

71 ''Ed-Durerus-Senijje'', 12/69-74
72 Tj. Ibn Tejmijje, rahimehullh
73 Obrati panju na injenicu da ejh govori o tekfru kanjavanja, tj. o sudu, a ne o imenu koje se dobija samim

ostvarenjem znaenja irka pri osobi

52
Naprotiv, kraj njegovih rijei ukazuje da on razumijevanje argumenta (fehmul-
hudde) uzima u obzir samo u stvarima koje su nepoznate mnogim ljudima,
u kojima nema onoga to negira tewhd i poslanicu, poput nepoznavanja nekih
atributa.

A to se tie stvari koje negiraju tewhd i mn u poslanicu on je, Allh mu se

U U

smilovao, na vie mjesta jasno ukazao na nevjerstvo njihovih poinioca i njihovo

ubijanje, nakon traenja od njih da se pokaju (istitabe) i nije ih opravdao neznanjem.
A mi znamo da je razlog njihovog upadanja u te stvari samo nepoznavanje
(neznanje) njihove prave sutine. Oni ih nikad ne bi uradili da su znali da su one
kufr, koji izvodi iz vjere. 74U ovom citatu ejh Eb Batn komentarie rijei Ibn
P73F P

Tejmijje u kojima spominje dolazak dokaza (bulgul-hudde), koji je uslov za

tekfr kanjavanja i to su one dvije stvari o kojima se govori.

Ovo ne znai da osoba koja radi veliki irk i jasan kufr prije dolaska dokaza ne
zasluuje ime nevjernika u dunjalukim propisima, kao to je ve objanjeno.

Eb Batn takoer istie vanost pravljena razlike izmeu dolaska dokaza i

njegovog razumijevanja i kae da zadnje (razumijevanje) nije uvjet tekfra
pojedinca u pitanjima tewhda, poslanice i drugih osnova vjere. Ali, moe biti
takav u pitanjima koja su veini ljudi manje jasna (mesil hafijje). 75 P74F P

Dakle, mora se praviti razlika izmeu dolaska argumenta i njegovog shvatanja i

izmeu ope poznatih stvari i manje poznatih pitanja.

On objanjava da je mogue da nad osobom bude uspostavljen argument, iako

ga ona ne zna ili ga nije razumjela, a mogla je saznati ili razumijeti da je htjela.
To znai da je neispravno smatrati da je propis nevjerstva i tekfra vezan samo
za inadiju, tj. onoga koji zna.

ejh Eb Batn, rahimehullh, kae:

74''Ed-Durerus-Senijje'', 10/360, 375

75To su pitanja novotara i sljedbenika strasti. Eb Batn je, kao primjer za to, naveo neka svojstva Uzvienog
Allha. Tewhd i poslanica mogu biti nekad i nekom nepoznati, ali to ne spreava gubljenje imena tewhda i
posebnog islma, kao to smo objasnili

53
 "
) : ( ) (
:

) (
:


.

:
.. " ) (

: .. :

: ..
:

".

Po pitanju tekfra pojedinca kaemo da prvobitno (vanjtinsko) znaenje jeta i

hadtha, a i govor veine (dumhra) uleme ukazuje na nevjerstvo onoga koji uini irk
Allhu, inei ibdet nekom drugom mimo Njega i da dokazi nisu napravili
razliku izmeu pojedinca i drugog.

Kae Uzvieni: Uistinu, Allh nee oprostiti da mu se irk ini i kae: Ubijajte
murike gdje god ih naete. I ovo uopteno vai za svakog murika.

Svi uenjaci u knjigama fikha spominju propis murtedda i prvo to spominju od vrsta
kufra i otpadnitva je irk, pa kau da onaj koji uini irk postaje nevjernikom, i nisu
izuzeli neznalicu (dhila).

54
Tako i da je onaj koji tvrdi da Allh ima drgu ili dijete nevjernik, i nisu izuzeli
neznalicu. I ko optui iu postaje nevjernikom. Ko se ismijava Allhu, Njegovom
Poslaniku ili Njegovim Knjigama postaje nevjernikom po konsenzusu uleme, zbog
rijei Uzvienog: Nemojte se pravdati, zanevjerovali ste nakon vaeg mna.

I spominju mnoge vrste nevjerstva, iji su poinioci nevjernici prema konsenzusu

(idmu), i nisu napravili razliku izmeu pojedinca i drugog.

Zatim kau da se otpadnik od islma ubija, nakon to se od njega trai da se pokaje

(istitbeh). Pa su mu presudili otpadnitvom prije presude o traenju pokajanja, koja
dakle biva nakon presude otpadnitvom, a traenje pokajanja ne biva osim od pojedinca.

U ovom poglavlju spominju propis onoga koji zanijee bilo koji od pet ruknova ili ohalali
neto od zabranjenih stvari, poput vina, svinjetine i sl., ili posumnja u to, i kau da
postaje nevjernikom ako osobe sline njemu poznaju propis, 76 a to nisu rekli u
P75F P

pitanju irka i stvari slinih njemu, od kojih smo neke spomenuli.

Naprotiv, oni su uopteno spomenuli sud nevjerstva njihovih poinioca i nisu iz njega
izuzeli neznalicu, niti su napravili razliku izmeu odreene osobe i neeg drugog. I
U U

kao to smo spomenuli pokajanje se trai od odreene osobe.

I da li je dozvoljeno muslimanu da sumnja u nevjerstvo onoga koji kae da

Allh ima drgu ili dijete, ili da je Dibrl pogrijeio u dostavljanju poslanice,
ili porie proivljenje nakon smrti, ili nekog od vjerovjesnika?

Da li bilo koji musliman u ovim i slinim stvarima pravi razliku izmeu

odreene osobe i neeg drugog, a Poslanik sallallhu alejhi we sellem je rekao: Ko
promijeni svoj dn ubijte ga, to obuhvata odreenu osobu i drugo, a najvei vid
mijenjanja vjere je injenje irka Allhu i oboavanje nekog drugog mimo Njega
(ibdet). do rijei

... A mi znamo da one koji to (irk) rade, od onih koji se pripisuju islmu, na to nije
navelo nita drugo do neznanje. Oni, da su znali da ih to potpuno udaljuje od Allha
i da to spada u irk kojeg je Allh zabranio, nikad se u njega ne bi upustili.

Uprkos tome, svi uenjaci su ih protekfrili i nisu ih opravdali neznanjem, kao

to govore neki zabludjeli (dalln): Takvi su opravdani, zbog toga to su
neznalice... do rijei

76 Tj. nisu neznalice u poznavanju spomenutih propisa

55
...A to se tie rijei ejha: 77 Ali, zbog preovladavanja neznanja kod mnogih od
P76F P

potonjih generacija, njih nije mogue protekfriti..., on tu nije rekao da su oni

opravdani, ve se sustegao od donoenja presude nevjerstvom nad njima, prije
objanjavanja.

Tako bi eljeno znaenje onoga to je on rekao, koje zakljuujemo iz cjelosti njegovih

izreka, bilo da, ako ko bi mi uli ili vidjeli u govoru nekog insna, bio on u vidu poezije
ili proze, neto to je kufr ne trebamo uriti sa tekfrom onoga od koga smo to uli ili
vidjeli dok mu ne objasnimo eratski argument. To, uz nae miljenje da su oni
ekstremisti, oboavaci mrtvaca, meleka ili drugih, koji im se obraaju za ispunjenje
svojih potreba murici i nevjernici. 78 P7F

Kaem: Neka Allh nagradi ejha Eb Batna, rahimehullh, u ijim rijeima

nalazimo odgovor na sve greke i zablude dija, koji su iscijepali odjeu od
sjedenja na koljenim pred ulemom, a kojima je odgovorio nekim ekstremnim
sufijama, muricima iz njegovog vremena, koji su opravdavali murike
neznanjem, oslanjajui se na govor Ibn Tejmijje, kojeg su izvadili iz njegovog
konteksta i kojeg su, namjerno ili nenamjerno, pogreno protumaili.

ejh Eb Batn je namjerno akcentovao meselu neznanja u velikom irku i

slinim stvarima, kako sa aspekta imena, tako i sa aspekta kanjavanja. Pa
konstatuje da on nije prepreka za dobijanje imena murik i murtedd, ili kfir u
smislu murik, tj. prije argumenta.

Ukazuje da je od zabludjelih onaj koji opravdava neznanjem u apsolutnom

smislu, kao i onaj koji kae da je dozvoljeno rei samo za rijei i djela da su
kufr i irk, ali ne za poinioca. Ne dao Allh!

I na kraju govori o situaciji u kojoj je zbog preovladavanja neznanja mogue

odreene osobe, u odreenom mjestu i vremenu, u ovosvjetskim propisima
opravdati od tekfra kanjavanja, to ne znai da e na hiretu biti opravdan
ako umre u tom stanju, i presudu nad itavom grupom da se nad njima nije
uspostavio argument. To je znaenje rijei Ibn Tejmijje, rahimehullh.

Ibn Hazm, rahimehullh, kae:

77 Tj. Ibn Tejmijje

78 ''Ed-Durerus-Senijje'', 10/401

56
 "
:
:
!..

" . :

to se tie psovanja Uzvienog Allha nema nijednog muslimana na zemlji koji bi se

suprotstavio injenici da je psovanje samo po sebi kufr. Osim to dehmijje i earije,
dvije grupacije koje se ne uzimaju u obzir, otvoreno govore da psovanje Allha i
obznana kufra nije kufr.

Neki od njih kau: ...ali je znak da on ima uvjerenje kufra, a ne da je kategoriki kfir
samim psovanjem Uzvienog Allha.

Njihov temelj u tome je zao temelj, koji je van okvira idma muslimana. A to je da
oni govore da je mn samo potvrda srcem, iako on obznanjuje kufr, oboavanje idola,
bez prisile ili prenoenja tuih rijei... zatim kae ...i to je kufr samo po sebi, jer
se suprotstavlja idmu ummeta, Allhovom sudu, sudu Njegovog Poslanika i svim
ashbima i onim nakon njih. 79 P78F

ejhul-islm Ibnul-Qajjim, rahimehullh, kae u Tarqul-Hidretejn, govorei o

17. kategoriji obveznika:

. : ..."

. , . :
".

Ovo objanjenje je izgraeno na etiri temelja:

Prvi: Da Allh, subhnehu we teala, nee kazniti nikog osim nakon uspostave
argumenta nad njim (tj. qijmul-hudde). Kao i to je rekao Uzvieni u prijevodu
znaenja Mi neemo nikog kazniti dok mu ne poaljemo poslanika. zatim
je spomenuo neke jete pa je nakon toga rekao

Drugi: Da se kazna zasluuje radi dva razloga.

Prvi:
79 ''El-Muhall'', 13/498

57
 okretanje od argumenta i dokaza, neeljenje istog, kao i neeljenje rada po onome
na ta ukazuje.

Drugi:

prkoenje argumentu nakon njegove uspostave i ostavljanje elje za onim na

to ukazuje.

Prva stvar je kufr okretanja (kufr ird), a druga je kufr prkosa (tj. kufr ind).

A to se tie kufra neznanja (tj. kufrul-dehl) uz neuspostavljenosti argumenta

)i nepostojanja mogunosti da se argument sazna e to je onaj (tj. vrsta kufra
zbog ijeg injenja Allh nee kazniti dok se ne uspostavi poslaniki argument.

Pitanje postavljeno Bin Bazu:

" .

: : , , ,
, , ,
, , :

) ( 3 :
, ,
, " : " " :
" , ,
, , ,
!
, , ,
.

: ,
, , ,
, , ) :
( 15 : .
) (
" .

Da li ima opravdanja musliman koji iz neznanja uradi neto od irka (velikog, op.
?prev.), poput klanja i zavjeta nekom drugom, mimo Allha

Odgovor:

58
Stvari se dijele na dvije vrste:

Vrsta u kojoj se opravdava neznanjem i druga u kojoj nema opravdanja u neznanju.

Pa, ako taj koji je to poinio ivi meu muslimanima i uinio je irk Allhu, i oboavao
(ibdet inio, op. prev.) nekog drugog mimo Allha nema opravdanja jer je bio
nemaran i nije pitao, niti se poduavao o svojoj vjeri. Tako nee biti opravdan u injenju
ibdeta nekom drugome mimo Allha, od umrlih, drvea, kamenja ili kipova, zbog svog
okretanja (ird) i nemarnosti u svojoj vjeri. Kao to je Uzvieni rekao:

A oni koji nevjeruju se okreu od onoga s ime su opomenuti 80.

Te zbog toga to Vjerovjesnik, sallallhu alejhi we sellem, kada je traio dozvolu od

svoga Gospodara da zamoli za oprost za svoju majku, jer je bila umrla u dhilijjetu
nije dobio dozvolu za to, zato to je umrla na vjeri svog naroda, oboavalaca idol. Te
zbog toga to je Poslanik, sallallhu alejhi we sellem, jednoj osobi, kada ga je upitala o
svom ocu, rekao: On je u vatri. Pa, kada je vidio promjenu na njegovom licu, on mu
ree: Uistinu, i moj i tvoj otac su u vatri, jer je umro inei irk Allhu i ibdet
nekom drugom mimo Njega, Uzvienog.

Kakav onda treba da bude sud osobe koja ivi meu muslimanima, a ini
ibdet Bedewiju, ili el-Husejnu, ili ejhu AbdulQdiru el-Dejlniju, ili
Poslaniku Muhammedu, sallallhu alejhi we sellem, ili Aliji, ili drugima?
Ovakvi i slini njima su prei da nemaju opravdanja, zbog toga to su uinili veliki irk,
a ive meu muslimanima, a Qurn je pred njima, kao i sunnet Allhovog Poslanika,
sallallhu alejhi we sellem, ali su se oni od svega toga okrenuli.

Druga vrsta su oni koji mogu biti opravdani neznanjem, 81 poput osoba koje su
odrasle u zemljama udaljenim od islma, po krajevima ovog svijeta. Ili radi nekih drugih
razloga poput ehlul-fetre i njima slinim, od onih do kojih nije dola
poslanica. Takvi mogu biti opravdani neznanjem, a njihov se sluaj 82 preputa
Allhu, Silnom i Velianstvenom.

A najispravnije je da e oni biti kuani na Qijmetskom danu, i da e im biti nareeno,

pa ako se pokore ui e u dennet, a ako se suprotstave ui e u dehennem, zbog
rijei Uzvienog i Velianstvenog:

80
el-Ahqf, 3
81 Kaem: Na hiretu, a ne na dunjluku u pogledu imena
82 Stvarni sud

59
Nikoga ne kanjavamo dok ne poaljemo poslanika 83 i zbog vjerodostojnih
hadtha koji govore o toj temi.

Eminentni uenjak Ibnul-Qajjim, rahimehullh, je detaljno objasnio ovo

pitanje na kraju svoje knjige Tarqul-Hidretejn, kada je govorio o
sedamnaestoj skupini obveznika. Zato se je nuno osvrnuti na ono to je rekao
zbog veliine koristi koja je u tome.

Kae Ibn Tejmijje, rahimehullh:

. , :
,
" .

Argument nad robovima biva uspostavljen sa dvije stvari: Mogunou saznavanja

onoga to je Allh objavio i moi tj. sposobnosti rada po njemu. to se tie nemonog da
sazna, poput ludaka, ili nemonog da uini djelo za njega nema naredbe ni zabrane.
To je zbog toga to je obligatnost i zabranjenost uvjetovana mogunou sticanja
znanja i rada. Tako nemo obara naredbu i zabranu, iako je u osnovi obavezan. 84 P83F

ejh Muhammed bin Ibrhm u komentaru Kefu-ubuht na 101. str. kae:

, , , , , "
, , ,
" . , ,

Nema razlike izmeu onoga ije je nevjerstvo kufr inata i onoga ije je nevjerstvo
kufr neznanja. Jer, u kufr spada i nevjerstvo inata i neznanja. I nije od uvjeta
uspostavljanja argumenta nad kfirom da ga on razumije.

Naprotiv, nad kim se uspostavi argument na nain kojeg razumiju osobe poput njega
on je kfir, svejedno da li shvatio ili ne.

83
el-Isr, 15
84 ''Medm'ul-Fetw'', 20/59

60
Kada bi razumijevanje argumenta bilo uvjet za to onda bi kufr obuhvatao
samo jednu vrstu, a to je kufr nijekanja. 85 Naprotiv, kufr obuhvata vie vrsta, u
koje ulazi nevjerstvo neznanja i druge vrste.

ejh Slih ibn Abdullh ibn Humejd kae:

, "
" .

Obveznik se smatra uenim na osnovu stvarnog znanja ili mogunosti njegovog

sticanja, bilo poduavanjem ili pitanjem uenih. A ivot muslimana u drul-islmu
je indicija na osnovu koje se obveznik smatra poznavaocem propisa.

Dalje kae:

, "
" . , ,

Mudrost u injenici da je mogunost sticanja znanja o propisima dovoljna je

oigledna. Jer, kada bi se za ispravnost teklfa (eratske obveznosti) mukellefa, tj.
razumnog i punoljetnog u onome to se od njega trai, uslovilo znanje onda se pitanje
teklfa ne bi moglo uspostaviti.

A i veliki broj ljudi bi onda pribjegao opravdavanju sebe neznanjem (nepoznavanjem)

propisa, uz njihovo okretanje (ird) od uenja. Time bi dolo do gaenja eratskih
propisa. 86 P85F

Kae ejh AbdulQdir Awde:

, , "
: , ,
, ,
" .

Dovoljna je, u znanju o zabranjenosti neega mogunost njegovog sticanja. Tako,

kada insn postane punoljetnim i razuman je, a olakano mu je da sazna ono to je
Allh zabranio, bilo direktnim vraanjem na tekstove koji za sobom povlae
zabranjenost ili pitanjem uenih smatra se poznavaocem zabranjenih djela.
85 Tj. kufr duhd zna srcem, a porie vanjtinom
86 ''Ref'ul-Haredi fi-er'a'', 229. i 230. str.

61
I nije mogue da se opravdava neznanjem ili da se brani nepostajanjem nauke.

Zbog toga pravnici kau:

U drul-islm (zajednici u kojoj vlada erat) se ne prihvata opravdanje nepoznavanja

propisa. I mukellef se smatra poznavaocem propisa mogunou sticanja znanja, a ne
njegovim stvarnim ostvarenjem. Otuda se tekst koji neto zabranjuje smatra
poznatim svima, pa ak i da ga veina ljudi nije vidjela i ne zna nita o njemu,
sve dok je njegovo saznanje mogue. A erat nije uslovio stvarno saznanje. 87

Kae uvani ejh Ishq, Allh mu se smilovao:

Do nas je dola vijest i uli smo o jednoj skupini, koja se pripisuje znanju i dnu
(pobonosti) i, kako tvrdi, povodi se za ejhom Muhammedom bin AbdulWehhbom, da
kau da se nad onim koji Allhu uini irk (neto ili nekog mu pridrui) i ini ibdet
idolima ne izrie kufr i irk poimenino (pojedinano)! 88 P87F P

Naime, neki od njih, koji su mi se direktno obratili u vezi s tim, uli su neku brau da su
nazvali irkom i kufrom (tj. nazvali kfirom i murikom) nekog ovjeka koji se molio
Vjerovjesniku, sallallhu alejhi we sellem, i traio pomo od njega. Pa mu je (tj. tom
bratu) taj ovjek rekao: Ne nazivaj ga kfirom (ne izrii kufr nad njim) dok ga ne
podui! 89 P8F P

Dalje kae ejh u istoj knjizi:

"
"...

Jer, razgovarao sam (provjerio sam) o ovoj meseli sa jednim (nekim) na koga smo
ukazali, pa je rekao: Kaemo sljedbenicima ovih turbeta, koji im ine ibdet i onim koji
su u njima: Tvoje djelo je irk, a on nije murik

Nakon to je pojasnio da je ova aqda novotarska, ejh dalje, udei se i poriui

ovo ludo miljenje, kae:

87 ''Et-Ter'ul-Din'i...'', 1/430
88 Ovdje ejh otvoreno porie tvrdnju zagovornika ove 'aqde i ne pravi razliku izmeu djela i poinioca,
rijei i onog koji ih je izgovorio
89 ''Fetwe 'uleme Nedda'', 3/116

62
 "

"...

Ovaj to mi je priao o tome je spomenuo da su ga neki uenici upitali o tome i onom

na ta se oslanjaju (dokazu), pa je rekao:

Tekfrimo vrstu, a ne imenujemo osobu (tj. pojedinano), osim nakon upoznavanja. A

dokaz nam je ono to smo vidjeli u nekim poslanicama ejha Muhammeda, Allh mu
duu oistio, gdje se on ustegao od tekfra onoga koji oboava turbe el-Kiwz i
AbdulQdira, zbog nepostojanja onoga ko bi ga upozorio...

Dalje kae uvaeni ejh:

: "


:
"...

Ova naa mesela je ibdet Allhu, Jedinom, Koji nema sudruga, i el-bera od ibdeta
svemu mimo Njega i da je onaj koji ibdeti uz Allha nekom drugom uradio veliki
irk koji izvodi iz vjere.

Ona je temelj svih temelja i s njom je Allh poslao poslanike i spustio knjige i nad
ljudima se ostvario argument Poslanikom i Qurnom.

I ovako e nai odgovor uenjaka dina u pogledu ovog temelja kod tekfra onoga koji
uini irk Allhu; da se od njega trai da se pokaje, a ako se ne pokaje biva ubijen.

Oni ne spominju tarif (poduavanje) u meselama temelja, ve spominju

tarif u manje poznatim meselama, iji dokaz moe biti skriven nekim
U

muslimanima, poput mesel u kojima se suprotstavljaju neki novotari, poput

U U

kaderija i murdija, ili u nekoj skrivenoj meseli, poput sarfa i atfa.

U

Pa, kako da tarife (poduavaju) oboavaoce kaburova, kada oni nisu

U U U

muslimani, niti ulaze u znaenje pojma islm? I da li uz irk ostaje neko

djelo...?

Islm i irk su dvije suprotnosti, koje se ne mogu sastati,

U

63
i dvije stvari, koje iskljuuju jedna drugu,

od kojih jedna mora ostati.

Iz ove vae zablude rezultira da e na Sudnjem Danu bolje proi onaj koji ne
zna, jer ga Allh ne moe kazniti zato to nema argument protiv njega, pa
ispade kao da Qurn i Allahov Poslanik, sallallhu alejhi we sellem, nisu
uspostavili argument nad ljudima!

Kae ejh:

:"

".

Ali, iz ove aqde proizilazi odvratno uvjerenje, a to je da se argument nad ovim

ummetom nije uspostavio Poslanikom i Qurnom. Utiemo se Allhu od zlog
shvatanja, koje je prouzrokovalo da zaborave na Knjigu i Poslanika!

Dalje kae:

Slina ovoj ubhi, koju smo spomenuli, ili manja od nje, se dogodila nekim ljudima u
vremenu ejha Muhammeda, rahimehullh. Ali, onaj kome se dogodila smatrao je
ubhom i traio je da se otkloni.

Meutim, ovi koje smo spomenuli je ine temeljom i presuuju da se tarf

(poduavanje) ini nad svim muricima, i one koji im se suprotstavljaju ine
neznalicama, pa nemaju uspjeha u dolasku do istine.

Jesu li tebe tvojim temeljima nauili u Medni, ili si nabaso na njih negdje na
pijaci, ili po internetu, ili su iz tvoje privatne riznice dragulja?

Ako autor nakon ovoga nije shvatio da sam rekao istinu i da je on slagao, a isto
tako i itaoci njegovog srameljivog monologa i ovog odgovora ja vie
nisam u stanju uraditi.

Upitan je ejh Muhammed bin Ibrhm da li se u tewhdu opravdava

neznanjem, pa je rekao:

64
Nema u tewhdu neznanja. Stvari poput tewhda se ne smiju nepoznavati. Takav je
samo murid (onaj koji je nemaran) od vjere. Ima li nekog koji ne zna za Sunce!? 90

Ibn Tejmijje kae o tome:

''Allh nas je obavijestio o Hdu da je rekao svom narodu: 'Oboavajte samo

Allha, vi nemate drugog Boga, mimo Njega. Vi niste ita drugo do laovi.'
(Hd, 50.)

Uinio ih je laovima prije nego je presudio sudom kojem bi se usprotivili, zbog

toga to su izmislili drugog Boga mimo Allha.

Dakle, ime murik je ustanovljeno prije poslanice, jer on ini irk svom
Gospodaru i izjednaava druge sa Njim i uzima mimo Njega druge bogove i
izmilja mu iste (endd) prije Poslanika... A to se tie kanjavanja, to ne.''

Kae ejhul-islm, rahimehullh, u ''Medm'ul-Fetw'', 20/37:

''Allh je razdovojio neka imena i sudove prije poslanice, a sastavio ih nakon

nje.''

Ibn Tejmijje, rahimehullh, kae u ''Fetwama...'', 7/164-165:

''Jedno te isto ime se potvruje i negira, shodno sudovima i propisima koji se za

njega veu. Tako njegova potvrda u nekom sudu ili njegova negacija u nekom
sudu ne znai da je ono takvo u ostalim sudovima i propisima. Tako je u
arapskom jeziku i jeziku ostalih naroda.''

ejh 'AbdulLatf bin 'AbdurRahmn bin Hasan, rahimehullh, kae u knjizi

''Misbahuz-Zalam'', na 326. str.:

''Kada do krana doe ono s ime je doao Poslanik sallallhu 'alejhi ve sellem,
i on mu se ne pokori, zato to misli da je on samo poslanik neukih onda je
kfir, pa makar mu nije postalo jasno da je u tome istina.''

Dr. 'Abdul'Azz ibn Muhammed ibn 'Alijj el-'AbdulLatf u svojoj knjizi

''Nawqidul-mn el-Qawlijje wel-'Amelijje'', na 69. str. kae:

90 ''El-Fetw'', 12/198

65
''Na osnovu prethodnog, zakljuujemo da je greka miljenje onih koji
uoptavaju kada kau da je dehl opravdanje u osnovi vjere i drugim stvarima,
kao to je i greka uoptavanje prilikom negiranja dehla kao opravdanja.

Naprotiv, obaveza je da napravimo razliku izmeu onih stvari, ijim se

suprotstavljanjem ponitava osnova vjere i sl. od jasnih stvari i onih koje su
neminovno poznate u vjeri, te onih u kojima je suprotstavljanje vezano za
pitanja, koja su potrebna objanjenja.

Kao to je neophodno da se pravi razlika izmeu ovosvjetskih propisa

(vanjtine) i hiretskih propisa (sutine).''

Na 68. str. kae:

''Lijepo je da napomenemo da opravdanje neznanjem, kada su u pitanju oni koji

su uinili kufr, ne znai negaciju kufra od njih, kao to to nalae ovosvjetski sud
nad njima.

Objanjenje razlike izmeu Aslud-Dina i Usulud-Dina

ovjek je stvoren na takvoj fitri i prirodi koja zna Aslud-Din, obzirom da je Allah,
Delle we ala, uzeo ugovor na ostvarenje Asla. Osnova oboavanja je vjerovanje u
Allahova savrena imena i svojstva. Ono to je vano ovdje jeste da se objasne i
razgranice ona znaenja u tewhidu imena i svojstava i tewhidu gospodarstva nauno-
haberskom tewhidu, tj. spoznaje i potvrde znaenja koje ne ulaze u njegov Asl.

Znai, imamo znaenja koja ulaze u Aslud-Din, a imamo znaenja koja nisu od Aslud-
Dina, ve od Usulud-Dina, tj. nisu od temelja (osnove) vjere, ve od njenih temelja; a u
govoru Gospodara svjetova i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, a nakon
toga u govoru uleme postoji razlika izmeu pojma Aslud-Din (osnov, temelj vjere) i
Usulud-Dina (osnove, temelji vjere).

Jer, Aslud-Din (temelj vjere) je ono bez ega nema islama, odnosno ono to sainjava
Osnovu islama, bilo da se radi o prvom znaenju ehadeta ili onome to on za sobom
povlai; i to se zna fitrom i razumom prije poslanstva. Ko doe s time on je musliman.
Ko ne doe s time on nije musliman, ve je kafir, ali nece biti kanjen sve dok nad njim
ne bude uspostavljen Allahov argument putem poslanice.

66
A Usulud-Din su stvari, do kojih bi ovjek mogao doi razumom, ali ih uprkos tome
Allah nije ucinio od Asla (temelja) vjere, ve od Usula (temelja), to znai da, kada se
desi suprostavljanje i greka u onome to nije Aslud-Din, ve Usulud-Din tada
ovjek ne gubi ime islama na poetku, jer se stvar ne tice temelja, a ime islama e
izgubiti i automatski dobiti ime kufra koji za sobom povlai kaznu, odnosno tekfir, onoga
momenta kada se nad njim bude uspostavio argument. A nain kakvoe uspostave
argumenta nad njim e se razlikovati sa razlikom mesele u kojoj je pogrijeio, jer opet
nisu sve iste mesele, cak i u Usulud-Din, svejedno da li se radilo o meselama aqidetske
prirode ili se radi o meselama prakticne prirode. Mnoge medu njima mogu biti
optepoznate, a mnoge medu njima mogu biti i manje poznate. Sa njihovom
raznolikocu, razlikovae se nain uspostave argumenta.

Ali, ono to nas ovdje interesuje jeste da spoznamo znaenje u tewhid el-esmai wes-
sifat i tewhid er-rububijje koja sainjavaju Aslud-Din, koje ulaze u Osnovu dina bez
koje nema vjerovanja u Allaha, bez koje nema islama, imena islama, to znai da ovjek -
ako nema njih ne moe biti nazvan muslimanom; a kazna nee doi, tj. nee biti
kanjen na dunjaluku, niti na ahiretu osim nakon uspostave Allahovog, tebareke we
teala, argumenta nad njime.

Ispravno vjerovanje u Allaha, u Njegova imena i svojstva dovodi ovjeka u islam

Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, jer nema sumnje da e svaki onaj koji
vjeruje, koji je u to ubijeden, biti na putu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we
sellem, i da e oboavati samo Allaha, Jednog, Jedinog i nee Mu drugog ravnim
smatrati, da e se odricati od onih koji na tome nisu i da e biti lojalan prema onima koji
na tome jesu. To su sve prirodne stvari koje je eriat potvrdio, razradio i objasnio ih u
detalje.

Tewhidul-ilmi wel haberi naucno-znanstveni tewhid i haberski tewhid, pa je el-

ilm znanje, i haber predaju. Kada se spominje znanje, onda misli na znanje srca, na
spoznaju, na aqidu srca, na uvjerenje srca, i to se vidi u drugoj definiciji selefa za ovu
vrstu tewhida, kada kau: tewhidul-marifeti wel-ithbat tewhid spoznaje i
potvrde, pa spominju spoznaju. Hoe da kau da ovaj tewhid el-esmai wes-sifat sadri
stvari u sebi, tj. da je on posebno zato specifian, vie je aqidetsko-teoretske prirode,
nego prakticne. Prakticne je prirode obicno pokornost Allahu, tebareke we teala, prema
onome na ta te poziva tewhid el-esmai wes-sifat i tewhid er-rububijje, a to je
ispoljavanje i ostvarenje Allahove Jednoe u Njegovom Boanstvu kroz ibadete, tako da
je tewhid el-esmai wes-sifat i tewhid er-rububijje u svojoj osnovi vie i specificnije
teoretsko-znanstveni i aqidetski tewhid.

67
I onda kau:

...el-haberi haberski. ta znai el-haberi? Haber znai: obavijest. ta mislite,

kada uenjaci kau haberski, na koju obavijest misle? Misle na obavijest Allaha,
delle we ala, koja je do nas dola putem Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi we
sellem.

O emu govori ta obavijest? Da li ona govori o namazu ili govori o prakticnim

stvarima, odnosno, da li govori o tewhidu el-uluhijje ili govori o tewhidu er-rububijje ili
tewhidu el-esmai wes-sifat? Kaemo: ta obavijest govori o znaenjima Allahovih imena
i Njegovim svostvima, kao to govori o Allahovom, tebareke we teala, Gospodarstvu.

Obratite panju na jednu stvar: Kada se govori o Allahovim imenima i svojstvima,

Njegovom gospodarstvu i Njegovim djelima, postoje mnoge stvari i mnoga znaenja u
pogledu njih, koje ovjek dokuuje svojom fitrom i svojim razumom, svojim
razmiljanjem, jer je na tome stvoren. Isto kao to ne samo da dokucuje tewhidul-ibade,
tj. da ovjek svojom fitrom dokucuje odricanje od onih koji nemaju tewhidul-ibade. Jer,
onaj ko zna svoj din i ta mu je osnova, on zna ko je nema (tu osnovu). Tako da, kada
uenjaci kau el-haberi, ne ele da ti kau i da konstatuju da se ovaj tewhid ne moe
spoznati drugacije, osim sa haberom, putem habera, obavijesti Allaha, subhanehu we
teala, jer bi takva bila suprotna Allahovom govoru i govoru Njegovog Poslanika,
sallallahu alejhi we sellem. Jer, ako ovjek koji umre u svojoj fitri prvoj, prije nego to
je ikad cuo za nekog poslanika i ue u dennet onda je kod sebe imao islam, jer je rekao
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, da u dennet nee uci (niko drugi), osim
mumin, muminska dua, odnosno muslimanska dua, ovjek koji je na islamu. A takav
ovjek ima osnovu tewhida; bilo da se radi o osnovi teoretsko-aqidetskog tewhida ili se
radi o osnovi prakticnog tewhida, on je ima. Kako je saznao prije poslanstva? Saznao je
svojom fitrom i svojim razumom.

Znaj da uenjaci kada kau el-haberi nakon to spomenu el-ilmi znanstveni,

teoretski, aqidetski ele da ti kau: O covjee, znaj da postoje odredena svojstva
Allaha, dele we ala, i odredena djela Gospodara svjetova i djelici Njegovih svojstava.
Preciznije reeno, postoje djelici Allahovih svojstava ili, uopteno reeno, mnoga
Allahova djela ili mnoga svojstva Allaha, tebareke we teala, koje ovjek ne zna
(drugacije), osim putem habera, putem obavijesti i koje ovjek ne moe da dokuci putem
svoje fitre i svoga razuma, ve ih dokucuje samo putem obavjesti Allaha, tebareke we
teala. A sve to se ne moe saznati osim putem poslanika, poslanice, haberom Allaha,
subhanehu we teala, tj. sve to se ne moe saznati fitrom i zdravim razumom, to ne
ulazi u Aslud-Din, ve ulazi u Usulid-Din. Mada, u Usulud-Dinu ima nekih stvari do
68
kojih razum moe doi, ali i ne mora, ali ih Allah nije ucinio od osnove dina (od temelja
dina), ali ih je ucinio od Usulid-Dina.

Zato, kaem da su uenjaci te osobine nazvali es-sifatu haberijje haberske osobine

osobine koje se znaju putem habera. Koje su to osobine? Primjer za te osobine su,
potvrda dvije Ruke Allaha, tebareke we teala, potvrda Lica Allaha, delle we ala,
potvrda Stopala, dva Oka Allaha, tebareke we teala... To su Njegove osobine Bia
sifatudh-dhat.

Zato se nazivaju osobinama Bica? Zato to je Allah, delle we ala, opisan njima,
praiskonski, zauvijek. Kao to postoje odredene osobine Allaha, tebareke we teala, koje se
ticu nekih Njegovih djela, koje ovjek ne zna (drugacije), osim putem Objave, putem
poslanika; poput uzdizanja Gospodara svjetova iznad Prijestolja, odnosno uzdignuca
Gospodara svjetova, ili sputanje Gospodara svjetova na ovozemaljsko nebo. A
uzdignue iznad Prijestolja ne znai el-uluw, nije to Sveviost i Sveuzvienost
Njegova, iako ulazi u njeno znaenje.

Otuda ete naci da su uenjaci islama i muslimani svjesni razlike izmeu ovoga, izmeu
osnove vjere (Aslud-Din) i osnova vjere (Usulud-Din) u ovom tewhidu. Napravili su
razliku izmeu onih sekti koje se pripisuju islamu, koje su ponitile Osnovu islama u
ovom tewhidu i onih sekti koje su ucinile kufr, ali im kufr nije bio u osnovi ovog
tewhida, ve je bio u osnovama vjere, to znai da se pojedinci ne mogu protekfiriti sve
dok se nad njima ne uspostavi argument, a uspostava argumenta e se razlikovati
razlikom vremena i mjesta, poznatosti i nepoznatosti mesele i prirodi odredenog
sluaja. I ovdje sada imamo razliku izmeu sekti koje su izale iz okvira islama zbog
greke u ovome tewhidu, u Osnovi vjere, i sekti koje su jo uvijek u islamu, tj.
muslimani su, imaju Aslud-Din, ali imaju greki u Usulud-Dinu, tj. u temeljima vjere.
I svaki onaj musliman koji ne bude napravio razliku izmeu Aslud-Din i Usulud-
Dinu, i koji ne bude znao tacno, precizno njene konture, bojim se da e izaci iz vjere
Allaha, delle we ala, jer e one koji nemaju Aslud-Din smatrati muslimanima, a one
koji su se odrekli onih koji nemaju Aslud-Din smatrae haridijama ili tekfirovcima.

Dakle, postoje neke osobine Allaha, tebareke we teala, npr. osobine Njegovog Bica koje
ne znamo (drugacije), osim putem habera, poput osobine Lica, dvije Ruke, dva Oka,
Stopala: znai, osobine o kojima nam govori Quran i sunnet Allahovoh Poslanika,
sallallahu alejhi we sellem. Isto tako, odredena djela Allaha, delle we ala, koje Allah
radi kada hoe, koje radi kada On eli, poput uzdignuca iznad Prijestolja ili sputanja
na ovozemaljsko nebo u zadnjoj trecini noci, kao to postoje i odredeni djelici odredenih
svojstava, ciju nespoznaju ili neznanje Allah, tebareke we teala, nije ucinio kufrom,
69
odnosno kufrom u osnovi vjere, gubitkom osnove vjere; tj. greka u njima je kufr, ali
onaj koji upadne u to nije s tim neznanjem sruio (izgubio) Aslud-Din islama, ve je
napravio kufr u temeljima vjere, a ne u temelju (Aslu) vjere, to znai da se prije
njegovog izbacivanja iz vjere nad njim mora uspostaviti argument.

Kada uenjaci govore o ovim stvarima, spomenu vjerodostojan hadith Allahovog

Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kojeg biljei imam el-Buhari od Ebu Hurejre,
radijallahu anhu, o jednom ovjeku za koga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we
sellem, kae da nije uradio nikakvo dobro, osim tewhida, kao to se kae u riwajetu
imama Ahmeda u Musnedu. I kad je bio na samrti, kada se prepao Allaha, tebareke
we teala, i obracuna na Sudnjem Danu i kazne, naredio je svojim sinovima da ga, kada
umre, zapale i da zatim polovinu pepela njegovog tijela razaspu po kopnu, a polovinu po
moru, rekavi, prema tumaenju Ibn Tejmijje i jednog dijela uenjaka ehlis-sunneta:
Ako bi Allah bio kadar nada mnom... Znai, ovo je jedno od pet-est tumaenja
uenjaka ehlis-sunneta, jer smo rekli da oni hadith vracaju muhkemu; svaki muteabih
vracaju muhkemu... Ako bi Allah bio kadar nada mnom, sigurno bi me kaznio kaznom
kojom nikog prije nije kaznio. Uenjaci kau: Ovaj ovjek je vjerovao u Allahovu
moc, Njegov qudret uopteno, jer je on, po hadithu Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi we sellem, imao tewhid. On je vjerovao u Sudnji Dan, on se plaio Allaha, delle
we ala, plaio se Njegove kazne. Ali, neznanje u koje je upao ovaj ovjek jeste jedan
djelic, koji se tie osobine qudreta, odnosno Allahove moci. On je upao u sumnju u
pogledu jednog djelica, u odredenoj situaciji kada je bio u strahu, kada je bio u smrtnoj
agoniji. Odnosno: Mogue je da u se nekako izvuci od Allahove, tebareke we teala,
kazne, ako budem uradio to i to. Pa je Ibn Tejmijje napravio razliku izmeu vjerovanja
u svojstvo uopteno i izmeu vjerovanja u djeli svojstva.

Tako je vjerovanje u ovom hadithu, vjerovanje u svojstvo Allahove moci uopteno od

Aslud-Dina temelja dina, jer je ovaj ovjek imao tewhid, a vjerovanje u djelic svojstva
je od Usulud-Dina (temelja dina), jer je ovjek uao u dennet. Jer ga je Allah, tebareke
we teala upitao: ta te je natjeralo da to uradi? On je rekao: Bojao sam Te se
Gospodaru moj, pa mu je Allah, tebareke we teala, oprostio. A mi znamo iz tekstova
Objave

Allaha, delle we ala, i onoga to je optepoznato u vjeri, da murik ne moe da ue u

dennet i da e murik ako je na ovome svijetu bio od ehlul-fetra biti kuan na
Sudnjem Danu. Pa, ako uspije u iskuenju uci e u dennet, a ako ne uspije uci e u
dehennem. A cinjenica je da je ovaj ovjek uao u dennet. A cinjenica da je ovaj ovjek
uao u dennet jeste dokaz da je on bio musliman, to znai da je, prema Ibn Tejmijji i

70
prema ovim uenjacima, ovaj ovjek imao Aslud-Din i da ga njegova greka, iako je ona
kufr, nije liila Osnove islama, nije ga izbacila iz islama jer je bio neznalica i u vremenu
neznanja. Ali, kao to rekoh, ovo je jedno od tumaenja uenjaka ehlis-sunneta wel
demaata.

A onaj koji je ovo protumacio na kafirski nain, rekavi i smatravi da ovaj ovjek nije
vjerovao u osobinu moci uopteno, da bi, analogno tome, pridruio kufrove u Aslud-
Dina, pripisujuci islam onome koji nema Osnovu dina, nema sumnje da on ili nije
razumio ovaj hadith, koji mu je temelj za analogiju, ili ga je razumio, ali je namjerno
napravio pogrenu analogiju, Ali, u svakom slucaju, ovakav ovjek nije vjernik u
Allaha, tebareke we teala, ve je kafir. I ovo nisu stvari u kojima ima dva miljenja, ve
su stvari u kojima ima samo jedno miljenje.

Molim Gospodara svjetova da nas uputi i da nas ujedini na ovoj vjeri, na onome na
emu je bio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, i oni nakon njega od
muslimana. Sva hvala pripada samo Allahu.

71