.

k t rofesionalizma (ne samo

U petom poglavlju» Tržište - rajski vrt ili đavolji mlin?« -out)? Uostalom, l sam do~~ep lPl·h slobodnih profesija)
ć i tra iciona n k
sređujem račune s »mistikom tržišta«, koju smo naslijedili iz
V

menadzmenta veo ... đe od veberovskog »e s-

razdoblja socijalizma. U to doba tržište je za jedne značilo mogao bi se relativizirau ako sel~~vistic closure) socijalnih
san o privatnom poduzetništvu i političkoj d, o raciji, a za kluzivističkog zatvaran]a«
koi
v=
. il]·da grupa m
aksimira svoje dobitke (re-
• ,
druge san o socijalizmu »S ljudskim licem«, san o reformi grupa, ojem)e ~ .v·· ristu resursima i mogucno~-
koja je jedina mogla izbaviti utopiju iz duboke krize - a za wards) time sto ce ogramckttt p dPbranih i odaberivih (eh-
obje, suprotne »škole mišljenja«, tržište je bilo panacea za . . an uskoga ruga o a . iiš
tima svima tZV . . .. rocesa iskljUČUje trz na
sve ekonomske i društvene probleme. Tranzicija je vrijeme ibles). Time se iz distributtvtwš P , Tu školska
gJ. ... .v onopolna moc grupe.
buđenja: tko se ne oslobodi te mistike, instalirat će tržište kompetiClja l j~ca~. .. tu za ravo istu funkciju kao
kao samoregulirani automat, a posljedice će biti katastrofal- diploma i srodni certifikatkt tm.aj P ih Pierre Bourdieu
ne. Plediram za regulirano (ili čak socijalno tržište), koje . 1 'štvo nad apua lom, pa . 1
i pnvatno v ~sms (l ital scolaire« ili »le capital cu tu-
neće biti -rajski vrt, ali ni đavolji mlin, kako je taj samo- i smatra kapttalom »te cap da se i »leverage manage-
to i a na umu- on . .
regulativni mehanizam prije pedeset godina nazvao Karl rel«), A k o se o tm .. : . isto kao i odvajanje kon-
Polanyi. ment buy-out« mora relattv~~tratl, d v ·e Adolph A. Berle
U šestom poglavlju »Mali dioničari i narodni kapitalizam« trole (upravljanja) ,o,d vlas~~~d '; o~e:~ ~oglavlju autor još
obračunavam s iluzijama »vlasnićke demokracije« i »narod- napravio »le cas celebre;<.' d ~tnog vlasništva« (absentee
nog kapitalizma« (koje su tijesno povezane s mistikom trži- dijeli Berleovu p~rcepclJu. »0 S rol'esional';'i menadžment.
šta), pri čemu se kritičko razmatranje ne zaustavlja na ownership) kao bitnog uvjeta za P J'
apologetici A. A. Berlea, već dovodi u pitanje i novu, libe-
ralno-ekologističku utopiju socijalnog antropologa Marvina
Harrisa, inače pronicavog kritičara američkoga društva.
Konačno, u sedmom poglavlju »Kamo idu hrvatski
menadžeri?« dajem sažet prikaz razvoja menadžmenta od
1945. do danas - razvoj od direktora poduzeća kao držav-
nog biro krata preko direktora političara u poduzeću (poli-
tical management) do direktora kao profesionalnog mena-
džera (professional management). Taj proces profesionali-
zacije nije ni do danas završen, iako je uoči sloma socijali-
zma izgledalo da je dovršen. Uostalom, pitanje je da li je on
igdje završen i može li uopće biti završen. Vjerojatnije je da
menadžment u procesu profesionalizacije može doseći neki
plato i da se onda asimptotski približava »pravim profesija-
ma«, kao što su pravo i medicina. Moguće je i vraćanje od
uloge profesionalnog menadžera na ulogu vlasnika poduze-
ća, u prvom redu zbog masovnog menadžerskog preuzima-
nja poduzeća (MBO), a to je sastavni dio hrvatske privati-
zacije. No, ne događa li se posljednjih desetak godina nešto
slično i na Zapadu: menadžersko preuzimanje poduzeća
pomoću »financijske poluge« (1everage management buy- 55
54
 ekonomije (tržište proizvoda i usluga te, djelomično, tržište
Četvrto poglavlje rada) u samoupravnoj varijanti bili znatno jače izraženi
negoli u realsocijalističkoj varijanti. To je, naravno, imalo
neke važne ekonomske i socijalne reperkusije: na primjer,
Od »komunisti~kog pakla« do »kapitalizma jače izražen trend profesionalizacije menadžmenta,3 veća
s ljudskim licem« liberalizacija tiska" i putovanja u inozemstvo, premda se
politička liberalizacija u posljednjem razdoblju socijali-
stičke Jugoslavije mora više pripisati dezintegraciji te slab-
REQUIEM ZA SOCIJALIZAM ljenju moći i samopouzdanja političke elite negoli samo-
upravnom sustavu. Koliko je samoupravni socijalizam izne-
~a skupu nastavnika ljetne škol S' .. vjerio očekivanja i domaćih reformatora i inozemnih sim-
University u Montrealu 1970 ;. ~a Ir Geo~ge WIl~lam's patizera, govore dva temeljna podatka: 1) nije ni u čemu
»Socijalizarn je poduzeće ko'~ ~e I Je nas~avmk zaključio: izmijenio oligarhijsku distribuciju moći u poduzeću, čak su
ispravio' »So .. li . .J. Je bankrotiralo.« Ja sam ga
V
oligarhijske tendencije u posljednjem razdoblju još i poja-
prema bankr~~Ju~<~z:~~~~;~~sbankrotira~,. ali je na putu čane;5 2) samoupravijanje nije izmijenilo autoritarnu kul-
nazvao Ljubo Sire I bila mi dk~ devolucija«, kako ju je turu poduzeća. Dakle, performanca sustava, čak i na
rovao da će visoko usav ~ Je. o ro poznata, ali sam vje- mikrorazini, bila je ništavna. Naravno da onda ni perfor-
rsem aparat r ičk . V
/

represije održati sustav na neodređ P? ItIC e I drzavne manca na ~akrorazini nije mogla biti bolja: distribucija je
da se sustav sam uruši bez van isk eno vnJ:,?~' M~gućnost moći oligarhijska - teritorijalna decentralizacija nije promi-
nevj eroj atnom . J. og. ~dara činila ml se tada
v
jenila taj obrazac, a politička kultura bila je i ostala mje-
.. di ' Jer do tada se JOSnije dogodilo da b' k 7
Iijeva iktatura propala. A u ravo V' I ne a
•
šavina seljačkog egalitarizma i plemenskog autoritarizma.
nevjerojatno dogodilo se d p d to st~ Je onda Izgledalo Ako je dopušteno da se poslužim medicinskom metafo-
.čkim rušenu va eset godina posliIje sim . b 0-
IIC m rušenjem B li k . rom, onda socijalizam nije doživio samo »kliničku smrt«
dilo , nije redmet ~r ms o~ zida. Zaš!o se i kako to dogo- (kao socio-ekonomski sustav), pa bi ga možda »reanimaci-
socijaliza~ je mrta:.og eseja. Preostaje samo konstatacija: ja« mogla vratiti u život, već i »cerebralnu smrt« (kao ideo-
Ta se konstatacij.a-O osi b' .. loško-simbolički sustav), a iz medicine znamo da je cere-
na »realni socijalizam' na o e v~nJante sociializma:
bralna smrt konačna.
su varijante propa e ~ \;:;mo.~prav~1 socijalizam«. Obje Kao soci"alni sustav on se nije pokazao kao prihvatljiva
razloga.? Jer, koliko su vnJe~e I zapravo zbog istih alternativa koja može bar jednako dobro funkcionirati kao
razlike između te dvii e go~ 'postoJale ?e baš zanemarljive i kapitalizam, ako ga ne može nadmašiti. Premda su nas sve
ipak bile reuvelič J varijante - koje su, usput rečeno donedavno neki ozbiljni znanstvenici uvjeravali da je, u
dvije dek~de k;~~a~~, a to se o~obit? vi.djelo u posljednj~ ovom ili onom obliku, socijalizam čak i efikasniji od kapi-
realnom socij alizm 'I,?°bupravm s?cI)ahzam sve više sliči talizma," danas se o tome više ne vrijedi sporiti: razvoj
. u, I i obrnuto - bIOJe to za ...
jalizarn: sustav zasnovan na ravo I SOCI- događaja dao je na to pitanje jasan i nedvosmislen odgo-
polu vladajuće nome k o I IC o-e~nomskom mono- vor. Socijalizam nije položio ispit u zadovoljavanju čovje-
izražavao e imcijom ~ .ature:. Ideolo.skl. se ta' identitet kovihpotreba (od Individualne Eotrošnje do ekonoms og
.ero etan ata a Je samoupravi anje oblik diktature razvoja i političkih sloboda) i zato' e morao otići u povijest.
. . os a om a I se '1 ..
bilanca tih d .. .. '. napravi apovIJesna Sasvim je akademsko pitanje je li realni socijalizam, pa
na. Razlika bibila ualavn socijalizma, ona bi bila vrlo slič- čak isamoupravni socijali.zam, bio »pravi« socijalizam ili su
a ug avnorn u tome što su elementi tržišne
57
56
 .' »informatičkom društvu« i posebno .u
»postkapltalizmu«, bih trošio rij eći: to )e
. d ., k m društvu« ne 1 .,
to bile tek povijesne aberacije od socijalizma. Naravno, »postin ustn)s o hi kin «.' uostalom, »postindus.tn)sko
obje propale varijante imaju malo ili nimalo veze s, primje- naprosto >~wl~~fult n .c~) više je ideološka negoli znan-
rice, socijalističkim modelom Oskara Langea? ili Branka društvo« (1 slićne kovam . . r' dokazao Marvin
HorvatalO (a da o drugim brojnim modelima i ne govorim), stvena kategor~j~. ~ao. što ~~e~ev~~~~:oinformatičkoj teh-
ali ni jedan od tih alternativnih modela više nema prak- Harri~~~2.te~~lJm pr~ncIP:a~Jfakturi igala, koju je op'is~o
tično-političke relevancije. Oni su' također otišli u povijest nologm ISti Je kao. 1 ~ d t" ki a ne »postindustnJskl«
_ u povijest socijalnih i političkih ideja. Ako je socijalizam, Adam Smith. To Je. in ~s nJ~' u okviru mikroelek-
ma kako ga definirali, imao 1917. ili 1951. povijesnu prili- princip. Empirijs.~a lstr.az~va~1:e~~d~ikazao Josip Obrado-
ku, njegov Kairos je otišao, i malo je vjerojatno da će se tronske tehnol.ogl)e, koja Je S~OJ'evrsna je ironija da
tvrđuJu Harns ovu tezu.
više ikada vratiti. Jer, u ljudskim poslovima propuštene pri- ., 13
V1C, po . ., li formuliraju om. kop., su
like više se ne ponavljaju. ideologiju »postmdustn!.a izma«
Uostalom, bar koliko je meni poznato, nakon propasti navijestili »kraj ideolOglJ~\~4 ne odnosi se samo na teo-
socijalizma kao da više nema novih teorijskih ideja ili su No cerebralna smrt Socl~a lzma . već i na vul-
., _.. t "sko-Ideološku razinu, .
one vrlo rijetke. Jedna od novih ideja, što je nastala nepo- nJsku, tocmJe eonj nevno diskursa. Na toj razi-
sredno uoči sloma, jest teorija Maxa Galloa.ll U najkraćim garno-ideološk';l razmu sv~kod g m1jama gdje je soci-
crtama, on prihvaća logiku kapitala i tržišta u ekonomskom ni, socij~lizam Je u.Europ~,. nap~~~ UuZ~vijesti ljudi idealna
sektoru (u »infrastrukturi«), ali se zalaže za to da se spriječi jalističkl pokre.t bto r~~~Jen'R~llandova književnog juna-
prodor kapitalističkih odnosa i tržišta u »superstrukturu«, vrijednost. To Je, po nJeClI~la prot tome Amerikanci
a posebno u znanost, kulturu, prosvjetu, zdravstvo i sl. Te ka »la jus~esse et la bo~t.e« .. asu "all'zam' On J'e tamO
djelatnosti moraju biti organizirane i djelovati na netrži-
, . d
nisu nika .mo~ i pro. .
r bavttI pOjam.,SOC1J .
me hladnog rata i soto-
šnim načelima. Njih treba financirati demokratska država oduvij ek bIO dIskredltlfan, a u. vn)~. ., komuni-
. . .' radtkaln1Ja verzija - » .
koja će prisiliti kapitalistički ekonomski sektor da alimen- mziran, OSObI:0 ?J~gov~ u Europi osobito u bivšim soCI-
tira »socijalističku nadgradnju«. Na dugi rok kapitalizam će zam«.15 Sada Je~ CIm se,.1 , am'erička popularna defi-
izgubiti bitku čak i na vlastitom terenu - ali pri tome nema . l'IStiC
p ičkiIm z emlJaroa ' pnhvacena . kl'učUJ'e bilo kakav nOVI .
ni naznake ikakvog alternativnog sustava koji bi zamijenio .. , ., ll'zma a to potpuno IS ) .
mena SocIJa. ' k ki proj ekt. socijalizam Je
logiku tržišta i kapitala u ekonomiji. Gallo ne uzima u obzir ., l'IStićk
SOCIJa ic 1.društveno-e onoms 1
. u soci)'alističkih partija, koje.
činjenicu da je logika kapitala i tržišta već uvelike prodrla o kao etlketa u naZIV .' M
ostao :pa:uo prihvatile kapitalistički sust~v ~ pa Im Je to .
u »nadgradnju«, pa ništa ne kaže o tome kako je odatle su po .. .. '16 s I gom zamJeno.
izbaciti. Također, u njegovoj teoriji nema nikakvih proved- Gallo u svoJo!. k~JIZ1 d ;.a~ ? mrtav postavlja se pita-
benih naznaka, čak ni pretpostavki. Čitajući njegovu knji- Ako je socIjalizam ekmltlkVanp~taliza~?Da ali kakav i
. . št o sada? . povrata u t .. tranzicija«
., kop., su nJezIm
..'
gu, sjetio sam se priče o »inovatoru« koji je tijekom Prvog
svjetskog rata otišao u Pentagon ponuditi rješenje za nje-
mačke podmornice na Atlantiku. To je »rješenje« bilo jed-
nje. _
kojim p';ltem? U ~~mu se
otvorem probl~rro '. T~m
:~!-io
~~;e ristupiti' na dva načina:
., se zbiva u postkomu-
nostavno: treba zagrijati ocean na 180 F i tada će sve pod- l) opisati prev~ranJa 1 kO~~ZlJUks pravilnosti i formulirati
mornice isplivati na površinu pa će ih biti lako uništiti. nističkim zemljama, utvr Itl n~ .eati se na neka otvorena,
Naravno, nije predložio kako zagrijati Atlantik! Bojim se preporuke za dalje; ~) k~nceJn nr zbog shvatljivih razlo-
da i M. Gallo sugerira da se zagrije ocean. teorijski relevant~a plta.nJa: a sam,
Na neke staro-nove ideje utemeljene na tezi o »socijali- ga , prihvatio ovaj drugI pnstup. 59
zmu kao svjetskom procesu«, a koje socijalizam vide u

58
 . .' .me tim se terminom ponekad
DVIJE DIMENZIJE TRANZICIJE državni kapltal1za~. Na! ..' rivredi koja se uopće ne
označava drž~vna lllt~rve.~~IJa u6akako i u kapitalističkim
Budući da ni kapitalizam nije homogen pojam (kao što oslanja na drzavn? v ~s~~iv~'ktor postoje nacionalizirana
nije bio ni socijalizam), već postoje različite (često i osjetno privredama ~ostop dr~a ., . uvii ek ograničena samo na
različite) verzije kapitalizma - i na temporalnoj (povijesno- poduz.eća, a~.n~Cl?na~lZaCl~ab~~vaia sve ključne industrije
-razvojnoj) i na spacijalnoj (socio-kultumoj) dimenziji, u neke m~ustr:Je .. mk~ ne vi"e se vrijeme i te industnJe
zemljama u tranziciji postavlja se pitanje: koju varijantu i finanCIjske lllstlt~cIJe, a u n~ ) vna intervencija tek se
kapitalizma odabrati? S moralno-humanitarnog stajališta privatizira).u. OSIm t.oga~ n~~~nalizirana poduzeća: ona
svakako ne ono što Ivan Pavao II. naziva »divlji kapitali- manjim dl)elom oslanja n • 'u kao tržišni subjekti. Među-
zam«, već - da parafraziramo slogan Praškog proljeća - se u svom poslovanjU po~as~) 1" '1' su kritičari držav-
. d • . kapltahzam« IJepil
»kapitalizarn s ljudskim licem« (ako takav postoji). No, da tim etiketu » rzavm. ., l' ekonomski sektor
, ..' 19 die Je gotovo cije 1 •
li teorijska mogućnost izbora znači i stvarnu slobodu izbora nom socIJal1zmu, .• g Jr' nketa bila više ideoloska
unutar nekih »prisila« (constraints)? Sloboda izbora ovisi o U državnom vlasmstvu. Alta J~ e 1.. a .er se u terminima
tome da li je tranzicija kontrolabilan ili je to prirodni (sti- osuda negoli znans~v~na. eksphkacIJ ,: JNa to ću se vratiti
vlasništva želio definirati sustav moci.
hijski) proces. Je li, dakle, tranzicija racionalno vođen pro-
jekt ekonomskog i društvenog preobražaja ili je to novi poslije. d državno vlasništvo« (a to vri-
primordijalni nered - Genesis, kako bi ga nazvao Ken Zasad samo .naporne? ~;> ) nije vlasništvo u smislu
Jowitt.!? u kojem doduše postoje neke pravilnosti što pro- jedi i za »drustveno ". aS~ls v~isti prave razliku između
izlaze iz naslijeđenih ekonomskih, socijalnih i kulturnih rimskog prava ..2~ Ne~1 ekon~mskog vlasništva«21, ali u tu
struktura (»prisila«), ali unutar kojih će krajnji ishod odre- »pravnog vlasmstva« 1 >~eon ..
k nim ovdje ulaziti. • .
diti slučaj ili zakon vjerojatnosti? Na to pitanje ne mogu raspravu ne a ihvaća kategoriju »drzavm
ne
odgovoriti pa ga ostavljam otvorenim. Branko Horvat ~akođđerk ~trall'zma i socij alizma umeće
kapita. liizam«, već.•.izme u api., . »etatizam«.22 Da k a k o,
Međutim, nezavisno od različitih varijanti kapitalizma i
mogućnosti izbora među njima, ja ću u analizi poći od kvalitativno razhCltu. forI?ac1.Ju 'teza o smrti socijalizma:
nekih općih dimenzija kapitalizma pa ću bitna pitanja tran- time se onda dovodI u pl.t.an .Je Čini mi se da bi to ipak
l
. t ti am ane socija lZam. .., .
zicije sagledati na tim dimenzijama. Mislim da kapitalizam mrtav Je e a IZ , ., a: neosporna je clllJemca
kao takav ima dvije dimenzije: 1) tržišna ekonomija i 2) bila čista akademska .ar~umentacl~. 'snoj pozornici kao eta-
privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju. da se ~ocijalizam pOJavIO n:k~~v~~~m pokušajima reformi,
Što se tiče prve dimenzije, spreman sam uvažiti pri- tizam 1 ?a se .?d ~~ga, uSP'e morao propasti. .
mjedbu da se tržište ne može identificirati s kapitalizmom, nije USpIOodhJepltI. Zato J .. , na tim dvjema dimenzr-
No razmotrimo sada tranZICIJU
ali se kapitalizam ne može zamisliti bez tržišta." Netržišni
kapitalizam bio bi contradictio in adjecto. Stoga se tržna jama.
ekonomija može smatrati bitnom dimenzijom kapitalizma 1) Tranzicija kao marketizacija
u svim njegovim verzijama.
. • .' 'jesni kontinuum: na
Sličan se prigovor može staviti i drugoj tezi: da se kapi-
Ovdje bismo. mogli s~ge~~~:~t~~V~onkurentsko tržište,
talizam ne može identificirati s privatnim vlasništvom. S
jednom se kraju nalazi p . hana drugom kraju potP~Ol
jedne strane, privatno vlasništvo postojalo je i u nekim
kako ga je opisao Adam ~~1~, d bio _ da se pOS\Uzlm
pretkapitalističkim sustavima, a, s druge strane, što ćemo državni monopol. Razvojni Je tren 61
s »državnim kapitalizmom«? Najveća je teškoća u pojmu
60
 d štvo« kao medij izvan kojeg samoregu-
v·
terminologijom P. Wilesa - od perfektne konkurencije ~ostane ~~:zlšno rU:e funkcionirati), onda će tržn~ ekono-
prema perfektnoj komputaciji. Naravno, u stvarnosti hrano trzlste ne ~~. (S tanic mill tako je naziva Pola-
model perfektne konkurencije nije nikad postojao, ali je mi]a kao »đavolp m«. ad . habl'ta't (okoliš) - a to se u
postojala aproksimacija u zapadnom svijetu u prvoj polo- 'V •• ekov pnro m
V

nyi) uništiti cOVJ . iti odnose među lju-

. . .' " dogodIlo - te razon I .
vini 19. stoljeća. U drugoj polovini stoljeća formiraju se velikoj mjeri ~ec ~ . d mim temeljima njihove egzr-
krupni oligopoli koji u naše doba obuhvaćaju najveći dio dima. ~ degradlratl ~~ fe:k~j dogodilo prije dva ~.tolje.~a,
ukupne ekonomske aktivnosti. Logička je tendencija oligo- stencije. To s~. u . g l' a sada u najnovije vnje-
pola da prerastu u monopole, ali tu je tendenciju presjekla Iii kolomJalmm zem Jama, ' . d
pos Je u . . .,. Polanyi naglašava pntom a
država svojim antimonopolskim zakonodavstvom. U soci- me u zemljama u tranziciji. V • iie u ekonoiniJ'i
jalističkim zemljama stvoreni su monopoli, ali ne logikom '... daci e leze ponaJpnJ ..
konjem degra aCI~e n ... ) već u uništenju naslije-
koncentracije i centralizacije kapitala, već državnom prisi- (premda se nalaze I u ekdono~~~š~enju tradicionalnih insti-
lom. Zbog toga socijalistički monopoli nisu samo, čak ni đene kulture, u prvom re u u
ponajprije, sustavi neograničene ekonomske moći, već tucija. . d . da se društvo »brani«, da
amalgami apsolutne ekonomske, političke i društvene S obzirom n~ t~, I?f1f0 no Je na tržišni mehanizam, te
moći. U torne se oni razlikuju od kapitalističkih oligopola: nastoji s~čuvatl ~nontet~kd~?S~ruštvenih potreba. Ali ta
ovi su, naime, sustavi koncentrirane (ali ne apsolutne) pri- staviti taj ~ehamzam ':l . cIJ~sel'f_protection) može imati
PolanYlev Izraz. . . .
vatne ekonomske moći, koji su doduše povezani s politič- »samoza št Ita « ( žišta Kao povijesm pnmjer
kom moći države, ali nisu s njom fuzionirani. Socijalistički još :ežih po~l)~dica od ~a:~~:~I~nda u Engleskoj, koji ~~
su monopoii sustavi apsolutne moći, pri čemu su svi važniji moze posluzItl sustav p. t žišta rada Rezultati su bih
tipovi moći fuzionirani. trebao sprij.ečiti.. stvaranJe rZlo do oba;anja nadnica ispo~
d
Tranzicija znači okretanje trenda: od perfektne kornpu- katastrofaim: taj Je sustav ove . acije demoralizacije I
tacije prema perfektnoj kornpeticiji. To je napuštanje ., ma - do paupenz, . .'V

svakog ~.mlm~ adno stanovništva. SociJalistlcka

monopola i vraćanje tržištu. Ali, kakvom tržištu? Znači li degrada~~Je ve~k~ ma~~~er .e~na vrsta »samozaštite« dr':l-
to prijelaz na samoregulativni sustav tržišta, tj. na ekono- ekononuJa, ~oJ~ Je ta rJ ane tržne ekonomije, imala Je
miju kojom upravljaju tržne cijene, i samo cijene? U štva od agreslvn<: sa~o~egu -:ao što je Spenhamland doveo
kojem ljudsko društvo i upravljanje društvom postaje isto tak~ vr.lo lose. e ~ate'reživljavanja od njegove produk-
dodatak tržišta.? Tržišna ekonomija - veli Karl Polanyi23- do odvajanja radniko . p ., li tićkim sustavima; kao što
to je sustav koji kontrolira, regulira i njime upravlja samo tivnosti, ~sto se do~ađa I u~OCltS:oj priječio porast nadnica
tržište; red u proizvodnji i distribuciji dobara povjeren je je 10~al~1 patern)aliza: ':l ~~r~alizam socijalističke drža~e
tom samoregulativnom mehanizmu. Integrirajući je pojam (č~~ ~~ I o~a~a?., ta o ~ ~adnica i standarda. Kao što Je
»roba« (commodity). Roba se proizvodi samo za tržište. pnjeci znacaJmJl poras di dustrijski društveni poredak
Budući da je samoregulirano tržište generalizirano (integri- Spenhamland ?~rzavao pre ::mnšna aristokracija, kočeći
rano) tržište, to znači da su svi čimbenici proizvodnje tako- u kojem domm~ra lo~a~ai socij!listički paternalizam spre-
đer roba. Na primjer, sirovine su roba, ali i dio prirode, iz društvenu promjenu, a. ., društva održavajući na
čega proizlazi fikcija da je i priroda roba proizvedena za čava radikalnu. modermzaclJu I cionar~og karizmatskog
tržište. Isto je tako i ljudski rad (radna snaga) roba, a kako životu z~?sretm amalgam re~~~enklaturu i neiživljenog
se radna snaga ne može odvojiti od čovjeka, to znači da je sloj~ ~0J1 se sklerotlzuao. u .e revolucionarna kar~zma u
i čovjek roba proizvedena za tržište.s' Ako se ljudsko dru- tradiCIOnalnog društva. ~oJe J išti V'mnoge tradicIOnalne
štvo organizira na bazi takvih fikcija (ako, dakle, društvo velikoj mjeri dezorgamzuala, urus IVSl 63
62
 ~Iite i ~azorivši. njegove tradicionalne institucije. Stvoreno
Je dru~~vo koje se ~oglo održavati samo represijom i
k~r~p~~Jom. Stv~rena Je kultura (Ken Jowitt naziva je »le-
njinističko n~.slJJeđe«)25 k?ja onemogućuje priključak
~odernoI? .svIJetu, stvor~n Je socio-kulturni sustav koji je
mkompatI~d~n s moderrum ekonomskim razvojem.w
y takvoj slt~~ciji, prijelaz .~a potpuno samoreguliranu
tržišnu ek???ml~~ ravan Je socijalnoj kataklizmi. Tranzicija
mora znaćiti pnJel~z od p?~pun~g. ?olitičko-ekonomskog
m~nopola n~.>~regulJ~anotržište«, III cak »socijalno tržište«.
~lI ta.~vo tržište moze funkcio.~irati samo ako se prihvate
~ razviju određene kul!urne .vnJednosti i institucije u koje
Je ono utkano. ~. t? J.: velik - gotovo nerješiv problem.
Nagao slom »lenjinističke kulture« izazvao je u R ....
ki d . b'
V' •••• USIJII
ne Im rugim .lv~lm socIJahsttčkim zemljama socijalni
~aos (po~lava kriminala i mafijaštva u neviđenim razmje-
n~a~ velik po~ast. st?pe sam?ubojstava, znatno skraćenje
očekivanog trajanja zivota - I uopće ljudsku degradaciju)
Na~av~o, ekon?mski je kolaps tome mnogo pridonio, ali
vel~k dl? ~e s?cIJalne regresije, da ne kažem i - katastrofe,
valja pnpisati slom u vladajuće kulture, ma kakva ona bila.
S druge strane, ako. bez milosti ne uklonite naslijeđenu kul-
turu, nova kultura I nove institucije neće nikad biti prihva-
cene.
Ova anali~a od~o~i se mutatis mutandis i na jugoslavenski
s~moup~avru socIJ.ah~aI?' Samoupravijanje je, uostalom, i
?ilo soclO-ku.lturm hibrid revolucionarno-karizmatske elite
~ agrarno-s~IJvačkog tradicionalizma. Neke vanjske sličnosti
Između seljačkog demokratizma (izražene u idealiziranom
zadrugarskom socio-~ult.urnom modelu) i moderne partici-
pativne kulture z~~~Jepde su domaće, a i neke blagona-
klon~ str~ne analJttcare.27 Međutim, samoupravijanje nije
stvonlo m~~~vu participativnu kulturu koja bi nam u pro-
c~suyanzlclJe mogla poslužiti kao kulturni kapital: empi-
n}skl Je dokazan? da samoupravijanje nije nimalo izmije-
nilo st~ru, naslijeđenu autoritarno-birokratsku kulturu
poduzeča.šš A na makropolitičko] razini bilo je očigledno
da .mode~na, demo~ratska participativna kultura nije po-
stojala muzamecIma. Određena politička liberalizacija
64
bila je više plod socijal~e d~.zin~egrac~je ~ladajuće politič~e
elite, njezine demoralizacije I gubljenja ~amopouzdanJ~
negoli sistemski proizvod. Uostalom,. ~a J~ samoupravm
socijalizam stvorio demokratsku partIclpatlvnu kulturu -
zar bi raspad Jugoslavije poprimio ovakve monstruozne
oblike? ., ..
o više od ove generalne teze - da treba odbaciti onJ~~-
taciju na uspostavljanje automatske tržiš?~ sa~oregul.acIJe
_ danas se ne može reći. Ne može se precizirati kako bi »re-
gulirano« tržište trebalo izgledati u pojedi~m zemljama u
tranziciji. Na primjer, ima li na to~, makar.1 nesavrse~?~,
kompetitivnom tržištu mjesta za pnvatne oligopole kOJIJOš
dominiraju u ekonomskom životu zapadmh z:m~IJa ..To se
u praksi nameće kao dvojakiproblem: 1) .Moz~ lJ s~ I treba
li priječiti normalnu tend~ncIJu ra~~?Ja pnv~tmh ohgopo!a,
koja je inherentna tržnoj ekonom!p? ~ko Je.~reba.sprec~-
vati - kojim sredstvima? 2) Što ~~Imtl s nasl~J.eđe~m soc~-
jalističkim »mastodontima« (ve~kim poduzve~lma I kO~~I-
natima): treba li ih pustiti da izumru (stečaj), ~r~baJI l~
podijeliti na manja i srednja poduzeća ~~Ja C~.bl.t~pnvati-
zirana, ili ih treba privatizirati u sadašnjoj veličini l.r~orga-
nizirati kao privatne korp~rac~je? Da?as.s: d~gađa I Jedn~,
i drugo, i treće. Ali, na koje bi se od tih fJ~sen}a t~~balo on:
jentirati, kojemu dati pr~.dn.o~t - na t? plta?Je nije moguc
jednoznačan odgovor kOJI bi Imao op~u valjanost. .~~zma-
tranje buduće tržišne strukture u.zemlJa~a u tranziciji pre-
mašuje ambicije ove rasprave, a I profesI~nalnu kompeten-
ciju ovog autora. Stoga to pitanje ostavljam otvoremm.
2) Tranzicija kao privatizacija
Prijelaz na socijalističku ekonomiju u bivši~ soci)ali~~ič:
kim zemljama može se opisati kao proces naclOnah.za~IJe.1
kolektivizacije privatnog vlasništva. ~aj )e proc~s ?IO lllst~-
tucionaIno definiran i opisan u vlasničkim terrmruma: pn-
vatno vlasništvo pretvara se u državno i zadružno (k~lho-
zno) vlasništvo, a u Jugosla~iji se zatim ~ržavn? vlas~lštvo
pretvara u »društveno vlasništvo«. Buduc.I da ~rzavno I dru-
štveno vlasništvo nije imalo titulara u srruslu nmskog prava
65
 (poli~okracija nije u pravnom smislu bila »klasa kolektivnih
vlasmka«!,.}o je socijalističko vlasništvo bilo sustav apso-
lu~~e. političke kontrole nad ekonomijom: nije to bio vla-
snički sus~av, v~ć sustav !ll0~i. ~~oga povijesno okretanje
trenda koje na~~vamo »pnvatizacrja« zapravo znači prijelaz
od sustava. moci na sustav privatnog vlasništva.
U prak~l, ~od privatizacijom možemo razumijevati dvije
stv~n: a) 1~~tt~u~I~.)Dalno priznan je privatnog poduzetništva
(koJ~ ~ socIJal!stIckom sustavu uglavnom nije bilo dopušte-
~o) I. t.lm~ opcu dozvolu da svaki građanin može osnovati
I ~odltJ pnvatno poduzeće; b) pretvorbu državnih i društve-
nih poduz~ća u privatna poduzeća. Prvi je proces konzumi-
r~n prom!e~oI? političko-institucionalnog sustava nakon
vlšestr~?ackih Izbora, i ~~ nije.ni teorijski ni praktično pro-
bl:mat~ca~. Pr,:obleI?attcna Je, međutim, privatizacija
drzav~h I drus.tv~llIh R.?du~eća. Tu su mogući različiti
modeli, a postoje I različi ta Iskustva u primjeni tih mode-
l.a. 29 N o t~. m~e
.. pre d met ovog referata. Ja želim postaviti
Jed~~ te~nJs~ pr~bl~m: dvali s~ privatizacija (u smislu pri-
vatiziranja drzavnih I društvenih poduzeća) uistinu sastoji
u prelasku od sustava državne političke moći na sustav pri-
vatnog vlasništva?
~pstra~raj~o ~a početak od državnih i društvenih podu-
ze~a .~asIIJeđemh ~~socijali~ma: pretpostavimo da se kapi-
tahs!lcka ek?nomlJa u zemljama u tranziciji stvara ab ovo.
Što ce se dalje d~goditi? Na to pitanje odgovor će nam dati
ekonom.ska povijest glavnih zapadnih zemalja. Početkom
~9.. s~olJeća u tim z~mljam~'prevladavaju mala i srednja
l~dl~ldualn~ poduzeca u kojima su u jednoj osobi ujedi-
nJe~ ~lasllIk, poduz~~nik i menadžer. a toj se pretpos-
tav~1 I ?anas ~~meIJI neoklasična teorija poduzeća. U
daIJ~I? tijeku slijedi prirodni razvoj.
Prije svega~. provodi se proces »prirodnog odabiranja«
?Ieđ~ ~oduzeclma: mnoga propadaju i nestaju, neka uspi-
Jev~Ju I rastu .. Rast nastaje najprije na bazi koncentracije
kaplt~la (vl.astlte a~uI?ulacije) .. Ali proces koncentracije
ra~mJer~o Je spor ~.m~e dovoljan za neke veće pothvate
~oJe.~raze tehnologija I druge okolnosti. Dolazi do centra-
lizacije kapitala, u prvom redu putem tržišta kapitala i dio-
66
ničkih društava. Uvodi se u ekonomiju ~ p~ilagođ~va, ~z
određena zakonska ograničenja, srednJovJekovm oblik
3o
organizacije - korporacija. .. . v .
Uvođenje i porast korpOraCIja ne ?ovo.dl u poc~tk~ III do
kakve promjene u poduzeću - o~o I dalje .funkcIO.mra kao
privatno poduzeće. Ubrzo dolazi d~ promJ~ne koju t~~~e-
tičari dugo nisu primjećivali: dolazi do svo~vevrsne »fisije«
_ kontrola (upravljanje) odvaja se od vlasmstva ..T? su tek
1932. konstatirali A.A. Berle i G.e. Means u svoJoJy?z?a-
toj knjizi.l' No dogodilo se i nešto mnogo. znacaJ~lJe:
godine 1959. Berle u novoj k~jizj32 ko?stat~ra da Je u
modernoj korporaciji došlo do iščezavanja pnv~tnog vl~-
sništva. Titular vlasništva nad imovinom poduzeća postaje
korporacija kao apstraktna pravna os~ba? a pOJedma vla-
snička ovlaštenja dijele se na mnogo lJudI. -: od vrat~ra d~
generalnog direktora. Akci~na~ nisu v~~~mcIP?duzeca, om
su samo vlasnici papira (dionica) kOJI Im daju određena
korisnička prava u odnosu na korporaciju. Oni s~ zapra~o
korisnici. Gotovo pola stoljeća prije Berlea Marx Je z~pazIO
da dioničarstvo dovodi do ukidanja privatnog vlasništva u
okviru samog kapitalizma. ..
Ali Berle je opisao dinamiku išč~zavanJa pnvatnog vla-
sništva. Razlikuje četiri faze. Prva Je faz.~ »ap~olu~na kon-
trola«, kad postoji »većinski vlasni~« ~OJI posJeduJe »k~:)D:
tro Ini paket« (više od 50 posto dionica). On .post~vl.Ja I
smjenjuje upravni odbor i me~adžment po volji, ah m on
nema puna vlasnička ovlaštenja u odnosu na re~ (poduz:-
će); ne može mijenjati menadžerske odluke dok Je menadz-
ment još na kormilu. Druga Je faza »r~dna k~?trola«
(working control), kad vlasnik znatnog (ah. ne većinskog)
paketa utječe na upravljanje poduzećem; ah~samo u sur~d-
nji (koaliciji) s upravnim odb?~on: I menadzmentom. NJe-
gova kontrola više sadrži »politlč~1 element« no što se osla-
nja na samo vlasništvo. Ako se taj avez ra.spadn.e? on morva
pridobiti druge, manje dioničare i poku.šah obont,1 m.enadz-
ment na skupštini dioničara (proxy fight). Treca Je faza
»menadžerska kontrola« (management control), kada na
osnovi punomoći malih i nezainteresiranih dioničara (Fro-
xies) menadžment ima potpunu kontrolu nad poduzecem,
67
skup~tini, ve~ daju pismeno ovlaštenje menadžmentu da
glasuje U njihovo ime (proxy), tako da menadžment
zapra~o bira sam ~ebe. Ali (svečana) vanjska forma oču-
v.ana Je, premda Je svedena na institucionalnu fikciju i
ntua1.
l!. sa~ou'pravnom socijalizmu, središnja društvena insti-
t~cIJa bila ~e.društve.~o vlasništvo. Ono je povjereno rad-
~I~ ~olektlVlma, kOJI tu funkciju, manjim dijelom, obav-
ljaju Izravno (referend~m, zborovi radnika), a većim dije-
lom pos:ed~o, pute~ Izabranog radničkog savjeta. Jedno
od ovlast~nJa radmckog savjeta jest i izbor direktora.
»?stvare~I red« bio je drukčiji: direktora je faktički oda-
bl~ao neki neforma~ni i~ipoluformalni krug političkih fun-
k~!o~ara .(katkada .cak I Izravno partijski komitet), a rad-
nički s~vJet sa~o Je formalno ratificirao taj izbor. Prema
tome, Izb.or dIrekt?ra od strane radničkog savjeta kao
predst~vmka kol~ktIva ta~ođer je bio.institucionalna fikcija
I .SVOdlOse na ntua1. Ah na tome Je počivao legitimitet
direktora.
Međut~I?' ~~k legitimite~ menadžmenta u endokratskoj
korpora~IJI mje ~og~o -?Itko osporiti (osim u slučaju
»proxy figh~«,. ~ to Je bIO rijedak, ali medijski dobro pokri-
~en događaj, ili »t~kover bid«, što je stalna prijetnja, ali ne
I svakodnevna ~o}ava),.l~gitimitet direktora mogli su sva-
kog dana ~SPO!Itl radmc~ stupajuć~ u štrajk. Jer štrajk je
zapravo bIO .IzglasavanJe nepovjerenja direktoru kao
agentu .kolektIva. Otuda velika doza institucionalne nesi-
gur~OStl. samo~pravnog menadžera. On je imao veliku
moc: ~h ona Je .stalno ~deološki osporavana (sjetimo se
tadasnJ~g ster~?~Ip~ o direktoru: za razliku od američkog
»exec.utl~e« kOJIJe ~IO »ku~turni heroj«, samoupravni direk-
tor bIO Je ~>kul.turmnegativac«)." Štrajk je bio definitivan
dok.a~ da Je njegova moć ilegitimna. Naravno, bila je to
ozbiljna zapreka profesionalizaciji menadžmenta.
. A s~da :,azmotrimo ukratko promjene tih činitelja profe-
sionalizacije nakon sloma samoupravnog socijalizma.
102
TRŽIŠTE
Ukinuta su sva institucionalna ograničenja razvoju inte-
gralnog tržišta. Prije svega, ograničenja koja su sputavala
normalno djelovanje tržišta rada (u prvom redu, ukinuto je
»vlasništvo« radnika nad radnim mjestom). Zatim, ukinute
su institucionalne zapreke tržištu kapitala: stvorene su pri-
jeko potrebne institucije tržišta kapitala (dionice, burza,
brokerske kuće i sl.), a time su stvoreni i zameci tog tržišta.
Istina, samo zameci, jer u praksi su kupnja i prodaja dio-
nica još marginalne, a tržišna kotacija dionica i drugih
imovinskih prava ne postoji ni u zamecima (nijedan imalac
dionica u Hrvatskoj ne zna koliko njegove dionice uistinu
vrijede). U doba socijalizma poduzeće se nije moglo pro-
dati na tržištu, a sada se prodaje. Jedno tržište ne postoji
ni u začetku: tržište menadžera (menadžerskih usluga). U
razvijenim zemljama, istaknuti menadžeri imaju određenu
tržišnu cijenu, za koju se mogu unajmiti - oni »kotiraju« na
tržištu. U nas nijedan menadžer - ma kakav profesionalac
bio - ne ko tira na tržištu. Ukratko, danas u Hrvatskoj ima
»više tržišta« nego što ga je bilo prije, a to znači da bi uvjeti
za profesionalizaciju trebali biti bolji.
PRIVATNO VLASNIŠTVO
Ali tržište je samo jedan uvjet autonomije poduzeća.
Drugi je - privatno vlasništvo. Institucionalne restrikcije
privatnog poduzetništva, koje su bile/oštre i krute, potpuno
su uklonjene pa sada imamo golem broj privatnih poduze-
ća. No ona su ipak manja, uz pokoje srednje poduzeće
kojima ne upravljaju profesionalni menadžeri. Veća podu-
zeća - koja s obzirom na uložena sredstva, broj zaposlenih
i veličinu proizvodnje dominiraju na ekonomskoj sceni -
prešla su u državno vlasništvo. Istina, ona se privatiziraju,
ali su još pretežito u državnom vlasništu (bilo da je država
jedini ili većinski vlasnik). Država preko HFP ili nekog
ministarstva znatno ograničava autonomiju tih poduzeća,
premda bez empirijskih studija nije moguće precizirati
kolika je njihova stvarna autonomija. U načelu, uvjeti za
profesionalizaciju postoje samo u manjem broju poduzeća
103

čak i nad upra~ni~ odbo~om - kada menadžment djeluje
~ao autosele.kclOmran~ oligarhija koja samu sebe perpetu-
Ira. Četvrta Je ~aza 'p0J~va »institucionalnog investitora« (u
prvom redu, mirovinski fondovi i »investicijski fondovi« a
done~le i. o~iguravajuća društva). Te institucije ulažu' u
kupnju dionica novac svojih korisnika. One su dioničari
iako ~loženi novac nije njihov, a stvarni vlasnici novca nisu
čak m formalni vlasnici dionica. Tu je privatno vlasništvo
nad poduzećem potpuno isparilo.
Međut~m, .1?80-ih godina kao da je nastupila - osobito u
SAD, ~h taj Je tr~nd. z.amjetan i u Europi - »peta faza«:
m~~ad~ment . »pnvatl~lf~«,. poduzeće~ odnosno postaje
vecms.k! vl~smk ..Oslanjajući se na vanjsku financijsku pot-
poru Ih »fl~~?-clJsku polugu« (leverage), koja je zapravo
s~r~mna veličina u odnosu na dionički kapital, menadžment
stječe ,kon~rolni. paket dionica. To preuzimanje poduzeća
p.C?mocu»financijske poluge« tehnički se naziva »leverage
management b~y-o~~« (LMBO). Koliko je korporacija
dosada ~a~o »pnV~!IZlr~no«, nije mi poznato, ali riječ je o
p~zam~smm a,ngazlr~m,? sredstvima.P U razloge te pro-
~J~ne. I m.oguce posljedice neću ulaziti, samo konstatiram
cmjerucu.
Ako pyođe,?o od »nulte hipoteze«, tj. da razvoj počinje
~b OVO, sto. bismo mogli očekivati? Vjerojatno ponavljanje
~stog ra~~oJnog proc~sa. No pitanje je da li bi se ponovio
I red,?sliJed navedemh faza, ili bi neka poduzeća odmah
uskočila ~ »petu fazu«. Jer u stvarnosti, zemlje u tranziciji
ne starta}u ab ov~. O.n~ s~ naslijedile velika poduzeća koja
se ,moraJu (re)pr~~atlZlfat~. U procesu privatizacije podu-
zeca ~e mogu naci u razmm fazama koje je opisao Berle.
No sli~u mogu komplicirati posebne okolnosti, od kojih
neke n~su karakteristi~ne za zapadne tržne ekonomije: a)
da..drust~e?-a po.duzeca u procesu »pretvorbe« budu naj-
pn~e .etatlZlrana I da se tek nakon toga privatiziraju (karak-
tenst!čr:o za .~rivat.iza~ij u .~ Hrvatskoj); b) da se državna
poduzeca pnje pnvatizacije reorganiziraju kao dionička
dr~štv~, pa d~ onda u procesu privatizacije država (ili
drzavm ,fondovI) postane većinski vlasnik u znatnom broju
poduzeca; c) da može doći do masovnog pretvaranja do ta-
68
dašnjih menadžera u (su)vlasni~e p~~em menadžerskog
preuzimanja poduzeća pomoću financijske polu~~ - leve-
e management buy-out - LMBO, a to komplicira vlas-
rag .. d ' (H t
ničku strukturu i proces upravlJanp po uzec~m .u ..rva 3~
skoj je LMBO ugrađen u temeljnu sh~mu pnvatlzacI]e);
d) da može doći do masovnog preuzlmanp poduzeca od
strane zaposlenih (employees' buy-?ut - El!0~' a to pro-
izvodi tip malog dioničara koj~ .se bitno razlikuje ~d .malog
ls
dioničara u zapadnim ekonomijama (~ H~vat~~oJ e I E!3~
također ugrađen u temeljnu shemu pnvat~za~IJe). Ho~e h
to imati nekih konzekvencija za upravlpnJe poduzecem
(imajući na umu da hrvat~ki .m~li d.ioničari }o~ nis~ z~bo-
ravili tradiciju samoupravlpnJa I da Ih, na pnmJ~r, .smdl~at
može mobilizirati protiv menadžmenta - a takvih Je s~uca-
jeva bilo), ili će, kad profunkcionira tržiš5e dion~ca, om ras-
prodati svoje dionice - zasad se ne moze znati. .
No, ako pretpostavimo da će država uglav~om. ~.:o~at~
svoje dionice (ili bar većinu dionica) privatmm fizičkim I
pravnim osobama, bivše socijalističko .po~~ze~e.pretv~~llo
bi se u sustav privatne ekonomske moci prilično shcan
zapadnoj korporaciji, čak i ako dođe do masovn?g LMB<?~
a to je u Hrvatskoj izgledno. Stoga ~e s~da myozepo~taVltl
pitanje: je li osnovni smisao pnvatrzacIJe drzavmh .l.~ru-
štvenih poduzeća prijelaz od sust~va ~on~pols~e poht~cko-
-ekonomske moći na sustav moci pnvatmh ohgopola.
U vezi s tim postaje prilično upitan ideolo~ki koncept
»vlasničke demokracije« ili, kako ga Berle naziva, ).>narod-
nog kapitalizma« (people's capitalisrr:).. Ako dominantnu
ulogu u ekonomiji igra moć (makar I privatna La ne (p n-
vatno) vlasništvo, onda j.e taj koncept čista ut?pIJa. Ako se
pak vlasništvo koncentnra u ru~ama menadzmenta~ on~a
više nije ni utopija. Uostalom, ru sa~ Be~le ?-e gradi svoJ~
»ekonomsku republiku« ili »nar~dm kap~ta~lzam« na ~el~-
kom broju malih dioničara, već Im .do?aJe I ?rug~ »dIO~I-
čare kroz institucije« odnosno korisnike. Blia bi .to ;I~~
korisnička nego vlasnička demokracija .. Ali .naJv.azmJ1
temelj »narodnog kapitalizma«, za ~~rle~, .Jest »javni ..ko~-
senzus« koji formiraju intelektualn~ hd~r~ Javnog. mmJye~Ja
(sveučilišni profesori; nezavisni novman, Istaknuti strucnja-
69
 ci, ugledni politički vođe).36 No od to' . ,. u hijerarhiji) i b) moć za nešto (sposobnost da se učini nešto
deset godina (nakon 1959 ) I ga Je u sljedećih dva- pozitivno - da se riješi neki problem). U vezi s time imamo
Laue naziva »informirano'J'amv a o os!~lo: Theodore H. von i dva tipa sudjelovanja u moći: a) Kad je riječ o prvom tipu
. .. no mruJenJe« koini
rum mnijenjern«. Njega su zamii '" »po oJrum jav- moći, sudjelovanje se sastoji u tome da se moći jednog
-tanks« i grupe za političk kci .Jeruli .Ide?loški »think- aktera suprotstavi kontramoć ili veto-moć drugog aktera, a
. " . u a CIJU koje ti . . .
b IZlllS
.. I vojnoindustrij skiI k omp I'eks a »[av . nancira '" veliki rezultat je blokiranje akcije prvog aktera. To je, dakle,
forrmraju masovni rnediii na ..V.' no rnmjenje« negativno sudjelovanje u moći. b) Kad je riječ o moći za
snosti.F Politički marJef najnizoj mogućoj razini sugla- nešto, tada sudjelovanje u moći znači ravnopravno sudio-
omogućuje ljudima koji r~~g r~ko e.le~tronskih medija ništvo u procesu »problem-solving«, tj. u procesu dono-
»političkom tržištu« »proda.P° azu kvelikim n?vcem da na šenja odluke. To pozitivno sudjelovanje nazivam partici-
politiku. JU« sva oga kandidata i svaku
pacija.
Naravno, to ne znači da u . di . . Kad je riječ o participaciji, valja se čuvati pseudoparti-
p.oduzeća pod kontrolom marh~? I::Iduallllm. slučajevima cipacije, koja zapravo znači manipulaciju (a manipulacija
cionirati kao uspješna i d I iorucara ne bi mogla funk- je, prema C. W. Millsu, oblik provođenja moći). Lažna
manje da se takvi efekti ;e ~T~kra:.ska« poduzeća, a još participacija obično je umotana u neku ideološku oblandu.
?om sektoru, ali to ne može biti og I ~OStICIu kooperativ- Stoga participaciju valja razlikovati od participativne ideo-
jentaciju socijalne demok ..1 I osnovica za generalnu ori- logije: ideje, vrijednosti i norme participacije moraju biti
racIJe. .
više dio implicitne negoli eksplicitne kulture (eksplicitna
moraju biti samo tehnička pravila procedure). To trebaju
SUDJELOVANJE U MOĆI - PARTICIPACIJA
biti ideje, vrijednosti i norme po kojima uprava i sindikat
Razmatranje pr' ti .. žive i postupaju ne pitajući (ne obrazlažući) zašto. »Zato
modela i procesa ~V;ol~~~~u!e~. v~crpne ~naliz~ raznih što se to tako radi.« Prema tome, participacija mora biti
ravno, samo čeprkanje o . s IC ~ zem.IJama Jest, na- nešto »as amatter of fact«, a ne ideologija. Ne zaboravimo
malo temeljno teori"~koP i kO~I~~ra~ce·v ~h mene je zani- da se radničko samoupravljanje u bivšoj Jugoslaviji, u
cije prijelaz od sustlva m~~~nJe. Je li su~tma (re)privatiza- kojem je bilo vrlo malo stvarne, pozitivne participacije,
ili je to ipak samo prijelaz ~~ ~a;ustav pnva~~g vlasništva, uglavnom iscrpljivalo u ideologiji!
je privatizacija samo zami Je no~ na drugi np moći. Ako Međutim, takva participacija može biti samo plod duge
nom ekonomskom " Jena pohtokratske moći privat- prakse. Ali, kako započeti? Kako privoliti tradicionalno
mOCI ond .. I
zemljama u tra . ...' a se socija na demokracija u autoritarni management da prihvati participaciju? Statu-
nZlCIJI ne treba .. . .
demokraciju« ili »narodni k . ~nJentIratI na »vlasničku tarna (državna) regulacija može pri tome biti korisna, ali
svoj dio kolača tj s d' Il apI~a zam«, .već na to da izbori nije dovoljna. Kako privoljeti radnike i njihove predstav-
'.. . u Je ovanje u moći.
T a k va strategija t .. ki nike (sindikati, tvornički savjeti, radnički direktori i sl.) da
dijeliti, tj da m ' .~onJs 1 ~r~~~ostavlja da se moć može prihvate participaciju? Kako ih uvjeriti da je menadžment
distribuciJ:a mo~'c ruJ~ stvar »Ih-lll« već »koliko«. aravno
I moze u konkretno IV' biti ' iskren u prihvaćanju participacije? Ipak, glavni je problem
»zero-sum-game« ar t . . m s ucaju ItI 1 tipa kako privoljeti menadžment.
nični slučaj nego pr~vi~de ~ ~od~rrum ?ruštvima'prije gra- Obrazovanje menadžera tu može mnogo pomoći, ali ono
ljena _ istina ne uvijek ravnomi ruštvirna moć Je podije- samo može dovesti do »prosvijetljenog apsolutizma«.
.' mjerno.
Ka d govonmo o pod' eli '" . . . Saznanje vrhunskih menadžera da ni sama, vrlo razrađena
tipa moći' a) moć d J .mocI, valjalo bi razlikovati dva menadžerska struktura ne može dobro funkcionirati bez
. oc na nekim (u poduzeću ona se izražava
71
70
 participacije
d . V
(»participativni menadžzment« ) može p ,. praktična iskustva u zapadnim zemljama - od poznatog
a s~ Isto nacelo protegne i na struk . 'v. omoc~ Scanlonova plana." kojega početak datira još iz doba Velike
to nije sasvim dovoljno Men dž turu izvršilaca. No m krize (a koji se u nekim američkim poduzećima i danas pri-
i »hard way« _ da radni~i i sin;ik~~~~a ~ora shvat~t~ - čak mjenjuje) pa do raznih oblika »proširenja zadatka« (job
razne načine (a ne samo št ik JU veto-moć 1da na enlargement) i »obogaćenja zadatka« (job enrichment),
oniranje menadžmenta i p rdaJ o~) mogu .blokirati funkci- »job redesign« do raznih autonomnih »proizvodnih timova«
.. .. o uzeca te da Im s 'V' I .
particrpacija negoli konfront c1Ja .. ' D . e VIse lSP ati (na primjer, u Švedskoj)4o - i da ne nabrajam. Tu se postav-
Drugog svjetskog rata kolek: .. » oista, sve do kraja ljaju dva ozbiljna problema: da li i u kojoj mjeri autorna-
kada imalo kvalitetu parti . lV?:OJe pregovaranje rijetko tizacija, a osobito informatizacija, dopušta takve.participa-
bila da se postigne dogOv~~I~aCIJ~.. Svrha.Je pregovaranja tivne aranžmane te da li su ih radnici spremni prihvatiti. U
mo~da i oblicima industrii ske a~a~!m ~adI?ca. raspra;:~m, .a jugoslavenskom samoupravnom sustavu nije se na toj inter-
bolje uvjete za svoje član cije ..Sindikati su tražili naj- medijarnoj razini poduzimalo ama baš ništa (suprotno oče- .
cese odlučivanja poslodav~:ep a ne lzrav~n u~jecaj na pro- kivanju zapadnih promatrača): tenor participacije bio je
da zadrže porast troškova il: d o~~odavce Je ~nnul.o samo to stavljen na donošenje ekonomskih (upravljačkih) odluka
1
Ciljevi stranaka bili su radi kaf 1 ,po moguc~os~l, smanje. na razini poduzeća, dok je u pomanjkanju kolektivnog pre-
no ... stvar se rješavala ro no sU'pro~stavIJem. Normal- govaranja i industrijske akcije sindikata uvjete rada i zapo-
nja', bez ikakve ras ravePo ce.som.vu~aJa~~lO~ zastrašiva- slenja regulirala uglavnom država (»autonomna« regulacija
ničkim problemima.PU n '1 ;:.~Jedmc~l~ ciljevima i zajed- sastojala se uglavnom u prepisivanju državnih propisa u
zov i borba.e-f Danas je ~Ja~~;:~ slučaju pr~)CesJe bio iza- unutarnje akte poduzeća). Uostalom, kao i u zemljama
ranja u nekim poduzeći dtura kolektivnog pregova- realnog socijalizma. Neke oblike participacije na toj inter-
procesima »fine regUlacij~~a on; ograđena 'p~rticipativnim medijarnoj razini pokušali su bez institucionalne potpore
tivity bargaining " p razmm nazivima (»produc- uvesti neki industrijski sociolozi u Slovenijij! (Veljko Rus
U ": ~>Jomtconsultation« i sl.).
procesu participacije ud' ( . i drugi), ali su morali odustati, jer radnici nisu prihvatili
participaciju na višim razina~~' ~z~c~ o.stavlJam ~o strani takvu participaciju. Ali iskustva na tom području participa-
nalnoj) možemo razlikovati : o a n~J, grans~oJ.' nacio- cije poznata su i dostupna zemljama u tranziciji.
zaposlenja, b) sudielovani tn podruc~a ~) uvjeti rada i Što se tiče participacije u donošenju ekonomskih (uprav-
(upravljačkih) odluk~ u dJe ~ .donose?J.u ~~onomskih ljačkih) odluka, praksa je mnogo siromašnija. U državnim
medijarnoj razini: »hum~~iz~~~~u 1c) partIClpacIJ~.n~ inter- socijalističkim poduzećima takve participacije uglavnom
tivnost na radno . rja rada«, autonomija I krea- nije bilo, kao ni u nacionaliziranim poduzećima u zapadnim
me mjestu
Vj eroj at . '1V • •• zemljama.f U Britaniji nije je bilo čak ni u kooperativnim
odluka o n? J~ naj akse. ostvanti participaciju u donošenju
uvjetima rada I zaposle' T . . orgahizacijama.43 U privatnim poduzećima u SAD i Brita-
govaranje _ ma kolik bil nJ.a.. u.Je kolektivno pre- niji također je nije bilo. »Management prerogatives« bile su
Ono utvrđui eneket o 1o nepartlClpatlvno - probilo led.
izričito isključene iz pregovaračkog procesa." Neka prak-
ne može I·C'I.J Nne e parametre Ispod kojih »fina regulacija«
. aravno u ovom ref t . tična iskustva imali smo u bivšoj Jugoslaviji i nekim zem-
?~t~oCij~niti ra~l~čite participativnee:~e~~~ ~~~~~.rt:~~~ ljama EU, na prvome mjestu u Njemačkoj .45
U Jugoslaviji zakon nije propisivao samo participaciju u
fjamaat~ ~r:~~tcl.~I.vnaIskustva postoje i da su dostupna zern-
lJI. donošenju odluka na razini poduzeća već puno radničko
»Fina regulacija« na sekt d . upravljanje. Međutim, svima nama koji smo živjeli u tom
nas uvodi na inte dii oru ra. nih odnosa neprimj'etno sustavu poznato je - a to potvrđuju i oskudne empirijske
rme ijarnu razinu. Tu također postoje
73
72
 studije= - da je sve važne odluke u poduzeću donosio ili . tvu a mnogo više na »protokapitali-
bito radom u mozems , 1· ičk kl
sam direktor, ili njegov uži menadžerski tim, ili menadžer- I . dž z menta i novoformirane po ItlC e a-
ste<<,.!~~edodvamena. n o oci sl· određenog »antiradničkog ras-
ski tim proširen predstavnicima partijske i sindikalne orga- ~Im se a su om .. Hrv t k .)
nizacije (»kolegij«) - ili čak neka uža neformalna grupa oko se.. V 51 (kakvo postoji bar u a s OJ .
p~~ož~nJa« u drustvu 1" eče: je li to reakcija na ide?lo-
direktora." Radnički je savjet uglavnom udarao »gurneni NIJe ~.asno o?akle ono po /avnom sustavu (kad su inženjera
štambilj« (rubber stamp) na te odluke, a pseudoparticipa- gizaciju radnika u samoup ili dnika) Po načelu
cija samo je beskrajno komplicirala proces odlučivanja i čiliš ofesora pretvon u ra .
i sveUC1isnog pr V •t ..eč ostala ideološki nepo-
dovodila do velikog vremenskog odlaganja u donošenju »učini sup!otno«.'. m?zda J.~ ~.n:>dj~atnik«, koja označava
odluka." Ukratko, iz »jugoslavenskog iskustva« nema se
što naučiti, bar ne u pozitivnom smislu. ~ud~a pa Je zan:;J~J~~~ ~~j~~ ljudskom aktivnošću.t"
covJeka što s~ a V ••iia ići u zemljama u kojima
U Njemačkoj i skandinavskim zemljama sudjelovanje u A posebno ce tesko parncipac ~ .. faktički ne priznaju
donošenju ekonomskih odluka statutarno je regulirane." li . cionalna homogemzac1p .V ••

popu zam 1.na 1 .. .. konflikte i kooperaciju razhc1tlh

Taj je sustav dovoljno poznat, a poznate su i njegove sla- ~nteresn~ dtferenc1JacIJU'rmalno stanje stvari. I još jedno
bosti (stvaranje dvostruke birokracije i pretvaranje radnič- mteresmh grupa kao no. d t ijski konflikti u državnom
kih predstavnika u »Betriebfurstens« - u »industrijske prin- V • • Hrvatske· m us n .
zapazanje IZ št :.. negoli u privatnom sektoru, 1 to
čeve«). Uostalom, pitanje participacije u uvjetima tržišne sektoru mnogo su oSvnJI ože razdvojiti ulogu poslo-
ekonomije i privatnog poduzeća-" otvoreno je raspravi. naprosto zato št? drzava nt~ mec' uvij ek prevladava uloga
Ovdje nije mjesto da se upuštam u tu raspravu. dd loge Javne v las I, v .. (di
Međutim, čak i kad uvođenje participacije ne bi bilo pod- avc~ o . u . dik I borbu doživljava kao »pritisak« ~-
vlasti koja sin .1 a nu (to on u psihološkom snu-
ložno raspravi, zemlje u tranziciji susrele bi se s golemim verziju), a štra~~ k~o »'pObU::~articipaciju u zemljama u
problemima u implementaciji te ideje. Prije svega, to je slu i jest). O~lJentlr~t.1 se dugo i neizvjesno putovanje.
problem »lenjinističkog naslijeđa« (naslijeđena kultura), tranzicij i znači zaputrti se na
· ,
koje je u velikoj mjeri onesposobilo generacije rođene u »It's a long way to Tlpperary.«
socijalizmu i za tržišno poslovanje i za participaciju u podu-
zeću i u politici. Ali tu je još jedan problem povezan s for-
miranjem nove kapitalističke klase. Ta klasa in statu nas-
cendi sklona je brzom zgrtanju bogatstva na načine koji u
razvijenim tržnim privredama nisu uobičajeni, čak ni dopuš- Bilješke i reference
teni. Drugo, ona je sklona nekontroliranom ponašanju ne
samo u osobnoj potrošnji (ponekad me podsjeća na fran- . lution i Eastern Europe, London, 1969, Long-
I Ljubo Sire, Economlc Dev~ unon In k ... dva značenja: 1) ekonomsku
cuske kapitaliste od prije stotinjak godina, koji su se natje- . d olution« Ima u njlZl ,.
mans. "Economlc ev I .. ( ništenje ekon:omskog stroja«,
cali tko će za jednu večeru pojesti godišnju radničku nad- decentralizaciju i 2) retrogradnu evo UCljčUo"oUvo drugo značenje.
. i i) U tekstu sam nazna I
nicu), nego čak i u politici (podsjeća me ponekad na rusku neuspjeh re ornu . .. li a nalazi se u prvom
2 Jedan pokušaj autopsije samoupravnog socija izrn
buržoaziju koja nakon Februarske revolucije nije slušala
savjete iz Engleske i Francuske da sa sindikatima treba pre- poglavlju knjige. t i Yugoslavia Becoming Pro-
. Managemen 10
Josip Županov, "Is E nterpnse
.
govarati, već je vjerovala da će - po riječima njezina vođe 3 Industrial Manager5, White
fessionalized?«, J.J. Boddewyn, ed., European
Rjabušinskog - »koščata ruka gladi« primiriti radnike. Zna Plains, 1976, IASP, str. 449-490. . Y lavia in 19805, Boulder,
se kako je to završilo). To se najmanje odnosi na »čiste« 4 Pedro Ramet, "The Yugoslav Press 10 Flux«, ugos
privatne poduzetnike koji su već prije stekli kapital, oso- 1985, Westview Press, str. 100-127.
75
74
 .. . . vemu što sugerira. Prosječnom Amerikancu smrdi na
5 Od brojnih studija navest ću samo neke: Josip Županov and Arnold S. Tan- ponJekla I tuđa Je u s t vu sa svim vrstama seksualnih novotanja I
nenbaum, »The Distribution of Control in Some Yugoslav Industrial Orga- t olej nameće crvenu zas aId b
pe r, a Bogu i religiji « »Joseph Schiffman, Mutual n e -
nizations as Perceived by Mernbers«, Control in Organizations, New York, ogrdnim tonom prem . .. D H II
P . br h d Letter of Edward Bellarny to William ean owe s«:
1968, McGraw-HilI Books, str. 91-109; Veljko Rus, "Enterprise Power
Structure«,
-Management
in Josip Obradović and William N. Dunn (eds.), Workers' Sel]-
and Organizational Power in Yugoslavia, Pittsburgh, 1978,
Harvard
sa
nl
°
amen..
L~~~:~
tedness. U~pu IS eli.
B
12.370 (Autumn 1958.). Da socijalizam ne smrdi
in~el:~~alc~ već i američkom radniku, svjedoči zgoda koju
Dr Martin Patchen: kad je jednog radnika TVA
UCIS, str. 199-217; Vladimir Arzenšek, »Samoupravljanje i struktura ml Je davno IspnčaoAkOlehga.t ). upitao nije li TVA socijalističko poduzeće,
moći: stabilnost sistema dominacije«, Revija za sociologiju, Vol. XI, br. (Tennessee Valley ut on y. .
1-2, Zagreb, 1981.; Vladimir Arzenšek, Struktura i pokret, Beograd, 1985, ovaj se smrtno uvrijedio (vidi kraj prvog poglavlja).
Institut za društvene nauke. 16 MGaIlo op. cit., str. 170-173. .. .
17 K~n Jowi~t, New World Disorder, Berkeley, 1992, University of California
6 Fikreta Bahtijarevič-Šiber, »Organizacijska kultura: operacionalizacija i
istraživanje«, Revija za sociologiju, br. 1-2, Zagreb, 1992. Press, eh. 9. .. I· Z reb 1989
. V . ., Ekonomska kriza i reforma socuu IZ ma, ag, ,
7 Vidi Pavao Novosel, Politička kultura u SR Hrvatskoj, Zagreb, 1969, Fakul- 18 Dragomir ojmc,
tet političkih nauka, i Josip Županov, Sociologija i samoupravljanje, drugo Globus, str. 26. . .
izdanje, Zagreb, 1987, Školska knjiga, str. 26-76 i 86-102. 19 a primjer A. Pannekoek, B. Rizzi, L. Marliau I dr. B
' P N York 1959 Harcourt, ra-
20 Vidi A.A. Berle, Power without roperty, ew , ,
8 Na primjer, Branko Horvat, ABC jugoslavenskog socijalizma, Zagreb,
1989, Globus, str. 41-42. Aleksander Bajt mnogo je oprezniji. Za njega je ce str. 60-61. .. I H t
' . S· I O ership - Collective and Individua «u orvat-
samoupravno poduzeće samo »second best choice« u odnosu na privatnu 21 Tako A. Bajt, »Socia wn
privredu. Samoupravni oblik društvene svojine, Zagreb, 1988, Globus, str. -Marković-Supek (eds.), op. cit., str. 151-163.
10-12. 21 Branko Horvat, Politička ekonomija socijalizma, Zagreb, 1984, Globus,
9 Oskar Lange and Fred M. Taylor, On the Economic Theory of Socialism, str. 32-79. 968 B Press (prvo
Minneapolis, 1938, University of Minnesota Press, str. 72-98. 23 Karl Polanyi, The Great Transformation, Boston, 1 , eacon

10 Branko Horvat, »An Institutional Model of a Self-managed Econorny«, u izdanje 1944.), passim. . O kaže. »Potražnja
B. Horvat, M. Marković, R. Supek (eds.), Self-governing Socialism, II, 24 Za Adama Smith~ ~~:~eakk~~r~~~:oa~ Ir~:~k;,d;:::iira nproizv~dnjU Ij~di,
White Plains, 1975, IASP, str. 307-327. za ljudirna, kao I" . k d suviše brzo napreduje.«
Il Max Gallo, Manifeste pour une fin de siecle obscure, Paris, 1989, Editions ubrzava je kad ona teče sporo, zaustav Ja je a. York 1956
Citirano prema Herrymon Maurer, Great Enterprise, ew , ,
Odile Jacob. Po zaključenju ovog članka dospjela mi je u ruke najnovija
knjiga Davida Schweickarta Against Capitalism (New York, 1994, Cam- Macmillan, str. 152.
bridge University Press, str. 480.). jegova je glavna teza da se usprkos 25 Ken Jowitt, op. eit., str. 284-305. . . I d
.. . E omle Systems: Organ/zatlOna an
slomu komunizma u Istočnoj Europi i raspadu SSSR-a kapitalizam ne može 26 Vidi Kanji Haltam,. Compar~llve d e~~ffs 1986 Prentice-Hall, str. 38-49.
opravdati ni u ekonomskom ni u etičkom smislu. Postoji alternativa kapi- Managerial Perspecuves, Eng ewoo I" .. liz pisac
talizmu koja obećava veću efikasnost i jednakost, racionalniji rast, demo- 27 Jedan od istaknutih ranih simpatizera samouprav~og s(~IJas ~~ Edi-
kraciju i smislen rad. Ta alternativa, »ekonornska dernokracija«, tržišni je knjige Socialisme etl'autogestion: e~perlene~ yougos ave ar~Štar ~mflet
socijalizam s decentraliziranim planiranjem investicija i demokracijom na . d S il) Albert Meister, pn kraju života napisao Je p.
nons ~ eu , avliania nazvavši ga samoupravIjanje u
radnom mjestu. Zapravo, to je ipak prerađena verzija ranije knjige Capi- protiv Jugoslavenskog samoupr J J. I Autogestions,
talism -or WorKer Control? iz 1980. U njoj ne nalazim neke posve nove zatvoru - »Pour en finir avec l'autogest\On yougos ave«,
ideje. Paris, 1981, No. 6, str. 255-257.
12 Marvin Harris, America Now, ew York, 1981, Simon and Schuster, str. 28 Fikreta Bahtijarević-Šiber, op. cit., str. 36. .. D uštvena
46-47. 29 Tim modelima i iskustvima posvećen je poseban broj časopisa r I
13 Josip Obradović, Rad i tehnologija, Zagreb, 1989, SDH, str. 98-103. istraživanja, vol. 2, Zagreb, 1993. . w York
14 Knjizi Daniela Bella The Coming of Post-industrial Society: A Venture in 30 Edward S. Mason (ed.), The Corporation in Modern Society, e ,
Social Forecasting, New York, 1973, Basic Books, prethodila je The End of 1967 Atheneum, str. X-XI. . p erty
Ideology, ew York, 1960, The Free Press of Glencoe. 31 A.A: Berle i G.C. Means, The Modern Corporation and Pnvate rop ,
15 »Riječ socijalist nisam nikad mogao probaviti. U prvom redu, ona je tuđeg ew York, 1932. 77
76

Šesto poglavlje
Mali dioničari i »narodni kapitalizam«
Pretvaranjem »samoupravnih« poduzeća u dionička dru-
štva nastao je velik broj malih dioničara. Nema točnih
podataka o njihovu broju, a procjene iznesene u medijima
kreću se od petsto do šesto tisuća. »Disperzija vlasništva«
nije hrvatski specifikum, susrećemo je i u drugim kapitali-
stičkim zemljama, napose u SAD, gdje neka velika podu-
zeća broje na stotine tisuća »vlasnika«. Nas ovdje zanima
kakve (ako ikakve) potencijale sadrži velik broj malih dio-
ničara za razvoj hrvatskoga gospodarstva i društva. Prije
svega, tko je danas u Hrvatskoj zainteresiran - ili bi mogao
biti zainteresiran - za razvoj malog dioničarstva?!
Prvi je interesent hrvatska Vlada. Ona nastoji taj sloj
spasiti od brzog nestajanja. Naime, za razliku od SAD,
mali dioničari u Hrvatskoj nisu osobe koje ulažu svoje sitne
ušteđevine u kupnju dionica. To su pretežno zaposlene
osobe u poduzeću ili umirovljenici iz tog poduzeća. Njima
je određeni broj dionica njihova sadašnjeg ili bivšeg podu-
zeća ponuđen na otplatu uz popust. S obzirom na loše pri-
hode, oni su stalno u iskušenju da odustanu od dalje otpla-
te. Kakav interes ima u tome Vlada? Očito, ne neki eko-
nomski interes. Možda Vlada ima »grižnju savjesti«. Naime,
pretvaranjem društvenih poduzeća u državna, ti su ljudi
izgubili svoje uštede koje su se u samoupravnom socijali-
zmu definirale kao »minuli rad«. Budući da udio pojedi-
naca u »minulom radu« nikad nije bio individualiziran ni
kvantificiran pa nije činio subjektivno pravo pojedinca koje
se može utužiti, te su uštede radnika i umirovljenika sada
faktički nacionalizirane.? Oni ih sada moraju otkupljivati,
budući da država nije prihvatila rješenje da se voucheri bes-
platno podijele stanovništvu. Popust u kupnji dionica neka
je vrsta djelomičnog obeštećenja, a to se odnosi i na olak-
šanje otplate. Je li taj »moralni razlog« glavni motiv Vla-
dina interesa ili Vlada ima neke političke ambicije izgrad-
88
nje »ekonomske republike« na nače~ima ~?arodnog kapi ta-
lizma« (people's capitalism), teško Je reci.
SMALL IS BEAUTIFUL
Drugi interesent mogli bi biti libera~. ~ozna~a je a~erzija
američkih liberala prema velikom blZ~~SU(bI? business).
On se shvaća kao »neprijatelj«, njegovllllteresl s~pr~~m su
interesima »naroda«. Njihov je ideal »malo. Je . hJe~o«
(small is beautiful). Ako se već ne može. u~n~t~ veliko
poduzeće, treba ga decentralizirati na m~?Je Jedl~lce .:A u
prvom redu treba decentrali~i~ati vl~smstvo. M1sl~ h ~a
takvoj valnoj dužini i ~vats~ b.~e~ali? ~e znam, ali om o
torne još nisu rekli poslJedn~u .n.Jec: Moz~ se,. dakle, pre.t-
postaviti da bi i liberali mogli bItI zalllt~r~Slf.a~l1za.?drzanJe
malih dioničara. Treći interesent mogh bi b~t1sO~~Jal~em?-
krati i sindikalisti. Oni bi u poduzećima gdje vecmu imaju
mali dioničari mogli vidjeti priliku za »ekonom~ku demo-
kraciju« zasnovanu na »kolektivn0!D po.duzet~štvu«, pa
čak i za radničku participaciju. Naime, ~ radničko sam~-
upravljanje bilo je zasn~va~? n~ »kole~t1vno~ poduz~t~-
štvu«, samo što taj termin nije bIO u sluzben~J upotrebi )~r
je poduzetništvo bilo tabuizirano. Ipak, neki su auton (1 Ja
među njima) rabili taj termin u. analizi. No sa~o~?ravno
»kolektivno poduzetništvo« razlikovalo se od diorncarst~a
u tome što je kao »poduzetnički ulog« (ent~epr~neunal
input), koji daje pravo na sudjelovanje u. profitu 1 uprav-
ljanju, bio definiran »živi rad«, a ne kapital.'
PARTICIPACIJA U MOĆI
Sada je ta institucionalna formula izmijenjena. ali to teo-
rijski ne isključuje mogućnost da se »kolek~~vno poduzet-
ništvo« zasniva na kapitalu i na tome utemelji »eko~omska
demokracija«. Uostalom, samoupravijanje ~teI?eIJeno na
ulaganju kapitala odavno postoji u koop~rat1V~lI? p~?uze-
ćima. Manje bi bilo realistično t~melJ1tl 'partiCIpacIJu ~a
dioničarstvu - participacija je sudJelova.nJe u ~rovođenJ~
moći (power sharing) i neovisno je o sudjelovanju U vlasm-
štvu.
89
 Kad već postoje, stvarno ili potencijalno, činitelji zainte-
resirani za male dioničare, razmotrimo malo pobliže dio-
ničko društvo ili »korporaciju«, kako se to naziva u Ame-
rici. Korporacija je vrlo stara institucija. Kao pravna insti-
tucija ima korijene u srednjovjekovnoj povijesti, a imala je
i drukčiju ulogu nego danas. No ona je u 18. stoljeću zbog
spekulacija, nepoštenja i financijskih ekscesa bila toliko
diskreditirana da je od 1720. (South Sea Bubble crash) bila
zapravo stavljena izvan zakona u zemljama engleskog jezi-
ka. Potkraj 18. i početkom 19. stoljeća polako se ponovno
uvodi, uz mnoga ograničenja, u Velikoj Britaniji i SAD.
Sredinom 19. stoljeća ona je u širokoj upotrebi. A pri
svršetku stoljeća ona je komercijalni instrument strahovite
djelotvornosti, kojeg se ljudi boje zbog njegove moći, mrze
ga zbog ekscesa u upotrebi moći i koji je sumnjiv zbog poli-
tičke manipulacije državnom vlašću, ali kojemu se ujedno
dive zbog njegove sposobnosti da provede ono što je na-
umio."
KONTROLA NEOVISNA O VLASNIŠTVU
Kao pravna institucija, korporacija se temelji na privat-
nom vlasništvu i dugo se činilo da se u pravnom pogledu
ona ni po čemu ne razlikuje od individualnog privatnog
poduzeća. Međutim, 1932. godine A. A. Berle i G. C.
Means u knjizi Moderna korporacija i privatno vlasništvo'
konstatiraju da je u korporaciji izvršena fisija: kontrola se
potpuno odvojila od vlasništva. Kontrolu obavljaju profe-
sionalni menadžeri, koji ne moraju imati nijednu dionicu,
a »vlasnici« (dioničari) gube kontrolu nad poduzećem.
Međutim, u kasnijoj knjizi, Moć bez vlasništva+ objavlje-
noj 1959., Berle kaže da odvajanje kontrole od vlasništva
nije najvažnije. Najvažnije je to što je u modernoj korpo-
raciji vlasništvo u smislu rimskog prava, dakle puno ovla-
štenje vlasnika u odnosu na res (stvar), gotovo potpuno
iščezlo. Vlasništvo nad sredstvima poduzeća pripada korpo-
raciji kao apstraktnoj pravnoj osobi, a obavljanje vlasnič-
kih ovlasti raspoređeno je među osoblje, od vratara do
generalnoga direktora. Vlasništvo nad dionicama nije nika-
90
kvo vlasništvo nad poduzećem: dionice su samo određena
korisnička prava (claims) prema poduzeću. Naravno, ostao
je i dalje jezik (retorika) privatnog vlasništv.a, ali vlasništvo
je isparilo, a ~lasn~čko ~oduz~će pretvo~tlo s.~ ~ sus.tav
moći, izućavanje kojega više pnpada u sociologiju 1 polito-
logiju negoli u ekonomiju. Primijetio bih ~sput - ne bez s~~-
novite ironije - da je iščezavanje vlasmštva mnogo p~lJe
Berlea zamijetio K. Marx, rekavši da dioničarstvo ukida
privatno vlasništ~o ~ ok~iru samog ~apitalizm.a.7 .No Be~-
leova je zasluga sto Je opisao 1 analizirao nestajanje vlasni-
štva. On razlikuje četiri faze, koje - uostalom - mogu koeg-
zistirati.
Apsolutna kontrola
Prva je faza »apsolutna kontrola« većinskog vlasnika koji
ima kontrolni paket dionica, pa stoga i većinu glasova na
skupštini dioničara. On može smijeniti ~pravu (ma~age-
ment). Ali ni on nije u punom smislu vlasmk nad stvan (po-
duzećem), jer ne može mijenjati odluke menadžmenta dok
je on još na kormilu. A ne može ni s~!enjiv~ti ~en~?žment
kad mu se prohtije. Mora za to imati cvrste 1 uVJ~~IJIveraz-
loge, jer mu se hirovito smjenjivanje mož~ osvetrti (np:. ~a
neće moći naći sposobne ljude da zamijene one ~oJe Je
otjerao, ili da bankari poduzeća postanu »nervozm«).
Radna kontrola
Druga je faza »radna kontrola« (work~ng con~rol), ka~o
se to naziva na financijskim tržištima. To Je slučaj kad poje-
dini dioničari ili skupina dioničara nema kontrolni paket,
ali ima znatan paket i dovoljno utjecaja na upravni odbor
da na kandidatsku listu stave one pojedince koje oni žele
i da pomoću punomoći manjih dioničara (proxies) to osigu-
raju. Ovdje vidimo još jasnije nego u slučaju »apsolutne
kontrole« da je u igru uveden bitno politički element. Jer
»radna kontrola« krupnog dioničara bitno ovisi o odnosu
(podjeli moći) s upravom. Ako se taj savez prekine, imalac
»radne kontrole« mora pokušati pridobiti za sebe druge
dioničare i onda povesti borbu s menadžmentom na skup-
91
štini (proxy fight). Takvi slučajevi nisu česti (češći u manjim
nego u većim korporacijama), a ishod je uvijek neizvjestan.
No, usprkos tomu, menadžment se uvijek pribojava »kor-
poracijskog uljeza« (corporate raider) i moguće operacije
»takeover bid«. Na primjer, kad tržišna vrijednost dionica
padne ispod nominale pa se nađe »raider« koji će ih od dio-
ničara pokupovati po nominalnoj vrijednosti i tako preuzeti
kontrolu i otjerati dotadašnji menadžment.
»Management control«
Treća je faza »management control« (korporacija pod
kontrolom menadžmenta ili, kako je neki autori nazivaju,
endokratska korporacija). To je situacija kada menadžment
može uvijek dobiti punomoć većine dioničara i ne mora se
ni s kime konzultirati koga će staviti na listu članova uprav-
nog odbora. Top management odabire i članove upravnog
odbora i menadžere. Drugim riječima, upravljači biraju
sami sebe i svoje nasljednike. Naravno, izbori se provode
uz veliku pompu i strogo poštivanje ceremonijala kako bi
se očuvala institucionalna fikcija da »privatni vlasnici«
biraju menadžment. Ta je fikcija veoma važna za uprav-
ljače jer se na njoj temelji njihov društveni legitimitet.
Premda se dioničari endokratske korporacije i dalje pri-
stojno zovu »vlasnici«, oni su pasivno-receptivni, Oni mogu
samo nešto »primiti« (korisnici), ali ni pravno ni faktički
nemaju nikakve inicijative u odnosu na res, tj. ne mogu se
miješati u upravljanje. Dioničar se može zaposliti u svom
poduzeću, ali tada je posloprimac, a ne vlasnik. Unuk biv-
šeg vlasnika, npr., premda bogat i u posjedu financijski vri-
jednog paketa dionica, mora (ako želi karijeru) tražiti
zaposlenje u poduzeću kao i svi drugi, oslanjajući se na
svoje sposobnosti, a ne na dioničarske glasove. To je
poznato u američkom biznisu.
Institucionalni investitori
U četvrtoj fazi dolazi do odvajanja ulagača čak i od di-
oničkog papira. To je slučaj »institucionalnih investitora«,
kao što su osiguravajuća društva (u nešto manjoj mjeri),
92
mirovinski i investicijski fondovi (u. znatno većoj mjeri).
Novac kojim ti institucionalni investit?ri kupuju dioni~e n~
pripada njima, već kori~nicima: Om .sl! samo upravltelp
(trustees) toga novca. Ali stvarru v~a~mcl toga ?ovca (~O~l-
snici) čak ni formalno nisu »vlas~cl« 'po~uz~cav~ koje ~e
novac uložen - oni ni formalno msu dioničari. Iščezavanje
privatnog vlasništva nad poduzećem tu je potpuno.
NARODNI KAPITALIZAM
Može li masovno dioničarstvo biti osnovica »narodnog
kapitalizma«? Berle zas~iva »n.arod~i k~pitalizam« n~ sa~o
na izravnim već i na »neizravmm« dionicama »kroz institu-
cije«, a tih je mnogo više. A kako su i ~i~ektni i »i?direktni<:
dioničari zapravo korisnici, a ne vlasnici, Qnd~ b~ »narod~l
kapitalizam« bio korisnički, a ne vlasnički ka~ltahzam. NJI-
hov je utjecaj politički utjecaj - on se provodi p~eko dem~-
kratske države. Stoga u prvi plan izbija odnos Između pn-
vatnih korporacija i političke države. Pritom je bitno da
moć korporacija bude ograničena samo na ekonomsku
sferu (proizvodnja dobara i usluga koje su potrebne. drl!-
štvenoj zajednici) i da se onemogući bilo kakvo. spaJanJ~
ekonomske i političke moći. Državna vla.~t ~~ra l.ntervem-
rati u korist zajednice kad god korpo~~clJa iziđe I~ ~adane
kolotečine. Ali, s druge strane, ne SrIDJese dopustiti ~spo-
stavljanje etatističke kontrole nad privatnom ekonomijom.
Kako to postići? . .
Glavni je mehanizam za to, prema Berleu, »Jav~1 kon-
senzus«. To je »skup ideja koje su široko za~tu~IJene ~
zajednici, a često i u samoj organizacij!.i,m~đ~ IJl!dlma .koJI
je vode, da su određene upotrebe moci knve , tj. 'pro~lVne
utvrđenim interesima i vrijednosnom sustavu zajednice«.
Povredu tih ideja sankcionira sama zajednica gu~itkom
prestiža, javnog ugleda i popularnosti lj~di ~.~amoJ orga-
nizaciji i potkopavanjem lojalnosti or~a~lzaclJl. ~.ko .se ~e
društvene sankcije pokažu nedovoljnima, ushJedl~ ce
povremene intervencije države na onim pod~učjiI?~ gdJe.se
smatra da je ekonomska moć zloupotrijebljene Ih da VIše
93
ne služi interesima zajednice. Država će, dakle, prisilno
nametnuti poštivanje javnog konsenzusa.
No najvažnije je pitanje: kako doći do konsenzusa? Javni
konsenzus nije isto što i »javno mnijenje«, premda se ta dva
pojma često uzimaju kao istoznačnice. Javno mnijenje je
samo stenografska kratica koja izražava činjenicu da je
zajednica došla, ili može doći, do nekih specifičnih zaklju-
čaka o nekoj određenoj situaciji. Do tih se zaključaka došlo
spontano, možda i emocionalno, obično na temelju neizre-
čenih, ali stvarnih premisa. Javno je mnijenje, dakle, spe-
cifična primjena zasada utjelovljenih u javnom konsenzusu
na neku situaciju koja je doprla do opće svijesti. No javni
konsenzus nije spontana činjenica u svijesti mnogih poje-
dinaca, već proizvod korpusa misli i iskustava, dovoljno
izraženog u nekom obliku, tako da su njegova načela
poznata i prihvaćena od onih članova zajednice koji su zain-
tresirani za dano područje. U taj konsenzus ne ulaze samo
stavovi poslovnih ljudi, koji su uvijek podložni sumnji da
izražavaju vlastiti interes, već mnogo više zaključci odabra-
nih sveučilišnih profesora, argumentirana mišljenja struč-
njaka, komentari odgovornih novinara, a katkad i solidne
izjave uglednih političara. To je, dakle, stvarni tribunal
pred kojim je američki sustav konačno odgovoran. Brojni
su sudionici toga tribunala. To su američka sveučilišta koja
s nezavisnim novinarima čine golem, neformalni, samo oda-
brani, ali obrazovani panel (debatni skup). Njihove
zaključke diktiraju načela i slobodno mišljenje, a njihove
reakcije ne može nitko ograničiti. Kao skupina, oni mogu
priopćavati svoje ideje, mogu postati forum odgovornosti
za držanje i upotrebu ekonomske moći. Kolektivno, oni
razvijaju javni konsenzus, oni su prvi pozvani da formiraju
javno mnijenje.
»PSIH 0- PO LITI KA «
Tako A. A. Berle 1959. godine. Što se poslije dogodilo?
Evo kako današnju situaciju opisuje Theodore H. von Laue
u knjizi Svjetska revolucija pozapodnjačenjai (1987.):
»Ideološki orijentirani 'think tanks' i odbori za političku
94
akciju, financirani od strane interesnih grupa, korporacija
i industrija, preuzimaju funkciju pokojnog informiranog
javnog mnijenja. Više nego prije, novac kupuje glasove u
Kongresu i na izborima, općenito u korist 'ušančenih inte-
resa', predstavnika bogatih udruženih s vojnoindustrijskim
kompleksom ... U odsutnosti interakcije za izgradnju kon-
senzusa .. , predsjednička vlast sve se više prilagođava
masovnom slušateljstvu na način medija koji se spuštaju na
najniži mogući nazivnik osnovnog konsenzusa. U nedo-
statku bilo kakve djelotvorne javne sposobnosti da se poli-
tički problemi prosuđuju kako zaslužuju, politika postaje
politika raspoloženja, psiho-politika.« A što tek reći o
suvremenom političkom marketingu, kojega stručnjaci
zajedno s elektroničkim medijima mogu za dobar nov~c
»prodati« svakog pojedinca i svaku ideju, pa to na kraju
proizvodi opći cinizam u javnosti!
No, vratimo se uvodno postavljenim pitanjima. Ako
vlada misli poraditi na ostvarenju »narodnog kapitalizma«,
onda je malo dioničarstvo i odveć slabašan oslonac, s obzi-
rom na veličinu i kompleksnost problema. Ako socijal-
demokrati i sindikalisti misle na malom dioničarstvu graditi
»ekonomsku demokraciju«, to je ista iluzija koju su gajili
»ročdejlski pioniri« kada su pomoću kooperativnog pokreta
pokušali restrukturirati kapitalističko društvo na za drug ar-
skim načelima. Naravno, zadruge su se održale, ali samo
kao ekonomska poduzeća, a ne kao sveobuhvatne (totalne)
ljudske asocijacije. Dakako, i pojedina poduzeća pod kon-
trolom malih dioničara mogu se održati kao uspješna, pa
čak i kao »demokratska« poduzeća, ali na tome se ne može
zidati sustav »ekonomske demokracije«. Za radnike,
kolektivno pregovaranje i participacija u donošenju odluka
znatno su važniji nego dionice. . .
Međutim, pozornost valja obratiti drugoj ideji. Američki
antropolog Marvin Harris, pošto je (u knjizi Amerlk~
sada9) podvrgnuo ubitačnoj analizi Berleov idealizirani SVI-
jet korporacijskih oligopola i koncentrirane birok~atske
moći, završava svojom vizijom »američkog sna«. To Je ra~-
voj malih privatnih poduzeća kojima upravljaju pr~dant,
učinkoviti timovi sudionika u profitu i koji prOIzvode
95
dovoljno viška da plate prvorazredne obrazovne i komu-
nalne usluge, kao i brižnu njegu bolesnih i starih ljudi. Ali,
to nije sve. Decentralizirane industrije, locirane u podru-
čjima malih lokalnih zajednica s autonomnim izvorima
energije (solarna energija) i, dodajmo, s alternativnim (»či-
stim«) tehnologijama, mogle bi ostvarivati visok dohodak,
sačuvati čist okoliš, poboljšati kvalitetu dobara i usluga,
omogućiti bolje ljudske odnose u zajednici, ukloniti biro-
kraciju i oligopole te osloboditi individualnu inicijativu.
Ukratko, jedna liberalno-ekologistička utopija, ali u kojoj
mali dioničari ne igraju praktički nikakvu ulogu. Treba li
razmišljati o takvoj utopiji i u Hrvatskoj? Prepuštam čita-
teljima da sami odgovore na to pitanje.
Bilješke i reference
I Adolph A. Berle, Power without Property, Introduction, New York, 1959,
Harcourt, Brace, str. 1-26.
2 Anketa što ju je autor proveo u koprodukciji s prof. Nikom Tošem iz Centra
za raziskovanje javnega mnenja in množičnih komunikacij u Ljubljani u
drugoj polovici 1972. na dva velika uzorka zaposlenih u hrvatskim i sloven-
skim poduzećima, pokazala je da je pretežna većina ispitanika smatrala "mi-
nuli rad« ne kao neko moralno solidarističko pravo, već kao imovinsko
subjektivno pravo pojedinca, koje je vezano za osobu pa se može prenositi
iz jednog poduzeća u drugo i utužiti. Josip Županov, Sociologija i samoupra-
vijanje, II. izd., Zagreb, 1987, str. 188-190.
3 Uz ovog autora tu se mogu još navesti ova imena: Dinko Dubravčić, France
teme, Drago Gorupić, Aleksander Bajt, Adolf Dragičević, Branko Horvat.
4 .E. S. Mason, ed., The Modern Corporation, ew York, 1967, Atheneum,
Predgovor A. A. Berlea, str. X.
s Adolph Berle i Gardiner C. Means, The Modern Corporation and Private
Property, New York, 1932.
6 A. A. Berle, Power without Property, op. cit., passim.
7 » ... sistem akcija koji je ukidanje kapitalističke privatne industrije na osno-
vici samog kapitalističkog sistema ... « - Karl Marks, Kapital, III. svezak,
Beograd, 1948, Kultura, str. 37l.
8 Theodore H. von Laue, World Revolution by Westernization New York
1987, Oxford University Press, str. 354. " Okružje Df'P nije činilo tržište, već državni planovi, direk-
9 Marvin Harris, America Now, New York, 1981, Simon and Schuster, str.
181-183.
96
Sedmo poglavlje
Kamo idu hrvatski menadžeri?
Potkraj socijalističkog razdoblja prof. V. Pusić provela je
empirijsko istraživanje na manjem uzorku hrvatskih
menadžera i glavne nalaze objavila u knjizi Vladaoci i
upravljačil. Njezin je osnovni zaključak da se u Hrvatskoj
formirala autonomna menadžerska elita, koja bi mogla odi-
grati ulogu privremene alternativne elite u procesu poli-
tičke tranzicije hrvatskog društva. Malen, statistički nere-
prezentativan uzorak ne može »podnijeti« tako dalek~.se-
žan zaključak, ali njezini empirijski nalazi nesumnjivo
govore o jakom trendu profesionalizacije hrvatskog
menadžmenta. Na žalost, takva istraživanja više nisu
ponovljena nakon propasti socijalizma, pa ne znamo je li
se taj trend nastavio ili promijenio. U pomanjkanju empi-
rijskih podataka preostaju nam samo hipoteze. Ali, prije
nego što sugeriram neke hipoteze, bit će korisno osvrnuti
se na razvoj hrvatskog menadžmenta od svršetka Drugog
svjetskog rata pa do propasti socijalističkog sustava.
Po svršetku rata sva su zatečena privredna poduzeća po-
državljena, na ovaj ili onaj način (konfiskacija, nacionali-
zacija), a nova poduzeća osnivala su se kao »državna pri-
vredna poduzeća« (DPP). Državno poduzeće zapravo nije
ni bilo poduzeće u pravom smislu riječi, nego proizvodni
pogon - njegova jedina funkcija bila je proizvodnja. Sve
ostale funkcije - nabava i prodaja, cijene, nadnice i plaće,
personalna politika, investicije - bile su koncentirane u
posebnim državnim agencijama (direkcije, glavne direkci-
je, ministarstva) koje su za »poduzeće« bile »administra-
tivno-operativni rukovodioci« (AOR-i). DPP ispunjavalo
je »planske zadatke« po direktivama AOR-a, a moglo je
poslovati s »planskim dobitkom« ili »planskim gubitkom«.
tive i propisi. Za direktora Df'P teško bi se moglo reći da
je bio menadžer. On je bio državni birokrat, za kojega je
97
 najvažnije da sve bude »po propisu«, tj. u skladu s držav-
nim planovima, odredbama i direktivama. 2
Donošenje Zakona o upravljanju državnim privrednim
poduzećima i višim privrednim udruženjima od strane rad-
nih kolektiva nije u prvi mah ništa bitno izmijenilo, ali je
iniciralo važne promjene. Prije svega, ukinuti su AOR-i.
Istina, zakon je pokušao produljiti život AOR-ima pod
nazivom »viša privredna udruženja«, ali to nije išlo. Podu-
zeću su vraćene važne poslovne funkcije (u prvom redu
komercijala i personaIna politika), ali ne sve, odnosno ne
odmah i u potpunosti (cijene, investicije). Drugo, postupno
se uvodi tržište (tržište proizvoda i usluga, a djelomice i
t~žište rada). U vezi s tim polako se mijenja i funkcija
direktora, On zadržava ulogu »čuvara zakonitosti« (neka
vrsta suspenzivnog veta na odluke radničkog savjeta i
upravnog odbora), ali ta uloga s vremenom gubi važnost i
rijetko se primjenjuje u praksi. Pojavljuje se nova uloga:
»poslovnog ~ukov?~ioca« (menadžera). Ali u još uvijek
visoko reguliran oj I »državno zaštićenoj« ekonomiji ta
uloga nije u prvom planu. Od državnog birokrata direktor
se pretvara u »političara u poduzeću«. On se regrutira iz
reda lokalne (općinske) ili republičke političke elite, te
pomoću neformalnih ili poluformalnih veza provodi njezine
zamisli i zahtjeve prema poduzeću. Pri tome, formalne
upravljačke odluke donose samoupravni organi, a on njima
manipulira. Da je u to doba direktor doista bio politički
menadžer, svjedoče empirijski podaci što ih je autor ovog
članka dobio istraživanjem kumulacije političkih funkcija
p.otkraj 1950-ih godina. Utvrđeno je da su direktori, u pro-
sjeku, imali više političkih (a osobito rukovodnih) funkcija
nego drugi državni i politički funkcionari.>
Međutim, jačanje poslovne autonomije poduzeća i ele-
~enata tržišt~ - makar i u cik-cak liniji - čini sve veći pri-
tisak na razvoj uloge direktora kao poslovnog rukovoditelja
- menadžera. Tu je posebno bilo važno poslovanje na
me?un~rodnom tržištu. Ukratko, tržište zahtijeva profesio-
nahz.acIJ.u n:tenadžmenta. Međutim, politički sustav nastoji
blo.kirat~ taj ..tren? J~dno od sredstava za sprečavanje pro-
fesionalizacije bilo Je uvođenje reizbornosti direktora.
98
Time su direktori ubačeni u bubanj »rotacije« između raz-
ličitih funkcija (državnih, privrednih, partijskih, sindikalnih
i sl.), i to je trebalo spriječiti njihovu profesionalizaciju. No
_ ne ulazimo ovdje u potanju analizu - trend profesi-
onalizacije nije se mogao zaustaviti. Ali, te suprotne silnice
(profesionalizacija, koju diktira tržišno poslovanje, idepro-
fesionalizacija, koju diktira politika) stvorile su određenu
konfuziju i ambivalentnost u percepciji direktorske uloge.
Tako sam u istraživanju provedenom 1967. (obuhvaćeni
su bili uglavnom direktori iz Slovenije i Hrvatske, amanje
iz drugih republika) utvrdio da oko polovice ispitanika vidi
direktorsku ulogu kao društveno-političku funkciju, a
druga je polovica vidi kao primarno poslovnu (menadžer-
sku) funkciju. Ali, na pitanje što bi trebala biti direktorska
funkcija, pretežna većina odgovorila je da bi to trebala biti
funkcija poslovnog rukovodioca." Zaključio sam da je u
tijeku snažan proces profesionalizacije menadžmenta.
No politokracija nije se s time mirila. Sječa hrvatskih
»proljećara« u Karađorđevu potkraj 1971. iskorištena je za
lansiranje opsežne kampanje protiv »tehnokrata« i »tehno-
menadžera«, a zatim su Kardelj i njegov šegrt Roman
Albreht pod nazivom »integralnog samoupravljanja« (»u-
druženi rad«) pokušali trasirati neki »treći put«: ni državno
planiranje (»državni socijalizam«), ni tržište (»restauracija
kapitalizma«), već »samoupravno dogovaranje i sporazumi-
jevanje u udruženom radu«, a zapravo izravno upravljanje
Partije, odnosno njezine vrhuške. Ali bila je to svojevrsna
»ofenziva na Ebru« - posljednji pokušaj da se zaustavi
trend profesionalizacije menadžmenta. U osmoj (posljed-
njoj) dekadi, u ozbiljno poremećenoj jugoslavenskoj eko-,
nomiji, proces profesionalizacije snaŽllD-Ubrzava korak;
tako da je potkraj razdoblja - kad je politokracija onemo-
čala i izgubila samopouzdanje - na trenutak izgledalo da su
menadžeri stekli potpunu autonomiju. Upravo taj trenutak
»snimila« je V. Pusić.
I sada dolazimo na početak naše priče. Što se dogodilo
nakon ukidanja samoupravnog socijalizma? No, prije toga
moramo utvrditi koji su bitni uvjeti za profesionalizaciju
99
menadžmenta. Conditio sine qua non svakako je autono-
mija poduzeća. Mislim da to ne treba dokazivati. Ali, o
čemu ovisi autonomija poduzeća? Ovisi o dvije stvari: 1) o
postojanju tržišta na kojem poduzeće posluje (tržišna eko-
nomija) i 2) o privatnom vlasništvu nad poduzećem. Sada
nam je jasno zašto samoupravno poduzeće, u »normalnim«
uvjetima, nije moglo ostvariti stupanj autonomije koji
imaju ekonomska poduzeća u kapitalističkirn zemljama.
Prvo, tržište u socijalizmu bilo je samo parcijalno tržište -
unatoč svim reformama, ni u jednoj socijalističkoj zemlji,
pa ni u Jugoslaviji, nije ostvareno »integralno tržište«.
Takvo tržište politokracija nije nikad mogla prihvatiti. Dru-
go, »društveno vlasništvo« nije dopuštalo punu autonomiju
poduzeća. Premda bi se moglo dokazivati da je ono bilo
srodno »kolektivnom privatnom vlasništvu« (da je subjekt
vlasništva bio radni kolektiv kojega su organi doista imali
važne vlasničke ovlasti) - a tu tezu zastupaju hrvatski pred-
stavnici u pregovorima o sukcesiji - ipak ostaje činjenica da
je na scenu odlučivanja o upotrebi »društvenog vlasništva«
mogla u svakom trenutku stupiti država (svejedno da li
federalna ili republička), i njoj je pripadala posljednja
riječ. A sama država bila je »kolektivno vlasništvo« polito-
kracije. Taj državni karakter društvenog vlasništva najbolje
se vidi nakon promjene: u Hrvatskoj je »društveno vlasni-
štvo« jednim potezom pera, i bez ikakva otpora, pretvo-
reno u državno vlasništvo. Da je ono imalo ikakve značajke
privatnog vlasništva, etatizacija ne bi prošla tako glatko.
Prema tome, nikakve reforme u okviru samoupravnog soci-
jalizma nisu mogle dovesti do pune autonomije poduzeća,
a to znači da je i profesionalizacija menadžmenta imala gra-
nice koje nije mogla prekoračiti.
No autonomija poduzeća nužan je, ali ne i dostatan uvjet
za profesionalni menadžment. U suvremenim kapitalistič-
kim gospodarstvima postoji mnogo malih poduzeća kojima
upravljaju njihovi vlasnici, poduzetnici. Oni, doduše, obav-
ljaju menadžersku funkciju (jer je to objektivna funkcija
koju netko mora obavljati), ali nisu za nju posebno ospo-
sobljeni (izobraženi) niti joj daju prioritet pred vlasničkom
funkcijom. Istina, danas i vlasnici srednjih, pa čak i manjih
100
poduzeća uviđaju važnost dobrog upravljanja pa unajm-
ljuju profesionalne menadžere. U Americi nije rijetkost da
čak i obiteljske tvrtke upošljavaju profesionalne menadže-
re. Međutim, profesionalni menadžment ipak je nastao u
većim dioničkim društvima (korporacijama) kao rezultat
procesa »fisije«, tj. odvajanja upravljanja od vlasništva. Ja
sam taj proces ukratko opisao u članku »Mali dioničari i
'narodni kapitalizam' «, pa o tome neću ovdje govoriti. To
je treći uvjet za razvoj profesionalnog menadžmenta: »od-
sutno vlasništvo« (absentee ownership). Naravno da taj
uvjet nije mogao biti ispunjen u samoupravnom socijali-
zrnu. Bez obzira na to je li društveno vlasništvo definirano
kao grupno vlasništvo ili kao državno vlasništvo, »vlasnik«
nije bio »odsutan« iz poduzeća. Ako je kolektiv bio vlasnik,
taj je vlasnik upravljao poduzećem (radnički je savjet bio
institucionalno definiran kao organ upravljanja). Menadž-
ment je bio definiran kao »organ rukovođenja«, tj. imao je
samo izvršnu funkciju. Ako je pak država bila vlasnik, soci-
jalistička se država uvijek izravno miješala u upravljanje.
Međutim, ima još jedan bitan uvjet za profesionalni
menadžment, koji je u zapadnim gospodarstvima gotovo
neprimjetan (uzima se kao nešto što se samo po sebi razu-
mije), ali koji je u samoupravnom socijalizmu bio ozbiljna
kočnica profesionalizacije. To je problem legitimiteta. I u
kapitalizmu i u samoupravnom socijalizmu menadžment je
vrlo jaka struktura moći. Ali, da bi se ta moć trajno održala,
ona mora biti društveno legitimna, tj. mora biti izvedena iz
središnje društvene institucije. U kapitalizmu je to - pri-
vatno vlasništvo. Ako menadžer nije ujedno i vlasnik - a
takva je situacija redovito u velikim poduzećima - njegovu
moć mogu legitimirati samo dioničari kao (su)vlasnici
poduzeća. Proces legitimiziranja je poznat: dioničari na
skupštini biraju upravni odbor (Board of Directors), a
upravni odbor imenuje menadžment. Tako izgleda ono što
C. Levy Strauss naziva »zamišljeni red« (ordre concu). Ali
»ostvareni red« (ordre vecu) bitno je drukčiji.> U korpora-
ciji »pod kontrolom menadžmenta« top management fak-
tički odabire članove upravnog odbora, ne samo unutarnje
već i vanjske. Raspršeni se dioničari i ne pojavljuju na
101
koja su u isključivom ili pretežitom privatnom vlasništvu
(gdje u vlasničkoj strukturi nema države ili je ona manjin-
ski dioničar).
ODSUTNOST VLASNIKA
Al! i u tim,Poduzećima l?rofesionalizacija je moguća samo
ako Je vlasnik »odsutan« lZ poduzeća - ako su privatni dio-
ničari toliko disperzirani da ne mogu utjecati na upravljanje
poduzećom. No, postoje li takva poduzeća? Tamo gdje
po~toji većinski vlasnik (»apsolutna kontrola«), nema
uVJ~ta za pro.fesionalni menadžment. Jer, tamo je njegova
volja osnovni zakon, a ne načela struke (menadžmenta).
Isto tako, ne postoje uvjeti za profesionalni menadžment ni
u ~)fiim pri;atiziranim poduzećima u kojima privatni vla-
sm~, dodus~, nema kontrolni paket, ali ima znatan paket
kOjl mu daje >~radnu kontrolu« (working control), pa se
stvara »savez« između vlasnika i menadžmenta. Ta koali-
cija uvijek sadrži »politički« element, a to isključuje pot-
punu profesionalizaciju.
Ali, to nije sve. U procesu privatizacije u nas je znatno
izraženo »menadžersko preuzimanje poduzeća« (manage-
ment buyo~t- ~BO) ..A to je proces suprotan »fisiji«, koju
su 1932. op~sa~ Berle 1 Means. Umjesto odvajanja »kontro-
le« (ul?ra~IJanJa) o~ vlasništva, ovdje je riječ o spajanju
upravljanja s vlasništvom, Istina, i američki menadžeri
imaju neke (kadšt? i pozamašne) pakete dionica, ali nji-
?ova vlas.t ne počiva na vlasništvu dionica - to je samo
Jedan obhk stimulacije za bolji rad i uspješnije upravljanje
podu~:ćem. U nas menadžeri pomoću MBO žele steći punu
vlasničku kontrolu nad poduzećem. Nema pouzdanih poda-
taka o opsegu MBO u nas. Drago Čengić iz Instituta za dru-
štvena istraživanja anketirao je 300 velikih poduzeća, a na
pošta?sku anketu dobio je 165 povratnih odgovora. To je
za postans~~ a.n.ke~uvr.l? d~bar rezultat." No time je njegov
uzorak, koji m mace nije bio reprezentativan, sveden na ex
post ~zor~k. Ipak, indikativan je podatak da se polovica
anketiranih menadžera koristila metodom MBO dok
druga polovica vjerojatno čeka privatizaciju. Ukratko, nije
104
bez osnove zaključak da je većina hrvatskih menadžera ori-
jentirana na stjecanje (su)vlasništva nad poduzećem, a to
bi argumento a contrario značilo da nisu orijentirani na pro-
fesionalizaciju vlastite funkcije.
Osim MBO, za privatizaciju hrvatskih državnih poduzeća
karakteristična je i metoda EBO (employees' buyout),
odnosno preuzimanje poduzeća od strane zaposlenih -
malo dioničarstvo. Kakav će biti utjecaj malog dioničarstva
(ako uopće bude nekog utjecaja), danas je teško reći. U
načelu, hrvatski mali dioničari bitno se razlikuju od ame-
ričkih. Oni nisu »odsutni vlasnici«, nalaze se u poduzeću
kao radnici i službenici. Njihov glavni interes nije poveća-
nje dividende, nego povećanje ili bar održanje plaće i sigur-
nost zaposlenja. A kako nisu zaboravili tradiciju samoupra-
vljanja, oni će na menadžment činiti pritisak koji neće biti
u skladu s profesionalnim upravljanjem. Ukratko, privati-
zacija nije stvorila neki veći pomak prema profesionalizaciji
menadžmenta.
LEGITIMITET
Zašto su se hrvatski menadžeri en masse orijentirali na
stjecanje vlasništva nad poduzećem? Motivacije su vjero-
jatno višestruke. Jedna je čisto ekonomska: to je prilika,
koja se rijetko pruža, da se praktično bez gotovine stekne
velika i značajna imovina. Druga je motivacija - steći visok
društveni status koji u današnjem hrvatskom društvu ide uz
veliko materijalno bogatstvo. Ali važna je tu i treća moti-
vacija: steći institucionalnu sigurnost (legitimitet) svoga
položaja u poduzeću, a nju daje (su)vlasništvo. Da bi osi-
gurali svoj položaj, oni su imali tri opcije: 1) učlaniti se u
vladajuću stranku; 2) pouzdati se u vlastitu stručnost i spo-
sobnost; 3) kupiti znatan (ako je moguće, i većinski) paket
dionica. Prema Čengićevim podacima, manje od 20 posto
njih učlanilo se u HDZ (a čak ni svi oni nisu odabrali prvu
opciju), na drugu opciju (profesionalnost) vjerojatno se
nije nitko kladio, a najrealističnija je bila treća opcija. Na
to ih je uputilo njihovo »povijesno sjećanje« na institucio-
nalnu nesigurnost u samoupravnom socijalizmu. Naravno,
105
takvo »sjećanje« nije postojalo u američkih menadžera.
Dakako, kao prilog profesionalizaciji mogao sam navesti
i to da institucije za izobrazbu menadžera u posljednje vri-
jeme niču u nas kao gljive poslije kiše. Pretpostavljajući da
će one doista proizvoditi profesionalne menadžere (to je
velikodušna pretpostavka), treba ipak držati na umu da će
ponašanje diplomanata ovisiti o stanju koje zateknu u
poduzeću. U situacijama kakve postoje danas teško će se
moći ponašati kao profesionalci. Bit će potreban dug razvoj
od individualnog poduzeća prema »korporaciji« i, u sva- TREĆI DIO
kom slučaju, potpuno funkcioniranje tržišta dionica. It's a
long way!
U .DRUŠTVU SIROMAHA

Bilješke i reference

1 Vesna Pusić, Vladaoci upravljači, Zagreb, 1992, Novi Liber.
2 Evo kako Dušan Bilandžić opisuje državno privredno poduzeće i njegova
direktora: »Poduzeća su faktički bila samo nesamostalni pogoni, iako su for-
malno-pravno bile pravne osobe ... Očito je ... da su privredne organiza-
cije poprimale sve bitne karakteristike bilo kojeg klasičnog organa ili insti-
tucije državne uprave koja stvara prihode i rash ode po budžetskom siste-
mu. .. sva su privredna poduzeća imala položaj pogona jedinstvenog
mamutskog državnog monopola... Cjelokupna organizacija i princip
upravljanja proizvodnjom, raspodjelom i razmjenom osnovani su na klasič-
nom monokratsko-birokratskom principu rukovođenja ... (jer) samo direk-
tor poduzeća ima pravo upravljati poduzećem (a on) je odgovoran samo
administrativno-operativnom rukovodiocu poduzeća (državnom orga-
nu ... )« - Historija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, III. izd.,
Zagreb, 1985, Školska knjiga, str. 119-121.
3 Tomislav Sinovčić i Josip Županov, Direktor kao društveni radnik, Zagreb,
1959, Savezni centar za izobrazbu rukovodnih kadrova u privredi.
4 »Da li se rukovođenje poduzećem profesionalizira?«, Samoupravijanje i
društvena moć, II. izd., Zagreb, 1985, str. 291-323.
5 Claude Levy Strauss, Strukturalna antropologija, Zagreb (bez oznake godi-
ne), Stvarnost, str. 291-2. i 327.
6 O vladajućem stereotipu, o direktoru poduzeća u doba socijalizma vidi Josip
Županov, Samoupravijanje i društvena moć, op. cit., str. 276-278.
7 Drago Čengić, Manageri i privatizacija, neobjavljena doktorska disertacija,
Zagreb, 1994.
106
Uvodna napomena
Usprkos egalitarnoj ideologiji, socijalistička su društva
bila socijalno diferencirana. Hrvatsko društvo nije u tom.
pogledu bilo iznimka. Diferencijacija se posebno u~rz~la z
zaoštrila u posljednjoj dekadi samoupravnog soczJahzma
kao rezultat ekonomske krize i visoke inflacije koja je dovela
do pauperizacije nižih i osiromašenja srednjih ~lojev~. U.isto
vrijeme, određeno popuštanje privatnom privredivanju -
koje je institucionalno još vrlo nesigurno, ali se koristi »bl~-
gOŠĆU«vlasti prema izvrdavanju poreza i korupci~i :- st~~IJa
uz bok političkim funkcionarima i njihovim privilegiiima
nove, privatne bogataše. Slom socijalizma i tranzic~~a~?st-
socijalističkih zemalja pretvaraju socijalnu diferencqaczJu u
socijalnu polarizaciju: na jednom se polu nalazi golem.a
masa pauperiziranog stanovništva i osiromašena srednja
klasa, koja se po prihodima malo razlikuje od nižih klasa,
a na drugom polu tanak sloj novih bogataša koji su često
povezani s novom vlašću. Do takve je polarizacije, d~kako,
došlo i u Hrvatskoj, samo što su rat i agresija t~.p?l~rizacij~
zaoštrili. Naime, općem kolapsu državne soczJalzstzčke prz-
107