2.

Zrakoplovni generatori

Energija za rad većine električne opreme zrakoplova ovisi o energiji koju stvara generator. Zrakoplovni
generatori spadaju u red primarnih izvora električne energije, a u nekim slučajevima se mogu koristiti i
kao pomoćni izvori napajanja.
Generatori su uređaji koji mehaničku vrtnju rotacije pretvaraju pomoću elektromagnetske indukcije u
električnu energiju. Prema eksploatacijskim karakteristikama dijele se na AC (izmjenične) i DC
(istosmjerne) generatore. U usporedbi s običnim generatorima zrakoplovni generatori imaju manju
težinu i dimenzije po jedinici snage prije svega zahvaljujući kvalitetnijim magnetskim materijalima koji
se koriste za njihovu izradu. Osnovni zahtjev koje zrakoplovni generatori moraju ispuniti su maksimalna
pouzdanost u radu, velika čvrstoća te minimalna težina i dimenzije. Načelo rada temelji se na
elektromagnetskoj indukciji koja je posljedica interakcije zavojnice s magnetskim poljem pobude.

Sl. 14 Princip rada generatora

2.1 DC Generatori

2.1.1 Pogon generatora

Na malim zrakoplovima energija rotacije pogonskih motora prenosi se na osovinu DC generatora ili DC
alternatora jednostavnom mehaničkom vezom preko remena. Kod većih zrakoplova energija rotacije
pogonskih motora prenosi se sa osovinom generatora uobičajenom vezom zupčanika i reduktora. Na
taj način su pogonjeni AC generatori sa nestalnom frekvencijom i generatori sa APU – a. Složeniji način
pogona je pomoću mehaničkog sustava za održavanje konstantne brzine vrtnje koji se koriste za AC
generatorske sustave sa stalnom frekvencijom. Na nekim tipovima zrakoplova koristi se i strujanje
zraka u letu koje se s pomoću zračne turbine RAT (Ram Air Turbine) pretvara u energiju rotacije AC
generatora. Taj način se koristi kad otkažu svi električni izvori.

2.1.2 Hlađenje generatora

Zbog disipacije velike količine topline u radu osobito pri većim opterećenjima generatore je potrebno
hladiti kako nekontrolirano povišenje temperature ne bi dovelo do pregrijavanja pojedinih dijelova i
uništenja generatora.

Hlađenje se obavlja prisilnim strujanjem zraka oko kućišta generatora. Pritom se struja zraka kao
posljedica kretanja zrakoplova ili rad propelera, dovodi kroz posebne otvore na oplati (škrge). Prisilni
dotok se pojačava pomoću ventilatora smještenog na osovini rotora. Efikasnost ovakvog načina
hlađenja opada sa porastom visine leta zbog smanjenje gustoće zraka. Iznad 15 km potrebno je
generatore hladiti nekim drugim fluidom (uljem). Povećanjem brzine zrakoplova dolazi do kinetičkog
zagrijavanja zraka uz oplatu zrakoplova čime se dodatno smanjuje efikasnost hlađenja. Najkritičniji
dijelovi generatora kojima je nužno osigurati hlađenje su: četkice, ispravljački sklop, dioda, kolektor.
 Sl. Prikaz hlađenja generatora

a) generatori snage do 1kW b) generatori snage do 2 kW

c) generatori snage od 3-9 kW d) generatori snage od 9-18 kW

2.1.3 Izvedba DC Generatora

U modernim zrakoplovima, zrakoplovni dc generatori su u većini slučajeva zamijenjeni dc

alternatorima. Ipak, postoji još nekoliko dc generatora koji su još uvijek u uporabi.

Sl. 15. Konstrukcija generatora

Osnovni konstrukcijski dijelovi svakog DC generatora su:

o Stator (nepokretni dio na kome se nalazi tzv. pobudni namotaj koji osigurava magnetsko
polje)
o Rotor (pokretni dio u čijim namotajima se inducira EMS)
o Kolektor ( preko četkica 'skuplja' inducirani napon sa svih namotaja i mehanički putem
pretvara izmjeničnu struju u istosmjernu.)
o Klizni kontakti (četkice)
Slika 16. Presjek generatora

2.1.4 Sklop armature (Rotor)

Sklop armature (slika 4) sastoji se od jezgre od slojevitog mekog željeza postavljenje na vratilo, s
komutatorom na jednom kraju sklopa (K), Slika 3), i zavojnicama armature namotanim kroz utore
jezgre armature (A).

Sl.17 Sklop rotora

Jezgra je izrađena od više slojeva mekog željeza (dinamo lim) premazanih izolacijskim lakom i
potom naslaganih jedan na drugi. Svrha slojevitosti je da se eliminiraju ili smanje vrtložne struje koje bi
nastale u cjelovitoj jezgri. Učinak ovih struja opisali smo u OE 2. Slojevi armature su poslagani jedan na
drugi tako da su utori poravnati kako bi se u njih mogle umetnuti armaturne zavojnice. Prije nego se
umetnu namotaji zavojnica, u utore se umetne izolirajući papir ili tkanina kako se namotaji ne bi
istrošili ili oštetili. Izolirana bakrena žica, u veličini koja može provoditi maksimalnu armaturnu struju se
namota u zavojnicu kroz utore na armaturi.
 I jedan i drugi kraj bakrene žice spojen je na segment komutatora. Ako generator ima dvije
četkice, krajevi armaturne žice spajaju se pod kutom od 180° , a ako se koriste četiri četkice, krajevi
namotaja spajaju se s segmentom komutatora pod kutom od 90° . U ovisnosti o načinu spajanja
namotaja rotora s kolektorom razlikujemo dvije vrste namotaja: serijski i paralelni namotaj. Paralelni
namotaj izveden je tako da su kraj prethodnog i početak sljedećeg spojeni na istu lamelu kolektora i
najčešće se koristi kod dvopolnih generatora. Serijski namotaj izveden je tako da su sve zavojnice
spojene u jedan zatvoreni krug. Za ovakav namotaj kažemo da ima samo dvije paralelne grane, bez
obzira na broj polova generatora. Jednu granu čine sve zavojnice koje leže pod N polovima, a drugu sve
zavojnice pod S polovima.

Nakon što se armatura formira,

zavojnice se učvršćuju pomoću
nemetalnih klinova koji se umetnu u
utore. Kod nekih modela, armatura se
omota čeličnim trakama kako bi se
spriječilo ispadanje namotaja pri
centrifugalnoj sili kad armatura
dosegne visoke brzine.

Komutator se sastoji od više bakrenih lamela

Sl.17 Sklop rotora s (armaturne pločice) koji su odvojene jedna od druge i od
kolektorom i četkicama
armature tinjcem.
Za ove lamele spojene su zavojnice rotora, a broj armaturnih pločica ovisi o broju zavojnica rotora.
Po kolektoru klize četkice preko kojih se odvodi struja u vanjsku električnu mrežu. Dijelovi su
konstruirani tako da ih na mjestu drže metalni držači (klinovi) umetnuti između vratila i dijelova.
Poprečni presjek tipičnog komutatora je prikazan na slici 17. Svaki segment komutatora ima lamelni
jezičak (komutatorska stopica) na koji je zavaren kabel armaturne zavojnice. Površina komutatora je
valjkasta i izbrušena je tako da bude vrlo glatka. Izolacija od tinjca je debela oko 0.051cm kako ne bi
smetala pri kontaktu četkica i komutatora.
Sl.17
2.1.5 Sklop statora

Kućište od čelika ili teškog željeza koje podupire polove polja zove se okvir polja, stator ili
kućište polja. Ne samo da podupire polove polja nego i tvori dio magnetskog kruga polja. Mali
generatori obično imaju dva ili četiri pola postavljenih u sklop statora, a veliki generatori mogu imati i
do osam glavnih polova i osam međupolova. Djelići polova su kvadratnog oblika i u većini slučajeva su
naslagani u slojeve. Glavni namotaji paralelnog polja sastoje se od mnogo navoja prilično tanke
izolirane bakrene žice. Serijski namotaji, poput onih na međupolovima, sastoje se od nekoliko navoja
izolirane bakrene žice dovoljno debele da može nositi ukupnu struju opterećenje bez pregrijavanja.
Tipičan sklop okvira polja prikazan je na slici 18.

Sl.18. Sklop statora

2.1.6 Namještanje četkica

Sklop za namještanje četkica(slika 19) se nalazi na istom kraju generatora kao i komutator.

Slika 19. Sklop nosača četkica

Četkice su mali kvadratni komadi od smjese ugljika i grafita koja je dovoljno meka da ne
oštećuje komutator, ali istovremeno dovoljno čvrsta da dugo traje. Za generatore koji rade na velikim
visinama izrađene su posebne četkice. One su potrebne jer se pri velikim visinama pojava električnog
luka pojačava i uzrokuje ubrzano trošenje običnih četkica.
Kako se četkice troše, utiskuju se u svoje metalne držače, a u stalnom dodiru s komutatorom drže ih
opruge. Napetost opruga trebala bi biti dovoljna da proizvede pritisak od oko 41 kPa. Elastični kabel
povezuje četkicu s okvirom četkice kako bi osigurao dobru električnu vezu. Četkice istog polariteta su
povezane metalnom trakom ili žicom. Do visine od oko 6000 m prilike u kojima rade četkice su vrlo
slične onima na zemlji. Uz dobru komutaciju izdrže i do 1000 sati rada. Na većim visinama vijek četkica
se naglo smanjuje, a na vrlo velikim visinama ugljene četkice se za nekoliko minuta mogu pretvoriti u
prašinu. Na velikim visinama potrebno je osigurati podmazivanje četkica. Dva su načina podmazivanja
četkica. Jedan od načina je impregniranje četkica barij fluridom. Pri tom načinu podmazivanja četkica
potrebno je prethodno upuštanje rada generatora kako bi se četkice impregnirale barij fluridom. Kod
podmazivanja četkica molibden bisulfidom, nije potrebno upuštanje generatora jer četkice imaju
posebne aksijalne kanale ispunjene molibden bisulfidom koji podmazuje četkice tijekom rada.

2.1.7 Krajnji okviri

Krajnji okviri generatora podupiru ležajeve armature i postavljeni su na oba kraja okvira polja. Okvir na
kraju generatora na kojem se nalazi komutator podupire i sklop za postavljanje četkica. Okvir na kraju,
na kojem je pogon, je izbočen kako bi se na njega moglo nešto pričvrstiti. Na nekim su generatorima
krajnji okviri spojeni sa sklopom okvira polja dugim vijcima koji prolaze kroz cijeli okvir polja. Na drugim
su pak generatorima krajnji okviri spojeni s krajevima okvira polja pomoću strojnih vijaka.
2.1.8 Značajke DC generatora

DC generatori se dijele na generatore s vanjskom pobudom: serijskom, paralelnom i složenom

(kompaundnom) pobudom, ovisno o načinu povezivanja pobudne zavojnice u odnosu na armaturu, te
na generatore s permanentnim magnetom i generatore s neovisnom pobudom pobudom.

Način povezivanja pobudne zavojnice kod paralelne pobude prikazane su na slici 20, na kojoj se
vidi da su zavojnice pobudnog polja spojene paralelno u odnosu na armaturu. Da bi se ovaj generator
mogao sam pobuditi u njemu mora postojati polje remanentnog magnetizma. Ako je ovaj uvjet
ispunjen onda se u pobudnom krugu generatora može održavti pobudna struja i kada generator nije
opterećen.

Karakteristika generatora s paralelnom pobudom je mala pobudna struja, oko 2-5% inducirane
struje u rotoru. Zbog toga je pobudni namotaj malog poprečnog presjeka. Kako mala jakost struje nije
dovoljna da osigura potrebno magnetsko polje potrebno je povećati broj namotaja žice pobudne
zavojnice.
Velika prednost paralelnog generatora je njegov rad pri kratkom spoju. Vrijednost struje kratkog spoja
je manja od nominalne struje opterećenja, pa je samim tim i kratki spoj manje štetan. U režimu kratkog
spoja napon na polovima generatora je jednak nuli pa je i pobudna struja jednaka nuli, vrijednost struje
kratkog spoja definirana je jačinom polja remanentnog magnetizma. Zbog ove osobine i povoljne
vanjske karakteristike, generatori s paralelnom pobudom
našli su široku primjenu u zrakoplovstvu kao primarni izvori
električne energije.
Kod ovakvog tipa generatora potrebno je imati otpornik ili na
drugi način osigurati regulaciju pobudne struje u strujnom
sklopu pobudnog polja kako bi se spriječilo razvijanje
prejakog napona. Kad bi takav generator radio bez trošila,
sva izlazna struja bi prolazila kroz pobudne zavojnice polja i
na taj način stvorila vrlo jako polje. To bi polje, dakako,
povećalo napon generatora, i tada bi se povećala i jakost
polja. Rezultat svega bi bio stalni rast jakosti
polja i napona sve dok generator ne bi pregorio.
Sl.20. Generator s AC pobudom
Generatori s paralelnom pobudom, bez regulatora struje u pobudnom polju, se mogu primjenjivati
samo za rad pri stalnoj brzini i sa stalnim opterećenjem. U praksi nije vjerojatno da bi se takav
generator mogao koristiti bilo gdje osim u eksperimentima.

Generator sa serijskom pobudom sadrži pobudne

zavojnice serijski spojene sa zavojnicama armature, tako
da je struja trošila ujedno i struja pobude. Kako je ta
struja velika, pobudna zavojnica ima mali broj namotaja
velikog poprečnog presjeka.Kako bi se serijski generator
mogao pobuditi potrebno je da osim postojanja polja
remanentnog magnetizma, vanjski krug bude zatvoren.
Ako generator nije opterećen pobudna struja je jednaka
nuli i u generatoru se inducira samo EMS remanentnog
magnetizma.
U ovom tipu generatora otpor trošila kontrolira struju
u polju. Ako se otpor trošila smanji, poveća se struja u
polju, a zajedno s njom i izlazni napon generatora.

Slika 21. Prikaz generatora sa serijskom pobudom

Ako se povećava otpor, struja koja prolazi kroz trošilo i polje generatora se smanjuju pri čemu se i
izlazni napon generatora smanjuje. Iz ovih odnosa vidi se da neregulirana serijska pobuda generatora
neće održavati stalni izlazni napon. Neregulirana serijska pobuda generatora se može koristiti u
situacijama u kojima generator ima stalni broj okretaja (RPM) i stalna trošila, ali oni nisu prikladni za
primjenu u zrakoplovima osim u slučaju startanja pogonskog sustava.
Generator sa složenom pobudom kombinira značajke serijske i paralelne pobude generatora.
Kao što je prikazano na slici 22, ovaj generator sadrži i paralelnu i serijsku zavojnicu polja u odnosu na
armaturu.
Prvi pobudni namotaj paralelan je namotaju rotora i ima relativno velik otpor, dok je drugi spojen u
seriju s zavojnicom rotora i ima relativno mali otpor. Oba namotaj postavljena su na glavnim polovima
statora generatora i spojena tako da se njihovi magnetski tokovi zbrajaju.
Kada generator nije opterećen, on radi kao paralelni generator u praznom hodu, pa je njgeova
karakteristika praznog hoda ista kao pralelnog generatora.
Kod ovog tipa generatora kad se smanji otpor, struja u serijskom polju se poveća, a ona u paralelnom
smanji. Izlazni napon ostaje isti. Ako se poveća otpor, struja u serijskom spoju se smanji, a ona u
paralelnom poveća. Izlazni napon opet ostaje isti. Neovisnost napona na polovima generatora o struji
trošila najvažnija je prednost generatora sa složenom pobudom.
Teoretski, svaki od načina pobude imaju, svaki svoje, prednosti i nedostatke. U suvremenim
zrakoplovima na svim generatorima postoji neki način kontrole izlaznog napona i struje. Generator s
paralelnom pobudom koji se koristi u kombinaciji s regulatorom napona je najčešći tip sustava DC
generatora za zrakoplove. Regulator napona podešava struju za pobudno polje kako bi održao
potreban izlazni napon pri varijacijama broja okretaja (RPM) i uvjeta promjene opterećenja.

Slika 22. Prikaz generatora sa kompaundnom

pobudom
2.1.9 Analiza sklopa armarture

U prethodnom odlomku objasnili smo da generator koji se koristi u praksi ima mnogo žičanih zavojnica
u armaturi. Te su zavojnice serijski spojene sa segmentom komutatora. Slika 23-23a prikazuje spojeve
za tipični komutator u generatoru s dva pola.

Slika 23 Analogija između kruga rotora i baterije

Pretpostavimo da armatura ima osam zavojnica s po dva namotaja koji su namotani oko armature
preko nasuprotnih utora. Ako je magnetski tok horizontalan, neće biti napona u okomitim zavojnicama
jer će se zavojnice kretati paralelno sa linijama polja i neće sjeći niti jednu od njih. Zavojnice na
pozicijama B i B’ će sjeći najveći broj linija toka i tako će u njima biti inducirana maksimalnu
elektromotorna (EMS) sila.
Na primjer, pretpostavimo da je jakost ove EMS 6 V, tad će jakost inducirane EMS u svakoj od
zavojnica na pozicijama A, A’, C i C’ biti 4 V. Rezultat su tri serijski povezane zavojnice koje proizvode
napon na svakoj strani armature.
Slika 10-10b prikazuje analogiju armaturnog sklopa s baterijom. U oba serijska sklopa u
armaturi su po dvije zavojnice od 4 V i jedna od 6 V. Ukupni napon u pojedinoj seriji je 14 V, a budući
da su ta dva sklopa paralelno povezana, jakost struje će biti dvostruko veća od one u jednom serijskom
sklopu.
Raspored zavojnica armature prikazan na slici 23 se naziva zavojnice progresivnih krugova. Postoji
nekoliko različitih tipova zavojnica koji se koriste za generatore i motore, no ovaj koji smo prikazali
prikladan je za svrhu ovog izlaganja.
2.1.10 Armaturna reakcija

S obzirom da je armatura omotana namotajima od žice, svaki put kada se pusti struja kroz tu zavojnicu
nastane magnetsko polje, kao što je prikazano na slici 24.

Slika 24 Reakcija armature

To polje je okomito na polje generatora prikazano na slici 24-b, i ta se pojava naziva unakrsnom
magnetizacijom armature. Učinak koji proizvodi armaturno polje je iskrivljeno polje generatora i pomak
u neutralnoj ravnini, kao što je prikazano na slici 24-c. Treba zapamtiti da je neutralna ravnina pozicija
pri kojoj se namotaji armature kreću paralelno s linijama toka. Ovaj efekt se naziva reakcija armature i
proporcionalan je struji koja teče kroz zavojnice armature.

Četkice generatora moraju biti podešene na neutralnu ravninu, to jest, moraju biti u kontaktu sa
segmentima komutatora koji su spojeni sa zavojnicama armature u kojima nije inducirana EMS. Kad bi
četkice bile u kontaktu sa segmentima komutatora izvan neutralne ravnine, prouzročile bi kratki spoj
na zavojnicama kroz koje teče struja, te stvaranje električnog luka na četkicama i gubitak energije.
Armaturna reakcija mijenja smjer rotacije neutralne ravnine, i ako su četkicee u neutralnoj ravnini bez
opterećenja, to jest, ako struja ne teče armaturom, četkice neće biti u neutralnoj ravnini kad struja
bude tekla armaturom. Iz tog razloga, preporuča se ugradba ispravljačkog sustava u nacrt generatora.

Postoje dva glavna načina zaobilaženja efekta armaturne reakcije. Prvi je da se četkice pomaknu u
neutralnu ravninu kada je generator pod normalnim opterećenjem struje. Drugi način je da se u
generator ugrade posebni polovi polja, međupolovi, koji pobijaju efekt armaturne reakcije.
Način zaobilaženja efekta armaturne reakcije pri kojem se podešavaju četkice je prikladan za instalacije
u kojima generator radi pri relativno stalnom opterećenju. Ako opterećenje u određenoj mjeri varira,
neutralna ravnina ima pomak proporcionalan toj promjeni, i četkice neće biti u pravilnom položaju u
svakom trenutku. Način pri kojem se podešavaju četkice je najuobičajeniji način ispravljanja armaturne
reakcije u malim generatorima (onima koji proizvode struju do 1000 W). Veći generatori zahtijevaju
korištenje međupolova.

2.1.11 Međupolovi

Korištenje međupolova je najbolji način održavanja stalne neutralne ravnine u generatoru. Namotaji
međupolova su serijski spojeni s opterećenjem, i stoga je njihov učinak proporcionalan opterećenju.
Smjer polja međupolova proizvodi efekt suprotan onome armaturnog polja, to jest, svaki međupol daje
isti smjer polja kao i smjer slijedećeg polja armature u smjeru rotacije. Može se reći da na taj način
međupolovi povlače polje generatora u pravilan položaj. Tipični sustav međupolova prikazan je na slici
25.

Sl.25. Sustav međupolova za

otklanjanje reakcije armature
U mnogim se generatorima koristi kompenzacijski namotaj da bi se zaobišla armaturna reakcija. Taj
namotaj se sastoji od vodiča ugrađenih u stranice pola polja s jednom zavojnicom koja okružuje
dijelove polova polja suprotnih smjerova (slika 26)

Slika 26 Generator sa međupolovima i s kompenzacijskim namotajima

Kompenzacijski namotaj je serijski spojen s namotajima međupolova i povećava njihovu učinkovitost.

Prespajanje bez iskri koja se dobije korištenjem međupolova i kompenzacijskog namotaja produžuje
izdržljivost četkica i komutatora, smanjuje radio smetnje i značajno poboljšava učinkovitost generatora.

2.1.12 Paralelni rad generatora

Paralelni rad generatora istosmjerne struje obično se primjenjuje kod zrakoplova s više motora, gdje
onda svaki motor pogoni jedan generator. Ovakav način rada povećava sigurnost napajanja potrošača
električnom energijom, stvarajući redudantnost (rezervu) u slučaju otkaza jednog generatora zbog
kvara ili kvara motora koji ga pokreće. Da bi omogućili paralelni rad generatora moramo ispuniti
slijedeće uvjete:
- Polaritet generatora se mora podudarati s polaritetom mreže
- Napona na priključcima generatora mora biti jednak naponu mreže
- Vanjske karakteristike generatora se moraju podudarati
2.2 AC Generatori

AC generatori (generatori izmjenične struje), koriste se često kao glavni izvori električne
energije u gotovo cijeloj transportnoj kategoriji zrakoplova.
AC sustavi uglavnom zadovoljavaju sve potrebe za električnom energijom na zrakoplovu, a gdje je
neophodna istosmjerna struja koriste se pretvarači. U slučaju nužde se koristi pomoćni uređaj za
proizvodnju energije poput APU-a (auxiliary power units) ili RAT-a (ram air turbines). Svi AC generatori
zahtijevaju konstantan broj okretaja da bi održali konstantnu AC frekvenciju. CSD (konstantan pogon) je
tip automatskog prijenosnika snage i održava konstantni izlazni broj okretaja kod promjenjivog ulaznog
broja okretaja.
Nepokretni dio alternatorskog kruga zove se stator, a rotirajući rotor. Kako se rotor okreće
magnetski tok presijeca i inducira napon u namotajima statora. Inducirani napon će biti promjenjivog
polariteta svakih pola okretaja rotora. Jedan puni okret rotora u dvopolnom alternatoru proizvest će
jedan ciklus izmjenične struje (za svaki puni krug rotora biti će proizveden jedan potpuni izmjenični
sinusni val). Alternatori koriste elektromagnet za stvaranje pobudnog polja.
Za napajanje zrakoplovne mreže izmjeničnom
strujom redovito se koriste trofazni sinkroni
generatori.
S obzirom na stabilnost frekvencije izlaznog
napona, izmjenični generatori se dijele na:
o Izmjenične generatore nestalne frekvencije
o Izmjenične generatore stalne frekvencije

Slika 27. Alternator na velikim zrakoplovima

2.2.1 Rotor
Rotor je pokretni dio generatora koji stvara magnetsko polje i nalazi se na osovini koja se slobodno
kreće unutar statora. Namotaji rotora se napajaju istosmjernom strujom koja se može osigurati
vanjskom pobudom ili iz pobudnog generatora obično smještenog na istoj osovini preko metalnih
prstena i četkica. Pobudni generator tzv. budilica može biti generator istosmjerne struje ili izmjenični
generator s ispravljačkim sklopom. U složenom alternatoru, osovinu pogoni pomoćni blok motora ili je
napravljena s remenicom i pogonjena remenom. Dio osovine s kliznim prstenima pričvršćen je za
kućište s zupčastim ležajem dok je pogonski dio pričvršćen s kuglastim ležajem. Dvije grafitne četkice
klize po glatkim kliznim prstenima kako bi se prenijela promjenjiva istosmjernu struja do regulatora i
zatvorio strujni krug.

2.2.2 Stator

Kako se rotor okreće, struja se inducira u stacionarnim zavojnicama statora. Zavojnice koje čine
stator su ravnomjerno raspoređene po unutarnjem obodu okvira statora, koji je napravljen od tankih
slojeva mekog željeza.
Većina alternatora su trofazni alternatori. To znači da su zavojnice statora dijele u tri grupe međusobno
pomaknute za 120°. Broj zavojnica po jednoj fazi jednak je broju polova -p-, a vezani su serijski. Svaki
od faznih namotaja (zavojnica) ima svoj početak i kraj, koji se izvode na priključnu ploču i vezuju
najčešće u zvijezdu ( Y-connection). Počeci namotaja se obično označavaju s A, B, C, a krajevi s X, Y, i Z.
Moguće je spajanje zavojnica i u trokut (∆-connection).
Zbog toga što alternator ima nekoliko polova i velik broj zavojnica statora, većina alternatora dostiže
nominalni napon pri vrlo malim okretajima. Što kod generatora nije tako, jer mora rotirati velikim
brzinama da bi postigao svoj nazivni napon, tj. izlaznu snagu.
Slika 28 Pojednostavljenja shema AC alternatora
Sklop četkica u alternatoru sastoji se od dvije četkice, dvije opruge četkica, i držača četkica. Za razliku
od generatora koji upotrebljava četkice za tok struje s armature na trošilo , četkice u alternatoru
osiguravaju struju zavojnicama polja. Kako te četkice klize po glatkoj površini kliznih prstena,
efektivnost i rok trajanja su mnogo bolji i veći.
AC alternatori se klasificiraju kako bi se lakše uočile razlike. Jedan način klasifikacije je
klasifikacija po broju faza izlaznog napona. AC alternatori mogu biti jednofazni, dvofazni, trofazni, a
nekad i šestofazni ili više. Međutim, većina zrakoplova upotrebljava trofazni alternator. U jednofaznom
alternatoru, stator se izrađuje od nekoliko zavojnica spojenih u seriju koje formiraju jedan krug.
Zavojnice su spojene tako da AC napon induciran u svakoj od njih je u fazi. Ta znači da bi se definirao
izlazni napon, napon induciran u svakoj od zavojnica mora se zbrojiti. Ukupni napon generiran u statoru
s 4 zavojnice je 4 puta veći od napona induciranog u jednoj zavojnici. Međutim, kako je izlazna struja
jednofaznog alternatora pulsirajuća, ovakav tip je nepraktičan za većinu primjena.
Dvofazni alternator ima dvije ili više jednofaznih zavojnica odvojenih simetrično oko statora
tako da AC napon induciran u njima je pod kutom od 90°. Ove se zavojnice električno odvajaju jedna od
druge tako da kada jedna zavojnica siječe maksimalan broj silnica, druga je paralelna sa silnicama.
Trofazni ili višefazni alternator se upotrebljava u većini zrakoplova. Trofazni alternator ima tri
zavojnice odvojene tako da napon induciran u svakoj od njih je pod kutom od 120° u odnosu na napon
druge dvije zavojnice.Tri individualne faze napona generirane 3-faznim alternatorom slične su onima
generiranim pomoću 3 jednofazna alternatora, čiji se napon nalazi pod kutom od 120°. Stator je
najčešće spojen u zvijezdu.3-fazni stator može se također spojiti tako da su zavojnice spojene ‘’ kraj s
krajem’’ ili tzv. trokut (Δ spoj).
Slika 29 Spoj u zvijezdu i spoj u trokut

Još je jedan način klasificiranja alternatora. Po toj klasifikaciji imamo dva tipa: revolving-armature
(okretna armatura) tip i revolvig-field (okretno polje).

Revolving-armature tip alternatora je konstrukcijom sličan DC generatoru, po tome što se armatura

okreće u stacionarnom magnetskom polju. Takav tip se uglavnom nalazi u alternatorima male snage i
najčešće se ne koristi. Revolving-field tip alternatora ima stacionarnu armaturu (stator) i rotirajuće-
polje zavojnice (rotor). Prednost ovakve konfiguracije je u tome da je armatura direktno spojena na
opterećenje bez kliznih kontakata u krugu opterećenja. Direktna konekcija na zavojnicu omogućava
korištenje vodiča s velikim poprečnim presjekom, što omogućava velike jakosti struje.

2.2.3 Održavanje alternatora

Održavanje alternatora temelji se na praćenju mehaničke i električne ispravnosti te se provodi

sukladno napucima. Provjerava se: namotaji rotora, namotaji statora, uzemljenje namota rotora,
uzemljenje namota statora, ispitivanje prekida namotaja statora.
Provjera namotaja rotora
Mogu se ispitati pomoću ohmmetra ili uređaja za provjeru kontinuiteta. Očitavanje je moguće izvesti
na način da se instrument spoji na klizne prstene. Otpor između njih treba biti relativno mali i unutar
veličina koje je definirao proizvođač.
Uzemljenje namota rotora
Ispituje se spajanjem jednog ispitnog kraja instrumenta na klizni prsten, a drugog na osovinu rotora.
Instrument mora pokazivati beskonačan otpor.
Namotaji statora
Ispituje se uz pomoć ohmmetra. Očitavanje u svakom slučaju mora biti unutar specifikacija.
Uzemljenje namota statora
Ispituje se spajanjem jednog ispitnog kraja instrumenta na vodič statorskog namota, a drugog na
kućište statora. Instrument mora pokazivati beskonačan otpor.
Ispitivanje prekida namotaja statora
Jedan kraj ispitnog instrumenta spoji se na pomoćni terminal statorskog namota ili centralni spoj. Drugi
kraj ispitnog instrumenta spaja se na svaki od tri statorska vodiča (jedan po jedan). Ohmmetar mora
pokazivati neprekinutost u svakom slučaju, a otpor u području granica.

2.2.4 Hlađenje generatora

Zbog sažete konstrukcije većina AC generatora zahtjeva dodatno hlađenje za vrijeme rada. Stariji
generatori su se hladili na principu prisilnog strujanja zraka, dok noviji generatori koriste ulja kao
rashladno sredstvo. Ulje se iz CSD-a kroz generator, a odatle kroz izmjenjivač temperature ulje/zrak (ili
ulje/gorivo kod CFM motora) koji hlade ulje. Jednom rashlađeno ulje vraća se kroz CSD u generator.
Primjena hlađenja ulja dopušta veću brzinu okretanja rotora unutar sklopa generatora. Rotori veće
brzine podrazumijevaju lakši, kompaktniji generator.
2.2.5 Sustavi pogona stalnih brzina-CDS (constant speed drive) Sl.30. CSD

U sustavima izmjenične struje obično je

neophodno da se održi koliko toliko stalan
broj okretaja AC generatora. To je iz razloga
što frekvencija izmjeničnog generatora
određena brzinom kojom se isti okreće.
Posebno je važno da se održi stalna brzina
generatora u instalacijama gdje generatori
rade u paralelnom spoju. U tom slučaju je bezuvjetno bitno da brzina generatora bude stalna i
unutar krajnje preciznih granica.
Za održavanje stalne brzine generatora koji se koristi u modernim AC sistemima obično se
koriste CSD (pogon stalne brzine) kao što su oni proizvedeni od Sunstrand Aviation Electric
Power Division of the Sunstrand Corporation. CSD uređaji se proizvode u mnogo izvedbi kako bi
zadovoljavali razne primjene.

2.2.5.1 Princip rada CSD-a

Po principu rada svi CSD uređaji rade isto. Cijeli CSD sistem sastoji se od uzdužnog zupčastog
mjenjača (AGD) čija se izlazna brzina okretanja razmjerno ulaznoj brzini kontrolira regulatorom
centrifugalnog tipa koji upravlja hidrauličkom pumpom promjenjivog protoka. Ova pumpa
snabdijeva hidrauličkim pritiskom hidro motor
koji se okreće onom brzinom koja je potrebna
da se održi omjer između ulaznog i izlaznog
broja okretaja za pogon AC generatora koji će
održati AC frekvenciju od 400Hz.

Sl. 31. Hidraulični CSD za AC alternator

Sl.32. Krug kontrole brzine vrtnje

Slika 32. prikazuje tipični električni krug koji se koristi za upravljanje brzinom alternatora. Krug
upravlja hidrauličkim sklopom koji se nalazi u uobičajenom CSD-u. Kao što je prikazano,
generator tahometra (tahometar) nadzire ulaznu brzinu alternatora. Signal tahometarskog
generatora se ispravlja i šalje na sklop ventila. Sklop ventila sadrži tri elektromagnetska svitka
koji upravljaju ventilom. Izlaz AC alternatora šalje se preko upravljačkog kruga koji također
dovodi sklop hidrauličkog ventila. Balansiranjem sile koja je posljedica djelovanja tri
elektromagneta, sklop ventila upravlja protokom fluida kroz automatski prijenos i kontrolira
brzinu AC alternatora.
Treba napomenuti da AC alternator jednako tako generira signal konstantne frekvencije 400 Hz
ako se taj alternator izravno pokreće motorom koji se okreće konstantnom brzinom. Na mnogim
zrakoplovima APU radi na konstantnom broju okretaja. AC alternatori koje pokreću ovakvi APU-i
obično se pokreću izravno pogonskim motorom, pa CSD nije potreban. U tom slučaju kontrolni
uređaj APU-a nadziru izlaznu frekvenciju alternatora. Ako izlazna frekvencija alternatora varira
oko 400 Hz, regulacija brzine APU-a prilagođava broj okretaja motora kako bi izlaz alternatora
ostao unutar granica.
Generator je hlađen prskanjem ulja osiguranog iz CSD sekcije. Većina CSD-a je
opremljena sa QAD (quick-attach/ deattach) spojnicama koja osiguravaju tehnici da skine i
zamjene generator i CSD u vremenu koje se mjeri minutama. QAD prsten je spojen na CSD na
način da se sa nekoliko vijaka učvrsti na noseću spojnicu. Za skidanje generatora sa zrakoplova
pomoću QAD-a, dovoljno je otpustiti samo jednu kopču. Ovaj način učvršćenja dopušta tehnici
brz popravak ili zamjenu neispravnog generatora na zrakoplovu, na stanici linijskog održavanja.
Normalna radna temperatura za hlađenje uljem je približno 200 F. Za održavanje efikasnosti
hlađenja, potrebno je povremeno provjeravati razinu ulja. U slučaju gubitka ulja ili prevelike
temperature u letu, u pilotskoj kabini upalit će se upozoravajuća lampica indikatora. U tom
slučaju CSD će se hitno isključiti i pregledati nakon slijetanja. Većina CSD uređaja opremljena je
mehanizmom za isključenje pogona generatora koji se aktivira električnim putem. On razdvaja
spoj pogonskog vratila CSD-a od pogonskog utora. Moguće ga je aktivirati ručno iz pilotske
kabine ili automatskim u slučaju kvara na određenom sustavu generatora.
2.2.6 Integrirani pogonski generator-IDG( Integrated drive generator)

Kao što mu i naziv govori, ovaj

uređaj sadrži objedinjene uređaj
za prijenos okretaja i proizvodnju
el. energije u jednoj cjelini, kako
je to prikazano na slici 20. Ova
koncepcija pomaže da se smanji
težina i veličina uobičajenog
dvodijelnog sistema.
Slika 33. IDG
CSD sadrži hidraulično regulirani uređaj i razdjelni sustav koji pretvara promjenjiv i broj okretaja
motora od 12000°/min. dok se stariji alternatori uobičajeno okreću 8-9000°/min. Povećanje
brzine od 30% sa poboljšanim uvjetima hlađenja dopustili su
smanjenje veličine alternatora bez gubitaka u izlaznoj snazi. IDG koji se koristi kod većine
zrakoplova Boeing 757 kao i Airbusa.
Taj uređaj sposoban je proizvoditi 90 kVA kontinuirano, 112,5k VA kod 5 minutno
preopterećenja odnosno 1500 k VA kod preopterećenja od 5 sekundi. Izlazni izmjenični napon je
120V/400Hz. Unutar ovog IDG sadržani su i pomoćni sklopovi generatora( alternatora), PMG
(permanent magnet generator), pobudni generator i sklop pretvarača.
2.2.7 Visokonaponski bez kontaktni alternatori(generatori):

Ovi alternatori su razvijeni sa namjerom da

otklone većinu problema koji se javljaju
kod alternatora na koji su primijenjeni
klizni prstenovi i četkice za prijenos pobude
za rotirajuće polje.

Slika 34. Visokonaponski bez kontaktni

alternator

Između ostalog prednosti bez kontaktnih alternatora su slijedeće:

1. Niža cijena održavanja s obzirom da nema trošenja kliznih prstena i četkica.
2. Visoka stabilnost i ujednačenost izlaznih napona i struja, s obzirom da su eliminirane
neujednačenosti i otpori u provodljivosti koji nastaju na četkicama i kliznim prstenima.
3. Bolji rad na veliki visinama, s obzirom da su el. lukovi na četkicama otklonjeni.

Moderni bez kontaktni alternatori zovu se PMG (permanent magnet generators). To su ime
dobili po stalnom magnetu koji se koristi unutar generatora za početnu proizvodnju električne
energije. Kao sto je vidi to su tri odvojena generatora u jednom kućištu:
o generator s permanentnim (stalnim)magnetom
o pobudni generator
o glavni generator
Svaki od ova tri navedena uređaja je neophodan dio modernog bez kontaktnog alternatora.
Permanentni magnet koji je spojen na rotor, koristi se za induciranje izmjeničnog napona u
trofaznom statorskom namotaju PMG.
GCU ( generator control unit) pretvara izmjeničnu struju frekvencije 1200Hz nastalu u
armaturi PMG-a u istosmjerni napon i šalje ga u namotaje pobudnog polja, to pobudno polje
inducira izmjeničnu struju u namotajima armature za pobudu koja je spojena na rotirajući
pretvarač koji ponovno pretvara izmjeničnu u istosmjernu struju kojom se stvara pobudno polje
glavnog generatora.
 Pobudno polje glavnog generatora inducirati će struju u armaturi glavnog generatora.
Armatura glavnog generatora su 3-fazni namotaji koji proizvode 120V u jednofaznim
namotajima odnosno 208V između dvije faze. Ova armatura je spojena na izlazne terminale i
odatle opskrbljuje sustave zrakoplova električnom energijom. Kako se vidi na slici , GCU nadzire
izlaz glavnog generatora i promjenama polja u pobudnom dijelu održava izlaznu struju u
željenim granicama.

Slika 34. Shema GCU upravljanja i kontrole pobudnog polja

2.2.8 Sustavi napajanja promjenjive brzine sa stalnom frekvencijom(VSCF):

U nastojanju poboljšanja i pojednostavljenja proizvodnje AC napajanja za zrakoplove,

te da se izbjegne potreba za hidrauličkim elementima, nastalo je puno sustava za dobivanje
3-faznog napajanja frekvencije 400Hz. To je omogućeno napretkom u poluvodičkoj
tehnologiji proteklih godina.
VSCF sustavi upotrebljavaju generator pogonjen različitim brzinama, proizvodeći tako
napone različitih frekvencija. Brzina vrtnje generatora je direktan produkt brzine vrtnje
motora zrakoplova. CSD mehanizmi nisu potrebni za VSCF sustave. Eliminacija mehaničkih
dijelova znači veća pouzdanost u radu i veću fleksibilnost pri ugradnji generatora.
Promjenjiva frekvencija iz generatora propušta se kroz strujni krug u kojem se konvertira u
AC napon od 400Hz, koji koriste zrakoplovi. Nekoliko vojnih zrakoplova koristi VSCF kao
primarni i sekundarni izvor napajanja. VSCF također koristi također i Boeing 737-300, 737-
400 te 737-500.
Koristeći elektroničke komponente, VSCF sustavi sigurniji su od CSD sustava sa hidrauličkim
elementima.

VSCF sustav proizveden u Sundstrand Corp. Sadrži samo dva pomična dijela- pumpu za ulje i
rotor generatora. Ogromni pomak u proizvodnji komponenti za VSCF bio je razvoj tranzistora
A 600-A koji je omogućio izlazne snage i do 110k VA.
VSCF sustavi također nude veću fleksibilnost od CSD-a. Naravno generator još uvijek
mora biti vezan na pogonski sustav, ali kontrolni dio VSCF-a može biti bilo gdje u zrakoplovu.
Eliminacijom CSD-a nastao je kompaktniji sustav. Generator bez četkica je sličan onima
prethodno opisanim; ipak, kako je pogonjen direktno sa motora, njegova će se brzina vrtnje
mijenjati sa promjenom brzine motora. Promjenjiva izlazna frekvencija dovodi se na
punovalni ispravljač, te se filtrira. DC napon se zatim dovodi do inverterskog sklopa, gdje se
invertira u izmjenični 3-fazni, pravokutni napon, frekvencije 400Hz. Način rada VSCF-a sličan
je klasičnom inverterskom krugu. GCCU (generator converter control unit) kontrolira i
osigurava VSCF naponskog regulatora, ugrađenog test kruga.
VSCF u B-737 hlađen je uljem iz generatora i prisilnim protokom zraka za konvertor. Sustav
proizvodi 115/200V 3-fazni napon, izlazne snage 60k VA ili 80k VA na 5 sekundi. Brzina
okretanja je od 4630 do 8600 rmp. Faktor snage varira od 0.75 do 0.95 . Generator i GCC-u
zajedno imaju samo 65.8kg(1451b).
Održavanje VSCF-a je poboljšano jer ima urađen test krug (BIT) koji ima dva načina
rada. Tehničari u letu koriste 1. koji na sebi ima lampice- «VSCF fault detected» i «Aircraft
open phase trip». Jedan će način rada koristiti kada žele provjerit stanje VSCF-a ili ožičenja, a
drugi pri popravku / pregledu kad je VSCF izvan zrakoplova. Trenutno je VSCF ograničen u
uporabi, no ako se nastavi razvoj sustava, niski troškovi proizvodnje i sigurnost sustava, VSCF
će postati glavni izvor izmjeničnog napajanja AC-a buduće generacije.