U članku profesorice Biljane Stojković "Biološki determinizam u društvenoj praksi" je

napisala mnogo stvari koje mi se dopadaju i koje i ja sama mislim ali i dosta stvari sa kojima
se ne slažem. Mislim da je neka suština njenog članka da se zapravo kroz neki određeni
vremenski period vidi kako je ljudska misao o čovjeku kao biološkom i kulturnom biću
mijenjala. Kada govorimo o pojmu eidos najviše od svih filozofa koji su iznijeli svoje
mišljenje se slažem sa stavom Tome Akvinskog . On je smatrao da svaka vrsta konkretno ako
govorim sada o čovjeku posjeduje svoju esenciju odnosno suštinu življenja. Nije bio od onih
mišljenja tj. posmatranja covjeka kroz materijalno, kroz rasu ili inteligenciju. Svaki čovjek
treba biti posmatran kao individua i svaki čovjek zapravo ima neku svoju svrhu na ovom
svijetu, svrhu življenja. Nešto sasvim suprotno od stava Tome jeste bio Aristotelov stav da je
nešto najbliže toj suštini čoveka muškarac dok sa druge strane smatra da je najveće
odstupanje od te suštine žena koju je čak nazivao i pogrdnim imenom čudovište. Apsolutno se
ne slažem sa ovim stavom zato što smatram da zapravo sama ljepota ljudskog postojanja jeste
da on dosegne vrhunac svojih sposobnosti i svog razvijanja. Zena i muškarac, ne trebaju se
gledati kroz tako neke stvari, razlike naravno postoje ali smatram da su to sitnice, i da upravo
te sitnice čine čovjeka. Postoje i inteligentni muškarci kao i žene. To naravno ne zavisi od
pola.
Ono sa čim se još ne slažem jesu temelji determinizma. Filozofi su smatrali da su sve
karakteristike čovjeka zapravo određene biologijom, to jeste genetikom i svim onim što se
naslijedi genima. Ja sam mišljenja da pored tih gena i svega onog što naslijedimo, postoji i
niz drugih faktora koji utiču na samo naše razvijanje i naše mijenjanje kroz određeni period.
Iz ovog članka sam saznala nekoliko novih informacija. Izdvojila bih možda nekoliko meni
najzanimljivijih, a to su postojanje pet ljudskih rasa, odakle potiče idealna lobanja i da je
zapravo ona pripadala bijeloj rasi, da su bogati ugledni muškarci smatrali da je jedino mjerilo
inteligencije veličina lobanje i samog mozga pa su shodno tome zavijestavali svoje mozgove
da bi ih poslije smrti mogli izmjeriti. Blumenbah je smatrao i da je mozak muškarca veći od
mozga žene što naravno nije bilo tačno, jer sama inteligencija zapravo ne zavisi od veličine
mozga a ni od pola. Frenologija kao nauka o umu, svoj neki vrhunac dostiže u 19. vijeku.
Govori o tome kako u unutrašnjosti kranijuma, oblik i crte lica govori o osobinama,
kapacitetu i potencijalu čovjeka. Smatram da to nema veze sa biologijom. Sa dolaskom
Darvina dolazi takoreći period genetike i naslijeđivanja. Ono što mi smeta i sa čime se nikako
ne slažem jeste Spenserovo viđenje o prirodnoj selekciji odnosno eliminisanje siromašnih i
ubogih ljudi a favorizovanje uspjesnih i bogatih ljudi. Vjerujem da tada, kao i danas postoje
situacije kada ljudi naslijede veliko bogatstvo ali poslije toga ni po cemu ne doprinesu društvu
niti budu uspješni. Dakle, osim tog bogatstva nisu imali ništa. Kao što je Fišer rekao, imamo
slobodnu volju datu od Boga, što je na primjer ugroženo samim tim što je u SAD-u bila
vršena masovna sterilizacija. Smatram da je to jako pogrešno jer svaki čovjek treba da
odlučuje za sebe i da svako ima pravo na to da li da li će imati potomstvo ili neće imati.
Kao neki zaključak na ovaj članak jeste da apsolutno svako ljudsko biće na planeti treba da
ima slobodnu volju da radi onako kako on smatra da je ispravno i da se razvija u onom pravcu
u kojem on želi sa bilo kojeg aspekta života.