visokih temperatura, malo ispod solidus temperature (1200 – 1300 °C). - Pri tim temperaturama austenit rastvara dovoljno ugljika što je preduvjet postizanju visoke tvrdoće martenzita nakon gašenja. Brzorezni čelici
- Temperatura austenitizacije određuje se prema
kriteriju da austenit otopi 0,5 - 0,6 % C u rešetci, stoga je ϑa visoka
- Zbog visokog sadržaja LE brzorezni čelici imaju
slabu toplinsku vodljivost i osjetljivi su na režim ugrijavanja, zbog toga je potrebno provoditi 2 do 3 predgrijavanja Dijagram postupka kaljenja i popuštanja brzoreznog čelika Prvo predgrijavanje: u komornoj peći jer još nema opasnosti od razugljičenja i oksidacije
Drugo i treće predgrijavanje: temperature su visoke i postoji
opasnost od razugljičenja, stoga se provodi u solnoj kupki ili vakuumskoj peći
Ugrijavanjem na ϑa potpuno se rastvaraju eutektoidni karbidi
(Kid) i jedan dio sekundarnih karbida (K’’), dok eutektički karbid (Ke) ostaje nerastvoren
Optimalna držanja na ϑa standardnih brzoreznih čelika oko
2,5 min. Dugo držanje ima za posljedicu štetno pogrubljenje austenitnog zrna. Gašenje Zbog visokog udjela LE, prokaljivost brzoreznih čelika je visoka, pa se prokaljivost postiže primjenom blažih sredstava za ohlađivanje (na zraku, u ulju, u toploj kupki (martempering)).
Gašenjem do sobne temperature ne dostiže se temperatura
završetka martenzitne pretvorbe (Mf ), zbog čega je u zakaljenom čeliku pored martenzita (M) prisutan i zaostali austenit (γz).
Struktura nakon gašenja: M + K'' + Ke + γz
50 - 70 % M, 20 – 40 % γz, 10 % karbida (K'' + Ke) Zaostali austenit (γz) je prisutan jer su smanjenje temperature Ms i Mf, on nepovoljno djeluje na tvrdoću i smanjuje otpornost prema trošenju.
Brzorezni čelici u kaljenom stanju su puni napetosti, krhki i
dimenzijski nestabilni uz nedovoljnu otpornost prema trošenju (uslijed zaostalog austenita) poslije kaljenja provodi se višestruko popuštanje na temperaturama 540 – 590 °C. Proces popuštanja je prilično složen, a odvija se u nekoliko stadija za koje su karakteristične odgovarajuće strukturne promjene: Na ϑp iz A se izdvaja rastvoreni C pri čemu nastaju karbidi popuštanja (V4C3, VC, W2C, Mo2C): Naknadnim ohlađivanjem snižava se stupanj legiranosti preostalog Az → razlegirani Az se pretvara u M’’
Uslijed izdvajanja C pri nastanku karbida popuštanja, koncentracija C u
Az je smanjena što je posljedica povišenje temperature Ms i Mf
Višestrukim popuštanjem iz zaostalog austenita stvaraju se karbidi
popuštanja (KP) i sekundarni martenzit (M''), a sadržaj zaostalog austenita značajno se smanjuje, posljedica toga je porast tvrdoće (tzv. sekundarna tvrdoća), porast otpornosti prema trošenju Analizom dijagrama popuštanja tipičnim za brzorezne čelike, uočava se da povećanjem temperature popuštanja od 300 – 400 °C dolazi do povećanja tvrdoće koja pri temperaturi popuštanja 560 – 600 °C postiže svoj maksimum.
Pojava povećanja tvrdoće porastom temperature popuštanja naziva se
sekundarna tvrdoća, a ona nastaje putem izdvajanja karbida i njihove pretvorbe putem hlađenja u martenzit. Primjer označavanja brzoreznih čelika Primjer: HRN Č6880 Č – čelik 6 – najutjecajniji LE je W 8 – drugi najutjecajniji LE je V 80 – brzorezni čelik
EN HS18-0-1 HS – brzorezni čelik
18 % W 0 % Mo 1%V
Redoslijed LE kod označavanja EN:
W-Mo-V-Co Zaključak Za provedbu toplinske obrade brzoreznih čelika potrebna je kvalitetna oprema (dobra regulacija temperature), ali i veliko iskustvo operatera što se tiče vremena držanja, odabira temperatura te broja popuštanja. Zahvaljujem na pozornosti!