VIJESTI SINDIKATA PROMETNIKA VLAKOVA HRVATSKE

NA
PER NU
NA PERONU 1

LIPANJ 2022.
LIPANJ 2022. • BROJ 124 • ISSN 1132 - 7739

RADOVI NA DIONICI PRUGE

KRIŽEVCI - KOPRIVNICA - dg

DA SE NIKAD VIŠE NE PONOVI

BORIS ŠVALJEK

POZNATA LICA I ŽELJEZNICA

IVANKA BOLJKOVAC
BROJ 124 lipanj 2022.
 FOTO: Nebojša Gojković
NA PERONU 2

OPET SU JUTROS PROCVALI...

BROJ 124 lipanj

FOTO: 2022.Gojković
Nebojša
 NAPISANA JEDNA OD NAJVAŽNIJIH PJESAMA
NA PERONU 3

U OVOM STOLJEĆU
FOTO: Nebojša Gojković

Ako ste pomislili da nema nade za generaciju

Y, odnosno mladež rođenu u razdoblju od
Naša generacija
IMPRESUM 1980. do 2000., ili naraštaje koji tek dolaze,
ovaj dječak bi vas mogao razuvjeriti. Naime,
Glavni urednik:
Naša generacija neće biti poznata
na društvene mreže je mladić Derek Nichols
Anto Iličić ni po čemu.
nedavno postavio pjesmu koju je njegov mlađi
Nitko nikada neće reći da
Novinari: brat Jordan napisao, a zove se Naša generacija.
Ante Kunčić,
Smo ponos čovječanstva.
Uz mudrost koju u pjesmi pokazuje 14-godišnji
Andrija Vranešić, Nije točno. Istina je da
Dražen Lihtar, dječak, ista ima smisla čitana standardno, ali i
Naša generacija ništa ne valja.
Ivica Stojak, unatrag.
Josip Tirić, Misliti da
Nebojša Gojković, Kakve će nove generacije biti i u kakvom će
Ćemo uspjeti
Nenad Katanić, okruženju odrastati, ostaje tek za vidjeti. No,
Anto Iličić. Pogrešno je. Vjerujemo da
14-godišnji mladić odlučio je poetskim načinom
Živjeti samo radi novca i moći
Naslovnica: dati svoje mišljenje o tome, tematizirajući
Ispravan je način.
Tanja Pavić, mentalne sklopove svojih vršnjaka i sebe,
Biti pun ljubavi, poštovanja i dobrote
tehnolog u Kutini sustav vrijednosti te načine na koje bi trebalo
Je glupost.
foto: Branko Marijanović postupati. Osim što je pjesma vrlo zrela za
Zaboraviti na stara dobra vremena
dječaka te dobi, njena vrijednost leži i u
Nije jednostavno, ali trudimo se.
Više Vam „leže“ vijesti bez „uljepšavanja”, činjenici da ima smisla i kada se čita sprijeda
Mijenjanje našeg svijeta na bolje
bez komentara? Želite li da i Vaša i straga. Još jedna užasna pjesma američke
Je nešto što se ne radi.
vijest ili priča bude objavljena? Kako srednjoškolke
bi vijest što bolje dočarala atmosferu Odustajanje
Pjesma naziva ‘Naša generacija’ (‘Our
u vašem kolodvoru, možete uz tekst Riješit će naše probleme.
poslati i fotografije u .jpg ili .tif formatu, Generation’) postala je viralna vrlo brzo nakon
Naporan rad
minimalne veličine 3000x2200 piksela. što ju je Jordanov, odnosno autorov stariji brat,
To je glupost.
postavio na Twitter.
“Na peronu” je prava adresa. Znamo da
Pišite nam na: U samo jedan dan nakon objave pjesma je
Ljudi misle da nema povratka.
spvhnaperonu@gmail.com ritvitana 120 tisuća puta, prenosi Elite Daily.
To bi se moglo obistiniti,
Pročitajte pjesmu standardno, a zatim i obrnuto.
Ako ne preokrenemo stvari!
izvor: srednja.hr

BROJ 124 lipanj 2022.

 NA PERONU 4
RADOVI NA PROJEKTU „REKONSTRUKCIJA POSTOJEĆEG
I IZGRADNJA DRUGOG KOLOSIJEKA ŽELJEZNIČKE PRUGE
KRIŽEVCI – KOPRIVNICA – DRŽAVNA GRANICA“
PIŠE: Marinko Sirovec
FOTO: Marinko Sirovec
AKTUALNO
U sklopu obilaska radova na ovom
projektu neću vam nabrajati koliko
kakvih objekata se izgrađuje ili
će se izgraditi onako kako bi se
naši projektanti pohvalili, nego
vam želim predstaviti radove na
budućoj željezničkoj i cestovnoj
infrastrukturi, kao i naše poslove
vezano uz taj projekt kao i sve
poteškoće onako kako ih vidim
očima željezničkog izvršnog
radnika u Sektoru za promet
HŽ Infrastrukture i stanovnika
Križevaca gdje je početna točka
projekta i u čijoj se okolici odvija
velik dio radova.
Projekt je gotovo grandiozan o
čemu govori i njegova vrijednost
(preko 2 milijarde kn) i u nekim
svojim dijelovima zauvijek će
izmijeniti vizuru krajolika. Svaki
nadvožnjak ima svoje pristupne
ceste, deniveliraju se dakle svi
ŽCPR-i, željeznički vijadukti se
nadvijaju iznad naselja, pruga
se dijelom izgrađuje u usjecima,
galerije za prijelaz divljih životinja
bi se trebala stopiti sa prirodom,
kod kolodvora Lepavina željeznička
pruga ide „pod zemlju“, na
stajalištima nestaju postojeće
zgrade sa službenim stanovima
i izgradit će se nova, moderna
stajališta sa pothodnicima…, puno
novoga.
Nadvožnjakom koji se nalazi na
novoj devijaciji željezničke pruge
na izlazu iz Križevaca grad će biti
povezan s okolnim naseljima
prometnicom koje nema 40-
ak godina (postojala je samo
mimoilazna ograda za pješake),
slijedeći nadvožnjak i pristupne
prometnice su u visokoj fazi
dovršenosti, slijedi „premošćivanje“
DC 41 kod mjesta Majurec. Redom
se ide sa izgradnjom pothodnika
na stajalištima, u stajalištu Majurec
je u vrlo kratkom roku izgrađen
pothodnik i preko njega se odvija
željeznički promet (iako još uz
laganu vožnju jer je potrebna
strojna regulacija kolosijeka),
slijedeće na redu je stajalište
Vojakovački Kloštar, od 17. 6. pa
do 20. 6. je predviđen „veliki zatvor
pruge“ kada će se ugraditi provizorij
preko kojega će se privremeno
odvijati željeznički promet. Na svim
vijaduktima se intenzivno radi, vrlo
zanimljivo je vidjeti radove ispred
kolodvora Lepavina gdje će pruga
jednim djelom ići „pod zemljom“, te
će se izgraditi dva vijadukta. Galerija
Velika Mučna je još jedan objekt
kakvih nije bilo u našoj okolici.
BROJ 124 lipanj 2022.

Naravno da nije svima zabavno
gledati radove, pogotovo ne
stanovnicima mjesta na potezu
nove pruge jer su im prometnice
okupirane sa stotinjak vozila svih
vrsta izvođača radova koja stvaraju
gužvu u prometu, prometnice
su prljave od blata i kamenog
materijala nanesenog sa gradilišta,
a postavljeni su i semafori za
privremenu regulaciju prometa,
dok su im radovi odvijaju gotovo
u okućnicama. Sve je ovo sada
stanovništvu ovog dijela Lijepe
naše svakodnevica i nešto što
moraju istrpjeti da bismo nakon
završetka projekta imali sigurnu
i modernu željezničku prugu,
nova službena mjesta sa dobrim
prilazima i parkinzima, nadvožnjake
umjesto ŽCPR-a, nove pristupne
ceste, obnovljene ceste koje su
uništene tijekom izgradnje novih
objekata. Toplo se nadam se da će ti
isti stanovnici nakon zadnjih godina
devastiranog voznog reda od strane
BROJ 124 lipanj 2022.
HŽPP dobiti i vlakove kada i koliko
ih bude trebalo, pa da prometuju
novom i sigurnom željezničkom
prugom.
Sa stajališta željezničkog izvršnog
radnika zasad se na svojem radnom
mjestu prometnika vlakova nisam
susreo s nekim novim izazovima
u odnosu na radove nesretnog
projekta EU 5/16, a to su zatvori
pruge, supstitucija vlakova
autobusima, istovar kamena
materijalnim vlakovima… Novost
kod zadnjega je u tome što na
dopremanju i istovaru kamena
imamo dva željeznička prijevoznika
i nažalost su opet problemi s našim
nacionalnim teretnim željezničkim
prijevoznikom HŽ Cargom, nema
lokomotive, pa ako imamo
lokomotivu nema goriva i upućuje
se 50-ak km dalje na namirenje, ako
imamo sve ovo, nemamo strojovođe
i tako nerijetko remete plan rada, dok
je prijevoznik Log Rail organiziran
NA PERONU 5
tako da u smjeni od 12 sati njihovo
osoblje „okrene“ jednu garnituru od
18 vagona od kolodvora Vrbovec,
gdje je deponiran do javljanja
osoblja, na mjesto istovara, iz
kolodvora Križevci na utovar u
kolodvor Lekenik i opet na depo u
kolodvor Vrbovec. Istina, HŽ Cargo
ima veći broj vagona za istovar,
32 vagona i duži put do Lipika,
ali svejedno njihova organizacija
čini se nije primjerena ozbiljnosti
radova gdje pružaju svoju uslugu. Za
razliku od ne baš sjajne organizacije
dopreme materijala osoblje
prijevoznika kod istovara, pregleda
vagona i ispostavljanja SE obrazaca
besprijekorno odrađuje svoj posao i
s te strane nemamo poteškoća kod
otpreme materijalnih vlakova na
prugu i praznih garnitura na utovar.
AKTUALNO
Naravno da imamo kao i uvijek
problema sa supstitucijskim
prijevozom putnika autobusima.
Nositelj prijevoza je prijevoznik
Čazmatrans PJ Podravina i
 NA PERONU 6
Prigorje, za kojeg radi i nekolicina
privatnih auto prijevoznika koji
često mijenjaju vozače pa nastaju
problemi kod neredovitog dolaska
autobusa u polazne kolodvore,
nezaustavljanja po stajalištima,
odnosno mjestima koja su određena
za ulaz – izlaz putnika, a nerijetko
nam nedostaje autobusa zbog
većeg broja putnika. Poseban
problem kod zamjenskog prijevoza
putnika autobusima je prijevoz
osoba s tjelesnim oštećenjima koji u
kolodvoru Križevci i Vrbovec moraju
proći stepenicama kroz kolodvorski
pothodnik a zbog nedovršenih
radova nema liftova niti bilo kojeg
drugog puta od vlaka do autobusa i
obratno, pa u tome u pomoć uskaču
radnici izvođača radova DIV Grupe u
kolodvoru Vrbovec i djelatnici JVP
AKTUALNO
Križevci u kolodvoru Križevci.
Odnedavno se na pružnim dionicama
između kolodvora Križevci –
Lepavina – Mučna Reka odvijaju
od ponedjeljka do subote zatvori
pruge od 8.15 pa do 15.45 sati.
Početak zatvora pruge svakodnevno
kasni zbog zakašnjenja vlakova
koji prolaze prije njegova početka
ali i zbog „probijanja“ teretnih
vlakova koji na zahtjev prijevoznika
moraju proći, ali i zbog zakrčenosti
kolodvora na pruzi M201.
Neminovno zbog toga, ali i zbog
objektivnih razloga izvođača radova
kasni i završetak zatvora pruge
(nerijetko 40 minuta i više), i u to
vrijeme putnički vlak broj 2207 čeka
u kolodvoru Križevci na otvaranje
pruge. Putnici su opravdano
ogorčeni jer ujutro kod odlaska na
posao kasne zbog laganih vožnji
a u povratku kući uz zakašnjenje
uzrokovano laganim vožnjama još i
čekaju spomenutih 40 i više minuta.
Žalosno je i neshvatljivo što nema
sluha, niti kvalitetne komunikacije
i koordinacije između HŽI i izvođača
radova o vremenu završetka zatvora
pruge da bi se u slučaju većeg
kašnjenja putnici odmah uputili
na autobuse i tako barem donekle
smanjio pritisak na nas, izvršno
osoblje HŽI, koji smo im prvi pri
ruci na peronu za „istresti“ svoje
frustracije. Naravno da pritom postoji
problem obavješćivanja putnika koji
čekaju vlak na stajalištima koja nisu
uz cestu, ali takvih situacija ima i u
slučaju izvanrednih događaja a vlak
bi svakako išao prema uputnom
kolodvoru nakon zatvora pruge.
Što se tiče koordinacije i
komunikacije između naših službi
održavanja građevinskog i EE
sektora sa jedne strane i izvođača
radova sa druge strane možemo
reći da naše službe održavanja
niti između sebe nemaju neku
koordinaciju, a za komunikaciju sa
izvođačima radova imaju svaki svoj
kanal komunikacije, jedni priznaju
samo e-mail poruke, dok drugi
primaju informacije u WA grupi. Sve
se to obija o glavu nama u prometu
jer putnici žele informacije, dispečer
BROJ 124 lipanj 2022.
 NA PERONU 7

već mora gledati koji teretni vlak kreće

čim bude pružna dionica otvorena,
a informacija niotkud. Dakle, ovdje
je samo Sektoru za promet stalo da
promet čim prije krene. Zašto samo
nama?!
E, kad krene promet onda je drž-
nedaj…, brzi i putnički kasne, teretni
se probijaju, svi prijevoznici žele
dobiti svoje vlakove na odredište a
na području naše operative nema
mjesta za sve. Prometne operative
Centar i Sjever kao da su u koliziji,
kolodvor Koprivnica zakrčen zbog
zatvora pruge na obje strane zbog
slabog primanja teretnih vlakova
od strane MAV-a i zbog obaveznih
pregleda od strane MUP-a. Kolodvor
Lepavina selektira vlakove prema
Koprivnici, kolodvor Vrbovec i prema
Dugom Selu i prema Koprivnici,

AKTUALNO
kolodvor Križevci prima vlakove
kako može na sva tri (!) kolosijeka u
funkciji (druga tri postoje još samo
u planovima), a kolodvor Gradec je
sve samo ne kolodvor i rijetko može
poslužiti u toj gužvi zbog putničkih
vlakova sa pruge i na prugu L214.
I tako iz dana u dan, a naše društvo
HŽ Infrastruktura nagrađuje voditelja
projekta Križevci – Dugo Selo,
projekt nezavršen, kolodvor Gradec
disfunkcionalan za prijem i otpremu
putnika, u Križevcima radimo u
prašini, ne nazire se kraj i neminovno
sve to utječe i na radove projekta koji
je tema ovog članka.
Iako ima poteškoća, lijepo je vidjeti
kako radovi napreduju, gotovo
svakodnevno se vide promjene i
napredak u izgrađenosti objekata
duž cijelog radilišta od Križevaca do
Botova, veselimo se da ćemo konačno
dobiti željezničku infrastrukturu
kakvu ovaj koridor treba, i pratit ćemo
naravno tijek radova.

BROJ 124 lipanj 2022.

 NA PERONU 8

OZLJEDE NA RADU – KRATKE UPUTE ZA POSTUPANJE

PIŠE: Dražen Lihtar, Anto Iličić
FOTO: pexel.com

Svaki radnik obavljanjem poslova iz ugovora o radu na svom radnom mjestu izložen je potencijalnim
ozljedama i mogućnostima da mu se dogodi ozljeda na radu. Te ozljede mogu imati lakše ili teže posljedice,
a ako su prouzročene obavljanjem poslovne djelatnosti ili aktivnosti koje su u vezi sa samim poslom, one se
nazivaju ozljedama na radu.
AKTUALNO

ŠTO SE SMATRA propisima, obveznom zdravstvenom osiguranju,

OZLJEDOM NA RADU?
Ozljedom na radu prema Zakonu o
obveznom zdravstvenom osiguranju
(Zakon o obveznom zdravstvenom
osiguranju (“Narodne novine” br.
80/13., 137/13., 98/19.)), čl. 66.
smatra se:
1. ozljeda izazvana
neposrednim i kratkotrajnim
mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim
djelovanjem te ozljeda prouzročena
naglim promjenama položaja tijela,
iznenadnim opterećenjem tijela ili
drugim promjenama fiziološkog
stanja organizma, ako je uzročno
vezana uz obavljanje poslova,
odnosno djelatnosti na osnovi koje
je ozlijeđena osoba osigurana u
obveznom zdravstvenom osiguranju,
kao i ozljeda nastala tijekom
obveznoga kondicijskog treninga
vezanog uz održavanje psihofizičke
spremnosti za obavljanje određenih
poslova, sukladno posebnim
2. bolest koja je nastala izravno i
isključivo kao posljedica nesretnog
slučaja ili više sile za vrijeme rada,
odnosno obavljanja djelatnosti ili
u vezi s obavljanjem te djelatnosti
na osnovi koje je osigurana osoba
osigurana u obveznom zdravstvenom
osiguranju,
3. ozljeda nastala na način iz točke 1.
ovoga članka koju osigurana osoba
zadobije na redovitom putu od stana
do mjesta rada i obratno te na putu
poduzetom radi stupanja na posao
koji joj je osiguran, odnosno na
posao na osnovi kojeg je osigurana u
obveznom zdravstvenom osiguranju,
4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka
1. i 2. ovoga članka koja nastane kod
osigurane osobe u okolnostima iz
članka 16. ovoga Zakona.
SLUČAJEVI KADA NIJE RIJEČ
O OZLJEDI NA RADU
Ozljedom na radu, u smislu Zakonu o
članak 67. ne smatra se ozljeda,
odnosno bolest do koje je došlo zbog:
1. skrivljenog, nesavjesnog ili
neodgovornog ponašanja na radnome
mjestu, odnosno pri obavljanju
djelatnosti, kao i na redovitom putu
od stana do mjesta rada i obrnuto
(npr. tučnjava na radnom mjestu
ili u vremenu dnevnog odmora,
namjerno nanošenje povrede sebi
ili drugome, obavljanje poslova pod
utjecajem alkohola ili opojnih droga,
upravljanje vozilom pod utjecajem
alkohola ili opojnih droga i sl.),
2. aktivnosti koje nisu u vezi s
obavljanjem radnih aktivnosti (npr.
radni odmor koji nije korišten u
propisano vrijeme, radni odmor
koji nije korišten u cilju obnove
psihofizičke i radne sposobnosti
nužno potrebne za nastavak radnog
procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u
vezi s radnim odnosom i sl.),
3. namjernog nanošenja ozljede
BROJ 124 lipanj 2022.

od strane druge osobe izazvanog
osobnim odnosom s osiguranom
osobom koje se ne može dovesti u
kontekst radno-pravne aktivnosti,
4. atake kronične bolesti,
5. urođene ili stečene predispozicije
zdravstvenog stanja koje mogu imati
za posljedicu bolest.
PRAVA IZ ZDRAVSTVENOG
OSIGURANJA I MIROVINSKOG
OSIGURANJA
Prava iz zdravstvenog osiguranja
Na temelju priznate ozljede na radu
radnik ima pravo na naknadu plaće
za vrijeme privremene nesposobnosti
za rad u visini od 100 % od osnovice
za naknadu utvrđenu u skladu sa
Zakonom o obveznom zdravstvenom
osiguranju i Pravilnika o pravima,
uvjetima i načinu ostvarivanja
prava iz obveznog zdravstvenog
osiguranja u slučaju ozljede na radu
i profesionalne bolesti (“Narodne
novine” br. 75/14., 154/14., 79/15.,
139/15., 105/16., 40/17., 66/17.,
109/17., 132/17., 119/18., 41/19.,
22/20., 39/20., 2/22.).
Temeljem gore navedenih Zakona
i Pravilnika, ozlijeđena, odnosno
oboljela osoba ima pravo na naknadu
troškova prijevoza u vezi s korištenjem
prava na zdravstvenu zaštitu. Ako
posljedice ozljede na radu uzrokuju
trajno smanjenu radnu sposobnost,
u sustavu mirovinskog osiguranja
mogu se ostvariti povoljniji
financijski uvjeti pri određivanju
visine invalidske mirovine.
Obavješćivanje nadležnog
inspekcijskog tijela o događajima
ozljeda na mjestu rada
Prema članku 65. Zakona o zaštiti na
radu, ako je radniku ili osobi na radu
pružena hitna medicinska pomoć
zbog ozljede nastale u prostoriji ili na
prostoru u kojem poslodavac obavlja
rad te je zbog ozljede osoba zadržana
na liječenju u zdravstvenoj ustanovi,
poslodavac je obvezan obavijestiti
nadležno tijelo za inspekcijski nadzor.
Obavješćivanje je potrebno odmah po
nastanku ozljede.
BROJ 124 lipanj 2022.
Drugim riječima, svaku onu ozljedu
koja nije rezultirala liječenjem
osobe u stacioniranoj zdravstvenoj
ustanovi, već je osoba otpuštena na
kućnu njegu, nije potrebno prijaviti
inspekcijskom tijelu.
Također, nije potrebno prijaviti u
slučaju da radnik naknadno (drugi
dan ili nekoliko dana nakon ozljede)
zatraži liječničku pomoć doktora
obiteljske medicine, a nije zadržan na
liječenju u stacioniranoj zdravstvenoj
ustanovi.
Prijava ozljede
Prvi korak predstavlja podnošenje
Tiskanice OR, Prijave o ozljedi na
radu, nakon čega slijedi utvrđivanje
i priznavanje ozljede ili bolesti za
ozljedu na radu. Prijavu o ozljedi
na radu ispunjava u prvom dijelu
poslodavac, a u drugom dijelu
ugovorni izabrani doktor opće ili
obiteljske medicine. Prijava se
dostavlja nadležnom područnom
uredu HZZO-a.
Zahtjev za priznavanjem ozljede na
radu može podnijeti ozlijeđeni radnik,
ukoliko to ne prijavi poslodavac.
Priznavanje ozljede na radu
Ozljeda se u sustavu obveznog
zdravstvenog osiguranja smatra
ozljedom na radu tek onda kada je
kao takvu prizna HZZO, po prethodno
provedenom postupku utvrđivanja
i priznavanja ozljede na radu. U
postupku utvrđivanja činjenica radi
priznavanja ozljede na radu može se
tražiti mišljenje nadležnog doktora
specijalista medicine rada, kao i
mišljenje Hrvatskog zavod za javno
zdravstvo - Služba za medicinu rada.
POSTUPANJE U SLUČAJU OZLJEDE
NA RADU IZVAN PROSTORA
POSLODAVCA
Postupanje u slučaju ozljede na radu
na redovnom putu i na službenom
putu
Ozljedom na redovnom putu smatra
se ona ozljeda koja je nastala na
redovnom putu od mjesta stanovanja
NA PERONU 9
do mjesta rada i obrnuto. Mjestom
stanovanja smatra se ono mjesto
koje je kao prebivalište/boravište
prijavljeno na MUP-u, te o tome
poslodavac ima potvrdu. Raniji
odlazak s posla iz privatnih razloga ili
kasniji dolazak na posao iz privatnih
razloga, odnosno ozljeda koja se
dogodi na putu vezano za privatne
potrebe radnika, ne smatra se
ozljedom na radu.
Što radnik ili povjerenik radnika za
zaštitu na radu treba učiniti?
• Obavijestiti stručnjaka zaštite na
radu
• Pokrenuti postupak za priznavanje
ozljede na radu
Dokumentacija koja se prilaže uz
tiskanicu
Uz popunjenu i ovjerenu tiskanicu
prijave o ozljedi na radu obveznik
podnošenja prijave obvezno prilaže:
• presliku cjelokupne medicinske
AKTUALNO
dokumentacija vezana uz nastalu
ozljedu
• pisanu izjavu ozlijeđene osobe o
okolnostima nastanka ozljede
• pisanu izjavu očevidaca o
okolnostima vezanim uz ozljedu (ako
postoji i ako je moguće)
• pisanu izjavu poslodavca ako
podaci u prijavi sadržavaju određene
nepreciznosti i dvojbe (na traženje
Zavoda, ako je potrebno)
• presliku zapisnika o inspekcijskom
nadzoru nadležnog Inspektorata rada
(ako je nadzor obavljen)
• preslika zapisnika o ispitivanju
prisutnosti alkohola, opojnih droga ili
lijekova od strane nadležne PU MUP-a
RH (ako je ispitivanje obavljeno)
Rok za podnošenje prijave je 8 dana
od dana nastanka ozljede na radu.
Poslodavac odnosno ovlaštena osoba
mora biti upoznata s ozljedama
na radu, njihovom pojavnošću te
okolnostima svog radnog okruženja
kako bi što uspješnije mogao
primijeniti spomenuta pravila
propisana Zakonom o zaštiti na radu.
Da bi u što većoj mjeri zaštitio
radnike i uklonio vjerojatnost pojave
ozljede na radu, poslodavac je dužan
primijeniti pravila zaštite na radu.
 NA PERONU 10
BESPUĆA INFRASTRUKTURNIH NAKNADA
Piše: Anto Iličić & Co
FOTO: Nebojša Gojković
AKTUALNO
Kako ne bi bilo dileme ponavljamo
nekoliko rečenica iz prošlog broja:
pogrešna politika određivanja
modela naplate željezničkih usluga
ima za posljedicu trajno nanošenje
štete HŽI, ali i gospodarstvu Lijepe
naše u cjelini. HŽ Infra izgubila je
dio prihoda koje je mogla i trebala
ubrati na linijama i vlakovima za koje
postoji najveći interes prijevoznika.
Zbog fokusiranja HŽI na minimalni
paket, tj. na kompletne vlakove kod
kojih upravitelj neće pružati nikakve
dodatne usluge (ili tek nešto bizarno)
došlo je do napuštanja industrijskih
kolosijeka od strane gospodarstvenika
kojima su industrijski kolosijeci zbog
skupih željezničkih usluga i skupog
održavanja postali opterećenje, a ne
prednost. Posljedično je došlo i do
gubitka važnosti i propadanja Zagreb
RK, koji je s vremenom potpuno izgubio
funkciju ranžirnog kolodvora (preko 30
zatvorenih kolosijeka, ranžiranje preko
spuštalice gotovo se i ne obavlja), kao
i kontejnerskog terminala Vrapče koji
je praktički pred zatvaranjem. Teretni
kolodvor Vinkovce smo ustupili gradu
ili županiji, jer nam više ne treba. Bile
su velike pripreme da se to isto dogodi
i Koprivnici…
Dok druge zemlje u okruženju, odnosno
njihovi upravitelji infrastrukture,
prepoznaju važnost prijevoza
pojedinačnih pošiljka te primjenjuju
minimalne cijene infrastrukturnih
naknada za sabirne vlakove ili čak za
takve vlakove dodjeljuju financijske
poticaje, HŽ Infra ih je dodatno
poskupila, tako da nitko nema interes
da ih organizira. Tako na željeznicama
u RH nema sabirnih vlakova. K’o da
imamo takve privredne gigante koji
proizvode milijune tona roba i to na
svakih nekoliko kilometara Lijepe naše.
Istine radi ovdje treba napisati i da se
HŽ Cargo jako slabo ili nikako snalazio
na tržištu. Gubili su i gube terete, a
svoju tržišnu nesposobnost i manjak
prihoda za plaće svojih radnika i za
svoje procese funkcioniranja naplaćivali
su neplaćanjem računa HŽ Infri. Svo
ovo vrijeme koliko posluju samostalno
radili su tako, i danas također. Činjenica
znatnog povećanja ekvivalenta trase
(+83%) za sabirne, kružne i industrijske
vlakove HŽ Cargo kao nacionalnog
prijevoznika dovelo je u nepovoljan
položaj obzirom da su prikupljanje
vagona u kolodvorima i njihov prijevoz
do tehničkih kolodvora, sabirnim,
kružnim i industrijskim vlakovima,
obavljali uglavnom oni.
ULOGA SABIRNIH VLAKOVA
Sabirni vlakovi poslužuju industrijske
kolosijeke koji imaju vrlo važnu ulogu
u dijelu prometnog povezivanja
gospodarstva i tržišta. Kvalitetno
posluživanje gospodarstva koje
je oslonjeno, odnosno povezano
na industrijske kolosijeke donosi
višestruke koristi gospodarstvu u bilo
kojoj zemlji, pa tako i gospodarstvu
Lijepe naše kroz:
• povećanu konkurentnost prijevoza
velikih količina tereta,
• povećanu konkurentnost prijevoza
BROJ 124 lipanj 2022.

robe na većim udaljenostima,
• povećanje prijevoza roba željeznicom,
a na korist široj društvenoj zajednici,
• povećanje rada željezničkih
prijevoznika i upravitelja
infrastrukturom.
Obzirom da se roba iz robnih kolodvora
do tehničkih kolodvora prevozi kružnim
i sabirnim vlakovima čiji su troškovi
u ukupnom procesu prijevoza znatni
i u znatnoj mjeri povećavaju ukupne
prijevozne troškove nije uputno
destimulirati operatere visokim
ekvivalentom takvih trasa jer to
dovodi do smanjenja njihova broja ili
njihova potpunog ukidanja čime se
poništavaju svi pozitivni efekti uporabe
i eksploatacije industrijskih kolosijeka,
smanjuje se broj robnih kolodvora
i sprječava razvoj robnih centara,
gospodarskih i bescarinskih zona
orijentiranih na prijevoz željeznicom.
Je, je… poznate štetočine smislile
su drugačiji plan čiju cijenu i danas
plaćamo. I tako su nestali, odnosno
pokopani sabirni vlakovi, procesi
nakupljanja bruta i slične aktivnosti
koje donose povećanje prijevoza tereta
željeznicom.
Na žalost, njihov brutalno isti pristup
vidljiv je i kod određivanja cijena usluga
korištenja uslužnih objekata, usluga u
uslužnim objektima i dodatnih usluga.
Sjetimo se da je HŽ Infra sve do 2014.
godine obavljala usluge formiranja,
rasformiranja i promjene sastava vlaka
u kolodvorima Zagreb RK, Koprivnica,
Vinkovci, Tovarnik, Vukovar, Volinja,
Zagreb GK, Ogulin, Lokve, Knin,
Perković, Šapjane.
Zbog visokih troškova navedenih usluga
koje je HŽI zaračunavao, HŽ Cargo je
poduzeo mjere za smanjenje troškova
ranžiranja, te je većinu manevarskih
zadataka koji su se obavljali u Zagreb
RK i Vinkovcima premjestio u kolodvore
Karlovac i Slavonski Brod gdje je te
poslove obavljao vlastitim osobljem,
što je rezultiralo smanjenjem prihoda
s ovog osnova za HŽI u 2014. godini
prema našoj procjeni za cca 35 %.
Međutim, poznate štetočine koje su
BROJ 124 lipanj 2022.
nam sve ovo kreirale i donijele dosjetile
su se nove naknade za usluge ranžiranja
u svim kolodvorima u kojima HŽ
Cargo manevriranje obavlja vlastitim
osobljem, čime su se prihodi od ovih
usluga ponovno vratili na razinu iz
2013.! Dakle, nakon što je većinu
manevarskog rada preuzeo HŽ Cargo
i obavljao ga vlastitim osobljem, HŽI
zaračunava istu ili čak veću naknadu
nego u 2013. godini, kada je te poslove
obavljalo osoblje HŽI?!
Mudrolije poznatih štetočina koje od
milja možemo zvati i „mudre glave“ HŽI
osmislile su promjenu u određivanju
naknade za korištenje vagonskih vaga
gdje su određene dvostruko veće
(skuplje) cijene usluge manevriranja pri
vaganju od iste usluge pri formiranju
odnosno rasformiranju vlaka, koje su,
uz vrlo visoke naknade za korištenje
vagonskih vaga, odvratile prijevoznike
od korištenja ovih usluga, a rezultat
svega je da je ukupan broj vagonskih
vaga koje koriste prijevoznici smanjen
sa 27 na manje od 10 vagonskih vaga.
Druge uslužne objekte i usluge u tim
objektima, koje smo mogli i trebali
iskoristiti za zapošljavanje vlastitih
radnika i ostvarivanje dodatnih
prihoda, dali smo u zakup ili naprosto
napustili: objekte za opskrbu gorivom
tzv. istakališta dana su u 20-godišnji
zakup jednoj poznatoj tvrtki za trgovinu
naftnim derivatima, a usluge obrade
teretnih listova, popisa vlakova i druge
usluge za pružanje kojih imamo znanje i
osposobljeno osoblje smo napustili.
Čudi li ikoga onda činjenica da su
prihodi od prodaje trasa sve manji?
ODUSTAJANJE OD SREDNJE
DALMATINSKIH LUKA
Jednom prilikom netko će napisati
podužu priču o namjeri odustajanja
od povezivanja srednje dalmatinskih
luka i Lijepe naše željeznicom. Šansa za
elektrifikaciju i ispravljanje crnih točaka
moglo se napraviti EU novcem, ali među
onima koji planiraju i odlučuju - čini se i
svjedočimo - nikog nije briga…
Za ovu priliku ja ću ponuditi konture
NA PERONU 11
tužne priče kojoj se ne nazire sretan kraj:
Prije gotovo deset godina (2014.
godine) održali smo u Kninu okrugli
stol o revitalizaciji Unske pruge i razvoju
srednjodalmatinskih luka u funkciji
razvoja ovog kraj i regije. Tad smo
ukazivali kako je Dalmacija odsječena
od Lijepe naše, ali i kako je Unska pruga
ključna u povezivanju sjevera i juga
Lijepe naše za prijevoz putnika i roba.
Željeznica je od vitalnog značaja za luke
u Zadru, Šibeniku i Splitu. Unska ili Lička,
samo da je elektrificirana i da se isprave
dionice zbog kojih su velika ograničenja
mase vlakova. Najteže je valjda luci
Gaženica koja je je naša (dalmatinska)
najsuvremenija luka, a doslovce je
odsječena od željezničke mreže. Splitska
luka najavljuje rast tereta prema dva
milijuna tona godišnje… Šibenska gubi
bitku sa sve težim uvjetima na tržištu
umjetnih gnojiva…
Da smo imalo zainteresiraniji za
AKTUALNO
revitalizaciju srednjedalmatinskih
luka pogledali bi što to i kako rade u
Sloveniji. A rade ne dobro, nego odlično.
Suradnja Slovenskih željeznica i Luke
Koper dovela je do toga da se 50 %
tereta u Sloveniji prevozi željeznicom.
Za one koji ne znaju ističemo kako su
Slovenske željeznice i Luka Koper u
vlasništvu slovenske države, zajedno
ostvaruju ukupni prihod od gotovo
milijardu eura uz čistu dobit veću od
150 milijuna eura. Slovenske željeznice
ostvaruju dvostruko veći prihod od
željeznica u RH kad zbrojimo prihode
svih tvrtki koje su činile jedinstvene HŽ-
Hrvatske željeznice.
Sve gore isticali smo u više prilika,
donosili dalmatinske vapaje koji već
jedno, a uskoro i dva desetljeća ne
nailaze na razumijevanje. Mi nemamo
dilemu kako prioriteti Dalmacije moraju
biti i prioriteti Hrvatske. No, je li u HŽ
Infri i Vladi RH ikome do njih stalo?
Ponavljam kako se elektrifikacija i
ispravljanje crnih točaka moglo napraviti
EU novcem, ali oni koji planiraju i
odlučuju – njih definitivno nije briga…
NA PERONU 12

IVANKA BOLJKOVAC
operna pjevačica
BROJ 124 lipanj 2022.
 NA PERONU 13

VLAK JE PREDIVNO PRIJEVOZNO SREDSTVO

RAZGOVARAO: Nebojša Gojković
FOTO: Nebojša Gojković

Ona je sopranistica, glumica i nacionalna prvakinja opere u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. To bi bio njen
službeni i po mnogo čemu nepotpun opis, jer ona je puno više od tih formalnih statusa i titula. Ono što bi puno vjernije
definiralo cjelokupan njen opus, te napose ugled koji uživa kako u hrvatskom kulturnom prostoru, tako i kod svih onih
običnih ljubitelja klasičnog glazbenog izričaja, jeste općeprihvaćena ocjena da je ona najveća operna diva i primadona
našeg doba. Nakon dugo vremena glazbenog posta i „praznog hoda“, čekanja i traženja nekog tko bi razbudio (i
uzbudio) do tada uspavanu hrvatsku opernu scenu, pojavila se na obzorju kao pravi i autentični veliki operni glas. Bila
je Verdijeva Elisabetta, Anna, Aida, Amelia, Leonora, Desdemona, Santuzza i Leonora di Vargas, Mozartova Prva dama,
Dona Anna i Elektra, Puccinijeva Tosca, Giorgetta i Turandot, Šostakovičeva Aksinija, Wagnerova Sieglinda, Vivaldijeva
Gloria… Gotovo da nema značajnijeg ženskog lika u klasičnoj glazbi i operi kojeg nije utjelovila i oplemenila svojim
jedinstvenim glasom i karizmatičnom pojavom. Njena stvaralačka energija nije joj dozvoljavala da se zadrži samo
na pozornici, pa je tako ostvarila i zavidnu televizijsku karijeru glumeći u nekoliko popularnih filmova i serija poput
„Crveno i crno“, „Odmori se, zaslužio si“, „Stipe u gostima“, „Crno-bijeli svijet“… Učestvovala je i u kviz emisiji „Treća
sreća“, a bila je i članica prve sezone glazbenog showa „Hrvatski idol“. Za svoj umjetnički rad i stvaralaštvo dobila je
mnogobrojne nagrade od kojih ćemo za ovu priliku spomenuti samo one najznačajnije: Nagrada hrvatskog glumišta
1993. i 2005. godine, Nagrada Marijana Radev 1996. i 2012. godine, Nagrada Milka Trnina, Medalja grada Karlovca, te
državno odlikovanje Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Ipak, najveća nagrada svakako je ona koju gotovo
svakodnevno dobiva u vidu iskazane pažnje i simpatija od strane „malih običnih“ ljudi; a u što smo imali priliku
uvjeriti se i prilikom našeg fotografiranja na Glavnom kolodvoru. Srdačna, neposredna, šarmantna i prije svega vedra
i nasmijana, pravi je primjer kako bi u ophođenju s ljudima trebala izgledati ne samo jedna istinska diva, već i svaka
javna osoba. Ona je Ivanka Boljkovac i naša je nova sugovornica u serijalu „POZNATA LICA I ŽELJEZNICA“, a sam razgovor
izgledao je otprilike ovako…

Poštovana gđo Boljkovac, prije
svega hvala Vam što ste se odazvali
našem pozivu i pristali na ovaj
razgovor. Za sam početak, recite
nam koju riječ o Vašem odrastanju
u Karlovcu; koji su Vam tada bili
interesi, kako ste se zabavljali, o
čemu ste maštali…?
Rođena sam u Karlovcu; prvo
sam živjela na „Gazi“, pa onda u
„Šimunićevoj.“ Tu sam bila sve
negdje do 1971. godine kada sam
se preselila na Baniju. Bavila sam se
svim onim čime su se bavila i ostala
djeca; igrali smo se, radili dječje
predstave, igrokaze… Naravno,
igrali smo i nogomet i rukomet, kao
i razne druge igre s loptom. Bilo nas
je puno djece i bili smo cijelo vrijeme
vani. Nismo imali „beba“ niti drugih
igračaka, tako da bi nam mame
ponekad znale od kuhače napraviti
nekakve „bebe“. Unatoč tome, imala
sam predivno djetinjstvo uz svoju
majčicu koja je bila podvornica u
muzičkoj školi i koja bi me vodila
svuda sa sobom. Imala sam puno
ljubavi, puno susreta i druženja, a
to je ono najljepše i najbolje. Nisam
imala ništa, a imala sam puno.
Iz tog doba datira i jedan Vaš hobi,
bolje reći ljubav koju u većini
slučajeva vežemo uz muški dio
populacije, a riječ je o ribolovu.
Kako ste zavoljeli tu vrstu
aktivnosti?
Mene je moja majka uvijek poslije
posla vodila na Koranu ili Kupu.
Tako sam ja vrlo brzo zavoljela naše
karlovačke rijeke, a ima ih hvala Bogu
četiri. Naravno da sam tako zavoljela i
ribolov. Majka bi mi otkinula nekakav
štap, svezala udicu i onda bih ja
pecala. Upecala bih npr. dvije „klije“
koje je onda mama na večer morala
ispeći. To vam je riba poput srdele i
ona nikad ne naraste velika, ali meni
je to bila najslađa i najfinija riba.
Kada sam postala veća pa sam znala
upecati puno „klija“, onda bi mama
tu ribu čistila odmah tu na vodi. Kako
tamo na Korani imaju i izvori, onda bi
tu očišćenu ribu spremila u vrećice i
stavila u jedan od tih izvora koji su
nam služili kao frižideri. S ribolovom
sam nastavila i kasnije, tako da je
ostao moj hobi sve do današnjeg
dana.
U tom najranijem dobu počela je
i Vaša ljubav prema glazbi. Ono
što je posebno zanimljivo, jeste
činjenica da ste istu zavoljeli kroz
jedan posve drukčiji glazbeni
izričaj…
Da! Kod mene se uvijek pjevalo,
majka je divno pjevala i ne samo
ona već cijela familija. Nije nam
trebalo ništa ni za jesti ni za piti jer
uglavnom nismo imali „love“ za puno
se častiti, ali smo se zato „častili“ s
pjesmom i veseljem. Tu se naravno,
pjevala narodna glazba. Tako sam ja
od „malih nogu“ mislila da ću biti
narodna pjevačica i da će to biti ono
čime ću se u životu baviti.
Značajnu ulogu na samom početku
Vaše karijere imao je i pokojni
Arsen Dedić. Ono što je posebno

BROJ 124 lipanj 2022.

NA PERONU 14
lijepo i što pomalo odudara
od ponašanja kojima u većini
slučajeva svjedočimo, jeste
Vaša zahvalnost koju mu za to u
svakoj prilici iskazujete…
Je! Bila je Vaga, festival na kojem
sam pjevala, a Arsen je bio u žiriju.
Naša karlovačka spikerica Edita
Gojak rekla mu je da teško živim,
da smo majka i ja same, da čistim
jedan disko-klub i da bi mi trebala
pomoć. Na to je on rekao: „Ma
kakvi, pa to ćemo mi srediti“. Arsen
je tada bio predsjednik fonda koji
su osnovali estradni umjetnici, a
koji je bio namijenjen za pomoć
mladim nadarenim ljudima. Nakon
toga dodijeljena mi je ta stipendija
i ja sam to imala sve do kraja
studija, čak i na postdiplomskom.
Osim toga, dobivala sam kredit i
od grada Karlovca, jedino što sam
imala zadatak da ne smijem pasti
godinu, a ako s odličnim uspjehom
diplomiram ili magistriram, onda
taj kredit ne moram vratiti. Tako se
to i dogodilo i naravno da mi je sve
to skupa puno pomoglo.
Datum koji je umnogome
odredio Vašu karijeru jeste Uskrs
1980. godine. Mjesto radnje bio
je teatar HNK, a na programu
je bila Verdijeva opera „Don
Carlos“. Ostalo je povijest…
Taj događaj je bio prekretnica da
postanem operna pjevačica. To je
bila moja magistarska predstava,
svi su iščekivali da vide kako ću
se snaći na sceni, kako ću glumiti,
da li će to meni „ležati“ ili neće,
jer su me do tad znali samo kao
koncertnu pjevačicu. Kazalište je
bilo dupke puno i osjetio se jedan
tako divan ugođaj i u gledalištu
i na sceni. Imala sam osjećaj da
svi žele da uspijem i tako se to i
dogodilo. Već na prvoj „romansi“
dobila sam ogroman aplauz na
otvorenoj sceni i to je bilo to.
Skoro da je teško naći žensku
opernu ulogu koju tijekom
karijere niste utjelovili.
Poslovica kaže da „koliko god
prva ljubav bila loša, one poslije
nje uvijek budu gore“. Je li i
Vama ona prva uloga najdraža
ili bi to bila neka od onih koje su
došle poslije?
Znate što? To vam je kao da majku
pitate koje dijete joj je draže ili
koje više voli. Ja ih volim sve. Što
god sam pjevala bez obzira bile to
predstave ili koncerti, uvijek sam
uživala u tome. Isto tako, kada
sam snimala serije ili filmove,
uvijek sam jednako uživala i u tom
momentu bila sam ta osoba koju
sam tumačila. Tako da ne mogu
reći da mi je nešto manje draže,
a nešto više; sve mi je jednako
drago.
Tijekom 40 godina karijere
nastupali ste gotovo na svim
najrenomiranijim svjetskim
pozornicama. Jednu od njih
ipak posebno pamtite, a riječ
je o onoj u Moskvi, točnije o
„Boljšoj teatru“. Što Vas je to
tamo posebno impresioniralo?
U „Boljšoj teatru“ sam bila
oduševljena s akustikom. To je
tako akustički dobra dvorana da
je to fenomen. Meni su dobre
i naše dvorane, imam sreće da
imam tako prodoran glas, ali u
„Boljšoj teatru“ sam mogla toliko
muzicirati… Ima još dobrih i
akustičnih dvorana, recimo u
Budimpešti, Berlinu, Minhenu,
onda po Španjolskoj koju sam
s koncertima dosta prošla. Tu je
užitak pjevati, pogotovo kad vidite
da je puna dvorana, to je zbilja
prekrasno. I mi imamo krasnih
dvorana u Zagrebu, Rijeci, Osijeku,
Splitu… To su dvorane u kojima je
uživanje pjevati.
Kad je karijera u pitanju, ostaje
li žal za nečim što ste željeli, a iz
ovih ili onih razloga niste uspjeli
ostvariti?
Pretpostavljam da sam mogla još
puno više pjevati, ali ponekad
stjecajem okolnosti nekome „idete
na živce“, pa vam onda ne daju
nešto pjevati i misle da na taj način
BROJ 124 lipanj 2022.

meni „rade“ zlo. U stvari su me
motivirali da još bolje „grizem“,
da pjevam po koncertima, da
odem na televiziju u emisiju „Treća
sreća“, da snimam serije… Meni je
bio „gušt“ sve raditi; što god sam
radila, radila sam s dušom i srcem,
a to se onda osjetilo i to su ljudi
prepoznavali. Snimala sam još kao
studentica, jer kada god me netko
zamolio da mora snimiti nešto za
ispit, ja sam se uvijek odazivala. Da
ne govorim da sam išla i po dječjim
vrtićima, po staračkim domovima,
da sam čak i gluhonijemoj djeci
išla pjevati i svirati violinu. Oni bi
onda stavljali ručice na violinu da
osjete tu vibraciju. To sam radila
uvijek i radim još i dan danas.
Razmišljate li možda o tome
gdje bi Vam danas bio kraj da
ste umjesto „klasike“ odlučili
pjevati „narodnjake“?
To se nikad ne zna; možda bih
bolje prošla! Ta glazba se uvijek
pjeva; kad god je neko društvo,
uvijek se zapjevaju narodne,
starogradske ili zabavne pjesme.
Jedino imam jedno pravilo; nikad
ih ne ispravljam ako „odu“ falš.
Jednom sam to napravila, a onda
mi je jedna „frendica“ rekla: „Znaš
kaj? Dok ti nisi počela pjevati, mi
smo svi tak fino i lijepo pjevali, a
ti si nam sve pokvarila“. Tada sam
joj odgovorila: „Imaš ti i pravo. Ne
bum više ispravljala ništa“. I toga
se držim.
Da kažemo sad koju riječ i o
našoj osnovnoj temi; pamtite
li još uvijek svoje prvo iskustvo
vezano za željeznicu?
A joj! To je bilo divno! Tad sam još
bila mala, a vozio je „Ćiro“, onaj
stari vlak s drvenim sjedištima.
Relacija je bila od Karlovca do
Skakavca, gdje bismo išli u
mamino rodno selo. Vlakom
bismo došli do Skakavca, a onda
smo imali još „o-ho-ho“ pješice za
ići do maminog sela. Tada je to bilo
predivno i uzbuđujuće iskustvo ići
vlakom na selo i na isti način se
BROJ 124 lipanj 2022.
NA PERONU 15
vraćati nazad.
Vaše druženje sa željeznicom
posebno je bilo intenzivno za
vrijeme studiranja…
Naravno, tada je bila aktualna
relacija Karlovac – Zagreb.
Ponedjeljkom ujutro na vlak za
Zagreb, a petkom ili subotom za
Karlovac. Tu je uvijek znalo biti
svega i svačega. Ponedjeljkom
bismo svi „kunjali“, ali smo zato
jako bili „živi“ petkom ili subotom.
Toliko da se znalo dogoditi da neki
propuste Draganić ili neka druga
mjesta pa odu s nama u Karlovac
i onda se tim istim vlakom vraćaju
nazad. Bilo je jako lijepo. Osim na
studiranje, putovali smo vlakom
i na more. Išli bismo iz Karlovca
negdje oko 23,00 sata, a u Rijeku
stizali oko 6,00 sati i onda odmah
na brod. Tek oko 14,00 sati bili
bismo na Pagu.
Iz tog vremena je i jedna
zanimljiva zgoda s ulaskom u
pogrešan vlak…
O, to je tek bilo „divno“! Bio je to
vikend i povratak kući. Došla sam
ranije na kolodvor i vidjela jednu
svoju „frendicu“. Kako smo bile
umorne, otišle smo sjesti u „naš“
vlak za koji nam je u prvi mah bilo
čudno kako je došao tako rano.
Nakon nekih 10 minuta vlak se
odjednom ispunio putnicima,
ponajviše bakicama s korpama
koje su sve pričale po zagorski.
Jedan tip preko puta nas sjedio je
i smijuljio se. Najedanput je vlak
krenuo, a bilo je još otprilike sat
vremena do redovnog polaska.
Onda sam ja upitala ljude oko
nas kuda taj vlak ide. Ispalo je da
vlak ide za Varaždin. Onu moju
„frendicu“ uhvatila je panika, čak
je počela i plakati. Moja ideja bila
je da na prvoj stanici siđemo s vlaka
i vratimo se nazad. Međutim, vlak
je bio „brzi“ i nije stajao na svim
stanicama. Onda nam je netko od
putnika rekao kako taj vlak uvijek
stane na izlazu iz Zagreba, jer
izlazni signal bude „na crveno“, pa
NA PERONU 16
da se mi pripremimo i kad vlak stane,
da iskočimo van. Tako je i bilo. Svi su
gledali kroz prozore da vide kakve
su to dvije „bene“ sjele na pogrešan
vlak. Nakon što smo iskočile, otišle
smo na cestu, sjele na autobus i još
smo bile stigle na onaj vlak s kojim
smo u stvari i trebale ići za Karlovac.
Kasnije tijekom karijere, imali
ste priliku vlakovima proputovati
gotovo čitavu bivšu državu. Rekla
bi Gabi Novak: „Pamtim samo
sretne dane…“ Pretpostavljam da i
Vi tako pamtite ta putovanja?
Bio je „gušt“. Znam da sam se više
puta smrzavala, ali onda sam se
kasnije bila opametila. Kako sam već
bila počela zarađivati, kupila sam si
jednu bundu s kojom bih se u vlaku
pokrila i onda je bilo „ko Bog“. U vlaku
se uvijek sretnete s ljudima, uvijek s
nekim porazgovarate, uvijek vam je
zgodno. Čovjek se osjeća kao doma.
Osim po bivšoj državi, imali ste
priliku putovati i nekim puno
većim i modernijim željeznicama.
Koja su Vam od tih putovanja ostala
u posebnom sjećanju?
Putovala sam za Hamburg, prema
Francuskoj, kroz Švicarsku. Osnovni
utisak je to što tamo vlakovi nisu
kasnili. To je sve bilo točno. Jednom
prilikom sam upitala: „Što mogu
ako imam 2 minute fore?“. Oni kažu:
„Ništa, samo siđeš s vlaka, pređeš u
drugi i on ti ide tamo gdje ti trebaš“.
Kod nas je to bilo malo drukčije, mi
nikad nismo znali hoće li vlak stići
na vrijeme, pogotovo ako je dolazio s
nekih udaljenijih relacija.
Što je to posebno u vožnji
vlakovima, a što im daje neku
posve drugu dimenziju u odnosu
na ostale vrste prijevoza?
Bez obzira na ono što sam ranije
spomenula, na sva ona povremena
kašnjenja, uvijek bi se tu našlo
nekakvo društvo, uvijek bi se
popričalo, pošalilo, ispričalo neki vic…
I sasvim je nebitno kojim jezikom se
govori, jer dobri ljudi uvijek se nekako
sporazume. Nekako vlak baš to radi;
spaja ljude s različitih strana svijeta.
A možete i spavati u njemu, možete
čitati, možete ako hoćete i plesati…
Meni je žao da smo mi zapustili naše
pruge jer da je to samo malo bolje,
vjerujem da bi se ljudi puno više
vozili vlakovima. Mislim da su vlakovi
budućnost, da treba obnavljati pruge
i ulagati u željeznicu. Problem je što
treba puno vremena dok to nekome
dođe „do glave“.
Volite li možda putovanja
vlakovima i zbog jedne svoje druge
ljubavi, točnije čitanja knjiga?
Da, jednom sam imala koncert u
Švicarskoj i kako još nisam bila
sasvim sigurna u tekst, bome sam ja
to u vlaku učila napamet. Lijepo sam
stavila slušalice u uši, note pred sebe
i „udri“. Uvijek se moglo lijepo čitati
u vlaku i ako ste čitali, onda vas nitko
nije ni ometao. Ako niste čitali, mogli
BROJ 124 lipanj 2022.

ste raditi bilo što drugo; spavati,
pričati ili jednostavno šutjeti…
Jedno od putovanja koje sigurno
pamtite desilo se 1997. godine
u „Vlaku mira“, prvom vlaku koji
je nakon mirne reintegracije
hrvatskog Podunavlja išao u
Vukovar. Kako ste Vi osobno
doživjeli to iskustvo?
Bila sam uzbuđena, a tako su se
osjećali i svi ostali u tom vlaku. To
je bilo nešto posebno i ta vožnja mi
je bila kao onaj moj debi na sceni.
Veselilo me da sam dio toga jer se u
zraku osjećalo nešto lijepo i posebno.
Kada smo išli tamo sve je bilo u
redu, ali kada smo se vraćali malo su
kamenjem gađali naš vagon. Na svu
sreću, ja u tom trenutku nisam bila u
njemu. I pored toga, to je putovanje
bilo posebno jer smo nakon toliko
godina imali priliku vidjeti sve te
krajeve. Istina, pruga se čuvala cijelim
putem, malo je to izgledalo čudno, ali
eto… Bili smo i meni je bilo lijepo.
BROJ 124 lipanj 2022.
Osim što ste njima putovali, Vi ste
u vlakovima ostvarili i neke od
svojih profesionalnih uloga. Jedna
od takvih bila je u filmu „Crveno i
crno“…
Je, je! To smo snimali od Zagreba do
Koprivnice. Rekli su nam: „U vlaku
ćemo snimati. To je ovaj putnički,
nema problema, dok mi dođemo do
tamo, snimit ćemo sve što trebamo“.
I tako je i bilo. Jedino kad su neke
kadrove ponavljali, onda su morali
paziti radi onoga što se moglo vidjeti
kroz prozor, točnije da ne bi ubacili
nešto što se scenski ne uklapa u ono
što je već snimljeno. Sve su to bili
„gušti“. Došli smo u Koprivnicu, popili
kavicu i tim istim vlakom se vratili u
Zagreb.
Kako danas stojite kada su vožnje
vlakovima u pitanju?
Nažalost, dugo se već nisam vozila
vlakom. Znate za „kaj“? Jedno vrijeme
jednostavno nisam vlakom stizala
sve, nego sam putovala avionima. Prvi
dio karijere sam jako puno putovala
NA PERONU 17
vlakovima, ali sad u zadnje vrijeme
baš i ne. Nekako sam željela imati
svoj auto, svoje stvari kraj sebe da ih
ne moram nositi i tako… I pored toga
smatram da je vlak divno prijevozno
sredstvo i da je kao takav prepoznat
i „vani“; u Njemačkoj, Švicarskoj,
Austriji… Na ove kratke relacije
ljudima se više isplati ići vlakom, jer
dok vi dođete negdje autom uz sve
one gužve u prometu i probleme s
parkiranjem, to vas izađe skuplje, a
„košta“ vas i živaca.
Poštovana gđo Boljkovac, hvala
Vam još jednom što ste odvojili
dio svog vremena za nas i ovaj naš
razgovor. Želimo Vam svako dobro
u daljnjem životu i još puno lijepih
putovanja vlakovima!
Hvala vama! Mornarima se veli:
„Mirno more!“ Ne znam kako se veli
vama, ali vam ja želim puno sreće i
da u skorijoj budućnosti na željeznici
jednako uživaju i putnici i željezničari!
NA PERONU 18

VJEKOSLAV ZETOVIĆ
željeznički umirovljenik
BROJ 124 lipanj 2022.
 NA PERONU 19

SLUČAJNO NA ŽELJEZNICI DO MIROVINE

RAZGOVARAO: Nebojša Gojković
FOTO: Nebojša Gojković

Našeg kolegu Vjekoslava Zetovića djelomično ste imali priliku upoznati u jednom od naših prijašnjih izdanja, u tekstu
pod naslovom „VJEKINA OPROŠTAJNA“ („NA PERONU“ br. 93, listopad 2019.). Povod za taj tekst bio je prigodni ručak i
druženje koje je kolega Vjeko organizirao za svoje kolege i prijatelje, a kako bi na jedan tradicionalan i dostojanstven
način obilježio kraj svog radnog vijeka i više nego zaslužen odlazak u mirovinu. Upravo tada obećao nam je i jedan
puno sadržajniji razgovor u sklopu našeg serijala „BILI JEDNOM NA ŽELJEZNICI“. Zbog njegovog lošeg zdravstvenog
stanja u proteklom periodu, razgovor smo realizirali tek ovih dana. Ima to i svoje dobre strane, jer to znači da mu se
zdravlje u međuvremenu poboljšalo, a nadamo se da će tako i ostati. Razgovor i fotografiranje obavili smo na njegovom
posljednjem mjestu rada, točnije bloku 2 u kolodvoru Osijek Donji Grad, a kako je sve to izgledalo, možete pogledati u
nastavku…
Prije svega Vjeko, hvala Vam što Ide vrijeme… odlazak u mirovinu velikim
ste se odazvali našem pozivu dijelom je uvjetovan teškom
i pristali na ovaj razgovor. Kako su izgledali oni prvi bolešću zbog koje ste trajno
Molim Vas da se za sam početak umirovljenički dani; je li Vam izgubili radnu sposobnost.
predstavite našim čitateljima s bio problem naviknuti se na tu Kakva Vam je sada zdravstvena
nekoliko osnovnih podataka o jednu posve novu situaciju? situacija?
sebi… Mogu ti reći da je bilo. Teško Ja sam radnu sposobnost izgubio
Rođen sam 8. svibnja 1957. se odviknuti od nečeg što te je zbog koljena koje sam morao
godine u Sonti, gdje je živjela gotovo svakodnevno pratilo veći operirati. Nedugo nakon toga
moja baka po majci. Tamo sam dio života. Neke stečene navike otkriven mi je dobroćudni tumor
rođen, dok sam čitav svoj život ostale su prisutne, tako da sam se debelog crijeva zbog čega sam
proveo u Aljmašu. Tu sam završio još dugo vremena nakon što sam ponovo podvrgnut operaciji.
i prva 4 razreda osnovne škole, a prestao raditi budio u isto vrijeme Tumor mi je odstranjen i za sada s
druga 4 sam završio u Dalju. Nakon u koje sam prije išao na posao. te strane nemam većih problema.
završene osnovne škole u Osijeku Da ne pričam o snovima; još Naravno, moram redovno odlaziti
sam se upisao u Elektrometalski uvijek ponekad sanjam kolodvor, na liječničke kontrole, ali sve
školski centar gdje sam završio 3 sanjam kako okrećem skretnice, u svemu, kad pomislim kako
godine (SSS). Oženjen sam i otac manevriram… Sve one godine je moglo biti, zadovoljan sam.
dvoje djece. Na željeznici sam provedene na željeznici ostavile Osjećam se dobro i nadam se da
ostvario 42 godine radnog staža. su svoj trag. će tako i ostati.

Čini mi se kao da smo Vas Što Vam najviše nedostaje iz tog

nedavno ispratili u mirovinu.
Koliko je to sad vremena prošlo
otkako ste otišli sa željeznice?
Sa željeznice sam otišao polovinom
2019. godine, prihvativši od strane
firme ponuđeni sporazumni
raskid Ugovora o radu. Imao
sam ozbiljnih zdravstvenih
problema zbog kojih sam bio na
dugotrajnom bolovanju, tako da
je u tom trenutku taj sporazumni
raskid radnog odnosa za mene bio
najbolja opcija. Iako mi se čini da
nema dugo kako sam otišao, od
tada je prošlo već skoro 3 godine.
BROJ 124 lipanj 2022.
Da se vratimo sada u neke
vremena dok ste još radili? Vaše mlade dane. Koji su bili
razlozi da ste se prije više od
Iz onog ranijeg doba nedostaje mi
4 desetljeća zaposlili baš na
prijateljstvo, druženje s kolegama
željeznici?
i sve ostalo što je uz to išlo. Dok
smo radili turnus 12/24/12/48
Kada sam završio srednju školu
imali smo više vremena za sve,
nisam se mogao zaposliti u
to je bilo Bogom dano vrijeme.
struci. Bio sam šegrt u „Končaru“,
Ovo kasnije, na samom kraju međutim tamo nisam mogao
mog radnog vijeka bilo je pomalo
dobiti posao. Da biste tada bili
„tijesno“; kratke smjene u kojima
serviser uvjet je bio da posjedujete
je bio uguran sav onaj posao koji
svoj auto, a ja si to tada nisam
je nekad bio raspoređen u onaj
mogao priuštiti. Pokojni Bulić,
normalan turnus. skretničar u Osijek DG, predložio
mi je tada da se probam zaposliti
Kako ste već spomenuli, Vaš na željeznici. Tako sam ja „probao“
NA PERONU 20

i ostao čitav svoj radni vijek. mjestima radili od tih prvih

dana pa sve do Vašeg odlaska u
Osim na željeznici, jeste li mirovinu?
imali kakvog drugog radnog Na radnom mjestu kočničara radio
iskustva? sam od 1979. do 1984. godine.
Radio sam 2 ili 3 kampanje Nakon toga sam prešao u kolodvor
šećerne repe kao transportni Osijek Donji Grad za skretničara,
radnik u IPK-u. U stvari, radio sam ali u samom početku nisam radio
sve što je trebalo, nisam imao kao skretničar, već sam jedno
točno određeno radno mjesto. vrijeme radio kao čuvar na ŽCP-u,
Bio sam obični „šljaker“ i gdje je odnosno stražari 16. Poslije sam
što trebalo, tamo sam išao. Takvo konačno došao na blok 2 u Osijek
je bilo vrijeme, nije bilo puno DG gdje sam i dočekao mirovinu.
prostora za biranje. U međuvremenu sam po potrebi
išao na zamjene u kolodvore Dalj
Gdje i na kojem radnom mjestu i Erdut.
je počeo Vaš željeznički put?
Počeo sam kao kočničar u Osijeku. Što Vam je od svega nabrojanog
To je tada podrazumijevalo stalna posebno ostalo u sjećanju i zbog
putovanja. Pratio sam radne čega?
vlakove na svim okolnim prugama; Nekako mi je najbolje vrijeme
prema Vinkovcima, Belom bilo ono provedeno „na kočnici“.
Manastiru, Virovitici, Strizivojni, Bilo je dinamično, putovao sam,
Bogojevu… Jedno vrijeme išli mijenjao kolodvore, upoznavao
smo sve do Koprivnice, međutim, neke nove ljude… Ono kasnije
to je kasnije promijenjeno tako da u Donjem Gradu bilo je pomalo
smo onda išli samo do Virovitice. monotono; uvijek isti vlakovi, ista
lica, sve se ponavlja iz dana u dan.
Kako su Vam izgledali ti prvi Pogotovo ovo vrijeme pred moj
radni dani i po čemu ih pamtite? odlazak u mirovinu. Nekada je bilo
Pamtim kako sam došao mlad i po 50 ili 60 vlakova dnevno, radila
neiskusan, ali bilo je tih starijih je šećerana, „Saponia“, pivara,
kolega koji su mi pokazali kako željezara, kožara… Na kraju se sve
se radi. Razmišljao sam tada hoću to svelo na nekoliko vlakova.
li moći sve to izdržati. Posebno
teško bilo je po zimi; nije biloJeste li tijekom radnog vijeka
službenih kola pa smo se vozili imali kakvih neugodnih
situacija ili propusta za koje
u „parnjači“ gdje je bilo tijesno i
hladno. Bile su nam mokre i rukebiste voljeli da se nisu ni
i noge. Kasnije kad smo dobili dogodili?
službena kola onda je već bilo Da, bilo je to nekako odmah
drukčije. Dobra stvar bilo je to što
nakon mog dolaska u Donji Grad
je onda bila dobra plaća i uredno
kada sam imao jedan izbjegnuti
su se plaćali prekovremeni sati,nalet. Bio je to ulazak putničkog
tako da sam jedno vrijeme imao na teretni vlak. „Blok jedinica“ je
plaću kao naš ondašnji direktor u
zakazala, a bilo je loše vrijeme,
Osijeku. padao je snijeg, tako da u prvi mah
nisam primijetio da predmetna
Možete li nam ukratko ispričati skretnica na terenu nije „odradila“,
gdje ste i na kojim radnim odnosno nije se okrenula za

BROJ 124 lipanj 2022.

 NA PERONU 21

namjeravani put vožnje, dok 1979. godine da se zaposlite

su uređaji u bloku pokazivalo na željeznici?
suprotno. Na svu sreću, sve se to Na željeznici sam se zaposlio
na vrijeme zaustavilo i nije bilo jer sam morao. Trebalo je tada
nikakvih posljedica. Dešavalo od nečega živjeti, a kasnije
se to i nekim skretničarima prije kada sam zasnovao obitelj,
mene, samo što to meni nitko trebalo ju je i prehraniti. Iz tih
nije rekao niti upozorio na takvu razloga sam ostao na željeznici
mogućnost. Pokojni Zvonimir i ne kajem se što sam ostao i
Razl, prometni kontrolor, bio što sam tu proveo čitav svoj
je dobar čovjek i spasio me radni vijek. Kuću sam napravio
svih onih neugodnosti koje i djecu iškolovao zahvaljujući
su obično pratile jedan takav upravo toj željeznici, tako da
izvanredni događaj. ne smatram da sam pogriješio
što sam tu ostao slijedeće 42
Za vrijeme Domovinskog godine.
rata na radnom mjestu ste
bili ranjeni. Možete li nam Otišli ste u prijevremenu
ukratko ispričati kako se to mirovinu. Zbog onih Vaših
dogodilo? kolega koje još uvijek rade,
Da, tada smo morali obilaziti a isto kao i Vi razmišljaju o
prugu kako bismo se uvjerili odlasku, možete li nam reći
da ista nije oštećena uslijed kakva je mirovina nekog
artiljerijskih djelovanja, s 42 godine radnog staža
odnosno „bubačine“ kako smo provedenih na željeznici?
to tada zvali. Mi iz Donjeg Grada Kad sam otišao u mirovinu,
išli smo do polovine pruge što znači prije 3 godine,
između nas i kolodvora Osijek, prva mirovina bila mi je jad i
a s druge strane išle su kolege iz bijeda; 2800,00 kuna, točnije
Osijeka. Ujutro oko 7,00 sati u koja kuna više od tog iznosa.
kolodvor je trebao doći putnički Vidjevši rješenje o visini
vlak i kolega Mile Radmanović i mirovine, pokajao sam se što
ja krenuli smo pregledati prugu. sam prekinuo radni odnos. Sad
Kad smo se vraćali natrag čuli je to nešto naraslo, tako da sada
smo 3 granate kako zvižde dobijem nešto oko 3200,00
zrakom i na žalost, ona 3. bila je kuna, ali i to je malo s obzirom
„naša“. Kolegi na svu sreću nije na one 42 godine ostvarenog
bilo ništa, a ja sam dobio jedan radnog staža. Sreća je što mi je
geler u ruku. Za to ranjavanje i žena radila, pa kad se zbroji
čak sam bio dobio i nekakvu moja i njena mirovina, nekako
malu invalidnost, međutim, već nam ostane dovoljno za život.
na prvom slijedećem pregledu
kada su liječnici vidjeli da mogu Je li netko iz obitelji krenuo
pomicati prste, „skinuli“ su mi i Vašim stopama kad je o
to malo što sam dobio. Nisam željeznici riječ?
imao volje niti žaliti se na tu Nije; sin je otišao na Strojarski
njihovu odluku. fakultet u Slavonskom Brodu,
diplomirao i trenutno radi
Sad kad je sve to iza Vas, kako kao profesor u srednjoj školi
gledate na onu Vašu odluku iz u Donjem Miholjcu. Kćerka

BROJ 124 lipanj 2022.

NA PERONU 22
je završila Ekonomski fakultet
u Osijeku i sada radi u „Croatia
banci“ kao direktorica Sektora za
razvoj. Tako da nijedno od njih
nije završilo na željeznici niti je
pokazivalo nekakav interes u tom
pravcu. I bolje da je tako…
Pratite li još uvijek događanja
na željeznici?
Slušam, slušam sve što se događa,
ali ne znam što bih ti rekao na
to. Nije to više ona željeznica
što je nekad bila. U ono zadnje
vrijeme dok sam još radio, pa mi
nismo imali svojih „strojeva“ da
nam voze vlakove, nama je netko
drugi dolazio voziti naše vlakove i
zauzimao trase. Meni se to nikako
nije sviđalo. Mi smo bili obični
„šljakeri“ za nekog drugog, a ne za
našu željeznicu.
Održavate li kontakte s nekima
od kolega koji još rade ili su
poput Vas otišli sa željeznice?
Čujem se s ovim kolegama
koji su mi tu bliže; sa Zlatkom
Srdarevićem i Ivicom Grubešićem,
prometnicima vlakova u mom
bivšem kolodvoru. Čuo sam od njih
da su još neke kolege poslije mene
otišli ili će uskoro otići u mirovinu.
Sve se to polako „rasipa“, vrlo brzo
neće ostati puno od one ekipe koja
je radila sa mnom.
Bili ste dugogodišnji član
SINDIKATA PROMETNIKA
VLAKOVA HRVATSKE i aktivni
učesnik svih sindikalnih
proslava i druženja. U kakvom su
Vam sjećanju ostali ti događaji?
Naravno da su mi ostali u lijepom
sjećanju. Bio sam pozivan kad god
je nešto bilo organizirano. Bila je
to rijetka prilika da vidim neke
ljude i kolege s one zapadne pruge
BROJ 124 lipanj 2022.

prema Slatini i Cabuni. Neke od
njih sam poznavao, međutim, kad
nekog dugo vremena ne vidiš i
nisi u kontaktu, jednostavno ih
zaboraviš. Na tim sindikalnim
druženjima ponovo bismo se
vidjeli i podsjetili se jedni na
druge.
Imate li danas kakvih kontakata
s te strane?
Slabo, eto jedino još s tobom što
se čujem. Prije sam se znao čuti
i s „Keletom“ (Darko Keleković
op.a.) i s još nekima, ali sve se
to s prolaskom vremena polako
„ohladilo“. To je u neku ruku i
razumljivo; ljudi imaju svoje
obaveze, svoje živote i ne ostaje
im puno vremena za nešto drugo.
Evo nas i na Vašem posljednjem
mjestu rada, točnije bloku 2 u
kolodvoru Osijek DG. Jeste li od
odlaska u mirovinu bili koji put
ovdje?
Mislim da sam bio svega 2 puta,
s tim da jednom od ta 2 puta na
kolodvoru nisam zatekao nikog,
vjerojatno su bili otišli po gablec.
Nisam puno išao tamo jer je bila
ta korona, a kako sam ja često bio
u bolnici, bojao sam se da neću
BROJ 124 lipanj 2022.
NA PERONU 23
„zaraditi“ još nešto što mi u toj slobodno vrijeme?
situaciji nije trebalo. Uglavnom sam kod kuće,
pomognem sinu ono što mogu,
Kakav je osjećaj ponovo se naći hranim kokoši, radim nešto
ovdje? po bašči… Zbog zdravstvenih
Dođeš, vidiš i to je to. Ne mogu problema ne smijem se izlagati
reći da me to puno „dira“. Kad većim naporima i opterećenjima,
se sjetim kolike sam godine tu što mi onda ograničava sve ono
proveo i što sam na kraju za sve drugo što bih mogao raditi. Kad
to provedeno vrijeme dobio, onda mi je zdravstveno stanje takvo
me to i ne dotiče toliko koliko bi da mogu voziti auto, odem sa
možda da su okolnosti vezane uz suprugom malo do mora i nešto
visinu mirovine nešto drukčije. češće odemo tu do Vukovara. I to
je uglavnom to.
Znam da mnogi ne vole pričati
o tome, ali ipak ću Vas pitati; Na samom kraju našeg
žalite li za prošlim vremenom? razgovora, a budući da ovaj naš
Ne mogu reći da žalim. Meni se list podjednako čitaju kolege
to sve svodilo na to da moram koje još rade, kao i one koje više
ići na taj posao, da moram raditi nisu na željeznici, želite li im
da bih nešto zaradio i samim tim možda poslati nekakvu poruku
postigao nešto u životu. Tako je ili ih jednostavno pozdraviti?
bilo od prvog do zadnjeg dana Jednostavno ih sve skupa želim
mog rada na željeznici. Poslije pozdraviti i poželjeti im da nekako
svega toga, mogu reći da sam „izguraju“ do kraja radnog vijeka,
postigao sve ono što sam na odnosno do odlaska u mirovinu.
početku svog radnog vijeka želio Kako sam već ranije rekao kolika
i planirao, tako da nemam razloga mi je mirovina, svim kolegama koji
ni za čim da žalim. još uvijek rade na željeznici želim
da kad jednom odu u zasluženu
Čime ste trenutno zaokupljeni, mirovinu, da im ona bude veća
odnosno jeste li u međuvremenu nego što je ova moja.
našli nešto čime upotpunjavate
NA PERONU 24

BORIS ŠVALJEK
prometnik vlakova u kolodvoru
BROJ 124 lipanjZabok
2022.
 NA PERONU 25

DA SE NIKAD VIŠE NE PONOVI

RAZGOVARAO: Anto Iličić
FOTO: Anto Iličić

Boris Švaljek rodio se 1962. godine. Na željeznici je od 1981. godine. Prvih 10 godina odradio
je u Krapini kao prometnik vlakova, a od 1991. radi u kolodvoru Zaboku. Nitko iz obitelji
nije mu radio na željeznica, a i djeca grade svoj put izvan željeznice. Njegov dolazak među
nas dogodio se u to vrijeme prilično uobičajeno: nije bilo dovoljno kandidata među djecom
željezničkih radnika i umjesto grafičke škole Boris je odabrao željeznicu. Ostalo je povijest.

ŽELJEZNIČARI SU STVARALI LIJEPU NAŠU

Sjećate li se najvažnijeg poticaja
za vaše opredjeljenje za dolazak
na željeznicu?
O da, bilo je više strogosti, discipline,
bilo je više kontrola. U to vrijeme
rijeke putnika su dolazile i odlazile
s naših kolodvora. Bilo je i puno
teretnog bruta, puno expressa. De
nosi, predaji… radilo se puno više.
Sudionik ste Domovinskog rata.
Kad ste se uključili?
U Domovinski rat sam otišao 1995.
godine. Samostalna postrojba
HV 31. inženjerijska bojna „Crne
marame“. Ja sam i prije pokušavao
priključiti se u neku od postrojbi, ali
nije se dogodilo…
Kako su izgledali Vaši prvi ratni
dani?
Jasno je da je čudno kad obučete
uniformu, kad dobiješ pušku...
Sudjelovali ste u obrani RH
tijekom Domovinskog rata. Biste
li podijelili neka iskustva iz ratnih
dana?
U to ratno vrijeme bio sam na
Banovini, u Dvoru na Uni, Petrinji,
Sunji. Najteži dio je bila zima na
Zrinskoj gori.
Svi se nadamo da se rat više
nikada neće ponoviti. No, ako
zatreba, biste li se opet odazvali
dati svoj doprinos Hrvatskoj?
Naravno. Nije me razvoj prilika
nakon Domovinskog rata pokolebao.

BROJ 124 lipanj 2022.

 NA PERONU 26
Samostalna domovina neusporediva
je sa svim drugim u životu.
Znamo da su dragovoljci
Domovinskog rata dragovoljno su
stali o obranu Lijepe naše 1991.
i 1992. prije međunarodnog
priznavanja Hrvatske države.
Nešto im je poslužilo kao poticaj.
Što je razlog Vašeg uključenje, što
je Vas potaklo?
Okolnost poziva ne umanjuje moju
želju da se i ranije uključim u ratne
ŽELJEZNIČARI SU STVARALI LIJEPU NAŠU
postrojbe, u Pume a kad nije išlo u
Tigrove. Nekako nije išlo, uvijek je tu
bio posao i uključenje se odgađalo…
Život branitelja poslije
Domovinskog rata često je
kompliciran. Hrvatski branitelji
stalno »na tapeti« skoro svim
hrvatskim vladama, te usprkos
svim deklarativnim istupima
pojedinih ministara i političara,
njihovim protokolarnim gestama,
kao da postoji stalna napetost na
tim relacijama. Čini se da skrb za
njih nije zadovoljavajuća?
Baš tako, nije zadovoljavajuća, nije
onakva kakvu branitelji zaslužuju.
Mišljenja sam da branitelji zaslužuju
najbolji tretman. Neprihvatljivo mi
je da se moraju boriti za svoja prava.
Često svjedočimo kako branitelji
nisu našli svoje mjesto nakon rata.
Branitelji su moralna elita našeg
društva kako zbog osobne žrtve
za sve nas, za drugoga, za narod,
za državu. Nedvojbeno je da su za
ideale i našu slobodu branitelji
žrtvovati svoje zdravlje a često i
davali svoje živote. Kako gledate
na medijski tretman branitelja?
Pratim i čitam. Ja znam da je bilo
puno branitelja koji su bili u HV puno
više od mene, koji su zaslužili. Ni te i
takve okolnosti nisu me pokolebale
u obrani naše domovine.
Rat je strahota. Što je Vas najviše
potreslo?
Gledati kako mladi ljudi ginu bilo mi
je neopisivo teško. Puno je mladića,
od kojih neki nisu bili ni punoljetni,
je stradalo. Ta dimenzija rata me
dugo progonila.
Divimo se i podržavamo
braniteljsko jedinstvo. Kakvi su
Vaši odnosi s ljudima s kojima
ste bili u ratu, jesu li se stvorile
neke posebne veze sa suborcima,
jesu li te veze drugačije od onih
prijateljstava prije rata?
Ja sam predsjednik podružnice
udruge branitelja podružnice
Varaždin. Kupili smo jednu staru
kuću koju još uređujemo kako bi se
BROJ 124 lipanj 2022.

mogli sastajati. Rado se okupljamo
za poznate godišnjice ratnih
događanja.
Vukovar je mjesto na čiji
spomen nijedan Hrvat ne ostaje
ravnodušan. Mjesto velike
kalvarije hrvatskog naroda, koje
je 1991. godine naprasno prestalo
živjeti. Što spomen Vukovara u
vama budi?
Teško je… teško, kad čovjek zna što
je bilo. Sve što bi rekao je malo…
Posjećujem i Vukovar i Škabrnju i
Nadin i druga mjesta stradanja.
Osim dobrih stvari jasno je kako
postoje i problemi koji opterećuju
branitelje. Imate li ideju ili poruku
kako bi ih se moglo rješavati?
Moglo bi se više. Neki branitelji su
u mirovini, maloj mirovini. Teško
žive… a neprimjereno je da su
takvim prilikama sad kad njima treba
a kad je svima u Lijepoj našoj trebalo
branitelji su dali najvrijednije…
Nakon rata vratili ste se odmah na
željeznicu ili …?
Nisam se vrati odmah. Bio sam još
šest mjeseci u vojsci. Bilo je nekih
planova za ostanak.
BROJ 124 lipanj 2022.
Povratak – danas ste vojnik, sutra
ste civil.
Trebalo je malo vremena da dođeš
opet sebi na radnom mjestu. Kolege
su pokazale velik razumijevanje pa
je povratak bio bez stresa.
Osim na poslu trebalo se vratiti i
privatnom životu. Je li bilo teško
uključiti se i živjeti običan život?
Rekao bih da je išlo normalno.
Kad dođeš u svoje mjesto, među
svoje, u sportsku ekipu, a većina
nas je ionako sudjelovala u obrani
Domovine, onda ništa nije neobično,
a svakako nije teško.
Vratimo se poslu, ovome
današnjem. Rekli ste imate dosta
radnog staža. Međutim, promjene
su oko vas. Bojite li se danas,
sada, nečega na poslu? Otkaza?
Premještaja?
S ovoliko staža, mislim, da
premještaj neću dobiti. A ostale
promjene događaju se, ali me ne
pogađaju, tak oda nemam nikakvog
straha.
Svi mi imamo neke snove koje
nismo uspjeli ostvarili. Imate li
vi žal za nekim neispunjenim
snovima izvan željeznice?
NA PERONU 27
ŽELJEZNIČARI SU STVARALI LIJEPU NAŠU
Danas jedino sebi zamjeram i krivo
mi je što nisam završio fakultet.
Krenuo sam, ali sam negdje zastao
i odustao.
Kakvo ste prihvatili modernizaciju
u Zaboku?
Vjerujte mi, nisam očekivao
modernizaciju. Kad je to počelo i
sam sam bio u čudu. Žao mi je što
nisu isplanirana i napravljena dva
kolosijeka do Zaboka, ali i ovo je
dobro. Fali nam bolja kolosiječna
slika, s tim da je teretni dio kolodvora
dobar. Kao i sa svim novostima
tako i putnici nisu zadovoljni zbog
obaveznih hodanja kroz pothodnike.
Naročito stariji putnici i oni koji
dolaze zbog bolnice. Što se nas u
kolodvoru tiče radna atmosfera je
dobra, mada nemamo dovoljno
prometnika vlakova za rad u turnusu.
Suradnja s prijevoznicima je dobra.
Sve što treba odraditi mi odradimo
i to se uredno plati. Konačno, uz
modernizaciju kolodvora dobit
ćemo čajnu kuhinju i sanitarni čvor
uz prometni ured.
Razmišljate li o mirovini?
Dođe to vrijeme i dođu i takve misli,
ali sve sam odlučniji ostati do kraja,
do punih 65 godina života.
NA PERONU 28
ŽELJEZNIČKA ČITAONICA
Piše: Nebojša Gojković
FOTO: Internet
U našoj rubrici „ŽELJEZNIČKA ČITAONICA“
predstavljamo Vam još jedno djelo
nastalo kao plod inspiracije nekog od
stranih autora. Riječ je o uvjetno rečeno,
povijesnom romanu „Vlak osvete“
španjolskog autora Xaviera Casinosa.
Razlog zbog kojeg smo ovo ostvarenje
uvrstili u našu „čitaonicu“ proizlazi iz
činjenice da se kompletna njegova radnja
temelji na izgradnji prve željezničke
pruge u Španjolskoj koja je polovinom
19. stoljeća spojila gradove Barcelonu i
Mataro, kao i probleme s kojima su se
izvođači radova čitavo to vrijeme
suočavali, počevši od otvorenog
protivljenja nekih interesnih skupina pa
sve do učestalih napada i sabotaža. Čitava
priča započinje razgovorom dvojice
glavnih likova, točnije Rubena Kardone i
Tomasa Boade. Prvi je bivši policajac
poznat po svom njegova namjera da ga angažira kako bi
talentu za otkrio tko stoji iza napada na radnike koji
provođenje grade prugu, kao i učestalih noćnih
istraga. Iz policije sabotaža na već izgrađenim objektima.
je izbačen ne samo Privučen ovom Boadinom ponudom, a
zbog svojih prije svega prilično nezavidnom
radikalnih stavova, situacijom u kojoj se trenutno nalazio,
već prije svega Kardona pristaje na ovaj angažman te se
zbog načina na već iste večeri prihvaća posla, odnosno
koje je te stavove istrage. Zajedno s Franciscom, afrikancem
zastupao. Naime, koji je bio vjerni Boadin pratilac i čovjek
1843. godine koji se od njega već desetljećima gotovo
sudjelovao je u nikada nije odvajao, pod okriljem noći
ustanku protiv upućuje se šefu gradilišta željezničke
španjolskog trase koji je bio smješten u radnom
r e g e n t a logoru podignutom pored same pruge.
Baldomera Na svom putu prema logoru nailaze na
Espartera, a 2 dio trase na kojem primjećuju grupu
godine kasnije nepoznatih osoba koja je nešto radila na
aktivno je pruzi. Kako su bili u potpunom mraku,
učestvovao u Kardona je odmah zaključio da je riječ o
pobuni regruta saboterima te su se on i Francisco odmah
zbog čega je bio zaputili prema njima u namjeri da uhvate
uhapšen i nekog od njih. U sukobu koji je uslijedio,
utamničen. Nakon Kardona je jedva uspio izvući živu glavu i
puštanja na to ponajprije zahvaljujući pravovremenoj
s l o b o d u reakciji Francisca. On je uspio prilično
preživljavao je jako u glavu udariti jednog od sabotera
radeći kao privatni koji je na Kardonu bio potegao nož. Taj
istraživač i udarac, bolje reći ozljeda koja je nakon
tjelohranitelj. njega nastala na njegovu licu, bio je trag
Drugi glavni lik, odnosno Tomas Boada, pomoću kojeg će Kardona doći najprije do
povratnik je u Barcelonu nakon nekoliko samog sabotera, a kasnije i do mjesta na
desetljeća provedenih u Americi, a gdje je kojem su se regrutirali i svi ostali
na prilično sumnjiv način došao do kriminalci koji su aktivno učestvovali u
ogromnog bogatstva. Ono što se najčešće diverzijama na pruzi, kao i napadima na
spominje kao mogući izvor njegova neposredne izvođače radova. Riječ je bila
kapitala jeste trgovina robljem, točnije o Lučkom domu, prihvatilištu mornara
mladim ljudima u naponu snage koje je koji su u Barseloni bili u prolazu, a koje će
svojim brodovima iz Afrike prevozio u Kardona pod krinkom uručivanja
Ameriku kako bi ih tamo prodao kao humanitarne donacije ubrzo posjetiti. U
radnu snagu. Vratio se vođen mišlju da u međuvremenu, Tomas Boada doživio je
Španjolskoj izgradi prvu željezničku srčani napad nakon što mu je netko
prugu koja bi njegov rodni grad povezala nepoznat uručio pismo. Intuicijom starog
s prijestolnicom Katalonije. Bila bi to s policajca, Kardona je pretpostavio da je
jedne strane nekakva njegova ostavština i razlog srčanog napada upravo to pismo,
vraćanje duga koji je osjećao prema svom odnosno njegov sadržaj. Ušavši u Boadinu
rodnom kraju, dok je s druge strane to bio kancelariju, na stolu je našao komad
i svojevrsni spomenik koji je još za života papira na kojem je stajala tek jedna riječ
odlučio sam sebi izgraditi. Povod za sastavljena od nekakvih nepoznatih
Boadin razgovor s Kardonom bila je znakova. Kasnije će uz pomoć svog
BROJ 124 lipanj 2022.

prijatelja Manuela Saurija, vlasnika
tiskare i urednika lokalnih novina, saznati
da je riječ o poruci napisanoj masonskim
alfabetom. Tog trenutka Kardona shvaća
da je i njegov dugogodišnji prijatelj
pripadnik te tajne organizacije i da je sve
te godine to uspješno od njega skrivao.
Zbog masonskih pravila koja ga na to
obvezuju, Sauri ne želi otkriti sadržaj
poruke, ali uspijeva nagovoriti Kardobu
da se i sam priključi masonskoj
organizaciji. Ovaj na to pristaje jednim
dijelom iz pragmatičnih razloga, odnosno
da bi dešifrirao onu poruku, a drugim
dijelom iz puke znatiželje. U ovom dijelu
romana autor se prilično detaljno
pozabavio temom masonerije, gotovo na
dokumentaristički način opisujući
ceremoniju Kardobine inicijacije, te nešto
kasnije i njegovo hijerarhijsko uspinjanje
od onog početnog stupnja, točnije šegrta,
preko pomoćnika pa sve do majstora
masona, kao i drugih masonskih rituala
koji se primjenjuju u njihovim
mnogobrojnim ložama širom svijeta.
Nakon što je i sam konačno postao
punopravnim članom ove organizacije i
nakon što su mu s očiju skinuli povez koji
je svo vrijeme inicijacije nosio, Kardoba je
među svojom novom „braćom“ ugledao
neka dobro poznata lica. Pored Saurija bio
je tu još jedan njegov prijatelj, glazbenik
Anselmo Klave, zatim pisac Antonio
Altadila, te Narsis Monturiol, njegov
suborac u posljednjoj organiziranoj
pobuni. Ne želeći gubiti vrijeme, uz
očekivanu Sarijevu pomoć Kardoba
uspijeva razriješiti enigmu poruke koja je
do te mjere uzrujala Boadu da je zbog nje
doživio srčani napad. U poruci je
masonskim znakovljem pisalo: „Osveta“.
Tog trenutka Kardoba shvaća da su Boada,
kao i njegov nerazdvojni prijatelj
Francisco, isto tako masoni. S tom
spoznajom upućuje se k Boadi čije je
zdravstveno stanje sada već iznimno loše.
Nakon što mu je Kardoba dao do znanja
da je i sam u međuvremenu postao dio
tajne organizacije, Boada odluči da mu
ispriča tajnu za koju je osim njega znao
još samo Francisco, o događaju koji se
zbio prije otprilike 4 desetljeća, a svoje
korijene ima upravo u masonskoj
organizaciji i obvezama koje svaki
kandidat mora prihvatiti kada postane
njezin član. Osim toga, osjećajući da mu
BROJ 124 lipanj 2022.
se neminovno bliži kraj, Boada zamoli
Kardobu da nakon njegove smrti ispuni
ono što on nije uspio za života, odnosno
da njegovog prijatelja Francisca vrati u
Afriku, na ostrvo Gore s kojeg je na silu
odveden još prije nekoliko desetljeća.
Nakon što mu je Kardoba obećao ispuniti
tu posljednju želju, odlazi od njega s
potpunom spoznajom o tome tko stoji iza
svih onih napada i sabotaža na pruzi.
Riječ je bila o bivšem Boadinom prijatelju
i „bratu“ iz masonske lože, izvjesnom
Huanu Delgadu koji mu se na svaki način
pokušavao osvetiti zbog onog događaja
od prije 40 godina. Tada kreće očajnička
utrka s vremenom, točnije danonoćna
nastojanja Kardobe da spriječi Delgada u
njegovoj namjeri da sabotira već
pripremljeno svečano puštanje u promet
već gotove pruge od Barcelone do
Mataroa. Rezultat te utrke, kao i odgovor
na pitanje da li je Kardoba na kraju
ispunio svoje obećanje dato Boadi da će
Francisca konačno vratiti u Afriku,
ostavljamo Vam da otkrijete sami. Roman
„Vlak osvete“ jednim dijelom zasnovan je
na stvarnim događajima odigranim u
Barceloni tokom izgradnje prve
željezničke linije u Španjolskoj, a koja je
1948. godine spojila katalonsku
prijestolnicu s rodnim gradom njenog
inicijatora, povratnika Miguela Biade, koji
je bio inspiracija autoru Casinosu za lik
Tomasa Boade. Biada je tada s tih prvih
izgrađenih 26 km pruge započeo nešto
što je tijekom slijedećih 170 godina
izraslo u ono što se danas zove „Španjolske
državne željeznice“, odnosno kompaniju
koja zapošljava oko 14 000 radnika i
obavlja promet na mreži pruga ukupne
dužine od oko 15 000 km. Od tog broja 7
000 km je elektrificirano, a vlakovi koji
njima prometuju razvijaju brzine do 300
km/h. Osim lika Miguela Biade, stvarni
povijesni likovi koji se pojavljuju u
romanu su i Manuel Sauri, važan knjižar i
izdavač tog vremena, zatim glazbenik
Anselmo Klave, potom Narsiso Monturiol,
izumitelj podmornice, te naposlijetku
pisac Antonio Altadil. Autor ovog romana
Xavier Casinos španjolski je povjesničar,
pisac i novinar. Rođen je u Barceloni u
kojoj i danas živi i kojoj je posvetio većinu
od svojih 16 objavljenih knjiga i eseja.
Dugo godina bio je glavni i odgovorni za
odjel „Gran Barcelona“ u „El Periodico de
NA PERONU 29
Catalunya“, odnosno dnevnim novinama
sa sjedištem u Barceloni, a trenutno je
izvršni direktor „COM Radia“, te direktor
komunikacija za Pokrajinsko vijeće
Barcelone. Najpoznatija pisana djela (uz
ovo koje smo Vam predstavili) su mu
„Tajne Barselone“ (serijal od 3 knjige),
„Franco protiv Masona“, „Masonska
Barcelona“, te „Misterij jogurta s isteklim
rokom ili kako ponovno izmisliti novine“.
Osim što najčešće piše o svom rodnom
gradu, omiljena tema mu je i slobodno
zidarstvo ili masonerija, tajni strogo
hijerarhijski organiziran pokret (bolje reći
interesna skupina) nastao u prilikama
liberalnog prosvjetiteljstva, a koji se
sastoji od bratskih organizacija
razgranatih po cijelom svijetu. Nešto više
o ovoj organizaciji i njenom ogranku u
Hrvatskoj imali ste priliku saznati prije 2
godine kada je Glavni državni odvjetnik
Dražen Jelenić podnio ostavku na tu
dužnost nakon što je otkriveno da je i sam
pripadnik masonske lože. Posebno
zanimljiv bio je medijski „rat“ između
njega i „brata“ mu Nikice Gabrića,
poduzetnika i „velikog masonskog
majstora“. Nakon svega što smo tada čuli,
logički se nameće pitanje: ako su takvi
prema „braći“, kakvi su tek prema onima
koji im nisu u „rodu“? Roman „Vlak
osvete“ teško ćete naći u našim
knjižarama, a ništa bolja situacija nije ni u
knjižnicama. Može ga se pronaći tek u
slobodnoj prodaji, odnosno putem malih
oglasa, a košta otprilike koliko i dvije
princes krofne u lokalnoj slastičarnici.
Najlakši način da ga pročitate jeste putem
interneta, budući da ga se tamo bez
ikakvih poteškoća i potpuno besplatno
može pronaći u PDF verziji. Roman se
posebno preporuča svima onima koji su
još uvijek zaljubljenici u one stripove
(crtane ili pisane) koje smo kao djeca čitali
i razmjenjivali, iz razloga što sam sadržaj
uvelike podsjeća na neka od tih
nezaboravnih ostvarenja.
NA PERONU 30

DOGOVOR KUĆU GRADI ILITI KOLEKTIVNO UGOVARANJE - II

u skretanje by nenad katanich
FOTO: Nebojša Gojković

NIJE BIO
SIGURAN, ALI
NIJE MU SE
SVIDJELO ŠTO
VIDI. UBRZAO
JE KORAK,
ALI ZBOG
PRETILOSTI I
UZBUĐENJA
ODMAH SE
USPUHAO
I POČEO
ZNOJITI.

BROJ 124 lipanj 2022.


Ivek je popio svoj konjačić i
zadovoljno zapalio cigaretu i
pogladio se po svom pretilom
trbuhu. Iako nije imao taj običaj,
to jutro je mislio proći peronom,
pozdraviti željoše, doći do šefa
kolodvora i prometnog ureda.
Zatim će pitati prometnike kako su
zadovoljni novim stolom i tada im
provući informaciju da se ide na
daljnje „privremeno“ smanjivanje
izvršitelja. Da ne bude poslije da
on nije rekao, pa da ga sindikalci
prozivaju za to. Čekao je samo
sindikalca Jamezdina pa da idu
zajedno. Jamezdin je kasnio.
Ne zato što nije mogao stići na
vrijeme, već iz razloga da prida
sebi na važnosti.
Tako su veselo krenuli prema
peronu. Jamezdin, stari sindikalni
rutiner, ugledao je u daljini
skretničara Bartola kako ide
čisti skretnice. Jamezdin se
odmah udaljio metar od Iveka
i složio ozbiljnu facu. Kao, oni i
Ivek nemaju ništa zajedničko.
Približavajući se prometnom
uredu Iveku je bilo nešto
sumnjivo. Zaškiljio je i stavio dlan
iznad očiju da bolje vidi. Nije bio
siguran, ali nije mu se svidjelo
što vidi. Ubrzao je korak, ali zbog
pretilosti i uzbuđenja odmah se
uspuhao i počeo znojiti. Kada je
došao bliže nije mogao vjerovati
svojim očima: novi radni stol
stajao je vani, ispred prometnog
ureda. Prašnjav, umrljan od lokvica
kiše, mačjih dlaka i pokidane
zaštitne ambalaže. Samo je maca
Žučka, kada ih je ugledala, skučila
BROJ 124 lipanj 2022.
sa stola, prekinuta u jutarnjem
drijemežu, i veselo oštreći kandže
na nozi stola spremajući se doći do
Iveka i Jamezdina da pokuša izvući
maženje, pa i eventualno neki
zalogaj. Ivek je razrogačio oči i usta
od čuđenja. Nije mogao vjerovati
onome što vidi. Nije izdržao da
dođe do šefa kolodvora već je
izvadio mobitel i nazvao ga da se
odmah nacrta. U roku pola minute
šef se nacrtao u besprijekornoj
uniformi i osobnog izgleda. Šef je
već očekivao paljbu od Iveka pa je
pozvao i sindikalca iz onog drugog
sindikata da amortizira Ivekov
bijes. A što je drugo mogao? Ljudi
nema, a postojeći se ne žele staviti
na raspolaganje. A neki stvarno
imaju zdravstvenih problema. Eh,
kad će ta mirovina…
Ivek se suzdržao da ne plane na
peronu, jer je u znao da u takvoj
situaciji može naići neki novinar i
složiti neku bezveznu priču, a već
mediji imaju željeznicu na piku pa
se to sigurno ne bi svidjelo onima
gore. Naročito kada je ugledao
i sindikalca iz onog drugog
sindikata. Samo im je rukom
pokazao da uđu u prometni ured.
Iznenađeni Irena i Nikola brzo su
se snašli. Ipak su oni prometnici
od formata. Znali su da kada face
upadnu u prometni da u sekundi
stvore atmosferu kakvu šefovi
žele vidjeti. Irena je diskretno
maknula džezvu za kavu a Nikola
kao Nikola, u sekundi se dosjetio
i spačke s podbadanjem. Skučio
je kao mačak do police sa starim
evidencijama i uzeo naramak
NA PERONU 31
ispisanih knjiga i u naručje i
jako puhnuo tako da je prašina
poletjela šefovima u oči.
- Što to radiš čovječe, jesi li
poludio? – kroz kašalj će Ivek.
- Šefe, moram podmetnuti
pod radni stol. Stol se raspao i
noga već puca pa se bojim da će
se kolegici Ireni sve stropoštati sa
stola… - tiho i molećivo će Nikola.
Tada je nastala žučna rasprava.
Sindikalci i šefovi su počeli su
raspravljati sve glasnije i žučnije,
upadajući u riječ jedan drugome.
Uglavnom Ivek je govorio da ga
ništa ne zanima, da se novi stol
mora unijeti i stari i iznijeti iz
prometnog ureda. Šef je već
izgubio glas objašnjavajući da
on ne može učiniti ništa, da bi
to napravio najradije sam, ali ne
može. Jamezdin je samo slijegao
ramenima i u biti dodavao ulje na
vatru, a onaj iz drugog sindikata
je upro objašnjavati da toga u
kolektivnom ugovoru nema, da
nema osnove da se djelatnike
natjera na taj rad i da im se
dovede zdravlje u opasnost. Tko
će biti odgovoran? I koja zaštitna
sredstva trebaju koristiti? Da li
trebaju biti poučeni za taj rad?
I da li ih se može, pače treba,
adekvatno nagraditi za taj rad?
Irena je dreknula: „Dosta, ne
mogu raditi od buke!“
Akteri su se povukli u ured šefa
kolodvora, a Irena je opet stavila
džezvu za kavu na rešo.
{nastaviti će se}
 SPVH SKANDINAVKA
ULAZNI, SPORTSKI MJESTO KUĆA NA
AUTOR: KAPUTI RIBARSKA VRHOVNO
ŽELJKO IZLAZNI, RADOM
ILI ZA IGRE GERMANSKO DRVENIM “TRAINING”
PROSTORNI UKOSO OPLEMENITI NA SREĆU, BOŽANSTVO STUPOVIMA
JANDRAGIĆ UŠIVENIH PAUKOVA PODIGNUTA
I ZAŠTITNI KOCKARNICA
RUKAVA IZNAD VODE

ZVUČNOST,
GLASNOST

NAJVEĆI
SJEVERNO-
AMERIČKI
POLUOTOK

NASILNO
PONAŠANJE

MOKRINA, GRUDICA
VLAGA ZGRUŠANE
(MN.) KRVI,
UGRUŠAK

BIVŠI PRED- RIJEČCA

SJEDNIK NUTKANJA
HGK-e FRANCUSKI
VIDOŠEVIĆ SKLADATELJ,
HENRI
PJEVAČ
REDDING
OSTALI,
DRUGI PRILOG:
U ONOJ
KOLIČINI
MUŠKI
NAPRAVA RODITELJI
ZA PROSI-
JAVANJE GRAD U SI
BRAŠNA DIJELU BiH
REDATELJ SUSTAV
BERGMAN DRVO TIKA, ODERANO AMERIČKA POSTAVITI NAVIGACIJE
NAJTANJE URAN INDIJSKOG MJESTO GLUMICA MEĐU, RAZ- ZA ODREĐI-
SLOVO STANOVNIK NA KOŽI,
DRŽAVE U HRASTA LEE NOLIN GRANIČITI VANJE POLO-
OGULJOTINA
JUŽ. AZIJI ŽAJA BRODA
ORESTIJA POGODAK
OD MILJA U VLASTITU
GORAN MREŽU
PRPIĆ PRAVITI
GRIMASE BIV. TENISAČ
OD GAĐENJA AGASSI
PJESNIČKA
ZBIRKA
AKCENT ZOLTANA
CSUKE
“SANITET”
TVAR U UREĐAJ ZA
PROIZVODNJI SKENIRANJE
BOJA I
LAKOVA PRILOG:
POIZDALJE
BIVŠI
PTICA HRVATSKI
MOČVARICA KOŠARKAŠ
CRNA PERJA GLUMAC
DELON
UZGOJ
INDIJ
STOKE
PLEMENITA NASRTI,
KOVINA NAPADI
(SIMBOL Au)
MANEKENKA VJERNOST
“ZDRUŽENA WEK (TURC.)
TEKSTILNA NATRIJEV
SOPRANI- GRAD U KARBONAT
INDUSTRIJA” STICA IST. DIJELU
MURSKA INDIJE
UPALA
LISTIĆ NOSNE
CVJETNE SLUZNICE
KRUNICE VRSTA
GLODAVCA
PJESMA
GRUPE KISIK
INDIGO -
BILJKA MAGAZIN IVICA
ANCONA KOSTELIĆ

OTOČNA KISELINA
SAVEZNA (LAT.)
DRŽAVA
AUSTRALIJE “ANNO”

UKRASNI
MEĐUKON- CRTEŽ NASELJE
TINENTNA U BOJI, IZMEĐU
VODENA IZVEZEN LOVRANA
MASA NA TKANINI I OPATIJE

stočarstvo, in, zti, alek, itat, latica, rinitis, anil, ima dana, o, tasmanija, acid, ocean, šara, ika.
RJEŠENJE: gromkost, labrador, agresija, vlažine, nadan, nu, ini, otis, sito, oci, i, ingmar, gp, ora, autogol, naglasak, idemo, akridin, skener, liska, dino rađa,