Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet Zagreb

Odsjek za turkologiju, hungarologiju i judaistiku

Katedra za turkologiju

Kava i kavane u Osmanskom Carstvu

Mentor: dr. sc. Vjeran Kursa

Student: Alen Matković

Kolegij: Kulturna povijest Osmanskog Carstva II

Datum: 10. 6. 2022.

 Uvod
Jedna od prvih asocijacija koja se probudi kod ljudi diljem svijeta kada se spomene turska

kultura i društvo je svakako kava, napitak koji se može smatrati jednim od simbola Turske. U

svijesti ljudi diljem svijeta kava i Turska su toliko isprepletene da se još uvijek u brojnim

jezicima, pa tako i u hrvatskom, kava pripremljena posebnom metodom koju su Turci proširili po

svijetu kako osvajanjima, tako i kulturnim doticajima, interakcijama i razmjenom, naziva

turskom kavom. Korijeni toga napitka i njegove konzumacije svakako sežu dalje u povijest od

osmanskoga perioda, ali upravo je ulaskom u to golemo carstvo koje se prostiralo na tri

kontinenta i koje je stoljećima bilo u interakciji s ostalim velikim carstvima i kulturama svjetske

povijesti kava doživjela vrhunac svoje popularnosti i proširila se po cijelom svijetu zahvaljujući

intenzivnoj trgovini i izvozu. No, za Osmanlije kava nije bila samo izvor prihoda i popratni

užitak na raskošnim zabavama ili privatnim druženjima, nego i ozbiljan izvor moralnih

nedoumica, meta raznih zabrana i sankcija te pitanje koje je dovelo do ozbiljnih, ponekad čak i

smrtonosnih neslaganja unutar vjerskih, pravnih, državničkih krugova, ali i među samim pukom.

Osobito su prve godine ulaska kave u osmansko društvo bile ispunjene kontroverzama i

raspravama o naravi toga napitka, njegovoj štetnosti i koristima, i što je najvažnije o njegovoj

protivnosti i skladu sa islamskim šerijatskim pravom, koje s velikim nepovjerenjem i strogoćom

gleda na svaki oblik inovacije, odnosno bid'at. Te rasprave su se kasnije proširile na i

intenzivirale oko kavana, posebnih prostora koji su bili namijenjeni za ispijanje kave i sve

popratne aktivnosti koje je to podrazumijevalo. S pojavom kavana ovo pitanje više nije bilo od

interesa samo za vjerske i pravne krugove, nego i za državnike, pa čak i osmanske sultane, budući

da su kulturne, ekonomske i političke aktivnosti koje su se provodile oko kave i kavana počele
vršiti veliki utjecaj na gotovo sve sfere društvenog života. U ovome radu u fokusu je upravo taj

kontroverzni aspekt kulture kave u Osmanskom Carstvu i kako se ta kontroverza odrazila i

rješavala u različitim slojevima koji su činili temelj te države, od uleme, preko obrtnika i trgovaca

do samog državnog vrha, odnosno vladajuće dinastije.

Korijeni kave i njezin ulazak u Osmansko Carstvo

Iako danas znamo da je biljka kavovca (Coffea arabica) izvorno potekla iz jugoistočne

Etiopije, u kojoj se kava izvorno koristila za pravljenje određene vrste 'kruha' ili tijesta1, odatle se

proširila prema zapadu afričkog kontinenta i tamo počela sustavno uzgajati i kultivirati. U OC-u

se vjerovalo da je kava podrijetlom iz Jemena jer se iz te zemlje taj proizvod prvi puta uvezao u

regiju Crvenog Mora.2 Ta je regija bila jedno od trgovinskih žarišta Osmanskoga Carstva u

kojemu su osmanski trgovci, a samim time i osmanski državnici imali velike interese, a Jemen je

bila najvažnija luka na toj trgovačkoj ruti, tako da ne treba čuditi da je u svijesti Osmanlija

upravo ta regija postala povezana s kavom. Jemen je službeno postao dijelom OC-a 1538.g. te je

tijekom tog perioda upravljanje tom regijom bilo povjereno osmanskom upravitelju u Egiptu.3

Nakon što je sultan Selim I. 1517. godine osvojio Egipat kava se počela preko trgovačkog puta

od Jemena, Cidde, Kaira i Aleksandrije uvoziti u Istanbul.4 Do 18.st. Jemen je bio glavno žarište

uzgoja i proizvodnje kave, dok je Kairo bio glavni centar trgovine tim proizvodom, što je

upraviteljima u Kairu osiguralo veliko bogatstvo i prestiž.5 Regija Crvenog Mora je isprva bila

žarište trgovine začinima od koje su Osmanlije ubirali velike prihode, no s otkrićem Novoga

Svijeta i otvaranjem novih trgovačkih ruta trgovina začinima na ruti Crveno More-Mediteran je
1
Göktaş, Erbil. Osmanlı Döneminde Kahvehaneler, Kıraathaneler ve Bunların İşlevleri. str. 68
2
Agoston, G, Bruce Masters. Encyclopedia of the Ottoman Empire. Facts on File, 2009. str. 138
3
Hathaway, Jane. The Ottomans and the Yemeni Coffee Trade. Oriente Moderno, 2006. str. 162
4
Emeksiz, Abdulkadir. İstanbul Kahvehaneleri u: Karaların ve Denizlerin Sultanı İstanbul. Yapı Kredi Yayınları, 2009.
str. 123
5
Agoston, G, Bruce Masters. Encyclopedia of the Ottoman Empire. Facts on File, 2009. str. 138
opala, a njeno je mjesto zauzela trgovina kavom kao jedan od glavnih izvora trgovačkih prihoda

provincije Egipat.6

Ipak, velike poteškoće i gubitke upraviteljima u Egiptu nanosila je činjenica da u toj

zemlji biljka kavovca raste u brdovitom unutrašnjem dijelu zemlje koji je bio izrazito težak za

kontroliranje zbog geografskih poteškoća ali i prisustva šijitskih Isma'ili plemena. Za Osmanlije i

njihove suradnike je velik problem bio vođa jemenskog Zaydi plemena koji je 1566. g. proglasio

džihad protiv osmanske vlasti. Osmanske su vlasti nakon dugo godina iscrpljujuće borbe, koja je

bila izrazito financijski iscrpljujuća za Osmanlije zbog udaljenosti i teške dostupnosti te regije,

uspjele ugušiti njegovu pobunu i po drugi puta uspostaviti kontrolu nad Jemenom, no to nije dugo

potrajalo te su u prvoj polovici 17.st. Zaydi uspjeli za stalno protjerati Osmanlije iz Jemena.7 Iako

su Osmanlije tada izgubile kontrolu nad Jemenom, uspjeli su uspostaviti odnose sa vođom

plemena Zaydi, imamom iz obitelji Qasimi, koji je nakon progona Osmanlija imao kontrolu nad

trgovinom kavom u Jemenu i akumulirao veliko bogatstvo, a važan trgovinski partner jemenskog

glavnog grada kave Moche bio je osmanski Egipat preko kojega se kava brodovima prenosila u

ostale dijelove Carstva.8 Kada je kava prvi puta uvezena u Egipat (u drugoj polovici 16. st.)

osmanska administracija nije bila zainteresirana za njeno oporezivanje jer su ih puno više

zanimali začini, tako da su egipatski trgovci počeli uvoziti gotovo isključivo kavu, na što je

kasnije osmanski sultan reagirao tako da je kavu stavio u isti status sa začinima i naredio da ju se

oporezuje kako bi osigurao stabilan i bogat dotok poreza u državnu blagajnu.9 Najveći egipatski

moćnici stekli su svoje bogatstvo preko trgovine kavom u kojoj su sa svojim brodovima djelovali

6
Faroqhi, Suraiya. Coffee and Spices: Official Ottoman Reactions to Egyptian Trade in the Later Sixteenth Century.
Wiener Zeitschrift für die Kunde des Morgenlandes , 1986. str. 88
7
Hathaway, Jane. The Ottomans and the Yemeni Coffee Trade. Oriente Moderno, 2006. str. 166
8
Hathaway, Jane. The Ottomans and the Yemeni Coffee Trade. Oriente Moderno, 2006. str. 168
9
Faroqhi, Suraiya. Coffee and Spices: Official Ottoman Reactions to Egyptian Trade in the Later Sixteenth Century.
Wiener Zeitschrift für die Kunde des Morgenlandes , 1986. str. 92
kao posrednici između uzgajivača kave i njihovih kupaca, a osobito su dobro poslovali u vrijeme

hadža kada su vjernici iz cijelog muslimanskog svijeta na putu prema Meki tražili ovaj napitak

kako bi se okrijepili i uživali u razgovoru s drugim hodočasnicima, tako da Osmanlijama gubitak

Jemena nije bio prevelik udarac.10

Širenje kave u islamskom svijetu i Osmanskom Carstvu

Kava se u islamskom svijetu počela trošiti sredinom 15.st. iako ne postoji mnogo izvora

koji bilježe tu novinu. Većina legendi o dolasku kave u islamski svijet povezane su s arapskim

misticima koji su iz Etiopije donijeli zrna kave te u Jemenu otkrili da ih se može pretvoriti u

napitak.11 Vjeruje se da su prvi potrošači kave bili sufijski derviši koji su ju koristili kako bi duže

ostali budni i produžili ritual zazivanja Boga, odnosno zikr. Upravo zahvaljujući tim dervišima,

koji su bili važan čimbenik u širenju kulturnih praksi i običaja zbog utjecaja koji su imali među

pukom i činjenice da su često zalazili i boravili među narodom, ispijanje kave prvo se raširilo po

svetom gradu Meki, a zatim u egipatske gradove kao što su Kairo i Damask, da bi u 16.st. postalo

moda u Istanbulu koju su prakticirali podanici svih imućnijih staleža.12 O uvođenju kave u

islamski svijet može se zaključiti sljedeće: 1. Sredinom 15.st. među sljedbenicima nekih

mističnih redova u Jemenu pojavila se praksa konzumiranja napitka od neke biljke koja ima

stimulirajuća svojstva (moguće je da je taj red bio Shadhiliya)

2. Krajem 15.st. taj se napitak počeo praviti od dijelova zrna kave, ta se inovacija

pripisuje mistiku Muhammed al-Dhabhaniju

10
Hathaway, Jane. The Ottomans and the Yemeni Coffee Trade. Oriente Moderno, 2006. str. 170
11
Hattox, Ralph S. Coffee and Coffeehouses: The Origins of a Social Beverage in the Medieval Near East. University
of Washington Press, 1985. str. 18
12
Agoston, G, Bruce Masters. Encyclopedia of the Ottoman Empire. Facts on File, 2009. str. 138
 3. Isprva se masovno konzumirala samo u Jemenu

4. Priče o širenju kave imaju zajedničko to da je u njima uvijek umiješan neki sufijski

mistik i sufijski redovi.13

Nejasno je na što se točno odnosi riječ qahwa koju su koristili arapski kroničari iz 16. i 17.st.

kada su opisivali nastanak toga napitka; njeno izvorno značenje je učiniti nešto nepoželjnim,

umanjiti želju za nečim i prvotno se koristila kao atribut vina (za koje se vjerovalo da umanjuje

želju za hranom), a kasnije se taj atribut prenio na kavu kao napitak koji umanjuje želju za snom;

također je moguće da je naziv kava došao od naziva za regiju u Etiopiji Kaffa.14 Kava je postala

izrazito popularna u OC-u kada je prvi puta predstavljena u 16.st. prvo u Istanbulu, a zatim u

manjim gradovima u Anadoliji kao što je Ankara.15 Osim Istanbula, najveći uvoznici kave u OC-

u bili su gradovi Izmir, Solun, Payas, Yafa, Akka, Trabluşsam, Sayda i Antalya.16 Vrhunac svoje

popularnosti i konzumacije u Osmanskom Carstvu kava je doživjela u 18.st. kada je nestao strah

od mogućnosti zabrane tog napitka. U isto vrijeme je kava postala popularna i u Europi jer je

sredinom 17.st. zbog viška u opskrbi dozvoljeno da se kava počne izvoziti u Europu gdje je prva

kavana osnovana u Veneciji, a zatim su se proširile po cijeloj Italiji, Marseillesu, Londonu, Beču,

Parizu.17 Zahvaljujući tom porastu interesa i potražnje za kavom trgovci u Kairu imali se vrlo

stabilan i bogat izvor prihoda od trgovine kavom, iako nisu imali kontrolu nad njenim uzgojem sa

središtem u Jemenu u gradu Mochi.18 Iz svega navedenog može se vidjeti da je kava u vrlo

13
Hattox, Ralph S. Coffee and Coffeehouses: The Origins of a Social Beverage in the Medieval Near East. University
of Washington Press, 1985. str. 23
14
Hattox, Ralph S. Coffee and Coffeehouses: The Origins of a Social Beverage in the Medieval Near East. University
of Washington Press, 1985. str. 18
15
Faroqhi, Suraiya. Coffee and Spices: Official Ottoman Reactions to Egyptian Trade in the Later Sixteenth Century.
Wiener Zeitschrift für die Kunde des Morgenlandes , 1986. str. 89
16
Bostan, Idris. Kahve. TDV Islam Ansiklopedisi, 2001. str. 204
17
Bostan, Idris. Kahve. TDV Islam Ansiklopedisi, 2001. str. 203
18
Faroqhi, Suraiya. Coffee and Spices: Official Ottoman Reactions to Egyptian Trade in the Later Sixteenth Century.
Wiener Zeitschrift für die Kunde des Morgenlandes , 1986. str. 90
kratkom periodu nakon što je predstavljena osmanskom društvu postala vrlo popularan napitak

među elitnim društvom, ali i običnim pukom, a ujedno i važan izvor prihoda za državnu blagajnu.

No, to širenje kave naišlo je na žestok otpor i protivljenje među određenim slojevima društva, o

čemu će biti riječi u sljedećem poglavlju.

Reakcija uleme na pitanje kave i kontroverze

Nakon što se konzumiranje kave proširilo na druge slojeve društva preko derviša koji su

naglašavali njenu pomoć pri koncentriranju i budnosti počele su rasprave o njenom statusu u

pogledu vjerskog prava, od koji najstarija datira iz sredine 16.st. i potpisuje ju Abdülkadir al-

Ceziri. Jedni su branili taj napitak jer se koristi za održavanje budnosti pri štovanju, a drugi su ga

napadali tvrdeći da ima opojne karakteristike i da je samim time nedopustivo konzumirati ga.19

Najveći otpor prihvaćanju i širenju ovog novog napitka u osmanskom društvu došao je od uleme,

pripadnika islamskog vjerskog i pravnog sloja čiji je autoritet proizlazio iz njihova poznavanja

šerijatskog zakona. Prva zabrana ispijanja kave donesena je u Meki 1511. godine kada je vijeće

pravnih stručnjaka proglasilo tu praksu protivnom šerijatskom zakonu, međutim ta zabrana nije

imala puno uspjeha te su ljudi nastavili konzumirati taj napitak.20 Tijekom hodočašća 1544.

karavan iz Damaska donio je obavijest u Hidžaz da je osmanski sultan zabranio konzumaciju

kave na teritoriju OC-a, što je ujedno i najstariji dokaz o osmanskoj upoznatosti s kavom.21 U

ovom ranom periodu zabrana kave imala je dvije dimenzije: 1. vjersko-pravni problem naravi

kave kao supstance i 2. društveno-pravni problem nepoželjnih aktivnosti koje prate ispijanje

kave. Ovi rani pokušaji zabrane kave, temeljeni na tvrdnji da je kava opijajuća supstanca jednako

kao i alkohol, nisu urodili plodom i bili su vrlo kratkog trajanja. Iako mnoge od tih zabrana

19
Bostan, Idris. Kahve. TDV Islam Ansiklopedisi, 2001. str. 203
20
Bostan, Idris. Kahve. TDV Islam Ansiklopedisi, 2001. str. 204
21
Agoston, G, Bruce Masters. Encyclopedia of the Ottoman Empire. Facts on File, 2009. str. 138
nikada nisu službeno ukinute zapravo nikada nisu u praksi niti stupile na snagu. Te zabrane nisu

bile samo u interesu vjerske elite kao što se ponekad tvrdi, nego su i predstavnici civilne vlasti

vrlo često bili pokretači protu-kavanskog sentimenta i zabrana jer su bili sumnjičavi prema bilo

kakvom obliku tajnih, noćnih okupljanja koja su se često organizirala pod izgovorom druženja uz

kavu.22 Tako je primjerice şeyhülislam perioda sultana Sulejmana Ebüssuud Efendi izdao fetvu

protiv kave i proglasio ju zabranjenom kao 'piće grješnika' dok je suprotan stav zauzeo kasniji

şeyhülislam Bostanzade Mehmed Efendi.23 Velik utjecaj u tome što zabrane kave nikada nisu

zaživjele imala je činjenica da je u Osmanskom Carstvu dominirala hanefitska škola šerijatskog

prava koja je imala vrlo liberalnu definiciju opijenosti prema kojoj 'pojedinac mora ne biti u

stanju razlikovati između „neba i zemlje, muškarca i žene“ da bi se smatrao opijenim'.24 Drugi

argument koji se iznosio protiv kave bio je njezin štetan utjecaj na zdravlje, pa su tako brojni

islamski medicinski stručnjaci u skladu s antičkom teorijom o četiri temperamenta raspravljali o

negativnim i pozitivnim utjecajima kave (primjerice brojni su tvrdili da ju oni melankolične

naravi trebaju izbjegavati jer pogoršava njihovo stanje), raspravljalo se o tome da kava izaziva

nesanicu, umanjuje apetit i seksualni nagon, izaziva čireve i glavobolje, da ju nije dobro uzimati

na prazan želudac (otuda tradicija prodavanja zalogaja pred kavanama u OC-u). Međutim,

medicinski učinak kave naglašavao se samo onda kada se željelo kavu zabraniti, njeni učinci na

tijelo i um nisu bili primarna briga, nego su se koristili kao izgovor kako bi se zapravo potisnulo

konzumaciju kave i aktivnosti koje prate tu praksu.25 Te aktivnosti postale su osobito

problematične za osmanske vjerske i političke autoritete kada su se počele otvarati kavane,

22
Hattox, Ralph S. Coffee and Coffeehouses: The Origins of a Social Beverage in the Medieval Near East. University
of Washington Press, 1985. str. 41
23
Bostan, Idris. Kahve. TDV Islam Ansiklopedisi, 2001. str. 204
24
Hattox, Ralph S. Coffee and Coffeehouses: The Origins of a Social Beverage in the Medieval Near East. University
of Washington Press, 1985. str. 56
25
Hattox, Ralph S. Coffee and Coffeehouses: The Origins of a Social Beverage in the Medieval Near East. University
of Washington Press, 1985. str. 71
mjesta koja su s jedne strane izazvala veliko oduševljenje kod podanika, a s druge sumnjičavost i

nepovjerenje kod vladajućeg sloja.

Kavana: mjesto druženja ili leglo nemorala?

Kao što je bio slučaj s kavom i kavane su svoje prve protivnike našle među pripadnicima

uleme koji su za njih tvrdili da su mjesta okupljanja subverzivnih elemenata u Carstvu i da

predstavljaju prijetnju društvenom moralu i poretku. Ti su argumenti u ranijem periodu urodili

plodom, pa je primjerice sultan Murad IV. famozno zabranio kavu i kavane 1633. g., ali čak niti

sultanska zabrana nije mogla narušiti popularnost tih objekata.26 Nakon te zabrane i ponovnog

dozvoljavanja kave i kavana takvo što se više nije pokušavalo jer je kava, nakon što se proširila u

Europu, postala važan izvor prihoda za državu; također su u tome važnu ulogu imali i janjičari

koji su postali vlasnici brojnih obrta u OC-u unatoč zabranama (uključujući i kavana) i vršili

pritisak na centralnu vlast, ali i to što je centralna vlast polako počela gubiti utjecaj i nastojala je

što više udovoljavati podanicima.27 Budući da na Bliskom Istoku nije postojala kultura

objedovanja izvan kuće, bilo je vrlo malo restorana na tom području (isključujući krčme koje su

držali pripadnici manjina i u koje ugledni muslimani nisu zalazili) pa su kavane postale toliko

popularne između ostalog i jer su zadovoljile potrebu za izlaženjem iz kuće i druženjem vani.28

Kava se isprva posluživala u gostionicama, čiji su vlasnici bili isključivo ne-muslimani pa je bilo

vrlo štetno za ugled jednog muslimana da bude viđen u njima, i u nekim džamijama pod

izgovorom da vjernicima omogućuje da duže štuju Boga.29 U 17. st. su gostionice zamijenile

kavane kao mjesto okupljanja i druženja muslimana, u njima se uz kavu i duhan (koji se
26
Agoston, G, Bruce Masters. Encyclopedia of the Ottoman Empire. Facts on File, 2009. str. 138
27
Yaşar, Ahmet. Kahvehane. İslam Ansiklopedisi, 2019. str. 3

28
Bostan, Idris. Kahve. TDV Islam Ansiklopedisi, 2001. str. 205
29
Hattox, Ralph S. Coffee and Coffeehouses: The Origins of a Social Beverage in the Medieval Near East. University
of Washington Press, 1985. str. 78
konzumirao u nargilama) uživalo u predstavama pripovjedača, lutkara i glazbenika te se u njima

raspravljalo o političkim i društvenim temama, a u nekim slučajevima su postale izvor izbijanja

pobuna.30 Kao i kava, i kavane su izvorno arapskoga porijekla, a prema osmanskom kroničaru

Ibrahimu Peçeviju u Istanbul su ih uvezli Sirijci Hakm i Şems oko 1555. godine. Prva kavana u

Istanbulu nastala je u četvrti Tahtakale koja je poznata po svojoj intenzivnoj trgovinskoj

aktivnosti i koju su posjećivali pripadnici raznih segmenata društva.31 Što se tiče izgleda

osmanskih kavana, većinom su se sastojale od jedne velike, glavne prostorije koja je služila i kao

kuhinja i kao mjesto posluživanja gostiju, gosti su sjedili na dugim klupama ili divanima koji su

se pružali uz zid, a u kutu glavne prostorije nalazio se 'servisni pult' s kojeg su konobari kupili

pripremljenu kavu.32 Prema većini pisaca kavane su posjećivali pripadnici gotovo svih staleža

društva osim onoga najvišega, ali to ne znači da je dolazilo do interakcije između pripadnika

drugih slojeva u kavanama, niti da je klijentela svih kavana bila šarolika. Neki navode da u njih

dolaze samo oni koji su društveno i moralno niskog statusa, vjerojatno kako bi srozali reputaciju

tih obrta i obeshrabrili muslimane koji drže do svoga ugleda od odlaženja u kavane. No takve

tvrdnje zasigurno nisu mogle naići na velik odjek budući da su u stvarnosti kava i kavane bile

izvorno muslimanske institucije, trgovina kavom bila je isključivo domena muslimana te se na

konzumiranje i trgovanje kavom nije gledalo s pretjeranim neodobravanjem, štoviše postoje

anegdote o tome da su i vjerske poduke bile među aktivnostima koje su se odvijale u njima.33

Kavane su unijele mnoge promjene u društveni život, ugošćivanje se više nije isključivo

događalo u domu pojedinca nego je on mogao svoje goste izvesti i počastiti u kavani, što znači da

30
Agoston, G, Bruce Masters. Encyclopedia of the Ottoman Empire. Facts on File, 2009. str. 138

31
Yaşar, Ahmet. Kahvehane. İslam Ansiklopedisi, 2019. str. 3
32
Hattox, Ralph S. Coffee and Coffeehouses: The Origins of a Social Beverage in the Medieval Near East. University
of Washington Press, 1985. str. 82
33
Hattox, Ralph S. Coffee and Coffeehouses: The Origins of a Social Beverage in the Medieval Near East. University
of Washington Press, 1985. str. 97
su određeni tradicionalni rituali počeli gubiti na značaju, glasine i tračevi su u kavanama dobili na

brzini širenja i opsegu, služile su kao književni forumi u kojima su ljudi od pera predstavljali i

procjenjivali književna djela, razgovaralo se o političkim pitanjima i komentiralo politiku

centralne vlasti, što su kritičari kavana najviše zamjerali i u tome vidjeli začetke potencijalno

subverzivnih aktivnosti.34 Najčešći oblik zabave u kavanama bili su pripovjedači koji su uz

pratnju glazbe prepričavali ljubavne ili pučke priče (ovisno o preferencijama klijentele), lutkarske

predstave, kazalište sjena, akrobati i žongleri u nekim imućnijim i većim kavanama. Među manje

uglednim oblicima zabave u kavanama bili su glazbenici (zamjeralo se to što izvode glazbu samu

za sebe i iz čiste razonode a ne kao pratnju nekoj uzvišenijoj aktivnosti), pjevači (među kojima su

u ranom periodu bile i žene što se kasnije iskorijenilo te su kavane postale mjesto okupljanja

isključivo muškaraca), raskošno odjeveni dječaci koji su posluživali kavu.35 Iako mnoge

aktivnosti koje napadaju kritičari kavana nisu bile zabranjene šerijatom (u hanefitskoj školi

postojao je princip 'izvorne dopustivosti' prema kojemu se ono što nije izravno zabranjeno

šerijatom može prakticirati) ili kanunom, smatrale su se suprotnim društvenim očekivanjima i

dobrom odgoju (kavane su se povezivale s lijenošću, traćenjem vremena, neproduktivnim

razgovorima, zanemarivanjem obiteljskih dužnosti, širenjem lažnih priča i djetinjastim igrama i

šalama itd. na što se sve gleda s društvenim i kulturnim neodobravanjem).36 Sa širenjem

popularnosti kavana među pukom došlo je i do negodovanja viših slojeva društva jer su se neke

aktivnosti koje su u ranijim periodima bile isključivo rezervirane za najviše slojeve društvene

elite, oko kojih se izgradio specifičan sustav izvođenja i način ponašanja i koje se smatraju

važnim društvenim institucijama (kao što je predstavljanje i komentiranje novih književnih djela)

34
Hattox, Ralph S. Coffee and Coffeehouses: The Origins of a Social Beverage in the Medieval Near East. University
of Washington Press, 1985. str. 100
35
Yaşar, Ahmet. Kahvehane. İslam Ansiklopedisi, 2019. str. 5
36
Hattox, Ralph S. Coffee and Coffeehouses: The Origins of a Social Beverage in the Medieval Near East. University
of Washington Press, 1985. str. 114
u kavanama počele širiti među pripadnicima niže klase te je došlo do straha da bi to moglo

umanjiti njihovu vrijednost i ugroziti društveni moral budući da takvi ljudi ne poznaju pravila

dobrog ponašanja i islamskog morala.37 Iako su kava i kavane u određenim periodima bile trn u

oku svim povlaštenim slojevima osmanskog društva iz različitih razloga, njihova popularnost

među širim masama i činjenica da su u vrlo kratkom vremenu postali važan izvor prihoda za

državnu blagajnu osigurali su ne samo opstanak, nego i razvoj kulture koja se razvila oko kave na

razinu s kojom se niti jedan drugi napitak ili jelo ne može usporediti.

Zaključak

Kao što je bio slučaj s brojnim drugim inovacijama koje su ušle u osmansko društvo, i

kava je isprva naišla na žestok otpor i protivljenje brojnih slojeva, osobito uleme koja je u njoj

vidjela moguću prijetnju društvenom redu i poretku. To nikako nije začuđujuća ili iznimna

situacija jer je poznato da su se kroz povijest brojna društva borila protiv inovacija i novih praksa

koje nam se iz današnje perspektive čine bezazlenima, ali koje su u vrijeme kada su se pojavile

nosile veliki potencijal da ugroze neke vrijednosti i obrasce ponašanja. Tako se za kavu vjerovalo

da će ugroziti kontrolu koju država ima nad društvenim životom, da će vjernike odvući iz

džamija u kavane ili da će pridonijeti stvaranju klime kritike i pobune protiv vlasti. Iako su se u

nekim iznimnim situacijama te strepnje pokazale opravdanim, za veliku većinu društva kava i

kavane služile su za razonodu i druženje lišeno bilo kakvoga nemorala. Unatoč nekim radikalnim

glasovima, uglavnom iz redova uleme, osmanska je vlast prepoznala tu činjenicu te važnost kave

ne samo za društvo, nego i za ekonomiju i njihovo postupanje prema tom pitanju pokazuje da su

37
Hattox, Ralph S. Coffee and Coffeehouses: The Origins of a Social Beverage in the Medieval Near East. University
of Washington Press, 1985. str. 121
vodili vrlo praktičnu i pragmatičnu politiku, te da su vjerske nedoumice zapravo bile sekundarne,

nasuprot onome što se često iznosi u osmanskoj politici.

Izvori

Agoston, G, Bruce Masters. Encyclopedia of the Ottoman Empire. Facts on File, 2009.

Bostan, Idris. Kahve. TDV Islam Ansiklopedisi, 2001.

Emeksiz, Abdulkadir. İstanbul Kahvehaneleri u: Karaların ve Denizlerin Sultanı İstanbul. Yapı

Kredi Yayınları, 2009

Faroqhi, Suraiya. Coffee and Spices: Official Ottoman Reactions to Egyptian Trade in the Later

Sixteenth Century. Wiener Zeitschrift für die Kunde des Morgenlandes , 1986.

Göktaş, Erbil. Osmanlı Döneminde Kahvehaneler, Kıraathaneler ve Bunların İşlevleri.

Hathaway, Jane. The Ottomans and the Yemeni Coffee Trade. Oriente Moderno, 2006.

Hattox, Ralph S. Coffee and Coffeehouses: The Origins of a Social Beverage in the Medieval

Near East. University of Washington Press, 1985.

Yaşar, Ahmet. Kahvehane. İslam Ansiklopedisi, 2019.