UNIVERZITET U TUZLI

FILOZOFSKI FAKULTET U TUZLI

ODSJEK: TURSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST
TUZLA, 10.12.2023.

SEMINARSKI RAD

Predmet: Historija

Tema: Razvoj trgovine na crnomorskom području

Student: Profesor: Dr.sc. Izet Šabotić, redovni

profesor

Lejla Hogić
Br. Indeksa: 4-4/22

SADRŽAJ
1. UVOD……………………………………………………………………………………….. 1
2. ZNAČAJ TRGOVINE ZA PRIVREDNI RAZVOJ………………………………………… 2
3. TRGOVINA NA CRNOMORSKOM PODRUČJU…………………………………………3
3.1 IZVOZ………………………………………………………………………………….. 3
3.2 UVOZ…………………………………………………………………………………... 5
4. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA……………………………………………………………6
5. LITERATURA………………………………………………………………………………. 7
 1. UVOD
Trgovina na crnomorskom području bila je jedna od najvažnijih grana osmanske privrede i dugo
vremena nije imala stranih protivnika. Veliki onovremeni trgovački centri nalazili su se istočno i
zapadno od Osmanske države. Trgovačka roba s Dalekog istoka se u 16. stoljeću prevozila u
Evropu preko Bliskog istoka i Sredozemlja. I roba s istočnog Sredozemlja je donosila značajan
prihod evropskim trgovcima. Pomorske države s razvijenom trgovinom, popu Venecije i
Đenove, bile su prisutne u Anadoliji i na Crnom moru još prije nego što je osnovana Osmanska
država. Nakon što su zavladali Crnim morem Osmanlije su jedno vrijeme priznavali pravo
trgovine stranim trgovcima.
(proširiti malo uvodni dio)

1
 2. ZNAČAJ TRGOVINE ZA PRIVREDNI RAZVOJ
Budući da su Turci držali Dardanele, lako su mogli odstraniti Italijane iz ove trgovine i tu oblast
razviti kao sastavni dio svoje privrede svoga carstva, kao što su to učinili sa Egiptom ili Sirijom.
Namirnice za snabdijevanje Carigrada i egejskog basena, kao što su pšenica, riba, ulje i so, od
davnine su dopremane iz severnog dela crnomorske oblasti. Pošto je osvojio Carigrad i učvrstio
jaku kontrolu nad Dardanelima, Mehmed II je zabranio da se te namirnice izvoze u Italiju, dok su
italijanski brodovi u Carigradu i Galipolju podvrgavani detaljnom pretresu. Kako su ti proizvodi
pretežno sačinjavali trgovinu na Crnom moru, ovo područje trgovačke aktivnosti bilo je
doslovno zatvoreno za strance. Osmanlije su 1475. osvojili luke Kafu i Azov u sjevernom dijelu
crnomorskog basena, a Kilija i Akerman pali su im u ruke 1484. godine. Poslije toga su u tu
oblast iz vojnih razloga zabranjivali pristup strancima - što u to doba znači Italijanima. Italijanski
brodovi koji su u petnaestom i šesnaestom veku plovili Crnim morem bili su ili venecijanske
galije kojima se prevozilo vino sa Krita, odnosno Hiosa, ili brodovi sa bazom na Krimu, čiji su
vlasnici Italijani postali osmanski podanici. U crnomorskim lukama, kao i u Moldaviji i Poljskoj,
osmanski građani
Jermeni, naročito iz Kafe, Jevreji, Grci i Turci muslimani počeli su od Italijana da preuzimaju
levantsku trgovinu. Dvije godine pošto je, 1456, moldavski knez Aron III priznao osmansko
sizerenstvo, sultan je moldavskim trgovcima dao izvijesne povlastice, odnosno dopustio im je da
brodovima čiji su vlasnici trgovci dolaze u Akerman i slobodno trguju u Jedrenu, Brusi i
Carigradu. U petnaestom vijeku, trgovina sa Akermanom i Kilijom donijela je napredak
kneževine Moldavije. Stari trgovački put koji je povezivao Kafu, Akerman i Kiliju sa Poljskom
prolazio je preko Moldavije, te su se gradovi Sučava u Moldaviji i Lavov (Lemberg) u Poljskoj
razvili u bogata stecišta trgovačke robe. Nastojanja Poljske da zagospodari Moldavijom,
Akermanom i Kilijom ostala su bez uspjeha. Kontrola nad ovim dvjema lukama, kao i nad
Kafom, za Turke je bila nužnost kako u privrednom tako i u političkom smislu.1

Termini: Turska, Carigrad????

1
Halil Inaldžik – Osmansko carstvo; klasično doba 1300-1600, Zagreb 2002, str:199-200

2
 3. TRGOVINA NA CRNOMORSKOM PODRUČJU

3.1 IZVOZ
Osmanski carinski registri za period od 1490. do 1512. godine pružaju iscrpne podatke o
privrednom životu u Kafi, Akermanu i Kiliji, u tri velike prihvatne luke preko kojih su sjeverne
zemlje trgovale sa Sredozemljem. Iz izveštaja za 1490. godinu se vidi da je za četiri meseca u
Kafu bilo uplovilo sedamdeset pet brodova, od kojih je osam bilo grčkih, sedam italijanskih i
jedan ruski (..vasilan"), dok su preostalim komandovali muslimanski kapetani. Među
muslimanskim vlasnicima brodova nalazila su se i dva osmanska državnika, Mesih-paša i Sinan-
beg. Gotovo svi ti brodovi pristizali su iz Carigrada i Galate, Trapezunta, Azova, Sinope i Izmita.
Bile su to uglavnom male lađe koje su u prosijeku mogle da prime robu trojice do petorice
trgovaca. Tim brodovima doplovilo je bilo sto pedeset sedam trgovaca, među njima šesnaestorica
Grka, četvorica Italijana, trojica Jevreja, dvojica Jermena, jedan Moldovan i jedan Rus. Preostala
sto tridesetorica bili su muslimani. Roba koju su oni donijeli pretežno je poticala iz Carigrada i
Bruse, iz južnog područja Crnog mora - Trapezunta, Sinope, Kastamonije i Amasije, zatim iz
središnje Anadolije, to jest iz Ankare, Sivrihisara, Bejšehira, Ušaka i Gerdesa. Carigrad je ovim
lukama služio kao tranzitno središte za evropske štofove, brusansku svilu, indijske začine i
materije za bojenje, a posebno za pamučne tkanine iz zapadne Anadolije. Iz oblasti Kastamonije,
čija je luka bila Sinopa, izvozili su se pirinač, gvožđe, pamučne tkanine i moher. Grad Tosija je
bio važno središte proizvodnje mohera. Ova oblast je imala ne samo svoje lokalne proizvode već
je služila i kao tranzitno središte trgovine indijskom i arapskom robom, kao što su svila, kana i
druge materije za bojenje. Brokati protkani zlatom i razne vrste kadife, pored raznovrsnih svila
koje su se tkale u Amasiji, gradu na putu svile koji je vodio iz Irana, prevozili su se brodovima
preko Sinope u Kafu. Ova roba je svud bila na glasu, čak je bila tražena i na osmanskom dvoru.
Međutim, i pamučne tkanine su bile značajne za tursku izvoznu trgovinu. Merzifon, nedaleko od
Amasije, postao je središte ove proizvodnje. Odatle je na hiljade truba pamučnih tkanina
dopremano na Krim. Pored navedene robe, u Kafu su dospevali i proizvodi iz zaleđa Trapezunta,
i to poglavito vino, arak, lešnik i katarke za brodove. Glavni artikal centralne Anadolije koji se
izvozio preko Kafe bile su pamučne tkanine, zatim moher i pirinač iz Ankare, opijum iz
Bejšehira, kao i čuveni ćilimi iz Ušaka i Gerdesa. Iz egejskog basena dopremane su u Kafu
masline, maslinovo ulje, pasulj, suvo grožđe, a osobito vino i sirće. Trgovci iz Bruse donosili su
svilu, ćilime i boje. Pamučne tkanine i sredozemni prehrambeni proizvodi bili su pored vina,
osnovni artikli koji su iz Anadolije, preko Kafe, izvoženi u Krimski hanat, Poljsku, Veliku
kneževinu Moskoviju i u tatarske zemlje na području Dešt-i Kipčaka i Volge. Putem koji je
povezivao Carigrad sa Kafom prvenstveno su transportovani evropski štofovi i proizvodi koji su
se izvozili iz arapskih i indijskih zemalja. Kafa je bila glavna luka za izvoz na jug. Pšenica,
brašno, loj, prečišćeno maslo, sir i med brodovima su sa Krima i iz Kubanske stepe prevoženi
preko Kafe u Carigrad i bili osnovne prehrambene isporuke za ovaj grad i carski dvor. Godine
1600. samo su u jedan mah za dvorske kuhinje naručene dve hiljade kantara prečišćenog masla iz
Kafe. Da bi se povećala proizvodnja žitarica i tako zadovoljile potrebe ovoga tržišta, aristokratija
Krimskog hanata je osnovala kolonije u stepama, gde je naseljavala ruske zarobljenike kao
poljoprivrednu radnu snagu. Polunomadi u sjevernom dijelu crnomorske oblasti takođe su gajili
3
žitarice za izvoz. Lov na morunu oko ušća Dona i proizvodnja kavijara bili su isto tako značajne
privredne djelatnosti ovoga kraja koji je snabdijevao Carigrad i južne dijelove Carstva. Ranije su
Venecijanci i Denovljani brodovima prevozili brašno, ribu i kavijar u Italiju, dok je sada najveći
deo ovih proizvoda odlazio za Carigrad. Država je uzimala deset procenata od ribljeg ulova, koji
je uskladištavala ili usoljenu ribu u buradima prevozila brodovima. Do 1490. lovilo se godišnje
oko sto hiljada moruna. Isporuke ribe, kavijara i meda neprestano su stizale u Kafu sa obala
Čerkeske, preko luka Kope i Tamana.2

2
Halil Inaldžik – Osmansko carstvo, str: 201-202

4
 3.2 UVOZ
Kilija je predstavljala značajno središte za tranzit vina koja su dopremana sa juga. U carinskim
knjigama ovoga grada piše da se burad sa vinom, koja su u Kiliju dospijevala iz Moreje, sa Krita
i iz Trapezunta, ne prodaju u Kiliji, pošto se namire uvozne dažbine, upućuju u provincije
Poljske i Moskve, gde se razmjenjuju za tamošnje proizvode. Carinski prihodi od tranzitne
trgovine ovom robom u oba pravca popeli su se na šest hiljada zlatnih dukata godišnje. U drugoj
polovini šesnaestog vijeka osmanska vlada je monopol na trgovinu vinom dala slavnom
levantskom Jevrejinu Josifu Nasiju, koji je, zahvaljujući toj prednosti, stekao ogromno bogatstvo
i političku moć. Pošto je Nasi i od poljskog kralja dobio koncesiju, njegovi zastupnici su proširili
posao čak do Lavova. gde su izazvali zavist poljskih trgovaca. Carinski podaci govore da su
Venecijanci donosili velike količine vina sa Krita, a kada su 1592. godine Osmanlije zabranile
strancima pristup u Crno more, kritski trgovci vinom pokušali su svoju robu da upućuju u
Poljsku preko furlanije. Moldavska trgovina je koristila Kiliju i Akerman kao svoje izvozne luke.
Većinu trgovaca u ovim dvema sačinjavali su moldavski podanici rumunskog, jermenskog,
grčkog, tatarskog ili jevrejskog porekla. Oni su izvozili pčelinji vosak, med, prečišćeno maslo.
loj, a prije svega razne vrste kože. Sem toga, na sjever su otpremali robu koja se tu donosila iz
područja južno od Crnog mora. Iz Kilije su se, isto tako, izvozili na jug bakalar i šaran, usoljeni i
u buradima, koje su lovili oko ušća Dunava. Rusi su u Akermanu trgovali noževima, krznom i
konjskom opremom. Veliki broj trgovaca iz Carigrada i muslimanskih trgovaca iz Anadolije
prodavao je pamučne i svilene tkanine u Kiliji i Akermanu, kao i u Kafi. Iz balkanskih gradova
Sofije. Provadije, Plovdiva, Jedrena, Nikopolja i Silistre stizali su u luke Kafe, osobito u Kiliju,
mnogobrojni muslimanski trgovci, koji su tu uglavnom živeli od tranzitne trgovine začinima,
brusanskom svilom i anadolskim pamučnim i vunenim tkaninama. U Kiliju je, isto tako, uvožena
obuća koja se pravila u Jedrenu, zatim grube vunene tkanine iz doline Tundže u južnoj
Bugarskoj, kao i vunene tkanine iz Soluna i Dubrovnika. Sve to govori da je Kilija bila značajan
centar ne samo za razmjenu balkanske robe već i crnomorske tranzitne trgovine, i da je služila
kao središna tačka Durdevu, Hršovi, Tulči, Isak čiji, Maćinu i Braililukama u donjem
Podunavlju.3

3
Halil Inaldžik – Osmansko carstvo, str:204-205

5
 4. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
Zbog tako razgranate trgovine, spomenute oblasti su postale sastavni dio osmanske privrede.
Bilo je lahko i srazmjerno jeftino transportovati tešku robu iz tih krajeva u Carigrad, čije
stanovništvo nije prestajalo da se povećava. Povrh svega, Crno more je imalo vojni značaj. Za
vreme persijskih ratova, velike količine žitarica brodovima su prevožene iz luka na Dunavu u
Trapezunt, dok su gvozdena đulad iz Kigija, kod Erzeruma, preko Trapezunta upućivana Crnim
morem i potom uzvodno Dunavom na ratišta u Ugarskoj.

Proširiti Zaključna razmišljanja

6
5. LITERATURA

1. Ekmeledin Ihsanoğlu - Historija Osmanske države i civilizacije II; Sarajevo: Orijentalni

institut u Sarajevu, IRCICA-Istanbul, 2008
2. Halil Inalcik – Osmansko carstvo: klasično doba 1300.-1600god; Zagreb;2002