euoles e)?!

lue
..SUl
ii.l
*. r'i
. 'il!
.. 1, .Er
Kt\i- ,.,".\t:
.r!.:"ri
ir
:irl fl
"d{
l,4l
rl .l
ir /
14,,.
hL: ,
In
I t;l
t{
$
|:.
t[-
Y'
VNO'IVS VX?IJNV/VAUd VCIIN>I - VNVJINOTVS VIONJS
 BIBLIOTEKA
ZNANSTVENIH DJELA,

45

Redakcija
Mr. JOSIP BEL"AMARIC, NEVENKA BEZIC'BOZANIC, dr. DUSATN
JELOVINA,,dr. IVAN MIMICA, dr. IVO 'PET,RINOVIC,dr. KRUNO
PRIJATET.J

Urednik bib'l'i,oteke
Dr. IVAN MIMICA

Recenzenti
DT. JULIJAN MEDINI
DT. KRUNO PRIJATELI

. , 1.!

t;
-
t'
lr
 ,//*ail,*r*i
STUDIA EALONITANA
KNJIGA PRVA

ANTICKA SALOI\A
Uredio:
Dr. NENAD CAMBI

#$',tT-{J
,;iB$:f?*.
KNJIZEVNI KRUG
SPLIT
: lggt
rt' .q.!;'-i.,.i.&jir, lt;..t_:r
 \\

cIP - Katalogizacija u publ,ikaciji

NauEna biblloteka, Split
LIDK q)4(4Ct.l3 Salona) (082) /00,{I!
ANTICKA Sa,lona / uredio Nenad C€mbi. -
Split : Knjfievni krw,
-OHrPfggstvenih djera ;
ri:il
lf i cS3 s;;,*1?1",
Irlieske: srr.gl-w i uz reksr.-S$+gllzabrana bibliografija
/ Neoad Cadi.
rsBN 86?3riltr+8 , ''
4'
1. Cambi, Nenad
fAt

4ttutilcr DuriAtli
 PREDGOVOR

Sal ontr- j9_.8SZ r.q1l1gj-e-p-qiys-Znjji 3q-t i dki g_qp,{_n s,

_
t99rot obali -J_e"dIa{r,A. ,bila.adminislrativno i1 i
Qna je sr-e-
di5te provincije D,_4J,macije koja se tprotezala znatno Sire
na obali i du;blje u unutraSnjost od suvremene istoi,me-
ne. regije, I U Fasnoj antici bija5e metropolija crkvene
4i9.{ni.9e tog yefilgg podrudja. Njenojq -ako inadlnie roliko
veliko da joS od srednje,g vijeka ne i oa rani3e po_
buttuje ve'liko zanim,arijri, osobito humanista i cfuu,lin
orbrazovanih rljudi. Toma r,{rcidakon daje vrlo op5iine
vijesti o njen'oj povijesti zanimaiuii se-za Salon-u kao
za prethod,nicu Splita, a Marulii i papalii proudavaju
i prikupljaju natpise i druge spomenlke.
Na Zatrqst,sal,onitansko se podrudje danas ne tretira
na onakav nadin kakav bi taj drevni grad zas,luZivao.
Briga spram Salone je u posvlma5njeni nesklad,u u od-
nosu na njenu ikulturnu, civilizacijsku i znanstvenu vaZ_
nost i vrijednost, jer je ona ortigrala vrlo istaknutu ulo_
gu y..Tq?"itku povijesni[r, povijesno umjetnid,kih i ar_
heolo5kih,istr4_Zivanjane samo Dalmacije nego i ditavog
Sredozemlja. Dovoljno se sam,o prisjetiti onogu $to jE
Salo,na znadiil.aza istraLivade starokrisdanske krilture nri
koncu je praktidki jedina popunjala orr" poo-
J9.-lt. kad
brleme koji se nisu m'orgli rje5avati 'r.rRimu.
Meclutim, istraZiva,nja koja su se toliko razvila pri
kraju 19. i u p,rvim desetljeiima 20. st. naglo su pre-
ki:nuta i tek povremeno po r,ovno oibnavljana. Ipak, iako
ta istraZivanja nisu ibila ,onog intenziteta rkakiv bis,mo
porZeljeti rnoigli, spoznaje o tom gradu i njegovoj civi-
lizacijskoj razini su rastle ,i poveiavale se. pi, pie,rnda
Salona nema viiS.eonako odab.rano ,mjesto unutar prou_
davanja kasnoantidkog perioda kao,sto je lo imala pred
kojih stotinu godina, zanimanje svjetske znanstvene iav_
nosti nije manje, nego dapade dak i veie.
 Zbo,g toga redakcija KnjiZevnog kruga u Splitu, uvi-
claj'uii potreibu da se intenziviraju proudavanja Sal'one,
Zeli pokrenuti niz izdanja koja bi bila ,posveiena Salo-
ni, ali ne samo antidkoj, nego i onoj ranosrednjovje-
kovnoj, povezanoj uz najstariju povijest i arheologiju
sarnostalne hrvatske drZave. Ta ielja moLda ie potaknu.
ti znanstrzenike cla pokrenu svoje kreativne sposobnosti
ikako bi se i da'lje razvijale dosada$nje spoznaje i stva-
rale nove. Niz ie nositi naziv Studia Salonitana, a publi-
kacija koja s,iijerti iza ovih uvodnih redaka je prva u
tom nizu. Ona logidno zauztma takvo mjesto, jer ima
kao cilj d.a na neki nadin saZme dosada5nja saznanja i
tako pruii osnovu za daljnja proudavanja. U njoj su, nai-
rne, sabrana, redigirana i prevedena neka veoma vaLna
djela o Sirokoj lepez,i salonitanskih probilema, ali ipak
bez pretenzija da ih sve okupi. Osim tih radova pub,li-
kacijzr sadrZi i urednidki homentar te op5irni urednikov
uvod.
Kasnije ie slijediti i druge publikaoije. R.edakcija
je odludila da se priprerni i jedna slidna knjiga koja
bi obuhvatila najvaZnije radove iz starohrvatskog Soli-
na l<ao logidki nastavak antidkog. Zatim se predvitla da
bi se izdali grdki i latinski izvori koji se tidu Salone te
njihov prijevod na hrvatski jezik. Nada'lje u niz se mogu
ukljuditi i sue druge relevantne pubtrikacije koje bi ob-
radiva'le salonitanske sp,omenike, odnosno probleme, pa
dak i pojedinadnog karaktera. Bnoj publikacija ne bi
bio ograniden,
Namjera je redakcije da takoder pripremi i seriju
slidnih pu,blikacija posveienih Naroni, Issi, Bribiru i
drugim vaZnim arheolo5kirrn lokalitetirna na podrudji"r
Flrvatske. Rad na pojedinima od tih izdania ve( je za-
podeo.
Redakcija dri,i da ie tom serij,om ispuniti nastalu
prazninu i da ie pomo'ii boljem duvanju, vrednovanju i
proudavanju ba5tine diji potroZaj,na Zatrost,nije u kultu-
ri naSeg naroda na onom mjestu koje joj pripada.

Redakcija
 UVOD

a) Poloi.aj

PorloZajna kojem je nastala i kasnije se razvila,Salona nudi niz oso-

bitih pogodnosti. Prije svega, gtad se uignijez{io u duborkom zalieyu
(Sinus Salonitanus), koji je zaStiieq sa ,svih strana s spra. Valovi se
mogu raivifi jedi'no tiidui, zaljeva iz sjeverrozapadnog kvadranta (tra-
montana), ali delta qjgEg.Ie4lo_1gnt1tgltalhgl:pruLala je i za taj pravac
vjetra sigurno utoElSte. Jedina opasnost brodovirrr*a je prijetila sa sje-
veroistoka (ib'r.rra),dakle disto s kopnene strane, kad nalet vjetra stigne
izne,nada, kao Sto je to i uohidajeno. O snazi tog vjetra svjedodi Proko'
pije, koji navodi da je u Saloni stradal,o bizants,ko brodovlje u do'ba
ratova pro,tiv Istodnifrr Gota u prvoj polovici 6. st.l Q4l'onitanski zaliev,
- taj dudesni, ribom ibogati, a danas upropaSteni dio islodne jadranske
dbale - jest veza sa svijetom i zaitlta od otvorenog mora, Sto podar'uje
znatril:- prednost tom priobalnom gradu, predodretlujuii ga da bude sp'o-
na s rnediteranskim svijetom, os,ohito istodnim.
A kad se pak poveiu prednos,ti Sto ih pruZ,a dobra ftlka s ostalima,
kao Sto ie ,izvanredna pitka voda iz salonitanske rijeke koja se prije
uSia razvirla-T Sirot<u tepel'u delte! Na nedalekorn izvoru u doba pirn6g
razvitka grada kaptirala se voda za potrdbe stanovni$tva, a voda pod
tlom tvori jastuk na veiem podrudju rasprostiranja grada. S olbzirom na
to,da se voda rnalazi na maloj dubini,'lako se crpi, orno,guiujuii sna,bdi-
jevanje tak i za dugotrajnih i iscrpljujuiih opsada. Zed nije mogla biti
e;fekat na koji je, za qpsade, napadad sm'io radunati. Ali rijedni tokovi
pruZali su m,orguinost i za gospodarski r'azvitak (stupe, valjaonice, mli-
n,ovi itd.), za5tit'u za brodove i sve ono drugo Sto 'rnoZe pruZiti otbilje
vode.
S-al-o_na,qe4a!g,i gg qjqq,dtu-vaZnih putova, 'koji su funkcionirali jo5
,od prahistorije i kroz ditavu antiku. Sa zap_a{4 je dolazio -put ,koji je
i5ao uglavnom u neposrednom zaledu (-aljelom i obatrom), a od Salogp
se.nazdJai?g u yi5e gr4na.z Tri puta vodil,a su prema gjev9ru, 'da bi se
spojiila rra Kli5kim vratima.3 Ta su tri puta prije tnduanja na p'lato
imala za svrhu oibmhvaianje nokoliko naselja koja su tvorila sku,pinu
Salond (o tome vidi kasnije), pa su dva puta birla vi5e regionalnog zna-
 denja, IA1qglq_ie$ak i{a,o putza.Ep9liep--i-datje niz.o,bal.u,da bi se jedan
odvojak usmjerio prema Sp,litu.+lre_ma tome, dva su ,pLrta imala neo-
bidnb veliku vaZnost, odi*lo pgsjedujilci rneeluregionalno i stratesko zna-
denje, pa je njihovo rdskilZle, pogotovo ako se j,o5 uzme u obzir i po-
mors,ki termina{, igralo - bez sumnje - prvorazrednu r.rlogu,predodre-
dujudi buduinost Salone i njezina povijesnog nasljednika Splita. Ako se
pak razmotri kasnija Doiabe'llina mreLa,cesta,prema unutra5nj,osti, odito
je da je ishodi5te za njih bi,la S'alona, todnije tzv, Porta Caesarea.sSje-
rreroistotk Balkana tako je bio najbolje i naj;brie povezan s Jadranom. Na
toj su cesti postojale stanice i promjene (mansiones i mutationes) te
miljokazi uz koje su nastajala naselja. Od 'oznake postaje na desetom
rniljokazu od Salone (Ad decimum milliarium) nastalo je i ime danaSnjeg
sela Dicm,o.6
PoloZaj na kojem se smjestila Salona imao je jo5 jednu veliku pred-
nost. Naim,e, Salona je bila Rimnr najbliZa todka na istodnoj jadranskoj
obali. Trajekt ,od Aternuma (Pescara) ii duZini ,od neSto preko 100 mor-
skih mi,lia povezivao je na naj'brZi m'oguii nadin centar drLave s naj-
vaZnijim gradom u I,liriku, iiji je poloZaj pribliZno u srediStu suprotne
o,ba'le.O postojanju i odnZavanj,u takve pomorske veze svjedodi natpis
brodara u Pescari koji je bio dlan izijadkog kolegija u Saloni.?.
Kad se uzme u ,o,bzir sve Sto je kazano, jas,no proizilazi da su se
na mjestu gdje je nastala i rastla Salona stekli svi nuZni uvjeti za raz-
vita;k jedne veie gradske aglomeracije kojoj je 'predestinirano da izraste
u kozmopolitstki ludki grad. Trgovina i zanatstvo odito su bi,le najvaZni-
je privredne grane, ali i poljoprivreda na plodnom, iako nevelikom po-
lju mogla je dijelu stanovni5tva pruZiti priliku za egzistenciju. Odito je
da takve pogodno'sti nije mogao pruZiti ni jedan drr.rgi polo,Zaj na istod-
nom Jadranu, ,pa je sasvim logid.no da je Salona, lJz za nju povoljan hi-
storijski rasplet, imala sve preduvjete da ,postane metropola provin-
cije.

b) Odnosi Issa- Salona

Prijelomni povijesni dogadaji s dugorodnim posljedicama na Sirim

baikanskim prostorima dogodili su se podetkom 4. st. prije n. e. Tada je
sirakuiki tiranin Dionizije Stariji osnovbo koloniju u dub,okom zaljevu
na sjevernoj strani otoka Visa. Siraku5ka kolonija Issa smjestila se na
pitomim p4dinama Gradine, o,krbnuta suncu, kao da se nataii na juZnim
qbalama ototka, te pokazuje kako prepor,uke starih urrbanista, koji se
protive juZnoj orijentaciji, nis,riuvijek poStovane.s
Issa je osnovana prije Farosa jer p,omaZekolonistima s grdkog oto-
ka Parosa da ru dana5njem Starorn Gradu osnuju svoju koloniju. Ako je
Falos osn,ovan385. godine, tada je ,Issa nastala barem deset godina rani-
je, po sVoj prirlici 397. godine, tad Dionizije osniva druge kol,onije na
Jadranu (^Ankona-i Numana).r Qiito je da se Issa odmah 'postavi,la kao
za5titnik grdkih interesa na istodnoj oibali Jadrana. Malo po malo Issa
je rasla, njezin se utjecaj i ug,led Sirio, a ekonomska snaga poveiavala.

8
 -l
)/' rf' ! ji

u 3. st. Issa osniva.na kopnu, nasuprot matidnom

otoku, rkoroniie Trasu-
i te naselij nepoznarog imena u Lumbar.di na otoku ii"ditj;
1lj lnejij
i E p e r i j a n a l a z i l a s e S a l o n a k o j a j e , k a o z b i r n a s e t l ai u
: r : : 1 : , ] l i g "jo5.
. ! o od prahisrorije.
l^o:,t?+1lu ona odito rrije biri gietu lir"irkat rJtoni-
^o. nJezrn je potroZaj morao biti zanim,ljiv okolnim
]-1:' Gicima. O to_
me ,po'stoJrjasan dokument, isejski de,kret iz 56/55. godine
prije n. e.r2
vjerojatno su Grci, su Ri,mrjani ugrod.avari,
-koje zerj"eli imati orakiice
tigiij'uii u salonirans-koj luci, pu ri tu zaputili cezaru u Akvileju da im
prizna-ranija prava.t3To su ne-sumnjivo i
rpostigli, jer inade ne bi ni po-
stavljali taj natrpis.
Sve to, dakle, svjedodi da j" Iqg?,sa svojim kopnenim
i otodnim po_
sjedima b.ila znadaian dinilac na- rdtoenoj o,uati raa.a"u,
u gradski
areal, zidi,ne, ostaci l'ke, gradsku ^r"Z.u cesta
dokazuju ":"r1" dl je to prvo
naselje na Jadranu.koje-je podignuro po urlbanistlokim
piincipima (hi-
podamska ortogonalna sherna;.,-g nekoliko
zadnjih ,tori"e" prije n. e.
It:l jg. bila naju,gle{rije civilizacijskome pogledu najistaknutije na-
sel.ie ditarre 'aie obale, o. 1u dem,u ,postoj; cezarovo-direktno svjedodanstvo
( nob ilissimum o ppidum).t5
o kvaliteti Livota.u.-I-ssirjeiito govore narazi,iz grobova
otkrivenih
na..isejskoj (Mrtvilo) na J,'gozupadnoj stiani g.;au. Brojni
.nekropoili
prilozi u orbiterjskim grobnica-u, ,uiiri
nadgrob,ni spom,enioi pokazuju
stanovnici grada posjedovali bogate predrnete u
9.. :" svakodnevnom
zivoru
i-sto su, po vjerovanju, bili nuzni i nakon smrti) domaie i strane
provenijencije.'6 Ti su predmeti po svom karakteru
'"o-r b,liski onima
javljaju u grorbcwima.Gr.ia u juZnoj
l:jj :. Itatiji, Sto ,rrpueuie na zak,
ljudak,da su se rnnogi otamo i uvozili.
Issa samo stjecajem povijesno-politidkih prilika
i zbog razmjerno ne-
povoljne geografske nije postata glivni
:jl*.lj:, g.uJ.i;rk" provincije
Dalmaci je (odnosno Ilirikai kad se konstitriirara;t;k;;;;liednjih
cenija.t. st..prije r:.:.NgTo dvojbe da je Issa k", de_
;'^j;;l;iJii,i najvaZn!
ji grad na.istodnoj obari Jadrana sa
statusom rimsktgisav"^rt u i samo-
stalnog grdkog grada, u kojem je ;bito mnogo rirnskifr
grada'a, bila kao
stvorena za glavni centar a moguie i administ,rativno
lrediiie te verike
Torne se isprijedio. povijesni hod. g gr:ad""rr..-
legije. lrru izmettu
ceza.ra-i.pompeja 4g..godini gii;. e. Issi il ,tu"iro-nu rirurr' o"og
posljednje'g.'7 odito je da se lss-a opredi3erila ". za-on; J;";; koja joj
je obeiava'la bolje mogui,nosti razviika jer
su isejski zemljopo,sjednici
imali vece povjerenje.u pornpejevu aristokratsk" riru"r.", uiigovci i za-
natlije rr.od. nje rnogli odekivaii veiu zaititu
;-d"";;;;iru Qera.o"oj
populistidkoj politici s osloncem na italskoj "
sirotinji, liJl"-ug."riuro ,ru_
stupala
.od samog poderka naselj,avanja Oitmact;el b;;;;;"""j. politika
nesumnjivo, kako svjed,odefragmenti iaduvanog
dekreta iz Sarone, krnji-
la isejske trgovad'ke interese,.abog dega se Issa"zajed;;;
,i";i- ,.rto-
lonijama
-Tragurijem i Epetijem odiio bezuspjesiro, obeianji-
ma, obraiala samom Cezaru,.&oji je nekoliko "rprr.".
i"al"u ,.il:" go_
dine prije n. e.) ,bjo namjes-nirk Ga,L3ei I,lir,ika."Ce,za; j;;;;"m ISOU55.
Stitio interese italskih doserjenika, koi,i su mu kasnije"to redu
i Livratili he-
rojsrko' obra'om sadone za vrije,me opsade oa po*plj"uu*liawu
ir.;_
aa:,i,. j r : ; . ,I
ll .r
s,ka politika bila je osudena na propast jer je Cezar.4abile3io. Salona,
mjesto u kojem su se sukobljavali ,interesi isejskih Grka i prifd-liF-
Italika, luka Dalmata (prerna Strabonu), gvr$o se vezala uz Cezara kao
-Se-opsadi
svojeg autentidnog za-5litnika,, lstakav5i sj u ialu i oaffijeisi
Pompejeva Tegata Marka Oktavija, o demu sam Cezar pi5e i dime se
hi7afi:18Pobjednik u gradanskom ratu, bez dvojibe, nije ialio novca ni
truda da nagradi vjerne saveznike, a da kazni protivnike nakon kona'dne
pobjede kod Farsala. Tako je S-aloaa profitirala: postal,a je glavni grad
Ilirika a postupno i najuglednlji gpd, dok je Issa izgubila, pretvofivSi se
jednostarrno od rimskog saveznika i samostalnoga grada u oq|pillnii 6i-'
viunz,rontanorum, kao i brojna druga naselj.a na tome podrudju. On je,
dodu5e, imao svoju samoupravu, ali je ,ona do5la u podreileni polodaj
prema Saloni, a kasnije dak i u direktnu zavisnost.le
Od ta'da podinje neprestani pad Isse, koji je po svoj prilioi dosegao
vrhunac u doiba kasne antike (neobidno je rnalo tragova iz tqa kasnog
do'tra). Sto se tada dogodilo s Issom, teSko je sa sigurno5i,u 'kazati ima-
ji"rii u vidu istraiivanje kakvo je dana5nje. Da li je nedostatku kasno-
antid,kih, a osoibito kr5ianskih, preZitaka razlog postupna deklinacija ili
pak puki sludaj, nije nam poznato. Usprkos na5em slalbom poznavanju
po svoj prilici je iLpak ovo posljednje todno, jer, iako je Issa izgttibila
rraZnost ve,likoga grada, tako da dak nije postala ni biskupija (to je u
srednjem vijdku za srednjodahnatinslke otoke bio Hvar, nastavljajudi
moLda tradiciju Staroga Grada - Farosa),m Zivot ipak nije prestao, kao
Sto se zapravo to nije dogodilo nigdje gdje je ibilo uvjeta za normalan
Livot, a na Issi i cijelom otoku ima vode i polja u izobilju. KrSianstvo
kao penetrantna refligija tijekom ditavog 5. i 6. st. uporno je prodiralo i
svuda ostavilo tragove svojeg trajanja.
Sve govori da je na srednjem Jadranu postoja'la logika geografskog
smjeStaja za nastanak i razvi'tak velikoga grada. Issa je birla dugo takav
centar. Njezin po,loZaj na srodnjem dijelu obale u najisturenijem otoku
arhipelaga davao joj je rnoguinost kontro'le praktidno ditavo,g srednjeg
dijela Jadrana od Krka do Neretve, pa i dalje, 'osotbito juZnije. PoloZaj
na otoku vi5e je od,govarao Grcima, koji nisu imali teritorijalnih pre-
teruija na istodnorm Jadranu, u onom smistlu kao Sto je to sludaj s Rim-
ljanima. Otuda su mogli nesrnetano trgovati i sigurno p,loviti, bez straha
od domorodaca i njihove pljadtke. Naprotiv, Rim,ljanima je viSe odgo-
rarao poloZaj na'kopnu na koje su se Sirili i namjeravali ostati. Upravo
smje5taj Saione bio je kao stvoren. Spome,nuto kriZanje vodenih putova
s kopnenim, njezina rp'ovezanosti u isto doba odrezanost od u,nutra5njo-
sti bile su znatne prodnosti. Klis je Stitio prilaz moru, pa je posjedovanje
te stijene bilo i te kako znadajno. Takq je Salona na neki nadin zauaela
mjesto Isse, ono mjesto koje je, mol.da, da nije bilo graelanskog rata,
bllo namijenjeno Issi. Da je to tako, svjedode najstariji latinski natpisi
iz Isse.2r Naime, u Saloni nem,a ni jedan tako drevni latinski natpis, a
najdavniji je spomenuti dekret, a on je na grdkom. Pitanje je, meitu-
tim, kako to da nema natpisa iz doiba konventa rimskih gradana. Na
Zalost, na to pitanje danas je jod uvijek nemoguie odgovoriti.

10
c) Ime i nqstanak grada

Ime grada Salona, Salgnae, )dtrtova,Xatrdvarjavlja se u singularnom i

pluralnorn obliku. Singularni dblik inra tlobidajeni nastavak -ona, kao
5!o je to sludaj kod mnogih autohtonih toponima, kao naprimjer AIbo-
na, Flanona, Aenona, Promona, Naroma itd. Kako pro,tumaditi po.javu
imena pl,uralnog i singularno,g oblika? V_eq ranije se logidno nametala
misao da se radi o u.iu* bioiu naselia tola, i'obziroil na*to-iif"s"b
nalaze jedno blizu drugog, daji zbir koji se 6nda naziva u p,luralu.22Ali
rrc-.n1su:proiirenja grada,-istodno i zapadno (Urbs orientalIS-*i'Ili6s'oCii:
dentalis), jer o4i zapravo dine jedinstveni'gradski teritorij koji-.se..od
svoje jezgfe produZio uz ceste sa svih strana. Upravo zbog tih oesta, o
kojima je bitro rijedi, mnogo je veie istodno pno$irenje, jer je ono i,malo
dvije (ako ne i tri) ceste regionalnog znadenja, p? se uz nji&r_.pgp[t
lep_ezepro5irilo., Dakle, ta su tri dijeia jedno jedinstve-no nai Ue i ono
ng moZe imati pluraini naziv, buduii da ona organski pripadaju Sa-
troni, kao Sto su i periferije nekog siuvremenog grada dijel6vi jedno,g le
iitog naselja i ne uzrdkuju pojavu imena u mnoZini. Nedavno je O. Ren-
dii-Miodev'id iznio jedno vrtlo zanimljivo rjeienje takva oblika imena gra-
da. On je, naime, o,blik u pluralu tumaii'o kao rzraz za )salonitansko pod-
rudjen, ali odito da je on pomi5ljao na neka odvojena manja naselja
u blizi'ni Salone.a I. Marovii je, kao iskusan poznavalac prahistorije i
logike prahistor,ijskog nase'ljavanja, up,ozorio na mo,guinost postojanja
jedne ,prahistorijske< Salone koju je vidio negdje na pristrancima Koz-
jaka i,li Mosora, sjeverno ili sjeverozapadno od staroga grada.zaOn, do-
du5e, nije m,o,gaoprecizno locir'ati to naselje, ali je ukazivao da poloiaj
tzv. Urbs vetus nije karakteristitan za ilirstka naselja. Ona su, naime,
smje5tena na uzviSenjima ili pak na nekim drugim utvritenim pozicija-
ma u razmjernoj blizini kasnijeg antidkoga grada.
Nedavno je pronadeno veliko utvrtleno naselje u neposrednoj blizi-
ni antidke Salo'ne.a. Taj nalaz, dini se, rje3ava mnolge pro,bleme vezane
uz lokaciju prahistorijske, ilirsk'e Salone, ali, istodo,bno, otvara mnoge
nove nepozna,nice koje mogu'otkloniti s,arno todno snimanje terena na-
kon ra5diSiavanja vjekov'ne Sikare i arheotloSko istraZivanje.
Nase4je se nalazi na podrudju Donje Rupgline, na udaljenosti od
trks 1.,5km sjevernije od sjeveroistodnog ,kuta istodnog pr"oSirehja Sa-
Long.(Urbs.orientalis), Dosad nezalp,ai,eno naselje je pribiiZno elipsasio,g
oblika i vrlo je ve,likih dimenzija (d'uZa os je oko 1 km, a uZa neSto oko
100 m). Ono je smje,Stenona vrlo zanim,ijivome polo,iaju, na jezidcu koji
se sprlSta s padina Kozjaka,u smjeru istok-zapad. Na prvi pogled to nije
dobro utvrdeni po[oZaj. Nije na uzvisini sa strmim padinama koje ote-
i.avaju pristup napadadima. Medutim, jezrtac je s juZne strane bio okru-
Zen potokom-vod,oderinom sa strmirn stranama, Sto se izlijeva u potok
Rupotinu (Ilijin potok i,li Ilijino vrilo), a na sjevernoj strani ,padino,m
i manje strrnom obalom vododeri'ne. U sredi,ni jeztrEcamalazi se veii po-
vi5eni dio, neka vrsta akropole. Strvremena prometnica So,lin-Klis pre-
sjekla ju je neito niZe od najviSeg dijela dijeleii tako na-
"akropo'le(,

tl
:.1-. na zapadni dio na kojem se nalaze kuie (Gr,ubi5ii-Zuro),a'na kojem
-::a r.rlo malo slobodnog prostora, te na istodni koji je u cijelosti slo-
:ldan i neobraiien.
Taj elipsasti jeai(.ac,koji se spuSta s istodnih ,padina Kozjaka prema
\Iosoru, bio je sa svih strana okruZen fortifikacijama koje su bile izra-
dene,od megalitskih b,lokova, (esto izuzetno velikih dimenzija. Fortifika-
cije su se os'orbitod,obr'ooduvale na juZnoj str.ani istodnog dijela naselja.
Napnotiv, na zapadnoj su r,idljivi tek na pojedinim mjestima, i to naj-
deiie tr najdonji,m redovima, a samo na jednome mjestu preos,talo je
nekoliko redova blokova. Istodni dio naselja dolazi sve do Ilijina vrila,
gdje su zidine zaolkretale prema sjeveru pa ponovno prema zapadu, ali
voda nije ostala unutar utvrilenog dije,la. Na sjevernoj strani zidine su
znatno lo5ije oduvane, ali njihov je pravac protezanja ipak jasan. Mo-
guie je da su dak postojala dva pojasa zidina.
Nema dvojbe da je rijed o vrlo vaZngm naselju, su,deii po dimenzi
jama i nadinu,utvlclivanja. To je 'odito i,Iirski oppidum sa zi,dinama za ko-
je je te5ko precizno ieci iz kojeg su d'oba. Ali, na temelju njihova izgle-
da ,one upuiuju na dosta verliku starost. Odito je da zidine spadaju me-
c1unajstarije mergalitske zi.dine (ilirskih naselja) na istodnoj orbali Jad-
rana. Za sada njihovu dataciiu bi va'ljalo o{rediti u 3/2.26st. prije n.e.,
ali nije is'kljudeno da se radi i o starijim b,lokovima. Medutim, da je na-
selje Zivjelo i znatno kasnije, svjedodi verlika grailevi,na detvrtasta tlori-
sa na lokalitetu Stipetu5a, prib'liZno na istodnom kraju naselja. Ona je
izradena takoeler oC velikih blo,kova, ali su oni, za razliku od zidina, pra-
vilni klesanci pravokutna ob,lika, bez bunjastog ispupdenja na prednjoj
strani, odito iz kasnorepublikanskog ili ranocars,korgdo a. Nema dvojbe
da gradevina mora prirpadati nekoj vaZnoj javnoj graclevini pravitlnog tlo-
crta (,m,oZdahram). O njezinu karakteru, medutim, mo,gu reii ne5to kon-
kretnije sa'mo b,uduia istr,aZivanja. Bulii je gradevin'u snimio, ali nije
izrazio nikakvo rni5,ljenje o njezinoj namjeni i funkciji.2?
O svemu ostalom (oib'likr,rgrada, rasporedu kom,unikacija, vratima,
javnim i privatnim zdanjima i sl.) ne m,oZese ni,Sta kazati bez temeljiti-
jeg r'aSdiSiavanja raslinja, odvo,Zenja nagomilanorg smeia, pa u zadnje
doiba i zem'lje i, naravno, arheo,lo5kog istraZivanja. Ipak, kakvagod bila
struktura naselja i njegov izgled, je,dno jest sigurno, a to je da je rijed o
neobidno vaLnoj aglo'meraciji utvrdenoj snainim zidinama, smje5tenoj
u neposre-dnoj ibilizini antidke Salone.
Prisjeiajuii se sada onoga Sto je na podetku o obliku ,nazivanaserlja
u pluralu kazao D. Rendi,i,Mi'odevii, koji je oblik imena protum,adio
kao conyentus Salonarum, name(e se nadopuna te duhovite pretpostav-
ke i smi.slu "salonitanska nase,lja", a,li naravno ne ona koja tvore vei
spomenuta p'ro.Sirenjaa ne zaseib,nigradovi (tzv. Urbs occidentalis \ Urbs
orientalis), kako bi se dalo zakljuditi iz Dyggveovih latinski srodenitr na-
ziva.28Dakle, birlo je vi5e SalonA na jednom uZem pro,storu oko rijeke
Jadra, odnosno ,brdskog prodora prema Kli5kom tjesnacu. Salonae, po
mojern miS'ljenju, treb,a traZiti u jezgri staroga grada (tzv. Dyggveov

1,2
 urbs vetus ili urbs antiqua), bez obzira kako je on izgledao.2eFur,-kcija
tog naselja u sus,tavu Salona va,lja shvatiti kao luku koia nam ie za-
garantirana u izvorima. To izridito spominje Strabon (inivecov...
Latrp.artav,,StrabonVIII, 5,5). I-uka se oditosmiestila uz ivi,cu neobidno"au
Siroke i modvarne dolte rijeke. rJz juLnu stranu naselja i u samoj ,delti
moglo se smjestiti veliko pristaniBte. Meclutim, u sklopu lurke valja raz-
matrati i naselje u vranjicu. ostaci iz prahistorije i rimskog d,oibaupu-
iuju da se tu nalazila znadajna aglorneracija, znarno veia iego stolmi
mislimo. ona je odito bila smjestena na poiluotoku, spojena ,tJko* p."-
''l'akom s kopnom (nju je bilo lako odrezati i spojiti). Brojni ostaci ioji
se i danas vide u kuiam,a Vranjica nisu jednostavno ,p.eneseni iz si-
I'one, vei su rnnogi od njih odito bili pnonaeleni Lnalicu mjesta. Stoga su
-a
na povr5ini poluotoka bili smje5teni ,gradski sadrZaji, ,od prei,lake
prema kopnu nekropola, u dnu zaljeva patk luka diji su tragovi takoder
pronacteni.3oDa je uz ces,tu postojala nekr,opola, svjedode ostaci in sittt,
portreti porkojnika na,hridini3l te ku,ltni aranZmani na stijeni ,Cavallou.32
Meilutim, bilo je i drugih nalaza uzduL nekropole.33
U blizini ,novopronadenog utvrclenog naserlja (oppidum) bilo je jo$
utvrdenih lokacija. Kao prva i najirrlpresivnija prema megalitskim zi-
dinama jest ona u Uvodiiima, istodno od Klisa na pris,trancima Moso-
ra.3aPoviSe Rupotine pak vrlo je istaknuta gradina Z\Lina glavica,3sa
nesumnjivo je to bio i I(lis.s U kasnijim utvrdenjima vide se j'oiSostaci
megalits'kih b,lokova koji svjed,o'deda je zaravan na hridini b,ila opko-
ljena v'elikim hlo,kovima koji su tkarakteristidni na ovome podrudju. Mo-
Lda je iznad izvora Jadra bila takoder Gradina, kako je to pretpostavio
L Babii.37
Na K'lisu je takocier bi,l'o raznovrsn,irhnalaza irz prahistorijsrhog i he-
lenistidko,g doba,38a u uvodiiima je na hridini u kojoj je is,klesana cis-
terna urezan natpis u dast Jtrpitra.3eRezultati nedavnih istrazivanja nisu
joi oibjavljeni. ,Oni ie moZda jo5 jasnije pokazati karakter tog naselja.
Prema tome, o,dito je da je oko Salone rpostojao sustav 'aselja koji
je trljlfo raz-mjerno dugo, a,li su mnoga gurbiia svoje znadenje u kasnije
carsko dorba. odito je da je kao najvaznije od njih sve javne fun'kcije
prenzela Salona, ona koju ve(znarro, koja je i,mala funkciju luke i koja
se prosirila rprema istoku i prema zapadu. Tijelkorn rimsko'g carsko,g do-
ba ova su naselja, koja se nalaze u ;blizini ,)prave( Salone, gubila svoju
vaZnost, ali su ipak Zivjela i kasnije. eani se d,a posebno intenzivan Zivot
u kasnoj anlici ima Vranjic, koji je prema ostacima l<riZeva rnorao ima-
ti baziliku u mjestuao i bazirliku na,gr'oiblju.alNajvise su zapustena u car-
sko doba ona naselja koja su bila tirpidne grad'ine, kao Sto su Ziiina gla-
vica i Gradina, ako je postojala, iznad vrela Jadra. Novootkriveni oppi^
dtutt je dao dosta nalaza iz carskog doba, Sto znadi ,da je ,ko,ntinuirano
iivio,a2 ali odito da je izgr.rrbioono znadenje koje je vjeroi,atno imao ra-
nije. Sto se pak Klisa tide, njegovo znadenje je polvrdeno u izvorima
koji govore q,propasti grada.a3Ono je kao i kasnije kljud za Salonu, Split
i iitavo Ka5telansko polje.

13
 I

It

Nije iskljudeno da je bilo jo5 naselja - na salonitanskom terito-

riju. To bi bio zadatdk koji se kao prioritetan nameie u istraZivanjima
r"rSaloni i oko nje.
Ako u izneseno,m kontdkstu promatramo nove nalaze u Saloni i nje-
zinoj nep,osrednoj okolici, tada nam jasnije izranjaju neki nerije5eni pro-
blemi geneze grada, iako smo, naravno, joS daleko od njihova rje5enja.
Kao prvo, odito je da je naziv Salonae stariji i da znadi veii broj na-
selja, smjeStenih uz luku ili uz ceste koje od grada vode u unutra5njost.
U tom kontekstu ne izgleda dudno Sto je Pompejev legat Marrko Okta-
vije, opsjedajuii Salonu, podigao pet logora (Octavius quinis castris
oppidum circwmdedit).4 Ako je on napadao salonitanski teritorij, tada
je on to mogao udiniti samo s viSe mjesta. S druge strarre, s gubitkom
znatenja ostalih naselja, a postupnim premje5tanjem svih sadrZaja gra-
da (forum itd.) u podrudje oko luke, umjesto pluralno,g dblika nastupa
singularni. Znalenje luke, koja je bil,a od vitalnog interesa i za Grke
i za Ri'naljane, odigralo je kljudnu ulogu u kasnijem periodu razvilka,
pa je iogidno da taj dio komprleksnog naselja trija$e dominantan i da
je ibio onaj grad koji je postao i centar provincije p,otisnuv5i sve ostale
Oudje se postaVlj'a pitanje kad se to dogodilo. Nema dvojbe da su istra-
livanja oko foruma 1968-1972. godine polkazala da je tu Zivot bujao u
kasnijem helenistidkom period,u, ali je odito da ie sam forurm tek iz
cargkpg doba, 1i. negdie iz prve polovice 1. st., dakle iz-3o-EaTzul-Je-"
gi."^a;a pijstala oft-t'tinitt*tivrri centar provincije, i to je ono Sto je
dudilo istraZivade da forum nije raniji.as U sada5njem stanju istraZivanja,
dakako, ne mogu se objasniti razlozi kasnog nastanlka tih gradevina, ali
se u svjeth-r novoga gledanja na proibtlem geneze grada moZe naslutiti
kako ie se to rpitanje rie5avati u buduinosti. Samo, put do rje5enja je,
bez sr,rmnie,vrlo dr-lg.

d) Raz.vitak grada

U daljnjem razvitku grada vrlo je vjerojatno da je odnos Isse i Salo-

ne i5ao sve vi5e na ruku posljednje, tako da je po svoj prilici vei krajem
1. st. n. e. Issa bila 6ak i upravno povezana sa Salonom, o demu svje-
dodi jedan nadgro,bni natpis u ikojem se sp'o:minju dlanovi porodice koji
su bili magistrati Salone, Salone i Isse (jedna te ista osorba) te samo
Isse.a6O tom je natpisn bilo dosta govora u dlancima i kome,ntaru. Nat-
pis je ,u svakom sludaju neorbidno zna(ajan, jer se ,po rimskom pravu
ne moZe uiivati graelanstkopravo (pa prema tome i uprava) u dva raz-
lidita grada.aT
Salona je nudila znatne komparativne prednosti u odnosu na Issu.
Mjesto je kao 5tyoleno z4 l_dk4qiju grad4. Vei qmo sp-ominjalr ceqte i
njilto,vo raskr5ie, luku, zaljev, vodu izvanredne kval.itete, njeiln tok koji
ruoZe posluZiti ka'o pogorl za manufakture i mlinovq, gliqllo podrudje
koje je vrlo plodno za sve sredozernne ,poljoprivredne kulture. PorloZaj
polja na terasama kcije se blago spuitaju prema molrLromoguiuje od-
lidnr-iinsnlaciju za vinogi:ade.

T4
 Nek{ n

-;-i#:{:====

U.bs Orienralis

i:

ii
tl

Z\
w

Sl. L Salona, pJan.gra.da.,Gradskajezgra i pro5irenia grad.as naznakom

naj-
vaznrJtnobJel(a[ar nekropola. prema Ch. Clairrnontu.

Iz tal<ve perspektive.jasno je da je smje5taj Salone pruZao

sjajne
prednosti nad svim ostalim poctrudjima na-Jadranu.
Mozda ," , polo-
ia.jem salone rnogla mjeriti samo Narona, ali strmi brijeg na kojem je
njen veti dio nije p,ogodan za ri,mslki tip grada, a siroka"delta
Neretve
slalno je ugroZavalo ditavo okolno podrudJe (sl. t).re Zbog loga je onaj
giavni dio grada, vei vise puta spominjana-luka, narasla d6 veiegiada
zi
dahnatinske prilike. U naponu ruttu on-uje obuhvaiala prostor od 516.g00
m2 unutar gradskih zidtna, kojg su u opsegu iznosile +,0A0m_or-N;;;;
podruCju moglo'se smjestiti oko 60.000st4,povnit arsoDodg,se,r"j
t;rj;ij;
pleizani-vjerojatno jb ne5to nibiijY," jl6?'su'"noviji'istraZivanja p,okazaia
da ditavo podn-r,djenije bilo u cjerini nase,ljeno. Naime, ima ai3eiova koji
su potpuno pr'azni i poplavljeni vodo,m (osobito ,istodni dio grada).
M*
Lda je nmogo prihvatljivija dinjenica da je naselje !,ma119.9..g9i{_0',,0ji0-.sta''
--"*
*g_o*ynika..Alio tome se ne rnoZe jo5 dati oaretlenl iud.ii'
Sva ,ostala naselja na istodnoj jaclranskoj oibali, ukliuduiuii
i istar-
ska, imaju daloko
T?nj"._podrudje grada n"ego Satonu. Zuiri_fjlro ;.
takoder napomenuti da tijekom di1_avo,gs.rednlje,gi novog uileta
ni 3e-
dan grad nije ni prib'lizno imao toliki broj stanovnika i riije
oibuhvaiao
toliki pnostor. Tek ie s,plit nedavno, izmeclu clva svjets'ki.-rata,
doseii
brojku koju je iskazivara sarona.s2Med,utim, valja napomenuti da
se-qva
razmisljania odnose-sanr? gradsko.podTle:g. f.9i" je kasnije pre_
uzelo funkciju cenrra, a.biro lu 9"9
je joi nekoriko arugih. dod,rse, ra su
na-
serJa u sreonJem r l(asnlJem car:stvu postupno opadala po vaznosti,
ali
ipak sigurno nisu nikacl u cjelini napu6tena.

15
 .:
* Ol [i{]t'T l} ri' l-\l:i':.l 1 1* i':lJ
g - 1 , {i :" ' ; 1 } - i l L { g r b. lv ct-i":'+t
-i:'
O.;;"*,:, il. ;.,t.r

Podrudje SalonA podelo s,erazvijati joS davno, u prahistoriji. eini se

da je na temelju Vi5e,manje sludajnih nalaza moguie zakljuditi da je
Zivot kontinuirao od kasnijeg neoriti'ka.s3 Nalazi iz prahistorije rasprieni
3u na Sir'Cm'podr,udjukasnije Salo,ne,tdko da nema neke koncentracije
koja bi upuiiva'la na p,ostojanje neke aglomeracije iz tog vremena. Me-
clutim, u tome pogledu jo'S smo na samome'podetku istraZivanja i zbog
toga sLl na5a znanja neobidno krhka. U svakom sludaju sigurno su za
prahistorijskog dovjekzLmorala biti vrlo zanimlj,iva mjesta kao Sto su
fo,k rijeke Jaclra i obronci Kozjaka i Mosora. eudno je Sto sonde na Go-
s'pinu otoku, pa i na rpo,drudiustare Salone,'nisu dale pozitivne rezultate
prarhistorijs'korgkaraktcra,sa osim sludajnih, pr: mojem miS'ljenju, naplav-
ljenih ostataka (jedan silel<s)na Il,incu 'kod Porta Cqesarea.ss
K)d se Sal,ona podela razvijali kao grad na svojem kasnijem )povi-
jesnomo podr,udju, te5ko je kazati. Sigurno je da se to nije dogodilo
prije kasno,he,lenistidkog doba. Ali, tada sasvim si,gurno nide utvrtteno
naselje. Vicline ol<o Port;L Caesarea iskazuju desta veliku starost. H.
n a v r i j c m e 2 . s t . . p r i j e n . e . s o . M i s l i md a j e t o i s p r a v n o ,
K e i h l c rp o n r , i S l j a
iako jo5 uviietk te5ko razli'kujemo faze u razvitku tzv. megalitskih zidi-
na.s7U svakom sh-rdaiu velitki b'lokovi, dost'a nepravilni, bez malternog
veziva i bolje orbradenebunje na rprednioj strani, pokazuju veiu starost.
Dodr-r5e,dini se da C. Clairm,ont ne dijeli Kii,hlerovo rni5ljenje,s8ali dini
mi se da taj >ameridltio Svicarac nerna ni pribliZno onakvo iskustvo kao
Sto ga je s naSom ba5t,inom imao H. Keihler. Pritom bih se i svojim
skromnim znanjem i'iskustvom prikljudio Kd,hlerovu rni5ljenju. Zanim-
ljivo je cla je zid na zaipadnoj strani s tzv. Porta Graeccr,koji je;tv;aiCI
Djggnd; nesto razlidite tehnike od onog na istodnoj strani uz Porta Cqe-
sqygyq,!r.o b-i znadilo da je mo2d6 izgraclen neito kasnije (da li je na taj
nadin zamijenjen stariji zid?).seS obzirom na to da taj zid nije iskopan,
o tome se jo5 ne moZe govoriti.
Iz ranog vre'rnena,iz I. st. prije n.e. sigurno je i potporni zid na
sjevernoj strani foruma.60I on je od megalitskih blokova, ali bez mal-
lernog veziva.
Me<lutirn, jedan kameni arhitetkto'nski e'lemenat neob'idno je valzan,
njemu se posvciivalo vrlo malo paZnje u znanstvenoj literaturi. On je
/1,. znatajan zbog toga Sto upuiuje na to da je r-rSaloni joS u 1 st. prije
1,'
1 n. e. postojala jedna m,onumentalna gradevina. Radi se o s
\! r "[apite,lu
bikovskim glavanla vq,!o veiikih dimer-rzija, koji Klihler SA.tita u prvu
, \{, polovicu 1. st. prije n. e.r'lTakvur graiievinu s kapitelom tek'talio ne,Stomanjim
.,j. . lil oci 1 m moZe posjeclovati samo vei formirani grad. Isto ndlazi he-
.v9' lenistidke keramike na forumu rpokazujr,rda je grad hVia-oaieAenim Zi-
votom cir.iliziranog naselja jo5 u helenistidko doba.62Nema dvoj;be da
[ 4.' t l"' j c t u b i o p r i s u t a n g r e k i u l j c c a j i d a j e b i l o t r g o r a 6 k i h i k u l t u r " n i hk o n -
L

,.,,s!"',- ] takata s naplcdnim Zite,iirimaSredozemlja.

Najstariji dio Salone imao je pribliZno trapezasti izgleclu tlorisu. To
se uzima kao pouzdano, idko nisu joS razrije5ene sve dileme u pogledu
protezanja zidina od megalitskih blokova prema jugu.

l6
-rg.*r-fgi rE&TR* * t,ftAryeld I rRq$tu
F oRrjrlt
O * * u t * " , r ** ***
l"*,ru-' eerd' "{' sr'
-.i'-.
Bi,lo bi Jogidno da su ,one dosezale do mora karko bi za5titile luku.
Tu su jo5 potre,bita znatna is,tra;Zivanja.
@. +*tgslii'*99*9f,sff -e:1u"'Jsu
ggie-buriaoe-
srediste Livota
6'5Tir
frq: -J-"rmr .(moi.da"dva zdanj a)ffiffi"'&a1
nadnai.trgour. Megqti[,]ve't6 grhdfeifnd fi ,prv
na spo-
menuti kapitel i po,tporni zid, odgovor bi morao biti da, ali njih za
sada nema. Dra l,i pak tu valja vidjeti neSto kasniji razvitak forurnskih
sadrZaja zbag toga Sto je centar SalonA bio negdje drugdje? Pitanje bi
takoder rnoglo imati p,otvrdan odgovor, ali na njega ie se moii isprav-
nije odgovoriti tek nakon detaljnijih istraZivanja. OteZavajuia su otkol-
nost za istraiivanja k'uie na p'lodniku ,forurna i privatni posjedi, naj-
de5ie pod kulturama.
Unutar starij e- jeAere.-graAa "postoj,a,le su dvij e osnovne kom,r;nlka-
cije. *P:rrq',priii;dc- zapad--istq!<. .(dgcumanus), koju Dyggve naziva viq
principalis, i5la je ad tzu, P,9fiq.Qqae-gado tzv,"Piilta Caesarea (zapadna
i isto6na vr3,qq),Ona je dio prahistor,ijske ceste to3a je zapravo zatvo-
rernh giadskim zidina,ma i odito je da je bila Zila kucavica ditavog sao.
braiaja. Djgga*sqs.t,A_s-.pJ?Jg'11.,qjsy9-t;jli,rg
.(car"4p),kola,,je.i5_1"?.9d",tuku.
mana; n6Sto malo zapadn-ije od Porta Caesarea.prefira ju,gu i zavr:Savala
na vanjskom pla5tu teatra. Ona je, dakle, prirodna veza izmedu sjever-
nbg i j,uZnog dijela gfad,a;'-a-nv"siimnje-Je-imatd*2natri<i"'ina,rij6"-Zna:
dbde od_d-gkqprana,.T9.."4yije c9S.Ig,dajg mogpcrrosr za ortogonalno ure-
denje sistema cesta unutar tog dijela grada. NaZalost, fiije nam poznato
fta'ko'su-ostale rilice"btle po,loZeflej'Sf,bJe svatkako nepovo'ljno za istra-
Lwanje na to'm dijelu grada.
Nema dvoj'be da je stariji nukleus grada ubrzo postao tijesan za po-
tretbe naraslog administrativnog centra provincije. sirenje je birlo nuzno
izrtan zidinama branjenorg )pro,stora.Kako se na-zapadu cesta nastavljala
prema Trogiru, sasvi,m je,logidno da je to Uiii"ridieanica za Sirenje gra-
da. Isto tako cesta prema istoku, koja je kasnije skretala prema sjeu6rn,
te cesta ko;ia se odvajala prema jugoistoku bile su odred,nice Sirenja ,s
is,todne strane grada. Zbog taga je grad i d,oibio talko nepravilan oblik i
zbog toga je lstog+a'gl{aqgj?93},ggdssg"_T.e-magisr.ralne ceste s obzirom
n-aprirodne zaprehe i pravoe prelua.njihovirn odredi5tima lile su kri-
vudave, Sto je oteZaval,o planiranje. Zbog toga oba prosirenja grada,
osobito istodno, imaju nepravilan ob,lik, Sto upuiuje na to da su se
stihijno Sirila, Na zapadn'om pro5irenju to je mnogo manje izraieno, pd
je vjer.ojatno da je mrela cest6 hila prilb,l,iZno ortogonal,nog karakteia.
Na isto'dnoj strani porljske staze polkaauju kao da se u odnosu na decu-
manus (Dyggveova via principalis) prud,aju u pravou sjever-j,ug, Sto bi
bio znak da se nastojalo ispraviti nepravi'lnosti koje nudi osnovna rnrei.a
cesta.6aTaj dojam p,ojadavaj,ui neke poznate ceste, kao Sto je npr. tzv.
Petrova cesta koja ide u pravcu sjevera iza apside episkopalne baz,ilirke
prema tzv. Porta Capraria.cs S njom je bila paralelna i cesta koja .se
nalazrla ne5to zapadnije, na koju je sjeo narteks epikopalnog centra. O'di-

T7
l{j\ij&i ; gA il{"httti{,tl
to je nesto reda u osnovnu nepravilnost unosila i cesta koja je ulazila
u grad iz pravca Porta Suburbia L6 U isto n je smjeru birla i ulica koja
je pro,lazila ispred terma. Prema tome, usprkos visekratno spominjanoj
ne,pravllnosti bsnovne 'mreLe ipak se sporednim ulicama, koje se drZe
osnovnih geografslkih pravaca, nastojalo stvarati pravilne insule. Medu-
tim, 'o tome mi jos uvijok vrl'o ma'lo znamo' Na onim mjes'tirna koje
poznajemo dini s! da insule nisu bile osobito velike, ali je ondje gdje
je bi,l6 nuZno doslo do njihova povezivanja, kao Sto je to ,bio sludaj na
poloZaju episkopalnih gradevina.
(jte4j,e izvan"gradske jpZgre.zapodinje vd u 1. st. prije"*r'e' Tako
bi se,6i?ern d,ato zakljuditi na temel ju nalaza novca i 'drugog arheo'lo'skog
materija,la u insuli siarnbenog karaktera neposredno povise Porta Cae-
sorea,-koju su zatvarale ceste iz pravca tih vrata i cesta izpravca Porta
suburbia I. Medutim, koiiki je dio gradskog podrudja b'io zahvaien ur-
banizacijom, u ovom trenutku ni pribliZno nije rnogude kazati. Vjerojat-
no je d,a su pojedini otoci bili nase,ljeni a da je medu njima birtromnogo
praznina koje su se postupno popunjale.
Istodno i zapadno prosirenje razvijalo se kao subunbij, slotbodno i
nesputano. Gradske ziCine ,u rano carsko doba nisu bile nuZne. Odito
je da Salonalada sve vise dobija na znadenju, ali vei od Augusta zaVla-
bala je tzv. Pax Romana i poseb,no utvrdivanje nije bilo nuzno. eak i
cpasnost od Batonova ustanka (6. do 9. st. n. e.) nije nametnula t'akvu
pbtrebu. Gradani koji su Zivjeli izvan gradskrih zidina rnogli su se smje-
rtiti r-tnntru u sludaju opsade. Tek znatno kasnije, odito 170. godine, kad
su zaprijetili Markomani i Kvadi, a istodno i zapadno pro,Sirenje vei se
dobranopopunilo, javila se nuZda obrane i tih dijelova gtada.67Tada je,
naime, okruZeno naselje sa svih strana. 'O toj gradnji zirdina svjedodi
neko,liko natpisa. S obzirom na to da ih grade vojnici nema dvojbe da
je inicijariviza zrdanje bi,la drZavna ili jo5 bolje carska. U to doba je
Marko Aurelije neobidno Innoigo an'gaLiran u ratu protiv Markomana i
Kvada. Bez sumnje rasla je zerbnja da bi barbari rnogli pr,o,drijeti dubtlje
u imperiju i ugroiiti veia naselja. U Dalmaciji je na vise mjesta utvrtteno
gradenje novi6 zid'ina u to doba (Jader,68Narona6e).Dodu5e, kod. 'tih gra-
iolru ttitt pronadeni natpisi koji nove fortiftkaoijSke radove precizno da-
tiraju, ali ie na temelju zidina siidnog karaktera njihova izgradnia moi'e
staviti u isto vr'ijeme.
Kasnije su zidine u vi5e navrata bile pregradivane i nadograitivane.
Odito je da su se uru5avale i da su opasnosti u kasnijim stoljeiima po-
stajale sve veie i veie. o zidanjima i prezidavanjima satronitanskih grad-
skih fortifikacija postoje brojni natpis,i, povijesni izvori i arheolo,Skasvje-
dodansfva.?oOsobito je karakteristidno neprestano'ojadavanje sjeverne
strane grada sve brojnijirn kulama i prizmama, koje sr.rostavljale mini-
mum nebranjenog prostora. Zbog toga se Salona i odrZavala toliko dugo
bez veiih Steta po gradsko podrudje' Unutar istodnog pro5irenja pozma-
to je nekoli,t<o vaZnifr zdanja, kao Sto 5u episkopalni ientar, razne ba-
zili'ke (istodna, tzv. arijanska, Lzv. basilica iuxta portum),.aatim most
preko rukavca Jadra (Fet mostova), terme, kuia s mozaiciili*i'"rrinory

18
 ::.3 :.r3rstraienogauz eventualne indicije o funkciji zdanja pod gomila:
;:: .:anerrja.Na zapadnom pro5irenju osim pristaniinih'zgiada, terma
i anrfiteatra pc.znata nam je dje[imidno otkopana zapadna bazilika. Na
istocnoj strani grada pronaden je kanal vodovoda, a na zapadmoj dijelo-
r.i ogranaka. Kanalizacija je otkrivena isp'od plodnika mnogih cesta u
oba spomenuta dijela.

e) Trajanov stup Lr Rimu i Salona

Vei je davno jedna od slika na Trajanovu stupu u Rimu bila inter-

pr:etirana kao carev dolazak na sLrprotnu obalu Jadrana, kao sretno pri-
stajanje u Saloni. To je Cichoriusova s,lika LXXXVI.TI Ali, nakon toga
r"azvila se vrlo zanirnljiva diskusija u pogledu raspoznavanja poje'dinih
slirka koje se odnose na taj put. NaZalost, izvori koji govore o Traja-
nov,u odrlasku iz Rima ne sporninju iz koje se luke,on zaputio pre.ma Bal-
kanu.72Metlu brojnim autorima koji su se bavili tim pitanjem ipak ve-
iina drZi ili srneitra vjerojatnijim da je u pitanju Ancona,73dok manji
broj njih zastutpa tezu o Brurndiziju kao luci ukrcaja.TaUpravo ta ,dilema
kljudna je za odreclivanje desti,nacijeiskrcaja, odnosno ostale lurke koje
je na svome putu posjetio Trajan. To su slil<eod LXXIX do LXXXVI, o
kojima se torliko raspravljalo.?s eini se ipak da je slika LXXIX porkazi-
vala daleko vi5e srodnosti s topografskom situacijom u Anconi, nego u
Brundiziju. Jedina te5koia jest pojava s'lavoluka. Naime, kad je Trajan
l<renuou drugi,dadki rat 4. lipnja 105.godine, nije joS p,ostojao slavoluk.
Da ne bi bilo zfuune, valja odmah napomenuti da je slavoluk koji jo5 i
da,nasstoji u ankonitanskoj luci podignut u dast Trajana 115. godine,76
dvije godine nakon Sto je zavrien sam stlip.
S druge strane, rpostoje mnoge poduda'rosti koje pri,kaz vezuju uz
Ankonu, kao Sto je, naprimjer, postojanje hrama s kipom Venere na
br'ijegu u neposrednoj blizini luke. Naprotiv, nikakvo uzvisenje ne po-
stoji kad je Brundizij u pitanj,u,'7 iako valja priznati da pojava sdavo-
luka na stupu bolje odgovara situaciji tog juZnoitalskog grada, jer je tu,
kako navo,di Degrassi,Tspostojao Augustov slavoluk, diii su ostaci pro-
n a c l e n iu t e m c l j i m a .
Ako bismo se odludili za podetak puta,preko mora u Brr-rndiziju, ta_
cla je najlogidnija i najbliZa ruta do Dirahija,?ekako to zastupa i De_
grassi. Iz Dirahija put bi dalje vodio do Naisa pa zatim prema Dunavu.
To ne bi bilo sporno. Ali u tom sludaju bi suvisne biie s'lil<eod LXXX
cto LXXXV, jer se na tom potezu car nije imao gdje zadrlavati, kao sto
su to zapazili mnogi istraZivadi, osobito S. Stucchi, koji je torne pro_
blernu posvetio dak tri rasprave.s' Prema Sti-rcchiju put bi se dalje iz
"A.nkone,odvijao na sljedeii nadin: slika LXXIX odlazak iz Ankone,
sl. LXXX Ravenna, LXXXI Akvileja, LXXXII luka u Akvileji,
LXXXIIT i LXXXIV odlazak iz Akviieje, a za LXXXV Timavo, brizu da-
na5njeg Monfalconea. S. Stucchi se mnogo potrurdio ,clapokuia topo,gra-
fiju Tergeste dovesti Lr vezu s prikazom na siici LXXXU na stup,u.81ko-
liko god taj trud izgleda kao da je dao ploda, ipak njegovi surrezultati

t9
dosta'mr5avi, po mojem rni5ljenju, jer, iako je i u Tergeste teatar b'Iizu
mora, njegov odnos prem.a hramu Bona Dea nije dobar s obzirom na to
da je na znatno vedoj udaljenosti, a Sto je najvaZnije, na slici LXXXVI
ne vid,i se nilkakav brijeg na kojem je smje5ten kapitolij u Trstu.82 Na-
protiv, u Saloni je teren uz forium na zidanoj platformi i potpuno je
odgovarajui.i odnos teatra i hrama. ,Ako se na s'lici na stupu neke gra-
clevine pokazuj,u kao da su na uzvi5enju, to nije todno, jer je to vizura
iz ptitje perspektive, Znai.ajan razlog protiv Stucchijeve teze bio bi i taj
5to je put koji orn predlaie daleko od najibrZeg prema Balkanu. Najprije
putovanje u Ravenu, pazatim prem,a Akvileji produiuje pomorsku rutu,
a kopnena veza od Tergeste do Dunava joS je daleko duZ.a.Zaito bi Tra-
jan produiavao svoj put? Si,gurnost plovidbe to ne ibi zahtijevala. On je
krenuo 4. tripnja, dakrle u ljetno doba, pa je uobidajena lrajektna veza
izmedu Ankone i Zadra vi5e nego prihvatljiva i gotwo bezopasna, a kop-
neni put iz Dalmacije do ,limesa znatno je kraii. Jedan je od Stucchijevih
argumenata da je put u najsjwerniji jadranski zaljev bio uvjetovan i
razlozirna vojne naravi, tj. da se Trajan ielio spoj'iti s jedinicama koje
su mu se imale pridruZiti sa zapada. Ch. Clairmont, koji se 'osvrnllo na
ove pro,bleme, dotbro je ocijenio da bi to bilo sasvim bezrazloLrw jer se
on mogao p,ovezati s trupama i znatno bliZe konadnome mjestu borbe.e3
Tome bis,mo do'dali da nema nikakvog ranlaga da on prekomjerno iznu-
ruie trupe iduii im u susret,,kad je sredi5nji dio Balkana potpuno pacifi-
ciran i bezopasan i za manje jedinice.
Stoga preostaje samo jedan jedini put, koji je najkraii i naj,logidniji,
a to je Ancona-Zadar, zatim komfbinirano putovanje morem i kop-
norn do Salone s postajama u Asseriji, Scardoni,'Burnurn-u, do konadnog
zavrsetka putovanja u Saloni, koj,i se svedano slavi Zrtvom na obali.
To je vrlo d'obro uodio Ch. Clairmonte i za,pravo se vratio staroj Cicho'
riusovoj terzi.ssMislim da bi toj tezi trebdlo joS p'osvetiti vrernena i na-
pora kako bi se bolje o,bjasnile slike od LXXX do LXXXV, koje su na
dalmatinskoj obali, ali to je izvan konteksta ove radnje. Nadam se da
iu to i udiniti u nekoj drugoj pri'lici,
PribrliZno u isto vrijeme kao i Olairrnont paZnju gradu iskrcaja po-
svetio je i M. Suii.M Ialko je taj problem njemu periferan s ,obzirom na
karakter radnje,,on je ipak poku5ao sliku LXXXVI poistovjetiti sa Zad-
rom, a umanjiti raz\oge zbo,g kojih se veZe sa Salonom. Suiievi s'u raz-
lozi vrlo manjkavi kad se radi o topografiji prikazanoga grada jer tea-
tar, ako je i postojao v Zadru, nije imao tako dorninantan potroZaj prema
luci (pri tome uzimam da se Trajan iskrcava u luci sa sjeverne strane
poluotoka), a tu, osim to,ga,nema nikakvog hrama koji dini'cjeliLnu s te-
atrom.r Suii je odito pobnkao neke op6e probleme Trajanova stupa. Ako
je slika LXXXVI Jader, a Ancona LXXIX, koja su to mjesta na putu na
siikama LXXX-LXXXV? To je Suii sasvim ispustio iz vtda. Jader, dak-
le, nije slika LXXXVI, nego slika XXX,88 a slike izmedu valja jo5 teme-
ljitije objasniti. To su, dini se, osnormi probrlemi odnosa Trajanov stup
-- dalmatinska obala. Stoga se valja jo5 uvijek 'drZ.ati (uz korekcije) naj-

20
logidnijeg pristupa problem,u koji je uodio C. Cichorius, a uspje5no mu
udahnuo novi Zivot Ch. Clairmont.

f) Nekropole

U ovoj se knjizi vrlo malo govoril,o o salonitanskim nekropolama.

Nije, naZalost, mogao biti izabran ni jedan jedini rad koji bi popunio
tu prazninu. Jedan od razloga koji to ,oteZavaju jest dinjenica Sto je ne-
davno iskarpan prilikom zastitnih radova na tzv. splitskoj zaobiraznici
dosta veliki dio zapadne nekropole. Izvjestaj je objavljen, ali se on u
cjelini nije mogao prenijeti, a osim toga pr.oblem nekropola ne tretira
u cjelini.se Isto tako nedavno je istraiena i nekropola,uz Japirkove kude
na juZnoj strani Salone, ali ta istraLivanja jo5 nisu objavljena. Zb,og to,ga
ierno ,ovdje samo u najkraiim crtama osrlikati sa,lonitanske nekropole,
prohlerne njihova poznavanja te njihov nastanak i zakonitosti razvrbka.
{4q Sto je to uobidajeno kod gradova,u antid.kom svijetu, glavne sr,L
odrednice za nastanak i razvitarh nekropola saobraiajnice koje vode pre-
ma grgdu i obrnuto. O tim saobraiajnicama vei smo dosta govorili.-Ta-
ko su se formirale nekropole uz zapad\u, istodnu i jugoistod.nu ce3tu
(sL l A, B, C). Moida je postojala i jo5 neka manja cesta uz koju su po-
stojale ngkropole, ali to je dosta te5ko kazati. Osim sp,ornenutih valja
uputiti j,o5 na onu koja je i51a uz zaabllaznicu grada, te onu sjwerno
o'd Porta Capraria.
l"4padna nokrop,ola je daleko najbolje poznata. S,sbziro,m na to da
je predst'avljala pravl itdnik spomenika ca netom formirani splitski ar-
heoloiki m,uzej, bila je desto predmetom istraZivanja. Z,apotel,a su tride-
setih godina 19. st., a kulminaciju su doZivjela nedavno pri,likom rada na
sp,litskoj zaobllaznici. Iako je tom posljednjom prigo,dorn bila i devasti-
rana, tada su postignuti znadajrri rezultati i zapravo se ko,nadno pokazalo
kakav je pravi karakter te nekropole. Ova se nekropola p,odela naziv,ati
jo5 u pro5lom stoljedu >in horto Metrodori<,Sto je pogre5no, jer hortus
nije neki vrt Metnodora u kojem se podelo zakapati, nego se natpis u
kojem se spominje laj naziv odnosi s,aino na grobi5nu p,arcelu Metr,o-
dora.s To je zapravo standardni naziv za grobi5nu parcelu odredene ve,
lidine na kojoj postoji hortikulturno ureclenje i veii broj gnoibnica, rne-
clu koji.ma svi ne moraju biti dlanovi obitelji nego i oni kojima je vlas-
nik prodao ili ustupio pravo ukopa.el
pl cgstu, vjerojatno_ vec od samih gradskih zidina i- vrata n za-
padnom dijelu starije gradske jezgre, zapo(,ela je izgradnja grobi5nih
gratlevina raznog tipa. Te grobnice se nalaz-e s obje slrane ceste i pro-
teZu se, koli,ko je to moguce utvrditi, sve do poloZaja Stadun ispred Ka-
Stel-Suiurca, ali nije isklj,udeno da se nastavljaju i deilje, Sto bi se mo-
glo zakljtlditi prema nekirn grobnim na\azima i dalje od sp,omenutog
mjesta.e2 Najveii broj gr"obnih gradevina pribliZno su pravokutnog ili
kvadratnog tipa, izradene od vel,ikih b'lokova kamena. Te padetvorinaste
gradevine napravljene su istcyvremeno s kamenim ividnjakom ceste koji
je takoder od velikih izduienih blokova, a svako malo ostavljani su pro-

2L
stori koji su sluiili za komuniciranje s prostoro,m koji se nalazio u dru-
gom redu.e3Ovdje se, naravno, postavlja nekoliko pitanja na koja jo5
llvijek nije moguie pouzdano odgovoriti.'Prije svega, pitanje je u ko'li-
koj je mjeri ta nekropola bila planirana i u jednom mahru izgradena. Za
sada srno joi veo,ma da,leko od pravog odgovora.q Drr.lgo je pitanje kako
su u nadgradu izgledale ove parcele. Ranije, na temdlju rparalela iz an-
tid'ke Dal,macije (Argyruntllm,es Jader,% ,Komimit itd.), te oso,bito Akvi-
leje,e8smatrao sam da se radilo o ogradnim zidovima, a da je pogled bio
slobodan na sam prostor grobi5ne parcele.e To,mi5ljenje je nai5lo na op-
ie'odobravanje prilikom kolokvija o rimskim nekropolama u Eavarskoj
akademiji znanosti u Miinchenu. Medutim, nalazi prilikom rada na zao-
bilaznici iznijeli su na vidjelo da su zidovi rnorali biti dosta visoki (po-
negdje se saduvalo nekoliko redova takvih blokova) te da su u zidovi-
ma postojala vrata. To bi upuiivalo na to da zidovi nisu samo niska
ograda parcele. U tom s,ludaju postavlja se pitanje da ,li je i na koji
nadin je takva parcela bila zakrovljena. Mi5ljenja sa,m ipak,da se ,u svim
s,ludajevima ne moZe raditi o zakrovljenoj gradevini, nego upravo onak-
vog oblika kakav postoji na vei spomenutim 'lokalitetima. U srediStu
n"f,ih pu.."la postbji povi5enje na kojem je po svoj prilici stajao sre-
di5nji nadgr"obni spomenik koji je pnipadao vlasniku parcole. U veiini
sl,g.qajevato je najvjerojatnije bila ara.lm Sto se tide pokopa, uglavnom
se radi o urnama, a tek u rjetlirm sludajevima o skeletnoLm pokapanju.l0l
Vjerojatno vei tijekom 2. st. n. e. dolazi do znatnih promjena u or-
ganizaciji nekropole. eini se da se ponekad nu5e zidovi grobntih ograda
od velikih blokova. Nwi pdkopi su,ugrlavnom safkofazi i oni se ukopava-
ju u niZe slojeve, tako da desto uni5tavaju ranije ukope. Osim sarko-
faga poiayUujuse i.duboke zidane-rake.lgje pokrivp i<arnenp prloda, koji
se prema jedngm natpisu mogu gdsad nazivati piscinae.rozO tom nazivu"
$rbba vrlo,se ,mnogo raspravljarlo u znanstvenoj literaturi.lo3 Slidni rezul-
tati postignuti su prilikom Buliievih istraZivanja jo5 podetkom sto,ljeia
i nedavnih za vrijeme za5titnih radova na splitskoj zaobilaznici.le
TJ9.c_q"fa.a;a.nekropole
pada nr dru,gu polovicu 3. ! podetal.<4. st. n.e.
Postojeie gro,bne parcole postaju pretijesne p,a se pokapanje Sifli i ijrelma
sjweru.los Vjerojatno tada dolazi do jo5 znatno veieg uni5tavanja posto-
jeiih areatla.Sad su praktidtki svi pdkopi skeletnog karaktera. Osim jed-
nostavnih pokopa (riajvjeiojatnije u drvenoj raci) ,bilo je pokopa u sar-
kofazima, u pisci,narna i gro'bnicama koje se sad javijaju: grobnim ko-
morarna presvoclenim jednostavnim svodom i malim ulazom na prodelju
koje sluii za uv,ladenje pokojnika.l6 Nem,a 'dvojbe da s,u ove posljednje
derivirale od piscina. Na dijelu koji je iskopao Bulii do5lo je i do pro-
Sirivanja ranijih parce1a.107 Manji je broj pokopa kr5ianski, ali je odito
da njihov broj nije veliki.ls Qini se da je nekropola u podelku 4. st.
samo vrlo rijetko upotrdbljavana.
Najveii broj potkopa odito je iz ranog carskog doba. Medutim, vrlo
je vjerojatno da je odredeni broj grobova bio iz kasnorepublikansko'g
iii carskog doba. Oni su se vjerojatno nalazili uz sama zapadna vrata
grada. NaZaiost, o tom dijelu nekropole vrlo malo znamo. Tu je otkopa-

22
 na grob,nicra Lollia koja je leLala na poloZaj,u Martindevo u zapadnom
(novijem) dijelu grada, a ne kako sam ja rniis,lio u brlizini Sv. Kaje, Sto
se ispostav,i'lo arihivskim istraZivanjima u Arheotro5kom ,rrrruzeju u Spli-
tu.10eTa je parcela od.ito dosta rana, ito se dade zaktj,uditi na ternelju
jedne stele (Lollia Musa) i na temelju portreta rnu5karca.1loInade, ona
se odito jo5 dugo upotrebljavala tijekom 1. st. Tu bi, darkako, trebalo
istraZivati, samo je pitanje da li su i u kolikoj mjeri te pokope uni-
Stille kasnije gradnje Lrnutar gradskog pro,slora.
P.rern'da se grad Siri'o prema zapadu, pa dak kasnije i do;bio gradske
zi,dine koje okruZuj,u pro5irenje. Vjer'ojatno je ndkropola na tom dijelu
jo5 neko doba funkcionirala.111 Kad su pak izgractrene gradske zidine,
odito je da su one uni5tile dio rnekr.opolei da se tijekorn stoljeia ojada-
vanjem zidina nastavilo daljnje uni5tavanje grob,lja. Tako su mnogi nad-
grorbni sp,ornenici bili ugraeleni kao jednostavan graelevinski rnaterijal.rl2
Igg"-sqpJotnoj strani gryq? nalazila se istodna nekropola (sl. 1, B).1t3
Qqlle protezala-slabiju
uz'Ce"itu koja izldzi iz gidda na Porta Caesared. Ta je ne-
kropola zrizirno istrazena."Na'hjctj se'bia(iftn nisu vrsila ar,heolo-
Ska istraZivanja, osim ako se izuzme istraZivanie Suplie crkve 1930. eodi-
ne. Tom prigodom je, osim srednjovjekovne i ranij-e itiiotrSianske Clkvd,
"p?oriadeno
dosta grobova i nadgroibnih spomenrika s natpisima, ali ta
istraZivanja nisu nikad sustavno objavljena. Nekropola E dakle ide sje-
vernijim odvojkom ceste koja odlazi od Porta Caesarea. Ona je takoder
podinjala od samih vrata. eini se da je tome ddkaz dinje.ni,caito je pri-
lirkom istrazivanja svih zdanja koja se nailaze sjever'nije od ceste (stam-
beni objekt, male terme, episkopalni kornrpleks, veie terme i dr.) bio
pr"onaclenveliki broj fragmenata nadgrobnih natpisa.lla Odito je da o,ni
svi nis,u bi,li dono'Seni s udaljenirh nekropola. Nije ba5 sasvim jasno kako
je ta nekrop'ola bila organizirana u iblizini vrala, jer nije saduvana gro-
bi$na arhitdktura. Medutim, na temelj,u jednog natpisa (CIL III 9315)
iz,gleda da je i na istodnom dijelu nekropola takocler rimala grobi5ne
parcele razmjerno velike povr5ine (parcela je bila nepravilna 41x47xl6
stopa).lls Isto tako ostaci velikih bl,okova ogradnih zldova te ividnjaka
ceste koji se zapaLaju ne5to dalje, i,stodno od Porta Caesarea,izgleda kao
da su p,arcele ,imale slidni oblitk i nadin zidanja kao i ona na zapa'dnoj
strani. Isto tako grobne parpcele se zapaiaju i uz istu cestu koja na visini
Suptje crkve skreie prema sjeveru, prema Klisu, grobne parce,le ,od ve-
likih kamenih blokova vrrl'o slidnog su olb'lika, kao uz zap,adnu oestu. Te
parcele stoje uz sam rub dobro vidljive rimske ceste.116 T,u bi se dak
i istraitivanja mogla pr:ovesti s vrtro obe,iavajuiim izgledima.
JVloguie je da je u neposrednoj bfizini tzv. Porta Andetria p,ostojala
matra nekr.opola ili h.ortus vojnika koji su s,luZili gradskgj up_ravi, qdrq--
sno namjesniku provincije, jer su tu pronatleni neki napisi lstele i are)
vojntika, pripadnika VII legije.l17
Nalazi nadgrobnih spornen.ika dalje prema istdku uz cestu koja se
nastavljala prema izvor,u Jadra (od spomenutog odvojka iprema sjeveru),
prema istoku pokazuju da se nekrop,ola protezala i u tom pravcu, a ne
sam,oprema sjeveru.lts

23
 v€ka,o?oLe r Ha!,aETtRlL.re --t uz ce>+vL.iA k ;€l^ . i=/. "*a*7 atis<./77-a"1: pne,-o a1
*o". rt -- Jl.,( r"^e &r'..ooA;/ozai* &.J
* si +i,! ;:Jii:|:y ::-i:i
:i "
H{rRusr}Jqc
!f!":"Y:e-e€i J., ti ie L;ta uz n"Lu.rr*u
Nekropola C (sl. 1, C) nalazi se uz cestu koja se odvajala.od ong.,S,[gje-
i"sle. ilvefirl $dje"je bila smje5tena
,nekrooolq B.1r'Sqhfqpop C morala se ndlaziti, dakle, no5t-q jUgoistCIdntje,
od Pet ,mostovg*i i{_rye--Co rijekb, ,a po si'oj prtilici i preko nje. Da se
ffiffi"-uz Et *"ffi"", iujuaba tiagmerie,ta naa-
grobnih natpisa pronaclenih prllikom"e.nriio.'vorl<r-trtij
istraiivanj,a na tome mostu.lm NiZe
pak otkriveno je ndkoliko neolbidno valnih natpisa na ,arama, od kojitr
je od posdbnog znadenja onaj Gaja Enr-ilija ,Ingena na kojem se spomi-
nje grobna parcela koja je mjerila prib'liZno 64 za 55 stopa i gled,ala
na Via Munita.l2r To se po svoj prilici odnos,i na cestu koja je u delti
bila podignuta na l,ukove.Uz ttr je cestu najvjerojatnije bila postav'Ijena i
ara Kv,inta Etuvija Kaperorla.r22Valjalo bi todnije odrediti d,a li je ovoj
cesii, nakon premo5tenja rijeke, pripadala nekropola kod Japirkovih
kuia, gdje su se nedavno vrSila za5titna arheolo5ka istraZivanja.
Koncentracija natpisa, grobova i raznih grdbnica upiuduje na to da
je jedna nekropola moraila postojati i rna cesti koja se odvajala 'od
one istodne s nekropolom B i iSla u pravcu Manastirina, a kasnije sje-
verozapadno i najvjerojatnije kod starog utvrtlenorg naselja (oppidum)
nastavljala za Klis.la O njezinu karatkteru te5ko je govoriti.
Najvainije-..kr.5danske nekropol,e Sattrone..:. po. .kojima je -g6ad bio
p,oznat u znanstvenom svijetu - nastale su izvan gl4vnirh groblja koja
-zu-postojala az naivaisiie ceste..-O-gelgg*9a5"le!9,
.dgdqip,- p-gb{?i "99-1t9.
, samo su za njih vaZi'la druggpravilq-gAavit$a-Cesta sama po sebi nije
F ffidla n6k; posebno-znbtenje. $eknopola na Manastiri!4rna nastala je
-slarijeg
I malo sa strane ceste koja je isla-FtsFffie-ttrdhe dijela grada
kroz Porta Capraria prema sjeveru,l2a nekropnla na T<allliudru-izrasrla je
neSto sjevernije od gradske zao,bilaznice koja je tekla pararlelno sa zapad-
nim dijetrom gradala Jedrino za nekropolu na Ma5us!4su ne rnoZe se
reii da li 3e bi,la uz neku cestu.ft @jedna vaZnija
saobraiajnioa. Medutirn, s obzir"om na vaZnost te nekropole smatram
da je do nje talkocter morala dolaziti neka cesta, jer se inade ne bi mo-
glo zamis'liti n'o,r,maliaopokapanje u veliki,m sarkofazima.
.rr\
. J" r Razvoj nal:0iryle,krcpgla,q? diktirali .-sgetolgvj-salonitanskih mu-
19 ( 6enikirffi..k6ilh- * r;["p"ti osiali"LrsS;EJfriaraiuii gomile gro-
y\o- I u-="ut**t'Ef,ii"t'iiko sietitrmjestd.'Ni-Saa.aSfi-ftlmi oiii su pokdpal
/ ;n{"-$qpl.1'usu(AsGf,ije;Anriohila.fr,
-riur-
I 6.:il,-raitj-ffitl-'risfi;"lAnadiazi3e i nepoznati
I mltl1.* Biti pokopan'u blizini rnudenrika birla je teLnja poklonika nove
t ;"i.r"."iri
t".idre,"atitodipij-ev-d.smofiil.r-aqj-dmb}-dti
taili6iieif iin'iiinih. Stoga
$mD-h-anftirrfblohi-iiniicnifr. grobovi mm-
Stosaiusu grobovi mm-
denlka razlog okup'ljanju na krSianskim 'nekropolama, pa se zbog toga
i pojavljuje gomilanje grorbova upravo na odretlenim mjestima. l$gJ"ak-
v_im-grobljima razvitak ide od prtivatnih matzoleja, plekg martirija (bo-
li9 i#eno pretvaranja mauaorleja u martirije) -do njihova preobra.iaja u
g-o. zajed'nidkog
{robi5nu baziliku.ls Dakle,- {ggalak ge" -g$*-pf iVetngg
posjeda cjelokupne vjenske-zajednice"koiirtu,.tuipraVlja. AIiW? "tj.. do P.rgtva-.--"
ranj,a u kul,tno mjesto u kojem .li1uryija.u east martira irna sluZbeni ka-
ra'kter. Salonritanske kr5dahlTiE'nekropole o tome daju vrlo jasnu sliku.

; xqrvtrqk:
f R \ U . t s f1r u ? * t - 5 " f , -+ HftRTtEr:€-> G?.elEt$UFj SO"lLik"St
 Iznesena slika razvitka na poganskim i kr'Sianskim nekropolama Sa-
lone jasno pokazuje medusobni odnos 'grada prenla mjestirna pokapa-
nja,u r"aanim vremenskim periodima.
je pos_tebg*H je,gdje Zi\d
i za pokojnika. ili bilo kakvo
mr,tvih.

tjrn, vrlo
ti,ho oduzima Zivotni
iiai?aruiil'
o gu3€nje ipak nije to'liko agre-
slvno zakonitostima gradskog razvi0ka
koje diktira svakodnevica i ekonomika; gnad mrtvih, napnotiv, r,u5i sva-
ko planirano uretlenje, osobito m'kasnoj a,ntici. Tada, naime, grolbov'i ima-
ju u dru5tvu poseban status koji je vaZntiji dak i od sa,moga grada. Sa-
'lona i njezina okolica izvanredni su primjeri za proudavanje takvih po
java, a,li, naZalost, njezine nekrorpole nisru dovoljno ob,radene. Ipak osda-
ci grobnih parcela, mauzoleja, nadgrdbnih spomenika i natp,isa, ko'jih
ima najmanje oko 5.500, jasno govore o odnosima grada, surb,urrbrija,vi-
cusa, posjeda izvan grada te njihovih pripadaju6irh groblja. Nadgrobni
natpisi su tajkocler rjedito svjedodanswo sociolo$kih aspekata, odnosa
pokojnika prema okolini, gradu i amfbijentu, a nadasve dru5tvenih od-
nosa 'unutar jed,ne snedine. O to,rne, mectutim, ovdje mije moguie ras-
pr,avljati.

str odnosi sldim

tostima. On-Je,dod'u5e,bio bespomoian u odrio"Su-ffi
_tostima.
?dtffi3ff-da odluduje o sudbini svoga groba, pa ga je, srogi, za5tiiivao
jo5 za ilwota forrnulama. protiv violacije, uaurpacije itd. Formu,le odito
upuiuju na to da je pokojnik opomdno ostavio brigu o grobru i njegovu
zaititu administrativnim ifii poresk'im institucijama (fiscus, res publica,
eccLesia itd.), kako bi o\ri u sludaj'tr violacije sudskirn putem utjerali kaz-
ntr od podinitelja. Kazne s,u bile vrlo viso,ke, pa su vjeroj,atno dje,trovale
zastraiujuie a, s druge strane, bile su poticaj,ne za one koji su kaznu
utjerivarli. Kolitko je taj sistem bio uspje$an, nije poznato. Sudedi barern
po udestaiosti zaS,titnih forma, to je hilo jedino ef,irkasno sredstvo. Ali
nije bilo zaSti,te od Si,renja gradskog prostora i drugih komunalnih nepri-
Iika. Slidnih odnosa prerna pokojnicima svjedoci smo i ,danas kad se
bespoitedno i neopravdano devastiraju grdblja koja su se stjecajem pri-
l,ika nadla unutar gradova ili unutar ,njirlrove zone ,Sirenja . lzrazil je prim-
jer takve bezosjeiajnosti i beskr,upu,loanosti splitsko groiblje Sus,tjepan.
Odnos s'uvremenika prema grobljrima,i grobovima je, dini rni se, iz-
vanredan pokazatelj socijarlne zrelosti jedne sredine. Isto je to b,ilo i u
antici. Mectrutim, rekao bih da je ponefi<adi odnos arheo,loga nekorektan

25
prema grobovima i grob'ljirna, kojima bi valjalo pristupati s puno vi5e
paLnje i po5tovanja.

g) N ajvainija istraiivania

Znanstveni interes za Salonu postoji joS od \4+iyli-Cu i Papal'iia, ali

istrfiiVanja'na terenu nisu zapodela prije kraja 18. ;t.DePro5lost Salone
postdla' j"e-'zanimtiivi jo5 u srednjem vijek'u kad je r-rlo'guSalone pre-
uzeo Sp,lit, zapodinjuii Lilavu borbu za ptava i polo,Zaj grada koji su
bili o5teieni prelaskom adm,inistrativne vlasti u Jader (Zadar), a time i
dalmatinske metropolije. Spiit je kao baStinik uloge i ugleda Salone
zahtijwao njezina prava i prerogative koja su njezinim ,padom bila pre-
nesena naZadar, grad koji barbari nisu poruSili, a kojri je nakon Salone
trtjvao, po svoj prilici, najveii ugled. Zbog toga se rekonstruiraj'u ,liste
salonitanslkih biskupa, prekraj a povij est kr5ianskih vj erovjesnika, stva-
raju Li(a salo'nitanskih rnuden'ika i 'legende oko splits,kog evangelijara.
Sve je to rnoglo doprinijeti povratku starih pozicija koje bi Split imao
naslijediti kao ba5tinik Sa,lone. Prvi put sistematiziranu fo,rmu histori-
jata grada biljeZi udeni Toma Arhidakon u 13. st. Tijekom srednjeg vi-
jeka,trurnanisti i putopisci zapisuju ri prenose natpise i drugo te opisuju
starine. Kartografi ponekad ri5u crteZe i vedute (ponokad sasvim fan-
tasti6,ne).
U sredljem vijeku nema arheolo5kih istraZivanja (iskapanja), jer se
ar,heologija tada joS nije ni razvila kao znanstvena disciplina. Radi se
uglarmom o radoznatrostt za taj povijesni lo'kalitet bez pravog znanstve-
nog pristupa. Ipak nema dvojbe da u tom smislu valja izdvojiti Maru,li-
iev rukopis s popisanim natpisim,a (desto vrlo uspje5no proditanim),
koje je kasnije koristio drlrgi velikan Ivan Lucii. Lutanje S,alonom re-
zultiralo je mahorn prikup'ljanjem spomenika koji su bili znak huma-
nistidkog ob,razovanja i dekoracija kuie. Tipidan primjer za to jest Mtt-
segy.__$ pq I at i n t t m--.Ar chiep isc-opde koji je utemelj io nadbis kup Pacif ik
B:izza.On ie-ri airi;u biskupske palade uzidao 62 latiriska natpisa sto ih
Je-Inionio Zaccaria prikupio u Dalmaciji, nrglavnom u Salo'ni. NaZalost,
sam'o ma,li b,roj natpisa iz tag biskupstkog nuzeja, koji je kasnije na-
rastao na b'lizu 200 (todnije 182), duva se jo'S u Arheolo5kome muzeju u
Splitu (samo 35), od kojih je 5 joS poznavao Mafko Marulii. Oni su naj-
vjerojatnije pripadalf njegovoj privatnoj zbirci.
Prva o-rgapizirana arlqglo"-SkaistraZivanja na terenu pfo-veo je u Sa-
loni I. Luka Garagniril30Medutim, j ona su prvenstveno imala za cilj
piibavijanje spomeniikb, jer su svi oni ugracleni u istodni zid njegova
velikog vrta. IstraZrivanja i spomenike opisao je i objelodanio Josip Pav-
lovii Ludii.
Kad je Da'lmacija na Bedkom kongresu 1815.godine pripojena Aus-
trijifutlriao je znatno inteles za arheolo5ke spomeni,ke. 9gf-Iranio
I, pobiednik nad Napoleonom, piSe u svojim putopisima o afi-tidkim spo-
t*iila1i.ni u Dalmaciji i 1818-bonosi delret da ie u Sp1itu osnuje Ar-
frec,toiti muzej.131To se zaista i dogodilo i820. godine.i3riMuzej je u skla-

26
 - :.,i.n-ii-l,
(;t{n.,yr..- . . . 1 1 . : . : . : t . , ;. , - i i , t : . 4 r * . / € } + , " }
' . (.'-l ; a /,.' rt
A ,i . _. .;.,.," t,/ , , { : . . . . . . . . ' .{ , . \ ., ,
H , S r t . . 4 t ; 5 6 ' t { ( ' t ' a t , , , , , ; t ; i , ' S p t , " l r ; . . p1,7 1 - } - , , , , , r , r s , 1 - , . " , , . f , f j :"S, , - l
i7U=,)
du sa stanjem znanosti toga doba osnovan prvenstveno zbag toga da
duva pokretne arheolo5'ke sp,ome,nike.-pryi ppd49.n!. r.avgatelj-bijase li-
jeintk 9aflo Lanra koji je u Saloni iskapao tSZO-tg/A. s;Zeljom da
"a
je.moguie vi5e spomenika za novoosnovani
P"$fu,pi it-q rnuzej.J_at-f_u.,2:
Vaqja su.se. najviSe provodila na zapadnoi saroniranskoj nekropoti"iiszl.
i. J,825'godine), koja jeluvjj-q,li--dava.,l-a
u-oga-terezurtate."Iltesio i"jtraziva-
nja je odabirano u skladu s kolekcionarskim ciljem iavnatelja Muzeja.
_ V^nala:an zarnah arheoloska istraZivanja u Saloni doibila su dolaskom
F. carrare na mjesto ravnatelja Arheol,oskog rnuzeja u splitu. valia is-
t?_killti da je on na neki nadin zapravo definirao silonitansrko podi:udje
qdredu:'gii todnije pravce protezanja salonitanskih zidina
i niihov oblik
i iagled. Mecluiim, q.g-i.e-ostm aidiqa djefgmidno istraiio i "aile":p"-
rncnike otkrivajuii velil<e moguinosti za upoznavanje raznih sajrzaia i
F-alllfta..r1 Zivotu grada (baptisterij, am'fiieatar, teatar, nekr<ipole,"vo-
_4Syed jtd). Sto je i najvaZnije, on je svoja istraZivanja i objavib, obavi-
jestiv,Si tako znanstvenu javnost o karakteru otkrivenih spornenika.{4j-
y?tujjf -p.-""r!odnjegovih istra"Zivanja pada. u_perlod od 1846. do 1g49.
Zbog vrijednosti carrarinih pionirskih pokusaja na temet3u tiojtr iu i
kasniji istrazivadi radili i doprinosili datjnjem poznavanju-areala grada
(E. Dyggve), i u ovom izboru ,doneseno je ,najvaZnije Carrarino d.j"to
"Topografia e scavi di Salona". carrara se okruiio i valiani,rn surad.nici-
ya,. aeelu kojima je osoibito bio agilan njegov crtat,2asluini splitski
lijedni,k dr. Fra'ne Bratanii, o dijem se radu pozitivno izrazio i jedan
Th. Mommsen. verlika je Steta Sto je carrara 1853. godine bio slui,bom
premjesten u Veneciju, gdje je sljedeie gocline i umro u detrdeset dru-
goj godini iiv,ota.
Nakon carrarina odlaska iz Splita zapusten je znanstveni rad u spli-
tu, odnot,rio Sgloni, i o tome piSe Th. Mo,mmsen.
N akon duZeg p re k i dl iSlfairv.g4f a j-e.'nas tavio M. Glavinii.- ravnatelj
Arheoloikog rnuzeja u splitu (1873-1883. eo?iine).-Nje$tinu su paZnju
zaokupili osobito carrarini rezultati na Manastirinama, a na akutnost
istraiivanja uputili su novi nalazi, osobito sarkofazi izuzetne kvalitete
(onaj s prikazorn lova, s prikazom Dobrog pastira te Hipolita i Fedre).
NaZalost, onaj prvi je vlasnik parce'le, u ljutnji izgled.a,razbio. sreiom,
vrlo brzo nakon toga sarkofage je objavio A. conze, kasniji Bu,liiev pro-
fesor na Be'dkom sveudi,li5tu. Glavinii je zaslui.an i za skupljanje nitpi
sa i njihovu oibjavu te razna druga istraZivanja
arheologiji.u n3[r391ii, a osgbil_o...-nakp-n".,psy[atta,
^ ..N-ova€r3, 4 ]r
Split, nastupila je imenovanjemJ*ig]rla za ravnaGlla Arheoloskos rnu-
zeia u splitu.r33on je odmah nastavio iapodete radove na Manasfrrina-
ma i praktidhi ih dovrsio do 1890. godine. Manji zahvati, meilutim, pro-
vodeni su sve do 1916. godine, kad su izl,aziri na vidjelo gro,bovi ili se-
puJJkralna arhitektura koju je trebalo naknadno istiaziviti.
rstrazivanja na Manastirinarna sbavljala su se u. vrlo ogranideraom
opsegu piilikom boravka R. Egge;a u Saloni, ;kacla je on prolrlarrro ost-at.
ke da bi ih mogao objaviti u publikaciji Forscliungen in salona II

'
7. t(-..r1-.,'c.f,
;' ' t, - '!',,.,,
i:
 - ,.' ( ei,i--i.,..i,alr.id.'*-pi.i * -'* {i,'l"t.i:& c74vtA,V*;iL*lC'+#Rft4ntn;
t!i;. ''. . 4lrr7 ,.

O\llgg 192Q,,!Gko Egger,ov plan nije bio precizarn, Sto se vidjerlo vei i
pri letimidnom pogled,u na iskopine i na njegov tloris, to je u posljed-
njih nekoliko godina obavljano dodatno sondiranje i snimanje novog
piana (suradnja ArheoloSkog muzeja u Splitu i francuske ekipe na delu
s pro,f. N. Duvalom).r34
Sludajni nalaz neobidno- vpinog nadgrobnog natpisa sveienilka Ivana
(Iohaiii.ei),8uvara svetog praga Anastazijeve bazilike, dao je povoda no-
f,im velikim arheolo5kim islraZiv4qjiila kgja su se provodila od 1890.
-d-q*m9-F;.c,odine.Minja istraZivanja-izvrSena su i 193b. godine piili(bm
revizije Buliievih iskapanja, tijetkom proudavanja za publirkaciju For-
schungen in Salona III (Wien, 1939). Medutim, valja naglasiti da je jo5
uvijek jedan znatajan dio te kr.Sianske ndkropole neistraZem (sjeverni
brod sjeverne bazilike), a otkriie fresaka u jednoj grobni'ci uz sjeverni
brod juZne bazilike pdkazuje da se i u otkapanom dijelu mogu odekivati
iznenadenja.t35
I_qlr4-Z,iyanj-akoja je Bulii poduzeo nakon Manusinca usredotodi,la
su-se na episkopalni kompleks (Suplja crkva, Basilica urbana) na koji
je vei ukazao F. Carrara. Taj je kompleks vrlo velikih razmjera Bulii
is-tj:aZio,,izmedu190.1.i 19Q9.Zapravo, orrganizirana is,traZivanja zavr5ena
su 1906, ali su ob,navljana povodom nekih nalaza koja su se povretneno
pojavljivala. Dodat,na arheolo5ka ispitivanja proveo je pri kraju I svjet-
skog rata W. Ger"trerprigodom pripreme pr:,blikacije Forschungen in Sa-
lona I (Wien, 1917).Revizij,u ranijih istraZivanja proveo je 1'949/50.E.
Dyggve, ali rezultati tih ispitivanja jo5 nisu objavljeni.t36
Uz potok Kapljud sludajno je 1871.godine pronacleno 16 sarkofaga
nani2a-nih jedan do drugog u pravcu istok-zapad, Sto je upuiivalo na
po_glgjanjg veie nekropo,le. Pri,likom skidanja gomile kamenja, na polju
n-ekih stotinu metara sjeverozapadnije, otkriveno je mnogo nad,grobnih
natpisa kojri 5,L1takoder indicirali postojanje veie ndkropo'le. Apsida je
pak pokazala da bi se tu rnogla rnalaziti starokr5ianska bazilika. Zmatto
kasnije, had je 1913. godine otkupljen teren, velika arheoiloika istraZi-
vanja su stornirana, a obavljena su telk iza rata sredstvima danslce zdkla-
de Rask-Oersted Fondet. To su bila prva sistemats,ka arheolo5ka istraZi-
vanja potp'omognuta sredstvima neke strane arheolo5ke ekipe. Iskapa-
nja su vodilri J. Brondsted uz pomoi Fr. Weilbacha i E. Dyggvea, koji je
kasnije proveo vi5e godina u Saloni kao aktivni istraZivad. Rezuttati is-
traZivanja o,bjavljeni su u publikaciji Recherches ir Salone I (Copen-
hague, 1927).
Osim cemeterijalne ba""ilike s pripadajudim grob,ljem torn je prrgp,
j.on- otkriven i hram u blizini salo,nitanskog teatra koji je vei iskopao
F. Bgii6 1909. godine, ali je bio zatrpan. Ista f,undacija financirala je i
iskapanje teatra na koji je'ukazao jo5 F. Carrara 1849. te Bulii 1909.
godine. Medutim, ta is,traZivanja Dyggve nije objavio, a,niti je s'tigao pri-
premiti publikaciju, kao Sto je to bio sludaj s nekim drugim njegovim
istraZivanjima. Svoje LriljeSke Dyggve je ostavio D. Rendii-Miodeviiu.l3?
Zapadna nekropo'la (>Hortus Metrodori<) 5to j,u je jo5 davnih tri
desetih godina 19. st. iskapao C. Lanza, pa zatim u neko,liko navrata

28
 ;.'D7 CC. . , ' i , n l ' ' r ; :6 a '-| : i : " , , S . ' l o t . , ' ' - , : + - r - : / - . . { ? 2 7 , - ' i " = t ' . ; i ..l, .,.
"€- EFr,,' ,,.. ai-:€r-/ )".t"i,:.-L,t' .-:. '- r. 'i.,
"i..:.,A,!f.ri.,
:J: _ -:, ,f.ir.j..1/{,i.
JyX?"A ?$?: .l..:-,,.:,,rdr.r. l;err j.,,r
.? , -! -., .-'..n, j. j r,
*<.,.in,"., .-.ll-:, .. ,.' . .. .1;,",. ,*,:,"r.. ,," .,
1848149. F. Carrara, bila je ponovno nadeta neznatnim iskapanji,ma 1901,
a kasnije, kad je otkupljen ne5to veii teren, istraZivao ju je Bulii 1909.
i 1910. godine. Rezultate tih radova Bulii je objavio u veiim izvjeStaji-
ma kroz nekolirko godina u Bulletimo di archeologia e storia dalm'ata (usp.
bibliografijru u ovoj knjizi). Kad su 1969. godine organizirana ameridrko-
-jugos'iavenska istraZivanja (Rutgers University iz New Brunswicka i Ar-
heo,lo'Slkimuzej u Splitnr) izvrSeno je u dvije go,dine sondiranje na ved
otkapanom dijelu da bi se utvrdi'Io eventu,alno postojanje naselja na
tome mjestu (pretpostavka Carrara i Suii).m Konaino veci dio te nekro-
pole iskopan je 1986/87. prilikom duvenog
"sludaja< vezanog uz spl,itstku
zaobllaznicu. Bez abzira na dinjenicu Sto je otkrivena arhitektura po,nov-
no zakopana ispod asfaltne ceste, rezultati su zaista bili impresivni. Prwi
izvje5taji o tim is'traZiva'njima to jasno pokazuju.l3e
Salonitanski amfiteatar kao najmonurnentatrnije zdanje u gradu bio
je vidljiv tijekom stoljeia. Steta je $to su njegovi dvrsti ostaci bili poru-
Seni u doba tu,rsko-venecijanskih ratova, dok su Turci drZali Klis. Mnogi
pisci i kartognafi na sa'lonitanskim ,praznim terenima shematski porka-
zuju am,fiteatar. Prva istraZivanja rpoduzeo je joS rprije sredine 19. st.
F. Carrara. On je odistio dio arene, zidine koje ga okruZuju i utvr,dio za-
padni ulaz u grad. U nekorlitko navrata (1909-1912; 1.913-1.4; L9l7-1.9)
Bulii je praktidno istr.aZio ditavu graclevinr-r,osim onih dijelova koji se
i danas nalaze pod putom i kudama na zapadnoj i sjevernoj strani gra-
elevine.U amfiteatru je iskapao i E. Dyggve (1929.godine) prilikom pro-
udavanja togzdanja za pub,likaciju Recherches b Salone II (Copenhague,
i933). F. Oreb je 198i-82. istraZivao u areni nakon 5to je uklonjeno po-
lje koje se nalazi,lo na dijelu b,oriliSta, otikriv5i u areni prostorije i hod-
nik koji odvodi ispod gledali'Sta izvan grattevine.raoTaj hodni'k, ipak, u
cje'lini jo5 uvijek nije istraZen.
!gt!.o 9y.sarea, morrumentalna vrata u istoinim zidinama starijeg
gtglg*gTau, lila su otkrivena vei davno, ali su otkopana do temeili
18+0.-goAine (F. Carrara). Kasriije su ponovno veiim alletom zatrpa\a.
ostaoi tih vrata 'ponovno su otkopani 1908.godine i slijedeiih .godiia, za-
jedno s os,tacima zgrada s terrnalnim postrojenjima. prilikom prouda-
vanja tih vrata H. Kiihler je izvrSio i manja iskapanja 1930. godine.t+t
Na podnrdju sjeveroistodnije od vrata istrazivao se starnrbeni o,bjekt
1969-70. prilikom vei spomenutih arheoloskih istrazivanja jugoslaven-
sko.ameriike ekipe.t+z
Terme istod'nije od episkopalnog komplerksa isrkapao je Bulii 1906.
go,dine i ne5to kasnije W. Ger{ber, prilikorn proudavanja za pubrliciranje
I sveska Forschungen in Salona.

.^s-Ujtg gnadajan period is-traZivanja u Saloni bio je izmedu 1927.

i 1932. godine, kad je fir neprdkiano borav,io E. Dyggve,-koji je tada is_
tlaiio vei' ili manje objekte te pripremao p,ubiikiciju Recherohes i
Salone II. lada je on istraZivao starokr5ianske gradevine ,kao Sto su
basilica orientalis, basilica occidentcllis, basilica luxta portuLtm,143tzv.
arijanska bazillka,ta amfiteatar, teatar,l4sforum te nekoliko staro,hrvat-

aa
*T-gqJLt f .- i:*t*{,1'**;L ,:*r {r-.,;., 5 r"'"*:,$orsres *'d:3ifi.;..: :/}'t6,f
,' /3*1, 4+,
g,"'K6:.r,-fkil;-.HtoAAvid .'-7i'-Jro,i"*-."^f*" {*;*S.t'SC. 1"i Jl4"-*-"4',;r;:*r. ,r'd{'u*',
-f ** irs'-. s-.

skih crkviga.l6 Osobito je vaZno bilo sondiranje na forumu, koji do ta-

da nije-bib pow6t'147
NaZalost, Dyggveova iskapanja su bila iskrljudivo potalkrruta znanstve-
nim motivima i bez vedih financijskih sredstava, pa se ono Sto je bilo
otkopano brzo zatrpavalo, a najde5ie se nije ni is,kapalo, nego sam,o son-
diralo ili proudavalo ono Sto je v,i,dlj'ivo i 'ddkumentirano. Ponekad nije
bilo moguie izvaditi ni materijal koji je crtkriven, kao, naprimjer, 'rno-
zaike.1ft
IstraZivania na tzv. Pet mostova vodil,a su se izme(lu 1910. i 1914.
gadine-tE+ffiiw.no-'i9i'6/'fi-Radevirrraje r,uto.v*6d{E.3ufii.,roa"pri-
likom pronatteni su vrlo valna zdanja, najstariji p'oznati rnost te ind,u-
strijski objekat. Dyggve je kasnije, takoder u sklopu svoj,ih istraZivanja
tcrl<ova vode i kornunikacija, proudavao taj objekat, ali nije otrjav,io
njegov plan.rae
Vr.'lo vaZan stamrbeni obi.ekal otkrirlel- je 19-23-L4, Radrt ;g m.oZda
o patidi namjesnika provincije. !_"i"j su uili otkriveni izvanredni mo-
z_aidqi tepisi. Za vrijeme talijanske oku,pacije ditav objekt je otkopan
i mozaibi su izvacleni i preneseni u ArheoloSki muzej u Splitu. Ta istra-
Zivanja nisu jo5 objavljena, iaJko ,tlocrti objekata, izradeni za vrijeme
talijanskih istraZivanja, postoje u Arheolo3kom muzeju u Splitu. Sadu-
vana je i bogata fotografska dokumentacija.
Poslije II svjetskog rata u Saloni se is,traZivatrorazmjer,no malo.
Valja spomenuti istraZivanja L949/50. na termama u blizini formma pocl
vodstvom D. Rendii-Miodevida. Objavljena je samo turnjadnica koja je
tu u blizini otkrivena.rs Po,nekad su vr5ena i manja arheo,lo5ka ispitiva-
nja prilikom konzervatorskih radova, kao na episkopalnom kompleksu,
termama na njegovoj istodnoj strani.lsr YaLna su bila i istraZivanja na
kurriji i u blizini foruma 1969-71, koja je vodila i objavila ameridka erki-
pa pod vodstvom Ch. Clairmonta.ls2 Istom prigodom jugos'lavenslki dio
eki,pe radio je na zapadnoj nekropoli te na Ilincu, stambenom orbjektu
sjeverozapadno od Porta Caesarea. Iako su poslignuti znadajni rezultati,
ta istraZivanja nisu objavljena.ls3 Nadalje, vaZna isipitivanja sondaLnog
kanaktera izvr5ena siu 1979. godine pri,likom ,utvrelivanja lokacija vaZnih
komuna,lnih o;bjekata u Solin'u. Ta su istraZivanj'a bila lo,cirana na isto-
dnom dijelu antidkoga grada. Rezultati su neobidno vaLmi za p,oznava,nje
razvitka grada i za topografiju tog dijela naselja. Prethod,ni izvjedtaj je
objavljen.ls Na osnovi tih istraZivanja bila bi m,ogu6a daljnja isp,itiva-
nja na tom dtijelu grada.
Usprkos vrlo ozlogla5enom sludaju splitske zaobllaznice, istraZiva-
nja ko.;a su provedena tijerkom 1986/87. dala su neobidno vaLne rezu\ta-
te. Osim veieg dijela zapadne nekropole, o kojima je vei bilo rijedi i
koja su pokazala svo znadenje njezinih ostataka, kao i obilje izvanrednog
pokretnog materijala, pronaileni su ostaci kriZanja ces,te (zapadno od
teatra) i njezina proteaanja prema jug,u s portikatom koji ju je oknu-
Zivao. Nadalje, prema zapadu pr.ona,ilena je jo5 jedna vicinalna ulica,
ostaoi terma (mohda i ostaci nekog krSianskog objekta na koji bi mo-
Lda'ukazivao fragment mozaika s glavom jelena). Tom su prigo,dom ot-

30
kriveni i ostacri zapadnih vrata novijeg dijela grada, koji su dugo bili
pod zemrljom, zatim dio nekrorpole koja je odito i dalje pratila ulicu,
iako se na5la unutar gradsko,g area'la nakon proSirenj,a gradslkog pod-
rudja. Osobito su vaZni ostaci pronacleni i juZnije od ceste, ne5to za-
padnije od teatra. S obziro,m na njihov gospodarski rharakter i blizinu
Itlke moZda nije nevjerojatno da je p,osrijedi horreum i'li neki slidan
objekt.lss
Kasnije su pri,likom za5titnih istraZivanja otkrriveni grob,ovi kod
Japirkovih kiuia. Vjerojatno je to jugoistodna nekropola (o kojo;i je ov-
dje bilo malo rijedi) na njezinu prostiranju na istofnoj strani rijelke
Jadr,o.
S'matram da je posebno vaZno otkriie u Uvodic'ima, istodno od Klisa,
gdje su takoder prililkom za5titnih radova 1987188.pronadeni ostaci utvr-
clenog objekta, izgradenog od megalits'laih zj,dina.ls6eini rni se da prou-
davanje tog o,bjekta m,oZepru/iti 'mnogo novih elernenata za proudavanje
geneze i razv,itka salonitans,kih naselja. ,\li, Salona zasl'uZuje i ttali da'
leko inte'nzivnija istraZ'ivanja i bolji tretman.
NENAD CA,MBI

BILJESKE
1 Prokopije, Bellum Gothicum I, 16,7-18.
2 Usp. I. Bojanovski 1974,karta IV, tab. III, sl. 2, 3 (Tabula Peutingeri-
ana). Put ide preko Aserije, Ridera, malo istodnije od Trogira pa prema Sa-
loni. Trogir je odito bio sporednirn krakom lpovezanuz tu cestu.
3 Obid.no se govori o cesti koja je i5la od Salone do Klisa, o'tktrda se
granajla u tri pravca. Usp. L Bojanovski 1974,str. 52. Medutim, od glav,nog
ogranka za Klis jedna se ces'ta odvajala i iSla do Majdana i izvora rijeke
Jadro, a zatTrn pioduZavala r.rz padine Mosora do Uvodiia i Klisa. Za Eitav
pravac Salona-Majdan-Kli,s postoje arheorloiki d-okazi, a kod -Uvodiia dak
1 spurilla (usp. F. BuSkariol, Opdrna Solin, Arheolo$ki pregled 1986,str. 178).
Ttr cesfu ie traLio izvanredni lokalite't u Uvodiiirna (Gradina) omeclen s tri
strane zid:inama od velikih b'lokova u smhozi'du.Drl.rgi poznati put je onaj koji
ie takotter iz Salone izlazio na tzv. Porta Andetria iSao,prema istoku do ne5to
1za Izv. Suplje crkve pa zati'm skretao prema sjevem, zaobllazio De;beliugla-
vicu s istodne strane i uz Bili brig i5ao do Klisa. Treia cesta je pak iSla od
Porta Caesarea, odvajala se od one koja ide prema istoku pribliZno u visini
tzv. Pet mostova i kretala se prema sjevor,ukroz tzv. Porta Caprarla u blizini
Manastirina, zatim prema gradini,na Ilijinom vrilu (ispod RiZinica),,odstupa-
j'uii
" neS.tood sada5hje ceste. Tragovi te ceste jod s'u vidljivi.
4 Usp. L Bojanovski 1974,karta V. Prema Peutingerovoj karti (tab- III,
2) jasno je vidl,jiv pp{ nrerma Epetiju,i odvojaik 3a.$el1t..Zp razliku'qd lj:"-
velrnog pravca ovaj ide i nastavlja put prema Omi5u i dolazi do u5ia Ne-
retve.
s M. Abramii, O novim miljokazima i rirnskim cestama u Dalmaciji,
VAHD 49, 1926-27, str. 147 i d, tab. I-II; H. Kdhler 1930,str. 34.
6 Fr. Bulii, Cenni strlla strada romana da Salona alla colonia Claudia
Aeqtr,um(eitlurk presso Sinj) e sue diramazioni, Bd 26, L903,str. 125; I. Bo-
-janovs,lri1974,,str. 56.
7 CIL IX 3337,a molda i 3338. O nepotp,unom, posljednje spornenutorn
natpisu usp. J. J. Wilkes 1969,str. 233,bilj.4.

31
 8 O t o m e n a v i 5 em i e s t aV i t r u v i i e I , 4 .
e Diodor Sikuls'ki XV, 13; 14, 2. Usp. L. Braccesi 1977,str.87 i, d.
10O Trag'uriju i Epetiju kao isejskim kolonijama usp. Polibije XXXII, 9.
Nadalie usp."D. R.endiil-tvtii'devi(,Zui Datierung des Psephisma aus Lumbarda
(Syll..t-l4l);AJ 6, 1965,str.77 i d; Id. I Greci in Dalmazia e i loro rappor,ti
coi mond,o illirioo, u ,rForme di contatto e processi di transformazione nelle
soceth antichen, Collection de I' Ecole franEai'se de Rome, Pisa-Rorna 1983,
str.192i d. Id. 1988,str. 10 i d.
11O torne usp.D.Rendii-Miodevii 1988,str. 9 i 15.
12Vidi bilj.41 u pogovoru.
r M. Suii 1966,str. 181i d.
1aE. Dyggve, Grdka koio,nizacija u Dalmaciji, Ulbs 1958, str' 99 id; B.
Gabridevii,-Antieta I.ssa,Urbs 1958,str. 105 i d; Id. Antidki spo,rneniciotoka
Visa, Vi5ki spomenici, Split 1968, str. 22 i d; B. Gabrldeyii, P,ristu,pqa_raz-
matranja ur6anizmu grdkih naseobina na istoinoj obali Jadrana, VAHD 68,
1966,str.147.
ls Cezar, Bellum Alexand,rinum 47.
16O tim pnilozima usp. M. Nikolanci, Helenistidka'nekro'po1a Isse, VAHD
63-64, str. 8i i d; N. CarirUi, B. Kirigin, E. Marin, Za$titna arheolo5ka istra-
Livania helenistidke nokropole Isse (1976-1979. god'.).'80. Preliminarni izvje5taj,
V:AHD 75, 1981,str. 63 i di B. Kirigin, E. Marin, Issa Preliminarni izvje-
Staj sa za5titnih arheolo5kih iskapanja helenistidrkenekropole Mrtvilo na
Viisu,VAHD 78, 1985,str. 45 i d.
n Cezar,B. c. lII,9.
18Cezar,Bellum Alexandrinum 37.
te M. Suii 1958,str. 20 i d; Id. 1959,str. 158.
r O tome sam ned,tomal'o govorio 'u referatu na XI Metlunarodnom kon-
gresu za starokr5iansku arheol6gijtr u Lyonu 1986.Tekst ie se uskoro pojavi-
ti iz tiska.
2r CIL III 3078:CIL III 3076.
2 M. Suii 1958,str. 23; I'd.1959,bilj. 40.
z3O tou:neusp. D. Ren,clii-Miodevii1983,str. 535.
2aI. Marovii. 1975.str. 9.
a N. Cambi 1989,str. 37 i d.
2aI. Marovii, 1975,str.9.
% Taj zid slidi zidovirna gnrpe II ili III. Usp. A. Faber, Prilog kronolog-iji
fortifikacija u primorskom Iliritku, u "Jadrans'ka obala u pro,tohistoriji. Kul-
turni i etnidki problemi,., Zagreb 1976,s,tr. 227 i d.
27Fr. Bulii, 1927,str. 63.
28O tome uso. D. Rendii-Miodevii 1983.str. 535i d.
2eProiblem jb u tome sto istodni i zapadni traikt zidi,na koiii se pruia u
pravcu mona ne stiZe sve do obale. Za .sada nije moguie utvrditi do kuda siu
itizale zidine i da li su one moZda poruSene. Sonde raelene 1986-87. nisu
dale rezultata. U,sp. B. Kirigin, I. Loko5e,k,J. Mar.de5ii, S. Bilii 1987, str.
20.
30F. Oreb-B.Kirigin 1980,s,tr. ll1 i d.
3r Srromenik nije objavljen.
32E. Dyggve1951,str. 106,tab. V, 14; V, 15.
:3 Fr. Bulii, Cemetero antico cristiano nelle vicinanze dell' antica Salona,
Bd 22, 1899,str. 218 i d.
a F. BuSkariol, o. c. str. 178 i d; Id., Bilice kod Solina-Klis-Grlo, Obavi-
jesti Hrv. arheol,druStva19,br. l,1987,str. 30.
35| 6v4j lokalitet do sada nije poznat.
:r I. Babii, 1978,str. 64 i prilog; Id. 1984,str. 34 i prilog na str. 28, str.
48 i prilog na str. 44.
37I. Babii 1978,1. c; Id. 1984,L c.
38Fr. Buikariol, o. c. str. 178.
3eCIL III 1758.Fr. Bu5kariol, o. c. str. 178, sl. 4 daje sadaSnji izgled
natpisa, ali ga krivo dita. Natpis glasi:

?)
 I(ovi) O(ptimo) M(aximo)
SACRVM
L('ucius) EGNATM L(ucil /F(ilius)
CN(ei) NEP(os) CN(eD PRO(nepos)
TRO(mentina) CLIMENS-
DECVR(io) ET AVGV/R/
{ D. Kedkemet - L Javordid, Vranjic laroz vijekove, Split 1984,str. 37
i d, sl. na s,tr. 39.
i1 I !9j ba"iligi usp. E. Dyssve 1951,str. 80,sl. IV,28.
a2 F. Bulii 1927,str.65 (pet nadgrdbnih na@isa)l B. Gabridevii, Neobiav-
ljeni natpisi !z Dalmacije, VAHD 63--44, 196l-42, str.224, br. 4 (natpi,s iovi
et Ianae; Antidki portret u Jugoslaviji, Beograd 1987,str. I99,br.149-(stela s
po,rtretima bradnog para).
a3Kons,tantin Porfirogenet, De administrando imperio gl. 29.
aaCezar,B. c. III,,9. -
_ -.4s M. S-uii 1976,str. 150.Ovo se odnosi na kapitolij, ali to je zapravo jedan
j edins,tveni ko,mpleks.
e0_
. . . Na@is la_ sartkofaguGaja A"tibucijaMenipa. Usp. CIL III 2074te N. Cam-
bi 1961,str. 99 i d.
+7Jh. lvlomnnrsen.CIL III str. 305.
48
. . O. Narqni usp. N. C-amjbi,Antid,ka_Narona ; Urbanistiika topografija i
profil grada, u_
urni profil_grada,
kulturni u >Doling
uDolina rijekg
rij Neretve od prethistorije do ranbg sied-
njeg;,vijekau,
vijekau, Izdanja Hrv. arheol.
arheol dnuStva 5, Split 1980,sti. lZ7 i d:
+sTo je utvndio joS Fr. Carrara.
utvrdio jo5
soW. Gerber 1917,
1917.str. 140;
140:E. Dygwe
Dvsqve 1933.
D: 1933,str. 132.
tt U:p. E. Dyggve 1951, str. 5. -Autor tako<Ier pomi5lja na nekih 40.000
s,tanovnilka.
sz Oko 50.000stanovnika Split je imao neposredno prije podetka II Svjet-
skog rata.
53TL Marovii
53 t\/1 1975,str. 9 i d.
54 Tlcn
Usp. ID.
- l Jelovina
Teln'rina --, Z. DRapanii, Reviziia
I -rr istraZivanja i nova interpre-
-str.
tacija arhitektonskog
arhitektonskos komoleksa na Ootoku
kompleksa Ckrtrrkrr u Solinu, 70-71, 1968-69,
1 0077i d ..
ss Sileks iee naden na poloiaju Ilinac prilikom ameridko j ugoslavenskih
istraZivania. FraEment
istraZivania. ragment nije
FraEment nii
niis objavljen.
s 6 H . K a h l er r l g1$9.3 0s.ttrr..33t l. .
s7 O tome A. Faber, o. c. str. 242 i tabla na str. 244, gdje datira III fazu
tt 3-2. st. prije n. e.
s8Skepsu u
.. -ta,kvo.datiranje_i'4qi9 je J. J. Wilkes 1969,str. 224 i 326,
ali mrnogiga podriavaju. G. Alfcildi 1965,str. 104i d; ch. claiimont 1975,str.
18.
seTai zi'd je od neSto manjeg kamena v ,zanw, malterom. O tom zidu i
vratima Porta Graec4 usrp.D. Rsndii-Miodevii 198J,str. 536. sl.3.4.
60U,sp. Ch. Clairrmont 1975,str. 70, 78,90, sl. 46, 47,48. Tai se zicl da-
tira.rl _I_p_q+"qgkdi po autod:,Lr ide izmedu 2N/150. priie n. e. do i0 n. e.
ot H. Kdhrier1930,str. 2, tab. lII, 1.
62Ch. Clairmont 1975,str. 181 i d. Najranije moZe biti iz kasnog 3. ili
ranog 2. st. prije n. e.
63Ch. Clainmont 1975,str.45 i d.
* _eaVec je M. Suic 1976,str. 132 i d. upozorio na neprimjereno mi5ljenje
E. Dyggveao nepravilnosti cestormemreZe u Saloni.
6s
. Usp.-M.Suii 1976,sl. 71. Ulica se nalazi iza apside episkopalnih bazili,ka,
a do zapadne strane tenrra.
r0 To isto usp. na gore sllomenu,toj s,lici kod M. Suii 1976.
az O dataciji novijih dijelova grada usp. H. Kiihler 1930, str. 45 i d.
oaM. Suii 1976,str. l2l i d, sl. 56, 57.
6eN. Cam;bi,Antidka Narona. .. s,tr. 131i d.
70O tome H. Kdhler 1930,passim; M. Suii 1976,str. 115.
71C. Cichorius 1900,str. 59-76, tab. 3, br. 225-229.
 zz L. Vidman, Fasti Ostienses,1957,passirn.
t,
, !rp. pr,eglele kod Ch. Clairmont 1975,str. 26 i d; PW-RE, Suppl. Band
X, 1965,s.v. M. Ulpius Traianus (B. Hanslik-W. H. Gross), stup. 1075 i d.
It Urp. C. Clair.mont 1975,l. c. Usp. PW-RE, Suppl. Band X, L c.
?5C. Cichorius 1900,str. 59 i d, tab. LXXIX.
{ S. Stucchi, Il coronamento dell' arco ro.mano nel porto di Ancona,
Rendiconti dell'Accadernia Archeologia, Lettere e Belle Arti, Napoli 32, 1957,
str. 158i d.
77C. Clairmonrt1975,stt.26.
78A. Degrassi, Aquileia e Trieste nelle scene della Colonna Traiana?, Ren-
diconti Acad. Archeo'I, Lettere, Belle Arti Napoli 36, 1961,str. 167 i d.
zs Tu je podetak Via Egnatia na Balkanu.
to S. Stucchi. o. c. str. 158i d.
81S. Stucchi, Contributo alle conoscenze della topografia dell' arte e della
storia nella colonna Traiana, Accad. Scenze, Lettere, Arti di Udine ser. VII,
vol. I, 1960,str.7 i d.
tz Usp.EAA s.v. T'rieste (M. Mirabella Roberti) str.982, sl. 1110 (plan).
Tetar ie takoder iz doba Traiana.
t: C. Clairmont 1975,sLr.27.
e Ch. Clairmont 1975,str. 32 i d.
asC. Cichorirus1900.72i d.
seM. Suii 1976,str.'207.
87Za sada nije uopie lociran poloZaj teatra, a dqkumentacija za njegovo
po,stojanje je ne<ibidno slaba. Usp. M. S;ii, Proilost Zadra I, Zadar u starom
vijeku, Zadar 1981,str.202.
88C. Cichorius 1900,str. 59, sl. LXXX.
8eUsp. B. Kirigin, I. Loko5erk,J. Marde5ii, S. Bilii, 1987,str. 7 i d.
e0CIL III 2207,O to,me usp. N. Cambi 1985,str. 64 i d; Id. 1987,str.
253 i d.
er N, Purcelle, Tomb and Sub'urb, u ,Rij'mische Grdber.strassenSelbstdar-
!!+1ut-lC-Stqttls-Standardu,Kolloquirn in Miinchen vom 28 bis 30 Oktober 1985,
Miincftre,n1987.str. 30 i d.
^ .e2F. Bulii-1910, ltf.-fl tab. {, 2, te mauzolej na lokaliteru sustipan u
Suitarcu.Usp. N. Cambi 1985,str. 68.
p:
. , MoZda su po srijedi i s,tatidki razlozi. Usp. Z. Miletii 1988, str. 5Z
to.
% Z. Miletic 1988,l. c. smatra da je zid graden u isto doba ili u kratkim
vrernenskj,m intervalima. Slidn_omi5lj-enje zastupaju i B. Kirigin, I. Loko5ek,
J. Marde5ii, S. Bilii 1987,str. 37 i d.
ss N. Cam;bi1987,s,tr.273i d, sl. 88.
soN. Cambi 1987,str. 276,sl.89,90.
sz N, Cambi 1987,str. 277,sL.92.
,l
Vrp. 9. F*qil. Nuorri monumenti sepolcrali di Aquileia, yenezia L941,
srr. 48 i d, sI.31; EAA V, Rcyma1963,str. 185i d, sl. 269-272.s. v. monumen-
to fulerario (G.A. Mansuelli); J. M. C. Toynbee, Death and Burial in the
Roman World, London 1971,str. 79 i d, sl. 2.
ry N. Ca,mbi1987,stt.256.
r.o.N.Cambi 1f_87, 256 i d. Nije ara, medur.lm,bila jedini tip takvog
1t.1.
c:ntralnog spomeni,ka. Bilo.je i monumentalirihstela.
;.'r B. Kirigin, I. Lokoiark, J. Marde5ii, S. Bilii 1987,str. 39 i d.
::i B. Kiirigin, I. Loko5ek, J. Mardeiii, S. Bilii 1987,str. 41,i d. To sam
rec pretpostavio i prije^^negoS!o_;en,aclentaj grob s natpisom koji.sve o,bias-
. . ' : ' . a .L s p . N . C a m b i 1 9 8 4s, t r . 2 2 7 i d .
:'3 Lsp. N. Cambi 1984,str.227 i d., te d,lanakaN. Duval 1984,str. 187i
:'.* Pri tom se misli na tri razlidite faze-ukapanja pokojnirka. O ranijimd.
a:heoloSkim iskapanjima usp. F. Bulid 1910, sti. 13, a o 6nim iz 1986"/87.
=sp.B. Kirigin, I. LokoSek,J. Mardeiii, S. Bilii, 1987,str.40 i d.
^ _,:i..U-lp,_Fr.Bulii,1910, str. 13 i d, te B. Kirigin, I. Lokosek, J. Maldesii,
S. B:lra i987, str. 42 i d.

J+
 roeB. Kirigin, I. LokoS€ik,J. Marde5ii, S. Bilii 1987, str. 42 i d.
107Usp. Fr. Bu,lii 1910,str. 13; N. Carnbi 1987,str.260.
tosO kr5ianskim grobovima usrp. E. Dyggve 1951,str. Z6 koii misli da ie
tu usprkos maJom broju krdianskih grobova moraila postoiati cikva i lnrsiah-
sko groblje. Medutim, od svih publiciranih natpisa iz ra,ni-iih is,trazivaarjakr-
5g44qki bi mogao biti samo onaj koji spominje Fr. Bulii 1910, str. 5i9,br.
4122A u_ko_jerrn.g.e spominje hecclesia, preinda ni to niie nuZno (iako je vjero-
jatno). U kasnijirrn irstraiivaniima otkrivena su dva -fragmerrta sarrftofala i
nekoli,ko lqcerni. U,sp.B. Icrigin, I. Ldkosek, J. Mmdesii, S. Bilii 1982,strl 43.
loeFr. Btr5kariol 1988, str.282 i bili.-uviiet<
'koje 103.
110Stela ima forrne su joS bliske iseiskim, a portret ie iz
lraja l._st. p_rijen.e. ili poOetka 1-.st. n.ir.U'sp.Antidki porrret u Jugosliviji,
Beqgrad 1987,;srtr.I4I, br. 36.
111To po,kazaje nalaa sarkofaga s prikazcrm sodi$niih doba koii ie iz
podetka 3 sJ..O tom- sarko_f?g{r.rsp.N, Cambi, Personifi,kacije godiinjih loba
na spornenicirna_Salone, VAI]D 92, 1960,str. 60 i d, br. ll, tab: XIII; XIV, l.
1r2O tim nalazkna usp. Fr.- Bulii,.Il,monnunento sepoicra'le di pbmpoiria
!9r4, gs_tratto daltre mnrra perimetrali dell' antica Satdna, Bd 24, 1903-,str.
3-i '4; M. fb{u*T9,^Spomenici iz bederna stare Salone, VAHD, l9Z8--29', str.
56.Usp. ta,kotterN. Cambi 1985,,str.71,bijli. 56.
T q toj nekropoli usp. N. Camhi 1985,rsrr. 76 i.d,; Id. 1987,,str. 261 i d.
_^t^ti O toirne uisp. B,uliieve izvje5,taje o iskapanjirrna u Btrli. dal,rn. 1902-
-1906.
l1sCJL III 9315; N. Cambi 1985,str. 76 i d., sl. 4; Id. 1987,str. 26I, tab.
46a.
tl6 Parcele su i sada vid;ljive. Do sada nisu organizirana niihova istraZi-
vanja, ali Sto je najzanimljivije istraZivadi ih nisu nlzapazili.
111N. Q*pi 19_8_5.
11!
str. 89^i.d,-s,I.-8,-9;.Id.1987,str.-263, tab. 46 d, e.
!!. Cag4bi_198-5, srr,_78 i d, rsl.5,6; Id. 1987,str. 262 i d,, tati.46b, c.
ttt UW. N. Cambi 1985, str. 86 i d, sl. 1; Id. 1987, str. 265i d,, sl.'gl,
-
nekrrop. C.
.|r.Vuq, Fr. Erlii,.Escavi ad est della Porta Caesarea a Salona, presso i
casidefrti Cinq'ue Ponti, Bd 37, L9L4,str. 68 i d; Id. Erscavi ad est d6rlla porta
Caesareaa Salona, pres.soi cosideDti Cinque Ponti, Bd 45, I9l6-17,.str. 3 i d.
r21N. Camxbi1985,st'r. 86 i d; Id. 1987,str. 265i d.
122N. Carnhi 1985,rstr. 87 i d, ,sl. 11-13; Id. 1982,str. 267 i .d., tah. 47
-
a, b, c"
t1T. jg 'utwaio i- Z. Miletii- iu radnji koja ie ,se rskoro pojaviti u Rado-
.
vima Filozofskog fakulteta u Zadru.
124To su rezultati i Z. Miletica.
12sJ. Bdanrdes,led, Fr. Weilbach, E. Dyggve 1927,str, 24.
126To se groblje 'na'lazilopoda[je od-
Eiada. Dd nieea ie morala vodi:ti ba-
rem jedna cesta, ako ne i viSe njirh. Naibliiaveza biia.bi u pravcu tzv. porta
Suburbria I, ali nije isrkljrtrdenoda su Manastirine i Marru,sina-c bili medu,sobno
povezani. ,kom-unikacija!$a-. C-estep'rema Ma,lrusincu ni,su ispitane i o njima
nema ni,kakvih arheolo5kih dokaza.
lz O rnudenicima usp. E. Dvewe 1951.str. 74.
128E. Dyggve 1951,str. 76 i d-
r2eO arheoilo5kim istraZivanjima u Daknaciii usrp. Fr. Bulii. Razvoi arhe-
g|o5kih- istrgivanja i_naulka g Qail,maciji kroz iadnji milenij, Z6orni,k Matice
Hrvatske w Zagrebu, Zagreb 1925,strr. I i d.
130I. Balbid, Contribution d la connai,ssance de [, histoine de la dmu-
mentation^graphiq'ue des monumrents archdOlogiqmesde Salone, VAHD 77,
1984.str. 133i d.
_^ -t:l_I. Pederin, tranjo I i po6eci arntidlre arheologije u Hrvatskoj, VAHD
78, 1985,,str. 123i d.
,T?_V=-sp-_\^Anzulovii,O historijatu gradnje Arheolo5kog mtneja u Sp[i-
tu, VAHD 75, 1981,str. 164.
,.tn F . Bulii je i'menovan ravnateljem Arheotro5kog rnuzeja u Splitu 1gg3.
oodine.

35
 r3aO tome usp. E. Marin, Revizija,starokr5ianskog arhitektonskog \omp-
leksa Manastirine, Sarlona, Lihnid. Zbo,rnik ,na trtldovi 7, Ohrid 1989, str.
141i d.
135Freske sl odkrivene prigodctm konzervator$kih radova na Marnr,sincu
- jeg.izvodio Regionalni iavod za za5tiil'u _spomeni'ka lsu'lture u Splitut
koje
uo Dyggve jE sav prirkupljeni materijal i tekst ostavio na doradu i
obiavu T. Mlaiisoviou koii sa sprema za tisalk.
" ffi To jo5 nije objavljeilo osim rada navedenog u bibliografiji (D. Rendic-
Miode\rii 1981).
t38O tome iusp.Fr. Btrikariol 1988,s'tr. 282.
13eUsp. B. Kirigin, I. Lorko5ek,J. Marde5id, S. Bilii 1987, str. 7 i d.
ta F. Oreb 1986.str. 233i d.
141H. Kdliler 1930,str. I i d.
1a2IrIs fssl poa,ruelu koje se nazwa Ilinac starnbenu $u i,nauft.r olkopqii
Z. Rapanii i N: Cad;i. ReZultati radova nisu objavljeni, osim p,rethodnih
informacija u Arheolo5kun pregledu 1970,l97l'
t+t 3as111saiuxta portum je i,sko'panajoS ne5to ra,nije. Ursp.Fr. Btr5kariol
1988,,str. 276. O gradskirn baziliikama usp. E. Dyggve 1951, str. 57 i d., sl.
ur tl, t2, 13.
ra Takav je s'luiaj na prirnjer s mozaiko,rn koji prikazuje magarca iz gra-
ilevine koia prethodi bazilici. Mozaik je inzetne kvali'tete.
t+sg' "Pylgvs 1929,str. 562i d'-
tft D. Rendii-Miodev,ii, 1953,str. 205 i d.
r47Za vriieme konzervatonskih radova 'koje je v.odila ing. arh. Stanka
Machiedo iz Regionabrog zanoda za zaitittt sqromenika krulture u Splitu.
t+sQfi. Qlairsont 1975,str. 1 i d.
14eUrslp.blli.142.
tsop1-61gs 1984.str.25 i d.
lsl B. Kiirig,in, L Ldko5ek, J. Mamde5ii, S. Bilii, 1987, s,tr. 9 i d.
1s2O tixn istraZivanjirna usp. bi;lj. 39.

36
IZABRANI RADOVI O ANTICKOJ SALONI
 MIHOVIIL ABRAMIC

O POVIJESTI SALONE
(Forsc,lrunrgen in S'alona I, Wien 1.917, str. t-6)

U,a11tigko doba salonitanski je ager p_qipadao velikom podrulju na

zapadg Bllt<anskog p-glruo-toka&oji su Grci, slidno kao -i Rir+!iani--na-
zivali Iliriko,rn.t Etnikono-m ullirin nazivahu se br"oina, sasvim nqho-
mogenlr'plgm,ena'koj a nas tavah,u onaj dio is-fo'6-nebtaie ladrana i pripa-
dajruieg zaleda, dok je ime istkonski pripadalo jednom plernenu Sto je
Zivjelo daleko,na jugu, s kojima su Grci najprije morali doii u dodir.
Prije il,irske soobe'dini se da su Tradani takocler posjedov?li podrui,je
danaSnje Dalmacije, dok se vei u povijesno 'dorba,p-ilUliZtto u 4. st. prije
n. e., dovr5io proces asimilacije mettru doseljenim Keltima i mnogim ilir-
skim plernenima. Preiici tih etnidkih pornicanja odriali su se do danas
u nazivlju mjesta.2 0 kulturnim odnosima tih stanovnika govo,re prije
svega nalazi na njihovim gradinskim naseljima (gradi'ne, castellieri) i
njihov,i groibovi. Oni rlpuiujtr n'a to da se izmeclu iistodne obale Jadrana
i oblasti j,uZne Ita,lije S,to ih nastava5e Grci odrZavao Zivahan trgovadki
sao'braiaj i da su Iliri ,mnogo koristili vei visoko razvijene umjet-
nidke izraclevine grdkog umjetnidkog oibrta.3 I U Saloni se naLaze, iako
dosta ograni'deno, keramidlki pr,odukti grdkih radionica iz 6. i 5. st.
prije n. e.
Najranije povijesno,geogra,fske vijesti o Dalmacij,i podastire nam
tek Periplus,laZnog Skilaka iz Karijan'de u 4. st. prije n. e. Pseudo Ski-
lalr spominje u kap. 2l i d. mrnoga ilirska plernena diji je smje5taj, jed-
nako ,kao i onih na Sirem podr.udju Salone, vrlo te$ko odrediv. U kas-
nij,e su doba srednju Dalmaoiju, izmeclu rijeka Ticija (Krka) i Tilrurija
(Cetina), a-.takoiler i podrudje Sa'lone, zansaeliDelmati, dije se ime nakon
rimske okupacije proteglo na ditavu provinciju. N4_p:o!_e,!k_U_,4, CI. pttjg
n. e. podela je inicijativa Dionizija Starije,g, rpod,uze-tnogsiraku5kog-,ti-
ranina, za sistematskom kolo,nizacijom Dalmaoije.a Jedno od najvaZnijih,

39
madda joS preddigni,zijskih utemeljenja, bta$_e sirakuika,koloeija lssa
na istoimenom otoku (Vis, Zissa) koja uskoro po_staje,maticorn dviju
naseobina u susjedstvu Salane, tj. T,ragurija (Trogir, Trau) i F,petija, sad
Stobied, kod Splita. Zbog svojirh 'frrgwad'kitr interesa na kopn'u rnora5e
se Isejci osi'gurati. eiavo salonitansko rpod,nudje, dak ,i sarna kasni;la
naseobina Salona, stajade do prilidno rkasnog vremena pod isejskom; da-
kl-"r-tlri1romsrev,taicu.
Salona se ne spominje za vrijeme ilirskog rata koji su, s jedne
strane, prou,zrokovali rivatritet medu grtkim naseljenicima i kopnenim
rlirima a, s druge strane, planovi pojedimitr ilirskih rgraveiina da-osmrju
veli'ku ilirsku drzavu. Delmati stajaBe u to ddba samo 'u labavoj, vrlo
desto rp,rom;jenjivoj ovisnosti o ilirskim plemenirna koji su zivjeli na
jnrgu i koji su prvenstveno sudjelovali u ratu (usp. ipqlifi je 32, Lg,2).

ljuici,ma udvrq.li,la svoje posjede na kppnu s pomoiu rirnst<itr,pro5iieh]a

L, tiT podrudjirna i rsto je narkon zaw,setka ilirskog ,rata ob,razovanjem
rimske p,ruvi,noije llirika, koja je na sj,overu dosezala do Neretve, traino
rutjecajnu sfem srednjru i sjwernu Dalmacij,u.
"k!y.91I,lirrlskrl
U yfSe navrata ponavljali su Isejci Rimiljanima pritu,Zb,e na ,nasilja
nemirnih i ra,tu r.rvijek sklonitr Deldnata spram njitr,ovih odvjetaka (pb-
lib'ije 32, 18, 1) i nj'ihova kotrnenqg,posjeda, Tragurija i Epetija, a slridne
prituZbe upruiivali su im i Daorsi, jn:ini susjedi Delnaata.
Bnrdudi da su u tim svad,ama ibili r:,groieni i vlastiti rimski interesi,
doSli sl.r oni upomoi svoj,irn saveznricima i podanicima. Glavna utvrd.a
Dglm11f,s grad Delminijr diji se ,polodaj joS uvijek t m-oi"-preCizno
"
p4la je u drugoj godini rata i iime je on privienieno aokraiden
9$gediti,
155. gqdine-prrilg g.e. pod Publijem Kornelijem Scipionom Nazikom, jer
su Ri,mlljani uvijek morali ponovino obnavljati ratne pohode na Delm.a'te,
sve dok nis,u konadno potdrnjeni za A,ugusta. U jednom od ,tih ratova
- koji p'rema tPolibiju bijase za rrimsrku vojsku i-ofiaire ,najbolja
ratna
javlja.se po prvi put ime Salon€ u opirsu dogarlanja._Kon4u,l
lk"ll ^
Lucije Cecj,lije Metel, lcasnije nauvan Delmaticus, do5ao je t1e. godine
prije n. e., nako,n ,5to je zavzeo Sisciju, u zernlju Delmata s-dasto,hlepnom
namjerom - ako poklonimo ,povjerenje Apijanovu svjedodanstvu (I/lyr.
11) - da postigne jef'tini trrijurnrf i da prezi,rni ,u njihovu gradm sdlorni,
nakon Sto su ga Del,mati prijateljski primi,li. Odito je da su D,q!4ati,
poito izgubi5e Delminij, u,zeli kao svoje glavno rnjesto Salonu koja je
-
od tada u stvorsnoj provinoiji Iliriku sve ViSe dobijala na znadenju.

_ _ Izvanre{a4 pglo_Zaj mjesta unutar prostranog i za5tidenog zaljeva

Jadrana i na jednoj od najrplodnijih dolina Dalmacije koju prenaa sje-
veru i istoku osiguravaj,u danoi planina, dozvoljava pretpos,tavkru da je
naselje Salona tada ve6 postojailo kroa duZe razdoblje. Ime varira kod
girckih i rimskih povjes,nidara: Salona ili Salonae, grdki )rilorv (Xd,tirva) ri
rdi.ore; (xzknvar,) kod kojega sinrgiularni oblik pokazuje tipidni ilirski
zar.r5etak na -onakao Aenona, Albona, Blandona, Narona, Promona, Scar-
dona itd.

40
 Saduvali su se tragovi najstarijih gradskih zidina koje prob,ij a Por-
la Caesarea. l[alo po maio grad se Sirio do mora i dobio pr,ibliZno pra-
vokutni oblik. UzduZno prodirenje u zapadnom smjeru iznosi oko 1 km,
a osovina sjever-jug je pribliZno polovicu manja, ,tako da je grad
imao'prostor od oko 440.000 m2. Stanovni5tvo s,u sadinjavali ,domoroci,
ilirsikodetrmatsko stanovni5tvo i grdki naseljenici 'kojim,a su se pridru-
Zili 'u slijedeiem razdoblju ri,mski, odnosno istodni trgovci. Sl;r.rZibeni
je-
zik sve do vrem,ena Cezara bija5e gr6ki.
Delmati su ponovno ustali 78. godine prije n. e. S ciljem da uni5ti
ustanak, stigao je ,u Dal,maciju pr.okonzul Gaj KoSkonije. Nakon dvo-
godiSnje opsade,na juriS je osvoj,io Salonu koj'r.r su prethodno blJi zauze-
li Delmati. Od tada je u gradu prevladavao rimski utjecaj. U gradanskom
ratu izmeiltr'Cezara i Pompeja koji se nalazio na istodnoj obali Jadrana
- ako ne u odsrudnoj, a ono svakako vaZnoj fazi srtkoba - Salo,na se
od,ludila za Cezara koji je s Galijom kao namjesnik,dobio i trlririk i opre-
dijelila se neovisno o Issi, prijateljski naklonjenoj Pornpeju, kojoj je
tada faktidno pripadala Peraea, kako pokazuje jedan nedavno pronadeni
natpis iz tog doba.6 Delmati iz unutra5njosti iskoristili su na uob,idajeni
naiin metei na podetku gradans,kog rata i, nakon Sto su Liburnima 51.
godine oteli grad Promonu (sad Promina kod Drni5a) te se ujedinili s
Pompejevim rlegatom Markom Oktavijem koji je,kod otoka K'urikte (Krk,
Veglia) bez vlastite Stete porazio Cezarovu flotu pod vodstvom Gaja Ok-
tavija, opsjedali Salonrr sjedinieni s pomrpejevcigla..Cezar u Bell. civ.
III, 9 opisiuje hrabru obranu grada, koju je pomorgao prikladan prirodni
poloiaj na brijegu. Oktavije nije ni na kaikav nadin mogao odvratiti od
Cezara conventus u Saloni. Salonita,nci su ,ostali vjernli Cezaru i herojski
se branili, pri demu s'u i Zene i djeca te os,lorbodenirorbovi pokazivali ve-
liku hrabrost i samoprijegor. Za gradsku povijest v,aLna je i o,kolnost,
Sto je Cezar sporninje, da su Salonitanci rimali rnalo ku'la pa su nj,ihov
nedostatak zamjenjivali kulama od drva. Herojskim, .lukavo priprenr-
ljenim ispadom opsjednuti su juri5om napali pozicije Oktavija i prisiiil,i
ga da pobjegne na brod,ove uz velike Zrtve. Oktavije se neo,bavljena posla
morao povuci u Dirahij.
Dok su se rna istoku nakon bitke tkod Farsala odv,ijali odluduj,udi
ratni dogadaji i dok je Cezar boravio u Egiptu, sporazumio se Kvint
Kornificije - kojeg je Cezalpos,lao u Ilirik da,kao questor pro pretore,
oprezno postupajuii s Delmatima i u zemlji razbijenim pompejevcima
- odrLava rnir. Manje je uspje5an ;bio njegov nasljednik Aulo Gabinije
kojemu su Delmati zimi 48147. godinu prije n.e. u S'umovitom klancu
u blizini Salone postaviii zasjedu tako da je samo manj,i di,o trupa s
vojskovodom poibjegao do utvrilenog ,ludkog grada Sal,one.?Gabinije je
umro u Saloni samo neko,liiko mjeseci kasnije. Via Gabiniana, koja je
vodila od Salone do Andetrija, nema s tim porazom nikakve veze.
Iako se veiina obalskih gradova potdinila Oktavijevoj floti, Salona
je ostala vjerna Cezaru. Morala je stoga izdrLati delmats'ku opsadu s
kopnene strane, a s m<.rrskePompejeve fl<lte, dok joj nije hrabri Publije
Vatinije iz Brundizija pomogao energidnim napadom i pomorskom po-

4l
 biedom kod otodiia Taurisa (danas Siedro, Torcola izmedu Hvara i Kor-
cule) i konadno odistio Pornpejerr:. flotu s Jadrana (usp. BelL Alexandyi-
ittuit 1l-46).
Najvjenojatnije je jo,S Cezar sam dokazao zahval.nost za vjerni i ne-
ustra5ivi otpor pompejevcima, pa je naqelje,_jq5 q}._viS(ro q, Is_si 'Lrzdtgao
u das!;r14_sk_9kpl.gp1je C:qJonia Martis .IuJia gqt-qnqe.8 I ir.rvr5tavanje u
:ribus Trontentina govori da je Salona u to doba podignuta u ra,ng ko-
,cnije na poticaj Cezara, a ako to n,ije uslijedllo za iivota, to je biLo ne,
posredno nakon njegove smrft-jer su gradovi Sto ih osr,riva A;r.rgustup.i-
:ani u tribus Sergia.
Vatinije nije'uspio poraziti Delmate iz u,nutra5njosti. I nakon Ceza-
rove smrti oni pono'r,moustaSe. Gaj Azinije Polion ratuje s njima 39. go-
dine prije n. e. Delmatsko osvajanje Salone i ponovno Polionovo zauzi-
manje ne potvrituje nadimak Saloninus koji nosi njegov sin. Ni pretpo-
stavka da je August u svoji,m irlirskim ratovima zartzeo Salonu ne podiva
na histortijskim izvorima, ved 'na netodnoj ,interpretaciji Stralbona 7, 315.
Augusta sreiemo 34. godine pr,ije rn.e. u neposrodnoj okolici Salone, za-
bavljenog pokoravanjem Delmata - prod Setovij.om, koja je morala biti
u neposrednoj blizini Salone, gdje je pretrpio i ranjavanje - i nije
nernoguie ,da je tada takoder dcr5ao r..r Salonr-r. Go4lry*J3_.*prije n. e.
zavrbio je rat koji je zapodeo August od sjevera prema jr:igu s potpunim
pokoravanjem Delmata, potpomognut Agripino'm flotom. Nakon obrazo-
vanja provincije, 5to je,proveo ,A,ugurst, Delmati su, dini se, pr,ilagodljivo
prihvatili rimsku vlast jer su poznate jo5 samo rnalobrojne ugu5ene po-
bune. Veii, i potpuno neodekivani, za Rirnljane je bio us,tanak 6-9. go-
dine n. e;-Alugustov posinak Tri.berije morao je napustiti svoje ratne p,la-
nove pro,tiv Marborda i Germana i iegije. povesti u llirik. I taj je put
podnudje oko Salone i samoga grada, ru,koje su nahrupili ugtanici,.igralo
vdnU ulogu. S padom utvrde Andetrija (Mui) iznad Salone i poko,rava-
njern voele Batona u tom je gradu zavr.Senposljednji ,delmatski rat.
Kad je August 27. god,ineprije n. e. razdijelio provincije na senatsrke
i carske, Dalmacija je bila predana se,natu.Ali, ona je ponovno vraiena
caru zbog,nuZde vodenja rata. Salona je bila,glavnlgrad zerrrlje, ne samo
sredi$te konventa srednje Dalmacije, jednog od tri sudska okruga,na
,koja se dijelila ditava zerrrlja, nego i cjelokupne uprave i namjesnika.
Presudain za izdizanje Salone bija5e njezin izuzetai poloZaj u sre,dini
duge ilirs,ke obale i odiidna luka. Naklonost rimskih careva podijelila je
grad'r.r,'koji se pokazivao uvijek vjeran jurlijevskoj carskoj ,kuii, ono Sto
mu je bilo nuZno. U doba neposredno nakon Sto je Salona bila uzd,ignu-
ta na rang kolonije gradi se i vodovod koji je od izvora rijeke Jadro
tekao njegovo,m desnom obalom i ,ulazio u grad kod Porta Andetria.
Olovne cijevi nose imena m'lade zajeda.ice i proizvoclada koji su pripa-
dali u gens lulia. Za_Augusta i Tiberija dobila je Salona ternelj za raz-
vitak svojeg trgovadkog saobracaja s unutraSnjo5iu: odlid+u cestovltu
31ryjg*-lgja je u prvom redu bila namijenjena olak5anj,u pacifili.aciJe!
unutrainjosti bespr-rtnezernlje. Gfa_4lja a'bahe ceste, s jedne strane,
ocl Salone preko Tragurija prema*J_aderu,diji je ostatak vjerojatno mu-

42
ryq7le-zapadnaod grada, a, s druge strane, pr.941a N_a.rsrli-"s,"q.]dyoik:qln,'3?-
Aspalathos i Epetium, odito je joS_rz_doba ri_ms:kerepublike. U prvim
god,inama vl-adanja Tiberija sagradeno je vi5e cesta od Salone p,I9qa
6rdovito,m istoku.e Jedna j" prekb Klisa rkao Via Gabiniaia pre-
rna Andetriju, a odavde kroz"oaitu rgorovltu unutra5njost prema B,urnrum,u i
sjevernoj granici provincije, glavni odvojak stizao je do Aequuma, zatim
dalje do Save i stajao u vezi s panonsikom rnreZom cesta. Treia ruta
vcdila je prema Delminiju, odakle je kod Pons Tiluri (Trilj) skretao od-
vojak kojri je s 'unutraSnje strane dolazio do Narone.
Tako je Salona preuzela ulogu Isse i uskoro natkrilila sve ostale
velike tr.govadke cenlre Ilirika kao Sto su Narona, A"polonija i Dirahij.
Otuda su u unutra5njost zauzete zemlje otpremani produkti i luksu,zna
loba veljlkih
velitkih zanatskih cerltara
centara grd@_S*to
erdkos i ri su bron-
dane izrailevine, stak fi, a preko
trii5ta u Saloni eksportirane su sirovine, Ziva stoka, rkoZa,a prije svega
odlidno gradevinsko drvo iz Sumovite unutra5njosti ,i Zeljezna rudada
iz ibogatih mdtalnih kopova u danainjoj Bosni, konadno i tekstilna ro,ba,
o dijoj vaZnosti jo5 svjedodi ime sveienidke odjeie delmatil<e. Po ovome
se vidi kolika je bila vaZnost i znadenje Salone za sjeverozapadni Bal-
kan, slidno kao i Akvileje za noridko.panonske zemlje oko Dunava.
Grad se osobito brzo razvio u 2. st. i znatno rpoveiao broj stanov-
nika, pa se mjesto proiirilo vi5e od dva puta. U noyo_gj!_9lg_gr"ada
saduvali su se od javnih grailevina znadajni ostaci terrni. 4mfitggta1--u
staro,m diielu Bra.da, koji se kao i ,u Pompejima o_slan-janE gradske zi-
dine, bio je vei u svoje doba iskopan. Stanje te gra=devine,koj4 vjeyro-
jatno spada u prvo stoljeie, prilidno je. dobro. DuZina osi arene je
65x47 'm. I tetar je oduvan u prilidno dobrom stanju. Upada u ,odi Sto
do sada uisu izi5l,i na vi,djelo bilo kakvi ostaci hramova koji jedva da su
mogli nedostajati, jednako kao i forum. sa svojim pripadajuiim rlulksuz-
nim graitevinama: bazilikama i drugim dosad neotkrivenim zdanjima.l0
Za Salonu, kao i za druge gradove Dalmacije, 2. st. je bilo doba
rnirnog, spokojno,g i stalnog razvitka koji je gradanima te provincije
naru5io strah u doba ,markomanskog rata. U vezi je s tom zastra5uju-
iorn opasrno5iu koja je stigla sve do Italije gradnja gradsrkih zidina,
o kojoj svjedode natpisi (CIL III 1979i 1980).Saznajemo iz njih da su
170. godine za cara Marka Aurelija sagradeni dijelovi zidina i kula koje
su podigle 1. ko\qr1a Del41at4 pod vo,dstvom tribuna Gra,nija Fortu-
nata i deta5man 2. legije pod zapovjedni5tvom centuriona Publija Emi-
lija Amintijana. Tada je stari i novi grad okruZen zajednidkim prste-
nom zidila. Pro5irenje novog .dijela grada moZe se prema postojeiim
ostacima zidina izradunati. Njegov oblik je nepravilan i pribliZava se
viSe krrugu nego pravokutrriku. Povr5ina iznosi pribliZno 750 x 680 :
: 516.800 m2. eitav grad imao je pribliZno eliptidan oblik s uzduinim
osima od oko 1590 i 700,m, Sto-daje opseg oO 4OgOm. Stari istodni dio
gradskih zidina s Porta Caesarea jo5 iz ropublikanskog doba je i dalje
ostao. Vrata s osmerokutnin kulama uglavnom su jo5 oduvana. Na po-
plavke i novo utvrdivanje gradskih zidina, osobito na najugroZenijoj sje-

43
vernoj strani, takoder upu6uje jedan natpis iz 'oko 400. godine, iz daba
gotskih prodora. Zadnji su radovi na gradsk_igr 4_$inam4 s podetka 6.-st",.
iz doba nakon Sto je Salonu zauze- bizantski geneial Konstancijan. G,rad-
ske su zidine tada popravljene a kulama s,u s vanjske strane pridodani
blokor-i koji imaju oblik prizmi.
U 3,_s1.,kad -qekod r-eiih gradova Carstva podrnje zap,aLati podetak
pada. Salona dozitljava jo5 uvijek neprekinuti napredatk i stalan rast.
U vrijeme vladanja Dioklecijana, koji je'prema vjerodostojnoj tradiciji
bio rode;ii Salonitanac, Salona doZivljava svoj najvedi :cvat. To grad
ne zahvaiiuie samo caru, koji je u svojim nastojanjima, upravi i vlada-
niu teZio decentralizaciji prevelikojg carstva i koji je svojem rodnom
n,ies:u posiu2io na toli:ko dobro. Temelj ddbrobiti Salone, stoga, datira
:z :ar-rine i podiva tlglavnom na njezi'nu neuporedivo povoljnom geo-
-::afskom poioZaju.
Ali car je m,ogao poveiati vanjski sjaj i svojim osobnim boravk'om
u Saloni i u obliZnjem dvorskom gradu. T'o se dogoditro prije svega kad
;e 305. godine od vladanja umorni car napustio prijesto i u ,blizini svo'
;eg mjesta rodenja, rkako se dini, traiio rnir i odmor u svojoj novopo-
ciignutoj paladi, slidnoj tvr(tavilr u grdlonr-oraseLju-Asphalalos. Tamo je
Dioklecijan proZivio joS skoro jeilffia-est godina kao pasivni prom,atrad
velikih d,ogadaja u Carstvu. Nije poznato da ,li je Palada sluZila rkao re-
zidencija i kasnijim dlanovima ,carske kuie, koji su se kratkotrajno za-
drZavali u Saloni.
Vladanje Dioklecijana irna i u drugom smislu posebno mjesto za po-
vijest Salone. Na temelju njegova edilkta iz 303. godine odrZali su se'u
Saloni povijesno zasvjedodeni progoni rkriiana. Salona je tada imala-
vrlo jaku kr5iansku zajednicu. Tako ,nastaje drugi veliiki periiod grada,
kr5canska Sa,lona, neposredno iza ,onog doba kad je rimski trgovadki
grad zavr5avao svoj najizraleniji razvitdk.-Pryi_podeci kr5ianstva malo
su ili nikako poznati. Ono je moglo ,ostati nezamijeieno slidno kaci;'i
ciruge orijentalne religije; na primjer,,kult perzijskog boga svjetla Mitre
koji je ranije bio rival, a,kasnije najopasniji protivnik rkrSianstva. Upra-
vo ludki grad Satrona - gdje su roibovi, zananlije, trrgovci, vojnici iz dru-
gih krajeva svijeta, ali rprvenstveno s Is,toka, dolazili i odakle su od-
lazili - bijaSe plodno tlo za strane kultove, koje se moZe najlak5e upoz-
nati na votivnim reljefima i na natpisima.l2
L politidko-ad"ministrativnim odnosima os,tala je Salona i u s,lje-
ce.e;r) periodu sredi5te i glavni grad zernlje. Prilikom podjele carstva
-195.godine Dalmacija je kao dio prefekture I,lirlka pridodana- zapadnoj
polovici. Prezes provincije stolovao je u Saloni. Za vrijeme sve b,rojni-
;ih barbarskih provala, kojima je jedva odolijeva.lo nernoino Carstvo,
mogla ie Salona - zahvaljuj,uii svojim ,odlidnim, ,na sjevernoj strani
u vi5e navrata ojadanim utvrdenjima - predstavljati prepreku Gotima
i Hunima 119,457.i 458. godine, dok su drugi gradovi Dalmacije u doba
seobe naroda mnogo ,pretrpjeli. U vi5e navrata bjeZali su u Salonu tako-
der i ilanori drora pred barbani.ma ili pred rivalima i ona se uvijek
i-.kazivala kao jaka utvrda. Tako je s galonu-pobjegla -424.godine Gala

44
 Placidija, sestra Hon_orija, sa svojim malorjetnim sinom, kas'ijim ca-
rem-valentijanom III. Tu je doiao nakon itaitaci;e Glicerije, ga;"
i"
carski tron zamijenio biskupskom katedrom. Us,koro narkon tosa u sa-
lonu se vratio njegov nasljednik i rival Ju,lije Nepot, gdje je, nikon pet
godina, Podm,uklo umoren po nagovo,ru Glicerija.
Druga polovica vr,lo nemirnog 5. st- u. saroni je i u Da,lmaciji u
politiikom i povijesnom pogledu vazna p'ijelomna torm. Bududi
da je
provincija uvidala nemoi carstva i neslorgu vlad.ara a, s druge
strane,
birla je svjesna svoje obrambene sposdbnoiti po,tvrd.eneza vriJeme pro-
vale. bar.bara, nastojala se o.sam,ostaliti i otrrgnuti od zapadnog ,utjecaja,
all Je zadugo dospjela u b;izantsku ovisnost. Godine +Ot. progtasio se
..u
nJegov srn Julije Nepot je uspio zadri,ati zemlj,u neovisnom, s glavnim
gradom Salornom, sve do svoje smrti, dok je ,.r irto dqb.e.,
4!6"..propalo
samo Carstvo. Vei pod -Qdqelrgm hiila_je'.-Daknacija. prrrovno-Oo,Oi;e-
ljena Italiji, a za vrijeme istodnogotske uprave qjom je ,'pravljao na-
mjesnik s naslovom consularis provinciae Datmatiai sa"sjedistem u Sa-
u d,ugogodi5njem ratu izmeclu Bizanta i Istodnih Goia Dalmacija i
f_o1i.
salona rlerlju iznadajnu ulogu. Buduii da je plov.lncija predstavljara va-
Zan medudlan na Balkannr izmecr,ucarstva i itarle, bito
;" vaznb u pr-
vom redu osvojriti Dalmaciju i Salonu. odmah na podetku rata 535. go-
dine pos,la car Justinijan svojeg vojskovodu Munda u salonu da bi,osvo-
jio grad. Salonitanci su se pokaza,ld vjenpi Justinijarrrrr i ,odmah
n'spjeino
o_dvratili jedan napad_Gota na grad. U istoj godini bizantski vojskovoda
Konstancijan iproveo je vei spomenute poprivke zidina. vi'se iputa tada
su Salon:u napadali Goti jer je ona slruzili Bizanti,ncirna ,kao iazno po-
laziS_tepro'tiv Italije. Tako je tu prezimio 545. godine Belizar, u o*rdi.
je-Narzes pr,ipremao svoju treiu odludnu vojnu pro,tiv Istodnih
Gota
552-555. Poslije uniitenja istodnogotskog ca.sirra Dahnaoijom je uprav-
ljao pr.okonzul i prefekt sa sjedi5tem u Siloni.
Pod b'izantskom vlasiu zemlja je mnogo stradala zbog visokih po-
reza, stalnih unutrasnjih nemira i tu" r.ruz''ijih napada Arrira
i slavena
kojim'a je i sam Bizant bio prepusten bez ,aitite. salona je desto
opsje-
dana, ali je_po staroj tradiciji herojski od.bijala mnoge napade. U pivim
godinama 7. st. dbnavljaju se napad.i u sve veiem broj,u do,k
konadno
nije palo snaz,no utvrdenje ,koje je to,liko ,dugo prkosilo i vazilo neosvo-
jivim. Propast Salone koja se.u tradiciji visJputa regendarno
i anegdo-
-kap.
talno opisivala (usp. Konstantin porfirogenet, ile ad.mlnistr. imperio
29,30) prema novim rezurtdtima istrazivanja zbira se 614. godine ,u pz-
slj ednjeg prdkonzula Marcel,ina.
Stgovnlci pobjggo5=ena otoke i vrati5e se na kopno tek nakon
. Sto
je prosla opasnost. Malo po ma,lo oni su naselili
nioirteci;*"ov* paladu
u Aspha'latosu, koja nalikuje vojnom logoru, a koja otada sve vise
do-
liia na znadenju. Glavni grad zemrlje i sJedi5te t.lpiu.r" ,u sljedeiem raz_
postao je upravo. pocetkom 7.,st. po,ruSeni, ali u,brzo"oporavljeni,
{ollju
7adar, koji je taj poloZaj zadriao do dana5njih dana.

(S njematkog preveo Nenad Cambi)

45
 BILJESKE

I G. Zippel, Die riimische Herrschaft in I'llyrien bis an:Jdugustus; Ober-

hummer, Zur historischen Geographie von Kiistenland, Dalmatien und Her-
zegorr,ina, str. 77 i d. u E. Bn,lkners Vortragssamrnlu,ng Wien
1911. "Dalmatienn,
2 Usp. Patsoh, Bosnien und Herzegowina in rcirnischer Zeit. Zur Kmnde
der Balkanherilbinsel.1. Reisen und Beobachtungen Heft 15 (1911). Isti, T,ra-
kische Spuren an der Adria. Jahreshefte X. 169i d.
s Usir. H. Gutscher, Vor-,und friihgeschichtliche Beziehungen Istriens und
Dalrnatiens zu Italien und Griechenland, Gymn. Prograrnm, Graz 1903.
a Bnu'n5rni'd,Die griechischen Inschriften und Mi,inzen Dalmatiens (XIII.
Abbhandlung des arcli. epigr. Seminar:sin Wien).
s LIsp. A. Bauer, Das erste Kapitel os,terreichischer Geschichte in der
Krones-Festschrift, str. 5 i d. i Archdol.-Epigr. Mitteil. XVII, str. 135 i d.
. I U"p. Patsch u: Pauli-Wissowa R.ealenzyklop6die s. v. Dalmatae i Del-
m[uum.
7 Usp. Kubitschsk, Eine Inschrift aus Salona, Jahrb. fiir Altertums,kunde
I.' str. 78 i d.
s Usp. Mommsen. Riimische Geschichte.IIIe. str. 444i d.
e Coioniae luliae ss-s-r1e-s,t9ms,ljggg:fa:lIU';rnvg**fli
at:eyjjag_ !:A9-U^
godine prije n. e. Usp. Bfiil. dilm.XX_ill, 19iu,srr. rud.
10Usp. Hinschfeld, Die r6misohen Mei'le,nsteirle(: Sitzungsberichte der
k6nigl. pre4rss.Akad. der Wissensch. 1907,hist. phil. Klasse), str. 189.
11Usp. R. Schneider, Drei romische Stddte, u Ilgs Charakterbildern aus
Osterreich-Ungarn, str. 38 i d.
12E. Reisch. Die riimisohen Baudentkmdler in den I(iistenlanden und Dal-
matien (in Briikners nDalmatien"), str. 125i d. Tek u najnovije doba utvrden
je jedan' hrarn nasuprot kazaliStu.
13G. Niema,nn,Der Pa,lastDiocletians in Spalato (1910);Hebrard i Zeiller,
palais de Diocletisn (1912).
Le *r4
Usp.Bulletino dilmaio 1909,str. 50 i d (mitribki spomenici).

+o
 DUJE RENDIC-MIOEEVIC

SALONA ,'QUADRATA<
SALONTTANSKI OpplDUM (CAES., B. C. ttl 9)
U SVJETLU NOVIH ISTRAZIVANJA
(Zbornik zanarodni Zivot i obidaje juZnih Slavena
knj. 49, Zagreb 1985, str. 529-545)

Kad smo na znanstvenom skupu nazvanu >Disputationes Salonita-

1a_e<gdrZano'm u Splitu 1970. god., u p,ovodu 150.-ob,ljetnice osnrutka
a-rleo-l9Slkog muaeja u tom gradu (Akta toiga sku,pa, pod istim naslovom
objavljena su u izdanjima spom'enutog rrurzeja i9zs. god.), raspravljali
o probrlemu salonitanskih Gnka u rkontekstu najranije pov,ijesti-satrone,1
izrazi\i smo spremnost, a i dali obeianje, da iemo se tom pitanju vratiti
u svoje vrijeme, kad za to sazriju pri'like, mis,leii pri to,m-ena rezultate
terenskih istrazivanja koja su upravo bila zapodela (1969), a koja su
u zapodetim ili drugim okvirima potrajala nekoli,ko godina.2 rzrekli smo
tada i napisali i ovo: ,rN'anticipant pas sur les rdstrltats des recherches
systdmatiques de contrdle qui s'y effectuent depuis quelque remps -
et sur lesquelles on pourrait dire q,uelque chose de pluJ au moment
opportu'n, et avec p,lus de compdtence, nous pensons qu,elles n'ont pas
confirm6 la thbse en question, sur le caractdre toft,if icationo-
-urbain.u3
Ne mis;limo ni sada da je.do'5ao opravi Easr.za nastavak te rasp,rave,
lcoji.bi omoguiio sigurno zakljudivanje o svim relevantnim pitanjima
s kojima smo se sretali u toku spomeru.rtih istraZivanja, no dini nam se

I
da je.ovo ipak'pogodna p_rilika da pokusamo rezimiratibarem neka svoja
zapaianja proizi5'la iz tih visegodisnjih istrazivanja, u uvjerenju da Ze
bacanje i galo svjetla na tu dosta tamnu fazu s4o,qitansi.k9*p_9yijp_Sl-|.,i
podetk_eurrbanizacije tog staroig ilirs!,{g?q,aliuEji:-ffiat;"?ii:n""g;
il6_
v..;erojatno malo poznati Jadastini,a a pqtom Delmati - obradovati uva-
z^"log jubilarca koji.ie uvijek s paznjom pratio zivu i pisanu rijed o
Saloni i osobno se zalagao da se osiguraju sredstva i organizira sustavni
rad na istraiivanju tih naiih Pompeja.

47
 Iz kompleksa pitanja koja se nameiu, ne ,kao gotova rjeienja nego
kao solidna osnova za konrkretnije raspravljanje nego l,i je to bilo prije
istraZivanja posljednjih godina, odabrali smo sanno mali pregnSt, s te-
matikom koja nas je, i posebno i najvi5e, zanimala: ustanoviti koliko
novi nalazi i rezultati p'ridonose verificiranju opisa 5to nam ga je u svo-
jirn komentarirna o grailanskom ratu o salonitanskom podnldju o'stavio,
u tom dasu sarno pasivni njegov sudisnilk u ovim krajevima. Juliie Ce-
zarJ U ne5to ranijern r ga je, iako
je njime uprravljao izda,leka, i o dfoznao, pa tako vjerojatno i ovaj
salonitanski kraj koji nije bez razloga izborio privilegij da pos'ta,ne sje-
di5tem kas,niji,m namj,esnicima provincije i nj,onim sredi5te,m.
U spomerntrtom pasusu (b. c., III 9;e Cezar u salonitansko,m pod-
ru6ju, 'r.rkojern se bio obreo P'ompejev ,logat Marlso ,Oktavije, s brodov-
ljem i vojnicirna koji su bi,li pod njogovim zapovjedni5tvom, osnovnu
paZnjin o,brraia utvrilenom naseljru (oppidum) u kojernu su Zivjeii
rimski gratlani (chtes Romani,) poliuidkoupravno o,rganizirani u c o n -
ventus, 6iji je puni naslsv glas,io - rnada se u spomenuto,m izvoru
tako ne navodi - cowentus civium Romanorum. Topik Salona kao da
Cezaru nije poznat, barem ga tu ne spominje; naprotiv, sluZi se 'njego-
vom pluralnom varijantom - Salonae, koja, merlutim, ima drug'r.r
toponimsku vrijednost. Ako je oppi'dum i nosio naziv Salona, koji je
pr.ipadao i starom delmatskom naselju, idakle svakom pojedinadno, o,b-
hk SdeaAe treba shvatiti ka,o njihov zbirni, zajednidki naziv, koji iemo,
dini nam se, najbolje protumaditi ako ga defiairamo ho_:Xlori
tansko podrui je" (s odgovarajuiim naseljima). Marko,Oktavije,
vid.imo,E Gm u*Salonu, ni pod Saloru - on ie tek provesti
temeljitu opsadu tog utvrtlenqg ,naselja, u kojenau iive rimski g,radaini
toga podnrdja - nogo u salonitansko podruije (nnavibus S alonas
pervenit"), u kojerrnr, uz rimske gradane - organizirane u konvent -
Zivi joS i do,rnaie delmatsko stancvvniSfvo ()a)'orvz. . . td dnlvelov. . .
:t.bv Aa),par6orv,Strabon VII 5,5) a - u ranijitr nedto natpisa znamo -
i nernal,i broj gr6kog, dorskog, iivlja rz Isse i'li njezine potko,Ionije Tra-
g'r.rrija.7'Cezarova slika sa,lonitanskog podrui ja bila ibi nepotpuna
i netodna kad u tom vaZ,nom prostoru nebi bio spomenuo i starosjedioce
Delmate i isejske Grke ikoji su mlu bili ,ddbro poznati, ako ,ne po dru-
gome, a ono po,pravorijeku kojim irh je uvjetno bio uzeo u zastitu kad
su mu se u p,oserbnom poslanstvu,8 dok je zimovao u Akvileji 56. god.
pr. n. e., kao prokuratour, blli obratili u sporu s rimskim graclanima,
rjerojatno iz spomenutog konventa odnosno nj,ihova utvrdenog ,naselja
(oppidutn). Mi smo, na drugom vei ,mjestu,e 'upozori,li na poseban, rekli
bismo metaforidan, nadin kojim su i ti istaknutri protagonisti salonitan-
skih zbivanja iz najranij,ih razdolblja povijesti toga rpodrudja bili uklju-
deni, barem indirektno, u vrtlog rimskih graclanskih ratova i ratovanja.
Cezar naime piSe (ibid.): "Ibi concitatis Dalmatis reliquisque barbaris
I s s a m a Caesaris amicitia avertit.< Ponovno Zelimo obratiti p'ainju
ditaoca i znalca latinsko,g jezika i "gra,rnatike.,10na v'rijednost i znadenje
priloga mjesta ibi (titaj:. Salonis) koji moZe znaditi samo tu, dakle

48
 na podrudju u koje je oktavije zasao - salonitansko podr'dje (saro-
nae) - a niikako 'odatle. i,li s,lidno, u smisl,u onqga Sto se tu njegovim
dolaskom'desavalo, prema citiranim cezarovirn ,rijedima. Da su Dalmati
(Delrnati)l' zivjeli u podrudju sa,lonitanskog zaljeva,nije potrebno doka-
zivati, jer je po strabonovu svjedodenju tu bio njdhov tz;laz na more i
njirhovo - da li i jedino? - lud,ko naselje (6ai,ver,ov). Iako su oni Zivjeli
u pr"ostor,norrn kontinu,itetu s ostalim prbstranim etnidkim teritorijem,
a taj je sezao 'duiboko u zadinarske oblasti, nije vjeroja,tno da sintagma
>concitatis Dalmatis,, treba biti ,tumaiena tako da je pornpejev legat
od,maftr po 'dolasku u salo,nitansXri kraj ruspio pobuni,ti i v e Delmate luos-
taiom koja ibi svrha bila tome dinu da je poznato da su oni, kroz svu
nji'hwu povijest koLiko je pratirno, hostil,nost pokazivali prema Rimur2
kao cjelini, a ne samo prsma pojedirnim njegovim vo,jskovoitrama ili poli-
tidkim o'sdbarna). Podsjeti,mo se jos i na to da taj bo,rbeni narod sre-
lilnjeg I]iritka nije nikad p,redstavljao politidki ujedinjeni ethnos koji bi
jednu takvu ib,ran akciju mqgao bio kolektiwo proves:ti. Logidnim nam
se, dakle, dini d,a pod spomenuti,m Deknatima moramo podrazumijevati
onaj-dio tog etnosa koji je Zivio ,u podmrd,j,u sal,onitansrkog zaljeva, v
prvom red'u samo delrnatsko naselje (inivecov. . . c6v Aalpar6rov . . .) i
jo5 neodreiteno okolno podruije koje je s njim, poseb,no ekonornski,
biro poveeano. Isto se odnosilo i na sintagmu barbaris<<,Eto,
uz ostalo, pokazuje da je u tom podrudju "reliquisque Zivjelo i stanovni5tvo
autohtonog podrijetila nodelmatske etnidke pripadnosti, o demu smo na
drugom mjestu takoder pisal,i i dali svoje vorzije nekih mnogo nanijih
pov,ijesnih dogadaja.t3

. Iz istih razloga i spomenu Isse na tom mjestu pokusali smo dati

nesto dnukdiji smisao q{ onoga sto bi taj ob,lirk (toponkn) >>gram,atidki<
imao predstavlj,ati. Im,ali smo na u,mtr,.pri;'e svega, trad.ioionjnu praksu,
evidentnnr u a,ntidki'rn izvorima, da se toponimi desto izraiavaji etno-
nimski, tj. ,imenom njihovih stano'rrnika (Skodrinoi za.skodra,- Lissitqi
za Lissos, Rhizonitai za Rhilon, pharioi za pharos, Issaioi za, Issa i d.r.),ra
a i 'obratn'o, pa smo i Issi u tom pasusu 'cuatova teksta dali isto zna-
denje.koje-je toj negdasnjoj sinakudkoj nasedbini dana i u spomenutom
salonitanskom reskripturs - natpisu pisanom gndkim jezikom - u ko-
jemu je sumiran rezu,ltat poslanstva isejskog polisa, srod.inom istog
stoljeia, prokuratoru
J,uliju Oezaru,u dkvilei,u. U nst
odnos
bilo konaponirano - , kao i Epetion, pa i grdki iivalj u salo,
nitans,kom podrudju, dini s
ilj3::iffi,?*Tiil; r#T:'ill#lt'"1
Moglo bi se wdje jedino postaviti pitanje, zasto i cezar umiesto lssa
ne pi5e Issaei, no odgovor bi m,ogao glasiti da je kao pisac preferirao u
svojim >rKomentarima< diste toponirne (Apoilonia, Dyrrachium, oricus,
salonae i .dr.), rjede se koristeii od njih izvedenim etnicim,a. U forrnu-
lacijama koje cezar daje govoreii o oktavijevim postupcima,u od.nosu
na sve etnidke grupacije u salonitanstkom podrudju, poselb,no gradirajui,i
razne oblike njegovih utjecaja da se anuliraju tradici,onaLne veze sa su-

49
Sl. 2. Plan salone (longae saLonae")prema E. Dvgweu l: >porta Graeca<,.3:
zapadnavr ata(porta, porta'Andetria*), ei {v
{ffi !'t{r,l *1,R'*mirig*i:

protnirdkom stranom (cezarom) - >concitatis Dal.matis<, >IssAm

a caesaris amicitia avertit<< - vidi se kako je Fompejev l,egat
jg{,an nadin postupao prern'a ner,imskom elementu*a na artr,li preina
ry
rimsk_im'gradanima, koji s'u u svojim ruJkama imali to tvr,do jidiansko
upori5te - oppidum, s organizira,nim rkonventom graclana,u nje-rnru(>con-
ventum.,.9um nequep o llic it at ionib u s neque d enunt iat i-
one periculi permovere posset...<)T. u ivakakotrebauod,iti
elemgntg isejskog,nap,uritanja politike potvrdene u Akvilejri 56. rgod. pr.
n. e.- koja se temeljila na tradi'cionalnom prijateljstvu isejsko,ri,irskom,
a u kojem je ovaj posljednji protagonist, aa[at<o,,bio sam Jutije cezarj
tada-neosporavani predstavnik Rima u odnosim,a prema barr6arskom,
nimskom pa i
"helenskorn< Ilinilsu.
Shvaiaj,uii, dakle, tako spominjanje I s s e, u kontekstu sa svi,me
Sto je naprijed redeno, ne vidi,rno razloga ni nakon Clairmontovih re-
zervi i nes'laganja s nasim tumadenjem toga toponima (tr f,r.rnkciji etno-
nima), odustajati od svog vitlenja problema, napominjuii, ako je to
nuZno, da je sasvim I'ogidno pretpostaviti da je isejski polis u cjehni
(dakle Issa), sa svim svojim dis.lociranim dijelovima - potkoloniJama
i sl. - bio uv'uden u konfrontaciju s cezarom, koja je u salonitanskorm
@rudju doiivjela svoju punu realizacij,u. Rim - ovaj pu,t suproirna,
Pompejeva, strana - pos'l,uzio,se stantrn isprobarnorn ,maksimom >drivide
et im{'era(, pa je viSeslojni Zivarlj toga podn:dja, Delnaate, risejske Grke
i rimske gratlane (konvent) razliditim forrmulama vnbovanja ili pritisaka

50
 razjedinio, osigurav5i prvom taktikom potpuno imuniziranie del,matsko-
,isejstko,giivlja, da bi sva Zestina vojne akcije (obsidio ei oppugnatio)
bila koncentr,ira'na na oppidum, naseorbinu rimskih grad.ana,,konvent.
lz cezar'we specifikacije etnidkih odnosa i naseob,i'nske situacij,e u
podrudju salonitanskog zaljeva, u koji se s njegove istodne strane s,lije-
valo glavno korito, s nizom krivudavih rukavaca, m,ale no vodom obilne
{jeke, kojq u grdkih pisaca pored nazi,ta Salon irna, rnoida, i driugi,
Salangon (}il,ayyav),Isa a u fadiciji, u novije vrijeme osp'reno, i latin-
sko ime lader, dini se neospo.rnim da moramo radunati J barem dva, u
susjedstvu nastala i rasla naselja, od kojih je svakako jedno spominjani
delmatski intverov (da li istodobno ,i s ti,pidnim delmatskim giadinskim
i<arakter,om?), a drugi rimski oppidum sa zivljem ,organizirarrim u kon-
vent g,railane. Ne Zelimo insistrirati ovdje na po,l,oZajujo5 jednog >bar-
barskog" (ilirskog) naselja, koje je m,oglo biti kako'uz donji ,ili ired,nji
tok rijeke Jadra tako i na pristupima vranjidkog poluo;to,ka,gdje je bilo
prethistorijskih nalaza iz starijeg ieljeznog do,ba,no isto tako i na nekom
dru,gom dijelu kasnijeg salonitansrkog agera, pogiavito na j,uZnim padi-
nama Kozjaka, svakako u neposrednoj blizini uZe salonitanske re,gile.te
Veoma je vjer'ojatno da isejski Grci nisu imali svog vlastitog nasel3a u
sal*qtiB4gbeepe.dl+qi,L€gqe!.ft -i
u h,petiju (potkolonije isejske), nego da su Zivjeli, vjerojatno uZe grupi-
rani, u,nutar delmats'kog naselja, kako je to ,bilo i drugdje na jadranskoj
obali (pnimjeri Dirahij, Doklea, Rhizon, Narona i dr.). U toj delmatsko-
-isejskoj konvivenciji oni su razvijali i njegovali svoje kulturne
tradi-
cije, religij'u i jezirk i postupno stjecali pravo sudjelovanja u lokalnoj
upravi i u dn-lgirn funJcoijamalT koje je jedno takvo miks,irlirsko naselje
mqglo razviti. Kontakti pak s naseljem Sto su ga u njegovoj blizini os-
novali i razvi,li rimski gradani (conventus civium Rormanorum.) nis,u mo-
gl,i trajno imati hostilni karakter, kao za Cezanova namjesniitva, pa su
nerijetko poprirnali i prijateljske susjedske oblike, dto se ogledi i u
gndko-i'lirs,kim ili grdko-rimskim imenSkim sintagrnama (onornastibkim
formulama) na saduvanri.mnatpis,ima.l8 Ono, metlutirn, Sto do sad,a io,5
nije uspjetro oibjasniti, to je, kako je do5lo do urbanistidke in

no;noai irme salona i salonae, vei prema torne koja je tr.adicija pre,
vladala. Nema srrmnje da je na propagiranje,prvog naziva utjecali dinje-
nica Sto je ne5to kasnija dedukcija odnosno osnutak ,kol,oniie (rirnsktih
gratlana),1ekoja je dala definitivan pedat rimskoj v,lasti i rimskom ka-
raktenu tog izvorno slozenog naselja, bila oznadena tim toponimskim ,ob-
likom, koji je vei odranije nos,io i spominjani oppidum. Zanimljivo je da
sam conventus (civiwm Romanorum/ nije oznaden tim o'blirkom imena,
nego onim ,Sirim" - Salonae - no ipak u sintagmi koja t1aii tumade-
nje u smislu njegova postojanja u sa'lonitans,kom p,odru(ju (conventus
salonarum odnosno c. salonis).2oItad je rijed o ur.banistidkoj integraciji
dviju ili v,iSe Salona moramo otkloniti bilo kakvo mehanidko poveziva-
nje triju dijelova (po Dyggveu ,,tres urbeso2o"velike Salone - >longae

)1
Salonae" - kako ih je spomenuti autor prostorno, a i kronolo5ki, defi-
nirao, iako se ni takve pretpostavke ne mo,gu a priori odb,aciti, jer je
jasno da je ta integracija nastala na osnovi vei postojeiih naselja irli
s ub urb i j A, koji su se podeli naglo razvijati, a vanjske op,asnosti
(pokreti germa'nskih plernena i grupacija) potatkle su brze odluke ,o nji-
hovoj za5titi odgovaraj,uiim fortifikacijarnia.
Ranija mi5ljenja istakla su vei da je Salona republikanskog doiba
bila u granicama onog sredi5njeg dijela kasnije vslike salone ("uribs
\:etus<, >u. antiqua<), mada je autor tih naziva u ,kasnijim svojim rado-
vima, pa i ,u neoibjavljenoj joi grad,i, pledirao i za jednu Sa-
lonu.21 (rur,bas Gr:aecau)u tim istim o,kvirima, Sto bi po takvoj"grdku
interpre-
tacijti - grdki grad, ,pa rimsko-republikanski grad - imalo kronoilo5ku
vrijednost. Nakon posljednjih istraZivanja, rkoja su ,donijela i nske nove
rezioltate u fortifikacijskom sustavu tog prvorbitnorg naselja, jori smo
bliZe prepoznavanju te kvazi.kvadratne aglorneracije u danim opisima
Cezarovi,m i njegovu identif,iciranju sa spom,injanirn utvrilenim naseljem
rimskih graclana (oppidum). To b'azidno naselje iz .Cezarov,etopografije
salonitanskog podrudja po nasem sud,u i nede biti bilo tako nepravilna
obrlika, p,osebno u juini,m svojim d,ijelovim,a, koji nisu neminovno rno-
rali, u vrijeme o kojem,u je rijed, slijediti i onako nestale linije obalnog
ruba, pa bi se uz skraienu juZnm fr:ontu obllkom jors vise pribliZilo blago
trapezoidnom detverokutu, gotovo ikvadratu. s obzirom na to da je taj
detverokutni areal prava jezgra kasnije velike Salone ("longae saronaeo),
nemiaovno se nameie i'deja o jednoj takvoj primarnoj detvero'kutnoj,
kvadratno j Saloni.22Ta 'Salona q,u,adrata*birla bi, dakle, Dyggveova
>urbs vetus<, >u. antiquau, .odnosno ,u. Graeca*; o nepodoibnostii povi
jesnoj neopravdanosti tih naziva vei je bi,lo rijedi. Toj ,kvadratnoj sa-
loni< rnogao bri se na osnovi jed'nog podatka iz cezarova op,isa opsade
grada (oppidum) suprotstaviti eventualni poliigonalni - peterokiutni -
oblik gradskorg prosto'ra. Kad je, naime, ,salo,nitanski,konvent, tj. rimski
gradani, od'ludno dao do znanja oktaviju da ,ga ni obedanja ni bilo kak-
va prijetnja neie o,d,bitriod vjernosti cezaru, >octavius q u i n i s castris
oppidum circumdedit .. .". Zalto je Otktavije opsad,u zamislio tako da
grad (oppidum) optr<olis pet tabora kad je taj imao samo detiri
strane, opasane bedemima? Mozda su ipak ti tabori - ukolirko doista
broju pet treba pokloniti vjeru te ne spada v tzv. ,rlooi ,communes( -
bili i dn-r,k6ije, m,oZda dubinski, rasporetlen,i, na Sto bi mogle aludirat,i
Cezarove rijedi koje se odnose na opsjedn,ute grailane. Oni su, naime,
iskoristiv5i povoljnu priJ,iku, u protunapadu i juri5u redom napal,i jed.an
tabor za drugim i pri,morali opsjedatelje da se povulcu na brodovlje i
napuste salonitanski zaljev (...in proxima octavii castra irruperunt.
His expugnatis eodem impetu altera sunt adorti inde tertia et quarta et
deinceps reliqua omnibusque eos casris expulerunt..."). Neo,sporni su,
u srakom sludaju, sjeverni i istodni ;bedem - po neobjavljenim rezulta-
tima Dyggveova istraZivanja i zapadni bedem s tzv. >porta Graeca. - u
fortifikacije juZnog kri,la naZalost nisu toliko ,poznate d.a ibi dale odgo_
I'or na pitanje, imamo li i tu radunati na ,o,bidanpravolinijski potez ili
ono ostavlja moguinost iza dnaga rje5enja.

1)
 t

ksulglu quadrata. irnala je, ne samo po onome $to ,doznajem,o iz

Cezarova teksta, nego i po Ziv,im svjed,odanstvima svog izvornog ga-
bar,ita, bedeme koji su definirali njen perimetar. Istodni ibedem i sada
je, relatir.mo, dosta dobro saduvan, no posebno mu je karakteristi'dan
sjever,ni dio, tkoji ide do gradskih vrata,,zvanih )porta Caesarea..23Be-
dem je graclen od masivnih b,unjastih i pravilno usmjerenih blokova, s
vanjskim i unutarnjim licem, medu,kojima je ispuna od zem,lje i sitnog
lomljenog kamena. Nastavak toga ,bedema, juZno od spomenutih grad-
s,kirhvrata, ne5to je drukdije konstrukcijske tehnlke: njegovo unutarnje
lice oblirkovano je manjim kamenim blokovima, ravne povr5ine i veza-
nih, i sada vidljrivim, malter'om. Ta okolnost govori da vjerojatno ne
pripadaju istoj gradevnoj fazi, Sto ddkazuje i ne5to drukdiji oblik vanj-
skih bunj'a, koje su u sjevernom traktu kraie i visodije o'd onih u j'r.rZno-
m,e.zaDa li 'u tome treba vidjeti samo dvije gradevne faze bedema, koji
je s istodne strane Enifio oppidum, ili su se tu, namjestu gradsrkih vrata,
u sada5njem orbli,kugradenih u do,ba Augusta,2ssastala dva bederna koji
su pripadali ,dvjema raziidi,tim urbanim aglomeracijama? Pitanje se
spontano nameie, ali na nj nije lako o,dgovoritri.Treba pri tome ,imati u
vidu i dinjenicu da u zapadna vrata ("porta Caesarea"),pod pretpostav-
kom da je oppidttm ("Salona quadrata<) silazio do same morske - ili
rijedne? - obale, neprekidno ekscentridno smjeitena,bez obzira na na-
glaSavanu .tradiciju predurbane komunikaci je Epetion - Tragyrion, ko-
ja je tu od ranije postojala.
Tragajuoi za sjevernim bedemom te stare (najstarije?)
-ar,heologaSalone, koji
nije bio vidljiv, ali ie Buliiu i starijoj generaciji mrorao biti
p'oznat, ier je bio Zrtvovan i oburhvaden recentnom gradnjom seo,ske
ceste koja je svjesno provedena smjero.m bedema te ih je ,njena po,dzida

P@kTlx (AEfAfr-EA

&g
ww ltl
'==i
6rdKr
S1. 3. Dio istodnog bedema prvobitne Salone (,urbs vetus<) s grads'kim vrati-
ma - >porla Caestu,can - i ugaonom kulo^m,.prema skici E. Dyggvea iz nje-
gova arhiva u Splitu.

potp'uno prokrila, otkril,i smo ponovno njegovo juZno lice, graileno od

d'ugih i masivnih, takoder bunjastih, blokova. I taj sektor bedema gra-
den je s dva lica, koja, kao i onaj istodni, dijeli dosta siroka ispuna sa
slidnom zemljano-kamenom gradom. Vanjsko ,lice bedema gratteno je,

53
medutim, od poveiih, no znatno manjih kamenih blokova, od onih koji
karakterizilaju njegovu r.rnutra5nju fasadu - prqma gradu - i to s
posve glatkom povrSinom i vezanih ivrsto malterom (!), dakle sasvim
obratno od strukture juZnog dijela istodnog 'bedema. Normaho bi, da-
kie, bilo pretpostaviti da je tm rijed o j'uZnom obrambenom be'dsnu
nepoznate urbane aglorneracije sjeverno od toga, utoliko prije Sto se
on i nalazi na granici dvaju razliditih nivoa terena, koji tu podinje pa-
dati prema jugu. Ne s,meta tol,iiko dinjenica da je tu "unutra5njeu lice
bedema - prema gradu (oppidum) - zidano s b'lokovima u tehnici ,bu-

Sl. 4. Dyggveova,urbs vetLts<- Salona ,quadratao s oznakom mjesta istra-

'zivanja ("4)i poloZajem otkrivene kule. Crt. M. Rendii-Miodevii.

nja< koliko to da njegovo (?) vaajsko lice, za koje je tehnika >bunja,"

ne samo l<arakteristidna u ovom jadransko.m pojasu, od mnogih ranijih
jo5 vremena, nogo i opravdana i nuZna, nije tako graateno, nego tehni-
kom koj'om je salonitanski majstor, veiinom zidao unutra5nje dijelove
fortifikacija. Dakako da se i t'u istraZivadu namedu odreetena pitanja, u
prvom redu to da li je taj, u fazi koja nas zanima - Cezarovo vrijerne
- sjeverni bedem, koji je s te najosjetljivije strane Stitio oppidr.4m, mo-
gao u jednoj ranijo.j fazi, prije njegove eventuahe trans,formacije i ob-
nove, sluZiti kao j,uini bedem nekog dr,u,gog utvrtlenog salonitanskorg na-
selja? Poznato je da je taj bedem, koji je izgrattren s tzv. predgraci-
ma (dZepovima), rad,i tak5e ispure i njene dvrstoie, doZivio joiS neko'liko
kasnijih faza, od kojih je glavna bila ona iz 2. stalje(.a kad je sasvim
dmgom tehnikom - sitni kr$ s oibiljem maltera - bio podignut novi be-
dem, koji je Stitio ditavu Salonu ("Iongae Salonaerr), s obiljem,kula koje
su i same doZivjele ponovne transformaoije. Frigodom provedene revi-
zije i na povr5ini istodnog bedema ustanovljeni su slid"ni pre'dgraci, Sto
pokazuje istovjetnost gradnje ,odnosno jednu ,od zajednidkih kasnijih
faza rekonstrukcije starih bedema. Potrebno je napomenuti i to da isto-

54
dn'i bedem s unutra5nje strane, pri svom zavrSetku, u sjevernom dijelu,
pdkazuje joS jedan, zasada nerazja5njivi dodatak, ne5to poput pojadanja
ili ostatka nekog drugog, modda ranijeg (?) bedema graalena u istqj
tehnici jakih bunja, koji s prvim nije sasvim paralelan. To, kao i jo6 niz
detalja, koji se ne dadu uklopiti u neku jasnu fortifikacijsku shemu, dine
od ovog sjeveroistodnog ugla grada (oppidum) zanimljiv ur,banistidki
proiblem, diju genezu u ovom dasu jo5 nije tako jednostavno ni lako raz-
rije5,iti. Potrerbna su jo5 daljnja sondiranja, kako u spom,enurom pro-
storu tako i u prostor,i'ma is,todno i sjeverno od toga, u kojima po na5em
dubokom uvjerenju leZi rje5enje zagonetke oko iociranja naselja koja
su s konventom rims,kih gradana (oppidum) dinila sloZer'..uaglomeraciju
- Salonae.
NaSa spornenuta istraLivanja donijela su na vidjelo jo,S nerke ne-
poznate dinjenice i rezultate. Prije svega, otkopana je poveia ugaona
kula, detverokutne osnove, koja je graalena u slidnoj tehnici kao i oiba
bedema koje je Stitila, iako su primjetne i neke kasnije faze obnove,
dije'lom i u drugom materijalu i tehnici. Njeni dijelovi bi,li su od ranije
vidljivi s istodn,e strane, ali samo u temeljnim ostacima koji nisu do-
pu5tali jasnu sliku niti su pruZali sigurnu moguinost restitucije. Dokaz
je tome i ovdje priloZeni Dyggveov crteZ, osobito ako ga usp,oredimo s
crteiom koji je rezultat naSih istraZivanja. Kula je tu - ,mada grailena
\<ao corpus separatum (l) - ,u odekivanim proporcijama, a i poloZaju,
koji odgovaraju tako masivnim bedemima izvan kojih ona, logidno,
strSi. Njena je struktura ne5to drukd,ija od sporaenutih bedema, jer do,k
su oni gradeni dvostrukim zidovima - dva lica - kulni su zidovi jed-
nostruki, ali svejedno masivni. S juZne strane, uz sjeverni bedem, ot-
kriven je prolaz, no pitanje je da li su to doista bila vrata (do njih se
moglo penjati ram,pom) ili, Sto je manje vjerojatno, prozor. U kuli je
nacleno vi5e kamenih kugli, valjda za izbacivanje katapultima, Sto ne-
sumnjivo,pokazuje da je in-raiaodredenu i praktidnu funkciju. einjenica
,Ja je ustanovljena ova, zasad jedina, ugaona kula ,daje sasvim ,opravda-
no naslutiti da je i na ostaiim uglovima detvero,kutno oib,likovan,ihbede-
ma ("Salona quadrata<) - ako nije osnova grada bila petero,kutna --
bilo jo5 tri takve kule. Nije nam poznato da li je i sa strana gradskih
vrata bilo kula, jer one, poiigonalne osnove, koje flankiraju istodna
vrata (>porta Caesarea") nisu tu izvor:ne, nego kasnija Augustova rekon-
strukc,ija; one pripadaju Augustovoj rekonstrukciji vrata, a moZda, ka-
ko je naprijed spomenuto, znade i ne5to vi5e od toga (u funkciji vodo.
voda?).
Ustanovljenje, mada zasad sam,o jedne, kule iz toga vremena, mi
;enja znatno sve ranije spekulacije i interpretacije cezarovsrke salone,
koja da je rbila bez ,kuia. To se zakljudivalo i opet na tenne,iju opisa
opsade grada Sto ju je proveo Oktavije. Cezar nam o tome prida:
c e l e r i t e rc i v e s R o m a n i l i g n e i s "SerJ
elfectis turribus his sese
rnuni e r unl...<<, Sto bi bilo trebalo zna(iti da oppidum ni j e imao
bederna. NaSi su rezultati do ,kraja opovrgnuli to mi5ljenje, iako ne bi
sto,ga trebalo uskratiii vjerodostojnost piscn, jer su i pored rijetkih,

55
 $
fi

4t

F
ttl
I
Z= -o =s
out
=aE
iE
6 og
Fl lrl
o
1
(t) 3

mu - Salona
- njegovom
s1ffi
sl. 5. Novootkriveni dijelovi u sjeveroistodnom uglu u salonitansikom oppidu-
"quadrdtao _- s 6znaienim poloZajem voaovoaa i
prvobitnom
- pris'eUno
konstgu!:ijog _(N: .novbotkriveni sjeverrri bedem).
,Crt. M. Rendii-Miocevrc.
 svakako kamenih, kula (pretpostavirno da su sve bile i izvedene) bra-
nitelji mogli d,odatnim drvenim kulama pojadati svoju obrarnbenu moc.
Bedemi s ku,lama bili su, rLZ osnovnu orbramjbenu funkcij'u koja i,m je
bila namijenjena, barem za duge opsade grada, i prozor gradanima, koji
su bili zaloteni unutar njihova neprovidna pla5ta. Bilo im je, stoga,
dop,u5teno, uza sve opasnosti koje su vrebale, pro,Setati njihovim Setni-
cama i udahnuti svjeZi zrak s kozjadkih i rnoso,rskih vrleti ,koji ,i danas
osvjeZuje prostor zagu5ene i zagadene salonitanske aree. No, taj njihov
uobidajeni izlazak na bedeme dugo opsjedana grada bio je, prema za-
misli branilaca, i taktidki dio varke koja je prethodila naumljenom, a
i'uspjelom, kontrariapadu i jur:iStr na tabore neopreznih i usp,ravnih op-
sjedatelja. Evo kako Cezar opisuje tu zavr5nu fazu dugotrajne opsade
grada: >et longo interposito spatio cum diuturnitas oppugnationis neg-
legentiores Octavianos effecisset, nacti occasionem meridiani temporis
d i s c e s s tet o r u m p u e r i s mulieribusque in muro dispo-
s i t i s, ne quid cotidianae consuetudinis desideraretur, ipsi manu
lacta. . . in proxinta Octavii castra irruperunt.<
spomenuta istrazivanja dala su jos jedan zanimliiv rezultat vaian
za paznavanje kako fortifikacijske strukture kasniiih bedema veli,ke
Salone tako i unutrasnjeg funkcioniranja opskrbe grida pitkom vodom,
kao vaZne pretpostavke cjelokupnog komunalnog s,ustava.vee
3e oda,vna
poznato da je salona bila do,bro opskrbljena vodo,m i ,da ie zarana d.o-
bila vodovod ikoji je od izvora male rijeke Jadro najvecim dijelom te-
kao podzemnim kanali,ma, a osobito zadnj,om visokom terasom kasniie
"velirke Salone" do todke gdje su novi bedemi, pod pravi:m kutom, skrl-
tali prema jugu. Ti bedemi bili su dakle istodobno I u ,funrkciji nosada
glavnog vo,dovodnog kanala koj,i je prenosio izvorsku vodu u ju,Zne,
stare, dijelove grada. Dio toga kanala kao i ditave te vod,ovodne kon-
strukcije bio je, i sada je, vidljiv na dijelu kojim kr.oz tzv. >porta sub-
urbana<26 prolazi cesta Sto, iduii novim, istod,nim, dijelom grad.a, tz_
bija na ta vrata i nastavlja prema zapadu, izvana, flarlkiraiuii sieverni
bedem srediSnjeg (oSalona quadrata() i zapadnog, novog, Oiiela
Salonen. "vetike
juZnog lica sjevernog bedema starije gradske jezgre
_ Oslo,badanjem
("S. quadrata<) i ugaone kule, rkoja samo blago izlazi iz te linije, pri-
mijetili smo da izmeitu kule i spomenutog ,bedema, no jo5 uvijeli u
njegovoj strukturi, izvire kao tampon, poput pilona, jedna uLa zidna
povrsina, dija je tehnirka zidanja drukdija od one primijenjene ,kod zida-
nja samiLhbedema. Da,ljnji nalazi donijeli su i rje5enje pro,blema. Gor-
njom povrsinom saduvanog djela tog stranog tijela u sistemru fortifi-
kac'ija tekao je kanal vodovoda koji je, do,iav5i tu ,do kraja moguinosti
protjecanja u ravnoj liniji, jednom improviziranom )trompom< u bla-
gom luku skretao prema istoku prebacujuii se na istodni bedem staroga
grada (oppidum) kojim je dalje tekao prerna jurgu, dapade, kako s,u
tragovi konstrukcija pokazali, u dva 'kanala. Novootkriveni di,o vodo-
voda, izmeclu,kule i sjevernog bedema, koji je bilo moguie pratiti samo
nekoliko metara prema sjeveru (ostalo je jo5 pod recentnom cesto,m),

57
saduvao je jo5 bio svoje osnovne ,konstruktivne karakteristike - lateral-
ne kamene p,l'ode, koje su nekada bile pokrivene ravnim masivnim plo-
iama Sto su tu vei bi,le nestale. Kanal vodovoda bio je obi'lno ispunjen
sedrastim ta,logom od vode koja je tu nekada tekla, a natnazi te iste
sednaste mase vide se 'i po d'itavoj vertik'alnoj povr5ini "pilona" koji ga
je tu prihvaiao, dapade i po zidovirrla kule, 5!o je odito znak da je
voda d,rlgo curila iz kanala, najvjerojatnije ba5 onda kad je vodovod s
bedemima koji su ga nosili bio oSteien i ,izvan prave uporabe, a rnoZda
jo5 i nakon napu3.tanja grada pred barbarskom najezd,om u prvim de-
setljeiima 7. stoljeia. Ista je pojava v'idljiva, i to ,u m'nogo urazilijim
primjerima, u sklopu istodnih vrrata stare Salone (porta Caesarea), koja
su u nekim svojim dijelovima bila potptrno izgubila svoju primarnu
funrkciju. Pjedadki pro,lazi su tu f,ormalno ,zatrpani i ispunjen'i torn sed-
rastom masom, rkoja je curila,iz vodovoda ito je tekao iznad lukovavt'ata.
MoZe se, dapade, pretpostaviti da su i 'osmerokutne lkule, pop'ut malih
rezeruoara koji su bili nad njima i iz kojrih je vo,da negda te'kla u monu-
mentalni ni,m,fej s nutarnje, juZne, strane vtala,n sluZile neko do,ba
takotler ,kao castella equae, odakle se voda da'lje raznosila sistemom
odvodnih kanala, cijevi i s,l. u pojedine dijelove i detvrti grada (tragovi
takvorg jednog rezervoara - nim,feja - vide se i danas dak u vanjskorn
pla5tu salonitanskog teatra). Kad danas razmi3'ljam,o o funkciji tog sta-
rog bedema koji je neprirodno dijelio naras,l'ignad - Sto se nije na isti
nadin o'drazilo 'i u pretpostavljanim njegovim zapadnim dijelovima, gdje
se negda5nji oppidum takoder spajao s novim zapadnim sub,unbijima
(Dyggveova ,,urbs occi,dentalis<) - ne moZemo se oteti dojrmr da je on
saduvan zahvaljujuii upravo toj njegovoj sekundarnoj funkciji, tj. da
je on tada u velirkoj Saloni zapravo bio samo nadzemni alkvedukt,28 s
kulama - rezervoarima, koji je gradu, koji se stepenasto spuSta prema
jugu, bio neophodan. JoS je jedan rezultat ovim istraZivanjima postig-
nut, a o'dnosi se na snabdijevanje 'izvorskom tekuiom vodom zapadnog
dijela veiike Salone. Uz sami sjeverni bedem, s unutra5nje strane grada,
i5ao je tahoder jedan rukav vodovoda, za koji su ibi'le izgraelene nistke
substr,r.rkcije,jer taj vodovod tede istom terasom, istim nivoom bez pa-
dova, pa je tehnidko rjesenje njegove konstrukcije bilo znatno ilakse,
dak se na neki,m mjestim'a u istro5enorn dijelu vide ostaci kanala koji je
tekao bez subs,trukcija, na obidnoj zemlj,anoj podlozi.s
Kameni koji je, pone5to neorganski, bio ukompo,niran u si-
"pilono
stem sjevernog gradskog'bedema samo je jedan u nizu visokih pilona
koji su dinili sustav nadzemnog akvedukta posebne tohnidke konstrru,k-
cije, po kojoj su vodovodni kanal nosi'le veoma velike i debele lkamene
plode Sto su zamjenjiva,le tradicionalnu ulogu lukova kod slidnih kon-
strukcija. To je joS jedan prilog tvrdnji da je Sa'lona imala, zahva'
ljujuii blizini izvrsnih kamenoloma, jedau drukdiju tradiciju u grailevi-
narskoj tehnici,3okoju,karakteriziraj'u veliki, i po rnekoliko metara dugi,
blokovi, koji su ponekad izaz'wali zabunu i stvaranje teza ikoje, po na-
Sem uvjerenju, nisu imale rea;lne osnove. ,Spomenuti salonitanski vodo-
vocl - njegov nadzemni dio s utvrdenim ritmom visokih zidanih pilona

58
- posluzio je kasnijim graditeljima novih gradskih bedema -
zapadni
bedem istodnog dijela grada - kao kos,tur bedema koji je nastao jed-
nostavnom isp,unom meiluprostora, ,i ito je i sada ,uodljivo gledajuii
ne samo razliditu tehniku tkiva toga bedema nego i pravilne vertikilne
linije koje te pilone diferenciraju od ostale zicine mase. Jedan >inter-
kolumniju nije bio ispunjen u dijelu ispod vodovodno,g kanala, jer se
htjelo, kako je naprijed redeno, osigurati cestovnu 'komunikaciju rkbja je
posto;iala i prije gradnje bedema ("porta suburbanau). Tako je sa,loni-
tansko graditeljstvo ostavi'lo jo5 jedan dokaz svoje nerijetke originalno-
sti u svim aspektima graditeljs,ke tehnike podevsi od najranijih dana
do kasne antike i zadnjih dana Zivota grada.
Nemamo ovdje moguinosti nastaviti raspravrjanje i o un,utrasnjim
-
karakteristikama salonitanskog ranog graditeljstvi i urbanizma. Nastav-
ljaj'uii na Dyggrreova preteZno sondaZ'a istrazivanja, u kojima je tra-
sirao salonitans,ki forr.lm s glavnim prateiim objei<tima (hramovima i
dr.),31nastavili smo od,mah u prvim poratnim godinama rad na tom
urbanom prosto,ru, koji je za vr,ijeme rata i o,kupacije bila uzela u sis-
temsku olbradu talijans]<a arheoloska misija na dblu s L. c"err'om, koja
j e p o t p u n o o t k c - r p a l ka , m p l c k s t z v .
\apitorija irreltc druge objekte u
podnuiju foruma (jedna kasnoantiikE-turrijainica i dr.).i2"Otkrili smo
tada, sjeverno od foruma, a u punom rkontinuitetu s niim, velike forum-
ske terme, zapravo ranoantidiki bcrlenunt,.kako ga spominje jeclan dje-
-baienuma
lo'midno saduvani natpis - koji spominje rekonstrukciiu --
r-i,graelen,kasnije u plodnik ulice (glavno,g odvodnog kina,la sto je te-
kao Siro'kom ulicom sa sjevera prema j,rg.-r - crtrclo maxi,tus).3i t" .t
terme, u svom istodnom dijelu, bile ujedno i prvi uopie istrazivani
oibjekt antidke Salone, dije je otkopavanje zapodeto jos ranih dvadese-
tih godina proslog stoljeia (Fr. Lanza). clairmontova istraZivairja u tom
sel<toru tre,bala su unijeti nesto viSe svjetla u topografiju rane Salo,ne.
ona s,u u tome djelomidno uspjela, jer su, 'uz ostaio, u istodnom dijelu
forurla, u kontinuitetu sjevernog trijema, iznijela na vidjelo ostatke
konstruikcije 'koja je, dosta vjerojatno, identificiran a kao curia.3af{o. ob-
javlj'ujuii rezultate svojih istraZivanja u citiranoj m<lnografiji (Excava-
tions at Salona) unio je spomenuti autor svojirn interpretacijama vaZnih
ambijentalno-urbanistidkih,kompieksa, posebno u podrudju sjeverno od
foruma, mnogo nejasnoie i zbrke, posebno svojom definicijom nekakvog
"sjevernog forumskog prostora( ("Forum North site"),31 iz koje nije
jasno ni Sto zapravo smatra forumom ni kako c.bjaSnjava dva meflu-
sobno povezana - iako arhitektonskim zdanjima (balneum i dr.) * po-
vezafia prostora. Posebnu je nejasnoiu unio interpretiranjem monu-
rrerrtalnog ulidnog ulaza u zgradu balenuma, sjeverno od foruma (nasa
istraZivanja!) - reprezentativnim pristupom forrm,u! 136
einjenica je da pitanjima ranog salonitans,kog urbanizma, koji je
u kasnijim stoljeiima bio roiiko ,i koncepcijski mijenjan i dozivljlvio
svoje radirkaine transformacije, jo5 trebJ pot t^"3ui; -nogo painje, uz
nuina daljnja istraZivanja. To jo5 nije uspjelo objasniti ni, svakako,
jednorn od najboljih poznavalaca salonitans.kih spomenika E. Dyggveu
niti kasnijim nastavljadima njegovih istraZivanja, posebno u podrudju
foruma, koji je gotovo ,organski bio povezan i sa zgnadom teatra, o ko-
jemu takoder jo5 nije izredena posljednja rijed.37 Dyggveova je velika
zasluga Sto je u urban,oj strukturi uspio (?) izluditi prvobitnu gradsku
jezgru - na5u detver:ok;utnu gradsku areu (rSalona quadrata") - koja
daje solidne osnove za nastavak urrbanistidkih istraZivania. Ova, svaka-
k o . i o S m n o g o o b e i a j u , n o n e u s , m i s l ud o s a d a 5 n j i hp o v i j e s n i h
Dr-g;*'eor'ih interpretacija, a ni.ti urbano.arhitdktonskih ikoncepcija koje
nam je sugerirao Ch. W. Clairmont.

BILJESKE

I D. Rendi6-Mioievit, S_qlqngdpr6s les sources antiques et qtrestion des

Grecs,salonitains,L c., str.23. i d.
z IstraZivanja pod pokroviteljstvom i u kolaboracirji Jugoslavenskog insti-
t.Lrta za mettunarodnu tehnitku pornoi (Beograd) i Smithionian Institution
(washington,9.9), a u n_eposrednoj organizaclji Arheoloskogmuzeja u splitu,
vottena su o,d 1969.do 1972.99d.,.a nakon toga ,u dkviru istrfuivailiih planova
;\rlreolqSkog_.j,nstituta (kasnije A.rheolo5kogodjela Centra za povijesne zna-
nosti) Sveu'dili5.tair.rZagreh,u.
: Disput. Salonit., o. c., str. 29. 1 d.
a O tome v. na5 rad
doba- Jadastini<, "Prilozi etnografiii i topoerafii,ina5e obale u staro
V j e s n i k z a a , r h e o l . -hi i s t : d ; l m ; t . , 5 2 , 1 9 3 5 - 1 9 4 9s, t r .
1 9 .i d .
s
QOiirnije o njima M. ZaninouiC,Ilirsko pleme Delmati, Godi5njak Cen-
tra z,abalkanol. ispitiv., 4, 1966,str. 27. i d. i 5, 1967,str. 5. i d.
6 Usp. C. Iulii Caesaris Commentarii de bello civili. edidit G. Th. paul.
editio rninor, Lipsiae- Vjndobonaeet Pragae,1893.
7 Isti (greciiirani ?) oblitk pozna i Kaiije' Dion, 42, 11. i 55, 29, a dolazi i
].rgdbizantskr\pigac.g \Zonara, 12,32;Fonst. Porfirogenel, De admin. irnp.,29,
30), iako veii dio istih autora upotrebljavaju, kao i neki drugi (Apiian, Stefan
Bizantinacf .{tl i oblik na -ona; v. A. Mayer, Die Sprache der dtt"enillyrier,
Bd. I, Wien, 1957,str. 291.s. v. Salona. Ime Salon noii u Anonimusa iz Rdvene
(IV 16 -.212,l) rljgt_q,zak_oju_je'trad,icija vezalaime Jader koje spominje
LliL-o", Pharsalia, Iy 4q4.i {.). O tome - posebno o no\roj interpretaciji tog
,hidroni'ma" - v. M. Sui6, Lukanov Iadef (M05) - ri jeka Jadro ili'erad
Zadar?(Diadora8, 1975,str. 5. i d.).
7'To nam je ime ('u obli,ku Tragyrinoi) uspjelo proditati na salonitanskom
natpisu-reSkriptu,u. kojem se spominj,u isejski poslanici Cezaru (v. bilj. 8).
8 O tome govori spo+rnenu,ti natpis koji je vi5e puta obiavliivan i kornenti-
ran. Pisali su o njemu W. Kubitschek, A. Wilhelm, M. Abramii (najkomplet-
:-je i s litelaturom), polpi:sani-- u radrr
Selcna..,u !Ludi aquileiesioffert i a Giovanni "Ricordi aquileiesi netti eirigrati ai
Brusin, Aquileia 1953,-s1r.67.
: i . i M., Strii (v. Vjesnik za arheol. i hist. dalm., XLVII-XLV\I (1924--25)
i::. 1 t O.).
' Disput. Salonit
i970, str.28. i d.
. Star'ljajuii poseban naglasak na tu rijed mislimo na opasku 5to ju je
-b.
-13 r3sr lnterpretaciju lssa : ,salonitanski Isejci (u Cezarovu tekrstu, c.
III.9 s:avio Clt.W. Clairmont, Excavations 1t Salona, Yu,goslavia,Park Ridge,
\=ri Je:s:f i975: >I,n this writer's opiniol, Rendiits hypothesis i,s doomeda
pnon because grammatically, i t i s n o t p e r m i s , s i b l et o r e a d i n t o a n d
i:'3:rsiaie "Issam" to mean "Issaeans residing in Salona"." (str. 36. i d.). O
' . r
- .::i \ ii- :o= u|cnt tekstu.

6U
 Oqt_1f^D!!u-r_!2r!ryat.ae, A,e\p"arar,
..^_]' rj.,fl prsci po.ndkadrabe _Ae),p,acei5).drZimo
izvornijim od pr_
I99.3;,t^T"_-C,11 alternativno ,s prvim _ pa ieriro
ga u oatJern teK.stru tako i rrlpotrebliavati.
^_^^,r^Il"!1,ry'. po$sjetiti,-mz ostilo,_i na rnekolilko trijumfa Sto ih je Rim
prosravro nall(on tes'krh ratovanja s Delmatima, tako 155,i17. i 1g. god. p..
,.
9 ujti su, i vrlo aktivan sudionik velilkom paironsto"aifi;i(";i;f,;".
o-y. goo. n. e.
usranku".,
13vidi rad citiran u bilj- 4. Mada je M. suii,u
svqm radnr. spomenutom u
bilj. 7,.doveo.m.pitanje,tradicionaino iaentiticiranjJ.Iiii6*;; i;d;ru sa sar,o-
T[?"15q1..'tJ"!*,to mora.lo koja se kod. qgkih. pirsaca z6ye Sa]on (Xtitrtov),re auror
Je biti .i jedino.ime, ne ,mislimo da je tinie ozbilj,no
:f,r_
uzormana"l_J9f nasa teza o ilirskinn Jadastirnirna kao prvim poznatim
stanor,nicima
toga podruija i-sudionicima u napadu na novooi.novanir parsku naseobinu ni
oroKu rlvar'u (.Hrraros).usrm sto.se ne moZe sasvi,m iskljuiiti ni identifikacija
s-pomenutog >topo-hidroni,rna<.(?) s dana$njo,rr rijekoni iaaro--- todno "ie
g etccurrtt u naJvecem prgju sl'udajeva od,nosi na s'trseie dijelove
fl1 :"_g^ru
K o rp n a, no nlsu rsasvlm.n-epoznati ni prirnjeri gdje se on doista odnosi i na
tokove voda - treba i.{atjg raounati.,s
iz spomenutpg vec -s.alonitanskog reskripta. ""tno_nfiionnla,Lslini-?rita*C,iv"iJ
Napodnujii uirriid l-os i to au
qalasnJr Jacro ne br bro -kako
Jedlna rijeika na na$oj obali koia bi, istide
Durc, rmaLa dva unena, 3edno domaie,-ilirsko,. i dnugo Spomenut
iemo samo pri'mjer iz nedatekog dermatskog susiedstvilediE-se danasnia ceti- "!rdkou.
na ra{oder zove ! antlci dvojakim irnenom:
.grdki izv-oii poznajnr je kao
N6oc;,"a ri,rnski xao nffiii'@i;;i";1;.*barl"ro
Fiq""q.(Psemdo-Ski,lal<), au
l^t_d?ltlti,f3:liT I1{e,ra,sa Zadrom (ant. Iader) ti,lUa 'zeti'sas"lm meiifoileiii,
Jer se,r spomenutr Lukanov glagol .u biti odnosi na odredene istaknute diie_
l9y^"^_k_gq1.?,p,Tlf9 a rp na neko. naseljg, U ko.n1elstu sarnih povijesnih ib.iviita
naseobine na Hvarru i dalje uvjerenje
cla lrburnij,ski lader _nije mogao naii opravd*tju.izraiauario.dvnsto
9f",gr.1yglil - dak da sa mozemo r
smatrati sinonimom Liburna i njihove iroii na"Jad,rarru - ia-iudielovanii
l,-ryT?,pj..iriinskoj i,ntervenciji protiv novoosno,vane i r e A; jo j';;;;i;
s K e Kolonile.
to z3 -sp6men-ut-e.etnoni,rnske oblike, koji se javljaiu na novcnr kovanru u
..
ITF grorrm r rllrskrm gfQlpvi4a, usp. J. Brun\mid, Die Inschriften und
Mi.inzen der gri,echische-Stiidte Dalmaiiens, Wien i8bg Gtrl t5;-it).
rs vidi ,biIi. 8.

salangon *-Iyfr: koju Qonc.,289,

-.Salon,
s.. u.) 4atazimo i prerpostavku za ekvaciju
pnipisuje Apoloniyu.
"^,j15-od
t0 Pitaniem moeudih lokacija jed'<ig itirdkog ,naselja,u
sa.lonitanskom pod-
rudj'u bavio-se pose-bnoI. Maropii, $6n;a;G-i."pil#iitJi."."'birp.rtutior,",
Salbnitanae1970,o. c., str.9. i d.
t7 Izraait primjer takve plodonosne koegzistenci,ie
-nalazhd, ie .postgenciievska
-ilirska Sko-
dra, gdjegcue na njenorn
nJsnom autonomnom novcrr.nalazimo,
Jsnsm .autonbmnom
.auronomnom novcu nalazimo, ,uz'ili uz ilirska imena
uz irirena magi-
masi-
strata, brojna 6,'*:? g,rdka irnena; u-'p.
qry5?_tgr""?;.lsp. BrunSrytld,
usp. utwfLJfrt:u,
Brunimid, u: o, c.,-str.-_70.
o. c.,
c,.'str.
slr. 1u. Ii o,
70. a. Ii D.S. Islamx,
tiiirti,
;':.:_"_*j..","J"*
cre Skodra, Lissos et Genthios, S,turdiaAlbanica, 3, 1966,nr. l',
:9_T91".u}:uge
sIr. 225. i-d..
18U
rd O tome
tome vidi
vidi naS
na5 ,rad
rad >Iliri m ,u natpisimama grdkih kolonija u Dalmaciji<,
Vjesnik za arheof..i hist. dalm., "Iliri
53, 1950-51, srrrsrtr.25. i d.
t'.{"r nije.,rije5eno pifanj.e osnivanja (dedukcije) kolonije u Saroni,
koja je }Jiiut Jfl.rlrJev-ska,
'svaKaKo
sv
Je. Sto r u imenu nosi. Dok je iedni pripisuiu isto,m
Oktavijanu
ottaviianu (dugustu) df*ei
yrJXll^!1lry.tgl j9, -mettrunjirna poselng
d;nugi jg,
d.nugi sobno M.
Lezarovom. uval
m,- Lezarovom. .rngth
poslJectnJl
uval posuednJi lji*.q(o posebno M. sui3,
sui8, 3maira.lu
Suii, imalraiu ra-
smatrajm ra.
ra-
Ir_uomr. eqlo^r (o
autor municipa{itetu
unicipalitetu antidke
municipa{itetu antidke Shlone.
antidke shlone,
Sh,lone,
Jlesnrr<
Y-l::$ za T,?I!991,. hist d.alTn,.tio,-tsss,..sir.
a{heol. i hist.
tkoj.u da1m.,.60,-1959.,..str. 11.. i d);idi;
11.. 4:) vidi u s;i;"i
d.) Saloni iFaii;
Saloni i jedrnj
iednu
kasnjjl$edutkciju, pripisuje Kl.a,ud!j,u,osnivadu
zv (Jd ova dva ob{nka - variae ]ectiones, -. di,ni ,UoforiiJ-,1-e,qru,r.
dnrgi, jer je odito da je pisac, spominj,uii ,salonitans,ki
ocito. da .nqm si: vjeiojatnijim
t
diti da i" gp r. ,u satonitanskom podnrdiu, a ne .da
saionitansko,m podmdjd, di ;"mn i; ""u"nt,"frti6-;;;;;
ie ;,i;tb;;l
shri,beni nazirr ,nknn-
naziv ,,,kon-
vent Salona", jer ije on pripart,ao.sa'mo rimski'm gradini;i-i-iri. lociran- u
Jeclno-mrsamo naselju unutar.salonitanskog podrudja.
x^ To .su: i vetus" (>antiqua<), ,"ir. occideinialis.
"ur i ,ru. orientalis<.

6L
 rr To se mora zakljuditi po nazivu Sto ga je dao zapadnim vratima prvo-
bitnog grada ("urbs vet.ursu) koja je othrio u djelomidno saduvanom bedemu.
To, koliko nam je plrllznato, os-im usputnog spominjanja (npr. u iknjizi
"Hi
s'iory of Salonitan ehristianityn, Oslo itd. 1951, str. 19), nije nigdjg objavio.
-\o,-u n_jegour arhil'r.r F.Sp'litu (,'Arn-iv.Ejnar Dyggveu), koji jg poklonio tom
cradu, duva se fotografiia dopun.iena njegovim crteZom, na kojoj su oznadena
ia vrata (>porta Gfueca.), tolu bU;avtjujemo. Dnugi dokaz za io imamo i u
drugom jednom ct:teLu (skici) iz istog arhiva, koji takoder ovdje reproduci
ramb, a:koli se odnosi na saduvani trakt vanjskog dijela istodnog beclema
-grada, sieverno od >>por';a Caesarean.
22 O-njoj piSe i M. Szrii, Antidki grad na istodnom Jadranu. Zagreb 1976,
str. 134: ,,Tb,me je pridonijela u p,rvom rectru izduZenost grada koja ga je
veoma udaljila od tipa kvadratnog nasel ja kakvo je ,,urbsvetus"
i bio."
z Dyggve ga, vicljesmo, naziva rgrdkim beclemomn.
z+ Fo,tografije obaju lica tog dijela istodnorg bederna objavljene s'r.ru Vjes-
nirku za arheol. i hist. dalm., LI, 1930134,T. IV (H. Kiihler).
2s Vidi I-L Kiihler, Die Porta Caesarea in Salona, l. c., str. l. i d.
26 Rijed je o vratima koje Dyggve nazlva nP. S'ub,urbia IIo (History of Sa-
lonit. Christ., Fig. I, 5).
27 O torne vidi I/. Kiihler, l. c.
28 Tu im namjenu, kao i razlog oduvanja u sjevernom dijelu, nasla;iuje i
Dyggve (History of Salonit. Christ., str. 17, bilj. 50) koji iste razloge vidi i
za oduvanie zapaduog bedema do otp,rilike iste todke (,ukljudujitlii i gradska
vrata).
ze Malo prije negoli je vodovodni,kanal dospio do sjevernog bedema grada
(oppidttm) otkri{i ,smo za spomenrutih istraZivanja trostrllko perforiranu bo-
intr ploiu hanala iz koje su nekada izlazile tri cijevi (jedna takva olovna
cijev nadena je joS in'situ) odvodeii vodu prema zapadu, moida i do nekog
obliZnjeg nirnfeja, poput onoga koji je bio uz istodna grads,ka vrata (>porta
Caesalean). MoZda je, meilutim, to j, izravan indicij da je tako razvoclena
voda u dijelcve sanrog naselja, iz pretrpo'stavljene ranije faze, kojoj je taj
>sjeverni< bedem, kako srno naprijed 'upozorili, rnogao biti, s obziro,m na
spo'menutu
^ svoju konstmkciju, j,uZni bedem.
30Usp. na5"rad olz ranije s-alonitanske graditeljske tradicije<, Materijali,
tehni,ke i strukture predantid,kog i antidkog graditeljstva na istodnom jad-
ranslkom prostoru - Znanstveni ,kolokvij odrZan u Zadrtt... 1976, Zagreb
1980,str. 91. i d.
tt E. Dyggve, Le forum de Salone, Revue Archdologiq'r,re, VI ser., sv. I,
1933, str. 41. i d.
:z Rezultati tih ratnih iskopavanja ostali su, ko,liko nam je poznato, neob-
iavlieni i, barem za nas, bez saduvane d,ok'umentacije. Spomenutru t:r-rrnjadnicu
"oUjdvlo je naknadno potpisani u Vjesniku za arheol. i hist. dalrn., 55, 1953,
str. 205. i d. (l'Jova solinska turnjadnica sjeverno od fonuma.)
33 Istraiivanja nis,u bila objavljena, ier nisu bila zavr5ena, a odlaskorn
potpisancga iz drheoloikog muzeja u Splitu, djelomidno su bila nastavljena
osloibactanjem ;u.lice koja flankira forum i balneum. Na5a sru prethodna istra-
Livanja u E)omenutom natpisu otkriia i vrijeme njegova postavljanja, tj.
gradnje ili obnove balneuma, 5to je bilo za namjesnika Marka Pompeja Sil-
iana {67---70.god.); usp. A. Jagenteufel, Die Statthalter der rci,mischen Provinz
Dal,matia von ,A.ugustus bis Diokletian, Schriften de'r Balkankommission, An-
tiq.- Abt. XII. Wien 1958,str. 29. i d.
34 Ch. W. Clairmont, o. c., str. 39. i d. (Pl. 8).
s s l b i d e m , s t r . 6 7 . i d . , P r l .5 , 6 , 7 , 9 , 1 0 , 1 1 . ( u s p . i s t r . 6 3 . i d . :
"Forum
central Si,te" - Pl. 6 i 7). Autor l.rnosi dapade i jo5 jednu - treiu (!) for.um-
sku areu - n j u Z n i f o r u m o ( n . . . t h e F o r u m c e n t r a l a r e a a s distinct
Irom the South Forum...<; str.17).
36L. c., str. 16. i d. (vidi Fig. 5).
37 Dyggve nije dospio o,bjaviti svoja istraZivanja o salonitansikom teatru
kako je" Iiprva namjeiavao iu "Rech6rches b Salbne<). Piscu ovcga teksta

62
i epnoni s piijedluima-rekonstnr-ilkcije) duva u spornenru t Sp'li
KoJ.r
koji nosi
nosl nJsgovo
njegovo rme. Neclavno je
ime. Nedav,no u j.d;m-;;is;dr-;
5e potpisani 'u jednom radu _
prrKazano'm
prrkazanom ni na z'nanstvenomr sku4ru o antidikif,n teatrima u na6oj zemLlji (Novi
sad 1980)
Sad l9EU) dao
dao .prelirninarni,,osvrt 4a tqj spomenirk urpozorivsi na n;e-
g.ove.kompozigjqkg i tehnidke karakteriistiilie" r na"n6te
(v. uAniidki Gaiai"a iir
tlu rirgo-
Jugo.
slavije", Novi Sad 1981.
slaviie", str- 73.
1981,str. ,i
7.i.i d )
d.).

63
 MATE SUIC

O MUNICIPALITETU ANTIEKE SALONE

(Vjesnik za arheologiju i historiju
dalmatinsku LX, 1958,str. 11-38)

O antidkoj Saloni dosad se nurogo pisalo i s arheolo5kqg i s histo-

rijskog stanovirita, Sto je posve razum,ljivo ako se imaju na umu vaZnost
i u'l,oga toga grada u antidkoj historiji ovih oblasti. Tema ovog priloga
su neka pitanja u vezi s mun'icipalnom konstitucijom Salone krajem
Reputbli,ke i podetkom Carstva. I o tome se dosta raspravlja,l,o u na5oj
i u stranoj literaturi, pa su neka pita.nj a u te domene, rnoie se .reii, i
definitivno rije5ena, ddk se o drugima r,aspravlja, a neka jo5 urisu ni
nadeta oz'biljno. Ni ovaj prilog nema pretenzija da ih svih rije,ii, jer
danas jo5 ne raspolaiemo svim elem,entima koji su za tro potrabni. Bit
ie mno,go ako uspijemo dopuniti neka mi'S,ljenja koja nisu dovoljno
obrazloZena i ispraviti druga koja se, po na5em mi5ljenj,u, ne m,ogu vi5e
odrZati ,u svijetlu novijih rezu,ltata. Na starije radove koji se dotidu tih
pitanja neierno se osvrtati u koliko to nije neophodno potrdbno, vei
iemo pokloniti punu paZnj,u novijoj ,literaturi, koja je upravo posljed-
rjih desetak godina znalno pomakla naprijed ,mrnoge problem,e stare
Salone"
_ Vrijedan prinos poznavanju nekih pitanja antidke S.alone dao je
G. Novak u svojim brojnim raspravama i d,lancima, a posobno u pozna-
:om radu >Isejstka i rimska Salona.,l gdje je iznio nekoliko novih pro-
rlema i kompetentnih mi5,ljenja u vezi s pravnim ,poloZajem i organi-
zacijom ovo,ga naBega istaknutog histor,ijskog centra, od kojih se mnoga
noraj,u prirhvat'iti kao utvrctena i definitivna. Ti njegovi radovi dali su
ni poticaja da .ponovno uzmern u razmatranje izvjesne prdb,leme, veza-
re prvenstveno uz municipalitet stare Salone. proudavajuii naime pi_
:anja iz'rnunicipalne konstitucije antidkih gradova u nasim krajevima,
sojima namjeravam doskora posvet'iti posdban opseZniji rad, do,Saosam

65
 do novih rezultata i pogleda na neka dosad nerijeSena pitanja. Neka pak
mi5ljenja i postavke, koji su dosad bili vi5e manje ,opienito prihvaieni,
te sam ih i sarn usvajao, dine mi se d,anas zastarjelima i netadn'irna.
Dijelom sam ved neS:to .o tome i objelodanio. U rad,r.r >Pravni poloZaj
grdkih'gradova u Manijskom zalivu za rimske vladavine<2 nastojao sam
ufvrditi odnose izmeclu Sa,lone i nekada$njih grdkih - ,upravo isejskih
- posjeda i naseob,ina na snednjem Jadraniu i tu sam, vjer"ujem, nrspio
dokazati da su svi ti centri u vrlo ,kratkom vremenu poslije ,osnutka
salonitanske kolonije dospjeli pod kompetencij,u ,ove posljednje. U ,dru-
gom radu, koji ie se uskoro pojaviti,3 pozaJbavio sam se nekim pitanji-
ma u vezi s municipalitetom antidkog Zadra, posebno s prob,lernom nadi-
na i vr.ernena osnutka jadestinske kolonije i faza razvoja mtrnicipalnih
ortganizama to,g naselja. Rje5avajudi ta pitanja morao sam se usput
osvrnuti i na analogne probleme antidke Salone, jer sam utvrdio da im
je poloZaj u tom pogledu bio gotovo identidan. Neke mis,li koje sam
tamo sa,mo ovlaS anticipirao nastojat 6u ovdje razraditi i o'brazloZiti.
Osobitu pomo,i,kod studija ovih pnoblema pruZilo mi je daljn je raz-
ratl,ivanje pitanja limitacije tkolonija na na5em primorju, iemu sam pred
vi5e godila posvetio poseban ra'd,a a onda i neki drugi autori poslije
mene.s U tom rad,u nisam mogao ni dospio iskoristiti sve rnomente Sto
ih studij ove tehnike moZe pru'Ziti kod rje5avanja pojedinih historijskitr
problema. To dini,rn na ,svome mjestu, rlz napomem.l da ie mnoga mi-
Sljenja koja se ovdje iznose znatno dobiti na svojoj uvjerljivosti i doku-
m,entarnosti kad se pojavi najavljeni rad, koji ie probleme municipal'i-
teta u 'Iilirlku tretirati u cjelini.
Treba naglasiti da se ovdje obracluje tek dio problenratike spome-
nute u ,naslovin, i to samo u periodu na razmectu Republike i Car:stva,
jer,iz torg razdoblja stoji na raspolaganj,u pri,lidan broj epigrafi'dkih spo-
menika, koji se odnose na materiju o kojoj je rijed i koji u ,ovom slu-
daju predstavlj aju prvorazredne historij ske izvore. Dekadansom muni,ci-
palnorg Livota natpisi ove kategorije postaju sve rjetli, pa bi se tretira-
nje spomentrtih problema za kasnije periode rnoralo ognanid,iti na obidna
uopiavanja, kako se to desto i radi'lo.
Kao Sto sam postupio kod obrade ana,lognih pitanja u vezi s antid-
ki,m Jaderomf morat du se i ovdje ponekad ,osvrnuti na slidne ili na
identidne pojave u dmgim kolonijama i m,unicipijima, napose u Jader.u,
uNaroniiuPoli.

1. VRHOVNI M,AGIST,RATI SALONE

Kako je poznato, na delu salo,nitanske kolonije nalazili su se duoviri

i quattuorviri iure dicundo.T Pomekad se iznosilo krivo rni5,ljenje o pojavi
tog dvojakog matgistr:ata, naime da su vrhovni i glavni magistrati bili
sarni duoviri i.d. koji zajedno s ed'ilima dine kolegij s nazivom quatt'uor-
viri i. d. Metlutim ovo rniSljernje nije ispravno. Duoviri su v,rrhovni magi-
strat upravo kao i kvatuorviri, ravnopravni su im i imaju iste kompe-

66
 tencije, dok je edilitet nizi magistrat 'koji se ,odvojeno i javrja u natpi-
sima pojedinih municipaliteta, pa tako i u natpisima sal,one, lrpravo kao
i kvestura i dr.8 Da je to tako svjododi i cursus hornonrm sto se susreie
u natpisima gdje se edilitet posebno navodi, odvojeno od duovirata od-
norsno kvatuorvrirata. uostalom, edi,litet je po,stojao u nekim mnrnicipal-
nirn zajednig*u gdje se kvatuorvirat uopie ne javlja, npr. u antidkorn
Rabiu (Arba)e i drqgdje.
Pojava kvatuo.yirata uz duovirat u Sal,oni uode,na je vec po,odavna.
je poznato, prvi je Mornmsen pokudao da je nefako protumadi.ro
5'olil<o
on je srnatr'o da se rIII viri i. d. javljaju iu ranrijim, a II viri i. d. ru
kasnijim natpisi,ma te je po tome zakljudio da su Saloni isprva bili na
delu kvatuorviri, a kasnije duoviri.ll Njegova su opa,Zanja, tto se toga
tide, posve tatna, ali nisu tadn;i naz;l,ozi toj pojavi ,kako ih on tumadi,
jer se njegovo,turnadenje temelji na pretpostavci o postojanju isejskih
ryrnlginalnih kompetencija u sa,l'oni, a pos,ljedica rih isejski;tr ingLren-
cija bila bi upravo pojava kvatuorvira, koji ibi 'po tome biii isejski, a ne
satronitanski'magistrati. od,ito je Mommsen, po svelrlu se vidi, precijenio
m'lorgurimske Ise kad joj je pridavao bilo kakve ingerenciji u iim-
sko j salonitanskoj mturicipal.noj ko'nstitucij'i, o demu je blb govora
na drugom mjestu.12
Ipak je zadudo da Mo,mrnsen nije dosao tkraju u tumadenjru nave-
dene pojave jer se ono u sluiajtr salone gotovo narneie sanao od sebe.
Kao kolorrija rimskih gradana, ima;la je colonia Martia Julia salonatl
ga-delu uo,bidajene d,uovire, jer je dnro'virat tipi'dan vrhovni magistrat u
kolorrijama, bq, obzva na v'rijeme kad je bilo izvrseno njihovo osniva-
1je.la Naprotiv, kvatuorvirat nije ni tipidan .ni norrniran za kol,onije.
Kako su novija istraiivanja porkazala, ovaj kolegij su ima,li, odnosno
morali imati oni muaicipaliteti (ali ne kolonije!) koj,i s,u stekli muni-
cipalnu konstitucij,u.ranije ili.najdalje do 45. godine-p,rije n. e.,15kako
se moze zakljuditi i iz_jednog cice-nonovog navoda.r6 tvtuni6ipi3i tr(oji stje-
du'konstituoiju kasnije (bilo inrs Italioum ili sr.), za dru,gog lriumvirata
i 7a gayslva, imaju redovito na delu samo duovire, jednik6 kao i koro-
nije.17Odakle dakle IIII viri iure dic,undo u Saloni?
Na ovom pitanju ja sam se u rraprijed s.pomenutim rad.ovima samo
usptrt zadrzao. ovdje je mjesto da se o tome kaze nesto vise. p,ojava
kvaftiorvirata ukazuje na to da je prije osnivanja kolonije rimskih"gra-
clana u Saloni m,orao postojati jedan munici,palitet koire su na delu
bi'li Ir,II viri i. d. kao rnagistrati i ,da je taj municipalitet mo-
gao ,biti utemeljen najdalje ""h9i do srnrrti
Julija cezara. Moje je misljenje
da je to ona zajednica rimskih graGlana poznata ,12 izv,ir.a,'naime"onaj
cornventus civium Romanorum koji se f,or.mirao u saloni u ra,no vrijeme
cezarw,a prokonzultala u-
fflriku i koji sam rcezar spominje.l8 Ti rimski
graclarr,i u ko,nventu nisu bili satrro cives Romani qri sotoit, consistunt,
vei su oni ibili doskora i mrr.rnicipalno orrgan7irani, tj. imali su svoja
municipalna
-tijela i Fglueti", svoje vijeie (ordo) i magistrate (IIII viri
i. d.), jer su de facto rbili isto dto i jedan oppidum i,li rnilnicipium oivium
Romanonrm, s od,govarajuiom munioipalnom konstitr.rcijom.u A ibuduii

67
da su je dobili za Cezarwa pro,konzu,ltata, imali zu na de'lu kvat'uorv'ire,
a ne duovire, jer je ta,ko u ovo vrijeme bilo normirano i uoibidajerro.
Kad tako ne bi bilo, morali bismo potraiiti uzroke odsutnosti kvatuon-
vira u Salon'i, kao 5to se tra.Ze u nekim ,italskim municipalitetima gdje
su epihor:ske tradicije nadjadale rimske pravne nortne, pa se javljaju
duoviri i ondje gdje bi s pravo{m trebal'o odekivati kvatuorvire.a
Kako je spomenttto, Mommsen je pomi$ljao na postojanje dvaju rnu-
nicipalitetl u- rimskoj Sal'oni: jedan isejski, a dnr,gi onaj kolonije.2l
On Je pretpostavljao da su Isejci i narkon gubitka svoje sarnostarlnosti
saduvaii svbje ranije politidke ingerencije na po'drudju Salone i
nastavili veze takva karakterra sa svojorn ,donedavnom domenom (Sa-
lonom, Tragur'ijem i Epetijem) i kasnije, jer, kako on navo'di, nigdje
nije spomenuto d,a su Isejci ikada izgubili svoja ,prava u Satroni' To je
navodno,dovelo do posljedice da 1u se dvij elrc++qb.liggs.lsej ska ia:
lonitanska, qeclusofos-n:.zbliZile i llplqlg!9:--Dos'ljedno lorne on dolazt
:ffi" A:e u @iozi kvatuorvirat u vezi
s Is,om, odnosno da je to isejski m,agistrat, a duovirat da pripada Sa-
loni. Na isti nadin on trumadi i pojavu dvaju tribusa u Sal'oni, kako 6e
se vidjeti.
Kad bi to bilo tako, tj. kad bi salon'itanski'kvatuorviri bili isejske
pr,ovenijencije, morali bismo pretpostaviti da je Isa stekla status muni-
cipija, odnosno da je postala oppidum civium Rornanorum prije 45. go-
dine prije n. e., a to nije nimalo vjerojatno. Naprotiv, b'it ie tadno da
su s v a oppi,da c. R. na podrudju svih trij,u jtrrididkih konvenata pro'
vincije Dal,macije stekla taj statrus istovrerneno, tj.u prvo vrijenae vla-
davine Oktavijana Augusta.22 Sto se ti:6e odnosa izmedu S'alone 'i Ise
u r€ufom rcarstvru, o tome sam ve6 pisao u oitiranom radu i, nadam se,
dokazao ne samo da isejski municipalitet nije irnao nikakvih administra'
tivno-politidkih ingere.ncija ni na uiem ni'na Sirem podrudju oko Sa'
trone,vei naprotiv da su vrhovni magistrati Salone,u,pravljali i Isom, koja
je moZda neko tkraie vrijeme, nakon Sto je postala oppidum c. R. i,mala
svoje m,agistrate(o kojima natpis,i inade potpuno Sute),,ali ,koja je ublzo
iza toga doSla pod kompetencije Salone jednako kao i njezine nekada'
Snje naseobiae i posjodi na ko1xr,u, gdje se protegao ager s,alonitanske
kolonije.a Prema tome kvatuorviri Sto se susneiu u Saloni ne ,morgu
imati s Isom nikakve veze. Uostalom, ni Mommsen ni dmrgi pos'lije nje'
ga nisu poku5a,li protumaditi za5to se npr. taj isti kolegij kvatuorvira
javlja takoiler u Jaderu,2a u Naronis (gdje potpuno prevlacluje) 'i drug-
dje. I to su bile kolonije. Tarno se ne ,ukazuje ama ,aSnikakva ,mogui-
nost'da se pojava kvatuorvirata dovodi u vezu s ingerencijarna nekog
drugog municipaliteta koji bi p,redstavljao a,nalogiju onom isejskom kod
Salone po Mommsenovoj interpretaciji. Odito je, dakle, da salonitanski
kvatuorvirat nem,a veze s Isom. Tumadenje dvaju tribusa u Saloni jo'5 ie
bolje potvrditi ovo rni5ljenje. Kad se govori o pravima Ise i Isejac-rt u
rimskoj Saloni, treba razlikovati privatna prgrya oclpoli4*o-rudicipat-
-nilr, na Sto sam se takocler r jelo, u znat-
noi-broj,u Zivjeli na podrudju Salone, oni su u sklopu salonitan-

68
 ske kolonije .mogli predstavljati i izvjesnu koine, koja se odituje npr.
usnomastidkorn i toponornastidkom materijalu Salone (npr. desto spomi-
njani hortus Metrodori);27 oni su.trrao-4llqgk! eraqani, a p9 mom mi5lje-
nju i pripadnici Sire salonitanske
salonitans,ke muni
rnuni@obnasiti
rv z@J vutlvg, rugCb*obnasaE_
tlIV:<Jl uu.
koj koloniji, ali njihov matidni m
palitet, sama Isa, nije im,ala n 11 J upravl
er Je r sama na
@ u korne su se nalaeili i ostali veii centri na podrmdju Sarone: Tra-
gurij, Epetij i Faros.28Bez dalj,njega se m,oZe prihvatiti saZeto rni5ljenje
o ,ovirn pitanjima Sto ga je nedavno iznazio G. Novak: ,"Grdki se eleme-
nat u Saloni saduvao i u vrijeme rimskog vladanja<.8 ,pridavati viSe od
torga Grcima, ,od,nosno Isej,cima, ne bi se na teme'lju na5ih sada5njih po-
dataka mqglo.
Time se otvara dr.ugo pitanje, naime odnosa onog konventa rimskih
gnadana prema kasnije ,osrrovanoj koloniji. Ova rkolonija, v,idjet ie se,
nije bila osnovana na taj nadin da je jednostavno bio dirgnut na rang ko-
lonije .onaj od ranije postojeii rnunicipalitet rimskih furadana, lrJe je
-u
kolornija 'osnov€rna dedukcijom jedno,g novog sloja rimskih gradana
salonru. Time se javlja u istom centru jos jedan novi rnunicipatitet, koje-
ga su nosioci oni ko'lonisti Sto s'u ded,ukcijom dobili terene u salonitin-
skom ageru. Prema tome postoje i djeluju sada na jednom te istom
urbanom podr,udju'dva mrunicipaliteta razltr(ita karaktera: m,unicinij -
rimski,lr graday- i kol'oniil,rfusk isr je pouzdanota osnivaS
K6.bEiJe, ma tlko to bio, ,nije rastjerao ni izvlastio pripadnike konventa
i da, pre,ma tome, nisu mogle ,biti naglo i nasilno zbriiane municipalne
institucije konventa koje su kolonisti zatekLi u satroni. primiera za bvak-
vu sirnbiozu ima mno,go. I ovdje bih kao i,lLustracij,unaveo ,rueu3 gr,ada
Hispalis iz Hispanije,s koji je dodivio isti s,ludaj i ga;e su se uslijld-togu
pojavile iste posljedice kao,i u sa,l'oni, bilo u pogledu m'unicipalne upia-
ve, bi'lo u pogledu triibusa. Na isti nadin trdba tumaditi ana,logne pojave
u Jaderu i u Naroni: i tarno treba pretpostaviti ,dvostruku iukcbsivnu
s tratif ikaciju municipaliteta.
od simbioze do potpune as,imilacije i integnacije ovih dvaj,u eleme-
nata, kolonista i pripad,nika konventa, kao i njihovi r odgovarajlrdih ma-
gistrata i municipalnih institucija uopie, rnorilo je proteii barom neko
kr:aie vrijeme. Za asimi,laciju postdati su i ovdje-svi preduvjeti kao sto
j" t-o i nsgdje drrugdje bio sludaj, n:pr. u starom Poreeu- (parenti,um), koji
je, kalko se zna, bio najprije oppidum,c. R.31)azatim, vjerojatno zafi_
berija, postao rkolonijom rimskih graclana.32To se odvijito bez potesko-
ia, jer. su prip4dnici i jednog i dnrgog rnunicipa,liteta titi gratlairi s pu-
nim civitetom, od trgdetka zajednidkog iivota,usko poveiani ispreple-
tenim vez.ama i zajednidkim interesima te im je dvoitruki rnnrniaipali-
tet s odgovarajuiim municipalairn institucijama predstav,ljao sarno smet-
nju i nepotreban teret, a vei slijedecoj gener,aciJi potomika i kolonista
i pripadnika kornventa puku formalnost. upravo kroz ovaj perioid sim-
bioze m'ogla su u saloni postojati o,ba .magistrata, kvatuoririii i duoviri,
rvi ,u ,okviru municipa,liteta konventa, dnr,gi iie. MoZda

69
bi kao potvrda ovakvu gledanju mogli posluZiti neki natpisi iz Salone
u kojima se izridito navodi da su d@sryta col(oniae)
Salon(itanae),33 dok u ostal'im, da-l6K-obrojnijim, natpiffia koji spomi
nju kvatuorvir€ nema spomena o salonitanskoj kotroniji. Daljnjim na-
pietkom procesa asimilacije bilo je malo vaZno da li neki pripadnik i,li
potomak stiede funksiiu.-dusv,ira
ili obratno, da li
tuorvira, .kao Sto je ryqoTo!-i-troi1-silonfiansfllejac, ili potomak
ilejca, ii,rns,t<i gractanin i pripadnik sarlonitanske murnioiparlne zajedmice,
mogao takotler doii do dasti u Sa'loni. Svakako de se trebati stroZiti s
Mommsenovim mi5ljenjem do koga je do5ao a da nije ni pretpostavio
situaciju koja se ovdje obrazlaie, da s'u uglavnom IIII viri i' 'd. Sto se
javljaju u natpisima raniji, a I,I viri i. d. ,kasniji. A sirgurno neie biti
postjedica sarno gubitka tradicije, a pogotovo ne s,ludaja, pojava da u
ianijim natrpisima. da,leko prevlatluju kvat'uorviri naspram duovira, kao
ni druga pojava da se,u natpisima kasnije javlja sarno duovirat, tipidan
za koloniju i za sve ostale municirpalitete koji su stekli konstituciju po-
slije cezara, a tih je u provinciji Dalmacij,i bila vetrika veiina. Redovita
je pojava ,da u takvim s,ltrdajevima preteZ'u institucije i magistrati kolo'
nije, kao npr. u Jaderu, u Parentiju i drurgdje. Radi se o ana,logijama ko'
je se mogu registrirati na ditavu podmdj,u carstva. Irna rm:,nicipaliteta
ga3e se javljaju samo duoviri, iako treba pretpostaviti da su barem neko
vrijeme irnati i kvatuorvire.3a Opia 'pojava i teZnja da svi rmrnicipali
teti protraze na duovirat posljedica je tada5njih gledanja na rang poje'
dinih m,unicipaliteta. Krajem repulblike i u najranijem ca,rstvu jedan

aulolomiju.3s Tome je pri'donosio i sam sastbv

niig a usto i zna{.no.--uecu
oniilt municipes koji su sadiffiGll ovakve municipije, pa tako i onaj
konvent rimskih gractana u Saloni, s'lidan u Jaderu i dru,gdje ,na na5oj
obali. Ti su rirnski grailani biti vecim dijefo@.
J(Jlllul4u4 I ika. iI imali
vul ullA4,
llrr4rl Jsu
q svakako
DY4A4AU=F! vedi u 5 ^ v q - - v s . . 3 9 r 4
@nirna gratlanskih\ratova bi,li dobiimt
di;--Aom tarnnog,libertinskog podrijetla i rkoji su samo pornodu impera-
tora, dobiv5i novoa (missione numaria) ili zemlji5te (missione agraria)
mogli zapodeti sarnostalan Zivot. Ta dva sloja imaju specifidne interese
i mental,itet. Karakteristidno je npr. da se onaj prvi >gratlans'ki< s'loj
u,gradanskom rat{u izmedu riva,la prvog triu.rrnrirata opredijelio za Ce'
zara, rtpr. u,Satro,ni i u Jaderu.
Ukratko, rnorao je postojati jedan prijelazni period simibioze, kako
je to bilo i u dnrgim naseljima, u,provincijama i u ltaliji, u kojima su
se susrela dva municipa,liteta. BudLuii da je municipium c. R. rbio trgled-
niji, to su isprva preva,gn:uli njegovi magistrati. Metlutim, ve,d za Hadri
jana i,rna sigurnih potvrda da se kolonija smatra mr"Ii€i.pallrte.iom--naj-
vi5eg rangg-kao Sto se r''azabira iz jednog njegovog govora Sto ga je odr'
Za6-il5enatu.36 gdje se dudi gratlanirna Utike da traZe status kotronije,
dok kao graclan'i municipija imaju uutogo veia prava. Kao posljedica

70
ovakvih Sfedagj_a municjpiji se r p@'jrr s.-ko-lo&
i?T*, pa i oni koji su ima,li na delu 'kvatuorvire ,r.rzimaju sada duoviie
I-I isio vrijeme javljaju se i tzv. Iitu,lar:ne kolrrnije koje nastaju na taj
nadin da se postdecem municipalitetu dodijeljuje naslov rkol,onije, bez
ded,ukcije i b,ez novog sloja stanovni5tva.
U kojim se etapama odvijao spomenuti proces, moie se sarno na-
gaclati. Vjerojatno su, FarErn t* peietrru fsrojali odvoje-ng i dn-l,ouixiJrz
&@orvire U daljnjem raavoju mogli su se ovi fuzi,onirati ili izmjenji-
vati, te bi na taj nadin postojao u naselju samo jedan magistrat. Na
krajnr p,nocesa, us,lijed strromentrtih tanloga, ostaje sam idruovirat, kad je
integracija municipaliteta bd,lapotpuna.
Treba j,o5 dodati kako ovakvo gledanje na pojavu dvojakog rnagi_
strata ! jednom gradu, kvatuorvirat uz duovirat, pruEa rnoguinost da
se utvrdi koja^ su nasolja stekla rnuni,cipabru konstituciju prile donose-
nja lex Iulia municipalis i u kojim se naseljima -,kasnijim kolonijama
-,_r,n@-t'"fanrn'itj. ppsPiq4ig,,pf"th^drog , 'pffiiia. Medu ona prva
pripada npr. litburnska Varvaria (Bribir kod Srkradina), za koj.u imo
sada u stanju n.r,tvrditi da je stekla konstituciju za Julrja Cezara,n a rnedu
orne druge, pored Salone, Jader, Nanona i dr.$ Bilo bi zanimljivo ispitati
i utvrditi i ostale retencije prethodnog municipaliteta koje se o8ituiu
u Zivotu onog sdkundarnog, jer si,gurno one urisu bile ogranidene samo
na vrhovne magistrate.

Z. TRIBUSI SALONE

Ovo_j9pitanje usko povezano s prethodnim. poznato je da se u nat-

, rjetle i ,o,bi.
dnith gradana, ski. U dosad nactenim
natpisima tribus Tiomeniffi' je aaleE@Fjer se samo u natpi_
sima objel'odanjenim u cIL rII javlja iesnaest puta,3ea trirbus sergia
sarno tri puta.4 Magistrati rimske'salone javljaju se sa sengijskim iri-
busom dva puta, jednom uz duovirat i jednom uz kvatuorviiit,ar,a 11s-
mentinski jednom uz duovirat, pet puta ue kvatr.lorvirat i jodanput uz
edilitet.a2 Poiava dvoslnlke pJipatlflti ibusa
bila je odffialfiinJecena flrad
I razncfto jnterpreflrana. l,urtaneffi
smratrao da je;Salona bila upisana ,u trirbus sertgia,a3Gro,terrfend ,niprotiv
u tribus Tromentina.a za oviu p,osljednju zalaJ,e se i Kubitschek, smat-
rajuii je pravim salonitanskim trihusom,6 a onda i dr,ugi za njim.
Mommsen doduse uz naslov salona 'r.rcIL III dodaje: >tribu sergii vel
Tromentina<, a,li se dalje u tdkstu ipats. aalaie za ,rni5ljenje da je Salona
bi'la upisana tr tromentinski trirbus.ft sergijskom trilbrusu u saloni on pri-
daje isejsku provenijencij,u, slid,no katko je zastupao i kod tumadenja
pojave kvatuorvirata u tom centru. Jer,izlafr.e on, Isa je bila tijesno po-
vezp.na sa Salonom, saduvala svoja prava i nakorn osnutka kolonije, jo5
vi,Se se povezala s ovom kad je car Klaudije doveo svoje veterane u
Siculi koji se nalaze na teritorijtr Tragurija, a taj je opet u d,orneni ,Ise,

7l
itd. Ta je povezanost, po Mommsen'u, bila tako'intenzivna da je dak po-
stalo svejednro u koji je tribus biro nr,pisan kalrdridat za mLrniciparlne ma-
gistrate, odnosno, kaZe on, do m.urlicipalnih dasti u Saloni, a i u Isi, mogli
su podjednako doii i Isejci i Salonitanci.aT Korak datje od ovdikva zak-
ljuika napravio je G. Novak rkoji je, posve 'logidno inastavlj,ajuii na
Mommsenovo razlaganje, zastupao mi5ljenje da je ,l.r Saloni i nakon os-
nutka kolonije postojala jedna isejska Salona, ,odvojeno od kolonije u
tijesnoj vezi sa svojo,m rnatioom na otoku Visu.A Medutim, od svega
Sto Morn:msen zastupa sigurno je samo to da se s oba tribusa rnoglo
doii do municipa'lnih dasti i u Sa,loni i u Isi i da su do tih dasti mogli
doii i Salonitanci u uiem smislu rijedi, i Isejci, po mojoj interpretaciji
Salonitanci u Sirem sm,islu.
Vec nskoliko nadel,nih prigovora dovodi 'rr sumnju gornja rni5ljenja.
Otkuda pojava d.a se u Saloni jav'lja kudikamo veci, roj kvatuorvira nego
li duovirra? ,A,ko su oni prvi isejske p,r.ove.nijencije, kako M,omrnsen drZi,
onda bisrno rnorali pretpostaviti da su Isejci upravo priiguii'li Salonitan-
ce i nametnuli im svoje magistrate. A onda, zar su ti isti Isejci namet-
nu,li svoje magistrate takotler i Jader;u i Naroni gdje se talkotler, pored
tromentinskog tribusa, javljaju i kvatuorviri?ae I napokon, gtkuda
tribus u
e pozf)a bi,li upisani ;brojni municipaliteti
ulrovinciji Dalrnaciji.s BaS u samoj Saloni s,usreie se jedan'natpis u
kojem se javlja osoba sa sergijskim tribusom, za 'koju se 'rnoie utvrditi
da nije bi'la Isejac niti isejske provenijencije, vei najvjerojatnije roma-
nizirani Liiburn.si Naravno, ne mode se dokazati da Isa nije br'la upisana
u tri,bius Sergia. Naprotiv, to je lako moguie, jer je oppidum,civium Ro.
manorum vjerojatno postala kad i osta,la oppida c. R. u Dalmaciji, koja
s v a imaju sergijski tribus.s2 Ipak treba naglasiti da nema nikdkvih
potvrda da je Isa zaista pripadala tom tribusu. Ako iskljudirrlo natpise
naclene u Saloni u kojima se ovaj tribus javlja, ali koji s fsom ne mo-
raju imati 'nikakve veze, omda preostaje samo jedan natpis iz same Ise,
na kojem,u se javtrja jedan voj'n'ik's triibus Sergia.s3A upravo ovaj natpis
nema vrijednosti za odredivanje isejskog triibusa jer, kako je sam
Momrnsen primijetiosa i Ku,bitschek prihvatio,ss osoba koja se ovdje spo-
minje nije iz Ise, jer ima vanjski domici'l (rkao vojnik to je i flogidno)
te po tome treba zakljuditi da nosi tribus svog domicila.
Kao dokaz da je Isa zaista bila upisana u serrgijski tribus iuz'ima se
jedan natpis naden u Saloni u kojemu se spominje jed,an gnailanin S a-
lone, koji je vr,Sio funkciju dekuriona u Isi i bio upisan u trirbus
Sergia.s Ja sam se na ovaj natpis samo ovlaS osvnnuo ,u nedav'no 'obje-
lodanjenom radu.sT Ovdje je prilika'da se malo podrobnije analiziraj'u
momenti jto ih sadrZi. U sporne,nutom rad,u ja sam i taj natp'is iskoristio
u prilog svojoj Iezi da Jsa ne samo nije u Saloni imala--+i*ahr+-mrfii-
cipaliteta niii bito mf<v@cija na podrudju sa,lonitan-
potqzal-!-atPry++9#.
je i samadoslau zayil'an
*fr,f:,,*gg91
Na ovom mjestil-treb@ spomenuti natpis
,on pruZa podataka za odredivarnje tribusa salonitanstkog municipaliteta,

72
jer, po nrome miS,ljenju, on upravo m o'vo pitanje ima daleko vedu vaZ-
nost nego li za trtv'rtlivanje isejskog tribusa. Citav natpis u transrkripciji
glasi:
C(aio) Albucio C(ai) f(ilio) Tram(enti.na tribu) Menippo, dec(urioni)
Salon(ae), aedil(i), marit(o) et C(iao) Atbuc(io) C(ai) f(itio) fr@mentinatri-
bu) Prociliano, f dec(urioni) Sal(onae) et Iss(ae), aedit(i), def(uncto)
ann(orum) XXX et C(aio) Alb(ucio) C(ai) f(ilio) Ser(giatribu) / Menipp(o),
dec(urioni) Issae), def(uncto) ann(orum) XX, filis, et C(aio) Lig(urio)
Titia(no), / def(uncto) ann(orum) XXX, fratri. Liguria procilla, [uae et
Alf bucia, et sibi vhta pos(uit).
MtrZ Ligurije Procile i otac dvaju spomenutiftr sinova b,io je dekurion
i edi,lu Saloni, a upisan u tritrus tr,omentinski; prvi sin, de-
kurion u Saloni i,r.r Isi, takoder je,bio,upisan,u trirbus tro-
mentinski; dr':ugi sin, dekurion u Isi, bio je upisan u tribus ser-
g i j s k i. Brat dedikanta (Ligurije Frocile), Gaj Ligurije Titijan, nema
naznake tribusa, vjerojatno z,ato jer nije dbna5ao rneki magistrat.
Uzev5i u cje'lini, je, da tako kaiemo, tribus mavedenih
"obiteljski"
osoba trormerrtinski, jer je u nj bio upisan otac i jedan sin. To mu nista
ne smeta da ,kao takav zauzrne poloiaj dekuriona i u Isi, pored onoga
u s^a{oni. ovdje nije toliko vaino da li je on bi,o ru isto vrijeme dekurion
u saloni i u Isi.58 VaZno je to da je on, bez svake s'umnjl, Salonitanac
i da ryru p,ripadnost tr,smentinskun tribustr nije bila zapr-ekom da str;rpi
u dekurionski kolegij rse. To znali da nije rbi,lo neophodno potrobno da
kandidat za isejski dekurionat obavezno m,ora biti upisan u iergijski tri-
brm, navodno isejski. Kao salornitanac rnoiila,o je obavljati dast der,uiona
u Isi jer je ova, J<ako sam ranije naglasio, bila u sklopu salonitanskog
rnuni'cipaliteta, a tribus m'u kod toga nije i,gnao nikarhve u'loge. Ako ji
tako kod njega, onda bi to isto morglo rbiti i kod njegova brata. prema
tome dinjenica da je drugi (mlaali?) brat Gaj A"}b,rciJJMenip bio upisan
u ser.gijski tribus,ne mora pretpostav,ljati pravilo, ili samo o6i,Oa3da kan_
didat za isejsko vijeie dekuriona treba da bude pripadnik sergijskog
tribusa.se Drugim rijedim,a, pripadnost sengijskom tiibtrstr .t niegovu
sludaj,u mode rbiti izazvana i nekim drugim n€unra nepoznatim razloiima,
a ne dlanstvom u isejsJ<om vijeiu, kao $to meki .misle. Njegov sergijs,ki
trirbrus moze biti u vezi i sa samim salonitanskim municipalitetom, u
kojemu je sergijski trirbrus >kod ku,ie< kao i tromentinski. ovdje se radi
odito ,o jednoj salonitanskoj familiji, koje su veze s Isom odraz odnosa
Ise prema Saloni u snnislu kako je vi'5e puta spomen'uto, ,tj. da je Isa
bila zavisna od Salone. Meclutim, natpis p,ruia nekih indikacija koje
govore da ova familija Al,bucija nije od iskona salo,nitanska, kao i io
da nema veoma d,ugih tradicija u civitetu. Po svoj pril,ici je ona upravo
isejskog podrijetla, jedna. od onih za ,koje sam ranije tvrdio da su i
nakon pada isejske samo$drr'osti i gubitka snrvqre,niieta nad Sailonorrn
ostale na tlu nekadasnje isejske domene u Saloni i koje su u rimsiko
doba iz Salone vodile isejsku 'politiku, kad je vei Isa postala zavisnom
od Salone ,u kojoj su Isejci - rimski gradani - stekli prava kao i
ostali, municipes iz konventa i ,kolonisti.e Za grdku - upravo isejsku

73
- provenijenciju govore, unatod tromentinskom trirbusu koji 'nikako
ne- moZe biti isejski, ndki,onomastidki elernrenti u natp'isu. Tri ge-
neracije Albucija iz natpisa irnaju isti prerlomen: odev otac, 'otac i dva
sina. To je :karakteristidno ifi za osobe ,libertinskog podrijetla ili za pe-
regrine, u svakom sludajiu za,famil,ije hez tradicija u rimskom civitetu'
O litertinstcom slloju se ovdje vjerojatno ne radi, jer su dlanovi te fami-
lije do6li do dasti edila i dekuriona, dok liiberti i liibertinci, kako se zna,
figuriraju u natp,isima ponajvi5e kao 'dl'anovi kolegija Seviri Augustales,
IIIIII Viri M(agistri) N1(ercuriales)61i sl. Osim toga corgnomen Menippus
Sto ga nose ota-c i jedan od sincrva, a jamadno ga je nosio i predak koji
je stekao civitet pa se prenosio od ,oca na sirna, kao sto je io u ovo
vrijeme vrlo desio,62nije karakter,isti6an za libertinslki sloj. la grlki
-"tttalit"t ove familije govori i i,me dedikanta, Ligurije Proci'le, Zene G.
Al,bucija Menipa. Ona, uz gentilicij i 'cogncrmen 6to ih nosi potpuno u
sklad,u s rimstkom o,nomastikom, ima i si,gnum (quae et. ',), koji nije
ni5ta drrugo ,do li femininum od muZev'ljeg'gentilicija, on je Albucius,
a ona Atbucia. Sama dinjenica da je to sigrrum govori ujed:no da je to
bio njezin rglavni onomastidki distingvens u drustvu, dakle ono rSto bi
T,h5rlahder iazvao nomen u pravom smislu rijeii.63 Prema tome je n j e-
zi,ln nomen de facto isti kao i nomen ( r e k l i b i s ' r n o )d e j u r e
n j ezi,n a miu-ia, a to se protivi duhu (stvarne s:urpllotnostinema)
rimstog prava, jer Lena ne ddbiva genti'licij od svog mruZa. -D-oduSeona
je i ov-djL saduvala svoj (Liguria), a1i se prakti'dki zva'la Albucija, po
svom,rmuZu. Pravom Rimljanfuru, s .duZim tradicijarna civiteta, takva ne'
Sto bilo ,bi zazorno. Naprotiv, jednoj obitelji grdkog podrijetl'a to
nirnalo ne smeta, j,er se na taj nadin, preko signu,ma, prib'liZava oibida-
jima grdke ottorruitike. Iz svega ib,i se, darkle, moglo zakljutiti da je fa-
i " i t i j a e i j i s e , 6 l a n o v is p o m i n j u u n a t p i s u s a l o n i t a n s k a , a,liise j-
sk e provenijencije; da joi ta provenijercija nimalo ne smeta da ibtlde
upisaria, barem u vedini, u tromentinski tribus, koji jeu svakom
salo,n,itanski i nikako ne rnode rbiti isejski; da su njezi'ni d'lanovi
kao tikvi obavljali funkcije i u,saloni i u Isi. ,Kao Isejci po starini (sigur-
"Lteul,r
no ne tako davnoj), a s dmge strane kao rimski grattani i grailani Sa-
lone (u kojoj dotaze do ,municipa,lnih d.asti), oni su, razumljivo, biLi naj-
pogod,niji *Ldii ,u od,rZavanje veza izmettru salonitanske metropole i od
nje zavisne Ise.
Pitanje je da li je dnr,gi brat, Gaj Albucije Menip,'rno'Fao mijenjati
tribus ,onda lkad je postao isejski dekuri,on.n Moglo bi radije biti da je
u sengijski tribus bi,o upisan vei prilirkom stjecanj,a punoljetnosti. On
naime ima potpuao isto ime kao i otac, isti prenomen, gentilicij i cog
nomen. U slurZbenim spisima, listama gradana i u natpisima on se rno'
gao razlikwati od svog oca sarno na taj nadin da u svoju onomasti6ku
forrnulu ,unese neki elemenat koji ne figurira u onomastidkoj formuli
njegova oca, a to je mogao biti sarno trlbus. To se moglo iz-vr5iti bez
poteiko'ia, ne sam,o zato'Sto tribus vet u ovo vrijeme gubi svoj srnisao,
nego isto tako i s razloga 5to je i sergijski tribus salonitanski isto kao
i tromentinski. Svakako, ,da je bi'lo do sarno,g isejskog dekurionata, mo-

74
gao ga je G. Albucije Menip-sin steci i s tromentinsrkim trib,us,orn ba5 kao
i njegov brat.
,dli, bez o,bzira na Isu i na ovu familiju Alb'ucija, trebat ie prihvatiti
miS'ljenje da. su graclani Salone bili upisani tr dva tribusa, '*-€€*giisld
kojih je
brojne
analogije, ili dak potpuna pdiludara,nja u drnlgi,m mrunicipalitetirna koji
su u torn pogledu dorZivjeli isti ,razvoj kao i Salona, a kod kojih ne po-
stoje nikakve moguinosti za komlbinacije kao rsto su bi,le one sa Iso,m i

katesoriie
V
jEififiko u DalmaciJikao l-il;TT pr"ovincijama. Kao irat
u Saloni nije ,mogao biti isejski, tako ni sergijski tribus koji se ovdje
javlja ni po demm nije isejski, sve ako je ,Isa,i bila upisana u taj trib,us.
Primjer jadestinske kolonije vrlo ,uvjerljivo pokazuje kako mogu po,sro-
jati opravdani razlozi zbOg ,kojih se u jednom te istom centru istovre-
meno javljaju'dva ravnopravna trirb,usa. Prije se rrn'islitroda je J,ader bio
upisan tr tribus Sengia, a da je tromentins,ki koji se tu javlja bio vanj-
stkog podrijetla.6 Na drugom mjestu sam,op5irnije pokazao da to nije
tadno, vei da su oba tri,busa u jednakoj mjeri,kod kuie u Jaderu, upra-
vo kao i ,u Saloni, a uzrok toj pojavi je i ovdje dinjenica da je i u Ja-
jedan mrunicipalitet s graclanskim pravom i prije
{eru rnotao postojati
dedukcije kol'onije, pa se stoiga i u njernu jav,ljaju kvatuorviri uz duo-
vire u gradskoj upravi.67 I oni r"aniji municipa;liteti u ovim gradov,ima,
kao i kasniji kolonijski, irnali su sve prerogative rnu,nicipalne konstitu-
cije, pa tako i svoj tribus.,Kao r5to u fazi simhioze nisu bili potisnuti ma-
gistrati nanijeg muni'cipaliteta, tako isto nije i5dezao ni trirbus u koji su
oni raniji ,municipes bili upisani. Cdk nakon potpune asirni,lacije oba
mun'icipaliteta u tim centrima, ,po5to su i vrhovni magistrati ibili u,ni-
fo'rmirani, dvojnost u tribusima mogla se saduvati jer, ,kako je poznato,
u ovo dob,a oni vi5e nernraj,u neke praktidke vrijednosti, nego ,se isti6u
(i to sarno jo5 neko vrijeme) kao oznaka posjeda gratlanskorg prava.
Trebalo bi odrediti koji od ova dva trirbusa pripada,gratlanima kon-
venta, a koji koloniji rimskih gnadana. To je teZe rije5iti, porgotovo ako
se problem razmatra u okvinu same rsalone. Bit ie najpravirlniji postu-
pak da se pri tome traii jedan zajedniiki ,nazivnirk u Sirem krurgu rnu-
nicipalnih zajednica na teritorijtr antidke Daknacije, a to vei p,relaai
okv,ire ovog rada. Kako sada stvari stoje, ,bit ,ie vjerojatno da je tro,
rnentinski tribus i u Saloni i u Jaderu stariji, tj. ru vezi s pretkolonij-
skim municipal.itetom, a da je sergijski pripadao koloniji i u jednom
i u drrugom grad,u. ,Ako je to tako, onda je razumljivo da se udesta,lost
pojedinih od ova dva tribusa logidno podudana s uporednom pojavom
odgovarajudih magistrata: ,kao'Sto se IIII viri iure dicundo, karakteri-
stid,ni za stariji (pretkolonijski) municipalitet ,Salone, javljaj,u nr rani-
jim natpisi,ma, kako je vei Mom,rnsen opazio,68 tako je zacije,lo i tro-

75
mentinski tribus, koji se jav,lja gotovo samo rz kvatuorvire, stariji i o d
sergijskcg tribusa i od duovira, koji su pripadali ,koloniji rimskih gra-
dara u Saloni.

,1, TOPOGRAFSKI PROBLEMI SALONITANSKOG MUNICIPALITETA

Ako se pqjam municipaliteta uzme u Sirem znadenj,u, onda tu tre'ba

ubrojiti i ostale o,blike administrativno-politid,ke organizacije koji su
se javljali na podrudju Salone. Danas se pouzdano zna:
a) da je Sal,onabila m predgrdko i u predrimsko doba jedno ilirs,ko
naselje,
b) da su Isejci takoder imali svoje naselje u S,aloni, kojega podeci
vjerojat'no seZujoS u 2. st. prije n. e.
c) da se u dorba Cezarova prokonzulata, svakaiko prije 48. godine pri-
je n. e., pojavio u Saloni spomenuti konvent rimskih gradana i
d) da je ne mnogo i:za taga b.i'la u Saloni utemeljena kolonija rim-
skih gradana.
Kako svaka politidko-administrativna organizacija ima i svoj centar,
postav,lja se pitanje, gdje su bi,la sredi5ta ovih netom navedenih m,uni
cipaliteta?
O ilirskom naselju m Sal.oni malo se vi,Se,rnoZereii osim da je zaista
postojalo. Kako je ono rbilo organizir:ano, jedva se m,oZei ,pretpostavljati,
jer nedostaju u tu svrhu potreb,ni dokumenti. O epilrorskim oblicima
druStvene organizacije na podrudju Delmata pisao je B. Gabridevii koji
je, fiksirav5i stanje u rano rimsko doba, pruZio elernenata i za r"etro-
spekciju situacije u predrims'ko,m periodu.@ A,li upravo za Salonu nem,a
ni takvih podataka, jef je _qala_p.ojava grdkog, a pogotovo nakorn toga
-!ryIqg -clqmentg, u--pl,o-m- naselj,u potpuno izbriiala sve domaie tradi-
cije u t'om-p6gledu. Analogijom na neka druga ilirska plemena,?onpr.
Liburne i Japode, smije se pretpostav,ljati da je i ovdje postojala jedna
teritorijalna politidko-administrativna zajednica koja je obuhvaiala re-
lativno veie pr.ostranstvo i imala svoj upravni, ekonomski i kultni cen-
tar, kako je to bilo i u nekim drugim delmatskim zajed,nicam'a, npr.
kod Ridita (Rider, Danilo kod Sibenika), gdje je romanizacija bila znat-
no retardirana, Sto je opet om,oguii,lo duZe retencije epihorskih uprav-
nih institucija i u rimsko doba.TrMoZda su tu zajednicu ru sludaju Salone
sadinj avali oni Jg4elld.Sjanpvnici ua-rijehu _Iadrq _(I ader ), kalko ih D.
Rendii-Miodevii tumadi.12 Za nas je najvaZnije pitanje gdje se rnoZe
uZe lokalizirati njihov centar, jer je sam pojam Salona ili SalonaeT3te-
ritorijalno dosta prostran.
Ako pogledamo ostala ilirs'ka naselja predrimskog perioda, opazit
iemo da su onima u unutraSnjosti centri bili redovito na uzvisinama -
prahistorijskim gradinam,a. Ako su to pak biia naselja u primorju, onda
im se sredi5ta po pravil'u nalaze uz samo rnore, kao Sto je to bilo kod
Blandone, Skardone, Jadera, Enone i dr. Tako je, zacijelo, bila s,mje-
Stena i ilirs'ko-de,lmatska Salona. Pokazalo se da je potpuno iluzorno

76
 ot€ececq[e
f$n*"o
i bezuspjesnotryhiti ilirsku Salonupodalje od,rnora,na nekoj eventual-
noj Lzvisini pofalie-od kasnije gr'dke i r,irnske salone. Da se-ona negdje
lu nalazila,.4rala bi se i pokazati, ako ne .drugaiije, a ono svakako ,na
zradnim.snifr:ty+ koji u ovakvim prilikama otkrivbju i dalelko manje i
beznadajnije lokal,itete, ma- kakva bila nji,hova sadurianost i stupanj po-
rusenosti. Metlutim, u.z najpaiTjiviji studij aerosnim,aka sireg salonitln-
skog podrudja ne m,oze se ustanoviti ama-lbas niikakva indika"cija zabito
kalkvo utvrtleno naselje (iskljudivsi, naravno, ona vei poznata). A ilirska
to je poznato iz hiitorijskih rzvorilT
stoga se sam od sebe nameie zaklj,udak da se centar i,lirske salo,nitan-
ske teritorijalne zajedni,ce
te da zbog toga izmide
materijal.rnoj 'lokalizaciji. Da je vei Salona b'ila uz more
i
-ima'la sv_oju luku, pogodnu zacijelo za pristajanje tadasnji,h b,rodova,
vidi se iz strabonova kazivanja na mjestugdje ilrane da je salo,n (>,il,r,lvj
Ugjg*g_p**g"tgg (En|ver,ov,
latinski navate) radasnjih Detmara.?s On
tu misTi svakako naiTariju problost, jer taj podatak ionosi odma,h iza
onog stavka,u rkome govori o grdkim kolonijama na srednjem Jadranu,
o Isi, o Farosu i Demetriju Faraninru, donosi dakle podaike o stanju
tam,o negdje krajem 3. stoljeia prije n. e. strabon nas dalc,le upuduje na
zakljudak da je salona vei tada bila ernpori j vai,an za, :Emjeiu dcrbara
koja su mo.rskim,putem stiza,la u Salonu i otpremala se dalje u d.elmat-
sku -unutrasnjost, i orbratno, luka iz koje su Delmati izvozilLi svoju rob,u.
rmrala je, prema toyg: slid-nu funkcijtr ka,o i Narona, karko nas ,op,et
Teopornrp infor'mira.76 Ukratko, Strahon rnas upozorava na trgovadki zna-
daj salonitansrko-detmatskog emporija, znad.aj koji
3e nlerfrffiio poznat.
lE egg+, lp1avo natazi
@Ja'dra'ns\i Grii, kao pomorci i trgovc'i, zarana su

li@t'aj.nadinforffi
je@m Zivtljem.
iu i" p.""-tffi",-""'ri#"
naglasavati, biLla posve rnriroljuibiva. na dbostrantr lorist i olknata i Gr_
ka, Sto je kalakteristidno tropie za odnose Gnka prema domaiem sta-
novni5tvnr na ditavu mediteranskom arealu grdke- kolonizacije. u pro_
tivqom s,hadaju do3,li ibi ti dobrosusjedski odnosi u pitanje, u La ,rJil,
zavisio i poslovni uspjeh i sama egzistencija novopriarisiirh Grka. Do- 3"
sljedno torne trdba zarkljarditi da _Grci

rrJa. l\Jr'nova poJava u Danonr vJeroJalno je d,osta rana i ide uporedo

s
osnivanjem,naseobine u Traguriju, a kas,nije dovodi do znatne
helernizaci-
-rb;
ie-tog prvotno ilirskog naselja. ukratko, naie je mtrjenje effit.
t r a l i t i p o s g h n oj e d n , r ' . i l i r s k u _ i poleibno ied"n,, grF,ku Saa_
lgtu, da i" t" j. dsadi moze govo-
"ei
riti o jodnoj @ Pitanje je gdje se ta de,lmat-
ska, odnosno kasnij e,ilirsko-grdka Sal,ona nalazila.
oni koji zastupaju misrljenje da su u to d,oba postoja,le dvije Salone,
je'dna isejska i druga delmatsrha, smatraj,u da ie
isel'sta m'alazitrauz

tl
ilirsku, odnosno na zapadu od i,lirske, a ova se morala opet'pruZati neg-
dje na prostoru kasnijq centra kolonije. Po G. Novaku isejska se Sa-
lona nalazila zapadno od Dyggveove Urbs orcidentalis.o Toj Saloni pri-
padaju ostaci onih desto spominjanih zidina (>>murazzo<ili tzv. via mu-
nita) kod onog loka,liteta koji se u natpisu spominje pod nazivorn hortus
getr?dl,ln io rnommisljenj*.,!*,t"'"*.:ili T,Jp.ij":"i$$ilH
matska) Salona, a cvnda i ka. G. Novak ie nesunurllvo u
pravu kad u ovim zidinanra vidi ostatke a.7eO tome je on de-
Sie pisao i u novije vrijeme, pisali su o tome i drtrgi, a posebno M.
Abramii koji ih tretira k'ao ,grdbnu anhitektum iz 1. st' n. e, jednako
kao Sto i poznate zidine liburnskih gr:adova (Varvarije, Aserije i Nedi-
nu.ma) datira u isto vrijeme.m Ali ne moZe biti sumnje da ova tehnika
salonitanskih zidina uz hortus Metrodor.i pripada forti'fikacijama. Nema
primjera u antid,koj arhitekturi uopie da bi se upo'trebljavala u nekoj
dru,goj namjeni, a pogotovo ne u ,sepulkr'alne (cerrreterija,lne) svrhe. O
toj tehnici, opus quadratum, pisao je u novije vrijerne G. Lr:rgli u svom
poznatom djel,u o rimskoj gradevinskoj teh'nici. On utvrcluje sedam na-
Eina (maniere) na koja se ona javlja, a ti nadini u isti mah daju i re-
lativnu tkronotrqgiju u r,azvojnom putu te tehnitke 'od prve pojave 'pa do
najrazvijenijirh oblika.8l Tehnika ovih zidina u Satroni bila bi najbLiia
Luglijevoj tredolj maniri. Ali za njihovo datiranje ta t'ipologija ima nez-
natnu vrijednost. O tim pitanji,ma moii ie se o'drettenije govoriti samo
kad se obradi crva tehnika na ditavu priobal,norm po'dmdju u cjelini,
od sv. Erazma u Makedoniji, Butrinta i Feniki u dlbaniji ('koje Ugolini
datira s 6-4. st. prije tr. €.),82preko Meduna, OSaniia, Narone, Stobre'da,
Salone i Starigrada na o. Hvant, pa do liburnskih gradova Varvarije,
Aserije, Nedinuma i Cresa, gdje se najsjevernije jav,lja. Ja sam pred
detirigodine istr:aZio jedan trakt tih zidina u Saloni i otkrio onaj nji'hov
dio koji,flankira sa sjeverne stna,ne put Sto vodi Jc Tvornici cementa. Tu
sam nasao isp,od megalitskog zida vrlo dobro saduvan temeljni stroj zi-
dina, koji se sastoji od manjih komada kamenja vezanih malterom, datkle
slidno onome r5to se opaia i tr Varvariji, samo nmogo kvaliteur*ije iztade.
od svega Sto,sam tada i.mao moguinosti utvrditi najvaZnija je dinjenica
da ovaj temeljni stroj Sto tede ispod bedema ima organsku vezu i zajod'
nidki graelevni materijal s istim takvim temeljnim zidom jedne pravo-
kutne vanjske prostorije koja je kasnije, u 1. st.'n. e., posl'uZitlakao re'
cint g,rrabnim spomenicima. Izvan surnnje je grobna,namjena ovdje se'
ku.ndarna. Trakt, koji sam istraZio do dna, pokazuje da je ona pravo-
kutna prostorija sa sjeverne strane zapravo jedna k u I a, obliko'm i di-
meozija.ma tipidna za fortifikacije helenistidkog perioda. Istu funkciju
utvrda morao je imati i onaj trakt zidina Sto ga je Abramii objeloda-
nioj3 a koji ide prema moru. Prema tome nas mlttazzo je zacijelo sje-
verni obrambe,ni zid naselja koje se odatle protezalo prema rnoru. To
je naselje bilo ,najprije .ilirsko, a kasnije su se u nj polako nastanjivali
i Grci. Utjecaj ovih posljednjih odituje se, prije svega, u teLrnici ovih
mega,litskih forti,fi,kacija, koja ie bez s'umnje grdko-helenistidka upravo
kao i ona u OSaniiima ili npr. tefrrni,ka ugaone (takoder kvadratne) kule
u Naroni, uz cestu koja vodi podno starog nase'lja' Sigurno je da ni O5a-

78
niii ni Narona nisu bi,le grdke kolonije, iako je ova posljednja igrala
-riletima,
varZn'u ulo,gu u trgovanj'u s gr.dkim svijetom. Druigim ilelimo
na,glasiti da prisustvo jedne tehniike fortifikacijskog-zida lioje nosi biljeg
grdke iii helenistidke arhitekture ne mora urkazivati i 'na neophodno pri--
sustvo nekog grdkog naselja, a pogotovo ne nasedbine, .unutai tih utvida.
zidine siu, dakle, mogle nastati i prije nqgo .li su se Grci u veiem broju
stacionirali u S.aloni, tj. moie se raditi i o posrednim utjecaj,ima, kio
u osaniiima i'li u Naroni. A Sal'ona je, svakako, bila geo,grafski znatno
bli'Za grdkim centrima,nego,li Odaniii ili Narona!
7 Kada je ova ilirska, domala i ili,rsko-g'dka Salona, dobila svoje grad_
ske utvrde, rnode se samo priibliZno odrediti, na temelju historijJkih po-
dataka. To je morglo biti najkasniiq do 119. eodine piiiq l} e.. kada je,
prema Apijanu, u saloni prezirnio cecilije MaIaF-GNovak dobro uka-
zuje da Metel ne bi u ovim krajevtuna-a@-u gradu koji ne bi bio
gryIq*." Kasnija opsjedanja Salone, npr. ono od strane G. Koskonija
78/7-7. god. prije n. e., potvrduju istu 6injenicu,e a urkazuju ujedno na
joS Sa'lona bila preteZno ipak delmatski, a ne isejski grad.
10 qa ie tada
Da je bio sasvi,m isejski, ne bi ga, vjerojatno, ri.rns,ka vojska opsjedala,
kad je postojao savez izmettu Rima i fse.s7
Javlja se daljnje pitanje, gdje je hio centar konventa ri
faaa-i'to-rsa ie Cez-ar inausurirao u SiffiI tanje je, gdje ga je
zar mo,gao sm se ono danas mora tra"Ziti? Na temeliu
sarnih cezarovi,h podataka valja zakljuditi da se korrvont nalazio u jed-
lom utvrde+,qm gTaiu. (zove -ga.,oppidum) i da je bio ,uz m,ore (kaZe
Cezar i mqritim@FA utvrttenih naselia uz
utvrtlelih naselja uffi
:sjgli5ts ilirsko. odnosno il,irsko-isej,sko,a
je mogao za smje5taj konventa ili
upo'trebiti jedno vei 'postojeie utvrileno naselje ili iagraditi jedno novo,
ali uvijek utvrderro, jer je apsurdao i pomisliti aa bi rimiti gradani
mogli Zivjeti i odriati se u jodnom otvorenom gradu ,u tako hoJtiLnom
lor na kome se smiestila koloniia ne dolazi u obzir kao
siedi5te ran Vei sama
ne o,noga a_grada Sto ga Dyggve naziva Unbs Vetus8e, u koje su
uklopljena Porta caesarea, u na dlaku istoj liniji ,kao i jedan Car,do
limitacije salonitanskog agera pokazuje da je taj dio grada-nastao is.to-
vremeno s limitaoijom, a to znali i s dedukcijom kolonije,s prema !ome,
sa sjediStem ranijeg konverrta ne moze imati veze. u ouzif dakle rnoZe
dodi i opet samo oma i'lirsko-isejska:salona. Mislim da ,se takvoj konjek-
turi moZe naii najuvjerljiviji h,istorijski okvir.

_ . Kao donji termin pojave konventa rirnskih gradana u sa,loni odre-

iluje se 48. godina prijg n. e., jer te godine pomp-ejev legat oktavije op-
sje,d.a-gzal,u'd s kopna i s mora,grad u rkojemu se-nalaii konvent-(a io
znati da je bio zaista dobro utvrtlen).el Kao gornj,i termin redov,ito se
uzima 56. godina prije n. e.,,kada je bilo upuieno cezaru u Akvileju poz-
nato isej'sko posilanstvo, na koje se opet od,nosi pourati natpis iz sllone.gz
P'o lom natpisu, kako j.e p'oznato, utvrcl,uje se vec od ranije postojeii
savez i prijateljstvo Ise s Rimom i ovoj posljednjoj se daju o.k gaiarr-

79
cije, vjerojatno ba3 u vez'i s dovodenjem konventa rimskih gradana u
Salonu. Vei sam ranije izrazio midljenje da su tom prilikom Isejci pre-
trpjeli neku osjetljivu itet'u, Sto premaduje samu dinjenicu pojave kon-
venta u Saloni, koja je tada vei bila znatno infiltrirana grdkim elernen-
tom.ts Sada je prilika da se o tome kaZe ne5to odrealenijeg.
Prva Steta koju su 53lonitagsliJseici-i oni u matici, pretrpjeli do-
laskom konventa jest ta Sto su mnr^ I i ustupiti ogirB qridg3llcalqa
urbani terito'rij. Jako reii krov nad glavom, i to u sarrrorn onom gradu
gdje su oni tada vei bili rgotovo is'kljudivi gospodari. Cezar je jednostav-
no prisilio Isejce da pnime ove rimske grada,ne u 'svoj grad. Kao pro-
konzu,l on je to s lakodom udinio jer, ako Salona nije bila grdka (isej-
ska) naseorbina, a sve govori da to ni'je bila, onda je spadala .u ager
publious koji je imperator mogao po volji dijeliti. To je Isu i Isejce
te5ko pogoditro. ,Aitrijo5 veci gurbitak sasvim je ekonomske naravi, na
koj'u su grdki Isejci morali biti mnogo osjetljiviji. Treba, naime, imati

stoljeie rarnije doveli ovamo isejske 'Gnke. To

nisu bili zem,ljoradnici ili v,lasnici latifundija. To su bili tttgovci i po'
morci kojima je aktom ,imperatora bez m;uke i tnr.r:da pripalo sve ono
Sto su knrz dugi niz godina Isejci stvorirli u tom znadajno,m emporij,u.
Privileeta.nr-i favorizirani, u d,oba kad je Jadransko more vei dvrsto
@euzimaj,upo-o"j,t"@
u svoje ruke i time potiskuju,i ono malo grdke inicijative Sto je od nje
bi,lo ostalo. Et'o pravogllaztroen-_za opredjel.isnJ.g_-lp_eiaSa-rr4*B@pCiSry
stranu u grailanskom ratu. Konvent se tako brzn razvijao 'da su njegovi
pii,padnici 48. god. pr. n. e. bili u stanju da sami pruZe uspje5an 'otpor
Oktavijevoj opsadi.ea Kad je Isa izg'ubila samostalnost i sve svoje p'o'
sjede ,na kopnu, ovaj je elernenat iz konventa postao apsol,utnim Igospo-
dar"om u Saloni i tako je bilo sve do'osnivanja kolonije rimskih grada-
na u njoj.
Iz naprijed,izneseno,ga vi,di se da su se u jednom te istom urbanom
centru smijenirle tri uzastopne politiddro-administrativme, a ujedno i etni-
dke zajed,nice. Postoji samo jed,na'poteSkoia,,odnosno prigovor, koji sme-
ta ovakvom tu,madenju. Vei odavna, naime, vlada mi5ljenje da je Okta-
vijan34/33. godine prije n. e. osvojio i spalio Salonu.esAko tada,ne po-
stoji posdbno ilirsko.delmatska (samo ovu bi Oktavijan i,mao razloga
paliti) a poserbno isejska, odnosno rimska, 'hako je on'da to bilo moguie?
U tom sludaju bi va,ljalo pomisli'ti da je,Oktavijan spali,o onu jed'inu ta-
dainju S'alonu, a u njoj su vei dva 'decenija Zivjeli pripadnici konventa
rimskih gradana. Njihovu Sa,lonu Oktavijan zaista ne bi palio.e6 Met1u-
tim, posve je ,logi6no da u Oktavijanovo vl"ijeme'od one s,tare 'ilirsko.del-
matske Salorne, u etnidkom i u upravoadministrativnom pogle'du, nije
osim imena ,niSia os,talo. Ukratko, u Oktaviianovo vrijerne nije je vi5e
ni bilo. Dakle, Oktavijan i nije imao Sto pa'liti. Otkuda onda spornenuto
miSljenje? Ono se temelji na jednom odlomku Strabonova djela koje
na tom rnjestu glasi:

80
,,Karory{aE 6'toyev (sc. rc uiv Aalpartaw tSvoE) ri(to},6youE nevtfirovta, 6v
rrvx; rcai r6),t:tg, EriTrot'a re xui flpcbytrovayai Nwiav Xai Ewanav 16're ttov
rcai ro raLarcv, rig bvttrpqoev d EeBaor6g'ry7).
Uz ori,ginalni tekst nalazi se u iadanju Strabonova djerla i latinski pri-
jevod.esDonosim i njega: (sc. gens Dalmatarum) oppida memo-
"habuit
ratu digna ad quinquaginta, de quibus etiam urbes nonnullae, ut Salon,
Priamon, Ninia, Sinotium novum a.c vetus; ab Augusto istae sunt com-
bustae.<
Ako se oslonimo na latinski prijevod, onda zaista dol,azimo do zak-
ljudka, na temelj,u posljednje redenice, da je_4lgtst-spalia-_sye, ong -{r?:
-!'lE"l".g^fa.d*"*"_q-Ai.S4gg-U.*Medutirn, vjera,n prijevod tog stavka bio bi
ovaj: >,naseljaimaBe (sc. narod Delm.ata) spomena vrijednih oko pedest,
od tih neke i gradove, Salonu pa Prom,onu i Niniju i Sinotij, novi kao
i stari, koje je August spalio." U ovoj sintagmi, pone5to nespretnoj, na-
laze se dva prijelaza ,glago\a, od kojih jedan na prodetku a drugi na
kraj,u. Odito je da prvi glagol 3o1evregira sve objekte koji iza njega sli-
jede. Ali ne rnora biti, i zaista ovdje i nrije, da onaj glagol na kraju
tv{np4oev regira s v e objekte retroaktivno. Na to upuiuje i n.ropski"
prijevod na na5 jezik. Po njemu bi se barem Salo,na rnogla izdvojiti iz
kruga gradova Sto bi ih navodno Augrust spalio. U svako,m sludaju,
Strabonov tekst ne ohnvezuie na zakiirrFak ,da ie Arrs,ust zaista spalio
Salonu, a protiv toiga govore tahoder i disto historijski momenti koji su
napiiied izneseni.
Topografija detvrtog po redu municipaliteta, kolonije rimskih grada-
na u Saloni, najb,olje je obratlena, i ako ne potpuno i do kraja. Postupno
Sirenje te Salone ,objasnio je E. Dyggve. Ranije je on d-i-tay_ledlorii-srs-
di-5@ dij€Ier *a-Urbs.,vetus. i .na-Urbs -nova. Na
tenrelju nalaza ostataka incineracije na zapadnom dijelu svoje Urbs
vetus on je ovu kasnije znatno s,uzio i pretpostavio jo5 jednu fazu v
Sirenju grada prema zapadu, tj. uz Urbs vetus nastavila se Urbs oociden-
talis, koja na svorn sjeverozapadnom uglu oburtrvaia amfiteatar.ee S dru-
ge strane, vei u 1. st. n. e. upotrebljavaju se bedemi i ku,le one ranije
ilirsko.grdke i rimske Satrone zapadrro od ove Urbs occi'dentalis kao ne-
kropola, a blokovi bedem,a kao spolia u f.ortifitkacijama kolonije. To bi
mogla biti potvrda o ,potpuno;m dovr5enju m'u'nicipalne integracije p,ri
padnika konventa s pripadnicima kolonije rim,skih gradana ,u Saloni,
kao i preno5enje centra svih m,unicipalnih instituoija Salone u domenu
kolonije rimskih graetana.

4. I(AKO JE I KADA OSNOVANA KOLONIJA U SALONI?

Na pitanje kako je bila osnovana rim,s,ka ko'lonija u Saloni danas

irije teS,ko odgovoriti. Sve donedavna bilo je kolebanja u toj stvari jer

81
su neki, kako je ranije spomenuto, pretpostavljali da je salonitanska
ko'lonija rimskih gratlana nastala na taj nadin sto je jednostawro bio
dignut na ftrrg kolonije onaj od rranije postojei.i konvent rimskih gra-
dana, dok su neki i prije smatra'li .da ie ,koloniia bila ,osnova,na deduk
ciiom. samo Sto nije bi,lo jasno kakva je 'bila ta dedrikoija, ,pa su se
neki domi5ljali da je Salona, a tako isto i Jader, ,bila jedna libertinska
kolonija.l@ Danas je sa sigurno5i.u dokazano da je tu birla izvr5ena de-
dukciia veterana, jer na to jasno utkazuju ostaci lirnitacije .u salonitan-
skom ageru, a demu sam u svoje vrijeme piss6r.totOstaci centurija, ,koje
se na podrudju salonitans,kog agera dosta jasno razat;bi,r;u,dokazuju da
je osnivanje kotlonije u Saloni bilo ,povezano s limitacijom agera i distri-

Treba naglasiti da za jtr ovakva karaktera govore, ibarem zasada,

samo 'ovi arheolo5,ki ostaci lirnitacije na uiem i na Sirem salonitans,lao,m
podmdju, dok literar"ni i epigra,fski spomenici ne daju o tome gotovo
nirkakvih ,izravniilr podatajka. Meclu ove posrljednje spada Plinijev rnavod
gdje govori da je car Klaudije ,poslao svoje veterame u Siculi (Bijaii kod
Trogina),lo2 a onda i jedan cipus terminalis s perirferije salonitanskog
agera koji, s obzirom na njegove tipolo5ke os,obine, valja datirati negdje
o sredinu 1. st. n. e., dalr'le wratilo kasnije od vrernena kad je bila ute-
meljena koionija iu Saloni.l03Na ova pitanja osvrnuo sam se i u spom,enu-
tu rad,u o,limitaciji.ls Danas smo u mogudnosti popratiti go,rnje podatke
nekim novim rnomentima, koji unose vi5e jasnoie u ditav prorblem ko-
lonizi,ranja stare Salone.
Moguie je, ,naime, utvrditi da je na podrudju salonitanske ko,tronije
bilo izvr5eno vise dedukcija u razlidito vrijeme, sto sam ranije mogao
sam,o pretp,ostavljati. U Saloni se zbi,lo ne5to slidna kao raniie u Akvi-
leji, rkoja je dorZivjela se,hundarnu dedukciju, o damu nas iivije vrlo
iscrpno'inform'ira, jer navodi vrijeme u koje je dedukcija bila izvr5ena,
bnoj kolonista pojedine dedukcije i kolidinu zernlji5ta (sors,) Sto su ga
pojedini kolonisti dobivali.16,Sekundarne dedukcije doZj,iela je i ga-
-lona, Sto se mode zakljuditi ne samo na temelju spomenute-Tiffi
vijesti (koju, uostalom, nitko nije ni dovodio u vezu sa salonitanskom
kol,onijom), vei i pomoiu arheolo5kih potvr.da koje se s Pilinijevim po-
datkom rnoraju dovesti u vezu. Na ovu sekundarnu ded,ukcij,u upuiuju
ostaci limitacije koji se savr5eno mogu pratiti na u.Zem podrudju Tro-
gira i njegove uZe okol,ice, na Sto je, nema duigo, upozorio R. Cheva-
lier.16 Ne moZerno a da ovaj raster centuri.ja oko starog Tragurija ne
dovederno u vezu s Pl,inijevom informacijom. Valja naglasiti da taj
raster predstavlja zasebnu i zaokr'uZenu teritorijalnu cjelinu, koja je
bez sumnje bila dest salonitanskog agera na njogovoj zapadnoj perife-
riji, a ima identidnu orijentaciju, tehnlku i opseg pojedinih centurija
kao i glav,nina limitiranog podrudja u splits,kom i u ka5te,lanskom po-
lju.
Pojava ove li'mitacije, bez sumnje,sekundarne, u isti mah prilidno ja-
sno ocrtava sudbi,nu Tragurija u ranorn carstv;u. Vjerojatno Klaudije
nije mogao smjes,titi svoje veterane,u sarn Tra'gurij, jer je ovaj jo5 tada,

82
tj. prillkom ,ove ,dedukcije, imao status jednom autonomnorg municipa-
liteta, kao oppidum civium Romanorum, ka,ko ga sam plinije ,4sgirirj.roz
Meclutim, logidkim razvojem prilika Tragurii je ubrzo nakon dedukoije
veterana u niesovu UZU dkolicrr ,izgrrfrin .svoju Fotp,u,nu autono,miju.i pot_
pao ,pod .Sa'lnnrr zajedno s on,irn.,kolouristi,rn:aKlaudijeve dedukcije koji
su od podetka bili u sastavu Salone. Mom'msen je posumnjao da je Tra-
gurij ihada ui,ivao municipalnu autonomiju i'ne pridaje vjerodostojnost
Plirniju.toa Ali sama dinjenica da Klaudije nije za centar svojih veterarra
uzeo T,ragurij vec sikuli, unatod dinjenici da se upravo Trogir nalazi
u geometrijskom sredi$tu onog zasebno limitiranog podrud.ja, pokazuje
da je taj grad zaista ibio autonoman u to vrijeme. MoZda je on ovu a,uto-
norniju vei bio izgubio u vrijeme kad je P,linije pisa,o svoje djelo (za
prvih Flavijevaca), ali to nije ni3ta neobi6no, jer isti plinije kake za
Parentij (Parentium) da je oppidum c. R., iako je ve6 za Ti;berija postao
kolonijom ri,rnskih graalaxra.loe

- Nemg sumnje da Klaudijeva ded'ukcija ne predstavlja osnivanje ne-

ke nove kolonije. Nedto takva si'gurno ne bi mogro ostati bez reper[usija
u_izvorrima i u epigra,fskom materijalu naclenom u Trogiru i ,u njergovoj
okolici. Naprotiv, kako je vei Mommsen opazio, natpisi iz Traguri.liut<a-
zuju na uske veze izmedu njega i Satrone do te mjere da se rimski nat-
pisi nactreni u Trogim moraju smatr,ati salonitanskima.llo Ali ne zato ,sto
su solinski kameni spomenici i ,natp'isi bili preno6eni kao gratlevni ma-
terijal u srednjern vijeku i kasnije iz salone,u Tr,ogir, kako je Mornrm,sen
mislio, neg,o dbog tqga Sto je Tragmr'ij uslijed one sekundarne ded.ukcije
dosao u sklop salonitanske kolonije i izguibio status autonomno{g mu-
nicipaliteta. Klaudijevom dedukcijom nije bila osno'vzrna nova kolonija,
vei je pro5irena ona od ranije postojeia, saloni,talrska, pa je tako i Tio-
gir, zajedno sa svojim uZim podnudjem, pos,tao sastavnim dijelom sa-
lon'itanskog agera. otuda veze Tragurija sa,sarlo'nom, tromentinski triibus
u Traguriju i opia nsalonitanska" fizionomija trogirskog epigrafskog
rnaterijala.
eini se da je sekundama dedtrkcija na podrudj,u sa,lonitansrke kolo-
nije bila.izvrsena ne samo oko Tra.gurija, ved i na suprotnoj str,ani salo-
nitanskog agera, oko starqg Epetija.llr Dodajmo i ovdje Mom,rnsenovo
opazanje da natpisi iz Epetija zapravo pri,padaju saloni, sto ukazuje na
istu res publica.tr2 Na ,sek'undarnu dedu,kciju, a prema tome i uklapanje
u salonitansku teritorijalnu i m'unici,pa,l'nu zajednicu, urkazuje nalaz ne-
tom spomenutorg term'inahr,og cip.u,sa,rnadenog kod starog pi,tuntija. ovaj
cipus, kako sam u svoje vrijeme,istakao,l* nosi obiljeZja metlasa tipidnih
za sredinu 1. st. n. e. iPrema tome ovaj cipus indicira jos jednu sekun-
darnu dedukciju i naknadno prosirenje il,irnitiranog podrudja sal,onitan-
ske kolonije, sto bi po vremenu rnoralo ;biti veoma hlizu onoi dedukciii
izvrsenoj oko Tragurija. Najvjerojatnije je da su bile .istovrl*"rr., po-
gotovo ako je pouzdan historijki okvi,r 6to sam ga pruZio u vezi ,s ko_
lonizatorskim djelovanjem cara Klau.dija nakon li,kvidacije skribonija-
nove potbune.lla

83
 Sigurnih ostataka trimitacije ima i oko Starig'rada,na otolcu Hvaru.lls
Kada je bila izvr5ena dedukcija na ovom dijelu starog Farosa, te5ko je
utwditi. Izvjesno je, svakako, da je to'podrudje pripadalo salonitanskom
ageru, njegovoj insularnoj d,omeni, o dem,u sam pisao u ,spomenutom
ranlu.r16To se m,og,lo dogoditi vei pr:ilikorn prve ded,trtkcije kotlonista, tj.
prilikom osnivanja kolonije u Saloni, ali i'sto tako i kas'nije, sredinom
1. st., kada su bile izvrSene ,sek'undame dedukcije oko Tragurija i Epe-
tija. Pretpostavljati jo5 jednu, tre6u dedukciju u okviru salom,ita,nske
kolonije nije moguie, jer joj je, barern zasad, te$ko naii kakav takav
odgovarajuii historijski okvir.
Prerna tome, moZe 'se posve pouzdano utvrditi da je i u Saloni bila
izvr5erra ne sarlo sukcesivna stratifikacija dvaju municipaliteta razltdil:a
karaktera (konventa rimskih gratlana i ko,lonije rimskih gradana), vei
da je i u okviru same kol,onije rbila izvr5ena rbarem jedanput jo5 jedna
sekundarna dedu,kcija, dime se lirn-itirano podrudje salonitanskog agera
znaino prro5irilo. O toj ekspanziji Salone pisao sam na drugom mje-
stu, pa se na tome ne treba dtfir- zadfiavati.ll? ,Ovo Sto je ,redeno do-
voljno jasno ilustrira nadin na koji je bila osnovana kolonija u Sa-
loni.
Od ne manje vaZnosti je drugo pitarnje: kada je i od koga bila os-
novana,ko,lonija rirnskih gradana u Saloni? O tome se dosta pisalo, Neki
su smatrali da joj je osnivad bio Ju,lije Cezar, Ereki su zastupali rmi5ljenje
da j,u je utemeqib ca@ dok su neki pomiSt;a-
na osnivada.l18 I ja sam ranije drLao 'da je ded'u,kciju
lf-i,u-fiUe.riidao
liiitro'nista u Saloni izvnsio Oktavijan Au'gust.tte 'Ali kad sam psdvpgag
reviziji dosada'Snja rni6ljenja o toj stvari, u sviijetlu nekih novih rezul-
tata i gledanja na problematirku rimskih rm:nicipaliteta uopde, a porseb-
no u vezi s antidkim Jaderom, do5ao sarn do uvjerenja da ('e trebati
i piianje o'snutka sa,lonitanske kolonije joS jednom uzeti u mzJn\atra-
nje.
Koliko mi je poznato, u rliteraturi je opSirnije i dokumentiranije o,b-
ratteno miSljenje da je Oktavijan omovao ovu kolo'niju. Dnurga mi5ljenja
donose se vi5e usprlt i bez narodita obrazdania. Zbog toga du se ovdje
zadriati na analizi miS'ljenja koje je najviSe prihvadeno i na svemu ono-
me Sto je s time uvezi iaredeno.
Ovamo spada u prvom redu dio spomenute rasprave G. Novaka koji
je posveien pitanj,u kada je i u kojim okolnost'ima bila osnovana kolo-
nija u Saloni.12oNjegovo mi$ljenje moglo bi se ukratko saZeti u slije-
dei.u rnrisao: Oktavijan je za vrijeme ratovanja s Dalmatima spalio Sa-
louru i nakon toga je, jod za rata, godine 34/33. prije n. e., p,od'irgaona
rang kolonije. Zbog toga Sto je osnovana u toku ratovanja kotronija je
dobila epitet Martia. S ovim obrazloZenjem, svaka:ko najiscrpnijirn koje
je o toj stvari 'do sada bilo dano, i G. Novak se pridruZio onirna koji
u Oktavijanu gledaju osnivada salonitanske kotlonije, kako je i sam
Momrnsen zastupao.
Metlutim, od objavljivanja spomenuta rada pojavi,le su se neke nove
dinjenice koje autori Sto su ranije tretirali ovaj problem nisu rnogli zna-

84
ti. Mislim ovdje na moj rad (a ma,lo poslije moga pojavirli su ,se i ra-
d,ovi drurgih)tzr rz koga se vidi da je ova ,kolonija b.ila os,nsvana deduk-
cijom, _tj. d,ovotteniem novog sloja rimskih 'grqitq,nq i da prema tome
salcvnitarrska kolo,nija nije nastala podizanjem na rang kolon'ije onog
od ranije postojeceg konventa rimskih graclana (Sto bi ,se uostalorm i
te5ko mogtro pretpostavljati, jer se titularne kolonij,e javljajtr zrtatno
kasnije). A ako se radi o dedukorji. Iln,d imlma,la-m.iesla-za-+Eel-
postayku dA se Era-obavjla u_fokr' rato.anja, jer ded,u:kcija redovito slije-
itri nakon dovr5enja ratnih operacija i misije veterana. Atribut pak
Martia Sto ga je Salona nosila moZe naii i drurgad,ije tumad,enje, kako
ie se vidjeii, pa ne mora ukaaivati da je kolonija bila osnova,na u toku
tata. q$Al\O \1\)E
U\1E S, F\ B\\.o FoTPEBM3 osL)\\NO rA"Jt CEI
Vei je navedeno da Strabonov tekst nikako rre obavezuje na zaklju-
dak da je Oktavijan spalio Salonu. Prema tome, ruSenje tog grada nije
mu ,rnorglo dati prilike da ,ga obnsvi osnivanjem ,novog centra u koji bi
se i,mali smjestiti njegovi veterani. O,ktaviian. d,a.kle.,n'ijeimao neposred-
4q-gqvoda_li-prilike da za rata Sto
ga je tridesetih godi,na n. e. vodio u ovim stranama.
Sto se ti'de epiteta Martia Sto ga je imala colonia Julia Salona,ln
ako je on od ikakve wijedrrosti za datiranje njezina o,snutka, o,nda ovaj
epitet govoni up'ravo z,a to da dedukcija saloinitanske kolonije nije rno-
gla biti izvr,Sena 33. godine prije n. e., nego,Znatno nanije. Utvrtleno je,
nairne, da su ,one kolonije koje su bile osnovane u ranije vrijeme, sve
tamo do Cezar^ovqdiklAhrre, imale atrirbute (u koliko su ih uopie imale,
izr.rzevSi, na,rawro, gentilicij osnivadafrEd'ffi-e po praviluod imena pojedi-
nih rimshih boZanstava te se sretajru S naslovima Neptunia, Junonia,Vene-
ria i sl.lts,i spadajtr, dakle, u istu ,kategorijtr kao i sa:tronitanskiMartia,na-
dinjen po bogu Martu. Naprotiv, pred sam:korrac repu,blike i podetkom
carst\/a kolonije vnlo desto dobivaju uz vlastito ime atribute nadinjene
od apstraktnih poj'mova, kao Sto st Virtus, Laus, Pieta.s i s1.124 Prema
tome bi i epitet Martia Sto ga nosi ,sal,onitanska kolonija su,gerirao ra-
nije datiranje njezi,na osnutrka, nekako q vrijerne Cezarova pnokornzu-
iaia u Iliriku, odnosno, njegove vladavirrFu iinest<oj drZa'vil-rfo-i-jeJf-
rnoje mi:Sljenje, koje ovdje obrazlaiem. Metlutirn, atko, ponavljam, sam
epitet neSto govori o vremenu osnutka'Icolonije, onda ibi se srnisao atri-
buta Martia zaista mogao dovoditi lt vezr s njezi,nirn osnivafum. Mo-
gude je, naime, d'aje Cwar, pripadni'k ugledne gens Julia, koja se didila
svoj'im didnim podrijetlom od Venere i Marta, udijelio titulu Martie
jed,noj od wojih tkolo,nija u dast svog praroditelja Marta.lr U tom sluda-
ju bi i karakter i znadeurje atnib,uta sal'onitanske ,kolonije ir5li u pr'ilog
miSljenju da je Cezar izvrSio njezinu ded'ukcij'u.
Glavni razl,og zbog kojega ie se morati odrbaciti pretpostavka da je
Oktavijan August osnovao koloniju u Saloni, je'dnako kao i u Jaderu, jest
di,njenica, vei poodarrna z,apaiena, da sarn Aurgust u ,svojim Res gestae ne
sporm: Ilirik na rn
SVOIC
---+- ajuiem stavku svoji'Frnemoara on izriditb na-
vocu r su bile te kolonijel26 colonias militum. . . duxi; to su, dakle,

85
 bile kolonije osnovane dedukcijom, a takve su bile ggtcrvo sve osnlovane
u ovo vrijeme. Iz ovqga proizlazi da se ne ,rnoZe pretpostaviti da August
zato ne spominje I.l,irik jer su kol,onije Sto ih je tarno osnovao bile
drugai{jeg karaktera (t'itularne, libertinske ili sl.). I sa,ma ilimitacija
jasno ukazuje da se radi o dedukciji. Da je dugust osnovao ma i jednnr
koloniju u Iliriiku, on bi ga bez sumnje spornenuo uz ostale provincije
na tom ,mjestu i ne bi ga izostavio, kao Sto ga nije zabotavio sporme,nuti
na drugim mjestima svoj,ih mernoara gdje je to bilo potrebno.
Isti prOblem se javlja i kod traZenja osnivada jadestinske kolonije.
Zbog spomerrute Sutnje o ILliriku u Res gestae Divi Augusti mnogi su
se utjecali razliditim kornrbinaoijama kako bi je izmi,rili s poznatim nat-
pisi,rna iz Zad,raln u kojima se August spominje l<ao parens coloniae.
Analogijom na ndke slidne natpi'se iz drugih municipaliteta danas se
moZe utvrditi da ono parens coloniae,ne imora ozrnadavati i osnivada ko-
lonije.r2s Tako bi se morao tu.maditi natpis u kojemu bi se August na-
zivao npr. conditor coloniae ili sl. Naslov parens coLoniae zaslruZio je
August svojo n munificencijom kad je dao Jader"u grad,ski zid s ku-
lama.
Upravo s,ltrdaj jadestirnske kolonije dao je mnogima povoda da p,oku-
Saju proturnaditi za5to se I.lirik ne spominje ru AugLrstovim memoar,ima,
po\azedi, naravno, od uvjerenja da je on tu koloniju zaista i oso:,ovao.
Neki su se dorni5,ljali da je lapicida cxma5'kom propustio navesti i Ilirik
raectru provinoijama u kojima je ovaj car osnovao kolourije; dru.gi su
zastupali mi5lje,nje da je dio Litbnrrnije, a s njime i Jader, bio neko vri-
jerne 'u sastavu Italije, i to upravo ,u vrijeme osnutrka kolo,nije, pa da
se,sto,ga Ilirik ne spomri,nje. Neki tvrde da je Plinije nepr"ecizan kad spo-
miqje Jader kao ko,lonij,u u provinciji Dalmaciji itd. itd. Sve sm to ne-
odrZive konabi,nacije jer ih obaraju stvarni argumenti, o d.emru sam pi-
sao na drugom mjestu.tze A,li, u koli,ko ibi i jedna od ovih pletpostaVki
i,rnala ureke vrije'dnosti za obja3njenje pr"cfulema dedukcije kolonije u
Jade,ru, kad je govor o sa,lonitanskoj koloniji ne dolaze uopie u obzir,
jer je barem to sigurno da Salona nije nikada bila u sastavu Italije (kao
Sto isto tako nije bila ni Li,burnija). Daikle, ako .A,r.rrgust nije tnebao spo-
menuti Ilirik zborg Jadera, morao bi to udi,niti zbog Satrone da je on
zaista tu koloniju os,nov€lo. Kad ga ne sponfurje, postoji pravo na zak-
ljudak da on uistfuru nije osnovao u Iliriku ni jedne kolornije i da,
prsrrr-a tome, trsba traiiti nelrog drugog osnivada salo,nitanske kolo-
nijg.
,-/ Iz,ravnih potvrda da je Cezar uternelji,o ovm kolonij,tr ne rnoZe se
/naii ni u li,terarn'im izvorima, ni u epigrafidkom materijatlu, a niti ru ar-
heolodkom materijatru uopie. Dodtl3e, arheoloikih ostatak iz Cer,t
vremeaa ilLq'L_galg,4!. kako je E. Dyggve, dobar poznavalac Salone i
njezine arrhitekture ved oda,vna utvrrdio. To su ostaci ,onoga mosta (>pet
mostova<) Sto se dizao poviSe danas presu5enog rukava rijeke Jadno, is-
todno od Ponta Caesa,rea, na mjestu,gdje se nalazila jedna fabrica.so Ali
prisustvo te arhitektu,re j,od trvijek ne mora obavezno utkazivati i na isto.
vrsrneno postojanje kolonije rimskih gratlana, jer ova tehnika rnoZe biti

86
tt vui i s o,nirn konventorn rirnskih gratlana. 'Prema tome, pi,tanje osnut-
ka _ovekolon'ije valja fretirati u prilikama onog vremenskog okvira koji
se Jrao Siri terrnin dedukcije moze utv,rditi nakon 5to je otpala mogui-
nost da se ova pripi5e Olctavija,ntr, odnosno Augl.rstu. T,reba ispitati pri-
like u Itririiku (a u njegw srklop ul'azi {.r ovo vrijeme i Histrija, koja lo5
nije bila for,m,irana kao deseta rrogija Ital,ije), da bi se ufvrdilo u to;e
je
_vrijerne i u kojoj prilici najl,ogidnije pretpostaviti osnivanje kolo,nije
u Salorri.
.Nastupom Cezarovjr oroko_Lz_ulat4 u Iliriku ova prov,i,ncija dolbiva
prv,i put u svoj,oj historiji na delo uprave dovjeka koji je preuzeo brigu
-u
nad njezinim cjelokuprrim teri'trorijem, koji je diretkino interveurirao
rje5avanju pojed,i,nih prob,lerna koji su se ovd,je javljali i koji je bio u
stanju da provodi odreclenu pol,iti&u u ov,im stianama. p,rvi poktr:Saji
rqmankpciie gve provincije, r,azumije se prvenstv€rno nje-inih pniobal-
nih regija, podinju upravo u to doba. Danas je moguie jasnije sigledati
nadin na koji se ona provodila i efekte koje je vei ,tada postigla. ceza-
rova nastojanja u tom p,ogledrubi'la su usrnjerena u tri razlidita pravca,
a upravljena k istom cilju - k definitivnom osiguranju ovih krajeva za
rimsku drlavu.
Jedan od nadina roma,niaacije, a s ti,me iujedno i stabilizacije ,ri,rnske
vlasti u provimciji koja se jo$ niti izdaleka nije rnogla srnatriti pacifi-
ciranorn,_ predstavlja njegiova alctiv,nost oko osnivanja munioipaluteta,
d,ovodenjem u pojedine centne erlementa s rim,skim,iti itansrki,m-grailan-
skirn,pravom kojem'u je on kao prokonzul i inlperator pruZio rda to,ga
moral,nu, a vjeroj,atno i rnaterijal,nu, pornoi. nodbfianie t-akvih municip-a.
liteta moze se danas utvrditi na temeljnr literarnih- i irheolosrkih (ep,igra-
fidkih) podataka na Sirern crbalnom pod,rr-ldju, od Lje5a (Lis,sos),1ripr"t<o
Naronel32 i Salome d,o Zadra (Jader).tsr Na podrudj,u Histrije, kai<o se
dini, ta njegova aktivrnost nije doS,la do izraLaja, vjerojatno zbog toga
Sto je ova oblast vei tada bila znaturo yroileta rim,sliim elernentom,
uglavnom zemljoposljedniikom aris,tokraci,jom koja je jos prije gradtan-
skog rata imala u svojirn rrukama veie fondove plod,nog iitarsliog tla.
sawim je dru,gardijeg karaktera ekonomska osnovi,ca o,nitr rims,tcitr i itat-
skih elemerrata koji su bi,li smje5teni u navedene c€rrtre, pri ,m,onr. Oni su
hili_prvenstveno trgovci i pornorci, trxedstav,nici srednjeg staleza i >trgo-
vadkog kapitala.., pa se tu mogu s{rsresti i p,ripadnici niZih slojeva, [i:ber-
tinci skorojevidi, ali relatirrno veoma ;bogati, koji npr. ,u Naroni mogu
doseii i potloZaj rnagistrata i fi'grurirati kao jav'ni 'dobrodinitelji.trc To iu
dva starleZa diji se i,nteresi u ovo doba ukr5tavaju, pa im je i politidka
orij'errtacija sasvi,rn suprotna: g'raclani navedenih oentara pri rnoru od-
iudit ie se u veli,koj veiini u ,gratlanskom tatu za cvara i za dem,okrat-
sku Stranlnu.l3s

. !ryga njqgova aktiwrost bila je usrnjerena na davanje privilegija i

pridobivanje rra svojiu stranu autohtonog eilementa u pojedinim centri-
ma provifircije, dime opet zapodinje posredrnirn putem proces romaniza-
cije i ovih sredi'Sta. Ovo vrijedi posebno za Lirb,urniju, koja je ,imala po-
seban polozaj i vaznost ,u procesu postepene rornanizacije un'r.r,trasn]ih

87
oblasti provincije, kao i za5ti:te o'nitr u pri,rnorju. ,O tom pitanju pisa'lo
se i dosada, ali noviji rezultati i arheolo5tki nalazi s podnudja l-iburnije,
Sto sam ih nedavno o,bjavio,136pokazuju da ga je naj;bolje u svoje vrije-
me formulirao W. Kubitsclhek.l3T On je, nairne, ukazivao da su neke li-
burnske opdinske zajednice (civitates) dobi,le i,us italioum, a s njime i
municipalnu konstittrciju, znattrro ra,nije od ostalih munioipa"l,iteta u pro-
vincijibalmaciji, jo5 u ddba Cezarova prokonzulata. To or'jegovo miStje-
nje, izneseno ponovno u B,uliievu zborniku,ls gotovo nitko nije odbiljno
uzeo u razmatr:anje, vjerojatno zbog s,mionih interprelacija u vezi s
eventualn'im p,ripadniSwom dijeta I-;iburnije I,taliji. Mectrutim, ovih po-
sljednjih godina pojavio se epigrafidki nalaz s podnrdja stare varvarije
Varvaiia, Eribir kod Skrad,irra) koji s'pominje kvartuorvire na delu up'ra-
ve tog m,unicipij,a.l3e T'iilne je osnowra Kubitschekova rnisao nasfia 'izrav-
nu matenijalnru potwdu, jer se sada rnora zakljrr'rdirti da je i Va'rvarija
stekla rnn*icipatn'u ko,nsti'tuoij,u i ius italicum u doba Cezarova prdkon-
zulata i da je imala isti status kao Sto su ga imali mu,nicipaliteti cis-
alpinske Ga,fije.uo po svoj prilioi Vanvarija u tome nije bill osa,mlje'na.
vrto 3e vjeroj-atno da se ista srtvar dogodila i u Aseriji (dsseria, Podgrade
kod benfuovca) surdeii po jednom, fr.agrnentarnom dod,urse, natpisru.lal
Us,lijed toga su ovi mrumicipaliteti uibrZb odskoCili od o'stalih centara
autohtoni,h zajednica te se vei na podetku carstva opaia da pod njihovu
kompetemciju, odnosno pod kompetoncijru njihovih magistrata, potpada-
ju sranovni;i titr domaiih teritorijalnih zajednica_ \9ji su. stekli gr,adan-
rk" p"uoo, npr. Burnistae (Bu:n:mm, IvoSevci kod Kistal4ja) pod Varva-
riju,i+z Corinienses (Corniniurn, 'danas Karin) pod Clarnbetae (Cvijina gra'
dina kod Otbrovca)ra3 i sl.
Gore navedenm Cezarov,g djelatnost, tj. stimul'iranje i pcnnaeanje rirn'
g-EUi italskrh- el.erneqatada se s{njeste u [roie .gt:n,tle-p.rr,uloru-id55
afefjivan3e italsTo!-grattansEog llrava anrtohtonom fivlju Liburnije treba
smjlstiti-u per.iod njegova namjesni,Stvau Ilinlku, svakako prije su,koba
s Pbmpejem koja mu je doni-
jela i apiolutnu vlast u drZavi, ggalg-lnao-l{e+epri'l'i'ke i-opavdanih-
tazloea da Dokrete jos iednu, alctivnost'
n6-3vaz'ni5'u tj'-os:aila'nje&Iedd'ia
eraq4na, tadnije veteranskih ko-loniia. U tu svrhu on je odabrao
r1.r-r_s'gih
c*rtre toJifU'illi najpogod:nriji za ostvarenje qiegovih planova i za
"""
dovr5enje djeia 5to ga je ranije bio zapodeo. Kod t'oga su ga, zacijelo,
u prvom redu vodila iskrustva sto ih je stekao u grattanskom ratu: na
njegovoj strani je bi.lo, uglarrnom, samo stanovnistvo Sai'one i Jadera,r4
orlo toj" je o,n tamo smjestio,
-sjg_'* Da Ii j'e mogmie i gomisliti-dt^ 9:':t iz ovifir:i"j*ti3:tj: ry
;ff oagovaraSuie zakljudke i pouku? Nakon porbjede, postavsi samo-
vladar i kondotijer legija koje su vei otprije predstavljale instnrment
lidne politike ,pojedirnogi,rnperatora, iskusni vojskovocla i vrstan drzav-
nik, vr,io dobar poznavalac prilika u Iliriku, morao je-pg4"t4-&tjgie
miere ne samo da bi kaznio svoie protivnike (iako s-mnogo poz,nate pro-
'radgnate
blagosti) i ne samo da bi osizurao svoie ltcrre rrozrcrle u pro-

88
 vinciji i u driavi, nego jo5 vi5e da bi os,i,gtrrao pozicije sarng_-drZrc3l
cg:vpJ*prosulc,4lr.
Jgjci,su svojri'm nes,motrenim angaZiranjem za Pomneia izptubili sa-
mostalnost ,i,Sto je za na5e pitanje od darleko veie vaZnosLi, i sve svoje
tbritorijalne tedevine na uiqm i na Sirem saloni,tansikom podrudju, uklju-
divSi i lraeurij i FFetij i dr. Ne toliko zbog nepovjerenja prema lom do-
judera5njem protivrritku, kojd sada, poslije zavrdetka rata nije vi5e mo-
gao predstavljati nelau opasnost, kol,iko lbog nesklonosti i neprijatelj-
skog raspol,oZenja ilirskog stanovuri$tva na susjednom kopnu, o,n je irrnao
dobrih razlolga da upravo tr Sa,loni osnuje jed'nu naseobinu i da svojim
zasl,uZni,rn veteranim,a porazdijel,i ovaj ager piublicus. Kod toga nije tre-
bao irrnati nikakvih sbzira irli ogranidenja, nije ,trebao prrovoditi neke
drastidne eksproprijacije ili novda'ne renauneraoife, jer se onaj od ranije
postdeoi,rimsihi elemenat iz ko,nventa nije bavio zomljoradnjom, barem
ne kao osnowlom ekonornslkom djelatrrosti. Vec dva decenija kasnije to
bi bilo znatno teie, jer bi i ovaj ager, ,sticajem p,r:ilika, doSao u posjed
vedih zemljoposjednika, kako se u I'stri vei ranije ibilo do,godilo. Te5ko
da bismo u,tom slmdaju i,mali tako prostran ager centuriatus oko Sa,lone.
Prem,a tome, porgodnijeg motrnsnta za osnivanje ,saitronitanske kolonije
nije rnoglo biti. Ne treba rni pokazivati koliko je osnivanje ove koflonije
udvrstilg..pozicije on,og vei qgstoieieg rimskog elementa u Salgni (a po
rnom mi5ljenju i onoga u Jader,lr osnivanjem tamoffije kolonije), koji je
tada imao iza sebe tradiciju od rnajmanje jednog decenija, a koji m,u
je u gnadansiko,m ratu dao podr5ku jedna.ko kao i onaj u Jaderu.
Drii,m da se slidno dogodilo .i u Istni. Nisrno i,nf,o.rrnirani o nekim
repnesalijama Cezanovim S,to bi ih p,rovodio protiv svojih protivmika u
Istri koji,su se u vecini odludi,li za Pompeja, :ali njih je vjerojatno bilo,
jer je to postafla praksa po,litidke bortbe jo,S od S,tilinih vrefi]ena, a pro-
vodila se i kasnije za drugog tr,iurnvi'rata. Nemognrie je zamisliti da Ce,zar
nije neSto poduaeo kako bi orm granidnu o{blast svoje provincije za5titio
i vezao q.Lzase, Bez obaira kakva su inrtenziteta bile te rep,resalije, ostaje
svakako pravo na zaklju6ak da o,n kod toga nije trebao imati nikakvih
obzira. I tu je, barem u veiini, imao dist teren te je mogao po mi,toj
volji dijeli,ti zemlji5ta svojirn vojnicima; sada je to bilo rnnogo lak3e ne-
go '1,i,decenij kasnije. Sve govori za to da j,e o,n to i udinio i da je vei
tada, u isto vri.jeme kao i u Saloni, izvr5io dedukciju na pordrudju ptr[-
skog agera. Ova misao je sam,o pone5to nova, fl.I toliko ,sto nastoji da
@aie u svijettru odrgovaraj,uce hi,s,torijske at-
.mosfere. Bilo je, naime, i ranije ndSljenja, i to veoma ozbiljniLr, da je
kotroniju 'u rPtr(i osno\r',aoJ,ulije Cezar.l6 U novije vrijeme pak viSe prwla-
dura leza A. Degrassija da je ova kolonija ;bila utemeljena nedurgo po.
slije Mar.tovskih ida 44. godine, tj. krajem 42. .t:l,ipodetkom 41. godine
prije n. e.147Bit ie istina kad se tvrdi da se zbog toga i mazivala Pietas
Julia,ru jer je osnovaina na uspornenu pokojno'g d.iktatora. Glavni argu-
ment ove teze, pored spomenuta nasl,ova, ;bila bi dinje,nica da ,se u Puli
nije na5lo arheolo5kog materrijala koji bi bio raniji od 42. godine prije
n. e.14eIpak lralja primijetiti ,kako ovaj pos'ljed,rqji arguirnent ne moZe

89
 imati odludujuiu vrijednost, prvo jer u P'uli ima vrl'o ranog materijala
koji se moZe dati'rati i u okvirm neikoliko deoenija, a dnrgo je to 5to
ne postdi usko (na godinu) datirranog mater;ijala (uglavnom natpisa)
godine ne uradi da ga nije ni bilo. Ne mora se i ne rnorZe
-ustarijeg ad.42.
ovakvilrr sludajwima datiranjem najstarijeg nacleu:r,ogodnosno sadu-
r'€Inog spoarrerri'ka datirati u isti mah i postanak naselja: ovakvi 'nalaai
ukazuj'u obid,no samo na tertminus ante quam ili u najboljem sludaju ad
quem osnulka kolonije, S,to u ovoj pri'lici i jestr. Eventuahr:i nalaz jedrrog
rirnskog spomenika u PuLi npr. iz 50. god. prije ,n. e. jo5 uvijek ne bi
dokazivao da je tada po,s'tojala i kolonija u totrn gradu; on bi s'amo i,Sao
u prilog jed,noj takvoj tezi. Postoje ind'irkacije da je i P,ula bi'la jedna dvo'
struka kolornija upravo kao i Alkvi'leja, a dondkle, vidjeli s'tno, i Salona,
tj. da je i ovdje bila izvr5ena d,vostrruka dediukcija, trrrvi piut za Cezara,
a druga odmah nakon njegove srnrti. Na tu sam piomisao bio do5'ao i
ranije, kad sam studirao tetrnidku strmkturru trirrnitacije pulskorg agera
gdje sam uodio osje'tno d,i'ferenciranje u teh,nici pojedinih ,s'kupirna cen'
turija koj,e nije uvjet'wano npr. sastavom terema. Tehnika lirnitacije na
trZem pod,r:udju Pnlle osjetljivo 'se'razlikuje od orne ,na sjevernoj periferiji
agera. Ja sam zas,t'upao suprotno rni5ljenje od Kandlera pa sam slrediSte
(urnb:ilisus) pulske centurijacije'tralio u .srediStu sarno,ga naselja u Pu-
li,tso "oo j,e npr. A. Degrassi, dobar poanavalac historijskih i arheotlo3kih
pr,oblema P,ule i fs,tre, pri,hvatio,lsl kao i rnoju identifilkaciju glavnog de-
kumana agera s cesto,rn koja d,a,nasvodi prema selru Si5an. Kand,ler je
smatrao da se s,redi5te prulske timitacije nalazil,o u GaliZanLui da je truda
tekao i KM i DM )irn'itacije,ls2 dok je po mojoj interpretaciji tuda i5ao
sam'o KM pu,lskog ,agera. Kad sarn preis'p,itao cijeli problem dini rni se
da srno ,imatli pravo i Kandler i ja, nairne u toliko Sto bi GaliZan zaisia
mLogao biti sredi5te rastera cerntu.r:ija iz sek'undarne limitacije. Medu-
tirn- ne bi trebatro ovirn di.njenicama pridavati wijed'nost odl,tldujruiih
argu,rrrerrrata,ma da nisnr u ovom sl,udajru bez vrijednosti. Y'ai-maje isto
tako d,injenica da se pulski ager proteZe na tako ogromlrom prostranstvu,
daleko veiern o,d ukupno,g saloni,tatrskog, te je te5ko dopustit'i da je bio
ditav odjednom limitiran. Vjerojanrr*ije je da je ovdje izrastanje ko,lo'nije,
a po tome ,i agera, bilo s'lidno onolrle u Akvileji, tj. da je'dedr:kciija bila
izvri$ena u dva navnata. Sekundalrru dedukci;j'u trebat ie svatkako s'mje-
stiti med,u one term,ine rkoji se predlaZu kao godi,na osnutka kolonije
uopie, tj. u 42. godinu prije n. e., nakon Cezarove pogrbije. T o j koloni-
ji je pripadao navedeni atribut Pietas lulia i on odralava svjeZu uspo'
menu na nedavno umorenog vladara. Ali se javlja pitanje, za3to je ibaS
Pula imala nzloga da uzme taj atribut i gem,ti'lioij Julia ako J. Oezar
nije s njom imao nikakve veze? N'ije si,gurno imao veze u onoirn smisltr
ka,ko ih je npr. imao sa Sailonorn gdje je ina,ugurirao konvent rimskih
gra<lana. Takva .konvqrrta u P,utri nije b'ilo i stoga se ne obituj,u sve one
posljedice koje se zhag 1uogajavljaju u Saloni. On je P,ulu rnogao o'ba-
vezati, a to bi,rnotiviratlo i njezin naslov Pietas Julia, onwamjem kolonije
u njoj prije svoje smrti. Ta kolorrija imala je, po ,mom mi3ljenju, onaj
drugi atribut koji se javlja i u natpisi,rna: Herculaneu, uz Pollentia.ls3

90
ovaj epitet Herculanea pnpada isloj kategoriji kao i Martia sar,o,rritan-
ske kolordj,e i ima istu vrijednost kod dati,ranja osnmtka pulske ko,lo
nije. Iz ovoga slijedi da je genti,lno ime lutia prul\ska kolonija rnogla
nos,iti radije po J. Cwru nego li po Oktavijanu, bez abdra da li je
upravo on dli nelko drugi izwiio onm sekumida,nnu dedukc,ijnr 42. godine.
Prema tome rnrorali b,i se oficijelni naslovi pu'lske kolonije rekonsfruira-
ti ovatko: u pnvoj dedn:kciji zvala se wn Colonia Herculanea lulia pola,
a nakorr drutge colonia pietas Julia pola Naslsv pietas pak vremendki
odigovara predloZeno;j sektrndarnoj dedukciji. Sto se u izvorirna javljaju
,oba nasrlova, posve je obid,no, jer se takvo gomi,lanje atribruta, pa dak i
razliditih rgentilicija osnivada (koji dak u nekirn sl,urdajevirma i nis'u uopie
osnivadi) desto susreie i u dnlgirn kolonijama.ls Na ,kraj,u treba dodati
,da se ovakvoj irrterpretaciji posta:nka i rawoja rimske kolonije u puli
nimalo ne protivi spomernuti stavak ia Res gestae: sve da je Ar,4rust i
izvr3,io ontr sekundannu ded,u,lccijru ($to nije ,mnogo vjerojatno), u vrije-
rne kad je o'n pisa,o svoje menroare P'ula se v,ide nije nalazila ma,pod,nrdju
provinoij e'Iliil'ika.lss
Dotakao sarrn se ovdje pitanja P,u,le- mra da bi ono zasluZivalo da
bude napose i op5irnije tretirranro - kako bi se naogao ibarem djelo-
rnidno zar:.knrtifi i p'otrcrtati historijski okvir vrernena i prilika tr kojima
se odvijala Cezarwa koloraizatorska djela nost, od Butrinta u Epiru,1s6
pneko Salo,ne u zemlji Delmata i Jadera m Lirburniji, pa do Purle u His-
triji. Ra,trije,srarn ovu aktiv.nost na na5em prirnorj,tr pr,idavao Oktav,ijanu
Augustu, kao i mnogi dr,ngi prije meure. Danas de trebati revirdirati ova
mi5ljenja, i pridati Cezaru neke kolonije ikoje su se ranije prip,irsivale
Augiusfiu, a neke opet pridati Ti'berij'u, 5to je npr. za Parentij utvrdeno,ls?
a za Naronu vrlo vjerojatno.ls8 Jed,ino se na ovaj nradin moZe protruma-
diti, za5to je Iliritk izostao u kata,l,o,guprw,incija u koj,irna je Augus't
osnrivao svoje kolonije, onaj Iflirik koji je taj car dorbro poznavao i ;u
kojerruu je ste'kao i gorkih iskustava.

Sve Sto je izneseno u ovom radnr moglo bi se saZeti u s,Iijedeie zak_

ljudke:
vrhov,ni mag,i,stratir,imske Salone bili su IIII viri inrre dioundo i II
viri i. d. oni prvi ne,rrraju,nikakve veze s nekim isejskim mr::n'icipalite-
to'm, nego ,p'redstavljaju kontinui'tet tradicije iz pretkolonijskog \rrerne-
na, ,kad je salorra b'ila corrventus civium RomanorTum,dolk su onii drru-
gi tipidni magistrati kolonije, koji vei u prvom stoljeiu n. e. prevla-
tluju.
Rirnski gratlani Sa,lonebili su upisani tr dva tribusa, 'r: tromentinski
i u sergijski, upravo kao i gratta,ni Jadera. T,orne je raz\ag Sto zu se na
grad,slkompordmrd.juSalone uaas,topnof.oq'mirailadva muinicipaliteta koj,i
su imali vlastite magistrate i vlastiti tri,bus. Pojava oba ,tribusa uz ime-

9l
na gradskih magistrata u natpisirna govori da sru oba,mu:nioipalna sloja
bila ravnopravna i doskora fuzionirana.
Konvent ri,mskih graclana u Saloni imao je svoje ,sredi5te na cmom
urbanom podn-ldju gdje se ranije nalazilo ,delmatsko naselje i empo'rij,
u koji su joi u dmgorn stoljeiu prije n. e. postepeno pridolazili Isejci
i stvoriii tamo svoju koi,ne. Njima, odnosno radije nj,ihovu utjecaju valja
pripisati tehniku onih megalitskih zidina in horto Metrodori, koje siri
bez sumnje imale fiunkoiju gradslkih fortifikacija.
Rimska kolonija u Saloni nije nastala podiz'a,njem na rang kolonije
onog konventa rimskih graatana, vei dedukcijorm koja se zasad mo'Ze
ufvrditi s dvije faze, od kojih je dnuga bila izvr5ena 'u vrij'eme 'oara Kla'
udija.
Prvu dedu'kaiju, osniv,anje kolonije u Saloni, treba povezat'i uz Siru
kolon'izatorskru djetratnost Jtr'lija Cezara, nakon zarrrSetka gradansk'o'g ra-
ta s Po'mpejem, a ne uz Arugustovu, kako se dosad smatral,o.
Sjedi5te ove kolonije nalazilo se u sredi$njem dijelu rirnske Sa-
lone - tzv. Unbs vetu,s - koje se istodni bedemi poklapaju s li'mesom
agers,ke limitacije.

BILIESKE

1 G. NOVAK, Isejska i rimska Sa'lona,Rad Jugoslavenske afl<adernijezna-

nosti i umjetnosti, knj. 270,Zagteb 1949,st.92.
2 M. SUIC, Pravni poloZai grdkih gradova u Manijskom zalivu za rirnske
vladavine.Diadora, Zadar T/1959,st. 147-174'
3 M. SUIC, Nekoliko pitanja u vezi s nr,unicipalitetom antidkog Zadta,
Zbornik o Zadru, izd. Matice Hrvatske (u Starnpi).
4 M. SUIC, Limitacija agera rimskih kolonija na istodnoj jadranskoj oba-
li. Zbornik radova Instiiuta2a historijske nauke Filozofskog fakulteta u Zag-
rebu, Zadar,I/1955, str. 1-36.
t J. BRADFORD, The ancient Landscape, Oxford 1957; R. CHEVALLIER,
La centuriazione dell' Istria e della Dalmazia, Bol'lettino 'di geodesia e scien-
ze affini, XVI 2, 1957,gdje su i ,skice izratlene na temelju zratrih snimaka'
6 M. SUIC, sp. dj. u bilj. 3.
7 Za duovir€ upor. CIL III 1933,1978,2026,2081,2087; in cont. za kvatuor-
vire CIL III2073,2075,2079i2083.
s Nije do nas doprla lex coloniae,.koja redovito-fiksira broj-magistrata
i niihovi: obaveze, salonitanske kolonije. Zna se da je edila moglo biti i do
5-i. U municipijima s rirn'ski'm grattanskim pravom postojali su obidno uz
IIII viri iure ililundo i IIII virf aedilicia potestate, kao npr. u Parentiju,
upor. bili. 31. Upor. o tome: A. DEGRASSI, Duoviri aedilicia potestate, duo-
viri aediles, aoditresduoviri u Studi in onore di A. Ca'lderini e R. Paribeni I
i956, str. t5+. ita.; F. SARTORI, Problemi di storia costit'uzionaleitaliana,
Ronia 1953,str.26; VULIC u "Paulys-Wissowa-Kroll, Realencyklopddie d. Alter-
tums.ivissenschaft" (odsada RE) IA, 2. col. 2004 s. v. Salona. Edilitet u Saloni
upor. u CIL III 2073,2075i 2083uz kvatuorvirat i 2026,2A81u duovirat; kves-
turu u CIL III 2087.
e CIL III 2931.I u Naroni (o ctruoviratuu Naroni v. bilj. 38) se javljaju
edili. CIL III 1832,14626.UJaderu CIL III 2920i dr.
'OMOMMSEN, CIL III Str.3O5.

92
 rr MOMMSEN, sp, mj. fstu misao ponavlja. i VULIC
. na sp. mj. gdje kaZe,
da su kvatuorviri bili ni delu salone-do Tiajana, a auo"iii-faiirij-Jl-t,ii-"ii
nije pomis,lio ^kako je to protirmo rimskim pravnim iJnema r:rim-
jera .d? ko.loniiom upravljaju rrrl viri, u koliko tu nije "or*imi,
od raniji: postojad neki
mumcrpalrtst.
tz M. SUIC, sp. rad u Diadori I lg19,str. 153i d.
__,-!-Zt gpI?yg-alg-st,tog naziua S-alonitanske kolonije u,por. djelo G. NO_
VAKA, Rad JAZU 270,1949,str. 72 i d.
i: J BELOCH, nOop9cltg Geschichte, 19?6,rtx.488,50g i dr. A. DEGRASSI,
^ , duoviLrato
sui nei munici,pi italic.i, omagiu lui constantin Daicoviciu 1960, str.
141i d.
1t .Upqf. RUDOLPH, Stadt r.rnd Staat,,str. 90; E. MdNNI, per la sroria dsi
rnunicipi fino alla guenra sociale, Rqna 1942.str. 150i d.
16Cic. ad Attlc. Y
.2,3 (o$-ngsise na 51. go{inu prije n. e): eratque rumor
de Transpadanis-.eos-iussos IIII viros crear-e,sto zhiSi d; iin l;-Gzar iaie-
dio priliikom podjele ius italicum da,uzmu kvatuorvire.
17Upor. F. SARTORI, sp. di. i mi. te bili. 14.
18Caes.bell. civ. III 9.
re I sam G. NOVAK,.koji o ovom pitanju ima ne5to
dmgadije mi5ljenje,
dopuSta u op.dj..(Rad JAZU 27Qstr. 7-6)da"je dfiava k;sniFov;-e;ie;'d;i'k;
l(onventa_priznala, a to znadi da je konvent postao mnrniiipi3em- s bdgova_
rai'uiim
- konstituciiom.
a.Upor. BELO"CH,Riimische Geschichte 1926,str.510,
koji je prvi uodio
tu pojavu. QtiE_" se dogodito i kod iralskih oska koii sri ;iiG"aoiaska ood
vlast Rima imali u svojlm,municipatitetima po dva niea-aicEi,"i
retencijorn duovire i pod Rimom. upor. F. SARTORI sp. dj.'sir.77:-o-t-;"i;""ai-iiurfiii"
i RUDOLPH, sp. di. s^tr.90.
-. __r1I4^OMMI!N,_ Cn III ,str. 305. Upor. i c. NOVAK, sp. djelo u Radu
IAZU 270,str. 81 i d.
., Uqgf. W_.^KUBITSCHE_4,QgrRomanarurrn t_{ir!u,umorigine ac prqpa- -ffpi-
satione,wiern-1882,
F!r.wt KO'RNEMANN
u RE xviii-i; ;"17i11s. vl
dum; M. SUIC, sp. dj. u Diadori I str. 162.
23M. SUIC, sp. dj. u Diadori I str'. l5l i d.
':
QI) III 2914,pored duovira CIL III 2920i 2932.
1 9III III 1774,1832.Bullenino da,lmato xxxIII 1910,srr. 110.
5 M. SUIC u Diadori I, str. 158.
27G. NovAK ru Radu JaLU-u-}2-w.s5
Grci na Jadranskom monu, Rad JAzu ,knj. 322, i-dr.upor. i njegovo djelo Stari
zagreb
28M. sulc uDiadori I str. 162id.; st}. 165phi,ros; ts6i, Eir.-lsJ i 204:--
str.'16g Efeti.rm; str.
i70 Aspalathos.
2eG. NOVAK u Rad,uJAZU 322,str.2M.
..,^-i ygy[S,p,ry^ je smatrao da je Hispalis bila jedna Doppelkolonie, ati je
vjerojatnije qiS]jen1e da_je isprva bila-conventui civi'm-frbman-or1)rn a za-
trm colonra (Ir4la_ Rorrnul?)r_pa!@?_i ima dv_a-tribusa (Sergia i Galeria),
kako zastupa I(oRNEMANN-u nE-rv r, cor. s27 .. ;.-cod;i;. o vaznoiii
tog.'grada za cezara u,por. ScHULTEN qr-RE VIII 2, cot. t-s63.lo. s. v. His-
paJls.
:t Plin. N' H. III 129. Stoga postoje i kasnije, na,kon
osnurka kolonije,
IIII viri i. d. i IIII viri^aed_il.pot-est;'ripor. Inscf. itiiiiJx i,-ui.'zz i ur. t.
_^_.32 UpgI..A! D_FGRA9qI.I,l confine nord-orientale dell, Italia romana, Bern
1954,str.70 i d. Upor. i bilj. 157.
. :1^CIL III 2087, 2026,a i uz dekurionat 2_0-81..I, KORNEMANN, RE IV t,
col 529 s. v. colonia smatra da su rIII viri i II vlri egziitiraii
redo i istovremeno. "-bit"iri "ip.r
e Upoq'.bitj. 20.
3s.Upqr._DARE-MBERGSAGII9,. Diotionnaire des
antiqu,itds g,rbcqtres et
rollaines rrr, ,str. 2032s. v. rnunicipium,.gdje_ se vidi teinji raziieititr -iar,sa
ir,unici-
paliteta (latinskih, liberti,nskih, peregrinskih) da ,se i" kolo-
nlJe. "inu

93
 -15A. GELL. noct. Att. XVI 13: . .. peritbsime disseruit ntirarique se osterx'
dit quod,... IJticenses... cum suis ntoribus legibusqueuti po,ssent,in ius
coloniarum mutari gestiverint. Jarnaino ie odraz te hijerar"hijske ljestvice !r
rangu i u rimskom zakonodavstvu pojava kad se municipij stavlja uvijek
na pn'o m.iesto,ispred kolonije,-O prefekture i dr., kao npr. u lex Julia rnuni-
cipdlis iz 45. eod. prije n. e. tbme upor. i moj rad u Diadori I str. 167,
otIi, 94.
" 37
M. SUIc, Municipium Varvariae, Diadora II 1960,u povodu. nalaza jed-
nog natpisa u kojemu- se spominje IIII vir iure dicundo municipi Varva'
t!Ge.
3sO Naroni u rimsko doba ir.rpor.F. BULIC u Bull. dalrn. XXXIII str.
105 i d.; M. FLUSS u RE XVI 2 iol. 1749i d. 's. v. Narona: za rkvat'uorvire
u Naroni up,or. bilj. 25. Da je Narona imala neki pretkolonijski municipa-
iitet ni2eg ranga u"doba republike, upui.uje pojava dvaju niZih magisjrata:
masistri f qua5storesu CIL III 1820.Potpuniu-literaturu o rirnskoj Naroni
r i n i f . t r n a R b V l c .V j e s n i k z a a r h . i h i s t . d a l m . L l - 9 5 2 , s t r . 1 5 3i d . O s o b i t o
ie vaZno Sto se;u torir radu, na temelju ot'kotrlanognatpisa, po prvi put zasvje-
doduje i pcjarra duumvirata u Naroni.
3t cIL itt zoz0, 2074,1942,2075,2083,2097,2125,2447, 2470,2018i dr.
40CIL fiI 1978,2079,'3158 a ovamo svakatkopripada i onaj q CIL III 2074
- G. Albucije Menip Salonitanac, koji je bio i dekurion u Isi'
41CIL IIi 1978uz duovirat, 2079uz kvatuorvirat.
a CIL III 2026uz duovirat: CIL III 2075, 2083, 2026, 2074, 2075, 2083 trz
edilitet.
43CIL III str. 304.
aaIbidem.
4sW. KUBITSCHEK, sp. dj. str. 196.
46 CIL I'II str. 305.
47CIL III str. 305i d.
48G. NOVAK, sp.dj.u Radu JAZU 270,str. 89 i d.
asZa l<vatuorviiat ir Jaderu i u Naroni upor. bilj. 24) i 25); za tromcntin-
ski tribus u Jademr upor. CIL III 2920 i 2932, i to oba uz duovirat!
s0Upor. W. KUBITSCHEK, sp. di. str. 197; KORNEMANN u RE XVIiI
t, coi. Zit s. v. oppidurn; M. SUIC, sp. dj. u Diadori I, str. 162bili.7l.
st To je onaj-C. Iulius C. f. Ser (gia tribu) Aetor, edil. u CIL III 3158'ko-
jeg je Titierije 6dlikovao zbog ude5ia u delmatsko_m {?tg._ C_qg_qotmen Aetor
javtla se iskljrr.rdivona teritoriju Liburnije, -u upor. D. RENDIC-MIOeEVIC, Ono-
inastiete stuaiie sa teritoriia Liburna, Zborniku radova Instituta za hist.
naukeFil. fak.Zagreb,Zadai 1955,str. 127i d.
s2Upor. bilj. 50.
s3CIL III 3079.ner:otpun.
s 4M O M M S E N ,C I L I I I s t r . 3 9 3 .
ssW. KUBITSCFIEK, sp. dj. str. 194.
56CIL TIT 2074.
57M. SUIC,sp. dj. u Diadori I, str. 154i d.
58Isti, sp. dj. str. 158.
5eG. NOVAK, ,sp.dj. u Rad'r.r JAZU 270,str. 88 i 90.
60M. SUIC, sp. dj. str. 158.
6r Pojava libertinskog elernenta u kolegiju sevira Augustala i drugih srod-
nih opienita je. Posebno je kod nas karakteristidna pojava IIIIII vir M(agi-
ster) M(erctLrialis)u Naroni, CIL III 1801,1827.
62H. THYLANDER, Etude sur l' dpigraphie latine, Luud 1952,str. 108
id.
o 3T s t i .s n .d i . s t r . 1 2 8i d .
s Upor. G. I{OVAK, sp. dj. u Radu J,A,ZU270,str.90.
6sI{. SUIC, najav'ljeni rad u Zborniku o Zadru, izd. Matice h,rvatske u
Zagrebu.
66MOMMSEN, CIL III str. 274;\Y. KUBITSCHEK, sp. dj. str. 193.V. BR.U-
hlELLI, Storia di ZaraI, Venecija 1913,str. 90.

94
 67o tome je BRUNELLI, sp. dj. str. 90, samo nesto
nasaitao. Za tu misao
zalaLem
Try-:"
Lery se g{rettenlg_u_s-p,_rg{u
!e ooreqenrJe
odiettenije u sp. ra€ru
radu u u zbornnku
4uorni,iiuooZr,ii--,"ir. ilfJtTJJrriiui!,r...
zadmt, iz. Matice hrvatske.
o1
68CIL
CIL III str.30s.
III str. 305. VULrC
VULIC ,u r A2, cor 2o-o+-i.-". S;r;.-*'
69D. GABRIEEVIC. Dvije I
!l tsE
ilirske opiine s podr,udja Vrrlike, u Vjesniku
da"trm.
n. LV 1953,
1953,str. 113.
113.i d.
-51,--70 M. SUIC, Liburnski nadgrrobni spomenik, u vjesniku darm. LIII 1950-
str. 84 i d.
'r LrL
71 CTT rrl )' t+. L<roerjg by
TT zt sum,njebio
bv slum'nje bio municipalitet
municipalitet (civitas)
(civitas) peregrin_
skog ,CJ!a
ti,pa, !I!?714, fJde1 Jg
a-4lr_to_ukazr.rJe
na to ukazuie"i
peregrin_
1ko_g_tj,pjL r_r-rJegova ono,masti{<ato::J jed
niegova oio'maitlta
lpp+3,+g^r9-gK._q?uJeJrlJe-g9ya_o-nomastikakoju jelomidnoobradio
1;-t1};t;;id;d
--------- obr[dio
D. RENDIC.MIOeEVIC.
RENDICMIOeEVIC, Ll u GZM
cZM N-N. S S. vr 1951 Sa,
VI, 1951.Saraiei,;-"-
72Upor.
Upor. rad D. nrNofC+rriOeEVi6-,ii
RENDIC-MIOCEVI6 tr Vi"i";,ii" Viesni,iru datm.
. - dalm. LII 1950, 1950.str. 19.
id.
,-^_]i T:I1-p,orro-viti da je.jedna:sfvar oblik Salonae vz Salona, a druga Lu_
Kanov epltet loneae uz .salonae. upor. o- tome moju bilj. 40. ir sp. r-ad,uu
Diadori r str. 155. Ako je do ptura,ilrog ijiied irstowe-
municipaliteta u "tii,ti-s-dl-"ir"""jiir"
I st., onda bi to moraiir po. mojo;
ll::1s_tr:l*qj11tl,u_*yuj"
rnterpretaciji..biti zbog egzistencije onog konventa (sada vec muru-
graclana i kotoniie, a nikako nekog isejskog rnurr,icipaliteta i
:-lq!r/-^rr-"krh
KOIOIUle,-Upor.
7a biti: 84. 85. i 86.
zs Strab. Gdogr.'VII 5, 5.
?6Thegq.. aptiO StraU, Geogr. VII 3, Z, a po njenau ps.
i Arist. de mirab.
ausc.cap. 104.
77G. NOVAK, sp.{j.u Radu JAZU 270,str.76 i passim.
zaIsti, sp. di.'sti. 85.
zs Isti, slp.aj. str. gZ i a.
.^-^80 M' ABRAMIC,.zapadna.qelropola antikne Sarone. viesnik datm. LII
1950,str. 8 i datje, edje je i starija titeiarura o rim,bd;;iird.'-*--
8,c. LUGLI,ra te9irig1_qg|izia
ro;an;;.$*; r.it_st"ti. rosi d. Fvo nje_
go'e klasifikacije i hron-o1^ogi-je:
1. maniera'(etr+sq+) ii4-{90.-;;i. p'Je n. e.;
?.11yi.:l 3ey2t0;i: maniera tr.om'iaa)_ii6_izr; ,[.irianiLfi-iliidi
)' maniera @:op)
J6-4r god. e; 6, maniera 41--68; 7. maniera
-n. 6g-200. eod. n. e.
Naziv roman a 2a.3.-maniru ne znad,ida ova s grdkom tehnik6m ,rJ-i
I_".1"..^{1plgtiv, sam LUGLI na srr. 183 govori o gierdfr-;i#;;ii";; ,' toj };;i
ove lennrKe.
u L. M. UGOLINI, Albania antica, vol. I. : L, acropoli
.^- di B,utrinto, Tab.
435.
83M. ABRAMIC, sp. dj. u Vjesniku dalm. LII
8aAl4rian, Illvr.-li. Tab. L
8sG. NOVAK, sp. dj. u Radu JAZIJ n0,
86Eutrop. ,M3. str. g2.
87G. No-vAK, sp. qj.q Radu JAzu 270,str.
.. 26. Eutropiie kaie za Kosko-
nlja.samo Jatonas ceptt,_ti.da je (za)uzeo Salonu, dakle niie ie morao silom
je mogxa biti i mj.era predostrdznasti (s obzirom
ll"*Turt-lf ,opllegau;. I'o ((mogucnostti
na uermarel, r.oportumteta ,smjestaja trupa u utvrtlenom i nase-
rJenom gr?ou). .prema-tome. ovo uzeie i nije rnoglo 6iti 'r.r,perenoprotiv Ise_
jaca, sve da su oni tada i,bili naseljeni u S"aloni ;i vedem-'6r;il-p'u
eut i au
su irnali organizirano naselie u nioi.'
88Caes.bell. Alex.37: oppidinimaritimum, quod
... cives Romanifortissitni
fidetissimiq.ue inco.teba'i-t. caes. sp. dj. i lni:-Pu;sff ri{ii{'iok*uie
'ina?e d,a
Lezar mlsrr 'na ondasn-J,usalonu., uL,vrijeme graclanskog ^;i&tiJ;a rata, bi -aoui
kazao
incoLunt. Drugim rijedima,. ovaj cirar"ne e6i"iauJJ;-* u
kad je cezarlisao svole djelo irile ios uit6-,[oioni:e;fu"Iilh;;"iana u Sa-
loni.-
E-. b .SaJone
:l M. ?,Y,cfYF,,Rdchenche1
e0 sulc. sp.'di. u Zborniku radova tnit. _rr, CopgThague,, 1933,,s6r. 140.
ra hii,irnaiit;-F;i. i;k. Zigrea
uZadntrdruL 1955.
1955, str. 1Si 255 i a.:
d.; ii.
sl.8rii-""
]imes n"lr-'
br. 11.
e' G. NOVAK, sp.dj. u Radu JAZU 270. str. 74.
e2Upor.
'" w. ,KUrJl'lsuHEl(
upo,r. W. qqH_EK u
KUBITSCHEK Jahnbuch ftir
tr Jahrbuch
Jahrbuch fiir Altertumskunde
I
Altertumskunde I wien
Wien 1g07,
1907,
str. 78 i d; A. WILHELM, Inschrift aus Sarona t sit aer Kais.
d;G;Ihie

95
.\-<aCemied. Wissensch. in Wien 175, Bd. I, Abhandlung i913, str. 18 i d;
\1. \BRL\4IC, Grdki natpisi -i iz Solina. u Vjesniku dalm. XLVIII str. 3 i d.
i To bi ujedno bio povod Tsejcima da_se_sv_rstajug- tabor cezarovih
G. NOVAK, sp. dj. mj i mj; M. SUIC, sp. dj.u Diadori I str'
l-:iti';r]u",up6r.
;.; Caes.bell. civ. III 9.
e5G. NOVAK, Rad JMU 270,str.79 i 81.
x I. VULIC ii:. u RE I A 2, col. 2003s. v. Salona, opazio protivrjednost iz-
nredu Strabonove'vijesti " o toboZnjem paljenju Salone i dinjenice da je u
r-i-ijeme Amgustova ratovanja u_ o.yim lstranama vei po,stojala Salona
riniskih sra6ana. pa zbos tbga kaze: >Doch kann man- daran zweifeln,
ciass Salo'na damalS eine Stadt rcimischer Biirger war.o Naravno da je
niesova sumnia lisena svakog ternelja: i te,kako da je postojala Salona
ri'm"skihgratlana,kako ie se k-asnijevid.leti, i mnogo vi5e od toga, samo nije
bila paliena.
s7Slrab. Geogr.VII 5,5.
e8C. MULLEF-F. pUgNER, Strabonis Geographica,Parisiis MDCCCLIII,
ed. Firmin Didot, lib. VII, 315.
eeU,por. E. DYGGVE, Richerches b Salone II, Copenhague 1933'str. 140;
Historybf Salonitan christianity, oslo 1951.Posebnomisljenje o tome ima G.
NOVAI<,sp. di. u Radu JAZU 270,str' 83. Ni'je iskljudeno da su upravo topo-
srafska'inleeraciia obaiu municipaliteta i napu5tanje centara u kojemu je
dotada bio oinai inunicilij (konvent) rimskih graelanaizazvali tako naglo 5i-
renie grada prema zaqadu.
"r00"Da August-promovirao raniji municipij u kolonij;r.r,s.matrali su:
ie -str.
MOMMSEN, CIL- III 304; W. KUBITSCHEK, sp. dj. str. 196,_i drugi
oosliie niih' Da ie salona bila libertinska kolonija' misli'o je npr' E' PAIS'
Le c6lonie militdri dedotte dai triumviri e da Augtrsto, str. 10; upor' i J.
GAGE, Res gestae,1950,str. 134.
rot'14.5"916,iad o limiticiji u Zborniku lns[. za hist. nauke Fil. fak.
Zaereb,Zadar
- I. str. 17 i d.
ro: PIin. N. H. III 22, 141.
103M. SUIC, sp. dj.u Zbo,rniku radova Inst. za hist. nauke Fil. fak. Zag-
reb, I, str. i9 i sl.9.
I M S o . d i . s t r . 1 9 : u p o r . i m o i r a d u D i a d o l i I s t r . 1 6 3 ,1 6 8 i d .
ros2a p1v11 dedukcijir upor. LIV, XL 34' 2; za drugr-r XLIII 17, Upo'r. i
A. DEGRASSI. Il confine nord-orient, dell' Ital' romana, str. 18 i d.
106R. CHEVALLIER, sp. dj. i mj.
107Plin. N. H. III 22, l4l.
i08CIL III str. 355; moje mi5ljenje o tome u Diadori I str. 162.
IoePIin. N. H. III 129.Upor. i A. DEGRASSI, sp. dj. str. 70 i d.
r10cIL III str. 355.
1rl Upor. o tome moj rad u Diadori I str. i69, gdje je i iiteratura.
1 r 2c I L I I I s t r . 3 0 3 .
113M. SUIC, sp. rad o limitaciji u Zbcrnikr-r radova Inst. za hist. nauke
Fil. fak. Zagreb,I, str. 19i sl. 9.
r r 4s p . d j . s t r . 2 0 i d .
'15R. CHEVALLIER., sp. cij. i rrj.
rrr,UDor. Diadora I str. 166 i d.
r 1 7S D . d i . s t r . 1 7 0i d .
rrs lvii5uin'is d,a je Cezar utemeljio koloniju llmskih-gradana u Saloni
zastupaju: M. hBRAMIC, Forschungen.in -Salona_I, Bed 1917, str. 3; B. SARIA,
Emoria'als Standlager der Leg. XV Apolin. u Laureae Aquincenses,I1933,
str'. 250; A. DEGRASSI, sp. dj. str. 99 i dr. Augusta smatraju osnivadern;
MOMMSEN, CIL III str. 305; W. KUBITSCHEK, sp. dj. str. 196 i 193; VULIC,
u R E I A 2 , c o 1 . 2 0 0 4s . v . S a l o n a ; G . N O V A K , s p . d j . s t r . 7 8 i ' d . , a ' t a k o s a m
mislio i ja. Za istog osnivata, a i za iste,termine (34/33. god. qrije..n. -e')'
zalaie se i KORNEMANN, u RE IV 1, col. 529 i d. s. v. colonia, polazeii tako-
iler od postavke da je Oktavijan spalio Salonu.

96
 11eZbornik lnst. za hist. nauke Fil. fak. Zagreb, I, str. 3 i d; Diadora I str.
156.
r20G. NOVAK, sp. dj. u Radu JAZU 270,str. 77 i d.
r21Upror.liter. u bili. 5.
122Pitanje oficijelnog naziva,salonitanske kolonije ,prvi je razra,d-ioi utvr-
dio G.
G. NOVAK,
NOV sp. dj. u Radu JAZU 270, str.78.
r23I\a
tzr Na pr.
Dr. bcolatr,um
Scolatiu,m Je
ie cor.
col. Minerv\a $v 12 god. prije n. e.), Pom[rei su
Az ln.
col.veneri|-(';,5i";)
col. Veneria (za ,Sule) ii d'a
dr. ni6;
ViSe prfijLra r,o,nr.ie-M[i.iN';flb-iv'r s. v. oo-
lonia. I one Sto ih navodi G. NOVAK - Tarent (Nerpt'unia), (Nept'unia). Kartaga
Kartasa (Iuno-
nia) - takoder su sta'rije (12 I22. god. prije n. e.), upor. njegovo sp. dj.
s,tr. 79.
124Npr. Pax Iulia CIL II 804; Virtus Iulia CIL II str. 241 i 874; Larus Iulia
(Korint), Felicitas Iulia, Pietas Iulia (Pola), P{in. N. H. III 129 i dr.
ta Dio Cass. LII 27 donosi da je i sam Pantheon u Rim,u, zapoiet od
Agripe, bio is,pr'vazami5ljen iu prvom redu kao heroon ft.rlijevaca, pa je stoga
imao^_biti p,osveien_prvenstveno Martu i Veneri,. qraroditeljima lgg rgi?.
126Res gestae Divi Arug*-s'1i28. Tlr se rspominju ove ,provincije: Africa,
Si9llia, Macedoni,a, utrraque Hispania, Aobalia, Arsia, Gal'lia Narbonensis i Pi-
slora.
127O tome op5irnije {.r morn radu o ,municipa,litetu antid,kog Zadra, u
rnikin o Zadnt, izd. Matice hrv. u Zagrabu, gdje je i literaturra.
Zborniikin literatura.
128Talko npr. Gades n4ziva
naziva Agripu parens municipi, iako je njegov nje osni-
vad bio J. Cezar. Upor. B. SARIA, Emona atls Standlager der Legio XV A,polli.
naris, u Lar.rreaeAquincenses
Aduincenses I 1938,str. 250; ,A,.
"4. D
DEdRASSI, Illonfine nord-
dell Irtal,ia
"orient. dell
"orient, Idalia Roma,na str. 99; lsti
Isti u Memorie Accademia dei Lincei Ser.
VIII, vol. II 1949,str. 318.
12eMisljenja koja o tome donose W. KUBITSCHEK, D. DETLEFSEN, A.
PREMERSTEIN, E. POLASCHEK, A. DEGRASSI i dnugi prikazao rsam i kri-
tiiki se na njih osvrnuo u ocjeni netqrn citiranog djela A. Degrassija, u Za-
darskoj reviji 2, 1958,str. 169 i d.
130O fabrici Dyggve govori u Rdche'rchesi Salone I, Copenhague,1928.str.
25. Podalak o datiranju tehnike >Pet rrnostovanu Cezarovo doba dao je usme-
no, prilikom suradnje u istraZivanjirna 1948god. Nije mi poznato da je to neg-
dje i publicirano.
131Da je Li'ssus bio conventus civi,um Romanorum donosi Caes. bell. civ.
TTI29,29, I.
l. FLUSS u RE XIII III I, col. -735
735 s. v. urvrorrJe 59. goornu
utvrctuie Jy.
utvrdt-uje godinu
eodinu Kao
kao vrueme
vriieme
vrij
postanka tog lconventa, a to je doba koje rse,;!zlma ,KaOVr,UemeU KOJe.Je
os'novan i konvent u Saloni,
132Upor. bilj. 38.uz CIL III 1820.
133
_. _ OJsme op5irnije raspravljam ,u svom radu o municipalitetu antidkog
Zadrau Zborniku aZidrr, iZd. M-aticeh'rvatske, Zagreb.
134CIL III 1784.Upor. i 1769.
13sUpor. bilj. 144.
136M. SUIC, M,unicipium Varvariae, u Diadori II 1960, str. 179.
137W. KUBITSCHEK, De Romaruunrm trib. orig. ac p,ropag. - - str. 81 i d.;
Isti, Imlperft.rmRomanum tributi'm descriptum, 1889,-str.105.
138Jsti, Dalmatinische Notizen, >Strena Buliiianau 1924, str. 2lI i d.
r3eNaslov dedikanta glasi: IIII uir iure dicundo municipiVarvariae, upor.
moj sp. rad u Diadori II 1960,str. 179i d.
140RUDOLPH, Stadt und Staat, 1935,,str. 90 i d. Upor. i bilj. 16.
14rCIL III 9940.
142Posebno razmatJam pitanje municipalne mecluzavisnosti li;burnskih
nru,nicipaliteta u sp. radu u Diadori II, str. 179i d.
143CIL IILsrr. 1634.
1a Za Salonu upor. Caes. bell. civ. III 9; za Jader bell. Alex. 42, gdje se
govori o tradicionalnoj odanosti i pomoii zadarskih latla.
14sO stavu Libmrna q gratlanskom ratu izmeilu Cezara i Pornpeja upor.
Caes.betrl.civ. III 5, 9; LIV, Perioch. CX; Flor, II 13. 31-33: Dio Cass. XLI
-10:Lucan, de bell. civ. IV 402 i d. Opienito o tome u djelu: VEITH. Ztt den

97
Kdmpfen der Cbsarianer in lllyrien, ,Strena Buliiiana< 1924, str. 267 i d. za
Histre POLASCHEK,RE XXI 1. col.1246.
146B. FORLATI-TAMARO, La fondazione della colonia roma{ra di Pola,
Atti e memor. della Soc. istr. XLVIII 1936.str. 243 i 'd.
i47A. DEGRASSI, Atti d. Istituto Veneto 1942/43,CIL 2, str. 667 i d. To
datiranje je naknadno prihvati'la i B. FORLATI-T,AMARO u Inscriptiones
Italiae X 1 (Pola et Nesac,tiu,m).
r48A. DEGRASSI. n confine nord-orrient. 'del,l' I:talia rom. str. 62 i d..
14eIsti, sp. dj. str. 64 i d. Upor. i njegov citirani rad iu Atti Ist. Veneto
1942/43str. 667i d.
ls O to,me u,por. moj rad u limitaciji u Zborniku Inst. za hist. nauke Fil.
fak. Zagreb I, s;tr. 12 i d. te sl. 3.
lsi Atti e memor. della Soc. i,str. N. S. VI, 1958, str. 237 i s.
s2 U,por. rnoj sp. rad o limitaciji, str. 11.
1s3CIL V 8139; naslov Pietas I,ulia donosi P,lin. N. H. II,I 129: colonia
Pola quae nunc Pietas lulia (sc. nrmcupatur ili sl.). Nije li onirn nunc
(sada), tj. u vrijeme kada Plinije sastavlja svoje 'cljelo, htio kazati da je
ranije ima,la i rreki dnrgi nas'lov koji bi upravo mogao biti onaj Hercula-
neA/
1s4Dpr. Butrint je imao i nas'lov cotonia Augusta (nrpor.novac u IMHOOF-
-BLUMER, Monn. grecq. 138br. 28), iako ju je osnovao Cezar,upor. bilj. 156.
1ssA. DEGRASSI, Il co,nfine nord-orient. detrl Ital. rom. (pogl. IV, Il
confine d'Italia e portato all' Arsa), str. 54 i d.
1s6Buthrotum je bio colonia Iulia, osno'vanaod Julija Cezara, kako dono-
si Cic. ad Attic. XVI 16 i d. U,por. KORNEMANN u RE IV 1, col. 531 s. v.
colonia.
1s7Prije je i DEGRASSI, Inscript. Italiae X 2, drlao da je holonija u Paren-
tiju bila osnovana krajem reprblike ili podetkom carstva, dok se sada zalaLe
za Tiberija kao osnivaia, upor. Il confine nord-orient. dell' Italia rom. str.
69id.
1s8F. BTTLICje, Bu'11.dakn. XXXIII str. 105 i d., smatrao da je Narona
Augustova kolonija. Tiberija smatra osnivadem M. ABRAMIC u Ephemer.
Inst. archaeol.Buld. XVI, Sofija 1950,posveien l(azarour.

98
 TOPOGRAFIJA I ISKAPANJA SALONE
DR. FRANCESCO CARR,ARA

Upravitelj Arheoloikog muzeia u Sptitu i iskapanja u Saloni, ilan Bri-

tanske arheoloske asocijacije i NumizmatiikoE druit'va u Londanu, Ar-
heolo|kih insti,tuta u Rimu i Ateni, Orijentalnog druhtua u pafizu

Trrst 1850.

99
 CJ
ti
(n
tr
tr

tr
lr.

-
q)
L

c)

o
Ti
R

tr
bt)

o
tr
..j
d
a

100
 CITATELJU

SALONA je se'dam godina bi,la rrnoja najorniljenija misao i vel,ika

briga. Arheolod,lca s,u istraZivanja rnorala orsvjetljavati povijesne nedo-
umice rtrglavnom rimskog d,oba, kad s,u sami Dalmati ttlkli kroz gotorvo
dva stoljeia ,otrolost vladara svijeta. I narna bijednima potreibitij,i je po-
nijes,ni nauk nego bilo ,kakva Sko,lska poduka. ViSe inam koristi izvuti
ga iz groba rnrtvih nego iz nametljivosti Zivitr.
Salona, ,sahnanjena jo5 pred tisiuiu i dvije sto,tine godinra i svedsna
na gomile ,rkarnenja, udiinila rni ,se prikladnim poljem u tu ,svrhm, jer su
se ru toj drevnoj metropoli dogodili ,mnogi z'nadajni dogadaji iz rirnrs.kog
doba; neuspjeli pothvat Maka Figula, preki,nmte veae Scipiona Nazike,
Cezarove ,izgurbljene tlegije, poraz Gabinija, panidni bijeg po,mpejevaca,
mrunjeviti hra;bri pothvati u Batonovru ratu.
Zatraii&t ponaoi vtrade i ddb,ih je, poslije dui.eg vremena: radilo se
bez duZih prekida od 1846.do 1849,i to po vas dan.
Otkriia nisam objavio, osirn dvaju pre'davanja: na Kongresu znaln-
stveni,ka ru Ve,neciji i ,na carsrkoj .\kadom,iji znanosrti u Bedu. .Arl,ise o
njima gorvorilo i pisalo vi3e nego Sto je trebalo. Jed,ni su ,oh,ilato :sipali
plernenite i velikodu5ne rijedi, a drugi, ali malobroj,ni, Zeljel,i su me
pr,ostadki i kukavidki ,oblatiti, al'i jed,no i drugo 'rni je tkonistilo; svima
im zahvaljrujem. R'ijed onih naklonih poti'cala rne je ,da iz'u",udemutjehiu
iz ,kam'enja; neprijateljska djela drZim prezira,dostojnim 'niske lj,udske
mrZnje.
I,na5avSi da je sad pogod,rro da objavim plodove tih arheol,o3kih pro-
udavanja, traZim da me u'deni svjetuju, Sto je usluga dasnih. Tako bi
mi pripala slava koju bih mogao poloZiti na oltar do,rnovi,ne.

101
 I FOGLAVLJE

Historijske napomene

SALONA,I drevni glavni grad Dalmata, koji je proslavi,o Zeljene tri-

jiurm,fe Metela, Korskonija, Polio,na, Augtrsta i Tibenija;2 ko:ii je, nakon
Srtosu uni5teni Gabinije i Pompej, poveiao,sreiu Cezara;3koji je, ovisno
o politidkim promjenama b,io republirka/ 't.nvet.
l@ _za1.i_m
_gu1ry_q3_l e,? j edan- o d s:np ori ja
i it av g -olbpJ
tlT':s..-tlc-_g-".t:"
i .e{rllje4_Pipkles'ja.qey-gfnq",
e'ad koji je car napu-
stivsi prijestolje odabrao meatu svim ostalirn; Salona je nes,u,mnjivo jed-
na rod vaznih todaka antidkog svijeta ,u Austriji, koji su Rimrlja,ni poko-
rili.lo
je vjerojatno bita Hittenidq. (Hitteida, ilt, Hiltina ili
_- u antici ona
Hillena) Apolonija Rodani,na koju je--66-o-v. Hil, sin Henkula (1230.
godine prije Krista), jer osim jednog svjedodanstva Madijevall i udenih
razmi'Sljanja oca Farilatijat2 to m,i5ljenje potvrduju neke specifid,nosti
sarnog zemljiS,ta.1r Kasnije je prrornijenila i ime ,i sudbinm. u mitolo,sko
doba spomirnje se dva puta: u rrezi s Jazornorn rkoji je isao prema Kolhi,di
da b,i oteo zlatrro runo i koji joj je darrovao nr znalizahvalnosti iedan ord
tro,noZaoa ukradenih ru Apotronov,u hrarnu,ta a zatlm w vezj
ratorm u kojem_je--Salorla snab,diela Grtke sa
Juliie Cezar ie o nioi prvi pTd'aollove-Itbtfr 16Pred treii
delrnatski rat ona vei veliki grad rkoji su opsjedali Cecilije Mete,l,rz
Gnej
vrreJ rwDAuruJtrr-- ,Oktavije,le ltZIIIIJe
Marko ,vrr'LavlJer..
Koskonije,l8 tvtar-Ku p,otlonzo Ii IJato_n.
Azinije .r,Olfon.u B4lgg. VOCIa
voda Dgl-
Del-
rnata,2t ord kojih su je samo tro'jica porbijed,ili.zz ro je tako
ffiditavljalo
je Horacije pjevao o vjednoj slavi pol,ionovih tiijumfa;23
_vgliku slarvu da
vergilije je slavio Sal,on'inovo roilenje;2a Rim je od"reclivao d.ekretom da
se s'lave delmatski trijurnfizs i darivao stanovnicima salone graclansko
pravo.26
Javne grailevine i ceste koje su Atrgust i ri,berije sagradili u sviim
pravcima,u namjesnioi-Didije J,utijan, Apronijan, Dion fro,kcej Kasije,
Konstancije Iflor i Tarkvinije poveiali su je. i upravo n_
Dioklecijan je ,odabra za svoje prebivali5ie, i tat<o ,t6E Porfirogenet,
potpuno je obnovio.2s eitava u,prava Dal.macije i,rnala je sjedi5te ,u Sa-

103
loni;a sv. 'Petar posla Dujrrna'da tu osnruje nadibislaupiju hoja bijra$s trv.
u Darlmaciji, a Tit, uienirk sv. 'Parvla, tu je prvi od svij'u propovijedao
eva,ndelje.s
Medr..ltiirn, tada stancvvnici 'Salone, preprr.r:Steni 'dokorlici i uiivanju,
pode5e ,gurbtti grad'anslau vrliniu,i osjecaj patriotizma te ne sarro pado5e
vei se sunowati'Se u prop,ast. S naporom su d,zdriava,li odajnu agresiju
Avara da bi 639.31godine popustili pred tom hordom barbara koja,
podjarrniiv5i irtr na prevaru, zapode krasti, ,urbijati i paliti po Salorli.
N,ikad,se vi5e sd tada na'Sa slavna metropola 'neie oponaviti, niti se
o njezinoj graelanskoj povijesti rnoZe govori,ti osiim u grui-b,im 'crtatrna,
jer Satlona nije imala svojiflr povjesnritara vei su sjeianja na mjnr raS.tr-
ka,na kod kiasirdrritr pisaca.32 J'u,lije Cezar, Strabon, I-ivije, Plinije, Mela,
Hircije, Lukan, FtoJo,mej, Apijan, Dion rKasije, Vibije Sekvestar, Anto-
nin, Aurelije Virktor, Iilaudija,n, Prrokopije, Zarrara pisarh,u rnjestirnidno
o njezinoj politidkoj povijesti, Poarfi,rogenet ,i Torma Arhicilakon govore o
njezinru padu.
I vrijeme prdkri svaki trag ,tih Btovanih ostataka talko da ostade dak
roarnje nego u Partrmiri, rnanje nqgo ;u Balbekm, Herlcurlanum,u itli Pompe-
jima jer 'u dvanaesrt stoljeca kobuniih zbiva,nja viSe je podinila ljudska
nernar,nost nego vrijerne, vi6e od bartbarstva pnedaka va.ndalizarn kasn'i-
jih unuka.

Biljeike
I Poglavlje

t Gli antichi marmi (Grutero), Plinije (knj. III, k. 22), Mela (knj. II, k.
3), Hircije (De bello Alex. k 43), Anonim Ravenat (Europa, knj. IV, nr. XVI),
Jordan (De regnorum success., k. 58) govore toinije Salona, ae. Cezar (De
bello civili, knj. III, k. 8), tkamen koji spominje cestu od Salone do Andetri-
ja (Lucije, Inscr. dalm,, str. 34); De Regno Dalmatiae et Croatiae, str. 34),
Lukan (IV, s. 404), Vibije Sekrvestar,"Antonin .(Ititt.) Salonae-arum,Sto je ma-
nje upotrdb'ljavano. Neki Grci kao Strabon (VII, 218), Dion Kasije (LV, str.
568),Ftolomej, Peonije (IX), Prokopije (De bello Goth.,I,7), Zonaxa (De Dio-
clet.) nazivaju je Xrilove5, oy - Salo, onb. U antidkim martirologijima dita
* Salona i na Zigovima cigla Solonas. Nazivana je i Silena (Farlati). Vidi
Bischoffs Wiirterbuch der Geographie. - @e ime ,je salonitanus, salonen-
sis. Bilo zatim salonius i d. tama salonia quercus (Klaudijan), salonius (Ser-
vije), saloneas (Prisk), salonites (Stefan). Tqna Arhidakon kaZe Sa,lona od
salo, more; Gilrseppe Rosacci, u Zurorea, od 'Kalona, ,sina Satra, unuka Fa-
lega. Neki 'su je nazivali Salona proma susjednoj rijeci. Ali ta se nazivala
Jader (Lukan), ili Ider (Vibije Selrvestar). Plinije i Anonim Ravenat nazivaju
je Salon; akti sv. Dujrna Salonus. Ortelli str,mnja da je ona Salangon Arpoloni-
ja. Obidno ime koje je najde5ce u iupotrebi je Jadro: Et placidum in molles
zephyros excurrit lader (Lukan). Misilim da je:starije ime grada; kasnije, ako
je to Salon, ono rijeke.
2 Ovi su uglednici s pompom slavili u R.imw delmatski triiumf.
3 Cezar, De bello civ. lll, IV, VIII itd; Dion Kasije, IV.

ra4
 + Pt-olomej; Plinije, lll,22; Mela I{, 3; Hircije De bello Alexandrino, k.
43; Jordan, De re.-gnorumsuccess.,str. 58. Na jeclnoj olovnoj cijevi unutia5-
njeg vodovoda,Sailonedita se Respublica Salonae.
. .s Plinije opisuje^i _n_arode koji pripadaju salonitanskom konventu: descrip-
si in D-ecurias, CCCLXXII Dalmatae, XXII Deuri, CCXXXX Diilosds.
\XI.X_,f!Iq,aei,. LII Sardiates ... ex insulis Issaei, Colentini, Separi, Epetini
(knj. III, k.22).
o Hircije, De bello Alex. k.,Xr.'.III; Plinije lII,22; MeIa II, 3; Jor:nnand,
_
2e regnorum successione.st_r-58; Ptolomej Xa).dryalKo],6yca.Jilddn natpi,s ii
Grutera spominje colonia Martia lulia salona,' na iednoi Klaudiievoi me-
dafji, koju donosi plotz, pe re numaria antiqua stoji: Cdl. Iut. Satoia; na
jednom novou fcod Ligorija: Col. Claudia Augista pid Veter. Salona. Tu d,ud-
nu Li,gorijevu i'dejtr prihvati'li su Gusseme, ffarduin i vaillant. Ses'tini ozna-
duje ove dvije medalje kao laZne (Classes generales g,eographiae -Ma/mora numisrna-
ticae, itd): Echkel i Mionnet o njirna ne govbre. Yidi Traguriensia
Pavlovii.Ludiia, nadgrobni spomehik Marrka utedija sal,ubiiana, veteiana XIV
legije gemine, dokuriona kolonije sarone, kvestord i potifei(sa: o tom natpisu
govorit iu-kas?ije. u s_vakomsludaiu, salona je bila riazivana Martia po vilini
svoj.ih, u dast Marta;..Iulia.p-reln? Juliju Cezdm koji je vladao njome mnoge
godine a?jualg s. Galijom t toji -jgj je- dao rimsko grielansko prlvo; Claudia
u casr rs.tau-ouaJer Je u r-UengJb'trzrnl osnovao sicum za veterane, I taj isti
dogaclaj je bio uzrokom sto je nazvana Pia za uzvrat prema dobrodins"tvu.
z Konstantin Porfirogenet, k. .30,Salona totius Daimatiae caput.
e
. !afq!i, Il|yricu.m Sacrum I, 27; Lucije, De regno Dalmatiae et Cro-
atiae I,6; Topographia magni regni Hungariae.
g Navale Dalmatarum, Strabon,
kni. VII.
to Steinbiichel,Die noch.besteheiden zahlreichen Reste... geh\ren in
.. -wenig
dieser Hinsicht zu den merkwiirdigst-en, wenn gleich nur sehr ge-
leannten Ruinen. - Reiseskizzevon Dalmati,en. JaErbiicher der Litteratui, v"ol.
xlr, 1820.
tt Miha Madijev, splitski pisac XIV stoljeia,. opisujuii velidin;u i sjaj
Salone,
navodi poneki spomeni,k, ali."viSe kr-on$B_,koje str nestale. De geitis Roma-
norum Imperatorum ac Pontificium, k. XY.
rz Farlati raspravlja o jednome pasusu kod Apoloniia Rotlanina ,u >Argo
laFtryp.,. i, dini. se, _pr-ema-usporedbi g^eggrafskbsiruacije obale i mno{itr
dalmatinskih otoka,.djgJomidnoprema umjesto Salona, prema a[ti-
rla s-v.{uJ-a,-l gJellgJrcno,laposuetku,"Silena", prema tumadenjima Mihe Madiieva
(prethodna bilj. k^._xv) utvrdluje da je Salona stara Hillenida ili Hiltina.ilty-
ricum Sacrum I.272.
13Najstariji je dio salone onaj na zapadu; a lilin se i danas naziva po,lie
zapadno _od ve-likih unutra5+jih vrata (caesarea), ,koja su najstarija oa'svitr
g$eif, Pos.toji.i Ilijino wiLo,.izv.or lllina,-.izriedl,,-Sv. Kaj6 i S"v. Ou.imi,
9lizu Kozjaka. A ako su;sikulo-ir.jci osno-vali Epgtlrm (Stobred) i rragiiium
(Trogir), 1!,su.
lngeJi zanemariti romantidnu poZiciju Salone, kirja je %ita u
sredini dviju i darlekonajbolja.
,a Apolonii-eRot1anin,De Argonautis ... reliquie, - Refertae Colchis tran-
.
itrum prohtbebL.ntmarxs - ut aulem, et in aliis multitudinem Liquerant ex
oropinquo insulis - usque ad salangonem fluvium Nestidaque t6.rram. Bili
su Nesti takotter i blizu ce-raunija u-Epir'u.'Ali pasus bolje bd.govara Nesti-
-okruZena
ma kod Salone, jer je Salona otocima i prva je fos[je Apiir_
tida.
lf
t0 Uitrg ryIadijly, op. cit., k. XV; Schiinleb, Annates Carnici, drugi dio II.
De bello civili, knj.III, k. VIII i IX.
fltt {nijan, u lllyric; Flon, knj. LXII; Gmtero i Lucije I, 6.
Eutropije, knj. VI; Hircije, De bello Alexandrino.
te-Cez,ar,
_De bello civili -knj. III, k. IV; Hircije, ,k. XIII i XIV; Dion Ka.
knj. XLII;
slje,_knj. XLII; Toma
Toma Arhidakon, Historia Salonitanorum pontifi6um
ArhidaT<on,Historia Pontificum atique
atioue
Spalatensium, k. Il.
20 Servije; Lucije Flor.

105
 21Dion Kasije, knj. LV; Velej Paterkuil, knj. IL
z Metel, Koskonije i Polion; Metel je nije, metlutim, zuJzeo. Livife, Dec.
7, knj. II.
3 Ode I, knj. II.
2aGenethliaoum, eclog. IV.
5 Pet ih se proslavilo; prije s4romenruti.
zr Hircije, De bello Alexandrino, k. XIII.
27Vidi detiri fragirnonta na@isa koje je objavio Lucije (Inscriptiones DaI^
maticae; De regno Dalmatiae et Croatiae, str. 34); Spon (Miscellanea erudita
antiquit.); Zaccaria (Marmora salonitana str. 20) i Farlati (op. cit., tom. I,
str. 286). Ti su fragmenti uzidani u zvonik splitske katedrale na j;r.rgoisto6-
nom kutu treieg kata.
a De administratione imperii, k. XXX.
zs U Salo'ni sir.rbili i praepositus thesaurorum, procurator ginaeciorum,
procurator baphiorwn i functionarius perfectissimus ik praeses Dalmatiae.
Vidi Cantuov Legislazione.
n De ecclesia salonitana, Farlati, Illyr. Sacr. T.
31Vi'di rnoju Chiesa di Spalato, un tempo SaLonitana; Anno dell' eccidio di
Sa ona, str. 15. Da je nemoguie da je Salonu uni5tio Atila, kako se nekirna
dinilo, dokazano je u listu LaDaknaziabr. 11, 1946.
32Osim dalmatinske Salone bila je jedna u Bitiniji, iedna u Narbonskoj
Galiji izmetl-u Marseillea i Avignona i jedna u Korintdkoin zaljevu. Ptolomej
iI, XII; Prisk VI; Strabon; Tomaso ile Pinedo; Farlati I, sAk, II.

106
 '
II POGLAV.LIE

Mi|lj enje posjetilaca o salonitanskim ostqcima

velik'i broj p,redrneta razbacanih po saloLnitanskim po,ljima do s,ada

je privladio paznju, po'budivao zani'manje i u'dene lj,ude tjerao na prouda-
v'anje.
Senator G. Giusti,niani je 1550. godine vidio lukove i svodove, predi-
vctn teatar, ogromne blokove od siajnog mramora razbacane tu i tamo
po pollu, predivan nzramorni stup od tri komada joi uspravan, premq.
ftteru. . . ostatke velike palade i antiike nadgrobne spomenike na rcu-
tim vrstama kamena.l
sp,on sto detndeset godi,na kasnije nije nasao nista doli ruievina.z
opat Fortis,1774. posjetiv6i to nesretno podrmdje i ugledavs,i bijedne
tfeg:ve i jedva prepoznatljive ostatke, pisao je: i posqeanla dva sto-
lieta uniStili smo ono ito je pobjegto barbarsivu sjivernih naroda koji
su je uniitili.s
Grratlamin Lavalee o.desetoj ob,ljetnici f,ranouske Republike ponio je
jo5 goli dojam. Kakvog li prizora, govori an, na mjestu
faie ie nZtcoCAii-
stala salona. ona koja je bila dostojna najveiih umieinika danas nesto
pruza samo gmazovima.u travi; povriina od. d.vije mitje bita je prekri-
vena razbiienim stupovima, kapitelima, razbacanim nadgrobntm swme-
nicinta srsuda naokolo: to su bijedni ostaci jednom jedn6g od najtjefiih
gradova antike.a

^ {'tr,t9r Priruinog putopisa po Istri i Datmaciji biljeti 1g2g. godi,ne:

r,t Saloni se ne moZe vidjeti ni jedna primjettjiva ruiivina.
. Profesor crpat Pirona iz udina piie mi 8. sijednja lg4g: kad. sam obi-
iao salonu: 1842. godine ona je bita prekriveni iiklarom i travom i osim
ostatakavodouoda golovo nikakvi drugi ostaci ne ukazuiu prolazniku na
pokopani grad.
Jedan Talijan, Alforn'so
!,risani, u srpnjtr 1845. godine pisao je nakorn
Sto je obi5ao Salonu: putnik koji ganut obilazi oie ostaike nekoi tako
s-iyiyte,.jedva uspijeua pronadi mjesto gdje je poiivao slavni grad...
Meitu brdom kamenja seljak je posadio neku mladicu loze, ostaci vod.o-

107

rutrtcA g||mIl
l)oda, nekoliko oStedenih stupova, tu i tamo razba.cani grobovi, eto |to
je ostalo od antiikog grada... Gdie su kapitolii, amfiteatar, kuriia,
ginecej, tvornica oruija, forum, predivni parkovi koji se prudahu do pa-
laie i pritinjavahu radost vladaru?s
Nije, dakle, durd,noSto Salona nije irnala dime zadovoljiti prolaznika.

Bitje1ke
II Poglav'lje

1 Manuskrrpt venecijanskql senatora GiustinijaqijS, -Sto g4 lavodi-Fortis,

Viaeeio in Dalinazia, Venezia1774, str.43, svsz. II. i Cusani, LaDalmazia,
te I!6le Jonie e Ia Grecia visitate nel 1840.Milano. Pirotta, 1846,svez. I, str.
151.
z Viaggi di mons. Spornper la Dalrnazia, Grecia e Levante, Portati da D.
Casimi,ro-Fr.escotCasindnse,Bologna 1628.
3 Viaggio in Dalmazia, Venezia MDCCLIXIV.
+ Voyl-ge pittoresqiue et hirstorique de l' Istrie et de la Da,lmatie. Redtg,e
d' apres li it-i'neraire-de L. F. Cassas. Par Joserph Lavalee. ,Paris An. X.
MDCCII.
s Dnermi,k La Dalmazia br. 12, 1845. Rovine di Salona di Alfonso Fri-
sani.

108
 III POGLAVLJE

Pregled ranijih to'pografskih planova

Naprednoj fur,teligenciji naSeg stoljeia odgovaral,o je da se pozalbavi

ovim skr,iven'im blagom i da rnedu z,akopanri,rnspomenici,ma traii, isp,i-
tuje gworr kamenja i 'da iz njega izvlaii ako ,lre pouku o rnrurdrosti, a
onda barem svjedodanswa antidke kulture. ,dli stigao je i sij,edanj 1846.
godine a da se bad ni6ta orije znalo o istinskoj topografiji Salo,ne.Grad
je prije wega trdb,alopretraziti, proud,iti i tijekom vrlo terneljitih isrtrazi
vatnjaotkriti. Sve ostalo bi, rnettutirn, bilo traganje naslijepo, rasipaj'r.rCi
rad i vrijeme.r
je prije svega nulno prouditi raraije topografske planove
^ P,o zan fit
Satronei,polkazati da ne,postoji neki prav,i i to6an.
Giangiourgiocalergi je po nal'ogruvenecijanskqg sena,ta 1672.nacrtao
topografiju grada i sarlonritaarslkorg podr'udja, ali oma je toliko raalidita
ord stvanne da je, zamiBljajudt dbrlik arhetipa, namjesto pnavokutne p,r'i-
lcaza:nakao pr,itbliZnoeliptidna i .Lrglavnombez mnogo detalja.z
, preuaimaj,uii,iz starirtr ko
sastavio plan Sa.lone dijezai@baai,li-
i stupcrvirna.3
Giarabattista camozzino je izrad,io plan pr.ema ostacima, todrnije od
drugih, ali ipak prwi5e povrino i na takav nadin da nema gotovo ni-
kak_ve vrijednosti. cak i sarn Fanlati pri,rnj'ecuje njego've nedostatke:
Nullas turres, nwlla propugnacula rnoenibus interposiit, non quod sa-
lona hujuscemodi monumentis operibusque caruerit, sed quod eorum
vestigia aut nulla aut obscura extent.a
Gravru,ra otisnuta w lllyricum sacrum sad je vei s pravorn javnosti,
quamvis, kalko pide auto,r, nihil afferat, unde urbis illiui
formam et spe-
-pi-
ciem, qualis reipsa fuit,animo cancipere queas.s us.prkos svenill taj
s1c, -koj'i je vrlo mjerodava,n za na;Sep<rvijesne stvar.i, pisao je 125f. ila
sljedeci nadin: omnia ita sunt prostreta, obruta, et q fundatnentis evul-
sa, ut nulla elctent indicia, e quibus speeies aliqua, et imago antiquae sa-
lonae, et aedificiorum forma, distributio, magnitudo, piaium et iicorum

109
dispositio et conformatio, aut animo et metxte concipi, aut verbis expli-
cari, aut in tabulis incisa oculis subjecti possit.6
f zaista, da Ii je rnogao odrediti prav'u topografiju S,arlone, a da
nije utvrdi,o njezin antidlki penim'etar, kad se pisci koji je opisujtr ne
slaZu ddk ni ru ,njezinu ops'egu? Konstantin Porfirogenet je naziva dimi-
dium Constarttinopoleos (18 milja);7 Spon rravodi 14 ili 15 tisuia koraka
opsega (8 ili 10 milja),8 Topografia veneta 9 mirlja,e Top,ograf ruga,lskog
knal;jevstva 6 rnitja rkoraka,lo Toma A,r,hiclakon joj pripisruje Sest tisuia
koraka tr dn:,2.inu,11 Lrukan je maziva longa,r2 lruoije oblonga;l3 Calergi ju
je rnacrtao pormalo el,ipticnu i ,ovalnnr, Paterrro rgoto'vo du,guljas'tu, a Ca-
m,ozzino je znatno produZmje prerna istoku.la
Pnorhujalo je osamnaesto stoljeie i pebnaest godina'na5eg a da se nit-
ko nije sjetio Salone.
Ca,r:skim ukazo,m bi naredeno gosp. EliiLleelu--1824.radunovodi firlijal-
nog odjela dvorskog s,avjeta tvornica, da snimi plan tih ostataka. O tome
planu je 1833. p,isao biv5i direktor ka,no'nitkeiobarnii: posao bija\e dug i
skup. Kad je topografska karta Salone bila gotova dana je na uvid gosp.
doktoru Lanzi, direktoru, da kaie da li moie posluliti kao podloga za
istraiivanja. Otkrilo se da je plan nacrtan u odnosu na polofaj, ukazu-
iudi samo na one objekte koii mogu zanimati jednog rymljomjernika, a
da nije pruiio ni osno'vne podatke koji se tiiu joS uvijek postojedih an-
tiikih ostataka u Saloni.ts
Istralivanja koja su izrrrSena od 1821. do 1828. godine (prvi poticaj
za njLih d,ugujemo uderrosti i ljubavi za uran,ost .uglednog gosp. Stei'n-
bi.ishela) nizu rnogla,pomoci toj namjeni, jer je po3tovani pokojni direk-
tor doktor C.'aflo Lanua vjerovao da je glavni cilj obavljenih radova po-
trega za antiikim predmetima koje je maguie prenositi i koje ie vri-
jedno saiuvati u muzeiu, tako da su se radovi stalno ograniCavali samo
nA one lokalitete koji su mogli bolje zadovoljiti glavni cilj istraiivanja.tt
I drois'ta, iz s,luZbenih izvjeitaja prculazi da se nisu naiinila ni minimalna
pnobna iskapa,nja da bi se proudilo topograf,sko stanje 'antidkog saloni-
tanskog perirnetra.lT Kasnije, 1835. uprava splitskog muzeja orbjavitla je
da se iskapanja u Satoni nisu do toga doba redovno provodila ali da ie
se sada obavljati na raznim mjestima.rs
Ig$jgqdidg4_&aj! je nanu,6i,la bivda dvorska hancelarija na teme-
rlju pr,ijedloga rukovoditelja iskapanja, da bi se dobilo precizan plan
ostataka stare Salone, gdje se niz godina po nared.enju N jegovog VeIi-
ianstva vriilo anti6ka iskapanj a,P izradio je AntSlrio-Putli-E_E@dnwkorn
14. travrrja 1835.mUpravo je ovaj, izrad.en soitrom moguiomfiTporom
i pomodi koju znanost pruia Wznavateliu umjetnasti,zr plam onitr ant'i-
dkih ostataka graclevina koje su se vidjele iznad zemrlje. Ono Sto jasno
proimlazi iz rijedi samog zemljomjernika, koji je na,pisao da je bio
zaokupljen mjerenjem i crtanjem onih ostataka antitke Salone koji sw
se razabirali na zemljiStu, a da nije naiinio nikakvo isknpanie da bi utvr-
dio |to se nalazi ispod zemlje.z Nacrtav5i ono malo Sto se jasno vidjelo
na zemlji|tu, rije bilo moguie v'idjeti ulo Sto se .lcrilo ispo'd zemlje:
o tom 6u planu znatno d,uie govoriiti u XVIII poglavljru.

110
 Upravo lbgg toga raniji topqgrafski planovi - dj,elirrnidno zbog ne_
preciznosti, djelia:nid.no
jer su se ru,kovodili razlidtim ll.levima ili sto su
suunoprema vidljivim ostacirna - nemaj,u nikakiru iili vrlo malu
"o!?"i
vrijednost za utvrdivanje antidkog perimetra gra-da.

Bilieike
III Pqglavlje

I Ia je iideja bila razvi;jena.u s-ljedeiim poglavljima.

|1 lg noje
grae4ia urbis
lgnograp4ia
roBio
urbis ei34sr
agrii salhnitani.
satbnitanl.-fFailati,i,
irixi, i : i6.
u biblioteci Giacoma Zena u San-'Ciirtiino
i 6.
u Ve,neciji Farlati
1,278.
lopog.raphia urb_is-etagri
s! D - salonitani. Farlati, I,276.
e urbeSalonaI.278.
r Svezak L str.277'.
z.De admiitistr. imperii, k. XXX; Farlati,
a Djelo navedeno ria str. I,27g.
9 Toooprafia
?^T::p::f: -1g\1t!:,u,*Via .1797*svez.rr ;_Contado di Sparato, k. r r r.
lcncto l/neic

iiq;":,1:*Tr:",'#i##',g#iL,itiii",iu'r
tt Op. cit., k. XI, F-arl
tz Pharsaliq knj. IfV.
1,) et Croat-iae,qp. cit.
^. !9,1eq4o,'Oalinatiae Fe1ttrl;tI,2-16,277,279,
vrur
Laure ,..,le.ctonost Far.Iatr,
i1]ldi,1*1:__Ioi".9.o,'osi 4i, 277,
o^inftuxissen{irrctiii{krr;;
278.Mi5lienia
MisljenjaTome
rome Arhi_
Arhi_
*15,""€"i,yiliieu_a
nost. Farlati I,-str. 276.
i;d;;:,i;;jf v'ecuvrijed_
ts Izvje5taj direktorra kanqnika Cobarnita
to Izvje5taj doktora- Carta Linie oaZ.-ii,i":i"od 9. veliade '*"'
1g33.
r/ uzimam iz samih izvjeStaja pokojnog"doktora r's)j.-'*-'
Lanzn. o d.ielovaniu u
tom sedmogodisnjem razdo6ljy. ilvjeslaj oE za.I*-toeo1i1Ezi.
kapa4j.gsatonitaiskih terma."Izvi-estaiti7s.-itiraTr{i{iau]'btt.ie"il'r,lf"i"'JiJ
mozaidkogpoda i bazenau naveirentuirtermama. pr.;fra;i'p;;il;ii"{il1.Eiednoe
mramorne baze ionskog stil-+,detiri kapitera torintstoe-st6;;,
gll'f -rgd*, jednodnjeioild;i-"iG i;d %ftX c'o.;ri; osrecem;
iggnl
{rju i dva fragmenta stp LJs gdrgi" jedan serjak ;-at,i * ;ai zao mnilej. karne-
Izvjestai od 25. ristopada-r8l2.-Darji nhJi u tbrrnama: jedna kbnstrulEij;
la st-{rpo.vlma od opeke oblog ob+ka,''uei"ii.*;.*ii]"ai"dii"rii""iu.erra. Me_
du obiektima zaoaia.iur", .rlgej piea'meii oa %tF'"",'l?"&ii"diii"to, rnnoei
d.avli{klinovi,_dvije fite, dvtti5fulau.-iidi,"" o.db,r.qrce(ValentiniiiirT'T;B:
dozije)*.komadi.distog.vapnernca, iaisti-iiviie;i" ,-rii"liri,'ff#fi; grava Ju_
none. Ti su radovi bili izabrani, eotol'o u ienlr:u S';l;;;: i,ii*iiiiiir'7i
" utt
::t c! :!-1y.i""' da. bi i e poii, ii a igi i i Za"rri' i;t i is t t i o' nai vj e-
21:",y"::!ih-pojavom
rotatntlom sretnih rezull.ata.lzvjeStaj iz LSZTiedorta:" *"d.i,siri_
sima u A{uzeju,ali iz sljedece.g izvje.sJaj4proiitii dil;;A;k;*i-termama
da su otkriveni iedan-fod od-msiai,ka"i 6i":"e 7*ge'p.ti"psiiil".-i;;j;i;"; i
od 27. tipnia 1824.Radaei_ng.ieianom ptzuils.kom sribtii-6L,ii,i;;r su reona
prostorija i urne za pok-apanje,.grobme vazrei *k;r:,",i;;;
sest prstenova male vrijednosti, noke manje stvardicq-iiii predmeti,
""iffi;jii-iii"vrto'-toii
saiuvani' fraemen't zratnog.r4yljta. jedan "srelrni aliiri-iiuiiliii Nonra. ie_
danaestnarpila i i edan_st5jAa luplter;';"lj ;tu. 1
A; st ;;;Z'
Nastavakradovana grobrj.u-proni'aini *ipil;ic,; A'fi;i.1;,i;dira'kuriiica iiii i- i ai\-
" za
pribor, pokoji Zenski pre"dmet,d"t ;"t, j;aiii-ri"tii'r.^'ii#;:';ffi,Hfi,i;

tn
od bronce, tri og,ledalaod rnetala, nekoliko i'eljeznih prstenova, jedan .s jed'
nom urezanom gemom od iaspisa, jedan drugi jaspis- s -ur.ezanomCl?Yq4g
'oosreUreni od zlata, ampuie"ili lucerne od siakla, lo5i novci, neditki,
iA; i;ainaitni"u
iiiin
'erobnih Galiien, iedan Vateriian, iedan Valentinijan, dvadesetnad-
'tojitr
spomenika, oa su neki skupljeni na salonitanskormepquu'
Tzvieitai od 5. prosinca 1827.Otkriveni su neki kanali akvedrukta te nekoliko
gioUova. Detalj'an opis pronattenih predmeta, meclu njima tri osteiene statue
SUitetii Lollia i dva naiterobna spomenika. U tu svrhu doznaieni su bili 700
forint"a godisnje: troSkov-iukupn6 4900forinta. od numizmatike muzej je o.d
ovih sed"amgodina izvukao samo jedan srebrni nov_ac-(Antonin)i oko.dvije
stotine od bionce vrlo male vrijednosti, kako proizlazi iz originalnog inven-
tara od 21. sijednja 1836.
18StuZbeni izvjestaj diroktora kanonika eiobarniia od 26. sviibnja 1836.
1sNarectenje c. k. dvorske kancelarije c. k. centralnoj direkciji za katastat
od 16. travnia 1830.
m Plan liatastarske poddirekciie zaista je iz 1835.a ne iz 1831,kako je
oisao dnevntk La Dalmazia br. 29, str. 233, 1846.OknuZni kapetanat Splita
dokretom od 30. prosinca 1831.preporuiio je pok. direktoru Lanzi'da pr.i-
stupi onome |to ia se tiie u ispuiiavania vi$eg nareilenja za prireilivanje
plaha ru5evina Silone. I 1835.iita dvorska dopeSakojom je imenovan ka-
honik Cobarnii za direktora Muzeia, nakon smrti Lanze, ova ista nareativala
ie da se valia pobrinuti za izradu plana Salone (predsjed,nidkiupravni dekret
od.27.travnja). Katastarska poddirekcija svojom bilje5kom od 22' travnj.a-l835.
pridruZila
^6uvan ii: Muzeiu iedan drugi original tog plana. Ovaj je joi uvijek sa-
i noli nadnei'ali 18. travnia 1835.Autor ovog rada moZda struiajno mi
iesa plan o koiem se govori s litografiranom katastarskom m4pom Salone,
Ldinibnom 1831koja je nalazi u listovima XIV i XVII solinskeopcine, spliL-
sko,e okrusa.
"21
Dneinik La Dalmazia, nav. dlanak br.29, 1846,str.234.
22Dner"ni'kLa Dalntazia br. 29, 1846.

rt2
 IV POGLAVLJE

Moj projekt iskapanja

Shvati'rzSi da uopie ne postoji precizan topogra,fski pl,an a,ntidke

salone, smatrao sam da je nuZno zatraiiti novac za pokusna istraziva-
nja koja se dmgo nisu provodirla, dim sam u lisrtorpadu 1842. godine saz-
nao da sam izabran za privrem,eno,g konzer.vatora splitskog muzeja i
starina.r
U rujnru 1844.bilo mi je doptLiteno zapoieti pokusne rado.ve na iska-
panjima salonitanskih starina na drlavni troiak i pozvan sam da se do-
govorim s tri naia inlenjera (metlu njima i mnogo podtova,ni dorktor
Lucchini) a po potrebi i s drugim osobama tiii bi se savjeti eventualno
mogli iskoristiti da bi se prethodno mogao prirediti ptan koii bi, s jed-
nint {to je mogude preciznijim planom grada salone, obuhvatio sve clo
sada otkrivene ostatke navodeii vjerojatnu -t'unkciju koiu su izvorno
hnale, takoder i mogudu lokaciju da bi se moglo pretpostaviti koie su
bile najvainiie gradevine i trgovi u antidkom glavnom gradu rimske
provinciie.z
Na to sam u sijednju 1845. odgovorio: prihvatio sam poziv i drago
mi ie |to mogu iayiti da se sva tri inZeniera slalu u nekiru osnovnim
ideiama u svezi s naiim bududim radovima: da se na planu, ito ie sni-
tnila katastarska poddirekcija, zabitjei.e s prilitnom piecizno1du svi do
sada otkriveni spontenici i da se za odreilivanie niihove mogude funkci-
je te poloiaja da bi se pribliZno moglo pretpostaviti koje je najvaZnije
iavne grailevine i trgove u jednom centru rimske provincije nuZno po,d-
vrti iskapanjima, da nije mogude raspravliati o otkrivenoj Saloni dok
jo| uvijek leii neiskopana, da ie nulno ne tratiti korisno vriieme, vei
|to prije otpoieti radove kako bi se ito prije vidio rezultat, da ie u prvoi
godini korisnije traiiti manje u dubinu nego viie po povrlini, da
ie
vazno iskriiti sve ono |to moze pomodi za pravo upoznavanje antiikog,
da je potrebito pozabaviti se ovogodiSnjim preliminarnint iskapanjima,
skupiti sav materijal za plan koji se namierava priloiiti uz izvieitaj prve
doznake, na tome planu prikalati napredak datjih istraiivanja, da. se
jednonz rijedju niita drugo ni ne moie naiiniti 5 iskapanjima prve go-

113
dine nego da se prirede iedna dalja sredena iskapanja iitave naie an-
ti6ke metropole.
I pokazav5i kritidki da ni jedan od porznatih topografstkih planova
nije prikaaivao pravu toporgr.afiju salonitanskog zemlji5ita, prredstavio
sam onaj iz 1835. katastarske poddirekcije ,kao dokaz tvrdnji, 'kao i da
cijenjena vlast ne bi zaboravila da se bez provoilenja probnih iskapania
za upoznet)anje salonitanskog zemljiita ne moie samo po ostacima govo-
riti o stanju grada ispod zemlje i njegovih pojedinih dijelova.
Al'i, Sal,ona je bila gornila ru,Sevina i 'ostatalka ,koji nis,u omoguia-
vali da se vi,di a,ntidki izg,led i rnali broj vidljivih ostataka pokazivao je
takve anomatlije koje su lako ,rnogle sru5iti svaku pretpostavku. I stoga
sam zakljudio, os'likavaj'uii ugrubo te nepravilLnosti: vjeruiem da ie
dobro primijetiti da ga, kad se od mene trali topografski plan s glavnim
gradevinama u Saloni, nije u ovoj godini mogude dati. Medutim, namie-
rqvqm s radovima na potetku sljededeg prolieta zapoteti iskapati sieve-
roistotni kut i nastaviti prema lapadu. Glavni cilj prvih radova bio bi
da se precizno ispita kakva je bila Salona i kakvi su bili dijelovi niezina
podrudja kolonije. Takav rad razumno rasporeden i neprekinut, mogeo
bi tijekom or)e prve godine dati plan ilirske metropole, \to bi bilo daleko
vred,nije nego da se tapkajuti u mraku grade kcLle u zraku ili da se
razoiaraju opravdana oiekivanja velikoduinog cara koji bijaie veoma iz-
daSan u stojoj milosti, ili da se dovedem u neugodnu situaciju da me
iinjenice opovrgnu.
Takvo otrkopavanje antidkog prstsna zidina nuZno bi me dovelo do
otkriia vrata na temelju kojih bi se ukazale glavne ulice i sve ono Sto
spada u raspored zakopanoga grada.3
Sve to bilo je u svibnj,u u potpunosti odobreno i izdato je 'narecle,nje
za pripremna iskapania da bi se utvrdivanjem eventualnih rezultata na-
pravio totan plan razru\enoga glavnoga grada provinciie.a I to se dogo-
ciilo, 'kako sam bio upozorio i pr.etpos,tavio po povijesnim i topograf-
skim analogija'ma, za Sest mjeseci iskapanja, od 8. sijednja do 12. lip-
nia.s

Biljeike

IV Poglavlje

1 Izvje5taj od 2. prosinca 1842.

2 Vladina depeSa od 13. stitrdenog 1844.
3 Ovaj moj lrojekt od 7. sijeinja 1845. razvi,jao je prethodni od 2. pro-
sinca 1842. I bilo mi je pravo zadovoljstvo kasnije Sto su se rnoje ideje pot-
puno. slagale s mi5ljenjem udenog. gosp. Nisitea,. koji je !^liubavliu, \3o Stq
je rekao, prema znanosti i naioj domovini objavio svoje 'Opinioni srugli scavi
di Salona', pros'uttrujuii jednako iz Staroga Grada kao Sto sam ja to radio
iz Salone.
a Dvorska odlutka od 7. svibnja 1845.
s Povijest dogadaja pruZaju moji djelimiini izvjeitaji od 8. sijednja, 9.
ve'ljaie, 16. oZujka, 30. svibnja te glavni izvjeStaj od 20. lipnja 1846.

1,14
 V POGLAViI*IE

Sistem i plan mojih radova

S radovima u_lieveroistodn,o oji gleda prema Klisu, gdje su

se, p'rema iznesenim pretposta\,rkama, mo,rale nalazitiiifr![Jzdine ka-
pitolija, zapodeo sam 8. sjjeonja 1846. godine. Nakorn sto su ,rbrzo pro-
nadeni ;temelji toga krajnjeg izbo'denja okrenuo sam se iskapanji,ma
!re-
ma zapadu, traieoi nastavak antidkog p,erimetra, uop6e ni obraiajuii
paznju na ostatke zidina, iskapao sir', duboko dok nisam otkrio
lice ztrda. Dosavsi do njega, ogoli,o sam ga od 2 do 4 ,storpe na 'takav
nadin da sram postrupno ortkrivao antidki prs:ten zi,dina ili 6stavljao pu-
lelj.ak u vid'u opkopa vi5e ili manje sirokog da se ,m,o,zeslohordno s,Ii-
jediti razvitak ladova.na.. isrkopanom dijelu. Takvi,m
nadinom iskapanja
povremeno sam dolazio dak do 16 stopa d,u,bine,Sto je bilo nuZno ako
sa,m zelio prepoznati i srnimriti antid,ki perimetar,bez ikalcvog pr,ekida. Na
takav nad'in utv'dio sam u cjelini sjever:nu i zapadnu ,strailu.

jebiti sasvim dmrrga6iji

-sistem iskapanja. Rdkao rr* ito bo,lje jlr se
linija antidkih zidi,na udaljava od ,mora, prelazi prdko modvare, okrece
se preko mo'dvarnih terena, pa i ispod sadadnjeg naselja, i zavrsava do
vo'da rijeke Jad'o u krajnjem jugoistodno- t ui.t. Te su prepreke ibile
gotovo neprem'ostive. Ne .uspjevii otkriti ditav antidki prs,ten, zad,ovo,ljio
sam se otkrii,ima napreskok. Tako, na priirnjer, istodnl je strana otkri-
vena mnogo b,olje na. k::ajevima, nije bila iskop,ana na ditavoj sredini,
j9r j" trebalo presjeii-i d-.rboko ikopati ko,lski put prerna Kliiu kojim
idu turske karavane i koji je jedina kom,unikacija izm,etlu pogranidnitr
otomanskih provincija i splitske h:rke.
s talko razli'd,itim metodama iskapanja ko,ncem sijed,nja zavrlio sam
di5ienje sedamnaeste kule na sjeveru; u veljadi .r ru lr"i vidjele d,etr-
deset tri, Sto je di,tava n1v1 krivulja na sjever,u; ,u oZuj,ku sam dopro
do dvadesete kule drtrge krivu,lje, nedaleko amfiteatra. iadnji dan tiav-
nja zavrsavao sam praienje druze stra,ne na zapadu koja se g.,ui r, firorru.
I kako sarn u m,eduvremenu bio zauzet arrrtfiteatrom-, vaZiom gradevi-
nom unlltar zidima, iskapanje,m vrata i jednim dijelom velikog vo-dovoda,

115
to sa,m zavr6io radove 12. I'ipnja prqpoznavanjem j,ugoistodnoga kruta,
koji se gulbi ,u rnoru. Nije sada vrijedno prisjeiati se prepreka na koje
sarn na putu nailazio: tko ih uopie pam;ii nalkon Sto je sretno oibavljen
zad'atak?
Sva snimarni'a detalia i plana-qpie siftr,acije pothvata .s posebnom
-izvanrodan
lju,ba a izvr5io je geometar,

d,nuge pote5ko,ie, besplatno je pri,lrodi'o svoj plemeniti trud. Talbi,e za mje-

sedne ,izvjeStaje bile su u mjerilu jodnog palca, S,to odgovara izrnosu od
10 bedkifrr seZnjwa (1" : 10"); opda mapa, urnetnnrta za dirtut izvje5taj
imala je 1 patrac, koji odgovara 36 bedkih seianja (1" : 36'). Vrlo mno-
go me zaduiio p'tremeniti gosp. Carl Mdhr von Ehrenfe'lrd, ,koji je znala6-
kom pomnjom priloZio svoj truid ovi,rn istradiva,njima koja su to'liko
zaokrupirla njegov dtth i pro,udavanje.

Lr6
 VI POG{LAVTI^IE

Grad.ski perimetar i fortifikacij e

Opdi topografski p'lan s'manje,n je zbog pnikladnijeg formata u ,rnje.

rilo od dvije parne linije koji,ma odrgiwara dvanaest bedkih seinjeva
(2"' : 12'). To je r:radio ljubaani gosp. Von Conrad, iniinjerijski kape.
ta,n, drugi stranac kojega iu se sjeiati uvijdk sa zahvalncr$du zbog s,rdad-
n<rsrtii pomodi koj,u mi je i,skazao za vrijerne iskap,a,nja 1848. godine.
Ovaj situacijski plan na'kojem sam jakorn cfirrsrn bojorn dao ucrtati
sva otkrida od 1846. do 1849. bilje/i rru:Sevinerazbacane tu i tarnro, velike
ulice, seoske zuteljke, selo,l rijeku, modva.ru, nnore i ne,Sto mal,o okoli-
ce - koliko je dostatno da bi ima,li sve ono Sto je potrebirto za ovaj
napis i{,i za usporedrbu sa sltribe'nim katastarskinn planom o kojem iu
govoariti kasnije. Otbjasnimo ga.
Vrlo je nepravilan perirneta,r Salorne. Izduteur je od istoka prenxa za-
padu, Siri je na istoku nego na zaqradru,na jrugu ga zuZavaju rijeka i
more, sjevem,o od jarka koji std,i na podnodju obnunka, podijeljen je na
dva dijela, prilbtriino u sredirri, antidkim zirdinarna. Malksi,rnalna druZina
mu je 840 kla,ftera ili beCkih selanja (1593 metra), rnaksimalna Sirina
372 (705 m); prsten zidina iznosi 2150 (4077rn), powsi,na rrnu je 170.000;kva.
dratnih klaftera (720.000rn2). Netrnavi.lrnostrazliditih srnjerova koji za.Na-
raj,u ovaj prostor j,asno se pOkazuje na ovofin€ plarnu i mvjetovana je sta.
njem zem'lji5ta i, kako iemo kasnije virdjeti, vojnorn arhitekturom o,nog
doba. Antidki narordi, kako pi5e Flavije Vegeoije R,enat: ambitum muri
directum duci moluerunt, ne ad ictus arietem esset dispositus, sed, sinuo-
sis anfractibus, jactis fundamentibus, clausere urbes.2
Cjelo,Icupna Sailona irna priibliino oblik kor:mila broda duge prlov,id-
be koji svoj poloZaj cikreie talko da je manji dio prema sjeverru a uZi
prema zapa&u,
PoloZai ,biri ijg na iurzu Jadransko rnofe.
ISi-.pe{ist s jednim b,okorn
Iql:na sjeveru i istcilcu, ,dok su na tu ,u prekrasnom
rasporefterre planine, utv,rde, poluotoci, otodiii, o,bale i voj-

tt7
nidke ceste ,koje vode u Konstantirropol i Rim, a moxske veze nla S\Ie
s,trane.
Posvuda je ovaj perirnetar zatvorren fortifikacijama sastav{jefii* o{
detiri elernenta u wtatajno razliditih perioda - zidovi, strainji zidovi,
kule i trolk'utaste prizme prislonjene na novu fasadu.
Poku5ajmo ih a,nalizirati.

Biljeike
VI Poglavlje

1 Ru3evine utvr:de koia se nalazi istodno od antidkog perimetra, koje neki

nazivaiu Diokleciianova Tiznica, grattevina je iz srednjeg vijeka. Izgradili su
ie na5i za obranu od T'urarka,ali je kasnije sluZila jednima i drugima- Po
"gluZita ie Turcima kad su 1536.zarpalili mjesto Klis, osvaiali utvrda.rkoju je
branio ?etar KruZii. Slii.no 1540,kad je ditava Dalmacija bila svedena na
turski sandZakat, pod Selimom II, kad su Spliiani vjerni nadbiskupu Ber-
rrafrdw Zarli - koji je s madem u rnrci vodio spomena dostoj'uu buqtL prgtiv
iuraka - 1567-"olinovili sa sretnirn ishodom pothvat, koji su potakl_i uglav-
nom Jveienici i redovnici. Slavne i zna'dajne uspomene! Kasnije su Spliiani
i Satronitanci ponovno preuzeli utvrdu i, \qkq btlj{i Gianbattista_Giustinian
u svoiirn neizdanim do-ku,mentima (dnevnik La Dalmazia br. 12, 1846)' tu je
b'i,lasfraza od pet voj4rik_-a,od koiih su troiica: kaplar, mladii i to.bdiiia bili
nq troiak Sisnoriie od 65 dukata, gdie su se u sumniiuim tremenima, oni k
susiednih
'z pddrudia sklaniali, na tom miestu ie obidavala boraviti koniica.
De rE militari, knj. IV, k' II.

118
 VII POGITAVLJE

Zido'vi, sffainji zidorti i kule

Plan sjeveroistodnog kuta, koji je bio iskopan sve do tomelja, vrlo

je ko,r,istan da bi se razumjela sljedeia situacija.

'-----.1i-!; forkl

'\\l
I ! . ' .. . : . , ..",. . . i.
t'! | , /- r s. _ .?. 1a,r!,,-_ t.,
:,. {: , .rtr,
1 it!L-i.j
II

Sl. 7. Gradske zidfurei kule o'ko Porta Andatria.

t19
 Najstariji, originalni prsten tvori zid AA koji na unut'ra5njoj strani
podrZavaju pi,lastri i uvilake koji su sluZi'li dvostn:,koj svr:si - za udvrSii-
ianje ztda i za prosirenje o,bramibeno,g prostora brvnenirn rnostom 'ili
Itakovirna koji prelaae s pilastra na pilastar.
Medutim, kako se ratnim 'spnarvama lako mogla svladati ;orva prva
linija obrane, kasnije je izraele,n st'raZnji zid BB, paralelan ili maio od-
'trostnuko
stiupaj'r.rii s p,nvirn koj,i je, spojerr s vanjskoim ispru,no,maerntlje,
protirivao bedern. To je donosilo u5tedu,u gradnji, vr€metrlll, radu i tro5-
kovirna i davalo Zeljene prednosti. I ,to na taj rxadin da .je, po3to bi
bili sru5erri p,rvi zidovi, trebalo odistiti popunu izmeilu da bi se napali
dnlgi, ne dru,gadije od 'onih koje su bile ojadane pirl'onima i u,vlakama.
Zbog nabacanog,kamenja na stra,Znjem zidm nije mi se isplatilo nrnogo
ga otkr,ivati.
B,r;duii da je p,orasla tngovadka i politidka vainost Salone i uznapre-
dovala strategija, umjetnost ratovanja, a s njom je i vojna arhitektura
promijenila oblik. S dru,ge strane, Rim je, tuden stranim oruZjem i
unutra5nj,om neslogom, radije pokr,r:Savaosaduvati najbolje stedevine ne-
go se upuitao u sumnjive po,lnr;riaje. I kad je pnva linija malaksala zbog
ilabosti, grade se dvostrruke zirdirre. Stoga postade nedostatna ranija
o,brarra i rada se nu:Zda za j'atirrn utvlda^ma, kako na liniji obrane talko
i ndpada. U tu svrh,u izgradi'le su se dui vanj3kog prstena 'detverokutne
ku:Ie a, b, c, d na nejed,nakoj udaljenosti (sred:nji iznos je 24 stope).
Buduii da su kule str5ile iz zidina, stva.nale sru'mrroga ispupdenja i udub-
tjenja pomod{.r kojih je - prema,nardelirna Ve,geoija i Vitruvijal - bi'lo
morguie odgovoriti na svaki napad sprijeda, na bokovima i 's rleda'2
Otkrivenih je hnrla ulkuporo 88, od kojih su 43 na p::voj sjevernoj
strarri, 5 na prvoj zapadnoj, 27 na dr,ugoj sjevernoj, 4 na drr-lgoj zapd'
noj; na jntgu ih ima 5, a na istoku 4. Izgled im je raznolik; djelimiBno
su praane, dijelorn masivne, vedina ih je 39veza,na origanski trz tijelo
zidi, i ditave ili do po,la, str5eii n zida na--i-{iechAkinrudalje,nostirna,
izgr.aclene str od dwste ri,rn:ske vezivne gracle. Jedino tem'eljno pravilo
antidke vo;jne arhitekture jasno o,bja$rjava naspored kula u odnosu pre-
ma zakrivljenostirrna zirdi:na. Po udenjir.r Vegecija Renata antidki narodi:
ambitum muri directum duci noluerunt, ne ad ictus arietem esset dis-
postus, sed sinuosis anfractibus iactis fundamentis, clausere urbes, creb-
rioresque turres in ipsis angulis ediderunt.3 Dosljed,no torne per,imetar
zidi,na trebalo je da b'ude zakrivljen da bi ostavljao vi'Se mjesta za bolji
pogled, a odgwaralo je,da kule btldu guSie o,n;djegdje je bi'la veia opas-
nost za osvaj,a,nje, tako da je njihova'uobidajena udaljenost na d,ometu
strelice.a
U Salo'ni su se najsnaZniji napadi mogli odekivati sa sjovenoistoka,
iz k{arrca Andetrija po Via Gabiniana; a slabiji, ali i,pak dovo,ljno jaki
sa sjwera, po u,zvisinarma koje stoje povrh grada s drnrge stnane opkopa;
slabi sa sjeverozapada i sa zapada p,reko obliZnjih predgrada ,i sela;
a vrlo slabi s juga zbog polai,aja zemljiSta.
U biti, na sjevenu kule i jesu gu5ie i jade,,na zapadu ih nema rmnogo
i,malog su protezanja, na ju'gu i istoku su bile - lcako je od,govaral,o -

t20
vrlo rijetlke. Kako, met[utirn, 1lovr'Sina ndkad nije bi,la proporcional,na
Sirini terapienata i spojnih zid,ova, one su na arekirrn mjestirrna birle po
dvostruderre.

BiljeSke

VII Poglavlje

t Arqhiteotura, II dio, I, k. V.
2 Neki'su negirali da su to bi;le kule, smatraiuii da su to potpornii, uvla-
ke i.poj.agqpja zid:na._O-pravdaosam. nazi_vkoji sam dao dokazinia uiettrn iz
poyiijesti i.filo.logije. Judije Cezar, kpjeqn d:ugujemo prvi s,porneniz povijesti o
Sa,lo'ni,olplsuje ocajni otpor napadnr i slavni po:raz Sto riu narniie,li M.-Okta-
viju, koji ih je napadao o4rsadomi juriSom. On sam kaZe da ie-Sa\ona oppi-
dum munitun. Opsade L. Cecilija Metela, Gneia Koskoniia, Marka Oktaviia
u dva navrata, Azinija Poliona i Batona, votle Dalmata, dokazuiu kakva je
prla-gnaga_Salone. 2-elje4!.dalmatinski trijumf podijeljeir Metel,u" Koskoniju
i Polionu.kojl je pobii-ediSe,j,asno govori-o vrij-ednosti pobjede. Farlati, pii-
mj-ecujuii nedos.tatke Camszzinova pla.na, pilie:- nullas tutrei, nulla propugna-
cula moenibus interpo-suit, non qwd Salona huiuscemodi inonumbntis ope-
ribusque caruerit, sed quod eorum vestigia aut nulla aut obscura extent.
Na Bla,rakoviievu tlocr,tu crtai ;ie obilieZio rnnoqe, ali ie. rkao i ditav miegov
posao, ri,rnaopoetidku viziju. Svi-rru govorili o kufama, i-kiltesu se traiild. Ko
nadno, jedan dragocjeni ulomak natpisa pronatlen meclu nu5evinama malih
yl4g_-11:?pqd:q:_ogltitg^odaje doba obnove salonitanskih fortifikacija sadr-
Zi CUNCTASQUETURRES.
Znadenje rijedi ropde se ne su,protstavlja moioi opravdanoi nadi. Rimlia-
ni (Lexicon totius
t_otiuslatinitatis) snt govorili da je
su.govorili ie kula in masnam
magrytir.naltitudinem
altitudind.m
protensum, ili celsa moles; a mi _ie nazivamo visokom zriilevinom. naiinje-
nom opienito za zaititu t_qQtaryuTbmlje. I kao Sto se izdEe -erad jedno drvo (torie-
gia, r.ls6r.
r.rsp.Tasso, Genrs., XVI,XW, 5), uzdtile se (torres.id
(torregia) jedan
iedan grad (Ditam.
Oitam. III,
III.
6\, uzdiht se giganti
6), (Dante.
EiEanti JDantg, Inf.,
Inf. 31), mislim da 5e mogu naZivati i kule i da
su to ta,kotler gradevine u Saloni.
3 De re militari, knj. IV, k. IL
a Vitnuvije, Architectura, k. Y.
s Zidine izrnettru kule i kule rasporettivale su se i prema osobinama zem-
lji5ta, povr5ini Fgla,.dometu strijela i samostrijelp. 9"" kojg je izradio Sci-
pion u Nurnanciji bile su na sto-stopa udaljendsti, deset vi"sine; one u Alek-
siji koje gradi Caar dvanaest
kqie gradi vanaest su stopa
stoDa visine
viiine na osamdeset ito,oa udalie-
stopa u:dalje-

r2l
 VIII POGLAVLJE

Trokutaste prizme

S kula tkoje su ,opasiva,le zidine nije s,e moglo braniti delo d'mgih,
susjednih, jer je p,red pr,odeljern svake kule ostajao mrtvi kut ,l.rkojem
su rnapadadi rnogli djelovati na sig,urnom i biti skriveni od neprijateljskih
otvora za strijeljanje. Tome se doskodilo dosjetljivoS6o, pa j,e namjesto
obrane s boka uv'edena b,odna obrana odozgo.
Na pr,odeJj,uve,iine detvrtastih rkula (c, a), ali rnep,ravilnog rasporeda,
pris'lanjale su bez ikakvog povezivanja ,trokutaste prizrne lpogted.aj crtez)
s obloZnirn zida,njem, bez nagirba i,li suzenih prostora poput potporrnog
zlda za obra,nu (tbarbakani), ,upotrelbljive na go,rnjem dijelu; uoitalbm, od
ryalge su'1karnenja i lorse kornstnukci'e kasnih vremena. Taj kasnLiji do-
datak starijoj konstrukciji rasporetten je na takav nadin da se novija
trokutasta p,rizma s jednirrn svoji,m fbodnim para,lelogramom podtrdar-a-
la sa starijim prodeljem pravokutne gradevine ili ji malo odstupala.
ottlda je nastala peterokutna form'ua (kula a). Na nekirn mjestirna, gdje
je 6elo starijih ku,la bi,lo Sire, vide se dvije prizme s uvudsni,rn kutom u
sredirri, zb,og toga su ,kule polirgonalle (ku,la c). I tu valia zapaziii da
kas,nija r"ustidna grad,nja ne sanno Sto izlazi iz anti6kog perirnetra nego
se des,to vidi kako se uzdiie na rirnslkim konstrtlkcijama.
ovaj posljednji dodatak,Tmogo ko,rristi zidinarna. osim sto izbacuje
rnrtvi kut'koji je i5ao iu pri.log napadadima, sve prizme postavljaju novu
prepreku,napadirma na zidine i kule; tako raspoirectena ,obrana ne ostav-
lja ni jedan dio prstena gradskih zidina,nekontroriran i nebranjen s ne-
kog dnugorg mjesta i na identidarn nadi'n spredava krnjenje kuiwa koji
sginade lak plijen zaudarce ratnih sprava te ko'risti obrani na mjestima
gdje ,kule, zbog pretjerane udaljenosti i,li ma,le povrSi,ne, 'is,u dovoljne.
Lako je dbjasniti raz\ag zaSto se vide peterdlnutne ili viserku'lne kule
umjesto olkruglih ili osmerorkutrnih. U Sa,loni s.u tku,le vei birle sagraclene
kad se zbog ,umapredenja vojne taktike ruvode okrugle i visekutne. Bilo
ih je lakSe svesti na vi3ekutni crblik nego okrrugli, i to se izvrs,no rjesa-
va,tro s dodatrkom sam.o jedne tr:okutaste prizm,e. Na taj su se ,nadin

123
dobi,le peterdkufiie i vi6ehrtne kule o lkojinn srno ,gorvonitli rmalo ra-
nije.
Pretpostavtku da sve satronitanske kule neisu birle svedene na vi;Sekutne
izvodirn iz dinjenice 6to se omZj€m daildkog dqneta moglo braniti one
srednje, zaffi). M viSe+manje ddbJFog porloDaja, a djelomiEno i dbog ma-
nje ili ve,ie $tete koje su pretrpjele one prve.
Na zavrdetku forti'fikacijskih radova jod se virdi na sjeveru ja'rak,
ko'ntra5karpa i nasip, alibez i'deg posdbnog.

t24
 IX POGI.AVLJE

Starost zida i straZnieg zida

, Zid izgleda stariji, koliko zborg jed,nostavnosti svoje zamis,li, toliko

i zbog kvalitete materija'la i ,konst'rukcije. I vjerojatno je bio zavlsen
barem u.2-st--priie-{+-jer je l_ucije Ceoirtije Metel, taa
ie opsjedao
Salonu lQJ.,godine nasao vei utvrtlenu.r sta,rost zida,koji je osim obram-
bene 'funkcije slrrii,o i za g+adnju -ndervorre koji je tekao dui zidina,
mogla bi se odrediti p,rib,liZno upravo u odnosu na tu posljodnje spo-
m'en'utu dinjenicu.
Po5to je 4"1""8k"*
(78. prije Kr.),2 s,am,isu Rimljami,-pieffiBi$
Iaru 9ej-Koskoniie_
m rtroiori-au,r"osjetilipo-
trebiu da je jos snalnije utvrde. Radwi nisu ,mogli ,napred,ovati bizo
zbog velikitr poteskoia s vodovodorm. Na jednoj olovnoj cijevi iskop'a-
noj 1842. godine blizu sjevernih vrata, nalazi se C. JUL. AN. X. Ako je
Jnilije _cezar koji je prirrr-io ponuku o pokoravanju Delmata 45. godine
prije Krista u znak za,hvalnos,ti je vrlo vjerojatno dao koloniji batroni
naslov lulia (naslov koji s,e nalaai i na jednom natpis,u ,kod Grutera),
vodovod i sh'odno to'me fortifikacije bi morale ibiti iz tog perioda. si-
qulno je tll,9ie'lovao ,i Marko BruJ koji je, ddbiv5i od Seni,ta na uprav,u
SAlSeg_, Iliri,k, sazidao neka ratn-iZddnja &oja je sru5io 42. godi,ndprije
Kr. GafffiijE-Polion, pos'ljednji osvaj,a'd Salone.a Odatle Cizanov bppt
dum salonaes koji kod Rimijana po Varonu, I-iviju i sarnom ceiiru
znadi utvrclenje (Iocus moenibus conclusus). ovaj posljednji povjesnidar
spo,m,inje posebno salonitansrke zidi,ne onda kad opisuje vrlinrr Saloni-
tunaca koji su driali njegovu stramu i koji su s porzvom poimpejwaca
sv,ladali tvrdokornu opsadu Matka oktavija i govori o trorne rkako su
s vrha zidi'na rnuskarci, zene i 'djeca pruiali plemenite dokaee hrab-
ros,ti.6
Dion Kasije, raspravljaj,uii o tim dogadajirma ,do neba uzdiile vrline
salonitanskih iena koje su, izi5av5i izvan zidina da ibi zapali,le neprija-
teljske logore, prisilile u sramni bijeg Oktavija rkqjsga je pompej dekao
u Dradu.

125
 Nai oppidun je postojao vei neko vrijeme lcad je tu Lucije Cecilije
Metel prezirrnio s vojskom 637. godine po osnutku Rima; onaj isti Metel
koji je nezas'luZ'eno dobio nas'lov 'delmatski i jo5 nezasiu,Znije 'onaj veli-
6anstveni trij,umf koji zbo,g nepravde vremena nisu dobi'li ni Mako Figul
ni Publije Scipion Nazika.
Jedan natpis koji su objavili ,I-rucijeTi Muratoris, zatlrrr Zacc,aria u
VII grurpi Marmora Salonitana,e spominje 'da je prva kohorta miliaria
Delmatq'dvadeset detvrte godine tr'ibu,nata cara tilozot'a Manka Arureiija
(170. godine) lpod vodstv,om tribuna Granija Fortunata izradila;r.r Saloni
os'a,rnstostopa zidi,na s jed,nom ku,1om.10Taj odsjedak zidina, iako nepoz-
nat, mogao bi pripadati drugom eisrnentu salo,nita,nskih fcrrtifikacija. Na
to ,bi ,upudivalo vrijeme natpisa, a ne naznaka kule, iako je jedina na
toj duiirni.
I tako ibisrno dob,i'li norvi ddkaz staros,ti straZnjsg ztda da je rnatpis
koji je objavio ,Ciriak iz Ankone u svojim Epigrammi,ll kasnije porlor/-
no objavljen pod br. II u VII 'gtwpi Zaccarije,l2 b,io nesumnjivo saloni-
tanski,l3 radije nego isejski.

Biljeike
IX Poglavlje

I FIor, knj. LXII; Apijan, Illyric.; Lucije, ,knj. I, k. VI; Farlati I, 278.
z Eutropije, knj. VI; Hiroije, De bello ALexandrino.
3 Hircije, De bello Alexandrino, k. XIII; Farlati I, 285.
a Lucije Flor; Servije.
s De bello civili, knj.III, k. VIII, IX.
o Navedeni citat.
t Inscriptiones Dalmatiae quae in Manuscripto cadice Vaticanae Biblio-
thecae num. 5249 reperiuntur, a Marco Marulo, Patritio Spalatensi, collectae
etc., V enetiis MDCLXXI I L
8 Thesaut'usInscriptionum, sv.I, br. 1, sir. CDLV.
e Marntora Salonitana,br.3, str. XXI.
IMP. CAES.M. AVR. ANTO
NINO. AVG. PONT. MAX. TRIB
POT. XXIIII. P.P. COH. I. aDELM
SVB. CVR. GRANI. FORTVNAT.
TRIB. COH. EIVSD. MVRI. P.
DCCC.IN HIS TVRR. VNA.
to Epigrammata, br. 150.
11Marmora Salonitana.
r: Evo ga:
L. GAVI"/!R. N.N. AVG.
II. VIR. QVINQ. DEC. DECR.
MVR. REF. IDEMQ. PROB. COR. Q.

126
 X POGLAVL'E

Starost kuLa

Ne pos,toji spome,nik rkoji bi dao naslutiti kad,su gradene kule, a,li se

to imorzes dosta pouadanom vjerojat'nosdu odrediti na termelju nekih po-
vijesnih analogija.
P::vi dogadaj u doba Carstva koji je rnogao poni,ziti Ri'nriljame i
siliti ih da od osvajada postanu br,anitelji biilo je napuStanie Daciie
se zbitro 277. igodine. Stnah od novih i jo5 t sigurno
j e ,naveo Ri d'Stite.Salonu koja je bila rneetu najv^xn,iji.0nlqkama_.
-tne;ald,5tiqa" stlijedio je zatirn
sjajan period za na5u metropol,u, oinaj dioklecija,nski, car koji je, zaljurb-
ljen u svoju irodnu zemrlju, uljepsavao svom snagom, tako da je po,riiro-
genet pisao da j,u je kompletno obrnorvio. Neumjerena arnrb,icija, kuka-
vidhrk zbog kojerg je odbacio'purp'ur; ljubav prema dokolici, aii viSe od
svega, vjerujern, stnah od religiozne rnrinje rkoji ga je, hranjen gri,Znjom
savjesti, rnnridio i postigao da sr.:rmnja i ,da se svega boji. I kao Sto je
ulvrdio svoju 4rredirm,u paladu 'r.rSplitu, to je ,isto uradio i u saloni da
bi rnu Zivot hio sigumiji.
,Mnoge okdlnosti nas navode na,pretpostavku da je njegow,om
Uasl,u-
,Porfirogenetove,rijedi, usp,oredrba
sa zidinarna splitske palade i s od Jadra do Palade,'kakvoia
kamena, nadin klesa'nja i spajanja i, konadno, rasporod kula.r
Dva 'natpisa uzidana u iste kule kao rrnaterijal za zidanje po,tvrclruju
vjeroj:atnost ffioje prefpostavke u pogled,u njihove datacije.
Prvi je nadgr:obni, nailen u jednoj od ,kuila blizu amfiteatra, iz vre_
m,ena poslije Trajana i flavijevaca:

D.M.
T. FL. FOMPO
iNIA,NO
7. LEG. II. TR. ,FORT. 3. LEG
III. FL. 3. LEG XII FV,LMINA

127
 TA'8. 3 LEG. XVI FLAVIAE
3. LEG' XIIII GEMINAE' M.
F''ORT,
HEREDES

Drr-rgi'povijescd,naE)is,naden 5. sr,pnja 1819.godine u detvrtoj lautli

na sjweroistorhu, posveien je Marku Arureliju:"

IMP. CAES. M. ,A.VREL

ANTONNNO.AVG. .PONT.
MAX. TR. IPOT. XXIIII. COS. III
VEXILLA?IONES. 'LEG, il'I. ,FIAE
ET III C0NOORDIAIE.PED. CC
SVB. CVRA. P. AELI. AIIvIYNTIANI
7. FRVMBNTARI. T.EG. II. TRAIAN.

Stoga su salonitanske ku,le rrnogle'biti sazidane ko,ncem treierg sto-

ljeda ili u prvim godi,narna detvrtog stolje6a, jer su do .Aurelijana kule
bile uglavnorn kvad.ra'tne.

Bilieike
X Poglavlje

1 Udestalost kula kojima je -u utvritena Salgna ne pobuduje iznenatlegie

zboe iogi Jto itr je u Faladi Splitu na jednoj strani, na duZini od 586
stopa, bilo Sest.
- '*'Natuie
ie na str. 41 origina'lnog izdanja sadrZavao brojne gre5ke koje
u najveiern 5'roju ,ponavljairuainatpis na :sti. 161,ovdje str.
ie autor i''srpra"nio
isz (uilj.N. c.).

r28
 XI POGLAVLIE

Vrij eme nastanka prizmi

Te5ko bi, a moZda i ne,rnoguie, bilo odrediti starost prizmi jer su

mnoge anornalije bitnih elemenata konstr:ukcije stvarale zabunu i jer
je pomoi povijesti nedostatna.
S napretkom istraZivanja, rr,r"mjesto 'da se smanje, nepravilnosti grad-
nje su se poveiavale. U teme'ljirma su se nalazi,li odlidni rnaterijali. Iz-
nad dobrih materijala u temeljirna bili s,u lo5i, desto veoma lo5i i bez
ikakva reda. Posvuda se zapaia ,bijeda i Zurb,a prilikom ponovne grad-
nje. Da ibi se ddbilo na vremenu, upotrebljavalo se sva5ta, a da se nije
osorbito paail,o da se prilagodi ili ob,radi ono ,Sto se nalazilo gotwo: i joS
vi5e o,d bijede i Zurbe vidjeli su se tragovi barbarstva koje sru podinili
Mledani i na5i.
Jedan fragment natpisa - nactren 12. odujka prigod,orn otkrivanja
Porta Suburbia, na zapad,noj strani anti'6kog kruga zi:dina - iako manj-
kav i oiteien, jasno je otkrivao starost prizmi.r Evo ga:

SAI-VISDDNNTHEOD . (spojeni HE)

CVNCTASQVETVRRE
RESMVNIMENICIVITAT . (spojeni ME)
AGENSVICIMINETIV . (spojeni NE)
. AFLAR

Natpis, ditan na ovaj nadin: Salvis Dominis Nostris Theodosio . . .

Cunctasque Turres... Res Munimento Civitatis... Agens Vices Eminen-
tissimi Viri..., porkazuje prili,dno jasno ,da je gradske obrarnbene ku,le
obnovio privremeni virkar prefekta pretorija dije irne jednako kao i irme
suvladara cara nedostaje za vrij,eme nekog Teodozija.
Povijest owjetljava ostalo. Nakon smrti Honorija primicerij umrlog
Ivan, nazvuvSi se Teodozije II, dao se proglasiti za .imperatora Ga'lije,
Italije i Dal,macije, te je poslao izaslanike Teodozijtr da ga proglasi za
suvladara. Ardabur i njegov sin Aspar osvetili su svog gospodara tako

t29
Sto s,u ga, otev5i Salonu,od uzurpato,ra, progonili; uhvativ5i ga u b,li,zini
Ravenne, priveli su'ga u m,ukama xra rna,garcu i odr.ubili mu glavu u Akvi-
leji. Tada je Teodozije prepustio zapad iu,nuku Valentinijan'u, odijeliv5i
zapadni Ilirik koji je,u ono doba bio viSe nego ikad potresan bar.barskim
napadima. Navodi,rna iz natpisa odlidno odgovara lkvaliteta gradnje tkoja
je toliko raalidita, kako sarn vei ranije pri,mijetio, od sigurno dokazanih
Dioklecijanovih kula.
I to vrijeme, izmetlu 423. i 426, jasno odreduje starost spominjanih
prizmi i opis,uje nesretne godi,ne [<ad je zbo,g gluposti Bizanta Isto'6no
Rimsko Carstvo ,bilo bez energije i iivota, izmeciu ienskih spletki i teo
loSkih sofizama.2

iljetke
XI Poglavlje

1 O tome sam pisao u izvjeStaju o iskapanju u o'Zujku i travnju, s nadnev-

kom 16. lipnja 1846. i u opiem izvjeStaju od 20. sr.pnja sljedec.e godine.
2 Spominje se da je Komstancije.:-ilratu protiv Gota dao-kopati jarak vrlo
_.
Jiroko na sjevernoj strani, izmeclustijena i gomila karnenja.

130
 XII POGLAVLJE

N oya istralivani a for tifikacij a

Iskopavania iz 1846. godine, iako nisu provodena do te,melja zidi-

n&, qlneoq6iavala su,da se jasno vidi povijesna vaZnost otkrivenih zd,anja.
Ubrzo sam 'uvidio da me mnogi znadaj,ni ljudi pod.rZavaju. Gosp. D.
von Conrad, d'irektor splitskih ,utvrctenja, joi ne vicleii da je otkopan
ditav prsten antidhih zidina, Zelio ga je otkriti u cjelini, u jednoj od
preostalih is'trazivanja te godirne, i d,odavsi mnoge detalje, dati shfbeni
izvje5taj carskom visodanstvu, nadvojvodi Ivanu, ,gl,avnomnadelniku in-
Zenjerijskih jedinica, jer jc to vaZan dogadaj za povijest i rumijeie gra-
denja utvrda.
A. A. Pato,n, poznati Skotski publ,icist, nakon Sto je paZljivo prou-
dio ova otkriia, nazvao ih je najvainijint arheotoikim aogaaai-em u ovoj
z.emlii tako bogatoi spomenicima rintskog antiikog perioda,l i posvetio
nru je ditavo xxIV poglavlje svog djela Highlands and Islands of the
Adriatic, vei tis'kanim i'li neposredno pred izlaskom iz tiska u Londo,nu.2
sli6no su o toime s razliditim zapaLanjima iste godine raspravljale
mnoge njemadke, francuske i talijanske novine.3 lzrazili su svoje zado-
voljstvo Dvorska znanstvena ikomisija, Ravnateljstvo Numizmalietog i
starinars'korg mruzeja u Bedu.a
Samo je ,ova posljednj,a, 'uodiv5i vaZnost, zaieljela d.a, nakon ponov-
nog poietka radova, barent jedna od bolje saiuvanih kula bude detatj-
rilje snimljerea.s Posavsi upravo od ove zelje, odmah nakon sto mi ie u
studenorrne mjesecu delr.deset sed,me stigla nova doznaka za nas,tivak
radova, rzabrao sam iz arheoloskih, estetskih i gospodarskih razloga
trecu @lgna (pogledaj plan kuta-kute c u poglavlj,u VI1)
::igygei!I9!u
! ubrzo sam-prfireoTGjiiiskapanje, a pri tome sam,dodaopofree,nipres-
jek da bih Sto paZljivije ,utvrd,io stanje svih elemenata ,koii tvore anti_
d.keutvrde i njihov meduso,bni odnos. I postavke i neke ns osorbito zna-
dajne rnodifikacije koje du iznijeti n .referatu o iskapanjima u saloni
1848.
ZnatiLelja je prema svakom korisnom otkriiu kao i liubav p.rema
slevi: cresc'it etmdo. Olkrivanje te jedne kule ponukalo ,me da otkopam

131
jednu nasumce - hoiu reii - osirn vi5ekutrne, jednu detverokutnu i
jednu peterokutnru, i po mogtrdnosti otkriti jeda,n tkut antidkog prstena
zidina. Uto stigne rni 'dopis lokalnog naiehni5tva inZinjerije ,kojim me
napuiuju da otkrijern ne,ku'drugu todk'u li'nije prstena, jer ostaci utvrda
antiike Salone izgledaju toliko zanimliivi i posebni da bi bilo poielino
ze znanost i upoznavanie umijeta gradnie utvrda otkriti sistem koiim
ie bio utvrden ovaj antiiki grad.6 Savr5eno srno se sloZili ,u toj Zelji, a'li
nije, ilo sredstava da se to izvrii.
Dopustiti da vas obeshrabre prepreke uvijek je bijed'no; ne znam
se predati. U travnj'u detr"deset devete stiglo rrni je od Miinistarstva obra-
zovanja dotacija od osam stotina fqrinti. I ja sam, sretan 'da ih mogu
dobiti 'na ovaj ili onaj nadin, ponovno otpodeo istraZivanja bliau nave'
dene poligonalne ,ku,le i u lipnju u cijelosti otkrio detiri kule u najvaZni-
jem kutu Salone, koji se vidi prikazan u VII poglavlju. O rezultatlma
koje mi je ono donijelo govorit du u izvje$taiu O iskapanjima u Saloni
u 1849.

Bilielke
XII Poglavlje

1 Adriatische Briefe VIII, Salona, br. 141, 1846 u: Algemeine Zeitung;

dnevnik La Dalmazia, br. 45, 1847.
2 Dopis od 16.sijednja 1848.
I London MDCCCXfiX, sv. I, str. 294-305.
a Allgemeine Zeitung, Augusta, br. 176; Illustrierte Zeitung, _Leipztg,.!q.
155;Wieier Zeitung od 5. lipnja; Die Gegenwarth,br. 65,214,247;,Oesterreichi-
sche Bliitter filr Literatur und Kunst, br 42, B&i Cortespondent rton und
ftir Deutschland, br. 6; Luna, Zagreb, br. 89; lournaL de Francfort, br. 76;
MessaggiereTorinese, br. 27L; L' Istria, br. 5. itdl Pridodaje se jo! Chronik
der ar-ChiiologischenFunde in der iisterreichische Monarchie, Johanna Gabri-
ela Seidela.br. II.
s Depe5a Dvorske komisije za znanost od 13. srpnja 1847.
o Dopis od 16.sijednja 1848.

r32
 XIII POGLAVIJE

N aj ranij a zamisao bastiona

Bastion je posljednji element solnitanskih fortifirkacija. Smatnam ga

mojim posebno vaZnim otkriiem i najstarijim spomenikom u povijesti
umjetnosti na ikojem se susreie prvotna zamisao bastiona, zamiiao koja
je tromoSdu ljudskog razuma, sputavanjem; predrasudama i zastarfe.
lim naiinom raZmi|lianiar bi'la stoljecirrnanapu$tela da ibi lbi'la po rovno
prihvaiena i u sred,njemvijeku dovrSena..,Ovdjemoram odati priznainje
udenom gosp. Von Haus,labu,dlanu Carske akademije znanosti tr Bedu
za plemenitu lju,baenosts rkojorn mi je, rupoznaVsi.m,es rezultatima svo-
jih ,mnogobroj,nih znanstvenih proudavanja i stavivSi mi na raspolaga-
nje svoju vrijedrnu biiblioteku, priibavio sva sredstva da bih Sto bolje
shvatio i istakao vaZnostovog otkri6A, koje je on - dim ga je upoznao
- proglasio jedinstvenirn u povijesti ,urnjetnosti po svojoj sta,rosti.
Il Trattato di Architettura Civile e Militare di Francesco Giorgio
Martini sijenslkog arhitekta iz xv stoljeia, prvi je autentidni povijesni
dokrument .koji donosi gpravo takve bastiorne;2najstariji spomenik u
Ital,iji koji navodi ugledini cav. C. Cantu ru dokumentima njegwe velike
Povijesti dvije zu peterokubre tkule iz Korna iz 1192.god., koje se kutom
okreiu,prema vani, s !'esma tupim kutevirna s bdka i letla.3Neki vjeruj,u
da je prvi lbastion i,zradio Zi$ka, votla husita, u Ce5koj u Taboru 1420.
godine,{ dnugi, mecl,utirn,da ga je izradi,o Ahmed-pa5au Otrantu 1480.s
Prvo miSljenje potakle su rijeii Pija II Piccolomonija, drugo je jedan
nejasni 'dio iz Jovija, ali podatak da to nisnrbili'Siljati bastioni u sltrdaju
Ce5kejasno,upuduje Lorenao ,Bisi'nio,h'usit,-,ktlncelaqP,raga,a u slud.aju
Otr,anta Michele Logetto te Antonio de ,Ferrari. Opdenito, ovaj se izum
pripisuie Sanrniohe,leuiz Veronef koji je 1527.godine ifrAAb.Trlje--
svi,h drurgifi bastion della Maddalena u,Yerwri,T iako su prije njega rnno-
ge izgrafli'li od 1509.do 1526.Frarncescoda Viterrbo, Bartolomeo Parndolo,
Vicenzo Vitale, u{ntonio i Gi'uliano 'Sarr,ga'll,o,
Luiigi Guiociandini, Giovan-
ni del Bene, ,Gianbattista Comandino, Fahrizi'o 'del Coretto, A,ndfea
Bengande,Alberto Pio, Fra Gioconda.

133
 Prije Sangalila, a istovremeino sa Sanm,ichelijem, bavili su se bastio-
nima L. B. A,lberti iz Firenze,8 A,lbrecht Diirer iz Niirnrberga,e a,li se nji-
hovi bastioni s dvije ravne strane i jednom zakrivljenom ,na pnotelju,
koja okreie izboden'u stranu prema vani, mogu pomijeiati s ,kulama
koje od detverok{.rt'nog prelaze u kruini oblik. To se ne bi rnoglo pret-
posiaviti za Martinijeve kule koje su izvrs,no nacrtane.lo Inienjer dok-
tor Marini iz Ri,ma,,koji je tu tematiku tretirao s veiom d,ubinorm i koji
je raspolagao s najveii,m sredstvirna te'u tu svrhu konzultirao ni ,manje
ni vi5e nego dvije stotine osamdeset osam pisaca vojne arhitekture smat-
ra.da usprkos poitovanju prema onima koji su iznijeli navedena mi|tie-
nja, ne bi trebalo slijediti ni iedno.lt Ali Carlo Promis, visoki i plemeniti
talijanski um, iz 6ijog sam 'djela Dell' origine de'moderni baluardi nau6io
vi5e ,nego 1z mnogih drugih ranije prou.davanih ,knjiga, pokazuje da je
prvi izumitelj Francesco di Giorgio Martiqlakol500g--
tJucltl, naKon sto sam pazrJrvo
proudio sve ,Sto sam mogao dobiti 'do sada, da se u onim trorkutastim
prizmama naslonjenim na prodelje ku,la jasno vidi prva ideja bastiona
i 'da se, stoga, prvi pri'mjer zapaia u Saloni,u Dalmaciji.
Na taj ,nadin s,u naSi koji su izumi'li liburrne, ma,le ibroclove, dali Evro-
pi karalkteristidan element snrvremenih utvrtle,nj a.

Bilieike
XIII Poglavlje

I Marini, Saggio storico ed algebrico stti bttstioni, Roma MDCCCI.

2 Na ne5to manje staro vri.jeme rupuiuje jedno pismo priora iz Recanatija
iz 1385,koje se odnosi na fortifirkacije toga grada, Sto je izradio arhitekt Polito
cli Clemente; Filippo Balducci, Notizie dei professori di disegno,' Evrar de
Bar-le-Duc,inZenjer Henrika IV, bio je prvi Francuz koji je o tome pisao;
Di.irer iz Niirnberga i Speole iz Strasburga najstariji su Nijemci.
3 Storia uniyersole; Guerra. To je prvi lkoji daje niz bastiona srednjeg vi-
-ieka.a Enciclopedia itd. elanak Bastion.
s Foland,Commenti sopra Polibio, ,sv.III.
6 Vite de' piu eecellenti pittori, scultori ed architetti, di Giorgio Vasari
Aretino, dio III i prema njernu Maffei, Verona illustrata, dio III, ,k. 5. San-
micheli, inZenjer Mletadke Republiike, utvrdio je sljedeia naselja: Candia, S
Andrea ddl Lido, Padova, Verona, Brescia, Legnago, Orginovi, Marano i Porto;
restaurirao je Krf i mnoge utvr'de u Dalmaciji, snabdjeo je bastionima Napoli
u Rumunj'skoj. Njegovo djelo je u cjelini utvr'da sv. Nikole 'u Sibenitku, na
kojoj se, meclutirn, ne pojavljuju bastioni s kutevitna. Vasari razlikuje bas-
tio.ne s rkutovima (a cantoni) i okrugle (tondi) koji su se 'u,potrebljavali ra-
nrJe.
7 Nakon bastiona della Maddalena Sanmicheli je podigao u Veroni onaj
San Francesco (ili dell' Aquaro), San Bernardino, San-Zenone,di Spagna (il1
delta Catena) i del Corno.

t34
 8 De re fortificatoria, Florentiae MCCCCXCV. kni. IV.
e De urbibus, arcibus, castellisque condendis ab muni.endis rationes ali-
quot, Pansiis 1535.
. -to To se.ne bi.5nogl,opretpostaviti niti za one politove da bi se u spisu
Lz.Recanatija-razlikovalo kule od bastiona Mi$ljenje papacina d'Antonj iz
l!gry"-"-qg (Della -architettura militare,,knj I) o malim baitionima (ranije od
1456)bliZe je P.olitu.nego.bi,lokome dnugome, ako se pretpostavi pro5iienje
zakrivljene linije lz
zaKrlvllene llnlte iz Alt]ertrrgva
Albertijeva dre'la-
die,la.
1t Saggio istorico-ed
.algebr'ico sui.bastioni, di Luigi Marini, ingegnere
romanto, dottore
fomanto. dottore in
in'filosofia
lilosofia e matematica.
e matematica, con
con onflotaziini
annotazi6ni delln
clelto <rpren
stesso nrtra-
auto-
rc,
re. ln
In .Roma
Roma MDCCI,
MD-9!:_1, presso Lazzarini.
p.resso
p-resso Lazzarini, U
IJ tg
tom svojem
svoiem dragoc.ienom
drasocienorrr soisu
dragoc spisu nudi
Marini sve modifikacije-,koje su_,bastionlmapodarili v5jni arhitekti.
12Ako se po,kaZeda je p-eterokut, koii ie pdpravio Fra-ncescoSforza 1450.
predI glawrim
glavnim vratima
vratima. tvrdave Milanu, bio po,vezan
tvr(lave u Mi{anuj 1 n sa linijom zidina, tada
bisrno imali prvi primjer suvre.menihbastiona.

135
 XIV POGLAVLJE

Prvenstvo salwtitanskih bastiona

Ova posljednja slitkarnojirh proudavanja znadenja vaZnosti salonitan-

skih prizmi seie do rnjeseca rujna detrdeset sed,me,kad sam i,mao dast
da ih iznesemna zna,nstvenomkongresu u Veneciji. ,OhrabrenvelikoduB-
no5iu tog udenog skupa, usr-rdiosailn se zaftaliti jednu,komisijtr za istra-
Zivanje ove teme, a na sjednici od 22. tog ,mjesecabi,li su odretleni ,go-
spoda goneral porudnik Vaccani,'gro,f Pompei, cav. Cesare Ca,ntu,engle-
ski pukovnik Chartres te pruski savjetnik Reumont.rAli komisija zbog
pomanjkanja vremena ,nije mogla isp'uniti obavezu talko da je njihov
pisrmeni izvje5taj bio pos,lan na Kongres ,u Sienu, koji se nije odrZao.
Medutim, dasni dlanovi komisije, kao i rrnnogi drurgi ,r.ldeniTalija,ni, po-
tvndi5e primat na5Eg spomeniika.
Cav. Cantu, kojega se rado sjeiarn s oduSwljenjem i srdad.nimpo3to-
vanjern, obavijestio ,me - nalkon Sto se vratio s arheoloSke ekskurzije
iz Venecije itr P'ulu - da je rnettu nl5evinama toga grada primijetio i
proudio jednu peterokutnu kul,u .u antidkim zldinama, za koj'u je netko
ia P'ule ,rekao da je iz vremena Teodozija II. rPostovanipovjesnidar dao
je,naslutiti to isto na onom manstvsnom skupu.2 Potra.Zih,rnectumojim
zapisima iz posjete Puli koju sam naifurio ljutbazno5iu gosp. Giovannija
Carrare i ,natlohono 6to se tide rimskirh kula.
U mectuvremenmje dr. Karrdler, ponos Trsta i Istre, potaknut tom
vijeS6u,dokazao da je peterokutna ku'la u zemljanom ztdu, i.zmeduPorta
Giunonia i Porta Miervia, zakoSenau donjem dijelu, izradena veoma
briiljivo velikim blokovima uzetim iz antiCkih graitevina, venecijanski
rad iz 1500.3Za d,ruge dvije peterolkutne kule, koje se tamo vide izmedu
Porta Minervia i Porta Giuliana, ne moi,e se reii da su rimske ni rc-
publikanske niti iz carskog doba, pa 6ak ni iz doba propadanjai moida
i postoje rimske, ali su skriyene. Peterokutna kula, za koju se misli da
ie iz doba Teodoziia II, ne moie biti ni|ta drugo osim mletaike, toinije
iz XVI stoljeda.
t
137
 Nije po dr. Kandleru mjerodavan ni Oktavijanov natpis iz 32. go'
dine prije Krista, koji donosi Vergottini:4

IMP. CAES. COS. DESIG. TERT.

I,II VIR. R. ,P. C. ITER
MVRVM. TVRRESQVE. FECIT

buduii da ,nije pouzda'no da li je iz Fule ili joS prije iz Trsta,s i dok ga

Ver"gottini,donosi, Carli i neki drugi njegw suvremenik ga ne spomi'nju.
eak i kad ,bismo bili sigurni, to ne bi ,bila peterok'utna lku'la, miti bi to
od,uz\rnal'o'prvenstvo na5em sa'Lonitanskom spomeniku. Krajem listo-
pada rnakratko su mi iz Beda pos,lali Resitmen Historico del Arma de
ingenieros en general, y de su organizacion en Espana,6 ,u ,koje,m se, ko-
mentiraj,uii navedeni zapis ,cav. ,P,romisa, maurskoj vlasti u Spanjolskoj
ponovno daje prioritet pronalaska. 'Oknolnosti lkoje nis,u 'osob,ito po-
voljno djelovale na rnoja proudavanja nisu ,mi dopusti'le iwuci mnogo
bilje5ki. Jedan odlormak sadrii'misao'koja je'potakla taj zapis. El motivo
verdadero que nos ha decidido a escriberle es el ampliar, tornando en
cuenta las noticias que debemos a los ilustradas investigaciones del Sr,
Promis, 1o que diimos acerca de los baluartes en nuestro Resumen hi-
storico. Disentimos en' el con algun detenimiento esta interesante cue'
stion, y apoyandonos enbuena copia de datos y deducciones, procuramos
revendicar para Espana la prioridad en la intervencion, o a lo menos,
en el uso de esa clase de obras defensivas; elemento caracteristico de la
f ortificacion moderna.
Bruduii'da nisam nikalko mogao doii do te knjige, obratio sam se
cav. Promisu, signrnnoprvom medu znalci,rna.I on rni je 25. sije6nja 1850.
odgovorio: Poznata mi ie kniiga Memorial de Ingenieros koiu VaSe go'
spodstvo toliko cijeni, ali stvari koie se nartode da bi se dokazalo pr1)en-
stvo Spanjolske u pronalasku bqstiona nemaiu nikakvu tedinu, ier nisu
navedeni neo;borivi povijesni dokumenti, a ito se tide crteia i sliinih
stvari imamo ih u ltaliii joi od V ili VI st., ali talijanske i Spaniolske
kule do Francesca di Giorgio sve su kule s bastionima, a nikad bastioni'
Osim toga ti Spanjolci su mogli tek sasvim neodredeno govoriti o Fran'
cescu di Giorgio i o mojim spisima jer niegovu kniigu nisu ni vidieli,
a od mojih knjiga vidieli su sarna dodatak koii ie u Parizu izdao pukov-
nik Augoyat iz vojne inienieriie 7a upotrebu Spectateur mili-
taire.
Ipak, b,uduii da su se autori wog toksta obazirali samo'na rrnanrrske
spornenirke,'prvenstvo - koje su ovi udeni vojni inienjeri Ze'lje'li oduzeti
Italiji - za sada ostaje m Sa,loni. Na taj se nadin otkriiem bastiona iz
petog i,li Sestog stoljeia ne morgu hva'liti ni Talijani,T'ni Spanjolci onima
iz rnaurs,kog doba,8 niti Cesi, kako bi se rnoglo izvuii iz prifrvaiene di-
njenice ZiStke,nego Romano-Da,lmati iz petog stoljeia.
Udinio sam ono.mal,o Sto sam mqgao. Ipak, prornijenio bih rni$ljenje
kad bi postojali valjaniji razlszi.

138
 Bilie|ke
XIV Poglavlje

t Diario del nono congresso degli scienziati italiani conl)ocati in Venezia

nel settembre MDCCCXLVI I, br. 8, str. 62.
z Dodataik Osservatore Triestino, br. 122,1847.
3 Dnevnik L' Istria, br.79,80; 1846.
a Memorie di Pola.
s Ovaj. sporyeni\
. -je danas u Marciani u Veneciji; jedan je originalni dio
drugog primjerka u M,uzeju u Trstu.
.e Djelq, je.izrail.eno za javnost per un antiquo Oficiat del Cuerpo de In-
69nigry; del Eieccito, que -d.esempgnahay un alto cargo en otra. carrera;
Madrid, en la imprenta Nacional, 1846.
z Il Journal des Savants jz 1678, govoreii o taliianskom narudu kaZe:
c' est aux ingenieurs de cette nation, a qui nous dep6ns l, inuention des ba-
stio_ns;Ozanam, Dizionario matematico;-Deidier, Parfait ingenieur francois,
K. II.
8 Navedeni Resumen historico.

139
 XV POGLAVLIE

Porta Andetria i Capraria

Otkopavajrrci zidine otkrio sam detrera_ruelt: Blya;rajlste&p, naj-

vela vanjska bllzu sjeveroistodnog kuta antidkof perimetra, f,S€a na
sjeveru lgnettru trideset Sestei trideset sedme lcule prve strani! na sje-
veru, treia na prvoj str,arnina zapadu te detvrta, arajvecaun;r.rtradnjas
dvije bodne osmerokutne ku.le usred otkrivenog perimetra. ,Prije 1846.
nije bilo poznato da postde prva troja vrata, ietvrta su se vidjelazbog
vidnog prekida zida i tragova kula. Da bi ih raelikovali moZemo ih naa.
vati posebni,rn irnenima: prva zu se na'lazila nazuprot tvr-
davi Andetrium, d Ca ,brd'u koje stoji iznad njirh, treia
Su?ur?.ia*r sw postjednja Caesareazbog velidine i
rasKosr.
Najvetnija, ali i naju,ni{tenija od svih su ona ria i$toku, koja su vo.
=--*
@ #ffiLaffi-ova ffi
t v ; d ip i a , nu -
istraZiVana detrdeset Seste i potpujno otkrivena tijekom detndeset devete.
Dvije zakrMjene linije od prvog praga do ,mjesta gdje su se uzdizali
ogrom,ni dovratnici jasno pokazuju da s,u ta vrata m,orala biti najsveda-
nija i najukra5enija, ,kako je i odgovaralo vaZnosti njihova poloZaja.
Kako srnjeStaj pokazuje njihowr vaZnost, malobrojni ,ostaci pokazuju
rasko6, duboki usjeci kola--u-_Tlffiim-Itrdestalost prometa. Uostalom,
svatko moZe vidjeti tragove dvostru,kih re5etaka ,koje su potpu:no ili
djetirrnidno zatvarale prolaz. Plodnik je nepravilan, lo5e povezEln i losiji
od o,nog na Porta Caesarea. Kad se preite udubljeni dio ,unutra5nje re-
5etke, pokaauje se ivi'dnjatk kolnika za zaititw b,olkova vrata. Desrno je
mala prostorija, nepravi,lno poplodana velilkim komadima bijelog ka-
mena. Konstrukcija je rirrnska, ali tz Dioklecijainova doba.
I
@iaGabtrt@Vainija
cesta je doticala AndetriuliTttwtqTrono, Billubio, ad Novas, ad lusti-
nianas, Narona, Tribulium, Epidaurum, Ascrivium, Butoa,.Llssa i sjedi-
njavajuii se s Vfa Ignatica vodila zaEpir i Grdku te zavr5avala ru Kon.
stantinopolu; druga sredozerrrna prolazila je kroa ,naselja Andetriunt,
Magnum, Promona, Burnum, Burnomillia, Abadne, Stadne, Elambetis,

t4L
Epodatium, Arupium, Averdon, Senia, Aquilea, pa je preko Italije vodila
za Rim. Prvom je u Salonu stizala najbolja uvozna raba: heljezo ,iz Sirije,
tkanine iz Perzije, zadini iz Arabije i Indije, blago s Istoka; drugom iz
Ri,rna sve ostalo.
Pgla Capraria ie stvarno mali ulaz ru zidinama sa ieljeznim kapci-
.,_:_.-.+F, ,_e*. ffi
ma rlr resetKom KoJa paqa; neoostaJe rm gornJa polovrca vratnlca. veo-
ma su jodnostavna, pet stopa Sirdka, dovoljno saduvana, bez ikakvog
traga mosta za dtzanje ili spuStanje. Na prvi pogled izgleda,kao da su
grailena u Teodozijevo doba.

142
 XVI POGLAVLJE

Porta Sthurbia i Caesarea

. - P-otwsu.hurbla srnjestena su na zapadnoj strani, siroka sest pove-

cih-slopa, jos imJ prag na'pocetku rrnutrasnjeg fitoenika i velik-i -dib do-
bro saOuvanih dvostrukih viatni,ca, Njihova umjetnidlia vrij6iinost nlje
osbbito velika. Inade su iz istog vremena iz kojeg je i generalna re!-
lauracija utvrda pod reodozijem. Izglecla ,cla je uirravo-navedeni vri-
jedni fragment, na temelju kojega sam zaklj,udio preciznu starost prizmd
pripojenih uz,kule, pripadao natpisu koji je vjerojarno bio uaidan u ova
vrata.
-ee&rta su vrata, nadena,kad je otkriven cjelokupni peri,metar, por-
ta Caesareo 'koja s,u, kako sam vei .rekao, na podetku izeiedala kao ore_
!a-p_1{a ] eetiri ogromna,pi rona veoma pravi rnb izradenal ao'uio-ij;ioan a,
2auzimaju prazan prostor koji ostar4iaj,u veoma prosirene zidine obli-
knjuii strane vrata. Pi'loni koji stoje paralelno, na- jednakoj udaljenosti
u prostorru, oznadavaju po sredini cestu poplodanu velikirn kamLnjem,
u kojoj su d,uboki tragovi kotada. Des,noi l,ijevo bi,la su,dva prostora koji
su_irnali komu,nikacij,u ponodu prostora izmectrupi,lastara, hoZda su tu
bile p'rosto'ri,je za strai'u. Za pilone su bire pridvisiena dvostru,ka k,rila
vrata i predvrata, 'oboja sa Zeljeznim vratima za spuitanje. G,ore je bio
vodovod, dije sam mnogobrojne ostatike otkrio, i jLdan r-ezervoariileuo
od vrata. samo ova 'rata imaj'u propugnaku,l prbtiv iznenadnih nipa-
da?
_. Dalas ovaj spomenik pr,uza jedinstven izgled ruievine i ,umjetnidkog
djela! Jer spustajuii se nize'rustidnim stepenicama, ,koje su napravljen!
51o je bolje mog'uie, pojavlj,uju se stupovi koji se diiu na ptodnin<u,s,tie-
.od ogro,m,nogdetvrtastog rkamenja, i jedan ve_
l9T olor,n u Pompejima
liki stalaktit, gotovo na sramotu svojeg'trre-ena. u persplktiui na isto-
ku pojavlj,uju se,u dnu okvira zlatani vrhunci Mosora i klanci Andetrija,
a sve to usred tiSine koja- traje dvanaest stoljeia i ,ranjava dusu dojmo-
vima Sto stoje iemedu divljenja i boli.
- ova vrata, starija od svih dru,gih, vjerojatno su spajala staru Hileni-
du s prvotnom kolonijom lulia Martia salona. ona se sada naiLaziunutar

143
perimetra, a prije je u .darrnim vremenirna bila izvan njega. Isto se do-
godilo u Splitu ia ieljeznim vratima Dioktecijanole pala'de, koja su zbog
Eiren3a grada postala umjesto vrata luk unutra5nje ulice'
Malo ima ostataka obrambenih radova na vratirma: jedan jednosta-
ta Caesar thod-
no ispitujuii ki,krb-psRiTlcnokojern ( tu De' scavi
di Salona nel 1848) blizu ,gradsikih zidina na zapadu, na detiri stope du-
bine ,nai5ao sailn na ostatke jedne antiirke graclevine koja se dizala na'
jos
suprot gradskim zidinama i na ulazima arnfiteatra (sl. 6). Nisam
uspio oitrlti njezirnu namjenu. Da li su to bila neka utvrdenja za ob-
ranu od napada koji dolazi po via Munita? Nisam, meclutim, nai6ao na
vrata za koja pretpostavljam da su razr,usena; rnoZda su to po'diinili
Marmontovi vojnici, desto prolazeii ti,m kolskim putem'

Bilieike
XVI ,Poglavlje

r Da bi se odistilo ,kalnqnje koje s9 tu.skupljalo stoljeiim-a.i da bi ih se

oeofifo do pf-odnika:L'potrijebib sam u detiri dana (21,23,-24'i 26' oZuj'ka1846)
pEaer"t pet radnih'dana lio'panja i pedeset 4-uu t+.dqu dana prenoSeqja' sqg
;;t;;"54i aulf Vita iiaqiia naivetim diielom pet odavna. Dnevnik
Dalmazia,br. 18,
La -r-V;6;ijJ,
-- "iii"
"it 1848.
n" ,i mititari., knl IV, 1.. 4. .U tome glavna unutrasnia vrata
Salone i-triijii'*"ogo ;iA;i'dtAE.Jo"i*a iz Rima 5v. Sebastijana,-Sv. Lo-
rerua itd.

-134
 XVII POGLAVLJE

Sadainje stanie salonitanskogperimetra

SadaSnje
,stanje _salonitanskog perimetra, iskreno redeno, vi6e je
nego. jadno. Na prvoj sjevernoj strani, ,od sjeveroistoka (vidi sl. 6) z-a-
paLaju se najveii ostaci linije utvrda; neke ,kule su visoke do ,dvanaest,
petnaest, Sesnaest, osadnnaest i trideset tri stope; neke spojne zidine
se nzdiZu jednako kao kule iznad nivoa terena.
Prva strana na zapadu, osobito na dijelu ,blizu mjesta gdje se lin,ija
zi{fna savija pre{ma sjeverozapadnom kutu, ima nekoliko *j.rtu gdje su
zidine veoma dorbro o&.rvane, ali s,u kule go,tovo sasvirn pod
"emtjom.
Na dr,r"lgoj sjevernoj stra,ni zi,dine i kule su na takav nadin unistene
i prokrivene zem,ljom da m,i je valjalo svuda is,kapati da bih proinasao
g:o,Ti9 tragove. U sjeverozapadnom kutu perirrnetrtbio je korislan vanj-
ski vrlo dvrst prsten ztdina, ali ga je ostetio i unidtio amfiteatar; zbog
iega se dogodi'lo da.se namjesto da se pod kutom okre,ne prema j,ug;
zid_savio u krivulji elips,e.To nije osobitost samo sal,one jer je i u riimu
amfiteatar cqstrense,
-kod_.vrata Sangiovanni, tvori jedni,m ivojirn dije-
lom lkrivu,lju vanjs;kih zidina.
Dnuga strana na zapadu od am,fiteatra do ,mora veoma ie unistena.
medutim, svladav5i poteskoce koje su se pojaviie, mogao r"- ih posu"
ogoiiti do mjesta gdje ih prekriva more.
Na jrugu sam nai5ao na nepremostive pote5koie, jer od zapada do
istoka zid je manj'kav i gubi se pod morem, prerazi preko nnodvare, blat,
njavih terena i sela i ulazi j'ugoistodnirm kutern 'u riieku. Najveii dio
onoga Sto sarn otkrio na ovoj liniji barem je tri stope ispod sadasnje
razine. Kopao sam dark do dvanaest i petnaesr stopa, a sarno u jed,norm
kr"rtu do dvadeset.
mi je-mnoge pote$koie stvori,la carSka cesta kojom pro_
, tr.istok'u
lazelsvi oini koji dolaze s pla'nina, turske ,karavane. Up.ravo iipod^nje
talaze se: antidke zidine, kao Sto se vidi na ,planu. pa ipak, u gonnje,m
Jijelru prema sjeveroisto6nom kutu otkrio sam velika vaniska-vraia i
Jobar dio zidina, a dalje pre'ma jugu, preko ceste, nastavak i niihov
irajnji zavrSetak.

145
 Ovi navodi jasno obja5njavaj;r.r iskapa,nja i plan antidkog peri'metra
Salone izratlen 1846, ali takoder otkrivaju kako ie se, izuzev5i prvru sje-
verdlu stranu, ti isti ostaci ponovno zatrpati, ondje gdje ne priteknu u
pornoi o'dgovarajuie mjere koje su do sada bile samo isprazna i.elja, a
dirri se da ie i ostati zbog pomanjkanja godi5,njih sredstava za odrLava-
nje ,onog Sto je do sada otkriveno.
Opkop, Skarpa i nasip jedva se raspoznavaj,u. Jarak je potpuno pre-
kriven ze,mljom i ru5evinama te se jedva razlikuje. Na sjeve'r,oistoku
Skarpa je jasno vidljiva jer je utisnmta u goli kamen na nejednakoj u'da-
ljenosti; dalje,na zapad'u ona se guibi ianedu gomila kamenja i odronje-
ne zemlje. Uz sa,mu Skarpu na,lazi se nasip jartka ili put oko grada, uz-
dign;r.rt,na terenu ,mate,rijala koji je i3kopan iz jarka. O svernu tome
nije bilo 'ni,kakve indicije iznad zernlje, osim na sjevernoj strani, zbog
lo5eg ru5evnog stanja konstrukcija i zatrpanosti terena.
Povijest narn p'ruZa razloge takvog ruSevnog sta,nja i zbog'toga, 'kako
sam rekao na podetku, vi5e od barbarstva predaka bio je u stanju na-
di'niti vandalizam kasnijih ,generacija. Salona je uvijek bi,la karnenolorrn.
Od njenih nu5evina nastao je u petnaestom stoljedu splitski zvonik i tro-
girsika katedrala, odatle s,u Mledani odvozi,li materijal za neke palade,
Spliiani za njihove zidine a salqnitanci ,uvijdk za sve rnoguie gra(levine.
Vjerujem da to ne bi tako bezduSno runiStilo te 'po5tovanja dostojne
ostatke da Venecija, pohlepna za novcem, nije davala povlastice za rv-
Senje i po'rnije5ala tako lju,bav podanika s kamenom. Pietro Valier je
1678. salonitanskim kamenom isplaiivao fiskalne advokate koji su bes-
platno radili, i to u znak javne zahvolnosti.r Angelo Diedo je 1792.prepo-
rudivao da se pokupe kameni oslaci s istog lokaliteta.2
Zbog to'ga se dogodilo da je veliko kamenje pravih rimskih zidina
gotovo sve odneseno do ispod sada5njeg nivoa i da je zbog divlja5tva
ostala samo isp'una ztdrna kad je s,kimuto lice ,kamena. Jadni ostaci na
koje mode sletjeti te,k po koja ptidica da bi oplakala njihovu srudbinmili
izrasti zimzeleni list br5ljana za utjehu prolaznika koji prolaze poljem.

Bilieike
XVII Poglavlje

I Prenosim originalni dokument koji mi je dao ljubazni gosp. Giovanni

de Capogrosso.
Mi Fietro Valier generalni providur za Dalmaciiu i Albaniiu
PdTjeliuiemo dozvolu Girolamu Cavagini doktoru poreskom advokattt
ovog grddd (sluli bez ikokpe naknade) da moZe bez ini_iegosporauanja uzi'
mali lnalo kamenje sa salonitanskih ruier:ina sa zida Miglioia br. ietiri.
Zatim veliko kantenie za bolje poslove koii se tamo nolaze ili poloLaia
po njegovorn nahodenju i rasporedt'tu dul.ini od dviie stotine stopa. Sve to u
znak j a1)nezahvalnosti.

146
 .. Preporutuju|L metlutim, provodenje ove dozvole gosp. conteu i naiel_
niku_ouog.gradaza.svaku.p_omoikojabi mu aih potrialti. iiii* i eiii'"r;,
U Splitu 24. studenog 1678.
Pietro Valier
z Proditao sarn mnoga pi.sma 11rukopisu tog provldura
Giorgiu politeu
ir^-S:l,t?_Y:jtT1,_e pogtavitoul.jednoni J.p,ri"-uSZ,,"ririr:"j;;-i"
:1"g.yf^"p-ii-]l"l9c-,k1mqnai moti za.jo5 izda5nije
"g_tZ; pbsil.ire.T;kvi doiisi-nas
ne ouqe xao,se,sJetrmo da-oni venecijanski govore puli
o ie-dnom ka5tel,ri u
31.,fJ-1^Jil Antonio de ViIe sravnio rimski teatar 1632;
zatrm da bi 91_?lq1,,,rCraclro,
se zatvorilo zidine razru5ila se divljadki unutrasniost grandioznos
j,:.li:g:l'J,"^EL9c-1Tji!""Jra..I
kako..jq posi;ia"JJ
c,gTro
lr?D{leteu je ovaj odlidni9;Fa.;d'#ti.fiiiiirli,lr:
rmu,.or1oJos postoii, ier"vo s-enator1594.storniiao
oeKrer KoJrmu Je nalagao da ga sru5i zbog potreba fortifikaciia.

147
 ;,

nff
:,
:

.j
\, \
l:t \. j

\ \.i \
NJ i
\l sJ
.\, 1 c*
.-\ -\i

. \ \ !
._-*_;_
N\r -
\\\ . \ i 'l:
'
\N
\ \: \
\ \
l i rli,
I
\ \:i: ?' il!
i. il*
N$i;
I
il , il,l
,1 !l.l

t:
.r\,t'. J--
\\Ntr" ./
/
l:, I
.NN I .t/ i.
--r-lL
'j7r\
\\\\
)
t.r
:\\ I

\. \\ .: 1--e -: ..r -7-,--'!' _,.

N.\ . j'1
\i l'Ec'l
I ' l ;l , . - : ' ' r . . * z
_\i |
{

Sl. 8. Plan Salone iz 1835.godine (A. Putti).

148
 XVIII POGI,AVLTE

Originalnost i prvenstvo mbg topografskog plana

Do sada sarn govo,rio .za znanost, a sad 6u kazati i neSto za sebe.

Ako netko Zeli pronaii u mojem rad,u vei poznato ili stvari ibea veie
vaZnosti, najbolji odgovor-ie biti usporedba orilogai5to je ;b,iloi,onoga Sto
je sad. Z-ato objav:l.jujem jedan faksimil topografskog p,lana puttij; koji
se najvi5e prirbli.Zavastvarnosti od svakog drugog (sl. S).r Kosturi irprrrr""
spojeva zidina koji su veiim dijelom bili vidljivi na sjeveru i zapadu po-
\az,9li su Puttiju smjer toka anti6kog perimetra s te dvije strane, ali, cita-
j11di peri,metar neprekid,norn, jedaoli'dnorn ,linijorm, stiJeOio je umjesto
dinjenice pretpostavku, jer se skeleti nisu pojavrjivali osirn u viSe ili
manje destim intervalima. Nije bilo znatniji,h tragova na tome planu
na juZn'oj strani, a jo'S manje na istoku. A kutovi na sieveroistoku i
sjeverorzapadu uopce ne ,odgovaraju. Prvi je izraclen u hit<u, a tamo je,
m'etluti,m, trupi ku!; d,rugi je, dak i po rijedirna samog puttija, gotovo
pravokutan,2 a zapruvo ga tvor:i kriv,ulja amfiteatra.
Jednolidna linija ne da ni naslutiti raznolikost elemenata utvrd.a;
nislm imao ni jednu naznaku koja bi,nagovijestila neki prednji ili straz-
nji ?1'd"niti se uzdiLe neka ku'la niti se razlirkuje jasno ni jedna prizma.
Pogre3ka isikapanja navela je Puttija da oznadi sa D prva vrata
sjeverozapadu, a iskapanja 1846. tu su otkrila prilidno vetiku kulu.
Druga lrata D oznadena su blizu sjeveroistodnog kuta knu,ga zidina
na podetku prve strane na sjever:u. To nisu vrata, nego divna ri,ms,ka
kula koju sam otkrio do njezina temelja.
Troda wata D zaista odgovaraju unutrainji,m velikim vratima ili
Porta Caesarea i jedina su ,oznadena na Puttijev'u planu kako jest. za
preostala vrata E,E kod potoka Kap,ljud i niZe arnfiteatra on nije imao
pojma, tako da se jo5 uvijek vidi nastavak zidina, koji sam otkrio. Meni
je dovo'lj'no Sto sam sa'm gnubo naznadio pojedinosti perimetra koji jas-
no'prlkazuju .da na P'uttijevu planu nisu u.opie istaknuti elementi-forti-
fikacija, da su vrata oznadena ondje gdje ih nema, a ne ondje gdje
zaista postoje,3 da od osarnrdeset osarn kula nema na planu ni ieane.o

149
To nije Puttijeva krivica koji je, angaiiran za tai plan, todno orbavio
posao geometra, izradiv$i osnovn'u kartu.s
Sad je vaZno uoditi razliku izmealu ova dva plana da bi. svatko, a
oibraiamtse o,bii.nirn laicima u znanosti, flto,gao jasno prosuditi bez po-
rnoii geometna ili poz,navatelja antike. Objavljujem sto'ga u jednakoj
skali jedne treiine palca jednakoj jedan klafter kut na sjeveroistoku an-
tid,kog perirnetra ova o,ba plana.6

trA

--**_\"rr_!q!F*_\

I
i
Porlo
/lnlerlia.

l:-.f r',-: r:i'-t"=t."v

i:-:' .".1
f',r11'-r"

Sl. 9. Sjeveroistodni kut perimetra grada prema istraiivanjima Fr. Carrare.

150
 Neka se vidi sada da li je P,nttijev nacrt m,ogao dovesti do arheo,los-
kih rezultata o koji:m?.-sam govorio ,u prethod[im poglavljima a koji
spontano izvir,ir iz moiih nacrta.

\
\

fr,r*r l]{'ri'i3 r:tt

Sl. 10. Sjeveroistodni kut perimetra grada prema snimku puttiia.

Pisalo se zatim o tri plana: oniima v. Andriia, dra Lanze i ,gosp.

Borrija. I kako nis,u bili objavljeni, ja ih ne poznam.da bih prema tome
mogao usporeclivati s ,mojim, a'li usprkos tone su mi korisni da o ,niirna
raspravljam i ocjenjujem s arg,umentima kojirna raspolaZern.
Gosp. Arneth je primijetio u vezi s p'lanom umirovljenog inZenjera
,
v. Andriia iz 1.821.da je to tijepi ptan s detatjima.? Medu sluibenim spi-
sima iz toga doba na,lazirn da postovani pok. dr. c. Lanzau listopadu iste
godine kaZe da se nije uopde stuzio Andri1evim planom, je,r nas on nije
rnogao dekati, zauzet dnugirn ,poslovima ni toliko briZnim niti to,tiko paz_

1s1
ljivim ,kako traZe osjetljivi radovi na terenu.8 A i sAm Andrii, koji je
tA+S. Uio pozvan da raspravlja o topografskim planwima Salone, ni ne
spominje svoj.e
Dr. F. Lanza je odaslao opatu FurLa'netu u mjeseou rmjnu 1847. jedan
plan da ga predstavi na znanstveinorrnkongresu u Veneciji i da ga supxot-
stavi mojem. Ovaj ugledni z,nanstvenik je na sjednici Sekcije za arhe,o-
logiju i geo,grafiju od dvadeset sedrnog kazao o dr. C. Lanai ono Sto je,
zaslr,fiio. Istowemeno je izjavi , istiduc'i isti'niu, da priiikom p,roudavanja
koje je dva puta proveo ,u salonitanskom ,poljrr prije 1846' nije nikad
vidio ono Sto se p,rikazuje rna onome planu i da sam to mora,o ja otkriti.lo
Salona je otvorena za {itav svijet i onaj tko je 1850. Zelio u potpunosti
sniirniti sve ono Sto se tamo nalazi i staviti'datrum iz 1700, to je mogao
slobodno izvesti.
B,iv5i geornetar Borri, koji je ministarSkim 'dekretorn bio pozvan u
koun-isiju o kojoj ie kasnije govoriti pis,meno, izjavi,o je da je on osobno
snimio salonitanske starine za dr. F. Lanzu priie nego |to ie prof. Car'
rara zapoieo iskapanja, a da ie dr. Frartcesco Lanza dao da mladi Doimo
Mqrcocchia kasniie doda otkri1a prof . Carrare.rL
Dirdkton Arneth, orb,rnanut si,gurno 'i u toime, prisjeca se jednog si-
tuacijskog plana koji je 1846. izradio gosp. Borri i ,kaZe da mu ni|ta ne
nedostaje i da rnu se iini nailiep|i i naipreciTniii koii ie vidio.r2 A sam
Borri, upitan da ga usporedi s mojim planom, na procesu je ,ustmeno
izjavio: iako je potrebno doti sud o planu gosp. Carrare i mome moram
aoaatl nekoliko ob jasnjenja ' ' ' ni plan koji sam izvorno izradio za dr'
Lanzu nije,irnao niita rtiSe nego |to pokaluie Puttiiev plan, a svaki plan,
izraden prije 1846. godine, koji sadrii sve |to je otkrio prof. Carrara,
iti je koBirao iz njegortog ili ie ucrtao sve {to se sada vidi na terenu.
Vrto dobl1 poznam Salonu i sve |to se vidjelo prije iskapania Carrare
te moram tziaviti da je plan Carrare iedini dobar i da se niiedan drugi
ne moie s,niim usporediti.l3

Bilieike

XVIII Poglavlje

i To 5to objavljujem jest faikrs,iEilPuttijeva plana,..svede-nog-

pantografom
polovitu iazmjera: originat je
na todnu ^klaftera; -imaimao-jedan bedki palac koji odgovara
ietrdeset smahjena kopija jedan palac koji iznosi osamdeset
klaftera. - Onda kad ie gos,p.Panciera, katastarski poddirektor, poslao u
muzej originalni plan, piiloZio-mu je jedan list na kojem obja5njava pojedine
znakove na mapi. Transkribiram ga.
ostafaka antidke Salone (Ilirik) i drugih obje\ata n-arisanih na kar-
"Opis
ti s daiaSnjim datumom, kompi'liranom na temelju naloga Katastarske pod-
direkciie.
Osfaci sr.ropienito nacltani crnim.

r52
 A. Zidine i fortifikacije vojnog karaktera prvog perimetra grada.
B. Zidovi i vojne fo'rtifikacije prvog ,poveianja grada, u skladu s mi5lje-
njem pokojnog dr. Carla Larne, podasnog urpravnika Arheolo5kog rnuzeja u
Splitu. C. Zidovi i vojne fortifikacije cjelokr:,pnog proSirenja grada. D. Vrata
grada nr prvoim perirnetru. F. Veliko zdanje koje je, dini se, pripada.lo obitelj,i
C. Albija Nigra, na tentelju natpirsa te obitelji koji je otkriven pos'ljednjih ne-
kol.i:ko dana u is;tim ruSevinama. E. Vrata grada iu dijelu dodatka prvqn pe-
rimetru. G. Mdi hram okruglog oblika kojije, dini 'sd, bio prislonjen na gra-
tlevinu pod rslovorn F. - H. Tragovi vodovoda iz pravca istok-zapad s pla-
norn, bodnim zidov.i,rna i 'ka,menirn pokrovom. I. Bazen s detiri 'rnale ni3e u
boinirn zidovima, podijeljenim po dvi,je na svakoj strani. Od ostalih ostataka
na spomenutd k'arti ne mogu se pretp@staviti narnjene objekata koji pred-
stavljaju jedan dio. K. Dio jednog @zerrnnog prostora otkrivenog ovih po-
sljednjih dana, nacrtanog na pridruZenom listu na nadin priloga navedenoj
karti. L. Situarlija iska,pahja koja su provedena rpod vodstv6m p6t. ar. I-a,nze
1821.godine. M. Slidno za godinu 1822.N. Slidno za 1823 O, Slidno za L824.
P. Slidno za 1825.Q. Slidno za 1826.R. Slidno za 1827.
N. B. Navode pod slovima L-R prikazao je gosp. Raffaele Martini, pro-
vizorni nadgledniiiskapanja. - Crve:no obojeiie Zes^ticeprirkazuiu eradeiine
sela Salo,ne-i mjesta Vi"anjic, podignute nad ruSevinama' starogi gr-ada.*
Split 22. travnja 1835.
Panciera S. nadelnik
Ovaj isti dokument prikazuje uglavnom ono Sto sam rekao o iskapanji-
ma prov-edenimod 1825.tlo 1828.-
2 LtrstLa Dalmaziabr.2g, 1846,str.234. '
3 Bit ie da je gre5kom Putti na svojem plarnu zabiljeZio pet vrata D, D,
D, E, E a u opiiu tvrdi da se u zidu zitpaZdiu potoiaii detirlju vrata. Lisi
La Dalmazia br. 29, 1846.
/n Cini mi se da na r*\.ttijevu planiu na,lazim zabiljeZenrukulu na drrugom
sjevernom kraju; ali.on ne vidi ni.lednu, vei se smijdo tolikima koje sari ja
otkrio i govorib je ako neko sada itvara zamkove u- lraku, ia sam vam stia-
rao kule. List La Dalmaziabr.29, 1846.A ipak ih je 88, a kao Sto sam 58
otkrio ispod zemlje, mnoge su se mogle ipdk prepoznati prema nekom ostat-
,knrzida koji se dizao od 8 do 18 'stopa, a ,na sarno jednome mjestu dak 33
s[oDe.
's
(J moiem odgovoru na ilanak GIi scavi di Salona uvritena u tist La
Dalmazia br. 18, od 1846. (Zadar, tiskara braie Battara 1846; list La Dalnta-
zia br. 24, 1846)naveo sam obja5njenje dinjenice kojim je osvijetlio pretpo-
stavljeni prethodni plan. Vrijeiti ponoviti ga: ,einjenica"ru5i svaku i'dejri o
jednom ranije4 topografskqme planu. Radi pronalaska najveieg povr5inskog
itijela vanj,ske linije giadskih zidina odgovaralo mi je rkatkada pioOuUiti ist<o'f
sve .do 12 storpa i-viSe (pamti da je istkop jo5 uvijek otvoren, a da dinjenicu
svedem na najjednostavnije, govorim sarno o prvom perimetrru na sjeveru).
Jedan plan koji je snim_ans geometrijskom precizno5iu, morao bi nesumnji
vo raspoznati te linije. Shodno tome, u tu wrhu bilo bi nuZno provesti isko,p
ne pliii od mojega.- Seljaci koji zapaiaju svaki pomak najmdnje stvari n-a
njihovu polj;tt i koji se tr.rnalaze da,nj'ui nocu; Soliniani koii vide tko dolazi i
tko odlazi i Sto rade prolaznici u Saloni; Spliiani koji znajirl za svaki doga-
daj.u tom sel,u - mora'li bi barern ne5to zirati. Iskaianja"bez dozvole pdli-
tidkih vlasti ne poduzi,maj'u se; bilo kajkav dogatlaj koji se dogdio u Sa-loni
bez potrebne dozvole glavar sela morao bi javiti vlastima u Split; u svakom
sl'r.rdajuostao bi neki trag sjecanja rneatu sluZbenirn spisima.
Zelim uostalom ubnati ottkrivanie isti;ne i ne subiti vriieme na neko-
risna ispitivanja. O bilo kakvom iskapanju izvr5enom-da bi se pratilo vanjski
pravac antidkih zidina ostao bi trag u vegetaciji. Ja obidno nisam dao iska-
pati u veioj Sirini od tri li detiri stope, tako da je istina Sto su ovaj nadin
i,skapanja naeivali jarkom. Pa ipak, za otvaranje tog jarku (nije se moglo
raditi na uZem) morao saxn iskrditi viSe od 650 trsova 7oze,od koiih su neki
imali 30, mnogi vi5e od 20 godina te od 5 do 10, neke smokve irn"ale su vi5e

153
od 30 a neke dr:uge vodke bile su stare oko 20 godina. Kako, dahle, shvatiti
pornisao o nekome planu izradenom s geometrijskom preciznoiiu prije 1846?
Pozivam sve zern;ljomjernike i crtade i sve dlankopisce na svijetu da poku5aju
to uraditi.
6 Moj je snimljen lju,bazno'Siudt. Zena, inZenjera crtaia.
7 Reisebemerkungen
Reisebemerkungen grdsstentheils
grdsst entheils arcl
archiiolo gischen I nhalts v on V tndo-
bona a ilber Tergeste nach Salona im Jahre 1846 von Joseph Arneth, wirkli-
chem Mitgliede der Kaiseflichen Akademie der Wissenschaften (Aus dem er-
sten Bande Denkschritten der philosaphisch-historischen Classe der
e der Denkschrilten
Kaiserlichen Akadentie der W ten besondersabgedntckt.). Mit vier
Beilagen. Wien Aus der Kaiserlich- niglichen Hof- und Staatsdruckerei
1849.e]m'nakSalona.
8 Originalni izvje5taj od 6. listopada 182I.
e Opat Francesco Carran'a di Spalato; Su,pplemento br. 292, 7849,Osser-
vatore Triestino; Lettera al signor amico Giuseppe Grtfuissiclu,slobodni list
od 15.sijednja 1850,Split, Tipografia Piperata.
10Moj odgovor na Furlanettova zapalanja objavljen je kasnije u jednom
pismu G. Pratij,u: O iskapaniima u Saloni (Il Caffe Pedrocclti, br.42, 1847.i
La Dalmazia, br. 44, 1847).Dnevnik Kongresa u svome broju 13 od 27. rujna
biljeZi: bilo zatraieno priztTanie otkri6a salonitanskih starina u korist pok.
Carla Lanze, na Sto ie opat Carrara odgovorio svodeti u prave okvire polcoi-
nikove i svoie vlastite z&sluge.
11U sljedeiem poglavlju dat iu ditav dokurnent.
12Reisebemerikungenetc,, navedeno djelo.
13U sljededem poglavlju dat iu ditav dokument.

154
 XIX POGLAVLJE

Posljednji dokaz Einjenice

Jedna tehni6ka ko'misija koju je i,menovalo Ministarstvo prosvjete

dekretom ocl 31. srpnja 1849. pozvana je da ispita i ocijeni rnoj plan
usporeil'uj'uii ga s prethodnima Andriievim, Holzelovim, puttijevim i
Borri,ievim). Buduci da nije bio poznat ni,kakav plan ni Andriiev ni
Hrilzelorz, o demu sarm govorio u III poglavlj,u, Komisija se,m,orala poza-
bavitil jedinim sluZbenirn, a to je Puttijev. Sto se tide posljednjeg, Bor-
rijevog, on sdm, koji je bio dlan komisije, poseibno je pozva,n da dade
svoje miSljenje.
Pro prije svega ocjene dr. Clocchiatija, inZenjera splitskog okruga,
od 23. kolovoza 1849.
Plan koii je prcdoiio profesor CarrarA, a to je ptan iskapania za
1846. godirtu, izradili su i nacrtali c. k. 1. poruinik i instruktor c. k. lcq-
deta gosp. Hohendorf iz 4. lovatkog puka. Ne smije se sumnjati u pr&
ciznost takvog plana, sdm sam u viie navrata. imao prilike vid.ieti taj
rlan i uoiiti tt mnogobroinim olovkom izvuienim crtima ogromnu mar-
liivost i strpljenje s kojima ie plan izraden.
Ista precilnost se susreie na planu koji ie c. k. inZenjeriiski kape-
tan gosp. Conrad prikazao u manjem mjerilu.
Ujutro tekuieg mjeseca otiiao sam n& uvidaj u druitvu vjestalca
go.sp. Borrija i santog prof . Carrare, obi\li smo sve antitke zidine i za-
pazili med.usobno podudaranie dvaju planova s originalnont situacijom
i primij etili slj edeie:
snimljeni plan hvaljenog gospodina poruinika totno se podudara s
pruianjem zidina koje je prof. Carrara dao otkopati s velikom painjonr
i pravilnoSfu. Toino su utvrdeni svi kutevi koii strie ili se uvliie, poie-
dine kule koje ie u velikom mjerilu snimio tehniiar ia mojeg uredi po-
lelapaju se po dimenfijann i pruianju s kulama koje je snimio gosp. I.
poruinik.
Preciznost Carrarina plana oiita je i kad ga. usporedimo s planom
geometra Puttija izradenog 18. travnia 1835.

155
 Istodna vrata blizu ku6e Kokeza, iskopa.na sve do ploinika, otkrio
je prof. Carrara. Putti ie ni ne nagovije{tava. On, medutim, oznadava
jedna vrata prema istoku, a druga stavlja na sjeveru, ne na velikoj uda-
ljenosti. Nedostaju i jedna i druga, i to bez dvojbe jer je Carrara taj
kut ogolio do temelja. Na jednom i drugom mjestu meitutim, pojavljuje
se jedna kula.
Sjeverna vrate s Carrarina plana uop6e se ne pojavljuju na Puttijevu
planu, jer prije iskapartja nije postojao nikakav trag vrata, Isto se moZe
reii i za vratq. na zapadu, koja se nisu ni vidjela ni nasluiiyala prije
1846. I ta vrat&, iskopana do temelja, ne ttide se na Puttijevu planu.
Unutrainja velika vrata, koja su se nalazila priblilno usred anti6ko-
ga grada, u podetku su se vidjela sarno djelimidno, ali ih je Carrara
potpuno otkrio, isto kao i boine kule. To su jedina vrata koja se vide
i na Puttiievu planu.
Na planu profesora Carrare ne rtide se ostala vrata, ali Putti oznata-
va joi dvoja, jedna na potoku Kapljui i druga blizu amfiteatra, ali ni
jedna ni druga ne postoje i namjesto toga vide se jedna kula i pojas
zidina.
Razni dijelovi pojasa zidina na jugu i istoku, koji se vide Carrarinu
planu, nedostaju na Puttijevu planu.
Stp se tite unutraSnjih nacrta koji su ucrtani na Carrarinu pla-
nw -)kao |to su amfiteatar, jedna sakralna kr\ianska gradevina, jedna
privatna zgrada, nekoliko lukova rezervoqra za 1)odu i teatra otkrivenog
pred nekoliko dana koji je snimio marljivi c. k. nadzornik Curir - svi
savrieno odgovaraju i po dimenzijama i po poloZaju. Od tih gradevi-
na Putti je imao snimiti samo neznatne dijelove koji su bili vidljivi.
Na temelju svega iznesenoga smatram da je Puttijev plan velikim
dijelom inlerioran Carrarinu, a iak i nikakav kad su u pitaniu starine.
Inate,Puttijev jeplanvrlo precizan, ali on koji je crtao ono {to je vidio,
iako veoma pailjivo, nije mogao snimiti ono {to se nolazilo isgtod zem-
lje. Veiina onoga fto je otkrio i dao snimiti Carrara pronadeno je na
dubini od 6 do 18 stopa, kako se to danas vidi.
Nakon navedenog izjavljujem da je plan profesora Carrare ispravan
i takav da se Puttijev ne moZe s njim usporediti i da daje totan nacrt
rtaZnih otkriia koja je naiinio od 1846. do 1849.
Potpis: Clochiatti, okruZni inienj er

Borri je tome dndao:

Niie potpisani vje{tak mjernik i bivii geometa.r katastarske poddi-
rekcije Dalmacije, Antonio Borri, nakon \to sam lajedno s Clo-
clziottijem, okruZeninz inienjerom, poduleo sve raniie navedene uspored-
be, u cjelini potvrdujem sye nantedeno i izjavljuiem da je toino i u
skladu s uradenirn jer, uzimajuti u obzir sve ono ito je profesor Car-
rara otkrio od 1846. nadalje, plan moga kolege Antonija Puttija ne mole
se s njim usporedivati. Putti ie imao zadatak da nacrta i snimi ono {to
se onda vidjelo od zidina i starina, ali ono ito se sada vidi posve je raz-
Iiiito, te svaki plan Salone izraden prije 1846. yiSe ne vrijedi.

156
 Bududi da je, medutim, potrebito dati sud i na moj ptan u odnnsu
na onaj pro't'esora Carrare, moram dati nekoliko objaSnjenja koja nije
mogao dati gosp. inienjer Clochiatti. Ia sam osobno snimio salonitanske
starime prije nego |to je profesor Carrara zapoieo iskapanja za gosp. dr.
Francesca Lanzu.r Dr, Lanza je dao da mladi Doimo Marcocchia kasnije
doda otkriia do koiih je doSao profesor Carrara. Ali ni ovaj plan, koji
sam ja prvobitno izradio, nije pkaaivao niSta vi\e od Puttijeva plana.
Bilo koji drugi plan snimljen prije 1846, koji ima sve |to je otkrio pro-
fesor Carrara, sigurno je ili kopira,n ili je pak snimljeno sr)e ono ito se
sad vidi na licu mjesta. Poznajem dobro Salonu i sye ito se vidjelo prije
Carrarinih iskapanja i moram izjaviti da je plan profesora Carrare je-
dini valian i nijedan drugi se s njim ne maZe mjeriti.
Potpis: Antonio Boni, javni vje|tak zemljomjernik, bivii katastarski
geometar.

BilieSke
XIX Poglavlje

.1 Ja osobno p.osjeduje.mprvi original tog plana koji mi je ljtrbazno pre-

pusrro sam gospooln 5orn.

157
 XX POGIAVLJE

Zakljuiok

Ono Sto sam napisao o topografiji Salone odnosi se sa,mo na jedan

dio, a najveii dio toga uradio sam u Sest,mjeseci ietrdeset Seste.Mogao
sam i pogrijesiti u radu ili izlaga,nju, ali to se rnoglo dogoditi zbog velike
lj,ubavi prema znanosti, slabosti duha iti nedovoljne s,nage,ali nije mi ne-
dostaja,l,oni dobre volje niti gorljivosti. Nije dudno Sto je netko moje
napore nagradio pogrdama i klevetama, jer takva je s,udbina poiteni,h.l
Mecl'utim, svjestan cilja kojern teZe ,moji napor:i i proudavanja, kao utje-
ha mi sluze,ohrabrenja mnogih sugradana, stranaca i vlade. Nimalo zbu-
njen zbog toga Sto su mi na.met,n,uli sukdb, neustra5ivo iu nastaviti svoi
put.

BiIje|ke
XX Poglavlje

l_Navodim najbolje.radove rve i najbolje

najbolje odod njih.
njih. l) Gli
Gli scavi
scavi di Salona
Satona di
Alf. Frisani,
Frisani,, list ia. br.
list_La Dalmazia, br. 18 i 42,
42. 1846:
1846; 2\ Daveroso
Doveroso tri.br.rto
tributo di un
un
ridiio,iti 7o;;:"F;;;;;;;'L";;z':'i;;i""'ib4a:5;b"7;"F7;;;",";;"t";,,;;"Ui
Spalato-dr
di V.
V. Andrich,
Andricft, dodatak uz
iz OsservatoreTriestino,
Triestino. br. 292,
292.1849:
lg49 4) Ris-
posta all' articolo della Gazzetta di zara n. 2 del 3 gennaio
ge'nnaio1E50,
18s0,alai signot
iignot
amico GiuseppeGrubissich di Y . Andrich.

159
 ISKAPANJA U SALONI

O ISKAPANJIMA U SALONI 1846.GODINE1

Zelja da b,udem s.iguran u dobre rezultate bilo kaikvih iskapanja

Lrn'utarantidkog perimetra navela me u oZujk'u 1846.da poku5am otkriti
jedan ru5evni zid u kojem sam ugledao tragove nekog znadajnog adanja.
Kad su uklornjene ru5,evine, otlkrile su se vr,lo lijepe privatne kupiks ng-
pravilrrog vanjskorg osmerokmtnog ob,lilka, iznutra okrugle i, kako izgleda,
sa svodom. Taj su oblik preuzeli Rimljani od Grka dodavSi visolko ,rnale
okrurgle prozore.
To je zdanje s pet ni5a razlidite d,ubine, nejednake Si,rine te razliditih
udaljenosti, detiri prostorije s vrati,ma, jednim veiim i trima manjima,
koje su nejed,nako i nesi'metri'6no rasporeilene.2 Lice zida bilo je s unu-
tra5nje i vanjske strane ,orb,loZeno bijelim grdkim mramororm, isto kao
i pod gdje je bijeli ,lijepo povozan s ,d,rtlgim vrijed'nim mramorom, kao
5to su verde antico, obidni zeleni, Sareni, parski, porfir, pa dak i onaj
poput granita.
Unutra5nja povrSina je razbijena sa Sest baza stupova od razliditog
materijala, dblika i rasporeda. U sredi5tu stoji bazen o,bloZen bijelim
rnramorom u kqji vod€ dvije stepenice od istog rnrarmora.
JoS uvijerk se vide dva sp,remiita za de5ljeve, ,masti i dnuge stvari
;iuZne prili,kom kupa,nja, a u dn'u bazena olov,na cijev za oticanje vode.
U krutevi,mablizu bazena, naizmjenidno s malim ru5evnim zidovima, po-
kazuju se tragovi donjih,baza manjih stupova, koji su po svoj prilici p,o-
lrZava,li manju kupo'l,u u kojoj je, pretpostavljam, bio m,ozaik od pozla-
-enog stakla'dije sam ostatke otkrio. Ako bi se Zeljelo rasp;ravljati o vr-
'noii ovih kupki po matorijalima sabranim pri,likom ra5di5iavanja, sigur-
ro je da se radi o veoma vrijednom pravom rimsko,m zdanju, jer go-
:ila Sto se nad nji'm nalazila sastojala se od rrnnoZinenajrazliditijih vrsta
-.brailenog mramora, iako su o,ni najveiim dijelom bili uni5teni. Medu
:uSevinama nalazili su se frag,menti stupova, obratteni kapiteli, vijernci,
:32e.

161
 Medru preZicima bi'lo je mnogo svjedodanstava rninule velidi,ne. Mra-
rncmra obloga, iako vrlo o5teie,na, jo$ je tu i tamo vidljiva na zidovima,
a velikim dijelom i na podu. U hazenu, alko zansmari,rno poneko razbije-
no mjesto, jo5 je potpuno ditava. Nai,Sao sam na brojne f,ragmente ma-
njih stupova o'd radidito obojenog ,rnrarnora, ali ni na jedaa kapitel.
Otkrio sarm i dva veia trupa stupa i jedan prdkrasan, dobro odnrvani
korintski kapitel od bijel,og rnrarnora, koji je zbog sigir.rrnosti p,renesen'
u muaej. Ne otkrivaju samo opisani ostaci negda5nji sjaj, nego i ono Sto
se nalazilo blizu kupki. Blizu praga sjeveroistodnih vrata pokazuje se
tako traika vi5ebojnog mozaidkog poda, a inran dvaju,manjih nasutrxotno
postavljenih vrata takotler je pod dekorirarn rnozaikom. Glavna vrata
vode na poploian prostqr koji jo5 treba paZ,ljivo ispitati.
Blizu te grailevine bila su neSto ranije pronadena dva vrijedna frag-
mentira,na kipa: jedan Jupiter na tronu, bez g;lave (velilk po prilici jednu
i pol stopru) i izvrsno izradena glava Filore, ne5to rnanja od prirodne
velirdine.
Drtr,ge znadajne radove koji su donijeli dobre reanltate poduzeo sam
pokusno meclu ostacima u krajnjem sjwerozapadnom kutu grada, gdje
su se vidjeli nejasni tragovi arnfiteatra.3 Pri to.me srurni neobid"no mnogo
koristila ispitivanja koja sam ranije proveo na vanjskoj liniji utvrida, jer
su graditelji ant'iikog prstena zidina ,upotrijebili vanjske zidove arnfi-
teatra da bi,u5tedjeli vrijeme i trud te da bi rad brie napredovao. Istina
je da se sjweme gradske zidine prekidaju na spojm sa zi'dovi,rna arnfi-
'teatra te se sarno nastavljaju u smjeru prctrna ju,gu, gdje se lrrivina arn-
fiteatra ofi<reie prerna peri,metr,u grada. Kad sam odredio vanjsku kri-
vinu el,ipse, ;bilo mi je lak5e pronaii protezanje unrutraSnjih. Otbradeni
teren, s,mje'Sten usred ruSevina, ubrzo nako'n pok'r.rsnih radova jasuro je
otkrio oblik arene, ali i podij, a udinilo mi se da bih se ,mogao nadati
da 6s naii neki ostatal< tek na ju:Znom dijelu bliau o'tkrivenih temelja
starih stepenica. Malo po malo otkr,io sam ulaz ,na juZnom kraju kraie
osi iaa ko;jega se nakon nekoliko stepenica nadesno i nalijevo pojavlj,uje
hodnirk koji mora da je vodio do stepeni5ta i,li galerije. U kosturi,rna
ikosina otrkrivenih bli,zu ovog ulaza nisam na6ao ni,kakav trag karnenih
stepenica, rnoiZda'su bile od drva. Blizu glavnog I'ulka koji je ,oznadavao
navedeni vlaz,,pokazali su se ostaci vomitorija s vratima, Sto bi se veorna
d,ob'ro slagalo s tom pretpostaVkom.
Nakon Sto je otkriven prvi ,luk Zelio sam s'lijoditi, kopajuii s jedne
i druge strane, krivulju pojasa i posreiiJo rni se, jer se samooko te kri-
v,ulje sada vidi devet cijelih ,lukova i sedamnaest nedovrSenitr, a meilu
cijelirn jedan ,na sjeveroistoku izgleda kao izlaz za mtidrt. Slu,6ajno uto-
nuie u od,govarajuiu Supljinu u prvom glavnom l,uiku bilo je uzrok Sto
smo,otkrili podzemnu prostoriju koja ide iu srnjer,r. manje osi. Malo po
malo torm prostorijom stigao sam do duiine od 126 stopa, a'li jo5 ne
znam gdj,e zavrtwa na j,u,gtr; na sjeveru, kalko izgleda, zavtiava u areni.
Prostorija b'lizu are,ne otvorena je u donjem dijelu, a u nju se g,ledalo
kroz prczor nadinjen od jednog,komada traventina 'krlesanogna rombove.
Ne bih se usudio kazati Sto je bila ova podaemna prostorija, jer, zbog

r62
 dinjenice Sto mi ne izgleda dovoljno visok prospekt arrene, sumnjam da
su se tu odrzavale borbe sa zvijerima. Blizu amfiteatra otkniven je go,le-
mi torzo Prijapa, koji se sad duva u,mnrzeju. Ali bi,lo bi doib,ro ponovno
se vrati'ti amfiteatru koji jos mnotgo ob,e6uta, osobito na sjeverno,j strani.
Dijelom s'ltrdajno, a dijelom za;trvaljujtrii iskapanjirrna tola saJn pro-
veo. unutar gradskog p'erimetra, dogodilo se da sam otkrio neke tragove
antidkog vodovoda. Neda,lerko wataicd z:a nnfidt: i.r prvom traktu sjJver-
nih zidina, ali nesto juznije, kako se vidi na ,p,lanm,najd,uzi je otkiiveni
dio. Taj dio (visolk 3',Si,rork 2',2") otl<rio sam 180 stopau duZinu aosi,m
toga po sredini i spoj za distribtrciju. Drugi ostaci vodovoda vide se
dyL_ztdrna prvog sjevernog tra[<ta, blizu sjeveroz ktrta, zapadno
od Porta Andetria, istodno od spornenutih wata i d,uz ditavog zida u ,koji
rna su Porta Caesarea.
vr,ijedilo tbi mnogo da se istraii ditavo protezanje anti:d,kog vodovo-
da, demu bi ,Lrve,likepomogla rnalo prije spomenuta-otkrida, Ji *"oga
druga koja su s'l,udajno cltkrili seljaci na raanim drugirn rnjestima.
A ito bi jo5 bilo dnnogo vaZnije, do te m,jere da bi se dak m,oglo
upotrijebiti na dobrobit stan-ovnika splita, kad bi se pozabavi,li vanjs,*m
vodovodirna, nairne dvama, jednirn,koji je dovodio vodu saloni i drurgim
koji je vodio Dioklecijanovoj patadi (sada grad split), a prvenstveno
ovi,rn drugim. Preosta,le s,u m,nogobrojne ruswine ovog vodovoda, prem-
da je znatno n;rni'Sten,Sto se protelu prdko po,lja. Blizu Salone, istodno od
kapgle sv. D,rljma (Dujmovac) jos se uvijek vide sjajni ostaci negdaBnje
velidi,ne - ftufi<ovi kojqng se prerrnosiivala ta div,ni do,lina - po L"ji"iu
se moZe za:kljuditi od kakve je bio vatnosti i kako je umjetnidki ;blis-tavo
graden.
Danas k?a j: vodovod od Sa,lone do Splita jedna od naSih omiljenih
tema,- je,r oskrudijwarno vodom - iako je neophodna, posdbno zalaza-
rete, bolrrice, zatvot, javne institucije - dini rni se dJbisnao ponovno
morali alotaknuti tu ternu. situacija na zemljistu izmettu splita i salon
,
blizina ovih dvaju mjesta, nulda da se zadsvorji jedna vitit<a potreba,
-sigurno
jednostavnost i mali troskovi koje bi takav posio zahtijwao
neie promaii,br'rz;- jodne m'udre i daldkovidne vlade. Takiv pothvit sa-
da, kad siu dobro poznati statidki zakoni, ne bi predstavljao ndku veliku
zaprekiu. Kad bi barem ova moja Zelja imala odjel<a kbd moinika.
oakopavanje spomenutog bazena i nd.ki tu i tamo provedena is,ka-
panja doveila sru me do otkrida mozaika: detiri od mramora i jedan od
pozlaienog stakla. Najljepse mettu prvirna, s prikazom u razliditi,m bo-
iama,,otkrio sam detrdeset osme, istodno,i zapadno od kupki. ostala dva
prona5ao sam: jednog u zapadnom dijelu grada a drrugog blizu
lu,zne gra-
nice. oba su jedinostavno racleni i, kako se dini, bili-su jednoLojni.lo-
sljednji, od pozlaienog.stak'la, koji bi rnorao biti najzanim,ljiviji zbog
nqter.rjala od kojeg je izraden, vii5e ne postoji i jedva sam mogao s,pa_
siti neki komad,ii. Taj je, m9cl.utim, pripadao zidnim plohama i,t<up6ti,
:ra onorne mjestu gdje su.podni birli od rnramora.
Nakon Sto sam wnio r*,ultate pokusnih iskapanja, rnoram podnijeti
3etaljni izvjestaj o razliditim predrnetima koji su otkriveni, iato, islire-

L63
no govoreii, ne znarn kako se moglo pronaii toliko mnogo kad se uvi-
jek iskapalo izvan antidkih zidina.
Prvo iu govoriti o natpisi,ma, jer su to spomenici koji najviSe s,luZe
povijesti.
NajvaZniji za topagrafsku povijest Sa'lone jest fragment rimskog
natpisa iz kasnog vremena, po kojem smo iuspjeli odrediti vrijerne nas-
tanka prizmi naslo'njenih na kule (pogledaj XI poglavlje Topografija).
Arheortrozi ie posebno zapaziti vrlo vrijodni nadg,ro,bni natpis voj-
niku, koji je pronatlen kao gradevni materija,l na prodelju kule b,lizu
arnfiteatra.,
DlM.
T. FL. POMPO
NIANO
J . LEG. II. TR. FORT. J . LEG
IIII. FL. 3. LEG. XII. FV'LMINA
TAE.3 . LEG. XVI. FLAVIAE
. LEG. XIIII. GEMINAE. M.
3 . LEG. II. TRA
'FORT.
HEREDES
Svi nat'pisi koji navode XII legiju, nazvanu antiqua, donose F., FVL.,
FVLM., FVLMINAT. Stoga nije pouzdano da li se nazivala FVLMINATA
ili FVLMIN"A,TRIX. Dva natpisa iskopana'u naie doba, jedan u Egiptu
- objavi,o ga Hamilton - dnu,gi u Tarkvi,niji - iskopao ga p.rinc Canino,
a oibjavio poznati Bonghesis - imali su jasno napisano FVLMINATA.
Iz toga p,roizlaai da je ovaj naS natpis treci pri'mjerak na kojem se jav-
lja naslov Fulminata namjestio Fulminatrix, kako je pisao Xilifino i
mnogi dru,gi.
Ne trerba se d,uditi, ako se ia:nana umu vaZnos't Salone, da je tu bio
pokopan i poda5ien podiza,njem spomenirka i drugim dastima jedan voj-
niik koji je proSao kroz mnogo,brojne ratne ol'uje i shodno tome hio od-
likovan. U po6etku je bio izabran za centuriona Druge Trajanove legije
snaZne, zatim je istu dui,nost obavljao u defvrtoj flavijevskoj, dvanaestoj
ful,minati, Sesnaestoj flaviji, detrnaestoj gemini i kao posljednjoj, rnoZda
zbog degradacijeliu Dnugoj Trajanovoj snainoj.6
Fragment ffiianskog natpisa, inspiriran vjerom i uzvi5enom.poboZ-
no'Siu prvih Kristovih,slj ed,benilka,rekonstruiran glasi :
IHS. XPE. REX. REGUM. DNE. dominantium
SINT. OCULI. TVI. APERTI. DIE Ac nocte s,uper'do
MVM. ISTAM. CLEMENTER

Po obli'ku slova i povijesti obraianja Salone na ,kr5ianstvo ne iz-

gleda puno raniji od J,ustinijana koji je prvi napisao na javnim spo-
rnenici,ma I. C. REX. REGVM. eudna promjena vremena i obidaja! U
onoj istoj metropoli, gdje je Dioklecijan zbog d,obe perfidnih savjetnika
prolio toliko kr5ianske krvi i gdje je sama pomisao na to ime donosila

r64
p'rokletstvo i smirt, a- rT malo kasnije vrata kuia su se osim ostalog
ukrasavala znakom iskupljenja i i,rnenom Spasitelja.
Dnu,gi natpis sa znakom krrta, ali bilingva,lni nadgrobni, ne osobito
uaj,ala, iz kasnijeg vr€f,nena, naiten kod zapadrnih vrata, kaie: ovdje teli
Benenata dostojna svake uspomene:

... ENOAAE
TA KITEIIA
PHCMNH ...
MHC A} IA
BENENAT
+
Sljedeii nadgrobni natpis fino je klesan, s gracirozniLm u,kras,om i
ljupkim slov,irna:
C. MARIO. C. L. HERME (HE spojeni)
MARIAE. C.L.
PREPVSAE.VI
TORIA. C. ET. M.
L. SEVERA. P.

Ni5ta rnanje elegantan, veoma jednostavne zamis,li, sljedeii je nat-

? -saloni
pis tr iast dvaju oslorbotlenikaroda Albucia, to,liko istaknutog u
i Issi, ,koji je bio dje,limidno upisan u tribus Tromentina a didtrimidno u
Sergia:
C. ALBVCIO
TRO,P}IIMO
C. ALBVCIVS
VITALIS
COLLIBER
BENEMERE

Mec1unadg,roibnimnatpisima i stidom s,ljedeie:

D"{Vl.
ANNIAE. DEF (AE spojeni)
ANN. XXV. DO
MINVS. B.M.
POS.

D.M-
DATO. FILIO
BENEMERENTI (NT spojeni)
PARENTES. FEC
ERVNT. SEVERA ET (ET spojeni)
DATVS. QVI. VI
XIT. ANNIS. X. M (AN spoje,ni)
.. . .. IIII

165
 DJVI.
ACTES
LVPVLVS. ET
FELIX. ET. FIR
MINVS. MATR (TR spojeni)
P,IISSIMSE

Drl\d.
FLAVIO
TIII\LLIONI
cossorNrA
EVTIOHIA
CONIIVGI
D....

D.i\{.
IVLIO. ATil
LIANO. POS
VERVNT. P
ARENTES. FII,I
O. C,A,RISSIMO
BENEMERE

L. FI.OTIO
L. FI[-IO. T. BASSO

HORIAE
M.F.
PRIMAE

. . . . c v v r .Q V A . . . . .
. . . . D I T E RV. r X . . .
....PER.ANNOS..::..
.... QVA,E.BT. ANNI... (AE spojen'i)
. . . . DIE. XXX. FOr ... .
....TROEI
....TV

t66
 .... CEMENI
...N.xX
.. OSTVNIAE.TI\4ATRI
..NDINAE.ET. CORNELI
...ICVLAE. LIBERTIS
... VSQVE @RNELI
... HANGELI

MENTI. AD. DEQVM

.. ORE. MOT{IMENT.I.IP. ILIX...
.. TERIORE.LATERE.MONI...
... ENTVM. EST. P. XII. ET. AMDONIMI

D.M.
P. CATE.....
PRIMO
P. CAETENNIO
PVDENTI. FIL.
P. CAETENN
NIVS.FtrR

SPECIES
V.S.L,M

+ EN 9 AKA...
. .IELLI.AN..,
A.....

Dodajem popis najvainijr! pronaclenih rfragmenata; fragmenata koji

bi se zatim rnogli korisno nadolruniti, kako sam vei s'nekirna ruradio:

SEPTI....
NO.SE...

167
 .....NE. INFELI
CISSIMO. AVR..
CASSIVS
.....TROME

.....vs.MAR
..... OB.MERITA
..... EI\IS,P.E. SIBI

..... SAPEN...
.....TATEM
..AE. .POSVERVNT

D.M.
FI.AVIVS. TA
....M
....LIA. P.ATRI
PISSIMO

....NORI. NI,A,.ENRODICE

orAc...oNo
BIBAEIOC
ENTAAAI
KEIATA.IZH
CACETH T..

.....IANAM. VI. CON

FL. 'PRIMITIVOS. M..
IVS. AGRIVS. LIBERAI-IS
POMPON. LVPIO. OBVLTRON. NICIA

168
 D O R .. . .
Bloz....
..MORAE..
B,M.
.... NEPOTIS
B E F .C . . . . .
S V B D .X . . . .

. .. . NEPOTIS
....8EF. C...
SVB D.X.....

.IOD.
. N T I S S I M A . ..
.. XXXVIII. ET. CV..
.... LCISSIMA
....IIDIER.XXXX
IVLIA

Sto se tide pronatle'nih novaca, iskapa,nja 1846. godine dala zu neke

tezltllate, jer, osinn devetnaest srdbrnih, na5ao sam osamideset devet do-
bro sad'uvanih i dvjesto detrdeset i jeda,n od bronce. Meclu doibno sadu-
vanim ima grdkih, autonomnih, kraljevskih i carski,tr. Grdki suz Dyrra-
chium, Siphnos, Aleksandar Makedonski, Dioklecijan, Gordijan i Prob.
Rimski, od srebra: detiri konzularna, Cestia, Carisia, Lucretia-Trio i Por-
cia-Cato. Jedanaest carskih: Domicijan, Trajan, Julija, Antoni,n Pij, Fau-
stina, Julija Mesa, Septimije Sever, Alelksandar Sever, Fi'lip, Maksimi,n,
Valens. Mnoge su od bakra i bnonce, a poneka je znadajna: A,ugiust, sarno
jeda,n kom,ad, Agrippa 1, Hadrijan 1, A,ntonin Pij 1, Aleksandar Pij 1,
,durelijan 2, Antonin Pij (M. Aurdlije 2), Arkadije 2, bizants,ki, nesig,uran,
Klaudije 2, Konslanti,n Veliki 10, Konstancije 9, Konstans 3, Konstantin
MIaeIi 6, Ifisp 1, Komod 4, Druz 1, Decencije 1, Diokleoijan 1, D,omici-
jan L, Faustina 1, Galijen 1, Justin 7, Galijen 5, Gordijan pij 1, Justinija,n
1, Julija Mamea medaljon rev. vesta, Lurije (P) ,novdarski trijuf,nvir, Li-
cinije 2, Luci'lla 1, Maksimijan 1, Matksim 1, Neron L, prob 2, Sabina 1,
Septinije Sever 1, Trajan 1, Va'lentinijan 1, Valerije Licinije 1, Valens
1, Cirnisk 1.
Nasli smo i tri geme. Jedan prekrasan inikor sa samo iednim crnim
slojemi prikazomzmije, simbolomEskulapa,jedan smaragafi;a je gra-
vura posve uni5tena piljenje,rn i jedan jaspis, razbijen, s dvije treiine
figure prirkazane'u pozi balerine, dok je pred njo.m neka vrsta ba,[<lje.
Sve skupa - to je rnalo.
Mecl'u najljep$im pronatle,nim predmetirrra najvi5e je skulpt,ura i
onih iz oblasti arhitekture.
Naj,ljep5i, za svaki rnntzej vrijedan, jer je zaista umjetnidki dragulj,
jest mali Apolonov torzo.T Ostale skulpture su: torzo jedne fiigure odje-

1,69
vene u skro,rnnu'draperiju, g'lava konja od bijelog mramora, figura zas-
pale osobe, ne5to oSteiena Zenska gllava, rna,la rnru$ka bradata gluta,
rnuSka glava o'd mramora, dvije glavice od ,rnramora, pola golem,e glave
s fijepo'm frizurorn, glava lavida, dio golog rn'u5tkog torza, dva reljefa,
fragrnenti sku,lpture kasnog doba, pok'lopac krdiansilce urne za kosti.
Sto se tide arhiterkture: jedan komad kori,ntskog vijenca, vrlo lijepi
mramorni konintski kapitel, jedan drugi, izwsn'o ,oduvan, p'ronaden u
podrumima amfiteatra, oluk s isklesanim rnas,heronom, kapitel s volu-
tama u o,bliku kozjih glava, profil s nedovr5en'i,rn ovuli,ma od bije,log
mramora, jedan dmrgi s ukrasom hrast,ovog li5ia, mali korintstki rnodij,
fragment'ukrasa, pola ukrasne SiSarke, jedan m,rarnorni stupii.
Prona5li srno i pokoji zanimljivi predm'et od bro,nce. Prvi rnecXu
njirna, koji sve nadilaz| jest jedan,mali satir, jedan Prijap, jedna,km.lina
fibula, jedna oibidna, jedna ienska glavica i jedna ormovska, dva lilj;uda
* jedan cijeli a dru,gi razbijen, fragmont pozladene,fi;bu1e itd. BiIo je
j,oi mrrogo predmeta od stakla, slonovade, LeIjeza, terakote i pretkrasnih
i raaliditih kva;liteta mrarnora.
Fo orrorne Sto sam naveo protzlazi da sarn od 8. sijednja do 12.lipnja
1846. otkrio i utvrdio pravi perinret'ar antidke metropole; ponovno otkrio
88 kula u pojasu gradskih zidina, od kojilt ni jedna dorsada nisu bila
utvrdena; otkr,io sam i utvrdio detiri vrata, od kojih sru jedna ranije
birla samo naslui.ivana, ,dok ostala nikad; otkrio i iutvrdi,o vrlo raskor5ne
kupke te,mnoge dijelove iznad zemlje i jedan podrum amfiteatra; izirova
otkrio neke lkrakove akvedru,kta; otkrio, ali ,ne i od,istio, i detiri rnrozaidka
poda,i na5ao ostatke jednog od pozlaienog stakla; oflkrio rnnoge anti6ke
predrnete s kojima sam obogatio splitstki muaej, to jest: grdke i latinske
natpise, autonomne, kraljevske, obiteljske i carske novce, tri germe,raz-
tidite skulpture i arhitektonske predmete, brondane, staktrenepredmete,
predmete od slonovade, Leljeza, terakote i mnogo mramora.
Sve to, uz ostale tro5kove te natkladu za nanesenu Stetu, po,stigtro se
s ciglih 800 forinta. I to usprkos birukratskoj ,pedanteriji koja je zahti-
jevala da se svaki iskop mjeri kao grobna jam'a, a ,direktor je strlktno
tralio takvu kontrolu i adm,inistraciju kakvru nis;u sigurno imali ni Kne-
zovi ministri.8
Eto Sto je postignuto tijekom prvog potku5aja. Tko dobro zapodne,
stigao je vei dop,ola.

Biljeike

1 U prosincu 1842.zatraLio sam 800 forinta da se ponovno podne iskapati.

Odobrili su ih, rnedutim, u lipnju 1845,a tek 8. sijednja 1846.omoguieno mi
je da otpodnem radove. lztzetna blagost klime uzvratila rni je za mnoge
pote5koie koje su mi pridinili ljudi. Radovi su trajali do 12. lipnja. Bio je

17a
tek mjan 1847.kad |a+ !a kongresu talijanskih znanstvenika u veneciji odr-
z_aoreferat pre-uzet,.jednako kao i svi sljedeii, iz glavnog sluzbenog izvjestaja.
Taj za.pis-je bio ukljude-nu Eug.aneo.Po5to je pretiskat u Liviand iz F'adove,
imao je dast da dozivi detiri prijevoda: franbuSki, niemaiki, eneleski i deski.
R.ef,erato iskapanjimau 1846.g. sadrZi vi5e nego sto-sam rekao i Toposrafiii.
Dodajern sada samo ono Sto je nuzno da poplrni o,pis radova izvrseirili u'tbj
prvoj sezoni.
2 Vidi dvoranu B na planu krSianskog sakralnog objekta. Izvje{taj De,
scavi di Salona u 1847.i 1848.
s Vidi Puttijev plan.
. a Hamilton, Aeg5pr., str. 173; A. INSTRULEIUS TEI{AX PRIMIPII_aRIS
LEG. XII FLVMINATAE itd., Letroru:re, La statue vocai. de Memnron, paris
MDCCCXXXIII, str. 119.
s Bulletino dell'instituto archeologicodi Roma, t. II, str. 198: p. TULLIO
VARITONIS FIL. STELL. VARRONI LEG. XII FULMINAiAE itd. KCIICTMANN,
Vig. num. 243.
6 Kod potoka Kapljud stajao je jedno stoljece sljedeii natpis:

M. VTEDIO
SALLVBRIANO
C. PETILIO
AMANDO
DOMO. IGWIO. VE
TERANO. LEG. XIIII
GEMIN. DECVRIONI
COLON. SALONITAN
QVAESTORI. PONTIFI
3l#.Hi,[t
CONIVX
Neki-su-vjei'ovali da sam ga sdm otkrio, purknuo i uniitio, i tako su rni
namrJenrh slavu Herostrata (dnevnik La Dalmazia, br. 18, 1846).Meni ne
p_{iq+99,p.liznajem, ni slava otkriia niti dast nepravde, pa, stoga, donosim
lstrruiu pneu o spomeniku koji se sad nalazi meilu natpisirfia sftiistrog mu-
zeta.
. tr{pu"? se todno Sldina kad je zemljoradnik eerina, predak sadainjeg za-
mJenrKaglavara seta 50.trna,pro.nasao-natpis na terenu Kapljui. Ali pedeset
starih So]injana potvrifuju. ja"_"itl d.q\um?nton1_dajc taj isii natpii sta;ao
kod potoka otkad se sjeiaju. Pavlovic<-Ludic je bio plvi t<oii sa ie^u svoiim
Marmora'r'ragurensia(pubrovnik. l8ll) poklonio znbnosti.lJ Vah:rbilcherZer
Lileratur iz Beda l820..objavioga je bez.liornentara gospodin steinbiichcl. Ko_
nakon Sto je Furlancttd ubdio jeanu gi;sii"- u -pruiou"ie"u"i interore-
lu..lg, ponovno
Tacllr, sa re obJavio profesor Menegtrelli u padovi u svojim poclre
-i;i;rl.rir_frrrca.
lhtcb intorno atla iita e- a\e opere di Gian Eiit:r;i;;
.. u meduvremenu, u korizmi 1843.dogodilo se aa ie petar B"nrotr iz Vra-
nJrca,. vrasnrKnatprsa, zercarga iskoris.titi za neku graclevinu,nalozio Bartulu
zida5119u.e1prepolovi. Zerig iL iatim otuii por1"
9jTlli:^Tgj.ito.1l
Je uKresannarprs r ukraseni o_brubkoji ga okruZuje da bi naiini"o od "iiioj"m
iednoe
r(omaoa prag, dovratnrke r arhitrav jednog balkona. A druzu polovicu". kak5
Je neuKrasena,zelto Je upotnjebiti u istu svrhu. Da bi ubrzao p6sao. eeiina ie
predvidio jedan Zlijeb u koji bi unretnuo klinovc za lomlienie. a nosto ie"u
pomoi pozvao Marka Jurasa, Bartula Guinu i Jqru Benzona,"iapoEea je"rad
pl.de.snoj strani, natpisa. Ali dok su.radil'i, pojavrla se pofredira pu"totini
KoJa Je. dovela.do napuitanja zami5ljenog plana. To pofwbuiu dokumenti
prrzna:Ja vlasnjka i
:pomenutih.mdara. Drago mi je, usprkos-tome barbar-
skom dinu, Sto se prida irpak saduvala,i sto natpis-nije irnidten, kako sc to
Zeljelo povierovati.-
7 Dnevnik La Dalmazia br..42,. 1846.i Doveroso tributo di un
figtio dd<-
tora F. Lanze navode jedan lijepi torzo A,polona koj,i je izvaden'iZ jeclno,g

t7l
bazena salonitanskih terma, kako biljeii dlana[<Scavi di Spalato u Bulletino
archeologico iz Rima 1837. Da je zalsta 1821. godine bio isikopan jedan
lijepi tor.zo Apolona, uvjerava nas dlanak u Bulletino archeologico, koji je na-
pisao sirr tog istraZivada. Sve Sto se nalazilo u Saloni za vrijeme iskaglanja
1821.do 1828,koja je vodio pokojni dr. Carlo Laava, moratro se carskiirn de-
kretom prikupiti u splitski mruzej. Prui je skibeni inventar mnraej,skih pred-
meta od 21. sijednja 1836. godine i tim je dokr.menlom kanoni,k eobarnii
jamdio odgovornost rawatelja rnuzeja kao Lanzina nasljedni:ka. U tom vlasto
rudnom Cobarniievu inventaru ne nalazi se spomeru.rti lijepi torzo Apolona,
a o njemu nenur spomena ni u sljedeiim inven'tari'ma od 12. listopada 1842,2.
svibnja 1843. te 26. prosinca 1845, koji u poqlunosti odgovaraj'u onome iz
1836.TuZna zdboravljivost.
8 Prema planovinna koje su izradi'li gospoda Peratoner i Ransbung, inZe-
njeni OknuZnog tehnidkog ureda u Splitu, imali srno 853 kubid,na klaftera
iskopanog materijala. Kako je cijena prijevoza bila po dvije forinte za klat-
ter. 'troSlkovi iznose L726 torinta. Dodai ,tome 221 for'i,ntu i 13 karantana svih
ost;Uh troSkova i prosudi.

t72
 O ISKAPANJIMA U SAT,O'NI1847-1848.1

Da bi se Sto bo'lje utvrdile pretpostavke o razliditim elernentima

utvrda, otkrivenim i sninnljemi,rn 6etrdeset seste, trebalo je iskopati ba-
rem jednu kulu. Iskoristivsi naklonost koju mi je ,ukazila d.vorska di-
1ek9ij1 k.k. antid'kog'muzeja u Bedu, dakle, da nakbn ponovnih iskapanja,
bude det,aljno snimljena parem jedna od botje saiuianih kula, odabrao
sam tredu na sjeveroistok{r (pogledaj poglavlja vII i xlr ropografije),
je bi'lo takde israknruti detini eiemenra utvrd#;a
1a kgjoj nr-i i iito
dobiti potwdm navedene hipoteze, zadovoljiti znatltelju posSeiiterya, iz-
nijeti na svjetlo dana dinjenice i opovrii odsanjanu izrni8,tloilnu o ista-
cima, p,otpo'rnj irna ili uvlakama.l
otkr,ivanje unrutrasnjeg i vanjskog dijera kule te odgovaraj,uie tra,ns-
verz:ale ztrdina pnuZilo mi je prvo potvrd.u nekih pretpo-stavti postavlje-
nih pr,ililkom pokusnih iskapanja. Ta su iskapanja pot<azala sve sastavne
dijelove utvr"da i njihov medusobni odrt,os.-I zipiavo bez rnnogo orkrli-
jevanja prepoznaje se razina antldkoga grada, smjer
i poloiaj prvotnih
zt:dina, ispr,rrr'uzernljom, spojni zid, dodatni zid, kuiu, pris,lonjenu tr"oknrt-
nu prizrnu, jaratk, kontra5,karpu i nasip. Izabravs,i kulu s dvostr:urkom
prizmom, dorbi,o sam savrsenu ideju o razliditim vrstama kula
koje se
j'avljaju duZ peri,rnetra zidina salone. praznina kula
koju sam utvrdio
od sarm,ogpodetka sad je iziSla na vidjelo. To prilidno jas,no pokazuju
rupe ,unutra5njih podni,h gneda koje od,govaraj,u pokriveno,m
hodniku
zldina i na tom istorrr prravcu otkriveno-je mno5tvo eauuia kojima se
priivnscivao pod za qre{e, zatirn prostor te kule, zakrden ,"rrii*u
irl"ll bez ,rnnogo krhotina i dwstog materijara, kojega bi bilo
da kura
nije b'ila prazna; fasada unutra5njih zidova, potp,uno dovrSena
detvrtas-
tim kamenom; i konadno, mnogi fragmenti arnfora
a"" kata.
To iskopavanje poligone kule pruzilo,mi je takocler "u "izeg
prepravku nekih
'ei.naznadenih hipoteza.
_zid oja(,an pilastrinna ne pruZa se.jednako duz
linije perimetra, ali se-uglavnom pokazuje na dijelovima gdje je ;bila nuZ-
nija snaina oibrana, ali..i tamo gdje je :bilo potiebito prJsiiiti pokriveni
ngani_t ili gornj,u povrsinu zrda da bi mogio stati v& broj vbjnika iii
gd:ie bi se moglo odlagati ratni materijal. zIdovi rkoji po"vezuju kule
cl'ostruki su, ali se dijele na spojne zidorre i jednostavne, gdje zatva-

1,73
raju prazni 'prostor sarne kule. Dvostru:ki zid spojnih dijelova mu'dro
je izraclen u dva dijela, tako da se unutra5nji dio ne izdile iznad Set-
nice veieg prstena da bi se pro5irio prostor. Drugi, ili da kaZem dnugi
vanjski zid, toliko se tzdrte nad razinorn Setnice koliko je dovoljno
da,stvori pregradtr velike dvrstoie.
Kad sam dovolj,no iscrpio proudava,nje utvnda, posvetio sam se
ispitivanju ditavog pro,stora grada. Podeo sam od termi otkrivernih i opi-
sanih 1846. god,ine. Bru,druii da sa.m jo5 onda otkrio da je ta gradevina
sigunno tvorila dio jedne veie, d,ostojne znatna zani,rnanja, usmjeriro sam
snm paZnju na to da je razotkrijern u svirrn ,pravcirna, po5avSi od detvora
vrata. Tim sam se b,aviio posljednjih dana prosirnca detrdeset sed'rne sve
do kraja ve'ljade detrdeset osme.
Proudavanja u svrhru odretlivanja na.mjene te veoma vaZne grade-
vine za crkvenu povije'st Salone, lijepo pokazuju kako se u arheologiji
lalko ud,aljiti od cilja a da se ne pogrije5i. Otkrriie koje sam nadinio u
sijdcnj,u detndeset osme otkrivSi izv'ana osmerrdkrurtnu, a izrwlra kruZnu
graclwinu Lnavelo me na pomisao'da je u pitanju rna,Ii hram ili terme,3
ali kupka otkrivena u sredini ra5distila je surmnju i otkrila privatne, ver>
ma rasko$ne rirnske kupke.a Is[<apanja provedena rna sjevenoistoku kup-
ki dala su hodnik i malu prostoriju s bazendiiem. I to je potvrdi'lo pr-
votnu idej'u.s Arli radovi izvedeni u sijednju detr.deset osme, koji su o't-
krili atrij spomenute osmerorkutne gradevine, dvori6te i dio velidanstve-
ne dvo'rane s mozaidnirm pod,om, naveli su me da napustim misao o
termama i promislim da se radi o vrijednirn ostacima i preZicima noke
salkralne graclevi'ne, diji su sastavrri d'io bile i pretpostav,ljene kuphe.6
Nakon p'rovedenih iskapanja sretan sam Sto mogtr lzjavit; da se ra.di
o najvainijem dijelu sakralne gratlevi'ne iz pwi}a stoljeia kr5ianstva.
R.ek'oh dijelu, bud,uii da sam do danas toliko otkrio da mnogi prekras,ni
preZ,ici koji se nalaze uokolo upu6uju na vedu graclevi'nru.
Plan te ,graclevine pokazuje rezultate rada. Ako je i samo zbog ras-
prave o onome Sto se te godine iskoparlo, kako i prili'di, d,uZnost je upo-
zorit'i i na neke detalje:
A) Atrij je pcptrodan neo,bracleni,rn kamenom. Dva stupa u b,lizini
stepeniSta imaju jo'S uvijetk uE)ravne trupove, o'd treieg nalijevo o,stala
je baza. Stupovi su od afridkog mrarrnora s bijelirrn venama, kapite'li,
otkriveni rneclu ru5evi,nama, od bijelog su mrarnora.
B) Oknugla dvorana obloZena je i poploduna tazn'obojnirn mramo-
rom. O njoj sam vei ne5to ranije go,vorio.
C) Otkriveno dvori5te, od kojega su preostali ostaoi poplodarnja od
gruboga kamena, ispod kojega je tokao kanal uklesan u kamenu. Kana,L
koji je nosio vodu u rezervoar D, snabdijevao je bazen B u dvor:i5tu E,
popl,odano,m na isrti nadin kao strsjedni atrij.
F) eetvrtasta dvo'rana s dvo'strukim ulazorn. Fod s m,nogobnojnirn
dijelovima od razno,bojnog mozaika, Sto pokazuje raznolike prekrasne
motive, razbijen je po sredini. Uz glarrna je rrrata na istodnoj strani rno-
zaik s dva jelena koji piju iz iste posude. Oko njih je'cvijeie i stabla,
a na gornjem polju:

t74
 Sl. 11.Tlocrt baptisterija.

SIC.. ITA ANIMA

VS DESI DESI MEAADTE
DERATADFON DERAT DEVS
TESAQVARVM

je od neo,bractenoga kamena. voda se s [<r,ova

- Apsi'da slivala ,u zi-
dani kanal cc. P'obijen'i kanal ispod bazena B te ostala detiri nadesno
od atriiia vodila sm u podze'nii ka,na,l koji izlazi iz njega i irata atrija.
Tu je pritjecala i,olovna cijev izbazena okr:ugle dvorane]
G) Flodnik s mozaidnim poclom.
H) Mala pr:ostorija s dvije klupe od zidanaga kamena ri jedan bazerr
s podorm od di"r,,'o,ga rnozaika, a iidovi su obojeni freskaira.
I) otvo'reno dvori5te s ugraderni'n klupama uokolo te dvostrrukim
ulazom iz ho,dnika E i atrija A.
Iznijevsi tako detaljul opir kornpretne otkrive,ne gradevine koj,u
smatram kr5ia'skim sakralrrim objektom prera-lenim iz lednog ranijeg,
profanog, bi,lo mi je zadovoljstvo iznijoti ova razmi5ljanla.?
Mozai,k s dva jeiena kqii piju iz iste posude, ispod stihova iz psar-
ma; sicut cervus desiderat ad fontes aquarutn, ita disiderqt aninta-mea
ad Ie Deus, bio je prvi r.azlog mojih istraiivanja, Stovi5e kli,u6 ,svesa.

175
Jelen na izvom, preuzet od Dijane, sirnbofti,dna je slika prvih ,krriiana,
koliko zbog svojeg opreza tolilko i zfug dugog t)vota, plahosti i straha
od zrnija koje rsirmbolimrajw gre5nite. On irna mn'oga nrai,enja u kr'Sian-
skom smislu: to je osobito lik katakumsna sprernnog da primi krt5te-
nje. Taj se,isti si'mlbol bez lqgende i s ma'linn razl'ikama vidi na mlro,gim
ranim krt5ianskim qrornerricima: u Ravearni, u cnkvi sveti,h Naaarija i
Celza, koja se zove Galla P,lacid;ia (iz 440. godine) iznad Valentini,janova
groba, u S. Apdllinare u gnobnici druiica .sv. Ur5ule, u m'uzejtr u Mar-
seirlleu i na jednom sarkofagru ia pizan'skog'polja. Navedeni stih iz XLII
psalma odredio je i objasrio Krist kod Sv. Ivana: Si quis sitit, veniat
ad me, et bibat te ie dr'uga dva pasusa iz Apdkalipse: Ego sitienti dabo
de fonte aquae vivae gratis; Qui vult accipiat aquem vitae gratis, VaL-
nost vode otkrivajru rijedi Evantlelista koji, komentirajuii rijedi Nazare-
iani,na, dodaje: Hoc autem dixit de Spiritu, quern accepturi erant cre-
dentes in eum.
Katolidka je dogrna da Duh Sveti sqfre prljav5tinru prvog grijeha i
objavljuje posvedemr mi'lost u svetosti i pravednosti podetka, puterm
ispunjenja sakrarnenta kritenja koje ibi se kao neophodno nuZno, bolje
nego Zelj,om i krvlju moralo kod sviju obavljati, vodom. Nisi qwis
renatus fuerit ex aqua et Spiritu Sancto, non habebit vitam aeternam.
I zato crkva kad blagoslivlja >'sve8u v'oduu d,odaje: qui in ipsa (aqua)
baptizati erunt, fiat eis fons aquae salientis in vitam aeternam. Darlmati-
nac sv. Jerorrirn, najudeniji k'omentator psaltira, obja5njava nadi:n kako
jelen Zeli iivu vodu. Primum enim intelligendum est quare vel qualiter
desiderat cervus ad fontes aquarum. Mos est enim ejus ut inventum
ser,pentem naribus hauriat, et post haec exardescens, extinguat sitim.
Zatirn ga ,prirnjenjvje. Ergo homo ecclesiae qui diu in actu venenoso
degebat, ubi se perspicit coeno fornicationb idohtrtae fetore repletum,
desiderat venire ad Christum, in quo est fons luminis, ut ablutus baptis-
mo, accipiat donum remissionis. Scit enim quia nisi quis renatus fuerit
ercaqua Spiritu Sancto, non habebit vitam aeternam. Sed et si quis hodie
nostrltm, extinctis vitis, ignescat in desiderium dominicae contemplatio-
nis potest et ipse dicere: quia desiderat anima mea ad te Deus: hoc est
relicto saeculo, ad te desiderio transire.
Orrigen, Euzebije i Teod,oret, veiina svetih ,otaca i gotovo svi ko-
mentatori Biblije smatr'aju da taj pnorrcda,nski psadarn proride najljep5e
stvari u vezi s Kristom, vjedno zdnavlje i Ze'lju za nebom. Zar'krStenje
jasno ne pdkazuje boZa'ns,kim udeni,oirna da otvara put zdra'i4ja koje
rr^.liSava Lelju z,a nebesirna? O,sirrn toga u ritrualirna rimske i grdke crkve
taj isti pasr.ls je pnisutan za blagoslcrva )svete vode<. Storga je jasno
da se navedeni na@is odnosi na sakrament kr5tenja i nuZno u,puiuje
na krstioniou,
Nema ni traga krstionrici u dvorani gdje se 6ita taj natpis: stoga
je treba traZiti.
Krstionice su, po Ciampiniju, uvijek blle ad sinistram, orientem
versus, prope Ecclesiam, i uglawrom, kako ih opisuje sv. .Arnbrozije u
stihovima napisanim na krrstionici sv. Tekle u Miilannr, osmerokurtnog

176
 obli,ka. U prvim s,toljeiima, po djelima apostorla sv. pavla i Te,rtulijana,
u crkvi se krsti uranjanjem, a polijevanje i prskanje, kako tvrrdi sv.
cip'rijan, upotre,bljavali su se iznimno u pose,b,nim sludajevirna. 'potre-
ban je, sLoga,bazen (Iabrtutt, lavacrum) ko,ji u tu svrhu siuZriodraslima.
ObliZnja oikr'uEladvorana B, koja se nalazi u izravnoj ko,munikaciji, ima
u sredini bazen i sve 5to povijes,t krsianske umjetnosti dovodi ,u vezu
s krstionicama.
U podetiku su se krsitionice postavlj are izvan crkve, usred atrija il'i
ispo'd vestibula (nurthe:t). Bijahu osmerokutne, kvadratne, kruZne forme
ili u o,bliku grdrkoga l<riZa, savrieno s,u oponasale okrugle rirns[<e hramo-
vc i.ti njiho've poligonalne terme. Imahu r-rsredini bazen, izdublje,n iu gra-
nitu, po,rfrinu ili mramoru, odn.osno bijatru obloZene mrarmornirm p.loda-
ma. Jer, dak i Kugler Lt svom Hcntdbuch der Ktmstgescltichte za:paia d,a
su kapele i krstionidki zdenci iz krstionica ,u antidkim ,termama. bu,d.uii
da.se sve p,odudaralos ,obredom kr5tenja.
Dakle, usporediv5i teorij,u i 6injenice, jasno je da je o,k,rugla,dvorana
antidkih ter-ma pretvorena ,u krsiansiki baptrisrterija obliznja prostorija
H, izvonno svladionica kupki, sl'r-rZilaje istoj svrs,i da bi se katerkuLmeni
mc,gli ndorbarosr,'ui,ii obuii. Ta prerpravikane treba nas dulditi ier znarno
d a j e p a p a F i j o I t e r m e N o v a t a p r e t l o r i o u c , r k v u ; m u d e n i , kJ u s f i , nt u i c
okupljao vjernike; sljedbenici Hriso,storr-ra slavili su uskrs u iednim ter-
mama; Teodozije je 'svetirn kupkama' clodijelio pravo azila; sv. Silvestar
jc slavio ko,nci,l tt Titor,ri'm termama; u nekim s,u se kulp,kama orkrupljali
katolici i do;natis,ti zbo,g svojih meduso,bnih razlika; Konstantin veliki,
Hilarije, Fiadrijan I, Damas i Gre,gorije mnogo sur udrinil'iza te'rme. Ta
privrZen,ost'svetirn termama' trajala je dugo i, kako tvrdi paciaudi, sve
do Mihajla Paleo'loganije bila n'idim drugim uvjetovana osim posto-
vanjem prcrn'a Bogu.
Raspored velike detvrtas,te dvorane lako je o,bjas',iti ako se pro-
ude privatni sakraini krsianski o'bjerk,ti.Prve religiozne gracle.r,ineimale
su r"azlidita imena. Prema Beilarminu: Prinnun ad saciilicandurn Deo
appellari, el hinc dicuntur TEMPLA; secundo atl orand.ttirrt,et ltinc di-
L:ttt,tttrORATORIA; tcrtio ctclntarlyrtun reliquias hctnorifice conseryqn-
c|as, et hinc BASILICAE sett MEM)RIAE seu MARTIRIA'; quarto ad po-
pultnn verbo Dei et sacrcunento pascend-urtt,et ltinc dicuittttr ECCLE-
s/AE, Nas je oTatorij, koji tvori jedna clvorana,ito nije novo u povijesti
kr5ianstva- za prvi krsialski o,ratorij tvrde da bijas-e btagovao,na gdje
je Isus, nakon 5to je proslavio pa,shu s uden'ici,ma,
u,s,tanoviJsa,kram6nat
euharistije. Tu je, prelna evandelju, bila vel'ika b,lago,r,aon.a coenaculum
gr(Inde; sv, Pavao je u jednoj dvorani u Troadi slivio svete misterije;
kr5iamskorm k'ultu nis,u privedeni samo Panteon, hra,movi Minerve. Fo,r-
tune Virilis nego i jedna dvorana Agrippinih i Diorkleciianovih terma.
A zar u Sp,litu, koji je izrastao iz ladanjs,ke Dioklccijanove palade, nije
takoder pretvoren Jupirtrov hram u katecralu, a hram Eskularpa u rkrsti,o-
nic,u? eetvrrtasta dvorana je mo,gla biti pletvorena Ll o.atoiii ,isto kao
ito je okrugia dvorana po'stala krstionica. Apsida pokazuje da je tu
bila katedra'svetog govornika'koji je predsjedao ditavim skupom i ona

177
 u,rnnollome podsjeca na agrsidu bazilike sv. .Agneze iz 4. st. I kao i u ba.
zilisi 5v. Agneze u sred'i'ni nase dvorane mqgao je stajati orltar na kojem
su se prinosile 'svete Lrt\re' i priieSiiva,li neofiti nalkon rkrStenja, a nji,e
- u dnu iste dvorane, prema manjirn vratirnra - rnoida,se nalazio matri
karnin koji je grijao dvoranu, narodito zirn'i. Na taj se nadirn lako moZe
obj.asniti pomarljrkanje mozaika u sredini dvorane. Velika vrata na is-
toku, obno'vrljena nakon Sto je dvora'na pretvorenra u prostoriju za kr-
Sdanski ku'lt, podsjeiaju na vrijeme ko,nstanrtinskih bazilika koje sru
irnale Porta Magna na istolku, iako su prenu apostolskim uputama glarr-
na vrata morala gledati na za,pad. D,rrr.r,gavrrata na j'u,gl ostala snr kao i
r:anije, vjerojatino jer je birlo lak5e p,omodu dvostnuko,g ulaza jod,nog do.
dijeliti, po Sisrnondiju, pokajnicinaa ,koji su poklokli (poenitentes pros-
trati), a drnrga vjeirricima (fideles) i onirna koji su odoljeli (consistentes)
iskuSenjima.
Sto se tiie rnozaidnog poda, sigurno vrlo lijepog, lako se zapaila pto-
seb,nost njqgove inradbe, kao i r.aAui njegovirn razni,rn i mnogobrojnim
pod,je,lama.
u drevnirn bazilijkarna naLazim veorrla znadajne slirdnosti u rasp,ored,u
kao i u Sa,loni. U kamenici b nalijevo od atrija A bi,la je voda u t<o3o3
su v,jerrni,ci prali ruike prije ulaska u orkv,u. Svatko 0ko pozna povijest
crkve, a posebrno Paciadijeve spise, dobro ura kakvo je u podertrktr bilo
pranje kod kr5dana. Umjesto pranja cijelog tijela prala se glarr4*_iluke,
pot rn po5to je ,ukinut o,bidaj da se u rulke vjernikTTAfifj-a p,orwedeni
kruh - Sto se rkod Lati.na dogodilo u 8. storljeiru, a kod Ko'lha-tek u 17.
stoljeiu - z,ad,rinlo se samo pranje ,rurlsu.To vrijedi za Grike, maronite,
Anmence i sv,u isrtordnu crkvtr. u nase doba pranje ,sirrrrbolrizira urnakanije
vrhova prstijtr u kame'nisu sa 's'vetom vodom'. o tome su mnorgo i udeno
pisali dru5tvo Colornibaria iz Livorna, Paciaudi, Bingtram i svi oni koji
su se bavitri povije5iu obreda.
veliko dvori5te I s khlpama trokolo moglo je biti odretteno zJa pov-
lr,u katrakurnena. Dvo,ri5te i ogradni zid koji z:.;wara ditavu grailevinu,
iako razlidito rasporeclern i veoih proporcija, nalazirn u bazirlici u Tinu,
izgradenoj 313. godine. To je p:va sakra'lna gratlevina o rkojoj ne$to de-
taljnije go\iore patristi.
Iskqpinanra ne manj,kaju alluzije i religiozna znadenja. B'rorj s,tupova
atrija i glavnog ul.aza oratorija odgovara, u s,rniislu inte-rpretacrije crlkve-
ndh otaca, ,stra,nama svijeta i evantteljimn Marka, Matije, Lulke i Ivaina,
koji su srtiupovi Kristorve reliirgije, drugardije se ne naoze shvatiti rnistid,no
znadenje ko,je sv. Pamlin p.ridaje detirirna stupovinna arrtirdke fontane,
postavljene is,pred predvorja vati,kanske bazilike. Na kapitelima atrija
urezarni su paunovi. Panrn, u podelku posvecen J'unoni, nako,n Srto bija5e
arnblem apo,teoze carica, cznatactaa je slavru ushsle du5e, vjednri Zivot.
Slidni su sretni sirnboli koji predrstavtjaju {prave rkr.Siane i njihove vrline
gr.Iidice i golurbice koje se vide na viticama loze, takotler alegoridne bilj-
ke, jer je iz vinqgnada boga Balkha, preuzeta je da bri wnaft,awala krSian-
stvo koje je Krirstov vinograd, up'ravo kako rede Spasiiteilj: Ego sum
vitis, vos palmites. Mirstidni brojwi su s,tupovi i vanjski osmerokuf kr-

178
stionice. Na mozaiku oratorija v,ide se kaleii, koj,i ,prodstav,ljajru euhari-
stiju i ditav pojas krizeva, iako sami po sebi kriievi ne bi- dovol,jno
govoritli, jer su ih naSli pubnici u Egiplu kao h,ijeratski znak, u Jeru-
zatremu kao zalog spasenja, pa dak i u PaLerroheu u Meksijku.
Kad bi me sad netko zapitao za vrijeme kad je izraden ovaj spo,me-
nik, di,ni rni se da bih to bez posdbniih pote5koca, u ponanjkanju para_
lel'a, m,oga,eizv'u6i iz povijesti Salone i orkve. Sv.,Dujam, ufenik-sv. pet-
je po nalogru apostolsrkog prrraka prvi propo,vjedmirk kr3iam;stva u
1a, bio
saloni. Taj je zavfsio svoje'pnslanstvo mudemidkom srnriu izmeel'u 10g.
i 112. godi,ne po odrl,uci Marrka Aurel;ija Ju,la (nazvanog Maurilije), arugiura
i namjesnika ,proviarcije Dalmaoije, pod vla$iu Trajana. Stogfu ne rnoZe
biti govora o torne da se rad'i o 1. stoljedu. porndki weti hiam bio je
.tu i tamo p,odignut u 2. stbljeiu, kalko prdalazr iz Cirampinijeva wjl-
do'denja, otruda znamo o jedroj crrkvi koj,u je blagoslovio 245. godine
Grego,rrije durdotvorac u Neo-cezareji, a,li je sigurflo da su vei 236. s,ve
zapal,jene i uni5terne. Polbodno5d,u kr5iana neke drnqge su ponovno izgra-
dene izmetlu 236. i 290, a to pcrbvrtlruje Diokleaijanov deftret koji nire-
dtrje da se sve sruse. Mora d,a ih je bilo sawirn rnaro, ako s'u origen,
Minucije Feli,l$, Klemenrt A,leksandrij,slki, A,rnobije i Laktancije odgo-
varali poganrima koji su ih orptuiivarli da nemaju ni hrramova ni olta;a,
da s'uj,ogru :rli'liji hramnvi i dltari koji se grade u srcima pravih vjer-
nitka. To,ne dokazuje da ne bijarse ni jedne,crkve vei da s'tr krsiani ,mrzili
pra,z,nwjer'ie pogafira. Usprlkos torne mo,ra da ih je bilo zaiisrta malo, a
ako je talsva sitlracija b'ila izvan Sa,l*oqre,zaurrirsiLiterka'ko je tek bi'lo u njoj
u kojoj_ je
1_vio progonite[ crt<ve. Dakle, prije slpo:rnenute naredbe nije
postojala nikakva vjenojatnost, a jo5 rnanje sve ,do 312. godine, ,kad je
povukavsi se u sv,oju palad,u Dioklecijan uxnro. Nakion stoJe Konstanrtin
pro'glasio trijrurntf kr5iana, poti5t€nost vjerrlilka je nestarli, tako da je
uskoro u saflrolm Rimu porstojalo detrrdesst crtkava. prema tome, pro-
udiv$i u cjdli'ni na5e zda'nje, moie se smaltrati da je o,no podignrntb u
a. gloljeou, a sigu,rno prije 5, jer u qromerxutom navod,u i psa,kru upo_
rrije,bljena je verzija vetus itala, u kojoj stoji: sicut cervit d.esiilelrat
itd, a-kasni,je bri bila upotnijeb,ljena ona sv. Jeronirna (u,rnro 30. rujna
420), koja glasi quemadmodwm desiderat cerpus itd. Fridodaliem kao
d,otkaz arhiiterlctonski ukras, nepravilnrorsti u rasporedu, anornaliji u deta-
ljima medu koj.ima se na,lazi vi5e fragrnenata poganskih n;dgrcbnih
natrp,isa,.
Slika o ukustr anhitektrure na sa,lcral,rrirn krSiarnskirn spomernicima
-onim iz
4. st., koju podastire Batissier, zadrudujruie se poklapa s Sto sam
do sada "rekao: >Konstanrtin je dao :popraviti m,noge antidke s.pomenike
i mnorge d:ruge izgraditi. Mnqgi su zakomi dmeseni, darra fi,nancij:ska
sredrstva, a na,redeno je mnogirn s,lrurZba,rna, dak i u najildaljeniji* pro-
vincijama, da se osnujiu arhitektonsfte srkdle, dsvedu pnefesori i-zasnuju
nagr:ade za udenike koje treba birati metlu miadima dasnog podrijetia.
Takve mjere bi nes'umnrjivo domijele dobre rezultate da su vremena
bila bolja, a'l,i s&m urmjetnidkii ukms vei je bio iskvaren. sve bijase
bogato, a niSta zaista lijepo. Prirk'r.rplja,lisu se matorijali s anti,drkih gra-

t79
devina da bi se izgradili novd spo'menici i on'i su se spajali bez krite-
rija. fiijenjali ,su se i od,nosi arhitektonslkih redo,va, skrulpture bijahu
Uez &tit<a i hladne, postolja sftipova gruba, neki profili jadni i bez ljup'
kosti, ukrasi nerazumno nabacivani. Bez razloga se postavljalo vi5e vrsta
stupova, jednih povi5e drn-qirh, oduzimale su se baze zdbatima, a lukovi
su se postavljali direktno na zavr5etak kapiteia. J,o5 vi5e su se upiotrdb-
ljavali lulkovi bez arh,ivolta, a u jedno,m te istorme peristilu na5li ,zu rnie-
sto stqpovi rauliditog lipa i stifla. Jasno se vidjelo da se arhite,kt'ura
u tra,Zenju noivirnd poku5avala otrgnmti tradiciji proSl,osti i nastojala
je zadoivoljiti potrebe no,vorga kulta, novog drnlstva, m,oral,no prorrniie-
njenog, diji je vanjsk'i obl,ik ja5 uvijek bio poganrski." Da je Batissier
prou,davao nr Sal,on'i i,li Splitu, sigru,r'none bi bolje m'ogao ocrtati tragi-
dan pad umjetn'osti koji se vidi na na'Sim spomenicim,a od sredine 3.
stoljeia pa niadalje. Naveo sam B'atissierovu teonijm, jer, $to rse tide
kritike, teorije su slidne etirm'ologijama koje itltlstriraju, ali ne dotkaz'uju,
zatim teo,rije se radaj,u iz pralkse, a plod su j,oj i posljedica proudavanja.
O to'm,e je mnoigo prirsaoGuizo't: >rda ,se povijest ,umjetnosti ne na'lazi
u knlirigapa, a ako se i nade, ona je nesavr5ena. Ona je zaista ispisana
na sam'irn sp'omenicirma diji oblici - slijedeii vrijeme, mjesto i ienad
svega ob,irdaje - predstavljaj,u ne sarno nadola i pravila kroja po,S,truj,u
razne Skorle nego i d,uh, ideje, fizidke, rnatemati'dke, pa dak i dufrrov'ne
spoznrarjesvo,ga vremgna.<
Otkriie kr5ianske sakralne graclovi'ne, raspravljaj,uii dak i o vri'jed-
nosti kr5ianske umjetnosti, irma veliko znadenje. >Kr5ianska crkva(,
kaZe Cantu, nima sasvim drl.lgo znadenje od poganskog hrarna i trajni
je spoimenirk Livota i orbrrove zahva'ljujuii onim vezama koje sjedinjuju
dovjeka i BoZju kuiru u krStenju, pnidesti, Z€nidbi, pokopu, zapravo u
svim svedano's,trimaLivo,ta. Kr5ianstvo se ulj,uttuje p,omodu kujlta; s k'ttl-
tom se uzdi?e do u,mjet'nosti i poezije, a s njima do vjere i entuaij,azmra.
Stoga se u kr5da,nskoj umjetnosti, vi5e nego drugdje, moZe pokaeati
kako arheologija nije m,rtva znanost distog razmiSljanja, vei vodi do
praktidnih rezuT'tata, proudava oblitk i bi,t, sve oiivljava d'uhom i d,ovodi
k istini. Ona ie o,trgntlti od nereda ko,ji da,nas prevladLava, pom'oii da
se shvati nesrnisao pri'hva6anja umjetnosti dnlgih podneblja, obidaja
i nad,ina razmi5tlja;nja, obn'ovit ie naoionalnu um'jetnost i zamijentitt de
blijede reprodukcije spomenilka bez smisla, Slaupne neud,obne i nuZne
graclwine jer nistr istinite onima koje predstavljaju danaSnje dru5,tvo
i vjerovanja. Kolirko se a'ntidka umjetnost p,oljepSava u jedrinstvu, toliko
suvremelna u razno,likosti; ova u hanmoniji, ona u velidini; orva zado-
voljava,,o,na'u,zdiZe.<
Raznoli,kost, osi,m Sto ubija d,osadu, obnavlja, a pruudavan$e ohrab'
ruje. Otrkriie krstionice, koja me zaokupila s toli'hom liju;bavljru, prob,u-
dilo je mi'sao o noknopolri jer nekim dudrnirn kontrastom su,dbi,nski se
poklapaj,u kolijevka i mrtvadka grostelja, iluzi'ja i razodaranie, iivot i
smq.t. Varon pri6a'da su Rirrnljani podizal'i grobnice ne,manje od gradova,
hram.ove i tri,jmmfal'ne lruksve duZ glavnih ulica da bi kod prolaznitka
pobudrili misao o smnti. Zbag toga sam usredotodio paZnj,u na nekoliko
osta,taka kikloprs'kog zida, koj,i odgovarajru kolnom pulu za lia5'tela i

180
 Trogir,
i 1is3'm se prevario. Prros,tor koji zauzirna gro,blje po siri,ni odre-
dujru trri berdke teze kiklopsikog zida r jedan drragi paialutrri ,ia od bi-
jelog kamerna, up,ravljen od veliikih detvrtas,tih Otot<ova
izvrsne izradbe.
D'uZina je neodredena i zajed,no s kiklopsikim zi,dom veia je od jedne
talijanske miflje. Neobidan raqp,ored pokazuj,u sarjkofazi s najvi5e- onih
malih, porstav,ljen'ih tako da se m'edu njrirma m'oZe hodati. Sami su me-
ctusorbnov'eolna razliditi..Najveoi je broj u obti,kru,sand,r,rka s poklopcem
na dvije vode i akro,terijima u kutgvima koji s,u isikiieni bizaininn ukra-
si'm1;. nertriism pak jednos,tavno ureseni, a nelci norse iskresana pop,rsja
umnlih na prednjim stranama. Svi im'aj,u odgovarajuie natpise, a blizu
njirlr je pondki grob is,kopan i zazi'datn u zerrltSi, m.iser" ptitts cotnune
sepulcrutn, preln'a Horaciju. Da bih poveiao bioj spormenLirkakoj,i b,ude
znatriZeljrui rprizivaj,r.rtolirke_posjetitelije u Salonu, a da bih ih na zgodan
nadin oduvao, k'upi,o sam komad tog tererra. ostatak, nakon sto sam
iz-tadio.s'pomenihe, pokrio sam zerillj'om. Na kupl.jeno,m dijelru, odmah
uz kralje'risku ces,tu (pogledai pololqi na planu) tako da se m,oZelijerpo
pro'|m'atrati, postavio sam, o,s,im tr.i groba i detiri sarko,faga saduvana
na svome prrjes'tu,jos nerkefragmente urni za ,kosti i arhitektonske ukra_
se, zatim antidke skurlptulre- Sto rnrozeostati izroi.e,nobez irkatkvogstra-
ha. Ni:sam se iznenadio Sto sam nasao te grob,ove opljadkane, ne zato
Sto se dita kod Kasiodora o ponovno,m uzimanj:u pbhranjenih drago,
cjenosti iz gfdbo,\r'a,quia et nobis in fossa pereunt, ei ittis iri nuua paite
profutura locnntur, nego zato sto se ocl Avara koji sm pljadkali, .,biluti
i palili p,o Saloni nisarm mo,gao nadati da ie uopie poiiivati sveti po-
dinak.
I prem'da sarm se morao zadovolj.iti ne previse duboki,rn probnim
is,ko'porn, u to kratko vrijeme p,r'onasao sam devet sar.kofaga, sedam
natpisa i tri gro,ba s jarkom.
. otkriie nerkropole sa safkofazima i grobovima iz do,ba iza 3. stolje-
ia nave'lo me je d,a po'traZim gro,b,lje iz vremen,a kad su se_spaldivali leie-
vi a slkuplje'ne kosti i pepeo porlagalri u zomlj,u. os,irl vaz,nbsti vjerojat-
nih nalaza i suprotnosti koje bi se pokazale prilikorn usporedbe pogreb-
nih- ob.i'daja krsianskih vremena s obidajima rimske .uplutit pr.oizaslli
su bo'lii rezultati kad se qzmu u obzir predmeti koji s,u bili ", zakopa,ni.
Sanko'fazi p0loZeni na ze'mljru neizbje*no s,u se nalaziti pred oii,ma onih
koji s'u stiza,li u sal'onu da bi je raarrusili. Nije niti bilo moguie d.a bar-
bari postruju, kako sa.m malordas rdkao, v'ijedne predme,te ioje je rodi-
teljska lj,r.ribavprilozirla rrz leseve njiho,vih dr.agih. N{edutirm, .,."" , p"p"-
lom, brud,uirida su bile uko,pane, mogle sn-rizbjeii pohlepi tih nes,retnila,
da ne kaZem nedto dru,go, i dini se da s{.r ostale netaknute.
- s nekoliiko pokusaja druz oznaiene lini,je kiklopske konstrukcije na
dvarnaest stopa du,bi,ne otkrio sam jqd,nu kamenu urnu s p,erpel.orm, a na-
kon nje, pro5irivsi ma,lo rupu, m'noge''dnrrge istog tipa. Kod svaike sam
otkrio. lakrimarij, vjedne ii5ke i druge zanimljive pred,mete. sred,nje di-
menzije o'tkrivenih okrurglih urni, od kojih sam deti,ri zbog njihorva dob_
ro,g stanja prebaoio u M'Lrzej,jesm .s,ljedeie: p,romjer 1, 11,,visina l, 3,,,
derbtji,na 2". Od o,bid,nog su bijelog kamena, grubo- radene, bez ikakvog

i81
ukrasa. Na svaki nadiur ova,j dru,gi poku5aj dao mi je veie, brolje i zna-
dajnije rezntlttute od prvng.
Ordje pak raspravljajuii o gnobljirna mora ae promi,jeniti kromolo-
Ski niz provedenih rad:orrra i iznijeti'tu sve 6'to je u vezi rs tim predrme-
tosr i vi5e se ne vradati. Na ri:skapanjirna izvedenim blizu lkolskog puta
prema Tro,giru otkrio sam u nastaVku jedrne jedine nekroqlole mnoge
nadgrobne'sporneni,ke iz d,oba Repurbli:ke Line mali broj onrih iz lkas'nijeg
razdoblja. Rdka{o sarn za prve da su dz reprlb'ltitkanskog dob,a, ialko se vei
ond,a umjesto spa,ljivan'ja le5a ohidno pdlcapalo kao Sto se proftapale
sarnrou,b,ojice, 'urbijene ,od ,glornra ri djecu rurnrtru prije rnego su im izbi-
jali zubi. Na sjoveru a'rxtidkog perimetra, na obronoirma brnda Kozjaka,
nedalelio od linije s,pajanja d'va rirrnslka sal,omitanska perimetrra, jo5 je
uvijdk krapelica {nazvana po sv. Duj,mnr, pnvom salon'itanskotm bisk'trpu i
mnrdeniku, u lojoj su se Sto,vali grdb,wi ,totg sveca i 'sv. Anastazija, dru-
gog sailonitanslaog mnrrdeni,ka. Kapelrica je p'ostojala we do do,ba Ivana
Ravenjanina,lkroji je 650. godine prrebacio u Sp'lit Stovane relikviie, a oib-
novljena je u nekorliiko naivrata, zadnji ut 1696. ,godine,8 tkako se vidi
i,znad vrata:

QUOD TIBI BOSNENSIS OOEPIT DEVETIO FRANCI.

DOMI,NI DIVAE SACRUM PATRI,A TOLL,AT OPUS. 1695.

'j Vi,S" puta 6a,rn u blizimi te kapelice zwpmz\o,razbacane neke tragove

a,ntidkih grobova. Fretp<lis'tavljao sam da kr5iarnslka'porb,oiinost'p,ou,zdano
ne rbi propusrtila'tu srrnjerstiti groblje, tirn viSe Sto povijest Crtkve biljei,i
da sv. Darrtaz govori o toj Zelji na epitafu sud,rmgova sv. Siksta, pape, i
da je w. Ar::rbrozije fusd,ioza;rnjes'tom blizu rsrv.Gerrvazija i Protazij'a. I
nisam se prwa,rio. !.lkratko, naiSao qam na devet globnica: neke uzidane
u zem(ji, neke ulklesane u hiidini, sve zatworene veli:kom gru,bo,m plo-
dorm, naslonjerrom na svod od cigte ili na bok ra,l<e. NaSa,o se samo je-
dan sartkio,fargtr obrlikru sanduka s dvoailivninn i alkrot€rijfuna
u kutevima. Sve ostailo bija6e o,sk'vr:njeno, lkako izgleda, vEc nokolitko
stoljeda, ,tako da su rnralo qlo rnalo oborfur,slke vode siilcrvito nadotrazedi s
ogoljele pl'anine i ruSeii se ,odnosili vegetaoiju, a i zem,lju, pa str pod-
zeulne gradnrje izranjale na pornriinru. Sve se to dogaclaLo pod otvorerri,m
nebom, rnedu l,jurdirna koji,nis'u vodilli ratruna 'o arheologiji, pa je ,lako ra-
zurnje,ti rsve rostallo. Zel'io sam ftartfti medu tu i tamo uragumi'la.mlimrru5evi-
narna ne bifr;ll'nai6ao rra rre5to.netaknru,to. Nasre6u sam ru,spio,nasupro't
ranije spornenutim vratinna karpelice.
Jedna neoskvr,nje,rra grobna prostorijioa otkrivena je izmechr nave-
denih grobova. Ona je od velike vainosti za povijest obred,a pokapanja
i umjetnoisti. Za,trnorerra je s glavne strane rkamen'im vrata5c'irna, pridvr-
Sienim bnavama & Leljuz.a i 'brqnce. Na6avii vrata (vis,oka 1' 7", Sino,ka
l' 5", debela 4") s jednirrn rprstenom povi6e, pdku5ao sam ih o,tvordti. Ali
na,kon uzaludnih polau5aja, prirnijetio sam kroz sljrubnice da s'u s nutar-
nje strane uivr5iena predkioorn brave i zatim sam o'pulzio 'murpu za
kljui. Svako nasitje rnoglo mi je'polcvairi'ti taj 'moZda izuaetni meharniaam.

182
 Stoga, da bih tzbiqao wakd rizik, otkrivsi qroldlopac spomenika, podigao
sam gor'nji prrag i l<osinu narli$evo, k<rji su prirdrvrsdivarLi vrata prva, za:*
varajruii Sarilau, rdok je drrga radfranala predku ,kljrudanice. fako sam
je uspio vpasirti i prenijeti u mtrzej.
vrijedan pahje je i nadin na kojri je rgraclena p'ostorija. Na .dmru
isk'opanorn u sti,jeni 'biili su rasponeiteuri detvntasti pilastriii od cigle, ras-
porectren'i u obliflru Sahovnice. r,znad pilasfr.iia bijahru plode, gotovo cnjep
9{ qed_ene zemlje, probijene, koje su tvorile poO gruUa. Svrha tih *;e;
bija5e bez surnnje da prirne i propuste rdo dna vlrag'u rkoja je rnogla srl,u-
dajno prodnijeti sa zidsva. Niz dbidnih arExvva oblagao
le zi,ocrue do vi-
sine od 1' 1", fidko .da rsu oblikovarli gotoivo le.iaj za pokojrrrike. ostata,h
pros'torijrice, a osobito strane urezane u ,litiou, imale str ibtlktr ri freske
s drazesrlirn vjendiiima, krirlatirn aneleJdicima, flJ};ama, cv,ijeieurr, vijen-
cirna i $irpcima.
I kao da sru ti isti ukrasi, kad se prirn:irjeni ipogansko,sirnbolidko mit-
sko znaiertje, nupurdivalirra ,uzitke d slavu ,raja,u dfins,tvu anclela, pa ipak
je kudio zlouportreb'u. Na ,uzglavljm prosto:rije ostailo je niato
Tertuli,jan
Zbt{ce i ona po rgirilandama i raspr5enrirn cvjetovima jasno pOkaauje za5to
su Ar5iani Zeljeli sretne krajeve i vrtove za svoje pogie,bne fapele i
groblja. Drag-o mi je da rnogu jos nesto zapaziti ru vezi;b63a ko3e-s'u se
upot'reb,ljavaLe za freske. Ttr je {bijela, zalerra, crvena i 'nri jedna vis,e, sve
sin:ttolidke boje Evanelelj'a, rnrazi terneljnih krbianskih vrrlina: vljere,
nade i m,ilos'ti.e Ali v,rijeme i vlaga, uspnhos ,sviun drurgim rnjenama opre-
za, doveli qu do toga da ie otp'ao ostatak zbr.rlke,rtal<roha sam, urlaljuduju-
i,i ,ostatke kroji s;r.rpali na kosturr, s na,porom uspio spasiti ditav rli,k ma-
krga gemija, glavicu dnu,g,og i poneki cvijet. Sam tostur je b,io ,gotovo
potpuno uni6teor. Lspod,lub'arnje nasao sam zlatnru nausnieu veomaledno-
sta,yne izradbe. fznad kamene plode (dfl.rrga7, 6,,, Siroka 4, 2", d;bljirLa
ll"),koja je pokrivala prostoriiiicu pruZala rse velikra terasa a nad njom
zemljtiSte.
cjelotkupni izgled gnoba upuduje na ,to da ,nrije raniji od rprve potrovice
-
5,-,a niti Fasniji od 6. stdljeia te da je bio polcrZen goie viso,ko i aalet<o
od glavnitr cesta zbog p'ostovanja groba wetitr Dujml i A,nastazija. upra-
P
zfqg:toS.'gog.ljedrnjeg._rryI. da bi 'se tu nekriopolu razlikoval,o od
drugih, otkr"ivenih irli-trrih koje treba tek otkniti nazvao s,am je nekro-
potrom svetih mudenika.-Zb,og irstog je rraaloga tergestirnska biila posmv-
lionlna b'reZlitljtku iznad lrurke na cesiti prerni Mari,oti,u polju i ,naziva se
svetih jer su t'u bifii pokopani oni nesalornilj'irii, koji su prrolili
ryugenikg
krv za kr5dansku vjeru.
Zetlio bih se osvr.nu,ti na jedno d,rnrgo iskapanje koje sam proryeo
tijekom detrrdeset osrne, vezarxo ruz pogrebnu p'roblernatiifu. Na o;bronriku
koji d,orninira krralj,evskom cestorn, imnettu potdka Slano ,i Elandrirste,
vidi s: j-e_{aq s4fkojag s roljefom koji je nako4 orknida 1818. godirne, po
naredb-i cara F,r"anje, bio-zafticerr. Di bi rse oduvao od baabarstva rljuidi,
\aq-gtVEddiJe- rt'fr5tidzaft vrenena, pr,etvorrilo ga,se u kapelu po,wederm
Salorni,tarnou rsv. Kaji, papl i rnu'denirku, i tako o6uvalo. Frooei5e s,ponae-
niika pri,kazuje tri polja s detiri Her'kulova djela: Hertcutr i Kerber, Her-

183
 k.r-l in'ladi Alkestu iz po,dzemrlja, Herrkul i ptice meotid,ske modvare te
jabuke iz vrtova Hesperida.q Steinbi,i,chel je objavi,o taj reljef u izvje-
staju o svoqneprutovanj,u po balmaci jt|u Jahrbilcher der Literatur 1820.
godi,ne. U bed'kom Carsko,m rniuzeju vidio sam kopij'u od'gi'p'sa izrailenu
pre-a tonn origina,l,u. Zi,dovi koji su okmiivali sarkofag, koliko mi je
poznato, nisu b'ili uopie otrkopani 'do temelja ,niti je srnirnljen plan. U
iu svrhu da,o sam da se s've orkolo otkopa i tako uredri da u bruduirrosti
ostane otkriven kao ukras spomenika 't za twtatiLelj'u znanswenika.
Poslije sam se b,avio d,rmgim stvarima. Neki ostaci vellidanstveni'h
rimskih zidova - koii su'se rnalaz'ili ,u p,rednjem rdijel'u grada, z-apeAllg
6{Toi;eib{irea - pnivtxkli s,u mi paZnju i kad sam ih malo pro'udio,
-sain
uiEio Jpdnu p rost ranu gradwiur u, p ri'lidno veli k ih dimenzi j a. Primi -
jetivS,i vei6d-podetka-dism ostaci zdkorpanegradevine pr'ilidno unisterni,
Zelio sarrn uii u trag ru5evinarm,a kopajudi sve do izvornog s'loja tereina'
Rezulta,ti nrismnimalo zadovoljili molje Zelje.
To s,u ostaci detvrtaste gradevine s razli'diti'm odjeljcima koji, bu-
cludi da nis,u p,otpuno otkriveni, u cjelirni, rnarvode na po'rnrisao da se
radi o iavnoi zgradi, moZda termama. Nemali broj rpodataka-go+eeio-bi -
med,u-Ifr;sdmG;o]igrnai d pritog. Prv'u hipotezn bi potvrdivala velidi-
na i goleme dimenzije varnjskorg zird'a,velirki tkanal za vod'u koji se rpro-
teLe duL sjevenne i zapadne srtrane, u kojri se iz'lijevaju 'kanali za rdi'stri'
buciju, prilidna prorstranost unrutrasnjih prostor'i,ja i naglasena srimetrija,
dvrsiini podjelnih zidova, t'r'upovi granirtnih stnlpo,va i m,nogi pron'aderni
ple,merniti ma'terijalri. JoS mamje je osn6vd za dnugu pre'tpo's'tavku, al'i ni-
iam siguran,kako razrijesiti tu dirlemu. Bi'o bih to tpokusao da sa'm'otkrio
nas'tavak prlana, ali tu su se isprijedrili golemi troslkovi rntLni za odstet'u
vi,nograda,,masli,nika i zeml'jis,ta,odvoz nagomilanih gom,il'a,i suhoz'i,dina
te,konad,no iskapanja. Poku5ao sam neke probne is,kope jruZnrijei 'nai6ao
s,am na tarkve o,statjke koji jasno otkrivaj'u 2tturtto veiu gradevinu od
prve, ali ipak odvojenu. Daleko bi nas odvela krila maSte zbog skudeniih
i nesi,gur,niharhedloSkih zaklj,udaka, pa se stoga ne smije poku5avati 'dati
ndki s,u,d.
Na zapadu antidkoga grada po'kaza'li su se neki ostaoi zi'da od velikih
detvrtastih blokova iz detvrtog perioda kiklopskih zidina. One rsu se bez
prerkri,dap'rotezale gotovo ,srtoti,n'utrideset teza a da se ni,je vi'di'o ni po'
detak niii kraj. N,esto iz radcujnal.osti da se odredi prrr-ri,anje i s'mjer
tog zida - kao i odnos s perimetrom an'tidkoga grada,,kako Lri zadovo-
ljiii na5u velitku Zelju kao i Zeljru udenog Skotsk'og putopisca A. A. Pa-
tonalo a ,ne5to p,oradi toga da utvrdimo ,duZinu ndkropole o'tknivene uz
bok giavne ceste, pniveo sam 'krajru to,istraiivarnje p'om'oiu proibrnih iis'ko-
pa. Kiklopski zi,d, oznaden punom crtom na mcrn planu - dug vi'Se od
lsarnsto ;teza"rpocev5i od anti6kog perimetra - ide pribliino pardlelno s
vei spomenut'om 'kraljevskom ce'stom preko 'potroka Slan'o i nastavlja
sve do potoka B'landiste, koji oznadava granricu izmettru Soliina i Kaitel-
-Suiurca. Otu,da, namjesto da nastavi poviSe ceste, rponovn'o i'de rna j,ug
i uz blagu devijacij'u od qlrve linije dolazi sve do trokaliteta'zvanog stad,un,
gdje zavriava s dva mauzoleja. Prourdena linija tog zi'da ne vidi se po't-

i84
pujn'o rla topograf,sl<ome planu. srednje mjere blokova rkoji tvore kiikiop-
ski zi'd izrnose: visina 2' 3", Sirrina 2' 6", dqrtima 10'. Zid rnije deblji od
debljirne kamenja.
T'aj .ki'Llqipsihi-irlide,-rr',ivirrr ri,rn,skc 4nrt'-ke.ceste.gd-kpiq&-siu
tra+e .18s8-_€e@,e-*-spda&reU
skj*tq*H. Devijacij'u tog zida od Irrra,ljevske ceste, koju sam opazio'na
potol$ B'Ianrdi,5te,objasnjava se di,njenioom ,St'osu Fr."araouzi,s,tirgavsi do
te todke, namj,esto da nastave linijom aintidke komunikaoije, prepravili
joj smjer da ,bi i5la juZno, drui predrivne KaStelanrske rivijere. pa ipak,
po zapaianjima do kojih s,am doBao u Saloni tijekom m,nogi,h godina
utvrdio sarn da s
cestd ,itrIrimske stazice.
Kiklopski zi:d koji rprethodi rimskoj Satroni p,os,lnrZioje gospodarima
svijeta da 'bi ga odredili kao- liniju psdjslx yllpjlg jav,n,e.c,esrtei najveie .
:nekr'orpole.I zapravo od todke u kojAjE-ZIZI odG]a oilperi'metra SaIo-
ne do one u lkojoj se gubi u qr,o,to,kru B,l'arn:di5tenalazi se sjwe,rno ,od
njega antidko groblje, a na j,r.lgu cesta. Od Elarndi$ta rdo S,ta6una ,nekro-
po'la se pojavljuje na jrugu, a cesta na sjevem. Tu promjernru rasporeda
pokaaali su r-nnogobrojni probni iskopi (Nadinio ,sam ih tijdko,m cijelqg
lipnja) qd,perimetra zapadno od Sallone do mauzoleja, koji oznadavaj,u
zavn5etak otkxivqnog kiklopsko,g aida. Vidri se vi5e od 300 rupa ne ma-
njih od jed,ne kvadratne teze, dubdkih od detiri do dvanaest stopa.) ri
o,na se lako obja5njava na temeilj,u suprotnosti kojm s,tva,raj,udvije linije
ziida koje dodirujru potok B,landiSte. Urostalom, da tbi se od,r,edi'lanamje-
na tog zida, bi,lo b'i dobro nastavdti zarpodeti rad u ietrrdeset o,srne d.ba-
rem des,tim son:dama us,tanovi,ti dailjnj,i prod'uietak. Vjerojatno je da
bi se uspjelo prepoznati koji je zid perimetra predrimske Salone koja
je,,kao Sto se kale, biia antidka Hilernrida.
Dosad nas je dudilo neslaga,nje pisaca u pitanjru odretlivanja amtid-
kog penimetra. Nije se moglo shvatiti kako je Konstamtim Porfi,rogenet
srnatrrao ,da Salona ima 18 m,i'lja opsega, S,pon 8 ili 10, Topografia veneta
9, top,ograf Krailjevi,ne Ugar:ske 6, ,otn<nrdje Torma Arhittako,n mristrio da
Trru 6 mi,lJa u duZinu, kako ju je Lulkan nazvao longa, Lr.lcije oblonga,
calergi ju je crtao kao gotovo ovalnu, a patero piuiiz"o duguljasiu,
Cam,ozzino j,u je prodtriivao qrrem,a is,tok'u. Sada kad je otkriveno vi5e
od 800' kikloprsfi<og zida, d'obi]ri ,smo sredstvo pomodu kojega m,oZem,o
shvatiti razlo,ge greske i sva,koga poinaorsob opravdati zb,og vetiikih pro-
rna5aja.
Zslio samrpoku5atiposljednjeprobno iskapanjeu cenrruantidkoga
grada blizu kraljevske ceste za Trogir, ondje gdje je unutra5rnji vodovod
p,okazivao, iatko izmectru Sikara i rl,Sevina, prekid svog najvedeg kanala.
Voda koja je stalno izvirala i nestajala izmeilu Sikara i ru5evi'na trdvrstila
je moju prertpo.stavrku da se na tome mjestu nalazi neki rezervoar za
vodu. Njih sm Rirnlja,ni upotrebiljaval'i da bi sk'urpili vodm iz unrutraSnjih
v'odovo,da i,razvod,i,lrije po gradnr. Nakon Sto s,am se os,lobodio nabacano,g
materijala, razotrkr-'io sa.m rsedam l,uikova - od koji,h jos tri netaknuta,

185
dosad posve nepounata - i na5ao baze odgovarajrudih pitrorna. I ti se
vaini ctaci vide na kolskome,pu,ttr.
Izlodiv5i sve Sto sam naiinio od s'tudenog 1847. do lirpnja 1848, na-
vodim sad otkrivene predrmete. To su:

EPIGRAFSKI S.POMENICI

A. Sarkofazi
D.M.
OPFIAE.ZOSIME.DEF
ANIN. XXII
COIVGI. BM. FL. CASTOR
ET. SIBI

Oijeli sarkofag s polklopcsm i akroterijirna bea jednog kuta. DuZina

10 0' 5" l/2,ili,rina 0 2' I", visirrra0' 1' 10" bedkih rnjera. JoS jedm,om
c"rpo,zo,r€wamda se mjere uvijeik odnose na sandruk bez potklopca.

QVINTAE ALV'MN,AE
DEFVNCTAE ANN
XXVI L. OLLIVS CERDO

Cijeli sa,nkofag,porlclo,pcunerd,ostajejed'na treiina. Dllu?imaLo0"1.",

Siri,na0ol'LL", visina 0'1'10". Natpis je ulkra5ensa strana.

DM.
MSERVILI.OEVTIC'LETIDEF
ANNXXIIIAVRMAXIIMA
CONIVGIINCOMPARABILIBM
POSVIT

Cijdli sarkofiag,pok'lopac razbijen. DuZi,na1"0'5", Binirna0: 2" 0", lri-

sina 0" 2'4". Natpis ima rutkrase
sa straina.

F L O R E N T IV I . . . .
QVI VIXIT ANN XXXV
LOCVS CONCESSVSA
NEVIO AVLO MARIO FORTVNATO (NE u vezi)
SIGNO ASTERIO

Sa,nkofagje razbijen u vi5e komada, rnedorstajepoklop'aa, postamljen

je rnakamenom temelju s ,ukrasima na stranama na@isa. DuZiinaI0'1",
Sirirra0 3'l/2", visina 0o2'6".

PVPIA.CRESCENTILLA
VIVA.SIBI.POSVIT

186
 Cijeli sar&of,ag,ned.os,tajepo,klopac s po,nelaimufi<rasomsa strana
natnlisa.DuZina1o0'5", Sir:ina0" 2'41',viisina0oZ'"1.',.

AVRCLEMENTIANVSV[XITANN PM
XXIIIIFLAVIAVA.LEN,IS ?
T INAMAT ERFILI OCARISSI
MOPOSVITLOCVSE,MPTVS ...
CVM VASO A CESONIO PRIMO

eitav sarkofag, nedostaje poklopac, s ukra$enim natpisom. DuZina

l ' l ' 0 " , S i n i n a0 , 2 ' , 6 " .

C. LIGVSTIVSFELVIVPOS
SIB I ETAGRIHEP"MOGEN IAECONIV
PISSIMAE

eitav sarkofag, bez porklorpca,s prodeljem koje je vrlo ,ukna5e,no.

Ispordnatpisa assia. Duiina lo7'3", Sirina 0"2, 1,L,,,visrina02,3,,.

AVRVERNILLA PLVMRANA SIBI

ETAVRLVCIOMA.RITOSVOETAVRSTER
CORIAEFILIAEPOSVITQVODSIQVI
SVRE
PERHECCORPORAPOSVE
RITINIFERETRP

eitav sankofag, bez pok'lopca s ukrasirna sa strana natpisa. D,uz,ina

'J."
lo 7' , Sirina 0" 3' 0", virsfura
0o2' 2".

P.A. CLAVDIANO.DEF.A]NN.IIII
D. XLVIII.PA.VRSINVS.ET
CLAVDIA.FESTIVA.PARENTE S
FILIO.INFELICISSIMO

eitav sarrkofag,bez,poklopca. ei,tavo prodelje z,uazimanatpis. Druii_

na 0" 3' 7", Sirina 0ol' 6", visirna0ol' 4".

CLAVDIAE BO (AE u vezi)

NOSAE DF ANN (AE ,u vezi)
rP.M.GEI-A
SIVS MAIRITVS
B.M.P.

Sarkofag detv,rtas,tefonme. DuZ,rr-a0 l' 6',, iirina 0" L, 3,', visirna 0"

187
 B. Nadgrobni natpisi

D.M.
P.C.S.POSV
IT.P.VENERI
AE.MATRI.P.
IENTISSIMAE

D.M.
TEGL. IASON
APANIMA
CONIVG.PIENT.
BM.P.

DM.
sYM.....
DEF.ANN.VIIII
ARTBM,ISIA;FI
LIO.INFEL.

ANTON.ANICETVS
ET.VIRGIN.MA.RCELLINA
PARENT.INFEL.ANTONIAE

D.M.
M.VIBIO.PRI
MITIVO.VI.
BIA.SABINA

OSIMESTA
FIL.PVI,cHER
MIL.COH.I.DEL O
EXTRAT.COS
VXORI.B-I\{.
DVPL"

188

\--
 MN.H.

DAd,
CLAVD,CAIN,PA
N,{rCI-AV.PERE
GRINOJVT,{RITO
Q.VI.AN.LXXX
tsl{jP.

D.M.
AVREL VNERIA
NO QVI VIXIT AN
N CVIII d,VREL
POLENSIS
NEPOS

D.M.
AVRELIO M,AXI
MINO DEFVNC
TO ANNORViM
III;DIER.VIiI.I.
PARENTES rcSV
ERVNT FILI,O IN
FE,LICISS I
MO

D.M.
PVRSILI,ANOIVVE
NI INFEL DEF ANN
P.M XXVtrII ARTIS MED
ICINAE INDVSTRI
.AE PRIMAE "A.EMILIEA
SPIFARILIA CONIVGI PI
ENTISSIMO ET IFEL CVIM
QVO VIXIT ANNIS IIII ET SIBI POS

189
 D:M.
PETRONIA PASTORIL
I,AMASVRIO BAI.ANO
COIVGI PIENTISSIMO
ET RONIAE FLOEMA
TRI BENEMEREN
TI POSVIT

Novac. Jedanaes,t sreb,r'nih no,vaca: jedan Aloksarndar Veli,ki (treia

velidina), detiri rkonzu,larna (Crepusia, Porci.a, Servilia, nesiguran) te Sest
carslkih (lulia, Sabina, Marko Aureliie, Septimiie Sever) i'dva Aleksan-
dar Sever. Osim tih jo5 trideset dva 'dorbro odu,varnabpondana, veiinorn
r,-elikorgformata iz do'brih ca,rskih vremena. Sodarndeset sedam od brorn-
ce i rrnjedi ,lo5rijeoduvani - od Tiberija do bizarvtsk'og droba. Dvjesrto se-
damrdeset dva koja treba jo5 pro,uditi.

Geme i plemeniti metali. U,rezan'i ahat s jednom Skoljkorn, nesto

razbijeni karrreorl s prikazo,m Dioskura, sa;fi'r poput'Ieie, jed,na nau5'nica
i jeclno zlaLtuodttgrrre, dio's,rebrno'g prstena.

Drugi predmefl. Skul,ptura: 'gllavica J,upitra od rrnrarno'ra, m'u5ka ve-

}ika glava od bijelog mraJnora, mu5ka grlava, 'bog Ter,rnin, gola fi,gura
u plitkom reljefru na ipi'last1r, p,ok|qpac grobne urne s polklopcern na
dvije vo'de a na akro,terijima prikaz bis'ta po,koj,ni1ka.

Arhitektura.' detiri veoma vrijedna kapitela od bijelog mrarnora, opi-

sana u dijdlu ,o sakralnoj gradevini, jedan Fragrnent msnzole s m'aslirno-
virrn li5iem ri ovuli,rrra, fragment s ukrasom srlidnim rnaurrskom, detiri
tnuipa mrarm,onnih stuipcrva,od ornog afridkog mram'ora s bije'lim vqnam'a
iz atija sakralne graclwirne, dva tr'rpa st'u,pova od obojeinog afridkog
firramora, ne,ko]iiko drugih fragrnenata kao Sto sru rozete, menzole, tru-
povi stupova,'kapiteli, ro'm,boidne reSetke.
I rnno,gi dmigi predmeti od bakra, mjedi, olova, slonovade, terakote,
ob,radenog 'kamena itd. svi siu poslani u M,uzej. Meth.r ,m'nogim vi5e 'iIi rna-
nje zani,mljivim predmetirma ,od terakote kao Sto su amf'ore, urne za
kosti, vjedni Zi5ci, crrijepovi, zap;aLarns'ljedeie Zigove: FORTIS, VETIN'
FESTI, VIBIANI, ATIMETI, FRONTO, SISINER "AR, PANSIANA, SO-
LONA, PAISIAN. C. OCTAVI, CORNIACA CTERACT, C'Q. PIITOTA AR-
RIq.tt
S,urmirajuii prethodrno rede,no proizlazi,da je iskapanj,l-u u Saloni
1847.i 1848.o,tl<riveno:
Jed,na potigo,nalna krula i ,s rn'jom,svi elern'etnti forrtifikacija, jedna cr-
kva ranih kr5iana od ,koje se ruglav,nom vide oratorij, krstionica, bazen
za pranje, veliki diakionikon ili salkristiija i dvori5te za liatdkumeneje,
tri groblja od vremena Rep'ub,like do 4. st. poslije Krista, velika gratle-
r,ina svjetov,ne arhitekt'ure, osam stoti'na klaftera kil<lops{<og zida p're'd-
rim,skog perioda, dva martzoleja pri kraj'r.r is'to,g zida, mrnogi drugi ostaci

190
 starih zgrada raznih,tipova iz razhditog daba. Zahvaljujuii tim ,iskapanji_
*? Mr{:_l se obogatio mrrogirn anti,ihim spomenri,cirna,epigrafskim i nru-
mizmatidkirn,predmetima, ponekom gernoin, zla,tnim i srlulrnim predme-
t';ima, kiparnskim i,arhiteflftomdkim fragrnentima, zatim-e;;d;etirna od
bakra, 'njerdi, olova, zelj.o,a, stronovad.el'terako,te, iaratlenog karnenja i
brojnrirn vrsfamra (nxrurrora.
Buduii da se ureprekiidnoradilo d,29. studenog 1g47.d' 1g. l,irpnja
1848, tkupivsi dva tereura_na [<oj.rna je satkralna gra"cilevinai groblji na
jaurcj cesti, orbnovivsi s,urtrozidena ona,dva tereni, a srusivsi
il.iatju*""
mrloge dnrge ru procestr_rizvoclenjapr.obnih iskorpavanja, isplativsi sve tno-
skove nanesenih steta v,la$liciqna terena,gdje sdradito, oruti.,si fl.rprrvotno
stanje vide rod 400 rovova ,nadJnjeurihzbog probnih irskapanja, ,ra,6u.mavsi
T/g trosq(oyeputorva'ja, snirnanja, prsanjaltrtarr5a - silurno 6e,*g[eda-
ti kao da je urapravljen gotemi trosak.-
AIi, ako se uzrne nr obzir dinjenica da je ,iznos doznaden m tu swhu
bio samo 800 torr"inta..i da sarn ,se u godpoda'remju tog ,izrnosadv,rsto
prird,rdavaouputa uavi5enrogcarrskogureda, rkoji je,nl,redi6 da se srerdstva
tako iskoriste da ne bi bila nurni nikakva ciatinja istcopaianja, nadam
se rda ie zeljeti tuwtii neki 'konistan suid i ako ni$ta drtr.lgopornoei u pi
tanjru Salone,radije,nego da se,iSduttujertro5rkovima
Potaknmt obrziro,rn i rduino,idu zartrva,lj,ujemwirna koji su zasluini
za te radffve. Ravnatelj spli,tsikih urtwttenja fu:ienjerijrsrki rlq,p"r*. gosp.
conrrad je s osobriti,mlnarorn za uranrost i-s neoigrim,i6enonn,l'jubazrroscu
trgja odllgje plemenitu qdsLbespJalno ,uJtupio ,sve geometrij,sg."
pilaqwe.l2 iPuno d,tagu,jem"ry takocler Frarrji Bratanidri i vi,crk; Bob,anu za
crtede ,u perspektivi i za kqpije.
Zakljudirno da sru-i;skapanjau dertrdesqtosme jasuro pkau;ala da
b'uka or,uZja i politidkih rasprava ne naino,seuvijek sietu ku,lturi it zna-
nosti i
{a mdze,uvijlk-me Srutekad bjbsni Mar,t.-u,ostalom, zapazio sarn
'A,li^
u osami napudtene sarone st'anovi,tu nrezrelorstdogattaja. prep,refi<e
namjesto. da mnetrp,la99,dale su mi poleta: narurbio,i* ,d, ise p,ouzd.ava,rn
'usehe vi,Senego nrnakl,onos,tmocnili.

Bilje{ke
t
Q.rg? doznaka od os^amstotina forinta za.nas'?vak probnih iskapanja
a je tek.u
stigla tek.u srudenom-1842.
srudenom 1842.Razloge
Razloge,",t"iti:.:i
zeryasnj-n;i uorlJl"'"J"i;;rtti--51ii;
uoil"J"-""lro"ri"ti's ti*
novcem radio sam od _29.srudenqg-do18.lienj; tMel-dvi;it.To o tim ti* iska-
iuta_
panj irna proditao_sam 8. studenog Iste godind
lugjjg1
u Bedu, H*i11"_:fl'.1;,,'_p{gl.gq
Bedu, 'koia'ie
koja je bila
.
bila to'r'irko !st9 goqine,'.#-ci""rlq
tol,'iko vetilioonrsni
veti,tioOnr5ni
n]a Cirutoi il-r,iEi"i:i-;;;;;
da tiaak-deuz-ifi;;;t
tisak ,ri*-,# a;E;kl
9-ami doznadi-povrhtoga osarn stotina-ioiinta za das-tavati*l"iol6stit, i,rt.u-
zLv.anJa.
2 La Dalmazia, n. 18,1846.
3 )ist
Moj mjesedni izvje5tai od 9. veliaie 1g46.
a Drugi, ocl 16.Iiprrja 1846.

1,91
 -' Drugi, od 4. sijed,nja 1848.
o Dru.ei.od 16.veliade 1846.
7 U zipisu De' Scili di Salona nel 1848,,kojije objavila carska A,kademija
znanosti ,'gedu, u dnugmn svesku njenih Deiksbhrifien der philosophisch-hi-
storischen Ctasie doda6 sam u bilje$ka.ma ,sve ono sto odekuje proudavanja
za utvrctivanje tog objekta.
I Vidi p<ivijestu Chiesadi Spalato, un tempo,salonitana.
e Biieli, zeiena, crvena - ,lirsianske s'r.rbbje iz kojih proizlazi i drevna
talijanslia ti-obojniia. Iz Ugar-ske,-kojaima i,ste.boje, uspomgr-l?na povijesno
pocirijetto. Kad"je papa foslao krdrul sv. Stjopanu, tl,potrijebio je te iste
*j".
or,t*"rneine Zeitung. Adriatirsche Brisfg- -!II!.-Qq!gqa, -b-1J{!-!!a6, -^
rr osim tih Zigova liaiao sam rerij-elf\/I-!t, FR'ONIO-,^BYL.L+ENI, A9o-
LAVSI, VETEAR .1. . ONSCrl, TI!4I\_{qLA-![4 i draZesni POLCA koji je tako
drae i'onima ,koii nisu antikvari. STROBILI 'koj'i se javlja na terakotama iz
NarLne. a riietko kod nas.
D fvad6set pet tabla pridodao s-amglavqgm i3yjqst4iu'.I) Plan i.pres'jek
'sakralne gra-
oolisonalne kulti i detiri elementa forlifikacija, II) Op6i plan
hevfne. III) Kapiteli iz atiia, IV) Plan i raspored mozaidnog poda u orato-
iliu, vl, vil, v:IIl, VIII), IX), X) Detalji raZnih dijelgve to--grnoz-a-irka' {I)
pt"ari i iirouaiik u liodniku,'XII) Plan i mozaik velikog diakonikona, XIII) Pet
ia""itr kriieva mozairka, XIV) i XV) Plan i presjek oivilne zgrade, XVI) Ap'si-
Oii"ane bazilike s mozaidnim podom na-kriZeve, XVII) Prospek! gtqbljq
na Llavnoi cesti, XVIII) Prospe,kt rkrsian'skegrobne kornore, XIX) Plan i
o.es-iek isie, XXi PIan i'prodel-ie safkofaga'koji se sad zove Sv. Kaje' XXI)
i<i,t<tbps,tce zi{ine, XXII) Mauaoleji, XXIII) Nesigmrna fortifirkacijska arhitek-
tura, XXIV) Probna i,skapanjana poljima rtr unutra5njosti, XXV) Plan i pro-
delje rezervora za vodu.

192
 O ISKAPANJIMA U SALOO.II1849.GODINE1

Iskapanja provedena od 4. svi;bnja do 14. kolovoza detrdeset devete

nisu bila loSija u pogledu rez:u,llataod onih prethodnih iz detrdeset Seste
i detrdeset osme godine.
Zbog m,nogih znanstveno za,nimljivih razlorga odludio,sam <rtprodetiis-
karparnja na rerime,tru koji sa,rn otkopao 1846. Narvedeni pe,rimetar sam
prona5ao i otlkopao u cjetrini s vi$etkutnom kulom 'na sjevemr 1848, ali to
ne bija5e d,ovolJnr,o.T,rebalo je d'ub,ljim i opseZnijrim istraZivanjirna iznije-
ti na svjetlo dana ranije razmatrane rpretpostavke i taho ortklorniti svaku
sum,njru rs tih otkri6a, rkoija ,sru se polkazala toliko vahna za topografiju
Salo,ne i ti,me za di,talnu povijest rirmrske vojrne arrhirtekture. Raalozirrna
Jcoji su m veai sa znanoSim prird,od,aLo bih i rnerkekoji ,s,ud,irsta,,ali ne i is-
prazna,'mratiLelja. Nisu svi koji porsjecuju Sal,ormrarheorlozi, ali to rn,o,gu
i znaju biti ri za njih je poigodn'o wako otkriie svest'i u Srto je morguie
ko,nkre'tnije orkvire, sto je, tako redi, materijaliziranje intuicije.
I kako sam se m,orao vratiti perimetru, odtrudio,sam se na licru mje-
sta za todku u kurtu ma ,sjeveroirstokru, jer ,m,i je o.vaj ,na malorrne pro-
storu nrndio rnnoge pojedinosti. Prrije svega Porta Andetria, koja s,u se da-
la ,naslutiti ved za vnijeme iskapanja 1846, kad sam ih ra5distio sve do
praga, dakle ta vrata koja sam sada norao posve ogoliti da bih udari,o
na glavnu gradsk'r.r ulisu bila su p'reda irnniom. Kreiuii od vrata prema
sjeveru,ulkazao mi se ,najjadi dio iitvnda jer je taj dio bio ,i najizloZe,niji
neprijateljskim napadima. U nastavrku rsan:nna5ao prvu vi5ekutrnru kulu,
zatim Sestenotkrutnupa vi,Sekrutnu i'skopanu ietrdeset osme, tako da siu
tu postojale sve varijacije ku,la koje sam ranije dao naslutiti. Drr-rga o,cl
navedenih, iako vllo o5,teiena, bi,la bi ,dovoljn'a da bude predrstavnrik
detverolkiutnitr rkru,ladisto rinnske tkonstrukcrije, da mi jerdan !,r\o zna-
dajan rnotriv nije pomogao da otkrijem jedn'r'u ,drrugu, izvrsrno ,oduvanu,
koj a slijedi maloprije spormen'utuvi5eikutnu.
Nad zemljomsu se vi'djela dva vefika ibodna bloka detverokutne ikule.
Bilo ih je koji su ih zbog ostataka pilastara nazvali velihim g,radskim
vratima. Putti, koji je vrlo paZljivo slijedi,o dobrijene upuite, odvnah je
na ,svome plarnu vidio ,toliko Zeljena vrata. Istina je da je Canska aka-
demija, uzevii u ob,zir tu istu ,mapu (vidi sl. 7), pitala tko od nas dva

r93
 i*a pravo: geometar tkoji je oznadio wata i,lii Carrara koji je ,oznad.io
kulu. Bilo je, darlole, vrlo vain'o pokloniti paLnjra toj kuii i ortkriti je u
rastavku radova.
Osim toga, p,orlodaj te rkrule bio je izlodeniji jer je gledao na ko,lsk'i
prt koji je iz T,unske vodio u Sp,lit; trq5ak aa pmjawz otpadrnog rrnate-
rijala bio je manji jer je u b'lizini b,ila tkontraSkarpa antidkoga grada u-
nad koje sam mogao odloZiti velitke korlidinre rnaterijala, a kao pos,ljed-
nje ni,su birli veliki ko5korvri ,od5tete, jer su,ti tereni bi,li ruglav,nom neolbra-
deni.
U VI poglavl j,a Topograflie opirsao sarn 6etirr,i elem'enta saflonitansikih
fortif,ikac,ijskirh radova iz znatno razliditih perioda. Pogledajte sad, mo-
li,m vas, tt XVIII pogl,avlju Toporgrafije plarn kruta rna sjwerroirstolkruri do-
bit iete pum,u proltvrrdnrone hipoteze.
U pwom o,riginal,norn pojasru pojadanom pilastrirna primje uje se,
da bi 'se uStedjel,o na ziid'anjru,jedrra pojedinost u rsrjwer,oistobnorm kutru
pom,odu Inoje ,se, primjenom nekoliko ,prelaznih balvana s piitrornana p(-
lon, dobijalo na vremenru gradenja i u'Stedi nnaterijaia. Drrugo'm ,straZ-
njem zidu pana,lelrnom 'i,li malo ods,trupajmiern od neSto starijeg ,nrisarn
r.rsp,iro,oflkriti rsrnjer i ob'lilk, jer bih zborg goleme kdlidime rtu nabacanro,g
matenijala puno potno3io bez uurogo narde da 'ddbijem ordrgovanajuii 're-
znltat. Srto se rtirdevodoryorda koji rirdeizrnetl'u srtarijeg zi,da i vanjskorg kolii
spaja kule, otkrrio sam vedi, jasniji trag koji ordgovara nekirn njegwim
,orstacima, a rkoji se 'pdkazuj'u pr€rma zavrrSetku prvog dijela na sjeverrnoj
strani antidkrog perirnetna ,i u rlinijri koja, irduii od sjevera p'rema jrugu,
spaja dva dijela na,sjweru antidlkog perirnetra.
Kru'le izgledajru, kakro sarn vei rokao, pra,zne i dlsto sru rimrske lcon-
str.nkcije od velirkih iertwtastih bilolro'va. Jedna ttaina rokolnost koja po-
tvrcluje dataciju ku,la, kako sam je ,ja odredio, porn:ogla mi je na taj
nadin ,5to sam u det'vrtd rotktrivenoj i ispraZnjenoj ikuli rnedu ostalim
epigra,fitdkirn inailazirna, o,kojrima 6u grnioriti ikasnije, otkri'o uzirdan jedan
natpis koji spom,inje pop'lodanje od dvjesto,stopa oko hrama Konkor-
dije ,koje :s,uizradile veksiilaoije ,Drurgelegije zvane pia & Trede, a navrodi
dvadesetdetvrti,tribunat i treqi konzu'lat Marka Aurelija (u origi,nalu s,to,ji
Karakale, a rrukom ga je ispravio arurlor ru svom rp,r,i,mjerku! - op. ur.).
Taj rnatpirs spojen,s fragrnentonn uzidanim u rsedarnnaestoj rkutri koji up,u-
iuje na vrijeme nakon f,l,avijwaca,2 potvrct'uje pre@ostavku po rkojd s,u
kuile iz Dioklecitj'anrova vuemerna. S,to .se tide te iste detvrte iknrle dije je
otknivam,je valjarlo presudirti da li irna pravo geometar irli arheolorg, svat-
ko sada vidi, a vird,io bi i ranije da je bio yzradon jedan jedno,stavan
iskop od pola rs'tope. O ,tome 6arn qp5irlije go'vo,ri,o u XVII po,glavlju
To,porgnafije,,talcoda ne vrijedi pona,Vljarti vei redeno.
O Porta Andetria vei sam govorio u XV poglartl ju Topograflie. Njih
sam tek 'dotakao ru pnipnemni'm iskapanj,irna da detudeset Seste; ,6stije,hom
detrrdeset devete u cjel,ini sam irh razortkrio i ogolio.
O,tkriv5i ,vtata, moj plan i namjera sru bili 'da ispirtam glawm urltutra-
Srnj,uu'lic,u koja je trebalo nep,osredno da poveZe Porta Andetria i Porta
Caesarea. Meclutirn, b'udu6,i da je valjalo zadi kroz vi5e od dvadeset par-

194
 cela razlibitih v,lasnika i najarninilka, stv'oril'e rsm se tajkve prepreke koje
su rne pnisilile da od,godim taj posao.
Bl,iau,rezerrvoara veieg vodovoda, otkrivenog tijelnom iskapanja 1848,
usred antidlaqga grada, vidjeli oiu se ostacri fl<,lcaiih z\dova koji srr.rteZili
prema s,redi5tu na takav nadin da se porni,Sljalo rda ,se ts nalaze orstaqi
teatra. Te jadne osta,tke tr,niStio je prije deset godina jedan seljak koji
je, namrjesto da ih k&pi na drmgome mjestu, idvadio u ndova lijepo detvr-
tasto k'arnenje i sagradiro rkr.liicru za starrovanje. Tragovi su, ponavJ.jam,
nestali,'aLi ne i velika go'rnila ruSevina. Ne5to po sjecanjm na tiu stoje6e
pil,orre a neSto po ,rasporedu rru5evina izgleda,lo 'mi j,e da je rto imjesto
niuZno paZljivi,je prouditi.
Zabrinjava\o me je 5to je trdbalo ,od:baciti tu gomilu ru5evina,
al! me je jor5 vide rnuiilo kako 6u pronaii sloboidan prqstor gdje ih rnogu
odlodriti, tako da trorsikorvi qrrijenosa ne brud'u vi,si od rislkapanja, imajrudi
u vidru ,da prije il'i porsilije valja ponorvrro raditi ,na mjestru odrlaganja. U
tu,svrhru kupio sam 'neobracleni teren gdje je seljak dosrta istrazivao, ari
bez rezlu'Ltata i. dao,sarn 'se na iskapanrja i prerlos rnlsevina uz pomoi Sez-
,deset radtnika. Nakon rrurogo darna neprefi<idnrog,rada olkrio sam ostatke
preftrostav,ljenog teatra.
Po onoirne,Sto,se na p;rvi pogiled vidri na iskopanom dijeltr i po onorn
S,to se rlazirne tknoz nusevi,ne jasino Broinlazi da je teatar disto rirnskog
ob'lirka i, ako se ne varam, s,l,i6an po rastporedru onrom u Her',kulanu,mu,
koji je jedan od najdovrsenijiltr ,u Evropi, Valja rprelh,odno obavijestiti
da,o,no Srtiose rda'as virdi nije odri5,ienosve do ternelja, nego sa:rlo toliko
da svatko prqpozna s,porne,nilk na Liou ,mjersta, ialko ga ne m,oZe ditavog
vidjeti dbqg zakrdenosti izmettu pilom i pilona, odno,snro izrnetxu krivine
i rkrivirle. Preostali d.ino,kaaal,iStane rnoie se ni5ta lak5e o,tkriti ier je toli-
ko veli,ki nanos na njemru! ono sto rni urije bi,lo rrnoguie tijdkorn deirdeset
devete nadam se da iu zaw5iti kasnije, ali je ipak nedbiino vaZno da
taj grandiozni spornenik b,ude 6r,o,sve o0kopan.
Sad iu ga opisati. Prornjerr je 30 ;bedkrih ,teza, Sto odgovara detrde-
set pst rimskilr koraka. Kanco je primijetio dr. K'andiler, dirnenaije pro-
nr'jera iste su lkao 'kod rtrr5ia,nskog, a rnanji je rod pulsko,g koji ima se-
darndesert.3Veii je od poredkorg koj,i je, s,udeii ,po indicijama, iznos,i,o
samo d,vadeset pet nimskih koraka.
Pet vanjslkih pi'lona s bunjasti,rn zirdorn jedirri ,su preostali od dva-
deset detiri 'ili moZda vi5e on:itr koji su iS,li oko polrurkruga unuira5njih
pilona'i koji ,sru,u ordnosu is nj,irna, obllilkovali craj prazni hodnik ,Sto se
dizao sve 'do summa car)ecL.Iskapanja koja ierno kasnije izvrsiti dat ie
bez s,umnje barem ,tomdlje i rne5to 'rnaio nadgrada svih pilwra rkoji ,ne-
doistajm. Tada 6e biti lako otkrirti male rstepernice,koje vode ,do vomito-
rija i pojedri,nih 'kunea gleda,liSta. Dvadeset idva grilastra rs pripojenim
koncentridnirm zidom porvezani s 'prvim, €otovo potpunro utvrdenirn polu-
knrrgom, jedn'ostarnro sru gratleni, na rimski naii,n, bez ilkakve rgrandioz-
norsti. A rslidno,je i s dnrgim zidorvirna koj,i povezuj,u prui s rdrugirn veiim
dijelorm, o'tkrrivenirn rpolukrru,gom. Oni se, rnectutim, vide jednrostavulo
izdignuti na mjestu gdje se povezujru s krivinam,a. I njihov nas.tav,ak bi

195
bio potpurno rodkniven da je iu'tu svr,tlu bi,lo dovoljrno rsredstava iti da sarrt
Zelio vi5e od znatrstvenog pristupa ,samo rda ogolim jedan ili ,dva pilona
ili najviSe noki dio kunea. Ali tko bi ,tada tprep:oznao spornernik?
Iz unutra5njositi drugorg pol,rikrrr;rga diie,se pri,lidan broj koncentrid-
nih zi'dova koji,se proteZu do porsljednjEg pdlukruga i [<oji su pod,rZavali
kaveu sastavljenu od vi5e red'ova oko'rnito pordijeljenih stepenicama Sto
su nruZno dijelile Stkolj,kru kavee u isto tolilko lsu,nea. Promjer pol,urkruga
odredujrn fu'a ulaza koji rsu vjerrojafino vodirl'i u onkestrnr u ,srediStu teafira.
Onaj ,nadesrnropotpuino je otkrriven do pfiodnika i pokazuje osam sitopa u
,nadgradu. Po tome i po tinjerrici S'to se vidi ,da je narnos na vanjskoj
krivi,ni vidno uzdignut iznad rnajvi5e ,6odke srednjiftr otkrivenih dijetrova
larko ,s,emo,Ze zaiklj'uditi r5itojo5 preostaje .da se otkrije i kakav rez,ultat
treba odekivati.
Srudedipo analogijama ostataka rnn:ogih rirndkih teatara koji se virde
u Arlesu, Nerisu, Frejusu, Vaisonu, Mandeureu, Lilldbonneu u Francuskoj
i Herrlkrulalnurmm u Italiji, idini se 'da rse,rnoZersasirgunno5lu,kaz,ati da ,ie se
da'ljnjim iska,parnjima lako ortkni,ti, a v& se i nas,luiuje p,o rnerkiimindici-
Jarna, i ors'tal'irdijelcrvi kaaali5ta - rdakile orkestra, zird pozornice,'rmrre
niSe, qrroscenij, tkraljevska i gostinska vrata, prostorija za glrurnce i naj-
zad vanjski portilkat )koji s vi'Se rili ,rnanje ,dokonaoije zatvara stnaZnji
dio scene. Lijepi ostaci velilrih zdwla ru dkolici i jodna d,ralesna ko,mi-
ina maska ,od mrarnora, inatlena na du:nr qpomemltog ulaza, navode rne
da poverujem kako je rkazali5te ru Saloni bido 'lijepo arhitektonski u,kra-
Seno.
Dalde u pogledu rje$enja tog nov,og arheo'lo$kog p,roblenna ru Satronri
iasit m,i je iznijeti si,gurrno. I,zrijet ,iu i nep,oanato dim d.ob'ijerm ,sred-
S[V?,r
Pridodajem ovdje jednm vrlo lijepu opasku rnog pobtovanog prijate-
lja dr. Ka.nidlera ,u vezi ,s poloZajem kavee ,1619objekta. Anti|ki teatri
koji bijahu otkriveni smjeitali su se tako da im kavea bude okrenuta
prema. sjeveru, i to s pravom, ier da bijaie okrenuta premq" iugu, utiecaj
sunct na Skoljku stvarao bi takltu temperaturu da se ljeti ne bi maglo
izdriati. To pravilo je vodii pri traienju antitkih teatara. Tako je bilo u
Trstu, jednako u Puli u kojoj je lelja da se ima zdanje koje neie biti
pr'eviie toplo ljeti dovelo je do toga da se drugo kazaliite smiesti na.
prikladnijemu mjestu i izgledu, |to bijaie iednostavno podigavii ga na
padini istog brijega, ali Trrema luci, radije .nego prem& gradskim zidi-
namq kao ito bijaie i s amfiteatrom. U Poreiu je zapaieno suprotno,
jer je kavea okrenuta upravo prema jugu, a tako je smje|ten uprwo
i salanitanski teatar. To bi moglo upudivati na to da ta kazali|ta bijahu
predvidena za upotrebu zimi, a to ie joi vjerojatnije u sluiaju. Salone
jer je zbog astronomskog i lokalnog pololaja ljeti veoma teiko sjediti
na mjestu 6iji oblik povedavo i zadriava toplinu.a
Tekao je 9. kolovoz kad je zapodelo snimanje p'lana ,otkrivenog kaza-
li$ta, ,a vei sam bio gotovo irsrtrrodiordob,ijena ,sredstva. Vidjw5ri da brih
m,ogao - dko nupotrijdbim ono malo Sto ,mi je jo5 ,ostal,o na daXjnje ot-
krivanje teatra - ,posve odistiti pondki pilon ili koncentridrnu trarls;ver-

t96
 zalu kCIja povezuje ikrivrine, pffrxislih da nabfurim rneku rsondqrna ,gnoblju
ofikrivenomr detrdeset_osme,ibliru killdopskorgzirda. r rbezo&lijevafrja, rra-
koir 9to sam uju,tro 10.rko-louozazarpdceo,iskopavanja, uvedei isto'g dana
vei je bio otkniven..gybisni prostor s jednirn sarkofagom od bijeloga
kamena, ukrasen, all bez. nattrrisa, vei ranije opfljadlcarr-.Nastavitr- irski-
panja jrorSdva rdana,,tako da sarn posljedrnjeg daneate ,sezone,f,zviuikavsi
p,ronadlenespomeurike i db,rativsi pafrrjm na iskopani dio, prebaoio zem-
lju rna_prvotnormjesto.-lrlatome mijestu nai$ao,sam na rani;" spomenuti
sattkoifag,jednrnrrurnrukoja je sadrdavalla vr[o l,ijelpu kristilnm \taz:u za
pepeo pokojnika i jednru patenu, 'takotter od kristala, orbje od,lidno o6u-
'v_an_e., sest nradrgrobulitr,sporneniika,6ije iu rnatpise
le donijeti kasnije.
je dobro prirsjetiti 6e ina qno $to sam vei,rekio, d.a su svi nad,gro,u-
$aju
ni spomerrici koji su bili nad zem'ljorn, il<aors,torsu ,safikofaai s ma"tvim
tijelom, o'ptj,a,6kanii naz'bifeni na ovaj ,i,li onaj nadin, a najvise na slabi-
jirn stranama po.klop,ca.Na istocne rnjestu rgdje sruurne s pegrelom,urglav-
nom zatvorene zeljezni,rn kurkama 'i pohrarriene pod zemlSorn, orstalE s,u
nediffflrte.
,su ,nove grredrnete Muze-
- _Iskapanja tijekom detrrdeset osme donijela
ju, koji je Eve vi6e narastao"
skupio ,sarn osam cijglih i Sest razbijerrrih rratpisa, od kojih ,siu neki
blli nzird'arni ru detvrtu ,kulu ura sjeveroistoku a oreki otkriveni na erob-
liju. Najvainiji od prvih je s'ljedeci:

IMP. CAES. M. AVRE[,,

^'*ry,TTffi#fii,H:
,,,
VEXILL{ATIONES. LBG.II. PtrAE
ET.III. coI\icoRDIAE. PED cc
SVB CVR"A.p. AELI. .AMyNTIANTI
3. FRVMENT.ARI. LEG. il.EG. II. TRAIAN.
Natpis navodi hram rkoji u salonri ibijase podignrurt ru dast iboZice
Konkor:dije.
To nije pnvi sludaj d.a,nat-pis'daje nov,u graGluza povijavt i topogra-
fijtr torg_raznrBenog sredi5ta. eetiri fnargrnentacarski,h na@isa, ,uziainih
u zvoniik spil'irtskekatedrale, upoznali su nas s ,$lawlim cestama koje su
otvorili Aurgust i riberije.s Dva cipru:sanadrgrobnogrspomen'ikac. Enrilija
Ingenua, ,osim jedne nove 'latinske rijedi, spominju Via Munita,6 po
nep,otlrunomor,atpisu,SALVIS DDNNTHEOD itd. ,saznajerlo vrijeme iz-
vedb,e cjelovitih restauraoijskih radova n:a u,tv,rrd.ama.? jedan ritpi" nu
kamen'u spomfurje aru ftrorsveienruJupdrta:ru ,s vdlijkom wedanosiu,s nerki
drn:rgikoji sam odrrio navod,i posveierr,i portikat kra,rjtr,b,orgova,i boian-
skorn K'larudijnr.e A po ,na@isirnaiz naseg Muaeja saanajerno ,da su u
Saloni polstojali cirprusii are poSveieni Srunou,Veneni, Kibedi, F,Skrr.llapr.r,
bogovima siu:ije, Fortuni Spasiteljici i Prijapu te rnrnogi dnlgi geograf-
ski, povijesmi, kronolo5ki i ,topografski podaoi.

1,97
 Kod skidanja onog vainog'natpisa iz kule, gdje je ibio ru'potrijebljen
kao gradevni materijal, otkriven je jedam drugi,'nadgnob'n'i,koji je bio
ispod. Taj glasi:
DM.
L. BAEBILIVS. EVRYAL.
ET. VALERI,A. LAIS. VIVI. FEC.
SIBI. ET. LIBERTIS. LIBERTA.
BVSQVE. SVIS. ET. AMICO
STATIO. CRESCENTI.
ADITVM. AD SEPVL.
CRVM. ET. VNAM. DIO ... .

Sljedeii natp,is iz,gleda mrnogo vaZrn'iji za povijes't Salorne:

D.M.
THAVMASTO
AVG. CONMIN
TARIESIA.VRARI
ARVMDELMATARVM (ATA u vezi)
FELICISSIMVSDIS
PESATOR TITV
LVM. P,

Iz njerga ,doznaje,rno da je ru Saloni rpostojao jeda,n uned za_dahL4_tin.

ske rurlt'rik-e zlata.io sazo'ta"tjeje neobidno vaLno6proudavanje'geograf-
'je
tLifr i nudiGkih 'uvjeta na5e provincije ,u rimstko vrijeme i nave'lo nas
da,ursruglasimonekarazmis'ljanja o dinjenioi [<o1jana pwi rpo'gledizgle'daju
neusuglasiva. To su dinjenica da je Dalmacija,' rimsko doba zaista po'
sjedov-ala zlatne m-ldnike, te ,geoloSko saznanje o nemogui,rlosti kakvo
ie danas imam,o w; metallum IJlpium delmaticum, koje iipak ne bijase
Ltuto. tui i,sti natp'is irmorsi svjetlo i u fiflolo,giju jer dajg ry-v9 zna'denje
dieti commentariinsis. Ona sada znadi mrrogo vi5e ord biljeZ'nika, pisara
i iamnidara. Dr. Kand,ler ig l' Istria visno,otkriva vainosrt tog na!'pisa,
a ja s,a,miskoristio tu'pnigod,u da bih govorio o zlatnim rrudnicima Dal-
macije i dalmatin'skom metalu'ro
Drugi natpis na vojrnidkom cirpus'u navodi 'dvadeset potn legiju Ulpia
Victrix. T'aj nitrpirs rn'oZe poslruiiti todnijem di'tainju ,mno,gih natp,isa m En-
gles'koj.
M. VERATIO
SEVERINO
DEFVNCTO. AN. V.
M. VERATIVS
SEVERVS. VET. LEG.
XXV. LP. VIC. ET
LICINIA. VIVI.
POSVERVNT.
FIL. SVO. ET. SIBI

198
 Cipus je visok 3', 9"; rnapirijedd.irok l, l!.,,, a na hodnrirn stranama
l' , 5". I on je bio uztdemtu spom.enrnrrtu
kulru.
Slijedeci natpis je jo5 trvijdk .r.rzirdannaopako u ,istu ku,tru.
DA{.
C. SABINIO
NICIATI. E.Q,
EX. S|INC. HrO
MINIVERECV
N,DISSIMO. ST. P.
XXV. F'L. TERTIA
COIVGI. IN@N
PARABIL.I. CWI.
QVO. VIXIT
ANN. XXV,
B.M.
Donosim i druge vei priilcupljettezaMuzej.
D.M.
VAR. B{A,
RiBATRE
A.FIL.FRI
0v1A.M
E. iP. ,F.

VARIA
MAXI
[vla

DriVI.
ANTONIA
PRIMITIVA
ET.,A,NTONIA
EVTVCHI,A
ET. P. ANTON,IO
RESTITWO B.M.
POSVERVNT.

D.M.
VALER.IA,E. CLE
ME.NTINAE. DEF'
AN,N. XXII. M. III
CINCIA. IIISTRI
CA. FILIAE. PIEN
T.ISSIMAE

199
 Ovd Valerij'i p'rirpadaposuda s pqpelom i patera, koji sr pnenesen'i
u Muzej. Pridodajem naj,znadajmije'fragmerrte:
ANOS
XXX. . C. NEMMIVS
HHERAX. OPT,IO
FRATRI. BENE
MERENT'I. P.

oYooc....
KOAAHA....
NAYKY....
>v)....

D"t\il.
I T , O I E .C O . . .
.... oDA....

II
PVIPI

Nisam prilaupio fiurogo no{rca. Medut'irn,'treba prienati da s obziro'm

na ,kvalitetu prrovedenih iskapanja pravo je dr:do ,5to sam ih mop6e na-
Sao.
Sarno su detiri od sreb,ra: 'Anto'nin P'ij, R. Vota Publica; Iulia Augu-
sfa, R. Venus Victrix; Iulia Pia Felix Aug. R. ....; lkao posljednji vrlo
vrijedni Ker. Eftuscilla Aug., R. Pulicitia Aug., koji je doibrro 'oduvan
i vrlo wijedan.

200
 Brondanih je ukup'o 69, a rne&r njtma jedan Di,ohlecijan a:leksanr-
drijske korrnice s Jupitrrrm na strainjoj straini; jedna prekrama Julia
Mammea treieg nnodnr;la, R. Venus Victrix; jedaur Arug'ustovog novda,nog
trijnr,mvira; ,6,12Qalijena; tri Komstanr,tina; rdva Konstancija; jedan Teo-
d,ozije, dok ostale treba odis,titi i pro6itati.
Osim toga na5ao sam s'ljedece predmete:
f arctar : izlwani p,rstendii.
Skulptura: velirki sarkofag ,s ukrasima na prednjoj stranri, ali bez
nalpisa; o'sakaieni ,torzo mu5ke figtrre; kornidna rnaslka; ra,zni ,fragrnen-
ti plitkotg fi,guratlrrrog reil,jefa, ,rned'u ,kojima_ jedan prekrasan s b.radatorn
i dcosmato'm rg'laVom te grrtkorn vrllsom ru stilnr antidkih ,kraljeva; jedan
nadgrobni f,i,gura,lni cirlrus.
Bronca: zenstki brors ,s lijepom patinom; rlopatica za .religioznu trpo-
t'rebm; j,edma urdi'ca u obJiku sidra otkrirvena meal'u kostima spomeilutog
sarkofaga; jo5 jedan bro,S s nau5nicarna.
Staklo: jedna prekrasna pogrebna rposr:rda od dirstog krisrta,la visoka
1', 6", prffiijer 1'; I'ijepo izrailena rpatera tkoja je zaMarala o'tvor grosude;
deti,ri posrude za suze.
Mjed: dvije nazl,idite fibrule; jedrra pozlacena i,gitaitd.
Olovo: jedna ma'la zrnija osrednje izradrbe, razbijena.
Slonortai.a: pet droibro oduvanih pisaljlki s okruglom ,glavorn.
Zeljezo: nepoznati ,instnumEnt; prcterxdid u obli,ku obi&rog knr,ga i
nekorliko drugih rrnatrovaZnih komada.
Terakota: jedrna amfo'ra ,s dvostrrukom 'rudkom, veorna dobro odu-
vaLn'ai lijepog ob,lika; jedna parte,ra radena na koliu, vrllo dob,ro o6u-
vana, veieg promjera od jedne stope; tri dirtava vjedna Zi3ka s razlititim
uikrasima i sedam nazbije,nih s :razl,idirtim Zigovima ili znakorv,irna.
Sve natteno tijekorn tri 'mjeseca detnderset devete rnoZe 'se saieti u
sljedeiem:
Sjweroistodni kut antidkog perirnetra otkriveua je i odiiien do te-
melja s va,njske s,trane i unutar kula, a s unr.r,traSnje strane zavisno od
spoja s r'aznirn eile,mentirna utv,rrda: glawra vanjska wata (porta And.etria)
potpruno su,odiddeura i otkrivena do arn'tii,kqg plodnirka m jedrnom od pri-
kljudenih zdanja;,teatar je odlc'riven i odidden u lkavei i vanjskcm hod-
ri podiuknngu; jedan rrovi dio groblja odisden je i otkrivern; pri-
$kg
kupfjeni su do posljednjeg vec narvedeni predmeti.
Kakvi rsu bili rezr.r,l.tati gospodarenja, pdkazat iu brojkama. po pla-
novirna koje su izradili dr. Giuseppe Zen, rinZenjer,i crtad, bio je iskqpan,
osim gomila, i raznovrsni mater."ijal:
na,sjeversi'stoidnom uglu perirne,tna zajedno
s vratirrna kuibid,nih kla,ftera 387",1" 7"
na ,teatru oko 255",
na grobl,jru 35", 2" 6"

677o,4" 1"

201
 Kad iaradunamo da,siu tro5tkovi iskapa,nja svakog kubidnog klaftera
iznorsili 1,20 fo.rinta, a za tranElort 40'karantarna dorbijarno iano's tnoSlkova
za svaki klaf,ter ord 2 forimte, Sto ulcrufir,noiznosi 1354 foninte.
U slpornenute svrhe imao'sam na nas,polaganju 800 f,oninta, od kojih
je trebdlo ,odbiti za naknadu'svih drugitr firoSkova i91. 18. 3. Dalktre 608.
41. 1 fiorint, ukljud.ujuii d.uvanje i zidarske nadove" Postigao sam rezul-
tate vrijedne 1545. 18. 3 forirnte.
eini rni se da bih bio neza,trvalan kad 'se ne bifrr s izrazima velike
zahvalrnosti sjetio dr. Josipa Zena i gospode Jaftrova Kurira i Vicka Bo-
barna, koj,i su s istinskorm brigom i bez ikalloe najlrnade izrad'ili ,plarnove
sverga Sto bija5e istkopano 4r tome peniodu.ll Kad ;b,i barsm moji nejaki
narpori dobili po'tporu ponekog razumno,g ditatelja!

Bilie|ke

1 Ministarstvo javnog obrazovanja pridoda,lo rrr-i je osam stotina forinta

u oZujku 1849.onim osam stotina koje 'mi je doznadila velikod,uSno Akade-
rnija Znanosti'u Bedu. S doznakom Ministarstva (onu Akademije upotrijebit
iu 1850)radio sam od 4. oZujka do 14, kolovoza. Znanstveni izvje5taj radova
u ta tri rnjeseca trytrtlh u zna,k priznanja British Archaeo\oglcal Association
u London koja me je 1847.sa zadovolj,stvom upisala ,medu ,svoje poiasne tla-
nove.
2 Prvi natrpis donijet iu kasnije. Drugi se dita:

. IANAM. VI. CON

F L . P R I M I T I V O S .M . . . . .
... IVS. AGRIVS. LIBERALIS
PONPON. LVPIO. OBVLTRON. NICIA
3 L' Istriabr. 41,1849;Pismo Giwarudju Carrari.
a L' Istria br. 41, 1849.Pismo konzer,tatoru pulskih starina Giovanniiu
Carrari.
s 'Zaccaria,Marrnora Salonitana, str. 20 i d.
6 Furlanetto u dodatku Lexicon totius Latinitatis pod pojmom bathrunz
i na str. 417 Antiche Lapidi Patapine- Trajalo je pribliZno dvije godine dok
sam ta clva natpisa dobio od vlasnika. On je vi5e volio da ostanu neza'paLeni
na njegovu polj;u nego da ih ustup,i Mtrzej,u,a meni je drago imati ih na sigur-
nom'riMuzejtr". Arn?th u svojini Reise-Bemerkunp,endio im je faksimil ru
litosrafiii.
-z
usp. Eta de' prismiuTopografia.
E L. Elije Cvdr po drugi-prit i t. Ceti.leBalbin Virulije Pii bijahu kon-
zuli 137.gociinc.Farlati, svez-akl,De urbe SitLona.
I Evo ga:
I.O.M. ET
DIVO CLAVDIO CAESAR
AVG GERMAN TRIB POT XIIII
P. ANTEIVS P. ANTEI SYNTROPHI L.
HERMA IIIIII VIR ET AVG
PORTICVM V.S.L.M. LOC. ACCEPT. D.D.

202
 10Pismo dr. Pietra Kandlera konzerpatoru pulskih starina s.ospodinu Gio-
vanniiu carcari. 7 Pisttlo F. carrqre dr. Pietri Kandl.eru, uprdviietju tri6an-
skog muzeia starina. A Istriabr. 46, 1849.
11osam tabrla bilo j.e dq$ano opiem,izvjeStaju: r) Zaw.serni sjeveroistodni
&ut perimetra;- II) _N-adgratleistog sa s_j_weirre-strahe;III) Isti lcut prema
lS!1ijgy" sniorlku;--IV) Porta_Andetfia; -V Porta Caesirea;'yI) plan tieatra;
VII) O5teieni mu5ki torzo; VIII) KomriCrrarnaska i fragmsnl'1s1jefa.

(S talijanskog prevela Maja Cambi)

203
 HEINZ KAHLER

POR.TA CAESAREA U SALONI

(Vjesnik za arheologiju i historiju dalrnatinsku 51,
1930-34, str. 1_47)

Francesco Carrara otkopao je Jg46_.go4i_ne portg._gpesu taaa,

auU
-u , d o k ih
nije don Frane Eu,tii 1906.konadno otkrio. pruo,m .""ril r,*schun_
gen irn salona Geraberje dao sv,oj snimak 'i potir.,sa;
rur.o"rt uL"ije vra-
j9-',* aqU"l"rir"i. nlosao
11i,T"ln^l:.:1?L11i:
donijet'i
Llu'rJer'r odl,udujruie,aofazE f"'="1'qfrtJkgrtke
o{o'lucuJ{.rce,d.Ol(aze.vec je E. Reisch u predgovontr "ii"
torg
sveska naglasio dabi Porta caesarea morala b,i'ti p,ino,vio ispltu*u ,irprvog
,tirne
je r-r,mnogome_oglamigio vri'jednost Ge,rbero,viht"r"i"i"-:.Ii.
je w strena Bulicina2 prigo,uorio Gerrberrorru w"igurra
prijedlogu ,bko"r,trr,kIi1",,
kao.i rrjegovoj datacij'i, i upoaorio da je kod porto io"rorea pronaderni
ka-nit9l,sto ga je Geriberupotnijerbio u,nadgracr'' vrata, oraj"ani5ea p"ue
ngtovigg 1. st. pnije n.e. Frothinghama jedfrao da su viaia iu u*g,.r"ro"-
skog doba na temelju sarnovoljne i krive nadopune ,rutpiru, ei3"
je fragmernrtep,urlii,p,ronasaopriilikorn iskapanja.sNeaavno"ie
"arrt"g danski ar_
hitdkt 'i istrazivad Dyggve prihvatio Gerrbero,v,u dataciiu ,iz istitlrazlo_
ga.o

u vezr s vedim rad,om o riplkirrn gradskim vratirna prvog stoljeia is-

pitao sam srpomeniktijekorn &rzeg boravka,u splitu. zu,rr"ui3r3,rei
to*"
Sto mi je di,rektor &Iuzeja gos,p.M. Abramii pri3ututlst i iziiao trsusret,
Tggao sam juino od v'ratd poduzeti rnanja is;kapinja koja su iznijera na
vidjelo bitne rnomente za datiran je porta caesarba,,iprili'icom tolili se po-
kazao i jedan zdenac.

205
ma izmealu isito'dnih zidina i div'ljeg pototka Kap'lj,Lrd,na putu prerma am-
fiteatru. Dijelovi zapadrrih ndyna bi{i str konabno pronacleni 1932. go-
dine jnr*ro,od ku;le b,r. 23.8Vec narqie bio ie ov4i. na ruutra
grad:skih zldina yreiiy.-iedan istak izrg{gssd.v--d-l]b$J;y35lga"tAfubiloko-

O grad'fteljs,t\ru ovog grada danas znarno dosta malo. .Ieatrgif*Sto se

nalua na iqreui3g svoje ishodiSterurpodet\*.q*gp_S:elieS+_E
S: fjgqt'
no od njefla-ffid'io je Dygwe. o@J bi IspldIIIo
,seiskaoanie na tome rnlestu,
se iskap"anje rniesbu, 5er tro6a lruzrtr I'oFum $taroga grada,
ier tu tr6ffiiti-TbFdfr-staro'ga glada'
iral#. valja
Katkve naiarze
Kalkve odekivati'po{kazu:ie--Fffi6h6lffi sli6k-,i-ffiiTil s-6ikov-
val i a odekivati'po{kazuje
skirm glavama, llr,oji je bio barem 0,80 rrn vrisok, Sto znadi, dalkle, da je
pripadao,nekoj gradwini koja je bila priilift:o visolka a valja je datirati
j oSu p,ryu+orlsrdau e. (lab.-IY-.jI-
p5rog_g!9]j999p1ii-e_q

,oru ":t:t]imffi
gdje cesta koja tede od zapada prema is'torlsuprorbija pojas gradsfl<ih zidi-
na. Istotno od vratQ-p,,rgs,fire*qg-.plgqgj*$e-&eie-ie-nas$!9t-lije pr-
jtoljffi; cestama 31bGi"vcd'irle prema obal'ni'rnnaseljima i
"rc
gradovima.
NaiStafU9-.g5a,Qqkezidine najholje_sru se saduvale desno i-!|jgvqSrl.
P o4a c aesar eo TilisTil;ffi*affi:-"Silid'niifiova vijenca iZnlisi*danas
3,7T=;8O8. ffisu birle sazidane tako da su bile podi"gnute 'dvije obloge
izradene od veliikih pravokutnih b'lokova a prostor meclu njinna ispunjen
je rrnan'jim kamenjern rs matrtenom. Vanjska oblorga (tab. V, 1), 'dobe,la je
L,20 tn i sastoji se od pravdkurtnih, gru'bih, pr,avil,no obl'i,kovanih bLokova
s vanjsfke strane i manjih na uatrtra5njoj strani, koji s,r.rbirli povezarni
malter,om. Vodorarnr:o je polaganje ,blokova bitno .poStovano, rneflutim
mijenja se viisina pojedinqg kamenja, jednalko kao i'dnriina. Razlitku u
v,isini blokova iajednadavaju plitke p,lode. Vanjska strana unrutra5nje
obil,oge (tab. V, 2) debl,jine 0,90 m'sastoji se ord manjeg prir'udnog kame-
nja izmjenidne vi,s,ine. Vodor'avne fiurge rijelko tel<u 'na veioj duZini.
Materijal za zidanje potjede s oblidnjeg brda Morsor. To je lako lom'
ljivi tal,oini.-kamen koji se u dijaldktu naziva rnod,rac. U Z'buci juZno o'd
Porta Caesorea nalaze se - na mjestru gdje se sama je,zgra zi'da m'ogla
ispitati, brud,uii da je preko dijela sjoverrro od vrata vodio put - osfun
ulomaka kamenja takotler i krovni crijopo'vi i posrude od iute i cnrene
gline. Nedorstaj,u,,mectutim, tragovi cig,la.
Porta 'Qg9;qeq--(eL. 12) su Cryd$keg4e*9-gi-ploilaza, oko 8,5 ,rn
Siroik-irpnqp'Lnst'u is'totnrim zi'dinama diji se sjevenni i j,uZnri,krak ovdje sru-
dara pod tr-pim kutem. Na vaqiskqi-stranlvrata om'ectuiu dvfj9-,ospero-
kptne kmle. U tlocrtnome po$ledu razlikujiu se d,Va dljgl'4 Ylagl35Joini,
6iitb:Tjfriplaciiskog-eg{<tera i zapadni dio, biliZi gradm, koji je izme-
au ostatii['s,tuiio i da se*g#lp--sqs-tg-5:re$acr-akreduxf-*orba dijerla od-
vojena ur, *.@.o,storom Sirine 1,80 m.--SEliElilrolaz s,l,uZio je za
kglgll plomet, dok su ,o,bq_porrttlS-.p-f_
hr?" -b_"1.:1*i::j?l-3*p-jg_'e.i-

206
 ! o'"
"rii
lri".i;
',1"."'ot-oL-[
::'q^i:ot.;
! e ^ w - - q a

q',!l:iffi
n o .

lr

F:
r
q)
\
q)

j
a
v

247

&!gEIIGA BI.IFJTYA
 Na istodno,m dijelu S,to je nastao na vanjskoj strani, okrernutcvme
pred,gracl'u, postoje piloni s o,bje s,trane prolaza, izracleni o'd zi'd'nih blo-
kova-, 2,60 m d,llboki i oko 1,20 .m Sir'oki, 'koj'i se na prednjoj strarni na-
stavljaju u 0,42 m Siroki i 1,30 m d,ugi jezik pok;raj pos'tranih pto.laza.
Materijal je takoiler modrac. eelo tih jezidaika i ,lice zidova koji stoje
wzdui postranifrr prolaza prema gradsn.r-m zi'dru izratle,no je od bradkog
kanneni. Debljirra te obloge morajla je .,izrositi, prqna o,iu:varnim ostaci-
rna i tragwima rna za5,titnirn plodama temelja, oko 0,45-0,50 rn, tako
da su postrami pnolazi o'rigina,l.no leZali u 1,80 m istaknutim krilima
pozut rrzatita. Vanjska strrana rsrerdnjeg dijela vratd orstala ,su, naprotiv,
neoblodena. Ob,loZne plode temelja methlsobno siu povezane ispo'd zidanitt
jezidaka. Medutim, da li su strarn€ ovih jezidaka okrernute prema sred,i$-
njem prolazu bile pokrivene tanlkim pftodama, ne moie rse zakljruditi pre-
rna ti'm istacima, a to nije vjerojatrno budl.rii da se na o;blodnim plo'danna
ne nalaze niti tragovi polaganja niti rUpe za klirnove ,u zidu. Ob,Ioga na
deltr vanjskog lica zidova uvukila se izmed,u njih i ziitra rknrld'te irrna na
prekidru r>nltor< S,irok 0,40--0,50 m i 0,20-0,30 rn dubok (s'1. 13).
Sredi,snji ,prolaz je Sirok 3,51 m. On je rnoigao biti zatvoTen ,reSet-
kom za spu5tanje 6iji s,u Zlijebovi za votlernje oduvani na oiba pi'lona. Po-
strani prolaai Sirine 1,61-]",20 m morgli s,u bi,ti, naprotiv, zatvoreni -
samo u sfu-ldajtrnm2de - drvenirrn vratima, S,to bi se po'stavljala izm,eilu
OblOge od vapne'nca. Na saduvanirn pragovima nema nt'pa za Sarke vrata
koje bi up'uiivale da je zartrrararnje vrata tpostranih prolaza bi'lo u,retleno
za starln'o. Tragovi le,Ze izmettu ploda sada izg'r.rib'ljene oblorge od vapnenca
dela zidova i takoder su od vapnenca. Na njinrra 1senala,zi 0,04 rrn visoki
rrubinik. Osrtaci polrustupova ili tridetwtins,kih st'upova, koji su prilikom
iskapanja 1906. pronadeni istodno od vrata (,usp. triatal. A), nirsu ,rnogli
stog-a, kako se pretporstavljalo, pripadati rasi'lanie,njm dela zidova pokraj
p,osta,nih prolaz,a, jer je za'txa,ranje prolaza zatvorom rporp,ultvrata, Sto ga
traii nr],bnik na lp,ragu, moglo u nm;Zdi biti postalrljeno samo ako su zi-
clovi okorniti i rav,ni, a ne ako postoje polustuporvi. Oblogtr prode,lja,
Stovi5e, treba traZiti i medu pravofi<utno orb'lilkovanim b'lorkovima. Medu
njima upada u odi jedan 0,73 rn vi'soki blork (0,42 x 0,43 m) s ostacima
piitldno plitkog, 0,2I m Sirokog ugaqnoig pilas,tra, koji je, bez smrnnje,
bi,o nrpotri j eblj ernpri'likom ob lagan j a fizalita.
Kako rp,okazujruna,lazi, donji tkat 'istodne fasade sasrtojao se od sre-
di5njeg dije,la namijenjena kolskorn saob'raiaj,u koj'i flanki'raju is'taci
pop,ut r:u,alita kr.oz koje su prov,udeni postrani grrolazi.
Samo na istoku zapadrnog di,jela gradevi,ne oh'loga postra,nih ptdlaza
IeZi u istome potezu s istodni'm dijelom. Naprotiv, ona je 'uvudena na
potezu,o,d 3,00 rm od isto6nog dijela za oko 0,07 m,'tako da se postra,ni
prolazi pov,eiavaju od 1,16-'1,,20 na 1,30-1,34 m. Isto tako raste isirina
srednjeig pnolaza na zapadnom dijelu za 0,44 m' Samo jedan kornad po-
put pi'Iasrtra debljine 0,22 rn i Sirine 0,78-0,80 m podru'daT:ase s kutern
pnedrnjeg ko,lLskogpralaza. dli ti komadi ne leZe kao n'eposredni nas,tavci
istodnog dijela gradwine na istodne zavr'setke zapadnih pi,lona, nsgo su
grd,urb'ljeni0,40-0,43, ,tako da je nj'ihova uZa straina, okrsnluta prema gra-

208
 ll' I
It L
ll- t $
.at
v
o
,N

x
'l-l'r. 14
ltl.. .u
!)

lrri g
F{
lrltt
"Il'1
lrr ll
iiq)
IJ
!.1-..r--' q)
.!
i s
i.-z"l'f'
il t r'
Irlll
{,'':'-i I f.;
l :

-.i
U)

209
du, leZada na istoj ko,ti sa spormenutom uvlakom u pos.tarnim prolazi,ma.
Kao i na istodn'om dijelu gratlevi'ne i fiu,sru dela zirdova i pilona,obloZena
kt'aderima od vapnenca. Zajedno s tom oblogom zapadni dio graile-
vine bio je d'Lribork3,95--4,00 m.
trstodni i zapad,ni dio graitrevine,bii,i su izradeni u jerdnom graditelj-
skom potezu. Vanjska ilica zidova u sporednim ,prolazirna ne pokaauju
rez iz kojerga ;bi se zalkljudilo da jedan dio prethodi ,dnurgome.Piloni su
saduvani sarmo do visine od oko 2,5 m, bolje ,na isrtod,no'mrneg,ona za-
padno'm dijeliu. Naprotiv, urnutra5nji zidcyvi dosiZu da,nas viisinm i ,od
5,30 m. Postrani prolazi sru 'u ditavoj duZini poplodani velikim plodama
koje se poveztrju ispod pilona i mnLrtra5njih zidova (lice vrat6, ,op. mred.).
Nasruprot torrne plo,6nitk sredi5njeg prolaza koji leZi 0,16 m iznad posrtra-
nih pro,laza ne povezuje se pod pi{onima zbog torga Sto su se od vre-
mena do vremena morale zamijenjivati plode (sl. 14). Kao i na istodrnorn
dijelnr g,railevi,ne pred postrranim p'rOlazima let,Zepragovi visorki 0,30 m
tako .da i na zapadu sjevemri po,strani p,rolaa zavr5ava 0,30 m visokom
stepenicorm, jer je plo,t'nik p,red prolazom oko 0,30 irn vi'Sii. Iz j,uZnih
vrata silazi se, napro,tiv, za jgdrw s,tep,enicu nile za 0,30 m na porplodanje
uli,ce pred vratima. Na vratima je, ddk'le, razlika ,tr visini od oko 0,60 m
ord plodnlka sjwerno do ,u'lice ,na juZnoj strani kojru nrvjetruje nagib h,r.i-
dinast,og terena"
J,uZna pol,ovica zapadnog dijela graclevirne, ,u kojoj je danas uni$ten
plodinik ko,lskog p,ro'laza bila je do rtemetja o'diSiena. Zid Sirine 1,55 ,rn,
f)ovezarn malterom koji je bio obiioZen malim nepravilnim kvadratnim
blotkovima, leZi ko,so ispod zapad,nog pilona precl dijom obtrogorn od
vapnenca iskade za oko 0,50 m. Cjeldknrpna gradevi,na je i,mala, uradu-
navdi ob'logu od vapnenadkih b,lokova karmena, dtlbi,nu od 10,40 do 10,50
m, dok je gradski zid debljine samo 3,70 m. Vrata lele, kao Sto je vei
redeno, pod tupim kuterm prema zidinama. iPrema ,tome, kako traZi sje-
ve,rni kra/k gradskih zidina, one bi ,se spoji,le pribliZno na straZnjoj stra-
ni is,todno'g rdijela v,l"ata. P'rodnja strana juinorg kraka, naprorti'r/, teii go-
lovo 1 m dalje na is,tok. T'u nepravi'l,nost 'u tlocrtll izjednadu,j,u oktogo-
nalne rku'le tkoje su porsrtavljene u ,kutu izmetlu gradrskih zidina i vrata.
Njihov o'smerokut nije kao kod Dioklecijanove palade jed,norn stranom
oslonjen na gradrske zidirne, tako da zidi'ne i ta strana k'u,le tvo,re meitu-
sob'no jedims.tvo, nego se dodiruju jedrni,m vrhoim. Sjeverna ku,la je pri-
ljubljena a da nije povezana ua grads,ke zirdine ,pravac koj,irtr rse m,o,Ze
sli,jediti tirk do prerd zird,ovebodnih tprolaza. Spoj gradskih krula i zirdina
os,tvaren je ,na ,taj nadirn 5to je kut izmectu o,vih i sjeverne ,strane ,loule,
koja je okrenuta zidirnama, zatvoren kvadenima sto su organrski
povezani sarno'sa zidovima kule ali ne"/elirkim
,i zidinama. Kut izmeilu objajuZne
strane osmerokuta prema zidinama kao i one same rsu ispunjeni ,malte-
rom, tvoreii jedinstvo rsa straZnjim zittem rsjevernog zida vratd. B,urluii
da gradske zidine juZno od vrata leie gotovo 1 ,m prema istoku, ovdje
kula pr'obija rsasvojom zapadnom ivicom vanjski om'otai prednje strane
graclskih zirdina. To€na zatpdianja na ovorne mjeslu nisru moguia jer je
ugradnja dirstri;brutivnog bazerna vodovoda razn:rtla gornji dio grad:srkih
zidina (usp. str. 219).

210
 OJ
t{

e
::

o
>ah

o
,j<
(t

a)

q)

rf

q)

a
o

2tt
 Iako je vanjska obloga zldova lau,lena mjestu gdje su se oni .morali
sudariti s postrarnim zidoivima vrata probijerna 'u Sirirni od oko 0,50 m,
jer se ovdje o,b,logaod vapnerrca organsilti povwiva'la, irpak proizlazi na
temelju is,to,gkaralktera.zirdova od sitnorg karnenja i lnaltera, jednakosti
zidsva od kvadera u zidovima vrata i ku,la da .su vrata i k'ule nastali
zajedno. Urpravo polukruZrni temelj rk'ule koji je otkriven djelimi6no
pred sjevernim prolaaom zadire ru ternel,j vrata. Na njemru leZi takoder
i plodnirk prostora istodno od vrata (dko 0,10 m vi5i od poda'postranog
prolaza). Ziidovi od kvadera ku'la i vrata od istog su materijala tkao i
gradske zidine, ali je kamenje z,natno rrnanje i mnogo briZljivije slagarno.
Njihova vanjska povrSina djelruje glaile. Oni su neclusorbno povezani
tarnkim slojem vapnqrog maltera. Visina se'poje'dirnih re'dova kamenja
mijenja, ali vodoravne fuge teku neprekinuto. Takosu vrata i ku'le jasno
razdvojene od gradskih zidilna s koijima ne ,sboje ni u kakvoj gradite,lj-
skoj vezi. V.rata se pokaztrju kao naknad,ni dodatak. Ugradba je uslije-
dila ,na taj na'dirn Sto ,su oba kraja starijih gradskih zirdina po,prednim
zidovi,m,a zatvorsna i oni istodobrno obraauju g:,ostrane zidove vrata. Deb-
ljina tih zirdova,m'ode se jo5 urtvnditi, ona iznosi sjeverrno ,ordvrata 0,72 m,
juZ,no 0,81 m. U pred,nje,m ktrtu, izmedu tih zirdova i gracls,kih vrata,
postavljene su kule.
Za vrijem,e istraZiva,nja 1906. godine pronaden je j'uZnije od vrata
poprilidan bnoj arhitekrtorxskih fragmenata i,ulomaka jednog natpisa. Ra-
di se o sljedeii'rn fralgmgrrtkna:
A) Jst$agrnenatastupova promj era prirbl'i,Zno 0,36 m. Metlu nj ima :
A 1 je gonnji-do-tFtretvnTi?i6Rrry;T,upa s prirkljudkom na zid. Saduvani
su orstaci pelnaest kanelura. Gomji promjer stq)a je 0,36 m. Sirina zi'd'
nog dijela lijevo od 'stupa je 0,09 m, desno 0,08 m. Visina fragrne'nta je
0,56 'm. Ulomak je gore i dotlje odlomljen. Nepo'sredno iz'nad ilorna na
lijevom zid.nom dijelu na rastdanju od 0,45 rn od gornje ivice kamena
sti5i vani pravokutno nekolitko centimstara. Taj ,!562,ftje morgao slu-
Ziti samo da se u,gaoni blok kao zurb bolje poveZe nalijetuii :rsz zid.
B) fri-kapilgla: B 1 je ugaoni kapitel jednog trodetvrtirnskog s upa
s prikljudkom na-?Icl (tab. IV, 2). Visina 0,36 m, najveia gornja Sirina
0,60 m, donji promjer kapitela 0,36 m. Siri'na plode abakusa je 0,44 m.
Na svakoj strani priljurbne povr5ine stoji joS jedan odsjedalk rkoji odgo-
vara pncmjeru kapitela. Kqpi'tel je sa,iinjen od jednog ,nirskog kalatosa
(visine 0,20 nn) koji je dkmZen vijencem akantusorvih li,stova (0,13 m).
Metl,u njinna izdiLtt se plirlki hnastovi l,istorvi (0,19 rn). Jonrski nastarvak
ima visinu od 0,16 rn.!o Dva dalj,nja kapitela iste forme s'toje kod T'nrsctr-
l,uma i, prema navodima tada5njeg d,uvara Ante Liirca, nakorn ru5enja
zvonika splitrslke katedrale on ih je morao pronijeti ma mazgama u Sa-
lomr zajedno s drrugim sred,njovjekovni,m komadima. B 2. SlraZnja srtra-
na je odl'omljena tako .da ,se ne vidi 'da li je pripadao pol'ustrupru itri tro-
detrrrtirnskom stuipri. Visina je 0,36 m, donji prornjer 0,36 rn, gornja 5i-
ri,na 0,60 m, Sirrina ptrode abakusa 0,44 m. B 3. Gonnji dio karpitela polru-
stupa iste je vrste kao i B'f iB2. V,isina je 0,24 m, Sirina 0,60 m. Ne-
dostaje di,tav vijenac ilistova. Kapitel je ,po drugi put bio upotrijebljen

212
naopako. Na doinjoj je strani, koja je gru/b obraclona zurbatim dlijetom,
flJp'a za klin. Kapirtel B 2 i B 3 morali su prvobitno pripadati porta cae-
sarea, bvduii ,da n'ije vjerojatno da je ru saloni jedinstveni oblik kapi
tela s potprunim slaganjem u materijalu, mjera,ma i izvedbi bio ,upotri-
jebljen u nekoj d,rugoj graclwini.

;----------:
Sl. X5.Porta Caesarea.
Vijenac atike, arhitrav i friz gornjegkata.

c)y a$ltrqry.a-i*f
rize-(tab.
IV,3 i sl. 15, aotjE;. visina ie o,sf m. sad*vlii-,*lA;r-rrg"oni s,poj
0,19 rm dubok i 0,345 m Sirok (,m,jere do,nje ivice arhitrava) i j,edan mamji
ko,mad anhitrava koji se nadovezuje na nj na lijevoj strani. Na prea,!:joj
strani taj spoj ukraiava friz s dvije nasupnoulo postavljene vorltrte, mecl.u
kojima'irzrastaju ietiri lista i jedan cvijet. ,Komad fr'uana lijevoij strani
je ostao gladak a na desnoj se narlazi jednostawra cvijetna daska. Si-
gurno je nalloradno na rrvoj strani qk-lesano jodno udrubljerrje'0,20,x 0,20
m, dije znadenje nije jasno.lr
D) .pncus,ru:$l (sl. 16) saduvan je jedan profil
.
imposta i arhivolta koji sjedi na njornnr.tr,anadluka je komad zida s ista.

213
 t

tatt

qrl

t f,irl
t

Sl. 16. Porta Caesarea.Blok zida prozora.

kom 0,36 m visine i 0,06 m Sirine, na koji se veZe 'dio zida lpored kapi-
tela polustupa i trodetvrti,nskorg s:tupa tipa B. Vi'sirna bloka je 0,715 m,
Sirina 0,47 m. Du,bina bldka bez profila je 0,32 m, visina pro,fi'Ia ,imposta
0,16 rm, Sirina arhivolta 0,155 m. Iz sadruvanogos'tatka rnoZe'se izradtmati
svjetlo luka pribliZno 0,67 m Sirine. Sirina luka b'ila je'prema fragme,ntu
za oko 0,09 m manja nego razmak iz'm'edu okomitih strarnica prozora.
D 2. Vrrlo fragmentirani u'lomak desnog prozorskog bloka s orstacima im-
posta i profila a,rhivolta. Visina je 0,37 m, Sirina 0,21 m.12
E) ViSe blokova vijenca s konzolama (tab. IV,4). Visirna je 0,35 rm.
Forrrme su dane samo 'u grubom profilu bez detalja, sirntaksa je jedno-
stavna.13
F) ViSe ulomaka vije,nca visorkEg 0,305 m, medu njima: F 1 's jednirn
spojnim,u,klimjenjem 0,28 m dubokim, dok se Sirina nije mogla utvrditi
jir le blok veoma o5teie,n (sl. 17, gore desno). Na gornjoj povr5in'i vid-
ilirrisu os,taci jednog ureza. Sirina bldka je 0,72 m, d'ubina 0,615 m. F2
je fragment jednog vijenca na kojemu je na gornjoj povr5irni ugladana
ita.lnaprloha r.ldaljena 0,22,rn od prednje ivice. Na toj povr$irni nalaze
se tragovi lijevanja i ostaci is'kopane rurpe (s'1.lT, gote lijevo)'
G) ViSe ulomaka vijenca visokog 0,20 m d.ija gornja povr5ina nije
ugladana. Izvedrba je slidna lise i rkod F. Sirntaksa je jednostavnija, a
odgovara smanjenoj visini.
H) F,ragmenti natpisa vei su bi{i objavljeni u Bulletino dalmato
1908, 53, al,i sru ,djelomidno krivo proditarni. H 1 sastav'ljen j'e od dva
manja komada, visina 0,55 m, Sirina 0,39 m (sl. 17, gore)' Odruvana's'u'dva
retki od koji'h gornji i'ma visi,nu slova 0,145 m. Visin'u slova donjeg retka
nije moguie utvrditi. Med,utim, zav'rsetak des,ne haste slova V je Siri

214
 ,'.=.{'.i
t\,.!

'
SI 17. Porta Caesarea.Fragment natpisa H 1_3.

od ,silova prvog retlka. Razmak izmedu redajka ,izno,si 0,065 m. Na razma-

ku od 0,08 m od dornjeg retka sadrwan je ostatak valovitog profila koji
je visok 0,088 m. Ploda koja je na nj,ernruleZa,labila je visof,a 0,05
m, sto
se rnoze utvrditi upravo na ulomku profila. Na gornjoj strani nalaze se
tragcrvi utora za k'li'n
1a udaljon'osti od 0,21 m o,d natpiLme povrsi,ne. eit-
ljivi su u gonnjem re,rkr.rRI'D, a ,* donjen'I v. H 2 (it. tz, dolje lijwo).
Sastavljen je od dva manja u,lomka, vi,sok 0,46 m, Sirok 0,6.5,m. Sadu_
vana ,su dva 'rerka koja su udaljena jedan od drugog 0,064. visina gor-
njeg retlka iznosi 0,165 m a donjeg 0,132 m. Na do,njo,j ivici je jectna
-VG,
glatka rezalna povrsi'na. u gornjem reflku rs,u ditljivi a ru donjem
ONTIF, od kojih 'se o i F mo,gu sarmo reikons,trui,rati prema ostacirna.
H 3 je fragm'enit (sl. 17, dolje 'desno) virsine 0,1g5 m, sirine 0,3r m. odu-
vani su ostaci dvaj,u rs6alka razmaknuti 0,064 m. Visi,nu slova u gor"njem
retku nije morguie uwrd,iti, a u donjem oni se mogu mtvnditi prema
orstacirmajedrno,gM. ona iznosi najvise 0,142 m, a ni u kakvom s,l,udaiu
0,165, kao'kod gornjih slova na Fragmerrtu H 2. u gornjean rotku si,gurrno
je slovo S, u donjem pak slova MA. H 4 je mali fragment
visina 0,23 n,

215
Sirina 0,135 m. Sad'uva,niostaci slova O koje je moralo -imati visinm
O,1OS *.'ff 5 je malifragmemtvisine 0,24m, Sirine 0,215m' Ostaci M i O
koje je moral,obiti najvise 0,14m (s'1.17 a).

Sl. 17a.Porta Caesarea.Fragment natpisa H 4-5'

.-) Ory su na vanjskoj- s_tg4nj-u kutevima iz'mectrugradskih 1i$l|r.|*fp::

(urnutraSnioj)leZalt
. stranih zidova vrata, aAjAie kule, na grad'skoj strani
po$ta-
su ia sjeverozapad,nom kutu 'kanalza vodu na masivno gracle'nom
mentu, a u jugo'zapadnom zdenac koj'i je morao biti stariji 9d.-":Atit'
Vff prije na-SihiStiaZivanja ovdje su bi,la vidljiva- dva.pgflsob,no spo'
,i,zratlenaod briZno qbradenih kvadratnih 'b'lokova.laNjih
iena'po'itamenta
je Gerber draaoza sastavn,i dio stepeniSta.rsTo Sto je utvrdeno da je gr1-
elevina bila podrigrruta prije gradnje vrata, bilo je ,poticaj za iskapanja
rezultat kojih je otikriie zqeqlg4s mallim nimfejem'
Samnim;fei(st.12itab.VI)koiemuseoduvaosamodornjigrade.vni
jg--!g@!u
dio i.ffia-ri- Uijaifi o6lik veliko'g latinskog s'lova E-i zgrade'n
prema- gq4{pi\im zidina'iia od-erj--rpravca Tinij a, m,eclutim, ordstupa za
neto,u'r<o sturp,n,jeva.ova gradevi,na se malo udaljuje, takoder i ord popre-
drneosi vrata.
Na p,lodniku od velikih ne,pravilno klesaraih p'loda koje leie 0,30 m
ispod piodnilka postrani'h proliza vrata' a'li u irstej visini s plor6niikorm
trga jdno o,d tliice Sto vo-di kroz vrata, stoji donji dio gradevine koji
u""rurtoli od tni niza veli,kih vap.nenadkih kvadera (tr,sp. sl. 14). Srednji
pranot.r,tni grademi bl.ok Siri,ne 2,53 m izlazi 1,17 m iz straZnjeg zida
donje gradn]e. S obje strane njega f'lankiraju na rastojanju o'd 1'20 m
po jeoin grader,-ni btot< sirot 1,70 m, koji iskade iz straznjeg zida za
je pre-
i,so" r.,. oJt ie j,uZ,noo'd ova dva krila uniS'teno, o'd sjevernog
pnipadaj'uieg posta-
ostao, osim donjeg postroja, talkoder i dio ob'loge
jezgre zida od maltera (tab. vI,
menta od kojega nije ostalo nista osim
sl. l2). Jer, buduii da je uz sjeverno krilo nimfeja na donjem postroju

2t6
i p'ostamentu sjedio juini bodni zid kasmije nastalih vrata, preos,taje da
iz,medu torg b,odnoig zida i zida i,spune od maltera postam€nta plorde ob-
loge stoji i njihov gornji zakljudrni pro,fil. Na do,njem postroju slijedi
ovdje, prije svega, sloj ,kvadera visine 0,19 m, koji je ulazio,u zid,m,alter-
ne jezgre straZnje popune. Na pred,njoj vanjskoj ,strani valjalo bi pret-
postaviti temdljn'i pr.ofil posrtarnernta.Ako se ,o,vaj ne nalazi na saduva-
nome bloku koji je okren'ut lisu vrata, to pokazuje samo to da pr,,ofil
na toj st,rani rnije bio izractren,jed,nako kao Sto je bio ostavljen na s'lje-
deioj, 0,24 m debeloj i 0,73 m visoikoj obloZnoj p,lodi tijdla postamein-
ta jedan 0,04 m viis,oki neorbradeni dio. Gonnji zavr5ni prorf,il je, napro-
tiv, izraden prije zatvararnja na samoj gractevini, jer je tako bilo lak5e
raditi. Profil je 0,18 m visok i pokazuje slijed iarnjene valova i ,ukras,nog
pruta rpresjeka jedne de,tvrtine kruga. Bud,uii da on nije uvude,n u zi-
danu jezgr:u ,postamenta, kao ,s,ljedeii s'loj t'reba prretporstavirti plirntu koja
je ,leLala iznad ovorga. Zatpravo, zidana jeagra postamsnta ovdje zavrSava
kao kod sred,nje gradevine u visini gCInnjeg zaklj,udnog profila. Sadu-
vani b,lok profila ima d,uZi,nuod 1,00,m. Prerma gradrskirrnz,idinama slijedi
jedan daljnji btok koji je malko uvuien u malterni zird.postam,ernta Sto
je s klinovi,rna povezan s prednjim blokom (tab. VII, 1). Iznad njega se
na zirdu unrutra5,njeg lica vrata, [<oje sljed,i u d,urbini od 0,18 ,m na posta-
mentu, vid'i otisak jed,nog stupa pri;bl,iZno 0,35 m prormjera. Bruduii da
p,rednja ivica leZi za 0,02 m pred licem postam,enta, moguie je da je
porstatrne,ntna ovome mjes,tu, kao i drurgdje, tanno gdje s,u u gornjem
dije'l,u graclevine stajali strupovi ibio ojadam, ako ne bi ,bilo vjerojatrnije
da se otitsalk srturpatijekom vrernena ne5to poveiao. Jer, inade niSta ne
ukazuje na to da je postament 'irspod stupova gomje gradnje bio ojadan.
Bilo bi te5ko zamisliva konstnrtkcija gornjeg dijeila graelevine s jedraim
lako pojadanim postamentom. Ovaj gorinji di,o gratlevirne potrpruno je
urni5ten. Njemu pripada stanov,iti broj arhi'tektonskih fira,gmenata koji
su djel'imidno otkriveni prilikom kopanja, a djelirnidno potjedu s jedne
kamene gomile koja je leiaila nekolilko metara zapadno ord zdenca.
1.. Fragment baze stu4ra bez plinte (ta]b. VII, 3 b). Vapnenac. Visina
0,33 m, Sirina 0,23 m. Prom'jer stupa oko 0,30 m. Sadurva,ni,s,uostaci sedam
ka,ne'l'ura.Ortkriven j e,priliikorn kopanj a,u bazenu zdenca.
2. Fragment vrata sturpa (tab. V,II, 3 a). Va,pnenac. Visirna 0,23 m,
Sirina 0,33 m, d'ubirna 0,16 m. Promjer stupa oko 0,30 m. Na gorurjoj
povr5i,ni nalazi se kanal za lijevanje ('ol'ova, op. urred.). Zl,ijeb kanelura,
od koijih se jedanaest saduvalo, nije polurk'rnr:ian, nogo je ispurnjeur je-
zidastim li5iem. Pr<r,nadenkao i br. 1.
3. Kapitel strupa trord,etvrtinrslkog presjeka s naslonom za aid, (tab,
VII,2). Va4mernac.Virsina 0,37 m, donji prom,ier oko 0,30 m, Sirina naslo-
na 0,16 m. rznad jednog nirskog viijerrca l,istrxva jzd.rfu se u dijagornalama
kapitela visoki akanttrrsovi Jistorvi koji p'odnritrva6aju ptodu abakusa, d,ok
je sredina sv,ih strana kapitela pofi<rivena viticama koje irnaju obrli,k li,re
iz koje pak gore izrastaj,u cvjetovi alballcusa.Natlen je ma od,vodnom ka-
na}u neposredrno,izvan rkasrnoantidkog napaj ali,Sta.

217
 4. Blok arhitrar.a s izraalenim frizom (tab. VIII, 1). Vapnenac. DuZina
0,80, visina 0,557 m, durbina 0,28 m. Blolk je po duZirni podije'ljen na dva
dijela: lijwo ie lom, a desno glatka rezana 'pqvrii,na. Arhitrav ima dvije
fasci.je i gore zavr5ava glatkim valom. Friz je ukra5ern aka,ntusovom viti-
com ,koja izrasta iz daS,ke.Desno, pdkraj nje ovija se zmija, lijevo je
dudnula Zivotinja sliina psu sa straga orkrenutom glavom i prignutim
nogama. Gornja povr'Sina reljefa prilibno je uniSte,na, ali se ipak moZe
i danas p,repoznati s,tilska srodnost 'friza i urkrasa listova kapitefia. Sre-
dina akanl,usove da5ke je 0,55 m udaljena od lijwe ivice bloka, tako da
ie friz i'mao najrmanje d,uZin,uod 1,10,m. Buduii da triz nije jo5,zavr5en
na lijevorm krajru, jer ivica presjeca psa i viticu, ne moie se utvrditi
negda5,nju Sirinru friza. Ona je morala u svakom slu'daju iztlo'siti 1,70 m,
jer treba radunati s clubi,nom od barerm 0,28-0,30 m, Sto bi za pola
friza Sirina od 0,85 m bila svakako preskromna. Nacle,nje ,kao i br. 3'
5. Ploda stropa (tab. VIII, 3). Vapnenac. 0,56 x 0,56 m. Saduvana je
greda bez rpr,ofila Sir"oka0,24 rn (ukupno 0,36) i os'tatak jedne kasete od
0,33 m postra,ne duZine koju okr'uiuje urez pdput zu;ba. U sre'dirni se
,nalazi jedan prili,ino mali cvijet. Val'ja ,pretpostavi,ti da se na dnugoj
'kaseta koja je bila izradena od
strani ,grede nastavljala ied,na veia
po,sebnep,lode, vje,rojatno sredi'na stropa, jer ie za ivictt stropa b.io bes'
nris'len bogati pr:ofil. Pronactena je u jednoj kamonoi gormil'i bltnu Porta
Caesarea,
Nadalje pronaiteno je nerkoliko bldkova vijenca, od kojih dio pr'irpa'
da zavrSelku postamenta a dio je veii od vijenca postamenta (0,23 i
0,28m).
O,d bazena zdenca sad,uvan je sarno dje'limidno sjevenni zid (tab'
VII, 1; sl. 14). Kao dno sluZilo je poplodanje na kojem je takottrer stajao
ctronji postroj nirrnfeja. To se poplodanje nastavlja i na trgu Sto se pro'
d'uZuje pre{ma zapadu, ali zbog neclovoljno do;brog utemeljenja ovdje se
uleglo ,do 0,30 m. Naokolo bazena tekao je izvana 0,20 m Siroki i 0,10 m
ciuiboki Zlijeb, dije dno leLi 0,12 m iznad plod,nika. Na uniutra5njim kva-
derima stoje takoder i plode zidova bazena kojima je rno'rao odgovarati
donji po,stroj nimfeja. Sjeverna strana bazena oduvana je do zapadnog
kuta, od zapaclne pak strane samo najdonji spojni b'lolk s jed'nonn polo'
vicon ilijeba, diii je nastavak siguran jer ga pokazuj,u brojne rupe za
klinove. Iz je,dne obliZ,nje gomile kamenja izvuden je veliki blolk koji
potjede od zida bazena koji je mogao odgovarati njegovoj sjevelnoj
strani. Kroz ztd su vodi,le brondane cijevi kroz koje je tek'la voda iz
bazena u Zlije,b. Tragovi jedrne takve cijevi otkriveni su tt sjevornorm zidu,
0,40 m o,clzapadne ivice i 0,45 ;m iznad,dna baze'na. Vorda je tekla zatim
u Zlijeb izvatta,,oko bazena do rr,rrpena sredinri zapadne strane (0,20 x
x 0,15 m) kroz kojm je tdkla ru kanal koji se rnogao p'ratiti prerna zapadu
u duZini od 0,40 m, da b,i kasnije zavijao rprema jugu i ;Irlor.\u.Dno tog
kanala leZalo je kod zde,nca 1,15 m ispod plodnilka. On je bio izraden o'd
malih ko,mada 'modracan i irna Sirinu ori 0,80 m. Plodnilk trga zapadno
crd zdenca sl,uZio je istodotrno i kao ,pdkrov kanala. Od ploda u kanalu
nije ni5ta pronadeno. Jedino neiposredno ispod rupe kroz koju je tekla

21,8
 voda iz zdenca u kanal naTazi se koso po,stavljena ploda koja je spre-
davala 'da voda Sto je padala malo po malo ne bi uskormesala d,no ka-
nala.
Snabdijevanju ovog zdenca sluZio je,bazen za vodu koji je bio umet-
tL1! g juini krak gradskih zidtna, 1,70 m iza juinog postrano,g pr.olaza
a dije dno,leZi 4,20 m iz,nad popilodanja tog prolaza. On je d,ug-2,70m
i 2,30 m Si,rok. Tada5nje Zbukan je bazona m,oglo se raspoinati samo na
ndkoliko mjes'ta. Moglo se utvnditi dvije stopenice na zapadinoj, zdencu
okrenutoj ,stra,ni. od sredine juine ,stra'nice i'de jedan odvo,d vjerojat,no
od olovne cijevi, diji se leZaj jo6 uv,ijek moie opaziti u duZini oa :pO m
jugu i diji je iz:laz mcxao leZati nepo,sred,no u visini poda baze"na.
!,r_ema
Iako je taj odvo'd bio o,krenut juZ,nom krilu zdenca, ne moie se vi5e
prepoznati zbog ja,kog oSteiernja zi,da.
Vodovod kroz koji se snabdijevao bazen vodio je od sjevera uzduL
un'u,trasnje strane gradskih zidi'na. on je ovdje saduvan ,samo do plotde
poda na kojoj su vidljivi tragovi prostra,nih zidova kanala na razmaku
0,70 m jedam od dr.ugog.r6Pod,ovog ka,nala leZao je neposredno sjeverno
od vrata 5,68 m iznad razine juznog prolaza. sarno na u,nutrasnjoj strani
juznog bodnog zida saduva'nje neznatni ostatalk ,prevodenja pre,kb uhce.
Kanal jezatim zavijao pod tupim ktr,tem prema bazenu, pii eemu je kr.r,t
izmedu bodnog zirda vrata i zid'ina ispu,njen masivnom klupom. Ti stoji
u vezi ne samo s bod,nim zido,m vrata nego takorler i sa zapad:nim ii
dom bazena. Btldruii da je gornji ,dio gradskih zi,dirna j,uZno od vrata
prilikorm gradnje bazena bio snusen, bilo je rnogude jedirnstveno izgra-
diti zidove bazena, bodnog zida vrata, podzid kanala i zirdo,vakula. Jaino
s9 rno-ze odvojiti gonnji dio iza nimfeja u zarpadnom zidu gradsrkih zi
dina, Iroji je istor,reme,n zidu bauzena,od donjerg, Sto u svom sludajno,m
sklopu odgovara onim dije[wima gradskih zidina o kojima je prije bilo
rijedi.
Radi potpunosti treba jos spomenuti jednu ramp,u koja je izvederna
okonrito na gractslke zidine, u kojoj se jo'S rnoZe prepoznati do,nji pcrstroj
stepenista sto se moralo nalaz,iti u ,blizini vrata (talb. vI, desmo). Iako
se dirni da je ono mjestirnidno povezano s gradskim zidinarma, pdkaz-uje
se jasnim - zbag siabe veze i orkol,nosrtiSto veliki blokovi, koji po svoj
prilici ,potjedu iz vanjslke o,brloge gradskih zi,d,ina, leZe na ovof rampi
1a ziclu od nranji,h kvadera i pninudnog kamenja - da je ono jedan
kasniji dodatak Sto leii 'na nekim srtarijirrn stepenicama. MoZda odatle
potjedu neki bniino obradeni vapnenadki kvaderri rna sjevernoj strani te
ram'pe, kod kojih upada u odi da je plo6ni,k, na kojem stoji zdernac o
njima vodio raduna. Grad,nja rarnpe u danra5nj,oj fonmi mora biti suwe-
mena s kasnijorm pregradnjo,m zdemca. Jednim grubirn srkrrpljeni,m zi-
dom bio je zdenac prema zapadu p'roSiren u jedan skromni valov,u dorba
kad mu je pod preima zapadu vei utornuo pa je tako bazen p,ostao pro-
pusan. U tom aTdwnalaze se kvadratni b.lorkovi ,koj,i su .morali biti s vanj-
ske s,trane gradskih zidima. Nadalje, upotrijeblje,n je jedan irtvernik s
o,tklesanim natp,iscrrntz(,tab. VI, naprijed, u sredini) koji je m,orao sta-
jati pred nekim zidom, buduii da je njegova straZnja strana ostala ne-

219
dovr5ena. Nij,e nemoguie da je on pripadao starijern zdsncu. Kornadno
otkrriverr je prilidno urni$teni fragment reljefa od mrarnorat8 koji valja
datirati u podetak 1. rst.n. e. (tab. VIII, 2).
O nadgraelu Parta Caesarea moLe se raspravljati samo na terne'lju
fragmenta. Kod takvog poku5a.ja mi srno svjesni problematirdnorsti re-
an\tata.
Porta Caesarea fi\or?tla su biti barom ,s obzirom,na to,da ie
trerbalo dati kojom se mogl,o zap'rijediti
promet, se osl ova koja,se moZe izradunati
prema fragm,enti,ma arhivolta D I i D 2 (0,67 m) premala je (0,76 m)
da bi fragmenti sluZili kao zavr'Setalk postranih prolaza dija je Sirina
otvora iznorsila 1,20 m. Arhivo,lt D 1, kao Sto iz istalka na rdesnoj ivici pro-
izlazi, treba povezati s kornpozitninn 'kapitelom B. Zido'vi pokraj vrata
p,rizemlja bili sm, naprottiv,,uokvireni s rglatlkirmp'iiastrima. Moraj,u stoga
jedrnako fragmenti arh,ivolta i kompozitnih karpitela te ulomci kanelira-
nitt stupova biti pripisani gornjem katu (s prozonima).
Jedirno je mjes,to za trodetvrti,ntslki,kapitel B 1 ,na go,rnjem,katu de,s,ni
predrnji kut liijwog krila kroz koji je na do,njem katu vodio juZni bodni
pr'olaz. Pretpostavi l,i se da su pli,nrte ,ispod baza ,tim kaplteli'ma pripa-
dajuiih stupova za oko poloviou Sire nego ,gornji promjer stupova koji
je poznat (0,36 m), tako 'da se ddbija Sirina rplirnte od pribliino 0,55 m.
Ali to znadi da je pripadaju,ii zid gornjeg kata barenn oko 0,275 m bio
uvnrden u odnosu naz\d donjeg rkata, budmdi da je pred;nja ivica tih plin-
ta,rnorala leiati u istoj 'ravnini sa zidom dcmjeg kata ili dalerko iza, Jer
noseii dlanovi, ako su o,ni takocler,kao'i stupovi gornjeg kata imali sa,rno
estetsku fiunrJkciju, nirsru m,ogli stajat'i ni u ojelini, niti djelimidrro na
izbodemom rdijelu jednog vijenca.
P,rerrnafragmentima arhivolta i kon:r,pozitnom kapiteltr moZe se izra-
dunati razmak osi stuporva gorrnjeg kata koji iznosi I,52 m (ra'zndk iz-
bodenja karpitela 0,90 m plus dv,ije gornje ,Si'ninekapitela 0,60 m). Ubro-
ji li se tru izraidrurnatarazli,ka i,zmed'u gomjeg i donjeg kata (2 x 0,275:
: 0,55 m), tako dorbijamo rpoznatu Sirinm za fizalTbe d,onjeg rkata (2,06-
-2,10 m). T,eSkodu pri tome din'i samo upad'no jednostavna,radunica da
je atika, koju treba pretpostaviti rizmettu dmljeg i gorurjeg kata, bez
pl,iinte i donjeg izmaka morala 5rtajati nepo.sredrre iznad vijenca dornjeg
kata. To je uobidaje,no kod gradwirna kod kojih pred atilkom stoji za-
bat, naproitiv kod gratlevima kod kojih nedostaje zabat najde5de se javlja
pli'nta i izmak, pa rpalk tri dlarnovi mogu kattkada,nedo'stajati, a tako i u
ovom slu6aj,u.re
,dko ,str stoga zidovi gortnjeg kata i tirrne i osi polustur;rcrva i trodetvr-
tinskih sttrrpcxva2a,oko,polovice ,Sirine ,pilinte stupova bili ,postavljeni iza
zida donjeg kata, tada razmak izmedru osi Obajru urgaonih strupo\ia gor-
njeg kata, koji zairsta odrgo,varaj,u irvicarna p,rodelne ,strane na svakom ri-
zalttl.:-,i.znosi - kako je vec dokazano -"1.,52 rrn; razmak izmeclu osi tro-
detvrtinskih stupova na kutovima prema srednjem prolazu i 6ewrtin-
skih stupova tkoji su .staja,li u umr,tra5njim odrsjedci'ma i,zmettu po'stran'ih
ziidorya rizalita i zida srednjeg dijela gratlevine bio bi 1,80 m. Razmak

220
 izrneil'r.r tih obaj,u detvrtirnskih stu'pova iznosiro bri tada 5,67 m (5,12 -
0,55 irn).
Fragmont arhivolta treba da pri'pada jed'nom prodelrnom tprlraoru na
jednom od oba rrzalita jer za sredi5nj.i dio graclwime, kod pretrpostavke
bitlo 6stiri bilo trri pro;?,ora, ne bi od,govara.la Sirrina olvor,a od 1,50 m
koja je izradunata prema tom fragmentn. I za bod,ne strane rizalita tai
se fragment ne moZe rxpotrijdblti.
Buduii da 'raunak osi l$utnih s't'upova u sredi5njem dijel'u gr,aclevine
iznosi pnib,liZno 5,65 m, Sto upui'uje da je - ako pretpostavimo tni pro-
zora za srediSnji dio graclovirne - razmatk orsi u tr:i ,luka 1,87 m, a kod
detirri prozora L,405 rn. Nije siigrunnoda li je sredi5nji dio gradeviine imao
tri ili detiri prazsra.
S,ljedeii pokus moie dokazati prarvi,lnost naseg proradruna: btr,d,uii
da se ne moZe p,retpos'taviti da se u,nrutar sredi,Snjeg dijela gradwine mi-
jenjala Sirina raspona liuka,,s bldkorq ar"hivolta mogu se izradu'nati samo
Eetiri prozo,ra (4 x 1,52 = 6,08). T'ri prozora bi bila na Sir,ini 5,12 ,rn sred-
njeg dijela gradwine na donjem ka0r.r suvi5e uska za ,sredi5nji dio gor-
njeg kata gratlevine (4,56 m). Cfuri se da iz tog rezultata praizlazi dorkae
da je ati,ka irs'pod gornjeg kata ipajk ima'la plinttr i irsp,urstvijernca; ti dla-
novi bi uvjetovali da atika zalazi 0,205 m wa zida donjeg kata, zid gor-
n.jegrkata 0,275 m ua atilke, dalkle 0,48 m iza zlda dornjeg kata. Tada-se,
meclutim, pojav,ljruje s,ljedeia proturjednosrt, iaruzwsi ono Sto je shvat-
lj,ivo da s,u pnoaori i postrana vrata leiali 'u istoj okomici, rizalirti na gor-
njem katu i,mali bi razmak izm,edu osi str4pova sarno 1,08 m (2,04 - 0,96).
Ta bi dimenzija,bita u s,uprotnosti s pozrnatirn pnomjer.om stnr,pova (0,36
m) i Sirirnom svjotla prozora (prema biloku D1na,jrnanje0,67, ako ne i
0,75,m), jer to ne bi zradilo ni'Sta d,nugo nego da rpr.odelje rrizalita ne bi
ima'lo prorzorrske pilast're jer bi Sirina prozora i dva pro,mjera po,lrurstu-
pova popunila diri'nu fizalita (1,13 m). Pored ugaon,itr s.tupova, koji su u
svatkom sludajm morali prirpadati prodelj'u jed'nog od dvajru riza,lita, stoje
jos i otdsjedci zida Sirine 0,08-0,09 m. rz takve radumice proizilaai dorsta
jasno da fragment arhiivoLta ne moZe pripadati srednjem trakttr. Na jod-
nak nadin m,oZe ga ,se, kao 5to je vei redeno, smjestiti na ibod,ne strane
rizalita, dija je Sirirna (1,80 rn) nepromjenj.iva. Ako je bilork, medrutim,
nuino sjedio na p,r.odelju zajedrno s komrpozitnim karpirtelom i trodetvrtin-
skim s'tupom, atika nije mogla i'mati izmak ni plintu, nego je morala
stajati neposredno na vijencu prizemnog kata.
S dimemzijama plode abakusa kapitela (0,44 m x 0,22 m) s;lal,u se
dimenzije spoja bloka arhivolta C (0,34 ,m x 0,18 m), rkoji nije mogao
pripadati neraSdlanjenonn donjem katu. On je, dakle, spajao gredu iz-
nad pojedirnih stupwa gornjeg kata da bi se medu njirna ponovno po-
vukao u ravni,nu zida.
I m,et[,u ostacinna vijenca F nalazi se jedan blOk koji je pripadao
jed,norm spojru (F 1); Taj vijenac nije pak mogao sl,uZiti kao zavr'Setak
prozorsl<og kata b,rNluii da je, irsrtakvijenca ,u skladu s kapitelima i pri-
padajruiem bl,oku arhitrava mogao birti d,uhok samo 0,18 m, dork o,n t<oa
ovog bilcrka ianosi sarno 018 m. Talkoder i fragment vijenca nije ,rnogao

221
sluZiti kao san zavr5etak graitevine zbog toga Sto je imao ka,nal za lije-
vanje oiova, rlrp'u i tragove vezivanj'a na vlastitoj gonnjoj po,vr,Sirni.Frag-
menti natp'isa koji su za friz preveliki plediraj,u za porstojanje atithe kojoj
bi kao gornji zavr5etak mogao lalio pripadati blok vijenca o kojem smo
raspravljali. Natpis koji se nalazi na jednom ,udubl.jenom polju izmedu
gornjeg i donjeg kata iznad sredi5'njeg prolaza traZio bi, naravno, glatiku
ploh'u bez spoja.20Iznad njega, ispo,d jed,nog od stupova go,r,njeg,katabic
je smjeSten blok vije,nca F 2 na dijoj se gornjoj povrdirn'i nalaze tragovi
povezivanja i lijeuanja jedrne od baza sttrrpova. Na rizalitima mog,la je
atika, naprotiv, pod stupovinra gornjeg kata imati spoj jer ovdje nedo-
staje natp'is. Dubina spoja morala je bi:ti odgovaraj,uia, ve(a prerna do-
njem promjeru baze go'rnjeg kata stu,pa nego Sto je spoj vijenca S,to se
na ovaj nas,tavlja. Iznad jed,nog od s,poja atike leiao ie stoga blok vijenca
F'I ko,jemruje spoj cl,ubok 0,28 m, Sto o'dgovara pnibliZno polovici Siri'ne
plinte na kojoj je stajala baza sttrrpa. Kao za:i'rSetak do,njeg kata vrata
sh-iZila je janradno greda s konzo,lorn E; vijenac prozorskog kata trerba
tra2iti mcclu fragrn'erLrtirma
G.
Donji kat bio je samo malo raidlanjern. Graclevi,naje imala obram-
beni karalkter i s tirn u sk;ladu u or/oln arealu koji je neposredno izLolen
nalpadmneprijatelja, ra5dlanjenje ie biti Sto je rnoguie ,glade. Postrana
vrat'a5ca bila su uokvirena jedva is,taknutim pilastrima hoje o'dozgozat-
varajru vijenci meiludlanovi na kojima sjede arhivolti. Srednja vrata
imaju na,pr'otiv g,latlho uoihvire'nje; irpak mora se pretpostavirti da je
barerm ielo lu,ka pl;rst.id,nopop,Lrt arhivolta bi,lo odvojeno od zida. Po-
s'trana vrata biila su niZa od srednj'ih vrata kojima je tjerne dodirivalo
arhit'rav zavr5rnegrede kata.
Te5rko rje5ivu zagornetku predsrtavlja pokuiaj rekcrnstrLlkcije ob,lirka
zapadrnog dijela gratlwine. U svdkom siudaju ova s,tra.nanije sarm,oslu-
iila za prebacivanje akved,r.rkta,jer se ch,rbina graile.i,ine ne moZe ob-
ja;sniti takvom namjenom. Vodovod je sam imao, holiko se to mo,Ze
zakljuditi iz o'd,uvaniho-stataka, iirin,u najvi5e od 1 m u oclnorsiuna du-
b.inu zapadnog dijela gradevine, koja iznosi 4 m. Sigunno je stoga da
ob,lik njezimih pilorna ne odrecluje vodovod, vei se moZe oibiasm,itisamo
na lemeljru disirozicije vrata. Ali p,rije svega nokol,iko rijedi o prebaci-
vanju vodovoda rpreko u,lice (usp. s'l. 18).
Visina po'da rkanala kad Porta Caesarea iznosi 5,68 m iznad nive,lete
juZnog prolaza. U juZnom bodnorrn zidr-r vrata nalazi se na razma,ku od
2,36 nt od zapa,dnefasade ostatak podzida lianala (sl. 12 i sl. 13a), koju
srno vei ranije spomerauli. Ona iskade jo5 do 0,60 m iz zida, a d,ine je
dvije obloge od manjeg prirudnog ,kamenja i jezgre o,d kamenja pomi-
je5anog maiterom. Stvarni svod prevodnog luka, kojemu je podetak
morao leZati na oko 2,65 m iznad poda prolaza osrtaviv5i Sirok,u rrupu u
kvaderima l,ica zidova unutra5njosti vrata, razbio je ovaj podzid. Podzid
karnala u postranirn p,roiazima moZe se sarrno tako o,bjasniti da je treiba,lo
da bude izjednade'na visina razlidito visokih prevodnih lukova nad sred-
nji,rn prolaaom (3,95 rn) i nad po,stranim prolazima (1,30 m), diji su po-
deci na istoj visini. San kanal je prema ostacima na drugim mjestima

l./.t
 (Porta Stburbia II) imao visir'u otvora 0,70-0,75 m i bio je pokriven
plodama debljine 0,25 m.
Lijwo od ovo,g podzi,da nalazi se ,na jiuZnom liou zi,da vrata go,tovo
mstar debela obloga sige koja izg,leda rpoput stupa (srl. 13 b) i koja d,osize
visinu od 1,40 m iznad plo6nika. lz taga pratalazi da su orba bodna p,ro-
raza, tiji je briZno postavljeni plodnik od ploda spredavao pro,pustanje
vode, bila pregraclena u ci,sterne, dolk su prednj,a i straznja viata te sred-
nji, 1,80 m Sirdki otvor za med,uscibmuvezu b,ili zatvoreni. Na zidovima
proiaaa mogla se prerna naslaga.ma siga do,bro spoznati visina srta.nja
vo,de koj,u odaje postr,.lpno zasipanje cisterrna (sl. 13 C C1). Obje cisterne
su se snab,dijevale iz vodovoda koji je vodio iznad porta caesarea. ab-
loga sige koja izgleda poput strxpa te spomenuto,g podzida vodovo,da zna-
di da je voda vjerojatno tekla u ci'srtennu kroz nupu u podLu kiunala. Iz-
rrrad te nupe nalazi se otvor kroa koji se iz c,isterrne crpla voda, jer se u
do,njem dije,ltr te o;b,logeod sige na,laze brojrni orstaci posuda.

5 , 6 E+
t in r

+,53+
LT'' +

3,3c"
2.65 +

A B
Presjek A B 9 (usp. tab. III). prijedlog rekonstrukcije
sl. 18.Parta caesan'ea.
prizemlja.

Za rekonrstnukciju vrata (sl. 18) znadajno je nokadasnje postojanje

cis,terna i nadin talozenja siga, da su post'rani pro,lazi bili nafkriveni,
5to je osim dnr:goga di,nil,o ovaj dio vrata osobito podesnim za upo,trebu
kao cistenna. Pokrov, medutim, nije saduvan. Do vi,si,neod 5,30 m nalazi
se desmo i lijwo, pored po'dzida karnala na juinorm liou, glatki zid bez

223
poietnqg o-slonca za svod. Iz viSe je razloga nwjerojatrno da je kanal
nadv,isivao Obrarnberru 5em'iou. On bi bio rsmetao p'r'isturpu do
prtoUr*ru 5to je dkrmZivalo malo untatras,nje dvoriSte (vidi ispod). Da
"oa6voOi
j" t*"f bio uto'ptjon u pod o,brambe.ne Sertrr,icegovori najmanja vi'sina
rra kojoj je morao podinjati pokrov postranih prolaza (5,30- m s tje'm-e-
,,o-'llis"i*"r- pokrova
^6,30 od-najmanje 5,95 m plus,najmanja debljina svoda
od 0,35 - : m). stoga je sasvirn prihvatljivo da je pokrov kamala
i poil setnice bio postavljen u istoj visirni. Da bi karnal bio dublje r.rtop'
ljen nr tijelo zida, nije vjir.olatno zbog tesko,ie po,pr,av?F1i diSienja' P,re'
ma torne, d,rZirno aa Se poa ourarnibene,Setrnice imao virsinu prirbli,Zrnood
6,70 m (i,20 m visina pLaa kanata pil'us 1,00 m virsina kana'la) iznad ra'
,ir* pouttu*ih prolaza- Takve pribliZne dimenaije dobijajtr pofvrrdru na
vanjskoj strani fasade.
Visdki poloZa.j kornplletro natkrivenog dijela postra,nifrr prolaza do'
vodi nemi6,ovno db pretpostatqke da su oni na oba kraja'kroz deorne zi-
dove iimali oa,govarajtlia ma,nja vrata u odflros'u na sred,nja i da su dalje
na Oba otvora postranih ptolaza d'o srod,isnjeg kol,nirka bi'la presvoclena.
Nejasno j,e samo kakav je oblik Vrednjeg dijela na zapadnoj strarli gra'
Aevine. Irie treba pretpost4viti da je,padajruia resetka na istodnorm di'
jelu gratlevine uila Seaino zatvaranje. Brojni prirnjeri na drrugim '$rajrTl
na"oae d,apravo zatvaranie - vrata s krilima - nije stiialo na prednjoj
vei na strainjoj sfani giadev'ine, talko da ,nePrijatelj najnrjie prodre- u
arOrl$te slid,no-vreii di bi mru zatiim kao kataralktom kojd se spusta
s pred,nieg dijela grattevine bio odrezan: ,Frovratak. ova istaka slidna
oilastrimJ na prednioi strani zapadnog dirjela gradevine (sl' 12\,
)akoja nismo iha.ti otJaSnjenje, pr.uZajrqrnogrucrnost.daih-drZimo kao
ou**i* za Y,rila vratijn diji zu cardines lezali u straznjim kutevima pi'
lastara. Iiskapanje na iontr mjestu, mettrutim, nijg dalo ryzqffa'ta' Ak'o je
ta nasa pretposiavka todna, nal'aailo bi se i'zmedu obaju dijelova vrata
,razmak od padaju6e
ipO * Sir"f"i i 2,20 ^ duboko (4,30 m ako se mjeri
rssetke do vratiju) dvoriSte,
-bismo koje je birlo naokol,o obrarnbernom
okrrLr,Zeno
Setnicom. Tada imali u dispoziciji Porta Caesitrea svakdko smainu
i prema ldka,lnirn uvjetima red'uciranu gradevi|lu s unutrasnjim dvorri'
Stem. Za,tallsvu pre@os,taVkrugworilo bi to Sto ,bi se takvirm oblikom vra-
ta koji je bio b*iij"n u ranom carstvir, mogli objasntiti s,vi elemsnti
Por:to Caesarea, a piotw nje prije 6vega jedna vnlo stisnruta forma unu-
traS,njeg dvpni,Sta. iUea,utlm, nile sanao dvcwi5.te s,lqZi;Ionavedernom ciljtr
,r"g.l"-on" bilo pogodno i za prstunapade opsjedanih' K99-19ytpi9l"g
isp"ada mog,la se paaa3uea reie,trka otvoriti. Vojnic! su mo'g1i birti pri;hva'
Ceni u dvoii,Ste i padajudom resetkwn odvojeni od nasrrtaja neprijatellja
da bi mogli biti propuste.ni u grad. Tako bi i manje dvoriste ima'lo svo'
ju ,wr.hu.
JoS jeda,nput se,vra'ia,mo pnoielju vrata da bi ponnoi,u dimenzija do'
bijenih na zapadrnorn dijelu graclevine pdk'urSali njegovu rekonstngkciju
graclevine od
Gi. tq). Visirna otvora srednjeg prolaza zapadno,g dijela
4,63 m smanjena je nastavkorn za vrata na 4,4l m. Te dirnernzije morajq
v'ailiti i za litoeni dio gratlwine. Visina ,porda obrarnibene Setnice i2nosi

224
 6i
5
.d
,UI
I
L
<g
'l-T-t- f r ( \ l.n
HO
lll- +4
tt, tr
lllo @
ilt x
H-t
lll t\r.
lll- r
€
t# :i

ffi$
a)
v
b
L

oi
*
-i
U)

225
6,70 m. Kao ograda crbranrtbene Setnice s'lruZio je dio atike. Taj se sasrto-
jao od dva reda b'lokova, od kojih je onaj gorrnji bio 0,82 rn visolk. Greda
atike imaila je visinu od 0,30 m. Pre@ostavimo li da je ho'rizontalna fvga
izmedu blokova atiike,u vi:sini po'da orbrarnlbene Setnioe, dob,ijarno visinnr
prsobrana te Setnice ad 1,12 m. Virsina poda obrarrrlbeme Setnice umanje-
na za donji niz b'l,okova atike, koji ,srno vei odredili na 0,82 m, daje vi-
sinu donjeg kata (6,70-0,82 m) 5,88 m, z-a tiiv grediu i arhivo[te tada
preosrtaje jod visina ad 1,47 m (5,88-4,41 m), Sto je nownalna d'irnen-
zija za pojedi'ne dijelove grede. Visina pos,tranih pnolaza nije potznata.
Mi srm,o na na5em prijedtogm ,rekorxstrulkcije urrrutraSnje povr5ine dali
jednaku visiruu kao i na srerdmjem kolniku. Ne moZe se odrediti todna
vis,ina gornjeg kata. Ipak postoji u prornjemu sfilpo,va i visini kapite'la
up,oriSte za odredivanje pribliZne visine gornjeg kata.
U velijkim, jasnim akcentima predstav'lja se fasada graclwi'ne (vrrata)
ornom koji prilazi gradu. Siro{ko po,stavljeni jedni prema drrurg,ormu tu-
pom kutu zidovi kru,la suZavaju p,rostor i v'ode onog koji d,olazi u okvir
kroz bolkove postranih gradevina. U pretvaranju postranih p'rolaza u izrm-
dena krila poput rtzaltta sa'lonit'arlsha str gradska \ffara vrtro srodna vra-
,tirrra >Saint Andr6" u .du,tuntr,2l koja su lztadena u zadnjern desetljeiu
prije n. e. Na mjestu jednog prolaza natraze se u ,\utunrru meclu p,etstr'4-
nim pnorlazirna 'dva puta u vratima i oryirna odLgovara Serstprozora na
sredi5njem fraktu,,dok iznad postranih pro,laza leZe ,po ,drvaprozora. Kod
obj,e graderv'ine donji je kat nagla5enog oib,rarnbenog karaiktera kao i
kod dnr,gih a'urgrurstovslkihgnaclevina - u Torinu i Farnu22- jedva raS6la-
njen. Gpak su vrata u Sa'loni odito artikulirartija nego vrata ;u A'utunu.
Po'strani prolazi su uokvireni. Tirne 5to su riza,liti metl,urso,brnoviSe 's'ti,s-
nuti, nastala je veia d'ubriorafasade, koja je jo5 vi5e pojadarna arhitekton-
skim raSd.lanjenjem go,mjeg kata. Vec na atici tizalita podinje Zivost.
Napro,tiv, fasada u Auturnu prema konturama jedva raspoznatljivih p'lo-
Snih pilastara djeluje mutavo i smho zborg klasici's,ti'dke sruzd,rZanos,tiu
nadgrattru.
I nadgnade nimfeja mo:ze se pribliZno rjeS,iti. Nije vie:giatno.da je
gradevinairnaravise .k4t9r.?.j9r-.bj-.4e4,grade h4!a"-0-ojry*lg__1"*
"liggp
gradskih zidina. Po svoj prilici edikurle su imale krila koja s6 p*i-ernaana-
lolij-afrna*E6sn'ijih gradevi'na smiju preq)ostaviti, bare,m - prema vanj-
skirn stranama g,ratlevine - zidove izmetlu stupo{/a. Samo,se tajko rnoZe
objasniti sto;bodni zidovi vraiiiii'ii-iii'eiiia'niirilfeju bili obtroieni. Oni su
mo,gli biti podign'uti sarno nasrnprot zatvorenrinn zidsvi'ma kni'la. I tro-
deWrrtinrskistup (3) s o,sl,oncemzaz\d gcrvori zaztd (,tarb.VII,2). Ali da
kri'la nisu ;bila ni u kalkvom slrudajm masirrni pilloni, moZe ,se pretpos'ta'
viti zbog brzog prestadka malterne jezgne u v'isini profila postamenta.
Na postan:n'entu poda ediikule, kao Sto je vec redeno, \eLala je uzdlrtna
plinta. Da je, napro,tiv, knilo bitlo masivno, ne bi p'linrta bi'Ia s'kroz vezarna
i ne bi se morgao objasniti g,latki zaw5etak ma'lternog zida. Za pos'toja-
nje edikula govori talkotler i uiormak kastenianog stropa (5) (tab' VIII, 3).
U tri"eclrlcgl_q
_".@llg+_g*:L?9". Ovdje je rnogaosta-

226
jati i oltallroji ie bio upotrijebljerr t1.kqsnom valovu, o derm,ugovo,ri
neob'raftc,nastraZnja st]:ana.
ndi bismo morali zamisliti gr:aateviniutako da srri.-iqll4g_i
poput rizalita
bili ob'iirkova:ni-kao,ed,ikule u iijim se strylnjim_zi'dgvima moZ'c1a-Ea1-ale
niS-e..Stupovi pa prednjim ugloyim4 p_ili su puni str.tpovi kojima su na
straZnjoj stra,ni, po svoj prilioi, odgovarali po,lustupovi. Pred tom gra-
dwinom leZ4.o je zde\ac iz koj-egA_j9 vgd-a' Sto je skakala iz nirnfbja
u bdzen -- vo'dila liroz brondarne cjjevi u Zlijeb koji je bio izvan ba-
.LOtl4.

Takve su nafin gradevine poznate ,u raskoSno.i formi u monumental-

nim nirnfejima u RimaEom Carstvu,"-*dkvi-nisiu sa*o porto.luti u broj-
nim maloazijskim gradovima nego i u nr.Sevinama Se,ptizonija, razru5e-
noga u 16. st. koji je bio tako ve,lidans,tven,dak i za sa,m Rim. Kako
mi se dini, nimfej u Saloni je najstariji Sto nam je dosada tpgznat. U biti
-vq]i!ih
o'n sadrii sve=elerrrenl_e_ _yi5ekalnih gradevina iiji se pr,ospekti
nasrtoje oibjasniti kao utjecaj rimskih teifata. Trebalo bi ispitati, da li
bismo bili u pravu ako bi tvrdirli da zajednidke karakrteristrike pozornica
i nirnfeja ne pr,oizlla.zeiz istog korijerna - rasil<o,S,ne fasade koja je to-
liko karakteristidna u rirnskoj arhitekturi. Za oibja5njavanje tog pitanja
nirrnfei u Salo'ni mora imati vaZnu 'Lrio,su.
-umetnuta
-
Ui""Aifi r-o au ,r vrata kasnije u- gra,{9rke zidinq, da ona
sa svojim juZni'm bodnim zidom sjede na jednoj gradevini rkoja je jsto
tako m'lada od gra_dskih zidina i da je, konadno, akveclukt koji je vodio
clo_l2azenajuZno od vrata morao nastati u is,to doiba kad i vrata, kao
SLose isto moglo utvrditi na juZnorrr bodnom zid,uvrata.
S jedne strals zdenac traZi postojanje vocJ,ovoda,s dnuge strane sa-
duvani je risto,vrermens gradnjom vrata, tako mora ili postojati je,dan
stariji vodovo,d ili je pak zdenac morao neposredno p'rethoiditi gradnji
vrarta..Cinise da je ovo posljednje u pitanju
Zrienac nije bio uniSten vratima, nego je ostao, kao Sto proizla:zi iz
otiska na juznom bodnorm zidu vrata. Na to ukazuje upravo neobraaleni
clio na o,blozi po,stamenta nimfeja prema vratima, da se ili vi5e nije
radunalo na pogled s te s'trairre,i,li da je za vrijome gradnje zdenca bila
joS preo,stala izgradnja te strane (sc. vrata, op. uled.) (sl. 13). Brud'uii
cta ispod zapadnog dijela gradevi'ne nis,u pronaileni tragovi nekih stari-
jih vrai-a, koji bi bili .istovrerneni s gradslc,in:n
zidinama i koji bi pokazi-
valiitu stranu zdenca - jer su se ta vrata sasrtojala samo od jednog.je,d-
nostavnog prcpusta u zidi,nama - nije bilo osnove da se zanernari obra-
da te strane postoija na koju je najpr,ije padao pogled onome koji u,lazi
u g'rad, da se nije radunalo s p,regracinjom vrata. Da su tu nek4_s.tarija
morala p-ostojati vjcli se iz_\gt3 kgji ovdje.obrrzuju-giadske zidine
;,ra!a
te sretanja najvaZnijih rr,licana tome mjesLu. Kao daljnji argu{xent to-
n:e u'prido,g jeSt da je'2denac neposredno prethodio izgraclnji lorta
rnoZe se uzeti i okolnost da je ute4le,ljeinje zapadnog dijela gradevi'ne
bilo ugurano ispo'd poda od plode zdenca. Kako izmeclu fragnaernataar-
hitekture p,revladava srtanovito podudaramje, treba prebporstavit,i nasitanak
jednc graclevine ncposreclno iza clruge a pri to,me se ,odvojernoizvodenie

227
moZda moie objasniti razl,iditirn narrud.i,teliimu.Z9gqggjg_ejeb*b"lr"ilg
a vrate srr.drielcll4qigidkihvlasti.
GradskJ zidine-F-'--
.---#
smo rsprtrvalr.K.a,koi )r?
quem, postav,lja se ponovno pitanje
nastanka mora zb'og rnomurnemtall:r,os.ti n gradnje i znadeqja koje
je imalo za najrstariju povijest Salone bi,ti medu odludnim prob,lemi,ma
priJitkom istraZivanja Urbs vetus. Zbog uslkosrti gradiSkog podrr-rdja koje
ane opas'uj'u nije vjer,ojafiro da su zidine rnorgle pokrivati jo,S jedrntr ma-
'rjrn aglorne,raciju dije bi prostorno ogt"anidenje te6ko odrgovaralo zna-
Cernj'u toga grada o kojern posjedmjemo vijesti iz 1. st. prije n. e.
Godirne U2,_gUS_g:q. prezimio je-anru go-
dine 78. prije n.6 mo,gaoje prokonaul G.
di$nje opsad,e na juriS zavrcti Sa,louu u kojoj ,su se utvrdili Delmati po-
silije jedne od pobuna pr'otiv r"imske vlasti. U gradaaasikro'nq_rAbu-Q4l'ona
p b,i!4_na strani C,eZqqqJalqg-lrrsu0@e_gyli$e@
gi"ad da je M. Okta"ije, PompijGv-Ggat,
Zellblko napadao rzpet logo'ra koje je dao podiii oko grada koji je vei
dovoljno biro u,tvrtlen pr..irodnim polodajem na jedno,me bnijegfr. Salorni-
tanci s'u svoj grad utvndili*d;w*mfun-lanla,tna,,ll rrruidi siu na zirdine poslani
iene, djeca i robovi,i, konadno, jednrim sgrretnim is4radorn odibili nreprija-
telj,srfts ui4t.
Iz Cezarova izvjeS,taja sa,zraje se, ursprkos nekirn nejas'noiama, da
su postojaile gradske zidine koje su bile, jer sm nedos.taja,le kurle ili sru
pak pos,tojale s,arno u nedorvoljnorm broj'lr - ojadane dnvenim kulama.
I dvorgod'idrnjaoprsada 78. godine prije n. e. moie se objas,ni,ti s.arno ako
je grad naokolo bio utvrdem zirdinarna. Stoga va,lja
,dine ,ofko Urbs rtetus n_l$L-psqiedpva,lC@p*_mo_gii pa 'se radi o
j etuof kesnoh€IenslCIj-(val.t'da-kasnohelen6@; oe.C,i.) graclwi,ni.
Lalko se dadq€ggi9]{Lg?_g+-air -aa[<sn
ru5enja D-eJqlqii? rlzy{'q*r_.9_lq1po grjesto Dalmacije ili da s'r.rbi,le Io-
olgrnureu vezl s trm ootgacaJem.
Datifinje"-P6iid.'Ctlesarea
- -*'ii-
---.*
u kasnorepurblikansko vrijerne, kako je
-*^i_,*.
-i"
to predlagao Genber, nije mop1ffd ygi z6@TragmentdTd?5kog natpisa.
Sto se vim premriffi-na-frdgrrlffifi
Ia
H 2. Po SV:oj
-prmci
pronadeni su samo ostaci gorrrjeg b'loka, tako da
postoji miogui,n:ost da je donji odvuden i negdje dnurgdje ugratlen.
Ispiitivanje fragmenarta na@isa zahvaljnrjem dru H. v. Petrirkovitsru
iz Frankfiurta (sl. 17 i I7a). Tistkamo ga lrako glasi:
>Jedinstvo trij'u fragmenata (H1-H3) ne odi,tuje se toliko stilom
ob,liika slsva - jer bi ona bila i na d,vije posebne ptrode, koje je i,zradio
jedan klesar, talkotler jednaka - nego viS,e prerna kar.akteru V ispred
RI m drugorn retku H 1. Dimenzije gor"njeg zarvr5stka desrne V has.te
sm u o'dnosu pre,ma slovirrna u prvom redhu prevelitke. Debljirna voclernja
dlijeta pokazuje jasno da ovo V p,ripada prvom re,tku H 2.
Pri pdku5aj,u nadopune ca,rskqg imena mora se po,ii od tri dinjenice:
prsma karaktenu 51srv3naq)irs pripada rano,m carstvu. NaZalorst, malo

228
je sto'va dovoljno indikativno. Ne rnoZe se, nairme, raspoznati da li se rad,i
o augusto'vsko-tiberijevskom ili klaudijevskom pisrnu. Kosi krak o'd R
u rstku 1 jo5 nije dovoljno z-avtnat,l'utk G dodimrje ternelj'nu limiju samo
tr jednoj todki, strova teile da se uklope u ,kvadrat. Nesrumnjivo je da u
retrku 1 RI rpred D rno,Ze prirpadati samo CAESA/RI dime su Kla-
udije i Neron iskljudeni. D ua CAESA/RI bi moglo biti pode-
rak D/RVSI F. Ali rada bi bio neorbidan poloZaj filijacije koja bi onda
bila o'dvojena od drugog imena. Osi,m toga, neagodno bi djelwaLo odvo-
jeno jedno od carskih imena od Klan:dija dalje. Gaius jedva da dolazi
q.roibzir zborg nedosta,ttka radiranja. Konadno ne smije ,se previdjeti di-
njenica da je A/VGVS/TO nanrisano za vi5e ad 2 am veie od o,stalih
rcdalka. Dopurna Tiberijevim irnenom ure rje5ava oviu pos,ljednjru te$koiu.
U jerdnom:

TI.CAESA/RI.D/IVI.AVG.F/
A/VGVS/TO
P/ONTIF/./MA/X.TR.POT . . .

nezarnisliv je visoko napisani drugi redak. Dorda li se prema Bu,Il. dalm.

49 (1.927)tab. 1 i 2 u retku 2 nakon A/VGVS/TO jo5 jedno /IMP, mora
se u retku I vi5e isp,i'sati, ali se ne ub'l,aZava neobidan dojam d'rnrgo,g
retka.
Sve se te3koie uklanjajru ako se imenom samog Augus,ta dopuni nat-
pis:
IMP. CAESA/RI. D/IVI. FILIO
A/VGVS/TO
P/ONTIF/./MA/X.TR.P . . .

Najduii je prvi nedatk,u drugom rotlau stoji samo podasno ime cara,
treci redak je kraii za ako tri sloiva nego prvi 'redak. glsdnja l,irnija nat-
pirsa tede preko drrugog V u A/VGVS/TO. U prvo,m retku prolazi izmedu
R i I a u tredem prdko M. U na5oj nadopruni natpis je pod'ijeljen na
dvije jednake pol,,ovice. Prvi redak, lijwa polorvica: 9 p,unih slova, desna
polovica L0 slova, medu njima 5 I. Drugi redak lijev,o 3,1/2,.desno 3,1/2
slova. Treii redak lijevo 6,1f2, desno 5,Lf2 slova plus brojka ponavljanja
koja se vi5e ne rnoZe rekonstruirati.
Zb,o,g nazivanja Augusta tirtu,lom Pontifex Maximus mora se natpis
stavirti u vrijerne old 742/12. d,o 14 god. n. e..A,ko je natpis zaista zarniSljen
na simetrijipiisa,ne slltelAlra eonfatfjanj;,sluibe nije se moglo sastojati
od viie ,o'd dva slova. Go,dine 742/12. obrnaL$;rp-ig-,August 12. tribunicia
pgJlStllqt*D'olazi u obzir, p'remaGved-en!-protpos,tavci, sarno l2(742/L2.),
15 (745/9.) i 20(750/4.) tribtmicia potestas. O tome se, meclutim, teiko
moZe signrnn,oodluditi.
Ovaj natpis podsjeda na,to da je Salo,na,kako pokaa'uje ime Colonia
Martia Iulia (ClL III 1933), za Augusta p,odignuta u rang ko;lwnije 727/
127."

))o
 Mi se slaierno s tirrn prijedlogom, aili bisrno Zelje'li upozo'riti, ne
samo 5to se tide stila arrhitektonslcih dota,lja nego i s obzirorn na povi-
jesrnu situacijar, da natpis spada iu per]i ?. prije n. e. do 14. gordine

postavi,ti da zu ove plode, kako nisrumitljokazi, stajale na Porta caesarea

kao dorkrument(porvelja)grad,nje.27
V-odovod dije je prevoetenje preko oe,steu najmanju rruku !gqg'vlg:-
*qo-;EfAihjom-rrua*1, pri demu se ne,rnoZeod,redi'ti da li je on stariji
od njih, vailja svakako datirati u dobe-rag9€--c-e!s!ya.Iako nije po'znato
mjesto nalaza olovnih cijevi s imerrirna Iulius Eucarpus i C. Iulius Xan'
tus,a one bi motgle pripadati sam'o sistemm jednog jerdirnogrdo sada poz-

ostaje ispirtivanj e arhlgktgqskih {elalj a.

j ed,naj e od brojnih"vsijeqqg..bgl"jS--*gg5g:Eq-
5?eitet4lgf9.i?
rurl*ik-Cpllgls a koje zu bile wlo omiljene pri kraJu I. st. ffiJ6n.e.,
ni*nilan;im {1adeviryma. U" pretiemrTiStr nE"poeaznrj's-sg"\ffi-.
""ffili"
heleiiist-idke-fnrne koje su u ranom carstvu bile zarrr-ijenjene uord,ljivo
razliditirn ak'antuso'm. Na hramm u Pu[i4 - da bisrno se zadrLali na pord-
nudjqr istodnog Jadrana - mogu se zapaziti kap,iteli s odlikama prijel'az-
norg doba, na;kapitelru nimfeja nalazs, se vei jasmo obli,hovani rez carsko-
dobnih kapitela. Li:st kapitela gornjeg karta wata je, naprotiv, u od,nosu
na onaj zdemca postao malo 'knuii. Ako se u:sporedi s kapitolirna aurgu-
stcxviskorgdoba.u Rimu, on djeluje kao kasniji s obzirom na mjesto na-
stanka, matenrijal i mam,ju vjed'tirru u izvedbi. Briino nabiranje lista i me-
ko savijanje rebarra koji iskadu izmeclu pojedinih listova nabranih pop,ut
lepeze, veli'ki hosi trtr;lasti zavijuci koji sjede u ovim - od'Iike reza kapi-
tela hrama Marsa Ultora u Rimu3o - ne nalaze se vi5e na kapitelrima
salolnitarn:skih gradskih vrata. Lr:;lasti zawdeci koji dofije zavrSavajnr rav-
no a ne kopljasto, stoje gotovo ,uspra.lrno na rebrima, koj,i bez polkreta
beZivotno rcl<u,na sred'i5njeorr rebru lista; zupcri ,pojedi'nadn'iih latica lis,ta
nisu viSe ispumjeni onorn svjeZinom prirodnotg rasta i povezani rs cjeli-
nom lista, Sto je birlo svojrstveno spornerrrutirm r,irnskim kapitelilna. Listm
nedostaje organiska veza.
I za virtice na frizu zdenca na,laze se s'rodrli primjeri medu viticama
radrog carstva. JoS je stabljika u najveiem dijelu glaxka i jasnoia nad-

230
grad,nje nrije razorena bujanjem lis'to,va. Upiravo ordrealsne ,specifidnosti
fragmenta stiupova, koji potjedu sa zdertc,a, upruduju na rano carstvo. Je-
zitoi na gornjerm zavrSetku kainelura helenistidki su motiv koji nestaje
kral'em 1. st. prije n. e. i na gratlevinarna rarrrorgca,rstva pojavljuje se jo,S
samo rijetko.3l Pojed,i,nadno se zafufr'wvajtt oni na privatnim graelwina-
ma, nadgrobnim spomenicirna koji talkoden polkazujiu i starije oblitke
hapitela, dok javne graclevine s novirn oiblicima kapirtela takod,er preuzi-
majm poilukru,Zni zavr5etak kaneltu.a. - B'urduii da,su plinta i baza sarno
u rijetkim siludajev,irna kod velikih dimenzija pol'edinirkr elemetlata ra-
dene odvojemo, ne trerba i,spod baza zdea:rca pretposta'vitti ptlintru. Baze
bez pl,i,nta karakteristidne su za helenistid,ke gratlevime Italije i nestaju
kao i vei spomenuti elementi u ranom carstviu.32 Kod po,s,trepublilkan-
stkih graclevirna opienito plinta stoji i,spod baze a samo pojedinardno jo5
se moZe zapaztti ned,ostatatk plinte kod ranocarrskih graelevina ru provin-
cijama. Vei kod warta u Sal,oni dini se da sm porstojale na terneljru gomje
povrsine vijenca. Manje ele'menata za obja5njenje vrememrsko'g op,redje-
ljenja spornenika nn:,de r,azliditi elementi profi,la i greda. Po nj.irna niSta
ne bi stajatlo na zutju za da{ carstvo; za
likarrsfisu izradbw bile pro-
fila. s vraf,a Se prema,s,in-
taksi u,kljud,uju u zajedmidlqusliil('u.
Naie datl@ stoji tr sruprrcrhrorsti
s Gerbenovorrni
Dyggveovom prretpostavkom3eda je istodni di,o,grada ved u'skoro makon
oismutlkakotlonije bio orknuZenzidfurarna,jer bi oknuriivanje zidinarna isto-
dn rgnrovog grada nadinilo besmisleniur f,stodni trakt zida u ,kojermstoji
Porta Caesarea.Aba su a,rhitefirta krerru,la od sporme'nutorgvod,ovoda koji
je fiu do'l,aziood izvo,naJadra. To bi rbiil,oradi torga 3to orn na'vodno tede
parale'linros dijel,om grardskilh zirdina is,todnozapadrnogpra\rca te Sto je
dak bio uklj'uden u zidine u kratrkom alijel'g nrjihorvaprotezanja u pravou
sjeven-jug, prije nego 5to ie ruii u stari di'o grada.
7,aprarno, atkvedukta i zidina je'upravo obrnu,t. Zidovlstiiede_
tork akverduiktai osla,ilffi se-g.?-
nj F_qiwryrn*za@em-ffiu
iu5aosjwerozapadno d Porta Andetria ru podr,udje is-
todnrog dtjela p,rerdgrada Salone - mjesto njegova ulaza se do 'sada nije
moglo ,todno odredirtti3t - vodlwod tede u rskladu s okolnios
dostirna na
s julne stralle-tras
*--4*

Odnoisv_q=d.E itina Porta Subur-

bia (sil,.20). usiprrkos,strvtremerrirnpr.omjenarna nffi e
priJe'srndg6*fiamjihovom juZnom bod,norn[ic,u utvrdi:ti da je.d_o-njidio vo-
dovoda okrrenut gnadsilcirnaidinama bi'o pred,vitlen kao lice. Napro'tiv, od-
gavarajwta s,trana gradskih zid\na ne @kazuje bil,o kakav rpn,neuru-jwii za-
v'r5eta'k.V?a,o,vnaie, aatrc, e .

23r
 5 I adl marer

51.20.Porta Suburbia. JuZnounutra5nie lice vrata.

Iz,nad d,onjeg dijela vodovoda koji je podignut od rrnalog kamenja le-

Zi kao zavr6'etaik sloj vecih kvadera a na ovome zatirrn pod od ploria
samog lkaura.la.Potknsvne i pordne p,loi.e s'tr5e iznad donjeg dijele grattevi-
ne s obje stra,ne za dko 0,10-0,15 m, Sto - kad ibi gradski zid novog
dijela grada postojao prije kanala - ne bi bilo rnoguie na strani okre-
nnrtoj ziiliirrama. I{onadno, ka,nal je,na tra&tu jruZno od Porta Suburbia II
podignrurt na,nekoilitko pi[ona, od kojih su ,tri jo,S pri'lidrro d,olbro vidljiva
(1. Sirork 1,87 rn, drubok 2,05 rn; 2. Sirok 1,83 ,m; 3. Sirork 1,85 m). B,trduii
da su razmaci izmedu ovih pilona 'prilidno rnali (1,78'm; 1,55 m; 1,83 rn),
kanal je bio jednostavno postavljen,na piloniima bez povezujuiih lukova.
Oni, rrrreelutirn, ne bi irnatr'i niirkalkvog srnisla dra prvrr-tno akveduk't nije sta-
jao izoliran. Tako je na dije'lu gdje je on o,s,lonjen ,na zapad,noj strani
gradskih zidina podzid kanala masivan. Da je ovdje lkanal m.ladi ord grad-
skih zidina Urbs vetus, vei smo spomenuli.

232
 Da se priliil<orn gradnje oviitr Zidina radi o rrovoj gradnji, nije ,teSko
zapaartt rna sjeveroistoinorn kutu nornga graaletrillfr-iitiFjd'plana rdajemo
na sl. 21. Na tom mjestu Carrraraje 1846.gdine proveo istkapanja sve
do ternelja.$ Karko su se ova dva tijeikorn vrernetrraponoryno yu,1xpalaa
Porta Andetria patptna poknita zerrljoorr, to se jedino na ,tome rnjestu
rnoZe dorbiti fasna slika ro raaliditiur faz,ama gnadnje zidina.
Oko dvadsset metara sj?elrrra d4rt(, Aldetri a,g4tgS" zavii aiu
ped.esetakf,netara naprijed prema zapadtt.Nakon Sto ih iaTreg;io-s*
vremen'i zut koji vodtfiAniffisofl,fiirrru i isrkopinama pdnsionn_s.ssavi-
j"j"'qry"4-itgqzapadu. U traktu izrnectu tog zuta i Porta Andetria )mogu
se dlvnditi detiri 4le-koje, prerna Dyggveu, 'omradavaim,o brrqieuhalS*
-81. Kula 8T-Iffi orko dvanaest metara sjeve,rno ,od vrata, kr.rla 80 m'oZe
sE r.rtffiirti prema nupi nr ojada,nj'u zrda (o torne vidri drlj"i istodnCIgku,ta
sjwemog tralkta zidina. Kule 79 i 78 s',lijede ru razmallcu ad 7,75 i 7,80 rn
prem'a zetpadnt.
U 'ditavom tome,potezu utvrtlenja rnoZe se kao jeagra ojadanja zldina
iz razliditiftr vlremqna jatsno slijediti jedan 'tralct rkoji rirna gornju Sirioru
od 1,88do 1,90rn i koji se sastoji od dvije obrlogedebele d,vije stope,
izmettu tkojih je iispr:na od mje5avine lornfljenog [<arnena i vapra. Ob,lo-
Zrd zido\d iunajruprema vani ,kao i prerna ispu,ni glatku powsinru i tu"gra-
tleni su od,pravoktrtnog prirudnog kamenja, .koje je medusdbno spojeno
malter.om,od vapora.Kamernje je briino s'lagano, iako se horizonrta,lno u-
slojavamjenije uvijdk prcrvodflo.Vanjska strana tog zida,mode rseoso,bi-
to dobu"oz,apar;itti,nastrainjem zidnrtkrule79 (tab. IX, 1), tr kojern se na-
laze jo5 dvilje neza'tvorene mrpe za a,nrnatrur{r.Na isti nadin vidrljriv je i
veii ,ko,madna,sjweloristoinorn kutu novoig grada. Tu je vidljiva i grad-
nja runutradnjegob,loZnogztda.
Kord karle 78 pos'toji strafrrji zid (sl. 22),iztraden od velikih ib,llokova,
koji leZe u poteaLrp,rcdurjestrane vanjske obiloge zirdina. NajrriZe l&i, raiz
blokova visokih 0,70m, na njirna dva niza kvadera 0,35i 0,41m visine.
Blokoqri su ;bniZnoizraclerri. Oni pclkazujru plitlri trbru,Sastip'rofil a na ivi-
ca,maoko 2 c,m Stiroki obq'uib.Gornja po.vr5ina je lagano h,rapava. Hrapa-
vost i trbruh ,nedostajruna d,crnjim b'lokovirma. Izmetl'u pojedinrih kvadera
mdlazi se sl,oj rnaltera debljfure olko I cm. Kao Sto se rnoglo trtvrditi, iza
nievezanogistoinog zida knrle stoji taj ,sffaZnji zird rknlle 78 tr vezi s gore
opisandrn zidom od prinudnog kamenja, koji srnromii nazvali najs,tarijirm
zi'd,o,rn,jer je on prvi podi,gnut ,na tom rnjes.tu. Zi:d od prinudnog karrne-
nja kao i zid od,kvadera rnoraju, dakle, ibiti sruwemerri. B'ud,uii da trbuh
u,oba gonnja sloja blokova dosiZe sve dro prilk'ljrudka na zid od prirudnog
kamerrja, iskljudeno je da,se prvotno na ovaj zi'd pravolar.ltnonastavljao
neki dnugi. Ne ,radi se, dakle, o straZ,njernzid,u jedne ktrle'koja bi bila

233
 F
-Tti
H
H
ill
ll l"
trf

tr
H
u
U)

H.
t

E ro
I
c . € . : ah
* lgi E v
P::!t
idido a
P
;cidi C)
U)
-.'i

illlgillE
N

z4

234
F-
I
I
.t

Sl.22. StraZnji zid kule 78 (vidi sl. l9A).

istovremena sa starijim zidom. Frije je moguie da se na tome mjestu

nalazio propust za vodovod koji je dolazio s izvora Jadra. O rdemu se
radi ,siguirno bi to polkaza'la ,samo .isrkaparnja.Ne 'mroze se kazati koliko
se zid,od kvadera nastavl.jao nades,no, jer je zapadnu,stra,nu ku,le 78 pre-
hrr:ioput izraalen uako,n iskarpa,nja.
Obrrada l<amenja trih kvadera ,raz'liikiuje ,se znatno ,od rrurs,tilkerkojorrn
su izratterne kule 78 i 79, ali se o,na opet strsreie na zid,u kn-r,la81 (sl. 23 i
tab. IX, 2).Ta je ktlla izraitema od velitkih bl'okova koji, 6ini se, upravo
kao i kvaderi ,na dnugim krularna kao da se ne povezujrurs najstarr:ijtim zi
dom nego su odvojeni jednom uzduZnom ,fugom. Buduii da je kula u
unutra5njosti ispunjena zemljom a takoder se i izvana pogledu isprijedi,lo
postavljeno pojadanje, moZe se samo pretpostaviti odnos kule sa stariji,m
zidom. Kula se sru5ila na svom istodnom kutu prema Prema Andetria,
kad je ovdje pokrpljena, s trokutnim bastionom ojadana, koji radi toga
ulazi,u skladu s ru5enjem, u pravokutmr kulu (tab. IX, 2), dok se na sje-
veroistodnom uglu izmedu kurle i bastionanalazi jedna ravna fuga (sl. 23).
Do ibastiona 2,I3 rn iznad dana5njeg poda, leii ovdje 0,29 m visoki blok sa
Zlijebom. Ialho je ovaj spoj propao,sv€ rdo tog biloka, ipak se mote utvr-
diti nastavak profila jo6 na rnajveiern dijekr isdodne ,s'ffane tkule 81, bu-
dtrii da je ,ortisnrut na xtdu s oibilatom tb'uko,m basti,ona koji je rnaslon"jen
na kufu.3? Samo na jrugoi'stodnom kuiu nedo,stajru tragovi zbog vei srpo-
menrute r,upe. B'uduii da je da,na$'nja rartna kule 81 rnorala leiati o[<o 1,00
m iznad antidkog poda, dobija se pnibliZna virsima ,ktrle od 3,50 m, p,ri
demu jo,S valja uradtrnati visinir-r prrs,obrana. Kako je bastion bio p'ostav-

235
B a s ti o n

st. 23

ljen pred,kitllonn, morala je kula 81 velitlsirn dijelom biti razorena. To je

ojada,nje trslijedilo, kako va,lja odm,ah upozoriti, rnakon Sto 'srtrse tako-
de'r i ikule 78 i 79, koje'sr.r izgradene lkasnije,od ku,le 81, pofpu,no snruSi,le.
Ne moZe,se utvnditi da li su kvade,:i ztdova lr,ula 78 i u ku,li 81 po prvi
put upotrijebljsni na ovo,me rnjesfiu ilri pcxtjedu s neke dnuge grattevirne.
Urpadatt odi,,naravno, S,tosvi blokovi ne,maju gornj'r.r povr5innr, pa 'makar
se tlagano ohrapavljenje gornje povr5ine nalazi i na Zlijeb,u 'koji je izra-
den tek za ku'l,u 81. Jedino Sto se moLeiz'vwct iz dirnjemi,ceSto 'se javljaju
irsti kvaderti kao kod rkule 81 i 78 jest da je, nairne, kula 81 - iako lse ona
dini da je povezana - ipak istovremeno nastala s najstarijim zidom ili
neposredno nakon njega.
Kula 78 i 79 'pokaanju znatno ma,nje b,riZno zdanje. Za njiilr je rnate-
rijal dovezemodsvrlda. U zidovirna kula 78 naitena rsu tri nadLgrobna natpi-
sa38i jedan natpis o zridanju zidina iz I70.,godins,3e dija upotreba kao
graclevnog kamenja'Lapruiuje'da je kula 78, i na jedrnaki,nadin zida,n-akula
79, iz doba nakon te godi,ne. Fritorne naftrlirs&cojLipotjede iz vrornena grad-
nje govori da sru najsta'rije zidine grada kojirna prirpada nartpis rnorale
pretrpjeti znatna,odteienja koja su omoguiila 'da,se odnese natptis iz zi-
di,na kad su dognadene 'lcule 78 i 79.N Osim matpisnog kaimenja rnalaze se
lu velik'i b,l'okorvi,od r,rnodraca< iste vrs,te, kakvi su ,i oni 'upotrijeb,ljeni
u zid'oviima Urbs vetus, tako da se smije pretpostaviti da su najveii d,i-
jelovi tih zidi,na bili poru5eni i upotrijebljeni za izgradnju kula novoga
grada.

15iJ
 Da bi 'se pojadale najstarije zidi,ne, a taikoder da bri se i kule pos,tav-
Ijene pred njinna dovele u ui;u vezu 'sa ztdinama, postavljen je pred sta-
rijim zidom sloj deb,ljine 0,95 ,rn do 1,05 m ,koji je vi,dljiv jmZn,ood krule
8l (tab. IX, 2 lijevo) i djelimidno izmectu kula 78 i 79, ali je on ovdje
narrr-lSenjednti,m malterom vezanirrn zidom, koji je zalkrrpio rup'u. Vanjsrka
ljusika ovog zi'da ima odrederrru sli'drnorstsa starijirn zIdinarna, ali ipak
kamenje nije tako briL,na slagano ,u rs,lojevirna, ,malter [rojirn je kamenje
vezano izlazi medu njima, gornja povr5ina pojedinih blokova kamenja
manje je glatka.
To pojada:nje, koje ib,i moglo biti istovremeno sa zidanjeim kula, kas-
nije je veiirn dijelorm zarnijenjeno zidom,s rnalte,rnim vezivom, $rto je do-
sta do,b,ro sad,uvan izmedru lkula 79 i 81. Isti ,nadin zidan janalazi se, ,me-
dutim, u,tnokutnim bas,tio,nima pred rkrularna79 i 8l i u je,dno,m ojadanju
koje je porstavljeno na unq-rtra5njoj stra,niimz najstarije zidi'ue. okolnost
Sto zi'd najlkasnijeg ojadan:rjama vi5e mjesta (sl. 21,a, b) neznatno po vi-
s'ini str5i iznrad 61i3"1ova,starije grailevine upuiuje 'na zakljudak da je
pos'ljednje ojadanje i,dovotlenje u ispravno stanje p,r-etho,diloteSkorm ra-
za,raurj,uzidirria.
Mogu,se, dakle, u zidinama isrtodnognovo,gagrada Salone jasno raz-
liLrditi trni faze:
l. naistariie zidi'ne
2. kutie-(7--A giaqanje
i Q1)._l_pryo
3. dnugo ojadanig_-i .b1!1.r9li:
Najs,tarij'im zidirnama moie pripadati dio s ,kvaderirna u &,g]i...28,..il."-
iako ona iZgTeda kaeda ,nije rysovezana,Eg,Le-fi. Na oba rnjesti ;Ulla Ui
n.nZna is,kapanja.
S gradnjo,m kula 78 i 79 i'stovreme,no je obiaganje najstarijeg zida
kakvo se na'lazi jir-rZno,od kruie 81 i zapad,no od ,kule 79. Da to oblaga.nje
treba luditi od ojadarrja zi'da izradenog s ,obilatc,m Zbu,korm,vidi ,se jas,no
urpravo na oryome mjestu, b,r.r,duii da je lpa u prvotrlo,.n z,i,du i starijoj
o,b,lozibila isprLrnjenazido'm o'd malterra.
Najstarije zidine datirajru dva natpisa kc;ji se nalaze oko det'rde,setark
n'etara zapa-ftio o-cl-kmtFg78'na"va'njs,Iioj ,strarni zida (tab. X, 1) iz rkojih
proizlazi da je dnrga_hOhqqta Delrpara podigla 800 stopa zida, re jedna
tunna i veksilaoija dmree i treie legije 200 sto,pa-)ida.orZidovi u koji4a
su ti 'natpisi ne razlfukujuSe od onih kule 79 (tab,IX, 1); moZda se na ho-
rizo'irtalne fugb neito irnranjepazilo. Ali s,usreie se ista konstrukcija ,s is-
tim svojstvima: dvije lj,uske debele dvije ,stope na ,razmaku od 0,70 nr
jedna od dnr,ge. Metlup,rostorr je ispunjen lo,mljenri,m,kamenorn i vapmo,m.
Nema nikakve dvojbe da se,qqigl1,11jg,,_Zrdrrr-t-e-.UaVedepoB dije,la glvrdenja
na poienrp! fo_rta Andetria do Rrile 78 mo,raj,u datiiatJTifril;qpisfuiii.
Osim ova oba natpisaa2 tu gradnj,u potvrduje jo5 jeda,n jzgu,b;ljeni
natp,isJjl) n;emrLrse navodi da je prva ikohorta Delmata-poaigta 8OOito-
pa zidiur-ai jodnrLrkutru. u natpisima se ,navodi trhupno 1800 stopa zi,clina
(432 ;m) i dvije kule. einjenica da je najstariji zid t114dijel;u J<ojije ovdje

LJ!
 prouden i na ostalim odsjedcima na sjevernoj strani b,io gotovo bez rkula.
Jed'irro bi kula sjeverno od Porta Andetria doSla u ,obztr za datiranje u
170. godirrlu.
Okolnost 5to su oba gone spomenuta natpisa stajala jeda,n blizu dm-
go,g - oznadavali silr, dakls, jodan spoj - potvrcluje naS,u pretpo'stavku
da se kad je u pitanj'r.r zid od'kvadera ;u lkuli 78 ne moZe raditi o straZ-
njem zi'du ktrle iz 170. go,di,ne.Veksilacije dnuge i treie legije, diji natpis
stoji lijevo a koje su izradile dio od njega do sjeverozapadnog zida kas-
nije kule 79 (200 Stopa : 59,20 rn), nisu p,o,digle ni'kakvu rkulru. Dio ko,ji
je izgradila 'kohonta Dei,mata dosiZe 'do rrnjesta gdje se malazi natpis,
pri,bliiZno do zapadnog zida kule 63 (tab. X, 2). Arkroje prva kohornta iz-
gradila onaj dio koji se prikljuduje na ovaj, snigl,obi se njihovirn odsjed-
korm do istodne strane ,kule 53 i u.to,m,e bi odsjedku treba,lo traZiti dvije
starije kule.
Kad su podignute ku,le 78, 79, 80 i s njima stariji ojadavajuii zidovi
i kad su konadno podignuti bastioni i mlada ,obloga, ne moZe se joS
potpuno 'signr,rnokazati. Dva p'uta se iza 170. godine spo,q],rnje jo5 jedna
CEa@jaztfu1g._Sg!gni. Vj-erojatno siu u doba Teo,rlnzii,a II poda,rzeti op-
seZnriradovi ,na gradskim zidinama,a tkdko svjedodi jedan natpis.as Nije
pak p'ouzdano kako natpis valja nadopunrirti. Kako pojedi,ne krlle poistoje
vei od 170. godine, a u natpism se govori o svirm ,ku'lama (cunctasque
turres.../, dokr.lment radije gwo,ri o obnovi dlego o grad,nji kula. Tre-
batro bi ispitati ,ne radi li se o zajednidrkoj o,bnovi svih k'ula a ne vei ,o
bastiornima i'oplatama o'd malternog ztda,koje se ob,i,dnodovodi Ll vezr
s rposljednjom rp,oznatorrn,obnovom gradskih zidina. To se ,dogodilo, pre-
ma Prokopi ju De bello Gothico f, str. 38 (ed. Dindorf), za vrrijerne got-
gQdine 535.-4.9: Po=d-Jugtinijanovirn vgjs-kgvoelom Konstanci-
;ikog Ig'ta
ja,nonr.
S,to se tide odno,sa Inovog i s,tarog grada, 'na ,konou ffroZeirrlo zaklljudi-
ti, prerna nalazima i prerna povijesnoj situaciji da je gradn ja zidtna 170.
godin_e mrorala biti 'p'rvo utvr.(livanje istodnog, novog dijela grada. S.:fe
strane ne,ma nikakve dvojbe u flati{anju Porta Cc[eiarea u augustovo
doba.
Kako s,u ,markoman'ski ratovi nr;dili pcvod za utvrclivanje predgra-
cia pred Porta Caesarea, srnije se pretpostaviti da je ,i utvrdivanje z.a-
padnog djjela novoga-gr4d? uslijeciilo tim povodorn. Tu, kao i tamo,
-I
bile su iste prilike. Na Porta Szfuurbia Dyggve je utvrdio unulra5rnji
zid debljine 1,88 ,m, koji po svojoj ,terurLiciodgova'ra starije,m zid,u istod-
nog dijela grada. Kao i tam'o, bile su postav,lje'ne ikule od ve,iikih kvadera
o;modraca. koje sru kasnije dobile bastione o,d malternog zida. Jed,na
okolnost Sio se p'rotivi tako ranorm 'datiranju jest Sto je s u'nutrainje
strane tog zida navodnro naeten in situ jedan sat'kofag koji je prema sud,u
gosp. dra Abra,mida mogao nastati ko,ncem 2. st. n. e. Ipak, kro,nologija
salonitanskih ,safkofaga nije tako dvrsto utvrelena da b,i nastamak prirm-
jerka otkrive,nog kod Porta Suburbia I bio tako pouzdan'o odreclen.

(S njematkog preveo Nenad Cambi)

238
 BILJESKE

1 Gerber, Forschungonin Salona I (Sat.I), 131.,i d.

2 Strena Buliciana 91,bilj. 3.
3 Gerberov nacrt rekornstrukciie Sal. I, sl. 246a.
j lrglhi4ghryl, Roman cities "in northern Italy and Dalrnatia 264, 271.
s Bulii, B,ull.daknat. 30, 1907 ,52. Sal. I 132
6 Recherchesir Salone I (Sal. III), 19.
z Starinar 1931,14,sl. 1, Sal. III Plan A/B.
a Brojenje prema Dygrye, Sal. III.
* Recherchesir Salone II (Sal. IV) 140,sl.71.
e Revue archdologique1933,ser. 6, svez. 1,41.
10Sal. I. sI. 251a.-
_ ._.t] Nu .sl. 246."i4tjiy je zajedno s dnugim a,rh,itektonskim frag,mentima.
Prilikom. i*ppury" 1906.mo'rali sru,po snimci, postojati znatno brojniji arhi-
tektonski diielovi.
tz Sa . L sL.247.
13Sal. I, sl. 251b.
14Usp. Sal. I, sl. 248.
ts Sal. I, 136.
16Sal. I, 135. Gerber ih je drZao za tragove kamene ograde ovog zicla
prema gradu.
17Visina 0,93m, Sirina 0,50m, dubina 0,34m.
18Visina 0,43m, Sirrina0,57m.
tt.Nup{iTJer, atika stup-a iz lgela
. _(Dragendorff-Kriiger, Die Igeler Siiule)
bez plinte i zlijeba na gredi glavnoga kata. usp. nase objasnjcniS na stt. 221.
20Sirina natpisnog polja iznosi oko 2,60rn.
21Bonner Jahrbiicher 118,tab. 14 a (straZnja strana), tab. Z}b.
22Bonner Jahrbiicher 118, tab. i6b (Tori,no), tab. 20a (Fano).
- -3.U:p. Wiegand, Entwicklung der antiken Br^unnenarchitektLrr, Milet I,
5. 73 i 'd-
24Usp. Abramii, Sal. I, 2 i d. Pauly Wissowa 2, Reihe I. 2003.
^ "- 4tf_rglrfel4,_Riim. Meilensteine, Ges. Schriftern 730. CIL III, 3198, 3201,
S'r.rppl.10156-10159.
2, Ablarnii,.Vjesnik.4T, 147i d. Od zapadnih vratil vodila je samo
cesta za
r.ragurrJ, sKaroonu, KoJr se u natprsu ne spominju. I cesta Sto vodi preko
Fp"tijepl'ema jugu ne,spominje^sb u natpii,u ili ibog toga sto je vec posto-
jala-ili Sto su se izmedu Porta caesarea I rnora nalazilalos jedna vrata ocJ
kojih,je ta ce'sta.polazila.Sve osta'leceste Sto stl vo'dile piemi unutraSnjosti
morale suseprije..svega trspeti,kloz k1iSki klanac, poiazile su, dakle, ,s porta
Laesarea. veea vaznost.c.estakojq su vodile u-unutrainjost od one koja .ic
vodila prema,Tro.giru vidljiva je i po opsegu istoinog diiela grada, koji je
ceurl pura vecr od zapactnogprcCgraela.
tt qluSr je sludajp^Sto je_potpuno saduvani primjerak mcelu
, , natpisima
je,A1u..qtopu(0.,29-0,297m). izraden_od clva bl6ka, razdiielje,n'u dva
1t9.O9o
d4lela, ocl kojih gornid ima istu visinu kao i gornji blok atike p6'rtd caesarea
t0325 m) i.Sio sir naipisi s.iroki.i,05.m-,oiqinzijtJ r-oQ;;;;;fiapaj., s rar_
makom,pojaianja meclu rizalitima.kule 11,52m sirirializalifa mahj6 0,55m
slnna pirnte.me{u- qtupqvrma gornjeg rkata i iz toga proitlazi najmanja sirina
ojadanjaatike ocl0,98m).
2 8C ] L I I i , 3 2 1 7 , 1 , 2 , 3 ;S u p p l . 1 0 1 9 1 S
; a l o n a l 1 4 0 ,S a l . I I I 2 6 .
zr Noack, Ba'r.rkunst,tab. 75.
:0 Weiga,nd,Arch. Jahrb. 1914,14,Beilage 1, 5.
:1 Winter, Bonner Jahrbi.icher 126, 1921.,105; Weigand, Strena
Buliciana
82id.
32S,trenaBuliciana 84.
33Sal. I 138;Sal. III 15.
31Vidi niZe, str. 42.

239
 :s To Sto kanal nije upravljea izravno na a'jweroistodni kut stgog dijel-a
grada, ne protivi se nj-egovom -sa nastanku prije zidina ngvoge $?dq. Njeeov tq5
odreduie bad terena sjevera na jug. Za gtadmilu kanala bio je iz mnogilr
razlosa mnosopoeodniii bodze,mli tok, tako da je, koliko je to bilo moguie,
on oitao na"pailin-i UreEut-jt<a, da 'bi teik ,skren'uo-&adje st'igao u blizinu sta'
roga grada. Bito je norrnal,no da se, kad'su podignute zidine novoga grada,
tok vodovoda ukliudi u podnudje grada.
Carrara, Topografia e scavi, 161.
37dko ie danas na jedino saduvanome blokrtr na ,sjweroi'stodnom kurtu
kule 81 odrivan profil sdmo iza bastiona, to ne govori-niSta o negda5njem
postojanju pnofiIa i na bodnim ,stranarna 'kule. Kasnije obnove kule i zida
Eini sir dl s'tr povezane .sa znatnim podizanjern i bilo je nezgodno ostaviti prG
fil da istoji u zidtr ku.le. Odstranjern je tamo gdje je to hilo nuZno' S runu'tra-
Snje strarie bastiona mogao je prirodno ostati jer je on osignrravao dvr5du ve-
zu ku:le i bastiona.
38CIL fir, 1997,2064,2245.
39CIL III, 1980.
4 Kako se iz na,tpisa o gradnji sta,rijih zidina - 5to ,se nalazi jo5 itz
situ - trrole dwnati, te su povelje stajale usred zidi'na a ne na gornjoj ivici.
Morao je, stoga, dio zidina iz kojih potjede na@is u kuli 78 biti dopola po-
ru5en, prije nego Sto su ovu podigli.
4 1C I L I I I , 6 3 7 4 , 8 5 7 0 .
+zDubleta natpisa CIL III, 8570 bila je, ka[<o je navodeno, ponovno upo-
tri.iebliena u ilculi 78 (CIL III, 1980).Vjerojatrno ona potjede iz rupe izmeilu
ktrla 78 i79, jer je ,u kuli 79 ztrdbio dobro oi-uvan.
43CrL ilL,1979.
44 CrL III, 1984.
4sStarinar, 1931,15.

240
 SALONITANSKI FORUM
(Revue Arch6ologique
IJanvier - avril 1933] str. 41-57.)

- Na pitanje gdje je bio srrnjeiternfomm stare Salone, do s,ada nije

bi'lo odgovora. U prvom svesku >Istra.iiv,anja 'r.r Salonicl postaviro sam
hipotezu po kojoj njegov poloiaj ,treba traZiti sjevenno od ri,lqq5og
-ka-_

7t{EA74E
Sl. 24. Teren prije iskapanja

24t
.zali$rta, rta,mjest'u gdje sam 1923. pni'lilko,m istraiivan:ja to,g zdanja, pro-
naSao os'ta0ke'poploianog trga.2 Pretpostaviljao sam'da'siu 'u ;blizi'ni mo-
rali po,stojati elementi koji rpripadaju akrropoli u tlocrtu grdkoga grada'
Pro5log su prroljeia svjeZija zapaiania dala novu sliku o toporgrafiji naj-
starije Salwre i o naknadnorn razvoj;u grrada. Ona pmZaj,u dodatne zna-
dajne pojediniosti ,o porstojarrju, na ltorne mjestru, ru,rrb,anogcentra - fo-
ruma prrema rimskoj provincij skoj koncepcriji.a
U ovqm 6u radu nrtkratko p'ritkazati ta zatpaLanja, takoclen znadajrna
za ,urpoznavanje organizaoije nrrrbanog tlocrta ru jednom gradu 'u doba
prvih careva.
IstraZivani teren, smje5ten sjeverno od kazali5ta, i,mao je karakte-
ristidan izgled salonitanskih ruSevina s golemim hrpama kamenja (go-
rnile) ,koje zagfb,ljuju p,o,vrSinmtla (slrika 24). U oZujku l'932' jedan je
seljak prrill|kom r'uienja neke gormile otkrio 'na po'loZaj,u B, na 'd,uiini od
nekoliko metara, zidmu p,loh'tr izradenu tehnitkom opus incertum.
Pod drrugorm gomilom karnenja, na pol,oZaju A qpojavili sru 'se, ortpri-
like na povr5,inri od jed,nog detvornog rnetra, dnugi drijelovi zidova od
lornljenoga ikamema. Pr,iroda tih tkonstrrukcija oznadavala je postojanje,
bez svaike surmnje, javnih'sp;ome,ni[<a, a rtoj 'zu hlpotezi takocler i'Sla u pri-
log ranija otkrrida slidnih o'stataka pod .nu5evinam'a tlrama, juZno od ka'
zaliSta.s
Uibrrzo 6am shvartio da se nalazi',mo p,red dvostru,ld'm sistem:om koj,i
prirpada hrarnovi'm'a koji bi, kako po svojoj prnirordi tako i po rsvom po-
Lo?aju, trebalo da brudu sas,tavrnidijelovi jed,nog ,mornurmental'nogsklopa
vezanag za jalnnru povrSfumr. Tzlaiio sarrn svoj,u hipotezu gosp. Aibrami6u,
direktoru M'uzeja u Splitu, koji m,i je 'sasvi,rn ruorbridajenirmrazu'mijeva-
njem i ljubaznoiiu osigurao uvjete da na tome mjestu nastavim sondi-
ranje ru tr'ajanjiu od jednog tjedrna.
Na slici 25 vidi se tlocrt rovova koji se sijeku pod p,ravi'rn krutem,
a,us'mjerreni rzu prerna'pre@ostavljenorn slijedtr zi'dova. Ru5evine zid,ina
od lomljenog lkamena na poloZajirna A i B p'ripadajtr, tkako sarn i preipo-
s,tav,ljao, dvarna veliki,rn ib,lokovima pravo'kuffrih tomrelja rkoji su sinnetri-
d,no poistavljeni prema osi sjever-jiug i dije su dirnenzije iste (otprilike
7x11 rn). Sastoje se od bldka sastavljeno,g od l,oka}nog kamena (rnod-
rac)6 usitnjenog i trom'ljenog, rp,rosjedne deblji'ne 10-15 cm,'utop'ljenog u
tvrdi i bijeli malter sadinjen od mje5avine nijed,nog oblu0ka i vapna.
Izmed,u b'l,okova A i B proteZe se p,ravoknrtni zid C, D, E, F, bez rnaltera od
pravorlautnog kamerna rnod'raca sa zaknivljenirrn 'rnls'tiCrrim pro,fi,lom i s ja-
sno isk'les'anirn s.pojnim 'rrubovima. Vodoravne'spojn-ice ,nisu uvijek kon-
tintrirane; katkad se javljajru rnate,ni sl<okovi, kao Sto i do,zvoljava grbka
tehnika ztdanja, iiji se ostaci pronalaze 'u Sa'loni u jo5 rtrako kasnom raz-
doblju ikao Sto je IV. st. na5e ere. Zdrobljena sedra isrprunjava unmtrra5-
njost ,tog'pravo{kutni'ka, dok je razrnak izmea1u pravokutnog zi'da i blo-
krova A i B ispu,njen rnjeSavinom'opu,s idrcertu'ma (velirki komadi lkame'
nja m bijelom ma'ltenu rtank'og vapna). Na sjeveru, ispred todke A, wo
zicle slabijelkvalitete od one na brl,okovima A i B ograni'deno je zidorn
s ob,loga,ma (,u[<rasima) (pravdlau'r,n-ici od ,is'klesanih i rporavnatih b'loko-

242
va modr..aca). Na todiki B zidovi od lornljenog kamena postoje na odgo-
varajruiem mjestu te,k u veo'ma velikoj dubini.
Sjeverno i usporedno sa zidom C-D otkriven je takoder komad
rakra5ernogzida o'd lomljenog ikamena sastavljenog od velikih ploda po-
vezanih b,ijelirm maltero,m. Zid di'ii je sastavni dio C-D izraden je od

:::-:;:;:::ir$-
11
ficnww

+
I
!

G-

_-__-4\-_.q.\

S1.25.Forum Salone.Tlocrt i presjeci sondiranja.

243
komadida ka,menja razliiite debljime koji su takoiler poveza,ni bijelim
rnalterotrn (njefcni Sljunak od jednog u:nifirnetrra u ,slabo vezivorn vapnru).
Zid 's dblogama (ukrasima) produZetak je onoga vei orp'isarn'ogisp,red A
- ali je bolje saduvm.. Raspored dkazuje da se !u rrradi 'o donjem dijetru
jedrrog snainog podijuima; na rtemdljnom zemlji,Stu leZi jednostavniji po-
stame,nt ikoji je dovoljno otporan da Po'dnorsi jednu kocku, joi in situ,
u rnastici dkrruZenru $inokinrn roibrubom. Posrtamrent je od bijelorg vapmenca,
ostalo je od unrodraca. Todno iznad saduvalrog dijela'do,njeg rustridnog te;
rneljnog zemlji5ta kasnije j'e rpodigulut zid od gru:bo ,isklesanog prar/o-
kutncrg karnenja.
Taj zid s,wara ugao prema sjevenu (na C). iPnonaden je prilikom
sondi,ranja ne5to da,lje prema sjeveru, gdje postoj,i jedan rugao (G)' Na
tom je mjestu vjerojatno ob'loga fasade skirrruta. Donji dio saduvanog
zida, lkoji je rsmje5ten si,metritno na i,stoku, sastoji se od rtemelJa na
kojern leZe iblokovi pos,tamerlta (vidi presjek slika 25).
Juino od zlda E-F pojavili s,u se ostaci Sirokog stepeni5ta i ka-
r;ralaza otjecanje (N) koj,i se'oboje, kao i tkonstrtlkcije koje smo sporle-
,nuli rna rlcrajru, otklanjajm za otpt'i,like 10" ,od smjera ostalih zi'do'va.
Na sjevernrorm laraju,puesjek sadinjen tr velikoj gomi,l,i otkrio je frag-
rnent ,stllo,bata (H) ,izdi.gnutog za jedn'u s't'epeniou iznad plod,nika u ko-
jom je bio ,udru,bljen,na nrrbnirn ptlodama, illijeb za otic'anje vode, kakav
nalazimo na ,rubovim,a otvorenirtr trgova. Na tom stitrorbatu, rkoji je vje.
rojatno prirpadao nekom trijemu i pratio is'ti smjer kao i dijelovi pret-
lroduro otlrrrivenih zldova, wdtie se jedna kurbidna rbaza visine 0,67 m i
Sirine 0,65 rn (za [<ip?), rizrattena od rustidnog zi'dmog sloga na dvije stra-
ne ir.rsmjerru d'uZi,nestilo,bata.
Za vrijeme ,radova na ra5di56avanju ili pretraZivanju pojavio ,se ve-
liiki broj f,ragrnernata arhitektonskih deta,lja (377 komada). Prennda su
veoina samo rnalerri tkomadi slkinuti pri'l,ikcm radova'na rnr5enj,u, 'dertalj-
ncrm a,nalizom pruZaj'u nam korisne,pordatke o arhitektonskoj 'konstnrk-
ciji i o povijesnim etapama. Radi se tu, meclu ostal'im, o fnagrnentima
stupova razlidite velidfure od rnramona ili vapnenca; o rtrrodnoZjirrna sttlpo
va; o ravnotrn pilastnu od vapnenca; o arhilnavirna tbogato uikna5eni'm fri-
zovirma i o dotir'i tipa velilkih vijeoraca, takoder od vaipnenca, od kojih
neki potjed,u s kosih zabata. Tako s'u predstav'ljeari sv,i vaZni elementi
norma'l,ne arhitekture trrama.T
Gotovo svi pronatteni fragrnenti mogu se razvrs'tati u detiri kate-
gorije koje dosta precizno mogu datirati: p,rva, a trjedno i najznadajni-
ja, od sredine ili kraja I. stoljeca; dru,ga od kraja II. stoljeca ili podetka
III. stoljeCa; tref,a oko 300. godine i detvrta, koja se sastoji od samo
nekolicine ostataka iz starokrSianskog razdolblja. Zadovoljit ierno se
time da predo'dimo ,samo jedan uiizorak za svaku od triju,najkarakteristi'
dnijih razdoblja, ostavljajuii po strani drugu €mpu, dije je datiranje
manje sigurno.
Slika 26a: Fragment jednog,kapitela od mra'mora s akantusovim li.
stovima. Zaoknsieni okrajci listova rasporecle,ni su u obliku lepeze u
pravilnorn i njeZno,m pokretu; oni pruZaju tanane konture i potpuno su

244
ravni u presjeku. Tarno gdje nism odvojeni jedan od .drugog razdvaja-
nje je osi,gurano samo Supljom linijom koja se malo produZuje u listu.
On je ravain, bez nab,qra, produbljuje se u dnboki ,lijevak i ima u bazi
gotovo oblik Skoljke. U obalni,rn krajevima ove strane Jadranskog mora
nalazimo slidne listove akantusa u kazaliStu Monte Zaro, tt zabatu triama
Val Catena i kazaliStu Salone.8

Sl. 26 a. Fragment kapitela.

Slika 26;b: Fragment s akantusovim listovima kapitela od vapnenca.

Zaokruleni okrajci lis,ta naSireni su i i,maju nagla5eni pokret; konture
su im naglaSene; samo jednim duboki,rn rezom po cijeld duZini strane
lista postiZe se efekat sjene i svjetla. Zilice strana listova pnodmZuju se
i gube u jed,nom usko'm uto,ru koji je durboko urezan wzduL osi, ,Sto
odg'ovara radikalnoj tr:ansformaciji oblika lijevka prve grupe. Slidni
akantusov,i listovi nalaze se, napri'mjer, u Dioklecijanovoj paladi u
Spl,itu, u kolonadi hrama juZno od kazali5ta, kao i na nekirm- drugirm
rnjestima u Saloni i Aequum,u blizu Sinja.
Slika 26c: Dva ,fragrnenta stupwa ('promjer 0.11) s fiksni,m kapite-
Iorm. Cetiri dijagonalno postavljeaa lista, bez zaokr.uZenih okrajaka, sa-
stoje se od dvije jednostavne povr5'ine koje se sastaju'na sredini i stva-
raju o5tar ibrid.
List se zakrivljuje u polukrug i zavrSava u oitrici koja prelazi i pro-
duZ,uje se u tbr,'i'du.Izmectu listova nalazi se cvijet s tri zaokrruZena okraj-
ka razlidite ,izrade. Kapiteli, od kojih sa,mo jedan posjeduje udubljenje
i lijevani ilijeb, poravnati su dlijetom. Trupovi stupova, potpuno glatki
u donjem dijelu, s udubljenj 'Sto se vidi na ,tre6em fragmentu -
poravnati s,u ,nazubljenirrn dlijetom. Mnogi se kapiteli s detiri sljublje-
na lista nalaze u starokr5ianskim spomenicima Dalmacije i Istre.

245
Sl, 26rb. Fragmerxt s akanftnsovim S'1. 26c. Dva fragmern'ta stlupova-
listovima.

Ova tri primjera oznadavaiu karakteristidne etape stilskog razvola

u krajevima istodne obale Jadrana. Dosta umrtvljeni ali plastid'ni stil
prvog kapitela (slika 26a) nagla5enog je zapadnog rimskog stila i, s um'
jetnidkog glediSta, veoma razlidit od stila slike 26b sa svojim efektima
linearnih kontrasta, spretno izratlenih po ukusu Istokae koji, po'mojem
miSljenju, igra takotler ulogu u izradi kapitela s detiri lista na5e zadnje
grupe (s,lika 26c).
Kakve zakljudke ,moiemo sada izvuii za analizu salonitanskih spo-
rnenika u razdobljiu kojem pri,padaj,u na temelju ovih privremenih istra-
zivyjga*\
(periqilJj(slika 27,I). Dva bloka zidova A i B koja se s tehnid'kog
gtediSt6-mogu zamisliti samo obloZeni, kao i pravokutnik odreden zido-
vima C-D-E-F, r5ins jezgro cijelog sklopa. Najstariji skup grael.gyina
ukliudivao je dva hrama i jed,nu nisk,u meduzefaclU-tr''obliku'tribine"to
I{rimovi Aiizanii-ii Pule koji su bili izgratleni u razdob}ju-.izmedu 2.
i 14. godine poslije Krista (C.I.L., V, 18) predstavljaj'u neobidno s'rodan
raspored tlocrta;l1 tu-taka'aler postoje ostaci nekakve p14vgkulpg lll:9"{9:
gradevine. Ne moZemo vidjeti u kakvoj se vremenskoj relaciji na\azi
tanji zid ove - koji prodire ispod'istodnog hramal2 i treba dakle pri-
padati starijem rasporedu - spram sredi5njeg detvrtog debljeg zida.
Po5to je Pula osnovana izmeclu 40. i 30. godine ,prije Krista, 'ovdje se ne
m,oZe raditi o razlici veioj od pedesetak godina. Ova je usporedtba za-
ni,mljiva za spomenidku povijest Salone jer sam, z ,og konstnuktivnitt
motiva, dosta sklon pretpostavci da je-gredj5r-rja.1rib!14 stari,ja od dvijq
gr4devina u obliku hrama, koje je zakriljuju s boka. Diosfiiiki-hramo-
iii, ,toj;,ma bez sumnje pripadaju najstariji artr'itektonski fragmenti, rtre-
balo bi, po njima, da potje6u otprilike iz sredine I. stoljeia. Takvu ttipo-
tezu potvrtlruje i jedno povijesno razmiSljanje.

246
 Civilizatorsko djelovanje Rima, diji je dokaz d-vostruki raspored hra-
mova, koje se u dota Augusta provodi u novostvorenoj koloniji P,uli,
mog]o_q-g.trApnijqnametnuti u Saloni, Brpdg grd.kog porijekla, vjernom
svojim tradicijama.l3 lpak, raspored tlocrta daje, zapravo, tol,iko har-
monidki arhitektonski dojam (vidi sliku 4,I) da je vjerojatnije prihva-
titi kako se nalazimo pred sasvim novom gratlevinom, a za to se razlozi
nrogu traiiti u transforrnacijama nastalim gradnjom kazaliSta na polo-
Zaju starijeg hrama, u 50. godini poslije Krista.la
Taj datum, 50. godina, nije ni malo neobidan, kao 5to sam vei rekao
gradevine Foru,ma, to viSe Sto sami zidani blokovi, ovdje kao i ,u kaza-
po,kazujuznadajne elemente slidnosti.
Ii5tn-r,
Zaklj,udi,o sam da su ove gractevine, kao i u'Puli, ,orijentirane ,prema
jpgu zbog dinjenice Sto se, prilikom sondiranja na juZnom kraju, pojavio
veliki broj ulomaka koji pripadaju zabati,ma, duboko skrivenih u zemlji,
dok na sjeveru u kanalima nije pronaelen ni jedan. Zid s oblogorrn dosta
kasnije izgraden na sjever.u, tj. u II ,periodu takoder je ddkaz da u sva-
kom sludaju, u to d,oiba,prilaz nije bio sa sjeverne strane. Isto vrijedi
i za period III.
'Da b'ismo mogli predoiiti dirnenzije i oblik hrarnova, moramo ih
zamisliti s obloZnim zi,dom koji je na obidan nadin okruZivao blokove
lomljenog kamenja A i B. Time se postiZe Sirina od otprilike 8 rnetara
-. iuobidajerre di,menzije za hramove istodne obale Jadrana (hrarncjvi io-
ruma u Puli, hram juZno od kazali,Sta u Saloni, carski hram u Splittr).
Malo stisnuta cella, koja uglavnom izgleda ima italidki izgled, javlja se
u hramu koji je smie5ten blizu 'kazali5ta r,r Saloni, u carskom hra.mu
Spl'ita, u ,tri hrama Val Catenels i ,u hramu ,otkrivernom blizu Val s.
Pietro.r6
U a,ntidkim gradovima istodnog Jadrana poznati su slidni hrarnovi
blizanci u Puli, Poredu,li pa dak i u Aequu,mu.l8 Treba naglas'iti ,da se
svi nalaze blizu nekog trga koji se po svojem poloZaju u generalno,m
tlocrtu grada treba s,matrati glavnim forumom. Ove su konstatac,ije veo-
ma vaZne za identifikaciju tih spomenika. Koristeii se dak dekorativ-
nim motivima prvog,,bilo,bi preuranjeno pokuSati rekonstnuirati,detalje.
Poznato je meclutirm da je u Saloni ,postojao trijem 54. godine poslije
Krista, ,posveien Jupiteru Najboljem Najveiem (Iuppiter Optimus Ma-
xiim,us) i BoZanskom Klaudiju (Divus Claudius).le Taj bi se s,pomenik
mogao lako pripojiti onom koji smo otkrili. Takav poku5aj lokaliza-
cije moZe se prihvatiti imajuii u vidu malu povr5inu grada u to doba
te da je stoga trijem, smje5ten juZno od kazali5ta, bio podignui tek
oko 300. godine. Ovo bi moZda rnoglo dati neke indikacije ,o prirodi
boianstva koje se Stovalo u hr:am,ovima. S tim u vezi valja spomenuti
fragment reljefa, pronattenog prilikom sondiranja ,i ponovno iskori5te-
nog u jednoj graitevini, koji je pripadao zavjetnom oltaru (I. stoljeie),
posveienog Jtrpiteru Arm,monu. Treba ,lrosebno zapaziti da je taj P. An-
'kojima
teius sexvir Augustalis i pr,ipada dakle Kolegij,u Sestorice je ;bio
povjeren kult Cara koji se, takoder, oboZavao na fonumu u Puli u Za-
padnom rr'ramu i u jednoj kultnoj dvorani na izlasku s kaptolinskog
breZulika.D

247
 PCNOTEI
ll-ll
lt-tl
tl-tl
lt-tl

Ir-lt
t--l

l-l
l- |
I F:=-=-A I

tfrnrcnta

PEMODE.W
fuT:

Sl. 27. Tlocrti razliditih razdoblia.

248
 PcrfSdJl (slika 27, II). U tom su razdoblju hramovi bili.{ri}as\faqi
p{ilik_sm-patpnne. rekonstr'urkcije koia je prouzrokovala nestanak vanj.
skih zidova, papunjey44jg prolaza izmedu hramova i tribine, ojaianje
njeniih zidova i podizanje, na snalh-ome postolju, nove pro5irene fasade,
diji lrf- sjajni ostaci saduvani na sjeveru. Sto se te rekonstrukcije tide,
sondiranja pokazuju da je program izgradnje- drugog perioda slidan, u
pogledu glav,nih spornenika forr;rma, generalnoj shemi, saduvanoj u car-
s,kom razd'oblju, a karakter,istidnoj ,po postojanj,u.trijtr msko povezanih
prostora; dakle, suprotno pri'marnoj organizaoiji I perioda u Saloni. Da
bismo predodil,i raspored tih prostora, prirodno je to povezati s dosta
slidnorm situacijom u Aequumuzr i, da uzmemo primjer u-Sjevernoj Af-
rici.U T,ubernucuZNo, to moZem,o takocler povezati s kurijom iz vre-
mena Cezara, koja se sastojala od triju'usko povezanih jed,inica: guria,
chalcidicum i secretarium.z3 Na historijskim rmramornim plutgjirmp T,ra-
janove epohe - dakle ranije od Dioklecijanovih preuie<1enja.,:-: vidi se
prikaz rimske kurije, ispred koje je veoma Siroko stepeni5te.
U sadaSnjem stanju istraZnih radova nem,oguie je oznaditi todni da-
tvm za period II. Primijetit iemo da se u drugoj polovini II stoljeia
povr5i,na Salone poveiala za olprilike najmanj-e 300 posto-u Srnjeru isto-
ka i zapada.2a'P,ostojala je dakle prilika za.rekonstrukcije, za uveiavanja
kako na fornlg-r.-r,r.,
tako i drugdje. Mogli bismo, dakle, povezati arhitek-
tonske cletalje gru,pe II s tirrn razdobljem.
Period III (slika 27,IIl). Reorganizacija uliinog tlocrta juZnog dije-
la grada, mqZda zbog rat'rnd jadranskih voda koje sve vi5e s,metaju i
dostiZru najvi5u todku u doba okq III-IV. stoljeia potpuno m'ijenja
raniji karai<ter rasporeda spomeniti-smjer zidova se'mij-"ttja. Gractevina
postaje kornpliciranija i proteZe se fo veioj povrr3ini. Siroko uredeno
stepenlSte, od kojeg su na jugu saduvani os,taci, s tim je ri"veii. T,r"ijem
je-izgratten na sjeveru, a razina naprijed smje$tenog trga znatno je-iil
digntrta. Prostorije su bile bogato rukraiene, Sto se moie procijeniti po
ostacima inknristacija od raznobojnog mramora i po hrapavoj Zbuci s
polihromni,m
- " =Mislim i geometnijskim dekoracijarna.
.da mogu datirati te transformacije u vrijeme Dioklecijana
- razdoblje salonitanskog prosperiteta. Tako kubidna baza ,stilobata
trijema pt:uLa karakteristidne detalje koji nikako nisu mo,gli biti izra-
deni prije otprilike 300. godine: pretjerano zaobljeni vijenac; dorada na
rubm profila,,koja mu daje izgled dubokog oboda; tehnika nazubljenog
dekiia za ravnanje velikih povrSina; ,obrada,povrS'ine stepenice stilobata.
Ovo je zapaLanje potvrtteno pronalaskom frag,menta (slika 26b) iz pri-
bliZno 300. godine. Jedan od njih, ,f,ragment mramornog abakusa, b'io je
zazidan i svjedok je naSeg pos,ljednjeg starokr$ianskog perioda.
p_gft-q_dIV. Pitanje je u kojoj su ,mjeri spornenici prethodnog perio.
da bil-i kori5teni u Saloni tijekom trijru narednih stoljeia; u tom pogledu
budurCa-'ld istraZivanja morlla dati odgovor. Za sadi moiemo sa,mo reii
da je trilem, i'zgleda, bio sru5en da dade mjesto uretlaju za uljni rnlin i
vjn-sku presu; tii"rii]d moglo, na forumu, pripadati obidnom privatniku.
No, ,pre,ma rnnogim analogijama u samoj Saloni moZem,o dakle prihva-
titi da su dijelov'i Foruma postali crkveno vlasni5tvo. Kao Sto je vei

249
redeno, pronaileni su fragmenti malobrojni; osim reproduciranih jedan
dosta veliki komad korintshog kapi,tela privladi paforju zbog posebnog
oblika volrute koja je pod utjecajem jonske dekadentne volute.2s
Za starokr5iansko razdoblje zanimljivo je nekoliko izol'iranih nala-
za u blizini todke A; mectu ,ostalim fragment Zrtyene zdjelice (pa!er_e)
iz IV. stoljeda ,od glazirane crvene terakote (koptsko pciiijgkfo?) s. ,Kri'
s{ov-i_m rnono gra,m'om,
Uz neophodnu rezerviranost, vodeii raduna o'prethodnom karakteru
istraZivanja, postignruti su rezultat'i dovoljno 'todni da uhaZu koliko je
jo5 znadajnih pr blema skriveno pod zemljom i da tek otkrivena cjelina
rnoZe dati neophodan materijal za njihovo rje5avanje.
Najzanimljiviji je svakako problem koji se odnosi na otvolen-u- tri;
bin-u ,izrretlu pretpostavljenih ,Lrramova. Je li to kakav podij za gov9x-
nike koji ,odgovara ,rostrama rimskog Fortlrna i nisu ,li kao u Rim'u bili
srmje5'teni iz,mectu ,malog trga ,prema sjeverru ,(dije su granice j,o'Suvijek
moilda oznadene, usprkos promjeni orijentacije, trijemom iz pri'bliino
300. godine) i velikog trga pravog Foruma prema jugu?26 Trg se 'prema
jugu moZe eventu_alno.$-!riti po cijeloj 'golemoj presvoclenoj konstnukciji
i"?iier;"ttj-stubi;vim;, eiji.su oitacit 3os uvi3btc vidljivi i koji kao da
tvoqe jedntr veliku terasu prema luqi. Konstrukcija koju - oslanjaj'u6i
se na iehnidke podatke, 'datirarm je u repu,blikans'ko doba -'odgovara
moZda, u svojem primitivnoft-tibliftu iiretleqiru cisterni28 predviclenih za
priku,pljanje ioae s poplodanqg trga, smje3tenog povi5e s obliZnji'm gra-
ctevinama.2e
Kasqija lrrprrredenja Foruma bez sumnje su bila pod utjecalent"rggi.
lemog.raz.voja.grada i ne,smijemo izgubiti iz vida rnogui.nos't da je Fo-
rum s raznoliko5iu svojih sporednih zgrada m,ogao biti, dijelom ili u
cjelini, premje5ten na velike novoobu,hvaiene terene. Podasna posto- "
tjal_hqie datiraju od prve carske epohe i koja su izgleda ostala n?
Foru[nu do- V. ili VI. stoljeia, svjedode da on ipak nije b'io u potpunosti
premjeSten.
Nizu pitanja kojima, kao i prethodnim, ne rnoiemo dati odgovora
vi5e ili manje kategoridki bez lopate ,u ruci, pridruZuje se mno5tvo dru-
gih koja sada, nakon identifikacije Foruma, najstarijega grada, dobivaju
novru vrijednost i aktualnost. Ona se odnose na ranije izvriene epigraf'
.ske i arheolo'Ske nalaze, a koji imaju sadrZajnu ili formalnu vezu s
tim poloZajem - urbanim centrom ,i sredi5tem rimskog dru5tvenog li-
vota. U svjetlu novih pronalazaka potrebno je podruzeti reviziju infor-
macija ko;ja se odnose,na uvjete otkriia. Vei srno poku5ali uvesti natp'is
P. Anteja Herma u taj sklop. No, tu svoje mjesto irna, s veiom vjero-
jat'no56u, jedan fragment triz,a s _natpisorn koji j9. f:. Bullg ._$javio -
iaas (c.r.L.,fii, astT;,a t<ojiirjedsci o rekonstru[ciji kurije]i
Fragmenti natpisa koje smo mi prona5li32 uspostavljaju vezu s 'mno-
gob,rojni,m sa,lonitanskim tekstovi'ma posvetnog, 'religioznog ili rm'unici-
palnog karaktera. Takvi su zavjetni oltari (vidi trz ostalo Bull. Dahn.,
1884, str. 133, br. 24) i podasna postolja ,podignmta na opii trodak za
,magistrate i ,druge znadajne lidnosti (vidi uz ostalo C.I.L., III, br. 2018;

250
B u l l . D a l m . , 1 8 8 4 ,s t r . 1 1 7 , b r . 2 0 ; 1 9 0 2 , s t r . 6 , b r . 3 0 4 6 , s t r . 2 3 , b r .
3047).33 Tome treba dodati arhitektonske detalje i kipove. Na kraju, spo-
@ Atene-otkrive+1886-blizu kazali$t_a,_ali- k_oj-i
s obzirom na dimenzije 'i stil ne ,moZe nikako pripadati toj gratlevini,
kao i dva lijepa- to.qz:_ca!gv4 !_Lp.gyaiz Salone koji su ,u zagrebadkome
Muzeju.3a
U Saloni, gclje je toliko dugo radio F. Bulii, danas istraZuje Mih.
Abramii. Treba odekivati da ie kao spretan direktor Muzeja u Splitu
naii nadina da drZava otkupi te vaZne terene i da izvrSi neophodne me-
todolo$:ke istraZne radove, koji jedini mogu dati rje5enja za inxno'go-
b,rojne proibleme koje postavlja povijest ovog tako vaZnog sredi5ta kao
S'toje forum Sal<lne.
Trebat ie iskoristiti priliku koju pruZaju ta iskapanja da bi se do5lo
do netaknutog tla koji joS nikad nije bio dosegnut i ,na kojem leZe naj-
stariji grdki slojevi, koji datiraju iz vre,mena osnivanja trgovadke ,po'
staie !atriovr1.
(S'l rancuskog preveo Gdrard Denegri)

BILJESKE
{
t J. Brandsted et E. Dyggve Recherchesb Salone, t. I. Copenhagme,1928,
str.2l.
3 U L. Jelii, F. Bulii i S. Rutar, Guida di Sa,lona, Zadar, 1894, str.
1 q L. Jelii, F. Bulii i S. Rutar samo, Guida di Salona, Zadar, 1894,str.
39, 232, poloZaj >antichissima acropoli salonitanan bio ie' -graclevina .iasno naznadcn,
upravo na mjestu gdje se kasnije nalazio ciieli veli,ki sklbp prvo-
bitne crkve oko basilica episcopalis. Ta tvrdnja pada kohstatacij.om Fro.t-
lringama, po kojoj, je cijela detvrt grada istodno ad Porta Caesare.akasniieg
datuma od detvrti smjeStene zapadno od istih vrata. Cf. A. L. Frothigdm-,
Roman cities in N. Italy and Dalmatia, I-ondon, 1910.
a l]sp-- definicija.str. 119_. Cagnat-Chapot,Man d'archdol., Paris, 1916.
s Vidi tlocrte I i 2 u ir Salone", sv. II (u tisku).
6 Modr:ac je naziv kojim "Recheches
seljaci nazivaj,u obidni lokalni 'kamen, tvrdi i
sivi vapnenadki lapor,
t Iz zemlje je ,izvatleno nekoliko malenih fragmenata s natpisima. Jedan
o d n j i h s n a t p i s o m .: . . . . P R . . . . . S A L O N . . . . . P V B . . . . z n a d a i d ,"Sirina
i ne z a n a 5 a
istraZivanja jer potjede od jedne potasne baze. Bijeli vapneiac, 0,58
m; Sirina polja natpisa 0,38m; visina slova 40 m/m. Dmgi fragment (s osta-
citna maltera koji je sl'uZioza udvr5iivanje kamena u zidJ ima natpis: (Iovi.
Optimo Maximo.... SVS-MARTIAS (Benef,iciari,us) CO(n)S(ularis).Visina slo-
va je 20 m/m. Interpretirao sam ga analogno jednom natpisu pronadenom
u l\{,u'nicipi'uml4eg"lnltr (Dalmacija) (Vidi Bull. Dalm. 1880,str.-113, br.32).
Shema u C.I.L. III. 2001i.Bull. Da!m., 1892.str. 97,br.53, oba iz Satroneje
isklj.udena-iz -raz\oga.nominativne forme v,lastitog imena. Dva su fragmenia
m,ramornih kipova prirodne visine takocler otkrivena.
8 Vidi novi svezak ir Salonen S,to uskoro izlazi iz tiska.
e Cf. E. WEIGAND, "Rech ofnovna. rasprava_u Strena Buliciana, Zagreb-Split,
1924,str. 9l (Die Stellung Dalmatiens-in d. Riim. Reichskunst).

251
 10Dokaz da se zaista .radi o 'tribidli pruia karakter zidanja bez rnaltera,
slidnost sa zidovima neke terase,nasipanje'u m'eiluprostoru.
rr Predoden u A. Gnirs, Fiihrer durih Pola, \Afien, 1915,sli;ka 31. Mjerilo
je -pribliZno dva puta uvedano.
t2 Cf . R. Weisshaupl, Zts Topographie des alten Pola, Jahresh', Bleiblatt'
Wien, 1901,str. 184.
t3 V,idi Rech. e Salone, sve. II, pogl. VIL
1aOf. laud.. sve. II.
ts A. Gnirs, Jahresh.,Bleiblatt, 1904,,sli. 18, str. l3l, sqq 131,1908,sl. 108,
str. 167 i sl. Velika s,lidnost tog rasporeda i hrama Eskulapa u Larnbesis je
uodliiva.
uodliiva. S. Gsell, Monum. ant. de I'A'lg€rie.
Gsell, Monum. I'A'lg€rie. Paris, 1901, sve' I, sl' 4l'
Paris, 1901,
i6 A. Gnirs,
Gnirs. Jahresh, Beiblatt, 1910,sl. 29.
Ne bojim se oznaditi taj sp-omenik, s4 $vojim trijemom. koji ga okruiuje
te.bosatim pravrlntm rasporeoom,
te bogatini li pravilnim rasp6redom,-kao hram; osrm
Kao nram; osim-^fgga,
roga, -njgggJ
njegov Jei!: uocrr p9;
tlocrt po-
sve inalogarionom hram6vipa !a! Catene (1.-c., 1908, sl. 108)' Gnirs dvoji
izrnedu hr6ma ili depoa kerrnis,te iz Pule (str. 201)'
1?Cf. Kandler, Il foro romano d,i Parenzo, u Atti e mem.'d. Societh Istri-
ana di archeol. e storia patria, sv..XXIV, st. 205.
18Takotler smatram'da su dvije's,lidnegradevine smje5tenena kraju Foru'
ma prvi put raskrdene 1884(Bull. dalm., 1885,str. 7) i koje s'u,jako oSteiene
'kasriiie
bile'kasriiie
bile (dbramii
(dbramii
kasniie (Albramii iskopao) u Aequumu,
nii iskopao)
iskopao) Aequr
Aequumu, dvostruki hram (vrcl,r
Aequum'u, dvostrurki
dvostruki (vidi Jahresh-,
Jahresh.,
Beiblatt, Wien, tgtl,3, str. 36). Prerna Prerna usmenoj
usmenoj informaciji
informaci to je takoder mi
Slienie
- M. Abramiia.
r qc . I . L . , I I I , 1 9 1 4 .
20Cf. Novdiii s likom neke boZice Erada sa slikom hrarnova blizanaca
koii su carski hramovi. B. Pick. Die ternpeltragendenGottheiten und die Dar'
stdllune des Neokorie auf den Miinzen, u Jahresh', 1904,br. 27.
zr Ioc. c,it., plan Abramii, slika 36. Opis E. Reicha, str-.-36.i sl' Ovdje.se,
po mojem mi5ljsnju, pred gractevinama uzdiz.a\ajedna tribina za govornike,
kao kod Jupitrova hrama u Pompejima.
2 L. Poinsot i R. Lan'tier, Fo{ril'les i Trurbernruc, u Bull. arch6ol', 1929,pl'
XVII.
23Vidi p'lan u Riim. Mitth., 1893,279.
2a,DokazaoE. Dyggve, Porta Subtrrbia I, Starinarr, Beograd, 1931,stt. 22,
" 2s L
bilie5ka
Cf. kapitel krstionice Salone, koji reproducira W. Gerber, Forschungen
in Salona, Wien, 1917,str. l26i u'sporediie isio tako: A. Orlandos, Les basiliques
paldochretiennes de Lesbos, Athtnes, 1929,slike 15 i 17.
,9 Ll doba-rkad4je-prod,irao rimski utjecaj m.Salo,nu,rimski je Forum vei
poprimio svoj novi poli'ti6ki pedat na radun komicij'a.
27Vidi Rech. i Salone, sv. I, str. 25.
2s Cf. cisterne prema istorn instalacijskom principu, na Fonrmu Asserije,
Jahresh., Beiblatt, 1908, slike 2 i 24. Alkvedukt Sa,loneje bio tek izgrailen pod
carem Augu.stom. W. Gerrber,Forschungen in Salcrna,1917,str. 139.
D Ne ubrajajuii everrtualne okolne zar4g trg je mogao iznositi 45 rnx
x 70 m. Prema iskapaniima R. Valerlt'iia, 1931,Forum Jadera iznosi 45 x 99 m'
(Il Littorio Dalmatico, T,V,199). Onaj u Aequumtr iznosi 36x46 m, o44j u
Dokleji otprilike 37 x 48 m. (P. Sticotti, Schriften d. Balkankomm. Wien,
I913).
30Vidi biljeiku 1, str. 37.
s Bull. Dalm., 1888,srr. 65: ....CVRIAM INCH(oatam?) ...SVA PECVNIA
R(estittrit). Kako'natpis friza, diji je izolirani nalaz n'a otprilike .sto metara
isiodno od Foruma, pripada jednoj ranijoj epohi prije pio5irenja grada (s
tetrnidkog i paleografskog gledi5ta ,u I. stoljeiu poslije Krista), nije rnoguie
smiestiti"kuiiiu, -Kao irema Eu-iieu, na mjesto otkriia, ufravo na grarlici starog
i novosa eraAa. dokaz kako izolirani nalazi mogu bili pronatleni na
velikoj-udaljenosti od mjesta porijekla, spomenimo jedan kazali5ni blok s
natpisbm, pronatlen 1929.na udaljenosti od otprilike 150 m istodrto od kaza-
1i5ta.

252
 32Vidi biljeiilcu l, str.46.
33Cf. divni nalaz podasnih postolja koriSten'ih kao materijal u zidu grada
j'uZno od na5eg terena. Bull. Dalm., 1884,str. 116 sq. i 1902,str. 3 i sl.
34Na Ateninom kipu, vidi R. Sclmeider, u Archa,eol. Ep. Mitt., XIII, s'tr.
5. Za cars'lca toua, vidi V. Schrnid, u Strena Bul.iciana, Zagreb€plit, 1924,
str. 45 ,i d. Na ,kultnom tnjestu, blizu Foruma Aeq,u'trma, pronadeni s'u ft:ag-
m,enti Atenina [<ipa i kipa cara. (E. Reisch, Die Grabu,ngendes Oest. A. Inst.
u Jahresh.Beiblatt., 1913,str. 139).

253
 DUJE RENDIC.MIOEEVIC

TEATAR U SALONI S OSOBITIM OBZIROM NA NEKE

NJEGOVE KOMPOZICIJSKE I TEHNIEKE
KA}I.AKTERISTIKE
(Anti,dki teatar na tlu Jtrgoslavije,
Saop5tenja sa naudnog skupa, 14-17. april 1980,str. 73-88)

U bogatom i vrlo raznolikom reperloaru svojih arhiterktonskih spo-

menika antidka je Salona znanosti ostala duina za strmdnu obradbu gra-
ilevine koja je medu prvima izazvala paZnju istraZivada, jo5 sredinom
pro$loga stoljeia, a uvijek je bila i ostala u sredi5tu i,nteresa arheologa,
histori'dara graditeljstva ili povijesnog teatrologa, a i obidnog, znanja ielj-
nog ili znatiZelj,nog, posjetioca. Salonitanski teatar, kojernu su svoj is-
traZivadki iar,posvetili najistaknutiji domaii i strani istraZivadi solinske
proSlos,ti i spomenidne ba5tine, Carrara, Bulii, Weilbach, Dyggve, I(ara-
man i drugi, zajedn,o s forumom, u dijoj je neposrednoj blizini nikao,
za ranija razdoblja Livota grada-rnetropole isto je tako srediSnji urbani-
stidki punkt i glavni rep'r.ezentant duhovnog Zivljenja njcgovih stanov-
nika, kao Sto je to u nekoliko posljednjih stoljeia iivota Salone, u kas-
noj, kr5iansl<oj antici, bilo biskru,psko sjedi5te s ,monumentaln'im liom-
pleksom dvojnih bazilika i drugih pratedih sakralnih i civilnih objekata,
koji srr taj grad proslavili u znanstvenorn svijetu. Danska arheoloika
misija je u,prvim goclinama iza Prvog svjetskog rata istraZivala u Saloni
i ru dva vrtro reprezentativna sveska posveiena tim istraiivanjima - Re-
cherches ir Saloner - proud,ila i objavila rezultate svojih, i ranijih, isko
pavanja (hram juZno od teatra, amfiteatar, i cemeterijalli kr5ianski
kompleks s bazil'ikom u Kaplju6u2), Ona je zavr5ila iskopavanja i na
podr'udj,u sal'onitanskog teatra, diju je publikaciju trebao priprerniti
jedan od najmlatlih tacla dlanova ekipe Ejnar Dyggve, arhitekt po ,obra-
zovanj,u, koji je najveii dio svog daljnjeg arheoloS,kogistraZivadkog rada
vezao uz solinske spomenike, s koji,ma je, a osobito putem svojih smio-
nih i duhovitih hipoteza, upoznavao kroz decenije znanstveni svijet. Na
i,alost, najavljenu objavu svojih istraiivanja i postignutih rezultata o

zJ)
tom s,pOlrleniku DyggVe nije ostvario, iako su pripreme vi5e manje bile
dovr5ine, a ob,i,lan-dokumenta,rni materijal i danas leZi pohranjen u
njegovu Arhivu u Splitu, jer su ga, kao nemirna i vrlo aktivna istra'
Zlviea, tr ,rned.uvreme{uubila zaokupila ,brojna druga pitanja salonitan'
ske, a posebno ranokrsi.anske proilosti i njezine spomenidke interpre-
tacije.
Nesebidan i Sirok u znanstvenom opienju, bio je sretan Sto je osobi
koja se u to vrijeme, stjecajem okolnogti, posebno zanimala za antiike
teitre u naSqj r-e*t;i - pisac ovih redaka je tada kao suradnik Grad-
skog muzeju I Stg.it3n rukovodio obrnovljeni,m istraZivanji,ma antidkog
t"uinu u S"cupima --mogao povjeriti ,i obradu tog salonitanskog spo-
menika. Tako nam ;e stavio na raspolaganje sr.m dokumen'taoiju, koja
se u to v.rijeme jos nalazi,la u njegovom domtr u Kplbenrhavnu. Sarno malo
prije smrti posiao nam je, za upotrebu, i originalnu, djelomidnu, rekon-
itrutci3u teatra koja ie ovdje biti po prvi put prikazana'
smatrali smo potreb,nim to spomenuti prije svega stoga sto ie ov'
dje ukratko prikazina situacija teatra u saloni predstavljati ponajprije,
i najvecma, byggteou" rezultate, kojemu bismo Zeljeli i posvetiti ove
prve] ne5to opSiin'i;e, informacije o toj povijesno-kiulturno.j gratleviur'i.
bovored,i ovdje pre-d sktrpom strudniaka raznih profila zainteresiranih
za ovaj spomlnik, jedan od naj,starijitr gratlenih teatara ru nasoj zemlji,
Zeljeli"biimo naiaviti i skoru terneljitij,u studiju o tom _spomeniku, u
sm"islu ono,ga kako su to i sam Dyggve, a i spomenuta-danska 'misija,
koja je istiaZivanja na salonitanskorn teatru u. svoje vrijeme najveiim
dij;Iom finansirala, to bili i zamislili.r Ovdje ie,rno se ograniditi samo
nu to du salonitanski teatar, prije svega, smjestimo u prostor, i posebno
u trZi urbanistidko,arhitektonski kompleks u kome se naiao, a isto tako
da u prvi plan, i Sto plastidnije, pokusamo staviti one momente ,u vezi
s nj,ime koli olvaraju odrettene probleme i nose novitete ili pak pred-
stavljaiu iiuzetne riietkosti u teatarskoj graditeljskoj prSk;i; to vei i
zbog- toga S,to to ne moZe ne imati veze i s posebnim polo.Zajerrn i tra'
diciJom-ovog etnidki i kulturno sloZenqg grada, kao i s dalj,njim p-osljg-
dicama kojJ;e na budu6i razvoi grada-kolonije ri metropole provincije
izazvalo podizanje takve graclevine.
u ovim razmatranjirrna potrebno je krenuti od opie urbanistidke
situacije Salone, i posebno one ,kakva je bila u pretpostaulj""g vrijeme
gradnjl njena teatia. Kao S'to je poznato, Salona je u pqdelt\u,,kao-.ufb4,
iirirutro naselje, karaktera oppidum-a, imala relatrivno skro'man areal,
trapezoid4eosno.ve,,u kojemtr je pr,iblitno sred'i$nji dio zap'remala povr'
Sina na kojoj je tijekom vrelnena bio izgraden gradski trg.- fo-Yumf
skoras,qja ist.aziuao;at pokazala su da je teren nesto sjevernije od toga
prostora pa4ao u blagej kosini, laporasto-liitidaste pod,loge, Pa se zapravo
i.., u ,r" tr"gaje iznad,toga, kako se pogreSno i neosnovano trali, nalazilo
uzyise-nje. neka vrst gradske akropole (atx), S iuZne pak strane, negdje
otpnilike l,inijom donjeg dijela forumskog prostora, teren je ponovno pa-
dJo u blagoj kosini stvaraju6i qsjetljivu razliku nivoa, koja je inade pri
sutna ,i drugdje u arealu velike Salone (I-ukanove6 >longae Salonae<-),

256
 \
ril,i///
-'--\
TORVF4

tr
Tfiiarwlt

TEn?LVB
Sl. 18. Situaciona skica salonitanskog teatra s hramom uz forum (crteZ M.
Rendii"Miodevii).

tako npr. uz sjeverni dio cavee anafiteatra ili pak ispod velike kriZne
bazilike, u is,todnom dijelu grada. Upravo uz prije s,pomenrutu padinu
jugozapadno od fonuma Salonitanci ie i graditi svoj teatar, a time ar-
hitektonski-ciblikovno ri'je5iti v,rlo sretno ,i znaladki jedan od osnovnih
problema urbanistidkog razvoja prvobitnog grada, koji se rrnorao Siriti
i prema jugu, tj. prema moru i luci, ali dakako ,i proma zapadu i prema
istoku, gdje su nastal,i no,vi veli,ki dijelovi grada - ranije gradska szb-
urbia. Ova su, zahva,ljrujuii i orpet Dyggv koji je otkrio zapadni
gnanidni bedem (koji je, metlutim, neopravdano nazvao >grdkim<), sta-
rije urbane jezgre (rurbs vetus<) - u znanstventr literaturu u5la kao
,urbs occidentalis" - odnosno je, dakle, prva, i
"urbs orientalis". To

257
ne beznadajna, uloga salonitanskog teatra o koj,oj se do sada vrlo ,malo,
ili nikako, vodilo raduna. Solinski teatar je, dakle, i prije svega, mar-
kantni urbanistitkl punkt, koji se istide vrlo artikuliranim arhitekton-
skim sredstvima, a posebno visinom jednakom i s jmine i sa sjeverne
strane, jednakom z pravo samo u relativnom s'mislu: tu se naime, ba5
kao i kod Dioklecijanove palade, pa i kod salonitanskog arnfiteatra, s
jednog nivoa ulazilo sa sjwerne strane (pla5t cavee, gledaii5ta) a s dru-
gog, niZeg, s juZne strane, gdje je domin'irala zgrada skene.

) li
L
jj
w{ii
4 H$iii i
Ia
Sl. 29. Hram juZno od teatra - druga (1) i detvrta (2) faza i dio teatarske
zgrade (2a).

S juZne strane teatra dizao se hram, koji je vrlo temeljito obratlen

u svirti'i6Ziu-bfnim fazama. S,udeii po objavljenim'rezultatima istraZiva-
nja danske ar.heoloike mis,ije, bilo_ih je detiri.T Stratigrafski odnos,i ne-
kih relevantnih detalja kako hrama tako i .teatra, koji su postali orga,n-
ski p.ovezani susjedi, pokazuju jasno da je hram starija gradevina od
tea_tra i da je teatar podignut izmealu druge i treie gradel'ne faze hrama,
to6ni3e da je hram koji je u svoj'u distu tradicionalnu arhitelctonsku for-
rnu rimskih grailevina toga tipa - slidan je bio poznatorm p,ulskorm hra-
mu posveienu Romi i Augustu pa i mnogo kasnijem hramu u Diokle-
cijanovoj paladi - morao Zrtvovati, da ;bi ustupio nuZan prostoir nasta-
juiem teatru, koji se morao s,mjestini u usko'm pojasu izmed'u toga hra-
ma i spomenute kosine terena na kojoj je po prirodi bila planirana iz-
gradnja gledali5ta. Na p,rostoru gdje je bio podignut tealax pnije loga
bilo je joS par m4njih hramova.s Gradnja 'teatra, zahtijevala je njihovo
uklapanje; iz n.uLne amputaoije, saduvao se samo spomenuti, koji je u
teatarskom kompleksu dobio novu ulogru. Nema sumnje da je taj prol
s,tor morao i,mati neku ku,ltnu ulogu u najstarijoj Satroni (Dyggveova
rurbs vetus"), za Sto govori i spomenuti hram, a na'pose njegova ori.
I
258
jentacija - okrenut je prema sjeveru - Sto je u kontrastu s drugirn
poznatim salonitamskim hramovima toga podrudja, nastalim u s,klopu
f'oiuma (kao ko,mpleks "kapitolija< ili stridno); treba nairme imati na
umu, a S'to je vei redeno, da taj dio ,gradskog areala nije dotada bio
- barem ne u dovoljnoj ,mjeri - urb,aniziran, jer se samo tako 'rnoZe
objasniti smjeitaj jedne tako velike gradevine na spomenutom mjestu,
Sto ne bi bilo moguie da je taj povedi kompleks, .uz sarno sredi5te grada,
bio rizgraden. To je ujedno i m,omenat koji treba imati u vidu pri odre-
divanju aps,ol'r.rtnekronologije ditavog tog komrp,leksa, a posebno vre-
rnena gradnje teatra, o dem'u medu strudnjacima koj,i su se tirn pitanjem
bavil'i ne vlada jednodu5noste.
Karaman, koji se medu prvima op5irnije pozabavio salonitanskim
teatrom u jedno,m novinskom dlanku,ro istide: >Teatar u Sol,inu odgo-
vara svojim smje5tajern i osnovom, svojirrn oblikom i ureclenjem uobi-
dajenom tipu,rimskog teatra<. Ta je tvrdnja, usudili bismo se redi, samo
djelomi'dno todna, jer solinski teatar ba5 u spomenutim osobinama po-
kazuje odrectene speciiidnosti, koje onda, dakako, ne ,mogu biti, ni pred-
stavljati ne5to obidna, a to znadi ni desta u rimskom graditeljstvu. Naj-
manje se to,moZe kazati za srrnje5tajovog teatra, i to kako ni za,njegovo
uZe i svjesno lociranje na granidnom pojasm dvaju razliditih nivoa tere-
na, tako ni za njegov smjeStaj tik uz gradski forum - sliidna rje5enja
i,mamo osobito na,afridkom tlu, tako npr. u Timgadu, Cesareji, Madauru
i d,r.rt i spomenute organske ve2e s mo.numentalnim rr-ramo.m.Njih je
on sam na neki nadin pcrvezivao i u prostornom,i u gabaritne6l ,pogledu,
a takoiter, Sto svi prihvaiaju, i u sadrZajnorm sulislu, dopru5tajuii rno-
gruinost da su ,njihove ekskluzivne, i raznolike, funkcije mogle fluri,dno,
i uzajamno, birti pribtriZene i pomijeSane (primjera radi spo,minjem mo-
guinost o,drZavanja odredenih gradskih skupova ili sastanaka dekurijon-
skog viljeia u ambijentu teatra, a isto tako i nekih mas,ovnih kultno-za-
bavnih manifestacija i igana na podrudju foru,ma dok jo5 n,ije bio izg a-
eten amfiteat^r, a sama teatarska zgrada, posebno njena skudella or-
hestra, nije mogla pruZiti dovoljno pros,to'raza to).
Salonitanski teatar po vglid.ini pripada srednjim graitevinama ,tog
lipa u ri,msko'm svijetu. DuZiara mu je, zapravo promje'r, iznosila 200
limskih stopa, Sto je jed,nako duZini o'd 65 m, dok mm je pop,redna du-
iina, radunajuii od tjemerra (cavea) gledali5ta do vanjskog ruba trijema,
iza skene neSto manja, oko 58 m, ukupne, dakle, zaprermine prostora oko
3.000 m2. Konstruiran je, kako je redeno, na prostoru koji je irmao dvije
razine, dakie ne ravnom, kako iu to neki, pa i isti Karaman - navodili.
Sto'ga je njegov graditelj morao primijeniti dva razlidita konsrtruktivna
postupka pri gradnji gledali5ta (,tipo rnisto di cavea", kako ga naziva
Romanelli); ova je, s obzirom na ogranidenru velidinu zgrade, 'irmala dva
pgjasa sjedala (maeniana) nejednake dubine, a sasvirn gore i Siroki po-
lr::iveni (?) hodnik - galeriju (crypta) s trijemom (porticus in summa
gradatione) kojim se zavr5avao, s ru.rtarnje strane, taj monurnentalni ali
krajnje funkcionalni, polukruini 'dio zgrade. Donji, manji, ali dublji,
rnaenianunt (maeniamwlt prinu.u'rt lli imum) izravno ie leZao na prila-

259
 tgJ t b . a . nz.k.
E.D. n-ex.

S1. 30. Tlocrt teatra s rekonstruiranim prvim menijanom (crteZ E Dyggve)'

godenoj padirni terena koja je spajala njegove dvije, vei spomenute, ra-
zine pa je bio dakle bez substrukcija - iako to neki atltori, dini se, nis'u
nl uotitl, navodeii da je ditava cavea sa sjedistima bila na gTadenirn
nosadiima2l to je, dakako, uvjetovalo i poseban reZim kom,uniikaciia kraz
taj maenianum koji, slidno kao i kod donjeg, tj. sievernog, menij'ana
u amfiteatr,u, n'ije mogao voditi iznu'tra, tj. ispod cavee - uz pomoi
posebnitr otvorra u njoj (vomitoria) vei sarno s njqUe vanjske strane, naj-
vjerojatnije gdozgo, tj. s prvog radijalnog hodnika (praecinctio) prema
dolje. Ipak, ne treba isklj'u6irti ni obratnu komunikaciju, prema 'gore,
jer su posjetiocri, u6av5i u zgradu kroz bodne pristupe (parodoi), mog}i
iz orhestre vrilo lako do6i barem do prvih, tj. donj.ih redcyva gledalis,ta.
U tome su im pomagala, dakako, stubi5ta kojih je, kako je to bilo naj-
de5ie, bilo pet - dva uz nrbove cavee i tri u sredi3njem dijelu, koja
su taj prvi maenianum dije\Ila u detini podjednaka trapezoidna seg-
menta (cunei, klinovirrna sl,idna polja). Ovi su se resurmnjivo nastavljali

260
i u gornjem menianu * maenianum secundum ili summum - Sireii se
pre{r,ra go:re i rastva,rajudi se poput lepeze, pa je to, opet, izazivalo po-
trebu gradnje,rnetlustubiSta u gornjem dijelu oavee.
Od sarnrih sjedi5ta cavee, kao i spomenmtih stubi5ta, saduvao se tek
simbotidan dio od 4 stepenice na uskom segmentu u zapadnorn dijelu
d,onjeg menijana i samo jedna steperrica, uz sam zapadni rub cavee, no
zahvaljuj,uii tom valnom podatku Dyggve je 'rnogao rekonstruirati donji
mqeniqnums 14 redova sjed'iSta i s dvostrukim brojem stepenica u spo-
rnenuti,m stubiStima, koje su, kako je to bilo obidno, za,polovicu niZe od
visine redova sjedi5ta.
Pi,tanje ovakvog smjeStaja cavee, a posebno njena donjeg rneniana,
Sto je dosta desta praksa u gradnji teatara u rimskom svijetu (o tome
piSe i Vitruvije, dajuii upute kako i gdje treba graditi teatar), izazvalo
je u pro5losti i razlidite interpretacije, pri demu ,se desto isticala i grdka
tradioija meilu onda5njim salonri,tanskirm Zivljem, dijelom grdkog pod-
rijetla. Iako, dakako, ni tu pretpos'tavku ne ,treba sasvim odbaciti, odito
je i po rijedima iskusnog graditelja Virtruvija, da je u pitanju prije
svega tehniika strana graclevine, sa sv,im njenim aspektima, podev5i od
izbora'p.oloiaja teafra, i posebno cavee, pa do akustidkih i kli,matsk'ih
momenata; torme ,treb,a, svakako, pribr,oj,iti i ne manje vaZne ekonomske
razloge, koji su znatno pojeftinjavali i ubrzavali gradnju. Treba pri to-
me, svakako, imati na,umu da je isti princip, ko'liko god je to bilo mo-
gu(e zbog raznovrsnosti takvih gractevina, bio pri,m;ijenjen i kod gradnje
teatra i kod gradnje amfiteatra u Saloni, iako ih najvjerojatnije dijel,i
naj,manje pola stoljeia vremenske razlike, Summa ceyea, naprotiv, po-
dignuta na rav,nom terenu, pri krajru spo,menute zaravni, na kojoj je i
'forum s kapi,tolijem - dakle neka vrst
salonitanske akropo,le, ili kako
s'u je ob,idno imenoval,i, qrx - - bila je na substrukcijama. Nosadi su u
obliku zidova Sto popredno spajaju dva koncentridna pol,ukruga, fonrni-
r-ajiudi male, izdnLene trapezoidne prostore, lizvorno nadsvoctene, S p3-
dom prema dolrje. Te izbe pod cav€om dijelo,m su sluZile za komunici,ra-
nje s gornj;im menianom, vodeii k vomitorij,i.ma, dijelom za neke druge
zasad joi noi,dentrificirane potrebe - moZda tabernae, thermopolia, latri-
nae i sL. - a neke su, posluZiv5i kao disto konstruktirrni el,ementi, bile
ponovno zatrpane odnosno ispunjene zemljo,m. Prema mjenilu koje pru-
Za donji maenianum dini se da je gornj,i mogao ,imati svega 9 rgdovq
sjedi5ta - ukupno s'donjim redovima, dakle, 25 redova, no njihov kapa-
citet niukoliko nije bio manji od donjeg menijana, jer je ovaj, kao
vanjski pojas polukruZne eavee, mnogo v,iSe razvuden i znatno je veie,g
promjera. Prema nedolsumentiranim nekim pnocjenama cavea salw.j-
tanskog teatr.a rrnogla je primiti i do 5.000 gledalaoa, ubrajajud,i tu i ,one
koji su se srmjestili i u promenoaru iznad sjedi5ta te u dijelru orhestre
gdje su se nalazila podasna mjesta za grads,ke urgledniike. To de ipak
bi,ti prev,isok broj, jer po Romanelliju teatri - p,osebno afridki - ve-
Iidine salonitanskoga primali s,u najvi5e 3.500 gledalaca. U usporedbi ,s
amfiteatrom u Saloni, za koji Dyggve pretpostavlja da rnu je kapacite,t
bio 17.000mjesta - i to je, moida, ne5to vi5e o,d realnog, iako se bazwa

261
na nekim preciznim proradunima - to je tek neS,top,reko jed'ne detvrti
ne, Sto je, medutim, s obzirom na razlidit karakter dviju gradevina, i na
njihovu namj'enu, donekle i realno.
vanjsku plo},u (p1a50 cavee salonitanskorg teatra oblikovalo je 19
masivnih pilona kvadratne osnove - sa zapadrnestrane 10 i istodne 9, iuz
clva krajnja, slozenije osnove, i uz tri sredisnja pilona izduiene pravo-
kutne oinove - isturena prema vani - koji su fo,nmirali monu,mentalni
civojni ulazu gled,aliste, todnije u jedini cirkularni hodnik pod subst'ruk-
cija,ma, koji je posjotioce tealra razvod,io do njiihovih sjedista. Uz isto-
ini ulazni-pilon bilo je s vanjske s|Iane dograileno posebno stubiste
kojim se sines,to niZe strane, us,pinjalo do srpomenutog hodnika. Kasni-
ie le u tom ulidnom dijetru pristupa zgradi bio sagraclen i arhitektonsk,i
jaee izraLen ulaz w teatarski kompleks, koji je imao karakter prropileja.
ir.Iu sr-o- vrhu polukruZnog giedali5ta (cavea) bio je prorneinadni hod-nik
s trrijemom (parficus in sutnnta gradatione). Kasnije je u jedno'm od pri-
- bio dogra-
,"mnih otvoia plasta cavee - zapadno od glavnog ulaza
den nirnfej, u tehnici izuzolno velikih bunjastih blokova'
Piloni, koji su oblikovali vanjski pla5t cavee u vidu niza otvora
igdne konstmrkoije, nadinjeni su od povedih b,unjasto obradenih blokova
od lokalnog kamena ))lrlodraca<, u tehnici zidanja opus quadratum, koji
potvrduje staru salonitansku graditeljsku tradiciju u tom materijalu i
u izrazito velikim volurnenima, koji asoci'raj,u na odreclene ranije forti-
fikacijske konstrukcije. Dlagi pak, posebno unutras'nji dijelovi zgtade
koji pripadaju substrukcijama ili manje p'ristupadn'irn dijelov'ima zida
racteni su u drugim tehnikama, veii'nom s manjiim kamenim blo'kovima,
uz o'bilnu upotrebu maltera. Sjedi5ta u gledal,iStu, a vjerojatno i neki
dijelovi scenske zgrade (scaenae frons), bila su, opet, gradena u najras-
lcosnijem raspoloZivom materijalu, tj. bila siu izvedena od fiinog bij,elog
vapnernca,najvjerovatnije od jednog od poznatiih blizih kamenolo,ma iz
oko,lice Trogira ili s otoka Brada, u prvo,m redu iz jed'nog od kame'notro'
ma kraj dana5njeg Skripa, o demu govori spoirnenuti "Skripski" natpis.
U ditavoj lepezi gradevinskih tehnika gratlen je i solinski am'fitea-
tar, iako je nje,gov vanjski ovalni plait bio mnogo raskosniji,'izraden o'd
bijelog vapnenca, sa ,pilo'nima ukra5enim polustupovima, de,gau rustid-
noj konstmrkciji teatra ne,ma. Zanirnljivo je da su nam dva natpisa na-
clena u S'kripskim karneno,Iomima potvrdila da su barem d,ijelovi i jed-
nog ri drugog spo,menika raileni u ta'mo5nji,m radionicama i iz tam'o5njeg
kamena, poznatorg bijelog vapnenca (za teatar vjerojatno barqm sjedi5ta
- subsellia. - u gledali5tu). Prvi, odavna poznat natpis - kojim se
medu posljednjima bavio B. Gabr,ideviil3 - do'naciju nimfanna centuri-
jona Prve belgijske koh'orte (coh. I Belgarum) koji sebe naziva >>cLtrt-
gens theatilo, ,dakle zaduZenim za, kako se opravdano pretpo'stavlja, so-
linski teatar. Iako bi elementi toga natpisa - p'risustvo nap'r. pripad-
nika spomenute kohorte u Dalrnaciji - govorili za ,neSto kasnije da-
tiranje soJinskog teatra (ili moZda samo nat'pisa?!), negdje u toku dnu-
gog stoljeia, o'staje i dalje pitanje o kakvim se zapravo radovirma radi,
kad znamo da je teatar irnao i svoje kasnijefaze. Dmgi natp'is naden je

zoz
pred koju go'dinu i upravo je ,sada objavljen.la Podigao ga je Jupi,teru
cent'trrijon Tneie alpinske kohorte, s naziv'om >Antoninijanska" (coh. III
Alpinorum Antoniniana), koji takoder sebe predstavlja kao >>cur&ma.gens
fabricanea amphiteatri<) a Sto njegov intenpretator B. Kirigin tumadi
osobom zaduienom u nekoj je bila,dugorobno zadtttema
"insti,tuciji koja
da brine nad izgradnj,om i, evemtuialno, o,drZavanjem jedne tako velike
javne gradwine." pe45;"iamo ovdje i na jo$ jedan, takocter vei odarma
poznati natpLis iz is,tog kamenoloma, koji se odnosi na daleki (gledajru-
ii s Brada, dakako) Sirmium, za tije su se, od Licinijana gradene, ter-
me u izradivali kapitoli. Natpirs je podigao Herkutru vojnrik - bez
oznake pripadnorsti jedinioi koji je nadzirao radove ("cum insi-
sterem ad capitella columnarum ad termas Licinianas quas fiunt Sir-
mi<1.ts
Drugu potrovicu teatarske zgrade dini pravokutno zdarnje, u kojernru
se nalaze glavni dijelovi, glav,ni sadrZaji i za njih odretleni pros,tori:
p,odij pozornice (pulpitum) i wLa scenska zgrada, scaena (skene), s mo-
numerrtalnirm, arlritektonski ra5dlanjenim pro'deljem (scaenae frons). Pti-
jed je, dakle, o pros,toru i prostorijama za glu,mce i za glum,u. Po tra-
dicijri i tu je pulpitum bio flankiran lateralninr pro5irenjima kaza,i5ne
zgrade, paraskenijirna, kroz vrata kojih se ,s obje strane ulazilo u po-
veiu dvora,nu pravokutnog tlocrta. Pulpitum (logeion) vi5i je za oko
1,50 m od ,razine .orhestre. JoS s'u dob,ro saduvani niski piloni, kameni
no,sadipodija koji je vjerojatno bio pokr,iven povedim plodama, ali se te
nisu sadr..rvale.DuZina mu je za Sest i po ,puta bila veia od Siirine (ne
radunaj,ui,i pro5ire'nja u podnudju delnih vrata), te je time znatno nadi-
lazio povrSinu orhestre koja je, inade, u nim,skom kazali5tu posve izgu-
bila svoju negda5nju furnkciju. Sirina (zapravo dubina) pulpita omog,uia-
vala je poltpuno izvodenje preds,tave, jer - kako kaZe Vitruvije u,pasusu
o gradnji teatara - >omnes artifices in scaena dant operam, in orchestra
autem senatorum sunt sedibus loca designata." Uz podetnu linirj'u prLrl-
pi,ta, ko;ji je, vjerojatno u jednoj kasnijoj fazt, s delne strane bio a,r.hi-
tektonski ra5dianjen nizo,m polukrruZ,nih i pravokutnih niSa, u dulr,u ri,rn-
ske gradi,te,ljske trad,ioi,je, nalazio se gtrsti red udubljenja u koja su b,il,i
trsadeni nosadi zastora (aulaeum, odnosno u mnoZini aulaea) koji se,,ili
koji s'u se - rnora,lo ih je biti vi5e - u podetku predstave spu5tali
dolje, a po zavrietku opet diza\i (aulaea premuntur; aulaea tolluntur).
Najljep5i i najmonumentalnij,i dio kazali5ne zgrade bilo je prode-
lje skene (sc(tenae frons), koje je i doZivjelo tokom vremena najviSe
promjen,a. U pos,ljednjoj svojoj fazi, dij'i su osltaci vidljivi i danas, scae-
nae frons bila je arh'itekrtonskri artikmlirrana, takoder u duhu nimske
grad,iteljske tradicije, koja irrna svoje pri:m,jere i u ranijem i u kasnijem
antidkom graditeljstvu, dubokj,rn ni5ama, s jedne strane, a s diruge ni
zom-u prrostor izvude,rrih s,tupova i trabeacije, mohda i u dva re{a, je..
dan iz,nad drrugoga, koji su hladnim i glatkirrn zi'dnim plohama davalti ne
sam,o nove likor,rre vrijednos,ti nego i odgovarajuii ugoelaj u odnosu na
ono Sto se na tom prostoru odvijalo. U sredini prodelja skene je velika
i duboka polukrmZna ni5a u kojoj su se nalazila glavna vrata Sto su iz

263
skene vodila nq pulp-llum .fualvae mediae regiae), a sa strarna pg_je,futa
pravokutna ni5a s fratima (valvae hospitales). Takvu artikulac,iju pr+,
delja skene pokazujru i neki ,poznati ri'mslni ,teatr;i u raznim dijekrv,irna
Carstva, tako npr. tea,tar u starom Arausiu (danas Orange) u juZnoj F'ran-
cuskoj (P,rovence), s kojirrn je i inade salclrii,tanski teatar (od njega za
jednm tredinnr manji), vrl,o srodan, pa teatar u Vaison-la-Romaine, tako-
tler u Fnanc'uskoj iti onaj u Dugi (slara Thgg_ga).y- sje.yennd Ajric-i: g*d.a:
na5njem Tun'isu, pa i sam veliki rteatar u Pornpej,ima. U voluirnenu masiv-
nrih elemenata straZnjeg di'jela zgrade ,skene, u koj,im'a su i sva spome-
nuta vruta, bile su sa svake strane po dvije nejedrnake prostorije, hoje
su vjerojatno sliuZile za boravak i presvladenje gtrumaca. rPub'fici su bile
na raspolaganj,r.r dvije ve6e lateralne prostorije, koje b,ismo rnogli iz-
jednad,i,ti s danadnjim kazali'Snim foyeni,rna, a one su, obje, otvorrenirn
trijerncxvi'ma, bodno i naprijed, kom'r.rnioirale kako sa slobodnirn okol-
nrim prost'ororn ta,ko i s veliki,m juinim hodnikom, promenoanom, koji
je za kasnije reko'nstrukcije teatra dobio d,odatni trijem.
Dyggveova preli,minanna analnza razvojnih faza salonitanskog teatra
pokazuje da se izvorna fizionornija tea,tra nije b'itnri,je mijenjala od nje-
gove gradnje pa do Diokleaijanovih vrernena,r6 ofprilike do oko 300. go-
dine, kad sru,porsebrlo u sferi kompleksa sk€rte, izvr:Sene radikalnije teh-
nidko-koinstnrktivne i obliko'vnoestets,lre'rnodif,ikaoij e. Prtije svega, rijed
je o rasko5nom ukna5avanju scaense frons u sti'lu rimske ubarokneu
umjetnosti, vrlo inspirira,ne'dekoracijom susjedne Di,okleoijanove pa.
lade, kako pokazuju mnogobrojni dekorativni fragmenti nadeni za vru'-
jeme irskopavanja spomenrika. I sama zgra'da skene bi,la je prilagotlena
ncvvim zahtje.vi,rna vremsna, Sto se posebno vidi u ,neki,rn graditeiljskim
rje5enjima straZnje fasade zgrade, a i same olhestre, koja je sada,u pot-
punosti prestala sl,uiiii fr.lnkoijama ghame. Na kraju, teatar je s juZne
stql4gre dob.iro'i rasko5niju fasadu, jer je spome,nuti promenoar, brio pre-
irnaderr u dekoratriv'ni, a istodobno i firnkoional,ni tri,jem (porticus post
scaenam), koji je publici ornoguiavao i za sundanrih i sparnih dana u'gro-
dno kretanfe,,uz pogled prema luci i msnu.
Kako je, vei ranije, i spomenurti hram, ju:Z,no od teatr,a, dobio bio
jedan m,arnjri trijem,l? u okviru zami5ljenog, alii modda do kraja neizve-
denog, pe.ribola, trijern koji je hio okomito usmjeren n-a vanjsko l,ice
stalrog teatarskog promenoaira - a o'rraj je s ,temerrosom hrama bi,o pot
vezan dosta'Sirokirn stubi,Stem - treba prrefipostaviti da je i on, barem
a toj prvoj fazi tivata teatra sliuiio sl,ii,noj rnamjeni, ako i ne za drugo a
ono b,arem za_p.klaqjaqfi=e-$rjqla gledalaca u sl,udaju nagte oluje i kGe, s
dime je, dakaki,-,trebalo radunati. Uostalom, moie se pretpostavirti i da
je taj dio hramsko,g kompleksa mogao s vremenom izgnrbi,ti svoju ukr.rlt-
nu" funkciju i sluZi.ti kao dodatni dbjekt novonastalom arh,itektgpskom,
tj. teatarskom sklopu. Nekii pak uopde negi'raj,u svak;ii-iiiu, ffikci,onahr,u
vezu hrama s teatrom u ri'msko doba, Sto,rnoZe brifti samo donekle irstina;
utoliko samo 3to to virSe nije bio obavezni dio u teatarskom sklo.pu, kao
S,to je bio kod Grka, jer brojni primjeri teatarskih zgrada u rimskom
svijetu dokaaujtr obratno: kod ,mnogih se takav_tultni daka&o
l!-rg,s,tcr"

264
skro,mnijih rbzmjera i qblike, f,ikgirao
-kddna-ftla'tia
sairnom 'u gtled,ali5tu, todnije ru sre-
di5njem ctijelu vlha caveels (napr. Vrienni u Fiancuskoj,-u
LeptiS Magna u Tripolitanij,i - Libija i d:r). Osobito su desti prirnjeri
k-od teatara u sjevernoj Afnioi, kojitr je i rinade vrlo mno,go sa-stwano.
Spomentrt iemo joS .jednom p,rirrnjer Leptis fuIagna, gd,je se, paralelrno
sa zadeljem zgrade skene, javlja,tr,ijem, ali kao d,i,'operistilski obliksvana
Orapezoidnog prrostora, u kojemu se, i to nas posebno zanima u vezi sa
solirrskom s,ituacijom, nalari tetnas,tllnrri hra,m, siiinog odnorsa i onijen-
tacije prema teatru ka,o i u sailonitanskqm prrimjerm.le Saduvarni tr,ijem
hrama uz salonitanski teatar - to je prema F. Wei,lbach,u njegova po-
sli'ednja tj. peta (a zapravo detv,rta) razvojma faza - mladi je od girad-
nje ,teatra, kako to pokazuju ostaci kanalizacije kazaliSne zgrade, koja
tede ispod rqrormeruutog trij erna.
Ostaje da se poku5a objasniti cjelokupni vanjski izgled sal,onitan-
skog teatra koji, gledajuii u cjelini, predstavlja, kao i drrr.r,gir,imiski teait-
r,i, homorgenu i zatvorenu arhi,tektonsku ojelinu. Njegovu sjevernu arti-
kiulacriju, koja se nije morala mniogo razl,ikovati od s,tandaridnog obJ-ika
pla5ta cavee, nije teSko predodriti. Ona je kako je vei redeno, zbog srnje-
Staja gledali5ta, u donjem dijelu, na prirodnoj padini,terena, s te,strane
bila prilcrai.ena za jedan kat (upozoravamo na donekle slidnu s,ituaciju
kod poznatog i dobro saduvan'og tealtra u Aspendozu - na juZnim oba-
lama Ma,le Azije - iz druge polovice 2. st.,m ili kod o'noga,u I-rugduntrmm
- I-rionu). Kako je pak izgledaila delna ,sirana 'teatra, s ,juga, tj. kako je
izgledalo prodel'je skene, koja je, vi'd,jeli 'smo, rnijenjala svoj iik, n'ije 'lako
ni pribliim,o u'wrditi, iako postoje brojni arhritekto,nski i deko,rativ'ni de-
taljii. U tom ,pokuSaju irnaginaoije nerka nas podsjeti primjer Orangea,2l
koji je, kako rek'osmo, najbliZ,i tipru salonitanskog tea$ra i koji je, rnedu
rijetkima u svijotu koji je taij dio spormenika sa8uvao.
Na Ilrajru i joS jed,no eventua,lno svjed'o6ans'tvo iz T,rajan-ova vreme-
na. Rijed je o poznatom detalju friza careva memor,ijalnog stupa s nje-
gova forurna u Rirnru, na kojernu se vi'd,i iskrcavarrrje rirnske vojrske, na
delu s carem, u jed,nom trudkom gradru na Istodn'om Jadranu.z Tu je
od,malr blizu mora - a ta situaeija izvanneuur-opogoduje inter,pretaciji
mjesta sa Salonom - u pr.vom planu istaknnrt teatar orijentacije koju
on ima i u torn gradu, a uza nj sm joi hnarnoui koji u gabariiu Salone
pri,padaju bl,izom poloZaju for:uma i Kapi,tolija. Strurdnjaci siu, jo5 od
davrnine, podijeljeni u pitanju identirficira,nja toga grada, a time i teatra,
no m'oie se reii prwladava ,teza o Satrord, 5to ,irna opravdanje i u pret-
pos'tavei da je Trajan, iskrcav5i se na Istod,ru.rjadnansku,obalu, pr'i ,svom
pohodu na Daciju, vjerojatno posjetio g,lavni grad provincije. Dnugo
pitanje, s kojim se svakalko treba slo,Ziti, jest to, da li u spomenrutoj ,sceni
irrnamo doista virdjeti konkretno prrikazan neki jadranski grad i,li je to
samo odreclenirn sp,omenidkim akce,ntirna, kao Sto su ,teartar i h,ramov,i,
dana imaginarna slika jednog, re:lrtli.bismo vjorojatno tpak konkretnog
grada, pa je teatar, lcao njegov glavni akcent, mogao nositi i neke zapam-
iene i realne orte.

265
 Salonitanski teatar, iako tek osrednje sadu'raa,n,kako ,u odnos,u na
druge rimske gradevine toga tipa tako i ,r.rodnosu na bnojne druge 'sal.o-
nitanske spornenike, kojri nose tolike biljege originatrnosti, dat ie, uvje-
reni 'srno, kad ,b,ude do krraja pro,uden, i u kontekstu salonitanske arhi-
tektu're i kulturnih kretanja uopie, i u konteks,tu nastan'ka i razvoja
Sirih teatartskih kornpleksa u antidkom wijetu, dragocjen p,ri,tro,garheo-
lo5koj znainosrtii,povijesti arhitekture i povij,esnoj teatrorlogiji. T,a gra-
dev,i,na stoga zastluir.rje m,nogo veiu pa,injru od one koija rnu se u s.klopru
b o gate salonitanske b,aS'tineobidrno prirdaj e.

BILJESKE

1 Tome I, Copenhague 1928(us,p.vaino uvodno poglavlje o topografiji Sa-

lone, od E. Dyggvea); Tome II, Copenhague 1933 (hram kraj teatra, od F.
Weilbacha, i amfiteatar od E. Dyggvea).
2 Rech. Sal., I.
3 Ibidem ("D'aprds les fouilles de 1922-1923, il sera rendu compte de ce
monument dans Salona IV.<); usp. i Rech. Sd., II, str. 25, 38.
+ Salonitanski forurm, nakon razni}l iznesenih pretpostavki, defirlitivno je
locinao Dyggve (Le f,orum de Salone, Revue archdologique VI/|, 1933).
s Usp. o tome Ch.W. Clairmonf, Excavations at Salona,Yugoslavia (1969-
1.972), Paf,k Ridge, New Je'rsey1975.
6 Pharsalia, IV 405: ,Qua maris Hadriatici longas fenit unda Salonas<.
7 S teat'rom, kao posebnom graclevinom u istom sklopu, Weilbach ih za-
pravo vidi p e t. (Rech.Sal. II, str. 25).
s Rech. Sal., II, Avant-propos.
e A. L. Fr,othingha,mga je datirao u Augustovo doba, F. Weilbach u sredinu
I st. n. e., Dyggve je isprva bio sklon datiranju toga spomemika u isto vrijeme
kad i amfi,iealra-(Reih. Sal., I) no kasnij"e se-i ori priklonio Weilibachovu
miSljenju; u novije vrijeme M. Sui6 je (Antidki grad na istodnom Jadranu,
Zagreb 1976,rstr. 170) tu datacijnr pomakao u Trajanovo doba. eini nam se
ipak, da najdvr5iu osnovu za njegovo datiranje daje Weilbachova kronologija
hrama uz teatar, temeljena na dvrs,tim stratigr.afstkim rnomentirna,
r0 Rimski teatar u Solinu, nNovo dobao, Split ZS.12.1937.
tt UsF. L. Crema, L'architettura romana (oEnciclop. Classica" III/XII/I).
Torino 1959,passirn, 'i P. Romanelli, Tapografia e archeologia dell'Afrioa ro.
mana ("Enciclop. Classica", II / X / V II), Torino I 970,passim.
tz Tako M. Sui6, L c.
tr Dva pr:iloga poznavanju urbanistidkog razvoja antikne Salone (II. o
datiranju gradnje teatra), Vjes,nik za arheol. i hist. da.lm.,LIII, 1952,str. 158
i d.; usp. CIL III 3096.
r+ B. Kirigin, Nalaz rimskih natpisa i reljefa kod Skripa na otoiku Bradu,
1 (Vjesnik za arheoT.i hist. d,ailm.,LXXII-LYXIII, str. 129i d.
15CIL III 10107;usp. D. Vrsalo"ti6, Kul,turni spomenici otoka Brada ("Bra-
dki zborniku, 4, 1960),str. 84 i d.; B. Kirigin, o. c., str. 133.
16Rech. Sal. II, Avant.propos.
17Prva istraZivanja, koja je b'io zapodeo joS Bulii, nisu davala jasne indi-
kacije o pripadnosti toga trijema (kolonade), te je oina potencijalno dovodena
u vezu i sa samim teatrom, koj! je veiranije bio identificiran u tom prostoru;
usp. Rech.Sal.,II, str. 11 i d.; III, str.24.

266
 18Usp. L. Crema, o. c., str. 196i d.
re Lls,p.P.Romanelli, o. c., T. 112,Il3.
20Usp. L. Crema,o. c., str. 417i sl. 512,515.
21lbidem, str. 194,s.lr. sl. 190.
22Usp. A. Cichorfus, Die R.eliefs der Trajanissdule, III, Berlin 1900); E.
Dyggve u Rech. Sal., I, str. 15 i d. (M. Suii, kao i neki dmrgi autori, traie w
tome dnuga rje5enja - v. M. Suid, o. c., str. 207 i d. - no rni se mutatis
mutanilis u tradicionalnoj - salonitanskoj inrterpretaciji prikljnrdujemo rni5lje-
nj;r.rprvih dvaj'r.rautora).
 FRANE BULIC

ISTRAZIVANJA ISTOENO OD PORTA CAESAREA

U SALONI KOD PET MOSTOVA
(Bulletino di archeologia e storia ,dalmata, XXXVII, 1914, str. 68-79)

JoS 1909. godine o,tkupijeno je pod povoljnri,m uvjeti'ma nekollko ka-

tastarskih destica od prof. U. Girpmette i nasljedntka iz Splita,l koje
leZe lrijevo ad Porta Coesarea, izlazeci iz njih prema i'stoku, te lijevo od
poljske csste prema gradskim bazitlrikama na sjwerm.z Otku[) des,tica bio
je nuZaur da bi se moglo olkopati najp,rije j,uinu okoliou gradskih bazi-
lika, a zalim, kad dottru na red, neke polodaje qjworno od Porta Caesarea,
gdje je bila akropola gr6ke kolonije ,u Saloni3 i gdje je na des,ticama 3794,
3764 i 3760otkr,iven eaduls pri,je.-Kr.,a najstarij{ do-
sad otJrniverni
1911. zapodeo je odvoa poljskom Zeljeanicom ograda i zem-
lje s destica uzdtti spomsnutog puta, a natbaderrim materijarlom nas.i,pala
se modvara ri,jeke Jad,ro iu Saloqxi,koja se ,tako bonificiratla.s
Samo Sto su fi radovi na boinrifikaciji morali biti prekinuti da,bi se
kasnije nasrtavili na zom,liji5tu J,arnkovade, desno od eraqiske ceste za
Tro,gir (vidi ,tab. II, u godi'S,tuovog daso,grisaod 1910).
I'skapanja su ovdje b,ila prelcin'uta 1910. godine. Jedna je destica bila
prep,r.r:5tena seljaci,ma iz zaseoka Ga5pii,i da pnivremerno za,sade povr-
(e.6
Ali tijekom pnvih da,na radova na sjeveroistodnoj strani desti,ce, gdje
se razdvajaj,u tri seoske ceste, seljacri su naiBli na .svodsve velikih l.uko-
va od kamena.
Prrivremeno uvjetorvani ugovo{r sa seljacima bijaSe pon:id'ten a nj,ima
je za neko vrijeme dana jedna d'mrga destica za uzgoj povria, koja se
naLazi ne5to sjeveffrije. Na torne mjestu zapobela su, na drZarmi tro5ak,
arheolo5ka is,pitivanja. Iskop'ani matenijal bacao se nedaleko odavde
na privatni posjed Marina Ni"ndevida pok. Ivana, kat. dest. 3551/1. Kasni-
je se to radiillo na jednoj od destica na Jan'kovadama, kat. dest. 3575 A,nte
MiliSiia pok. Ivana.

269
 Valja istaknuti da s,u tu nasuprot - preko poljske s'taze, na kat.
destici 3749 lakorra V.uk5ii-Stipete - vei ranije, 1835. go,dine, voilena
neka iskalpanja, jer je na navedenorne planu Salqne (tab. goid' 191,0)iz'
raetenom prema najstarijim kartama u Muzeju zabrlieiena upravo ta
godina.T Fr.ema naSem sjedanju na tolj su destici pronadeni trtlpovi rslu-
pova o'd cipolli,na koje je Muzej otkupio, a jedan je od njih kasnije,
1906. godine, zamijenio jodnog od dva o5teiena :strupalijevo na Peris,ti-
tru Dioklecijano;ve palade u Splitu.8 Na toj Stipetinoj, kao i na susjed,n,im
destioama diji je on bio v,lasnik, bijah,u vidljivi kanali sa svodom, uglav-
nom irspod zem'lje, u smjeru sjever-j,ug i istok-zapad, koji su bez s'um-
nje sluZili za otjecalje v'ode. U taj s,u kanai u'ljecal,i ostali, neSto manrjri,
sa svodom, a dolazili s'u s mjesta 'gdje su vodena iskapanja, kako ie'mo
kasnije vidjeti.
Iskapanja su se na tom .kutru des't',icevordila u duZim razmaci,rna, u
trajanju od detiri go'dine, rpo:emaZelji vlas,nika navedenih zernalja da im
se dozvoli pokri,tri ih materija,lom s iskopina. Do ljeta 19L4. godine isko-
pana je p'ovr'Sinaod 300,m2do dubine od 3,50 m.
Tijeko,m tih iskapanja koja ie se kasnije nastaviti, s kojih'daje,mo
tri table (tab. XIV, XV, XVI), dv,ije s fotografijama, pojavflii su sg ,ostaei*
gradevina iz vrlo razlicri ih vremenskih perioda. Pet o'tkorp'anih l,Ekqva
koji se nastavljaju p,rema istoku ,preko poljske staze i na zapad prema
Porta Caesarea iz dobnog su razdoblja, tj. pnvifrrstoljeca,Qary4ya, Oni su
sl'uiili,,kako,se dini pre,ria o'nome S,toie SaOrpOziraio,t u;rnoaI iipr-9192
preko neke plitke vo'de koja je priticala iz blizine, osolrito sa sjeverne-
strane. Voda koja je ovdje do,lazila dalje je otjecalla kroz pet kvad'ra:bn'ih
rupa, izrailenih u jedno,m zid,u juZno od pet I'ukova, u podzem'ne kanale
na susjed,nom poiju Jakova V'tii<Sie-Stlpe:telvidi tab. XVI M, N, O, P,
Q i br. I-V).
Podzemni kanali M, N, O, P, Q na tab. XVI djelimidno su otkopani
u duZini od 20 m. Nanos zemlje je odstranjen da bi ih se ,moglo s'nimiti.
Koliko su oni bili dugi, ne moZe se kazati na temelj,u ovih iskapanja,
buduii da je nanos mate,rijala velik. Na os'ilovi jugozapadno'g pravca
koji imajiu ,ti kanali dini se kao da oni r,ilaze u pet lu,kova koji se vide
j,ugoistoidrnood teatra, dija je namjerra joi uvijek neobja,Smjena.Cicho-
rius u knjizi "Dde Reliefe der Traia'nsaiu,le. III, Textband, str. 72 ,i d.
misli da su tih pet ditavih i sedam djelirnridno o'duvanih lukova u pravcu
jugoistoka pripaaan obali, S,tone izgleda vjerojatnim, jer su ispre'd njih
jo'S juZne penirnetraine zi'dine staroga graCa. Ali na te lukove vratit
iemo se usko,rro ocjenjtrjmii navedeno Cichoriusovo ,djelo. Za sada samo
r-r,tvr:dimoda ka,nali o koji,ma je ovdje rijed, prikazani na tab- XVI,.'od-
govaraj,u i'ukovima pokraj teatra.
Da je ranije s,pomenu,tihpet lukova sl,uZilo kao kana'l za ,otjecanje
vode, pnoizlazi iz di,njenice SLtose na bazama detirij,u pi'lona l'ulgya rpala.
ze is'taci, ,orkre,nu,tiprerr:a sjevei-u, na'mijenjeni razbijanju struje vode
(vi'di tab. XVI). Pet d,o sada ,otkrivenih lurko,va dugih 3;80 .m, Si,rok,ih
2,80 m, vrisokih oLdpoda 2,50 m a do tjamena2,70 m'
U antidko doba voda Sto je terkla sa susjedn'ih palja izlazrla je kroz
te ka,nale. Vocle 5'to su dolaziie izterma u 3. i u sljeded,im stotljeiima -

270
 otko'panih 1908. godine i kasnije ,istodno od bazilike biskupa Sirnferija
i Ezihijae te krsdarlskog balptisterija, a moada i jednog dnrgog ,manjeg
kanala gradskog akved,ukta - b,ile s,u vr.lo ,bogate a teren nagnrllt pa su
kod navedenih trr.lkovam,o,glep'ovremeno smabdijevati manje ind'ustrijstke
fiaprave.
I zaista, o,vdje s'u ,u 5. ili 6. st. bilg pod,rrgqrutemale rad,ionice A-L na
tab. XVII, kako bi se dalo-zakljuditi po slaboj kvaliteti zidova od loSeg
materijala (usp. tab. XVI). U tim zidovi.m,asu kao jednostavni konstruk-
tivni mateni,jal ugradeni natp,is,i br. 4472 i 4575, dok su ostali koji rse,rriZe
orbjavljruju ibi,Ii ,otkriveni is,pre,rnije5ani s iskopanim materijalorn. Osrim
toga materijala u nanosu su bila dva vrlo lijepa kapitela koji su pri-
lidnro doibro saduvani, jedan kao supstmrkcija straZnjig zirda (sl,ovo H),
dnurgi obrnut te mnogi drnugi arhitektonsrki fragmenti. UjedLnoen_dij!,lU-
grl{gvlne !z !as{j_e.g. vreme{r-ra(slsva B-C) 'n4clena je ri.eia kolidirna ke-
iamndkih'po,su,cld-liitosa velidi,ne od 0,90 d,o 0,70 m. Petnaest komada
biio je nacteno-dlrtavo; triideset ,njih je sadruva,nodo p,olovice, a ,ostalih
pedeset su fragmenti. Sudeii po svem,u, bilo ih je ,tu o,ko 300 ko'mada.
Iz toga se m,oZe zakljuditi da 'se ,tu ,nalazilo skladi5te takvih keramidkitr
p,redmeta i'li jo5 bo'lje njiho-va radionica, bnrd,r.r6,i da ,se ,u jednoj p,ros,tro-
riji tog skladi,Sta (I na tab. XVI) zapaLaju na dva kamena b,loka dvije
oknugl.e lripe ru koje se stavljala osovina tkola za,okretanje s,troja itri ne-
kog slidnog mehanizma.lo
Osim toga u jedinoj dr,ugoj p'rrostorri,ji (L) na velikoj kamenoj pl,ord,i
vide se kruZni tragovi todkova koj,i su klizili po nj,oj. 'Meelu fragmen-
tima tu je prunaden mlinski todak 0,63 rn u promjerr_r i viSe manjih
i veiih ,mlinova. ALi o preciznijoj ,namjeni tih pno,storija govorit ierno
jednom drugom prigodo,m, kad iskapanja uznalpreduju.l1
Sli,iede na,tF,is,i pronadsfri _49_tt9m l:qkali!-e-!u,.od kojih su oni br.
4472 i 4575 jo5 uzidani na iskopinama.

4450A fragment lkoji se sastoji od dva dijerla

visirne 0,23 m, 5irrine 0,51 m, ,de lj,ine
0,18 ,m, slova visrine 62 rnm. U prvo,m
retku sl'qva nedostaju p,ri vrtr,u ali s,u
sigu'nna, poslje'd,nje otrudernodini se d"a
LAi je F ili H. Iza V u p,osljed,njem retrknr
vidi se u p,ukotini jedna ve,r.tikal,na ha-
sta, jedno I i kasnije vertikalna hasta
odI...Flavii.
4451 A

fragme,nt vis'i,ne 0,27 ,m, ,Si'nine0,12 rn, debljine 0,07 m, slova

visine 84 mm. U llrvom re'tku NI. U,dnugom retku,m,nogo niZe
mali ostatak slorra.dini se od E ili F.

271,
 4452 A
-/-1.
frin - \
I YLit.
t- jI frragmentvisine 0,20 rn, Siri,ne0,14 m, debljine 0,13 m, slova
IDTC ] visille 30 rnm, prilidno'otrurdenia.U treiern retkru u dnu se vid'i
neznatni trag nesigiurnog'slova'
LT

W
4463 A

fragment visi,ne 0),6 tn, Sirine 0,40 'm, debiljirne 0,10

m, s,l,ova kojirna nedostaje vi5e od polovrice visoka su
barem 15 crn. Slorrirna u pm/.am retku ned,ostaje viSe
od d.rnrge 'polovice, pa su, dakle, nesi'gurna, ali se
prema ostacima moZe po'pruniti TIA ili TRO.

4464 A
fragment nuba bazendiia s okrugrl"irn
ud;ubtjenjern ru dnu kojega se vi'di rupa
za otricanje vode. Oko oruba su u'r€zana
detiri sl,ova u kojirna se saduvalo jo5
olovo, u C i I djeli'mi&ro nedorstaje a
V i S su jo5 potpuno isprunjena. Slova
,su visolka 30 rnrn. Nasr:,prort C je osta-
tak jednog ,skrv&,dini se E ili F ,u obrnutom ,smjeru od prvih slova...
Cusi...
To je ,p,r'vi ,put da se u salonitanskirn natpisima javljaju slova od
-Promjer
metala. bazendiia zajed'no s 'rubom na rk'ojem s,u s,l'ova i'znosi
0,22:m, a proftSer saxnog ibazen'diia jest 0,14 'm' Na rsruprot s'trani vi'di se
udrubljeni rurb jodnog 'm'anjeg bazendlca.
4472 A

frragmen:t kojemu nedostaje

gonnjri ,dio, nrzidarn u zidove iz
rfctit kasrlijeg vremena nego'Sto su
SIMIsKEAFATA/R luhovi. Vi'sine je 0,30 rn, S,iri-
SEff'E OI.JA.HC.L
A'ISTqI ne 0,43 rn, debljine 0,12 wr, a
vLoqvlPREfET.HosslA slova visine 25 mm. Slova u Pn-
vom retku su manjkava, alli s'i'
Sl?ERHOS5t\.IACERET gurna, vjerojatno Firmus. Na-
kcm posljednjeg necjel,ovi'to,gE
vidi se trag ventikalrne has,te
slorva T. U dmgom retku iza
sigurnog P vi'de se tragovi t'rij'r'rslova IVt' "'' Firmus et"' Atticillq
P(ubti) IuI /i? . . ? piisI simi. Si mea f ata f uissentbona.

272
 Hic lapis in titulo, qui premet hossua rnea
Aequius iste lapis patri super hossua isceret
To zu heks,ametri koji sliijede nako,n nijedi si mea fata fuissent bona.
Hossua rnamjesto ossa javlja se jo5 ,na neki,rn saloni,tanskim natpisima,
npr. B,ull. dalm. 1908, str.79; CIL III, 2098 (ossua). Ovaj natpis p,odsje-
ia na onaj ,drugi salonitanski tsull. rdailm. 1884, str. 163; CIL III, 9106;
Ant. Lat. II, 2, ,str. 535. D,nugi analogni primjeri u Anthorlogia Latina,
passim.

4473 A

Ploda slomlje,na u tri komaida, ukupne duZine 2,10 rn, Sirine 0,86 m,
deblji,ne 0,15 m, nailena u nanosiu u najdublje,m sloj'u blizu i,s,toi6nogiluka
ovih pet l,ukova. Nalpis je na,uzdiuin'oj :st'ra,ni.Nije jasno dem,u je ploda
sluZila, ali je natpirs ,posvetni ... Vi/bius Firmus mag(ister) et q(uin)
c1(enalis)Mesa m(erito) d(ono) d(at).
Magister je miu'nicipalna ,s,luZbarkao Sto je i quinquenalis. Ploda je
kasnije irrnala idru,gmpraktidnu.svrhu. Bio je, naime, ,izratlen jedain Zlijeb
dubok 2 c;rr', a na des,noj strani, na uzdi,gnutom nrubiu, kanalii za iiljev
vode.

4174 A
votivna aira, ,gore fragme,rlti'rana bez o,kv,i,ra, a
dolje otudona visine 0,65 m, iirine 0,37 m, deb,
'A ',Sl ljine 0,27 m, slova vis,ine 40 mm. P,rva slo'va
prv'og i dr:ugog rstka ,nsdostaju, al,i se ,m,ogu
ICLVERVS popu,niti ,p.rema ostacima. Zadwje slovo treieg
retka sigurno je R."
EXVOTO'R S(i'lvano) A(,ugusto) S(acr.um)
/T/i(berirus) C,l(audius) Verms
ex voto n(estituit)

Bolje restituit nego moida r(eparavit) ili

r(efecit). Kako pokaz'uju praenomena i nomena
nafpis je iz prve polovice 1. st. Ova votivna ara
morala je biti di,o sr,u,Senogi napu5ten'og ,spo-
menika koji je obnovio Tiberije Klarldi'je Ver.

273
4575A
po'svetni cipus koji 'se na-
lazio uzldarr u dnu jed,nog
progradm'og zida i(slorva
H-K) iz kasnijeg doba te
grluipe objekata. V;isina
1,37 m, Sirina 0,60 rn, dok
se ostale dvije rstrane ne
rrri'ogu izmjenifii zbog p'otlo-
Zaja kamena. Desrni je d,i,o
,oStetila voda ko,ja fti lezi
veii ,dio go'dirne i budu6i
,da je natpis postavljen u
poslijednjem ndzu kamenj a
u rtom zidu, nije ga lako rri
prodiitati niti ga kopi:rati.
Npr. m devetom ,ret,lru d\/a
postljednja sl,ova su tako
,o5tedena da nije jasrro je-
s'u li abrevrijature od si,n-
ceram iIi singularem. Na-
ma se vi5e svida ovaj pos-
ljednjri oblik.
iM(arco) Ulpio M(arci)
F(ilio)
Sab,inro,Eq(ruiti)
R(omamq)
Dec(urio'ni) Coh(oniae)
Sal(ornitanae)
II viro iure
'dicund'o praef,(ecto) bis
coll(egi) fabr(,um) et cen
tonarirorum
patrono col(tlergii)
s'(upra) s(cripti) ob
ind:us,triarur
adque sirng(ula)r'e(m)
eiLrs ,i,nnooerntri
am et integrirtatem
defensiornem
que ex aere col
,l'ato oo,ll(egium) s (upra)
s(criptum)

274
4576A
fragment visine 0,15 m, Sirine 0,18 m, de'bljine 0,08
m, slova vi,sine 20 rnm. Fostrjednje N u pwo,m ,rretku
i posljed,nje ,O ,u d,rUgcnn 'retku nisu ditavi. Od po-
sljedrnjeg Sl,ovaru treiem rstku, ,moZda jednog E vidi
se,samo neznatni ros'tatak.C(aius) Vennf ius ?l Lupio
... /? Cin/ctiae.

4569A

M
W
fragment visine 0,19 m, dirine 0,18 rn, ,debljine 0,09 m,
slsva visirne 50 mm. Ord posljednjeg O ili rnoida C q.r
pr'\rom 'retku vidri rse samo prva polovica. U drugom su
retkru ,tri slo,va, 'donekl,e nekompletna, sig,urna. Moida
fiilio . . ./ pi/ ent lissimo f .

4570A

o, frag'rnent v'isine 0,19 m, Sirine 0,16 rn, deblj,i-

ne 0,06 rn, sflova visi,ne 15 ,mm. Prvo slovo,
vrlo,nekcrmgrletno, dirni rseda je A koje slijerdi
razbijeni irnterrval i R, 'takocler necjelovito.
Tri posljednja slova su sigurna.

4571A

fragment visime 0,10 m, ,Siliine0,13 ,rn, debljine 0,03 ,rn, slo-

va visi,ne 30 mm. Prva ,i p,os,ljednja slova su vrlo nec.jelo-
vila u p,rva'dva,retka. U tredem retku ie molda S/abin/us.

4572A

fragment visrine 0,13 ,m,,ii,rirne0,16 ,m, deblji,ne 0,14 m, slo-

va visi,ne 48 m,m. U prvom retku vide se vrlo maleni ostaoi
dvaju slova, di.ni se od LI. U dru,gom retku . . . . pos(uit).

4s73A

firagrnent visine 0,19 'm, iir'iine 0,12 m, debljine 0,04 m, sl'o,

va vrlo necjelovi,ta, al,i ipak sigurna . . . CV . . . SO.

275
4574A

f,ragmentokrugle pos,udevisine 0,12m,,Sirine 0,09m,

dehljrine 00m*. KriZ je visok 65 mrn,'Siroilr 35 rnm'

4576A
fragment natpisa v,isine 0,58
m, Siirrine 0,52 rn, deblj,ine

LEC"WCPF 0,57 ,rn, slova visine 00 mm.

U prvwn retku su ostaci tdo.
njeg dijela slova, tdini se
CCLODIVS'FELIX signifer. Ostala slova su si-
LIB gufira.
. . . sirgni,fer

IIIT}VIRAV ,leg(ionris) VII C(laudiae)

p(i,ae) fi(idel,is)
C(ai,us) Clod,ius Fel,ix
f.iih(ertus)

rF/,Fli seviirr aug(,u'stali,s)

Natpirs se da'tira izmettu
42. i 70. god,ine poslije Kr.

fragment visine 0,11m, Sirine 0,12m, debljine.0,08m, slo-

vinia visine 40 m,rn.Sl,ovastlu dnu nedostaj'uia . . . AMI . .

4578A
fragrrnenrt visine 0,18 ,rn, Si,rine 0,17 m, debljine 0,03
m, slsva visine 60 rnm. 'Posljednje s,lovo vrlo manj-
kavo. U prvom retku to je izgleda O rili C. U dnugom
retku se vidi vrlo maleni ostatak rdvaiiu sflova, 6ini
se S,O.

* Radi se, odigledrno,o tlskarskoj gre5ci u izvornikru (op. N. C.).

276
4579A

frragrnent visirne 0,13 rn, Sirine 0,12 rn, debl,jine 0,06 m, ,slo-
va visine 40 m'm. rP,rvo islovo u p'rvom retku je m,arnjkavo
P, a ono tr dn:,gom retku rrnanjkarvoF ... peli....fro ...

4580A
fragment visine 0,09 'm, Sirine 0,10 m, ddbljirne 0,09 m, slova
visine 30 rnm. U prvom retku dva su slova NC manjikava. R
'u drugom retku takocler je neito manjkavo. Na kornou se v,ird;i
jedrna kdsa hasta, dini se jednog V.

4587 A

fragmerlt visine 0,1'l m, Sirine 0,19 ,rn, deb,ljine 0,07

m, slova visine 30 m,m. U prvorn retlnu D(fsl M(ani-
bus). U dnugom su retku rllobda IVL'VAT' VA spo-
iena,

4588A

iitl;LIB
.4!

f,ragrnent visrine 0,17 m, Sirine 0,23 m, debljine 0,08

m, slova visii.ne 30 rnrn. Posljed'nje s,lovo nije sigurno
da J,i ie I i,li N,

4589A

fragment visine 0,13 m, Sirine 0,17 m, deb,ljime 0,10

,m, slsva visine 30 rnm. U prvom rgbku vide se neu.
natni iostaci dvajm sl,,ova,dvi,ju ver.tikal,raih hasti. Zad-
nje slovo u drurgom retku ostatak je jedne vertikalne
haste. U treiem . .. Co/niugi. . . .

4590A
firagment visi,ne 0,09 m, $ir,ine 0,08 'rn, debljine 0,05 m, slo-
va visri,ne 30 rrrm. Prva dva sflova u pr.vr]m re,tku s'u rnanj-
kava, aili sigurnna AE. U dnugom retku dini se da se vidi na
podetku iostatak . . A ri,li M. Sljedece je marnjkavo, a,li si-
gu,rno. Posljednje je sl'ovo A.

277
4705A

fragment visine 0,12 m, 6,irine 0,11 rn, 'debljine 0,03 m, slova

v,iisine 40 m,rn. Sva slova su rnanjlkava, ru prvom netku se ilako
dopnrr,jaHS, tj. sestertium...

(S taliianskog preveo Nenad Cambi)

BILIESKE

1 Otku,pljeno je sljedecih dvanaest katastarsikih destica: 3763, 3764, 3765,

3766.3767,-3i69,3170,3779,3791,3794,3795,3796. Virdi ibr. 97 ex 1909;br. 106
ex d. .1912;br. 25 ex 1914;br. 9, 32, 36,54 ex 1915medu spilsima Arheolo5kog
muzeJa.
2 Vidi tab. II ovog ilstog dasopisa tz 1907.godi'ne.
3 Usp. Guida di Spalato e Salona 1894,str. 22 i d,.
a Btr'llettino daLm. god. 1908,,stil:.129i d.
s B'u"lletinodalm. 1906,str. 113i d.
o Usp. 37, 39 ex a. 1911.rnettruspisima lVftrzeja.
7 Nisrno m,ogli naii rnettu rnuzejskiirn spisima nifl<dkvu naturkniou o is[<a-
panjima na tome mjestu. Odnosni rspisi morali lbi rserlai,i 'u dvor:skom rnuzejtr
u Bedu, kojernu smo se tada obratili. Utsp.br. 69 ex a. l9ll.
E Bull. dalm. 1906.str.313.
e I namjena rtih terrna objasntt ie,se u djehr Dr. W. Gerbera - Forschun-
gen in Salona I - koje ie se uskoro objavi'ti.
10Slidni blokovi ,s rupama jednog trapetuma bili su otkriveni u Sv. Petrr
od Klobudca u Ka5tel-Novom kod Trogira tijekom iskapania povijesnoarheo-
loSkog drtrrStvaBihad u Splita. Usp. Izvje5tbj III glavire dtupStine >Bihaia<
iz -sod.l897. ,str. 6 i d.
1l Usp. E. Reisch - Bericht iiher d,ie Gesamimts'itzunre des Oesrterr. Ar-
chaeol. Iir:stit. 1913, str. lll iz odnosnih Jatrreshefte irtd.-sv. XV, III lknj.
1913.

278
 FRANIE BULIC

ISKOPAVANJA U SALONI KOD PORTA.CAESAREA

KOD TZV. PET MOSTOVA 191,6.I 1,91.7.
(Bullettino di aroheologia e storia dalmata I'LV, t922, str.3-13)

Istrazivanja koja su ,se vo'dila na ovom lokaliite,tu od 1910. rd,o 1914.

godi,ne, a ,orpisana na .str. 68 ,o'v'o'gdasopisa za 1914. godinru, nastavliena
su od lj'eta 1916.do polovice 1917.
Briv5e austrijstke vlasti dale s,u 17. srpnja 1916. god,ine 30 ratnih za-
robljenirka.l Namjera je rbila da,s,e uz nj,ih,ovu p,orno6 ,nas,tave iskapa:nja
na zemtlji,S'truistodrro'o'd Ponta caesarea, na tzv.,Pet Mostova u sisvero.
zapadnorm prfarvcu.
Ta s,u riskaqpanjamorarla ,osirgur:atimnogo h,umusa za ,asanaciju osta-
taka 'motdvarerrijeke Jad,no,tj. na prrivatrnim p,osjedima (ka.t. test.3576/1,
2;3577/l; 35772;3578;3579) desno uz erarsk'u oestuikoja ide od trostru-
kog krZanja :kod kamenog mosta, r,ekonstrnriranog 1912. godime, ,prema
Tr,ogi,nu,na zemljama koje se zo\,'u Jankovade (vidi tab. II. ovog dasopisa
za l9l0), a na kojima od str.r,denogd,olipnja leZi voda Sto tvori mal,o jezero
dubine od 30 cm do 1 rn i viSe. To jezero uzro,kuje onu poznatu sarrorni-
tansku mallaniju.
Iskapa,nja su se,provodila od 20. lipnja 1916. do 15. travnja 1917.go.
dine pornoiu poljske ieljezrice, koja je tu poloZena jo5 1905. radi iska-
pa,nja bazi,Iike urbane, u druZini od 1600 rn. Is,kapal,o se na desticama br.
3796,3795 i3794, tj. na povr5ini od 2200 rrr2,a toj rpovr5ini valja pribro.
jiti onih 300 m2 iz l9l42,5to ukmprno daje 2500 m2 do d,utbine ,od 0,30 do
3.60rn.
BudLuii ,da se tu radil,o o javnoj ,koris,ti gospodarsko-higijenske na.
ravi, nai,me o 'ozdravljenj,u ostatka ,modv.ane Jadra,,bile su p,ozvane s[/e

279
uprrave, koje su se natjecale od 1905. godine do danas iznssom od ukup-
no 390.000 foriinrta za asanaciju nijei.ne 'mrodvare,3 da ,se natjedu i 'ovoga
puta u proporcionalnim odnosima, iznosima od po 24:000forinta, kojima
se ,i.rp{ravasalonitanskih istraZiva,nja obvezuje da do kraja I9I7. godine
ozd,ravi Ja,nkovade na povr5irni od 10.027m2.
Za te poslove trebalo je potro5irti barern 100.000 forinti, prema pro-
cjeni iinZenjera. Pnije nego Sto su rado'vii zapoddli i za vrrijerne rnjihova
odvrija,nja voditelj istraZiva,rrja se des,to dopisivao 's dal'mati'nslkim Na'
mjosniStvo,m, s,plitskom Opiinom, provirncijskom upravo'm i glavnom po"
morsl<om upraviorm u Trstu. Ositm sprlitske Opiine, ikoja se 'u podetku
natj,sgaJs s jednim riznosom (Sto je za polwalru) - ali'kasnije ise predo-
misllla pod morom prijetnja provimcij'ske up,ra've Dalrnacije - zardje-
kavii ,ostatak rolbed'anogiz'nosa, uri'ti jed,na,se 'druga 'uprava nije javila na
natjedaj s j,ednim jedirnim novdi'iem pornoii. Da bi opravdale'slab orda-
ziv ma natjedaj, one su ;pnrZale rraane ,i,sprike, ali s,u sve zajedin'o irnalle
slabu vjerordostoj,nos,t. Glavno 'oprarvdanje bija5e ,da nizu do kraja ispu-
njene slulbene formarlnos'ti! Dal'ma,tinska je ibirok'racija km;ta, nerpokret-
na, kao ,Sto rsu ruo'stalom vi5e ili rnranje 'sve rb,irokraci,je na svijetu, i za
tu vilstu,po.slqva bi'la bi nuZna Zivah:nost i rnranje obzira ili botje - rna-
nje ,Baden1ken". Vlasti su proprurstile lijepru prigodtr da se'lsu5i preostafii
dio rnodvare xrijeke Jadro uz pomod ruskih zarobljeinika. U tih devet mje-
seci radova rbila je rna Jankovadama sanrirana powSina od 3047 m2 (od
ukupuih 10.027 m2) i s rnjesta iskapa,nja prsvezeno je 2780 m3 'mate-
rijala.a
Zapadna od podnrdja iskapa'nji izv'r5enih 1914. godi,ne i nastavlijenih
1,916.i 1917.na powSini od 2200 rn2 otkr,iveni suzi,dovirgra(1gv'ilakoi
jafqgLa ,sursjedjlgq-parcdlama prema zapadu, a on'e str drZavrro
vlasrri*tvo. eiilseid,su ,to bile-:*g44@tlq-?g{:1@ {-46soicassdienutih-u
ia{gqlnijsk_q,s_11]b,g.. Ov-e ie biti opisane kad se tu 'dcrvr5e iskapa,nja.
Oudje se pnilaie plan (sl. 31) koji pr',ikazuje rnastambe 'iskopane
1"916-1917. rgodine, a njitrro'v opis dat ie se kad se 'okon'dajru'is,traZivaurja.
Ovaj novi plan nije iaadio isti au,t'or kao onaj pretrhodni, a ,tu su ttklju-
demrid ,rezultati ranijih ,isrkapanja. Mettru nj,ima postoje neke razlike. No'vli
je pla:n todniji u nekim detaljirna i m-rdi mnogo jasniju slik'u.
Mec1u tim radionicama i radnidkim nastamhama prolazi {9ttu,
vjerojatnije ua$l4l?- !1!99a-kasn!ie-,koja je izradena od raznovrsn@
nepravii,nog 'kamernja, uglavnom od prteth,od'nih gratlevina, ria rnekom s
kolskim Zljebovima. Blok d (usp. rplan s'1.31) je od domaieg vapnenca s
reljefom, duZine I,96 rrt, visi'ne 0,87 rn, debljine 0,21 m, s otudeni,rn l,iko'
vima ,da bi se bolje prila'godi'o plodnikru ceste (,usp. sl. 31. f 1). Izg,leda
kao da je rto fri%, radije nego prednja strana qarkofaga. Nedos,taje rnm
ne5to od lijwe strane pri v'rhu. Cini se rda taj reljef prikazuje scenu
Ahila na otoku Skirosu na.dvoru kralja Likomeda i njegovo osLob,ode-
nje koje mu je d,onio Odisej i drugovi (b'r.456, Kiif.D,'reljefi).

280
 --'-----
'-
\---------

Sl. 31. Tlocr,t istodno od Porta Caesarea na lokalitetu Pet mostova

a,b,c, kamenje s koloderinama (spurillae).
d reljef Ahila kod Likomeda.

281
 Ari, s obzirrorn na nedcurnice nekih ,p,oznavalac,a antidkih sporn:enirka
o anadenjru ,tog priikaza, o .tome ie biti rriljedi na sljedeoirn s'trani,cama
(str. 78 i rd. ov,og dasoprsa).
U n'psipu nad iskgplgeq,la radena-ie- qt4-t '(br. 181, kat. B,
kipoviiioiriza)nisirr*e1gs*ffiapdtr.@ffi i,tu6'IXilrrl.Nodostaje
m,u desara noga, od bedra do stopala. iDesna,je ru,ka podrig:nmta i bila je
savijena straga i driala 'toljagu. cirtava nrka nedostaje, nedorstaje ii to.
ljaga ,ordkoje se vidi samo njen d'i,o na zatilj,ku. U Jiiwoj, nefto icnrq?e-
noj, a:u,ci drZi detirni j$uke. Freko te nnrke p,lebaten je himation koji
paqa rnr€mrze
Kip je provinoijalni rad i sfidi, d'to se ,tide pokreta desne ruke, na
H,erkdla ,kod Reinachas, a lrc) p'olcrzaju na onog naclurog m scilrw,eis,sen-
b'u,rgu.u
Sl,ijede na.tpisi prunadeni za vrrijeme iskapa,nja:

4799A
nadrgrobna stela sJomfljena ,u dva tlijela vi-
sirne0,47m, ,Sirine0,26m, debljine 0,09rn, Slorva
vis'ine 24 mm u prvom i 20 mrn u ostalim reqi-
ma. U pruom ret&u nedrostaje veci 'dio irnena
djeteta, u rostali,rn nedostaju od dva do pet
strwa koja je lako popuniti. Na kraj,u,petog ret-
,ka vidi se ,ostatak slova kde ,moZebi,ti P. Na
zaba'tu se nalazi ascia,
6\
D(is) M(amribus)
Denm/...1
pruierKl m/n.. J
riAq[lDVl
rnt(emsiurm),ILI,d(iermm) VIII /Ya / LERTYSE
leriius Eup/o/
ristus paie/r/
et Vaileria
matsr ti/Jno/ /nAfERFr
inferlio/rissi,mo/
Od im,ernadjedaka trrreosta,loje samo DERM.

4800A

fragrnernt vi'sinre 0,12 irn, Birine 0,14 rn, debrljrine 0,07

m, lsl,ova 24 rrvn u prvom, 19 ,rnm u drrurgom ,retku.
Zadnje s'lovo u pruom rretku je oStecerro N. Druga
slova su sigurrna.

282
4801A
crvaj se nafiris nalazi
na 'urni za qrepeo. Orra
je *krisni,je upotiifdb.
ljerna u imd,ustnirjske
TFIICOJV: svrhe Jrao b'azendid il,i
B EIVENWF
RETTTX ,rnali recipijent za vo-
Pos\rn
st#$+nrre
du. Na hodnrirn strana-
,rna vide se rurpe za ia
Iaz. i ulaz, rra ti;je.voj je
li
joS vitd'lj,iv olorvrri os-
I il il ii,
I ili
ir
i.
I

I ti tatak (fistula plumba-

ria), a na desnoj stra-
ni o,l,o,vna plodica s
najpr!9 -otvoreniim pa zatvoreni'rn rup,icama. ur.na je viso,lra 0,3+ 'm, si-
rolla 0,56 m, durboka0,23 m, a sl,ovasu visoka 30 rnm. U treiem retku
pruih deset sfiova je nesi,gurno. Tu bi trebalo odekivati ime ri nadimak
onoga koji postavlja natpis. s,tovii5e, ,prema glagolu m rnnozimi rrorala
bi biti'dva. Al,i, i da ,s,r.rslorva jasnri:ja i sirguroi,ja, ne dini se da se vide
ostaci dvajm, pa dak nri jgdnog irrnena. Lapicida je tru ,konf,uzno pisao,
,isrpurst'ioj9 E u glagolu koj,i slijedi i vjerojarno je iel,io upisati coll.'sacc.',
tj. coll,(egium) sacc(ariorum) posuit.
Au,r(elio) Anthigono
brenemerenti
ooltl'(egium) sacc(ariornrm),posu(e)r
ulnl

4802 A
unna z,a pepeo ,razbrijena u tri ko.
rm,ada;kojoj nedostaje degna stra-
na visiole 0,30 m, Sirine 0,37 ,m,
debljine 0,18 rn, slova v,isine 30 PATR.I
rnrn. U kasnije d,oba slu:Zila je i,s- 3I MO
toj, iindustnijtskoj ,svrsi kao ti ona LVPVU
prethodna. U'petom retku ,slova
su dqnla odrlounljena. Posrljednje
ETCY
je slovo pirvog netka V a posljed-
nje dru,gog je okomita hasta, a
ne, lkao Sto se na cntsZu vidi, N.
Na krajniltleceg rretka nedostaje
krajnje S. u d'etv'rtom retlru nakon V vidi se vertikalna hasrta koja je
gri {ru manjkaj'uda, od L i kasnije okomita hasta od N, a ne ,d,o,nji
kraj L.
Patni d,u/lcis/
si,rno ltrl(ius)
LupuLu/s/ (tj. filius)
et CyJ,/ni,a/ L/a/

283
 prula oon(i,ugi) b(ene),m(erent'i)
pos({rer'unt)

U rijedi Cylnia lapicida gre5kom je uklesao Y namjesto I.

4803 A
pravokutni oipus visine 0,77 rn, Siri,ne 0,25 rn,
,debljine 0,24 'm, slova vis'ine 5,0 mm. Gore je
iitjeb za jedrruu ilampia'u tbez dr5ke. Taj Zl,ijeb je
izraden kasnije, kad je ovaj natpis zajedno sa
sljedeiim prordbr. 4806 A bio p,retvoren,lr prak-
rtidne svrhe, u svijednjdk ili nosad svjetiljki.

TEK Terrae stabilitati

KAE Onaj koji je pqsvet-ioJa.i-na@is t1-Q4stalryg

tellus vjenojdtno je osjetio posljedice ,njezina
STABI
Y IIrlF
nemj:ra ru nekom potresu. ,Ana,trogija lci!:el;rrditer-
rae stabilitati imamo na srdbrtrr*om, zlatnqm
lLii x. novcu i velikirn i rnali,rn b,noncam,a Hadnijana:
tellus stabiL r(C,ohen,Descript. ed. II. 2, s;rtr."225,
br. 1425-L435), Faustirne Mlattre tellus stabilita
na sredmjim broncama (Oohen, III, br. 219), Ko"
rnoda tellus stabil. na srednjim b,r.oncama (Co-
hen III, br. 714---717),Septimija Sev'era tellus
stab. (Coion IV, ibr. 65). Na svim tirn nrovcirna
uvijek je p,nilkazama,kako leii dea Tellup rs .raz-
I idi,tim a'tnibruitima.
4804A
fragment visine 020 m, Sirirne 0,29 m, deb-
\ ljine 0,11 m, slova visine 60 ,mrrn. Sva s'lova
I su vi5e'rnanje manjkava. Na p,odetku prvog
retka dini s,e jedno L ili ;iedno E iza kojega
sdijede ,dva CC a zalim jed,no O. U drugo,m
)
retkru isrp.redD, iako na kraj,u rnamjkavo, vidi
se ostatak jednog E ,koje je slabo vidljivo
na cr:teiu. Zadnle sl,ovo je sigurno L, iako
pri dnu manjkavo ... ae/dLl/i....
4805 A
fragrnent visine 0,13 m, ,S,irine 0,09 ,m, debljine 0,06 rn,
slova visine 25 m'm. ,Slova su,tro5a i manjkava. U prvorrl rs€
retku'di,nri da se vide ,osrtaciVL. U 'drLlgom retku p,rvo slo-
vo je D ili S. S,lijedi nakorn to6ke N. U trreiem retku se
vide slova NV, za koji'ma s'li'jedi 'os'tatak slova koji je ne-
siguran. U detvrtom re'tku nakon o5teienog V vid,i se jed-
no G. Na,kraj'u se dini kao da'se vidi V.

284
 4806A

tl ll ltlltil
1i
ll llillli
lt

TT
'pravokutni cipus visine 0,90 m, Srirrine^0'3Om'
'dabljh,; je
0,27 im, slova visine 60 'mrn' cipus
je 'da se
o:roniaclen okrrenut naopako' Rijetko
boZanslvabez ikakv'og at-
tao ovdje 'nalaz;'ime
:se natpis
oibrrtu, i,ednostavno: Marti' JVIoZda
;;;; nastavirti bmd'uii da irn'a j'o5 dosta
ioS
,rri""tu."Gote rse prema vr'hu vi'de dva Zlijeba
je s ru:d-
aiU"m 40 ri 30 ttm ?'a svijeie' Desni
(usp' sliku ispod cipiu'
f.i"L*, fijevi pak bez nje
,je cirpus mclrao biti pretvoren ru rsvi'
i 6til
""i.
jeinjak kio i Prethodni b'r' 4803'

fragme,nt visine 0,30 m, Sirirne0,22 'rn, dobljri'ne0'35

;:;d visine 50 ,mrn. Frragmgry-je odrezan gore i
na,lijevoj,strani... . . ninus . . . . XX'

285
4808A
fragmenrt visi,ne 0,20 rm, 'Sirine 0,28 m, deb-
ljine 0,17 rn, slova visirne 40 mm. Natpis je
iz kasnog vrenena. Nije jasno, p'rema onorn
Sto je ostalo, od dega potjede ovaj fragmeit,
jer je ,gore od,lornljen i na desnom kraju je
manjkav, dok je dolje gladak ,i 6itav. eini se
ipak da pripada poklopcu sarkofaga.
nors
'si q/uis cuintra ' . .
Bez s,umnje cuntra stoji namjesto contraf
f votum....
4811A

fragmenit visime 0,29 rn, Sirine 0,21 m, debljine

0,12 rr.,slo'va visiae 25 rnm. U prvom rerlku d,ini se
da:se vide tragov,i tni slova: MAX. V drugom retku
su sigurna s\wa; quae...

4812A

ffi
firagrnent vis.ine 0,14 m, Si'rine 0,12 ,m, deblj.irne 0,09 m,
strovavi,sine 60.mm. U prvom retku T i ostaci V. U drugom
retku je gornji ,ostatak jednog C a kasnije jedna verrtirkal-
na has,ta ri vrlo mali ,ostatak nesi,gurrnog slova.

4 8 1 3A

ffi
I TOn,[t
fragment visine 0,15 m, Sir,ine 0,14 m, debljine 0,07 rn,
slova visine 25 m.m. U treiem retku viierojatno valja
popu,niti /paeldago/go. U 'dotvntom ,retku su vrlo rnali
iaAgql ostaci 'dvaiu vertikalurih hasti.

4814A

ffiil\ fragment visine 0,29 m,5i,rine 0,1i m, debljine 0,06 m, slova

/}HN$ visine 30 mm. U ,pr"vom rotkru moida afnnof s. U 'treiem

NW retku zadnje slovo je N il'i M. U posljed,njem retkm vide

se ostaci ne,sirg'urnihsl'ova.

286
4815 A

fragmenrt visiure 0,18 m, Sirine 0,10 m, debljine 0,04

m, Slova virsine 25 rnm. ,U pnvom retku je to6ka prije
sigle D, od koje se vidi rrnalo okomite haste. Zadmje
je slcrvo dnu,gog netka jedna ver.tikaLna hasta koj,a
moZe birti E, F, D, P, B, R. Iza N u {nedem retku je
otudena todka. Zadnje slovo detvrtog retka je, srudeii
premra ostacima, I ili rb,ol,jeD. MoZda: Su....lq,ui
vixitf an(nos..../ /men(ses)/ VI D/ies/ ....

4821A

VO fragment stele v,irsine 0,67 ,m, Siriare 0,22 m, d:obrljine

0,15 rm, sl,ova visine 55 mm. Slo,va su d,osta oSteiena.
U prvom retlru vide se ostaci ikdse haste od A. U
,drugom retlku virde se ostaci tri ,retka, u 'tredem VOL,
u detvntom,Fl'O, u petom jedrno P.

4826A
fragment visrine 30 om, di-
rine 64 cm; deb'ljine 0,56
cm. Fragment j€ prornaaten
,r.rzi'danu jedan zid ,s6 s1.a-
ne onog tr kojem ,leZi rratpis
4575 'A, koji je objavljen na
str. 75 ovog dasopisa za god.
1914. U 'prvodn rotl<u prva
slova su ,o5teiena ali od vid-
lj'ivih je ,samo M ,a zatim ,A,.

vaoM.U drmgom
retkuditasecrco *
"it'ir"i*:i%ffi;ffi"*fi
su se velika slova, tj. III'FP,PRO. Kompletirano: . . . . Sar/matic/o maxi-
mo, Dafcico maxifmo, trib. pot/ III p(atri) p(atriae) pr61consith.....

287
 Gornji naslo,vi mogu pripadati samo caru Anlreliianu,(27Q--275).U-
pada u odi Sto dvije titule-caia Aurre,lijarira(SarfrA7ffig:E!t@^-4?-
ne kronol,o5ki. Aru,relijan je,ranije ddb,io rirazwDadeai'fi*Fiffije Sarma-
ticus (Cagnat, Ootrrs d' epigr4phie lat. IV ed., str. 227). Ali kronoloski
red njegovih naslova ne drti ni natpis tbr. 581 Dessau, Inscr. lat. sel.
kao i natpis CIIL III 12333,13715. Naslov Dacicus susreie se po prvi put
u navedenom natpisu br. 581, pronatlenom u Orl6ansu i sad po drugi
put na 'ovom nasem
(s tutiianskog preveo Nenad cambi)

BILIESKE

I Voiine vlasti davale su irn nuznnr prehranu. AIi kako to bija5e nedovolj-
no. Ravriatelistvo iskapanja drodavalo j-e tome i druge namirnice i nastojalo
lJbia,t siti ,sudbinu tih'iaclnih lj,ud,i.Spli'tska opiina 'se obvezala platiti najam
ledne
- kuie u Solinu,,gdje su o,ni imali konadi5te'
2 Bull. dalm. 1914,str. 69.
3 Bul,l. dalm. 1906,sfi'd ll4.
I Oso. mruzeiskespise br. 125 ex a. 1911;rbr. 55, 116 ex a. l9l4; br. 44,
; r. 21,25,31,33,
4 9 . 5 0 . - 5 3o, e . n i 7 4 , 7 8 , 9 2 , 1 2 3 ,1 2 5 ,r 2 8 , 1 6 8 ,1 7 9e x a . 1 9 1 6 b
' 45, 50,59, 60, 89, 93, 109ex a. 1917.
44',
i'nei.iracfr, ri.ep6rto-ire de la statuaire greque et romaine, II, 'str. 202,
sl. 3.
6 A.E.M. aus Oe-Ung.,III, str. 125; Reinach, o. c', str. 312, sl. l.

288
 STANKO TPIPLOVIC

PREGRADNJEU ,VELIKIM TERMAMA< U SALONI

(Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku
LXXIV, 1980, str. 89-101)

Terme su specifidno rrimske gradevri,ne,,karakterisiidna in's,ti'trucija ur-

barne ku'llu,rerkoja tigra vaZnu ulogm u javnom i privatnom iivotu. Gra-
<lene,su u svim veiirn gradovima carstva, ,pa je talko na podrudj,u Salmre
otkriven ditav niz ostataka zgrada s termalni,rn u'reclajima. To s,u_najdesie
bile ,stamlbene ku'ie s kupatilima i uredajima za zagnijavanje. Znadajni
su nalazi na primjer na lokaciji Gnudirns koje 'je tSZt. goa;,ne otkopao
Karlo Lanaa, zatim male terme sjeverno od Porta subuibana, uz grad-
ski zid, rte ter'me kod Zeljeznidke s'tanice.l Dijolovi hipokaus,ta jedne agra-
de otkopa,ni su 1968. godine u krajnjem isto6nom dijel,u grada prili,[6m
izgradn;ie n'o,ve stambeme jed,irnice.2
Metlu svim ,ti,m grailwinama izdvaja se javno ,kupati,lo u istodnom
dijelu gu:ada,nazvano ,velike ter,rrle(, a o,tkopano 1906. god,ine.3Arheolo-
Ska istrarzivanja, meilutim nisu nilkada do kra,ja izvedena, a ostaci su ,irn-
terpnerti,rani samo {l glav'ni,m kontu'rama, uz ta, u ne,kim postavkama
pog,re5no. Pnoudavajui.i kroz duZe vrijem,e ,ovaj orbjekat stvorio sam pri-
lidno jasnu sliku njegova m,ijenjanja koj,u i,u .poku5ati ovdje iznrijeti.
Zidovi ove zgrade do,bro su odiuva,ni, narodito na sjevernoj i sjeve-
roistodrnoj ,srtrani gdje se jos uvijek diZu gotovo u cijeloj visini. Razlog
je tome Sto je rtaj dio grailevine b,io ukopan, jer ,teren pada od sjevera k
ju'gu. Napr,otiv, juini knaj slabo je saduvan ,i to uglavnom u ,najdonjim
slojevima,pa je ov'dje i si'tuacija dos,tanejasna.
Vei ranije je ,uodeno da su ,terme bile pregratlivane narodito u j,uZ-
nom i sjeveroz4padnom dijel,u, ali se torne nije do sada pri,davala po-

289
sebna paZnja.a Med'urtim kada se z,grada,detaljno preg,leda, j,asno se ,uo-
davaju tragovi mno,gobrojni,h i radikalnih adaptacija koje se sastoje u
ru5enju starih i p,o,diza,njunovih zidova, probijanj'u i zatvaranju poje-
dirrrih otvora i miza drrurgih radova.s ,Prirmjeiujm se ,potp,uno drukdije tett-
nike zidanja na raznim mjestima koje variraju od pravilno obraclenog
i slaganog kamenja do prostih nabadaja. T,ragovi popravaka zidova s
ubadenim ulomcima spolija, opekarskih proizvoda, ,komadima stare Zbu'
ke s bojom na povr5in'i vi,de se po ditavoj z'gradi. Kao Sto ie se u nastav-
kru iznijeti, javne torme,u Salo,ni su ti'jekom svoga postojanja u.detiri
navrata mijenjale namjenu radi dega ,s,u svakri p;ut adaptirrane. Ove os-
nov,ne faze njihova nazvoja .mogu se u glavnim potezima prati'ti, iako
pos,toje neki zahvati za koje se ne moZe urtvr"diti kojom su prilillom
izveden,i"

I faza
P,roudavanjem izvr5ernih adaptacija odmah pada u odi da su svi ure-
daji za kupa'nje i instalacije (baze"n,,kade, u,reitaji za grija,nje i kanali-
zacija) ugradeni naknad,no. To znadi da je ,na rtoj lokaoiji postojao rjedan
stariji orbjekat koji je temelj'itom pregradnjom trreden za terme. Kada
se apstrahirraju ,svi,ti .kasniji dodaci, ostaje jedna simetridna i ,dosta pra-
vilna zgrada. Ipak nije moguie ovu p,rvorbitnrugradevinu ,u svim pojedi-
nos,tima re,kO,n,s
truirati,
Zgrada je podignuta ,izvan perimetra ,najstarijeg gradskog areala
(urbs antiqua) na putu koji je vodio ,od istodn'ih gradskih vralt^ tzv.
P'orta Caesarea pre,ma mostu'na'nekada5'njem ,rukavcu rijeke Jad,ra (sje-
vernije od ,po,loZaja>Pet mo'stovau). Na temelju ,takve njene ,lokacije ,i,z-
van grada i rasporeda prosto'rija, te komparativnorm analizom s nelnim
dnugim graelevinama, dade se pretpostaviti da je ova zgrada u grodet,ku
bil'a sagraclena kao villa suburbana kakvih je inade bil,o dosta oko rrim-
skih gradova. I iz njenih tlocr,tnih oblika se vidi da je bila,na slobo'dnom
a ne u skudenorn grads'kom bloku, jer joj je raspored tako
p:r'os1to.ru,
komponiran da iz osnovne pravokutne rnase str5e 'polukruZne eksedre.
Kuia. je bila sagratlena kao domrus s pr,os,torijam,a oko srredi5njeg pe'ri
stila. Na vrhu peristila bio je tablinum. O ,namjeni ostalih 'pr:ostorija
rnoZe se samo ,nagactati.U kasnijim radikal'nim ,adaptacijama, o koji,ma
ie bi'ti u nastavku rijedi, nesta'li su'svi oni rkarakteristidni detalji s p'r-
rnobitnog objekta koji su nam mogli pom,oii da ga se pobli,ie o,svijetl'i:
podovi, eventualno zi,dne slikarije, kanalizacija, sanitarne pros'to,rije i
dnugo.

II faza
Kada je,ud,mgom stoljecu grad pro5iren prema istoku, vila se,na5la
unutar njegova no\Iog areala. rFregledom ,ostataka moZe se zak'ljttditi da

290
je bila ru5evna i cla je vjerojatno izgo,rjela. Na to posebno ukazuje zid
od sed.re (a) kojim je naknaclno pregra(len poluknuZni prostor Lrz pros,to,
riju br. 16. Nagoreno kamenje ovog zi'da svjedodi da je zgrada stradala
od po,Zara. Sekundarna upotreba blo,kova od sedre Ina ovom, kao ,i na
neki,m drr.trgim mjesti,ma, govo,r,i,da je vi'la bila pokrivena svodovima.
Tako p_o_rr.l5elgjt_ti
napuitoea yi,la adaptir^L? ie za..potrebe te,rma prema
nekim indicijama,u 3. stoljeiu. Pri tome su najveie promjene izvr3ene u
njenom sjeverozapadnom dijelu gdje je u mnogome izmijenjen raniji
raspored zi'dova na temel.ju dega se nasluiuje da je upravo taj dio rrr-nogo
stradao. U ostalirn diielovi,ma saduvaili su uglavnom ,postojeii zidovi uz
dodatak novih ins,talacija, uredaja i prostora potrebnih za novu funk-
ciju. Iznosim,o progled najvaZnijih radova izvedenih p,riliko,m adaptacije.
Pr.os,torija br. 3 p,retvorena je u frigiclarij. U polukruZnoj eksedri
snizen je pod i tu ureden bazen u koji ,se silazilo s t,ri ste,pe,nice.Pod
piscine pop'Iordanje kamenin-r plodama od kojih s,u ,neke u sekundarnoi
upotrebi. Uz ostalo, ,t,u je ugrade,n d.io jedne nadgrobne stele. S prednje
s,trane izve,de,nje parapetni zid (b). Da je on ugraclen naknaclno v,icli
se po njegovirn spojevirna s drrugim zidovima. U sastavi,ma na oba kraja
je jo5 saduvana obojena Zb'uka kojom je bio pretnazan s,tari zid i na
koji ie prislonjen irovi. Iz bazena vocli na jurg, p,reko palestre, ziclani
kanal za njegovo praZnjenje. Da je i ovaj rkanal naknadno izveden zak-
ljud,uje se iz dirnje,niceSto je kameni prag glavnog ulaza na jugu ove
p'rostorije grubo i nepravilno prosjeden da bi se ,kroz njega mogla pro-
vesti kaualizacija (c).
Iz frrigidarija lijevo se ulazi u apoditerij (2). okoro uza ziclove ove
prostor,ije ,su karrene klupe s ni,Sama za od,la,ganje ocljeie. Zidovi su
ranijc b'ili ozbukani i obojeni bijelo s pnrgama boje visnje. ovaj s,loj
Zbuke s bojama proteze se iza kl,upe sve do po,da,a i kameno oplodenje
poda izvedeno je ispo'd ,njih. Iz svega je od,igledno da su klupe p,rizi,cla,ne
kasnije. Na ovaj apo'cliterij ne'rstavljase drugi (br. l). sve ito je rede,no
za prcthoclnu p,rostor:ijr-rod'nosi sc uglavnom i na,ovu.
Desno ocl frigidarija je kaldarij (4). U njegovorn sjeveroistodnom
kr-ltu nalazi se kada izradena takoelerrod kamenih ploda. Iznacl nje je u
ziclu kameni frigidarija i kaldarija naknadno su pro5irena (d).s" To je
odiglodno iz dinjenice Sto je prwobitni,kameni prag bio kraii kao i po po_
loZzrju rllpa u njem,u, u koje s,u se uglavljivale osovine vrat,nica. Da je
bas u ovoj fazi izvrseno prosirenje, razabire se po slivniku u podu za
otjecanje vo'de koji je ugraden upravo na mjestu pro5irenja.
Iz'prvog kaldarija ulazi se u drugi (5). Uz zapaduri zid ove p,rosro-
rije ,nalazi se kada izgradena takode'r od kamenih ploda. Iznacl nje je
r"rziclu kameni Zljeb kojim je dovoclenavoda. Vrata izmeitu ove pros.to-
r:ije i p,rethodne kas'nije s,u snZena (e). To se zakljuduje po spoju starog
dela zida i cl.odanogclijela u kojemm je os,taopovr5inski sloj Zbtrke, a i
po po'lolaju polukruZnog l.uka koji je nekada premoitavao ovai otvor.

291
 K 'l+' t'|+a
i
I

.,1
ll
tl ll
t,)

Sl. 32. Tlocrt lelikih terma u Saloni. Stanie priie obnol)e 1967.eod. (Snimak:
S. Machiedo,Zavod za zaititu spomenika kulture u Splitu).

Bio je napravljen od naizmjenidnih redova opeke i sedre, a'os,taci rlrlu s€

jo'S virde na sjevernorn leZi5tu. Na isto"cnom zidu ove,pros'torije naknadno
su ,pr'obijena vrata. T,o potvrduje dlnjenica da su zidovi ,oko ,otvora kr-
pani, a 'dva zidana pi,lona vani, sa strrajna vratij,u, sarno s'11pris'lonjeni
uz prodelje ri nisru s njim bili povezani. Pirloni su se ttokom vremena
snu5,ili pa je kod posljednjih konzervatorskih radova njihovo kamenje
upotrebljen'o za zidanje ,na dnugim mjestima. Nije moguie pouzdano
utvrditi u kojoj je fazi izveden ovaj rad.
U eksed,ri iste prostorije nalazi se stepeni5te. I ono je,ugradeno nak-
nadno. To se opet zakljuiuje iz dinjenice Sto su Zbuka i boja na z,rdu iza
stepenica i,Sli sve do p,oda. Da su stepernice zidane zajedno,s ,olbjekto'm to

292
 w
N?

v)
\S

a)
q)
*

'ra
$s
nR
!d
(/,

.. 9
d E
r

!L
x;
Uh
H

:s*a
S
o .rv
"B
.E'S
sa
ss
raR
.bi 14

v)

q)

L
a)
N
:J

€
hO

*-
q)

r'D
F''F
ilr9
-tL q)

ItF
ile
ils
-n-
ilh..
o.ll v)

293
 /t-.--rt
t\
,'-_---
\ \\
I I
L J
I
I

g---4C--244

Sl. 34. Detalj vrata frigidarija (5) i kaldarija (4). U tlocrtu je prikazan prag s
udubljenjima za uglavljivanje vratnica i zasuna. Otvor vrata je kasnije pro
Siren prema sjeveru i na tom mjestu u podu ugraden je slivnik za vodu.

ne bi bilo'tako. Kameno ,oplodenje poda p,roteZe se ispod s'tepe,nicaSto

takotler potvrduje da su kasnije izgradene. Stepenice su postavljene na
kamenru ispunru 'usuho. Jedan od stepenika je u 'sekundannoj upotrobi.
Na njemu se vid,i reljefni ornament koji je djelomidno isjeden kada je
od nekog dmr,gog arhitektonskorg elementa bio isklesan. Po,S'tosu stepe-
ntice kasnije ugractene to znadi ,da su i vrata rna polukruZnom zid,u koj'e
s ovog stepeni5ta vode vani, naknadno lprobivena. Nije moguie sig,urno
utvrdirti kada je ,ovo uraileno, ali m'oZe se pretpostavirii da je to bilo
prilikom ureilenja prostora za tenme, jer najvjerojatnije u treioj fazi,

294
kada su terme pretvorene u krKiatski lcultni objekat nisu, koliko se mo-
Le zakljuilu, vrtSerri neki oibimniji radrovi.

* j9l4l+Ue+tq-re-'L n*rs&o4j'u Lgjll^oxe$.*j e -r+-p3osi*

J
ri j u i I . Ob e su imde*lrfttqbaF.sj1€.._izd,€n@ *a*ideve
W& koja j" st$riao-roetizrar-i.s{iia""-piGto,rije,
SluZile su vj eroj atngr\gcllei4arljj' Na sj wernom zidu pros toilje-IT. jbS
uvijdk se nalaze ostaoi tubu,ta (s)L VaAro je ruorditi da su zidov,i ove pra-
s'torije bili rranije ,oZbiukani, dak i obo;jeni lbijelo s dekoracijom ,od c,r-
venih pr,urga, pa su ,naknadno na ,tu finaliziranu povr5inu nalijepljeni
tubu'li u debe'lom sloju ma,l,tera. I ovo'predstavlja j.o5 jedan odigledan
dokaz da je za tenrne k'oiri5ten jedan stariji objekat.
sfruZilaje kao
nnala"sosroniieg..gigyp''to-l_s1tqc+rogl-ty!t1"palesge-"(15)
g$gfumg4fuJoito su spojwi njeniJr ztdcr'ra s dr.ugiim zidovima ttlpi, tj.
sarno prislonjenri, a ne i povezani, rnoie rse zakljuditi da je ona dodana
j"e..kada se u kazala ipotreba,grij3l j +z8rade.
k3"s."pj
\,.&-r
,/dl{'

Pr.os,torija 16 sludila je kao sudatgrii, Pdlukruina nd,ubina sa z)a-

padne si[r,anenaknadno je pregratfedrd Zidom od sedrre i pretvorena u ha-
Zttoienie. Zaob'ljeni zid je bio ,ranije iznrutra finalno oibuftffi-pa
6,trrrg.-u..3
je kasnije obtroZen hlb,u,li;ma S'to ukazuje da je i ,ova ,nir5a preu,recterra
za po't,rerbek'upatila. Na isqocnoj str'ani izvana su dgdgng_f4kOd*-dvije
pravokutne ni$9:kabinc-"za--zn@e (g). Ci,t'ava prostorija, a takotler i
ni,Se, i,mala je,pq1{3g_i7idlao'erij€ilF. Odavde prema jugu ,kroz prosto-
r,iju 17. vide se u podu ,ostaci jednog kanarla aa iurgrijani zrak (h). Jasno
su uodljivi tragovi gdje se ovaj novi kanal, zidan ,opekom, spaja sa sta-
rim zidorm ord kamena, a,pri tome je u s'lj'ubnici os,tala,netak'nuta nekada
povr5inska Zbruka.
Tri male pr.ostorije 6,7 i 8 u sjwerozapadnom dijelu zgrade u cije-
losti s,u kasn'ije d:orda'ne.Ovdje je p'rvobi'tnti orbjekat bio izgleda dos,ta
o'Srlede'npa su nwije pregradnje znatno odstupile od ranije njergove dis-
pozicije koja se ipa,k dade rekonstrtrirati. U najdonjem sl,oj,u, naime,
oduvani su temelji najs,tarrij,ih zidova. Tako se u pr,os.torriji 12 vide os,toci
nekada5njog vanjskog zapad,norg zi'da sve do prostorije 7 gdje nestaje,
jer je u njoj iskopan itenen radi ,postavlja,nja hipokaus,ta (i). Da se p,rro-
duZiva,o i kroz nju zna se,po tragu na sjevernom zidLuove p,rostorije gdje
je bio spoj obaj,u zidova te je nakoin nnur5enjaprvoga, ,clrurgizakrpan (j).
P,ored t'oga vidi se u istoj pros,to:riji 12 jo5 jedan temerlj zida vile (na sl.
6 oznaden isprekidanom linijom). On se proteZe od zapadmog,kraja p,ro-
storije gdje se spaja s opisanim zidorn ,pa irde u smjem isrtoka gdje se
g.ubi, je,r je iznad njegov,irh ostataka kasn'ije provedena kanarli.zacija iz
kade Zens,kog (?) kWatila (k). 'Pnema ,tome postdi rdovoljno elem,enata
da se pouzdano rekonstruira rasrpored starog objehta u ovom drije,lu.
I vrata koja vode iz palestre u pros,toriju 12 kas,nije su s,uZena,a moZda
i potpuno zafiio.rena (1). Na ia,lost prilli,kom posljednjitr ,radova na za5,titi
gnailovine, kamenje rkojim je bio ispuorjen otvor upotreibljeno je za pu

295
S1.35. Tlocrt i presjek vrata dvaju prostorija kaldarija (3 i 4). Otvor je nak-
nadno suien Sto se vidi izmeatu starog i novog dijela zida i ostacima oslonca
luka iznad vr-ata. U uglovima prostorije 4 u k-asnijom period,u postavljena su
dva ka.mena piilona s u,r'ezanimstarokr5ianSki,m kriZevirna.

296
 --*

-- --- -1

'-1
I
I
I
I
-l

---J
oo;

____ |

ro , ,1 ,2t4
-

Sl. 36.-Tlocrt.dijela istodnog zida

z!-dq terma.
terma. S-
S vanjske
vanjske stra,ne
stra,ne naknadno
naknadno su dszi-
dszi-
dane dvije
dane niSe za
dvije niSe- za zno
znojenje. -Zidovi ni5a bili iu obloZeni supljim opeikama,
a pod uzdignut radi strujanja zraka.

297
pravke na drugi'm mjesti,ma. Tako je umi5iteno jed,no od svjedodanstava
p,reinaka gra'tl,evirnekoje su se odvijale jo5 u,,antici.
Ostale p,r'ostorije takoiler ,pdkazuju tragove adarptacija, ali kako su
njihovi zidovi slabo oduvani te nisu imale'specifiid,ne instalacije i ureclaje,
te5ko je s vedom sigurno56u utvnditi kada sm izverdene i'demu rsu sluZile.
Posebno je ,nejasan juZni dio zgrade, a narodito u pogledu mnogi,h otvo-
ra i vrata kojri su ovcije probi jari i zawarani. Naravno da se analogijorm
s drugim s.lidnim zgradama mode pretpostaviti da su i ovdje postojali
bib'lioteka, sanitarni dvor, pnostorije za osoblje i duianri kako je to inade
bila p'raksa.
Nekirn pnostorijama da'li su is,traZivadi namjene upravo na osnorvu
sliinosti, ali mislim da nisu u sve{nu bi'le 'dobro odreilene. ,Smatram da
je bitna stvar, dosad,neuodena, da su sol'inske terme@
.j-ete za mu3karce t Sto je to tbio npr- sludaj*!9519$b[gnskih
terma.-u"39:rrrpeiiR*.-lli-gl;?"49kttn -u-HenkuJan$mu.Gnupapr"o-
."c-ermag.$a
stoiija 6,7,8 i 9 odigledrro dini jednu,izdvojenu cjel,inu s p'osebnim
u,lazom. Kako je ovaj dio rirrlo malen, vjerojarlno je upravo on bio nami-
jenjen Zenama. U'laz je bio u juZnoj s'trani prostorije 6 koja je ,u za-
padnom dijetu,imala baz.en (k). Da se radi,o bazenu, a ne o nekoj maloj
prros,toriji, kako se pretposrtavljalo, svjedodi dovodni kanal za vo'd,u ,sa
sjwerne strane i odvodni s j'uine, ka'o i sloj vodonepr.op'usne Zbruke 'sa
samlj,evenom opekorn kojom su bi:li obloZeni unutra5nji zidovi.
Iz ove prostorij u'lazitlo se na istok u 'tqpidarij (7), a dalje 'u sudato.
rij (8) s dvije uri5e za znojenje. Tepidarij kao i sudatorij irnali su podno
i zidno grijanje. Urretlaji za g,rijanje (praefurni,urm) ovoga sklopa nalazili
su se u susjedmoj prostor,iji 9, iz koje je zagriianr,i zrak d,olazio knoz
kanal, diji se,ostaci joS vi'de, pa ,kroz otvo,r u zidu s potrukmZnrim ,Lukom
od opeka ,stizao do sudatorija. Oda'tle se krrtr,z otvorre u zidovima Sirio
isp,od.p,eda tepidarija i ni,Sa. Inade postojanje 'dviju prost'orija za loLwtje
9 i 15 stvaralo je p,r,iliidnu nedoumicu, ali ako ise uzme u'obzirr diferenci'
ranje muSkog i Zenskog odjela, onrda ,ovakovo rje3enje ima svoju logi'
ku. Razina rpoda u prostoriji 9 na,knadno je ,povir5ena,vjerrojatno kada
je ovdje ,ureiten praefu'rni,um. Na jruZnom Lllazu 'iz pales,tre jo,S je sa-
duvan dio kamenog praga i lijevog do,vratnika, a izrnd njega dograclen
zi'd i postavljen nwi prag na vi5em nivou (m).
Funkoi'onalna;hema i ras,pored pr,ostorija terma u Saloni:re o-dgo-
-ror"--{l?*_=_
vara standafflf-troj p gg,giizadiji-EffiSKitr kupatila. I upiavo-u nas'toj anj u
aa se'o"aje p.i*:e"" niiffiSdjdt-sfieriie, pcigre3nose zaklj,u'6iva1oo na-
rrnjeni nekih prostorija. Metlutim saduvane instalacije i oprema u njima
svjedode drukdije. Odigledno je da je dvoirana 3 fri'gidarij, a ne trlazni
prostorr, jer je ru njernu bazen za kupanje. Takoder nije ispravno rijeSe-
no da se kroz <rvaj prostor ulazi u svladionice vei upravo o,brnuto. Iz
firigidarija se i,de na drugu stranu u pros'toriju 4 koja nije itepi:darij kako

298
neki rnisle, jer nema podnog gr,ijanja vei je bila poplodana rkamenim plo-
dama. Ona je ,ustvari kaldarij poS,to se u njenom sjeverois'toinorm kutu
jo'S i sada nalazi kamena kada za kupanje u topioj vodi. Ni naredna p,ro-
s,torija 5 nije frigidarij, nego opet kaldarij ,sa kadom. Iz kaldarija (4)
produZuje se,u p,rostorije 10 i 11 koje imaju sistem gr,ijanja, ali nisr-r
sudatorij'i nego najvjeroja'tnije tepidariji. Sudatorij je u stvari u sli-
jedeioj prostorijri 16 koja je i,ma,lana zapadnoj strani jednu poluk'ruZnu,
a na istodnoj dvije pravc,kutne ni5e za znojenje. Ova prostorija kao i
ni5e i'mali s,upodno i zi'dno grijanje.
Uobidajen redos,lijed glavnih prostorija u rimskim ,ternnama bio je
takav da se iz ulaznog Llqst-o1.ai51o q..qyla9_i9q-ice,p?_u":!_ep,l,da1ij-iz
ko,
jqgls_g_progirjqdjlo-u fr-igidanj i kaldSqij te drrugg prostore. Kod ,so'lin1
skih terma ulazi'lo se iz palestre neposredno ufrigida.rii-kroz kojega set.i
'
ruqelq-plggl ,da,b-i-se sriglo do svlad,ionica. Zaltm se p,onqttt rno'ra'lo
vratiti kroz frigidarij da bi se stiglo u kaldarij iza kojega je 'tepidarij,
umj-es-to da je ispred.6 Sve ovo, uz dosta skudene prostore, irnoralo je
s,tvarati p,rilidnu zbrku ri smetnje u funkcij'i te'rma. Prema tome ,i ovaj
potpuno pogre5an slijed ,prostorija takoder ukazuje ,na dinjenicu da se
radi o adap,raciji nekog ,postojeieg o'bjek'ta, jer da se za potrobe terma
gradio novi objekat, orrganizacija pros,to,ra ru njem,u ibi bila sigurno lo
grd,nija.

III faza

Kada je 313. godine nove ere krSianstvo legalizi,rano, ukazala se po-

treba za brrzom izgradnjom raznih kultur.nih gradevina. Nije zato 'd'udo
Sto su neke postojeie javne zgrade pa dak i poga'nski hramovi pretvar-
ran'i u crkve. U'kasnoj antici i javne terme u Saloni sluZile su za pol-rebe
kr5ians,kih obreda. To dokazuju dva monoli,tna kamena pilas,tra s ure-
zq,!i!S- ! ?I4k.gqlr.s..tlLin-imst arok r5 i an sk ifu ; Oni -
sr-rpostavljeni'u ku,tove uz isto'dni zid prostorije 4. Da bi se ,n-logao
smje-
stiti p,ilastar u sjeveroistodnom k'utu bilo je potrebno poru5iti karnenu
kadu koja,se tu nalazila. eemu je sada zgrada todno sluZila teSko je po-
u,zdan'oreii, ali se mogu postavi,ti neke hipoteze. Polazeii od dinjernice
da je bazen ,bivSegfrigidarija os,tao saduvan i da je 'na sredini njegovo,g
polukruZnog zida ugraelen kamen s grubo urezanom ribom si,mbolorm
kr5ianstva, moZe se pretpostavi,ti da je event.ualno sluiio za pokr5rtava-
nje. Takwrr p,omisao potkrepljuj'u primjeri nekih dr'ugih terma koje
s,r,rkasnije sluZile kao krstionice. Tako u Raveni postoji baptisterij or-
todorksnih iz 5. stoljeia p'regrailen od rimskih ,terma, a dru.gi iz 6. sto-
ljeia baptisterij arijanaca, nekoi atrij kupatila Casa di Droedone. Svaka-
ko su rimske termalne graitevine bile podesne za preu,recle,njeu bapli-
sterije po5to su vei irmale gotove bazene, ins,talaciju za dovod vode i ka-
nalizaciju Sto je sve bilo potrebno za obled kr5tenja. Zato u vrijeme

299
 7\

1 2
at 4
7\

I
I
I

9 3 tablinum 10 t1

't2

13

14
ffi*
peristil
16

17

18

rg 25

Sl. 37. Tloort prvobitnog objekta (villa suburbana). Rekonstru;kcija nakon

apstrahiranja kasnijih dogradnja kojima je ova grattevina bila adaptirana u
terrrre.

masovnih prijelaza na krSiansku vjeru ovakov,u m,oguinost ne treba

potpuno iskljuditi. Sve $to je navedeno nisu ni izdaleka dovoljni arrgu-
men,ti da bi se,mogli donijeti valjani zaklj,r.l6ci.

300
 A A
IV FAZA
. r p r v o b i t n iz i d o v i
e kasnije pregradnje
prikazom naknadnih pregradnja izvrSenihna
Sl.38. Tlocrt terma u Sa,lo,ni,s
prvobitnom objektu (Tlocrt prema Gerbe*ru).

IV faza

U zgradi postoje neki zidovi koji se ne ,mogru logidki .uklopi'ti ni u

jednu od preAhodnib faza. To je na pr,imjer jedan grubo ob'ratten zid s
vrlo plitkim 'temeljem u portiku palestre koji po svojoj primitivnoj teh-
nicii zidanja i potroZaju odaje improvizaciju ('n). Uz to i pregrade izmedu

301
prostorija 2l i 22 te 22 i 23 u j,uZnorn d,ijelu zidane su vrlo ,lo5e i usuho.
U stvari saduvan je sam,o njihov najdonji dio s mnogo albadenih spolija
od firagmenata trupaca stupova, baza i vijenaca. Ovi kao i jo5 neki pri-
,mitivni radovi izvedeni su najvjerojatnije m tolcu ranog srednjeg vi-
jeka.
Opien'ito je uvrijeZeno mi.S'ljenje da se
lo{rg nisu naselili u porlrarani i opus,tjeli grad dije su imffivine even-
EZlil*o mogle pnuziri ia,mo pr,ivrerirendutdiste, v& d; ;;r"a;jovjekovni
Soli'n razvi,o neSto istodnije uz ,rijediou Jadno. einjenica je rda Salona
nije potpu,no urni5tena u doba seobe narroda i da ie

gbjekata ne samo u Snlin.rr lregn i ,u sF*i+*tryr-falrir,r-dalekOj Veeeglji:

Gi6-dske zi'dine ostale su sve d,o,na5ih dana pni[,6no oduvane, a i amfitea-
tar je bi,o u d'obrrom stanju sve do 17. stoljeia kada ga Mledani ruse da
se u njem'u ne bi trtvrdili Tunci. Iz istih railaga general Foscolo nare-
el,uje da se rrazore'ostaci rnnogih d,r,lrgih objekata. Iz svega proialazi d,a
je Sal'orna ndkon pada ipak rb,ila relativno d,obro oduvana pa je logidna
i p,retpo,s,tavka da su i ,novi doselje,nici koristili ove znadajne os,tatke i
u njirma se nasslili. To rneposredno potvrcluju i ,neki pronacleni sitni
predrnet,i ia svakodnevne up'o,tireb.e.
uzev5'i u obzir dana5,nje prilidno dobro stanje terma, vza sva taza-
ranja koja je Solin pretrpio tokom stoljeia, .moze se sa pri,lidnom vje-
ro i atno5iu-pg9qp.
::oryIj-ga su na\en rpa41i111ig*gp,-da,od,qtr.aneAvara
poeglkgm7.-srt'oljeiaone os,talegstp*y-o_"i,rlt?-v:g
pa.su uz ,manjil-poftiav[;
i adapTaeijeirioE+e ?osl'uZiti
Tenme u Saloni vrlo s,u s]cromne_po-s tetu. procjenj,ujem
-at<o
da su morgle da p,rirne.odjedaom"p:e{e.X,lgt_gSoba, Sto je vrlo mat-o
jh 'r.rsporod'i,rnos id,kfim objektima ri-mnogi;in
d,ru:girrr rimski,m grado-
nimg. rpak to je jedino od znadajnih gradskih javnih kupatila iz doba
antike koje je dosada otkriveno u na5oj zemlji. z,grada je egzistirarla ru
razliditim fnrnkcijama naj'rnanje pet stoljeia, a sigurno i vi,ie.-Kroz to je
vrijerne pnet'rpjela n'iz preg,nadnja odria,rajuii we velike povjesne prb-
mjene i potrese te drustvene transiforrnacije kr.oz koje je glavni grad
pokrajine Dalmacrije p,roSao.7
Godi,ne 1967. pristupio je Zavod za zaitttu sporrneni,kakulture iz sp,li-
ta zasti,tnim nad,ovima na termama.8,Prema posebnom projelcrtnom ela-
bonatu koji je rizradila dipl. ing. S. Machiedo izvrsenri su ,po,red pqpra-
vaka i radovi na prezentaciji. U ,tom srnislu podignr,r,ti su- neki zidovi,
na,rodito na j'tlinorm dijelu, na nmo,go veiu visinm nego sto su bili izvor-
no saduvani. To je vjeriojatno naprav,ljeno radi toga da bi posje,tioci lak-
5e dozivjeli pojedi,ne prostore i stekli bolju rpredodzbtr o-nekadasnjom
izgledu oibjekta. Mecluti,rn pri ovim radovirma ,nije se vodilo dovoijno
raduna 'o fazama razv'oja zgrade, pa one ,i rnisu pokazane niti naglasine
kod u,retlenja njenih os.tataka. S'tovlie, nako,n ovog posljednjeg zahvata
i postojeii tragovi adaptacija su datleko teze uod'lj,ivi. Takva si,tiuacija uz
manjkav'u dcikumentaciju mnogo,oteZava znanstvenru,obradu zgrade- koj a
nije do kraja provedena.

302
 BILJESKE
I F. LANZA, Monumenti salonitani inediti. Vi,enna 1856.F. SEDMAK, Bag-
no rornano presso la stazione ferroviaria a Sa:lona. Bullet'tino di archeologia e
storia Dal,tnata 1906.
2 F. OREB, Arheolo$ki nalazi uz magistralu na predjelu u So-
"Bilank-r:r5a<
linu, Vijesti rnruzealaca i konzervator:a Hrrvatske, broj 2, Zagreb 1969.
3 NajvaZni:ji podaci o >velikirrn,t'ertrna/ma(
u Sbtinu aairi s[ u W. GERBER,
Forschungen furSalona. Vol. I, BeE 1917.,109-138.
4 W. GERBER, o. c. str. 115.
s W. GERBER, o. c. str. 109-116.
s' Nejasno u izvornitr<u,
e Po'daci o pojedinim r:ims,ki,rn terf,nama rad'i kornparacija uzeti su iz
navedenih djetai S-. AURIGEMMA, Le terme di Diocleziairo e ii 'm'r.lseonazio-
nale romano, Rim 1963.G. LUGLI, [-e rterme di Caracall,a,Rim 1962.A. IvIAI-
URI, Ercolano, Rirn 1967.G. CN,ZA - G. BECATTI, Ostia, Rim 1968,G. V.
GENTILI, La villa imperiale di Piazza Ar,merina, Rim 1969,A. MAU, Fiihrer
du,rch Pornpeji, Leipzig 1903.
7 Velika feSkoda za obradu terrrna u Saloni je tr tome Sto ne postoje de-
taljni tehnid,ki snimci zgratde. Kod prikaza f.aia, razvoja sluZili e'u mi kao
podtoga tlocrti koje je objavio Gefber, ai.i on'i su dosta neprecizni i rnanj-
kav,i.
8 Arhitektonske snimke na sl. I i 2 wrad'ila je u okvi,r'*- za5titnih radova
dipl. ing. Stanika Machiedo, a objavljuj'tr se uz dopu5tenje Zavoda ?a zaititu
spomenika kulture u Splitu.

303
 4il

JULIJAN MEDIiNI

SALONITANSKI ARHIGALAT

(Radovi Filozofskog fakulteta uZadnt, sv.20,

Razdio dru5tvenih znanosti [9], 1980-81, str. lS_27)

U istraZivanju razvoja antidkih'religija vaZnomjes,toi,maju izvor,i s

p:odacjnrao sveiedqima i sveienid,kim kolegij.i.rUa--loji su se biiilifT
ob,redirna i organizi,idfi-vjc-rst"i-n{,dlr.T,i illpodaci lrloma z.natajni za
sljecanje cje{ovitijih ,spoz,najao .etni.elSLcoci_ja-U}"oi_t_-Lulturraogp,odlozi
qa-k-Sifmase.+oiedina,religija razvijala i Sirilal.r,r:irnskim provincijama.
Kada se pak rad,i o ,razvoj'u,orijentalnih religija, ti podaci i,rnaj,ujoi
veie znadenje,jer su oni u nekim ,sludajevimajedine informacije o p,ri-
sustvu nekih elemenatateoloikih doktrina u zapadnim dijelovrima car-
STVA.

Jedan od veoma znadajrnih d,uhovnih pokreta u antid,kom vremernu

u rimskoj provinciji Dalmacij,i, ,koji joS uvijek ,nije dovoljno pozna,t i
prouden,.bila jg mqqroadka reliEiia.l Njen razvoj na pod,rudju provincije
otpoeeo je najkasnije u p,rvom stoljeiu :no,veere, a srediS,te,metroadkog
k'ulta bila je Salona. u tom jc 'glad,u otkriveno najvi5e metroadkih naraza
raznih spomenidkih kategorija u rasponu od b:rondanih aplika2 do ka-
menih skulptura i reljefa.3 Posebno je rbrojna i podacima veoma bogata
i sad,rZajna skupirna epigrafidkih spomernika.a T,oj kategoriji po sadrZaju
p,ripada i nadgrobni spomen'ik Lucija Barbunteja Demetrija saloni,tan-
skog arhiga'la, koji je n4clen u Jader,u. NaZalost, za znanost je izgubljena
moguinos,t,lco,ri5tenja svih njegovih osobina (oblik, dimenzije, vrs,[a spo-
menika, deko'r ri dr.), jer sipome'nik nije saduvan, a samo ig_tp\qt natpisa,
koji se na njernu nalazio, svojevremen'o bio prepisan. Tekst natpisa do-
nosim u prijepisu kako je zablljelen u CIL-u pod br. 2920a:

305
 D(is) M(anibus)
L(ucio) Barbunteio
Demetrio archig(allo)
salonitano qui
5 annis XVII (usq(ue) ad
ann(um) LXXV integr(e)
sacra confecit
Barbunteia Thallu
sa Clallistera patronos
10 pientiss(itno) posuit.

VaZnos,ttog natpisa za pro,udavanje'razvoja metrroad.kereligije u Dal-

maci3i pro,istjeie iz osobina ,teksta i njegova sad,rZaja,a zatim i dinjenice
da je to jedina potvrda o pos,toja,nju ins,titucije arhigalata ne samo u
Saloni ,i na tl'u prwincije nego i u d.nugim susjedni'm rpod,unavs,kim i bal-
kanskim prrovincijarna (Paaonija, Norik, Mezija).6 Teritorijalno najbliZi
podatak o iinstitruciji arhtgalata jest natpis arhigala Lucija Publicija Sin-
tropa rkoji je naclen u Kop'rl, a zalim slijedi nekoliko anhigalskih natpisa
iz Rima i susjednih mu gradova.T U cjelini gledajuii, arhigalski natpisi
su rijetlli i, ako se izuzrnu podaci iz Ltalije, Galije i Male Azije, oni se
gotovo izvzetno nalaze u epigrafidkom i ostalim kategorijama mate::i-
jaia u rimskim provincijama.s Toli,k b,roj i .takav teritorijalni raspored
podataka o arhigaliima sam po sebi upuiuje na znad.enje nadgrobnog
natrprisa tog salonitanskog arhigala kao izvora za proudava,nje razvoja
metroad,ke re,iigije na terito,riji rei publicae Salonitctnorum, ali i znatno
Sire. Naime, osobine natp,isa i sadriaj ,teksrta e,pitafa salonirtarnskog arhi-
gala - kada se usporede s drugim arhigalslcim natpisima iz Carstva
- omo,guiavaju stjecanje novih spoznaja,o instiluciji salonitanskog arhi.
galata, o vrernenu njegova osnivanja i o teritorijalnom ,o,pse'gunjegovc
j rrrisdikcije.
,\rhigalska fu,nkcija je biia najvi5i s,tupanj u hijerarhiji ,metroad,kog
sveienstva. Vrijednost bilo kojeg podatka o arhigalu prije svega je sa-
drZana u dinjenici,da ta l,unkc.ija ne oznadava samo obidnog vi'sokog sve-
ienika, pa dak n,iti samo prvosveie'nika. Arhigal je, rnaime, bio vodedi
sveienili u metr:oadkoj sveienidkoj hijerarhiji, ali i d'uhovni votla svih
me,troadkih vje'rnika na od'reilenom pod,rudju. Uz to Srtoje prvosveieni'k
koji tumadi vjeru i njene zasade, on je i pro,rok (vates) koji ,izride pro-
rodanstva (vaticinatio archigalli).e Njegova je briga inicijacija novih vjer-
nika, to jest svi obre'd,i u kojima su se pri'mali novi vje,r,nici 'u nerku
metroadku zajednicu.lOOn je na del,u kultnih manifestacija u oZujku, od.
jeven u orijen,talLro odijelo veoma Zivih boja i ukra5en znakovima syoje
frunkcije i rnoii (prostethidia) s ,likovirma Kibele i Ati's.a,"nqgio m-is,tid_nu
cistu.ll Posebno je znadajna njegova uloga u tau,robolijama (kriobolija-
ma) kada vodi Zrtveni obred odiSienja.l2 Arhigalwa prorodansrtva, njego-
va lumadenja vjerskih nadela i doktrrine i na tome utvrete,na prav,ila,
nadin orrga,niziranja'i izvotlenja svih o'breda b,ila su zdkorr za sve metro-
adke vjernike na teritoriju nad kojim se protezala njegova ju,risdik-
cija.

306
 Navedsne,osobine arhigalske funkcij e, u,kontekstu sigurno utvrttene
di,njenice da je ar.higalata u Ri14p_kom,Carstvu bilo znatno ,rnanje nego
Sto j e b ilo m;troa6ffi-vJ- erirkiE?iiean,ical pbkazuje,aa j e j uri saikcij e if,
hi gdH--s6tela Aal QRo*l-zni{ sain o j idne il i' n eko,liks *.#oaetin Za3edni6i.
Pr;;e-Ioffita'i6og nlast<jvatuntci;i (irctiigaitil:i'ialbtxitanus), s,igu,trnoje
da je jurisdikcija sa:lornita,nskog arhi'gala ob,uhvaia sve metroatke za-
jedrnice koje siu postojale u Salorr,i i u njenom ageru. No, da Iri je njergova
jurisd,ikcija sezala i preko administrativno-terito'r,ijalnih granica da,lma-
tinske metro'pole te ob,uhvaiala i ,one metir.oad,ke zajednice ,koje su Ziv-
jele u d,rugim obalnim gradovima provincije i u njenoj unutraSnjosti?
Nai,me, na itemelju direktnih i indirektnirh malaza metroadke naravi si-
gurno je da sru zajednice Kibelinih -11jenni,ka na obali bile ,u Seniji, .\rb,i,
Jadenu i A-qe,rij,i,a ti ung-trg,Sni9g,lina Zecov}ma rkod P.rijedora.r3 ii su se
vjiffiici <ikupljali u posebno izgratlenim sveti5ijrna. PoloZaj Kibelinih hra-
mova gotovo neposredno uz najzpatajnije javne gradevine na grad-
s,kirn forumima u Seniji i Jade,ru 'dokaz,uje da su ta sveti5ta imatra ka-
rak;g1-sredi5njih'kultniq -;*st- lttrqoldk" u;"rtit e'rra podr,udju tih
gradova.la A.takva su svetiSta m,ora'la "u imati ,sveienike i dnuge s,l,uZbenike
koj,i ,su se bri,nuli o o'brredima, o o'rganizaciji vjerskog ititrota i o ,imovini
svetiS,ta. Dok pos,tojanje metroadke kultne organizacije i sveienika u Se-
niji i Jadoru dokazuje po,loZaj metroona 'u urbanim domirnantama tih
gradova, na prris,usrtvornetr.oadke zajednice i njene ,kultne organizacije
u Aseriji pouzdano mpuiqjg za-vjetni Zrtvenik kriobo'lijskog karaktera.as
Nairne,'pi6,ma-aiialogijama iz d'rugih p,rovincija, Zrtve kriobolijskog od-
,n'osno taurobolijskog karaktera obvezno s,u se izvodile uz prisu's,tvo i ak-
tivno srudj,elovanje sveienrika.r6 Zrbog torga je veoma vjerrojatno da je i ,r.r
Aser'iji rna delu metr'oadke zajednice, od,nos,no njene kultrne organizacije,
bi,qsveienirk kojom,u je u organizaciji vjerskog iivota i sve,tkov,ina po-
magalo m'oZda i vi5e osob'a. Naime, organizacija sveienidke sluiibe ri
njene dimenzije ovisi,le s,u o broj,u dlanova metroadke zajednce i uopie
o znadenj,u i ulozi metroadke religije u svakoj pojedinoj sredini.
No, svi ti podaoi, nesumnjive potv'rde o postojanju metr:oadkih vjer-
skih zajednica u tim sredinarna, u krraj,njoj liniji ne p,nuZaj,upreciznijih
jsforUncija o karakteru sveienidkih sluZba u metrgadkom kultu u tim
gradovim--i naseljima. Naime, potrebe metroadkog kulta u tim sveti-
$tirma mogle s,u, kao uos,tatrom i u d,rrt-lgimgradovima u Car:,s,tvu,sasvim
zadovoljavati metroadki sveienici ,niZeg ranga (sacerdotes).17 Dakle, za
doib,ro funkcionirranje osnovnog kulta i najveieg dijela obreda nije ,bilo
potrebno postojarnje instritucije arhigalata u tim mjestima.
U dosada5njim pror-ldavanjirn'a mogmiih razloga koji su uvje'to,vali
lociranje insti{ucrje arhtgalata sauo ii- iidkiifi,""a ne u 5vim .rnjg9.tim4 .
gdje su postoja'le zajednice metroadkih vjernika, ,utvrdilo se da su g,ra-
'dovi,u kojima s'u djelova-li.ar-hlgali prije svega bili veia.meiroadka $,r,e.,
di5ta koja su imala i najvi5i muniEi,piffiileit€ (u pravilu colonia ciyium
Romanorum). Osirii.'toga; ak6'se izuzxne Italija, gdje je institucija arrtri-
galata potwdena u viSe gradova, a metl,u nj,ima su neki meclusiobno veo-
ma-blizu'(Tusculam, Ostia, Roma), sarno je izuzetno na teritorij,u jedne

307
fiJla{nA otxiAvll
rimske pnovincije bilo vi5e od jednog arhirgalata. U pravilu se podaci o
'iiu, 'uz
arhigalima naleue sarno-u"v-eiirn'gradovinna-koji to Sto .s,u imali
najv,i5i municipalni rang, naj'de5ie bili i provincijske met-yopde-(Narpo,
Lugdunum).r8 Tome je nesuminjivo bio raZlog Stlj'su'to odreda b'i,la ve-
Iika ilrrb,ana s,redi5ta u kojima su ,postojale broj,ne metroadke zajednice,
ali iz analize ne t,rejba isklj,udiva,ti jo5 jedan faktor. Nairrne, institucija
arhigalata u zapadng.ry dijslq ri'mske-drZaye b{a je.uvrerl-e-gA.?e--Ag!o-
nlrffi*Pija kada je nietroadkd religija postala veoma vai,an dio sluZbene
religije rirrnske drlave. Na ulog,u tog oficijelnog faktora u kronttlo5korir
i sadDa3-'nom pogledu posebno upiu6uje dinjenica Sto su po,tvrrde o a:r.hi-
galima nactene u provincij,skim me,tropolama. A Salona je bila ne samo
znadajno meiroadko s,redi5te i colonia civiurn Romanorum nego i glavni
grad rirrnske provincije Dal,macije. Njen,u va.Znos't ,kao metroadkorg s,re-
di5ta dokazuje kvantitet i kvalitet metroadkih nalaza po rdemu Sal'ona
nadilaai sva osta,la naselja i gradove na obali i u unrutra5njosti, ,gd,je su
postojale rn-etroadke zajednice. Sve to govo,ri u prilo,g zak'ljtrLd.kada u
tirrn s,redinama (Arba, Senio, Jader, Asseria, Zecovi) nisu pos,tcljali pravi
razlou\ za osnivanje anhigalata.
Vodeii dakle rad,una o opdim kronolo5'kim i sadrZaj,nim aspe;ktima
reforme metroadkog ktilta ri organizacije metrroad,kog sveiens,tva p,ro!€-
dene u zadnjim godinama vladanja Arntonina Pija, nema ,razl,oga da se
u utwtlivanju vromena osnivanja institucija salonitanskog arhigalata i
opsega j,urisdikcije tog arhigalata ne potle od ,dinjenice da je i arh,irgalat
u Sal,oni bio LLtemeljernnakon navedene Anrtornirnoverreforme. Naime, ,rne-
cl,u dosada otkriven,im arhigalskirn iialpiSima nema nLti jednog l..'o-jj_-hi
bio 4aUtag_pl1gJ!0.-ggdinere tako da se drZi.da-jp feforrria m6tibadkog.
kulta i sveeensi;tir"*i"u u zadnjim godinama Anionina P,ijJ.
"t.aunlu
Yaian argument u torn sm,islfr-iu1-novdang emisije tog vladara s iikbli:'-'
rp?-_K_!bglgi Atisa kovane u isto vrijeme.2o Pr€m:a tome i saloni,tans,lii
arhi,galat b,io je osrnovan nakon nave'denih refonma tog rimskog vlada'ra
pa bi 160. god,i,nabila terminus post quem'njegova osnivanja. No, nije
poznato koli,ko je vremona proteklo od Antoninove 'refor,me do osn'utka
salo'nitansko,g arhigalata, odnosno da rli je ta institucija ustanovljena ne-
posredno nakon refo,rma ili kasnije. U u,tvrdivanju Sto je moguie pre-
ciznijeg vremqna utemeljenja salonitanskog arhigalata ,ne m'ogu pomoii
niti a,rhigalski natpisi iz dnugih zapadnih provi'ncija od kojih veiina nije
precizno datirana, a i otni koji su por.lz'dano datirrani nas,tali s'u desetak
i viSe godina natkon ,ref'orma.2l Stoga je veorna vierojatno ,da se,ti podaci
i ne od'nose na prve arhigale - ri,ms,ke 'gra'c1aneu pr.ovincijs.him rnetrro-
po,trairnarna zap'adu - nego tek.nra njihove nasljednriike. S dnrge pak stra-
ne, bujan razvoj metroadke religije u Saloni i prije ng1'g{gpif Apto,nino-
vih reforrrna pokartrje da Je-Salona i prije tdg vremena bi,la jedno qd
najrazvijenijih metroadkih sred,i5ta tr zapaclrnom dijeltr Carstva.22 a i Ei-
njen'ioa da je,taj grad bio adm'inistrativno srediSrte provincije Da,lmacije
upuiuje na pretpostavku da nije rn'oglo proteii rnrlogo vrernena od
Anto,ninovih refor.ma do osnivanja institucije ar,higal,ata u Sal,oni.

308
 U kojoj mjerri osobine i sadrZaj teksta nadgrobraog natpisa Lucija
Barburnteja De,rnet'rija, jedinog'porznat'og sal'ooaitanskog arhigala, osvje,t-
lj'avaj,u problem vremena osnivanja salonitansrkog arhigalata, odnoino
da li osorb'ine natpi'sa i podaci o zivotu ,i djotcrvanju tog salonitanskog
a,rhigala mogu pripomoii preciznijern u,tvrdivanj,u vremena osnutka si-
lonitanskog arhigalata? Natpis Lucija Barbunteja Demetrija pripada onoj
gr,upi arhigalskih natpisa koja nije preoizno d'ati'rana (konzulskim i,rne-
nim'a i dr.). Meiltrtim, na,temelju <nomastid,kih osobina tog rnatpisa, jer
epirgrafidke ni,su poznate (natpis je izgubljen), od kojih je najvaZni,ja irne
navedeno u for:muli- tria nomina, si,gu,rno je da natpis nije mogao biti
pos tavl j en rnnoQTa$-ij{od rnr,Eetki I I I stq Ijeia . pi aeno i en sei naime,
vgpm4 T{efonam na-:rat$isiima u piovinciii Oalmaciii ko.ii s,u nasbali
u treiem stoljeiglema t'ome'takav oblik imena upuiuje na zakljudak
d,a srprve'-dEeenij-e Ill,stoljeca terminus post quem non kiv,ota i djelo-
vanja Ltrcij6-18*aTb-iifr,ffi' Demotr:iia. S obzirom na rprethodno iz],rlD:eno
mi5ljenje da je i salonitans,ki arhigalat ustanovljen nakon A,ntourinov,ih
refiorma lnetroa'dkog kul'ta nema, dakle, raztro,gada ,se razd.oblje njegova -160.
iivota u kojem je bio salornitans,ki arrhigal ne datina u vrijeme od
g\1i1" do g prve decenije III stoljeia. Prema rome u jednorn dije,tru naz-
4991:u od 50-60. godina, prereZno u II a manjim d,ijet-om u III itoljecu,
d/e]<rv1o je Lucije Banbuntej Demetrrije kao salonitanski arhigat. To
znadi da se na ,temelju onomastid,kih osobina imena salonitanskog ar-
higala i vremena ustanovljavanja 'motroradkih reforma Antonina piia
moiZe pouzdano zaklj'uditi da je salglujtg4ski -arhigalat yei pos,tojao
negdje--tr" raz.deb.llu o*$.60.-.rih-leo{pa lr_ag. rprvih decenjjt . IIr, irog;.q6.
Ti'me se, metlu,tirrn, nije preciznije oclredi'lo vri,jeme oiiiutka te ifr3ii-
tucije.
U neSto veioj mjeri rjejeje-pribli{4va rbnojka rkoja je bi,la ruklesana
uz oznaku iivotne dobi u petom retku epitafa salonitanstkog arrhigala
@nyi;\Wf usg(ui, an) Meduti,rn, brojka o kojoj je rijod 1*Vtt1 aana
je u takvom 'rederiidkom sklopu da je u znanosti izazvala pojavu dvaj,u
mettusob,no sasvim opred.nih tumadenja durljine ,tnajanja njergove arhigil-
dke funkcije. Interrpr,etiraj.uii navedeni podatak, Grail,lor je iakljudio-da
Liucije B,afbuntej Demetr,ije >dtait au senr,i,ceda la M6re des Dieux de-
puis sa dix-septidme ann6e* obijaSnjavaj,uii da,>l'ablatif annis ne permet
pas de trrad,uirre >rpendant 17 anso.u Pclazeii od toga zakljudio
.|e da 3e
srfuigalat uopie bio'doZivotna das,t.r Vermaseren je uglavnom pri,twatio
Grailltot<vvo m,isljenje, ali z'a razrrku od njega dri;i da aoziwqtni irhigalat,
koji je obnovio navedeni salonitanski arhiga,l, nije bio pravi,lo nego izu-
zetak: >In an exceptional case an archigallus is known to have been
ap,pointed at the age orf seventeen and to have perfonmed his duties
until the age orf seventy-five (sacra confecit)".2t Dakle, prema rni5ljenju
tih au,tora Luoije Barbuntej Demeffije je obav,ljao arhigalsku fiunkciju
od svoje ssdaimnaeste godine do smr"ti ,koja ga je zadesili 'r.rseda,rndesLt
i petoj godini, tj. ukupno pedeset i osam godina.
Suii je, ,rnecl,utim, protumadio ,bnoj,ku u petom ,retku kao oznaku
traja,nja arhigalske shribe pa je, prema toj interp,retaciji; Lucije Bar-

309
 buntej Demetrije bio saloni,tanski arhirgal samo 17 godina, tj. od svoje
pedesert i osme pa do sedamdeset i pete, odnosno do smr'ti.27
--JOttu"t3ajuii za sada po strani analizu fi'loloS,kifrrarg,urnenata na ko-
Ijima se eJ<spl,icitno ili imq*icituro temelje oiba mi5ljonja za postavlj'eni
/ prob'lem, tj. todnije odredivanje vrsmena osnutka salonita'nskog arhi,ga-
lata,,od po,sebnog su interesa oni kr,ono,lo5ki elementi koje i jedna i dru-
ga teza sadrZe. Zbog taga je ,potreb'no detalj'no analizirati 'sve ,kronolo5tke
aspekte Graitlotove i Suiieve ter-e'te pos'baviti njihova tumadenja podata-
ka o d,u'ljini trajanja arhigalata Luci'ja Barbunteja Demetrija u vremen-
ski odnos ,s,prethodno navedenim zakljudtkom o,djelovanju tog arhigala
u ,razdob,lju ord podetka 60-tih godina II stoljeia do u prve decenije III
stoljeia.
Prema Grairllotcrvoj tezi arhiga,lat Lucija Barbmnteja Demetr,ija tra-
jao je 58 godi'na, tj. od 17. do 75. godine njegova Lwora,,Sto'u konitekstu
dinjenice da ins,titucija arhigalata tr Salon'i, kao i d,r,ugdje u zapadnirn
dije'lovi:ma Carstva, nije mogla biti us,tanovljena prije 160. godine, stav-
lja godinu son'nti ,tog arhigala u III stoljeie. Na taj se ,nadin i upotreba
onomastidke fonm,ule tria nomina stavlja u ,razdoblje u kojem je oma
prije izuzetak nego tipidna pojava. No, koriS,tenje praenomena jG u
prvim decenijama III stol.jeia imalo bi u'Graillotovoj rinterpretaciji
raison d'€tre, jer se nadi o .dugovjednoj osobi koja je rnogla biti roclena
u do'ba kada se pr&enornen u p,ravll,u koristio, tj. prije sne'di'ne II sto-
ljeia. Naime, ,upotreba praenonxena u decenijama poslije sredine II s'to-
ljeda odraz je tradicija iz vremena prije sredine toga stoljeda, a ,te s;u
tradicije najdi'rektnije prenosi'le osobe lkoje su bile rroclene ti neko vri'
jeme Zivjele u kurltunnirm ,prilikama prve polwfure II storljeda. Prerma
tome, u okviru Graillotove interpretacije rkronolo,Skih podataka u petom
retku nadgrobnog natpi,sa Lucija Barb,unteja Demetrija wijeme nje-
gove srnrti hi rtrebalo traiirti S,to bliZe ,lcraj,u d'ru:gog stoljeia i to 'u ono-
lihoj mjeri kol,iko ornoguiuje drugi ,kronoloS'ki os'tronackojim se 'iraspo-
]. Ze - metroadke reforme Arrtonina Pija ozakonjene u 160. godini. Grail-
,lotova teza rbi, dakle, omog"riila da 'se zakljardi da je I-.,ucije Barbun-tej
Demetrije postao salonitanski arrhigal u 160. ilii 161. godini (roclen a 142.
ili 143. godini) a umre t 2L7. i'li 218. godi'ni. To bi, nadalje, znadilo da je
Lucije Barrbuntej Demetrije posrroj prilici bi@-
i, slijedom toga, da je sa'lo'nitanski arhirgalat osnovan neposredno nakon
refonma metroadkog ku'lta i sveienstva koj'r.r je izvr5io Antonin Pije tt
zadnjim godinama svog vladanja. Fod pretpostavkom da Graillotovo mi-
Sljenje podiva rna isprav,noj filoloiBkoj analui,teksta petog 'retka natpisa
u tome bi se,turnadenju'kronologije Livota i djolovanja jedinog do 'sada
poznatog salonitarnskog arh,igala dobio prvorazredni \zvar za datirranje
osntltka salonitanskog arhigalata ,u vrijeme neposredno nakon Arntoni'
nove reforme.
No, prije nego S,to se raernotri valjanost Graillotove fi,lolo,Ske argu'
mentaoije vrijedi ,kazati da njegovo mi5'ljenje ne 'osporavaju neka 'do
sada tr znanosti ste6ena saz,nan'ja - ,uglavnom na temelj,u epigrafidkih
vrela - o ,opiim i posebnim osobinama arhigalatd i arhigalA. Tako bi

310
samo na prvi po'gled moglo i4gleda,ti da je mladost Lucija Barbunteja
D-eme-brija mo,gla b,i,ti zaprekom stjecanju arhigalata u sedamnaestoj gb-
dtini iivo,ta. u izbroru svedenika rnetroa'dke rehgije, naime, rurijedirle lu
sasvim dnugadilje norme od onih pristr,tnih u izboru sveienika u rimskoi
klasidnoj religijri. Svedenidke dasti u krl,tovima rirnslcih boZanstava bi,le
su sasvirn ravnqpravne d,rugirn javnrim sluZbama profanog k'ara,krtera pa
se kao takve i'upis,uj'r.r v cursus honorum osoba koie su ih irnale. Bitna
osrlova za njihovo obnasafe*nijti li,iii"-,firsebna piipremljenost i obra-
zovanje, tj. specijalno pozravanje doktrine, nego pilpadnbs,t ,kandidata
odrealenotrn druStvenom slojm (stalez'u) i zakonom propisana stanost. sve-
ienid,ka f,rfgk:iia u ldtovima rirnskirh iboZanstava dobii
i traiala-ie todno od,redenrr vniieme ddk d,oikje ie sveienidTo-zvanj
cnred.niF6: e,u orii entalr.
, a ,takva je biia i irnetroadka, bJg_litiolno_
ia za tltav iffiZbae toga je i ra-
rnedlu linim veoma 'rnladih osoba,
a u kasnoj antici zabiljeze,ni su i sludajevi 'da su djeca postajali Kdbe-
lini sveienici.a Da su-,rnlad
5ad,ru")/an_e,_s,kilrlpnurc*elfUggla svegegsJ_ T*S
insrgnijS.mq,fl
_$r{h
ljao pro,rodansrkeelernente sv-ojed,uinosti (vaticinatio archigaltii,tt,pa je
zbog toga moguie da na takvu rfunkciju rbr.r'd'u ,postavljene osobe-mrl.
diikog do,bakoje su d,itavsvoj iivot da.rovalleVelikoj Majci.
Takocler i podatak da je nadgrobni arhigala
dala posta$di*n$ogova a ne neki njegov
krvni srodnitk ili potomak, u izvjesnoj bi rnjeri j5io,rio u p,rilo,g Graillo,
tova rni5ljenja. DrZi se, rnaime,da Iucije Banbuntej Demetri'je nije i,rnao
vlasti'te oibitelji, jer je tr skladu sa star'im. zakom,irnarnetroadke d,oktrine
iiq-io u celibatu.32ukoiiko je Demetrije pos'tao salonitanski arhigal u
svdA5-Setarma-es,toj godini, onda njegovo ruzdrZavanje od spolnih od.
nosa i celib'at - sv,ojevrsna i s,uvreme,nazamjena za kas,trriranje Ki-
bel,inih sve.deniikau Frigiji - otpodelo je vei u to vrlje,me pa je 60
dakle i.bio razlog:i(g oLqtle@ltstj*i imab po-
tomke.33
No, iako navedene ,os,obine riz kornpleksa osobina arhigalske funk-
cije govo're'u prilog GrailLotove teze ona se ,!pak ne imoZe prihvatiti zbog
toga Sto podiva na nepouzdanoj filoloSlcoj a'rgumentacijl. Ta se reza,
naime, temelji na tumadenju oblika annis s broj'kom XVII kao ablativa
koji per,met pas de traduire 'pendant 17 ans'u.3aDvije se zarnjerke mo.
"ne
g;u uputiti takvom tumadenju. Naime, ukoliko se oblik annis trsmadi kao
temp,oralni aiblativ u smislu odgovora na pitamje otkada? on'da bi on u
takvom kontekstu, gdje sp zavr5etark trajanja radnje crznai;ava prijedloE-
nom oznakom usque ad,'obvuno irnor,ao i,mati ispred prijedlog ab (ab
annis usque at), Trebalo hi, dakle, pretpostaviti da je nedijom greSkorm,
Iapicide il,i kasn'ijeg prepisivada, iz ,teksta izos,tavljen urpravo prijedl,og
ab. Mettrutirrn, kako u os'ta'lim dijelovima teksta nema rizostavljanja rijedi
pa dak niti s,lova - na.tpis je tr cjelini veoma ko,relrtan - nelma oprav-

311
danja da se ,inzistira na takvoj pretpostavci. 'Prema rnii'lje,nju dra Bra-
nimira Glavidiia, profesora klasidne filologije na Fi'lozofskom fakultetu
:uZadnt, j,oiSveiu zaprektr Graillotovoj 'interrpretacij'i dini ablativ plruraila
(annis), jer prema normama 'latinskog jeziha u ,temporalnom ablativu
takve vrs'te ,morao bi biti ablativ singurlara (anno XVII, odnos'rtro,ab qnno
XVIIl.ts
Prema tome, navodenje i,menice annus u ablativu plunala (annis) i
nedostatak ,prijedloga ab prod njom urpui,uju na zakljtldak da se radi o
-ternporaln'om abrlativ,u koji,m se je odredi'lo tnajanje radnje u smislu,od-
gsvorra na ,pitanje (za) koliko vre,mena? U tom ga je smi'sl,u to'c,no pro-
tumad,i,o Suii.s
Lucije Barrbuntej Demeirije bio je, dakle, salonitanski arhigal 17 go-
dina 5to znadi da je ,tu dast dobio u izreloj Zivo'tnoj dobi od 58 godirra.
Da li je,rnoguie na temelj,utog podatka todnije odrediti vrijeme njegova
djolovanja u pr.ethodno utvrilenom razdobljru od 60-tih godina II st. do
prvih decenija III stoljeia? Za totno,kronolo5rko odretlenje njegove ar-
higalske sl,uZbe taj podatak sarn po sebi nije dovoljan. No, o'n sadrZi ne-
kol'ik'o elemenata koji omoguiriju postavljanje 'logidkih pretpostavki u
vezi s pitarnjem viremena osnutka saloni'tans,kog arhigalata te na taj
nadin rjeienje tog problema dine ,moglliim. Naime, dva podartka iz tek-
sta natpi'sa epitafa Lucija Barbmnteja Demetrija, tj. Zivotna do,b u koj,oij
je postao arhigalom (58. godina Livota) i i'me u forrmr'li tria nomina,
pokazuju da se'radi o osobi koja je bila rottena i iavjestan dio svoga t!
vota ,proZivje'la tr prvoj pol,ov'ini II ,stoljeia. Naime, takva je ,imenska
fo'nrnurla bila ru pravilu obvezna upravo ,u :razd,obljru od ,kraja I s,t. pa d,o
sredrine II stoljeia, kada se u imeni,ma sve ,manje nalazi filijacija a upo.
treba triib,usa sasvim prestaje. Kronoloike o,sobi'tosti razvoja i upotreba
onomastidke for:mule tria nomina i s tirm u vezi sve 'manje kori5tenje
praenomena poslije sredine II stoljeia u cjelini upuiuju na zakljui'ak da
obav,ljanje a,rhigalske f,unrkcije I-ncija Barbunteja Demetrija troba datti-
rati brliZe s'redini II stoljeca a na kraju II st. ili ,podetku III srtoljeda.
Dapade, krono'lo$ki elementi S,uiieva d,itanja podataka o duljin'i trajanja
Demetrijeva arhigalata omoguiuju da se pretpostavi da je ta o,so,bapo-
stala salonitanski arhigal na podetku 60-tih ,godina II stoljeia. Lucije
Barb'u,ntej Demetrije je, naime mogao biti rotlen rna samom podetku II
stoljeia, kada je praksa tria nomina b,irla obvezna ,norma, te je na taj
nadin veii ,dio svoga Livota proZivio u prvoj pol. istog s,toljeia, 'da ibi
te'h nak'on 58 godina pos,tao saloni'tanski arhigal. On ,bi, dak'le, mogaro
b,iti prvi ili jedan od prvih salonitanskih arhigala ,Sto bi, nadalje, zmali'
lo da je instit'ucija metroadkog a'rhiga'lata ru Saloni bila utemeljena po-
detkom 60.tih god,ina II stoljeia.
Kako se jetidjelo, podatak o druljini trajanja arhirgalata Lucija Bar-
bu.nteja Demetr,ija,prema Suiievom ditanju ne prmZa tako precizne kro-
noloSke oslonce za zakljutak o osnutku saloni,tanSkog arhigalata podet-
kom 60-tih godrina II stoljeia kao Sto je to ornog'ulavala Grail'lotova
infienpre,tacija petog ,retka natpisa, koja se, ,metlutim, :zbog navedenih
''azlaga ne moZe pr,ihvatiti. Med,utirn, niti kronolo5ke vrijednosrti i im-

312
 ptikacije tog po'datka o 'trajanju Demetrijeva arhigalata u lrre,menu od
17 godrina nikako ne osporavaju pretpostaVk'u ,o osnivanju te ins,tit{rcije
Tnetroadkog k'ulta i ,sveieJrs'tva
/neposre'dno po Antcxni'novi,m reiormama
r. 160. godine. To je veoma vaLno jer s obzirom ina postojanje snaZne me't'
roadke zajednice u Saloni i u nekim drugim 'crbal'nim ,dalmatin's'kim gra-
dovima, blizinu Rima i Italije gdje je ta reforma dobila zakonsko ruho
te krono'lo,Ske analogije s d'rugi'm veii,m metnoadkirm sredi5tima koja su
takoder u to vrijeme (tj. ,u 60-ti,m god,inama II stoljeia) dobijatra arhiga-
late, .ta pretpo,s,tavka ,pr€dstavlja samo joS jedan 'faktor za zakliu(ak
da je salonitanski arhigalat zaista i ,bio ,osnovan kratko vrijeme nakon
Antoni,n'ov'ih reforma, tj. i60. ili 161. godine. Mo,Zda de neki novi epi'gra-
fi'dki nalaz dati joS jadi oslonac tom zaklj,r.r6ku.
Osnivanje arhigalata u Saloni neposredno 'nakon Antoninovih reforr-
ma bilo je u prvo,m :re'd,uuviietovano,odrealenim interesirma ,u pojedin'im
dijelovi,ma salonitans,ko,g p,udans,tva gdje s'u vei u to vrijeme b'ile dosta
b,rojne skupine 'metroadkih vjernika, jer je prilagodavanje k'u'Itne 'orga-
n,izacije ,odred'bama 'refo,nme, osiguravalo Wii razvoj'melroadke rerligije
i uopie njen povoljniji druitveni ,poloZaj.3?No, istodobn'o to je morala
biti i teZnja raznih institucija ,koje su u dal'rnatinskoj ,rnetropol'i bi,le re-
prezen'tanti carske vlasti, d'riavnog i municipalnog sustava pa su se
logi'kom svog ,poloZaja morali angaZirati u provoitenj'u carskitr odlluka'
Pitanje obi,ma ,i dimenzija s'u'djel,ovanja ,tih 'dinilaca u osnivanju saloni'
tanskog arhi,galata ,uSko je u vezi s nadinom izbora arhigalA. Naime, i nr
Saloni ,kao i 'u drugim,rimski,rn gradovi'ma,Kib4ini sy{enici, ukljud,iv5i
i-erhigale, ,bili sm pos,tav,ljanina dva rnog'uid nadina. Arhigala je morgla
odrediti ryetroad.ka zajedn'ica odabiruii na tu funkciju "oso'buiz svoje
sredine koja je imala pdffibfre,klalitete. No ,i_gg4*g:!i-egg.je takoder
moglo i.rncrioVer6 arhigala za ,metroadkezajednice na podruriju.sv.oje res
p4blicae'vodeii pri tome raduna o intenesima i p,rijed,lozima tih zajed-
nica.3s Kako je pozr.ata, in,gerencije gradskih vijeia bile ,su veoma velike
'r.rpogledtr Lwota svih religijskih insti,ttrc'ija i onganizacija, jer su o'na
vodila nad,zor nad njihovim djelovanjem na svom ,podrud,ju. U p,novin-
oijshim gradovirna ordines decurionum zu preuzela one pravne.kompe-
t"noij" nad metroa6kirm zajed'nicama i-nji,hovim,ku,itnim brgariinaeiJ*
ma,koje. je nad takvim 'zajednica'ma u Rirnu i italsikim gradovima-imalo
Vijeie od petnaest osoba koje je davalo odobrrenje za s'lobodno $tovarUie
grdkih +iorijentafurih boZanstava ,na 'tlu.Ita'lije.3e LogiC,no je pretpostaviti
da u pnvim deceniji,ma ramoja mstroadke rel,igije 'u Sal,oni, kada broj
poklornika Kibele i Atisa ,nije ,bio veli,k, metroad'ka 'zajedn'ica sama je
biraia sveieinike (sacerdotes, galli). Medutirn, kasnije kada se poveiao
i br,oj vjernika, sveti5,ta i ku,ltnih organizacija,o gradsko vijece je vedu
paZnju usmjerilo na organizaciju i d,jelovanje tog m saloni'tahskim pr,ili
kama zna6ajnog duhovnog ,pokreta 'i prije 160. godine. Reforrna Antoni-
na Pija je rnesumnjivo ,utjecala na znadajnijm ulogu grads;kih vijeia u
raznim aspektima metroa6ke k'ult'ne organizacrije, jer su pojedin,i ob're'
di i rad,nje (rna pr. taurobolijski ,ritus) dobili s,luZbeni tretm,an po rangu
i ugled,u ravan svetkovinama starih oficijelnih rimskih boianstava, a rim-

313
s,lci gnaclarni siu mogli pos,tati i arhigali. Zbog svega toga se s rrazlogom
moZe pretpostavi,ti da je .salo'nitanski ordo decurionurn imao znadajnog
u'djela u postavljanju Irucija Barb,u,iirteJaDbriretfija na delo salonitan-
skog ,arthigalata kao 'prveg sa,lonitanskog arlr,igala podetkom 60-tih godi-
n,a,II ,s,toljeia. Ci'njenica da je 'r.rto vrijeme rnetroa'dki kutrt postao veio,m
brigom grad.skog vijeia dmala je moZda za posljedicu i izgradnju-veieg
Kibelinog sveti5ta javnog karaktera ,u istodnqrn dijelu Salone (urbs ori'
.Bu-lii,a1Bez ofuira
entalis) 6,ije je postojanje na tom mjestu pretpostav'io
na razlidita turnadenja nalaza otkrivenih na tom 'rnjestu sigurno je ,da
je archigallus salonitanus kao vrhovnii sveienik i prorok rel,igije za ikoju
je cars,ka ikuia pokazivala tolitki interes imao sveti5te dije su osob,ine
i dimenzije 'morale odgovarati visokom sluZbenom poloZaju rnetroadke
religijel
Kako je Sal'ona'bio glayni B{ad p,rovinc,ije u kojem je slo-I_gpg;lggg;
tus Awgusti pfci praetore, odnosno praeses provinciae u ttei-ern st'g1lje,iu,a2
sig'urno je da je u b.rzom usvajanju jedne od osnovnih odrecfbi Arnto-
ninove reforme, tj. ,u osnivanju a'rhigalata, imala i odgovarajuitr ulogu
r namjesnidka kancelarija, odnosrro reinja da se ru Sto je rmogude kradem
vremenu ispune za'daci koje je ta reforrna post'avljala u rprvom redu pred
carskoig namjesnika. Sitoga je organiizacija rnetroadkog kulta i,sveienstva
p,rema nov,im 'od'redbama Anton'inove refonme i morala najp,rije zahst'a-
titi veLitkannetroadka ,sredi5.tau Carstvru, a jedno o'd najznadajniiih rnettitt
njima bila je Sal,oora,jer str,ona,u p'ravilu ;bi'la i p'r'ovincij'5tr metnopole.
"
Osobine imqrra salonirtanskog anhiga,la i njegove oslobotlenice pdka-
zuj'u da s€ nad'i 'o osobama orijental,nog podrrijetla.a3 Uz 1o, Lucije Bar-
b,unLtej Demetrije bio je podrijetlom oslobodeni,k.{ Te se oso,bine pot-
puno triklapaju u,orpiu sliku o etnidkim i sosijdnirn osobinama a,rhigala
u zapadnim di'jelo,vima Carstva i u Italiji. Naime, u tim sru krajwima
ar,higali tr,prav,ilu bili Orijen'talci, a veo,ma des,to os'lobotlenici. Zbog ,torga
se dade zaklj'udi,ti da ,s,u arhigal Lucije Ba,rbr.r,ntej Demetr'ije i njegova
os,ldbodenica Tal,usa (irrne veoma 6es,to na metroadkim natpisima u Ga-
liji)as Kaliste,ra bili dlanovi orij'entalnog ,i rnetroadkog aniljel 'u dalrrna'
tinskoj metr"opoli koj'i- je tu postojao i rprrije podetka 60-tih godina II
stoljeia kada je utemeljena insti,tucija salo,nitanskog arhigalata.
Cinjenioa da je salonitarnski arhigalat osnovan 'nepos,redno nakon
A,ntoninove nefor'me metroadkog il<ul'ta i sveienidke orga,nizacije, a po
svoj prilici uz znalajno sudjelovanje namjesn'i6kog tlreda,tr baca posebno
,svjetl'o i na pitanje opsega njegove ju,risdi,kcije u razdobljnr od njegova
osnutka d'o ru IV stoljeie. Prethodno je rravedeno da kompara'ti'una am:a-
liza arhigalskih natpisa rz zapadiih provincija Carstva ne daje nikakrlu
osnovu pretpostavci o postojaniju joS nekoliko arrih,igalskih ins'titucija na
tlu provincije Dalmacije. Takvoj pretpostavci ne pmZaju temelja ni.ti
broj ni,ti osobine rnetroadhih nalaza u dnugim regijama i gradovrirrna pro'
vincije Dalmacije u odnostr prema Saloni. No, da li je to ,stanje rralaza
i razvoja rnetroadkih ,srediSta na tlu provinoije dovoljno dvrsta podloga
da se p,retpostavi da je jurisdikoija saloni,tanskog arhigala via facti po-
krivala prrosit'orditave provinci,je Da'lrrnacije te da je saloni,tanstki a,rhigal

3t4
bio konzultiran i od strane Kibelinih sveienika iz ,susjednih balka,nskih
i podunavskih provincija gdje rroma potvnda o postojanju arhirgalata?
Sigrurno je, nairne, da je salonitanski arhigalat lbio territorijalno najbliii
rnetroadkim zaj ednicama u ti,m provinci j arna.aT
Na 'te,melju podataka o;instituciji arhiga,latd u carrs,kovrijeme i mi-
Sljenja koja s,u se s tirn 'u vezi tr nar.lci form'irala mogu se refirri'rati dvije
.teze o qpsegr junisdikcije salonitanskog arhrigalata. Jed:na se teza teme;lji
na ,do sada ,Lltvrtleni'm karakteristikama arhigalatd na tlu Itarlije gdje
arhiga'lska ju'risdikcija nij,e sezala prdko adrministrativno-territonijalnih
granica pojedinih gradova. Prerna tome rni$ljenjru i arhi,gal ,u Ri,rnu, koji
je nosio tttulu archigallus populi Romani, >n'es't pas ,un m6tro,politain
de,la relig,io,n; i,l n'est que rl'Atitis de la ,population romaimeu.asOn je dakle
bio pnvosvedenik i prorok za metnoadrke vjenni,ke koji su Zivjeli na terii-
torij,u grada Ri.ma. Ostali rnetroadki vjernici i zajednice ,i,zgradova,u ne-
pos'rednoj blizirni Rlima (Ostia, Tusculum) bili su pod jurrisdikcijom ar-
higalatA u tiim ,gradovi,ma Sto se dade zakljuditi i iz ,titula tih arhigaltA.
Tako je artrrigal u Ostiji na natpis'u rz kraja II stoljeia irnao ,ti,tulu archi-
gallus coloniae Ostiensis,ae Sto nesurmnjivo pokazuje da str njegove rin-
gerencije u teritorijalnom pogled,u bile o,granidene ad'm,inistrativno-teri-
tor,ijal,nim granicama grada Ostije.s
S obzirom na titulu kd,u je n'osio Lucije Barbuntej Dem,etrije (archi-
gallus salonitanus) si,gu.rno je da 'je on stajao na 6elu svi&r 'metro.adkih
zajednica (sveiens,tva i vjernika) ,koje su postojale u Sa,troni(g,radm i age-
ru). Zbog ,toga bi se u prvi mah mo,glo zaklj'uditi da u prav,nom pogledm
sal,onitans,lri arhigalat nije timao ni,kakvih prava da,utjede ,na Zivot u me-
troadkim zajednicama u ,dalm,ati:nskirn obalnim gradovima i u runutraS-
njosti, jer bi tr tom s,ludaju s,fo'rrnalnog s,tanoviSta, on morao no'siti dr,u-
gadije obrl,ikovan naslov (archigallus provinciae ili sl.). No, vodei,i ra6una
o tome 'da je sal,onitanslki arhi'galat ibio jedi'ni arhigalat na ,tlu pnovin-
cije, te da je rta institucija osnovarna ne4rosnedno nakon Antoninov'ih re-
forma imetroadkog k'ulta i sveienstva, pri demu je od dornirnantnog zna-
denja ib'ila,raSie,rnost 'metroadke religije ,u Sa'l,oni i 6injenica da je Salona
bila gl'avni rgrad provincije ,i sijelo namjesnika, veoma je vjerojatno da
su Kib,elini sveienici (galli, sacerdotes) iz drugih rdalmatinskih krajeva i
grad,ova,sl a rnoida ,i iz susjednih provincija gdje nema podataka o ar-
higalatirma (Panonija, Mezija) desto, a rnoida i obvezno, konzultirali sa-
loni,tanstkcrg arh,igaila u raanim vjerskim pitanjirna. T,o posebno vriljedi za
onu njegovu utrog,u koja se odinosila na funkoiju prol'oka (vates), Zbo'g
toga i pre@ostavka o saloni,tanskorn a,rhigal,u kao ,Atis,u provincije Dal-
macije, iako rlerneljena na interpretaoij,i r,imskqg arhi,gala >s kompeten-
oijama na podr:udju ditave Italijecj2'Sto se ne mode,prihvati,ti, ,irna u na-
vedenom kontekstu postojanja i dje,lovanja.raznih,6ini.laca (od po,li,tidko-
"religijskih do dnuStveno-ekono,mskih i adiministrativno.teritorijalnih)
svojeg osnova i op,ravdanja. U tom srnislu znadajn'u indiciju pmZa i rnje-
sto ,nalaza nad,grobnog sp,omenika salonitanskog arhigala koji je u doib,i
od 75 godina umro u Jader'u i tu bio sahranjen. Driirn ,da se u cijelosti
moZe p,r,ihvatiti Suiieva prelpostavka da je Lucije Barbuntej Demetrije

315
 u Zadru vr5io neke funkcije ili kakve druge poslove iu verzi s kultorn
"i
kome je struZiou ulozi sveienidkog di,na archigallan.s3Natpis je, ,naime,
tako ,sti'liziran da nema rmjesta sumnj,i da je u vrijerne svoje srnrti u Ja-
der"u Lucije Barbuntej Demetrrije ,takoder bio ,salonitanski arh,igal. Tbog
toga je, a s o,bzirom na rpos,tojanje metroadkog ,sveti5ta u neposred,noj
blizini foru,ma u Jaderru, opravdano pretpostaviti da je njegov boravak
u rto'm grad,u 'bio u vezi s ,nekim rnetroadkim kul'tnim 'svedanostim'a i ob-
redima (pr,imanje novih vjernika u oiujku, obavljanje tau,roibolijs,kih ri
tusasai dr.). MoZe se takoder pom:i$lja1i da ,je ,njegov boravak u Jaderu
imao i ne5to Sire znadenje, odnosmo da je on obavljao 'neke vjerske po-
slove i u drugim libur,nijskim rmjestima u zaleitu Jadera. S ti'm ,u vezi
logidno je pretpos,taviti ,da je on 'izvjesno vrijeme boravio i ,u Aseriji u
vezi s ,izvotlenjem kriobolijskih (ta,trrobolijskih) obreda koji su se u tolm
mjestu praktici'rali,ss a na temelju kasnoantidkih ,izvora drZi se da je
u nj,ima ,rrorao veoma aktivno sudjelovati anhirgal (sumrnus sacerdos).56
'O salonitanskom a,rhigalatu nema drugih ,podataka, pa dak niti tak-
vih ikoji bi bili posredne naravi. Ta je ,institucija djelovala i to,kom 'treieg
i u veiem d,ijolu detvrtog stoljeia, pri rkraj,u kojeg je metroadka rreligija
b,ila za.branjena i u provi,nciji Dairmaciji. S obzirom na veoma ranu afi,r-
maoij'u kr5ianstva u SalonisT 'moZe se prefi>ostaviti da je vei ru prvoj po-
lovini IV stoljeia instituoija arhigalata ,kao i'deol'oika, a ,dijelom ri or-
ganizacijska jezgra,rnetroadke religije ,i kulta u provi'nciji bila izvrgnuta
razni'm priitiscima kr5iana i kr5i,anrske ankve. To je u sve veioj ,mjeri bilo
u decenijima poslije Milanstkog edikta.
pris;r..r,tn'o

BILIESKE

I Usp. saZeli pregled o metroadkoj reli.giji u provinciji Dalmaciji u djelu

H. Graillot, Le cultede Cybile Mire desDieuxd Rome et dansI'Etnpire
rontaine, Paris 1912.str. 490-495 (dalje, H. Graillot, Cybdle).
z J. Medini, u obliku Atisove glave u rimskoi p,rovinciji Dal-
"Aplike
maciji.., referat ocirZad ,na sastanku Antidke sdkciie SADJ u Vinkovcimh ltra-
vanj 1981.).U tisku.
3 J. M e d i n i, >Motiv tugujuieg Atisa u sepu.lkralnoi umjetnosti Salone",
(U tisku).
a W. Kubitschek,
storia ed. arclt. dalmata (BASD), " I l c u l 19/1896,
t o d e l l a M a t e r M a s n a i n S a l o n a " .B u l l . d i
str. 87 i d;lje. J. Zeiller, >Sur
les cultes de Cybdle et de Mithra b pro,pos de quelq'uesinscriptions de Dal-
r n a t i e <R
, e t ' u ea r c h d o l o g i c a l , 3 T 1 1 9s2t8r ,. 2 0 9 i d a l i e ; M . J . V e r m a s e r e n ,
Cybdle and Attis, the Mith and the Cult, Lo,ndan 1977,str. 142*143; G r a i l-
l o t , C y b d l e s, p . m j .
s Za rekonstr'ukciju drugog kognomena u Callistera usp. M. S u i i, >Ori-
jentalni kultovi u antidkom Zadrt", Diadora,3/1965,str. 100.
0 Usp. popis arhigalskihnatpisa u H. Graillot, Cybile, str.234--235.
7 CIL V 488 : Inscr. It. reg. X, fasc. 3, ,br. 8: l. Publicius Syntropus
archigallus. Graillot dri-i (sp. dj., str.235) da je to bio tergestinski ar-
higal.

316
 8 Detaljnije o tome H. G r a i 11 ot, Cybile,'str. 234-235.
e M. J. Vermaseren, Cybdle and Attis, str. 108,gdje su navedenili-
terarni i epjgrafidki iz,ori.
r o H . G r a i l l o t , C y b i l e ,s t r . 2 3 4 .
1 rH . G r a i l l o t , C y b i l e ,s t r . 2 3 6 .i d a l j e ; M . J . V e r m a s e r e n , Cor-
ptt; C_t4ltqs_,Qybilae, Attidigque (CCCA)III (Italia), EPRO 50, Leiden 1977,br.
2!9, ?], CXL-CXLI, br. 249, Pl. 1,t0, 141; br. 250, Pl. 142, 148; br. 466; Pl.
296,297.
12M. J. Vermaseren, CybEleand Attis, str. 101.i dalje, s'tr. 108.
. - _tr_J=_M e d i n i, ul-a oulte de Cy,bd-le dans la Liburnie antique<,Hommages
a N{. {. Vermaseren, vol. 2,_Leiden1978,str. 732 i dalje (EPRO 63).'O sis--.tt5*
postojanju jedne metroadke zajednice ,u IV st. tr-unutra5nio!.ti pr,o:vinciie,
Llsp. {. fVledini, objekt i obred na Zecovirira" ,4rclrcolo!,ia
it tgoslavica (u tisku)."Taurobolijski
14J. Medini,
"Le cu'l.tede CybEle dans la Liburnie antlque<, str.750.
." I. I\t e d i n i,- s.p.-d-j:, str. 743-:1M, 751. Detaljnije -J. o vremenu praktici-
ranja i-osobinama.kriotolijskog obreda u Aseriji trsp. M e d i n i, iKriobo-
lijski obred u Aserijio (u tisk'u).
1 6H . G r a i l l o t , C y b i l e ,s t r . 4 9 5 .
17H. Gra,illot, sp. di., str. 239. i da,lje, s popisom epierafidkih poda-
taka o Kibelinim sveienicima. Na postoianie sveijeni'ka tod ianea u Saloni
moZ-daupuduje. i fragmontarni 'natpls, CiL iII 8810: M(atril l(dieae?) M(aC-
n a e ). . . . / n o m i n e . ./ l s a l c e r d o sN . . .
- .18H. -G r a ill lot,. Cybile, qtr._215- popis arhigala - -prema epigrafiC,ki,rni
sku.Iptorskim spomenicirira na tlu Rimskog Canstva.
. -lr_H..Grai_llot,.sp. mi. l.-Beauj e t ! , L a r e l i g i o n r o m a i n ed l , a p o g d e
cle l'Empire,_I La politique religieuse des Antonins 06-192), paris 1955,dtr.
312 i dalje. Takocler i zavjetni Zrtvenik s natpisom o tauroSoliji koja je bi,la
ndinjena za zlraulje cara (pro salute iffiperatoris) postavljen jd l60."gdaine u
L u g d u n u m m( J . B e a u j e u , s p . d i . , ' s t r .3 1 4 ) .
2 0J . B e a u j e u , s p . d j . , s t r . 3 1 4 .
2 1H . G r a i l l o t , C y b b l es, t r . 2 3 5 .
2 2H . G r a i l l o t , s p .d i . , s t r , 4 9 l . i d a l j e .
-- . i -9. A l-gl^d y, Die, P.e!_sonennamen in der riimischen provinz Dalmatien,
I{eidelberg 1968,str. 66, 187,datira nastanak natpisa u vriierne kasnog nrinl
cipata,
cipata,.
:rpata, tJ. tj. od
oct oko oko.160- 160.do Dioklecijana. Medutim, Metlutim, zbog trodlane
Medu.tim, troElane onomastidke
onomistidke
formule, sigu,rno je-
formule,^sigu,rno ie da natpis Btpis nije mog4o mogao nastati
moglo nastat dublje u III sto,ljei,u (sp.
n-astati
tii., str. 27: "Das Fehlen Praenomen ,ist im allgemein
ii., str.27: allsemein seit der zweite-n zweire; Hiilfie
Haifie
clas2. Jahrhundert nachweisbar<).
2 4H . G r a i l l o t , C y b i l e , s t r . 2 3 6 ,b i l j . 4 .
2sH. Grail,lo,t, Cybile, str. 236: >Il est nom,mda vie...
2 6M . . T . V e r m a , s e r e n , C y b d l e a n d A t t i ss, t r . 1 0 8 .
,l^V._l."ii, ,'Orijentalni \ultovi u anti6kom Zadru", Diadora 3 (1965),
g!{. 100,t91i ICli, >Pro5lostZadran,tom I, Zadar u,starom vijek'u,Zad#
1981,str.306, gdje je u bilje5ci 18 i prijevod tdksta natpisa: Ma-
nima.,Luciju Barbunt-ejuDemetriju, salonitanskom arhigalu, koji "Bohovima
jE 17 godina,
lve d_9(gvoje) 75. godine des.titovr5io svete o,brede.Postavila Baibunt6Sa Ta-
lusa Kalistera".
4 Sire o tome gsp:^t. Cu-mont, Le,s religions orientalis dans le paga-
.
tilsme rornaine,Paris 1929,uvodno poglavlje, passim.
2 eH . G r a i l l o t , Cybile,str.246.
3 0H . G r a i l l o t , s p . d j . , s t r . 2 3 6 ;M . J . V e r m a s e r e n , C y b i l ea n d
;tr. 99,Usp.biij.
Attis, str.99, bilj. l1 11ovog rada.
3 1 IHf . 1
Craillot,
) r a i l l n t C y b i l e ,s t r . 2 3 3 .
r
3 2H H .. G rr aa ii ll ll oo tt ,, C y b i l e , str.
s t r . 232,
2 3 2 bilj.
, 3.
rr Vec u g prvom
prvom stoljeou Pesinrmtu je
]3 Vei stoljeiar no-ve
nove ere u Pesinrmtu ie bilo arhigala
arhigala koiikoji nisun
bili kastrati, a to se pretpostavlja za sve arhigale na zapadu. Usp. H. G r a i l-
llot,
o t , Cybile, str.231. i dalje. Gubljenje starih lfrigi.lskih) tradi-cija i pravila

317
 u ikultu pod utjecajem normi, duha i Zivota ri,m,skogsveienstva porstupno je
dovelo do toga da su pojedi,ni arhigali st'u;pal,i u b,rak. Tako npr. jedan iz
Tusculuma(Not. degli scavi,1895,str. 104).
34Usp. bnj.24.
3s Kao ,5to je to sludaj i u hrvatskom ili sr:pskom ("od sedamnaeste go-
dine") i francuskom jeziku (usp. Graillotov prijevod tog retka, Cyb\le, 236;
u...qL'i depuissa dix-septiEme ann6e...u).
36Moguie je pomiSljati da ablativ annis irna znadenje akuzativa ennos,
Sto se inade katkada nalazi i na natpisirna iz kasne a,ntirkena tlu rimske
provinoije Dalmacije (usp. P. Skok, >Pojave vulgarnog latinskog jezika na
natpisima r:im'ske provinoije Dal'rnacije", Starinar, III .ser., br. 1(1922),Beo-
grad 1923,str. 137.i dalje). No, kako u teksttr nat4r,isanema pojava vulgarnog
latiniteta, a kako se logidko tu,madenje moZe naii u okvirl.r temporalnog abla-
tiva, ta p'retpostavka nema stvarnog osnova.
37To svakako daje osnova i za pretpostavfl<.uo uvoitenju ritusa taurobo-
lije (kriobolije) prvog tipa u Saloni i u drugim metnradkim srediStima, jer je
metroad.kim sredi5tirna,
i to bila tekovina metroa6ke refoa'me Arrtonina Piia. Piia. O osobina,ma
osobina,matauroboiliia
tauroboliia
prvog tipa usp. R. Du,th oy, Taurobolium, itss Evolution and Terminolofy, Terminolody.
EPRO 19, Leiden 1969,str._116. i,dalje,_a o osobinama binama krioboliiskoe
kriobolijskog ritusarituda
u Aseniji usp. radove navedeneu bilj,15 ovog rada. da. Buian
Buian razvol
razvoi-Sirenie
metroadke
me-troadke
"Sirenje
religije u S-aloni
religije-u Saloni nakr nakon reforrna An,tonina P-ija dokurrientira dokurnentira i ime-
na
na, Hilarus-Ililara i ni,ihovih n izvede,nica. O metroadkom ,oadkom karakteru
karaktenr tih ime-
na usp. J. M e d i n i, >Povijesno-religijska
-tr osnova Sirenja imena Hilarus-
-Hilara i njihovih
-H\gr" niihovih izvedenica
izvedenica u Saloni",-
Saloni.,. Disputationes
Disputationes Sdlonitane
Salonitane .1.I,11. Spli
Snlit
1979 (u tis,ku).
38H. Gra illo t, Cybile, str. 239.i dalje.
gsH.. Grail,lot, sp. di., s1.1l. n7. i.dalje. Izvanredni dokumenti o dje-
lovanju i ingerencijama tog tijela ?otjedu iz Kampanije. O tome usp. V.
T r a m m T a m T i n h , I e c u l t e d e s d i v i n i t d so r i e n t a l e sd . C a m p a n i e , E P R O
27, Letrden1972,str. 104.i dalje.
-+0 Uz kolegije dendrofora, koji sulr gradovima Dalmacije kao i drugdje
u Carstvu bili svojevrsna udruienja Kibeiinih vjern'ika, u Saloni su posto
iala i druga udruZernja ,rnetroadkih vjernika dijl je osnova konstituiranja
i iivota bila sasvim razlii;rta od one na koiima su nastale dendrofo,rs,keasb-
cijaoije. O tome usp. J. Medini, ,Cogn-ationessalonitanae<,u 'tisku.
_-_ 41_-EBqliq, ulscrizioni inedite, Salona", BASD 2l (1898),str. t4I-144;
CIL III 14674.Za drugadije tum'adenje malaza na mjestu pietpostavljenog
metroadkog svetiStausp. H. G r a i I lo-t, Cybite, str. 4i249i.
a A. J agenteuf el, Die Stathalter der rdmischen Proyinz Dalmatien
von Augustus bis Diokletian, .Schnften der Bal,kankomrnis,sion,Antiquarische
Abteilung 12. Oesterr. Akademie 'der Wissernschaften,Wien 1959, col 105.
43G. A I f ii I d y, Die Personennamen in der riimischen Proyinz Dalmatia,
Heidelb'erg 1969,str. 66, 167.
4 4H . G r a i l 1 o t , C y b d l e , s t r . 2 3 2 ,
4sJ. J. H at t, La tombe gallo-romaine,Paris 1951,str. 287.
6 Po svoj pniiici za namjesni:ko-vanjaSetsta Enr,ilija Ekvestra koji je bio
legatus Augusti pro praetore provincije Dalmacije izmectu 147.i l6L, godine.
U s p .A . J a g e n t e u f e l , s p . d i , , c o l l .6 1 - 6 3 .
a7H. Graillot, Cybble, str. 236, navodi prirrnjer sezanja ingerencija
arhigala iz Lugdunuma (na natpisu tz 184.gedine u obliku ex- vatielnatioie)
na podrudju jedrnogdijela Nar.bonskeGalije, u dolini Rhone.
a 8H . G r a i l l o t , C y b E l es, t r . 2 3 5 .
49 CIL XIV, 34, 35.
s oH . G r a i l l o t , s p . m j .
s1M. Sui6, Diadora 3/1965,str. 104; H. Gra'illot, Cybdle,,str.236.,i
dalje.
szM. Sui{ sp. di., str. 104,bilj.25.
sr M. Sui6, sp. dj., str. lM.

318

i\*_
 s4MiSljelje o prakticira,nju ritusa ta'nrobolije na prostoru ispred deonog
zida kapitolijl na-forumu Jadera izrio je M. Suii,- >Orijentatrri tultovi i
antidkom Zadrtto, Diadora 3/1965, str. 109-114. Detaljno i kritidki o tome
pisao je zatim R. Duthoy, ,,Traces archeologiques de taurrobolos ir Zadar",
Latom.us.27/19q8rstr.,6!5.- i d_aljq.O nekim aspektirna tog problema usp. J.
M e d i n i, obred u ,e"seri;i,, (u tisku).
"Kriobolijs,kibilje$krl
ss Usp.prethodnu i J. Medini, sulte de Cybdle dans la U-
burnie antique<, Hommages Vermaseren II, str."I-e 743.
s 6H . G r a i l l o t , Cybile, str.232.
s7E. Dyggve, History of SalonitanChristianity, Oslo 1951,.s,tr. 6. i dalje.

319
 MIHOVIL ABRAMIC

O POVIJESTI KRSCANSTVAU SALONI

( F o r s c h u n g e ni n S a l o n a I , W i e n 1 9 1 7 ,s t r . 7 - l0)

Nedostaj,u au,tentidne vijesti o tome kad je ,u Dalmaoiju uopie pri

stirglo kr5ianstvo i da li je ono odrmah pustilo snaZno korijenje..sizur-_
raije-UjcEtl-s-rkasjaDsloj--zajea,aici lgk su iz il<raj,a 3. st., q-rvezi su-s4rre:_
goqel1-k$igne._q to se d,oba u Saloni siisreie ve'C ;aka ,kr5ianska za-
jtdrn@_;mt svojeg Qfg,t,gpg__fkoja, kako nova istraZivanja poka-
zuju, posjeduje svoju
Tome period,u ,morao je prethoditi d.ugi, posirapni raniji razvitdk za
vrijeme kojega se krSianski kult samo s@, moi.da
u vedim stambenim ,p,rostori,mabogatijihderni[;.-i ,u,tot<atnoj povijesti
kr.Sianstva Salone pokaz,uje se,,kao i d,rugdje, teZnja,da se podetak nove
reiigije dovede u vezu s apostolima ,ili njihovim 'udenicima. O tome za
Salon,u i Da'hmaciju ne,na povijesnih podataka ,osim dva opia ,mjes,ta ,u
pismrima sv. Pavla (Ri,mljanima XV, 19; Timoteju IV, 10). Lokalna tra-
dicija obavje5tava da je navodno nekl Dgmnius.ttrt-Dprutal-o*-ui-enik"sv-.
e-e-1!5g,_prqpovije.dao-lolru v,jeru ,u Saloni i ,prqtnprg_ru*denitkU Sg.r.f!.pod
Tfajag:o-g1 Njegove kosti prenesene su 650. godine, nakon propasti Sa-
lo'ne, u Split i pohranjene u splitskoj kate"dra'li ru koj,u je p.re,tvoren Dio-
klecijanov matrzolej. Novija ispitivanjal i epigrafski nalazi na sta,ro-
kridanskom groblju na Manastiri'nama, izvan zidina Salone, d.okazala
su da j olnaj Domniers u stanovito,m sm,islu samo podvostrudenje [isku-
pjl Domnija, koji je 10. travnja 304. godine, ,u dobi DioklecijanovitiFE:
gcna, doZivio mudenidku s'mrt i dije su ko,sti 640. godine p,rone5ene,r
ILi,m, gdje su pohranjene u krstionidkoj kapeli lateranske bazil,ike.
Ako s'u poslanici nove vjere zaista d,o5li u Dalmaciju u 1. s,t., odi,to
;e da njihovo udenje nije uhvatilo du;b,lje ikorijenje. Tdk pri kraju 2.
lli ,r"i3. st. moglo je, naime, kr5ianstvo biti presadeno u Satrornui tu se

)z ).
ojadati, osobito uz pomoi velike trgovaEke l,uke i saobraiaja s fstokom,
zajedno s drugim or,ijentalni,m kultov,ima. Veze Salone,s Istokoin nisu se
nikad prekidaile, nego su se, naqrrotiv, politidki,m dogattajima jo5 vi5e
udvr5iivale s 'orij.ental,nom ku'trtu,rnoim ,sferom. Do,kaa z to sE rmnogi
Grci po,kopani rna Manastirinama i drrugim groblj,irrna.
Prva autentidna vijest o knSianskoj Saloni ,datira iz drruge polovice
3, _r!,, $du j" neki Venancije, sa'lonitansrki biskup u dorba Valerijana
(i 260) ili Aurel,ijana (270-275), pretpio m'u:denidku srnrr (usp. Ze:J.ler,
'sti.
o.'b.f 77, B'ull. da,l'm. 1908; str. 172 i d..). Tako Venancije zauzima
pr,rro mjesto u nizu ,sigurno zawjedodenih sailonitanskih biskupa i bio
je o6ito nepos'redni prethodrnik D'omnija, koji je kao mnrdenik umro u
dorba Dioklecijana. Na same rnudenike odnosi se opienito sve ono $to
doznajemo iz izvara, {nar:tiirologiia oprvir:r }r5dani,ma u Sa,loni. Od 4.
st. nada'lje uz martir,o6fije kao samostabri izvori dolaze i nadgiobni'
naf{1i la-sfanokrS.Canskog groblja (Manastirine). na sjeve,rrii liada, ilioji
ove djel,omidno nadopunjuj,u.
Kao Sto s,u u Rimru katakomibe tako,sLr i u,manjim cenCr,i,m,a,kao
Sto je Salona, groblja bila ureclena ,urg.lavnom,iman grada, veiinom na
irmanjima nekih bo,gatih vjernika. ,Fokojrlici su bili sahranjerri u,glav-
nom u kamenim sarkofazima, skromniji ljudi su se m,orali zadovoljiti
grrdb,om izratleni'm ord obidnih kr,ovnitr crepova. Bolji grdb dobijal,i su
pak oni koji su Lwot za vjeru pol'o'Zili. Iznad rnjes,ta podinka rnudeni,ka
nas,tajale s,u rmemorijalne kapele i,pokapanje ,uz njih bijaSe ielja svalkog
kr5ianina. Bogati dlamoui kr,Sianske zajednice .mogii su dar,wrn'icama ili
zad,uibinama otkqpiti takva rnjesta, kako to ,portvrctujru,sankofazi ortmje-
nih lj,udi Sto se redormo nalaze u blizini ,neko,g rnude,nidkoga groba. Neki
od njih jasno iskazuju u nadgrobnom natpisu postignutu podast dto str
zakopani na takvome mjestu (tako CIL III 9506 i 9546).
Iskapanja na kridanslirn nekropolama u Satoni upuiuju na to da
stt legis sanctae chrktianae coemeterium rna Manas,tirinama, kao i coe-
tneterium sancti Anastasi na Marus,incu, bili urette,ni rna privatnim po-
sjedima T,reie groblje ot'krrivemo je kod .matorg poluotoka V,ranj.ica iu sa-
lon'itanskom zaljevu, a,li najstariji ,tu iskopani sankofazi po,tjediu tek iz
podetka 5. st. U cjelini, kao i u pojedinirrn graclevi,nama, .te s;u nekro-
pole za starokr'Siansko graditeljstvo Salone i Dalmacije od v,rlo vel,ike
vaZnosti jer one daju kljudna,rjeSe.nja razvitka graclwina
-,od a'lrne ,kaipele do
u.-
po
o sia,leiu, dru'Stvenorn i,l,i politidkom ,potroZajuprerninutih. Oni ,takroder
pokaauju da su ,se ru Saloni lj'udi iz najvi'5ih upravnih lc.1.ugoya,inajod-
lidnijih stalela ved na plrijelazu tz 3, u 4. st. priklj'r.rd,il.i novim vjerulici-
ma, Sto potvrduje i clikvena,trad,icija, koja javlja da s,u dlanqvj kr5ian-
ske zajed,nioe, dak i sarni pape, u najiblideg .srrodstva cara D,i,oklecijana.
Ubrzo nakon Dioklecijanova edi,kta su progoni u Iliriku, kojim je
upravljao neprijatelj krSiana Ga,lerije, bili neobid.no strogo p,rwodeur,i.
T,o je kr5iansku zajed,nicu tada ite5ko pogodi,lo. U d,oba.rnira,.na."kuaju
3. st., ,nastala je u Saloni vei i javna kul,tna gradevina 51eju jg. i driava

322
 trpjela, ali je malo zati'm bila uni5,tena. U doba rprezeSoDa,l,macije Nlarka
Aurelija J'illa 10. travnja 304. godine umro je m'udenidkom smriu njezin
biskrlp Donuilo. Zajedno s nji,rn pali su kao mudenici preima Martiro-
logium Romanurn detiri vojnika, koji se sporninju na fragrnentu p,l,u,teja
na groiblju na Manastirinama (CIL III 8874 : S. 11839),a takotler i ime
saffrog b,iskupa Domnija nalazi se na fragrnentru jednog pluteja na groib-
lju na Manastirinama (CIL III 9575). Za Dioklecijana pretrpio je i srnr,t
utapijanjem tangar Anas,tazije,,roilen u Arkvilej;i. Njegov,o tijelo je sahra-
njeno na groblj,u na Marusincu i iznad ,njegova groba podignuta je kas-
nije cemeterijaina baziiika.
Neposredni nasljednik Do,rnnija bio je njegov neiak P,rimo, diji je
epitaf jo5 saduvan (CIL III 14897).Lista his,torijski posvjed,odenirhbisku-
pa u Saloni po,kazuje znatme lakune, koje su se nastojale popuniti vei od
13. do 15. st. pcorroiu kata'loga, jer su se, np,r., samo irmena poznat\lt
b'iskupa mogla pripisati odreelenom vre,menu prema raznim koncilskim
aktima.2
Iz doba koje bijade najvaZnije za kr5ianstvo nakon Milanskog edik-
ta o tolera,nciji iz 313. godine nije poznat ni jedan historijski lportv,rttrern
deln,ik ,salonitans,ke kr5ianske zajednice. Kao i dr,u,gdje, i u Salo'ni se
tada rpo prv'i put podiZe javna gradska bazilika a na grob,ljirna se do-
pu5ta nes,rnetano obavljanje .g6bE6ga=ffiIflI*xfiufenifta, Sto je imatro za
posljediou Zivo grade,nje rnemorijalnih kapela. StruZbena titLrrla koju u
4. st. nosi jest ecclesia catholica Salonitana. Tada je djelokrug biskupa
toliko velik (n*istor,ijski pouZd,ano,dokazani u 4. st. jo5 iu Makaim I oko
326, Leoncrje (?) oko 365, Gajan iz 381. i Simferije na ,prijelazu 4. 'u 5.
st.) da je njemu ,kao u s,luZbi ispomagao u natpisima zajarndeni chorepi-
scopus.3
I me n a b i sk,qp a -Si mf eri i a -i_Liegova'nedatla"_ i --+p-CU
-e_drojka*Jle"i h ij a,
koji je urnro 426. godine, tijesno su povezana s gra4.i!e[,qke5l1...pouiieiiu
kr5ianske Salone. Za njlhova episkopata .izradena je jedna sjajna nova
graflevina - basilicu epicopalis ttrbana. Za H.ezrhija papa Zos,im je 4I4.
godine uzdigao Salo,n,udo dasti meliropolije. U svojem pismu Hezihiju
(418. godine) postignuta je suglasnost da odnosni salonitanski metropo-
lit treba da b,ude pos,rednik izmectu Papinske Stolice i ostalih biskupa
Ilirika. Tada je Hezihije od pape primio secrum pallium - vjerojatno
jiao zahvalnost za borbu protiv arijanizma u Dalmaciji - 6irme m,u je
vjerojatno dodijeljen i vi5i rang nadibiskupa, iako se taj nastrov rmoZe
ao'kazar,i tek za nadbis,kupa Stefana I (oko 527. godi,ne). Tako je Salona
za Hezihijeva episkopata u najveioj mjeri kao kr5ianska me,troporla do-
segla slidno znadenje koje je pri koncu 3. st. imala kao ri,m,sko trgovi5-
tc i glavni grad provincije.
U redosljedu Hezihijevih nasljedrnika orkvena,povij est pokazuje vi5e
prekicla. Katalozi spominju nekog Pashazija diji je sarkofag pronaden
na nekropcli na Marrr-rsinc,u.On je umro 443. godine. U sljedeie,m pe-
liodu povijesno je zajarnden ,manje slavni e"oiskopat oinog Glicerija
(474--48q, koji je od nms,kog vojskovode postao carem i kojeg je sru-
5io Julije Nepot, a koji je u Saloni prihvatio biskupsku dast. Nakon

323
smrti Glicerija nast'upajt za,krSiansku zajedniou Sal,one te3ka vrerne-
na. Osobnom rivalitetu biskupa, koji je zapodeo s Glicerijem i Juiijem
Nepotom, pr,idruZile s,u se Zestoke rasp,rave inicirane leeaien*A-rila'- *
kasnije rnonaha Pelagija, un'u,tar vjer:ske zajednice i izmetXu salon'itan-
skog b'iskupa i pape, a sve to za vrijeme'nepreki'dnitr navala Hun?*i-.
Gota ,koje su drZale grad u stainoj o,pasnosti. U otvorenom sukobru s
taAeqim papom Gelazijem bio je biskr.rp $onorije I,'koji je krajem 5.
i nbkoliko godira 6. st. zasjeo na biskupsku stoliou u Sal'oni. Tek na o5tar
zalttjev prp" on se pokorio te je papa salonitans'koj orkvi u znak zah-
valnosti poslao na dan relirkvilj,u sv. Petra. Ta je okolnost pomogla od,re'
di'ti vrijeme prergradnje kriZne ibazilike u Saloni.
Kako na grobljima na Manastirirrama i Mar'usincu ned,ostaj'u bilo
kakvi nadgrobni natpi'si iz druge polovice 5. st., izgleda kao 'da je za-
ikapanje na izvangrads,kim nekropolama, ugroZenirrn od rneprija,telja, bilo
izvan urpolr"ebe. Na podetku 6. st., b'udLuoida je ,u Satroni vladao snoiljiv
mir, zapodeli su se kr5iani ponovno pokapati na oba groblja izvan gra'
da,Sto pokazuje jedan nadgrobni natpis iz 510. godine. Kad su za Justi-
nijarr-a p,o,koreni Istodni Goti, uspostavljen je'i u Dalmaciji potpuli rnir.
Rel,itvije koje su se duvale 'u gradu za vrijeme ,opasnosti o'd barbara
bile su ,ponovrlo odneSene na groblje, ali 'ne viSe 'u stare mernorijalne
kapele nergo u jedan zajednidki prostor iznad kojega je 'kao confessio
bila podignuta basilica maior na JVlanastirinarna, a zbag,njezirne gradnje
ZrLvwana je veiina kapel4 koje je vei neprijate'lj bio djelirnidno po-
ruSio. Slidna graditeljska prornjena,p'rovedena je i na rgrobilj'una Manu'
sinou. O gro,biSni,mbazili,kama vidi Bull. dalm. XV, 1892, ,str. 156; XX,
1 8 9 7 ,s t r . 3 5 ; X X I I 1 8 9 9 ,s t r . 7 3 i d .
Od historijs'ki zajarndenih delnika saloni,tanske crkve u 6' st' kao
neposiredrni nasljednici Honorija I bijahu biskupi Januarije i Stefan.
U doba Stefanova nasljedlnika Ho,norija, koji je urrnro 547. go'dine, odr-
Zana su u Saloni dva koncila - 530. i 533. god,ine. eini se, rned{rtim, da
su se vei u njgg_qvg doba suprotnosti'izmedu rpape i salonita,nskog episko-
pata, koje potjedu jo5 od vremena njegova istoi,rnenog prethodnika, to-
iiko produ,bile da je pod njegovi,m nasljednikom Frorltinijano,m d,o5,lo
do ,otvorenog ,ras,kida. Fro'ntinijana je 554. god,ine u E,gipat prognao car
J,us'tinijan. Nakon Frontinijana bisk'urpi bijahu Petar i Probin. I zadnja
dva pcvviiesno portvrdena;biskupa Salone, Natal (iumro 592) i Maksi,rn, na-
laze'se u sut<o'Ous Papinskorn S'tolicom. Poku5aj izm,irenja Rirna i Sa-
lone, koji je sretno okondan za Natala, ,ponl,ovnoje obnovljen pod Mak-
simo,m II, koji se konadno podv'rgao papi. Ko,liko je d,u,goMaksim vo'
dib kr5iansku zajednicu u Saloni, nije poznato, ali to bija5e sigurno sve
do 602. go'dine, jer ga tada papa Grgur Veliki sponr'inje u jednome pis'
rnu. Katalozi koji stavljaju pad Sa'lone u go,dinu 639. spominj'u nako'n
njega joS ,mnoge dnuge bis,kupe, a kao posljednjeg Teodora III'
Zadnji povijesni datum prije pada Sa'lone, koji pruZa neJci nadgroib'
ni natp.is na gr.blj,u'na Manastirirtama, jest onaj na sarkofagu opatice
Ivane: hic quiescit in pace sanct(a) abtissa Johanna Sermenses, qui
bixit qnnos XL die Veneres exiit de corpore IIII idus Maiqs indictione

324
quinta decima (CIL III 9551 i add., str. 2139). Do podetka 7. st. traju
i nadgrobni natpisi na groblju na Marusincu. Obje nekropole sl,u.Zile
su rkao pokorp,i5te neposrodno do sarnog uni5tenja S.alone. Osoibito 'se
pr,o,Sinilogro,blje na Manastirinalna u,sjevernom i istodno'me pnavcu oko
velike bazilike i ono je ;bilo povezano s gradom cestom koja je vodila
od Porta Capraria. Ma'nje brojni su ,grobovi na Manusincu, a tome je
razil,otgveia udaljenost te nekropole od grada.
Uni5tenjem Salone nis'u ni groibw,i ostali 'poitecte,ni. Probijale sru se
strane cijelih sarko,faga i pljadkani sr.r dragocjeni prilozi pokojnika, jer
se teS,ki poklopac nije mogao lako pomaknuti. Od b,rojnih dosad otko.
panih sarkofaga na gro,blju na Manastirinama samo pet ih je neo,Bte-
CenOr.
Kad je vijest o padu Salone stigla u Rirrn, papa Ivan IV (639-642)
posla rotlenog Dalmatinca opata i\4antina ,u Salonu da bi rnevoljnim kr-
dia,ni'ma doiiib Bomoi i utjehu. Mantirn je pokupio ia ,konfes,ije grobi5ne
bazi,like relikviie ili ,ih je pak!:gy9q1Tr-.q!hUp,l9..odbarbara i do,
nio u Rim, ih ie papa fvan tV=iatrii,nio u oritoriju pokraj lateran-
skog ibaptisterija i posvetio .g,asv. Venancijtr, a kasnije ,ukrasio vr,ijed-
nim rnEd-rElffiFToji prikazuj'u sal'onitanske rnudeni,ke.a Kada su nakon
povladenja Avara slavenska plemena - koja s,u il,i s njima do5la ili pak
do,selila u Dalmaoiju neposredno nakon pada Salone i traj,no se nasta-
ni,la u Dalmaciji - prihvatila kr5ianstvo, ona su ostavila nedirnute
sjajne ru5wine zatrpanih sa,lonitans'kih bazilika i izgradirla u neposred-
noj okolic'i svoje skromne cnkvice. Tako nalazi'mo u blizini, na prirnjer
u RiZinicama ostaike ar,hitekture s oni,rn za rarri srednji vijek karakte-
,ristidnim pleternim ornamentom. Tlo Sal,one, naprotiv, do sada nije
dalo ni jedan jed,ini takav ostatak.

(S njemaikog preveo Nenad Cambi)

BILJESKE

1 Bulii u Bulletino dalmato 1898,s,tr. 113.i d. Isti u: Jahrbuch der Zenftal-

kommission IV (1906),stup. 291 i d.; Delehaye u Analeota Boilandiana 1899,
str. 369 i 1904,5 i d.; J. ZeIIler, Les origines chr6tiennes dans la province ro-
maine de Dalmatie, 6'i d.
2Ima pet veiih kataloga biskupa Salone iz godine 1470,1512,1530,1617.
i 1719.Usp. Farlati u svojem "lLlyricum scLcrLtm<< I, str. 317 i d., i J. ZeiIIer,
o. c., sitr. 177-179.
3 Za slijed salonitanskih biskupa usp. Bulii-Bervaldi, Kronotaksa solinskih
biskupa, separat iz Bogoslovske smotre, Zagreb 1912-13, pridodan XXXV
svesku Buli. ddlm. 1912.
a Zeiller, Les origines, str.25.

325
 B. GABR,IEEVIC

KRSCANSTVO U ILIRIKU DO DOLASKA SLAVENA

(Studije i dlanci o religijama i kultovima antidkog svijeta,
Split 1987, str. 278-31,4)

Nagovijestiv5i svoj doiazak u Ri'm da bi i tarno Sirio Kristov nauk,

appqtol Pavao pi5e rpos,lanicu Rimtljani,rna, $to znadi kr3ianskoj opdlni
u glavnom grad,u Cars,tva, i u njoj (XV, 19) ,kaZe da je 'rod Jenuzalema
i naokolo do Ilirika potpuno izvr5io druZrnost propovijedajuii Radosne
vijesti o Kr,istiu.< Poslije, ,iz suZanjs,tva u samom Rim,u upuiuje drugu
po,s,lanicu >lj,ubljenom sirru Ti,motejuu i u njoj (IV, 10) navodi kako je
od drrugova i ,uieni,ka uz njega os,tao samo Luka, dok su drugi, narzwnc)
radi Sirenja Evandelja, oti5,li na razne s.trane, medu njima i_Iil:r-Dal-
maciiF. dko se k tome nadoda da otac orkvene pov'ijesti, Euzebije iz Ce-
-*eia (265:310), prenosi, dodu5e ffii:
drija misionario u Skitiji, Sto bi z'nadilo i u krajevi:ma oko u5d5a Du,
nEVZi,"bnda nije dr.ldo Sto je u svoje vrijeme btla tzraiena tendencija da
se podeei*krsg.. No danas
se o,tome dqnose'mnogo suzd,rZiviji s,udwi, na Sto obavezuje ve6 i samo
pailjivije ditanje i interpretinanje navedenih izvora. Kad se ,ima u vid,u
Furlot b**rk r poouio"ij dernu wjed,ode nje,gove po-
ffiilipljanl'ma, orn'da je njegovo tvrctenje da je Ra-
dosne vijesti prenio ,sve do Ilirrika (rrnechri l,llyr,ikou)< sasvim real,no,
jer je svo;jim sjeverozapadnim dijelom Makedonija granidila s jugois,to.
kom provincije Dalmacije, koja se tada slulbeno nazwdla provincia Illy-
ri,oiirrii-Super,irus, s tim da geografski pojam ILirika datrje na istok tada
nij:e iSao. Meduti'm, iz navedenog podatka ne s,mije se izvladiti zakljudak
da je veliki apostol obavljao svoju djelatnost i u I,lirikru, nogo sarno da
je dq5a€ de--jeE.'vih granica. Sto se pak ti6e podatka o Ti'tu, sigu,rno
je ,samo da je,oti5ao u Dalmaoij,u, ali da li je tamo stigao i kakvi su bili
rczuiltati njegove misije, o tome sam izvor ne govori niSta. Dapade, pre-

327
ma rezsLtati'rna arheoloSkih istraZiva,nja - a to je jed,ino na dernu je, u
pomanjkarnju pisa,nih ,izvora, dopudteno donositi za,kljrudke - proizlazi
da ,u ,ovim krajevirna prije svr5etka 3. gt, organizi,ranih krSdan-skih op-
iinp.5,r!je b'i-lo..Prema tome, Titova djelartnost u Iliiriku, ,urkoliko se bijaSe
i ostvar-ila, nije ostavi,la yid{jivih tra,gova, barem ne prerna sada5njem
stanju zna,ns,tveni,his,traiivanja.
Najs,tariji dokazi o postojanju krSianskih zajednica u Ilirrilr,u 'ne idu,
kao 6to je redeno, dublje od drur,gepolovine treieg stoljeia, ili - bolje
reii - od podetka detvrtog kada su za v,rijeme Dioktectjanova pr,o'gona
(30a. g.) broj'ni istaknutiji prista,Se krSianske vjere i u ovim s,tran'ama
prEtffij'dli rn'udeni,6ktr smrt. Osim hagi,ografske literature koja je u rrlno.
gim sludajevi'rna svojirm kontroverzama narnu:dila znanstvenike, medu
njim,a i naSeg F. Buliia, o,takvim mu,ienicima u Istri i Dalmaciji govore
arhqgls$ke iskoprine u lPoled,u i u.Solinu'a posebno pak poznati m,ozaik
litu.u*rf.q-,9azi,li*e-sii,iu.nC-Doizrade t"*-*"".iffi
" tih okofunosti. Nakon 5to su, naime, Slaveni
korradno zapsjeli Istrr i Dalmacijru, papa I11an IV (642-644), nodom Dal-
matinac, posla ,na istodnu obal'u Jadrana opata Martirna, snabdjev5i ga
znatnorn svotom nsvca, da bi od nad'oSlih ,pogana otkryio zaroib'ljene
Iff56atrre, a ujedno sakup,io kos,ti tamo&njih,rnrudenika,i prenio ih u ,Rim.
Kad je ,to sve Maritin s uspjehorrn obavio, navedeni,papa dao je u krstio.
niai lateranske bazilitke sagradi,ti poserbnu kapelru gdje su sahranjene do-

lishlp-i "M-e,Ure*!e.dakggtiru
ion. Anastaziie, i dr.
Iako,ne bi trebalo iskljuditi mogudnost da je taj mozaik nastacj-iZ-ffiiG
tivnih pob,uda redenorg rpaipe prema svom roidnom kraj'u, on je ,ujedno i
u prvom redm dokaz vjerskopoli'tidke dalekovidnosti ondafuje Crkve.
Treba, nairne, imati u vidu golemu 'duhowru snagu kojorn je u tirn
stoljecirna zradio kul,t mudenika. Na svoj nadin taj je kult preds,tav-
ljao kontintritet duboko ukorijenjene,p'retkr5ianske prakse Stovanja ,mnt-
vih, S,to je kod pcrvr5no laristijanizi'ranog seoskog prr.ldanstva samo poja-
d,avalo njegov,u atraktivnost. U svakom skrdajuuspomena,na m,udenike,
vezana uz vjenu u zagrobni iivot, dkupljala je mn'oStvo vjennika oko
njihovih grob,ova gdje se u arhi,tektqrskom ambijentu cerneterijal.nih
bazilika, od'itgravao impresi,onarn'trri scenarrij funeralnog ri,tuala. U <rycoj
krizi svjetorvne vlasti sve vi5e je jadao autoriitet Crkve, a gnobovi rnude-
nika postali su na neki nadin sirnjbol,om pri,padnosti ne samo vderrr za-
vi6aju, nego 'i dt'tavoj jednoj civilizaciji, koja se grrdevito ibranila od
udaraca koje su joj zadavala nadiranja barbana. ,Stoga je rirnska Crkva
gajila realrnru nadu da ie prenodenjem rntrdenidkih kos,tiju u Ri,m duhov-
no uz.a se vezati sve one ,krajeve iiji heroji bu,du ,podivali u kniptama ili
pod oltarni'm rnenzama njezinih bazili,ka,i oratorija.
Kad je 'rijed o krSianstvu u lliriiku prije Mitlanskog edikta (313. g.),
treba svakako istaii da krv m,udenika nije prolivena stuno na jadr'am,skoj
obadi. U hagiograrfskoj li,teraturi vezanoj ua Dioklecijanov progon sa6u-
vali s'u se takoder i podaci o mruienicima u unrutra5njosti Ilirika, po-

328
sebno pak 'u gradskim naseljima duri Save i Dunava. Tu rrno,i,emop,ribro-
jiti i Poetovio (Ptuj) u kome -je stradSo ti inte-
lektualaE*frb]ia"tremena koji je dffi@eget'skih rasprava napisao i rpo-
lemidki spis Adversus orures haereses. Iako rnu je irne latins'ko, po 'ne
ba5 tednorn jeziku njegovittr la,tinskih spisa dade se zakljuditi rda'nije p,o-
rijeklom u zapadnih dijelova C'arstva, nego da je u Ptuj do3ao, vjero-
jatno kao 'rnisionarr, odnekud s ,I,stoka. Takvoj p'retpostavci ide u pril,og
i okol,nost.da je duhovno i misaono veTarrqlz veli,kog a,leksandrijskog teo-
loga ii apotlegeta Ori,gena (185-253). Od velilkog bnoja panonskilr i mezij-
skih m,udenilka neke treba pos€bno izdvojiti. Iduii od zapada na istok,
prvi ie Kvirin, bisk'u,R,Sis*c_ijs(Siscia, Sisak) koji je,,pobjegavSi iz grada,
bio trlhvaien, rdoveden u Savanijru (Szornrba*rely u dana5njoj Maiiarskoj)
pred provincijskog na,mjesnika i tu ,pogUbljen. Poslije, u 5. stt., njegovo
tijelo preneg.gltp je u Rim. U Cj,b-alama(Cihalac Vinkovct) stradao je
Eolisp-,po rangu najstariji od lektora tamo5nje Crkve, Sto govori d,a je
u spomenu,torn panonskom gradtr vei tada postbjala crkvena zajodnica
s razradenom hijeralhijom. U Si'ngtidunumm r(Reqgrad) rrnrde,nidku sm,rt
p'retrpjd5e dok.se urakraj-
njem jugu prov,incije Mezlje, odrros,nou novoosnovainoj provinciji Da.c.
.daniii. seomi4ju mqSICi Fl_o!i Ir?uf,*-qkopostojanja kpjih nije, mectu-
tim, odstranjen gusti oblak sumaji. Za Nais_Str*:S.gnadajan,rne-
zijski urbani centar i rodno mjesto cara K-oi6tffi@4-emamo izravrnih
vijesti, ali da je i tu bilo krSianskih ma'rtira rmoZe se zakljuditi po jed-
nom antidkom izvor,u koji kaZe da je Nais grad ru kojem >reliikvije ,miu-
denika dine durdesa". Metlq.rtim, na iitavom panons,ko'mezijskom prostoru
bit ie da je najjada lcrSianska opiina podetkom 4. st. bi,la u $.Umiju
(Sinm,ium. Sremsku Mirr,out"ur. to je dop,u5teno-pfetpostaviti ne samo
zb'og toga Sto se radii ,o ,najznadajnijem anrtidkom lgradu na tom podru-
dju, nego i zato Sto je b,roj poznatih nam mudeni,ka tu daleko najveii
(I'renei, Demetrije, Sinerot i dr.). O nekima o,d njih iz hagiografske lite-
rafure doznajemo zanimljive pojed'inosti. Tako o b,iskupu Irenejtr le-
gend,a kaZe ,da je bio veorna mlad i oienjen, pa su ga roditeljii zajedno
sa suprugom,rnotili i prekli,njali neka formalnom Zntvom borgovima,u'do-
vorlji zatr,tjevi,rna vlasti i tako spasi Zivot. No, on je bio nesal,omljiv, zbog
dega m,n je odsjedsna glava i tijelo bardeno u Sav,u. Kao Zrtva kr'Sianske
moralne intranzi,gentnosti pogtrtbtljen je sknomni v,ftlar, odnosno, kako
mi se dini, radni,k u javnom perivoju, Sinerot. On se, videci Zenu jednog
careva pobodnika (do,mesticus lateri regis adhaerens) kako Seta perivo-
jem u vrijeme za koje nije smatrao da se priilidi jednoj Zeni, osjetio po-
nukani,rn da je ukor,i zbog takvog, rpo njegov,u uvjeren"ju preslobo'dnog
pona5anja, na Sto ga je ova prijavila v'las'tima i na taj nadin dovela do
strati3ta. Bud,u6i da se radi o legend'i, ,ne moZe se, razumljivo, za svaku
pojedinost ,tvrd,iti da je is,tinita, ali s povijesne todke gledi5rta bitno je
da je mrudenik Sinerct zaista pos'tojao, jer su to potvr:dila dva epigra-
fidka natraza u koj.ima je ,spomenuto njegcrvo .ime. Inade, za Siroku oko'
'licu Sinmija vezafla je veoma zanimljiva hagiografska literatu,ra o tzv.
Cstvorici Oviendanih (Quattuor Corronati). To su u stvari detvorica rnu-

329
igqlk4- jer prema kr3ianskom uvjerenju svi orf koj,i svojo,m krvlju po-
svjedorde rvje'r,u,u Krista dobivaj,u kao nebesku nagradu vijenac pobjede.
U ovom na,Sem sl'udaju radi se o poboZnoj legendi - u kojoj je svakako
i zrno povijesne istine - p,rema kojoj su u fru5\ogorski,m kamenolomi.
ma radila i detvorica kr5iana: Simpronijan, Klaud,ije, Kas,torije i Niko-
strat. Svojorm sposobnosti isticali su se mettu .drugim klesarirna pa su
po Carevoj narudZbi iz crvenikasta ;kamerra izradwali stupove i kapitele.
No, kad irrn je bilo naredeno da is,kle5u ,i statuu boga Esku:lapa, oni to
kao kr5ia,ni odbiSe, pa s,u zajedno sa svojim drugbnrobrdmik6nr-Sim-
p'licija,no,m zatvoreni u otlovne sandtlke i badeni u rijeku. Nakon nekog
vremena odatle su izvadeni i pokopani, da bi im zabim, bizarnim i ne
baS jasnim stjecajern okolnos,li, u Rimu na breZuljku Celiju bila podirg-
nuta bazili,ka i usposrtavJjen kult. Svakako je znadajno primijetiti da se
radovi Sto s,u ih eetvorica Ovjendanih obavljali po carevo'm ,nareclenju
mogu s d,osta raz,loga smatrati kao Dioiklecijaaove narudZbe za p,otrebe
njegove palade koja se tada joS gradila. U lo,m smis'Iu veoma je indika-
tivan jedan natpis pronaclen rkod ant,idkog karnenorloma na o,toku Brabu
ko5'i se datira u Dioklecija.novo dorba. U'tom nartpisu Valerije Valerijan,
nadstojnik u karrenolomu, spominje svoj boravak u Sirmiju gdje je
boravio, kako kaZe, da bi nadzirao izrad,u kapi,tela za stupove (cum in-
sis,terem ad cap'lte|la oolumnamm).
Bez ,obzirra na historicitet ovog ili onog sludaja, prijenos mudenid-
kih kostij'u iz ovih ,krajeva prsma jtrgu ili jugozapadu povijesrra je real-
nost koja voofina s,uges,tivno govo,ri o dramatidnim vremenima velike
seoibe naroda. Tada je kristijanizirarno stanovni5'tvo granidnih ri'rnskih
provincija na Dunavu, bjeZeii pred naiezdam'a ib,arhara,Jlosilo sa sobom
kosti lokalnih mudenika kao br'ljeg svojih tradicija, a time i kao oznaku
vlas,titog identiteta. Tako su kosti sirmijskog m,udenika Dernetrija, po
kojem je - usput redeno - i nastao toponim Mitrovica, rpred hunskom
najezdorn prenesene u Solun, a ,mudenice Anastazije u Cariigrad, da bi
poslije nekoliko stoljeia odatle bile prenijete u Zadar, gdje katedrala
i danas nos,i njezino ime. De,metriju je pak u Sol'urnu grodign'uta rdruvena
bazilika, a on je, izgubiv5i vezu sa Sirmijem, postao u legendi Solu,nja-
nin i,kao tarkav jeda,n od naj5tovanijih sveti,telja ditavog istodnog kr5ian-
s,tva. No, tz4ls {$ ta dva s'ludaja, gotovo svi drugi poznati p'rirnjeri pr,i-
jenosa kostiju panonskih rnudenika, odnos,no rkontin'uiteta njihova kullta,
vezani su uz Zapad. Bilo da su tamo pronijete kosti m,udenika, odnorsno
njihove moi,i, bilo pak da su bjegunci pred barbarskom najezdom do-
nijeli sa soborm samo uspomenu na njih, 'u Italiji je nas,tavljen tkult
mudenika iz IJirika. Osim istarrskih i dall,matinskih heroja vjere o kojima
je posetrno bilo rijed.i, kao,i vei spome,nu,tih Kvirina i eetvorice Ovjenda-
raih, nije naodmet spomenuti i d'r:uge s"ludajeve ko'ji uvjerljivo govore o
d'ramatidnirn danima kada su nebrojena mnodtva iz panonske nizine na-
puStala svoje domove ,i u panidnom bijegu traLtla spas na A,penins:ko'm
polruoto,ku. Tako je u Aklri'leji, a odatle i na Sirem podrtrdj,u kasnije,g
alrvilejskclg patrijarhata, uspostavljen kn-rJtpanoo:tskih rnudenika Her-
mag,ore ,i Fortunata, pa s tim u vez,u treba dovesti naziv sela Hermago'r

330
u KoruSkoj, a svakako i Stova,nje sv. Mohorja u Sloveniji. Grdki, nai'me,
antroponim I{ermagor(as), dcspjev5i u slovenski jezidni medij, metamor-
fazwao je u Moftrorja. Kosti vei spomen'utog oibalskog lektora Poliona
prenesene su u Rim i sahranjene na Pontinijanovu grotrlju na via Por-
tue4sis, dok se za slabo pozna,tog pa,nonskog rnudenika Dasija ne zna
za5to je do,SaobaS u .Ankonu. Foseb,nu podast doZivi'o je mudenik UI!L*
cin c_Raygn'LjerE je njegov lik unutar povorke svetaca izraden na eu-
flenom,rnozai,ku bazilike Sa,nApollinare Ntlovo u torn grad'u.

Milanskim ediktom (313. g.) kridanstvo dobiva slo,bodu vjeroispo-

vijedanja, pa proces kristijanizacije tr Iliriku, kao i inade u rim,skorm
svijetu, zahva(a najprije gradove, dok prodor u ruralna pod,rudja ide
ne5to sponije i teLe, dijelom i zbog otpora starih, od prapovijesti uko-
rijenjenih vjerovanja. To je razlog Sto je jo5 nepokrSteno__glansy_ui$,Jv"o
dobilo nazw pq,ggyti.tj.. stanomici sgla (p4gqq :-. sglo). U svako,m sludaj,u
proc6i kiisiijanizacije nije se odvijao ravnomjenno, ali je veoma b,rzo
zahvatio jadransku obalu, gdje vei pod ko'nac 4. st. na otoci,ma Zivi dak
i pnilida'n broj m,onaha. To je posljedica intenzivnih veza s kr5ianskirn
Istokorm, u p,rvom red,u s Egipto'm, kolijwko,m pustinjadkog i sarnosta,n-
s,lcognadina hivota. Treba znati da su i iz ovih krajeva kretali u Egipat
hododasnici da bi posjetili 6uveno i, .kako se vjerovalo, du'dotvorno sve-
ti5te sv. Menasa u blizini Aleksandrije. O tome govori dinjenica da je
u Dalmacij'i naiteno nekodiko tzv. arnpula sv. Me,nasa. To su plosrnati
mali recipijenti od pede,ne zemlje, sa stirl,izi,ranim svedevim likom u re-
ljefu, u kojirna s'u hododasnici donosiii i duvali posveieno ulje Sto bi ga
zagrahili iz wijeinjaka koji su gorili nad svedevLim grobom. O vezama
s dalekim Egiptom govori 'i natpis s imenoirn sv. Menasa pronailen 'na
Manastirinama u Soli,nu.
ViSe je puteva rkojirna je ,kr5ianstvo dolazilo i osvajalo Ilirik. Osirn
qf_*jq$gg"*4!EE+.$-cut3,,Jad.er, !1lona, Nanona)ono se Sirilo i iz
Akvile.Ie,rprema unutra5njosti, Sto znadi onim istim putem kojim s,u iz
Italije ,prema srednjoj Evropi kretali vojnici i trgovci, a s drrurgestra,ne
i iz grdkih ili greciziranih gradova na Crnom moru uz Dunav p:renra za-
padu. U juZqim pak krajevima I,liri,ka propovijedanje Evandelja dolazi-
lo je s j,uga iz starih i jakih krSianskih centara, kao 5to su So,l,un ili
Filipi. U svakom sludaju, pod konac 4. st., tj. kad je ediktom cara Teo-
dozija kr5ianstvo postatro s,luZbe'nomrel,igijom Cars,tva, velika veiina sta-
novni5tva 'u ovim krajevirna bija5e kristijam,izirrana, Sto rnetl,u'tim ne znadi
da u t&e pristupadnim planinski'm ,krajevima n'ije bilo i e,nklava do ko-
jih val eva,nrgelizacijeu 4. pa i u 5. stoljeiu jo5 nije b,io stigao.
Prirna,njem nove vjere Siroki slojwi stanovniStva nisu odjodnom od-
bac'ili stare obidaje i uz njih vezana vjerovanja. Najuvjerljivije do'kaze
u tom smis,lu pruZili s,r,rrezultati starokrSianske arheo{ogije upravo na
na5em tlu, i to otkriiem starokrSianskih groblja u Saloni (Manastirine,
Marusinac, Kaplj'u ) koja na poseban nadin dokumentiraju razvclj kul-

331
ta mudeni,ka i postanak arrhitekture vezailre tn taj kult. Mjeslo sahrane
nekog krr5iansrkog mudenika postalo je, na,i,rne, predmetom osobita Sto.
vanja, Sto samo po sebi nije potpuna rtrovost, jer je kult rnrtvih i u pret-
krS'ia,nsko doiba bio stoljeiima u,korijenjen. Iir5ianski rmeiXutrim vjer-
nioi, obuzeti preokupacijom da na dn'ugom svijetu stdlcntr vjedrno bla-
Ze,ns,tvo, zanos,ili su se ilnrzijom (raka n nj'u n'ije biilo temdlja u sluZbe-
nom naudavamju Crkve) da ie to lak5e postiiii dko budu pokopani u brli-
zini groba nekog mudenika Sinerota.,Stoga je razu,mljivo da takvu sretnu,
a svakako i privilegiranu okolrr,ost 'ukopa ponelsad isti6u nadgrobni natpi-
si,,kao Sto je sludaj s dvama epigrafidkirn ulomcirna iz Sirmija na kojirna
su se sad,uvale nijedi "ad dornrrum S5,merrotam<,odnosno "ad beatu,m Sy-
nerotaram martJrrem<, Sto znai,i da su pdkojnici o dijim se natpisima
radi bili pokopani u neposrednoj blizi,ni gro,ba mudenika Sinerota..
Bud,uii da su iz navedenog razl'aga rnnog htjeli b,iti p,okopani
u blizini heroja svoje vjere, dko grobova pojedinih mtrdenika
ranfila su se velika groblja na kojima su se rr.r od,reclene dane
vr5ili obredi za upokojenje du5e popraieni dijelom i praks,om iz
pogans,kih vrsmena (daie, ploscrvi, pjevanje). O tome postoji i veo'ma
uvjeriljiva arheol,o5ka dokrumentacija, jer su na starokr'Sianskim grob'
lji,ma u Sal,oni prona(tene i kame,ne p,l,ode koje su, postavljene poviSe
gr.obova, sluZile kao stolovi na'koje se polagala hrana i ,piie. Da se takva,
u stvari poganska, praksa vr5ila i nad grobovirrna samih rnuderd,ka, do-
kazuje velirka kpmena ploda kojom je b,io p,okriven grob peto'ri,ce muiqqi:
ka (Q'urinq'Lremartyres) na Kapljtrd.u u Solirlu. Na toj su nai,rne p'lodi iz-
raclelie-itcliulbine u orblriku tanj,urra, od,ito u narnjeri da bi se u nj,'ih stav-
ljalo jelo prillikom oibrredmih daia. Boreci se protiv preZitaka. takyih po.
gans,kih obidaja i shvaianja, o demu srnb posebno obavije5teni ,iz s'pisa
sv. Al.rrgustina,Crkva nrije postizarla uradajnije uspjehe, jer su za S,ire ,slo-
jeve novi,h vjern-ika p,oganske tradicije kulta mrtvih bile lsudika,glo ppi-
vladnije od d,ulod.asnih homirlija pa i sarnog euharistijskog obreda nr
graaskim bazili'kama. Zbog tqa se pri,S'lo radii,kal'nom, a'li u isti mah i
dobro srm,i'Sljenomzaitrvattr: nad ,grob,ovima rnudenika, odnosno oko tih
gnobova, Crikva je podela drizati baailike rnonrmenrtal,nih razmjera. (tzv.
cerr,eterijalne. baziliike), a.li tako da bi se sam grob m,udeni,ka na5ao .u
prezbiteniju, 5to znad,i ,u p,rostoru odredenom za kler. Na taj nadi'n bi,l'o
je olak5ano da se ku'lt,mrtvih ka,nallizi'ra u Zeljenom pravcu, s tim da je
ipak kao nadomjestak porganskim dbid.aji,rna Cnkva pruZi'la d,l,uge atrak-
tivne sadrZaje, kao procesije, pjevarqje psalama, dijelje,nje relikvija i
dr. U vea*i..s--kr5ianskim formama Stovanja mrrtvih 'u Sa'l,oni je nastalo
posebno a,nlritektonsko ostvarenje - mauzolej m,uderlika An?gla4.lj.?- +?
loka,liitetu Maru'sinac. Taj krdia,n$lri prozelit, inade rodom Sinac, bija5e
do5ao u Salon-u iz AkviJleje uipravo za v'r'ijenne Dioklecijanova p,r,ogo'na
kr5iana, i tu. pogubljen tako da je bio baden u rnore, s tim da mu je
kako kaZe legenda, o vrat bio zurstan m,linski karnen. Po5to je ,bilo iz-
vadeno iz vode, njogovo tijelo prduzela je bogatLa sal'onitanska graclanka
imenom Asklepija, koja je, da bi dostojno sahrar:,ila-j"r'r.rraka- s;vde-.vjgre,
dala na svojem imanju sagraditi mauzolej na dva kata, zaprayg krrptu

332
i neito poviSeno prizemlje. U kripti je bio srnjeSten sar'kofag s Anastazi-
jev,im t'ijetrom, dok je gornja prostorija bila odredena da se u njoi u
odredenim prilikama obavlja odgovalajuii ritual. Na taj nadin Anasta-
zijev mauzolej je od temeljne vaZnosti za pazna\ranje ,razvoja odreclene
vrste starokr5ians,kih graetevina, takozvanih martiriona. U isto vrijeme
dekoralivnom raSdlanjenoidu vanjske stra,ne svojrih zidova naverdeni je
mau,zolej vrS,io znadajan ,utjecaj na obl,ikovanje kasnije ranos,rednj'ovje-
kovne (s,tarohrvatske) arhitekture na istod,noj jadrans,koj obali i u nje-
zinonrr zaleelu.
DobivSi slobodu da se Sirri i jada, kr5ianstvo je svoju organizaciju,
5to je sasvim pri,rodno i razumljivo, p,nilagodrilo politidko-administrativ-
nom ustrojstvu rirmske drLave, koja je @.gj_qll{|
prefe,ktur-e.dvanaest dijeceza i na stotinu i dvarraesiprovinCija. Zapaani
dio da-na5njeg jugoslavens,kog teritorija spadao je ,u pano,nsku d:ijecezu
(&oecesis Farnnoniaru,m), neS'to kasnije nazvanu Zapadni Ilirik, koja je
obuhvaia,la ,sedam provi,ncija, od toga detiri potpuno ili djelonnice na
teritoriju dana5nje SFRJ: Unutra5nji Nor,ik (Noricum Mediterraneum)
na preteZnorm d,ijelu Slovenije, Dalmacija na pros,tranoj oblasti od Istre
do Kolubare i Ibra te od mora do Posavine, Savska Parnonija (Pa,nno,nia
Savia) u sjeverozapadnom dijelu dana5nje SR Hrvatske, te Dmga Pano-
nija (Pannonia Secunda) koja je obuhvaiala sjevero,istodno podrudje istc
republike i Srijem. Ist'odnri dio dana&rje SFRJ naSao se u mezijskoj di
jecezi (dioecesis Moesiarum) iz koje s'u kasnije (pord konac 4. st.) udi-
njene dvije: dacka (dJocesis Dacia), naz.vanaIstodni Ilirik, i makedonska
(dioecesis Macedonia). Dijeceza Istodni Ilirik ob,uhva(ala je provinci-
je: Gotrnju Meziju (Moesia Superior) na preteZnom dijelu Srbije od Ko-
lubare i Ibra na istok, Porjednu Daciju (Dacia Ripensis) uz desnu obaiu
Dunava u sjeveroistodnoj Snbriji i sjeverozapadnoj Bugarskoj. J,uZ,nood
Porjedne billa je Unutra5nja Daoija (Dacia Medrite,rranea),a jugoistodn<t
od nje na K^osov,u.ina sjeverozapadnom dijelu dana5nje SR Makedonije
Dandanija, ,te Prevalitana (Praevalis) na podrudju Crne Gore i sjeverne
A,lbanije. PrreteZ,nidio danaSnje SR Makedonije nalazio se u makedo,n-
s'koj dijecezi, a Is,tre u d,ijecezi I'talije.
U svakoi provi,ncij'i bio je veii ili manji broj gradova, ved prema
stupnju urbanizacije odnosnog podmdja, a ,po pravilu u svakom. g{Ad,B
bila je org4qri7ilr44a-i kriianska opiina, kojoj se na delu nalazio bis'kup
(od gr.dkog episkopo,s - nadzorrri,k, upraviitelj) q (prez-
b,iteri, elakoni). Jedan saLrkofag oUkr,iven i plod,nrika, cermeterij al,ne
bazilike na Manastirinama u Solinu nosi natpis Eugraphus chorepisco-
pus, Sto bi znadilo oen chorai episkopos", od'nosmo,prevederno s gr6kog,
,biskup za sel'ou. Moglo bi se pretpostaviti da je ta fr-r,nkcija, inade
'pazr:lata na ,kr5ianskoim Istoku, u pnovincij,i Dalmaciji biia privremena,
zapra\,/odok organizacija Crkve jo5 nije bila dvr5ie sprovede,na,pa'je u
ru,ralni,m orblastima, pogo'tol'u ako je to zbog r.rdaljenosti il,i ne,ko,g dru-
gog razloga gradskom bis,kupu bri,lo o,teZano, j'urisdikciju vr5io chorepi-
3copus. I,nade, medu ibis,kupima u provinciji nar,oditi ugled uZivao je,omaj
koji je rezidirao u glavnom gradu i koji je zbog to'ga dobio naziv,inetro-

J-]-l
polit. Njemu srLru admi,nistrativn'im i disciptlinarnim pitanjima bili pot-
dii-jeni svi ostali biskupi dotidne provincije. Tako je Salona (So,hin kod
Splita) bi'la sjediSte rnetropo,iita za Dal:maoij,u, Scod:ra (Skadar) za Pve-
v4i,!_a!!1, Scrrp'i (Skop je) za Dardaniju, Serdica (Sofiija) za U,nutra5nj'u
Saciju, Ratiaria (Ardar,kod Vi'dina) za Pqljbdnu Daoiju, Viminacium (Ko-
stolac kod PoZarevca) za Gornju Meziju. U Sir"miju (Sremrska Mi:trovica),
glavnom gradu provincije Druge Panonrije, des,to je sre,dinom 4. st. bo-
ravio sam .cr!, pa je shodno t,ome i sirmijski briskup imao u to vrijeme
vedi ugled nego Sto bi ga imao kao rrr-etropolit samo ,jedne provincije,
Lr ovom sludaj'u D'ruge Pano,nije. Zbag toga sirmijski biskup Arnemije
na koncilu u Akvileji (381. g.) s rnnogo razlaga istide svoj posebn'i polo-
Zaj navodeii da je on biskup Sirmija, a Sirmij je, kale, >caput to'trius
Illyricio (glava ditavo,g Ifirika).

Nako,n Sto je bilo jedva tolerira,no, a desto puta i okrutLno tprogo-

njeno, kr5ianstvo je s,redin'om i u dr'ugoj potl,ovini detvrto'g s,toljeia, izu-
zev5i l<ratkotrajnu vladavirmr AposLtate (361-363), doiiv,lj'avalo svoju pu-
nu afirmacij'u nadv,ladav5i konadno kako tradici'onalne bogove ri,mrske
dr/ave, tako i razne misterijstke religije, koje su, do5avii s Istoka, osva-
jale teren i po zapadnim prov'incijama Carstva. No 'u isti mah detvrto
stoljeie predstavlja za Crikvu period velikih potresa wazvani}r unutra"S-
njim ideo-loikirn +azmiricarna-..Iako je vei rna prv.gtn. e-kume-ns,komsab,o-
ru u Nikeji (??5, g,f- kojem su p,r:isustvovaila i dva bisikupa iz I,li,rirka,
Dornnieur--ie-Sir,mija-.i-laa&"o_i2". S,kupija (Q!opje) - prihvaien tekst or-
kllianskog vjerova'nja, dogmatska pitanja unutar Cnkve tlme
tqfl-o".k--s1r,rgg
ipak jo5 nisu bild'.-itje5ena;-Dapade, tek tada .s,use rasplamsala teolo5ka
razmimoilaienja koja su vi5e pruta ima'la i poiilidku pozadinu. Pozornrica
tih vjers'ko-polirtidkih botlbi s,red,inom 4. st. bio je i Ilirik, {.r prvom redu
,njegovo produnavslko podrudje. To je d,o,brim ,dijelom uvjetovano i oko[-
no,Siu $to je tada radi o,brane driavnih granica od barbarskih pr.ovala
u Sirmiju veoma desto boravio sam car, koji je bio uvelike zainteresi-
ran za to da se navedeni sporovi rje5avaju u njegovoj prisr-rtrnos,ti i po
moguirnosti Sto vi5e pod njergovim iutjecajem.
Od sukdbA s orLo'doksnim crkveni,rn ude,njem kojima su kao pozor-
nica posluiili ovi na5i krajevi spomen'r.rti je-b,eretGl<o udenje sirmijskog
_biskupa Fot ina*-Obrazovan u teolo3kom ambij entu sabelijanskog moda-
lizma r-LMalbj A,ziji, I-'otin je-.negii'ao osoibno-st-Sjna-{Logos, Verburm) u
tryisl-vx-Unato'd osudama cr:kvdi-ih-Tdrurna-odrZao se dra bis'kup'skoj sto-
lici (344-351) zahvaljuj'uii podr5ci svojih sirmijs,kih vjernika. No, sabor
u Sirmiju adrLan 351. g., kojem prisustvuje i car, osuiluje i prallqlu.le
fjotina, a posebna saborska deklarac,ija, Izv. Pwa s,irmijska rforrnula, o
kojoj ie jo,S bi,ti rijedi, odbacuje njegovo udenje kao heretidtko. I\4edu-
tim, to je udenje i clalje imalo pni,staSa, S,to se moZe zaklj,uditi po p'isrn'u
Sto ga je otprilike pola stoljeia poslije papa I,nocencije uputio jed,nor-n
bis,kupu u Ilirik,u, moZda baS sirmijsko'm, skrei'udi m,u paZnju na sk'upinu

334
 fotm,ijevskih heretika koji su, kako se l<aZeu pisrmu, na5li skloni5te u
njegovoj bisku,piji. Isto tako je poznato da je sui_tlnu Fotinove kristorio-
Ske-dE-kirine 4xer"raeo Bonoz-,6ltlup-Narsu, t oji"JilL*t"r"ETianiof druga
heretidka mi5ljenja, izmedu ostalog i tvrdnju da ltlarija nije ostala dje-
vicom. Treba is,taii da Bonozovo krivovjerje nije ostalo u granicama nje-
gove bi,s,kupije, nego se Siri,lo preima Z:apadu demu je svakako pridoni-
jelo kretanje arijanskih gerinanskih p,lemena, odnostrtro,,kako kaZe L.
Duohesne, B,onqzova hereza >bi,la je, kao i arija'nizam, no5ena u prtljagu
Gota na njihov'u mar5u prema Zapadu,,. Storga je Bonoz sa svojim ude-
njem dorspio na dnevni red sabora u Kapui (391. g.), gdje je mecft.rtim
ord,Iu,denoda se istraga ,i meritorna odluka prepusti biskup'irrna Ilirika
pod predsjedanjem Anizija, biskupa Soluna, kojega je upravo ,u to vri-
jeme papa imenova,o svojim vikarom za 67tav is,todni d,io Ilirilaa, borlje
redeno za dijeceze Daciju i Makedoniju. Taj je fonu,m Bonoza, narawlo,
osudio, ali je 6itavo s,to,ljeie posl'ije toga, tj. ko,ncem petog i podetkom
Sestog sto{jeia, njegovih p,r,istaSabilo joi ne samro u I,liriku, Sto potvrdu-
je tekst J,ustinija'nove XI Novele, nego i u Galiji, o derrnu svjedodi ugled-
ni galshi prelat i pjesnik sv. Avit. Uza sve to, rna koliko da je nevolja
zadavala, Bonozova hereza u povijes,ti Crkve im,a ipak samo margirnailno
znadenje.
Ner.r,sporedivo najveiu orpas,nostza niikejs'ko pravovjerje preds'tavljao
je anijanizam , here.f,dpraz rana po aleksandrijskom sveieni,ku ,{riju (rurn
ro 336. g.), koji je, usputno redeno, natkon ,os,udena nikejskom saboru
bio prognan ba5 u Ilirrik. Zahva,ljujuii rnoZda i toj okolnos'ti u Iliriku
je bilo gonijivih priista5a Arijeva udenja, koje je, negirajuii boZanshu
narav Kristo\nu, sve,do pojave Martina Lutena pred,stavljalo rnajveiu opas-
nosLt i,zniklu u krilu same Crkve. Br,rduii da s,u se pojedini pnizor,i veli-
kog ob,raduna izmeclu orto'doks:ije i arijanizma o'digraval,i u naiim kra-
jeviLrna, po,imencg u danaSnjem Srijemu, potrebno je reii nesto vi5e o
samoj ddktrinri aleksandrijskog herezijarha kako bi se Sto jasreije o,svije,t-
li'la povijesna zbivarnja s tim u vezi.
Nasuprot dogmi o Troijstvu kakvu je for,m,ulirarlo nikejsko Vjero-
vanje, tj. dogmi da se Bog o'di,tuje u trirrna o'soibarna (Otac, Sin i Duh Sve-
ti) koje s,u vjedne i u svemu jednake, Arije je naudavao da je samo Otac
bog. Drrulgaosoba, nazvana Logos (Verbum) ili Srin, a utjelovljena u Is;usu
Kriistu, p'rvo je i najsavr5enije stvorenje koje je Otac s,tvorio, ,priije
vremena i prije vijekova". Buduii pak 'da vrijeme i vijekovi podinju tek
od stvaranja svijeta, znali da je ibilo i vrijeme kada Sin nije postojao (6n
pote troti oalk en). Prema tome, ako nije vjedan, onda nije ni bog, kao
5to nije ni Duh Sveti, koji je po rangu jo,S niZi od njega. Stoga je os-
nova teolo5kih razrn,irica izmeitu ortodo,ksije i arijanizma spor orko ni-
kejske definicije prema kojoj je Sin isto;bitan (homoousios, co,nsubstan-
iialis) s Ocem. Pobijajuii navedenu defirnicij,u, arijanci su se u pobli-
Zem odreclivanju subordinacije Sirra prema Ocu podijeLili u radikalne,
ano[M l_s_leali_stanordite de

-ko,ji,su tvrdili da je Sin sli(an Oou (homo,ios to Patri). Iz ove dnuge

grlrpe s vremenom su se izdvojile pristaSe jo,S umjereraiie s,truje, pred-

JJ3
 vocteni Bazilijem iz Anoi,re, koji su homejsku defin'icij,u da je Sin s,li-
6in (ho'naoios) Ocu dopu'niili tirrne S,to su pridodatri >slidan s obziro'm na
bit" (hom'oiorusrios). Ti,rne sru se toli'ko pribliiili nikejskom pravoVjerj'u
da ih Atamazije iz Aleksandnije i H,ilarije iz Psitiersa, ista,knuti korifeji
or:todoksije, gotor/o i nisu smatrali anij'anci'ma. PnibliZavanje grurpe Ba-
zthtja iz Ancir.e ontodoksn'irn pozicij'ama osjeca se na svoj ,nadin i u samoj
terminologiji. Za razllkqt od orbodoksa, koji se ,nazivaju homousijci, tj'
prista5e udenja da je Si,n istorbitan (homoousi,us) s 'Ocem, stmja Bazilija
iz Ancire nazvan;a je homoju,sijci, Sto znadi oni koji smatraju da je
Sin biti slridan< (hornoiousios) Ocu.
"po
P,roizil5ao iz antioh:ijske teorlo5lke Skole, a u izvjesnoj mjeri i iz Ori-
genova udenja o subordluraoiji, ari'janizam 'je u racionalistidkorn prilaie-
nju problernm Trinirteta oti'Sao do,kraja i trdario u sam temeij ortodoksne
kr5iarlske doktrine. O,sporavaj,uii dogrnu o boianrstrr,u Kristovu i negi-
raj.udi rt'ime rnisterij tr,tielov,ljenja i otku,pljernja, arijanizam je - bez ob-
zira da tri su i u kojoj ,mjeri bi,li toga svijesni svi njegovi pobo'rnici - pru-
Zi,o teorrelsku osnovu i za konfrontacije na planu praktidne politike. Ne-
giranje I(rirstova boZarns,tva, odnosno nagla6avanje su,bondinacije Sina
Ocu, odito je i5lo u prilog prakti'dnorm p
.iznad Crkve. Arko, nai,me, Krist nije 'bogi-onda ni Cnkva 'kao "mistidno
tijolo Kristovou nije bod,ainska lnstitucija, nego lj,udska tvorevrirna prod-
loina svjetovnoj vlas'ti. U korntekstu talwih strvaiainja postaje jas'no zaS-
to su neki arijanoi optuZili Atanazija, bislruipa Alelcsand,rije i autora
nirkejskog s'irnbrdlavjere, da na na'6un cr':kvene samostalnosti Zelri umanji-
ti ugled carsv. Takav nradin borbe, kojemu je svlha da na,protivnirka na-
vu'de 'su,m,njidavu carevu policiju, ni u kojem se sludaj'u ne ,naoZen'azuati
das,nim, ali nam borlje od bitlo kojeg d:tugog posrtojeieg dokurmem,ta go-
vor"i o pozad,inri tih desto veorna suptiJnih teoiloSktitr rasprava. U o,n'im
prijelomnim vremenima, kada su se ruSile dnr5tvene i p'olitidke konstruk-
cije ,arntidkorgsvijetra, teo,lo5ke finese nisu uvijek bile same sebii svrhonn,
nego su u pojed,inim sl'trrdajevirna bile kori5rtene kao podr5ka jednom
od centara moii - carsvorrr autokratizmnr il'i Cr"kvi. Sudionici u triim
tedl,orSkirnprepinkama i svadama nisu,morali uvijek dokraja biti svjesni
praktidnirh posljed,ica u navede,norn srnis'lm, ali ne rnoZe se i ne s,mije
snratrati sJ,r.rrdajn'irnda su g,lavni pdbonnici a,rrijanlstva birli biskupi bliZi
carsrkormdvo,nu, dakle oni koj,i su interes Bt'kwe vi'd'el' U.:u-s.BEj pqyez&rrc-
s'ti s dvorrom i sa svjeaovntom vlasti. Napnotiv, zast'upaj,uii ddktrimu o
Kristo,vru ,boZanstvn, nikejsko pravovjerje posrttlipno je izgnailivalo kon-
cepoij'u prema kojoj je Cnkva kao Krristova tvorevirna iznad srvake ze-
maljske vlasti. TeoretLsko obraz,l,oZe,njete koncepcije konadn'o je u rpnrim
desetljeii,ma petog stoljeia dao sv. Augusrtin u djelu De civitate ngj @
driavi Boliof).

Kao Sto je vei redeno, jedna od gl'avnih pozorrn'ica obraiduna orto-

do[nsije s anijanstvorrn bi'li su naSi krajevi, u prvom redu Sirrnij, gla,vni
grad provincije Dnrrge Pano,nije. B'ilo ie takoder vei rijedi i o razlozim'a

336
zbog koiih su se sredinom 4. st. spo'rrnateo,loika pitanja, kroz koja su
se djelo,mice re,fiierktirali politidko-vjerSki p,roblerrr:i kasnoantidkog sv,i-
jeta, ,do,b,r,imdijelo,m rje5avala upravo na teri'torij'u dana5njeg Srijerna.
Prvi razl'o,g- spomenut iemo joS jednom - treba vidjeti u okolno'sti
Sto je u to vrijeme, rad:i obrane Carstva od upada barbars,kih plerrena
na srednjerl ,i donjem D,u,navu,i sam car desto boravio u'provinciji Dm-
goj Panoniji. Buduii pak da su teolo5ke razmirice desto utjecale i na
z.auzimermjesfar:ova u ,politidkim zbivanj,i6s i da je zbog toga za nj:ih bi'o
zainteresirran sam carsrki dvor, raz,umljivo je da su se crkven:ri sabo.ri,
na kojima se,raspravljalo o odnos,ni,mteo,loSkirnpitanjirma, u pravilu od'r-
Zavali u carevoj prisutnosti, a to ie reii i u Sirm,ijtr. Drugi je pak razlog
taj 5to je medu klerom ur provi,nc,ijama Lrz srednji i donji Dunav arija-
ntzam bija5e na5ao ,mrnogogorljivih prista5a. MoZe se pomi5ljati da je
za to imao zasluga i sam Arije, koji, provedav5i kao izgnanik u lliriku
neko,liko gcl'dina,sigurno nije pro'pustio pr.ilik;u da za svoie i'deje'zagrije
odreilen broj onih koji su s njim dolazili 'u dod:ir. Iz brojnih pisarnih iz.
vora,doznajemo da su najaktivniji, a s obzirom na Konstancijevu naklo-
rost i ntigl_ge"ajnfi'L_pobornici arijanstva bi'Li upravo,biskr.rpi i-z-Pan-sqij,e-
i Mezije, Va!en!. !z X',lq1sg(Osriek) i Urzacij iz Singidunurma (Beograd),
Uz njih svakal<o treba ,spo,menurtii Gernm'inija,biskupa u Sirmiju, koji
se, meiluti,m, kad je poslije Konstatroijeve sm,rt'i (361. g) arijanizam os-
ta'o bez moine cars,ke zaStirte,dista,ncirao od svojih suboraca i pribliZio
nikejcirna, dija je pobjedatbi,la na pomolu.
Da uloga Valenta i Urzacija u navede,ni'mteolo5ko-po'litidkirn borba-
nra nije imala ograniderno lokalnu, pano,nsko.rnezijsku dimenziju, vi,di
se prije svega po dinjenici da su na saboru ,u Tiru (335. g) obojica, iako
tada veoma mla,di, igrali istaknutu ul,ogu kao prolivnici aleksandri jad<o€.*-
bisikupa Atanazin,. za kojega je vei redeno da je bio korifej nikej,skog
pravovjerja i da se njegovoj teolo5,koj u,puienosti pripisuje autorstvo tsk-
sta V jerovanja ("Crectroi'n uuum Deumo) prihvaiena kao Si,m,bol Vjere
na nikejskom koncilu. Da'pade,na istom sabo,ruu Tiru Vale,nt i Urzacije
birami su za dlanove kom,isije koja je i'mala zadatak da ode u Egipaf
1 tamo provede islragr,r nad Atarnazijem. JoS jade njihova r-llogaliao voita
arijanske hereze dolazi do izralaja na saboru u Sardici (Sofija), odrta-
nom 343. g. Tu je doSlo do secesije arijanstvu sklonih biskupa, koji
uapustiv5,iSardiku otido5e u Philippopolis (Flovdiv) i tamo sastavi5epcr
seb,nudeklaraciiu. Ortodotksni pak biskupi uputi5e iz Sardi,ke,pismo,papi
Jr-rliju i u izvje5taj,u izridito navedo5e da su heretike predvodila dva b,is-
ku'pa iz Llirika, Valent i Urzacije. Inade, saboru u Sardici p,r'isustvovalo
je vi5e bisrkupa iz Ilirika: Marko iz Siscije (Sisak), Euterije iz Sirmija,
Zosim iz Horreum Margi (kod cuprije na Moravi), Vital iz Aq,uae (Po-
rjec*,naDacija), Macedonij iz Ulpija,ne (kod Pri5tine) te prezbiter Mak-
sim kao zastupnik Amancija, bisikupa V'iminacija (Kostolac kod PoZa-
r'evca). Srri navedeni osta5e u Sardici, doh je s arijanskim d'isidenlirma,
,:ajedno s Valentom i Urzacijem, u Philippopolis otiSao joS i Cirijak, bis-
ku,p Naisa (Ni5). Zanimljivo je da iz veo,maprostrane provincije Dal,ma-
r:ije nitko nije prisustvovao ekumr:nskom saboru u Nikeji, a da nam

337
poimence,nije poznat nijedan tamo5nji briskup koji bi s,udjelovao na sa-
bsru u Sar:dici, iako .Atanazije u jednom svojem pisrnu kaLe da s,u i bis-
kupi iz Dalmac,iije b'ili u Sar'dici. U svakom.sludaju, ,rnoglo bi biti veoma
si'mptomatidno da arijanshi disidenti svoj,rl deklar"aoijiu iz Phi,lippopolisa
upuiuju, izmedu ostalih,,i
"Maximo Salonarum episoopo Dalmatiae<, tj.
salonitan'skom biskupu Maksimn. Nije neosnwano na temelj,u torga zak-
lj,uditi da su ar'ijanski disidenti smatrali Maksirna svoji,m isto,mi5ljeni-
kom. Da li su pak oni za to irmatl,ivi5e ili manje razlaga, o tome se, na-
ravno, niSrta sigurno ne moZe tv,rditi.
U nastojanjtr da mjesto nikejskog nametrnu ditavom kr5ianstv,u svoj
Sirnbol Vjere arijanci su izradili vi5e varijanti tog simbola. Od tih vari
janti detiri su donesene na saborima tr Sirrniju, zhog 6ega se i nazivaju
f ormulae Sirrnienses, odnosno formulae Sirmilae.
Boraveii 3Jl. g. u Qigltlq car Konstancije dade sazvabi cnkveni sa-
bor u tom grad,f:-NdJpiije se raspravljalo o mjesnorn biskupu Fotintr, o
kojom je vei bilo rije'di. Po5to je i ovog puta njegovo udenje bilo os,u-
deno kao heretidko, on je carevom odredbiom otjeran u progonstvo s ti-
me da je na njegovo mjesto izabrarn Germirnije iz Cizirka na Mramornorn
rnoru. Nakon Sto je Fotinov strudaj s,kinut s dnevnog reda, na sabonu
je dorqg_qq4. Sirmborl Vjere, tzv. Prima formtlla Sirm'iensis. U nje,mu ,su,
beit*o"rii.iZenju koniprornisJ, izUsegnuti kontroverzni termini, ,i to ,kako
nikejski >consurbstantial,isn,tako i arija,nski (homejski) >sim,ilisn. No iz
for,rnul'acije u dalj,njem teks,tu, todnije itr a'nathemi 17, proma koj,oj se
ne srnije usporetlivati'ni izjednadavati s Ocem(, jasrno izbija arijan-
"Sin
ski stav. se P,rva si fonmula
ih pob anstva, i to p [a samom cartslkorm dvoru,
5to za posiljediou,da je .A,tanazijeosuden i pro-
gnan iz svoje biskupije. Uzalu,dan je bio narednih godina napor pobor-
nika ortodoksije, u pruom red'u pape, da privole cara na proirnje,nu stava.
Dapade, na cnkvenim saborim'a u.Arlesu, (353. g) i u Milanu (3-l-!, g) pod
carevi,m prnitiskom gotovo svi sudionici navedenih Sabora ponrjiiil osu,di
Se.Alanezija, a p1p1_Libeijg bi prognan iz Riima u daleku TThR[,u. Ko-
lika je u svemu tome bi,la uioga biskupa iz Panoilije i Meaiie, vi,d,i se iz
jednog Atanazijwa spisa u kojem se kaZe da su >tvorc'i tog zlod,jela" bi,li
Valent iz Mu,rse i Urzacij ie Singidunum4.
'Po5to
je na taj nadirn car otvoreno zauzeo,stav grrotiv ,ortodoksije,
arijancima se ,ukaza,la p'rillika da is'hode dono5enje Sirn:bola Vjere koji
ie biti radikalniji od onog iz 351. g. U tom ei$u bi ponovo sazv€un357. g.
satbor ,u Sirmiju i torn pril,ikom >>ufl]risutrr,os,ti presvete braie Valenta,
Urzacija, Germirnija i ostalih" 'donesena je ,Seournda forrmula Sirm,ien-
sis, koja pred,stavtrja pobjedu rradikarlne arijanslke strmje. Po5to je nagla-
Seno da je Otac u svemu veii od Sirna, izrirdito su odbijen:i i nitkejshi ter-
min (hornejski) rsirnilis<, s ob-
"c,onsnr,brs,tantialis",i umjereno arijanski
razloZenjem da ni jednog ni diruigry nema u Svetom pisrnu. Posebno te-
Zak radarac za nitkeis:ke pravovjermdfire billa je 'dinjenioa da je, nalaze(i
se kao,izgnanik u Sirmiju, taj radilhalno arijanski (anomejski) Simbo,l
Vjere rpolpirsao i stogodi5nji Hozije, bislcup I(ordobe'u Hispanij,i i jedan
od veoma uglednih i do tada do,sljednih br'arnitelja ,ortodoksrnog vjero-

338
vanrja. Ollolrnost da"se to dogodilo vjerojatno nakon pritiska nad fizidki
i imte,lsktualno onem,oiaflim starcern nije nninogo um.anjirla silinu rudarca
Sto ga je navedena Hozijeva ikapitulacija zadala nikej,ski,m ,pozicijama
u tada5'njem kr5ianSkom svtijetu.
Kristorlo5ka dionica u Drurgoj sir,rnijstkoj 'formuli birla je u tolikoj
mjeri pnoieta anom,ejskim shvaianjem, Sto znadi negiranjem Kris,tova
boZarnsrtva,cla tju je crkveni otac Hilarije ,iz Poi,tiersa wazvao,blasfemij,orm.
Stoga je naitSla na realkcijru ne sarno na Zapadu, gdje su biskurpi, ne ba5
odvi5e rapuien'i u teolo,Ske finese i rnijanse, bez abzita na spomenute sa-
bore ,u Arrlersu i u Milanu veiinom ipak ibi:li uz nirkejsku ort'odoks,iju,
nego i kod'umjerenih arija'naca na Istokru. Naj.umjereniji pak od orrih, tj.
homojusijci, sastadoSe se u pnoljeie 358. g. u Anciri i tom prilikom
svoj,u k'ristolorikru doktrinru defi.niraSe u rsrnis,lu da je ,obzirom na
"Sirn s
bit i ,u sverrru slrirdarnocu<, Sto znaii 'da su dotadaSnjoj svojoj defirriciji
priido'dali jo5 u svernu (kata pa,nta)", dirme su se, ,kako d,op,u5ta sam
"i
Atanazije, gotovo,sasvi'rn pritbliZili or:todoksiji. Nakon ,toga posiade svojtr
delegacij,u k caru Konstanciju, pa je vocta delegaci;je, Bazilije iz Anci,re,
uspio uvjeriti,cara u polirtidku neo'por0unios,tpodr5,ke koj,u je na temelju
Dnrige sirrm'ijiSke formu;le pnuiio i rpruZao anomejcima. S,torgaje Kon-
stancije, ,uvirjek u nastojanj,u ,da postigne 5to djelotvor,nije vjersho je-
dinstvo u drZavi, odnah, tj. iste 358. g., sazvao jo5 jedan saibor tr Si,r-
miju. Osim pauronsko-rnezijskih tbila s'r,rprisutrna deti,t'i biskupa iz Afrike
te Bazi[ije s ,nekolitko svoj,i'h istomi,Sljenirka. Tom prilijkom ,donesena je
Tertda fiortm'uilaSir,rnie'nsis, koja ru.stvarri predstavlja samo pou-eSto redi-
girranu oru; prrvu iz 351.9., jelBazlliju, abog otrpora rpanons,koJmezijskih
biskupa i rnjihova rutjecaja na carskorm dvoru, nirje ,p,o5lo za ,rukom da
Llme'tne tenmin homoiou,s,ios (slidan s obzirom na bit).
Jedur,uod si,rmijski,h form,ula, po'svemu se dirni bai ovu tredu, port-
pisao je i papa Lirberije, tkojerrur je prethod,no car,bio dopustio da iz Trra-
kije, gdje je bio zatoden, docle ,u Si,rmij ,da bi se onda, nalkon 5to potpi-
Se ,odnosni Si.mhol Vjere, vratio ,u liirm. Taj Liberijev lpad postat ie
poncxvo aklualan pos,lije punih ,pstnaest stoljeia, jer ie predstavlijati
ne baS 'rnal:u i naivnu sme,trnju pri dono5enju dorgme o papinoj nepogre,si-
vosti. Stoga je s katol.idke strane bi,lo polau5aja da ,se za navedeni Libe-
rijw posturpak nadu olak5avaj,uie ,okolnosti, ipa se u tiim nastojanjirna
traZio osron ne sarno u dskazivanju da Treia sirnrnijska form.ula nije
izririito heretidka nego ru prvom redu ,u pisrnu Sto ga je Lirbe,rije qpr"rtio
Bazirlij'u ia Ancj,re. Buduii, naime, da u tom pisnau,papa baca anatemrn
,na one >lkoji rne vjeruj,u da je Sin 's obzirom rna bit i u svem,u slidarn
Ocu<, izVladi se zakljuiak da je Liberije dodu5e rpre5utio nikejs;ko >con-
substantialis., ali da knaj'nje kornrp,romisnom homojusijskom fonmu,la-
cijom (s ,obair.om na bit i u svernu slidan") ,nije m stvar:i negirao boian-
stvo triristsvo. To je tod,no kad je rijed ,o spomenutom pismu, ali je ne-
volja u tome Sto u Treioj si,rmijskoj form,uli, dakle onoj rkojtr je ,po,t-
pisao Liberije, nenra ,kompromisore for,mule >s obzirom na birt i ru ,sv€-
miu sftldan<, nego samo 'slidan*, kalko su zahtijevali ,i u tome uspjeli ho-
mejci. K svem'u !ome, ne ,m,oie se od:b,aciti ni opravdana pre,tpostavka

339
da je Liberije, u namjeri da od cara i,sposrlnrrje 'oslobodonje od izgrran-
sWa u T,rakiji, ,ttz os,udu A,tanazij,a ,osudio i nitkejsko >cons,ubsrtanr,tialis<.
Da nije tako, teSko bi b'irlo shvatiti 'teZi'nu ilcr'itike ,koj,u su ,na radun Li-
berija uputirli dosljedni branitelji nikejskog pravovjerja, u prvom redu
sam Atanazije.
Nakon dono5ernja Treie si,rmijske fonrnuie Bazilije ,iz Arnci,re, rkori-
stei,i se carevom na'kloinq5d,u,zaveo je rna ,Istoku, razumije ,se preko rdr-
Zavndh organa, te.ror rprsma radikalnirn arijarncimra (anomejcima), pa je
u tolnu nekoiiko ,mjeseci sedam'desetak bi'slkupa anomejaca p,rorgnano iz
svo'jih ibisikup'ija. T,o je dobro ,do5lo arijanskim ,biskupirma oko dvora,
uglavnorm hom,ejcinna; da oorne Bazilija, pa .se ,carev ,b,lagornalkrlonistav
prema homoj'usi,jcima,u izvjesnoj irnjer.i ,ohladio. Da bi rkonadno prekinuo
vjerske rra,anirice 'u drZav'i, Xg*3!- t
sab.qlrsjo je na nagovor svojih arijanskih savjetn-ikdlT-BFvom redu
Valenrta, 'izmijenrio 'u odluk'u da se s'aaovu dva velika crikvena sa,borra,
jed_anza Zap.ad u
_Riminiju a_drnrgi.f^ -Tstgk u Seleukiji. U tom cilju,
a da na sam,im sabo-fliffE-ne bi do5lo do d'ugiE i zaNe*Ih- diskusija,
naredio je bislkupirna, :oko dvora da rurnraprtijedpripreme pred,loZak Sirn-
b,ola Vj,ere ,koji ie onda udesm,ircirnavedeni'h sabora nepoitrebrn'o,g ,odr.r,go.
vladenja i puqrotstavljanja prihvatiti i ,potpirsati. Taj predloiak izraden
je 22. rmaj'aps9. e., i to je u stvari Cqlvrta sirmijstka formula. I ovog puta
izbjegrr-uta jE nijed ousia (rbit, s,u5tiriD;pa-nema -lri'nikejskog homo-
ousios ni krajnje ,korqpromisrnrog h<rmoiouSios, ,ali je zato homejsrka
defiin'icija je..g[ida,n Ocu.. 'proSj,rena'dodatkorm rkata pan:ta (,u svemu).
"S_ia
Tirrne se odito htjelo naveden'u for,rnurlu Srto ViSe priibliiiti hormojrusijci-
rrna ,nra Irst6ku, a autori su se nadali da bi s izvjesnom d,ozorn dobre
volje pri irnterpretaciji takve definioije odnrosni predtloZak mogao biti
prihvaien i na Zapadu. Metlutirn, prijg nego ,Stp je do5lo do glasanja,
Valenitu iz Murse poil,o je za ruikom da na samom saboru u Rimfurij,u,
zgrabiv5i tekst predlo5ka iz ruku jednog zapadnog biskupa, perom ltrlre-
crta,dodatalk lcata ,painta (tr svemu), ta,ko da je os'tala dista ho,rnejska de-
finicija oSin ie -slidan Ocu(. Talkav tg\s,t prihvatila su -ob4.s.a^"b_og, naj-
prije ovaj u Riniihlju ai zalim, doznav3i za nj, i onaj rna.Islo:kg. einje-
nica da su na taj natin dba sabora prihvatila homejski Sin:hol._Vjge
predstaVljala je vel,iku i, dirnilo se, odlu6ujru6u pobj,ed,u arijanstva ,nad
nikejski'm p,ravorvjerje,rn, pa je uplravo pod utiskom tog 4,qga$etA:EjClii
jau,ku it!.a,vp \flipns}r,qg svi-
{gggi- *.lp'isao ;prije citiran:u redonicu o
Jera.
VaZno bi svakako birlo znati jes,u li navedene'teoloSke diskusije i sva-
de bi'le eigrani'dene na uski kru,g cnkvene hijerarihije ili su imale odjeka
i.,u Sirim ,sldevi.ma vjennika, posebno onih u gradovima. Barrern kad je
rijed o pod,u,navslkirrnoblasti'ma, dini se da potonja altennativa istinitije
oslijkava realnost. U tom pogledu vrijed.i pnisjetiti se rincirdenta 'Sto ga je
sv. Martiin rd,oZiviou svojem rodnom grad,u Savarij'i (darnaSnji Szomlbat-
hely u MadZarskoj). Taj profesionalni vojnik ,sa sluZbom u Galiji, koji
ie kao udenik glasovitog cikvenog borca i misli'oca Hilarija iz Poitiersa
p,ostati bisk'up u Tou:rs,u, a poslije jedan od najp,opularnijih svetaca u

340
vino,rod,nim orb,lastirmaDonje Rajne, do$ao je jednom, dok je jo's bio voj-
nik, u savarij'u da je zabtlielio njegov 'b,iograf, ,poknstio svoj-e
1b!, kako
r,oditelje koji su joS bili pogani. No, bit ie da je tom rprili,kom po,ku5io
propagirati nikejsko p,ravovjerje, jer je kod arnijanskog ,s,tanovnfutva, na
delu s mjesnim biskupom, naiSao na tolirko neprijatefski prijem da je
jedva umakao rli,n6ovanj,u.
Dok ,se u istinitost navedenog i'ncidenta ,moie s razlogom sumrnjati,
postoji jedan dmgi dokr.rment koji na veoma jasan nadin-govori o zuri-
manju Sirokih slojeva ptrdanstva u Si,rmij,u za rteolo,bke,raspiave, odriosno
za politidko-vjerska pitanja koja su sa tim raspravarma svakaio bila u
vezi. Radi se o spisu grod naslovorn Altercatio Heracliani laici eum Ger-
nzinio episcopo Sirmiensi ( - Prepiskct svietovnialan Horakliictna ,.s
Germiniiem podr.obno zabitjezen rok
ltskwggt- &eiiikimlrje
@u Trojstva koju je pied mnogduroifiim di.rdri.
torijep v9{io jedan ob;idni vjernik, imenom Heiaklijin, s rp,oz_
natim i vei s,pormenutim a'rij'anskinn biskup,o,m Ger,minijem, nasJje-dni
kom he'retiirka Fotina na stolici u sir,rnijru. s teoloskog aspekta ocijenje-
no je da diskus'ij,a nije biila na narod,itoj teoretskoj razini. Tako je, na
pri,mje,r, Genrni'nije, ne pokazujiuci sposobnost ulaienja u teoloske fiure-
se, l<rut0 insistirao na Kr:istovirm rijedim:a iz Evandelja po Ivanu (XIV,
28) >Pater maior me est< ("Otac je stariji od rnene<). Mnogo je, meclu-
tirm, s aspekta rkoji nas u orvorn 0renutku in eres,ira, vainiji podatak da je
qr?tj$ :lf,stve.no pratila diskusijru i Zudno,traZila,da se Heraklijan pre-
da Enilniij Vlasti i egzerrlp:larno kazni. No Genminije je pokazao hvale-
vrijednll totreranitnost pa nije popusrtio pritisku mase nego je idejnog
protivnika ;blagoslovio i pustio,da slobordno ode.
Javna diskusija izmedu Heralklijana i Genminija od,rZarnaje{9,6_, g,,.
Sto zna6i pet gordirna nakon s,mrti car? Konstancija, o-dnosno vrremena
kada je arijanizam izgubio svog velrikqg zastitni,ka. Zahvalj,ujuii t,ome
p'ri5rtaBenikejske ortodoksije zarpodinju bodbu da bi se poni5tr,li.zakUUd,ci
"
sabora u Ri,miniju, zakrljudoi koji su, kako smo vidjeli, znaiili pobjedu
arijbn'iarna, i to u njegovoj homejstkoj va,r:ijanti. Znadajnu ertapruu toj
borb'i predsfl$ja sa,!9,r-u-R!ryru,'od,rZan pod pred,sjedanjem pape Da-
-.
ryaza SA. + nO. e., Vada su ekskom,'cjrani arijanski biskurpi- ^i Z^e;
du, meelu nji,ma i oni u Panoniji i Meziji. No,oni i dalje zad,rZavaju svoje
biskupije, jer car- vaflentinijan (364-3?8), iako ortoddks, ne smatrase
up,utnim mijeSati se u critrsverietrroslove pa, s,trodno tome,,protiv anatemi-
ziranih bis'kupa nije pod,uzimao sankcije. No, svejedno, nakon srpomenu-
tog sab,ora u Rimu arijanizam i 'r.rIlririku,podinje slabiti, simptormatiina
je u torm srnislu doktri'narna evoh.rcija si,rmijs,kog rbisku,pa Ger,rnirnija. on
se, naime, distancira od intranziigentrnog rhomejstva, ,kontaktirra s ho-
mojusijcriima i priznaje da je sin >per ornrria sirrnilis patri. ()u svenr:u
slidan oou"), dime izazva o5tru o:eatkciju svojih dotadasnjih isto,misrlje-
nika. Mada se time pri,bliZio ortod,oksnom ,udd,u, Gerrninije nije nikad
iznidito os'udio homejs,ki simborl Vjere donesen u Rirminij.u, ,ne,goje za-

341
drZao oportunistidki stav kakav se rno,gao nazrijeti i 'prilikorn javne
diskusije s Heraklijanom, o demu je bitro rijed.i.

***

prijestolje doSli uvjereni ortodoksi, Slacijan

ie (SzS-lsS) za-Istok, za arijanstv*dffiT6'r
i-Eza agonije.
rimske drz6ieloEffij ezlvrsn frliFru PQdclinadni sludaj
agonijE-Pfficlifiradni wi, kao
studajwi,
sto je onaj carice Jusrtine,koja jo6 Stiti arijance u sjevernoj Italiji i u
Ilini,ku, ni,malo ne u'manj,uje todnost takve twdnje. Sve ugrolerlija od
vanj skog nepirjatelja i razjedena unutrasnjim drustvenim previranj ima,
driivna vlaJt, ol,idena u caru, napustala je dojuderasnje amrbicije da Cr-
kvu potpuno podredi sebi. Dapaie, evol.utivnim saarijevajern politirdkog
pragmatlzma,ive vise se kristalizirala idej'a da potptrno sam,ostalna Ct'k-
.rra,adnte onak\ra za kakvu su se borili pobornici nirkejske ortodoksije, u
prvo,m redu aleksand,rijski i rimski biskup, moZe,biti,nezamjenljivo d,ra-
gocjen saveanik. Stoga pri likvidiranj,u hereti'6kih pdkreta, u ovorm Slu-
Eaju arija,nizma, o,rtodoksno krSianstvo ima sada ne samo od'{iie5q}e -
ruLene,goi izrawr@'-
.----*.-*.5-

Zbog geografske blizine, a i zbag prirpad,nostiistoj ad'ministrativno'

^politietoi jedi,nici, tj. pre'felcturi I'talije, episkqpat Zapadnog Ili,rika kon-
taktira s oni,m u sjevernoj Italiji, pa nije'nista neobi'dnoda p,ri udwsdi-
vanj,u nikejskih pozicija u Panoniji vidljivru tllogu i:gra duveni crkvemi
ije (340-397),
otac,^r_n-il,anski-hiskup_Amb,ro'zije jedan 'od
inade jedan
(340-397), inaie od gradl'telJa
gradi'telja
9flnog,una
i. njqzina_a.gloriie-tS_F
rarnssta,hosti.errkve. vlull
i+ftJ\Y" r!..11
ra*i-lidttort cara. Znatuii za vainosi Si'nni,ijalkao ,najvaZnlijegpolitid-
kog i strateskog srodista na ditavu panons,komprostorLr, Amb'rozij'u je
poiebno bilo stalo da poslii e*G=erminiie\Le--S11ll i rytbislsu{rsku--stoliceFl*--
Sirmi.|'u bude i'zabran .{+emije$3odidat osvieiilodenggur:r.kejskog qvig.re-
nja.-'Bmlu6i*da-to"rie 6ilo ba5 liTo sproveSti -:ltmeqg gllatot.! abos
toga 5to se ta{? "u Stryniju nalazila carica Jqsti4a, zqititnica a'r'ijanl?9a,
-,Ambrtozije j'b osoburod'oSa,o
to'jifr u S'irmij,u jo5 uvijef nije biilo nn'atro 'r.r
Sirmij, gdje je,rnetluti,m.doiivio veoma neugodan incident. Porsto je usao
u mjesnu bazi'liku i sjeo na bisk'upstkuka,tedru,tprefl& njemu se zaleti
jedna arijanka, izvori kaiu rrposveiena djevica<, s namjerqtt..du ga na'
,ratobor-
iruone i zLaoi s,katedre. Amtb,r,ozijese ,nelkakoodrLa zapmjetiv3i
noj djevojci boijim
-arijanka sudom. I zbilo se, navodi Amibrozijev biograf Pau,lirn,
da" je ta sutradan iznenada 'urmrrla.Svi su, narav'no, vidjeli u
tome prst b;Zji, i nakon vise od tni'desetgodina s'to su sinmijskom bis-
kupijom upravljali heretidiki bisku'pi, bio je izahran Anemije, ikoji ie
dielatno:Sdupotpuno opnavdati n'ade Sto ih je'u njega ,polagao
"no;om
Amibrozije.
Posljednji tldarac arijanstvrU kao vjers,koj doktrtirni koj,u je toleri-
,rala rirnska drZavna vlast zada'n je€81) g., kada su o'drZa-na,.due.y;ellka
crikvena sabora, za isto:cni dio carstvE-u carigradu a,z7 z&pad6ri ,r1Akvii5:;
ji. Na ovom posljuattjfi,";a kojem,u un t1id;"lo't ali uro,i,ni bi;kiipi-i;
Zatpadnag I'li,rfua, bili su o_9u$9_-$-posrljednji eksiponenti a'rija,nstva u 'cvvim

342
 krajevima, Se*kundijan, nasljednlk Urzacija u Singidunumu, i Paladij, ,bi-
skqp Racijarije u P-orjedn-oj Daciji. O dirZanj,u Pa'ladija na tom sdbo.ru,
o ,njegovoj diskusijri i replikama, sa;d,uvallose qvjedocanstvo u splsu Dls-
sertatio ce\trq. AAtbtosiuru (Rasprava protiv Ambroziia). Autor tog spi-
sa, jednog od rijetkih Sqiuvaqih_djglp- _a;ijqgrske .knjiZevaosti, jest Mak-
simin, biskup burna Livota kojri je iz P,odunav,lja svrsio u Afriku i ondje
,napisao polemidki sp'is protiv sv. Augustina, da bi na ko,ncu, po5to su
Vandali zauzeli Siciliju, s,uge,rirao ,kralju Gense,rrihu mjere koje ie po-
d,uzeti pr.otiv tamo5njeg klera.
Upadljivo je da akvilejskom saboru ne prisustvuje naj,r.lglednija crk,
vena lidnost provincije Dalrmacije, tj. biskup glavnog grada Salone. Nle-
ga kao Sto s,rno vidjeli, nije b,i,lo ni ,u Nikeji, a ,ni na neko,m od drugih
cr:kvenih sabora. Koji su tarne raz\ozi, testko je reii, ali treba obratiti
painju na din'jenicu da je u .malodas navedenoj Raspravi protiv Ambro-
. *z.rlc usputno spomenuit i Leontius salonitanus, Sto znadi Leoncije briskmp
Salone, glavnog grada piovincije Dalmacije. Z,a njega se taZe",da ga jb
sinod milanSke Crkve, odrZarn godinu ili dvije pnije akvilejskog, izopiio,
ali da ga je papa Damaz prrirmiou zajedniStvo. Ne,moZe se sa sigu;t'no,Sdu
reii je li u lvfilanu Leonclje bio izopien zbog doktrinarnih skretanja,
iako bi okorloaost da ga poslije toga papa prima u zajed,ni5tvo mo,grla
gov,oriti u prilog takvoj pretpostavci. Kad je prililkorn arheolosrki,h istra-
zivanja na Manastirima u folinru pronadon u,lomak natpisa sa spqrne-
no,m apostola Petra, a u neposrrednoj bliaini i ,rnala olorma kutija,-Bulii
je iznio miSljenje da nisu u kutiji morale,biti moii u pravom smislu nego
neki predmet koji je d,oticajem s grobom apostotrskog prvaka, rprenra po.
b,ozrnormvjerovanj'u, dob,io svoj,s'tvo moiijru. Takve rnoii ('brandea) 'mora
da je u nekoj posebnoj prilici.papa dao neko,m salonitans,kom biskupu,
pa je Bulii pomislio da bi se rn;ogto naditi o parpi Damazu, ,koji je pri-
likom prirnanjg Leoncija u zajedni5tvo'dao salonitanskom biskupu drigo-
cjen zal.og vj'ere.

Prilike za kr5ianstvo i za njegovu or.ganizacij,r.ru Iliriku postaj,u veo-

ma te5ke u burni,m we,meninna seobe naroda. Vei pod konac 4. st., qa-
k<rn gotskog grusto5enja, sv. Serrorlrn-,Crnim boj4ima slika prilike u svoim
nodrnormkrajtr >na granici Panonije i Dalmacije< pa izmeciu ostal,og ka-
Le: >,...vei dvadeset i vi6e godina izmetltr Carigrada i Juilijskih Alpa rte6e
ri,mska krv. .. Zarobljeni su biskupi, rpoubijano sveienstvo, nema viSe
boijeg Stovanja. Cr':kve leie u ru5evrinama, uz oltare Kristove privezani
su konji, a ,rnodi imudenikd porazbacane.. Sve ako se prelpoStavi ,da u
citiransm teks'tu iirna rrnalo i literarnog pretjerivanja, ,ipak nema sum,nje
da je pod udarcima b.anbanske najezde ne sarrnrod,rZavna nego i cnkvena
or"ganizacija u lliri,ktr z4pala tr te5lktr kriatr. P,ogotovo to vrijedi za lpodu-
navs,ko podrrudje, gdje,se sred,insm 5. st. zbog 'provalle Huna pod AtiLom
drZavna granica pomakla cd Dunava na pet dana hoda prqma jugu, Sto
bi znadilo da se Naissus (NiS) na5ao na sa,rnoj granici. Ako to rimamo u
vidu jasno je zbog tega 441. g. episkop Sinmija zajedno s civilnim fu{uk-

343
ci,,onerima bjeZi daleko na jug, u Solun, i za5to car Leon, orb'raiaju6i se
458. g. cir,kmlanni,rn pismom episk'opinna Ilir,i,ka, uopie ne spominje <rne
iz Gornje Mezije i 'P,orjed'ne Dacije. Te su provincije bile za Cairsrtvo,
a i za Crkv,u, praktidno izgublje'ne otprirlitke za sto godina, ,to jest ddk
ih nije J'ustinijan - opet ne za dugo i ne sasvim - vratio u granice
rirmske drZave.
U tim te$kim vremenima antidk'om svijetu i njegovoj civilizaciji
trebalo je sve vi5e ,mudrostti i dirp,lomatske vjeStine ,da bi se barbarska
plemena, Leljna pljadke, ,nekalko udobrovoljiila te, ,makar i p,rivnemeno,
prirnirila. U tome je znadajnu ulogu odigrala i Cnkva, koja je, unatod
neizvjesnostinna i isku3enji'ma Sto ih je 'donosilo vrijeme, nasrtavila vrt3iti
svoju mtisiju svtrd,a gdje je to bilo mogtrde. Gradeii b,azilike i ,organizi-
raj,uii u njirma ne samo euharistijski obred nego i raznovrsne atraktivne
liturgijslke svedanosti, Crtkva je okup'ljala neizvjesno5iu zastra5ene mase,
pruia'la im utjehu i ulijevala nadu u bolje dane. Osim toga uz bazilike siU
veoma desto podizani i hospriciji (kseinodokeia), gdje su prihvati i pri-
vremeno utodi5te nalazili ne sam,o stari i rnemod'ni nego sve vi5e ,i oni
koji su, osta!{jajuii'pred barbari.ma sve Sto su imali, bjeZa,li Sto rdalje
prerrn'a jugu.
Zahvalj,ujuii dobrirn dijelom upravo toj svojoj 'karitativnoj djelat-
nosti, Cikva ie jadati svoj atrtoritet i sve vi5e postajati zamjena za old-
govaraj,uie drZa'rme o.rgane, ali pni .tormeneie zanemariti ni svoj osnovni
zadatak - da propovijeda porulku sad,rZanu t Evandelju i Djelima apo-
stolskim. Trebafio je ne sarno s torn porukom upoznati one koji za nju
joS 'ne b,ijahtr duli nego i pojas,ni'ti je onima :koji je sam'o po,\rr!5nopri-
hvati5e. A u,pravo takvi su u umrtraSnjosti Balkana, pogotovu na prosto-
ri,ma gdje nije bil,o urbanr:ih cerltara, dinirli golem'u veiinm. Auto,htono
nai,me stanovni5tvo, zatvoreno u brdovitim i desto te5ko pristupadnim
predjeli,ma, qporno je duvalo svoja prastara vjerovanja ,pa je, prihvativ-
5i uglavnom formal,no novu vje'ru, uno,sil,o u'nj,u i rpojedine sadrLaje iz
svoj.ih tradicija i d,orada5rnjih shvaianja. Sugestivan doku,ment u ,tom
srmisrlupruLa,kamena ploda iz Gale, d,anas u 'lVl'uzej,uCetinske krajine u
Sinju. Po s,redini tog veoma osdbujnog spo-merxilka,koji je vjercrjatno
s,luZio kao dio oltarne pregrade, re[jefno je ob'likovan veililki tkriZ, ali
s o,biju strana tog kr5ianskog sirmbola izradeni su isto tak'o ve,liiki kon-
cen'tridni krugovi u kojrima nije bilo teS,ko prepoznati prapovijes,no s,o-
larno b'oZans'tvo ovih ,krajeva. Djelovat ie moida nevjero,jatno ako se u
ovoj prilici iznese podatalk da su se tragovi te iskonske sorlarne'religije
zadrlali tu i tamo tako reii sve do danas. Dimitrije Sergejevski, koji je
kao arheolog u teSldrm planinskim cirpe,lama i sa Stapom u ruci rproSao
malne sve bosanskorhercegovadke stajze i bolgaze, ispridao mi je da je
jednom p,rilikom prenoiio u se'ljadkoj k'uii 'u nehoj zabiti ,oko Ido,nji,ca.
Probudiv5i se rnekako u zoru, opazi ,kroz clkno domaiicu kaiko se u vrtu
ktlanja dkrenuta k istoku. Upitana rposlije Sto je ,to radila, Zona o,dgovo-
ri: ,Klanjala sam se bogu koji je izlazio..,
Za vrijerne vi'Sestoljetrne rirnske vlasti pomalo se u ovim na5im tkna-
jevima m,ijenjao i etnid,ki sas.tav stanovni$tva. Osnovl,r su, narar/no, i da-

344
ije dinila domorodadka plemena, ali su razlozi intenzivne po'ljoprivrede,
trgovine, rudarstva, a o,nda i sta,lna pot'reba da se ,drZe jake vojnidke
posacle, dove'li u I,lirilk brojan str,ani elennent. Sudeii rprema sad,uvanirm
iirntidkim natpis,irma, dalerko najvi5e je bilo onih s helenis,ti'dko,gIsto,ka,
koji su sa sobom ,donijerlitradicije svog zavidaja. Tako su se u Iliriku
pojarrile i razne orijentalne nisterijske religije (egipatske, sirske, malo-
azijsLke,perzijske), koje su se onda s vi'Seili ,rnanje uspjeha Sirile i me-
clu ostalirm stano,r',ni5tvom.Brojni ikultni relje,fi i zavjetni natpisi prona-
ileni Siro,m r-ra5ezen.rlje govore da su 'od 2. do 4. storljeia najdubtlji kori-
i c n o u s t i l c r e l i s i i e n c r z i i s k o e b o Z a n s , l v oM i t r e i n r a l o a z i i s ' k eb o Z i c e K i -
tc Ic' t M agna ll lti.l l5.ln6* J rib;l;-Gi#i'na tragidnog ii uu i rn.u A t i da.
Obie ,navede,ne ,religije biie su soterio,loSkoglkaraktera, Sto znadi da su
r.r srediSte svog nauiavan.ia staviie vje'r,u u vjed,no spasenje koje je
o'morgu,ieino Zrtvom o,d.r'edenog boZans,kogbika, kojega po ,naredenju Ahu-
t-amazdeubija Mitra, a r-rdrugom spasiteljsku Zrtvu predstavlja samora-
n.javar.rjci snnrt Atida,
Da bi se pojedinac dornogao Zudenog vjednog spasenja, potreib,n'o
,koje mu propisuje njegova're-
.fe da Zivi u s,kladu s moralnim ,nadelima
iigija te da su,djeluje u obredi.raa u kojima ie se na dudes'an,rnisterijski
rradin, konk,retno rputerm p'ridesti, spojiti sa svojim boZans,tvom. Zbog
toga se naveclenereligije i nazivaju naisterijskim, i one su upravo zibo,g
toga svo,g ,misterijslkog karaktera predstavljaie tijekom prvih stoljeia
nove cl'e veilikog takmaca kr5ianstvu. Dapade, kad je rijed o prilidno
z'akaSnjeloLrrlp,l:o,doru krSianstva u oblas,ti Iliri,ka, Sto se - 'kako vi'd-
.jesrmo- dogodilo te,k po'd konac 3. st., danas sve viSe prevladava rni-
Sijenje da to zaka5,nje'nje l.reba dovestli u vezu s o,rijentalnim misrterij-
ski,n-rreligijama koje su tijekorm drugog'i treieg sto,ljeia u Iliriku uspje-
le privuii velik broj vjcnnika i time uvelike ograni'dili prostor kr5ian-
slii.nr mi,sionarima.
Svaka'ko treiba istaii da postoje ve'orna ozbiljni indiciji koji govore
da je medu razliditim kultovima i religijskim vjerovanjima tada u Ilirik
do,5lo i manihejstrro. T,o je dopuS'teno p,retpostaviti prije svega 'na te-
me,lju jednog grdkog rneitpisa pronadenog u Salo,ni na kojerm se spomi-
nje "Lidija Basa djevica manihej,ka". Budr,rii da je spomen manihejstva
na an,tidki'rn natpisima iznimn,o rijedak, 'nije dudo da je na5 natpis iz
Satron-reu5ao ,u sve studije koje govore o toj d'uvenoj vjerskoj 'sekti. No
osirm navedenog natpisa postoje i drugi m'o'menti koji govore u prilog
pretpostavci da je manihejaca bil'cl u na5im tkrajevima. Prije svega, veo-
ma je simptom,atidna dinjenica da duveni crkveni pisac Nitke'ta iz Re,rle-
zijane (Bela Palanka lrod Nri5a) govori o rnarnihejstvu u vi5e svoj,ih ras-
p,rava, Sto veoma vjerojatno ne bi ,udinio'da on sam, kao biskup Reme-
zijane, s manihejcima ,n,ije dolazio u dodi,r. Jod i,ndikativnije djel,uje pis-
m,o Sto ga je 437. g. car'igradski patrijarh uputio b'irskupirma Zapadnog
Iiiri,ka upozo'ravajuii ih na zab'lude manihejaoa i nestorijanaca. Na te-
meliu toga ,i 'l'iSe je nego dopuiteno smatrati da je u Zapaclno,.il Iliniku
manihejaca stvarno i bilo. Buduii pak da u osnoir'i manihejstva leZi
dualistidko udenje'o pri,ncipu Dobra i Zla, postojanje te hereze {r unu,tra5-

345
njosti Barlkansko.g po'luotoka,rnogrlo bi biti vaino i pri osvjetljavanju kas-
nijih hereza na istorm podnrdju. Drugim rijedima, rto znadi da 'bi ".gred-
rlj€qrj€ko*auo bogur,rlil-slvo rn-oglo'barem. djelomice biti uvjetovano i 'idej-
nim naslagamarkoje su se na tom ,tft.rnatailoZl'le vei u ,ant,idko doba.
i nakon pobjede ortodoksije nad -arijansbvom, za koje ipak treba
reii da se zad'rZalo kod genmanskih pleuner,raTZV,ain granii:c,a.ri,rnSkg-dfZa--
ve, Crtkvu su i dalje potresala iteo'lo$ka razmimoilaienja i sukob,i, dto je
sve ,rezul,tiral,o novi'm herezama. Ma koliko da je to za jedinstvo Crkve
birlo opasno, ,poigot'ov,ukad se ima u vidu opia nestabitlnost izazva,na sve
jadim i opasrnijrirn pro'dorirna barrbara, ipak proizlazi 'da sva ,ta dok-
trinarna razrad,unavanja Crkvu nisu oslabi'la, d,aqrade- da su joj po-
s[,uZila'kao d,ragocje,no i$kus'tvo u da'ljem njezinu povijesnorrn hordu.
Od dviju glavnih hereza koje su se tijelkoirn 5. st. javile u flrr-qtp
Crkve,qesdrija{tj!-qatlg9gqf,l'itllva,,u Ili,riku je na"'ijzviesriti'-Dcjfii:3fii
nai5lonestorijanstvo.Prl tome se hldli na gndr5,kuu',b&tgouina,-s,Rmeg
kle1q. jer je te5ko pretpostaviti da su obidni vjennici bitli sposorbnip,ro-
rtilFrur,tiu'srmisao teolo5kitr nijansi oko kojih su se vodirle dorduSeZ,ud,ne,
a,li ipak ,urdenerasprave. O takvirn nijansama je ,rijed i u udenju cari-
Cr4$-gkggpatrijarha Ngstorija, tkoii je zas,tupaoglediSte da su u K.ris,tu
dvije sAsvj{r-r- Ediieljene osobe, ljt-tdstka'i boZanska. Sl'irkovito rl€deno,
friit :e trrarn t'nioi u l<ojermpr=fiva-f.,c,eds,a to znadi da Marija nije
rod,lla Boga, ,negosarno 6ovjeka, i ona prema 'torne nije Bogondica (Theo-
torkors),nergo samo Kris'lorodica. To ;udenje, inade osfiI€no Da""9.[11qp1gl-L-
skom sahom u Efezu (431. g.), sigunro je irnalo pristaSa i iu Ilirirktr. To,
nairme,rpioizlazr iz vei spomenurtogpisma 6to ga je ca,nigradski patrijrarh,
nasljednik prognanog Nestorija, trptlti,o 437,g. biskupima Zapadnog l,li-
ri,ka upozoravaj,uii ih, trz manihejs,tvo,i na nestorijansku hereztr. Moglo
bi se pomisliti da okolnos,t Sto se jedan dio k'lera u Itliriku prirklonio Ne'
storijevu ude,nj,uodaje sklonost pa,nonslko.mezijsikog arnbijenta [< racio-
nalistidkorn treti,ranju teolo5kifr pitanja, dakle istu onu skjlonost koja se
ispoijila i p,rilikom arijanske krize. Neie biti ba$ sludajno da izridito
mistidno m,onofizirtskoudenje, p,remakojernu Kris,t irneasarno jednu na-
r:av, i to onu boZansku, nije 'na6lo plodrno tlo u Ilirirku. Dapade, u torrn
bi smislu m,olglabiti indikativna dinjenica da 'rnedu oni,ma 'koji su na
ekurnenskom ,saboru ,u Karlcedonu(451.g.) ostldili mono,fizitstvo nalazi-
mo Ursirlija, ibiskupa Skupija, i Dalmacija, biskupa Naisa, dakle oba iz
provi'ncije Da,r'danije.
**

S'to se tride rduhovnog stvarala,S,tva 5to ga je C,rkva u IliriJcu trnijela u

opdu kulturn'u ba5tinu stardkr5danskog peri'oda rno$lo bi 'se bez strste'
zanja,reti da 'ono nije na razirni nekih d,rugi'tr geografskih oblasti anti6-
kog svijeta, rkao S,to su Majla Azija, Sirija, Egipat, Afr:irka, Italija ilri Ga-
lija. Dodu5e, iz J,!!rika je nrdo,m sv, Jers-r.rin,,prevqdilac-Srz-,pisrma-Ua
la,t45ki jezik i jedain od najveiih - alko ne ri najveii - errudita svog
vreimena, ali ,orn je zarana os'tavio rod,ni tkraj i stvarao u dr,ugirn sredi-

346
nama i pod druginn podnebljirma, dakrle onako kao Sto ie to, talko ,reii do
danaSnjih dana, uraditi i drugi poslije njega.
N,o, treba ipak i,mati ,u vidu 'da je u ovirrn krajevima u posljednj'im
s'toljeiinna antike bilo visoko naobnaZenih pojedinaca koji su odrLavali
kontakte s najveiirn ,umovim,a svojega vremena i na taj nadin osvjetlja-
vali tmicu p,rovincijalne zabiti. Veorrna istarl<nurttakav igteilektua,lac ibio
je salonitanski biskup Hezihije iz poietka 5. st., koji se dopisivao Ea 5!v9'
lim Ivano,m Zrlatous'tirm u -Car,igrad,r, pa isa samiirn'sv. Augttsti,not\, za
Iioje,ga Zdamci Aa 3e Hezihiju poslao s,voju raspnavu De't'ine secttli (O svr-
Setku svijeta). Ye(, je spomenut egzeget sv. ,Pisma pt'ujslki biskup Vikto-
rin iz podetka 4. st., ali daleko naj:istaknu'tiji intelektualni s,tvaralac iz
ovog pirioda u ditavo-'rn Ilirik-q-bio- jebez srlmnje Nikerta,-bishup Rame;.
djig-19'"(Be,la Parlanka kod NiSa). Osobn'i prijatelj Patllina iz No,le, a i
inade poznat i priznat u di'tavu tada5njerm kr5ianskom svijetu, Niketa je
pisac b,rojnih, arli naZalost samo djelimice saduvanih 'rastp{rava.On je,
kako se darnas sirnatra, autorr velidanstvene hirnne Te Deum laudamus
(Tebe Boga hvalimo) koja je i tlaniis'u ditavoj katolidkoj Crkvi sastav,ni
did'sltEili{e'lirtu,rgije koj'om ,se pnrslavljaju ntarodito sretni dorgatlaji, od-
nosno njihove orbljetnice.
Unatord veorma btr,rnim i nesig,urnirm vremenima starokr5ianski pe-
riod u Iliriku'karakteristidan je po veorna intenzirlnoj grailevinskoj dje-
latnosti, koje se ostaci nal'aze posvuda u naSi'm krajevi,rna. Osim ibrroj-
nih bo,gorm,o,lj,a skromnijiih dimenzija i jednostavnih obilika otkriven je
i velirk broj rno,nurmentalnih troib,rodnih bazilika s 'po'lukruZn'om ili poli-
gorna'lnorrnapsirdom na is't'odnoj strani. Od &onca 5. st. javljaj,u se'u crkve-
noj arhitektuli Ilirlka i g,radevine drugih ,o{b,lilka,odnos'no srloZenijih
ko'nstnuktivnih rje5enja, 3to je svaikako tr,tjecaj kr3ianskog Istoka. Prvi
zajarndeni, a i.rjedno i najlmonumentallfji takav ,prirnjer p'ruZa sklorp
dvojne bazilike (basi,licae geminae) epis'kopalnog centrra 'tr Saloni, gdje
je tridesetih god.ina 6. st. na,rnjestu dotadaSnje ju2ne rr.ob4rdne bazililke
biskq.p Honorlje po{igbo veliku crkvu u o,biliku grdkog krina. Kad se
zna da je'u isto vrijeme u Raveni graclerno,oseb,ujno zdanje cnkve S. Vi-
tale, i to po projektu *!o ga je ravenatski {bisktrrp donio iz Carigrada,
onda nede biti nerealna pretpos'tavl<a prema kojoj bi spomenuta satrorni-
tans:ka crkva tr obrliku grtkog 'kriia bi,la rezultat kourtakti,ranja s prije-
stolnico,m Is'todnog Rimskog Carstva. S obzirom rpak na dkolnost da
biskup H,orrorije djeluje u vrijome ostrogotske vlasti ,u Zapadnom Ili-
'r,i,ku,L gradnji-spomenute crilwe dopu5teno je vidjeti, isto kbo i u rave-
natskorrn S. Vita,le, i politidku konotaciju. Afirylaqfia, nailme, bizqntslkih
arhitektoqrskih ohlika na tlu ostrogotskog 'krraljwstva na svoj ,nadin je
znadila sv,ojevrsnu kultu'rnu propagandu nalksrr koje jb tiebal,,o 'da us'[i-
je,di i fi.ritiiiijanova vojnog'ofiitidika akcija i tlirkvidiranje ostrogotske ylqSli
u Italiji i ,u dijel,u Zapadrnog Ilirika. Isto tako, p,rodor Btzamta irnqg?o
bi se prepo,znati i ,u lbaeili,kama,koje zavr5avaju tr'olisnim zav'r'ie$kor,m,"a
koji,h se i na podrudju ,rimske provincije Darlmacije u posljedrnje vrije-
rne'otkriva sve veii broj.
Uz ru,Sevine starokrSians:kih bazilika vi5e rputa su olkrive,ni ostaci
posebno graclenog baptisterija, a ponekad i dnugih adneksnih p'rostori-

347
ja, cdno'sno zgrada odretle,nih za .kler. Od ovih posljednjih istirde se bis-
kupska palada u Salorri, po'di,gnuta tiik uz dvojnu baziliku i njezine ad-
neksne prostore (katakru,menejon, baptisterij), i to rtako'da je salonitan-
ski'bisk'up, rnetropo,li,ta Dalmacije, mogao u veliiku gradsku bazilikr.r ui.i
di,r,ektno iz svoje reziderncije. Na taj nadin'ditav a,rn'itektonski srlclopepi
stkopa'lnog cent'ra u Saloni, trk'ljudujuii i ,,gospodarske instalacije bisktry-
ske palade, preds,tavljao je sugestivan izraa triju:mfa Crkve, koja je od
polulegalne i des'to surovo p,r'ogonjene orrganizacije ,postala ne samo
duhovna nergoi rnaterijalna sirla kasnoantidkog doba.
P,redugo bi bilo nabrajati u Iliriku 'rnakar i samo znatajnije lokali-
tete na kojirna su pronacleni ostaci starokr5ianske ar,hitektr.r,re, jer osirm
baziliika u epis.kopskinn centrirna takvi su ostaci otrkriveni, i sve ,6e5ie se
joS otkrivaju, i na ,lohalitetima gdje ,u a'ntidko doba nije bilo uibanih
agl,onneracija. Dostatno je u tom smis,lu - da os'tanern na primjeriima
iz 'primorskog dijerla provincije Dal,macije - ukazati na ostatrke (monu-
menltalne ;bazi'lilke sa j'o5 dobr.o oduva,nirm baktisterijem u Povlji,ma na
otohu Bradu, a onda na novija i najnovija otkriia u Sr:imi kod Sibe-
ni'ka, ,odnos,no u Gatima kod Omi,Sa. Poseban 'i ,karakteristirdan ddkor
starokrSianske arhi,tekture biili su vi5ebojni podni i svodovni rnozaisj,
od kojih su manje ili veie povrSine otkrivene na vi5e mjes,ta pose;bno
u Salorr-i, ali po stanju ,saiuvanos,ti i po raznolikosti ornamentalnih rno-
tiva nar:odito se istidu oni.iz Bitole (Heraclea Lyncestis). Najpotpu,nija
sli,ka moru.rmentallrog sklopa stanokr5ianske arhitekture u na5oj zemlji
moZe se do,biti na temelju iskopina vei spomenutog episkopalnog centra
u Saloni, a,ll kao saduvano sta,rdkr5ianslko zdanje iznad svega 3,to je pre-
ostalo u na5inn krajevirna rna pn/o rrnjes,to dohli rbazili,ka Eufrazija,nl u
Pclredu, a,ntidkorn Parentiurnu. Irne je dorbila po ;mjesrrom biskupu Eu,
fraziju koji ju je 116-sq,,p_odigao nad kul,tnom arhitekturorn iz pret-
h,g.dnih faza. Svojom cjel,ovitoidu, Sto znadi zajedino sa svoj,i,rn atrijem
i bajrtisterijern, zatim rtrobr.odnom ra,Sdla'njeno5du svojih masa te mo.
zai,ciima na svodu apside, Eufirazijana rpredstavlja a'utentidan i u Sirri'm
,relacijama istakrnut primjer stardkr5danskog graditeljstva, p,r,ipadajuii
umjetni'd,korm i ku'lrturnom fenornenu tzv. adriobizanttnizma, 'kojeg je po-
litidrki i duhovni centar bio u Raveni.

Nakon propasti -Zapadnog Rimskog Carstva $7 6. S) Fq,l1rg.ii-q+y!.Za-

padni I:lirik ,nalazio se vi'SCod pola stoljeia pod vlaidu Ostrogota, lkoj,ih
je kraljevstvo, s prijes,tolnico'm u Raveni, uz Zapadni lliri,k obufiv..aialo
i dio Italije. Taj period os.trrogotske vlasti znadajan je i s aspekh vjer-
ske ,politike, jer su OstrElqtlkao i preteZno drruigagermanska pleme,na,
bili-af,ijanci. No, kaotrto s,u ostrogots'ki kraljevi, u prvom redu TeiXhcrlhl
nastojali pri'lagoditi Svoje vlad,anje administrativnim forrnama koje su
proizlazi'le iz rirnskog javnog i pnivatnog rrava, taiki 'su i na planu vjerske
poli,tiike pokazivali kraj-4ju ob,47,rivost i toler,ancij,u. Ostr.ogotsko, naiirne,
arijanstvo bilo je u .prrvormredu element njihova narodnog jdentiteta .i
nije imarlo prozelitskih arnbicija, pa su u veli,kim gradskim centri'ma,

348
 kao u Raveni ili u Milanu, uz arijanske bazilike i dalje bile otvorene,i one
u kojima s,u pripadnici rnikejskog p,ravor.je,rja potpuno rneo,mertanoi slo-
bodno prisustvovali vje,rski,m obredirrna, sluSaii p:ropovijedi svojih sve_
ienika i sudjelovali u sveukupnom Zivotu Crkve.
Kontakti,rajuii s,lob'odno i s Rirmom i sa Carigradom, salonitanski
metropoli't postaje u vrijeime ,ostrogotske vrastl arhiepiskop, ,pa ie
!as-
bi'ti, kako oni se dini, da mu je taj rnasrrov,,dodije,ljen .,,r"o*u vjerolatno
iz carigrada, prosirio jurisdikciju i izva,n sami provincije Dalmacije,
korirkretnije redeno la ditav teritorij, dijeceze zipadni riirit, t<o3i
le
tada, tj. koncem 5. i poietkonn 6. st., kako rekosm.o, bio pod ostrogot-
sikom vlasti. zbag to-ea su na dvama crkvenirm sab,q,1i,ma u satoni (510.
g.), koje za vrijerne ostrogota bijase sazvao dalmatinski ,metropolit
!_533'
Honorije, pris,ustvovali ne samo biskupi ia p'rovincije DarLmacijenego
i
poneki
-od o,nfh koji su se, kao bisk'up Siscije (Sisak), uspjeri ocrriati u
pano'nskom dijel,u Zarpadnog Ilirika. Iznijeta teza d,a je salonitanski
bis-
krw arhiepiskopski naslov dobio iz carigrada, i di je to u vrijem,e
nak'on propasti zapadnorims'kog carstva i,inalo izrazit
io,litid,ki s,rnisarr,
dobiva 'potvr,du u dirnjenici sve do pada Salo,ne biikupa tog grada
_da
papa u korespondenciji titulira s epiiscopus,a ne s archiepisc.pus.
Tridesetih godina..grog stoljeda otkrivena
_
jedna rnala krscanska bizitlkl, i tom y. .ie u__EryZL,u centralnoj
Pg:li prilir.# iapaleno da
:_u {l.jed,nonr njeziiom-stupu urEzana slova'pir'^." g"ir^-i*,or,u*u.
Buduii da se ne radi o neko,m suvislu tekstu, o iJnottou.ro- ,ri
zanju slova iz runskog alfabeta, tesko je reii ""go mroZe ri ," io uzeti kao
dorkaz da je navederna
je r,ijed mogao urezati i.bazilika -bila arijansha, jer ;" g.urii" o ,kojima
netko tko je tuda bio'sa^o""u pi"iuz.u. Buduii
da su sluzile samo ostrogotskirn voino-upoavnim enrclavama,
treba pret-
p'ostaviti da arijanskih bogomorja u ovi,m nasim rkrajevima
nije bilo
mnogo. u pojedinirm sludajevima ostrogotski osvajadi mtgli
su prisvojiti
p.oneku bogonn_o'ljuortodoksnih, jer razlika ,r u"t it"t
t"rI i d,r,u-
gih nije bilo. N,o s obzirom na vei srpomenutu ostrogots,kul"a''in
toleranrtrn,ost
takve ekscesncsituacije nisu bai mnogo vjerojatne.
je vazno istaknuti da je u Saloni, i to od prilike
_. sv^kak,o u sre-
dini grada, Dyggve pronasao jed,nu od brojnih' salonitanskih
bazili,ka,
za-koju je preipostavio da je arijans,ka. Ta, nai,me, b,azi,lika,irma
u svo,m
srkl'opui baptisterij, a.buduii da je jedan posebno gratlen uaptisteril
vee
odavna bio otkriven
Jfk uz dvojnu bazi,liku u epis,k--opalnorn ie,ntnu, spo-
menuti zasluZni is,traZivadSalo,nezakljudio je di ovaj drugi,ne
moZe pri-
padati ortodoksn'oj cn\ui, nego nokoj dnugoj vjerskoj zajeicrnici,
konrkiet-
no arijancima. No treba napomenuti di proma aanasnii,m stavovima
u znanosrti Dyggveovi razrozi u tom smislu rnisu ,odvise Svrsti,
dime se
rnedutim 'ne ze'li negirati ,rnoguinost da je u gl,avnom grad,u rp,rovincije
Dal,macije ipak mogla postojati i bazitilia za-pripadnif,e arijanske
op-
iine. Nede stoga biti bez interesa ako se svrati poaornost na-jednu
do-
sad neuoden'u, ali _. kako mi se dini - prilidno indi:kativnu o,kolnost.
Treba, naime, imati,u vi,du da spomenuta 'bazi'lika tezi u nepoirednoj
bli-
zini 'ostataka reprezentativrne rezidencija,lne arhitelrrture ,iz koje poijedu

349
podrni rnozaici s prikazom Orfeja, odnosno Trilona, a koji su izloZeni
L Afheorlos,kommuzeju u Spli,tu. Bududi pak da je u svoje vrijeme na tom
prosto,ru p,ro'r:ratleni stup s natrpiso,mSCRIBA CONSUI-ARIS, sasvi,m je
razloina smatrati da je spomenuta graelevina sluZila kao rezidencija car-
skoqr namjesnirku za provinciju Dal,maciju (legat'us Aurgusli pro praetore,
oclnosno, dd kott"a tieieg sto,ljeda, rpraeses,provinciae). Ta ista narnjes'
nikova palada, redovno u"dt'zauana i uz povremene porpravke, rnogla je
sluZiti i-,ostro,gotskom upravitelju Ilirika (cornes Illyrici), pak je u vezi s
time b,ilo i pogod,no i poZeljno da se arija,nska bazilika podigne tu neg-
dje u neposrednoj
-Saloni blizlni. Ako je dopusteno'male stvari porediti s verli-
kl,ma, u b,ismo imaii situaciju analogn'u onoj u Raveni, gdjg sq
arijanska bazilika, kasnije S. Appolinare N'uov'o, nalazila ,u neposrednoj
utiiini Teodorihove palade. Na taj bi nadin i arijanska b-alilirka u Saloni,
zajedno s dvors,kirm crrkva,maGale Plac,idije, Teodozija II ili-sa s[]ourc-
r,rto,* Teoclorihovom, rpredstavljala nagovje5taj kasnijih srednjovjekov'
nih palatins,kih crkava i kaPela.

Nakon dugo:godiSnjeg,rata (533-535) Justinijanova pobjeda nad os-

trogotiima i Vinaatlmi znadila je, do,duse sarno kratkotrajnu, obngv,u
staio,g rimskog carstva. Vraianje 'drZavne grarn.icena Dunav imalo je za
pos,ljedicu obnovu crkvene organizacije u Gornjoj Meziji i Porjednoj
bacili, dok je najveii ,dio provincije D.r,ge Panonije, dana5njeg Srije-
ma, os,taou,r'ukama arijanskih Gepida, diji je biskup rezidirao u Sirmiju.
Bit ie da je gubitak Sirmija bio razlogOm Sto se'u izvorima iz toga vre-
rnena spominie uistupija u Basijani (Petrovci kod Rume), dakle u istod-
nom d.ijelu danaSnjeg Srijerma, koji je Justi,nijanovom rekon;kvisto'm do-
sao u iastav Istodnog Rimsko,g Carstva. No ni arijanstvo Gepida, od-
nosno i njih,ovih supanri,ka Langobar.da, nije u Panoniji bilo duga vi-
jeka. Preci najezclom Avara gepidski presloionas,ljednik Reptiia, a s nji-
rne i arijanski Uisku,p T,raserih, pobjego5e (567. g.) u Ko,nstantinopol no-
seii sa soibo,m'kraljevsku'riznicu. To je ujed,no, Sto se srednjwjekovnog
perioda tide, posljednja vijes,t o arijans'tvu u naSinn krajevima'
Arheoioska is,traZivanja ,pokazuju da je u Justinijanovo doba gra'
cliteljska cljelatnost u Iliriku ,bila takva i to'lika da se m,oze govoriti o
rnateiliatnoj i duhovnoj obnovi. Kao primjer te obnove ,moZe ,posl'uZiti
u ,okolini p,rijepolja, dakle u srcu Balkan4, pro,nadona Jcame,naploda s
ietiri latinska stiha (heksa'met'ra)koji u prijevodu glase:

Sve Sto ovdje vidiS zgracleno velikim trudom:

bedeme, lkuie, hramove, desrme,,trijemove, Stale,
kupelji, _* ii par godina sagradi s pomoiu Krista
episkop Stefan u doba cara J'ustinijana.

U s'klopu navedene obnove daleko najznadajniji poduhvat bila je

Justinijarnova odluka (Novola od 14. aprila 535. e.) da se u blizini nje-

350
gova rodnog ssla u provinciji Unutra5njoj Daciji sagradi grad Justini-
jqna Pri'ma (Caridin Grad kod Leba,na) kao upiavno sredi5te dijeceze Is-
todni Il_irirk.Za episkopa noryoosnovanog grada kaZe se 'non solum me-
tropolitanuS, sed etiam archiepiscopus fiat< (: ,neka rre bude samo
metropolit, 'nego i nadbiskup"), i time su pod njegovu j,urisdikcij,u stav-
ljene biskupije svih provincija u dijecezi, a k torne i one u provinciji
MadedbniS Salutrifis, 6iji je metropolit bio episkop Stobija (Gr;dsko,kod
Titova Velesa).
Ni Justirnijanovo vladanje, ,meduti,rn, nije bito po5tetleno od teo,lo,S-
kih razmirica, kojima je inicijator b,io sa'm car. U nastojanju da prido-
bije naklonost u:nonofizita Jmsti,nijan je donio odluku o osudi tzv. Triju
Poglavlja (Tria Capitula), u stvari posth,umnu osudu Teodora iz Mop-
sueste i drugih dvaju predstavnika anrtiohijSke ,teotro5ke misli, je,r da je
navod,no odatle v,ukla korijen ,nes,torijanSka hereza. Time je car izaz-
vao p'Ierna se,bi jaku opozicij'u, koja je znala naii odaziva i u $i,r|m
slojeviima stanovniStva, kao Sto se vidi iz jednog incidenta u provinciji
Dardaniji. Kad je, nairne, u Parnoniji izbio sukob izmedu La'ngobarda i
Gepida, Justinijan uputi svojirm saveznicima Gepidirna u poimoi jedan
voj,nidki odred, koji, medutim, nije uspio stiii na vrijeme u Panoniju jer
je bio prisiljen zaus,taviti se u Ulpijani (Gradanica kod pri5tine). U ,tom
je,,naime, episkopskom sjedi5tu,bido doilo do velikih nemira, Sto je vje-
rojatno bilo u vezi s carevom ,odlulaom o osudi Trijtr poglavlja, pa je
Lrebalo tu zadrlati se i uspostaviti red.
Nave'deni spor narodito se zao$.trio nakon Petog eku,rnens,kogrkoncila
u Carigradu 553. god., kada je uz carev pritisak i ,uz privolu pape Vi
giliia osuda Triju Poglavlja bila rkanonski okondana. Videii u tome po-
pustljivost prerna monofizitskoj herezi, odnosno napad na autoritet cet-
vrtog ekumens,kog sabo,rau Kalcedonu (451. god.) rmnogi biskupi Zapada
ist'u,piSeotvoreno u ,odbranu Triju PoglavJja, a time dotloSe u sukob i s
ca-rem i s paprorn. Tom prilitkom Crkva u Arkvi'leji otcijepi,la se od Rima i
ustrajala u Sizmi ditavo otprilike storljece i pol. Jedan od najistaknutijih
protivnika zakljudaka carigradskog sabora bio je salonitanSki rnetro-
pol-it Frontil.ijan, kojega je zbog toga car p,rognao najprije u Egipat,
a ontfa-odanle u unurtra5njost Male Azije, gdj,e je i um,ro. No'Frorritini-
janovih istomi5ljeni,ka bilo je i dalje ,u Dalmaciji, 5to se vidi iz pisma
pape Gr"gura Velikoga upuienog Maksirmu, ,biskupu Saicrne, u kojem
se izmetl'u ostaloga kaZe: oTreba da ,bude5 mnogo zabrinut u pogledu
frontinijanaca te da se trudi5, kao $to si i ,podeo, sve d,o.k se ne vratc
u krilo svete Orkve.<
Na sp,omenute papine brige i ,nastojanja da se ,unutar Cr:kve uspo-
stavi disciplina odnose se, rkad je rijed o Balkansikom pod,uotoku, samo
na one krajeve gdje su bizantske posade joS uspijevale odoi.ijevati sve
jadem pritisku barbara sa sjevera, a to zna(i na dalmatinsku obalu i na
Istru u Zapadnom, a na juZni dio dijeceze Dacije u fstodno,m Iliriku. Nai-
me, ,tijekom pos'ljednjih nekoliko 'desetljeia Sestog stoljeia, ,u valovima
avaro-srlavenske seobe, na subalpskom i na pan'onsko.mezijskom podru-
dju nestajale su jedna za drugom crkvene organiizcije, i to ne samo or-

351
todoksne nego i arijanske, kojih je, kako vidjesmo, bilo u krajevirma
gdje su germanska rplemona drLala vlast. Zavrsne lrerlutke te agonije
a"riidtrg svijeta predstavlja pad dvaju glavrnih sredi5ta kr5iarnske orga-
nizacije"u Iiirltn, Salo,r-rena-zapaaui i Justinijane Prime na istoku. Sa-
duvanl kores,pondencija pape Grgura Velikoga s biskupima tih gradova
pos,ljednja su svjedodanstva o zivotu i organi".aciji crkve u Ili,riku nepo-
iredno rprije konadnog slavendkog naseljavanja. Kriianski srta,rosjedioci
ili se sklonise u teie pristuipadne plani,ne irli pa-k-pobjegose daleko na jug
k Egejsko'm od,nosno ,k Jadranskom rroru. Na ponekom p'unktu jad-
tarrL" obale i na otocima to je s'tanovni3tvo, priznavajuii suverenitet
cara u Konstantinopolu, postupno uspostavljalo prijateljske o:dnose s
novonado$lim Slavenima i priprematro teren za njihorvo pokr$tenje, da bi
zatirn zaie dni'dlkirrnho dom zakoraknuli p rema bududnosti'

GLAVNA LITERATURA

M. PAVIC.Ariianstvo u Panoniii Sriemskoi.Dakovo 1891'

J. ZEILLER, Gs origines chr6tiennesdans-lesprovinces danubiennesde l'Em-
oire romain. Paris 1918.
J. ZEILLER, Les origines chrdtiennes dans la province romaine de Dalmatie,
Paris 1906.
F. SISIC, Povijest H,rvata,Zagreb 1925._ _
p. caspAn Gaschichte des P-apstums.T. I (Riim'ische Kirche und Irnperium
Romanum. Tiibingen 1930.
HISTOIRE DE L' EGLISE, Vol. III (De la paix constantinienneh la mort
de Thdodose.Par J. R. Falanque,G. Bardy et P de Labriolle). Ed. BloLrd
et Gav.
R. ROGOSIC, Veliki Ilirik (284-395) i njegova konadna razdioba (396-437).
Zagrab 1962.

352
 )< - l4clfi

B. G,ABRIEEVIC

NAJSTARIJI KRSCANSKI ORATORIJ U SALONI

(Studije i dlanci o religijama i kultovima antidkog svijeta
Split 1987, str. 259--477)

Na pod,rl.dju salonitanskog nog centra, to6nije redeno na

sjeve,ru od narteksa dvojne lona, otkrivene su u
prvim godinama ovog stoljeia i-ru5evine manjih kupki (S,1.39). publi-
cirajuii tlocrt i interpreti,raiuei @ta, w. Genben
je konstatirao da su u najveioj od odrnosni,h prostorija, tj. u onoj koju
je ,m,ogl,o
11zvao palestrom, izvr5ene naknadne adaptacije po kojirrna se
zakljuditi da je o'dnosrna prostorija u jednoj od narednih faza bila pie-
tvorena u dvoranu u kojoj su se prije Milanskog editkta odrzavali litur-
gijski sastanci tada odlto jo5 ne odvi5e brojne kr5ianslke opiine.1
Aaaliairajuii i interpretirajuii ditav star.okrsianski komlpleks u ovorn
dijelu grada, E. Dyggve je navedemr prostoriju (Tab. XIX) nazvao Ora-
torij 42 iavev5i lpri to,me i idejnu rekonstrukciju njegova lzgleda.
Ovim saopienjem Zeilim svratiti paZnju na neika pitanja o kojirrna
se dosad ili nije dovoljno ras'pravljalo ili koja uopie nis,u bila uodena,
a koja se pri proudavanju navedenog oratorija nameiu.
Prije svega trebal'o bi 'utvrditi kakav je stvarni odnos spomenutih
kuipelji prerma stambenirrn prostorijama koje su se nalazile tirk uz njih sa
sjeverne strane (SI. 40).3Dodu5e, dosadainji istraZivadi (Gerrber, Dy.ggve)
navode da se radi o malim,privatnim tenrama, 5to znadi da iilr smatraiu
sastavnirn dijelorn odnosne starrntbenear:hitekt'ure. No ni jedan od njih
nije o torme posdbno raspravijao, iako bi utvrdivanje medusoib,nog od-
nosa izmeclu kupeljnog i sta,rnbenog,trakta moglo 'biti veorna vaZno. ono
bi nairrne rnoglo pri'd'onijeti da se po@unije sagledaju moguinosti firnk-
cioninanja cjelokupnog prostora koje je najstarijoj dosad. poznatoj kr-
Sianskoj zajednici u Saloni sluii;lo za organizvanje poduke i molitve, od-

JJJ
 Sl. 39. Salona, episkopalni oentar (po E. Dyggveu)'

nosno za litulgijsko okupljanje. Sagledavanje tih moguinosti s'valkako je

od istalknutogzrralellrja,je,r ako su odnosne kupelji bile'untrtrasnjom ko-
mnnikacij,om, dakle orga'nski, spojerne ,s prostorijama za sta,no'vanje, on'
da b,i se oratorij o kojomu je rije6 s dosta tazlaga xnogao mazva,ti i strva-
titi kao dornrs ecclesia, dalkle - da se posluZim uhodanom njemadkorn
terminologijorn - kao Haruskirche, a Ine szuno u $i,rem s'mislu i znadenju
kao d,cvmus ecclesiae, tj. kao Haus derr Gemeinde, Sto u stvari i pre'd-
stavlja todan prijevod te latinske s'intagrne.
Pnije nego Sto se na ternelju tlocrtne sit'uacije pdku5a sagledati je
li i na koji j,e nadin postoja,la unutrainja komunikacija izmectu stam-
benog i kurpeljnog dijeila navedenog arhitelctonskog Sklopa, treba napo-
menuti da postojeii,tloort stambenog trakta'treba uzeti s duZnim podo'
zrenjem. Taj, naime, rbrakt nije temeljito i do kraja is,tra,Zen, a k torne
ni zl starrnlbeni ni za kupelj,ni dio nije izraden arhitdktonski snirrnak
bez ,kojega se ne moZe ni zamis,liti zrranstveni pristup prorldavanju jed-
no,g imarlo s,loZenijeg arhitektonskog objekta. Za uradu pak kompletnog

354
takvog snirntka potrebno je najprije izvr5iti arheolo5rka iskopava,nja na
mjestima gdje do sada nisu izv,r5ena, a isto tako i reviziona istrafiiva-
nja orn'dje gdje se za to u'kale,potreba. Stoga ie se u ovom saopienjtr
o pitanj,u ,mectusobnog odnosa izmetlu starnbenog i kupeljnorg trakta
modi raspravljati p,reteZno 'r.robliku p,retpostavki, tj. ovisno o tome kakav
sve rezultat mogu dati buduia istraZivainja.
Prvobitna situacija navedenog arhitektons,kog s,klopa, a to znati:pti-
je nego Sto je velika prostorija u kupeljnom d.ijelu ,pretvorena u kr5i-an-
ski ,oratorij, bila je - prema sada5njem stanju istraZivanja - ovatkova:
S istodne strane, tj. prema uJici ,koja se pravcern jr.r,g-sjever penje prema
gradskim perirnetrrailnim zidi'nama,67tav sklo'p bio je praktidno zatvoren,
s time da je na juZnom kraju te strane ipak postojao jedan ulaz (a) ,kroz
koji se ulazilo u apoditerij (I), a onda ,u tepidarij (II), odarkle se ictuii
naprijed moglo produZiti u kaldarij (III), a s desne strane kroz vrata
(b) u9-t"lt prrostranu dvo,ranu (V) koju je, kao Sto je redeno, Gerber naz-
vao palestrorn. Sa.ma pak palestra bila je veorna velilkirm vra,tima (d)
u sivom za;radnotm zid'u povezana s dvoristem. po s,redini tog dvorista
nalazio se (4,nlaros s mali,m vodoskokorm (e), a na sjevernoj mu strani

{
qs

51. 40. Salona, starnbeno'kupeljLniskloqr sjeverno od dvojne bazilike.

355
djelomice se saduval,o vaajsko stubi5te (f) koje je vodilo do stambenog
tratkta. Patestra je osim toga itnala vrata (g) i u istodno'm kraju svog
sjever"nog zida, te je porm,oiu njih bi'la vezana s pros.torijom VI. za koju
Ger'ber pomii5rija da bi mogla biti frigidarij. Ta s'u vrata naknadno zazi-
dana, ali tako da je prema palestri ostavljena cca 0,5 m d'ubolka niSa.
T,o zazidavanje od p,resr.ldrneje vaZnosti za problem koji nas u o,voj pri
lici interesira, pa ie o tome b,iti posebno rijedi. Prema 'dosad izvrSenim
islraZivanjirma - koja, kako je redeno, nisu bila ni temeljita ni potpu,na
- proizlazi da je ditav sjeverni (tj. stambeni) trakt izttzev prostorije VI.
sag,raclen na terenu koji je za nekoliko metara viSi u odnosu na onaj
na kojem je podignut juZni, kupeijni di,o. Stoga su prizemne stambene
prostorije VII-XI. o,tprilike na istoj niveleti kao i kat koji je bio
podignut iznad ditavog kupeiljnog tralkta ukljuduj,uii i prosnorij;u VI.
Iz navedenoig opisa slijedi da je unutra5nja ,komunikacija izmedu
stambenog dijela i kupelji mogla postojati jedi,no preko ,pros'torije VI,
ali uz dvije p,retpostavke: prvo - da vrata (g) nisu joi bila zazidana,
i d,rugo - da je o'dnosna prostorija unutra5njirm str-lbi5tem bila povezana
s prostorijom X, ili pak s p,ro.storo,m oznadenim XI. O ,tome bi se ne5to
odredenije m,oglo reii tek poito se arheolo$ki,rn istraZivanje,m pros'to-
rija VI. oslobodi vis,okog zem,ljanog sloja kojim je sada z?ttrpana i po,Sto
se doibiju egzaktniji podaci o niveleti antidkog po,da na di'tavom sjever-
nom (stamberno'm) trakt'u,
Prije pretvaranja,u oratorij dvorana V. imala je gotovo reprezenta-
tivan izgled: uz$uini zidovi bili su raid'lanjeni lezenama iznad kojih je
tekao viSedijelni a,rhitrav i friz s prikazom Skoljki i li5ia vodenih biljki,
dime je bila nagla5ena kupeljna funrkcija prostora. Pri adap'taciji u kr-
diansko kultno sastajali5te taj arhitelntonski 'dokor nije trebalo mijenja-
ti jer on nidim nije vrijedao kr5ians,ko strvaianje iudoreda. Nasuti ma-
terijal ,kornstatirarn prillkom ls,kopavalja u zapad,no.m dijelu dvoralne u-
pu,tio je Genbera na zakljudak da je tu postojao manji bazen koji je
pri'liko'm adaptacije dvorarne u oratorij bio'nasl.rt. S,to se tide prvobitnog
poda u ovoj dvorani, o torme dosadainja is,traZivanja nisu ,pruiila nlka-
kovih konkretnih podataka, a postojeie poplodenje plodama i vapnenca,
prema mi5ljenju, potjede iz kr5ianske faze, tj. iz vremena kad je pa-
les,tra vei birla pretvo,rena u o,ratorij.a
Prilikom adapti,ranja velike dvorane u kriians,ku donus onationis iz-
v,r5ene su sljedeie gradevirnske preirnake:
- izmeelu palestre i kal,darija podignut je tanki rpregradni zids, a pn-
lukruZna udubina koja se, kao Sto je redeno, ditava nalazila unutar pa-
lestre, bila je zasuta i pop'Iodarna;
- niverleta u zapadnorn dijelu p,ovi5ena je za jednu s'tepenicu, dirrne
je definiran prostor za prezbtterii;
_- po sredini prezbiterija sazidana je polukruina klupa za sveien-
stvo, a u tjemenu luika klupe:katedra za episkopa.
Pod p,retpostavkqm da je prostorija VI. bila tmutra5njim stubiStem
povezana s prostorijama na gonnjoj niveleti, 5to znadi s priaem'ljerl
s,ta,rnbenog trakta, odludni m'omeinat pri odredivanju odnosa izmedu

356
 stanabenih prostorija i oratorija predstavrlja odgovor na pitanje: kada
siu vrata g bila zazrdana? Da li u isto vrijeme kad je palestra bila adap-
tiranE-zrtbgoriiolj'u ili u jednoj od kasnijih faza? Treba rnedutim dopu-
stiti 'da postoji i moguinost da je najprije bio podi,gnut stairnbeni trikt
na sjweru, a onda da se nakon izvjesnog vremena na njegov visoki juini
zid prisloni.o kupeljni dio.6 Ako je to bilo tako, onda su vrata g u prvoj
fazi, tj. dok kupelj jo5 nije bi'la sagrradena, srluZi,lakao vanjski ilaz a
stan s j'uZne strane, narav:no uvijek ,uz pretpostavku da je prostorija
VI. bila stubi5tem po\Ieza'na s onima na gornjoj niveleti. Nade,lno uzev'si,
vrata g rnogla su biti zazidana vei prilirkom izgradnje ku,peljnog tra,kta,
pa bi u tom sludaju trebalo iskljuditi bilo kakvr.r moguinosf u'-utrasnje
komtrnitkacije izrneclu s'tarnbenih p,rostorija i kurpelji, a to znadi takoder
izmedu privatnog srtaf,rai sarnog roratorija.
Prrerna opisanoj situaciji postojale su dvije, a rnoilda i tri mogui-
nost da pripadnici vjer,ojatno najstarije kr5ianske ,opiine u Saloni uttru
u orato,rij o kojem je rijed. Te ,m,oguinosti su qve:
- iz dvori5rta izravno u oratorij kroz vrata d;
- s ulice kroz alaz (a,) u nekada5nji apoditerij (I) i tepidarij (II),
a onda u oratorij kroz wata b;
- iz stamlbenog trakta kroz p,rostoriju VI. i vrata g. ,Ova rnotgui,nost,
kao Sto je redeno, 'dolazi u obzir samo ako je postojalo unu,trasnje stu-
biste kojim se iz starnlbenog trakta moglo siii u pr"ostorij,u VI, [e, narav-
no, ako vrata g nisu bila zazidana vei ,prili,kom adaptacije palest,re u
oratorrij, ili dak i prije toga.
Pnm rnogudnost trebat ie, dini se, odrbaciti. Nije, nairme, nimalo
vjerojatno da su vefika v,rata (d) sluiila kao ulaz u oratorij, pa ni kao
izlaz iz, njega, jer bi u ,torn slu'daju prezbiterij s,luiio kao prolazni pro-
stor. Treba stoga pretpostaviti da su p,rillkom liturgijskih sastanarka od-
nosna velirka vratab],.a prakti'duro zaftvotrena,a da s,u kao ulaz,u orato,rii
rnogla eventua,lno s,luZiti samo sveienstvtr.
Druga mognr.inost je prema sadadnjern starnju istraZivanja najrea,l-
nija. Ulazilo s'e s urlice krozvrata (o) da bi se onda, kako je vei navede-
no, p,rdko ap,o'diterija i tepirdarija, k,roz vrata b, u5lo sa stra,ne u sam
orat'orij. Ako se pri torne irrna na umu da su za redovnu djelatnost jedne
krsianske opiine m,orrale trz oratorij postojati i odredene adneksne pro-
storije, onda se naqrgie ilromisao_da jqaqi.d!g kurplj.enog tra,kta,*tj. pro-
storijg-I-I[I, nije bio samo pr,ol'azan ulazni prqstor, nego da je- neka-
da5nli-.apodite,rij s tepidarijern qrggao sl,uiifi kao katdku,mqnejo4,. dgJ<
se u kaldariju, kao Sto se i dosad s oprezom isticalo, mogao obavljati
sakramenat kr5ternja. Sve to upu,iuje, naravno, na vrijeme kada br,oj
dlanova krSia,nske opiine u Saloni nije b'io pnevelik.
T,reia morgui.nost, tj. da se u oratorij ulazirlo iz stambenog trakta,
dolazi u oibzir - recimo joS jednom - jedino u sludaju da se iz jedne
od stamibenih p,rostorija rnorglo srtubi5tern spustiti u pno,storiju VI, a da
su vrata g bilila zazidiana u jednoj kasnijoj fazi. U tom s,ludaju p,ripadnici
odnosne krtsianske opiine u salorni, posto su uS,li u kuiu irli sa sjeverne
s,trane u blizini gradskih bedema i,li pak stubi5terrn f u prije spomenutog

J)1
 Sl. 41. Salona, kr5ianski orato,rij, rekonstru:kcijapo B. Gabrideviiu.

dvoni5ta, ulaaili su u oratorij preko prostonije VI. Takva ,rno,guirr,ost

ne rnora, naravno, isklj,uiiti ni onu prethodnu, Sto znadi ,da je neovisno
o prilazu u oratorij jz starnbenog trakta mogao ,biti u up,otrebi i pnitaz
s utrice (na vrata a), u prvom redu za katarkrrmene kad su dolazili na
poduku ili na ilcr5tenje.
Mognrdnostda se nr oratorij ude jz starrnibenogtrakta otvara pitanje
koje je vei nabadenou uvodnonrrdijelu ovog saopienja, a koje je vaZno
ne samo za podetke ,kr5ianstva u ovom gradu nego i za rani period
kr5ianstva uopie. Pod pretposta,v,korn,naime, da se u oratorij rr.r,laziLo iz
ytamibenog trakta, dopu5te,noje pcmi,Srljati da siu se dlanovi opi.ine zad,r-
Lavah u jednoj od veiih i decentnijih pr.ostorija u srtanu odnosnorgsvog
(svakako irnudnijeg) su,bratada bi obavili ooroSto je,treba,lo da se ,obavi
odvojeno od samog ob'reda euharistije (iitanje odtorrnka iz Sv. pisrna,
pjwanje psailama, rnolitve) i da bi onda, bez katakumena, si5li u orato-
rij i p,risustvovali misteriju lo'rnrljenjakruha (fractio pan:is).Tako je od-
nosna prostorija unutar sarnog stana na izvjestan nadin takotler sluZila
kultu, pa bismo - analogrro prebkons,tantinovskoj orrganizaciji pnostora
kr5danskih oratorija u Foredu ili u Akvlleji - i ovdje imali neku vrstu

358
sistema dvojne aule: u jednoj od odnosnih prostorija odrZavali su se
rnolitveni sasta:nci koj.ma su prisustvovali i katakumeni, dok je dnuga
bila ordretlena risklj,udivo za euharistijski kultJ

Dr,ugo pitanje o kome Zeli'rn ne5to reii jest unu,tra5nje uretlenje

oratorija, zapffavo kakav je izgled irnao njegiov prezbiterij. Taj je, kao Sto
je napomenuto, za jednu stepenicu 'bio povi5en u,odnosu na prostor od-
reden za vjerniike, od kojeg je, osirn povi5enom ,niveletom, sigu,rno b,io
odijeljen i odgovarajuiorrn p,regradorm (saeptu'm). BtldLuii pak da na rutbiu
prezbiterija ne{ma rLlpa u kojirna su ,rnogli biti rusadeni stupovi pregra-
de, mora se prstposta'\/iti da je odnosna prergrada :b'irlapokretna i tzrade-
na od drva, dakle onakva kakva je - kao Sto Bnrsin s pravom pret-
positavlja - bitla u predteodorijanskoj au,li u Akvi,leji. No, sve kad bi

Sl. 42. Salona, kr6ianski oratorij, tzv. oratorij A (rekonstrukcija interijera po

E. Dyggveu).

359
i postdale rupe koje bi govorile da je tu bio fiksiran 'kameni saepturn,
Dyggveova rdkonstrukcija visoke pregrade koja bi postavljanjem zastc-
ra prijed'irla vjerni,cirrna da gledaju u oltar mogla bi v,rijediti tek z-ajed,nu
od kasnijih faza. Toga je bio svijestan i sam Dyggve ,kad kaZe da pojatm
ikon:ostasa treba iskljuditi prije rnilanskog ediktai iako bi bitro bliZe
istirni kad bi se reklo da takvo rjedenje trdba iskljuditi sve do u konac
IV. stoljeca.e Ovako, najsigurnije ie biti ako pretpostavimo da je prili-
kom adaptacije palestre u .onatorij izmedu prezbiterija i priostora za
vjer"nike bila postavljena niska polk'retna pregrada o,d 'd,rva. To bi bilo
u skladu s onim Sto Euzebije (X, 4, 44) kaLe za bazi'liku u Tiru navodeii
da je episjkop, u narnjeri da oltar ne bi .blo pristupadan masi, ogradio
prezbiterij d,rvenorn ogradom. Unutar 'prezbiterija otk'riveni s,u ostaci
polr.dkru.Zno zidane lclupe, a u tako nastailsm polukrugu morao se nala-
zili altar kojemu se rnije saduvao trag, 3to u,puiuje na zakljudaik da se
radid.o o pokretnom drvenom stolu (rnensa). Spomenurta zida'na klupa iirna
medutim, jednu pojedinost na koju nitko dosad nije obratio paZ,nju.
Radi se, nai'me, o tome da se klupa.u ponedemu razlilkuje od onih uobi-
dajenorg sigma-ob'lika kakve se dnogu vidjeti na fresko-sllka,rija.rna u kata-
komrbama, a kakvima su se prilikom svojih obrednih gozbi slruZili ne sa-
mo kr.Siani,nego i pripadnici dn:,gih rnisterijstkih religija. U ovom na5erm
sludaju, naime, kgievi,kilupe ne zav,riavaju saqim. polukrugol-r1" nego se
u horizontali lome prsma unutra reduci,rajuii na taj nadfur otvor ,poiltu-
kruino orbJikovana prostora otpri,like na porlovinulo. Talkav oblik klupe
u saflonitanskom oratoriju jarnadno nije s{uiajan, ali je veoma teS'ko, bo-
lje reii za sada nomo,guie, 'dati neko sigurnije poja5njenje zaSto je ba5
takav. U traienj'r.r takvog poja5njenja, a polazefi od dinjenioe da je pol'u-
kru,Zni dio krlupe s katedro,m za episkopa predstavljao sjedala za sve-
ienstvo, moglo bi se pormi'Stjati da su hq,rigqultlni zavr5eci 9luZili..z4-g-o,
lag4qje- darova koji su se za wijeme ob'reda prinbsitri Xr oltanu. Radilo bi
se, dakle, o nekoj vrsti nrd,irnenta,rnog prothesisa.
Navede,ni poku5aj poja5njenja gblilka klu,pe u salonitanstkom orato-
riju nno,gao bi naii neku vrstu osto -
srednog, u nadgro,bnim plodama karatkteristiino ud,urbljene povr5ine koie
su sluZile kao $tolovi na koje je u odredenim darni,ma i p,rilikama rrodtbi-
na stavljdil jeJo i piFda bi blagovafla u mistidnom zajednri5tvu s po-
koj,niko,m. Najveci,broj takvitr ptlota natlear je 'upravo u Saloni,11 gdje je
u natpisirrna saduvaii i Iokailni naziv za gnobne rake isp,od takvih ploda
(,piscinae"). Metlutim, ana,log,ne plode razvijenijith ob'liika i druge fi.r,nk-
cije (ii piiorn redu oltarne mense) naSle su se na razn'irn stranama,l2 a
kao konti:auitet saduvale su se sve do danas u trpezarijskim s,tolovi,rna
nekih samos'tana na A,to,su.13
Dovodenje u vezu ploda s oblikom klurpe u na5em oratonij,u moZe
zbuniti, jer je u prvi das sasvi,rn nep,rirmjereno. Stvar rnedutirn postaje
jasnijona ako se izmedu navedenih salonitan3kih ploda kao pred.rnet us-
poredbe uune poznata,m,rarnorna ploda,potkoviirasta oblika pronade,na,
dini se, na Manastirima u pro5lorn stoljecu kada je pre,nijeta w Zagreb
i pohranjena u tftb6njem arheolo5kom muzeju.la Navedena ploda (Tab,la

360
XX) sluZila je kao ollarna mensa, a ima izdignut sinoki rub ,koji, uzet
sarn za sebe, veoma poilffe-na-ublik ztdane ktrrrpe o &ojoj j6 rijod.
Posebno je pak zanirnljiva i za nabadenu usporedib'ir vaina btoinorf aa
je 'na pohrtkr"uznom, zaprava pdtkovidastom dijelu n:iba bilo prilkazano
17 mud,kih fizura. svaka srniestena unutar svgjp Frrsab4e
"alElde.ls Me_
nije se nastavi'lo s izradorn a,{kada i fi,gura u nj.irna, tt*go
3u prikazan
starczavjstni prizor kako,mors[<a nemalr izbacuje .iz iebe-proroica Jonu.
Imajnrii -u vi;l]u _taj iz:diryuti ru,b i opisane pritkaze ou ,j"*rr, namede
se pita-nje: {je Ii di,njenica da firgurJu a,rkafuamaisprmjivaju potkovi
dasti d,io rurba-u izvjesnom snnis,lui,n{icrj da je polukr"rir,i di" -klupe *
na$em oratoriju bio odretten za sveiens-tvo, a prikaz Jone kao sirdbol
y9tkrsnu91.le upuduje,li na pornisao da je horizontalna dionica zida",e
5]*p"- sJuzil-a.za. pola€anjg dg.rovl namijenjenih euharisrijskoj Zntvi?re
U..r*ul-tgl srludaju veoona.je vjerojarno di oi"orr?_b*irg*tdge_dis,niaa*
za sjedenje,,_sroie - kako ie se vi,a;ffi i jz izra-
"tj__"*$gdh tfffitrffia
gariiftE u salonitanskom oratoriju, ,tj. o posljednjern
i.:y"k$q najzanimljivijern prob,lernu na koji ouontr-priHto-' z.li*,rru-
titi painju.

***

Na okolnost da ."
strani dosad-asnjiistraii:ivadi,osv,rnutiJi s" saimo,Kratkom ,uspu,tno'n
po{menom,ali se nisu upustali ni u kakva raamatranja na-
sarnog problerna.
Dodiu:se,ta{v-1 orijentacija sama po sebi ne predstaviiu,usto's,to bi biiro
sasvirn neobidno, jer dok je na lstolnr .postavlianie oltara na istodn,oi

van Lateranski, Sv. Klement)

s tim da ie se na Zapadu
definitivno narneturuti tek u 8.;t Nt -p?€iffE"-ira-
orij entaci j a o,ltara
padu-ne*piff1sfiffi-'sacvini izn'im,ri,lipojavu,
tozj ip*r. p"ut":" inieuini,*-
$a se.tahvoj-o'rijentaciji u saloni.o"r"Lri"* prr.ru
painja. T1j je, nai,me,oratorij prije svegastarij! "rit"r,i;iip"r*ii
od r#skih bazilika. a
je nastao je prije toga siluiila sasviln
dnrrgoj namffi se regyrsyuJ4
rasprav,lja vo orijentaciji
vrrJqrLdurJr oltara u
(,.ILaI-a
j:9,i_.-*ttTerreba.vdiriiu,eu"io r'o;";" oft_
u

liT":*l?^:,
tirao postojfi Frostort.tj. gluj {oji je trdbato "":"it*. j s"a,r,uge
,ajelir"ii,
strane potreb,no je imati u vidu odgova,rajuda rjesenjl u onih nekoliko
dosad poznatih kurtnih aura n pretkor's,tantirourtog perioda, ,koje
su
oa$T oratoriju ne satrnopo nadinu postanka ttj. aaa,ptlranjern neke
rpro-
stonije plrofanog kararhhra), nego - u veiini sludajwa -l i vremenski
bliZe nego spomenute ,bazilike u Rimu.
s orbzirom na dinjenicu da se velika vrata u nasem orator.iju nalaze
na zapadnoj strani. bilo bi normalno odekivati da je i ulaz bioTT6Tf-rfrF

36r
dab\e u dvori5rta, a da je prezbiterij s orlrtarombio postavljen nasuprot
v7azu, tj. uz istodni zid. Buduii da se tako nije postupilo, postaVlja se
pi,tanje: zbag tegaje najstarija kriian'ska opdina u Saloni priliko,m adap-
tiranja palestre u oraiorij izahrala jedno nelogi'drro i izrazrto 'nepraktid-
no qjesenje, tj. da je oitarr postavila uz sama veJilkav'rei!4?T,o pitanje
postaje rim ;drzajnijtEil=tim;@taurtinovsEe
kr,Sia,nske bo,gornolje kojih su se d,osad otkrit ostaci (Dura Eurtofilos,
Pored, A'kvileja) imale oltar na istodnoj strani. U poku5aju da se odgo-
vori na posftavrljeno pitanje moglla bi se u prvi das pri6i'niti unogudom
pretpostavka da je postavljanje dltara na qapadnoj strani uslijeditlo kao
posliedica'religijskog sildnEetimajoliko karakeristi&rog za duhovn-ukli
?nu 2. i 3. siolj6-a. U na5sm s,ludaju rnogtrobi se, konkretno, mislifii na
utjecaj rnitraizma, koji je u Sailon'ibi,o veoma ra5irerr. No, iako 'su i inade
izrrr'ecfumitraiama i lcf5ianstva postojale bro,jne podudarnosti, tnebat ie
ipak iskljuditti takvu moguinos,t, tj. da je orije,ntacija mitreja (ulaz na
istodnoj a Mitriina ku,lfna silifl<ataurokrtonije na zapadLnojs,trani) utjech-
la na ,poloZaj oltara u salonitanskorn oratoriju, Kr'Sdanstvo je, nairne,
ved zararra bilo svjesnio frapanfirih analogija s mitrairnorn, ali ono je,
kalko svjododi dorbro poznati Tertulijanov tekst,tz od toga albhoriralo
smatrajudi da je sarrnctavo naveo rni,traike da opona5aj;u kr3darrske orb-
rede.l8 Sfroga ie poja5njenje o orijentaciji olta,ra u sal,onitanskom ora-
torij,u A, koji je - ponovilrro jo5 jedno'rn - s asrpekta unutra$njeg ar-
hitektonskog utvrdenja nelogidna i nepralkltiina, trebati traLtrti u sanrom
ra.nom kt'Sians'trrru,botje redeno v raalaziwla koje su diktirali zah'tjevi
starcikr'36aridkeliturgije.
Liturgijslki razf,ozi koji su trailili postavljanje oltara na zapad,noj
straqi kulhe pnostorije, pa makar to bi,lo i tsz vtata, kao Bto je s,ludaj
u nLa5e,m oratoriju, dorbro su poznati, odnosno - bolje reii - dobro su
paznate rnoguinosti ko:ie je takvo rje5enje pruZalo sarnoj liturgij'i. Po,
laz&i, na,ime, od sigurne pretpostavke da je sveden:ilkcelebrirao okrenut
licem prema istoku,le postavljanjem oflta,ra na zapadnoi strani oditro se
htjel,o postiii da sveienik, okr€rrrrt prsma istoku, brude u isto vrijerne
okrenut i vers,uspopuilurn. U satlonitanskomorator:iju, dakle, sl'ika pri-
ti'kom euharistijskog obreda bi{a je ista kao i u ne3to kasnije gradenim
rim'ski,rn bazi'likarna, tj. celeb,rarnti vjernici bili su dkrenmti licom jedan
prerna drugorne. Naprotiv, kad se oltar nalazio na is'todnoj stralti, sve'
iernik je, pridrZ,avajudi se propisa da celebrira gledajuii prema ,istoku,
u isti mah morrao prema vjernicirna birti dkrenut letlirna. Sve Sto je ne-
tom navedeno o orijentaciji oiltara i o poloZaju sveieni,ka p'rerrnavje'r-
nicima bilo je, narawlo, i dosad pozna'to.Ako je,u ovormkratikom saqtrl-
ienju redeno o tome neito novo, onrda je to obradanje pa};nie na dinje-
niou da i prije ri'rnskih bazil,ika imamo sigura,n primjer looiranja oltara
na zapadnoj sorani kultrre,prostorij e.
U vezi s orijerntacijom orlta,rau salonitanskom oratoriju postoji rne-
elutirn jo5 jedan problern lcoji s povijesnog stanovi$ta ne bi trebalo da
bude ba5 zanernarljiv. einjenica je, naime, da se oltar g -4gq$ pq{}a}!g-l_
pretkonstantinovskim kultni,m aularna - i to ne samo u dd,lekoin Dnrra

362
Europosu nego i u dvjerna na sjever'nom Jadra,nu (Pored, .Akvileja) -
malan na istoinoj strani. Znadi da je,p'oloZaj ,sveienika prerna vjernicirma
prilifom durahistijskog obreda bio u salomuitans,koon oratoriju drukdiji
nego u isrtovrernerrim kriianskirn kufrtnim aulama u Akvi'leji ili u Fo-
redu. S,toga se po,stavlja pitanje odakle ta razl,j.kaizmetlu Salone i nave-
denih grado'na nE sjevernorn Jadran'r.ri je Ii dopu3,teno iz te razl:ke tz-
vudi noke ,nove zakl.judke.
U studiji o ranim krSianskirn bogornoljarna K. Garnrtberje u ndkoli-
ko na,vrata svratio paZnju na v(ztl koju je rano E5scansllyom ;\ga![qii
imatro sa Sirrjnrm i q F,gi,ttnm- ! toirn srrdsrlunajprije pqry45Jjada bi pod-
jel?..poda u akvile,jskoj kultnoj auli na detiri po motivi,rna razli6ite rno'
z4-iE-ireQeline {Rqgl4 upuiivati na isti za'kljudark na koji upuinrj;r.r i tra-
govi pregradnih ndola urnutar ru3evina crikve u Aluu (Sirija), tj. da
Po-
po kojernu str vjerrrici z-avannali svoja ,mjesta
u bog.o.mo'lji(najprije s,tariji mu$karoi, a onda,m,l,aiti,zatirn sta.rije 2en9
i udovice te na kraju milatle). Buduii pak da je odnosni redoslijed for-
muliian u Didascalia Apostoloru,rn,spisu koji ie n
u.3. st., GAnib-er$natra da je navedena fodjela na razlidita rnozaidna
pqt-j"+g akvilejskoj 'kqltnoj auli'n.astala zbog toga Sto je s podecima kr-
Sdqrnswa u Akvileju d,oSaoi taj spis, pa se, 5to se tide li,tungije i discipLine
pri,likom p,risustvwanja obredima, i pos,turpalo u slkladu s propirs,ima
koje je sad,rZavao.Time - kaZe Gamber - treiba tumaditi,i okoilnost da
je i Jatinski priiEvgd ,to&spisa naslleq-bl SL ppd$$ig_Aikgl[qig. Jrao Sto
je tu nastao i latinski prijwod egipatskog
"Kirchenordnulg"-a, Sto ta-
kocler neie bi,ti sludajno. Postoje, naitrne, morrnenti koji Akvi,leju p'o"e-
zuju -q Egiptom, pa tako Garnjber is'tiie liturgijsiku specifidno,st da se
euhaniqlijski lbryd obavlja qubotom naveder. Takva praksa, specifidna
z,a Egipa,t, dugo se zadtiala u koptskoj crlkvi u Etiop,iji, aili isto tallro i
u oblas,ti Akvileje - sve do u konac 8. st. Na veze Afl<vilejes Aleksan-
koja je
u venecrrlu.
Ako se pitanje orijentacije oiltara 'u pretkons'ta,nti,novskimoratori-
jirrna na istodnoj obali Jadrana razrnotri u komtekstu netom iznijetitr
o,kolnosti, onda bi se mbglo pretpostaviti da ie u Akvile tako i u
Porodu, orijentacija ol,tara bila pod urtjecajem
Inu.Naprotiv, dinjenica da je tr salonitanskom
na zapadnoj strani, i to - kako je pokaza,nio- unatod. nepraktidu:osti
takvog rjeSenlja,govorila bi da se u Salo'ni, Sto se tide orijentacije otlta-
ra, nisu pridrZavali pravi'la kde je rna Istoku bi"trogoto'vo opienito pri-
hvadsrr-o.Dapade, trlrodurdarnostorijenrtacije orltara tr sailoni'tanskom ora-
toriju s ono{m koja ie se tijekoun 4. st. primijeniti i pri gradnji bazilska
u Ri'mu daje povoda da se pretpostavi povezanost tr'-ve krSia"Le 'T
uSaloni s k@ torn srnislu trebalo bi jod viSe paZnje
tokldnffitostavci da se organizacija prve krt3ia,rr-dt<e
opiine u Sa,lo'nine veZe uz Domniija, muisntrka iz 304. g., nego uz Ye-
nancija, koji je, kako se s'matra, otprilike polovinom 3. st. Er'etriuo"iz

363
Rirna da bi u Iiiriku pr-opovijedao Evanclelje2l i onda, 270. g., u Dal-
rgaefji:pretr+io-riru'denidku smrt u jodnoj Itokalnoj persekuciji kiSiana.22
Prema torne, moZe bi,ti da se u na5sm sailonitanskom sludajll adaptira-
nje palestre u oratorij, ksnikretno postavljanje oltara na zapadnoj s,tra-
ni, izvr5i'lo u skladu s liturgijsko,disciplina,rnim propisima koje je sa
solborn do'nio Verrancije, a to bi znadi,lo,s onirna koji su se prirnjenjivali
u i{i,rru.r.'Zani,mt5lvo je, medutirn, da su se u Saloni u prvirn ,aerutl3u.i*u
nakon Milanskog edikta, Sto znadi otprilike pola stoljeda nakon Sto je
pales,tra o kojoj je rijed pretvoreara u oratorij, bazilike gradi'le s ap,sido'm
na istiorinoj strani, a ne na zapadrwj kao tr Rirrmr. Razlorg torne ,treba ,sluti-
ti u sve veiem pri'livu vjernika orijentalnog porijekla, prilivu koji mora
da je bio vrlo izraien vei prvih god'i'na 4. st., znadi u doba Domnija,
Anas'tazija i ostalih salo'nitans'kih mudeni,ka.
U svakom sludaju, satro,nitanski oratorij A najstariji je saduvani, od-
nosno dosad ortkriveni prirnjer kr5ianstke bogrcxmolje koja svojirn unu-
traSnjim uredenjern jasno dorkumentira situacijru u kojoj su sveienik i
vjernik bili okrenuti licem jedarn prema drugom. Na taj nadin s..lgestiv-
no nairn je evociran duh prekr5ianskog zajedni'Stva kada je progonjena
Crkva porlako, ali sus,tavno i uporno osvaja'la antidki svijet. Poslije, kada
je orijentacija o,ltara prema istoku bila op6enito lprihvaiena, i sveienilk
i vjernici bi'li su okreniuti u istorn pravou, prema is,toku, dime je na svo-
jevrstan naiin izraiena porbl'ednidka pozicija Ecclesiae triumphantis.
Tada, kako kaZe Jung,marnrn,,sveienik stoji na delu naroda, a ne vi'Se
versrus ponrulum. eitava je opiina sada nalik na velilku procesiju koja,
predvodena sveienikom, kreie prerna I,stoku, k Suncu, ususret Kris,tu
Gospodinu da bi s njirna pr.inijela Zrtvu Bogu.ua
Pdlaudaj da se funkcionaliza,m salonitanskog oratori;ja A pojasni na
opisani nadin i u ianesenorn s,mislu ujedno je i pokuiaj da s,e prouda-
vanje,tog po dirrnenzijama skrromnog sta,r.okrS6anskog orbjdkta pomakne
iz okvira lokaLne povijes,t,i i arheologije te uklj,udi 'r.r krug opie,g znan-
stvenotg i k'ulturnog in'teresa. Na taj bi na6in - analogno salonitanstkim
starokr5ianskim grobiljima, kao i episikopalnom sklopu u sjeve,rn'om di-
jelu grada - i oratorij A m,ogao ,postarti predmet istraZivanja ,na teme-
lju kojeg ie,biti udin.jen rnakar i sitan korak naprijed u jasnijem sagle-
,davanj'u podetka krsianrske liturgije.

BILIESKE
1 Forschung in Salona I. Wien MCMXVII, S. 122-129.
2 E. DYGGVE, H,istory of Saloni'tan Chrirs,tianity. Os.lo 195i. p. 23-24.
3 Tlocrt stambeno.kupeljnog
_sklopa (kao, uostalom i ditavog episkopal-
nog centra) donesenje prema Ger,beroyusnirnku (Forschungenin-Saibna I, S.
125,Fig. 229, Einzelplan VIII) koji je korigiran u rome 5ro je istoini zid
prostor'ije V (onaj prema ulici) sada potpuno zatvoren. Vrata naime, Sto ih

364
u tom zid'r.rucrtava Genber nisu nikaikva vrata nego otvor koji je probio
Bulii prilikom istraZivarja ln2-$06. g. da bi kroz njega vagonetima odvo-
zio iskopanu zemliu.
Odnbsni zid liez ikakva otvora donosi Dyggve nakon svojih revizionih
iskapanja u Solinu 1949.9., i to kako u vei citira,nom djelu, tako i u dvama
manjim radovirna (najprije u Aotes du Ve Congrds international d' archdolo-
gie chrdtienne, Roma-Faris, p. 190,f,ig. 1, a onda u dasopisu Peristil II. Zagreb
1957,str. 58, sl. 1). U ovom radu nisam do,nio Dyggveov tlocrt nogo firnogo rsta-
riji Gerberrov,rz razloga 5to Dyggve, vrieii reviziorna iskapanja, nije dospjeo is-
tralit;:, i malu perifemu d,ionicu ora,torija A pa je kao tlocrt tog objekta ustvari
preuzeo onaj Gerberov, s time da ga je redrucirao na pojednostavnjuru skicru,
ali ga ujedno i korigirao time Sto je istodni zid velike pnostorije potpuno
zatvorio. O tome E. DYGGVE, H,iistory... s,tr. 23 i bilj. 20 na str. 40.
+ Gerber (Forschungen.. . S. 125-126) to zakljuduje qrosredno navodeii da
jed,nostavni pod iz vapnenastih ploda ne odgovara bogato izvedenoj alhitek-
tonskoj dekoraciji zidnih povrSina.
s Tome pregradnom zidu danas viSe nerna tr4ga, jer je potp,uno uniSten
prilikom samih istraZivanja. Gerber (Forschungen. . . S. 126) kal:e da mu je
o torne dao obavijest 6uvar starina. Odito se radi o Amti Zii:i6tt, duvaru solin-
skih irskopina u vrijeme Buliiev,ih istraZivanja.
6 Takva moguinost nije samo teorretska.Primijotiti je, naime, da zapadni i
istodni zid prostonije V. nisu sa sjevernim zidom organski vezani, nego da su
naknadno k njernu pr,izidani.
7 Ostaje, ,naravno, i dalje mognrcnost.da su za odreitene sastanke neeuha-
rijskog karaktera mogle sluZiti i prostorije I-III.
I E. DYGGVE,History... str. 40,bilj. 19.
e U tom smislu svakako je indikativan podatak iz podetka 5. st., a koji
nam je ostavio Teodor iz Mopsueste kad navodi upozorernie >aspicite ad obla-
tioneino Sto ga je u njegovo doba tlakon upuiivio vjernicima. S druge me-
dutim strane moZerno sa sigurno56u zatkljuditi 'da ie vei pod konac 4. ,st.
zapodeo proces trspostavljanji visokog z,ast6ra koji je vjennicima pred,stav,ljao
prepreku da promatraju trernendum mysteri'um na oltarnr, O tome nas oba-
vjedtava Ivan Zlatousti (MIGNE. P. G. LXII 29) kad, kaZe: vidi5 da se
pred oltarom navu,lcla zavjesa, onda zamiSljaj da se povi5e "Kad
oltara otvorilo
nebo i 'da andeli dolie silaze.<
to Prilikom istraZivanja horizontalna dionica klurpe konstatirana je samo
na j,uZnom kraju, ali nema razloga sumnjati da je iako bilo i na sjwernoj
strani, sarno Sto je ova viSe uni5tena.
1r E. DYGGVE,His,tory... str. L06-lW,T,V.2l--22.
12O tome A. A. BARB, The Round Table and the Holv Grail (Jurnal of the
Wa,rburg and Courtauld Institutes. Vol. XIX, 1-2. str. 4fuT.
13E. DYGGVE,History... str. 107.
la O navedenoj mramornoj plodi u posljednje vrijeme pisao je, davii
pri tome znaiajme nove rezultate, N. CAMBI, Krist i niegova sirnbolika u
iikov,noj baStinf starokriianskog perioAa u Dalmaciji (VAI{D LXX-LXXI,
str. 58-62, T. XXXVI, l) gdje je iscrpno navedsna sva literatura. Ci'njenica
da je-prema 9ambijevirn istraZivalJ'irna lavedena ploda konstatinopolskog
porijekla (prokoneSki m,ra,mor!), a isto tako i okolnost da se radi o spome-
ni,ku koji je za jedno stoljece, ili koje desetljece viSe, mladi od zidane klupe
u salonitanskom oratoriju, ne utjede bitno na vrijednost same ugporedbe.
Ovdje se, naime, ne radi o dokazivanju geografske, vremenske ili stilske ovis-
nostd jednog ,spomenika od drugog, nego o eksplitkaciji ,odretlene ideje koja
na jednom spomeniku moZe biti viSe jasna nego na dnu,gom.
ls Od navedene oltarne plode saduvana je samo lijeva polovica s B li'kova
un;utar araka. Naknadno je u bedkom Kuristhistoris,lhes M,useum pronaden
fragment istog spomenika s prikazorn Krirsta u,nutar arrkade kao certra.Ine
f,igure odnosno uikrasne kompozicije. O tome N. CAMBI, o. c. str. 59, bilj. 5.
16Iako, na primjer, sigma-oltar tz Ef.eza (A, A. BARB, o. c, T. 6 a) ima
zaobljene rl'du,bine(the lobed bordornament) ne samo na potkovidastoj, nego
i ,na horizontalnoj dionici izdigrurtog ruba, ipak se moZe-smatrati sigilrni:m

36s
da se kod sigma-oltara sjedilo samo oko polukruZnog, odnosno potkovidastog
diiela. a kodokruelih okb ditava oltara, kao 5to to uostalom ilustriraju prim-
ieli Sto ih donosi A. A. BARB, o. c. T 6 f te T. 7 a,b, a koji su reproducirani na
na5d Tabli X'XI, 1,2.
t7 Terrtulijan, De praescriptione haereticomm 40. i De corona XV'
18Upravo zbog toga zanimljiva je pojava da prvi krSian! u Akvileji P'reu-
zimaju bd mitraika motiv bofbe pijetla s rkornjadom, dakle motiv koji se
saduvao u jednom od ptujskih -suoi rnitreja. To G. BRUSIN, La piir antica domus
ecclesiae di Aquileia ri i annes-si(Memorie storiche fbrogiuliesi XLIII
str. 13) obja5njava time Sto su prvi kr5iani u A'kvileji bili >imbevuti di rnitra-
ismo<-pa i,r.rsloga nastavili s iltonografijom koja ini je bila bliska. !.azu.4lj1
tmedutimi
vo je, da su sadriaj naiedeirog mcitiva kr5iani ubrzo lcristijani-
zTfaln.
tg Prvi kr5ianski pisac koji govor'i o pol'oZaj;usveienirka za vrijeme obav-
liania obreda (o polciZaiu oltlra- ne gov<iri direktno ni5ta) jest T-ertulijan, i
tb u dva nawata:- Adveisus gsntes c.I0 (MfCI.Ie, P. L. | 42ti) i Adversus Va-
lontinianos c.3 (MIGNE, P. L. II 586). Tek u prvoj polovini 4. st. sv. Atana-
sije u spisu A,d'Antiochum ducern (MIGNE, P. G. XXVIII 620) pojasnit ie
razloge navedene liturgijske prakse. Postoje, nairavno, o tome podaci i u ano-
nimrr-o3starokriianstol" titer^aturi (Didascltia apostoiorum, i dr.), a,li u ovoj
prilici-pozvao se na iivore kojih precizno datiranje ne izaziva bllo kakvu

sieste u bilje5ci 9.

366
 DUJE RENDIC.MIOEEVIC

PITANJE KRONOLOGIJE RAZVOJA SALONITANSKIH

GEMINA
(SALONA. CHRISTI,ANA, IV)

(Disputationes Salonitanae, II, Split 1979,

Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 77, 19,84,str. 174-186)

Poznato je da je ranokr5ianska taza Satrone ne samo najtemeljitije

proudeni i obracteni dio spornen'idke ba5tine ove dalmatinske metroporle
nego i jeda,n od najbolje istraZenih krSianskih urrbanih i cernerterijalnih
kompleksa u antidkom svijetu. No, niti jedan dio te spomenicirrna boga-
te rranorkr5ianske Sa'l,onenije dao tako komp,letnu striku Livata lcr5ianske
zajednice u tom gradu, u njezinoj razvojnoj i uzlazmoj liniji d,o p;tr,ne
kristi ja:nizaci jegrada,kaokfif_a-nglq.ku:ltLl_!<-93gp-!9"bs_!Hrc.Weif !9,ko ji
je poznat kao episko'palni cerr-tar, s dvjema bazili'kama (basilicae gdmi-
nae).Jednaod njih;bila_je*prerl+'*qis$plgrka_,b.az"llika
gradslr.?Fgledr?.hl
koja se wojorn funkcijom,razlikovala'od drugih brojnih bazilika u gra-
dw (basilicae urbanae), kojirn je nazivom - kao jedina nekada poznata
-'i sama bi,la uS,lau znarnrs'tvenru strudnu literaturu.l
Osim montrmentalnih bazilikalnih gradevina episrkopa,lni je saloni-
tanski lcanpleks2 sadriavao i ni,z drugih sakralnih i s kultorrn povezanih
objekata - viSe oratorija, u prvom redu, zatim baptisterij, consignato-
riglm,-catechumeneim, episkopij i dr. - a,Ii je to isto podrudje krilo i
br"ojne dru,ge arhitektonske ,ostatke, koji, gledani stratigrafsko"kronorlo-
Ski, pripadaju pretkr5iansko,m razdo,blju. Najranija, naime, faza u pro-
cesu urbanizacije tog nekada5njeg istodnog s'trburtbija pripada Sinem korrn-
pleksu sal,onitansikih nekropola. Rijed je, nainne o podrudj,u uz cestu Sto
je grad njegovim istodni'm vratirma (danas wanth Porta Caesarea) isprva
spajarla s jugois'tod.ni'rn diijelovima provincije, pa je uz nju, kao i uz dmr-
ge ceste sa'ltonitansllog podrudja, nastala i razvijala se rano vei
"istodna"

367
nekropola grada, diji su ostaci povremeno dolazili na vi'djelo. U,kljudiva-
njenrr-t*togadijela suburbija u u'lu s'truhfitru grada, koja je s ono{m
starijom jezgrorn birla integrirana u novi pr.o5ireni grad - Iongae Sa-
lonae3 - i obzidana novim plaitem bedema, bio je tu podignurt zadr'*
clujudi niz terma'lnih ryra'da - zahvaljujuii blizini akveduikta koji je s
istodne stnane tekao razinom zernlje - da bi se tu iba5 sta'rim gradslkirrn
bedemorm, kao nosadsm, sqru5tao prsma niZinn, jurnirn dijelovirma 'grada.
Kr5ianski kornpldks graitevina - koj,i ie zatirrn piostati novo sredi5te
grada, sa ;sasuirn novim sadrZajima, u us.poretlenju s onima Sto ih je
prerdsrtavljalo staro gradsko srediSte, s fonrmom, jezgrom rimskih po-
garrskih laultova - tr&a ie faza u razvoju ovog dijela salornitanskog pod'
rudja.
No, i ta kr5ianska faza irlra woje vlastite etape razvo;ja ,koje su
od,raz rasta sailonitanske krrSianske opiine, njena dru5tvenog poloZaja i,
dakako, ekononntske rn'oii. Prvu etapu u razvoju kr$danskog kultnoig
korm,pleksa preds'tavljaju relat'ivillo skro,mne oratorijalne zgrade, meclu
koji'ma je prednjadila ona u kojoj je, liafl{o se pretpostavlja, djel'ovao, a
vjerojatno i zapodeo svqj mantirij, Dunnio, prvi rezidenciijalni saloni-
tan'ski bis,lcup (,tzv. >Oratorij 4..4). To je pretkonstantinoivska fpza koja
obuhvaia kasno m"keoTTa:iio lv..sloljeie. Id,uia, konsta,ntino-vska, aza
doba je gradnje prvih veditr i safrids,tafnih namjensliih kultni,h 6,15jekata, 'i
bazilika. TH<va;tve intenzivnija graditetrjska alktivnost osobirto'je "Zirib
s,naZna u po,suhonstantinorvskom razddblju, u tolsu IV, y a*Ifl*stloljeia.
No, dngo je raadobrlje od tzv. vjerskog mira, tj. od dasa kad je kr5ian-
s'tvo steklo slolbodiu Zivljenja i djelovanja, ,koju je snaZno osjeti,la i ova
mart'irima obogaiena sarloni,tanska,krdianska zajednica, do prestadka
Liv'ota oivoga tada vei odav,no metropoli'tanskog grada. Io su bila sto-
ljeca bujanij a Livota kristijaniz,i,rane Sa'lone, kr,oz koja su, a posebno
na podrudju gdje je kr5ia,nrstvo veo{rna skromno uriiklo, salronitanski ,gira-
ditelji, slijedeci jednu novu tradicijtt, podigli tolika monurmentalna ktd,t-
na zdanja. Isikopavanja su iznijela na vi'djelo sinkrono i dijakrono post'o-
janje na tom mjesrtu nekoli,ko bazi,likalnitr graclevina, koje zu, od neko,g
o'dredenog vremena, egzirstirale urporedo, kao geminatae, odnosno basi-
licae. T\ocy,t otkopana k'o,rnpleksa, uz pogled i na same isk'orpine veo,rnr€r
zorno po,kaau,je wu sloZernost i zamr5enost tog jedinstvenog labirinta
prostora i zid.a,s koji se desto pokaaujiu gotovo bez izrazilih s'iratigraf-
skih odnosa. NaS ie zadatak ovdje biti da po,ku5arno odrediti barem
relativne kronolo5ke odnose sukces,ivno grattrenih i,li dogradivanih bazi-
lika u kompleksu geminA, a takocler i da fi,lcsiramo sve widentne gra-
clevinske tme, kao i slijed bazi'litka koje su se tu smijeni,le, a o demu u
strudnoj li teraturi vlada pr,ilidno nesilaga,nje.
Episkopal,nirrn koimpleksom u Sa'loni vei su se teme'ljitije bavili
mnogi istraZivadi, arheolozi, povjesnidari, arhi,tekti i d,rugi znanistveini
radnici, podev5i od najzasl'uZni'jih - F. Carrare6 i F. BurliiaT - kojiima
spormenuti ar,heolo5ki kcrmrpleks du,gnrje svoj dana5nji izgled. Njihovirn
rezu,ltatirna,posluii'li su se uglavnorn strani znanstvenici, od kojih ponaj-
prije s'pominjerno J. Zeillera, N. Gerbera, R. Eggera, E. Condu'r'achija i,

368
dakako, E. Dyggvea, diji je prilog prou'davanju sal,onitanskog kr5ians,tva
tzuzetirw velilk i raz,nolik. Prvi se m,ecfu s,po,menutim pi,tanjem salonirtan.
sko,g episkopalnog kompleksa bavio povjesniia,r=ZeilileAkoji je o njemu
kao i o ostalim saloni,tanslkirrn kr'Sianskirrn spomenicirma, na nivou on.
da5njih znanstvenih saznanja, r:aspravljao u svojoj .mornografskoj stud,i-
ji o pojavi i razvoju krSianstva u provinciji Dalmaciji.s Treba ,i,mati u
vidu, mecluti,m, da ZeiJ,ler jod nije raspolagao potrebni,m podaoima o ju-
inoj bazilici u komp,leksu geminA, jer jod ,nije b,ila otkriven,a po!4nata
kr.'iZna graclevi,na s drugim ostacima arhitekture ,koji su s njom do5li na
vidje'lo. Stoiga u toj studiji i nema novih a'rhedlo5kih ,momenata izvan
onih koji su vei birii poznati u Buliievirrn dbjavama ranijih iSkopavanja:
P.fve_Znadajnerezu,l,tateo novi,m otkriiima, koja obuhvaiaiu i juZni dio
epGkop-dino t W. Gerber zajedno s arheo-
Iogo'm R. Eggerom u spomenu,toj rnonu,mentElffilil6lfR?ffii Austrij s]kog
arheolo'Skog ins'tituta >Forschtmgen in Salon4u,e vei tada planiranoj kao
poseb,na serija. Dok je Genber, uz vrlo obilinu arhi,tektonsku dokumen-
taciju, uz rezultate dugogodi5njih Bu,Iiievih iSkopavanja dao i one svo-
jih vlasrtitih istraZivanja u tom dijelru Salone, osobi,to one ;lo{vezaur".e ,s
otkriiem kriZolike,bazilike, Egger je u jednom poglavlju te pubilikacijel.o
raspraVlj ao, proteZno, o povij esno-arheolo$kirn problomirma novootkrive-
nih objetkata, a priori zarni,maju(i kritidki stav prema ne,kirn Gerrbero-
vi,m tek izneseni'm h,ipotezaima i nrjima odgovarajuii,m arhitektonskim
reklons,trukcija'rna. Ger.berrje u svojoj totalnoj rekonstrukciji episkopal-
nog ko,mp'leksa, a takoder i samih gemind, koje su se tada po prvi
put naS'le u ce,ntru paZnje arheolo5ke zna,nosti, rprepoznao i o,bjekte koji,
u o,brl,ilkui funk'oiji u katkvim,a ih je on vidio, nisu nirkada postojali. Ge-
neralni prlan epiSkcxpalnog kom'pleksa koji donosi Gelber (s,tr. 13, Fig. 2
i str..16-17: novooukriven'ormjruzlornl
Tie. l)"," 9ijuty geminA rggislrirg
dalnu.4ionstrukciir.i. ,rdakleostatke joS jedne, ranije (?),_bazt
-__-_J-r
\!/r-ffi

{ao onako komplicira,ni gradevni ostaci nisu

ni tada, kao ni sa i odr.eclivanje ni njezi'na opsega rni
kronotorgije. U

ostatke.-:.,svakbks ne ,mlade od prvih desetljeia IV st. .- bilg ,s,u spo;.

menqtg monumental'ne..dyijg@jlike- raz,liiitog iloc,rta i konstr,g'kcije;
prv_a longi,tudinalnog.lipa,. iz !*.9t.,. i..df..yg.e,- _ nad.niom**g,l.ito
; -
malo dislocir'a,norrn osovinorm prema .iugu, kriZo}ikog tlaqrta - iz VI st.,
tzv. Honoriieva bjrzilika.-To-ii ujedno i pr@
kumentirana krono'logija objekata. toga komplehqa - ne ubrrajajuii tu
ostafe broj,ne manje grailevine razlidite namjene, poput oratorija, bapti-
sterija i s njim pros,torno i sad,lZajno povezanih pr"ostorija.
Pred ovaj posljednlji svjetski rat ,pojavila se u seriji Ephemeris Da-
coromana solidna studija E. Condurachija o krSianstr.rr u llirikull, ali
ni u nj,oj, kao i nekada u Zeil,lerovcj stu.diji, iako se uglavnom tsmelji
na spomenicima, nema novih momenata u pogledu sa,lqnitanskih

369
gemina, te njezin autor samo prihva,ia pouzdane i provjerene teze o
karakteru, ,rastu i znadenju ovoga kompl'reksa. Posljednji u 'spoimef,ru,tom
nizu renomira,nih autotra koji su se, (lz druga pitanja salorrita'nskog
krdianstva, p,osebno bavi,li jo5 i pitantje,m gradskih geminA odno'sno di-
tavog episkopalnog komple,ksa, bio je \g_Dgryg-iedan od najzasluZ,ni-
jih istraZivada antidke i kr5ianske Salone, te, uz Buliia, najbo,lji poz-
nava,lac njezinih spomenika. Dy,g,gve je o torme raspravljao u razni,m
'krSianske
mjes,tirrna, os'obito na medunarod,nirn .konrgresima (ne samo
arheolorgije), ali najkonikretnije, sintetski, u svdjoj dragocjenoj povi,jesti
sal,onitanskog kr$ianstva (History of Salonitan Christiani'ty), u kojoj,
m,edutirn, nije rdkao poslj.ednju rijed o svoj'irm saananji,ma u td mate-
riji, jer je njezina pojava gotovo koincirdirala s njegovim posljednjim
revizioni,m is'traZivan'jirna ba5 na spofflenutorn episkopalnom komplerksu,
rezu,ltaui kojih su u toj sintezi uglavnom izostali. Stoga u ovorm krat-
korn p,pifta2g problema i ranijitr rni5'ljenja i ne bismo smjeli citirati
preth'odino obj,av,ljene Dyggveove stavove, iako se on uvijek ogradivao
od mnorgih rezutltata koje je bio fonrnulirao Gerber - posebno u pitan'j,u
evenrtualnog peterobrodno,g rje5enja velike sjeverne epi,shopal,ne bazi-
lirker2, pa ga je to i ponuka,lo da u .davno plarniranoj reviziji ditavog
kompleksa provjeri neke svoje ra'nije sumnje i pre,tpostavke. Dygigve, ,na
Zalosrt, nije stirgao objavit,i kompletne rezu'ltate izvr5ene nevizije (1949.
god.), u kojoj je, uz druge sutadnike, surd,jelovao i pisac ovih redaka,
kao onda5njri direktor splitskog ArheoloSkog nauzeja. Svjes,tan da sAm
neie dospjeti to uradi,ti, objavu je prepustio mlacli,m kolegama, dakako
iz na5e sredine, 5to jo$ uvi,jek deka na svoj,u realizaciju. Poneki zah$,u.
dak je irpak anticirpirao, iako je to sve nedovoljrno za sagledavanje cje-
line, pa i nekih dEtalja o koji,ma je za vnijerne rrevizio,nih rad,ova rasprav-
ljao sa suradnicima. On,i su, na Zalost, sasvim izostali, iako su izuzetno
vaLni, iz tih pneli'minarnih osvrta. Tako u svom prilogu, referatu na V.
kongresu kr5ianske arheo:l,ogiije u ,Aix-en.Provence 1954. god., koji irrnra
naslov Le baptistdre de la
"basilica urbana< d. Salone d'aprEs les louilles
de 1949,t3odajmii priznaja Gerrbenu za z.ashtge koje je irmao u otikrivanju
i interprertiranju nekih dijelova episkopalnog komplelcsa - Dyggve ga,
kako vidimo, t'u jo5 naziva starim, danas vei neodrgovarajudi'm, nazivom
basilica urbana - ali i kritiziraju6i o5tr.o neke njegove zakljudke koji su
ne samo neodrZivi vei i >Stetni< za onoga koji bi se,i dalje njima sluZilo,
ovako rezirnira, sasvirrn kratko, posti,gnute svoje rezultate: >Revizi ja izvr-
Sena 1949. definitivno je odbacila postojanje bazilike, koja bi prema Ger-
beru, b,ila najstarija u torn podrudju, a isto talko i postojanje petero-
bnrdne bazirlike, s galerijarna iznad bodnih brod,crva, kao i atrija unutrra-
Snj'eg u episikopalnoj cnkvi, da ,se spomenu sarno neke od spornih ob-
nova koje je prodloZio Genber.<
Dy,ggve, dakle, u sjevernom dijelu gorni,nd vidi - kao u
"ostalgrn i
drtr.rrgiraniji istraZivadi i a,u,tori - sarno jednu baziliku, tj. veliktr Sirn-
ferijevu i Hezihijevu trobrodnu crrkvu. Sto se njezina datirarnja"iide,
ne donosi novih momenata - podeci V st. - ali dopu5ta moguinost da
je baail'ika u iduii,m stoljeii,rna, posebno,u VI st., ,bila i vi5e purta obnav-

370
ljana i adaptira,na. To je moguie pretpostaviti i s ob,zirom na, u,to vrije-
nre, izrnedene adaptacije u baptisterijalrnoj zgradi, rpodignrutoj takoile'r
u V st. U dosad objavljenim tekstsviima Dyggve govoni samo o dvjerna
sulkcesivno graclenim baaitrikarna u ju'Znom dij,el,u
u tog .kornpleksa, od-
bazr't'c'r? | v srfl
inA: o bazilicii Gerber - niesovu
rrio ggbei.*-
_",9:l?.99_Tl"3j lJegovtl
zd,&iava - rrrS
datziiiju'i i iatlriiva
datlibij,u 'o vetito.i
ygltkoj kriZq!!
Sizqtik , podi'gnutoj
je
vjerojatno, kalko vei spormenuto,u wijeme biskupa.Honorija trI. Ras,
pravljajuii o.tirn episko,paLni,m,ili kako ih on naziv-a uurbanlgr< crkvarna
gery1ll1g-ma- to vidirno i na njegovlm tlocrlti'ma restituiranog dijela
kornpleksata - kao p,rve !q^;r'-4-s-tale.geminevidi juirrm, >Gerrberovu<,b'4-
ziliku iz IV st. i sjevern,u, Simferijevu i Hezihijevu bazi'liku ia V rst.,
od,nosno, u verziji iz VI st., ovu potonju zajedno s novosag{atlgnom kri
Zoil,irkorrnbazil:rrken q juZne.,joj. stianC.9 Kod Dyggvea nigdje nema spo-
merih o tieioj bazilici u podrudju kniZo,like cikve, ni u raniji,rn radovi-
ma (pa ni u spomenutom pr@ledtr >Hiistory of Salonitarn Ctrristiani,ty<)
ni u pri,lozirna koje je objav'io nako,n rwiai}e, ialko je u generalnome
planu epiSkopalnog kompleksa, koji je izradio za vrijeme istraZivanja i
objavio u spomenutoj radnji o baptisteriju gradske bazilike, i apsida te
treie bazilike - bez redoslijeda nas,tajaqja - na5la svoje mjesto. Da-
pade, pisac ovlh redaka koji je kao Dyggveov su,radnik kod ,revizije
imao i posebnih zadalaka u vezi s t'om apsidom,l6 i'mao je prirlike s ime-
nqvanim raspravlja,ti o toj trecoj crkvenoj zgradi, koju je Dyggve prihva-
iao kao ,realnost, kolebajuii se jedino zbog njezina oblika, jer od nje-
zina tlocrta, kako je redeno, osirn apside drugo ni5ta nije saduvano. Iz
dinjenice pak da je Dyggve dopu5tao obje moguinosti, tj. da je bila
longitudinalne osnove, poput bazililke iz IV st. ili pak kriZolike osnove
poput bazilike iz VI s,t., moglo se zakljuditi da Dyggve tu
"Honorijeve"
treiu bazi,li,ku zaf,travo smijeS,tapo vremenu nrastanlka izmeilu spomenute
dvijd,'ila[Ie ti-iaCdoblj,u od IV.do VI st.
Iako komprletni Dyggveovi rezul,tati istraZivanja saloni'tanSkog epi
skopa'lnog kompleksa - odnosno nova znanrs,tvena verzija kronologije
i i,nrterpretacije njegovih geminA - predstavljaju apsolutni desiderat
arheolo$ke znanosti, pitanje je kad ce tai novi planirani svezak >Is,tra-
ijvanja u Salo,ni" ugledati svjetlo dana. Dijelom i stoga, a dijelom i zato
Sto se neki rezultati koie je Dyggve a,nticipirao, barem 5to se tide kr,o
nologije spomenutih ku,ltnih objekata, ne ,podu'dara}u s ,onima do kojih
je autor ovog saopienja do5ao studirajudi tu problematirku s povijes-
nog i arheolo5kog stajali5ta, ovdje ie se pdlnuiati dati kompletna lcrto-
nologija sp'ominjanih objekata, dakako uiglavnom relativ,na, jer je o
njihovoj apsolutnoj kronologiji u ovorn dastr jo5 preuranjeno govoriti.
To je potrebrno stoga da bi se konf,rontiral,o sva iznesena mi5ljenja, a u
tome irma ne samo mnorgo nepreciznostri i konfuznosti vei, da parafrazi-
ram{o stun.og Dyggvea, i za znanogt "opasnihu tekstova. Medu te bismo
u prvom redtr mora.li, na Za.lost, ubrojiti jed,nu inozemrnu )reprezemtati'v-
nuo pu,b,likaciju o salonitanskim spo'menicima autor koje je Emerico
Ceci ("al'ias Mirko Cec,ii<),r7koja vrvi netod,nostirrna, nepovezanim poda-
cirrna o istim spomenicirna, pa tako i u pitanjru episkopal'no,g koim-

371
p.leksa,gdje a,tltor juZrnu baziliku iz IV st. mije5a s oinom onajstarijom<
baziliko,m toga kormpleksa koj'u Gerber, kako je redeno, traii u njegovu
sjevernom dijelu, tj.pod Si,m,ferijevom i Hezihijevom baeilikom.
Zele6 u ovom prilo,giu iznijeti i svoje osorbno videnje pro,b,lema kr,o-
nologije bazilikalnih graitevirna u episkopalnom kormpleks,u Salone, na-
pomenuli bismo, prije svega, da je sjediSte kul'ta, s ,,biskupskom orrk-
vom(, nekoliko puta m'ijenjalo svoj poiirZa,i u tom istom Si,rem pirostor,u.
N-e-L{Lnja "biskr"rp;\g _cr\vau, na nivo-u_ g_La t 9_r i i a, bila je i naj-
gild&ir*- (DyefrA" "OraiorijA*),
;padnii;fedomifia na;utiza'turtna
dok je izgradnja kasnijih bazilirka'lnih zgrada pomaknurta prema istokru,
na tererne koji su ra,n'ije pri,padali terrma'lnirmkomprleksima.-,P._rrva
bazili-
lf*_tgu-_Zg54da-koja je, sudeii po velidini saduvane apsi,cle, moraii.EitT
dosta slkrronn'nihdin-relzija, bila je, po na5em sud,u, podignuta vjerojat-
no jo5 u prvqf ...dervr+ini"iV st. - svakako po zavr5etku p.6gonu zi t o:3ift
je mantirij doiivio i prvi salonitanski bisku,p Dom,nio - moZda jo5 za
vrijeme biskupovanja njegova neiaka Prima.l8 Bazilika je, kao prva ,p r a-
v a salonita,nsrka katedrala, podignurta u juZnom dij,elu spomentrto,g kom-
plek'sa, gotovo na sarnoml rubu platoa, koji tu stelpenasrtopada prema
ulici Sto je vodila k negda5njim istotni,m grad'skiur vratirma (Porta Cac-
sorea). Prr-avog joj obtika ne naziremo, ali neura surmnje da je pripada'la
tip'u lcrngitudinalnih, apsidal'nih i, vrlo vjerojatno, trobrod.nih zgrada.te
Koliiko dugo je ta p,rva b,iskupslka bazi'liika u ovom gradu Zivjela,
ne d4 se ustanoviti, no dinjenica je da je njezino ru5enje izazvalo po-
trebu grad,nje nove, veie bazilike, uko,liko neiemo pretpostaiviti da je
ullravo poradi gradnje te nove i veie, koja je trebalo da zadovolji po-
trerbeznatno poveiane salonitans'ke kr5ianslke opiine, ona bila ,nan{e,nno__
Ullgnj_g!ft_Upozoiravamo prit,om da je npr. spomenu,ti oOratorij A( neg-
da5nja ,ibis,kupska crkvau, i dalje egzistirao, valjda sada kao mom,orijal-
na c,rkva, u podast martira i bi,sikupaDomniona, ,a tdkoder i drugi orato-
riji,20 jer na poloZaju na kojernu su se nalazili nisu smetali novoj, pla-
ni,ra'noj, izgradnj i kult,nih objekata.
Krornologija epis,kopal,nih objekata na ovom novom punkt,u izaziva
oclredenu nesigurnos't, jer smo na prag{.r pojavi prvih dvojnih bazilika u
tome prrosto,ru. Pos,tavlja se, naime, pi,tanje, koja je od dviju sru,kcesiv-
no gradenih longitudinalnrih bazilitka juZne kornponente geminA bila pr-
va >sestrinskau crkva velikoj sjevernoj bazilici, odnosno njoj komple-
mentarrna grattevina u sis,te,r:nugemi,nd. Drrugirn rijedima, da Ii je to
bi'la jo5 ona prva bazi,lika koj,u smo datirali u same podetke IV st. ili ved
ona druga, od,nje mla<la i znatno veia, koju svi dosadaSnji autori,,u,bra-
jajuii tu i Dyggvea, takoder datiraj,r-ru to isto s,toljeie, ali u neS,to,kasni-
ja desetljeia. Antic'ipirali srno, opetovano, mi5ljenje vedine onih koji sru
se ovim pitanjem bavili, prema kojemu je sjeverna bazilika gradena po-
detkom V st., svakako prije kraja prve detvr.tine toga stoljeia, kada umi-
re njezin gradite,lj Hezihije, no vrlo vjerojat'no i znatno ranije, jer je
Hezihijev prethodni'k, Simfe,rije, koji je tu gradnju zapodeo, ,r.r,mrojo,S
405. god. To rni5ljenje dijelirno i mi, uvjeroni da se mozaidki natpi,s
koji tu gradnju sp'ominje tide podetka i dovr5enja jednog velikog gra-

372
 l---i lVus
El v"s.
EI vt"s
sl. 43. Grafidkiprikaz ."t"(T::liu*1 episkopalnom
kompleksu
f5,*11,iu,."

devnog pothvata a ne sarmo ukra5avanja bazilike mozaidnim podorn u

kojernu je i spomenuti natpis. Pi,tanje je, dakle, da li je Hezihijeva, od-
nosno Sim'ferijeva i Hezihijeva, bazilika bila sagradena te,k n a k o n
gradnje one veie juZne bazilike koju su prvi Gerber i Egger a za nji,ma
i drmgi, da/tirali u postkorns,ta,ntirnovskovtijeme, tj. u I V s t.? No, tlo-
crt te bazilike, koja je, za razliku od one >rranije<- tako je s Gerbero,m
mi vidimo - pribliZno iste duZine kao i Simferijeva i Hezihijeva bazi-
ltka, izaziva prilidnu paZnj,u, jer se porne5'torazlikurje od tlocrta tradi-
cionalne sakrral,nearhitekture randkrSiarnske Salone. Kod nie s,u, nai,me.
lateralni brodovi neSto kraii od s.rednjeg b,roda, ne raiunajuii pritom
ap,sid'ukoja taj brod jo5 viSe prodnrZuje. Talko je isrodni dio bazilikalnog
p'lasta koljernasto lo.mrl5'en,Sto od svih saloni,tanskih bazilirka nalazirmo
jedimo jo5 kod ve'like cemete,rijalne bazililke u Marusincu,2l gdje je rto
jo5 jade izral.eno. Iako.:ri, mi ne Zelimo tvrditi da su s,pomenute dvije
bazilike, tipoloski srodrfd,!'-brip"clale istome _-qSqlen}e (a$idE-
marmsinadke bazi'like irma jake kontrafore, kao i bliZi joj Anasrtazijev
m'awzalej,n koji je, nesurmnjivo, na tu konstr,uikti,vnu novosrt urtjecao),
dini nam se da se ne da ni poreii svaka kauzalna veza medu njima.
Dyggve datira rmarusinadku baziliknr u V st.,x pa s obzirom na spomenurtu
tloc,rtrru slidnost postoji vje,rojatnost da je i ova j,uZrnab,azilika iz kom-
pleksa episkopalrnih gemirnd mogla biti podignuta takoderr u tom istorm
s,toljei'u, iako, vjero,jatno, s o'dredenim kronol,oSkim priorirte,tom u od-
nosu na marrusina6ku. Takvo bi pak datira,nje otvorilo pretpostavku o
m,o,gudermvremen'srkom prioritotu S,imiferijeve i Hezihijeve bazi,lirke pred
ovonn d r u,g o 'rn u kronolodkorm slijedu. j,uZnih baeilika toga komp,leksa,

373
ostavljaj,uii mogui'n'ost da se u skupini prvih salonitans,kih gemind, kao
juZna njihova korrrlponenta, nasla j'oS ona prva, relativno rnarla, 'bazi-
likalnau katedrala. Kako se, metltrrtiirn, 'datumi grad'nje obaju starij'ih jmZ-
nih bazilikarlnih o;bjerkata rne mogu sa sigunno56u odredirti, o'srtaje i dalje
kao moguia pretpos'tavka da p:rvenstvo u gradnji pripada on'oj nov9.j
j'uZnoj bazilici pred sjevernom, Hezihijevom. Ta bi pret'postavka bi'la ib5
i-'wJefll'jivtja kad bi se datum gradnje spomenute, ,prostrane, juZne ba-
zilitke mo,gao po,maii u vrijeme pnije dolaska inicijatora grad'n'je sje-
verne bazilike, S,i,mferija, na bis'kupsku storlicu u Saloni (taj daturm nije
pouzdarn, n{o zna se da je Sirnferije um'ro 405. god.). To bi svakako mo-
ralo biti negdje u samolne podetkm V st., ajko ne i koju godinu prije,
jer je njegov poznati narm prethodrnik (da li i izravni?) u toj das'ti, biskup
Gaj, umro oko 391. godine.
U svojoj {l,ocrtrnoj rekons'trukcij;i prvih sal'orni'tanskih ge'miind.i Ger-
ber i Dyggve sl,oZni su u totme da sru taj zanimljivi i mo'numentalni arhi'
tektonski sklop dinile dvije podjednako prrostrane ba{'liike, Simrferijeva
i Hezihiieva, na sjevenu i baZilifta-korfenastog tipa prezbi'terija na jugu.'o
U vezi J nastankorn ge'minA moralno prihvatiti kao dinjeniid'da je ti'm
dasom,;pjeve.rg4, ipak ne5rto prostrarnija i, svakalko, mgryln-eltalnija' ba'
"?i"da je
zilika pieuzela ulo,gu i fu,nkcii'u biskups'ke cfkve, katedi'alb'
juZnoj crkvi - u prostonu koji je ranije tradicionalrno imao tu namje-
nu - pripala drruga funkcija, posebno od dasa kad je solinska biskupija
postala metropo'lijom i sjedi3tem dalmatinskih sinoda. Sto se pak poz-

Sl. 44. Jedna od faza u episkopa.l,nomtkornlrleksu Sa'lone (5. st.), prema E.

Dyg'gveu.

374
 narog^mozai!.k,ognatpisa (NQVA.POST VETERA ---2s) ti6e, koji je
bio poitiavijen u am:bulato-rifu prezbite'rijalnog prostora sje,verne bazili-
ke, i mi srno na's'ttr,bni onih koji' u njegovdj- pohici radijb vide zavrrSe-
tgr-k jedne komple'ksne, p!a,4!qa-ne izgradnje, koju je 4gpnovao bi'gkup
Simferije a dovrSio njegov nastjednik i neiak Hezihije, negoli kakav
manji zahiat adarptacije i ukra5ava,nja spomenutog prostora (mozaidno
popilo'den-je i sl.). U toj prertpostavljenoj novoj izgradnji, nakon urkrla-
njanlia ostaltaka napuS,tenih ter,ma - u kojirma je i poznati m'oza'ik s pje-
snikinjo,m Sapho i s m'uzama - pro.stra,na sjwer.na bazilika bi'la je ne-
su'mrnjivo glarrni, ali vjerojartno ne i jedini podign'u,ti objekt. Tirrne je
salonitanska kr5ianska opdina, narasla do nesluienih ra,zmjera, dobila
sasvirn novu, po,tpuno o,dgova,rajiui'u katedralu s nuZnim adneksima, S,to
je ovaj epislkopal'ni ko,mp,ldks uvrstilo medu najlkompletnije i naj,pozna-
tije u ranokr5ianskorm svijetu. Sa,lonaje, kako je vei redeno, za 'biskupa
Hezihija postala i cr'kveno,m metrop'olorn provincije, pa je rnertropoliti'ma
dalmatinrskih biskupa i do,liko,vao jedan takav crtkveni, episkopalni kom-
pleks, s kojim, medutim, sa,lonirtarnskinatpastiri jo5 nisu bili kaza,li po-
sljednju rijed.
Ostavljajmii, dakle, otvorenirn pirtanje kronolo3kog prioriteta prve
faze dvojnih bazilika Sal,one- za trajanja.koje, prema Dyggveu, joS rnitje
bio izgratlen monurnentalni osrmerokutni baptisterij s konsi,gnato,rijem%
i nekirm drugirm anabijentirma (kateku,menej i dnugi komplementatmi pro-
s,tor) - dolazirno i do posljednje zajamrdenebazilirkalne izgradnje u epi-
skopalnom kompleksu, najmonurmentalnije gradevirne u njemu - ve'lilke
. S.qiiolike. bazi{ike, u ptyaii trece ciftVene zgrade u slojevitoi.n arheolo,S-
koin-terenu jui,nog krila,.gomin6. Monogram biskupa Hono,rija II (urnro
547-.sod.) koji se javl'ja u toj bazifiici vjerojatno je znak njegove u,loge
u njezinoj gradnji - smatrra ga se gradirte,lje.r" - no to se ipak ne rnoZe
uzs.ti za sigurno, kao Sto ni bisk'u'pa Petra (urrnro 562. god.) ne moZe,mo
sriiatr'ati gracli,teljem velirke ,sjeverne bazilirke, u kojoj je, i oko koje je,
natteno vi5e njegovih monograrna. Za njegova Zivota i nje,govom irnici
jativmn bile su vjerojatno izvedene neke dodatne konstrukcije u obje-
ma veliki,m ba'zilikarma, Sto aa sada mroramo ,smatrati i pos,ljednjirn gra-
tlevinSki,m zarhvatima u sko,ro pdlrurmilenijskoj gratlevno,j tradioi,ji torga
podnudja i tristoljetnom kontinuirtetu njegove sakrralne kr5ia'nrske ,iz-
gradnje.
Spomenici o kojima je ovdje bila rijed daju dovoljno mcrgudnosti
da se posobrno prati potjava i vi5estolje,tni razvoj ne samo randkrSianske
urbame arhitdhtrure najznamenitijeg jadranskog grada ne,go i nastanak i
pos,tepeni rast randkr5ianske opiine ov'og prirmorsk'og grada koji je
rano uspostavio kontakt s krajevirna Istoka, gdje je kr5ianrstvo i niklo
ili se prv,obi'tno pr.o5irilo. Njergovi su vjesnici i pr,opagatori sirijski i rne-
zo,potamijski d,oseljenici, kao i d,rurgi Orijenrtalci, koji su u ovaj grad,
i porse,bnou o,viu njegovu dstvnt, donijeli istodnjadke tradicije, pa i o,ne
koje su davno prethodile lcrSianstv.rr. To je bio elemenat koji je obnovio
grdki jezik i gr6'ke k'ultu'rtne tradicije u ovome,gradu, pa nas ne ducli 'sto-
ga S,to je ,na tom istom tLu, gdje su kasnije for"mallno b,ujdle gratlwine
kr,Sianskog kulta, u rarnije vrijeme mogao nastati i jedan mozaik, dije

375
su figu,ral,ne ilustracije - Sapfo i rnuze - praiene njihovirm im,enima
u grdkom pivmu. Tu je u stoljeiirrna kasne amitike i ranog, daknatinskorg
Bizanta - koji je mnogo n<lvrtlrga,uz tradicije koje je dao btliski Orijenrt
kao cje,lina, unio u ovaj p'rovincijski gr:ad - bujao i wao di'tav jedan
ffrkveni gradu, kako ga je nazvao Dyggve, a koji pre'dsrtav'lja 'mo-
"mali
del jednog talko rijetko dobro saduvanog urtbanog kompleksa u naino-
kr5danskorn graditeljstvu. Ovaj prilog irrnao je zadatak da ga, u okviru
svjotlosti kojom ga obasjava danadnja znanost, udini Srto pristupadni-
iitm.

BILIESKE

I Tako ju je joS na podetku svojih istraZivanja nazivao Bulii; E. Dyggve,

Flistory of Salonitan Christianity, Oslo itd. 1951.joS okliieva u pogledu nazi-
va jer, osim "the Bishop-Churcfio,on je ka.tkada"naziva'BasilicitEpiscopalis
(str. 46, passim sl. II, 5) i katkada Basilica Urbana (sl. II, 6 i l3). O 'samom
nazivu on posebno raspravlja na str. 25 spomenutog djela.
2 Radi se o kompleksu tzv. pravovjerne ili nicej,ske kriianske zajednice
(Dyggve, o. c. str. 49. i d.). Malb jtrZnije od tog k6mple,ksa Dyggve le isto
tako identificirao jedan d,rugi manji, takotter episkopalni kompleks koji je
pripisao ar.ijancima.Vidi njegov rad: Druga bazilika urbana sa baptisterijem
u Saloni, Zbornik Filozofskog fakulteta, l, Beograd 1948,str. 369. i d.
3 Lukan, nPhars.n,IV,404.
*
. Ial.o ga je nazvao Dyggvg-(o. c.,.str. 23) u..sistemu_orato,rija koii se
pojavljuju na tome prostoru. Abecednim redoslijedom (B-E) nazvani su
dmgi oratorij,i u istom kompleksu; Dyggve je pretpostavio da je >oratorij
E( nova discoperta. Usp. njegov rad ,Nova basilica discoperta u Solinuo,
Peristil 2, 1957,str. 57. i d. te plan cjeli'ne episkopalnog kompleksa.
s Upnriujemo na ilustracije u Dyggveovoj knjizi History of Salonitan Chris-
tianity, sl. II, I i 4; Usp. takoiler i Gerberov plan u: Forschungen in Salona
I, Wien 1917,sl. 2, kao i plan koji se nalazi u radu: Bulii, Razvoj arheolo$kih
istraZivanja i nauka u Dalmaciji kroz zadnji milenij, Zbornik Matice l{,rvatske
o tisuioj godi5njici hrvatskoga kraljevstva, Zagreb 1925,str. 183.
6 Urpucujemo na njegov vrlo cjelovit pregled arheoloSkih spomenika u
Sal,oni,metlu kojima se nalaze oni koje je sAm istraZio: Topografia e scavi di
Sal,ona.Trieste 1850.
7 Scavi nella basilica urbana a Salona durante l' anno. .. (iskapania od
1901-1906. godine), Bulleti,no di archeologia e 'storia dalmata 25, 1902; 26,
1903;27, 1904;29,1906; Scavi nelle basiliche urbane di Salona drurante gli anni
1907; 1909. Ibi.dem 35, l9l2 (navedeni detaljno u: A. Stipdevii, Bibliografija
a,ntidke arheologije u Jugoslaviji, I, Sarajevo 1977, str. 185; 1902c i 201,
1912).
a Usp. njegov rad Les origines chretidnnes da,ns la province romaine de
Dalmatie,Paris 1906.
e Fo'rschurreenin Salona I (Die Bauten ,in inordwestlichen Teile der Nenr-
stadt von Salo:na. Osobito: Die christliche Krultbauten 'str. 23-88).
t0 Ibidem (Zur Entstehun:gsgeschichteund Bedeutu,ng der Kirchen von
Salona, str. 89-99).
, ll Monurnen'ti cristiani nell' Ill.irico, Ephemeris Dacoroma:na IX, 1940,s'tr.
l-118,
12Gerber je pomi5ljao (1. c., st. 62 i 75) na dvije moguinosti i nadi,nioje
pokuiaj rekonstru,kcije bazilike kao peterobrodne, odnosno tro;b'rodne gra-
tlevine.

376
 13Actes du V" CongrEs.. . Citti del Vaticano-Paris 1957,str. 189 i d.
14V. History of Salonitan Christianity, sl. II, 13.
rs Ibidexn.sl. IL 14 i 13.
l5-Radi se u prv_on_l.
-redu o arhitektonsko,m opisu i uvrscrvanJu u plan
svih detalj
detaljaa saduvanih dijelova konstrukcije.
r7 I monumerrti cristiani di Salona,
Salona. Milano
Mila 1963. On drii kao naistariiu: u
komplcksu gemina i datira je u doba izmedu 400. i 425.god,ine
-,u (str-.10, gdje
daje- svoj pogled na kr:onoiogiju ,kr5ianskih spomenika Satoiri), a iti ie
navodi na koju od dviju bazilika (geminae) se odnosi
urDanL<.
"basilica episcopalis
ta.Najvjerojatnije izme<Iu312.i 325. (pretpostavljena godina smrti bisku-
pa Prima).
re Tako usp. Gcrberov nacrt u: Forschungen in Salona, I, sl. 165-124,
str. 8^5-88.Gerber ju je rekon,struiraos velikim atrijem.
20NaSanas razmiSl.janjanavode da .seupitamo Eemu je mogao ,sluZitinaj-
I.icpii i najmonum.entalnij,ioratorij u kasnij-emepiskopalnom k6mpleksu koji
j^c.Dyggvg.JPeristil2, o.c.) nazv€o-oratorij E, 6dnosiro druga drscoperta u
Saloni^(r'idio tome nai rad u Fiskoviievd zborniku I, Split] 1980,sir.69. i
- o,salonitanskim prirnjerima ucrkve bez krovao).
{alje: salona cristiana III
Taj oratorij nije jo-Sbio izgraclenna zemlji,Stu-zapidno od kasnijeg narteksa
gcmina, zbog toga Sto je sama gradevina dudna, p-remda ie to prbslorno vrlo
s.kromno zdanje (j9-i uvije-k bez trqdjcio-nalne orljentacijit Z-i, Sto na zapa-
du nije postalo obidaj p4je.5._st.).MoZda je to n-asljetle>Oratorija A(, pr:iie
nego li srr.rsazreli.uvjeti koji do-pustajupri'stupanje podizarnjujednog monu-
mentalnijeg zdanja na prostoru kasnijih gemirn ispod koiih su ie doiada na-
lazili ostaci termalne gradevi'ne i vjeroj-a.tno drula antidka zdan.ia? u tom
smisl-*govori ta'kocler.Sirokia'trij s.mje5fen-predc-r.kvom,diji plan, uostatom,
pocrsJeca na DroJneprrmJere kultnrh graclevi,nastarokrsianskoe doba u rural-
nim sredinama, osobito na podnuiju danaSnie zapadne Bosnel diiela Herce-
govine uz Nerctvu, ali ne samo famo (vidi 'nas rad Zu einem 6esonderen
Typus friihchristlicher Sakra'lbauten auf norisch-illvrischen Gebiet 'u: Kultur-
histor'ische u,nd archiiologische Probleme des Siidostalpenraumes in der Soa-
tantike^, !Vi-e.n,Graz, Kiiln 1985,,str. 119. i d; ,na hrvaiskom jeziku: irbide'm,
str. ll3. i d.).
-, 2r U'sp.Forschungenin Salona,III, Wien 1939,sI.23 (str. l5),67 (str.53),
1 2 3( s t r . 9 b )i d .
22O. c., sL.23,16,109.i d.
a Usp. History of Salonitan Christianity, str.26. >.. . the S. .Arnastasius Ba-
silica at Salona from about 420.. . the historv of which in 'so manv wavs also
is connected with Oriental .immigrants ,...,,.Na i,stome mjestu Dyggvel govo-
reii o rjesenju karakteri,stiinog prod,uZeniaprostora prezbiteriii-u-obli'ku
koljenastog suZeni.a,na^glaSavaanalogije 'u orijenrtalnom graditelj.stv.u (>. . . a
peculiar prolong9tion of the central nave is built tqwardslhe apse, an exten-
pio4..of the presbitery that is k,nown from an almos.t contempoiary Oriental
basiliqa (from 345)-at Hauraan and from Justinian's rebuild-ing the Baptis-
mal Clr,urchat Be'thlehem.. .<
2aNavectenl
z{ Navedeni auton autori donose takoder
takocler neke ma,le razlike u detaliima Dlanova
ovih kompleksa, osobito kad se radi o aneksima na sieveru obiitr bazili'ka
(krstionidki ksrnrpleks.
kompleks, episko'pij);
euiskooii): za C'enbera vi'd.ina sp6menutorn6
Gerbera vidi snimenrtmi mieetrr
miestu. a
lyggygg.u!p.^9vg-E_sl._2
za l)yggvea
qyggyg?. ovdie sl. 2 ii g_i1tgqy
u!p.^9vg-E_sl._2
usp. g_i1tgqy Salonitan ,Christianity,
Historv of Salonitan
Salonitan ,Christianity, .sl.
,Christianitv. sl. li,
st. fi. t4.
Ii, 14.
14:
25NOVApbsr
25-r{ovA
POSTv'ETERA/
VETERA/ coEprt
COEPITsyNFERiuS / E5fcriiUs"uub
SYNFERIUS7 ESYCHIUSEIUS lln-
NE.
POS/ CTUNI]CLERO ET
/_gtqul_QLF_RO ET pOpU-LO.tFEtCrr./
POPULOIFE]CIT./ HAEC MUNERA/ DOMUS
HAEC MUNERA/ DOMUSXPE XpE
sraditelii (donatori)
GRATA/ TENE. Navedeni graditelji trdona,toi'i)- cleru,s
clerus p.t noiilluc istidu
et poiulus is,riirr ida-
zda-
nje, gr$yu - domus, ggvor-ecijasno o ,karallcer,u'te do,naoijepbsveie,neKris,tu.
2oS,to se. tide_problema i,nterp-retacije
_pretpos,tavljdno^gkonsignatorija,
kako) ga je vi'dio
vlflio.Euliil.4ryCir_4
Bulii i drugi, a takoder-i
ta\oder i Dveeve, nai rad ,u Zborni,iru
Dyggve, usp. nairad,uZborni,lru
po_sveccnom Dj..Mano-Zisij,u (Zbornik Narodnog muzeja, Beograd 1975,str.
?lS.-t -4- _t9 9glilsko4-baptisterijalnom komipleksu -- CATAeg UUpt tiiUnn
ili CONSIGNATORIUM?).

377
 DUJE RENDIC.MIOCEVIC

SALONITANA CHRISTIANA (II)

>BASILICA OCCIDENTALIS( U TI|POLOGIJ'IRANOKRSCAN'SKE
ARHITEKTURE ILIRIKA

(Zbornik Narodnogmuzeja IX-X, posveien'Mirjani Ljubinkovii eoroviri,

Beograd 1979,str. 87-94)

Malo je gradova i podrudja u ikasnoa,ntidkom, rkrSianskorn wijotu

koji ,su rna jerdnom relativno ogranidenom ili ur'bano uZe definiranom
prostoru saiuva,li ostatke tako velitkog broja sahrdlnih i rkurl'tmih gratlovi
na kalko S,to nam to pruZa prirntjer Sal'crne. Iako smo joi ,nesitrmntjivo da-
leko od toga da poznamo stvarnu topografij,u ranokr5iaintske anrhirtektu're
Salone i njezine najb'liZe okolice, jer su, kako je poz,nato, veli,ka pod-
rudja i unultar gradskih bede'ma srtare dalmartinslke rnetr.opole arheolo5lki
jo5 po,tpru,nenepoznanice. E. Dyggvel je tsa'mo >intra moeniar, 'registri-
rao vi5e od desetak bazililkalrnih zdarrja, kojirma treba prirbrojiti jo5 niz
orat,or,ija i tkape'la, veiirn dijelom jo5 iz vromena p,rije gradinife prvih pra-
vih ;bazilika}nih gratlevi,na.2
Taj doista i,mpozantan bnoj bazilika, nastalih u razdob,lju od 4. do
6. s,tolieia. tigo,lo5ki je 'toliiko riznorodan da pru,ia izvanredne6fr6fr67d*.-*"-
temeljit studij 'ne samo ,salonitanske bazirlikalne arhitdl$ure, vet. ,i ,za
mnogo Sire kornparacije ,u o,blasti ,kamoanrtid,kog kr5ia,nskog graditelj-
slva, 'za'puteve utjecaja kojirma je bilo pod,loZno, zatim ,raaniika pa i
same geneze. Ta se s'li;ka jo5 vi5e uportpmnrjtrje rtakoder obilnirm reper.
toarom salonitansikih cem,e,terijalnih lbaziliika i dnlgih rsellulkralnorrne.
m,orrijalnih (kultnih) zdanja.s Iako je tipolo5ka razliditost nes'r.rirnnj'iva
karakteristitka rsal'onirta'nskeranolarSianske arhitekture, a ona, prije sve-
ga, pnorzlazi iz nji,hove osnovne sherne, ttrdba irmati ,u vi'du dirnjenic,u,
koja je vi5e puta istaknuta, da je samo rna,nji broj tih salonirtan'skih ba-
zilikal'nih spo,menika, o koji,ma rsu se donositi i definirtivni sudovi pa i kad

379
to nije lbilo uraeleno - ,si'sternatski is,t'raZen, pa dak ni otkopan' Dakako
da zu tako u znanstven'u litera'ttlnr ,prodirale teze kroje nisu bile d,ovolj'1e
pirovjerene arheolo'Skqm ,sirtuacijom na terenu, jer su iza njih stajali
antorirteti 'koji su im z,nali ,dati plauzitbitlmeinterpretacije.
Za d,nugu neku priliku qstavi,li ,bisrmo rasp'ravljanje o od'rZivosti i
vrijednorsti teze o tzv. otkt'ivenoi bazllici ("basilica discopetta<, ,rb. sine
rcCb") ,u csmeteriia,hdm-lilonitanskom }ompleksu na ,poloZaiu Maru-
sinac,i teze f;oj-a je nalviSe zagolicala ,stnu6nrulavnosf, af i i ddcfiiiilifti;
u pirtanju prihvadanja interpretacije po kojoj je ta nesumrnjivo hipetra'l-
na gratlevirna,ili;boilje gradevinslki sklop,,birla bazi'lika ,(pored inor-
malne cemeterijalne bazilike na'ist'qm rtom prostoru), a ,takoder bi'tre'
balo, kad za io sazriju uvjeti, rtemeljitro naspraviti i ,pitanje drtr,ge bis-
kupske ;bazilike >intra tneeniao, tzv. ari'ELns'ke katedrale.s U ovo,m nam
," daru dini,opontuni,m (mada ni@sve zrele, ali je
vrijeme da,se o tom,e neSto kaZe, jer ,se ,na 'to kritidki joi nitko ,nije ,ni
poku5ao.osvrtati) da barem p.relirninarni'm rkriltidkirm osvntom pohu5am'o
is{mjestiti u okvi,r na5,ih,sadaSnjih saznanja o tipologij,i i ras'proistranjEno-
srti cjelokupne arhitektonske ba5tine'rano,g kr5ianstva na prostrranstvi,ma
Iliriika jed'nu,od najspecifidnijih i najkarakteri,stidnijih saloori,ta'rrskihba-
zifika, lkoj'u je Dyggue,'poradi njezina polo,Zaja 'u zapacl,n'om dije'l'u velike
Salone (s1. 45), inenovaofuilico- occidentaLisn.0
Dyggue je,,kotiko ,nam je poznato, p'rvi in'fonmirao,strubn'u jarmost o
toj inrte,res'antnoj gratlevini,T ali ni on, osim 5to je dao n'jezin p'relimi'
,narni, po na5em rni5ljenju samo pribliZni tlosrt -'todnije zamiS'ljenm
nestituciju njegovu - nije pruZio ieljenih p<rdataka'o tom objerktu,s [<oji
bi ,omoguiavali njegovo tomeljirtije up,oznavanje i 'odrettenije zaklj'r.rdke
o nijegorvoj .izdliranoij pojavi u totm hr5ianskim kultninn sp'omenici,ma
p'rebogato,m arrnbijontu. Spomen-ik je ,naZalost danas ined'osrtupan, nje-
govi ,orsrtacizatrpani, ,a nije dovolj,no 'poznato ni u koioj s,u ,mjeri bili
ortkoparni i vidljivi u toknr istraZivanja. Stoga srno ,doista urp'uieni jedino
na'prilodeni tlo€rt i podatke koii se dadu proditati iz njegovih grafidkih
distrikcija i osobitosti. Tlocrt je nairrne izvede'n dijel,om punirn (cnnirm)
liinijarna, dijelom Srafirainirm, a rnanji,rn dijerl,om opet ,offikanim 'dv,ostru-
kim potezima. Obje'kt je, prema podacirma iz Dyggveova'tlocrta, rbio'd'ug
46,00m, a Sinok 20,20m.
. trz Dyggvgova .tlocrta odito je da je objelct bio sadinjen iz dva jasno
diferenci,rana dije'la, koji su ga, kalko je, vei. vpomenujto, vi5e definiratla
kao artritekton$-h!,kompleks negoli kao jedinstven spomenik (sl. 46). Oba
su dijela bila pribliZno jednake duljine ,_ vertikalna linija u smjeru S'J
dijeli taj 46 rrn du,gi pravokutntrk u rdva mania, no jo3 ruvijek izduLena
pravokiurtrnirka,'od kojih je onaj is'todni u'srednrjem 'svom, zavrt5rn'om,'di-
jelnr irm,ao,dini :se,iizbodennrrpoluknudnu a'psidu.e
Od objdkta, polaaeci uvijdk od iloonta, ,pouzdaina j'e'samo njegova za-
padna i sjeverna strana (zid) i jo5'neki dijol,ovi uz ovu posljednju; koji
str, kalko se ,moZe zakljuditi po ozrnadenirrn pol'oidj'i,rna i dimeneijama
v'ratr' mora'li biti saduvani banem do ianad rtemelja. Drugi dije'lovi ,gra-
ttrwine vjerojatno su zatedeni u ,mrlr,ogojadnijim ostaci;ma, moida samo

380
 Sl. 45. Zapaclni dio Salone s poloZajem zipadne bazilike (Basilica Occiden-
prema E. Dyggveu.

u njihovi'm temelj,nirm dijelovirma ili'dak,u samom zemljano,m i kamenom

na,bojtr(5urt,u)nakojemtrsupo6ivali(5rafirani.dijelwiutrlocntu?).
.dko ,na das zanemarim,o onaj zapadni, neznatrno rdulji >pravokutni,k<,
u kojem'u ire narlaziimo n'itkakve arhitektronske razrade, 'Sto nas sputava
u pdku5aju de(irni,ranja,dblika, a dijelom i 'funlkcije, osrtaje narn ud irstod-
noj s,trami jedna dosta siloiena arhitdktonska situacija, koja je, s ,jedne
strane, ,pri,lidno prepozna.tljiva ir antidkoj arhirtdktonskoj rti,pologiji,lo a,l'
koja na ,pord'rudju sarne Satlone, kako je rredeno, za,sada nema anatrogij;a,
Dijagonal,na iscrtkana linija, koja u rtlocrtru ide od J-Z:wgla to,g isto&il)g,
uZeg obijekta do 'sjevernog kraja ap,side, oznalava,meduti:m granicu iz-

381
medu kako ta[<osaduvanih dijelova tog objekta - ,njegova zida - i nih
koji su nestali i ,ni'su rnogli biti i,straZeni.rl Sam rtlocrrt p'o,kazuje ,da se
njegov au,tor pri toime, s jedrne strane, r,.odio idejom pune arhitektonske
sinrebrije, dav3i ,nam u juZ'nom, rnanjrkajuiem dijelu graatevi,ne istovjetno
pr:ostorno rjeSenje ikao i u sadurvanom sjeverncm - Sto je, nema su,m-
nje, u nadelu prihvatljivo i p,lauzibilno - a, s ,clrurge,strane, ,opet, ,rekli
bisrno vi(e exempli grati.a, orbjdkt ,s i,stodne s,trane zaklj,uduje tradic'io-
na,hrom salonitansk<rm stc'Sedom apsidom, koja anheoloSki ipak n i j e
p o t v,r f[ e n a. Zanirnljivo je i autorovo rnastojanje ,da rtrordijelni is-
lodni baailikalni conpus prema zapadnoj strani rkornrpletno zatvori -
mi,sli,rno pri tome na dva lateralna uZa arhitektonSka krila, ,o kojirma
ie jo5 ovdje biti rijed - i tako ga, ,makar formal'no, ,ne u,lazeii u pitanja
<lbaveznih rkomr.lnikacija s prostorcrm rkoji mu 'je sa zapadne strane, od
njega odvoji. Nema s,umnje da bi se, da je uradio drurkdije, sasvim d'ruk-
dije postavljao i problem odnosa samog kultnog prostora (obazilike")
prena ditavom ,ostalom kompleksu u koji b,i orn na neki nadin bi,o ,usa-
don.

Sl. 46. ,Basilica Occidentalis<- tlocrt - prema E. Dyggveu.

U 'ovako nedoredenom'tlocrlu, koji, dini se,,regisrtrira sarno temeljne

elemente gractevine ili ne5to 'malo pravoga zid.a, ali ne dalje od razi\e
na kojoj su se morali ,nalaziti pragovi vrata ili ;baze s,tutp,ovlja, od po-
sebna su furrteresaza urtvrdivanje tipa bazilike ipak njezlni ,lateralni-;pr:o:-
stori, za koje, ia priloZona tlocrta niie iasno ,da li,su predstavljali,bo6ne
brodove (trdbrodne) cnkve ili samostalne prostorne adrnekse - u obliku
dvaj'u istovjetnih tijela - jednob'rodnoj lkultnoj prostoriji, koju su oni
s obje s,trane flan,kirarli. Pi,tanje je dakle, 'koje u dosada5njim kratkirm
osvrtirrna na taj ,spomenik nije dobilo odgovo,ra, da li je srednji >apsi
da,lnin prosto,r od ;boinih, uZih, tajk'otler a,psidal,nih prostorija, bio odije-
Ij en tradicionalnim arhitektonsko.dekorativ,nim elementirna 1 sgUpovil

382
-u, i!-l pak purrxim zidom. Sudeii po Dyggveovu insistiranju da se tu
radio jedinom sal,onitanskomprimjeru,bazili,ke s trri apside (,,se,m-
rn'e'le seu,l exemple d'une ig,lise salonirtairie ayajnt Lrn plan b trois absi-
des"12)dini rseda je ipa\ rijed o it lob rodno j bazi,lici, da;kle o o,rgan-
skom trodijelnorn a'rhitektonsrkdm prostoru, kakav u osnovi i,majru i sve
d'ruge sa,loniitaalske bazilikalne ,gradevi,ne, bez .obzira na uZi tip lkojemu
pripadaj'u. Taj tip ,bazilike svojom ibi osnovnom )koncopcijonn ,bio veo-
ma srodan trnurtrasnjoj srhe'mipoznate bazilike u Alahan-Monstfuu (Kod-
scha Kalessi) u Maloj Aziji,t3 a i nekiim slidnim primjeri,ma barzilirka,lne
arhitekture u sjevernoj Af,rici (Tripoli'taniadibia, Tlmis, AlZi,r).ta
Upozorili smo vei rda je u sv,om prijedlogu.restitucije 'we bazilikalne
gradeviine, tj. ,njezinog istodnog, kulrtu posveienog dijela, ikoji je u dita-
vom svom jugoisrtodinom dije,lu - skoro polovici cjelokupnog prosto,ra
- ranijirn lstraZivanjirrna bio uniS'ten, Dyggve po5ao od pretpostavke da
je crkveni iproston bio posve sirmetri'dno komponiran, za Sto je, virdjeli
smo, imao,upori5,ta i ,u spomenutirm ranorkriianskim bazilikama na Isto-
ku ili ,sredozernskom ju,gu. No, ako ,taj njegov prijedrlog restitucije doi-
s,ta ne podiva ni na 'sigurnirrn ostacima, vei je ,posve hirpotetidki - o
demu naZalors'tne raspolaZemo nitkakvim podacima -'irmarno isto rta,ko
o,snove tu ,restitucij'u zarmisliti i u d,rrugim rjeienjim'a, za koja iemo
nadi takoder dosta prirmjera, pa i u spomenici,ma ,s na5eg, iliridko,e psd-
ludja (Dabravinals u Bosni, Mokror6 u Flercegovini (sl. 48), Bidinal? u Dal-
maciji kod Biograda n/m (sl. 47) i dr).te

Sl. 47. Crkva u Bidini kod Vrane - tlocrt - prema N. Cambiju i B. Ilakovcu,

383
 Spornenurti primjeri, koji.su i sami varij'arnte je&tog slcrbod,nog,tipa
bazilikalne arhitektu're, pr:venstveno afi,r'rnirana. u, vanurrban:irrn dijelo-
vigp.iliridkgg,terirtorija,re.karakteristidni sm,kako je poznato, i po,tome
Sto,.tr prvom redu, odreda p'redstavljaju jednob,rrodne crkve flankirane
s.obje strane - najte5ie asime'tridni,m - rnizom zaserb,nitr,pro.storija,
koje, gledane floc'ntno (atko se zaneurare pop,redni zi,dovi koji te rlate-
rartrneprostore dijele u vi5e prostorija), a ,tajksder i u svojirm alksono-
metrijski'm prikazirna (posebno u odnosirrna krovm:ih'rje5enja) daju do-
jam,pseudo,trobnod,nosti; Taj 'tip crkvenih g,rattwiina, ,kojemu jo5 uvijek
- ne vi'Se samo sa stajali5ta znansWsne rtodnosti vei urglavnr,o,mponadi
odredenih tradicionalnih raaloga. - u podrtr:dj'r.rBosne i Hercegovi'ne 0ra-
Zirrno ishodi5te i oponirnno ,opnavdanje (,'b,osansko-hericegovadki tipu),
ima svojih zasturpnika i u drugi,m, posebno prirnolrskim na5im krajevi
ma, ufr,ljud"ujuii i I,stru (Pored,m VizadeNesactiurm2r), a nij,e vi5e ,stran

Sl. 48. Crkva u Mokrome, Hercegovina - tlocrt - prema D. Sergejevskom.

Sl. 49. Crkva u Dabravini - tlocrt - prema D. Sergejevskom.

384
ni sarninn ru,rrbani'rn sredi,5ti,ma, iz tkojih 'mu ngki zayratro i izvode pod-
rijetlo.z Mi srno i sami opetovano lzrazrli rni5ljenje ,da on svoj, dakako
ne izravni, trzo,r irna i u prvoj ,saloniitanskoj ,poznatoj ku,htnoj gnatlevini,
poznatom sjedi3tu prvog saloni'tansfkog ibislkupa i martirra, Si,rijca Dorn-
niorna (Dyggveoiv uOratorij A"), ikoja, iatko ,se ,tu rsawi,rn rsigurno ,radi o
adaptiranoj za kult starijoj prufa,noj agradi,,pokazuje ,frapantno sli'dan
raspored pro,storija, sa wi,rn lka,ralsteristikarna koje irmaju tmnoge,od snro-
menutih b.osa,nskohercegova:dko.istarskodal'matinskih lbazi'lilka<. U naj-
novije vrijeme N. Ca'rnlbi je i u Nar.oni i'derfltificirao taj tip baailika'l,ne
ar.hitekture,s s koji,rn opravdaoro povezuje talko obilnu poja\ru slidrnih
graclwina tr dolini Neretve kao i na ditavom ,E)omonutom bosanslko-her-
cegovadkorn podtudju. Iz razlqa, metluttim, tkoje rsrno spornerrruli, a ti'du
se ,rasp,ro,stranjenosti takvi,tr gratlevina ue di,tavu nasru 'obalu, u,lcljurdujuii
i Istru, a posebm,o iz dirn'jenice {rto rnu zametke i dru,ge tragove nalaai,rno
i pratirmo i u sam,om p,rovincij'skom, i rrnetropolitaorskom, sredistu Sa-
loni, ne bisrno zasada mogli prifrwatiti tnaieno rni3ljenje 44 !l 6ip tradi-
ciona'lne longirturdinalle (i monurnentalrne) bazilike trebalo nazivati >sa-
lonirtanskirrn, a'd,rnrgi naronitarrskim..24
I Dabravina {sl. 49), i Mokro, i,Bidina - a u odrettenom smislu i no-
vootkrivena baai,lika, u kompleksu gernina, u Srimi kraj Si'benika - iako
se u ovom posrljednjem sludaju radi o jednoj kasnijoj adaptaciji - imaju
u svom tlocrtnorn rjeSenju, uz jednobrodnu apsidalnu crkvenu prostoriju
te niz izoliranih 'prostorija s njezine ju:Zne rsrtrane,jed,nu longitudinalno
oblikovanu, uZu prostoriju s ap:sidorn, sa njezine.sjeverrre stran'e.
Veorna je zanimljivo da se, uz izuzetdk baziilike u Bidinama - gdje je
za fto, Ltz nju, do,gratlen poseban adneks - u toj prostoriji kod ,svih os-
talih spomernuitih crkava nalazi piscina za kr5tavanje, dime je karalktor
i namjena te pro,storije tu bila jasno definirana. Iako ti,me ,nisrmo htjeli
istu namjenu pripisati i od,govarajuioj prostoriji u naSoj >zap,adnojo
ufibanoj baailici (no to m prrinci,pu ne trdba rni sasvi,rn iskljudirti, jer je,
kako je redeno, bazilika rnepotpuno istraZena, a nova 'revizio,na istraZi-
vanja rrnnogih bazililka,lurih gradevina u ruralni,rn arnbijentirna llirika
dovela su u tom pogledu do sasvim nwih pogleda ,na ul,ogu barptisteri-
jarlnih pisci,na ru ranokr,Sianskoj arhitelsturi ovih ,k'rajeva),2sZeljeli sm,o
upozoriti i na rnoguinost dru,kdijeg pristupa restirtuciji ove veoma za-
nimljive salonitanrs,ke bazili,ke. ,Ova bi, rnairne, u svom osnovnom kon-
ceptu rnorgla nositi dobro pourate elerrnsnte ekstraulbane krultne arhi-
tektr.lre, koja se u mnogodemu razlikuje od,tradicionalne sheme kn5ian-
ske 'bazi'like, '5to je tako dbiilno vidi'mo zastupljenu ,u rqpertoa,ru kasno-
anrrti'dke,a posebno bizantske Salone.
Meclu salonitanskim,spomenicinna'koji zaslruZ,uju temeljitiju ob,rad-
bu, a to znadi i,rnperati'vrno i rwiziju, ako je ona jo5 uvijek ,moguia,
Dyggveova >basilica occiden'talis.. ima, nesumnjivo, uz uarijanSku ka-
tedra'lu< i ndke druge ,slidne gnatlwine, prioritetno mjesto. ,Ona znan-
sW.-e-Ilojo,S nije obraclena niti pre-ze4gtraJla, ia'ko vei i na temelju onorga
samo 5to huali hijeztnJafto shdftid;tski, srurmanri tloorrt odito ,spada, tkako je
to i njezin istraZivad Dy'ggve istakao,b u izvanserijske, inovacij,ske kr-

385
Sian'ske kultrne orbjetlcte koji obogaiuju i onako vei veorna bogatu -
kvarntitetom i raznoliko5iru tipova -,gradevinstku rbaStinm iz,te 'najrkasni-
je taze Salome. A poznate su dob,ro faze s'koro rnilenijskog hoda toga
najznatajnijeg antidkog grada na istodnom Jadranu, diju su slavu no-
sili i Delmati i Grci i Rim,ljani i p'rovincija,lci i, posobno ,mectu njima,
bnoj,ni Orijentalci, koji su u rnnogodemu davali obiljeZje kasnoa,nrtdkoj
Saloni u,gaskrj u dasu kad joj je Bizant, prekasno vei kao i ditanroj pro-
vinciji te m,norgim drugirn medirteranrskim lcrajevima, poku5ao vratiti
staru slavu i rudahnuti novi Zivot. Jedarn od poneSto neobidnijih tragova
toga :razdorblja je i ova bazilika, datirra,na, prema Dyggveu, u kas,nija sa-
lornitanska kr5ianska zdanja (6. st.).
I Dyggveov A<, i cemetrijarlna ibaziliLka na lokalitetu Kap-
"Oratorij
lju:izz - ,koja na neki nadin povezuje i sint'stizi,ra obje tradicije ,ra,no-

r | ' qt^'l

ln
r ' J.-i

S,l.50. Salo,nitanrskacemeterijalna baziliika u Kapljudu (Coemeterium Quinque

Martyrum) - tlocrt - prema E. Dyggveu.

l<r5ianske bazili,kalne arhiterktu,re (ovdje nas zanirma njezin llapadni dio)

- i ova salonitanska ruaytadna;bazi,lika< vjerojatno s,u sarrto karitke tt f,az-
voju jednog rdrugog tipa cf,kvenog gradirteljstva u metropoli antidke Dal-
macije (Ili,rika), koji ,je svoje-uao,r"e_i,svojanadahnuia crrpio iz p'oseb,nih
tfa4icjiq domaieg'terqna - a to, 5to treba pordvuii, i ,nije bio specirfi-
k@la4 - i u konkretni'm oblicimi live arhite,k-
ture u sluibi dovjeka. To is,todobno potikrepljuje na5ru tezu da se ne
moZe govoniti o podrijetlu'klc5iarndfl<e bazilike kao 'ferlom,ernukoji je rrno
gao i,mati ,sa,rnojedno rje5,enje, jedan razvojni put (odatle 6o,llko teza,
toliko rni5ljenja, koja rnikada neie moii zadovo'ljiti niko,ga ko bi se mo-
rao opnedijeliti za samo jednu o'd ,njih, jer je dobrih teza go,tovo tkoliko
i ,ka,rakteristidnih tirpo,va takve arhjrtekture). Prethodan je, nairrne, uvjet
za to, p'rema rna5em mi5ljenju, od.rediti,kojem tipu bazilikalne gratlevi,ne,
da ne kaZomo i kojoj, ,odrnosno kakvoj, ,"bazilici", .konkretno, ltralirmo
trzorr i'ishodi5te, imajuii dakako pri tonne na uimu, u prvqm redu, njezin
arhitek'tonski oblik i fiunkcije njezinih pr:osrtora u'cjelini.
eini nam se stoga 'da je i >Basilica occidentali,s< kas,noantidke Sa-
lone svojorm ikoncepcijom i svojim raspo,redom rprostora - koje mo,ra-

386
rno jo5 uvijek samo uvjetno prihvaiati - bila vifu orijerutirana prema
domaiim g,raditeljskim ,tradicijarna nego prema onirrna koje je njego-
vao ,nj,ezin cr,kveni episko'pa,lni cenitar, ,te da nam je i ona, dijelom, sa-
6uvala neke osobine prorfa.nog, uz do'vjoka vezam.og gnaditeljstva, o koje-
rnu i u sarnom tome gradu tako malo zlaarna,E a na koje se nado'vezuju
i brojni d'nrrgi spomenici ekstraunbanih podruij,a srednjeg i zapadmog
dijela provincije.

BILJESKE

* Sve crteZe u tekstu izradiro je K. RondwiC (Arheolo5ki institut, Zagreb).

1 History of Salonitan Christianity, Oslo 1951, Fig. I, 23 i Fig. IV, 1
(usp. ,str. 12 i d.).
2 Usp. Dyggve, o. c., ,str. 11; rijed je o dvirna momorrijafuaim kapelarna
u starom zdanju amfiteat'ra, str. 12 (,gdje su obradeni najstariji salo,nitanski
<-rratoriji,napose glasoviti >Oratorij A" i rOratorij B() i dalje, passim. Potpu-
niju sliku sa,lonitanskih oratorija u kompleksu episkopalne bazilike dao je
Dyggve u njegovu najnovijem tlocrtu izratlenru nakon revizionih istraZivanja
1949.godine; ,trrsp.njegov izvje5tai (Le BaptistEre de la Basilica Urbana d Sa-
Ione d'apres les fouilles de 1949) u >Actes du V" Congr€s international d'ar-
ch€ologie chrdtierure, Alx-en-Provence,13-19 ,sqpt. 1954<,Cittd del Vaticano-
-P.aris,.1957,.str.l9l,F-tg.-2: (A, B, C, D,.E). Jedan vjerojatni oratorij idenrti-
ficirao je i pisac u podrudju samog gradskog foruma, u njegovu sjevernom
trijemu (usp. D. Rendii-Miodevi(,, Nova solinska turniatnica sjeverno od Fo-
ruma, >Yjesnik za arheol. i hist. dalm.<, LV, 1953, str. 205 i d., i posebno
str. 2ll-212).
3 Usp. Dyggve, History of Salonit. Chrbt., Fig. IV, I. (ibid. str. 71 i d.).
a O toj Dyggveovoj tezi vid,i njegovo op5irno razlaganje u Forschungen
in Salona, III, Wien 1939,str. 80 i d. (napose str. 102i d.), kao i u History
ol Salonit. Christ., s,tr. 79 (Fie. IV. 20, 23, 24, 25). Dnrkdija mi'Sljenja o roj
kultnolj gradevi,ni imali su Lj. Karaman, M. Milenovii i E. Cond,urachi, no
o svcru-a,kako je redeno, drugom prilikom.
s Tu je, takoder osporavan;u (Karaman i drugi), tezu Dyggve iznio -
u obliktr predavanja - u Zborniku Filozofskog fakulteta u Beogradu, l, 1948,
str. 369-374.
6 Salona christiana. Apergu historique du developpement de la ville et
de ses constructions sorrs l'dpoque paldochrdtienne, >Atti del III Congresso
intern. di archeol. cristiana, Ravenna 25-30 selt. 1932,Roma 1934, str. 237
i d. (napose str. 249 i Fig. l5). Usp. I,sti, History of Salonit. Christ., str. 59
i d. i Fie. III, i3.
z Bilo je to na spomenutom Kongresu u Raveni (v. bilj. 6).
8 Iz spornenutog izvje5taja (Salona christiana, str. 249) doznajemo jedino
da je davno prije njegovih i'straZivanja, odnosno ot*rivanja bazilike (1930),
pred vi5e od stotinu godina (1826),Larua, vr5eii i sam tu negd,je istraZivanja,
nesvije_sno.uniStioglavnu apsidu.-bazili'ke.lz tlocrt? jg, me<lutim,.oditg da je
to u,ni5te,njezahvatilo mnogo vi5e od ,same apside, kako je vei prije spo-
menuto (v. sl. 2).
s Vid,i prethodnu bilj. - Dyggve govori o ;uni5tenju apside, ali ne spomi-
nje da ii je doista nai5ao i na njezine tragove ili je ona samo plod njegova
domi5ljanja, uz pomoc analogija koje pnuia preostali rcpertoar salonitanskih
bazilika, iako ,su one zapravo plod jedne dnrge graditeljske ,tradicije.

387
 10Uz moguie varijante, tu shemu, sa sredi5njom apsidalnom dvoranom,
vidimo u nizu ranokr5ianskih spomeni'ka iliridkog podrudja - v. bilj. 15,
16, 17, 18 - ali isto tako i u monumentalnijoj arhitekturi profanog karalctera,
kako to pokazuju primjeri iz Stobija (episkopij?, Partenijeva palada i dr.)
ili nekih panon:skih ,lada4jskih lokaliteta (Villa u Hosszrihet6nwu i, osdbito,
glasovita Villa u Tac-Fdvenypuszti, kod koje sru i obj,e lateralne prostorije,
odnosno njihovi zavr5ni dijelovi bili 'takoder apsidal,no oblikovani; Llsp. E.
Thornas, Riimische Villen in Pannonien, Budapest 1964,Abb. 144, 158.
11V. Dyggveov tlocrt bazilike ('Lrsp.na5u bilj. 8).
12Salona christiana, str.249. Toj dinjenici Dyggve poklanja posebnu paZ-
nrju i pridaje veliko znadenje, jer je smatra prvom takvom ,pojavom u kr5ian-
skoj arhi'tekturi Zapada ("In the history of architecture it is generally con-
sidered that the increase in the nurrber of apses in the basi,Iica$trilding at
any rate in the Occident takes place in the eight century. In the West B,a-
silica at Salona we have an instance which, however, is two centuries earlier.").
- U vezi s tim r:ijetkim tipom u ranokrSianskom graditeljstlrr upozorili
bismo na jedan, istina nedovoljno siguran, primjer iz Bosne, ,gdje je >u
Otinovcima, na visoravni Kupresu otkopana (jo5 1888) jedna bazi,lika, 'tro-
brodnog tipa, kojoj ,su pobodni brodovi, navodno, takodler zavr5avali, kao i
gla,vnribrod, apsridama. Usp. D. Basler, Anhitektura kasnoan:tidkog doba u
Bosni i Hercegovini, Saraje-vo 1972, str. 109 (v. tlocrt na sl. 110), gdje je
dana i druga literatura o objektu. Basler je ,sklon njegovom datiranju >ne-
karmo u VI vijek".
13>Atti del III Congresso Intern. di Archeol. cristiana<, str. 433 i d.: S.
Guyer, Les rnonuments chretiens en Asie Mineure, I, str. 448 i Fig. 12.
14Us'p.tako u >EnciclopediaClassica<,IIIIX, Tomo VII, Torino 1970:P.
Romanelli, Topografia e archeologia dell'Africa Romana,,str. 361 i T. 310b,
gdje je rijed o bazilirkama u el Ktradra (Breviglieri - Tri,politania) i Hr.
Redes (Tunis). - Za srodan tip bazilike iz Madaura (AlZir) rusp. joi jednorn
"Atti del III Congresso Intern. di Archeol.
gie
cristiana<: E. Albertini, L'archdolo-
chretienne en Algdrie, str. 411 i d., posebno str. 425 i Fig. 10.
'f Usp. D. Sergejevski, Bazilika u Dabravini, >Glasnik Zem. rnuzeja u
Sarajevu., XI, 1956- Posebno izdanje.
16Isti, Bazilika u Mokrom, ibid., sv. XV-XVI, 1960-61, str. 211 i d.
t7 Za baziliku u Bidinama ("B,idina - Polade kod Vraneu) vidi tlocrt
gbjqyljqn u radnji N. Cambia. Neki problemi starokriianske arheologije na
istbnn6i jadranskoj obali-_(Materijali {I!-IX Korngresaarheologa J,ulcislavi-
je, Zadai 1972 /Zadar 1976/ na str.263, sl. 20). NEcrt je objavTjen >prema
B. Ilakovcu<.
18Upozorili bismo prelirninarno (jer znanstvona obradrba objekta, koji
je potpisani istraZivao, jo5 nije dana) na ranokr5ianski kultni objekt u Da-
hilu Gbrnjem kraj Sibehika (v. 'tlocrt u >Arheolo5kom pregleduu 5, 1963, T.
XLII, koji je ,nastio na ranijem komple'ksu anti6ke urbane alrhitekture - ter-
me - gd,je se uZa apsidalra prostorija javtrja s istodne strane glavne crkvene
prostorije, (orijent4cija obje_kta Q - J!), Crkvi -- Bidini tlocrtom je srodna
i ona u Otoku kod Sinja (Carnbi, n. mj. str. 263), a slidne elemente sadrii
i ona u samome Sinju, diji tlocrt, prema F. Btlliiu, donosi Canabi, ,str. 253,
sl. 8. Upozorili bis,mo takotler i na bazilikalni kompleks u Srimi kod Sibenika
(posebno sjeverna crrkva) o koj-emu jq kratak i2vjeStaj dao S. Gunjada u
pregledu<,13,l97I,str.83 i d., T. LV.
"Arheol.
1eUz ve( spomenuto djelo D. Baslera, Arhitektura kasnoantiikog doba
u Bosni i Hercegovini (usp. sl. 156), napose istidemo rad D. Sergejevskoga,
Plan der friihchristlichen Basiliken Bosniens, u >Akten des XI. Internat.
Byzant. Kongresses., Mtinchen 1958 (Miinchen 1960),str. 563 i d., Abb. 1 i 2,
gdje su bili vi5e ma.rije prikupljeni tlocrti svih do tada poznatih ranokr3ian-
skih cr"kvenih graetevinau urnutraSnjosti provincije Dal,macije.
m Za Por&. (episkopalni kompleks) takve rezultate postigao je svojim
novijim istraZivanjima A. Sonje, koji je o tome izvijestio u nekoliko radova;
usp. Arheolo|ka istraZivanja na podruEiu Eufraziieve bazilike u Poreiu, >>Iad-
ranski zbornik" VII, Rijeka-Pwla 1969, str. 249 i d. (v. sl. 11), i Predeufra-

388
zijevske bazitike u Poreiu, >Zbornik Pore5tine" I, 1971, str. 219 i d. (s1.
I i2).
2r Usp. joS stari Puschiev tlocr.t nezakcijske dvoine bazilike (posebnonas
ovdje zanima sjeverna baztllka), koji je vi$e puta reproducirair i u naSoi
poslijeratnoj literaturi; tako B. Maru5ii, Istra u ranom srednjem vijeku, Plul6.
1960 (novije: Istrien im Frilhmittelalter, Pula 1969,Taf. IX, 1).
zz Usp. Cambi, spom. rad, str.247 i 263.
z Ib.idom.
24Ibid., str.247.
s Usp. o tome na5 rad Battisteri in ambienti rurali nell'Adriatico Orien-
tale, t >XIX Corso di cultura sull'arte Ravennate e BLantina<. Ravenna 1972.
str. 281 i d.
26Salona christiana, str. 249, His'tory of Salonit. Christ., str. 59 i d.
27Za ovw najstariju mectu svim cembterijal'ninn salonitanskim baziti,kama
usp. Recherches d Salone, I, Copenhague 1928, st'r. 33 i d. (J. Bronsted, uz
slrradnju^;. >mesurg! et reconstr,uotions< - E. Dyggvea). lJsp. i History of
Salonit. Cluist., str. 77, 79.
,t
_Y"i j9. sp-om-enuto.inekoliko cnkvenih graclwina toga tipa s istarskog
ru'dja (Vizade-N,ezakcij,
podru.'dja Munlajana .u PoreStini),
lVizade-N,ezakcij,Muntajana Porditini), ali je- taj'tip - ponai--
ie tai-tip ponaj-
ie bez strsece
C'e5ie
c'esie str5eie apside
str5ece apside u sredi5njoj
sredi5njoj prostoriji - posebno
sredi5nioi prostorii,i
prostoriji
-Noll, posebrio kaiakteristitan
posebrio kaiakteristidan z"a
kaiakterist z-a
noridku crkvenu arhitekturu; qqp usp-R. FriihesThristentum in Osterreich,
_8._!tgn, Fri.ihesChristentum Ost,
Wien 1954,passim (Abb.7,8, 9, 9. l0-,
10,14.
14,16).
16).
2eUz neobjavljeni kompleks ur,bane ur,ban stambene (?) arhitekture, iz koie
potjedu poznati
potjeou pvnati tigu.ralni mitolo5kom tematikom (tzv. >narniesnidka
figuralni mozaici s rnitoloSkom >namiesnidlia
palada" u novom, istodnom, diielu grada) ili otpriie pozirate eraalavineiz
koje je izrastao spominjani_vei >Oratorij A. ovdje tieba spo'meru.rti spoinenuti prvi
sustavno istraZeni stambeni kompleks, takotler u iitodnom dijelu diielu grada, uz
-
same starije bede,me na poloZaju zvanu Ilinac - o ko.iemu"su iitraziiradi
Z. Rap_anii i N. Cq4bi Qal! klqij izvje5taj u >Arheol. fregleduu, 12, 1970,
srr. 107i d. (uz T. xxxIII i XXXIV);-v. i 15,1972,str. 5o l-a.

389
 EJNAR DYGGVE

DRUGAB ASILICA U RBANA S BAPTISTERIJEM

U SALONI*
(Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu
I, 1948, str. 369-374)

Meclu,rnnorgorbrojnirn,lcr5iarnskirn gratlevin'arna koje su se postepeno

otkrivale unutar ztrdina Salo,ne jed,na ku,ltna zgrada osobiito privladi
pa,Znju znanstveniika, jer ona prikazuje SaJonu s naro6itorg gledit5ta ortk-
vene povijesti, s ,kojeg se do,sad nije qlromatrala. Pored srlarvnebaailike
urbane i njezi,na baptisterija, koja je odavna poznata, nalazi se u Sa-
l,oni joS jedna bazilika s krstionicorm. Ovo sasvirn 'neodekivano otkriie,
koje sam udinio god. 1931. zahvaljujuii tju,baznoj doavoli direktora Mi-
hovila Abnamiia, dovodi zaista do zakljudka 'da su,u Saloni runutar rnjezi-
nih zidina porstoi,ale dvije epi,skopalne c'rkve. Taj je zakljudatk zasnrovain
na dinjenic a cirLmonija kr5tenja bila
nezen/irano pravo episkopa. Dvije krstionice upuduj,u,nas 'dakle na dvije
glqx4ne crkve, na dvije ,dijeceze i, po rtome, rna dvije biskupije u istorm
gradu. Meclutim, ni5ta se ne suprotstavlja, koliko iba5 ova d,injenica, hi-
jerarhijsko.j srtrukturi dkumenske crkve itli, kako se ona naziva ,na jed-
nom solinskom nadgnobnom natpisu iz V stoljeia, - dakle iz dobe grad-
nje orve znam'enj,te crkve - r<a$olcri1€rIcl4o'ra. Ova dinjenica nam otvara
pitamja i nove prolbleme, koji sru znadajni i narodito zani,mljivi za histo-
riju Salone.
Spormeluti nadgroibni spomonik iz Sarlone svjedodi nam 'da je g49:
doksna ominirrala u Saloni, a 6o je lbila dvrsta ,crkva
a v'jerna nikejskom "Vjerovanj,u"
i ustrajna u ,obrani i iborbi narodirto protiv arijarnizma i cijolom rniau
slidnitr lrereza. Carrarina i Bu,liieva iskopavanja su vei o,davna poka-
* Savet Filozofskog fakulteta Beogradskog univerziteta izabrao je za
podasnog dokto,ra Ejorara Dyggvea, duvenog danSkog arheologa i poznatog pri-
jatelja na5ih naroda. Ovo je tekst predavanja koje je dr. Dyggve odrZao pnili-
kom svedanepromocije 25.rnaja 1947.godine.

391
zala kako'se jedna velika episkopaLna zgrada nikejske'pravwjerne crk-
ve razvijala na ovome poloZaju i 'mjestu koje je bila izabrala najsta-
rija salonitanslka kr5ian'ska zajednica za poStivarnje svojih kurltnih tra-
dicija.
Kako se ,moZe objasnirti postanak d'ru,ge episkopalne crtkve u Sa-
loni? Buduii da su ove dvije crkve podignute u tradicionalnom obliku i u
vrernenslkorn razdoblju pri'liino kratkorm, i stoga .se ne razlifi<trj,u ,mfirogo
jedna od drurge, ,ne 'rnoZe biti govora o nekom premje5tanju, ,to jest da
bi cr,kva na noviome poloZaju moZda zarrnijenila rnapu5tenu'ranijru i sta-
rij,u gnaclevi,nu.
Ne. Ova pojava se,moZe samo tako protu;rrr-aditi da je, pored kr5i.an-
ske pnvobitne nikejske zajednice, ponirkla u Saloni isto'tako veliika he-
retidka zajednica, da je i ta mogla otvoreno djelovati i da je imala
d,ovoljno snage da dokazuje svoju irnoi na taj nadin 'da otvoreno i jas'no
manifestira svoju organiaaciju, tako da poditgne svoju vlastitu epistko-
p,alnu crkrru,. S historijskog je gledi5ta jedino rmoguie rje5enje, nairne,
da je ta episkopalna crkva pripadala, zajedno sa svojom krstionicom,
zajednici arijamaca.
C-rtkva i njezin baptisterij podignurti sn, rsa stiilisti*6koga g;ledi5ta, ne5to
prije"god. 500. n. e. U to doba, podev od 480, 'bila je provincija Daf
nucija s glavnim ,svojirrn gradom Salonom pod vla5du Odoakra, a od
god.493. i dalje pod vladCu Ostrogota s Teoidorikom i njegovirm nas'ljed-
nicima na delu. Bi'li su dak'le svi arijanrslki vladari. Tu ,treba traZiti kljud
problema. Zna se,da su se u Saloni oko god. 480. i iduiih godirna abi,li
,oitri ,s;urkobis arijanciirna. Mi se stoga mi rnajmanje ne ko,lebamo da istak-
nemo hirpotezu o nezavisnoj arijanslkoj episkopalnoj crtkvi kao historijski
zais,ta osnovanom,rje5enjru.
Od IV. stoljeia kr'Sianr,stvo je biLlo uznemiravano arijanizmom, koji
je i'rnao brojrre i moine pristalice ba5 ,mettu gerrmanskim p'Iemenim,a Os-
trogota i Vizigota. Postavljalo se pralktidrno pirtanje ,kako 'da se arijan-
cima dade pristup u crkve. Tako su oar VaLlentinijan II i carica majrka
J,ustina zahtijevaii god. 385. da 'se ustrupi ,za njihove fl<.u,lfine'po'trebe
arijancirna jed,na crkva u Milanu, arli je biskup Anabrozije intenve'nirao i
orneo ovaj zalttjerr. Vizi,gotski vojni zapovjednik Gajnas je postavio is,te
zahtjwe u Carirgradu nekoliko godi'na kasnije u doba .drtkadija. Tamo
se oitro suprostavio patrijarh Ivan Zlatousti, izjavljujudi da su zakoni
Carstva zabranjivali u gradovi,ma s,vajku vjersku sluZbu arija,nci,rna. Bez
srLr,mrnjernorali su birti osobirti razlczi da ,se dozvoli rslobodam nazvoj ktrlt-
nog Zivota jefuoj arijanskoj opiini urxutar ndk'oga ,$ada. To ,se rnoglo
dorgatlati sarlno u oninn gradovima qlgjil{4_!n iryrali vlast qqijanqtEa ger-
]a;*t.-pt"-""a_r, sffisu@
vizigotskog lkrarljevs,tva u Galiji i S,panjolskoj postojala po dva epistkopa,
jedan ua drugog, naime jedarn arijanski i drugi nikejski. Poznato je op-
ienirto da je Teodorik sagradio u Raveni, otkako je preuzeo v,lasrtru gradu,
arijansku biskupstku cr,kvu, koja je birla - uzgred spominjuii - Trra-
dajno posveiena sv. Teodoru. C'rkva sv. Teodora i njena krstionica po-
stoje jo,S i danas, ali su odi5ieni od hereze i rposveieni Sv. Duhu i Borgo-

392
rodici u Kos'rnediruu. Prema tradiciji je Teodorik istorv.r"smerro po,Stivao
organizaciju i pravne statu'te nikejske ravsrxske crikve. Po jednorn izrroru
dirri ,se da je trrtio da z,adrii korekta,n stav i prema ortoddksnoj crkvi u
Saioni. Sabuvalo nadn se jedino stilski saw5eno sastavrljeno pis'mo, pi
sano oko god. 507, u kojem on olcrivljuje salonitanskog biskupa radi ne-
kog,duga, koji je taj bio zakljrudio da bi rkupio ulje. Biskr:rp Januarius je
nreclutirm poznat salno po 'tome ,pisrrnu,'koje je saduvano rkod Kasiodora,
te bi se rmoglo pormis;liti da kralj ustvari kori arijanskog biskupa Salone
istog imena. Kasnije 'liste salolnitanskih biskupa, koje sad.injavaju os-
novu Brulid-Bervaldijeve revizije, imaju upadno veliki rbroj lbiskrapa,
broj znatno veii od anailognih lista osta,lijh gradova rkao Akvi,leje,'Padove
i Verone. Molda je d,m,eJanuari,usa 'uz€te oma5-kom u te kasne rliste iz
njryga Sp.qlg54rau Kasiodora a moLda su uopie irnena arijanskih bis-
kupa iz Salone iz 'daljnjih kas'nijih vremena pomije5ana u ovim nedovi-
tim listama biskupa. Jed,an arijarnSki episkorpat u Saloni pruZa nam u
svakom sludajtr moguinost za novu kritiku i rwiziju sredovjedne doku-
rnen taci j e solinske episkop alne tkronotakse.
Koliko znarn, solinska arijainLsfta biskurpska ,srkva sa svojim baptr.:
stqrijem saida je '_ s. onirrn iz Ravene - jedini veliki arnli.tektqnski spo:.
rnenik koji pokaauje i svjedodi o rasprostranje,nju i zna:cenju va,Znosti
arijanizma. Salonirtanska grattevina rtakoder je ,nwi dokaz intimnih veza
izmedu Salone i Ravene u doba velikog prosperiteta ovih ,gradova.
Pisciina krstionice u Raveni je naZalost iutklonjena ia ,baptisterija, ,koji
je inade odlidno ,saduvan, a sta,ra episkopalna ,katedrala sv. Teodorra
veon-la je izmijenjena. Stoga se i ne trnogu na ovirrn gradevinarna strldi-
rati detalji arijanskog uredaja u 0dnosu prema ,njirma s,uvremenim cik-
vama nikejskog kulta. U Salo,ni, naqrrotiv, ,to se,moie b,olje udi,niti, po5to
se oduvala piscina za pcikr.Staxapje u oboma ,baptisteriji,ma. Gledajuii
ovim odinna, sasvi,m su ,rna,lene"raalike,.koje..dijg& nikgjge "od.-aripnaca
u pogledu vjere. Cesto se mettuti'm tvrdilo da rzu i vnlo rmaile ,razlike
u dogmama i vjerovanju ,rnogle zagrija,ti duhove i izazvdti Zelju da
se is'taknu korntrasti najveiim,rnogucirrn vanjskim ,razmirmoilaZenjem. Bi-
lo bi dakle zanimljivo usporedirti nikejslku episkopalnu cnkvu u Saloni
i njezin baptisterij s odgwarajuiirn arijanstki,rn graclevinama. Izmenactuj,e
naprotiv, ,da je u biti raspored - ukolifi<o se rnoZe porgledo'm obu]rvatiti
- savrSeno isti. Jasno se odirtuje da se 'nije htjela isticati razlilka, vei da
se htjola istaii silidnost.
S obzirorn na trrretjera,nost zahtjeva vlasnika i zbog o rattenog zem-
lji5ta 1931. g. nije bilo rrnoguie otkriti cijerlu orkvu, koju sam pro,na3ao.
Od bazillke rnogao sarn otkopati samo dijelove vanjskih zidova; naro-
dito je tratart vanjski zid s porta regia i s dvoje bo6nih v,ra,La,,koja po-
kazujtr da je orkva bila,trobrodrla.'Mi nismo mogli i{straZivati apsidm, a,li
se orna jasno ocntavarla u grlavrrirrn linijama rrnetfe. Crtkva je 'dvos,tnlko
dulja negoli ,Sira, po omjenr koji su obidno irrnarlebazili,ke iu Salorni.
Sam baptisterij - dkrugla dvorana na sjevsrnoj stra,ni bazilike,-
oduvan je-isro-fiko dobro kdo- i baptisterij nikejaia,."ali j-e*.gj*gi-qg-p-m-*
mjer ,ne5to manji. On nije irnao u umltra5njosti dekorativne stupove

393
kao nikejski i njegov ob'lik u cjelini nas vi6e podsjeca na arijarnsku
krstionicu u Raveni. Zldovi rud,evi,na pokaauju da je dvorana za krbtenje
u Sal'oni bi,la ok4q1-iena,'kao i dr':rga solins&a ttrrrstioniica, lspgiedriqrr pio-
storij,ama, koje sm odgova,raile bez su,mnje 'dvorani za katekrimei.:e i osta-
lim dijelo,vima niikejske crkve. Nsva ie iskopavanja vjerojatno omogu-
iiti is,traZivanje ostalih zidova i po,kazati osim rtoga da li je i tu po-
stojao episkopiurn.
Vi5,e nalaaa fragmenata a,rijanske grad,ovile pokazuje da su opre-
r4a i ulcras F9!_puno od,govarali ur,ectaju ostalih solinskih cnkava Natteni
su razni f,ragrnenti ograda_ i -q.$efgkog itkonostasa od bijelog rar4rllpra,
dalje ,t'ranzena i pluteja, plota za oblaganje zidsva i kapitela s pxozoxa.
Isto vanjsko jedinstvo proZi,ma i dva rkamena s reljefima iz Sallone, waki
pronaden u d,r,urgoj episkopal,noj cfkvi. Oba kamena pokazuju pojedno-
stavljen Kristov monograrn i kriZ, a slova imaju jednaki oblik. Porkazani
detalji sirnci :svjedo6e da je postojala rteZ,nja da se izbjegnu oditi korn-
tras'ti i razlike, sa svim oni'm ,Sto je ,bilo u rupotrebi tr solinskoj crkvi,
kao Sto smo ve6 mogli zakljuditi iz rasporeda gracle,vine.
Ako obje soilirlske,graatevi,ne u istom omjerru postavirrno jednu nasu-
p,rot ,drugoj, vidjet iemo da Je arijanska crtkva ne5to marnja, ali bez,
sumnje je razltka uvjetovana prirodom i nema orikakovog osobi,tog zna-
6anja za oditto traZenu stliirrost obiju orkava. Ustvari sli6nost je ,m,nogo
veia,negoli 5to bi to samo sorbom donijela i najst,oZa srod,nost liturgij-
skih obreda.
Kao 5tosam istdknuo, irna'mo u Saloni - sasvirm pro'tivno nrego Sto
je sludaj u Raveni - dobru priliku da ,usporedi,mo piscine otbiju krstio-
nica. Arijanski baptisterij, skromnih di,menzija, stariji je, jer je nikej-
ski baptisterij prezidan detvrt stoljeda kasnije. ,Frvdbitni otblik obiju
pispina iest'kriZ i.ista je njitrova konstrurkcija. A,li'Ipalik, prvi put rmi
ovdje opaZamo jednu bitnu razlilku: stepenice rkojima se u objenra pis-
ci,narna silazi u bazen idu u nikejskoj knstiqltei sa zatradri"i istorka, dok
se ove u arijanskom baptisteriju spuStaju sa sjevera i jWa.
Om,aj rkoji krsti srtoji dakle i,li rna istoku ili ,na jugu. MoZda ie hi-
storidari litu,rgijskih obreda moii jednom rdokazati da li ova razlika -
koja bez sumrnje nije sludajina - i,ma neki naroditi ,razlog u cnkvenom
ritrualu.
Ove dvije dob,ro saduva,ne piscine ie rnedr.r,tim 'pomoci da se rije5i
i jedan drugi opieniti vaZniji qbred.ni prdblem: to jest da se dnz,na-"da
Ii se u antidkoj crkvi krstilo po tapan j erm, za,makan j erm i,li
p o I i v a n j, e nn. Da se pos,tigne si,rnbolidan cilj, trebdlo bi pdkriti diitavo
,tijelo vodorn, a to je bilo najsigiu,rnije potapa,nje4. Moglo bi se isto rtako
pdstaviti pitanje o spajanju uronjava,nJa i polivanja ili samo,g,polivanja.
C,lement Rogers, koji je oko 1900. god. napisao studiju o ovorme pred-
metu, 'oslanjajuii se na arheolo5ka otkriia piSe da je samo teoretska
tv,r'uurLjapotapanje i uronjavanje, o koji,ma gorv,ore stari orkveni pisci,
btad,uii da - po njemu - a'rheolo3ka dokurmentacija pokazuje, ,da se
,krstilo istkljudivo polivanjem. Uostarlom Rogers upotrebljava nekritidmo
ditav arheolo5ki materija,l, u,koji ulazi i piscina nirkejske solinske episko-

394
 palne katedratle, koja je 'tada vei birla pgZlaa,ta. Taj se ,autor - u pitanjm
solinske krstionice - oslanja na nepotpune crt&e iz svoga vrqmena:
na kategoridnu Buli6evu izjavu da se piscina mije ,m,ogla upotreb,ljavati
za pOtapanje.
Deta;ljna analiz"a oblirka piscine u nikejskoj orkvi moguia je sarno
iza, kako ju je Gerber potpuno iskopao i snimio god. 1917. Tu se vidi
da mjesto kateku,mena, kad je u samoj piscini, ,opravdava uraz pota-
pa,nja i za,rnakanja. Onaj koji trdba da bude krrSten, rrtoLe rtako ,roniti pod
vodom onalko ka,ko je fto opisano u t^t. katehezama patrija,r.ha Cirila
jeruzalems,koga iz IV. stoljeia n. e. Ja, dakrle, sasvirn suprotno ,Rogersu,
kourstatiram da je piscina za knttenje u Saloni podesna q."
i zamgp4yge-- :ryp.p-*li-"-
,Predstava obreda ,kr5tenja, koju dobijamo ispitivanjem uriJkejSkepis-
crle-_u-S:.louri,- odgolara potpuno prizoru koji nann rporkazuje,mozaik
u kfipoli ortodoksnih baptisterija u Raveni, dakle nikejSko,g iz vremena
oko-god. 450. UrnJetnik orije vidio sv. Ivana kako krsti, ali je znao kako
se krstilo u nijegovo doba.
Pis,cina episfkopal'ne nitkej'ske crkve u Saloni dva puta je preratti-
vana. ,Prvi plrt je smanjeura, buduii da su rbila zazldana dva ,kralka kri,Za.
Dru,gi put je treii krark ispunj,en'tako ,da je ostala sarno sredina, koja
je s,lidila ,na ,mali detvr,tasti, ali durbdki bazen. Po tome se sigurno vidi
da je saduvan ritual lr{3ler-rja pota'panjem, aili se pre5lo na krStenje po-
jedinaca, Sto je i.sasvirn raaum,ljivo u'vrijeme kad je bio p,ri rkraju
glawri rnisiona,rski posao. Arijanska piscina u Sarloni odje naprotiv pre-
pravljena i u cjelini je, uslijed prilika, samo kratko vrijeme stluZila.
Cinjenica Sto su arijanci imali svoju posebnu' iskupsku crrkvn:, do-
vo,di na pomisao da ,su oni irrnaii takoder svoje narodito rgrob,lje. Ja hoiu
istaii poznati natpis, koji je odavna natlen na groblju na Manasti.rinama,
izvan rbedeonaSalone, u rkojem se nalaai izraz >in lege sancta christianarr.
De Rossi tumadi izraz kao namjerno isticanje da je to groblje bilo
)c o e rn e t e r i u m,l e g i s s a n crt a e c h r i s t i a n a e( u s,uprotnoSti,
n a p r i r r n j e r s, h i p o t e t i d n o m ) c o e ' m e t e r i u m I egi s Judai,caen.
Natpis sada m.oZe ddbiti narodirti interes poSto bi se rnogao v'eza,ti rtz
jedan >coemeteri,um legis Aria'naeo. U s v a k o ' ms h l d . a j r u
ne rnoZe se sada pokazati mjesto rtog groblja; izvjesni znakovi ipak nas
rnogu upuiivati na ono groblje koje sam t\azvao juZnim. Prije negoli
Sto napus'tirn problem o novoj arijanSkoj episrkopalroj c'rkvi, hoiu pod-
sjetiti da se ,u Raveni uz ibiskupstku crkvu sv. Teodo,ra i arijansku cnkrm u
Teodorikovoj ,paladi San Apolrlinare Nuovo, nalazila tdkoder Zr.rrpskacrk-
va S. Andrea dei Goti.
Za San Aporl,lirnare Nuovo zna se da je bio god. 530. otet od ari-
janaca i posveien katolidkom'hultu. Mogu se samo postavljarti hipoteze
,o ,trajanju arijanske cfkve u Saloni. Od god. 535. ,grad Salona stoji rna
{g5,tipijqnovoj strani kao upo,riSte u b,orrbi protlv Ost-,rqgnta;*{iraijw-
stvo kojih je propalo god. 555. Tako je direktna zavisnost pod german-
skim arijanskim vladarirna ,trajala od 481. god. do priibiliZno 535. god.
P,ostoji moguinost da je postojala osim arijanske episkopa,lne crtkve i

395
jedna Zupska arijanska crrkva ,meclu rbrojni,rn bazilitkama, koje su se na-
lazile um:,tar zidina Sa'lone.
Dao sam kratak rpregled pita,nja, koje je jednako zanirnljivo i s ,g[e-
di5ta orkvene povijesti i povijesti a,r,hitektu,re, pitanje koje rnoie bi,ti
osvijetljeno plazei;i od solinslkih othriia. Irsto onako kao 5to J,ugosfla-
vija i,rna neizmjerura prirodna lbogatstva, isto itako njezino rtlo srkriva
u se;bi velika ,bogatstva dru,ge v,rs,te u sakrivenorm arheoloS{kom rnate-
rija,lu, d,ra,gocjenim tragovima iz pror5losti koji se ma,lo po ,rnalo vade
iz zemlje u,korist nauke. Metodidnom sturdijom i suradnjorn punom po-
vjerenja iarnedu raznilt grana znanosti, koje ,su tu zainteresirane, Jugo-
slavija 6e moii i na tome polju, na kdjern su bro,jni jugoslavenski znan-
stvenici u pror5tlosti radili, biti plcrdno rtlo u i,nrteresu civilizacije i na
dast i u korist nauke. Ja sarn :sretan ,$to sa.m vei do sada rnogao toliko
godina su:djelovati u 'tirn ispirtivanjirna su,radujudi,s tolikim od,lidnirrn i
dragim jm,goslavenskim rprij atelji,rna i,kolegama.

396
 GUGLIEIIMO DE ANGELIS D' OSSAT

PODRIJETLO I RASPROSTRANJENOSTKOSIH
PROEELJA NA SALONITANSKIM CRKVAMA
(>DisputationesSalonitanaeuI, Split 1975,str. 75-82)

Mnoge stare sailonitanske or,kve porkaauju jedniu zajednidku karak-

teristiku svog urretlenjakoja lzrmrja u 0renruflkukad se proudavaju qji-
hovi tlocrti. Zalsta,,niihov FroFelrnizid nije postavljen potpuno piravo-
kutno ,na korpus orr,kvenego ,rriu j€ Dravac zaFravo laqano zaikosen.,
Todnije, okomita os na prodelje ne lndudara se s lon$rtudina'lnom'oii
crkve, vei je ova pos,ljedorja,rna,lo
odrnaknmtaudesno u odnosu na rprvu
(sI. 51).

S1. 51. She,matki tlocrt starokr5ianskih kosih prodelja i odgovarajuda devija-

cija osi.

397
 Najljop$i primjeri javljaju se u'razliditim fazama bazilike Quinque
Martyrum (s,1.52) i u sjeve,rnoj crkvi na Marusincu. tak i Basilica epi-

A
T I
I
Tt

Sl. 52.Tlocrt bazilike ,quinque m&rtyrum< u Saloni.

scopalis urbana te susjedni ikatakurnernej otkrivaju kod vrlo todnih sni-

rnaka istu zako,Senost pr'odelja. Druge orkve istkazuj,u razlidite karakte-
ristike i domiSljanja koja su, medutim, u skladu sa slidnim vizualni'm
efektom, kao rkod veiike rbaeilike na Ma,nastirinama.r
Buduii 'da je navedena neznatna dwijacija u tlocrtu vrlo desta i
da rse odnosi na prod,elni ztd, a samo 'se rijetko pojavljuje u suprotnorm
smis,lu, trroba pretpostaviti da istaknuta nepravilurost nije sludajna i da
nsma veze s rm,orguiim gre5tkama pratkrtidne narEwi, i niti se moZe smat-
rati 'posljedicom o,bvezujuiih topografsrkih okolnosti te cestovnih nrra-
vaca. Ona, napro'tiv, dini pravu i svojstvonu koinstruktiv'nu karakterisrti-
ku koja je, uostalom, vi5e ,puta dorsadauodena, iako nije posebn'o pro-
udena. fznes,ena tu'madenja nisu nikad uspjela objasniti fenomen na lo-
gidan i termeljit nadin. 'Podsjeiam osobito ,da tvrrdnja Mirarbella Rober-
tija: >sigurno postoji neki si,mrb,olidki nazlog" nij,e Lna5la potporu i'li
potvrde.2
U ovom kratkom izvje5taju imam dast ,da po prvi purt iznesem sa-
Zetak mojih intenzivnih istraZivanja, s ciljem da qpi5em i preciziram
p,roblem u okviru zrratno Sire kazuistike i da utvr^dirm ,postojanje i raz-
loge jednog fakvog dtrd,nog oblitkovanja koje, drZim, rrlora dovesti is-
traZivanje do jedne bolje vizije arhitekture i unutra5njih prostora.
eudno rrje5enje tiocrta i volumena nije, zapravo, iskljudivo poznato
u Sa,loni,nego se des,tosusreie i drugdje. Treba, narprdtiv, portvrditi rda je
u stardkr5iansko doba rnnogo raiireno, a dak karakterizTra orkvene gra-
ilevine na sjevernom Jadra,nu. Salona, srtoga, izgleda kao da je bila epi-
centar, (ak i za jednu tako dudnu ,osobitost, na isti nadin kao Sto je
bila za arfiitektonske oblike i za povijesni razvitak ranog krSianstva na
Jaclranu.
Bilo bi nemoguie nabrojiti sve baziliike izvan Salone koje iskaauj,u
navedeni fenomern. Navest iu samo ma;lobrojne nepri,kosnove,ne prim-

398
 o-F', I
li
it t"
'ilir
e
ll +l# i r

Sl. 53. Tlocrt katedrale u Gradu.

jerke. Dovoljno je po,gledati samo kated'rale u Akvirleii, Gradu-(sl. 53),

Loqksrdlil hJ,li i PoredJ'].dabismo naS,li jas,ne odraze i u a,l'pskim crkva-
ma akvilejske metropolije.a
Srto se pak tide :ravenatsike regije, valja zapazrti da je rta pojava
,rnalo prosirena ili,' olje redeno, manje uocljiva. svejedno su crkve s.
Croce, S- Apollinare in Classe istaknuti primjeri proe"tiu s lagani,m
zakoienjem u navedenu smislu,s dok bi se- druge -ogt. pridodati
na tenrelju todnih snimaka. Treba, rneelutim, zipaziti da je istak-
nuta devijacija bila u suprotnosti s istrazivanjimi pravirlnosti i raz-
mjerima, svojstvenim rave'atskim ibazilikalnim gradevinama, a koje
sam stavio u odnos sa strogo odretlenim sakralni,m sirnbolizmorm.6pre_
rna to'me, te grailwine predstavljaju katkada 'manje uodljiva i komplek-
snija rjesenja, koja odgovaraju na rafini,rani i prikriveni nadin isrtim
polrebama Sto proizlaze iz dwijacije glavne osi.? Ili pak ona rjesavaju
probrlem u d,kviri'ma nove rgeometrijske strtrkture; tako se makros,kopski
fenomen s. vitale, iskazaa u iz'razrtoj devijaciji njegove osi u odnqsu
na stari atrij, moZe prom,atrati - osim vjerojatne uvjetovanosti sto
je nudila p,rethodna topog'rafska sirtuacija -,kao jed,nu od vaznijih
apli-
kacija karakteristike koju ovdje proudavarno kod gratlevina centralnog
tipa (sl. 54).

399
Sl. 54. Tlocrt S. Vitale u Ravenni koji karakterizira vidljivo odstupanje osi.

Izvan jadranske regije pos'vmda su rasprostranjene starokr5ianske

c,fkve s vi5e ili rnanje zakoSenim prrodeljem: u sjevernoj Italiji, 'kao i
u prekoalpskim zonama, od Sirije i Pa'lestine'do Grdke - dak i na Sv.
Demetriju - a nije izos,tavljena ni Sjeverna Afritka i 'primo'rska Spa-
njo,lSka.
Konadno, i u Rimu, koji je, dini se, ibio manje prijenaljiv, ne manj'
kaju pri,mjeri karakteristitrnog obrlikovarnja, rkao na crkvama S. Clemen-
/e, SS. Giovanni e Paolo, S. Pietro inVincoli i kod sruSene cemeterijahre
bazilike S. Lorenzo fouri le mura.
I za Rim - gdje se pojavljuju druLgi aspekti tog pitarr.^ja- treba
ponovirti zapaLanje uodeno ,u Raven'ni: u ovirn dvama glavni,rn gradovi,ma
aulidkapravilnostgradevina-pove.zanasirmibolidkim,raz7wima
sumnjivo je sprijedila srlobodno pro5irivanje taikve karakterisrtidne gra-
ciiteljske prakse.
Pro5irenos,t fenomena jasno naznadava njegovu vaZnost. U nj se
ukljuduju dak i kvadri'portikati ili dru,ge grailevine Sto st'oje pred bazi-
-1ilkama,kao Sto je sludaj u Filipirna, u Sv. Mariji u Efezu (sl. 55) ili u
Iebessi.
T,r"ebaistaknuti,kako se ova tirpidna devijacija, pro'Sirena i na obliko-
vanje va,njskih prostora, nastavlja i ,nakon 'staro,kr5ianskog do,ba. Ne
nedostaju pri,mjeri kao Sto su Sv. Arnbrozije u Milanu ili znatno,skrom-
niji spomenici koji sadrZavaju odjdke devijacije, koji se 'katkada'raz-
drobljuj,u ili saZimaju u posebni,rn ,rje5enjima, osobirto u si,mbolidkoj
>prignurtoj glavi" apsidalnih zavr5etaka.
DrZi:m, konadno, da bi naginjanje nadesno nepraviilnih prostora pe-
iinskih kripta, u odnosu na ulaznu os, ,moglo bi,ti shvaieno u rtorn smi-
slu, barem kad se radi o tipidnirrn spomenicima u juZnoj Italiji (sl. 56).8

400
 !'
L.-.r*..DJ'

f r.'rl
:l rl
r: :l
i1 rl
t$;:{l{
Sl, 55. Tlocrt dva zdanja orkve Djevice Marije u Efezu s lagano zakolenim
narteiksom.

Sl. 56. Tlocrt Cripta della Petrosa u Tarantu.

401
 O jed,nom tako Sirokom i ukorijenjenom ,ponavljanju stalnog va,ri-
ranja graclevine bilo bi nuino traZiti razlo,ge i podrijetlo na opii i organ-
ski nadin. Smatram logidniji,m ,i produktivnijim razmatrati fenomen
u svojoj cjelini, vrednujuii zastra'njivanja i osjecaje koje izaziva u per-
spektirnoj viziji i istraZuj,uii u kasnoanrtidkoj kulturi tanahne pobude,
nego traZiti obja5njenje u todnim mjeronjima razlidirtih ,kurteva 'devija-
cije.e
Zanimanje koje pobruduju ova zapaianja joS se pojadava, a rnoZ.da,se
pretvara i u zaprepa5ienje kad se zapazi da odstupanje osi nades,no
ne tvo,ri jednu iskljudivu inadicu stardlcrr5iansikog doba nsgo zapravo
predstaVlja drevnu i rasprostrarnjonu praksu ,kasnoantidkog ca,rskog raz-
do'blja.lo Kolitko god nije nikadl stavljen naglasak rna takve re'finements
koji se na razne nadin bore prbtiv detvrtasrte strogosti gradwina, ipak
ima dosta zdanja svih m<rguiih vrsta, gdje je surkcesivno protezanje za-
tvorenih pros:tora,od,redeno prema istom nagiibu osi, na nadin da pmtLa,
onima koji kraj njih prolaze, povla5rten pogled nadesno (s,1.57).

--+Z

I
oaD
I
I

Sl. 57. Iako povezana s ortografijom mjesta slied prostora u kompleksu hra-
mova u Sia (Sirija) tvori.opetovani makroskopski primjer devijacije osi pre-
ma desno proveden u viSe perioda.

402
 Stigav5i dotic, korisno je zaustaviti se ,pred pro5irenorl panoram-
skonr vizijom jedne znatajne i malo poznate konstr"uktivne oso,bi,tosti te
poku5ati utvrrditi ideje, zatvarajuii zasad krug koji smo otvorili zapa-
Zanjima na satlonirtanstki,mbazilikama. T,u mo,gudnost pruZa, na izvan-
red,an i neodekivani nadin, obliZnji i rzrszetni s,pomonik - Dioklecijanova
palada.rl
Nastala na snmorn podertku4. st., kompaktno carsko zdanje je imalo
veliki o,djek, di'rebj tako na mnogin poljima svoj ,nedvojbeni dar. I
upravo u nagi:bima ove svedane aulidke pravilnosti starokrSianski arhi-
tekti u Salomi znali su zapaziti ono Sto je dosad izbjeglo ,kritidarima
umjetnosti i istraZivadirna spomeni,ka - da su posveieni prostori i unu-
tra5nje prosrtorije ditavog komprloksa biii, naim'e, namjerno oblikovani
shodrao potrebi da se ponudi pqLbSlCli pogled:Loii nqzl1at- -trde---
sno. Proudavajuci Paladu otkrio sam da je ditav spomenik koncipiran i
realiziran prema toj odludnoj pralcsi oblikovanja prostora. Rezultanta tak-
vih odstupanja uodava se - po mojem rni5ljenju - u Zeljenoj nepravil-
nosti 'opde ,tloortne impos,tacijetkoja se, kao Sto je poznato, ,ne iskazuje
11rpravilnom kvadratu nego u neznatno ,trapezoidnom obliku.
Dosad se smatralo da s,u unutra5nje nepravilnosti, a osobito neorto-
gonalrno prrotezanje ,dekusisa (Gab,rideviilt"), birle posljedica vanjskog ne-
pravilnog perimetra, nastalog zbog veie duZi'ne juZne strane >kastru'ma<
u odnosu na onaj sjeverni a u skladu s tim i zako5enosti istodne strane.
I u vezi s'tom jedinom'bitnom nepravil,noSiu nije bilo izneseno prihvat,
ljivo obja5njenje koje bi bilo u poitpunom srkladu sa sposobno$iu i mod-
n i m'tehnid'kim s,redstvi,marirn s;kih graditel j a.
Medu,ti.m, mogu dokazati da je p,roces projdktiranja pro5ao jedan
potrpuno suprotan lzer.' vanjs,ke zidine tvore oplatu - rekao bih ,ljrusrkr.r
- koja, osim Sto okruZuie ditav ko,mpleks, odrZava i odjekuje karakte-
ristike oblika urnutra5njih prostora - bitlo zatvorenih ili otvorenih -
koji su bili'namjerno defo,rmirani da bi bolje od,govarali jednom istclm
cilju: onom da pruZe povlaSteni pogled nadesno pomoiu meznatnih za-
koSenja prodelja svih arhitektonskih prostora kojima se pristupa od
glavnih ulaznih vrata (s,1. 58).
Nije naodrmet naglasiti znadajno ods,tupanje od savr5ene si,metrije
u ovom carsko,m zdanju, koje usprkos toga podastire dojam sveiane
aulidke pravi,lnosti. Ovdje se moZe pod,sjetiti na es,tetske pri'ncipe Pilo.
tina, koji u 3. st. n. e. reagira na hladne klasidke simetrije, pa dak i
zbog toga Sto se Dioklecijanovo politidko djelo Zeljelo uplesti u nit p'lo-
,tinske filozofije,l2 ali poglavito zbog dinje,nice Sto se ispravno s,natra
da s ovim care,mpodinje kasnoantidki period.t3
Kasnorimski svijet je bio uztturl<an kontrastima i fermentima sva-
ke vrrste, koji se odituju dak i u nepredvidivim manifestacijama i u elis.
presionistidkim formama. Spoznaja - iza detvrtaste pojave jedne stro-
ge kormpozicije i unutar is,te carske rezidencije - tragova jednog pri-

403
Sl. 58. Nepravilnost impostacije glavne osi Dioklecijanove palade odredila je
zdanjima i postranim prostorijama koso prbtezanje prodelja

tajenog duha osporavanja forma doprinosi ,da se Paladi prizna simbo-

Iiiika vrijednost.
Upravo je Ploti,n neobidno hvalio asimotriju, zapalajud i isrtiduii u
nepravilnosti fizionomijskih crta 'lica ne samo iiva,hnost izraza nego
dak i ljepotu portretistike.la Stoga je neobidno lako, dak ako se nije
nikad rri pokuSalo, prenijeti taj princip na polje arhitekture i zapaziti

444
 \
\

njegovu inteligentnu i metodidku primjenu upravo u Dioklecijanovoj

paladi, koja, ne samo u prilagodenoj geometriji gradevina, odaje nova
o,rigina,l'na isrtrazivanja u ,tom pravcu. zapravo i u druge razlidiit! i vid-
ljive aspekte ulazi isti irnovatorski d,uh koji bih objasnio kao suzdrZano
zestotk. upozoravam samo na formalne pojedinosti i raznoliki kromati-
zam stupova na peristilu, koji nalaze svoje opravdanje u prospektidkirn
razloz.ima, to'dnije, vizua,lnirn.
S druge strane, u neposrednoj blizini palade nalaz ostataka dvaju
starih crkava kojima su proielja postavljena koso tvori znadainu potvr-
du, dak topografsku, onog s'to je vei dosad naglaseno u vezi poaiiletta
takvc posebnosti.

Vrativ5i se salonitans,kim crkva'ma, dini se oditim da dana slika i

prihvatljiva raznratranja iskljuduju postojanje ,razloga sakra,l,nogkarajk-
tera, i,li jednostavno liturgidkog, pomoiu kojilr bi se objasnila istalknuta
devijacija osi.
Pcrticaj za sva ta prilagoclivanja imao je zatsta samo je,dan cilj:
o'lakiavanje p:rpq,tora na eksperimentalnoj
lgtigg*i-rjttqyglF-qrtq,tl,a.Snjilr
osnovi optidkih zapalanja, dapaie - mnogo opienitije - fizioloskih.
Takav cilj - birtno psiho-fizidkog 'karaktera - mo,r.o ie biti i bio ie
.iednrakoprovoclen u krscans'kim ili prethodno poganskim gradevinaml,
gdje se sus,reie upotlcba s,lidnih ,lneto,da.
stigav5i do takvih zakljudaka, koji stri'ktno spadaju temi ovog sku-
pa (Disputationes salonitanae I, op. ured.) bilo bi nuZno prosiriti *sp"u-
vu ,kako bi se zadrzale u vidu opie vrijed,nosti i ne bi igno,rirale diuge
prihvatljive meto'de da ,bi se postigli izloieni ci,ljer,'i. Treua zapazi.ti da
se slidan vizualni efekat veie Sirine i dubi,ne prema desnoi slrani, izaz.-
tan skretanjem osi, mogao postici - a zaista jc ipostignut, iak i s
potp,Lmo razliditi'm rasporedom i tlorisnim modifikacijama - bilo kli-
zanjem nadesno osi jednog ambijenta u odnosu 'na prethod,ni, bito dje-
loT'anjem u dnru zone perspektivne vizije koja se narnjerava produblti
nadesno.
Ne neclostaju u kasnoantiikom i u srtarokrsianskom sviietu urim-
jeri koji ilustriraju ovakva ili drugadija domisljanja, jed,nakonamije-
,njena pos,tignuinr neznaitnih nesirmetridnih pomaka ,u ogranidavanju pro-
stora, oso,bito kod zida u dnu i na ,desnoj 'bodnoj strani. Siroko i kom_
parativno ispirtivanje takvih primjera istatlo bi i"gr.upiralo razliditc dje-
latne mdtode za oblikovanje unutra5'njih prostora, ali svi oni uvijek
,da je ovo mjesto za jed,no takvo pro_
{-jg,tuiu u.istom cilju. Ne dini se
dtr,bijivanje: nama je dovoljno Sto s,rno naznadili da ie anrtidka rnetodo-
togija upotrijebila sva sredstva za jednr is,tu i sadl otkrivenru svrhu
kojoj se onda pridavala poseibnavaZnost.
Is,trazivanje se ,u biti sada rnora svesti, i usredotoditi na onoga koji
dozivljava takve viaije, na dovjeka, njegove specifidne organe i vizualna
iskustva.

405
 Foznato je da se lice i odi dovjeka mnogo lak5e i - rehao bih *
insttinrktil.no o'kreiu nadesno a ne na lijevo; Stovi5e, m,oglo bi se kazati
da je poloiaj na5e glave okren'ut malo nadesno u trenutku najvede vizu-
al,tre paZrnje. R,azmatrano s'kretanje osi odgovara u{pravo takvoj efektiv-
noj navici, potvrcte,noj dak i u kasnoantidkoj porrtretistici prema koj,oj
ve'li,ka veiina sk'u{ptura - nije ,to povezano nerkqm ,pose,bno'm potre-
born - pokazuje lice o'sobe okre,ntrrto neznatn,o nadesno. I stoga driirn
da je sve to u skladu s iedni,rn rpasuso.rnoptidkog ,traktata iz 4. st. n. e.,
obidno pripisivanog Heliodo,rar iz Larisse koji uvodi pojam postojania
jednog ,porlja,najveie vidljivosti u mehanizmu ljudskog promatranja.ls
Razvijanje spoznaje euklidovskog podrijetla, o jasniv5i optimalni
pravac i odgovarajuie polje najveie o'Strine udinka vida, pokazatelj je
vei utvr€teno,g mentalnog stava rkoji namjerava podvesti na dist'u opie,ni-
tost feno,menA da bi se is,traZili poseb,ni ili abnor,mal,ni s'ludajevi. Ova
n:ova op'tidka koncepcij a rmoie se osim toiga do,vesti u vezu s istaknu-
tom fizioiloikom p'redispozicijo,m i s dokazanirm obidajem u naved,e-
nirn isrtraZivanjima o instinktivnorn pogled,u prema desno kad treba po-
gledati neku panoramu, teatarsku sconu ili pak neki predmet, ndki ko'm-
pLeks stanovitog vizualnog opsega. Tako se moZe opienito smatrati kom-
pletiranim ttrmadenje ods.tupanja osi u tolikim poganskim i kr5ia,nskirrn
gradevinama.
Stovi5e, moZe se istodorbno pretpostavi,ti da su nova filozofska vi-
denja i bogati znanstveni zakljudci kas,noanrtidkog doba istu,rili jednru
stanu i dosad rnepoznatu kompozicionu ,karakteristiku koja je bila sve-
dano afirmirana u Dioklccijanovoj ;pa,ladi i zatim ponuclena kao uzorak
kr5ianski,m arhitektima u Saloni. Mi tu vi,dimo nove dotkaze zma'dajnog
kultu'rnog konti,nuiteta i prilagodljivosti Plotinove doktrine u rkr5ian-
skon svijetu.
(S talijansleog pret)eo Nenad Cambi)

BILIESKE

I Interpretacijom ulo s,kro,mnih ostataka jedno salonitansko prodelje

izgleda kao da je bilo zako5enou obrnutom smis.l,u.obrazujnii obrnute efek-
telTo se odnosi na najraniju episkopalnu baziliku iz 4. st. i na kriZnu crkv--
koja je podignuta iznad nje. Za sve navedene graclevine vidi bibliografiju i
razmotri kritidkim duhom grafidki materijal koji je prikupio E. Ceci, I rno-
nurner-ti cristiani di Salona.Milano 1963.
2 To je objavljena radnja, naprimjer, kod Mirabella Robertija u njegovom
iscrpnom djelu paleocristiana di Orsera (Trieste 1944,str. 5, bilj.
"La sede
8), gdje se on susreo s jednim drugim znadajnim primjerom lagano zako5e-
nog prodelja.
3 Osim kasnog primjera (6. st.) koji je vrlo uodljiv u Gradu, ovdje repro-
cluciran na sl. 3, usp todne i vrlo indikativne snirnke drugih veoma znadajnih
i starih spomenika u: G. Briu,sin i L. Zovatto, Monumenti paleocristiani di
Aquileia e Grado, Udine 1957,dodana tab. br. VII. JuZnu bazili,ku valja dati-

406
rati u podetak 5. st. G. Bovini, Corrcordia paleocristiana, Bologna 1973,str. 88,
sl. 36. Basilica Sanctorum je u 388-390.-M. Mirabella'Robeiti, Indagini nei
Duomo di Pola, Rivista di Archeologia Cristiana XXIII-XXIV. Kated'rala se
datira u 5. st. B. Molajoli, La basilica Euf'rasiana di Parenzo, Parerrzo 1940.
Prodelje adraiava ono predeufrazija,nsko iz 5. st.
a Pozivam se posebno na slidno vidlfivu kos.inu prodel.ia na crkvama u
-da,[irane
Grazerkogel i S. Peter in Holz rkoje su dko 425i30. G. C. Menis,
La basilica paleocristiana nel:le diocesi settentrionali della Metropoli di Aqui-
leia. Cit'th del Vaticano 1958.
s M. Mazotti, La basilica di S. Apollinare i.n Classe, Citti del Vaticano
1954.tdb. L
6 G. De Angelis D' Ossat, Spazialitir e sirnbolisrno'delle basiliche ravennati,
Cor.si di cultura sull' arte ravennate e bizanti,na, Ravenna 1970,,str. 313-333.
Id., Il problema delle fagciate ad.inepianto obliquo nelle chiese paleocristiane,
ibidem 1971,srr. 181-190.
z Temeljita analiza,tlocrtnog poloZaja crkve S. Spirito u Ravenni (5.,st.),
koja og.itg ne pokazuje asimetrije i odstup4rja, dovela me je do tih zakljuda-
ka, s obzirom da suvremeno postdanje Zeljenih korekcija - velidine nekoliko
desetaka centimetara - ne remeti znalno pravilnost temetrinoe Dlana.
Pcvtvrdu takvih razmi5liania daiu vidliiviie deformacile t6ie pokazuiu
antidke seoske Zupne crrkve u-ravoriatskorn aieru. Osobito crkva S. Miclie-
lq r S. Arcangelo u Roonagrr,i p:ruZa Vid,ljriviji primjer takvih kosih prode-
lja'
.,__8 A.-V_enditti, L' Anchitettura bizantina nell' Italia mer,idionale, Napoli
1957,vol. I.
e U s p .b i l j . 2 .
10IstraZivanja koja sam obavio otkrivaju u provincijama Sto s,u udaljene
od Rima, a osobito onim orijentalnim najdeiie manifestacije tatrivog stava
koji se razvio u- 2. st. n. e., jedna od njih moLda i,rna daleke tragove u lokal-
nim hrlturama.
Gradska obnova Letpis Magna koju je proveo Septimije Sever, dini se,
pruZa osobito Siroki s.pomenidki repertoar. Metlu vei proku5anim
-zako5enost rje5enj'ima,
kriiansko je doba os<rbito voljelo preuzirrnati i Siriti pnCel,jb rba:
zilika i prednjih strana zatvoreirih plostora.
1r J. i T. Marasovii, ll palazzo di Diooleziano, Zagreb 1968.
rr" B. Gabridevii, Decussis Dioklecijanove palade u Splitu, Vjesnik za
arheologiju i historiju dalmatinsku (Billetin ri arch. et hist.'dairn.) Split
63-64, 196142, srr. 113.
tz S. Bettini, L' arte alla fine del mondo antico, Padova 1948,str. 7l-86;
A. Grabar, P.lottin et l' origine de l' esthdtique m6di6vale, Cahiers archdolo-
giques< I'.
13R, Bianchi Bandinelli, Archeologia e cultura, Mila,no-Napoli 1961,str.
189 i d.
ra Ennea'di,VI,7,22.
ts Heliodori Larissei capita opticomm, Firenze 1573.

447

FUIA{Ci SI'BR.AVA
 li1>
11"

ANDRE GRABAR

STAROKRSCANSKI SPOMENICI SALONE

I POEECI KULTA MUEENIKA
(>Disputatir:nesSalonitanaeoI, Split 1975,str. 69-74)

Dugo je vremena starokrSianska arheologija rasporagara starokr-

Sianskim ostacima samo u Rirmu i oko Rima. Raairto se, doiuse, o mno-
go spomenika (katakornbe, bazilirke, sar,kofazi), ali zato spormenika ma-
log broja todno odredenih kategorija koji nisu dopustili da se to pod.
rudje arheologije integrira u cjelinu proudavanja antirte povijesti. bno
je ostalo d,onekle izdvojeno sve dok se arheoloska istraZivinja rnisu
svjesno prosirila na saduvane arheoloike objekte u svim zemljama koje
su krsianstvo prihvatile jo5 u anrtici, a isto tdko rdok nisu podela ,me-
to,doloska irsrkapanjakrsianskih spom,eniika.Te dvije aktivnosti od rpo-
detka naseg sto'ljeia samo su .se pcrveiavale i zahvaljujuii takvom pnosi-
rivanju zanimanja starokriianska arheolorgija zauzimi istalknu,to i nepri-
kosnoveno mjesto,u porodici znanos,ti o antici.
U Saloni, gdje su iskapanja zapoderlavr'lo rano ier,se tu - supr,otno
Rimu - sl-arokr5ianski tragovi ne mogu proudaviti na preostali- .,.r-
Sevinama, suvremena je starokrsianska arheologija nasla bdab,rano mje-
s'to djelovanja koje ima pred,nosti pred dmgi,m sfidnim. Novatorski duh
i qelgde hedke.ar.rreoroske 5kore,kakve su bile
poEemu tih raa@ Eriq,rr-P.sL-rlsie_ge*
kojrma su se odmah pridruzili i
ffiludira, iGerbgf__t*-e.gger\
kao predstavnici prvih a
9nugihrkojima cl'ugujemona5uZahtidiiiost.
1r-r-t-ii
U toj b,razdikoju su oni zaorali svoie mies,tonalazi i danski arheo-
log Brondsted,a pogotovo njegov znameniii ,dr.ugE. Dyggve kojega
smo mno,gipoznavali i kojoga sam drzao za prijatelja. odlid;n tehnidir,
Dyggve je takoder ibio i romantik arheologije kojl je uzi'mao rk sncu
spo'menikekojima se bavio. Ta,koje on gajio iskrenu strasrtprema sa-

409
loni i njezinoj proSlosti s kojom se na neki rnadi'n poistovjeiivao 'tako
dugo dok je tu kopao ili proudavao ne,aultate svojih istraZivanja. Taj
nadin djelova,nja koji je prihvatio odlidni tetrniiar i,tallentinani povjesni-
dar, voden Siroki,m znamjem i b,ujnom imaginacijom, nadinio je od Dyg-
gvea najveieg promicatelja arheologije u Sa,loni, arheologa kojemu Sa-
lona d,ttguje najvaLnija otkriia i znadajrna zapaLanja, desto rt'odna, ali
narodito ono Sto se ne rda odrediti a $to je p,riJbliZavalo lur5evine Sallwre
Zivotnr na3e,gvremena. Zahvalimjuii Dyggveu, prisustvovali s'rno toj vrs,ti
d.uda koje je, uostalom, u skladu sa zahtjevima rnladih dana5njice, ,koji
odekuj,u od istraZivada ne toliko tumadenje 'pcxvijesnog rkaraktera nego
vi5e komentar koji omogui,uje da se u,spostavi izravan dodir s pro5,lo-
Siu. Ta vrsta odekivanja koju danas ponajbolje objabnjava pojam s,u-
djelovanja, bija5e b,liska Dyggveu, a 'njegov dar nametnuo m,u je osobni
purt kalko 'da ugradi staro karnenje koje je vadio iz zemlje u na$ Zivot,
u lnas sam.e.
Iskapanja u Saloni podastrla su arheoilozima raznovrsne ostatke koji
na razliditi'm razinama, svjedode vi5e ili manje si'gurno o kultu ,mn:rdeni)ka
u svojim najarhajSkiji,m otblicima. Oni s,u odmah uvidjeli povijesno i'ljrud-
sko znadenje tih otkriia, ali ih je upravo Dyggve u'mio vrednorvati kao
nitko prije nje,ga, ni,u Saloni ,ni biilo gdje druedje kad zu ,u pita,njru od-
govarajuii starokr5ianski spom,enidki ostaci. Smijemo, dakle, reii da
Dyggve nije ibio samo naja,ktiv,niji i najsretniji is,traiivad u Saloni nego
i >otac< s.tarolcr5ianske arheodogije i povijesti lkoja se odinosi na kr5ian-
siku korrrr-emorativnu arhitekturu, onu koja na bilo koji nadin utv,rclruje
spo,menidki okvir kulta m'uienika (s tada uobidajenim pro3i,renja ,korrne"
morativ,nog kulta >svetih mjestau).
Dodao lbih takoder )otac<{ ,kr5ia,nske arhitekture koja se bavi ma-
lim religioznim gradevina.ma koje nisru crlkve u pravom s'mislnr rijedi,
a koje su bile i ostaie opieni,to povijes,ti ar-
"sirom.aS,ni dlanovi obitelji<
hitekture. S,to se Dygglea ti'de, njegwa udjela u'otkrivanj'u i vredinova-
nju malih kr$ianskih ,graalevina,koje nisu martiriji, neie biti, dakako,
zaboravljen. Mislim posebice na oratorrije i krstionice grupe weti$ta oko
biskupske pa'lade, pa dak i a.daptacije jedne prostorije saloinitanskog
amfiteatra za potrebe krSianskoga kulta. Vei u svojirm pokuiajirrna ,gra-
fidike rekonstnutkcije krSdanskih s'vetiS.taunutar Salone Dyggve je davao
mjesto graelevinama i edi,kulama koje nism bazilike i koje su zajedno
s njima sadinjavale arhitektonske grnrpe gdje je svaki dio imao svoju
zaseibnmfunkciju i koje je trebalo shvaiati u cjelini, suprotno od onoga
Sto se radilo kada se zanemarivalo sve ono Sto nije bila bazilika. Dyggve
je bio jedan od pokretada proudavanja tih arhitektonskih sklopova, ,pro-
udavanja koja su od tada napredovala, ali rnoiLda jo'5 uvijek nedovoljno.
Sve Sto je Dyggve mo,gao reii o materijalnim tragovirna ku'lta m,nt-
vih, a osoibito rnudenika, os'la,nja se na rezul,tate iSkapanja (njego,ve, Ger-
berove, Eggerove i Brpnclsetedove). Kao i uvijek u takvim prilikama
ti s,u rezultati bili raznovrmi u pogrledu sadrZaja odreatene ljiudske aktiv-
no'sti kao i u pogled.u pro,vidnosti svjedodanstva koje ide od od.igledne
i nedvojbene dinjenice do odreclerne vjerojatnosti, ili dak nesigurne mo-

410
gui,nosti. O5trou.man, Dyggve je pri,kupljao sx/e te rpodatke i odan svojern
uroitenom oprtimizmm pridavao je najvii5e vje,rojatnosti onom Sto je tkoji
put bilo nesigurno. Takvo stanje duha desto je doprinosilo uspjehLr za-
misli koju je Dyggve-istraZivai donosio u korist Dy,ggvea-povjesniiara,
dozvoljavajuii ovom da precte sa sinkrune studije ostataka koje je ot-
knivao 'istraiivad 'na dijakronru, to jes,t pok'uiajima da uspostavi slijed
d,ogatlaja u vremenu Sto ih iskapanja pruZajru simultarlo povezana jedna
s ,dr,ugi,m.To je, uostalo.m, kao 5to je poznato, des,to isku5enje koje poz-
naju is,traZivadi, aili jedno ispravrro isku5enje: inrteg'rirati otkrivene dije-
love u povijesno tkivo sadinjeno od radnji i su:kcesiv,nih dogadaja. Ar-
heo,lozi koji otkrivaju stkup vi5e iili 'rnanje istovrernenih dinjenica, kao
na p,rimjer, elemente jednog te istog zdanja, ne treba da budu,uznsmire-
ni problemima takve vrste, jer ako to zdanje',koje s,u otkrili 'ima svoje
mjesto ru povijesti arhi,tektuxe, to se mjesto ,moie definirati ru ordnosu
na druga zdanja koja se nalaze na d,rugirrn mJestima ili su nam paznata
iz teksto'va. Ali to nije bilo ono Sto je Dyggve prona3ao u Salo,ni, barem
ne nrvijdk, i ffebalo je od,mrsiti vi5e od je'd'nog spleta zamr'Senirh arheolo-
Skih di,njenica. On je napravio s neusporedivirn u,mijeiem, a mi ga pra-
timo obidno s divljenjem, priznajuii takoder da mu je talent au,torra
omogmiio da skrije i odvrati od na5e painje neka pitanja,Sto s,u s,labije
,potvrdena iskapanjima. To se oso,bito odnosi na rnanje ili vi'Se znadaime
graclevine koje su tijdkom razmjerno lcratrkog razddblja, doiivjele rrnno-
gobrojne trans,forrnacije - svjedodeii o ueastopnoj aktivnosti na istome
rmjes,t{u.O,no Sto je Dyggve uspio izvudi iz zanrr3enog klupka rtr5evina
vedeg broja crkvi u Sa,loni, da bi predodio njihovu prihvatljivu povijest,
veoma je znadajno i do toga ierno doci. No, ielio bih zapodeti zaustav'
lja,nje,m na nekim d.nr,gi.mDyggveovim otkriiirna u Saloni koja se odnose
takotler na komemorativni kult i ,ne predstavljaju ni5ta druigo 'do vid-
ljivih materijalnih osrtataka.
Takav je studaj s,u'redenjem gro,bova na nekropolama koje je Dyggve
iskopao u velilko,m broju i koje je pa,Z,ljivo opisao, fotografirao i crtao.
Proudarvao ih je jednog po jodnog, ali, takoder, iSkazujuii uroclenu na-
klonos,t ,koja je mnogo pom'ogla njegovirn povijesno-arheolo5kirn ispirti-
vanji,rna, prerna ,razv'rstavanju po odgovarajuiim tipovima i otblicirna.
Tako je otkrio, s jedne strane, veii broj inrrlividualnih prr,ganskih ili k'r-
SianSkih- grot'ova, i te od,rraj s'knqfnnijih Aq- rnalih f,nauao-leLa zvarnih rrne-
mffie-li'su mu ma'li spome,nici pmZili moguinost da riiFoznilf6'Fetfl
66fik-ffiL"ja nekog rnudenirka na njegov,u giob,u.
,Salonitanske iskopine duvaju odrettreni tbroj nadgrobnih prloda ina
kojirma >depresije< raaliditog obliil<a indicirajm mjesta za jelo koje se tu
postavljalo u sv,rhu komemorativnih o'brol€ (agarpe). Dobro je poznarta
ta vrsta plo'da i zra se da,one rnogu biti isto tako poganstg_bgifu5dan-
SEe. U Sa,loni je takoder pronatle,na ploda te vrste, ali koja, ne sarno Sto
jffia,nska nego re rno,Uesvrstati,medu mensae martyiium, jer je bi,la
pronaclena iznad mjes,ta tijela detirij,u vojnika,mu'denilka,na groblju Kap-
tjud (Brvndsted), tu ie kamije biti izgratleno svsti5te bazi'like+nanti,rija
,tih svetaca. Drugi nalazi otkriveni u Saloni u razno doba pokazuju dru-

41,1
gaiije nTensae za pogrebnu agape pretvorene u dltar''rske,stolove. Pos'toje
dvije, jedna orknugla i jedna detv'rtasta, prona(lene gotovo itt situ u gr:o-
bi5rnoj bazilici na Marmsincu, a treia, poluobla ,ukra5ena re'ljefima s fi-
gurama koja se, otkrivena u 19. st. negdje u Saloni, sada nalazi u Mu-
zeju u Zagreb,u.
Drugi sal,onitanski spomenici omoguiavaju nam,da proudavamo isto
zadrLavanje obidaja, od poganskog do kr5ianskog, ali koji ovom prigo-
dom rezultira pravim arhitektonskim konstrukcijama i koji se sigurno
odnose na gradnje na mjestu pokapanja mudenika. Tu mislim na naj-
znadajniji od ma! ja na groblju na Marusincu. To je detvrrtas,ti
mauzolej na-dva kata s_p je su se.p.q.
lagali sarkdf,dZi*i-jedni,m gornjim prostorom namijenj6.nih k'ultu; unu-
tra5rnje sTepeni ii dopuita p,ro,laz s jed'nog kata na drugi. Radi se o vrsti
mauzoleja koji ie takoder potvrden ,u ,drugim krajevima. Ali znadenfe
ovog na Marrusincu (izgradenog oko 300. godine) jest sljedede: izgraden
kao p,osljednje podivali5te ndkog bradnog para, rnauzolej je prirnio til
jolo lo[alnog m,udenika : svetog Anastazija. Po.svoj prilici nasrtojanjem
vlas,nitka tije'lo je sveca,bilo uzeto s njegovog podetnog mjesta i po,loZeno
u,sartkofag koji je bio smje5ten u d,n'uapside, u osi ,mdlog ,ma'uzoleja,@dk
su tije,la vlas,nika mauzoleja poloZe,na u ,dva sartkofaga sa svake stra'ne
Anastazijeva. ZapaLa rseda ta gratievina ,m'oZeobjasniti jedrn,unapre'dniju
etapu u povijesti nastanka tog kulta. Sepulkralne tllensae, bez obzwa
na njihov oblik, pokazuju njegove podetke,'h isti je sludaj sa svakim ,ure-
tlenjem oko groba koji se po$tuje, a koja s,u odraz primjene groba
ad sanctuut, toliko dtrgo dok se grob sveca ne premjesti i ogradi poseb-
nom a,rhitekturom li,turgijstke namjene. Dok na Mar,usincu mauzo,lej -
rna,nti,rij sv. Anastazija upravo daje pretpostavku o takv<rm prijenosu, a
posehng_ggd{na sadrZava tijelo. Bilo bismo skloni izjaviti: evo ure-
tlenog Cpe4!4j3) tim vise Sto ie oblici njegove arhitekture (izd,uZe,na
cella bez pobordnih brodova, s apsidom i kato,m) biti oni o,blici kod
mnogih antidkitr, pa dak i srednjovjekov,nih martirija (na prinnjer mar-
tirij sv. F,ranje Asi5kog). Ali to ne bi bilo potpuno rtodno. Marusfggg
nam, zapravo, pruZa veoma rijedak primjerr pryjelaznog stadija izmedu
mgx-rzolejai martirija i to ga dini posobno dragocjenim. Zaista, radi se,
osiirn svega, o obiteljskom mauzolejru u kojem ,su odvaZ,ni osnivadi pre-
nijeli tijdlo jednog sveca (oni su pos,tupi'li suiprotno onom Sto se obid,no
radilo kada su se grobnice vjernika sakupljale oko svetadke). Martirij.de
bi,ti ,ko,nadno zas,no,vanonda'kad se maiu,zolej bude izracliv,ao.,"za*samorg
m'u€eiikb-i,kada s" urectrernjegroba u citju kbmernorativnog kulta bude
odnosilo sarno na kult tog 'sveca. No, u Sal,oni nema primjera takvih
mantirija i to, izgleda, upuinrje da nijedan od lokalnih rnudeni,ka nijti
bio dovoljno,51ovq41 u d,oba kad su se podizali martiriji.tj. u 5". i 6- sto
ljecu. To je, uostalorm, doba prvih invaaija i pq,&tka opada4ljg Salone.
No, Salona nam nudi jednu drugiu vrstu graetevina - koja, premda po-
vezana sa starokrSiansiki:m kultom re,likvija rnuienika, pripada sada ve-
liikoj kr5ianskoj arrhitokturi - o4u baailikalnm. Ovdj,e se nas,lu6uje put
koji vodi od samostalnog groba prema bazilici, dok je na. Marusirrcu bio

412
 pravac koji je i5ao od grobnice do edikule mantirija. Radi se o ,trima
arhitektonskirn kompleksima na Manastirinama, Marusincu i Kapl'judu.
U sva tri s,ludaja .to su rl.Swine kr5ianskih sveti5rta, smjestenih exlra
n'ntros, a koji sadrZavaju p,rost{ane bazililke, kolilko r.lredene tolijko jed-
nostavne. Arli u svim tirn s'l,r.rdajevimabazitlika je tarikoder podignuta na
mjestru drugih gradevina, prcrmjenljivih i kalkada (Manastirine) s,loZeinih
i kaotidnih, a koje 'bi se sve m,ogle dati,rati ru 4. st. Ono B.to posebno ka-
rakterizira ,te arhitektonsike grupe to je sigurno ili ,gotovo sirgurno po.
stojanje jedrnog svetog tijela u njihovoj ,nu.trini. P,risustvo tifela detiriju
vojgika na.$qp)j,Utri d,okazao je Brvrndsted, kao i jedne ,menze m,udenika
iza4d_.njlhgvih "tijgla. Na Manastirinama je Dyggve uodio zadudujuie gnu-
piranje privatnih mauzoleja oko jednog prostora nepravilnog oblika s
apSi'tt6frrirkoji'rnora da je duvao sveta tijela oko kojih su vjerniii nagomi..
*-kln.CVoje
grobove. MoZe se pretp,ostaviti da su se d,ugo dozvoljavale tak-
ve nesreclene inicijative vjernilka, Ze,ljnih da podivaju ad sanctos, prije
nego Sto su se sve te edikule sravnile da bi se podigla bazilika, vodeii
rad,una da se dva zida, apsida i neki g,robovi u najstarijem dijelu tog
sveti5ta saduvaju. Dyggve ie 1z toga zakljud,io da je ono 5to se tako sa-
duvalo predstavljalo naj$tovaniji dio sklopa, te je pretp,ostavio da se
radilo o ostaciima jedne memorije mudenika, u podetku samo apside,
kpjqj je p-rethodio ciborij sub divo, o'gradenog pros,tora, namijenjenog
pokapanju. Ori je d,rZao da sruna Kapljui.u i Ma,nastirinama ve,likeceme-
tefiialne bazili,ke koje sru u svoji,m sveti5tima duvale grobove rnddenika
biil'e u'podetku samo skrornne konstr:ulkcije i da nisu obavezno rnorale
biti, natkrivene nad ditavim prostorom. BaziliJke rnartiri,ji forrnirale bi
se, dakle, u etapama, i to polazeii od jednog tipa memorija ili mauzo
leja koji je imao ba5 ob,litk ap,side. Konadno, rna Manu:sincu, pokraj mau-
zolejarmartirija na kat, o kojem je prethodno bilo rijedi, vje'r'ojatno se
takoder krenulo od ediku'le u oblirku apsi,de, ali ona se nije dopunila
bad uobidajenim brodovima bazilike pokrivene krovom, nego 3ednom
konstrukcijom p_oseb'nogtipa koju rje Dyggve nazvao basilica discopertfi.
Izrai j'e on sam izmislio. Pod tim se podrazumijevao jedan arhitekto,nski
ansarn:bl, lgg"ttl-t tt"c"ta r aps Ure:qqyylfu ali koji
bi u e,levaciji imao "lgoecentralni brod sub divo, ctrokbi poboini naakrive,ni
b:e4eyt-glravom !*_Lt_figggyl q:1.-ly:tyatfelrij.-ostaEi po[idffiTidova
na Marusincu naveli su Dyggvea da dopuni svoju rekonstrukcijrr.r bazi
like (basilica discoperta) s dva simetridrra elementa, neke vrsti transepta
koji sru neznatno preiazili obris vanjskih pobod,nih brodova. Ta je Dyg-
gveova teza, btla nurogo osporava[ra. Sto se mene tide, tvridim da nije
znao opra\ndati (zbog nedos,tatka arheolo5kih podataka) posebnu privr-
ienost Salonitanaca rnemoriji u obrlitku same apside - privrZenost -
kojoj su razlozi mogii biti samo religirjske prirode. Ona bi ivodila do
zadri.avanja apside prigodom naknadnih preuretlenja i centralno,g mje-
sta koje joj je namijenjeno u pro5ire,norn sveti$tu. No, sama di,njenica,
to pro5irenje (veoma znadajno) i struktura sktropa orijentira,nog na rtru
apsid,u, trebalo bi da btrdu dovolj,ni da po,tvrrde da je apsida o kojoj
je rijed zaista uokvirrivala jedan sacrum, koji je, po svem,u sudedi, bio
svetadko tijelo. S te strane, dakle, usprkos,pomanjrlqanju dovoljno,g broja

413
preciznih arheoloSkih dinjenica, Dyggveova rekonstrukcija o'staje pri
hvatljiva: zaista se radi o znadajnoj kultnoj ,gradevi,rribaziilikalnog ka-
raktera, koja je bila stvorena da sluZi ,kultu svetadkog tijela ili reiik-
vija.
Ali, ono Sto se poseb,no predbacuje D_vggveubila je njegova ideja o
bazilici bez krova: izrazkoji je sam izmislio da bi je oznatio, pa i sama
arhitektonska f,o,rmula izgledale s,u 'r,Sa,ljivo.ma5tovite< rn'nogim arheorlo-
zima, veliikim i malim, jer nikada nisu vidjeli tak'/ih pri,mjera ni nala-
zili spomena na natpisima ili u teks'tovima. S'utnja izvora je stvarna, pa
je shvatljiva ,uzdrZancrstmnogih kolega. Xtledutirn, ne Zeleii pak pretvo-
rirti u sigurntr iinjeniou Dyggveovu hipotezu koja, pred odima nekih,
ostaje smiona, dak i zabrinjavaj,uia, recirno da arhitektonska formula
koju je izmislio i nije tolirko ne,moguia kolirko se mislilo, buduii da je
paZnja bila isklj,udivo usmjerena na uqbidaje,ne bazilirke. Ja zaista mislirn
da bi, ako ne sam izraz basilica discoperta, hipoteza o jednom an;tidko,m
kr,Sianskom sveti5,tu bazilikatrnog tipa, ali sine tecto (stariji izraz), zaslu-
Zivala pogolzne istraZivanje, vodeii raduna o svi,m vrstama krSianskih
sveti5ta u antici, a ne samo obidnih bazilika. Taj problem,,metlutim, nije
danas pred,met naSe rasp'rave.
Nije isti sludaj s jednim drugim prob'lernom vezanim uz Dyggveove
teze, a taj se odnosi na etape koje vode ,od groba mudenika, kakav je
bio .pa nekom groibrij'u,do izgradrnje mo,numentalne bazilike koja se po-
stavljala tako ,da se grob rn;udenika (u nadelu bez njogova promjebtanja)
nalazi'o ispred sveti5ta te velike gradevine namijenjene bitnim obredima
kr5ianskog ku'lta.
Taj din predstavlja znalajan trenutak u najstarijim postupcima u
podetku ktrtrta reli,kvija srtanovi'iog,monlrmentalnog plana. O njemu daj,u
doibru p,redodZbu tri baziliike - martirija u Saloni. Dok povijesno gle-
dajuii podetak martirija, koji je zasebna ,graclevi,na,Salona slabije sto-
ji (postoji sano primjer na Marusinou), koji smo razmotrili, nagla5a-
vajuii istovremeno razloge njegova velikog znadenja i ogranide,nos,tido-
sega, podeci tkulta mude,nika sm,je5,tenogu rimo,katolidkim bazilirkama
imaj,u u Salorni vrlo dragocjena svjedodanstva.
Kacl Sto sam ranije naveo, to je u podetku trebalo da b'ude samo
apsida, zatim - katkada - krila jednog transepta, konadno brodovi.
NiSta nije privladnije od takvog promatranja razvitlca, ako smo prista-
lice funtkcioniranja starije arhitekture, a Sto se mene tide, ja to jesam.
Prirhvaiam, dakle, u ornoj ,mjeri u kojoj iskapanja to potkrepljujru ma-
terijalnim dokazima, da su se salonitanske bazilike - i druge baaili,ke,
koje su se ko,nadno podigle oko nerkog mudenidrkog tijela * mogle. iz-
graditi u dijelovima, polaze(i od saqne apside. Ali za mene pristajanje
na takav slijed gradenja u starokr.Sianskim sveti5tima sa svetadkim ti-
jelima ne znadi da fieba da zaboravi'mo ili stavimo ponovno pod znak
pitanja jednu vei utvrilenu dinjenicu, a to je da je graclevina kao Sto je
kriianska baeilika bila vei formirana od Konstantinovog doba, pa dak
>grllbo< i ranije, to jest otprilike jedno stoljeie prije izgradnje velikih
bazilika u Saloni. Dakle, tu ,nije treba'lo izmi5ljati 'neSto Sto je verj posto-
jalo.

414
 Zapravo, saloni,tanski su gradi,telji krajom 4. st. upravitr'dolazili do
bazilikaLrog oblika samo zato 5to je arhitekturska forma bazilike vei
postojala i, ,od Konsta:ntina, uiivala znatan ugled. u svim ,kriianskim
zemljama. Na kraju 4. st. >standarrdiai,ra,le" su se krsianske graclevine
vraiaj,uii ih u oblik bazilike, dak i kada ie to, kao,u Saloni, zahtiievalo
da _se2rtv,uju ,mnogi od starijih zidova t<oii su kao sastavni dijelovi na-
javljivali bazilik;u.
_ Ne bismo smjeti biti Sokirani zami,Sljajuii, ,nasuprot Dyggveu, d.a su
dugo nakon utvrtlivanja nekog tipa gradevine, i uz spomeni,ke koji su
joj reprod,ucira'li konad,ne obliike, dr-,ugi graditelji ponavljali korak po
rkorilk ranije postupke koji su prije toga vod,i'li do ko,nadnih bazilikalnih
oblika. sasvim je moguie, buduii da i,mitaoije umjetnidkih djela rnogu
isto-rrremeno p'oteii iz vi5e ili manje naprednih ostvar"enja tijeikom riz-
vitka od,redenog oblika, podiii u isto vrije,me ditave baziliike i izdvojene
apsi'de, ili bazi,lirkes transsptom al,i bez brodova, tj. u sas'tavnim dijelo-
vi,ma, e,lernen'tima tih bazilika
Nadam se da sarn iznio ono bitno, ne rudaljujuii se rnnogo od anheo-
loskih dinjenica i zapaianja razbo'ritih arheologa, sto nam ialonitanski
spomenici nude o podetku ku,l,ta svetadkih tijela. U ,tom gradu, surdjbina
kojeg nije dozvoli,la da nadZivi, na visokoj razini, pad Rimskog CarsWa,
ta se svjedodan'stva odnose na podetlke tog kulta i perioda koji je pret-
hodio najljepsim odrazima koje je o,n ostavio ,u umjetnosrti. Meelutirn,
Salona nam, usprkos svemu, daje znadajna i rijetka svjedodanstva, a ima_
la je sre6u da su u istraiivanjima njenih o,statalka,sudjelova,li trgledni
arheolozi koji su bo,lje nego drugi, na drugim mjes,tima, znali valorizira'ti
njezinu baS'tinu.

(S francuskogpreyeo Gdrard Denegri)

415
 NOEL DUVAL

RAZMISLJANJAO ARHITEKTURI SA ZRAKASTIM

TLOCRTOM I NJEZINIM ODNOSIMA S KULTOM
MUEENIKA U VEZT MANASTIRINA (SOLONA),
K E L IB IJE I U P P E N E ( TUNIS)
("Disputationes SalonitanaenI, Split 1975,str. g3-90)

Gotovo u isto vrijeme kad i Rim Sa,l,onaje vei od samog kraja

19. st, bila privilegirani lokalitet za izn(avanje kulta mudenika i opdeniio
krsianslke arhitekture, ali se iz,udavanje tu pwoljnije razvijalo- jer je
teren bio slobodan, bez srednjovjekovnih grad,nji. To je razlog Sto iu
Buliieva, Zeillerova, Jeliieva, Eggerova i Dyggveova isirazivanja u sa-
loni zauzimala dugo vremena iauzatno mjesto. Kasnije s,u stalno rasla
otkriia u drugirn provincirjama s,tar.og kr5ia,n,skog svijeh, na primjer u
Germaniji nakon zad,njeg rata, ali osobi,to u predjelima gdje je isiam
rano zaustavio razvoj kriianske 'kulture. sirija i Sjeverna Afrika, na
primjer, postale su aa naS,u discipl,inu obeiana zem,lja, jer brojnost i
dob,ra oduvanost krsianskih iskorpina ornoguiavaju di se- utv,rdJ nizovi
i, za svaki pnoiblem posebno, da se pristu,pi proudavanju njihova pod_
rijetla na temelju razlidite gracle.
Vrijeme ije, dakle, da se vratimo Saloni da blsno smjes,tili te spo-
menike u jedan Siri kontekst i tako provjerili zalkljudke nasih zname-
nitih prethod,ni,ka u svjetlu nasih od,govaraj'uiih istraZivanja. Mnogo-
brojna su podrudja unutar kojih Afrika danas podastire elemente za us-
poreclivanje. Mogli bismo ovdje pro,udavati metlusobne utjecaje u vezi
s podnim i grobiSnim mozaicima,r natiniti sistematski inventar crkvenog
pokuis,tva i l,iturgijske qpreme -'medu kojima su katkada, a ponekad
i vrlo des,toi'dentidni pre'dmot,i koji su najdesie istog podri,jetla2 - uspo-
rediti tlocrte krstionica, krsnih zdenaca i orijentacije, nastavljajuii Dyg-
gveova istraiivanja neophodno ih nija,nsirajuii,3 ponovno razmotriti to-

417
liko diskutirani problem dvojnih crkava u vezi s 'katolidkim epikopal-
nim kompleksom i Mamsincem,a ali svakako jo5 zanimljivije ocijeniti
da li su najnoviji ,rezultati u vezi s ,kultom mudsnilka u Africis donijeli
novih saznanja u pogled,u interpretacije salo,niitanslkih spomenika.
A. Grabar je ovdje (u p,ub'l'ikaciji Disputationes Salonitanae I, o.p.
'ulred.) ,obradio druge aspeikte torg istog problema. Sto se pak mene tide
zadovoljit iu se pro'udavanjem jednog'posebnog sl,udaja koji rne je vei
ranije zaokupljao,6 a rtaj se odnosi na ku.,ltne ,gradevine i pogrebne kapele
na Manastiri,nama. Taj je dudesni lokalitet, bez sumnje, bio suviSe rano
iskopa,n, i to metodama kojirna se mi danas ne bisrrno vi5e sluZi'li. Uspr-
,kos naporima za detaljnim objavljivanjem, inade vrlo rijetkim u ono
doba, danas je dosta ,te5ko p,rovjeriti tumadenja koja su pom,ud,ila iska-
panja. Zadriat demo, dakle, razvitak gradi,te'ljske aktivnos'ti kakav nam
je prernesen:7
1. Tere;r 4a kojgr4 se.ranije nalazlla villa rustica.z,atnels, siq gfgbovi
i grorbi5ne kapele apsidalnog oblika (ord kojih neke sadrZavaju grobove
'mudenika), rasp.orecleni oko jednog 'dvori5ta (podetak 4. st. ?).
2. U sred,iStrutog ansambla 'uredena je kas,nije ku,Itna dvorana s. ap-
sidom. Naolkolo su se nanuloZi'le kapele u obliku vijenca (drugo deset-
ljece 4. s't, s'1.59).

SL 59. Sklop sa Manastirinama. Faza II (4. st.) prema Eggeru: Forschungen

in Salona II, sl. 11.

418
 3. Nako-n-Sto_sg.barbarioko 395. godine s.rusili grobi5ni kompleks
konadno je podi,gnuta >velika bazilika< s tri b,roda koji su pridodani
biv5oj.kultnp-jsa_li(sl. 60).

I
I

' lTOr y r - t s

E.&rlrai IX gCd4rho fsttrf,,b-,

Sl. 60. Bazilika na Manastirinama. Faza III (s.st.) prema Eggeru: Forschun-
gen in Salona II, sl. 1 3 .

4. Nakon novog ruSenja stari .tran,sept bazilike ponovno se upotreb-

ljavao kao improvizirana kult,na dvorana.
Posljednjih sam godina irnao prigod,u qrroudavati dva kompleksa
istog ,tipa blizu Kelibije i u uppeni kod En'fidavilra ,u T,unisu. prvi ie
obraden na razmjenno detaljan ,nadin (taj se tdkst, mertuti,m, .smatrao
privremeni,rn) u reviji Ka,rrthagoj a zatim ga je temeljito prokomentirao
P. Testini.e usprkos nekim raspravadna u pogredu kro,nologije grobisnih
mozailka,ro te o nekim detaljima spomenijka,t doslo se priblizno do ,istih
zaklju'daka do kojih sam dosao na,temelju moje analize ostataka nako,n
islcapanja.l2Razludio sam .tri faze:
1. Izgradnja bazilike s k.stionicom nedaleko jedne nekropole, ali
bez potvrdenog rkulta rnudenika {s,1.6l).
2. Sirenje g,robnica u brodcyvima i apsidi, zatim izgradnja niza gro-
bi5nih kapela poput vijenca oko cirkve (s'1.62).

419
 sr.6t

:L
S1.62.Crkva blizu Kelib,ije.Faza II (5-6. st.).

3. Ru5enje cnkve a zatim obnavlajnje, ogranide,no, bez str,mnje, na

sjevernu kriZnu laetrui nadvije grobiSne kapelice (s1.63).

-:il
:i-:--I:.'rt::T:.'.J
' " ' -l J -fl

occo c!11

Sl. 63.Crkva blizu Kelibije.Faza III. Posljednje razdoblje.

420
 Mnogo starija iskapanja u Uppeni veoma su dobro poznata zahva-
lj,ujuii tloontu Gaucklera i Sadouxa dbjavl$enom u Basiliques chretien-
nes de Tunisie, premda iskapanja nisu u prir.vom smislu rijedi objavlje-
na (sl. 64;.tr o*o'ao sarn nedavno, poslmZiv$i,se arhivskom gratlom i

S1.64. Crkva u Uppeni. Tlocrt Gauckler-Sadoux.

jo'S vid'ljivim ostaci,rna, utvnditi tloont i kronoloski razvoj. No, trdba

priznati da je rrerzultat tog rada bio vi5e negativan nego pozitivan jer se
uveiavaj,u spoilra pitanja te se pokazuje da je Gau,cklerov tlocrt ,prc.
izvoljna ,rekornstrukcija (st. 65).ta Kasnije poduzeto diSienje moida (e
omqguiiti preciznij e raaj adnj enje.

0dredeuri broj dinjenica moZe se ipak smatrati dokazanirrn:

1. Podetak kurl.tne gnatlevine je izgloda mala memoria, bez su:mnje
,lokalnih m,udeniika (pronadeni su ostaci I'iste mudeniika koja je pokri-
va'la relirlniijar ili ono 5to se mis,li da je relitkvijar).
2. Uokolo je podiignuta jedna crtkva (s krstionicom i pobodnom ka-
pelom), tako da je memoria postala gotovo aksirjalna eksedra - koja
je neprav,ilno crkara'kterizira,na kao nasup,rotna apsida - nas,up,rot glav-
noj aps,idi. Grobnice su se mnoiile u ladama (s1. 66).

421
 I
.i-.1"". I

6:;.1
lt tl " . " l _ r, - i
il ft-".;

JL--]
Sl. 65.Crkvau Uppeni.*-tutjfl:,irl"y.l?fia.vidljivim ostacimai arhivskim

3. Crkva, ,moZda poruiena 'u neodrecleno vrijeme (raclije u 6. st.

nego u doba Vandala), po"novno je obnovljena u bizantsko,dorba i bila je
orpseinijeg tlocrta, zadriavajudi istu orijentaciju. Opasuje je vi5e bodnih
kape'la s apsidom ili bez njih,,namijenjenih, izgleda, za grobnice. Memo-
ria je takoder,bila ponovno izgraclena nad rkvadratnim tloortom, na isto.
me mtjest'u, to jest, sada u unutraSnjos,ti'cnkve. Postojanje podija ispred
edikule navo,di na p'omisao o postojanju oltara. U svako,m slu.daju, od-
redeni se ,broj p,rivilegiranih grobnica, poserbno jednog biskupa, grupi-
rao oko ovoga,kultnog mjesta (s1.67).
Tlocrt sa zrakasto poredanirn kapelama je, ,dakle, ako dodamo, na
primjer, velike mrudenike bazilike u Rimu (Sv. ,Petar u Vatikanu i basi-
lica Apostolorum), sasvim potvrdenru vei od starokr3ianskog razdo,blja,
kad zanemarimo forrna,lne s,li6nosti, utwdit iemo mnogobrojne varijaci-
je u konsti'tuciji tog tipa.
Na Manastiri'nama i u odredenoj mjeri na Via Appia, pa dalk i u
Uppeni, ako prihvatimo prethodno postojanje male memorije, zapravo
okapele., grobi5ni rnauzoleji desto apsidaLnog ob:li{ka podetak su sp,ome-
nika: od izolirane memor:ije ili od grurpacije ma,uzoleja dolazi do jed,ne

422
Sl. 66.Ortkvau Uppeni.FazaI (4-5. st.),prema Gauckleru.
./

Sl. 67. Crkva u Uppeni. FazalI (6. st.) prema Gauckleru.

423
organske gratlevine nastale kao posljedica razvoja kulta,rnudsnika. U Sa-
loni 'u veiini sludajeva kapele gotovo da nestaju u konad,nom obli'ku koji
je istirna proizi5ao nakon potpu,nog uni5tenja grdbl,ja.
U Rimu, kod Kelitbije i u posljedrnjem stupnjq.q4zvilka.u Uppeni
valja ffirisl-afi'ieti, riapro,tiv, ,da se, malo po malo, ,rkapele. nam'naiaju
oko ranije postojeie crkve, swarajudi u odretlenom sluiaju gotovo pot-
puni vijenac.

+++-
++au

++

l+
ffi-)
1 uY''r*:T:,
lrnrct
't
!
.t
. i . uT:,v;
.,.^ | .,,--JL----&-

Sl. 68. Apsida i boine kapele s liturgijs'kom funkciiom u Africi (prema >Les
Eglises h deux absi'des";.

424
 Pored ove bitne razli'ke u razvoju, pa,Z'ljiva analiza pokazuje da rtipo.
loilke s,lidnorsti des,to kr.iju razlilke u pr:i,rodi i u,lozi zrakastih "kapela<.
dak
i kad. imajnr ob:l.ik kapele s i mala sveti5ta ko I

.ili-!gq&g!jq;E,gger i Dyggve s,uvei oGvilra piilnijetili-tlaT6a tipa

zistiraju na groib'ljirma u Salon'i, posebno na Manas,iirinarma. U Kelibiji
nij,ed,nu kapela (,neke u biti nis,u bile stvamo ni i,straZene) ne sadrZava,
izgleda, ni5ta drugo do dbidnih grobova. U Uppeni, naprotiv, barem
jed,na je imala oltar (sl. 67 i 68, br. 3). To ,se pobodno svetilte javlja
d,rugdje u Africi, izolirano na bolku elkve, desto u poprednoj osi (sl. 68):
tako u Kar,tagi (Damous el Karita), Setif B, Mactar III (cnkva Hilden-
gunsa), Iunca III, u Timgadu ,(>donatistidka< bazilika), pa dak i u ,poz-
natoj bazilici u Tebessi, gd,je je po'mo6no sveti5,te trodjelnog ob,lika.rs
oOkomita apsi'dau ili polbodna kape,la moZe imati - kad sadrZava, na
primjer, relikvije ili obidni kornem'orativni natpis, 'sekundar'ni oltar i,li
privilegi'ranu,grobnicu - ulogu koja se moZe usporediti s onom )>nasu-
protne apside" (koja je, dakle, smjebtena nasuprot prezbiteriju), toliko
raiirene u r\frici.r6
Jedini zajednidki elemenat, izgleda, privladnost koju posjeduje
rkrtrltno srediSte", a koje je samo nastalo zbog grob,nice mudenirka ili
relikvija. Bi'lo da je ,to sveti5te obirdna rnemorija, 'bilo da je vei izmi-
jenjeno,u pros,tranru crkrru, grobnice se zbijaj,u u ibliaini. Zbog nedostat-
ka mje'sta u samom sveti5tu, ili da se potv,ndi autonomija nekih pr,ivilergi-
ranih grdbova, konadno ,se okolo izgraduju pomo,ine dvoraine ,koje, sas-
vi,rn prirod,no, poprimaju bazi'likalni oblik..JoS nije potvrdeno mudeni-
dko podrijetlo procesa objekta u brlizini:Ke,flibije.
Bilo je neophodrno, 'd'rZim, skrenuti pdlnju rpovjesnidara umjetnosti,
koji sru,uvi,jek skloni prona.laziti u starije,m periodu podrijetlo nekih ar-
hitektonslki,h tipova, na slo,ienost z,rakastog tloorta kakav se jav,lja u
crkvama koje su ovdje analizirane. Ne radi se nikada, koliko je
to ba.rem do sada poznato, o netkom tloertu zami5ljenom odjednom s
nekom estetsko,rn na,mjenom ili radi nekog odredenog prograrna (mno'
Zenje oltara), kao 3to se to 'moZe zapaziti u srednljem vijeku.

(S francuskog preveo G€.rardDenegri)

BILIESKE

1 Neki nacrti (prirnjer: E. Dyggve, History of Salonitan Christianity, Oslo

1951,sl. IV, 37 i gama boja mozaika na Marusi,ncu is,tovjetni su kao i u Africi
u ikatedrali i >Aleksandrovoj kapeli.. u Tipasi (odnose jadranskih i afridkih
mozai,ka obradila je od tada R. Farioli na tedajevima u Akvileji 1973).
Za grobiSne mozalke, na primjer, moj izvje5taj ,o antidkim rnozaici,ma
1971.u: Actes du Colloque de Vienne ('u tisku). Groblja u Salorni posjeduju
vei poganske grobi5,ne mozai'ke (kao ona u Thini,juino od Sfaxa ili Ostije u

425
Italiji). Gt'obni poklopac u mozaiku, afridkog tipa, nalazi,mo takodler u Gradu
(Petror epitaf u Sv. Eu'fem'iji). i Saloni, posebno g. baqiligi.n-a Ka-pljudu.
2 Dokazana su vei dva primjera, jedan ,su sviiedniaci i brondane viseie
larqpe (usp- N. Duval, Luminaire chr6tien de Sbeitla at de Salone, B'ul,letin
de la Socidtd Nationale des Antiquaires de France, 1962, str. 52-59), druei
su oltarni stolovi sigme" (o onim afridkim usp.
"u oblikuCahiers -: N. Duval, Quelques
tables d'autel de Tunisie, de Tunisie, ){V, 1967 Mdlanges Ch. Sau-
magnel p.209-227).
3 Teze E. DyggveasaZetesu 'u izvje5taju 1954:.Le baptistbre de la Basilica
Ulbana h Salone d'aprds les fouilles de 1949,Actes du V' Congrbs intern.
-posebno
d'archdologie chr6tienne. Aix 1954,Paris.Rome, 1957,p. 189-198, za
orijen'taciju str.- 197-198. Vidi moje komentare u ,pogledu Sbeitle, Sbeitla
et les dglises africaines b deux a6sides, I, Paris, 197I, str. 269--270 i 277.
Yi4i qqqa moj izvje5taj o krstionicarna Afrike i Jadrana na tedajevima u "{kvi-
leil
- 1973.
I V,idjeti neke komentare o dvostrukim cnkvama u Africi tr vezi sa Sbeit-
lom u spomenutom djelu, str. 295-298, a posebno jednu raspravu o >episko-
palnim grupama( u vezi s Apameeom na kolokvijtr u Bruxefiesu 1972 (dlanci
u izdava,nju).
s Radi se, u prvom redu, o 'studijama J. Christema u Ti,pasi i Tebessi
(Qasilika und_Me_morieder_heilj€en-Salsa in Tipasa, Bulletin d'archdologie
algdrienne, III, 1968,str. 193-258; Il complesso cristiano di Tebessa, Coisi
di oultura sull'Arte ravennate e bizantina, 1970,str. 103-117), P. A. Fevriera
g AlZiry (Nouvelles recherches dans ,la salle trdflde de la basilique de T6-
bes'sa, Bull. d'arch6ologie algdrienne, III, 1968, str. 167-191; Le-oudte des
martyrs gqr_Alriqug et isls p.hrs ancienrs monunents, Corsi de Ravenne, 1970,
str. 191-215) i mojih u Tunisu (Les 6glises africaines b deux absides, I, l97l i
rr, 1973).
o Cf. Crkva sveienika Felixa (podr,udje Kelibia), Karthago, IX, 1958, str.
247-251.
7
&. E-gger, Der -altchristliche Fr,iedhof Manastirine (Forschu,ngen in Sa-
lona, II), Vienne, 1926.Saietak u: E. DYGGVE, Hirstory of Salonitan Chri'sti-
anity, str. 76-77 i E. CECI, I monumenti cristiani di S-alonq Milan, 1963,str.
137-166-
s J. Cintas et N. Duval, op. cit., Karthago, IX, 1958,str. 157-268.
e ll.cornrplers,so
ou,l,tuale scoperto nella regione di K€libia, Rivista di A,r-
cheologia cristiana, XXXVI, 1960,str. 123-144.
to_Vidjeti primjedbe G. P.icarda,Bulletin des Amtiquaires de Franoe, 1959,
g!\. 9? (od tada nap-u5tene)i P. Testiorija, na koje sam odgovor.io, Karthago,
IX, 1961,str.2ll-215.
tt J. Christern vidi jedmr stepeniSnu ,kulur u detvrtastoi zi'dnoi konstruk-
ciji (magonnerie) koja bbnubljujE atrij (sl. 3-5): Ernporeirkircheh in Nord-
afri,ka, Akten-des VtI-. Kongresses f. christliche Arch?iologie. Trier, 1965,Ber-
lin-Rome, 1969,str. 418.
12.Iskapanjq, y kojinla nisam sudjelovao, nisu nikada zavriena, a gratle-
.
vrna Je ocl taoa JaKoosxecena.
13 Gauokler, Basiliques chrdtiennes de Tunisie, Paris, 1912, str. 23--24,
f.
- .tn!u. 6gliggg africaines b,deux absides, II, str. 87-106. Cf. Les mosaiques
fundraires de l'Enfida -et la chronologie des 'mosaiques fun6raires de T,unisie,
Corsi de Ravenne, !971, sty. 113-118. et Mdlarngeste Bruyne-Ferrua, u tiskti
u Rivista di Archeologia cristiana, 1973.
ts Les dglises africaines ir deux ab.sides, II, str. 368, sl. 184.
16Njezina je uloga sporna, ibid., str. 353-376.

426
 N. J,AKSIC

VIJESTI O PADU SALONE U DJELU

KONSTANTINA PORFIROGENETA*
>Disputationes Salonitanaeo V, Split 1979.Vjesnik za arheologiju i
historiju dahnatinsku, 77, 1984, str. 174-186)

Avaro-slavensko osvojenje Salone u. prvoi po'lovici 7. stol,jeia do'

"Mediterana,;;Gto8;oj
gaclaj je koji u wom dijelu A;IiTadrana, raz-
dvaja dva veli'ka povijesna razdob'lja. Mada pad Salone ne predstavlja i
definitivno krarj od ,ranije vei odumi'ruieg svijeta antike, ipak je to
do,gadaj koji je u velirkoj mjeri uvjetovao,sveopdu izmj'enru etnidke i po-
litidke slike Dalmacije. Epizoda osvojenja Salone podetak je nove povi-
jesne epohe, s novim Zivlj'em koji ie postati glav,nim etnidkim preds,tav-
niko,m Dalmacije srednjega vijeka i nosilac, pa i kreator, nove kulture
i civilizacije. Ovakv,i dogaclaiji koji najde5ie saimo simboliziraju razrnecla
oivilizacijskih epoha na uZem prostoru bivaju predmetom udestala in-
teresa i zato jer su u krajnjem sluiaju pfomovirani u repere forma,l-
nim period,izacijama kojima strukturiranr,o razvitak povijesnih faza.
Takav je upravo i sludaj s osvojenjem antidke Salone. Njezi,n 'nestanak
s povijesne porzorni'cezavr{no je poglavlj" nn'tirke q-*Dalr.nqqiil,_lo, na
drru,goj strani, i polazi5te izudavanju dalmatinsikorg srednjovjekovlia. Po-
rad,i tako istaknute joj uloge, ,tragidna< salonitanska epizo'da zna(i zna-
nosti vi5e od saznanja o propasti jedne metropole, pa uvijek nanovo
podgrijava znatildju a tirne, dakako, i htijenje da se iznad,u i utvrde
novi i valjami pokazatelji lcoji bi mogli ,unijeti neS'to v'iSe svjetla u desto
nejasne o,kolnos'ti presudnog trreniutka.l
U vrijem,e avaro-s'lavenske kolonizacije Balkanskog poluotoka defi'
nitivno se rje5ava sudbina anti'6kih toponima na tome prostoril.r. Gotovo
svi antidki toponimi, koji su u prvom dasu nadZivjeli kolonizaci,ju, sadu-
vali su se do dana5njih dana. Stoga ie rasprostranjenost i gus,toia poj-
mova naslijetlenih iz antidke toponomas,tidke ba$tine u ovom dijelru
Bal'kana ukazivati na svojstven nadin i o karakterru koLornizacije' Ne,ma
sumnje da je brojnosrt saduvanih anti;dkih toponima na odrealenorme pro-

427
 storru u takv,im s,ll-ldajevi,ma upravo reciprodna kol.onizatorskim mog;r.ri-
nostirma novih iitelja u njezinim podetnim fazama. Zata je,,kada govo-
rirno o padu Salone kao srediSnjem dogadaju kolonizacije priobalja,
nu,ino prisjetiti se, bar u gru'bim crtama, r,asprostranjenosti i gustoie
onih topo,nima koji su antiku nadzivjeli i sa6uvali se kroz ditav sredrnji
vijelk sve do dana5njih dana.
Najgudii antidki ,toponormastidki sloj u nas saduvan je upravo na
samorm Jad'rana.r.Veiina znadajn'ih otoka ru,zistodnu obalu Jad,rana biiStini
svoja irnena iz antitke. To s,u, podnemo li od Kvarr,nera, Krk, Cr"es-Loiinj
(Osor), Rab, Premud,a, Molat, Pag, Oli;b, Si'lb.a, Ist, Sestrunj, Rivanj,
U-gljan, IZ, Rava, Kornat, Zut, Pa5man, Vrgada, Zir.je, Kapri, eiovo (Bua),
Solta, Brad, Hvar, Vis, Kordula, M'ljet, Lastovo,te Elafiti.2
Drugi gotovo jedrnako bogat sloj ,uba5tinjenih toponi,ma iz anrtike
sadruvan je i na samoj obali, istim otocima nasu,prot, tvoreii s prvima
tako jedinstveni niz. Da nab,roji,mo sanro vaZnije gradove: Trsat, Senj,
Nin, Zadar, Trrogir, Solin, Split, Malkarsrka, Risan i Burdva, uz jo3 mrnoga
druga naselja priobalja.3 Ova pojava nije nimalo neobidna kad znamo
da se antidki svijet branio upravo na moru i bio potisnut na more od
plemena kolja su nadi'rala iz runutrabnjosti Ba'llkana. ,pored toga neke
gradove, pnimjerice Zadar, Trogi,r, Split i dnrge, doiljaci nisu nikada
ni osvojili, va,ljda zato 5to su ih u najZesiem, ,prvom naletu saduvali
nelativ-no jaki zidovi. Kolonizacija pak otofka uslijedila je kasnije, 1teona
vi5e nije bila takve prirode kao tr prrvom da,su.
Saduva'n je uz istodnu obalu Jadrana jo5 jedan sloj antidkih toponi-
ma, ali sada vei na kopnenom dijelu, no taj ne pdkazuje onakv,u gusto-
du kao obala i arhipelag. Samo ;se jedna regija izdvaja sa gotovo zadu-
clujuiom gustoiom preiivjelih antidkih toponima. To le kopno sjeverne
i dijela sred,nje Dalmacije zatvo,reno tokovi'ma Zrmanie i-ceiiiE-Ero--
@srlirli}{dimr;:AGiTfua,
(Knin?),Sinj, Tri}j, Diomoi Klis.aSviovi toponimivurkusvo'jepodrijetlo
iz naziva rirnskih, a de5ie, i pred.r'i,mskrih naselj,a i utvrda. U geomorfo-
lo5kom sm,isl,u njihovi poloiaji s,u jako srodni, 1z kojih ,onda proizi-
lazi i njihova funrkcionalnost. To su, s izuaetkom Dicma, istaknrr.lti stra-
teSki potoZaji, po,glavito,ut'vnde na bnijegu. Njihova vaZnost poznata nam
je vgc iz pred,rirrnskog, pa i ranog rimskog doba, a to znadi d,a u kriti6-
rnim i nem'irrnirm v.remenima raste njihov znataj ,kao obrarrrrbenih sre-
di5ta regije. Vafiro je stoga potcntati da je na ovorne prostoru biilo i
znadajnijih antidkih sredi,Sta, kao Sto su, pri,mjerice, Aequm, B,r_r,rnr.lm
ili
pak Siciuli, pa bismo odekivali rda se njihova imena mogu saduvati i
prenijeti ,prije no jednoga Sinija, koji a,nrti6ki izvori, posebno geogra.fi,
uopie ne navode. No dogodilo se ip,atk obrnurto. Valna antidka naselja iz
ranorimskog perioda poloZena ,u 'ravnici izgubila su svoje ,z,nadenjeu ne-
mi.rnim vremernirma kasne arntike, a istov,remeno je rastao znalaj onima
koja su svojim geomorfol,obkim osobinrama pruZala veCu si,guirnost sta-
novnicima kasne antike.s Znadi da usduvanqst toponom.astidrke bas,tine
oniih polozaja koji su ispoljavali veiu st'rate5ku ulogu valja sagledati kao
rezultat njihove uloge upravo u onome momentu kada se odludivala
sud'birna veiine an,tiikih toponirna.6

428
 Sagledan prostorno geografski, prostor na kojem su loci,rani ovi
vaZni strateski poloZaji, sto bastine nazive iz antike, zatvoren je u jednu
>insu,lu. omeclerxu tr,ima vodama. P,rema kolxtu, od ostalog dijela Ba'l-
kana, dijele je dvije rijoke koje imaju izvorirSte u jedrn'om ,dvori'Stu<
u bli,zini Knina. Prem,a Jadranu, Zrmanja i ,Cetina teku u sup'roinim
pravcirma pa zajedno s obalom Jadrana zatvaruilJ t'rokut' Van rrredd Sto
ih usjeko5e karnjoni spomenutih vodgtcrko'va prostrarni su dijelovi Bal-
kana bez rgotovo jednog naselja koje v,urdesvoj naziv iz antike. U dirnar-
skorn je pr"ostoru jedini tzuzetak Duvno, a i taj znadajno gravitira
spomenultom trolautu. Zato smatramo da ovu dinjenicu o Zrrma,nji i Ce'
ti,ni kao grarnici >svijeta< s antidkom toponomastidkom ba5tinom treba
svakako imati uvijek u vidru kada se govori o knaju antirke u na5im stra-
nama, a posdbno kada je ri,jed o kolonizaciji balkanskog pro'stora, oso-
bito,u dijehr Dalmacije tiji centar bija'Se arn'ti'6kaSatrona.
Opisi osvojon ja i nzaranja Salone saduvarni su u vi5e verzija u tek'
stovi,ma srcdnjega vijeka, i to poglavito oni,ma,koji inaaj,u karahter kro-
nike. Pored dviju verzija u Kststa'ntina Porfirogeneta, koje su u krono-
Io,Skom smis,lu i najrranije, nalazinno ih i u lcronikama domaieg podri
jet,la, kod spltls,log arhidakona Tome (f 1268),I sPis=u
Solonit ana maior. ou,i-t\rou na. Nas prvenstveno za-
rtffiju izvje5taj i Ko'nstarntina Porfir<rgeneta, ne saiiro iz ra"zloga Sto su
kronolo,Ski najstariji nego i zbog nekih novih irrterpretacija (,u tritera-
turi) i nadopuna koje mislimo na ovome ,mjestu u:diniti' Opisi istoin^g
Jadra,na u dielu Konsta.nrti,na Po,r'firogeneta sadrrZani su u poglavlji'ma,
6{D:6 36. Ova su poglavlja nasta}a, najvjerojatnije, u godini 9!,Plj9,
i|fffiuffie veiina autora jer se to te,rnblji na pri'lidno jasni'm od-
rednicama,u stunome tekstu, a 30. poglavlje, poznato i inade kao svoje-
vrsta,n izuzetak cjeline, nastalo je ne5to kasnije, svakako kroz pede-
sete godine. Ovo je miSljenje iznio vei Bury i ono je uglavnom opde
prihvaieno.T Ove inade opienito poznate napotmene istidemo iz razlo'ga
Sto ie se u nasem tdkstnr preplitati vijesti o spom,enutoj pridi kroz dba
poglavlja, pa nije naodmet imati na ulrl,u ono r5to je vei ra'nije dosta po-
r.rzdano r.ltvrdeno, a ,to je da je sasta;vak o Sa'loni q ]0-, poglavljl+ tl.v.elilke,
ovisa,n o onome kronolo5rki ranijem iz 29. poglavlja.8 Odnosi'ma dvaju
slidnih i m,ettusobno ovisnih'tekstova u ove dvije g'lave posveti,o je paZ-
nj,u u posljednje vrijeme R. Novakovii i, po na5em je 'mi5ljenju, v'rlo
argurmenrtirano ukazao na neke pojedinosti od izuzetnog znataja za ra-
zu,mijevanje mnogih nejasnoia koje dvije verzije nude ditatelju'e
Poglavtje 29. u kojem je ,sadrZana p,rida o Saloni zapodinje jed,nim
trvodom o Dalmaciji:ro

3-15 Dioklecija.n mnogo je voleo zemlju Dalmaciju i zato je

"Car
dovev5i narod iz Rima sa njihovim porodicama naselio njih u
woj zemlji Dalmaciji; oni beh{u nazvani Romanima jer su iz
Rirna preseljeni i taj naziv nose sve do danas. Ovaj car Diokle-
,cijan podiie grad Split i u njemu sazlda palatu koja se ne moZe
ni 'r"edimani perorn opisati, od dije nekada$'nje velelepnos,ti stoje

429
 do danas ostaci, iako ih je dugo vreme oitetilo. Sta vi5e i grad
Dioklej,u koji sada d,rZe Dicrk'licijani, isti car Diokli,cija,n podiZe,
zb,og dega su stanovnici te zem,lje ,nazvani Dio'klicijani,ma. Vlast
ovih Romana praLazala se do roke Dunava.<

Na ovome mrjestu zavrr5ava uvodni dio teks'ta te se odmah, bez opi-

sa s,mje5taja Satrone, S,to ie usiijediti kasnije, prelazi dire,ldno na izvje-
Staj o njezirnu osvajanju.

15-25 ,'Jednom prilitko,m oni (tj. Roma,ni) Leleci da predu reku i upoz-
naju s'tanovnike s one strane reke, pre5av5i nado5e slovenska
plemena nonaoruZana koja se zvahu i Avari. I niti su ovi ode-
kivali da s one strane rre,ke ima nekih stanovnika, niti oni rda ih
ima s ove. Po$to su Romani zatekii ove Avare nenao,ruZane i ne-
spremne za rat,napadnru ih, pokupe plen i roblje i vrate se. I
otada, stvoriv5i dve smene, Romani smenj,ivahu od Usikrsa do
USkrsa svo'j,u voj,sku, tako da se na ve'li,ku i svetu su,botu sasta-
jahu jedni s dr,ugima, oni koji su se vraiali iz vojnih stanica
i oni koji su na,tu druZnostodlazili."

Sada, pomalo neodekivano, dolazi opis poloZaja Salone jer je ona

sredi5nja turr*u 6lorgaclaja,iako je prida o njezinu osvajanju ve1 zaFo-
dela vojnirn poho,dom Romana:

25-32 >I b,lizu mora ispod istog grada nalazi se grad zvani Salona
veliki kao pola Carigrada. U njemu su se .ovi Romani sakup-
ljali i oruZali i pokretali odatle i stizali su do klisure, koja je ,o'd
istog grada udaljena detiri milje i do danas se naziva Klis, jer
zatvara one koii odonud dalaze. I odatle su odlazili prema re-
ci'*

Iza ovog pasusa slijedi: "Po5to je,takvo smenjivanje o,bavljano mno

go godina. ..<, a odnosi se na zavr5ni opis na5eg dr,r.rgogpasusa, gdje
se prida kako sruvojnici ,odlazili do rijeke. eini se ,kao da je ova ,redeni,ca
rnor&lo stijediti nepos,re,d,nonakon tog citata, bez prekid,a i,to je stvo-
ren urnstanjem opisa poloZaja Salone. Stavi5e, taj umetnuti tre,i,i pasus
podinje izjavom: blizu mora ispod istog grada nalazi se grad zvani
"I
Sa'lona. . .o Ovo je takoder nelogiino u odnos,u na ono Sto je prije re-
deno u dnrgome pasusu. Tamo uopie nema toga grada ispod kojega je
S,alona, on je spomenut u p,rvom rpasusu, pa se pos,red,no domiSlja,mo
da je rijed o Sp'litu. eini s,e, dakle, da je stnu,ktura teksta p'ore,meiena
na nadin da iza uvodnog pasusa slijedi onaj u kojem se opisuj,u prvi
kontakti Rornana i S,lavena, umjes'to onaj u kojem se opis,uje poloZaj
Salone. Zato ponovno prenosi,rn'o ditav tekst kakav mora da je izgle-
dao u o,riginalnoj s.trukturi prije negoli se poremetio redoslijed:

3-15 ,Car Dioklecijan je nulogo voleo zem{ju Dahnaciju i zato je,

dovev5i narod iz Rima sa njihovi.m porodicama, naselio njih u

430
 ovoj zemlji Dalmaciji: oni behu nazvani Romanima, jer su iz
Rima preseljeni i taj naziv nose sve do danas. Ovaj car Dio_
klecijan pocl,iZegrad Split i u njem,u sazida palatu lioja se ne
moZe ni redima ni pe,rom opisati, od dije nekada5nle velelep_
nosti stoje i danas ostaci, iako ih je dugo vreme oi,tetilo. Sia
vi5e i grad Diokleju koji sada drZe Dioklicijani isti car Dioklici-
jan podiZe, zbog dega su stanovnici te zemlje nazvani Dioklici
janima. V'last ov,i,h Romana prortezala se do reke Dumava.

25-32 I blizu mo,ra ispod is'tog grada nalazi se grad zvani salona ve-
liki kao pola ca'rigrada. u njerrnu su se ovi Rornani sakupljali
i omZali i pokretali odatle i stizali su do klisu,re, koja jl-od.
is,tog grada udaljena de,ti,r,i mi,lde i koja se do danas naziva
Klis, jer zatvara one koji odon',d dolaze. I odatle su odlazili
prema reci."

Na ovo se sasvim logidno, bez prekinruta toka izlaganja, nastavlja:

15-25 >Jed,nom prilikom oni Zeleii da predu rdku i upoznaju stanov-

nike s one strane reke, presavsi nattose slovenska pl,emena ne-
naoruZana koja se zvahu i Avari. I niti su ovi oddkivali da s
one strra'ne reke irma nekih stanovnirka, niti oni da ih ima s ove.
Podto s,u Rom'a'i zatekli ove Avare nenaoi'uzane i nespremne
za ,rat, napadnu ih, p,crkupe p,len i roblje i vrate se. I otada
stvorivsi dve sm,sne, Romani smenjivahu od uskrsa do uskrsa
svoju vojsku te se na veliku i svetu subotu sastajahu jedni s
dru,gima, oni koji su se vraiali iz vojnih s,tanica i oni koii s,u
na tu duZnost od,lazili.<

Sada po original,noj verziji podinje opis poloZaja Salone, ialco se na

posljednju misao o s,m,jenj,ivanj,uposada logidno nastavlja:

32 i ,rPo5to se takvo smenjivanje obavljalo rmogo godina, Sloveni s

dalje one strane reke, koji se i Avarima nazivaj,u, zilearri,Oti se pri-
sete i rekn,u: >Ovi Romani preSav5,i i pokupiv5i plen od sida
ie staLno p'relazit'i protiv nas i zbo,g toga hoiemo u:desiti nesto
protiv njih." Tako se,dakle S,loveni odnosno Avari posavetovase
i kada Romani jednom predo5e, oni i,m postavi5e iasedu i, stu-
pivSi u bor,bu, pobede ih. I pokupivii njihovo o,mZ,je i zas,tave
i preostale ratnidke trofeje, napred redeni sloveni preciose reku
i stigo5e blizu klisure. Tamosnji Rormani ih opaze i, vid,enrSizas-
tave i naonuZanje svojih saplemenika, pomisle da su to njihovi
saplemenici, te kada gore spomenuti Sloveni stiEoie d,o klisu_
're, pusti5e ih da p,rod,u. Po5to ovi proilu Roman-e odmah poti-
snu i zalrzm,u napred spomenuti grad Salonu."

ovako prenesen tekst logidnije je s'tnrkturira,n, bez neodekivanih

prije'laza i preskakanja sadriaja pa ponovnog vraianja na isti. s,tavise,

431
pos'ljednje redenice u pasursu upravo se dirrelctno sadrZajno nastavljaju
na prethodne, kako to vei gore istaknusrno. Dodajrmo, konadno, i to da
u 30. poglavilju ne raspoznasmo neobidnu strnr,kturu, naprotiv, u njemu
je tekst str,utktu,rira,n ,upravo na nadin karko to mi ovdje ,udinismo s 29.
poglavljem, tj. zapodinje opisom Dalmacije i prostorom do kojoga se
protezala vlast Rimljana (Dunav), aatrm slirjedi opis pol,oiaja Spl'irta i
Salone, prvi sukobi preko rijeike s barbarskim plomenima i, konadno,
za,uzim,anjje Sa,lone.rt Sad su nakon na5eg ,'prekrajanja< 29. poglavlja
tekstovi postali posve paralel,ni, mada onaj u 30. poglavlj,u donosi ndke
podatke kojih 29. poglavlje nema. I o tome valja neSto kazati. P.rimjetno
je da se u 29. poglavlju navodi granidna rijoka tri purta idko joj se ime
ne spominje. To je vei istakao i R. Novatkovid, ukazujuii kako s,pomen
D,unava iz uvodnog pas{usane z,nadi ,uJedno da je to rijeka na kojoj gra-
nirde Romani i Slaveni.lz Sada je nakon nade ))ino{ve( strurkture ditavorg
poglavlja to jo5 viSe istaknuto. U uvod,u se kaZe 'da je nekoi Diokleci-
jan sagradio Split i Dutklj,u ,te da se jednalko tako nekoi rimrska vlast
proteaala do Du,nava. Prida o pad,u zapodinje opisom poloiaja Saloure
i i'sticanjem njezina prostornog od,nosa prema Splitu, spomenutog u
uvodu i vezanog uz Dioklecijana. No od tog mjesta nadalje se kreiemo u
mirkrogeografskem pros'toru, za,razliku od rnakrogeografskog koji je lo-
gida,n uvod u samru pridu, vezanu sada za neposredno s,usjedstvo Spli-
ta. Zato je vrlo riskantno dirniti ono 5to radi autor 30. ,poglav$a, tj. uz
s{pomen rijdke dodavati i njezino ime - Dunav. To pisac 29. poglavlja
ne dini, iako je tome,rnnogo pridonio. Jer, baS je on, ,zavrdavajuii uvod-
ni pasus, kazao da se vlast Romana protezala do Dunava i nastavio di-
rektno prid,u o padu Salone, i to ne s njezina logidnog podetka, ved
u,pravo s prelaskom Romana preko rijeke. MoZda je vei i njemu bilo
neobidno da se rijeci ne spom,inje irne, pa je i sam mislio da je rijed
o jedinoj koja se u tefkstu spom'irnje, a to je Dunav. eini se zaprava
da je upravo to onaj glavni razlog zbogkoje,g je i promiienio,redoslijed
izlaganja. A tu zapravo dolazimo do pitanja izvornirka. S druge strane,
autor 30. poglavlja ne re,mqti red izlaganja tkakav je ,u izvornikru bio,
no njemu je vei sastavljard 29. poglavlja >odgonetnuon ime rijdke na
nadin kako malodas objasnismo, te ie je on rneizostav,no i imenovati Du-
navorm. S'tavi5e,on je mnogo vje5tiji pisac pa ie svojru verziju i obogatiti
opii,m podaoirma, onima koje je poznavao i bez nadeg izvornitka. To se
u prvom redu odrnosi na uvod, gdje i,stide opis granice o'd Drada i Ba,ra
do istarskog gorja i do rijeke irnenom Dunav. Konadno, on zna da na
Dunav,u sada (oko 955) Zive Matlari, pa i to kaZe, jodnako kao Sto zna
da je Salona bila sredi5tem cijele Dalmacije. Jednom rijedju, njegovo je
obrazovanje 3ire, njegov je tekst sadrZajniji. Na drur,goj strani, podatrke
o konkretnom dogatlaju, o samoj sudbini Salo,ne, on moZe c,rp'sti samo
iz 29. poglavlja, a k tome moZda i iz istog izvorniika iz kojega arpe i au-
tar 29. poglavlja. No virdjeli srmo da je u odnosu na predloiak slo'bod-
niji. Zato on ne samo da umeie opde poznate orjentire i situacije nego
i reducira ono Sto mu se dini nepotrebnirrn, a to je spominjanje trilisa.
Iz navedenih primjedbi postaje odito da je autor 29. poglavlja vjerniji

432
ori,ginal,u, a onaj 30. poner$to se od njega uda'ljujuii stvorio je literarno
mnogo v,red,niji tskst. No, za historidarra je ddkako vaZniji izvornik, pa
njem,u srto,gaposveiujemo viSe paZnje.
U pr,idi o padu Salone, u 29. pog;lavljru, dakle podev5i od dijela tek-
s,ta >I irspod istog grada (Splita)", spom,inje se nekoliko nama veoma
dobro pozrnatih onijentira: Split, zatim Salona (dva puta) te Klis odno-
sno klis,ura. Za potonji se dak istide da je detiri ,milje udaljen od Sa-
lone, a kaZe i da strate5ki izuzetno vaina. A od Klisa se", kaZe dalje
"je
29. poglavlje, ,odlazi prsma reciu. Ovakvo sigurno v'ladanje 'lokalnom
topografijom ddkazuje da je pred,loZak nastao u Dalrmaciji, najvjerojat-
nije u sarnom Spliit'u. Stavi,Se,njegw au:tor sigurno nije rp'oznavao Cari-
grad kad doidaje da je Salona bila velilka kao pola Carirgrada. No Spli-
ia,ni,ma koji su u to vrijeme Zivjeli u skudenim okvirima carslke Palade
i koji su poznavali velidinu antidke S,alone - je. su mnogi njezini dije-
lovi bili dobro vidljivi u 10. s,t., o de.m,u i,rnamo nepobitnih svje'do6an-
stava - ona se svakako doimala velikim gradom, Sto je, uostalom, u
jednome vremeruu i bila. A upravo taj iavor ne spominje ime rijeke na
koju su odlazili salonitanski vojnici. A slpominje jlrr pet puta! Zato akcl
se brzopleto ne urp'ustimo u identifikaci'je koje je (svakako ne bez po-
vorda!) napravio autor 30. poglavlja (a pnipremio ju je ve( autor 29.
poglavlja, sve zajedno valjda u Zeltji da se lirte,ra,rno pop,ravi predloZak
koji bih nazvao >spli,tskom trradicijorn< i koji je stigao u Carigrad iz
>r,pol,upisrneneprovincijeo), onda nam o,staje da se zapitarno o kojoj je
to rije,ci rije'6 u ovim tekstovima.
Svi spomeni ubezimene( rijeke u onom s,u dijelu teksta u kojem
se govori noposredno o dogadajima 5to prethode osvajanj'tr same Sa-
lorne i gdje se ne pojavljruju drugi zemljopisni or:ijentiri, nego samo oni
u neposnednom s,usjedrstv,uSalone. Time se indirektno okvirno oortava
njezin poloZaj nedaleiko same Salone, a isto se nasluiuje iz sadrlaja 29.
poglavlja: >Po5to su Roma,ni zatekli ove Avare nenaoruZane i nespremne
za rat, napadnu ih, pokupe p,len i rob,lje i vrate se". Vratili su se, kako
se vidi iz tdksta, u Sa'lonu. Citat s,ugerira da s,e sve odigralo u kratkorm
rokiu. D& bi se vratili s Drrnqrra f'rebalq im ie,{rjesec .l",r"t sljedeii citat
oP"t otada stvorrivSi dve srne-
ne, Romaili smenjivahu od ijshisa do USt rsi svoj,u vojsku, tako d.a se
na velirku i svetu subotu sastaja,hu jedni s drugima, oni koji su se vra-
iali iz vojnih stanica i oni koji su na tu duZnost odlaziJi.o Koli,ko bi
vremena bila granica na Dunavu bez posade? Pa i po spornenu >veli,ke
i svete strbo,teo, tj. todno odredenog daturma ,kada s,u se s,traZe na putu
mimoi,laeile, posve je odito da rijeka nije bila od Salone udaljena vi5e
od ,dva dana hoda. Slidno sugeriraju i neki drugi citati. Kada se istiide
poloZaj Klisa i njegov znadaj: '. . . od istog grada urdaljena detiri milje
i koja se do danas n€xziva Klis, jer za.Wara o,ne koji odonud dolaae. I
odatle su odlazili prema reoi.* >I pokupiv5i njiihovo oruZje i zastave i
preo,stale ratnidke tro,feje, napred redeni Sloveni predo5e relru i sti,go5e

433
blizu Klisure.. .( Ta rijeka, kako je pravi'lno R. Novakovii uodio, rno,Ze
biti samo rijeka Cetina.l3
*

%
%
% (%
%
S1.69. Antidke ceste i toponomastid,kaba5tina na prostoru oko Cetine.

T'ri su veliike antidke saobraiajnice Sto presijecaju zapadni Batrkan

i p'rovincij,u Da,lmaciju stizale u Salo,nruprerko Cetine (s{. 69). Jedna od
njih dolazi iz p,ravca fpiaaura rone, pentje se u zabiokovstki knaj i iz-
bija na Cetihu ko'd Trilja.la DrugalEl65-?aznija magistra'la i5la od Si'r-
(Aque S., Bistue
ova), preko Kupre5kih vrata n? Bistue Vetus u Drlvanjskom polj,u, a
odatle preko Ad Libros na rijdku Cetinu kod Tnilja. Ovaj isrti pravac od
Sirmijuma preko Bos,ne imao je pri,je u,laska u Duvanjsko polje odvo-
jak kod Suice prema Livanj,skorne poljru (Bariduum), odakle je preko
P,rologa (In Alperio) izbijao opet na Cetinu, ovog puta kod eith-lka
(Aequunt).ls Treda je casta zatim opet dolazila iz ;prav,ca Sinmijuma na
Servitiwm kod Bosanske Gradi$ke, nasatvljala se dolinom Vnbasa, odak-
Ie je jedan njezin kra,k i5ao preko Salvije i Pelve, preko Cincara o,pet na
Prolog, da bi izbio na most kod eitluka, a d,rugi prdko Baloie i Ionarria
dolaaio u Kupre5ko po,lje, odakle je vei spoo:nenutim pravcem preko
Bistue Vetus i Ad Libros izbijao na Ceti,nu kod Trilja.16 eini se da se
glawiina dVarijsiavenskih snaga kreta,la pravcima od Sirmijuma, jer taj
je prurtbio otvoren vei od godine 582, iako su se pojedine grupaoije mo-
gle-'laretati pn6mq Saloni i sjeverniji'm pravcem od Bosanske Gradi5ke,
kroz sjeverzapadnu Bosnu prema Kni,nu, jer zna.mo da je 600. i Istra u
opasnosti.lT Vei i prema ovim sasvim Srurn&f,topredodenim pravcima
glavnih saobraiajnica zapadnog Balkana Tako zapalamo izuzetnu vaL-
nost rijeke Cetine, odnosno onih punrktova na njoj gdje se prelazi preko
vode. i ial-" *
kana1dy-g1g-4qa_$a!ggi.
-Stoganij e neopravdano
prerpos,raviri
dtleT-*
kTf6*nizato,rSki,mpohodima gotovo lalk5e doii iz Panonije do Cetine nego
Ceti'no'm do mo,ra. Posve je razumljivo .da su Salonitanci morali upravo
na Cetini uspostaviti najitvrdu obranru, posobno na onim dvama m,jestima
gdje su brodovi preko rijeke.l8 Onaj juZniji most kod Trilja branila je
svakako gradina, danas zvana Gardun. antidki Tiluriuru (a pod njim je
Pons Tiluri), koji u tom smi,slu ima vei jaku tradioiju od vremena kada
je tamo bilo sjedi5te VII rirnske legije.te No obram'benu ulogu kod sje-
vern*o.g^ prod-a nije mogao preuzeti u ravnici poloZeni Aequurn, pa stqga
ona prelazi na neku o,d sus'jednih gradi,na. Od njih je u ovo-me ,pro-
stor--unajvaZniji Sinj. Ovakvu protpostavku, koja se narneie kao nuZ-
nost opiestrate5kih dko,lnosti, na svoj nadin potvrduje i jodan, naZalosit,
izgub'ljoni fragmentarni dorkument 6. ili 7. stoljeia
"... sinilliter volo
ut dentttr in castella qui sunt stLper civitatem Salonitanann, tam in lu-
minatia sanctaruln ecclesiarunt quam ad pauperes id est Asinio [Sinj],
Til(rio) [T,rilj]." Ovdje se, dakle, upra,vo Sinj i Trilj spominju kao ka5-
teli istod,no od Salone na Icraju 6. ili u 7. stoljeiu. Dokument je manj-
kav, moZda se spo,minjao i jo5 koji, no svakako se istidu Sinj i Trilj
r-rfortifikacij,s,koj ulozi, upravo kakvu im nameie njihov poloZaj u od-
nosu na b,rodove Cetine, Sto rnalodas ustvrdismo. Stavi5e, upravo se na
ta dva ka5tela nrogla od,no'siti ona redenica saduvana u 29. poglavlju,
gdje se kaZe: ,I otada, s'tvoriv5i dve smene, Romani smenjivahu od Uskr-
sa do Uslcrsa svoju vojsku, tako da se na velilku i svetu suboru sasra-
jahu jedni s ,drugima, oni koji su se vraiali iz vojnih stanica i oni ikoji
su na tru duZnost odlazi,li." Ako ovoj redenici dadenro imalo vaZnosrti,
onda valja zakljuditi kaho su se voj,nici mimoilazili upravo na onome
mjestu gdje se sastaju krakovi ces,ta Sto od Tilurijuma, odnosno Aequ-
urma (sada vei od Asinja i T,ilurija) vode prema Saloni. To znadi da su
oni koji su polazili o,d Salone dolazili do Dicma (Decimin) i tu dodekivali
one iz pravca Trilja, od,nosno Sinja. Zatirn s'u razdvojivSi se polazili pre-
ma Asinijumu i Tilurij,umu i tarno st.izali za koji sat ho,cla.Neie stoga
biti naodmet spom,enuti da su se upravo na ces'ti 5to vodi iz Salone
prema Tiluriju, od,nosno As,iniju, saduvali svi vaZni antidki to,poni,mi

435
Soli'n-Klis,Dicrrno-Trilj, odnosno Solin-K,lis-Dicrilo-Si,nj. Ne samo da su
se saduvali arxtidki toponimi poznati nam iz antidkih geografa nego je
preZiv,io i jeda'n koji ti geografi uopie ne spominj'u, a to je Sinj. Napro
tiv, ,ugasilo se i,me Aequurn, iako je znadajnije antidko sredi5te. To sarno
joi jed,no'm,potvrduje da sru saduvani samo on'i toponimi diji su r.eferen-
ti imali odre,tlenu strate,Sku vainost i'li dnrgu vaZnu vojnu ulo,gu u vre-
menu koje je neposredno prothodilo pad,u Salone.
Poku5ali smo pokazati kako i toponomasti'dka anti6ka ba5tina i sa-
duvani dljelwi u 29. poglavlj,u Konstanrtina Porfiro-
"spiitske tradicije"
geneta upuduju uvijek na jedarn te isti zaklju'dak, a taj je da je Cetima
bila kljudnom granicom izmecl" dvqi::-sgi.tova. fu$ i,gog;*
mediteran'stkrng, u vrsrnenu koje je neposred,no prethodilo padu Salone.
Svakako da slitka antidke toponornasrt,idke ba5tine upuiuje na susjed-
stvo s relat'ivno >duZim srtaZom<, naime, prelpostavljamo da bi to vre-
rnenslki duZi period susjed'stva bio svakako vedom garancijom preZivlja-
vanrju antidkih toponirna. A to pitanje posredno pokreie jo5 jedno, izu-
zetno ryrabaj,no,prib'liZno todan datum pada Satone.
,Premda s'u se ovim pitanjem mnogi bavili a predloZena rje5enja
b,ila usvojena kao gotove dinjenice, pitanje je u posljednje vr:ijeme na-
novo aktualieirano. Godina koju je predloZio F. Butii do3la je u pi
tanje Gabridwi,ievom ana,lizom sadrZaja sarkofaga opatice Ivame.2rUka-
zujuii na pojedirne propuste u interpretacij,i epitafa, Gabridwii s ,rrlrio.
go akr'i,bije ustvrduje kako vi5e nije mognrie smatrati ga posljednjim
datiranim natpisom na nekropoli, pa ni jed,nim od posljednjih ukopa
na salonitanslkom groblju Manastirine. Stovi5e, dini se da je ovaj sar-
kofag datiran 6, a ne 7. s,toljeiem, kako predlaZe Bu,li6 na ternelju
nedostatno ditljive indikcije. Tako smo se u jednom dasu naSli poncxvno
tarno gd,je smo bili do 1896, kada je F. Bulid napisao svoj duveni rad.
Nedugo zattrm, za vrijeme arheolo$kih istraZivanja 1979. ,godine, ))sretan(
nal,az jedne ostave bizantskih novdiia tz 6. i 7. stgljeia, koji je izi,Sao
na vidjolo u Selirrulata"ticvVb svptto na probli:m. Ostava se sastoii.gd
51 .p,ri,mjenka kovanih u vremenu od Jurstinijana I (527-565) do Hera'k-
lija (61.0-64L).23Za prdblem o kojem je r,ijed svakako su najint<iresant-
niji noviiii*Eera&ti.ia, posebno naijpozniji kovovi, jer svjedode o.joj
'kovana
uvijek Zivuioj Salo,ni u to vrijeme. Dva su prim'jer.ka 612/13,
jedan 61.4115a jeda,n 630/3l.Ipak, ovaj posijednji, veoma teStko ditljiv,
upuiuje ne sam'o-iiflT".g nu Heraklijeve vladavine (630-631) nego
s manje vjerojatnos'ti i na 16. godinru (624/25).24U svakom sludaj'u, osta-
va je desrtorezultat.p4nidnog.dina u vnlo nemirnim vremenima, rpa i u
ovom sludaju smijemo pretpos+E+i da je po!r4+!-e!.a*neposredno pred
pad Salone. Tako su godine\6292.5Jodnosno q%D svojevrsni terminus
ente quem non za odredivanje datuma pada.
Novopronaclena osta,va pomi'6e datrum pada s davno prodloiene Bruli-
ieve@T;za otprilike jo'S nekih petnaestak go,dina. Jedan pozniji datum
svakaftf pogoduje tumadenju 29. poglavlja Konstantina Po,rfirogenerta,
gdje se ka|e da se smjenjivanje posada na rijeci obavljalo d,ugo vre-
mena. Jer nerna sumnie da su novi narodi kolonizirali Balkan vei ne-

436
posredno nakon pada Sirmijnrma 582. godine i da su se vei pred kraj
6. stoljeia pojavil,i u Sirem zaledu Salone.2s
Nove dinjenice nas upuiuju .da se ponovno vratimo jednom doma-
iern izvoriu koji je bio posve zanemaren a koji se ipark u svjetl,u novih
nalaza aktualizira. To je podatak zabil:jeien u kronici koiu nazivamo
Historia salonitana maior. u tom nadasve kontraverznom izvoru u nasoi
hiStoriografiji na jednome mjestu stoji da je Satona sp,Aliena_C|5,eol
_
{ine:11!!arawno, tu je godi,nu au'tor ov-e pozne-Feffif,ffie kronike
morgao izmisliti tim prije sto je pomzdano moguie urtvrditi da tu is,tu
godinu na drugome mjesiu u svome tekstu pogre5no prirmjenjuje. Nai_
godinqlqjzs.dati{@a
Te', o.n Martin4,.koji dolazi u
Dalmaciju otk'upljivati kos,ti lokalnih ,mudenika i neke suZn'jeve.27No
kako je opet Martin p-ohodio Dalm,aciju po.lom poslu za pontifi'kat.a pa-
pe Ivana lV (6-10 69L_rc demu s,mo obavije5teni iz rimi,kih izvora,-i6
zna6:aterii6i-ITi3i6fiia*p.o1.?d.""o 625..godin'u pogresno vezui e za ovaj .
dogacl-q1...'1{ovei je N. K}aii komentirata to n-l-3[jffi naeir,,
goaina u koju stavlja pad Salone nije todna (Salona le p."*a B'uriievim "iako
istraZivanjima pala oko 614), postavlja se pitanje kako ie doiao do te
godine. IIoZda je raspolagao ne,ki'm izrrorom koii .r- i"tr". -ij" no"-
11t1,]i Na drugon-rdFrjes,tu nastavlja: ,Kako je papa Ivan IV posveien
25' xII. 640, a umro je 12. X. 642, nije se tesko domisliti odakle je autor
HSM (Histo'ria Salonitana ,maio.r) do,Saodo 625. godi,ne - on je ponovio
jedin,u godinu, godinu razorenja Salone, koju je u tom razdoblju poz-
rlavao.o2e Misija opa!a iv&rlllina_g_nesuTnjivoj ig vczi s_dosadailtrra.ve=
?g!-lrn Zgjgiong-lt cellu se vecj,na auto,ra slaZe, tc je uvijek drZana svo_
jevrsnim reperom kod odreclivanja datuma pada salone. opat Martin
je. boravio u Daknaciji svakako vei narkon pada Salone, otkupljujuii sui-
-putu
njeve i relikvije. Nada Klaii je bila, d,ini se, na pravom da se
sasvim prib'lizi todnoj dataciji, no nj,u,je u tom,e 1968.omeo ios taaa ialt<i
autoritet F. B,u,liia.No ona ne po,mi$lja, kao ni nti, da auior Histori.ie
ov-u godinu izmi5lja. on je odnekud p,repisuje kao i mnoge druge izvor-
niike koje ugracluje u svoj tdks,t, o dernu je mnogo pisano,3' Konadrno, i
podatke o misiji opata Marti'na odnek'ud je ,prepisao. Ako ih je
Frropisae
od Tome arhiclakona. tosrlqvljq se,pitainje odakl,e ie Toma u !3. stolieitl
g-J&:ti1r"l_Ta je svakako bila u Dalmaciji 13.
je1a poznata, pa i zapisana" telu je onda bilo m,oguie i prepisati.
da je autor Historije p".prri" giiii""iisi';;ilj;
Zato zakij,uoujemo
bila vezana ,uz pad Salone.3l Da li je to bila to6na godi,na, to os,taje da
se provjerava, no dinjenica je da je *
,ako se pou,zdamo u oslonce Sto nam ih postavlja spominjana ostava
i1 Solina, a ta upuiuje na Sa,lonu iivuiu jo5 630/31, onda je godina u
Historiji pogresna. Ipak ne ,trerbazaboraviti moguinost da
le oa ovom
novdiiu zapisana 16, a ne 21. godina Heraklijeve vladavine, sto nas do-
vodi do 624/25. godine. Na d'rr'goj stran'i u Historia salonitana ntaior
godina je uibiljeiena na rims,ki nadin, dakle DCXXV. Ako ie u vise-
kratnirm prepisivanji,ma kojim sl,udajem ispuStena jedna desetioa (X),
a kako se to desto dogada najbo,lje znaj'u oni koji su direktnije upuieni

437
na arhival'ije i prijepise, onda je godina rnogla biti zapisana kao
DCXXXV. U tom sludaju to je 635. prihvatljivija, moida iz razloga ito
je posve blis,ka mlqiii opata Martina koja je uslijedila natkon 5-6. go-
dina. Na dnugoj pak stralni 625. godi,na veo,ma je btis'ka avaro.slavensko'j
opsadi Qarigrada 626, (to gv.SikakomoZe birti svojevrsni orijentir za ovaj
dogadaj.
Nije nam bila namjera da definirtivno p,rosudirno o godini pada. Uz
to, nama i nije bio cilj da govorimo o dataciji, ve6 o 29. poglavlj,u Kon-
stantina Porfirogeneta u kojem je ova pri6a saduvana. VaZnij'e nam je
ukoliko smo uspjeli pokazati kako je ,'sp'li'tska tradicijau bila dire-ktan
izvor 29. poglavlju. A u njoj nistr bili sadrZani samo oni opisi saduvani
kod Porfinogefleta nego i nerki dotgt, koji su saduvani po dru,goj liniji,
uz pomoi splitskih rknonidara. Svakako su srodnjovjekovne kroni,ke i na-
din na koji s;r.rinterpretirane uvelitke izmijenile rprateks.t(, pa nam se
on sto,gau 29. poglavlju i dini mno,go vjer,nijirn no kod samoga 5,plitsrkog
kronidara Torne ili ,pak onaj u Historiq Salonitana maior.3r Bit ie valjda
pojedini dogaclaji vei i u 29. poglav'lj'urplod fikcije, osobito kada se go-
vori o raanim strate5kirn pristupim,a problematici, no jasno se raaabire
jedno jezgro, za koje nam se dini da je u njemu sadrZano vi5e za
historidara isikoristivih dinjenica no Sto je to do sada bilo uod'ljivo.

BILIESKE

* Ovo je neito izmijenjena i dopunjena verzija dlanka pod naslovom

Constantine Porphdrogenitus as the Source for Destruction of Salona, Vjesnik
za arh. i hist. dalm.77, Disputationes Salonitanae TI, Split 1984, 315-326.
IzraLavam na ovome mjestu zah'i'alnost prof. Ca'mbiju koji mi je udovoljio
zahtjevu za nadopunu teksta. Jednako zahvaljujem i kolegi Milienku Londanr
s Odsjeka za klasidnu filologiju Filozofskog fakulteta u Zadr-u za niz savjeta
pri radu na grdkim izvorima a neke od ovdje predstavljenih ideja sastavnim
s'r.rdijelom njegova magi'sta,r:skog rada nSeoba Hrvata i Srba prema 'tekst,u
Konstantina Porfirogeneta u svjetlu novije literature".
I A kako je ko.nadno razorena nije dovoljno jasno. Mi iemo pak, kaZe
Toma arhiclakon u 7. poglavlju svoje kronike, kao i prethodno poku5ati to
izloLiti slijedeii dijelom 5to j,e o tome zapisano, dijelom ono Sto se o tor:ne
prida, dijelom kako mislirno da je bilo.
2 P. Skok, Slavenstvo i romanstvo na Jadranskim otocima, Zagreb 1950.
KaZimo ipak.da svi ovi otoci u antidko doba nisu poznati po im6nima Sto
ih danas nose, pogotovo oni manjeg znataja. No vecina vaZnijih otoka zabi
ljeZena je u antidkih pisaca upravo s nazivima dije derivate i danas kori-
stimo.
3 Antidki oblici su: Tarsatica, Senia, Aenona, Jadera, Tragurion, Salonae,
Aspalatos, Mttcrtutt, Risanum, Budua.
a Antidki oblici su: Corinium, Nedinunt, Asseria, Varvaria, Promona, Scar-
dona, Tenin (srednjovjekovni oblik), Asinium, Tilurium, Decimin (prema geo-
grafu Ravenatu), Sfclissi.
s MoZcla je sudbina antidkog Burnuma najbolja ilustracija ovog feno-
mena. Ulogu Burnuma, smjeitenog u ravnici, u kasnoj a,ntici preuzima ne-

438
daleki Knin, tipidno gradinsko utvritenje. O p.rob,Iemu vidi J. Medini, Pro-
vincia Liburnia, Diadora 9, Zadar 1980,419,bilj. 185.
0 I.ako nisu obavliena opseZnija arheoloSka istraiivania na ovim polo-
Lajima, ima jakih indi"cija da su ndka od njih upravo u vrii"eme kasne antike
bila nanovo utvrtlivana. Sto se tide samosa Bribira. koii ie iedini cielovitiie
istraZen, utwdeno je da je tijekom 6. s,tdljeia relconstiuirari istodni bederir.
S. Gunjada, Nalaz srednjovjekovnih arhitektura na Bribiru, Starohrvgtska
prosvjeta III/10,235.
7 J. B. Burv, The Treatise De administrando imperio. Bvzantinische Zeit-
chrift .15, 1906,Gy. Moqarchik-H. Jenkins, Constaniine Porphyrogenitus, De
administrando imperio, Washington 1967.
s Iibidem.
e R.- Nov-akgvii, Neka zapaZanja o 29. i 30. glavi. Istorijski dasopis 19,
_
Beograd 1972,5-52.
to Prijevod teksta preuzet od B. Ferjandii, Bizantiski izvori za Istoriju
naroda JrigoslavijeII, Beograd 1959.
1,.Evo_teksta 30. poglavlje >Oni koji se Zele obavestiti o osvojenju Dal-
rypcije, kako je_osvoje,na od Slovenskih plemena, mogu ovde to da saznaju,
ali prvo treba da se objasni njen geografski poloZaj. U davna vremena D-al-
maCija je podinjala od-okolini: Diada, odnosiro Baia i prostirala se do is-
tarskog gorja, a u Sirinu je zahvatala do reke Dunava. Citava ta oblast be5e
pod vlaidu Romeja i be5e ova provincija slavnija od svih ostalih zarpadn'ih
provincij_a;.ali ipak je_ slovenska plemena zauzmu i to ovako. Blizu-Splita
ie grad koji se zove Salona, delo cara Dioklecijana ali i sam Split saeradi
Dioklecijan i be5e ovde njegova carska palata, a i-- Saloni stanovlhu nj6eovi
velika5i i brojne mase naroda. Taj grad beSe glava 6itave Dalmaci,ie.Svake
Cq_4inetu se sakupljala vojna konjica iz os'6l,ih gradova Dalmacije i do
hiljadu njih bi se upuiivalo iz Salone, i oni su straZarili na reci Dunavu
zbog Avara. Avari su nai,me imali boravi5,te s one strane reke Dunava, gde
qu-up:{?v.osada Turci, koji Zive nomadsrkim Zivotom. Oni 'koji su svake god-i,ne
dolazili iz Dalmacije videhu desto s one strane reke stada i liude.-Posle
izvesnogvremena odlude oni da prettu i ispitaiu ko su oni koii tamo imaiu
obitavaliSte. Pre5av5i,natloSe samo Zene i-deou Avara, a liud"e i mladiie-u
vojnom pohodu. Iznenada napav5i zarobe ih i vrate se bez m'tr,ke,odnev5i ovai
plen u Salonu. I kada se wati5e Avari iz voinog pohoda i razabra5e Sta s6
desilo i koliko su postradali, uzbuniSe se, neznaj,uii odakle ih ie zadesio ovai
udarac. Odlude dakle da sadekaiu prilirku i otuda sve saziaiu. Kada po
obidaju opet posla5e odred vojnika i2 Salone, ne behu to oni, vei druei, ba
'dakle protiv njih (Avara) zateknu ih okup-
i.o'vi, kao i oni, odlude isto..P.'reclu
ljene zajedno 6 ne kao ranije rast--rene, pa ne samo da ni5ta ne postigo5'e,
vei pretrpeSe potpun poraz. Jedni 4ai.me poginu, a ostali Zivi dopddmi
ropstva i niko ne umaknu nj,ihovoj "d "ii!t,
si'li. Ispirtav5i njih ko su i odakl6 su i
saznavii da su..upravo od njih pretrpeli gore spom-enutu nesreiu, a pored
toga obavestiv5i se i o prirodi nj,ihova zemljiita i toli'ko se onim Sto su
6uli zagreja5e, te dohvate preZivele zarobljenike i obuku njihovu odeiu, i na
isti.,nadin kao i oni, qzjaSe konje, uz,mu u ruke zastave i ostale znake, Sto
su ih ovi sa sobom bili doneli, i_kre4q svi ngr Salonu. I po5to ispitujuii saz-
naSe i vreme u koje su se vraiali vojnici sa Dunava (bila ie to valik; i svota
subota), stignu upravo toga dana. I lcada srubili sasvim b-lizu, veiina voiske
se _sakri, a do hiljadu njih koji na prevaru behu nabavitri konje i o<ieiu
Dal,matinaca, projaha5e napred. A oni iz grada prepoznavSi niihoire zastave
i odeiu, te poSto.je bio isti dan kojgg.s'u se oni vraiali (tj. njjhovi vojnici),
gtvqfe vrata. i prilng_ ih sa rado5iu. Oni pr:i samom ulazu ot'lailaiu grad'srki,rn
kapljapa i, izvestivdi vojslu.-q gspg5nq zavrienom poduhvatu, pc8nu se spre-
mati da se sastave i z4jedni6ki uitu. Pokolju ditavu gradsku'posadu i pbsle
toga.-ovla{_ajuditavom D-aJm4c_ijom i nasele ie u njoj.u
12R. Novakovii, op. cit.,25.
ts R. Novakovid, op. cit.,26.
14I. Bojanovski, Dolabelin sis.tem cesta_u rimskoj provincij,i Dalmaciji,
^
Centar za balkanoloSka ispitivanja, knjiga 2, Sarajevo 1974,l5l.

439
 ls L Bojanovski, op. cit.,52.
16Ibidem.
17F. Radki, Documenta,. . ,258.
ts Ovdje koristim termin brod u njegovn izvornu znadenju, kao mjesto
prijelaza preko vode, most i sl,
le M. Zani,novii, Ilirsko pleme Dalmati, Godi5njak centra za batrkanoloika
ispitivanja V, 1967,97.
zo I. Nikolajevii, Veliki posjed u Datrmaciji, Zbornik VizantoloSkog insti-
tuta, 13, 1971,29; S. Gunjada, I,spravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji II,
1977, 18.prvi interpretira Asinio kao Sinj.
2r F. Btrlii, Sull'anno della destruzio'ne di Salona, Bull. dalm. XIX, 1896,
268; B. Gabridevii, Question de la 'datation d'u sarchopage de I'abbes,seJeanne,
Disptrtati,,onesSalonitanae I, 1975, 96.
22B. Gabr,idev,i6,op. oit.,96.
23I. Marovii, Reflexions about the Year of the Destruotion of Salona, Vje-
sni'k za arh. i hist. dalm.,77, 1984,293.
2aL Marovii, op. cit.,302.
2sF. Radki, Documenta. . .,258.
26 vojvoda Got, koji je stajao na del'r.rditave Slavonije, sabrav5i
veliku "Tako
vojsrkiuod pjeSaka i,konjani{<a spustio se sa br:da,i utaborio sa istodne
strane grada, ali je i drugoj deti svoje vojske naredio, da se utabor'i sa za-
padne strane nad morem. I zapodeoje sa svih strana navaljivati na Salonu,
napadajuii sad strelicama sad kopljirna. Jedni str, pak, s brdske kose uz
golem Stropot praikama bacali kamenje na zidine, drugi ku5ali provaliti vrata
pribliZavajirii 3e zidinama zbijeni u gbmil'u. Salohitanli pak rdspr5eni po zi-
dovima rnuievno su se opirali aotet<'ujuoi koplja nepr,ijatelja sad zaklcinima
sad Stitovima, i ni5ta manje uzvraiahu neprijateljima
-su-bacili golemim kamenjem.
A na one koji su se iz dal6ka borili, jedni ka.irenje iz strojev:a,a
drugi balistama i lukovima snaZnostrijel,jali. I tako se bezuspje5no,ne malo
dana tuklo s obje strane. Ali Sto vrijedi dovjekov tnud gdie nema milosti
boZje za5tite, kah je valjalo da za ninoge griiehe podinjEn"epoiedinadno i
zaj6dnidki grijeSni grad Lude po vi5njeri stlcld uni5'ten rieprijitdtjst<im ma-
iein. Gradaiirira je iestala pambt i razSoritost, biskup Teod<ir dlati hue smrti.
Upravitelj nekoristan, narod razuzda,nni,su znali Sto^bi bilo razboritii6. Jedni
bijehu previ5e pla5ljivi dr'ugi preko mjere bezbriZni. Tako .se grad 2apoime
ruSiti sam od sebe. Gom.iledakle neprijatelja ne prestajahu udarati na jadni
grad, a Salonitanci, ne izdrlavajui,i hairad innostva i giibeii vei nadu da se
mogu oduiprijeti, ne duvahu od srca ni same zidine. I nastade toliki strah da
pojedinoi prestravljeni ni o demu ne mi5ljahtr osim o b'ijegu,
Dogodilo se pak da su jednoga dana, neki od bogatijih u gradu pohitatri,
da svoje stvari potajno noseii na more urkrcaju na br"odove.Vidjev5i to svjeti-
na iz gracla, ujedno Zene i djeca stanu svi hqiimice navaljivati ri luku, penjati
se nalatle i 6jeZati na sve strane. Grabil'i su takmideii se Sto god 6d nosili
iz ku(e, vika Zena i djevica ogrom,ni,m Stropotom dizala se sve db neba. Neki
siromasi, ne optereieni prtljagom Zure u lutku zadovoljavajuii se da se ukr-
caju na brodove, drugi gotovo goli mogli su s:kodit u damce, treii doplivati
do brodova, a detvrti u n€sretnom su se pdku5aju topili u valovima ,sre'd
budne gomile. A neprijatelj provaljuj,uii u grad nije prestajao s letla ijeii
bjegunce, pljadkati i podmetati vatru u kuie, bez milosti za ikoga na p,Lrtu.
Uskoro kad se nevoljni grad li5en za5,tite svojih sinova ispunio nepnijatelj-
slaim narodom nije vei bilo nikoga da po5te i crtkve, da se smiluje starim
graclevinama i krasnim paladarna, nego obilazeqi u biiesnoi navali ditav grad
fretvore u k1q-tko vrijerire u uglj'en i- pepeo, kako ziciine tako i kule, go-d'ine
gospodnje DCXXV osim zgradu kazaliSta jedinu koja bija5e podignuta u za-
faOnom- dijelu grada. Nafveiom nagradoin za poti;eau smatrali- s,u to Sto
su mogli uni5tit tako izvrstan grad bez gotovo ikakovog g.rbitka svoje voj-
ske..,
27riU isto vrijerne Ivan IV, vrhovni sveienik apostolske stolice kako bi-
ja5e Dalmatinac iz grada Salone, duvSi za jadnu propast svoga naroda, ,mnogo

440
se raZalostio i poslao nekog opata imenom Martina s velikom svotom novaca
za otkup zarobljenika godine gospodnje DCXXV...(
28N. Klaii, Historia Salonitana maior, Beograd 1967,34.
zs N. Klaii, op. cit., 35.
to llistoria Salonitana maior je u m{rogo demm paralelna s tekstom kro-
nike Tome arhitlakona. Njezin je znad.aju tome Sto na odgovarajuiim mjesti-
ma ugraeluje u Tomin tekst podatke koje on nije posjedovao ili ih bar nije
prenio. U najdeSiem broju sludajeva to su izvornici, njega nije moguie kriv'iti
za izmi5ljene podatke, on je samo mogao vei raspolagati s krivim podacima.
O problemu vidi op5irnije N. Klaii, op. cit. i S. Gunjada, Ispravci i dop,une
starijoj hwatskoj historiji, l,Zagreb 1973.
3r YaLan je i podatak o biskupu Teodor'u u Historia Salonitana maior
jer ga Toma ne donosi. Naime, ovog biskupa svi katalozi salonitanskih prelata
neizostavno ,spominju na posljedljem mjestu, pa je i to posredno dokazom
da je zaista mogao stradati u navedenim dogadajima. Vidi N. Jak5ii, Pred-
romanridki reljef sa spomenom BlaZenog Teodora u Bolu na Bradu, Prilozi
povijesti umjetnosti u Dal,maciji, 25, 1985,56. U najnovije je vrijeme i R.
Katidii iznio veoma zanimljive poglede na problem tradicije u Splitu u tek-
slu: Vetustiores ecclesiae spalatertsis memoriae, Starohrvatska prosvjeta
III/17, 1988,17, gdje se u svakom sludaju sl,idno upuiuje na opienite zelkljud-
ke o problemu.

44r
POGOVOR
 -')

Izbo,r radova o saloni koji je prezentiran u ovoj knjizi ima za cilj

da na temelju nekih veiih ili manjih studija pruZi sto
le moguie bo-
lju i zaokruZeniju sliku grada, glavnih lokaliteta, povijesti i raznih
drugih p,rob,lem,a,kako bi se dobila zao,kruzena cjelina .,rid,.,neke vrsrte
monografije. Iako, dakako, nije moguie iznijeti sve ono" sto bi zavrediva_
Io da se prikaZe kad je u pirtan,iu taj antidki grad, koji je u rimsko
doba postao metropola cijere jedne sirre regije, ipat
ie naiati se da ,nista
bitno nije uskraiono niti ostalo nedoredeno. s oibzi,romna to da se veliki
radovi, knjige i druge publikacije sli'dnog karaktera n,isu mogli ovdje
donijeti, ogranidili smo se samo na m,anje pojedinadne studija. Taj je
princip napusten izborom knjige nTopografia e scavi di
Salonan
Fr. carrare koja je izisla jos 'darrne 1850. gocline, ali je ona ipak manjeg
formata, a jos uvijek ima znadaj,ne v,rijed'nos,ti zbog autentidnih poda-
taka s terens'kih istrazivanja. car.rara je, naime, dao prve znanstvene rte-
melje poznavanja urba:ne topografije i oni su jo5 i danas osnova
sve-
lio'li,kenaSe spoznaje.
Valja naglasiti da ovo nije izbor ni irskljrudivoni prve,'stveno po
kva-
liteti radova, nego po zas'tupljenosti pojedinih dijoiova antidrkoga gra-
cla, odnosno probiema i slid'o, na nadin da pr.uze sto je moguie
cjelo-
vitiju sliku o saloni. Prema torme, radi se o osobn,i- trite.iii,rira priretli_
vada kao i o >po'kriveno,sti* najvaZnijih lo,kalitet,a. U st<ladu
s ovorm
zamisli nisu upotrijebljeni ni dijelovi veiih mornografija, a jedina
su iz-
nimrka radovi M. Abramiia o povijesti grada i J povlSesti krsiansrtva
salone koji su, b,uduii da su zamidtjeni kao uvoa puLtkacije oForsch,un-
gen in Salona I", stajali qotovo kao izdvojeni dijelovi i jednostavno
mogli
biti preuzeti u istoj fu'kciji. oni, stoga, i u ovoj knjizi stoje kao
neka
vrsta uvoda u dva dijela puiblikacije (poganska i krsiansrka dalona). pro-
blematika salone je, medutim, toliko slozena da se bilo kakvim izborom
ne 'm,oze iscrpiti, a velirko je pitanje da li se dak i ovako zarmi,6,ljena
knjiga moze zaokruzi,ti kao rezultanita nase doista srkromrne spoznaje.
ovaj izbor teii da grad prikaie u gruibim, ali ipak zao,kr,,Zeni,m,
li-
nijama te da dirtatelja uputi na najva,znije dijelove grada, njihovu
ist,ra-
Zenos't, mo,rfoilogij,u, razvitak i kronologij,u, i to bei obzira- na
to da li
je taj dio vidljiv ili ne, odnosno da ri se moZe.,posjetiti.
Dakle, rad na-
stoji da bude potica jan za datjnja i prod,u,bljenija istrazivania, osorbito

445
ona na sarnom tereruu. Nismo mog'li provjeravati originalnost wog pri-
stupa. Poznato je da postoje putblikacije koje sadrie razne radove, ali
one nisu nastojale zaokruZiti grad i prikazati ga ditateljstvu prema istra-
Zeni,m dijelovirna. MoZda je najtr-liii takav primj,er pu,blikacija o Solu-
nu, grad,u koji je u mnogodemm slidan Saloni,l ali ta je knjiga vi5e zbor-
nik radova i d,lanaka iz razliditih perioda razvitka grada iz pera raznih
au,tora, nastal'ih u dugom vremenskom periodu, Sto iskazuje dosta neja-
san konce'pcijski pristup.
Bez obzira na to 5to je ovaj i'zbor sadinjen od radova od'lid.nih zna-
laca Salone koji su znatno unaprijedili na5a saznarnja, odludio sam se da
dadem i svoj pri,log njezinu daljnjem poznavanju i i'ntenprertaciji 'unutar
antidkog i 'kr5ianskog svijeta na taj nadin Srto d,onosim i svoj vlastiti
komentar, ndku vrstu osoibnog dijatoga s autorom pojedinog rada uvr-
Stenog u izbor. Nadam se da tajkav pristup nije pretenoiozan a da ie se
u isto vrijeme uklopiti u koncepciju knjige, tj. da ie biti poticajam i da
ie joS snaZnije istaknurti potrebu daljnjeg istraZivanja i akcentuacijru
problematike kotja jednim videnjem ipak ne moZe u cjelini is,p'livati na
povr5inu. To, dakle, nije kritika, ne dak ni naj,bla%a primjedba, vei, na-
protiv, samo dislkusija koja moiZda moZe provocirati i odtgovor, odnosno
ncrv,o proudavanje, Sto bi, bez s,um,nje, bilo dokazom pozitivnog odjeka
pr.lb,likacije. Stoga uvr5tavanje up,ravo ovih radova jest, dalkako, svoje-
vrsno priznanj,e autorima, a kritidki pris,tup nije kritika. Sve s'u to ra-
dovi koji su vrlo m,nogo znadirli u razvi'tku prou6avanja Salone. Bez njih
na5e bi poanavanje bilo znatno skromni,je i si,romairrije. Postojanje rtak-
vih radova po mojem je m'iSljenjru vrijedna podloga za daljnje razmi$lja-
nje i poticaj za proudavanje. Ovo se u pn/om redu odnosi na starije
radove, jer mnogi od njih razvit'kom povijes'nih znanosti u posljeclnje
doha zahtijevaju svojevrsnu revizij,u. Kod onih novijih primjedbe su
razmi5ljanja i bilje$ke, jer su oni jo5 uvijek stoZeri oko kojih se otkreiu
sve na5e diSkusije. Nema dvojbe da su Buliievi radovi pretrpjeli ,tije-
hom vremena najvi3e ukrititkan, ali su istodo,bno d,ni vezani uz njegova
terenslka istraZivanja jo5 uvijek os'nova i polazi5te za svaki razgovw,
pa se ta,ko i dva rada - o koji,ma se inade vrlo malo raspravljalo, a
do danas nema novih o tirrn dijelovima Salone - domose u ovom iZbonu.
Salona bez Buliia ne da se ni danas zamisliti.
MoZda ie se netko upitati kako to, kad sam se vei odlud.io za mo-
nografiju o Saloni, da sdm nisam napisao talkvu knjigu. To se pitanje
lalko nadaje svakome tko .ie pokloniti i minimalnu paZnju ovom tekstu.
Ipak, ordgovonna njega nije teZatk i sa'm se nameie. Za jedan samos'talni
tekst i tako bih is,koristio ove i'li druge telcstove autora koji su radili na
pojedinim dijelov,ima grada i'li su se bavili salonitanskom prnblemati-
kom, sarno bih ih prepridao svojim rijedima, a istovremono bih uk'lopio
svoje videnje koje se i tako ovdje na kraju svega donosi. Stoga, ne5to
osobito novo ne bi iz takvog pristupa proiai5,lo: Ovalko se, s druge strane,
originalnim tekstoivirna ili ,priijevodima sa s'lranih jezika, donosi auten-

446
tidno mi5ljenje pojedinog istraZivada, i tako istodobno bez posrednika
podastire izvorni tekst. Osirn toga, dini mi se, da je upravo ovakav
oblik pritkladan z.a podetak zami5ljenre serije o Saloni. MoZda jednog
dana i napi5ern monognafiju o Saloni, ali u ovom trenrutku srnatram da
je ovalko korisnije. Za vlastitu monografiju bilo bi nuZno imati mnogo
vi5e novih rezultata terenskirh istraZivanja, a u iagledu su dak i sasvim
nova saznanja koja ie i'rnati vidne repenkusije na grad, oso,bito njegovl.r
genezu, ime i sl. (o tome vidi u predgovorru). U tom sl,udaju treba se
vratiti problematici Sa,lone samo na neito drtrrgadiji nadin, a nsve od-
rednice proisteii ie iz dobiijerni'h sazn:anja. Stoga, ima orpr.avdanja ba-
rem ih na'laeim sam sebi, da pos.tuparn na ovaj nadin. Zapodnim,o, dakle,
onako kako s,mo najavili.

Izbor podinje dlankom M. Abramida >O povf,festl Salone< koji je,

kao 5to s,am vei r,anije nzleo, uvod u knji,gu W. Get'bera ,'Forschungen
in Salona I.,, izi5loj 1917. godine.2 Jedna suvremena .i sintetidka povijest
grada i njegova razvitka od prvih podetalka do pada antidke civilizaci:je
nije jo5 napisana. Katkada se taikve radnje javljajru na podelku od,reile-
nih studija,3 ali su one gotovo redovno nekornpletne. ^Abramidev dopri-
nos u tome pogledu sigururo je jedan od najznadajnijih kraiih prfikaaa
pwijesnifi abivanja, u kojem je ,arutor nesumnjiv-o rpdkazao dorbro pozna-
van'je grada i izvora koji govore o zbivanjima u srednjoj Da{rnaciji od
prvih pojava imena grada pa do njegwa nestanka s popri5ta povijesnih
zbivanja.
Kad je u pitanj,u ovaj rad, tada treba u p,rvom red,u kritidki upo,zo-
riti na upotrebu pojma 'p,leme< u vsi s pojedinim ilirskirn narodi,ma
koji tada strupaj,u na svjetsku povijesnu pozorniou kao narordi, jer je
odi'to tada vei zavr5i;la njihova etnqgsneza. Nema dvojrbe da se radi o
slidni,m narodirma koji su u mnqgo'demru b,listki, ali ipak oini su ve( za-
seb,ne cjeli'ne. Prema tame, Delmatae i sve ostale koji se javljaj,u u to
doba radije valja nazvati narodimal Drugu kritidku prlmjeAUu vaiSa upu-
titi u vezi s Keltima koji su se, navodno, asimili,rali s drugim Itiriima.
Ci,ni se da je veoma prdblemati'dno u kojoj se mjeri moie govorirti o
I(el:ti:ma u Dalmaciji, a jo5 manje o njihwu rutjecaju na etno,genezu lli-
ras. U arheolo5koj bastini u Dalrmaciji i,ma rninimum ketrts;kih predrmeta.
,\ko se ne$to rtalkvog rmaterijala i nadle, radi se ipak;r.rglavnom o trrors,redlro
p,ristiglim dobrima. Zastarjela su ta'kotter razmi5tja'nja o torne da su dio
dalmatinskog podrudja posjedovali T,radani. Oni 'su irnali udiela u do-
gadaji,rna i utjecaja samo na istok'u Balkanskog poluotoka. Nbrna su,m-
nje da je to mi$ljenje ,Abrarnii iznio pod Patschovim ,utjecajem.6 .Arbra-
,mii navodi da se poloZaj Delnninija joS uvi,jdk ne m,oZe sa sigu.rno5du
utvnditi, Sto je zaista u to dcb'a bilo tako, a'li je danas ipak rnogurie
sa sigurno5eu kazati da se on mora smjestiti na podruiju Duvna.?
JoS je vaZnije 6itatelja upozoriti da Abramii ne govori o tri,ma di-
jelovi,ma u razvidku Salone kao unba,nog orgal-iarna. U to doba je doista
takvo stanje poznavanja njezina postupnog razvitka. JoS je davno Lanza
bio taj koji je uodio dva jasno odvojena dijela koje dak gradske zidirne

447
razdvajaju,s a terk je kasnije E. Dy,ggve utvrdio da je samo sred'idnji dio
ornaj prvotni nrukleus iz kojega proistjede sve ostalo.e Medutim, valja na-
glasiti da je i sam Dyggve u svoji'm ranijim radovima smatrao da se
Salo,na sastoji od dva temeljna dijela,lo a treii je 'utvrdio tek za vrijeme
svojeg duZeg kontinuiranog bora'vka u Saloni.ll Stoga nije dudno 5to
Ab,ramii drli da je zapadni dio stariji. Naprotiv, cijeli, veii, istodni dio
i manj,i kra,jnji zapadni dio je noviji, pa je prema tome i arnfiteatar iz
novije,g dijela grada i nedvoj,beno iz kasnijeg vremena,l2 a ne, kako
Ab,ramii navodi, iz 1. st. n. e.
Govsfsgj*A*gg r tu Caesar ea, Ab'ramii zastupa datacij,u Gerberar, djjoj
knjizi i pi5e uvod}TlaTaciju u'Tl Siil priie s, e. _2a3nrpadld"i Dyggve,tr
ali je kas,nije s vrlo valjani,rn razlazrrna H. Kiihler opovrgao takvu 'data-
ciju i pripisao je kasnijem vremsnu, zadn$im deconijama vladanj,a Au.
gusta (o tome vidi cxvdje tiska,ni dlanak istakmrtog njemadkog autora).rs
Druga je stvar Sto su vrata u stanju u kakvomsu,do5la do nas preradrba
ulaza koji je postojao prethodno na tome ,mjestu, ali je njegove tragove
u a,rhi,tek'turi i dekoraciji nemoguie dokaaati. Njihovo postojanje je 'ne-
sumnjivo jer je na tome mjestu izbijala sasvim sirgurno jo5 prahistorij-
ska kornurnirkacija koja je zadr'zana V,ao.dep:1..r._ gALt"sruq!;irurs,16 a osi.rn
toga augustovsrka vrata ilrj'ihova tehnika zidanja ne od,govaraj,u stru[<.
turi zidina u koj'i,ma se nalaze.
Arb,namii konstati,ra da je Didklecijan izradio ,svoju paladu u grdkom
naselju imenom Aspalathos,,Split sigurno nije bio grdko naselje, uspr-
kos dinjenici sto su tu pronadena dva grd,ka natpisa,r? odrnosno grob grt-
kog helen'istidkog tipa.l$ Problematidno je opdenirto da li je to uopie
bilo naselje u pravom srnislu te rijedi i,kako se nazivalo. lme Aspalathos
donosi samo Konstantin Porfirogenet u 10. st.re O tome protblomu nedav-
no j,e sasvim arg'urmentirarno pisao D. Rendii"Miodevii.m
Kao godina razararrja Salo,ne u torn se ,radru navodi 614, Srto je dugo
vrernena pri'hvaiana kao opie vaieia?r Va{ja napomenuti da je taj po'
datak poljru:ljan u zadnje doba razmiSljanjima I. Marovi'ia,n Eiii rad nije
bilo ovdje morguie donijeti iz tehnidki&r ranloga, i tezama u radu N.
JakSiCa, koji 'donosirno pri kraju ove knji,ge. Diskusiju o tome, dakle,
vidi l<asnije.
Med,urti,rn, uspnkos navedenim prirmjerirrna koji pokazuju sta,novirte
zastarjelosti teks'ta, ipak nema dvojlbe da je to kvaliteta'n rad, osobito
kad sru u pitanjm izvori i dogadaji povezarni sa Salonom. Cini mi se da
je Arbramii izv,rsno pogodio razloge zbog kojirtr je Salona naglo izrasla
m najvaZniji grad na ivtodnoj oba,li Jadrana. O,n je, nai,me, uputio na
njezine odnose s Issom i istakao njezin poloZaj na obali, na sredokradi
pomorskih i kopnenih puteva. Ipalk, veltrko je pitanje kakav su karakter
imale medusobne veze Salone i Isse i u,kolilkoj je mjeri u Saloni posto-
jao gr,6ki utjecaj.?3 P,rema tome, zakliudi'ti nam je da je Abramiiev 6la-
nalk, usprkos svsrnu, zad'ri.ao aurtenrtiinost, vrijednost, pa i upotrob,ljivost.
eitatelj se 'u njornu moie informirrati o pcrvijesti i razvitku grada te nje-
govi,rn temeljni,m i neprolazni.rn vrijednosti,ma.

u8
 Radnja D. Rendii-Miodevida 'QuadratA'. Salonitanski oppi-
dum (Caes. B.c. III,9) u svjetlirr istraZivanja( nqstavlja se na jedan
njegov ranirji rad u,kojern je tretirao slidnu problemat\tu.2a Ti su radovi
posveieni pitanjima iz najstarije, a zbag tqga i najslab\e poznate, faze
salonitans,ke povijesti i urbanog razvitrka. A,utorov je m\odolo5ki pri-
stup takav da usporecluje rozultate svojih terenskih istnaZiva-nJd,osobito
o,nih izvr5eni'h u periodu izmedu 1969. i 1972, s vijesti:ma koje donosi
Cezar iz zbivanja u gradanskom ratu. Med,r.rtim, istraZivanja su, reklo
bi se, gotovo zalkomplici,rala situacijn, poveiavajuii joS vi5e postojeie
nepoznanice.Zbog toga, da bi se teS,ko shvatljiva situacija razjasnila,
Ren'dii ispravno zakljuduje da bi valjalo jo5 istraZivati na istom, ali i
na drugim mjes'tima. Meclutim, b'ez obzira,na navedeni stav autora valja
upozoriti da su novi rezultati koje on donosi ostaci zidina iz ranije faze
razvitka grada na sjevernoj strani, kula na sjever'oistodnoj strani te os-
taci vodovoda koiji s,u vodili prema zapadu branjenog dijela grada.
Autor zakljuduje da je prib,liZno ,kvadratni srediSnji dio Salone pri-
padao Cezarovu utvrdeno,m naSeljtr (oppidum) i on ga nazlva >Salona
quadrata(, po uzoru na stari toboZnjli. Romulgv^ Rim.25 Istodobno pravil-
no zaklj,nduje da su neadekvatrni Dyggveovi nazivi urbs vetus, odnosno
urbs antiqua lli pak urbs Graeca.6 Nsma dvojbe da je upravo ovaj
posljednji i najma,nje prikladan, jer je odito - po Rendidu - da u
Saloni nema pravoga grdkoga grada, nego da s,u tu Gr:ci iivjeli u odre-
Cleno'j del,matsko-isejskoj konvivenaiji, Sto odrgovara drurgim sli'dnim pri-
mjerima na Jad,ranu (Dirahij, Dokleja, Rizon, Narona itd.). Rendii je
osjetio,ne5to S,tose danas po,kaz'ujekao j.asna perspoktiva daljnjeg istra-
Llvanja pa je vrijedno kao nedbidno poticajno i,staknuti jedan pasus:
'O'no, medutim, Sto do sada jo5 nije us,pjelo objasniti, to je, kako je
do5lo do udbanistidke integracije starog delmatskog (delmats'ko-isej-
skog) i rnlacleg rimskog naselja u jednu jedi,nstvenu (?) urbanu agl,ome-
racij,u koja u carsko vrijem,e, alternativno, nosi ime Salona i Salonae,
vei prema tome koja je tradicija prevladala. Nema sLlmnje da je na
pr,o,pagiranje pryog naziva utjecala dirnjenica Sto je ne5to kasnija deduk_
cija odnosno osnutak kolonije (,rimskih gradana), koja je dala definiti-
van pedat rimskoj vlas'ti i rimsrko,m karaktenu tog izvonno slolenog nase-
lja, bila oznade'natim toponimskim oblikom, koji je vei odranije nosio
i spominjani oppidum. Zanim'ljivo je da sam conventLls (civitutt Roma-
norum) nije oznaden tim obli,kom imena, nego onim ,Sirirm. - S&lonae
- no ipak u sinrtagmi koja traZi tumadenje ,u smislu njegova postojanja u
s,alonitanskorn podrrudju (conventus salonarum odnos,no c. salonis). Kad
je rijed o u,rbanisti'dkoj irntograciji dvijnr ili vise Salona moranno otklo-
niti bilo katkvo mehani'dko povezivanrje triju dijelova (po Dyggveu >>tres
urbes< velike salone - longae salonae - kako ih je s,pomen'uti autor
prostorno, a i kronolo5ki, definirao, ia'ko se n,i takve pretpostavke ne
mogu a prio,ri odbaciti, je je jasno da je ta integracija naslala na osnovi
vei postojeiih naselja ili suburbija, koja su se podela naglo razvijati,
a vanjske opasnosti (po,kreti genmanskih plemena i grupacija) potakrle
s,u brze odluke o njihovoj zadti,ti odgovaraj,uiiim fortifikacij,ama.u

449
 U ovome pasusu nalaze, se vr,lo jamo naznadeni problemi urbanisti-
ke grada u kojem se pr,eplidu stariji i noviji dijelovi grada, odnosno,mo-
guinosti smje5taja ra.znih etnidkih gnqpacija. Aurtor je prethodno po'r/o-
deii se za I. Maroviiemn uputio talkoder na moguinost postojanja jed-
nog >rbaibarrSkogu (ilirskog) naselja koje se moglo nalaziti uz donji i
srednji tok rijeke Jad,ro. kema torne, taj je pisac zapravo naslutio kako
tr.eba initerpretirati plu,ralni naziv Salonae, tj..kao vi5e nasolja u okviru
salonitanskog pod,rrr.ldja (usp. bilj. 20). Nedavni nalaz veliikog mtwdenog
nasellj,a ne5to povi5e kasnijog podrudja grada u pravcu Klisa nedvosmi-
sleno je pokazao postojanje veieg broja naselja rna tome podnudj,u, pa je
jasno upruti,o na ishodi$'te p,l,ura,lnog oblika gnada koji Zivi i u ,kasnije
vrijeme.2s O tom,e vidi ,u predgo'vortr ovog rada. Ali prdblemi koji sru na-
,tuknu'ti u predg,ovoru, odno,sno ru 'Rerrdidwu dlanllau, ,ostaju ,nedorredeni
i ,tek znatno opseZnija istr,aiivanja rnogu rijeSiti tu zarnrr5enu prob,lema-
tikru. Stoga nad D. Rendiia i njegovu interpretaciju'Cezarova pasusa va-
lja uzimati kao poticaj i polazi,Ste u daljnjem radu 'na orflkrivanj,u'salo-
niitanske Eeneze i brojnih dnagih pita,nja rane, a i lkasnije, povijes,ti g,ra-
da i l.l,rtbanograzttitk':a jedrnog ili viSe naselja.

Rad M. Sulda >0 municlpalitetu antidke Salone" ,do sada je svakako

najcjeloviriji kad je u pitanju municipalna konstitucija Salone na kraju
ri,m'slkerepufhlike, od'nosno podetku,Ca,rstva, o demu'se u znanstvenoj ,li-
teratru,ri dosta rasqrravljalo. o tome je suii tkasnije napi'sao jo3 jedan
rad, ali on ipak ne ,donosi ni5ta ;bitno novog, a osim to,ga znatno je
kraCi.2e
suii u genezi salonitanske qlp,rave polazi od dinjen'ice sto se tr naipi-
sirma kao vrthovni rm,agistrati pojavljuju IIII viri iure dicundo, odrnosno
II viri iure dicundo. Prvi bi navodno bio raniji kolegij tipidan za'muni-
cipije ('ne kolonije), lkoji su mu,nicipalitet stekli ,do 45. godine prije n. e.
Oni koji svoju konstitucij,u stjedu ikasnije, imaju druumvire. ,Stoga rsalo-
nitanski kvatuorvirat Suii tumadi ,kao onaj koji pripada ,konventu rim.
skih gradana, ,Sto ga spominje Cezar. 'On odbacuje time Mommsenovu
pretpo,stavku o isejslkom rrnunicipalitetu ,u Salmri (IIII viri).3o Irpak, autor
pomi5lja ,na to da ,su Isejci ,mogli imati svoju rkoine u Sailo,ni, a kao
argiurnent 'torne u prilog navodi ,onormastidku i toponomastidku gradu
(hortus Metrodori). Vei davno sam u jednom svom radu odbacio mo-
guinost da bi orijental,no ime Met'rodorus moglo irmati ikakvu vezu ,s
Issom i Isejcima, jer je natpis koji ga spom,inje iz vr.lo ikasnog vrernena
(na sartkofagu iz 4. st.)3t a on ni,je ,bio vlasnik nekog polja ili nedeg slid-
nog, vei grobne destice - jer je utraz ltortus oznalavao upravo to u
sepulkralnom kontekstu,32 pa taj Suicev argujment nesumnjivo ortpa-
da.s
Dvije konstitucije, po Suiiu, pr,ipadaju dvjema razliditim dedukcija-
rna sta,novni,Stva,tj. stari konvent rimsikih grailana nije jednostavno uz-
dignut u rang ,kolonije, ved je doveden novi sloj ri,mskih ,graclana, pa
paralelno postoje dvije vrhsv'ne ,rnagistrature. ,I to,bi trajalo ,neko doba,
do potpune sirnbioze, kad podinje prev,ladavati duovirat. Buduii ,da ie

450
municipium civium Rornanorum bio ugledniji u Saloni, isprva ,su pre-
vladavali njegovi magistrati. Tom se Suiievu miSljenju suprotstavio Wil-
kes, koji navodi da se IIII viri i.d. javljaj,u i u tkolonijama (E,mcna i Po-
etovio),3adok se i IIII viri i II viri javljaju u Dokleji.3s Stoga Wilkes
navodi da Suiiev zakljudak o paralel,nom postojanju obiju tittlla nije
od,rZiv.6 Medutiim, Wilkes ,ne poku5ava ,rije5iti problem, rkoji je u Saloni
tolitko upadljiv, btr'duii da se kroz 'duZe vrij'eme pojavljuju obje katego-
rije vrhovnih rnagistrata grada.
Drugo rpitanje koje je,usko povezano s prvim jest ono o dva saloni-
tanska rtribusa, tj. onom Trontentina i Sergia. P,rvi je znatno broj,niji.
Gradani ,upisani i u jednom i u'drugom obna5ali su duoviratske i kva-
tuorviratsrke f,unkcije. I o'tom'se problemu veoma mnogo raspravljalo.3T
Da bi taj prob,lom postavio i rije5io, Suii ,uzi'ma u obzir poznati sarko-
fag Gaja Albucija Menipa iz Salone (CIL III 2074),iz ikojega izvla(i zak-
ljudak da je Issa bila ovisna o Saloni. Naime, dlanovi obitelji koji su
sahranjeni ,u sartkofagu ,bijahu magistrati u Salo,ni (otac), u Saloni i Issi
(jedan sirn), i ,samo u Issi (dru,gi sin). Dok rsu otac i jodan si'n upisani 'r.r
tribus Tromentina, drugi je sin up.isan u tribus Sergia. Takvr-r anomaliju
Snrii obja5njava dinjenicom da je dru,gi sin uzeo tribus Sergia kao vlas-
ttti distinguens u druS,tv,u,u sluZbenim spisi'ma, jer ga se po ostalim
diielo,vima irnenske formule ,nije moglo razli,kovati od oca. To navodno,
bijaie moguie zbog toga jer rtada tribus postupno gu,bi svoje znadenje,
a tribus Sergia bija5e takoder salonita,nski tribus. Suii drZi da je jedan
tribus u vezi s lkolonijom, a d,rugi u vezi s pretkolonijskim ,municipijerm.
Tromentinski je po svoj prilici stariji. Cini se da takvo mi5ljenje zastu-
paju takocler G. Alfijldi3si J. J. Wilkes.3e
TeS,koje, med,u,tirm,ipak b,rani,t'imiSljenje o dva tribtrsa lkoji potjedu
iz dvije dedukcije stano,uniStvaSalone. Za6to rbi se je'dan br,at razlirkovao
po tribus'u od oca i drugog brata? Zar nije bilo jednostavnije ,dati dru-
gom sinu razli'dit cogtxonlen od odevog? Po itome bi ga dak i sluZbeni
spisi lakde ,razlikovali. ,Prerna tome, taj p,roblem jo5 uvijek ostaje otvo-
ren. eini rni se da ,njegovo 'rje5en'je ne moZemo ni nasluilvati.
Kad s,u u pitanju topografsrki pro,blemi salonirtanskog ,municipatliteta
o kojima Suii raspravlja, rtada valja rnaglasiti da od svega onoga Sto on
navodi iedino nije pos'tojalo isejsko naselje u Sa,loni, a sve ostalo bez
su,mnje stoji. Odito je da Isejci nisu imali ,drru5tvenih i poli'tidkih inge-
rencija u Saloni. Nije isklju'deno ,da su rtLr stanorvnici isejskih tkolonija
Epetija i T,ragurija imali od'redenih gogpodarSkih interesa, prvenstveno
u tkori'Stenj,u h,rrke- Sto, ,uostalom, Suii navodi u jednom svom d,rugo,m
raclus - ali u upravi gradom nisu imali interesa. Ti su in'teresi moida
bili dak i potvrdeni poznatim grdkirn natpisom 'koje spominje poslan-
stvo ,Grrka Cezaru u A,kvileju.at Nadalje, S'r.rii nema pravo kad ,m'isli 'da
je iluzorno traLiti ilirsk'u Salon'u negdje dalje od gr6ke i ri'mske Salone.
Kao Sto smo vidjeli, grdkog naselja ,nije ni bi'lo, a novopr@raaleno utvr-
deno mjesto,a2sjeverno od grada, izbjeglo je i avionski,m sni,rdkarna'koje
je Suii kcrnzultirao, Sto jasno pokazuje ,koliko su nepouzdana sva sred-
stva prospekcije, pa dak i tako suvremena kao Sto su avionske snirnke,

451
 diju iftefis1, rnecluti'm, ne .valja zbog '!oga obezv'edivati. Koliko do danas
poznajemo salqnitans'ko pod,r.udje, po svoj je pri,lici ,grad uz rnore bi,o
strabonov iniverov (navale),a! koji je zibog vainosti ,l,uktprerastao u rglav-
no naselje, a ovo novo otlkfiveno, sjevernije od tzv. porta Andetria po-
stupno propadalo, tako 'da se hao va,rijanta podeo upotreb,ljavati i naziv
Salona, um,jesto pl,uralnog ob,lika. Salonae je, dafkle, naziv za veii ;b,roj
naselja u zaljevu (Vranjic, inLvetov),a,tr rKli,Skom kla,ncu novo pronacleno
naselj,e u Rupotirni, ZlLina gradina, Uvodiii i sam Klis.g
-'suid nesumnjivo grijeii'kad rnonumenta,lnu arhitekturu, izraden'u
od veliki,h rnegalirtskih b,klkova, progla$ava fortifitkacijskom, o demu sru
istraZivanja vei dala ikonaitriu rijed. N,ema tu nirkakvog naselja koje se
Stiti. >M,urraazo<je pripadao obnrbu ceste i grdbnoj ar,hitgkturl sto d.u,go
prati cestu na zapadu.assuid je m rtome 'pogledu bio samo kariika u ]ancu
'koja podinje jos u doba istrazivanja F. carrar"e. ovaj je megalirtslke bto-
kove'smatrao fortifikacijskim (ilirskirn) i pripadajuiirn jedn-om'drugom
naselju (Hilenidi), tu je misao prrihvatio i razradio Burton,6 a zatirn- da-
lje rnastavlj aa ,ramrijati Nwak,a? od rkojega je misao prihvatio Suii.4s O
podetku raami5ljanja u tome pravcu vidi ovdje donesenu knjige F. Car-
,rare. upotreba nrstid,nih i monumentalnih blokova dirni se da:ie u saloni
,bila popular,na i zbag toga Sto su se rtako rmogli lomiti blokovi u s,edi-
mentnirm stijenama tkoje se naraze oko rSa'lone.ae ro je tzv. 'kamen >mod-
rac<, sivkaste patine, on je nesrto losije kvalitete i upotrebljava rse is-
kljudivo tr rustidnoj arhi,tekt'uri. cini'se da se vadio ni ter,asistim, stje-
novi,tim padinama Mosora.
S,uii u vezi sa Salonom govori i o agem u Starome grad,u ,na otoku
Hvar,u,-uzimajuii pojavu limirtacije,polja kao dokaz ,urastinja toga rgrr6ko-
ga grada'u administrativni sistern Salone. Sruii se oslanja na ,rezurltate
\. Clg"]rfrg, jednog od pionira na polju istrraZivanja olio grads,kqg 6,e-
ritorija.,&Ietiutim, ocirto je da je rli,mitacija starograd.irkog pot3a ioS prea-
ri'mskg. Dirmenzije pancele i njihov oblik jod su grdki,$ pa se:to ne moZe
uzeti kao ddkaz da je stara Faria jednos,tavno postala salonitansko pod-
rudje na koje se protegla i salo,nitans'ka administracija.

Knjizi F. Carrare rTopograf{a i lskapanJa Salone< namijenio sam

u{rrutar ovorg ilbora posdbno mjesto. od ,carrarinih i'dkapanja proteklo je
v'ei gcrtovo punih stotin/Lr pedeset godina, a iknjiga je tiskana odrmah ne-
posredno nakon njihova zavrsetka, ,kao neka vrsta izvjestaji srkupljenih
po godinama tkoje je ,on slao f,i,nancijerirna, odnosno kojima je obavje"
Stavao znanstvenu javnost o rezultati,rna rada. Ti su spisi auto,ru, s jed-
ne srto:ame,prisknbili znatan 'u,gled, pa dalk i dlanstvo u rnnogirn znan-
stvenim asocijacijama, tako da za Carranu ,moiemo ikazati da je prvi nad
arheo,lorg koj,i je ,stekao priznanje ,u ,Sirim wjetskim ,razmjer:ima, a s
druge strane, orsobito lkod k'ude, zlovo'lju i ,osporavanje. osporavalo se
carrari da je tbito Sto znadajnije uradio, dak ,rnu se prisivala fama orti-
mada reaultata tudeg rada. Protiv ovog darugog borio se carrara rijedi-
rna i perom, a, zaista,,i stlds,kirn ,putem, dok mu nije poilo za ,nlkorn
da'dokaze originalnost svojih planova i rezultata. valja torm isrtaknurtom

452
 arheologu iz na5e ,kultunne proslosti 'u zasl'ugu priipisati i dinjeniou sto
su svi planovi koji da,nas ,frm,lrcioniraj,u u ,arans'tvonim kru,govirna na-
stali is']alj,udivo na temelju njegova istrazivanja, snirnanja njegovirh geo.
metara i njegovih opisa i interpretacija.sl V,rijeme je, mislim, da se {ko-
nadno izradi jedan novi plan rhoji de poii od novih 'snirnanja rtere.na
(fotogramm,etrija). Medutim, sve kad bi se i izradio norvi plan, valjalo bi
se da'l'je s,luziti carrarini'm terens'kirn istra,zivanjirna, osobit'o kad sr.r 'u
jer su se on€ - nakon njega - tek rmje-
pitanju g,rad,slkezidine i rtrrrule,
stimitdno irstrazivale, a ostatak je uglav,nom;kasnije prekriven zernljom.s2
Carrara je po5ao najispr.avnijirrn m,etodolo5kirn ,pu,tem. On je, na-
Savii se pred prob'lemom da grad nema ispravni,ptan i da rnije poznat
njegov izgled, smatrao da je prije svega nuino odrediti njegov-othlik.
zbog toga je ponajprije istradio gradske zidine 'koje su pokazale oblik
i prosti,ranje grada. ono S.to je pretpostavio, to se i oJtvarilo, zi,dine
su ga same vodile k ostalirm sadriajima. v.rata u zirdinama pokazala s,u
glavne sadbradajnice, a sao,braiajnice su vodile do ,glavnih o'biekata, tr-
gova ri sl. Na taj je nadin dobio osnovne odrednice i prema nji,ma je
mog?o odrediti plan buduiih istrazivanja. Na temelju ,ti'h cairarinih
rezultata rukovodili su se i kasniji istraZivadi. Malo je kasnije istraze-
nih graclevina, groblja i dr., 5to vei do tada nije cairara prospicirao,
odnosno djelirmidno otk'rio. I sam sa,m .se rurkovodio slidni,m nidelima
kad sam podeo istraZivati anti6ku Naronu jer sa,m smatrao da ie tako
najsvrsishodnije.'3
..- carrara prije svega arnalizira pnetihodne p,lanove,grada i ustanovljava
njihovu nepreciznost i nemoguinost utv,rdivanja iajvaZnijih karakte-
ris'iika na temelju kojihtbi se d,alje radilo i rni5ljenjale da je neop,hod.-
no izraditi novi plan. Da bi taj plan izradio, carrara je brzao da je nr-lino
i9\cng!i perimetar grads,ki'h zidina a za,tirn pr.ema njirma odreiiti plan
daljnjirh iskapanja. 'Stoga je htio otkriti ,lice rgradskiih zidina, a da bl na
gva-kgm mjestu do5ao do ostata,ka rtih zidova, idkopao je do d.rnbirneod
2'do 76 stopa. Gotovo ni,gdje nije korpao'do sam,og temelj-a, osim"na sjeve-
roistodno,m rktrrtu,uz tzv, Porta Andetria. Na taj je nadin radio na diiavoj
sjevernoj i zapad,noj s,tra'rnigrada, a na istodnoj i ,juznol pokazali s,u se
znatno veii prdblemi koje je ,uzrokovao rnodvarni teren i rijeka Jadro,
o{nq1no dr,zavni put prema Kli,su. rstoga je carrara zapravo sarrno rmJe-
stimiidno pratio gradske zirdine I povezivao itr na planu da ,bi dobio
in-
sten gradskih zidina. Najnetoiniji dio njegova plana u,pravo je onaj ha
juinoj i istodnoj strani, gdje je morao ostavlj;ti veie-dijelove neiitra-
Lene z,bag'spom'enutih teskoia, 'Fto se jasno pokazalo prilikom sondira-
nja 1979. godine rna istodnom dijelu grada.sa J'uZno od Gradine, nairrne,
sasvim je mesr,giurnoda Ii su zidine ,uopie po,stojale i kalkvog su rkarak
tera lbile. Taj dio u5ia Jad,ra bilo je naplavljeno podrudje u ko;em je
postojao odredeni rbrroj otoka na kojima je bilo giaclevina.$ u svakom
slutaj,u tu ,bi jos valjalo istrazivati da se ddbije cjetovitija sli,ka.
canarin se sis'tem istrazivanja pdkazao ispravnim. on je otkrio na-
din g,radenja gradskih zidi,na, a uspio je pronaii i vrata i saoibraiajnice,
k'ako ise nadao. Nije on ,mogao sve ,naj,bolje objasniti, jer su rnru jos ne-

453
dostajali mnogi elementi. Os,obito mru je te$ko bilo objasniti slijed,grad-
nj,e i rkrono,logiJu zi'dina, a:li je ipak uspio podastrijeti temeljne repere,
os,lanjajuii se na'natpise koji spominju gradnjnr; od ,kojih je neke datk
i sam otkrio.
Carrara je bio fascinirarn 'salonitanski,m zidinama i ,bastioniima. O,n
je,drZao da se u Saloni po prvi put ,u,povijesrti vojne obramlbene gradnje
javlja jedan takav elemenat, tj. bastioni,s trokutastim vrhovima p,rizma-
tidkog volu.mena, i nastoji dokazati salonitansko prvenstvo kojim se valja
hvaliti rornano-dalmatinska arhitektu,ra iz 5. st., a ne ndki drugi evropski
narordi. Bija6e to vri'jeme kad se mnogo drZalo do ovakvog ili onakvog
prvens.tva i u'tome su se isorpljivali polemidrki umovi. Jedan od takvih
b,ija5e i Carrara, stoga nije dudno Sto je i on pod;legao opioj atmosferi.
S dana5nj,e todke glediSta, dakdko, nije ,uopie vaZan ditav onaj dokaani
posrtupak kojirn je Carrara oipteretio svoj 'rad, pa 'dak je ,kasnije ,do'd,ao
svom originalnom primjerku jod brojne druge dokaze,i navode koji, na-
ravno, nisu ovd$e ni doneseni. To je svakako od'dnugorazredne vaZnosti,
a znadajno je samo to 5to je talkva arhi'tektura u Saloni primijenjena
s tvrdoglavom dosljednoiiu, Sto pokazuje da je takva oibramibena arh,i-
tektura davala dobre mogruinosti za odbijanje neprijatelja, a to je u gradu
na takvom geografskom ,pol,oZaju ,bil,o mogude desto provjeravati pr:i-
likorm ,brojinih provala barnbara. eitavu liniju gradskih forti,fikacija s
todnim brojem kula ojadanih prizmartid/kim bastionima Carrara je pre-
cizno snimio, i to je njegova 'trajna zasluga, jer s,etim problermom nakon
njega nitlko ,nije sustavno pozabavio, a svi su se viSe manje oslanjali na
njegove re,zultate drZeii ih prihvatljivima.
Salonitans,kim zidinama, bastionima, pitanji,ma njihove kronologije,
grads,kim vratirna i dr. Carrara je posvetio polwiou svoje radinje. Dru-
ga je polovica posveiena irskapanjirma od 1846. do 1849, iko,ja su imala
za cilj otlkrivanje nekih vaZnih rgradskih zdanja. Tim iskapanjima Car-
rara je pris,tupio vrlo oprezno, iele(i,biti ,sig,uran ,u dobre rezultate. To
je bilo va,Zno i zbog austrijskih vlasti koje s,u os,iguravale no'vac, iako on
to, naravno, u svojim izvje5taji,rna ne navodi. Tako je o'tk,rio, duveni
baptisterij za lkoji je mislio u poie,tk'u da se radi o terrnra,m,a,,Sto se;
medlutim, pokazalo kao netodno. To je mi5lfenje ,u sljedeiirrn kam,panja-
ma prom,ijenio, s torn raz.li,kom Sto je drZao da je baptis'terij hio podig-
nut ,u rimskirrn termama, ali ni to nije todrno. Otkriie ,bapitisterija bilo
je prutokaz za rkasnija Bu'liieva irskapanja episkopalnog rks,mp,leksa. Da
ne bijaSe Carrarirnih ,rezultata, pitanje je kad tbi . irla otlrrivena saloni,tan-
ska kated,rala i sve ono oko nje.
Iza tolga radio je on na amfiteatru rkoji je dje'lomidno bio vid,l,jiv,
ali je u kratkorrn r,oku m,ogao ma'lo otlkriti. I dijelove vodovoda je pro-
na5ao. To, rmectu,ti.m,sarno po sebi,nije toliko znadajno, jer se vei otprije
znalo da on ne samo da postoji nego da je imao olovne cijevi sa iigo-
vima proiavodada olovni,h cijevi.s Metltrtim, ovdje tbih ielio naglasiti da
iedan Carrari'n pasus koji govo:ri o vodovod,u pokazurje rkolitko je on
brinuo i za pr,obleme Spiita i njegovu opskrrbu vod,om, koja je u to doba
bila v,rlo aktualna jer je grad ,tada imao 'sarno Lb,u,narskuvodu. ,On je

454
uputio na m,oguinost ob'nove Dioklecijanova vodovoda, koji je stajao
kao skelet u Splitskom polju. Obnova je zaista i uslijedila ndkoliko de-
setljeia lkasnije, pokazav5i zaista da se ;Lim p,utem moZe opsknbljiva,ti i
znatno veii ,grad od tadainijeg Splila.s? IstraZivao je rnadalje taj naS istra-
iival Porta Andetria i Porta Caesarea. Vrativ5i se ponovno baptisterijru,
svoju je paZnj,u koncentrirao na odkriveni rnozaik s prikazom jelena i
kantaros,a te rijeiirna 42. psalma i torm ,prigodom napisao nekoliko za-
nimljivih stranica o kr5tenju, na temelju antidkih iz'vora,Sto je svakako
korisno i zanirntljivo itivo. Car,rara ,u stkladu s estetskim vrednovanjima
kasne arntike svoga vrsmena insisrti,ra na padu kvalitste umjetnidkqg ob-
likovanja. On, kao Srtorse svalko rnoie uvjeriti, navodi ,miSljenja mnogih
istaknutih istraiivada i poznavalaca umjetnosti kasne antike, koj,i govore
o srozavanju ukusa u to doba. Naravno, da ni Carrara nije mogao nad-
rasti estetske pozicije vremena u kojem je Zivio i stvarao.ss
Otkriie ibaptisterija ponukalo je Carraru da pdkuda portraZiti i ne-
kropole. To ,na prvi pogl,ed izgleda kao 'da ,se .ti'me ,urdaljava od proble-
matike salonitanskorg uribanizma koji mu je temeljna preokupacija, ali
ipak valja ,naglasiti da je nekropola takoder neodvojivi dio grada, iako
se nalati izvan'gradskog perirmetra.se Meitutirn, na takav poku5aj Car,raru
je prvenstveno nagnala filozorfska veza izrneatu {baptis.te,ri,ja i grobiBta.
On, nai'me, ka,Ze: poklapaj'u kolijevka i mrrtvadka postelja,
"sudbinslki se
iluzije i razodaranj,e, Zivot i smrt<. Zbog toga je zakopao na mjestu Sto
tzlazi izvan gradskih zidina prema zapadn, prema T,rogirm. I, doista,
nije pogrije5io. P,rona5ao je ukopiSte uzduZ kiklopskog zida. To je ona
nekropola o kojoj se ovdje vei govorilo, i to je onaj >m,u,razzo< koji
je njega kao i druge zaveo u pogledu interpretacije.o Njemu je, mectu-
tirm, rn'g!a1u i kr5ianska ,nekropola. Ti'm vi5e Sto je ,bio ,sveieniik i S,to
je poznavao povijest splitsko-salonitanske crikve. PoSao je od prarvilne
pretpostavke: u Saloni je u 17. st. izg,nadena adkvica u dast translacije
salonitanskih rnudenirka ,u ,Splirt na mjestu za tkoje se tradicionalno
smatralo da je g,rob sv. Dujrma i,ostalih. Tu,su dakle bili sahranjeni oni
koji su dali iivot za or"kvru.Na takvu misao nagna,la ga je vijest o Zelji
sv. Armbrozija ,da bude pokopan ru iblizini svetih Gervizija i P,rotazija ,te
epitaf pape Damaza (366-384),,koji je sadrZavao slidnu,Zelju. Logidno je
da su i Saloni,tanci ialjeli da ,se rsa;trranj.uju uz woje rnuienike. Znati,
tu rmora postojati i kr5ianska ndkropola. Na taj je ,nadin otkrio naj-
vainiju starokn5dansku nekropOlu na Marnasti,rinama kojiu ie lkasrnije
mnogi istraZivati, a iskapanja ie dovr5iti F. Bulii, ,ddk se njezina inter-
pretacija i znanstveno istraiivanje nije do danaSnjeg dana okonda,lo. Ta-
kav lokalitetpruLa jo5 uvijek poticaje za raspravu.
Carrar,a je, dini se, ,svojom raspravom o kiklopskim zidinama uz
cest'u ,p'rema zapadu na'veo u Ibhdnjtr mnoge tada5nje i kasurije autore.
On je d,riao da je kiklopska anhi,tektu,ra fortifikacijdkog ,karakter;a i ida
vjerojatno pripada predrirnstkoj aglomeraciji u Sa{oni, koja se, toboZe,
nazivala Hilenida.6r Vei je ovdje virSe,puta isticana osobina ranorimslke
tehnike da upotreb'ljava blokov,e popurt ,kiiklopskirh, koji su se d,ugo upo-
trebljava:li i nakon prahistijskih \r,I€trnsna. Can'a,ru su, kao i mnoge dru-

455
ge, z^v^rali veliki blokovi, ali valja ipaik 'kazati da on svoja istraZivanja
uz'taj tkiklopski zid 'nije priveo rkraju i da je isticao potrob'u da se ona
dovr5e i tek tada interpretiraju.
Uz Carrarino irne povezuje ,se i jo5 jedno velilko otkriie u Saloni.
On je nas'lutio'da se pod velikirm nanosom kamenja rkrije antidko kaza-
1i5te. Ni taj orbjekat ,nije, naZalost, ,uspio privesti ,kraju, ali 'mu je ipak
dao osnovni opis i karakteristirke. S tim u vezi bio je u dopisivanj'u sa
svojim prijateljem P. Kandlerom, dija pisma takoder objavljuje. Valja
ipak naglasirti da su Kandlerqva ,razmidlj,anja u vezi sa smje3tajem (sje-
ver-jug) i gledali5tem okrenuti'm prema suncu i kod pulskog i salonitan-
skog teatra prilidno naivna, iako je pravo obja5njenje juZne orijentacije
doista teSko dati. Ovdje bi nas svako daljnje razmatranje tog prroblema
odvelo veoma daleko, pa to treba ostaviti za neku drugu prilitku.
Prema,tome, analizirajuii tu Carrarinu knjiZicu, nameie se sam po
sebi zalclj'udak da je 'to'djeto prvi ozbiljan traktat o Saloni i da je o,n
Lrtro put kasnijim istraZivadi,ma i drugim interpreti,ma. On je, dakle,
utvr:dio oblik i karakteristike grada, 6to u ono sakupljadko ddba nije
bilo uobidajeno. To ga karakterizira ,kao znanstvenika lkdjerga zanirmaj,u
temeljne stvari, a ne bljeitavi nalazi. Stoga Carrarru valja ocjenjivati ne
samo ,kao zas,luinog pionira na polju povijesti i arheologije nego rkao
osobu koja je otvorila rput F. Bulii,u i rsljedeiim generacijama istraZi'vada
Salone. Dakako, neke su ,njegove ,teze danas ne samo lneodrZive nego i
pomalo naivne, mnoga s'u ditanja natpisa ne,todna (i sAm ih je korigirao
tijekom vremena), ponekad je pretjerivao u pridavanju znadenja nekirn
pojavam'a i umjetninama, ali je njogova metodologija bila pravilna, in-
tuicija pouzdana, a zanos i ustrajnost nepokoldbljivi. Nisu ga ni te5koie
odvratile od zacrtanog puta. Visoka Carrarina dostignuia nisu ostala
nezapaLena svjetskoj javnosti, pa .su njegovi referati bili prevodeni na
5lrjsts'ke jezike i doZivljavali brojna iadanja, ali ovdje se po prvi rput,
koliko je 'to rneni barem poznato, prevodi na hrvatski jezik neko rnje-
govo vaZnije djeto arheolo5kog karaktera. Zbog jo5 uvijek prisutne ak-
tualnosti njegova plana, osdbito kad ,su u pitanju zidirne i kule, nema
dvojbe da je on tu ,podast ne samo zasluZio ,nego je to bila i ,naia dui-
nost, a korist prijevoda zaz;nanost je nesu,mnjiva. Nadati rseje 'da de to
djelo sada biti ,pristupadnije is,traZivadima Salone, a i drugitr gradova i
gradski'h feno,mena, jer je pristup istraZivanjirma odito jo5 uvijek aktu-
alan. Ipak, od svega najbliZa rni je, :kao,redaiktoru ove knjige, Carrarina
ustrajnost. Nad,am se da ie ona birti inspirativna za lnova ,pokoljenja ar-
heologa i d,rugih istraZivada.

elanak H. Kiihlera >Porta Caesarea u Saloni" iedno je od

onih nezaobilaznih djela koja svaki pisac kad se bavi Salonom mora
imati,u vidu. U tom sfl.r'raduinterp,retirana ne samo naj,monumenlalnija
vrata grada (Porta Caesarea) - koja su se zapravo od pamtivijeka za-
paimla mettu salonitanskirn ru5evinama, a 'koja je prvi vei Car,rara istra'
Lio - nego i zi'dine iz starije 'taze razvitka grada u rkoj.ima su ibila iz'ra-
tlena vrata, zati'm gradski vodovod i zidine iz rnlacle faze njihova razvit-

456
 ka. Nakon Carrarinih i kasnijih Bulicevih istraZivanja W. Gerbe,r je
te,meljirto pnou'dio Porta Caesarea i datirao ih u 'doba Julija Cezara, dav-
5i rekonstrutkciju njitrova izgled,a. Iako je izgtredalo da je Ge,rberova in-
terpretacija precizna i pouadana, Kdhlerova sru is,traZivanja pokazala da
je na temelj,u prou'davanja ostataka anhitektonske dekoracije rekonstruk-
cija sasvirm drurgadija, ,tj. da je gradevina i nad otvo,rima i nad osme-
rokutnim bodnim,kul'ama imala jod jeda,n kat, upozoriv5i na znatno s,lo-
Zeniju konstru'kciju,koja ije na vanjskoj strani,bi.la mnogo bogatije ukra-
Sena ru gornjim dijelovima. Osirrn to'ga, Kiihler je, na ,temelju analue
fragmenata posvetnog natpisa koju je nadinio H. von Petrikovits, utvr-
dio da su vrata podignuta u doba Aurgusta, Sto se protivi ,mi5ljenju Ger-
bera,62a ne5to tkasnije i Dyg,gvea.63Dyggve se poslije viSe nije navraiao
na,to pitanje, Sto bi, po svoj prilici, moglo znaliti da nije i,mao primjed-
be na Kdhlerovu rdkonstrrukciju kao i na nje,govo datiranje, ali ipak
valja naglasiti da se, ,usprlkos neobidno vellkom zanimanju za sve salo-
nittansrko,Dy,ggveveoma malo bavio pitanjima u vezi s Porta Caesarea.6a
Iza ,Kehlera ta vrata vi5e nitko nije iznova ,uzeo u razmatranje ,kao
cjelinu, pa tako nem,a ni'kakve nove studije tkoja bi donosila ,ne5to novo,
razliidito od onoga Sto nam je podastro taj njemadki znanstveni,k. Naj-
bolje to potvrtlruje dinjenica 5to se za rKdhlerqm povodi i Suii u svojoj
komple,ksnoj studiji o antiikom gradu na istodnoj obali Jadrana.6s Me-
clutim, valja isto'tako naves'ti da se na Porta'Caesarea vi5e nije navraiao
ni sam KiihlKer, osim Sto ih je ukljudio u jedan veii'sintetidki rad.66
Kdh,lerov je metodolo$ki pristup vratima diakro,nijski. On poku3ava
slijediti razvitalk arhitekture od vreorrena izgradnje pa u ,toku stoljeid,
sve do u kasnu antiku. U svrhu rtih razmi5ljanja upo,trijebio je sve ar-
hitektonske f,ragmente ,koje je rnogao ruvrrstiti u s,kladnu cjelinu. Mogli
bismo ipak primij€titi da nirje upotrijebio jodnu dekoririnu ,kamenu
gredu, pronaetenu u neposrednoj rblizini, a koja je monala stajarti ili nad
nekiim otvorom ili interkolumnijem. Na njoj je stajao natpis prezesa prro!
vincije Flavija Julija sa,rmecija R,ufa u dast Korr-stantinova nasljednika
Konstancija.6T Tom istom ansamrb'lu lalko ije ,rnogao rpripadati i dio luka,
vjerojatno prvog desnog bodnog bloka do centralnog kljudnog kamena
na ikojemu je bila prikazana perso,nifikacija gnada ,salone (Tyche Sato-
nit.ana), jer je i taj takoiler pronaclen u neposrednoj tblizini vrata.68 Kako
je relje,f stilski iz 4. ,s:t.i kako je pripadao jedno,m ,sirokom i monlmen-
talnom otvoru, nije isklj,udeno da je doista ,mogao ,biti dio hwka porta
Cae'sarea, ,koja u to doba sig'urno viie nemaju funkciju urlaza u grad
(zbqg proiirenja grada izvan starije,g dijela zidina), vei vi5e neke vrsti
tnijr.rrnfa,lnog spomenika.@ Tu pretpostavku pojaiava i amblematidni ka-
rakter prikaza :koji je upravo priklada,n za rtakvu vrrstu spornenirka. Akb
je prvi spomenik vei bio poznat u doba Kiirtrlera, navedeni reljef nije,
pa mu to ne valja pripisivati u krivicu.m To je zapravo jedina nadopuna
Kdh,lerovirm razmatranjima u posljodnje doiba.
Postoje jo$ dva arhitektonska fragmenta, skulpturalno dekorirana,
koja 'su bila otkrivena u blizini Porta Caesarea. Radi rse o glavi
"\le-

457
ksand,ra Velikog i portretu nepoznate .osobe, po svoj prilici nekog ne-
poznatog ptolomejskog primca, koji na .tjemen)u nose abakus.71 Stoga je
odito ,da su one imale osim 'ddkoraltivne i arhitdktonsku f,unkciju. I za
njih sam s ,oprezom pretpostavio da su rnogle rbiti upotrijeibliene u kon-
strukciji Porta Caesarea v nekoj rekonstrukciji iz prvih decenija 2. st.
n. e.72Meclutirm, ova snr dva arhite'ktornska e'lemenrta mogla hiti upotrijeb-
ljena i u nekoj drugoj konstrukciji, mailda u o,bliZnjem ,rnostiu nad vo-
doderinom (tzv. Pet ,mostova). Talkvi su mostovi desto irmali dekorativni
ukras s figurama povijesnih osoba, pa ne valja odbaciti i takvu m,ogui-
nos,t.73,Stoga, eventualnu rekonstrukciju Porta Caesarea,u prvinn deceni
jama 2. st. n. e. valja uzeti s vellkom dozorm opreza, kao 5to je to, uosta-
lom, radio i sAm Kiihler.
Nije, medutim, Kdhtlerova zaslurga samo intenpretacija Forta Caesa-
rea, koja je provedena ti,pid,nom njemadkom akrlbijom i pedanterijom.
On je takotler vrlo logidno i uspje5no od,redio odnose sa,lornitanskorgvo-
dovoda i gradskih zidina starijeg dijela grada i kasnijeg p,ro5irenja na-
selja. Gerberovu misao da je vodovod slijedio stariji tok zidina ili da je
istovremen s njima pokazao je neutemeljenom,T4 ,jer je z€rFnavo odnos
sasvim obrnut (prije vodovod pa zidine). Zidine su pratile vodovord, Sti-
teii ga maksi,malno,u'Sto je ,moguie duZem ,segmerx0u. Valja, osirn toga,
istaknuti i Kiihlerovu ,interpretaciju kasnijih zirdina, koja pdkazuje pos-
tupno ojadavanje i razvittak. Otr je pritom tkori,girrao neke Carrarine i
Dy,ggveove rpretpostavke o konstrukciji i dataciji pojedinih dijelova tog
dijela gradskih zidina.
Zakljudujuii razmatranja o K?ihlerovu doprinosu salonitanskoj pro-
brlematici, valja naglasiti da je to jedan od najvrijednijih ,radova nekog
stranog autora o Saloni. Taj rad moZe posluii'ti rkao obrazac za ,pisanje
zrnanstvenih rasprava joS i u danainje doba, jer je temeljitorst razlaga-
nja i Sirina pristupa omog'uiila rezultat frajne vrijednosti. Mislim da va-
lja istaknuti rkako je ovaj rnladenadrki rad K?ihtrer,atrajno vezao uz na5e
krajwe, pa je tatko on veoma zasluian Sto je Salona i Dioklecijanova
palada,bila prisutna ne samo u njegovim djelirna nego i u drugoj znan-
stvenoj li.teraturi.

Ovdje se jo5 jedanput tiska dlanak E. Dyggvea >Salonitanskl fo-

rum(. Zaista mi je ias Sto se to dogada, jer to je najbolji znak
da se od Dyggveovih istraZivanja, od kojih je proteklo tek malo manje
o,d Sezdeset godina, nije ni5ta novog nrdinilo niti saznalo. To pokazuje
zapra;'lo na vrlo evidentan nadin tragiinu neistraZenost na5ih arheolc.
Skifi lokaliteta, pa dak i onih tatkvog zna(enja kao $to je Sa,lona. Prije
Dyggveovih istraZivanja o forumu se nije ni,5ta znalo. On je odekivao
da ie rna6i forum ,sjeverno od kaaali'Sta, gdje je ,jo5 1923. godine r.pro-
na5ao tragove poplodanog trga pa se nadao da ,bi tu u bliaini morali
postojati elementi koji pripadaj'u akropoli u tlocntu gndkoga grada. I
zaista, tu je Dyggve otkrio elemente trga i forurmskih zgrada ,u vjdkov-
nom razvoj,u, ali s,u ta istraiivanja Ibi,la sondaZnog karaktera, tako da
su od ,gradevina bili otkriveni sa,rno rnanji detalji, Sto ih je Dyg,gve vje-

45E
 Sto interpretirao, davii im suvisli oblik. Taj dio Salone kasnije bi va-
ljalo ditav otkriti, kako bi se forum moglo sagledati u cjelini i ne-
prekidno proudavati.
Ovdje treba vei dati kritidku opasku neki,rn Dyggveovim kon:sterjtaci-
jama. Dyggve, naime, polazi od konstatacije da je tu postojao grdki grad,
Sto je bez ,sumnje netodno, i o evenrtua.lnom postojanj,u grdke aglomera-
cije runutar Salone i salonitanskog prostora vei je ;bilo rijedi.?s S obzi-
rom na blizinu i interes susjednih Grka za trgovinu i trgovanje te luku
nema dvojbe da je u Saloni stalno bilo Grka, ali to ne znati
da .je tu bilo i naselje. Ulomci grdke kenamike i drugi os,taci pak takoder
u tom smislu niSta ne,govore. S druge ,strane, izraz aikropola je za teren
na koji upn'i'uje Dyggve posve .neodgovarajuii. Akropola znadi pwi5eno
mjersto (takva je, uostalo'm, i etimologija rijedi), gdje je rbio reli,giozni
centar, gdje je bio zbjeg stanovni5tva u krajnjoj opasnosti za grad, ali
ne i civilno sredi'Ste grada. Najklasidniji je prirnjer akropole ,onaj ,u
Ateni, 'kod ,kojega je agora udaljena i ispod je Akropole. U Saloni na
tome,mjestu nema uopie nilkakvog,uzvi5enja koje bi opravdavalo takav
termi,n, vei, naprotiv,,teren je vi5e-manje ravan, ako zanemarirmo gomile
kamenja koje pokrivaju ostatke arhitekture. Vjerojatno je Dyggve rupo-
trebljavajuii rijed 'akropola' pomi5lj,ao na kapirtolij lkoji se ,kao religioz-
ni centar nalazi u Riimu na breiru'lj,ku s Jrojim korrr-unicira for,trm i o'ko
kojega se'kasnije formiraju cars,ki foru,mi. U provincijskim gradovima
pak kapitolij je religijski cen,tar na s:umom ,forumu. Medutim, rre birh
Zelio biti Dyggveov interpret, ali bih ipak ,up,utio na neadekvatnost ter-
niina koji upo,trebljava.
Frema tome Dyggve je pronaiao sjeverni dio foruma Salone koji za-
vrsava s tri gradevine koje je on protumadio kao ,tri hra.ma. Zalkljudke
ie Dyggve izveo na temelj,u sondiranja, ,a kao komparacija poslu,Zila mtr
je rmnogo bolje oduvana situacija na pulskom f,orumu. Salonitan'ski fo.
r.um Dyggve je datirao u julijevsko-klaudijevski period (pri;b,liZno sre-
dina 1. st. n. e.), Sto je - s dbzirom na starost municipalne organizacije
grada, koja je jo5 iz ,repu'b,likanskog perioda - razmjerno kasno. Stoga
se Sui'i s prrwom upitao ka'ko to da je Salona rtako kasno dobi,la ,kapi-
tolij.76 Njegovo je rmi5ljenje da bi poloZaj fonrma valjalo mnogo bolje
ispitati. To je, naialost, danas znatno t&,e nego ,u Dyggveovo doba zbog
gratlevina ,koje su se p,odigle u posrljednjih pedeseta:k godina. Medutirn,
usprikos zahtjevima da se poloZaj bolje is,pita, Suii iznosi mi5tjenje da
je vjerojatno sredi5nja g,ractevina, za ,koj,u Dyggve takocler smatra da je
ne5to ranija od ,ostale dvije bodne, zapravo dio ranijeg grailevinskog sklo-
pa, po svoj prilici tripartitnog kapiitolija ili pak ,da sam kapitolij vdlja
traZi,ti na d,rurgorne mjestu.z eini se da su Suiieva razmi5ljanija potpu-
no ispravna i da su dak obje njegove pretpo,staVke todne. Nairme, vrlo
je vjerojatno sredi5nja grailevina zais'ta dio tripartitnog kapitolija i naj-
raniji dio,kasnijeg sklopa, a isto .tako i da se ranije hramove Salone, ru
sklad'u s vi5e naselja koje tvore grad, moZe traLttti na dnrrgorm mjestu.?8
Ta pitanja mogu ri.je5iti sarrnonova is,traZivanja.
Kad Dyg,gve govori o sredi,Snjoj gr.aelevi.ni na sjevernoi strani foru-
ma u p,rvoj razvojnoj fazi, nije ,baS sasvim jasan. Izgleda kao da on

459
misli da se radi o nekoj vrsti trijema jer je povozuje uz natpis Pnrblija
Anteja Herma, koji gradi trijem u dast Jupitra i opokojnog cara Klau-
dija 54. godine n. e. Metlutim, trijem bi se prije rnogao 'traliti uz rubove
forurna a ne u samorm njegovu srediSt'u. Osi,m toga sredi5nja g'railevina
zaista malo slidi na rtrijem. S tim u vezi jor5 je jedno ,Dyggveovo svjedo-
danstvo. U 'prilog svojoj interpretaciji Dyggve donosi podatak'da je pri-
li,kom istraZivanja otkrio fragmont reljefa aavjotnog oltara s prikazorn
Jupitra Amona, uzida:r u jedan kasniji zird. Nije jasno kako on taj pri-
kaz dovodi ,u vezu sa svojo,m interpretacijorm, ali se dini da pomi5lja
da je ,trijem i jedan hram bio 'posveien Jupitru. Izgleda mi 'da je ta pret-
postavlka oslonjena na lo5e temelje. Nai'me, velika je Steta Sto Dyggve
nije donio sli,ku tog ,fragrnenta, ali, prema dr'ugdje saduvanim spome-
ni,cirm,aru Dalmaciji i Istri desto su prikazi Jupitra ,\mona stajali na stu-
piiima p,regrada foru'ma, kapitolija itd.7e Brojni su takvi primj,eri iz
Pule,s Zadra,st sjeverne Dalmacijes2 i sjeverne Ita'lije.s Ti prikazi kao da
nisu religijske kultne slike itd. vei su najvjerojatnije povezani mz carski
kult i bili s,u prikladni za ddkorinanje s'lu'ibenih graclevina. Jupiter Am,on
je povezan uz cara, zbog toga Sto se Augllst,identificirao s Aleksandrqm
Velikim, kojega su pak u Aleksandriji sveienici Amona proglasili njegovim
sinom; pa se on sAm veoma desto prikazivao s ovnuj$kim rogovima po-
put samog Am,ona.8adugust, pak, ni na jednorne merr-i poznatome ipor-
t'retu, nije nosio .Amonove rogorve, ali se glave Amona pojavljuj'u na nje.
govu forumu u Ri,nu.s P,rema tome, ltaj reljef nije d,okaz posvete 'lrrama
ili trijema J,upitru, iako, dakako, kad je u pitanju ,provincijski ,kapito-
lij, nema nikakve dvoj{be da je jedna od cela ili pak odvojeni hram ,rno-
rao biti podignut u dast glavnog rimskog, u ovom sludaju drZavnog bo-
Zanstva. Za mene oso,bno bito je vrlo veli;ko iznenatie,nje ,kad sam nakon
drud,egvremena proditao ovaj Dyggveov ,rad i nai5ao na takav podatak.
Prije nekolitko godina sam, naitrne, napisao dlanak u,kojem sam obradio
pri'kaze J'upitra A"mona na raznim rims,kim spomenircima iz naiih ,hra-
jwa i .na temelju saduvane grade ,ustvndio da je nji'hova pojava uglav-
nom karakte,ristidna za sjevernije regije Jadrana i ,cla se ne pojavljuje
juZnije od Zadra, Sto odito nije bilo to6no.86 Da je Dyggve orbjavio taj
reljef, simatram da ne bih propustio uoditi tu dinjenicu, jer se vizual,no
teZe zaboravlja. U svakom siudaju to je vaian podatak i odito je da i
Salona slijedi naputke, 5to dolaze iz Italije, u ,dekoriranju svoga
fonuma.
U vezi s figuralnom dekoracijom salonitanskog foruma Dyggve na-
vodi kao moguinost da je nekoli;ko kipova bilo postavljeno na pos,ta-
m'entima koje je otkr:io in situ (Sto je neobidno vaZno), odndsno na oni-
ma rkoji s,u sasvim sigurno stajali posvuda nadkolo. Metlu te kipove Dyg-
gve ubraja i dva torza i'mperatora iz ArheoloS)kog muzeja u Zagrdbu.
Nije mi poznato da se u Zagdbu duvaju dva imperatorska to'rza iz Sa-
lone. Jedan torzo se z,aista duva u sqromenrutome m'u,zeju, ali on je iz
I'sse, kako je to utvndio Gabridevii.8T Is,tini za volj,u, valja priznati da
se ranije mislilo da je iz Sailone.s Drugi ne postoje. MoZda je Dyg,gve
mis,lio na torzo koji je nokoi bio.u Grazu, a takotler potjede iz Salone.se

460
Poku3ao sam u,ii ,u trag .tom,kips uz pomod austrijskih kologa, ali, na-
Zalost nije rni uspjelo, ;nije mi ,poznato gdje se nalazi, odnosno, gdje je
iz Graza nestao. Ta dinjenica, tj. to 5to spomenuti carski torzo u Zry-
reba ne potjode ia ,Salone nema nikakve repenkusije na Dyggveove pret-
postavke o posta.mentima na kojirna su 'sftajali kipovi, jer je, bez s,uim.
nje, ru Salo,ni ,morao postojati .ditav niz raznih rprivatnih, javnih i reli-
gioznih statuta koje su krasi,le rfo'r,um, kao Sto je to ,bio sludaj kod
svih iole znadajnih provincijski,h sredi5ta, a bilo ih je praktidki svuda,
Sto je naravno posljedica snaZne ro,manizacije pojedinih autohtonih sre-
dina.m
Nema dvojbe da je ovo podrudje koje je Dyggve ispitao pomoiu
rnre/,e kontrolnih rovova pripadalo vaZnom gradskom kvartu u .kojem
su se nalazili vei od ranije poznati ostaci rteatra, hrama s trijernom, za-
tim neSto sjevernije teffne, te nesto istodnije kurije; Ova sru dva po-
sljednja objekta bila iskopana znatno kasnije.er Sve to dokaauje da je
Dyggve vrlo logidno ,i opravdano o,vdje locirao salonitanski forurm. U
vezi s fo'rumom posebno su vazna istraZivanja koja je prwela ameriika
arheolo5,ka ekipa izmedu 1969. i 1972. godine. Ta sru iskapanja pokazala
da se kurija nalazila na sjeveroistodnom kraj,u rfor,urma,po svol prilici
pavezana trijemom s forurnom.e2 To na neki nadi,n otklanja Dyggveovu
pretpostavku da je'd,ruga faza otkrivenog kompleksa gradevina na sje-
vernoj strani foruma lbila u f,unlcciji ;kurije, ,u bto je vei ranije s razlo-
gom sumnj,ao Sui6.r3 Dok ;je treda faza sa sredi5njim dijelorn razrije5e-
nim kao rostrom,moguda, ali ipak i prri takvoj interpretaciji valja,biti na
oprezu, jer je te,S,kozamisliti posvemaSnji nestanak religijskih sadrZaja
iz ,gractrevine,odno'sno cijelog komp,lelksa.ecAko se to doista i dogod,i,lo,
tada je i na cijelom forum,u moralo doci do velikih,promjena u organi-
zaciji prostora i njergovoj orijentaci,ji, u Sto je, dakako, teSko povjerovati
s ob,zirom na to da se veoma nerado napusta,lo tradicionalna mjesta kul-
ta, a i navike se ne ,mijenjaju tako lako. Cini rni se da je ame,rfudkaekipa
tom prigod'om rnogla rijeSiti'brojne p,roblerne vezane uz Salonu, njezinu
genelu i poganski kultni centar na for,umu, ali to nije uradi,l'a zbog
vrlo krutog drZanja u pogledu sebi pos.tav,ljenog cilja is,traZivanja.
U svakom sludaju Dyggveova istraZivanja bila s,u neobidno vaina,
koli,ko god skrom,nog opsega bi.la i tkolirko je god nuZan njihov nastavak
na znatno Sirem prostoru da bi ,se rijeSili rbrrojni problemi na tom dije-
lu grada. Nuino je takoder da .se'sve ono Sto se do sada pojavilo i ono
5to ie se pojaviti ,poveZe u suvis,lu cjelinu. Dyggve je uodio na temelju
neki,h ostataka iz starokr:Sians'kog perioda da je taj 'dio grada dosao u
crkvene ruke i,da je do5lo do gradnji crkvenog karaktera, Sto se kasnije
pokazalo todnim. Medutirn, na 'temerlju otkriia ,kasnoantidkog tonkulara
odito je da su se !u dogodile tajkve promjene koje su zapraivo znali-
le totalnu degradaciju ditavog dijela grada u samom njegovom .s,nou.es
Zanirnljiv je pasus pri kraju Dyggveova d,lanlka,koji glasi: uU Salo,
ni, gdje je to,liko durgo radio F. Bulid, danas istraZuje ,Mih. Ajbramii:
Treba odekivati da ie spretan direktor muzeja u Splitu naii nadina da
dri.ava otkupi te vaZne terene i da izvrr5i neophodne rnetodolo3ke istra-

461
ine radove koji jedini 'mogu dati rje5enja za mnogobrojne p,robleme ko-
je postavl'ja povijest ovog tako vaZnog sredi5ta ,kao Sto je fiorurn Sa-
lone." Ne samo Sto >spretan( direktor M. Abram'ii nije uspio otkupiti
pa,rcerleo kojirma govori Dyggve na ,koji,rna ,se proteZe kapitolij i forum
nqgo se promijeni,lo joS daljnji,h sedam direkto'ra Arheolo5kog muzej,a 'u
Splitu u,tih ne5to vi5e od pedeset godina, a da podr,udje na kojem leZi
forum ne sam,o da nije otkupljeno nego su se pnivatne .kuie prostorno
pro5irile a njihov broj narastao, tako da su istraiivanja praktidno one-
mo,gtliena. To ,dakako, znadi da ako neki od direlctora i nije bio >spre-
tan<, odito je da svi nisu bili toliko ,nespretniu i nesposobni da neSto
udine, nego je odigledno Sira d,ru5tvena zajednica bila nemoina i ne-
spremna da se uhvati u .ko5tac s problemima Salone i sprijedi od,itu
devastaciju tog dijela grada, koji bez sr-mnje spad,a metl,u najvaZnija na
diitavormkomploksu prostora na kojern leZi stari grad.

Tekstonr >Teatar u Salonl s osobltim obzirom na neke nJegove kom-

poztctjske i tehnidke karakteristike" D. Rendii-Mlodevii ispunja dug
znanosti prerna jednoj ,gradevini koju su joi ranije istraZivali F. Canra-
ra, F. Bulii, Fr. Weilbach i E. Dyggve.Metlutim, do Rendiieva rada o
njoj je manj,kao deta,ljan st'rudni izvje5taj. Radi se o rteatru koji je di-
ni,o jedfurstvenu cjelinu s fommom, 'diji je neposredni susjed na zapa-
du, te hram i trijem koji se nalaze na juZnoj s'trani kazali,Sta. Tog se
zadatka utrvatio autor jer rrnu je E. D1'ggve stavio na ras,polaganje di.
tavu doku,mentacij'u koju je joS posjedo,vao nakon ito je vei bio pre-
dao sve spise Dyggveovu arhivu u Splittr.
Na pros,toru gdje se smjestio gradski forum i Rendii-Miodevii upo-
zarava na ruzvi5enje, neku vrstu akropole (arx). To je onaj momenat
na koji je vei Dyggve dkazivao u svojem ,radu o ,for,umu (vidi malo na-
nije), a na koji sam se ved osvrnuo. eini 'se, naime, da je forum i pro-
stor neS.to sjevernije od njega neznatno povi5en u odnos'u na okolni
teren, ali to povi5enje ni,je rbilo dovoljno Siroko da pri'mi sve urbane
sadrZaje koji su se tu namjeravali podiii, pa je izgleda bio pro,Sirivan.
Sjevernije od foruma za vrijeme ameridkih istraZivanja 1969-1972. ot-
krirven je dio zida od megalitskih blokova, koji je po svoj prilici sluZio
kao neka vrsta potpornog zida s ciljem da se izjednadi pad terena.ft Taj
zid nije nuZno morao imati fortifiikacijski,karakter, kakav obidno imaiiu
megalitski blokovi, Sto je u Saloni u viSe sl.udajeva jasno utv,r.deno.Ste-
ta je Sto am,eridka ekipa nije pokaaa'la vi5e zanimanja za taj zid te ga
ispirtala na,duiem potezu, i do litice, jer bi se tada moZda moglo mnogo
sigu,rnije govoriti o genezi ditavog ovog prostora. Izgleda da je i pro-
stor foruma, koji je veiirn dijelom n-io srnje$ten na tome povi5onome
prostoru, takoder bio pro5irivan na umjeta;n nadin. Teren je padao
prema j,ugoisto'dnoj str,ani, gdje su hlkovi i svodovi nadsvodavali ru-
kavac Jadra i pro5irivali prostor foruma. Tu pretpostavku iznio je jcl5
F. Bulii, ali rbi i nju va'ljalo ispitati dodatnim istraZivanjiima.t
U udolini koja se nalazila na j'ugozapadnoj strani foruma smjestio
se teatar kao istaknuti javni gradski sadrZaj. Taj poloZaj bija5e pogo-

462
dan jer se jeftinije i sv,rsishodnije,rno,glograditi gledaliste na padinama,
a orkestru i pozor,nicu u udolini, kao Sto se to radilo kod grdkih ,kaza-
liSta. Na taj je nadin teatar stajao na jugozapadnoj periferiji sredi;$njeg
dij'ela, glavnog javnog i kultnog dijela g,rada.
U danaSnjem stanj,u istraZenosti ditavog prostora oko teatra bude
se neka pitanja koja bi se moZda ,mogla razrije5iti da je iitava dokru-
mentacija iskapanja oko teatra objavljena. Jedan od tih pq'ob,lemaje,
dini se, odnos teatra i hrama koji se nalazi s j,uZne strane. F,r. Wei,trbach
je, pi5uii o tom hramu, naveo da je on bio podignut prije kazali5ta,
tj. da je ono,nastalo negdje izmeclu druge i tra(e faze izgradnje hrama.es
To bi upuiivalo na misao da hram i teatar nemaju ni5ta zajednidko.
Medutim, valjalo bi upozoriti da neki momenti ne,bi iSti u prilog fakvoj
pretpostavci. U prvom redu odito je da je hram srnje5ten gotovo u osi
(sjever-jug) teatra, dakle pri,bliZno po sredini straZnje strane scene. Fa-
sada hrama je okrenuta prema sjweru, Sto je neobidno. Uobidajena je
orijentacija prodelja hramwa i,stok-zapad. Mnogo je rjeda orijentacija
sjever-j'ug. Dodu5e, u tom su pravcu okrenuti i hramovi na forunru (o
tome vidi ranije), ali je njihov poloZaj ,koordiniran s poloZajem foruma
koji se nalazi dirtavom d,uZinom ispred njih. Ako je, dakle, hram lkod
teatra okrenut prema sjweru,(dbrnuto od forumskih hramova), tada je
za to ,postojao dovoljno jaki razlog, neki objekat koji je uvjetovao nje-
govu orijentaciju. Ako to nije bio te,atar, Sto je to moglo biti? ,Arkoje
p'ak razlog takvorm poloZaju prodelja hrama cesta - koja navodno ide u
pravcu istok-zapad, kako to mi'sli Suii,e rdrZim da nismo na pravome
pnttu. Urbanistii,ki gledano to je takoiler nelogidno jer rbi u tom slurdaj,u
hram bio direktno na ivici 'u'lice, bea nekog pretprostora, Sto svakako
nije prikladno. Osim toga, dini se,da je dko hrama bio,trg, bud,uii da je
prilikom nadova na suvremenoj cesti mehanizacija posvuda nailazila na
tvrdu, kamenitu podlogu sa svih strana te gratlevine * osim na sjever-
noj, gdje se nije ni kopalo. NaZalost, to rnije bilo moguie ispitati jer je di
tav teren oko hrama u vodi. Naime, inlore se pojavlj,uje vei nakon nepu-
nog I m iskopa. Kamenita podloga moZe biti samo zidana, jer se hram na-
lazi veoma blizu m'ora, a taj dio obale rijeke Jadro zasipala je tijekom sto-
ljeia, nakon Sto je sru5ena Salona. Stgga bi bilo,logidno pretpostaviti da
postoji organska veza izmetlu teatra i hrama, kako je to i Suii pretpo-
stavljao.lm Kultna veza izmeclu ,kazali,Sne zgrade i hr,ama bila je udbirda-
jena u ,rimskom svijetu, a osim toga oko njihova spoja kao veza je i
trg. Porticus post sceenem,t't peristil koji se nalazi ua Stralnjeg teatar-
skog zida, vrl,o je uobidajeni elemenat koji poznaju mnoge rimske kaza-
li5ne zgrade u Rimu (Pompejevr@i Balibov teatarl6), rpa zatim u Ostiji,re
Po,rnpejimal0si drugdje.tG U Ostiji su hram i trg orijentirani,upravo pre-
ma teatru.loT
,dko, dakle, postoji organska veza izmectu teatra i hrama, postav,lja
se i pitanje datacije kazali5ta, oko dega takoder nema suglasnosti medu
istraZivadima. rl\tledutirm,,na .to pitanje zaista je u ovom trenutku te5ko
o'dgovoriti. S ob,zirom ,na dinjeni,cu da se kazaliSte nalazi u jezgri javnog
dijela grada, logidno bi bilo pretpostaviti da je on ldosta rano podignut

463
i da je ideja o takvom'urbanistidkom rje5enju m'orala postojati vei'pri-
li,kom planiranja ovog dijela grada.r6
Prema tome, nema dvojbe da postoje mnogi problemi vezani uz na-
stanak teatrra i njegov srnje5taj u okvi,ru ,u,nbanog tkiva, zati.m uz vri-
jeme njegova nastanrka, od'nosno eventualne taze razvitka ,te konadno
njegova odnosa s hramorn. U ovom trenutku osi'rn sam,e morfologije
gratlevina jo5 uvijek zf,r.arnoizuzetno malo. Oddkuje se da ie D. Rendii-
-Miodevii na temelju Dyggveovih rezuttatta dati joi iscrpniji izvje5taj,
detaljan opis i interpretacij'u cjeline.l@ On je odi,to najdublje pronikao
u prob'lerne centralnog dijela grada svoji'm vlastitim istraZivanjem na
sjeveru od teatra, prije'mnogo €odina.tro Salonitanski teatar je ,bez sum-
nje izuzetno vaino zdanje jer je ono do sada jedino poznato na istodnoj
o ali Jadrana, osim onih u Pu,li1tli Trstu.112Valja naglasiti da je rterge-
stinski teatar po svojoj konstrukciji i morrfologiji upravo najbliZi salo-
nitanskom.lt3 Nije iskljudeno da je nekakav oblik 'kazali5ta postojao i u
Naroni, o demu svjedodi natpis iz l. st. n. e. o organiziranju scenskih
predstava.lla
Bilo bi zanirnljivo kad bi se moglo znati Sto se prihaaivalo u kaza-
li5tima na istoinoj ob,ali Jadrana. O torne, naialost, nema indicija. Nisu
dak ni lirkovi grdkih tragi6a,ra, ,kojima prirpada glava Eshi.la iz Salone
(naclena dak razmjerno bliau samog rkazaliSta) por-rzdanija indicija,rrs osim
5to up'uiuje na to da su njegova djela bila poznata i vjerojatno cije-
njena u tom grad,u.
Na konou valja u,pozorirti da je danas uklonjena p,repreka da se cijeli
teatar iskopa, jer je izi5la iz funkcije stara cesta prema Trogiru, rkoja
je sjedi,la na veie,rn dijelu scene. Ona je dak i odvajala prostor teatra,od
hrama. Kad bi se taj tako do,bijeni prostor ispitao, moZda bi se rije5ila
neka od vei postavljenih pirtanja. Vrijedno bi moZda ibilo poku5ati i os-
posdbiti to zdanje za suvrerneni teatar, Sto bi b,io jedan od koraka u
revitalizaciji podrudja starqga grada. Ne bi mi smetala dak i anastiloza
grailevine, za koju postoje sasvim dovoljni elom'enti. To je, uostalom,
nadinjeno i u Trstu, iako je i on smjeiten na budnom dijelu, ,u oentr;Ll
grada, kao Sto je sludaj i u Saloni, 'samo se ovdje radi o tzv. s,plits,koj
zaobilaznici s go'lemim pro,metom.T

Buliievl 6lanci, koji oba nose slidne naslove >IstrallvanJa kod Porta
Caesarea u Salonl na tzv. Pet Mostova (Clnque Ponti)<, izvje5taji su o
njegovim istraZivaajima prelaska preko rukavca rijdke ,Jadro koji je
dodirivao gotovo istodne zidine starijeg dijela grada ,kod Porta Caesarea.
Taj poloZaj u narodu se naziva Pet rnostova jer se most sastojao od pet
lukova. To, naravno, nisu najznadajniji Buliievi radovi, jer o,ni nisu veza-
ni za starokr5,iansko raadoblje i razne historijsko-religiozne protbleme,
ali takvi njegovi najbolji dlanci ne odgovaraju funkciji ovog zbornika,
pa zato nisu ni odabrani. Ova dva dlanka popunjavaj,u jednu prazninu,
jedan vaZan arheoloiki lokalitet koji je i,skopan (ialko ne 'do kraja), ali
koji kasnije, nakon Buliia, vi5e nije posebno obraclirvan. S dru,ge strane,
valja istaknuti da su ova dva dlanka tipid'ni Don Franini radovi jer su oni

464
uglavnom vezanJ za nie5ova istraiivanja u ,kojima se daje opis radova,
najosnovnije karakteristi,ke arhitektune i nalaza. Ovdje su, stoga, done-
sena oba dlanka u cijelosti, dak i s pronaetenim natpisima, da se pokaie
Buliiev pristup objavljivanju graite a da se istodobno pokaZu i ti nat-
pisi, od kojih su neki vrlo vaZrr-i.Odito je da se Bulii nije mislio zausta-
viti na ta dva dlanka; on je pcxmi5ljao da dade kasnije jedan sintetidki
dlanak, ali tek nakon Sto se iskopa ditav areal. NaZalost, kao Sto to desto
biva, ostatak terena - koji je imao tbiti istraZen - nije iskopa,n, pa su
ovi izvje5taji jedina pisana i tehni'dka 'dokumentacija o tom lokalitetu.
Stovi5e, osim nekoliko opiih opaski E. Dyggvea vi5e ,se nitko nije na-
vraiao na neobidno valan kompleks, koji kontinuira kroz mnoga sto-
ljeia.116
Na podetku radnje Bulii govori o svojim namjerama iskapanja u
Saloni i opravdava olkup parcela u okolici Porta Caesarea. On navodi da
je sjeverno od Porta Caesarea bila akropola grd,koga grada. Vei je ovdje
bilo vi5e p'uta isticano kako gr6koga grada u pravom smislu te rijedi nije
bilo u Saloni, a da se, osim toga, na tome mjes'tu ne moZe traZiti akro-
pola, jer je to samo dio starijeg, utvrdenog dijela grada. Zapravo akro-
pole, u onom smislu kako se javlja u grdkim gradovima, u Saloni (kak-
vu barem danas poznajemo)'sigurno nije ni bilo.
Na tom se mjestu, dakle, nalazio most preko ,Sireg,vjerojatno rkraj-
njeg zapadnog rukavca Jadra. Neposredno prije njega radvala se cesta,
5to je kroz Salonu i5la ,kao decumanus maximtts.tt? Ona je jednim kra-
kom odlazila prema istoku, a drugi,m, pre5av5i most, prema jugoistoku.
Prvi krak je vjerojatno pratio taj rukavac i dolazio do tzv. Porta An-
detriq da bi kroz njih izi5ao vani i nastavio dalje kao vaZna saobra-
iajnica.ll8 Jugoisto'dni je odvojak natron Pet mostova, osobito .na samom
istodnom kraju grada, prolazio preko dr.ugih rukavaca ,u deiti rijeke,
odnosno preko modvare.rreNa nokoliko mjesta ta je cesta bila podignuta
na lukove.rrc Konadno, cesta je dolazila do glavnog vodotoka Jadra i
opet rmostom pre5la rijeku i izi5la izvan grada. Na tom izbojku ceste
znatno kasnije su se vr5ila sondazna istraZivanja koja su pokazala da
se tu nalaai zid (nije sigurno da li je pripadao fortifikacijama), ali ne
i grads,kavrata.l?l Spomenuti je z1d znatno tanji od fortifikacija iz 2. st.
n. e., ali ipak, s oibeirom na to 'da je tu bila voda, nije iskljuieno da je
zid zbog,do' re branjenosti mogao biti tanji. Uz decumanus, kao i oba
kraka koji se od njega radvaju, postojale s,u nekropole koje su napu5ta-
ne kako se grad pro5irivao pre,ma i'stoku.r22
Sjevernije od mosta izrasla je gratlevina koja je odito u kasnoj an-
tici zasjela na presuieni rukavac rijeke. Ta je zgrada na temelju Buli-
ievih istraZivanja - bez sumnje gospodarskog karaktera - bila pogon
koji je upotrebljavao vodu u procesu proizvodnje. Voda je vjerojatno
bila i pogons,ko sredstvo.
Nekoliko se problema nameie u vezi s rukavcem i s graclevinama
u Bulidevoj interpretaciji. Prvi je Sto Bulii rnisli da je voda dotjecala
s okolnih strmih zem,ljiSta te iz terma i baptisterija koji su se nalazili
na sjeveru te da je voda stizala po'd lukove na jugoistodnoj strani fo-

465
ruma (o tome vidi rauije) i utjecala u more. Sto se rtide prve l<onstata-
cije, ona je odito pogre5na, jer je Dyggve dokazao da je voda dolazila
s istoka i da je valjala kamenje te imala svoju brzinu i da nema nl,kakve
veze s otpadnim i oborinskirn vodama.ra S tim je u skladu i .trokutasti
istak na pilonirma mosta Sto sluZi za r,azbijanje valova. Meclutim, Buli-
ieva 'dorni5ljanja u pogledm niZeg toka rnog,la bi biti ispravna. On, do-
duSe, nije mogao du:boko doprijeti pod natkrivene ,prostore koji se na-
stavljaj,r.r juZnije od mostovne konstrukcije. Ti su prostori ispunjeni
masom skoro do vr,ha, a kroz neke se ibumare u vinogr,adima ,mogu vid-
jeti svodovi pod kojirma je tekla voda, ,Sto se moZ,e pratiti vise od pede-
setak metara juZnije od mosta. Da li je ditav tdh rutkavca sve do mora
bio pokriven, te5ko je reii. Ali, ako rukavac doista ide ispod dijela fo-
ruima, tada lukovi i svodovi - koji se odvajkada vide na to{me mjestu -
pripadaju konstrukciji koja je proiirivala prostor forlrrna, pruiajuii
supstrukcije za ravntt povrdinu. Oni i,rnaju odgovarajuiu funkciju kao i
oni u blizini mosta - da dadu temelj za gratlevine iii druge gradske
potrebe nad vodorn. Bulideva interpretacija je stoga mnogo uvjerljivija
npr. od one Ciohoriusove koja je prikaz Trajanwa dolaska na surprotf,ru
jadrarr-sku obahr stavila u Sa1onu.124On je ,mislio da se radi o lukovima
pontona gatova, Sto je svaka,ko krivo, jer ti masivni piloni Sto nose ,lu-
kove nisu uz samu morsku obalu, kako bi naorali biti da su dije,lovi
ludkih,postrcjenja. Bilo je interpretacija da se moZda radi o horreu,mu,
ali i to je te$ko dokazati bez detaljnih ispitivanje.l2s U svakom studaju
taj problem ostaje otvoren, s tim da Buliiwa interpretacija podiva na
najibo,ljern poznavanju topo,grafije grada.
Drugi problem, koji je jo,5 uvije,k otvoren, jest p'roblern datacije raz-
nih zdanja na tome rnjestu. Po svemu surdeii najranija graclevina na to,
me rnjestu jesu l,ukovi i mostovna kons,tnlkcij,a. Kvaliteta gradnje s lije-
pim klesancirma povezanim malterpm u pravilnim redovima navela je
Buliia da ih s,mjesli u rano carSko doba. On u origi'na,lu kaZe: ,"I cinque
archi sterrati, che conti,nuano ad est oltre la stradicella carnpestre, ed ad
ovest verso la Porta Caesarea, sono di buon epoca, dei prirrn'i secoli dell'
Irnp€ro.< To je tipidna Bu,liieva konstatacija kod koje ne5to Sto je kva-
litetno mora bi,ti obavezno iz ranog carskog dob,a, a Sto, dakako, ne
mora biti todno. Buliieva datacija je za,pravo sarno dojam, okvir unu-
rtar kojega se valja kretati. Analize uopde nema. Zanimljivo je da je
Dyggve, koji se poza,bavio mostom, nije poku5ao od,rediti vrijeme nje-
gova nastanrka.l26Suii navodi kako mu je Dyggve saopiio usmeno da
most smatra konstrukcijom iz ddba Cezara, 5to je vjerojatno ispravno.l2i
Cesta koja vodi preko mosta jedna je od glavnih komunikacija regio-
nalnog znatenja, jer je ona vodila prema Epetionu i dalje prema jugu
niz obalu. Na svi,rn mjestirna na kojima je nailazila na zapreke s vodom
ili kra5kim prodorima morala je prejahati mostom. Pitanje je samo kad
je most nastao, jer je cesta sigurno jo5 prahistorijska.l28 Nema rnnogo
slii.nih konstr:ukcija s kojima se tehniika zida rnoie usporediti. Nema
dak ni onih iz kasnijeg doba, onih koji su pouzdano iz cars'lcog doba
(Porta Caesarea). Stoga je odito prihvatljivo Dyggveovo ,razuni5ljanje Sto
nam ga prenosi Suii.

466
 Vei smo ranije naveli da je Bu,lii z4radu koja je sjela u tok presu-
Senog r,ukavca rijeke datirao u 5-6. st. O toj je dataciji te5ko prosudi-
vati, ali prema fragmentirna koji su uzidani kao spolia nema dileme da
su zidovi podirgnuti iza konca 3. st. Najkasniji spolium je posvetni natpis
u dast cara Aurelijana (270-275). Ako se uzme u obzir dinjenica da je
natpis na svom origi,nalnom mjestu trajao barem nekoliko desetljeia,
tada zid u kojem je on ugraden ne moie biti stariji od 4. st. Meduti'm,
nije redeno da su svi zidovi iz istog doba. Na,Zalost, njihovu meitusobnu
vezu te5ko je,utvrditi na temelju Buliieva plana. U svakom s,ludaju bilo
bi nuino imati jedan mnogo bolji tloris zdanja koji bi vodio vi5e raduna
o pregradnjama i dogradnjama.
Rulii viSe puta nagla5ava da se radi o radionici, ali ne p,recizira o
kakvoj. Odito da je toj radionici bila nuZna voda za pogon i proizvod-
nju. E. Dyggve s oprezom nudi pretpostavku o fu,lonici, manufakturi u
,kojoj se tka i boji sukno.r2eTo isto kasnije zastupa i Bulii, ali bez de-
talj,nijeg obja3njenja, ne pozivajudi se na Dyggvea. Nije mi jasno da li
ima ikakvih detalja koji bi govorili u pri,log jedne takve pretpostavke,
osiim Sto su takve radi,onice trebale obilje vode. Mi5ljenja sam da bi ipak
valjalo preispitati sve nalaze koji su otkriveni prilikom istraZivanja, da
bi se eventualno otkrio karakter prod,urkcije. To, naravno, ovdje nije
moguie u svim detaljima, ali ostaci rada todkova na,bazama od kamena,
zatim stipirtes, moZda bi prije ulkaaivali na proizvodnju ulja. I za pre-
radu mas'lina potrebitna je voda u izobilju, i to ne samo hladna nego i
topla. Bulii je, utvrdiv5i ostatke od oko 300 pitosa, pomislio dak da su
se tu mogle izradivati keramidke posude. Izrada keramike morala bi os-
taviti drugadijih tragova, koje bi Bulii sig,u'rno zapazio kad bismo tu
morali radunati na jedan takav pogon (lonrdarske peii, neuspjele fonme,
razbijene posude, ostaci nepreraitene gline i dr.). Stoga valja radije po-
mi5ljati da su se u tim posudama uskladiStavali proizvodi koje je izradi-
vala radionica. Cak i keramidka proizvodnja nije inkopatibilna s prera-
dom ulja. U tom srmislu postoji metluso,bna kooperacija, kao i drugdje
gdje se intenzivno proizvodilo ulje.rs U istome pravcu upuiuje otkriie
fragmenta rnj,ernog stola (mense ponderaria) koji je otkrio i objavio
Bulii.
Na temelju svega redenog va,lja-lobi preispitati ditav sklop i uoditi
ostatke koji bi ukazivali na njegovu pravu funkciju. Sumnjajuii u fulo-
niku ne sumnjamo da je u Saloni doista i postojao takav obrt, Sto jasno
pokaauju neke druge indicije. Gdje su se nalazila takva postrojenja, ve-
liko je pitanje, ali je mnogo vjerojatnije da je to bilo bliZe glavnom tdliu
rijeke nego presuienom rukavcu.
Na koncu, treba se osvrnuti i na natpise i nalaze o kojima Bulii
govori u svoji,m dlancima. Neki meelu njirrna osobito su znadaj,ni.
Dvije kultne are, odito pripadaj'uie jednom amlbijentu, jer ih je iz-
radila ista rulka, Sto potvrcluje njihov oblik i ,pismo te nadin klesa,nja.
Jedna je posveiena Terrae Stabiliteti, a druga MartL I jedna i druga ara
ima,le su na vrhu udubljenja u koje su se umetale lucerne, na jednoj
jedna, a na drugoj dvije. Udubljenja su vr,tro vje5to oblikovana prema

467
obliku same wjeti'ljke. Na d,rrl,goj ari jedno ud,ubljenje ima i rupicu za
u5kicu svjetilj'ke. Ali i nos i tijelo vjerno su izradeni" Bulii je.dnZao da
su te are bile sekundarno upotrijebljene kao drZadi svjetiljki; kao neke
vrste l,ustera. To, meitutim, nece biti to6no jer su nwjerojartnije rupe
bile ori,ginalno uklesane za svjetilj,ke koje su gori.le u kulnu .odnosnih
boZanstava.El Svjetiljke s'u, naime, birle i kultni predmeti..Nema d,nrrgih
znakova koji bi upuiivali na sdkundarnu funkciju.
Vaian je i natpis (A 4813) koji moZe nadopuniti kao paedagogo. Ta
rijed upuiuje, uz vei poznate natpise, da su u Saloni djelovale Skole i
pedagozi, pa moZda 6ak i javne Skole.
Jedan je od najvaZntjih na'laza na ditavome prostoru ove zgrade i
mosta 'melaza A 4473. Citanje natpisa nije potpuno jasno, pa dak nije
sigurno kakvog je karaktera.l32 Vjerojatnije jb da je podasnog, ali tko iko-
,rne i za5to dariva, nije jasno: Radi se odito o mel-si koje se javljaju u
kr5ianskim crkva,ma ili pak na grobovima, na ndkropo1ut13.133U takvoj
funJkciji kasnije su desto bi,le na grobovima biskupa i m'udenika. I ovdje
se u desnom kuttr pojavljuje izljev za tekuiinu, izrad.en u rubu m,ense,
tako Bulii misli da se radi o reupotrebljenome predmetu u kojem je
ialjev kasnije dodan, i,pak je vjerojatnije ;da je on bio originalno iznacten
za nllj6vanje irtava. Mectutim, ova mensa sasvim si,gurno ne samo Eto
nije kr3ianska nego je 6ak dosta rana. Dodtl5e, te5lko je urtvrditi poua-
d'ano kojem stoljedu pripada, a.li sam skloniji datirati je u prva dva
stoljeia Carstva. Prema tome, menze iz kasnijeg vrem.ena odito su pre-
Zitak slidnih iz ranijeg doba, 5to pokazuje ono Sto je vei toliko puta
utvrtleno, a to je da se sepulkralni i kultni aranZmani u kultni,m mjesti-
ma, kao i na grcrbovirna, tradicionalno nastavljaju i u kasnijim vre-
n1anirna.134Ako se u ovom sluCaju radi o sepul,kralnoj menzi, tada je
ona ovdje dospjela s istodne nekropole koja je zapodinjala u btizini
istodnih gradskih vrata, a,li, dalkako, to ipak nije sigurno. Treballo bi
,ovaj spomenilk detaljno ispitati.
Natpis A 4575 po svoj je prilici baza s posvetnim natpisom za sta-
tuu, {r das,t sa,lonitanskog du'u,mvira Marka Ulpij,a Sabina. Steta je Sto
mnqge saduvane sku,lpture s pontretima ne moZemo pouzdano povezati
uz posvet'ne natpise.
Nema dvojrbe da je Buliievo iskapanje na poloZaju tzv. Pet mostova
bilo neob'idno uspjesno. ono je dalo vrijed,nitr arhitektonskih ostataka
ie nekoliko stoljeia, koji svjedode o kontinuitetu iivota i rada na jed-
nom te istom rnjestu, te dak i o promjenErma u uvjetima iivota (presu-
Sivanje rru,kavca).Nadalje valja kazati d'a su brojni natpisi i dr,u,gi nalazi
pruiili neobid,no dragocjene elsmente za rekonstr"ukciju mnogih aspe-
kata Zivota i rada u tom velikom gradu.
Na konou valja istaknuti da je Bulii ovdje radio (u drugoj kanapa-
nji) s ruskim zarob'ljenicima, koji su mu bi,li dodijeljeni kao besplatna
radna snaga. Istidem ovdje da je B,ulii s tim zarobljenicima postupao
kao dokazani humanist, dav5i im hranu i druge pogodnosti, kako bi im
clarl<Saonjihov pcrlodaj. B'ulii je suvi5nu zemlju odbacivao na rnodvaru,u
deliti Jadra, radeii vrl,o aktivno na suzbijanju matafije ;koja je harala u

468
Solinu. Z;a aktivnu pornod u tom radu, na:Zalost, nije uspio privoliti bi-
rokraciju kojoj je zbog toga uptltio nekoliko o5trih prigovora. Da je
bi,lo razurrnijevanja za Bu,lideve napqre, s,i,giurno je da bi ta opaka bo,lest
vei ranije bila islkorijenjena. Stoga, i ovom prigodom valja uputiti hvalu
B'utliievim naporima koji nisu bili sarno orkrrenuti znanosti i kultr.lrnoj
ba5tini, kao trajni:m vrijednostima, nego takoder i narodnoj dobrobiti.

Rad S. Piplovida 'velikim terrnama'u

"Pregradnje u Saloni" nastav-
lja proudavanja W. Gerbera o termalnom kompleksu koji se na,lazi pre-
ko ulice, zapadno od episkopa,l,nih bazilika.Bs A,utor je polruiao rekon-
struirati razvitak gractevine kroz duZi vremenski period, smatrajuii da
to Getber nije dobro nadinio. Autor je uodio detiri faze razvitka grade
vine. Prva faza je privatna k'uia sa srediSnjirn pefis'tilom. Druga faza je
nas,tala nalkon uru5avanja prnre zgrade, vjerojatno uslijed podara, te je
adaptirana za tarme, po svoj prilici u 3. st. Tada su dodani novi neop-
hodni p,rostori u f.unkciji nove zgr.ade (bazeni, svladionice, sudatoriji i
dr.), a stare su prostorije preureclene. Treia faza je iz doba nakon legali-
zacije krSrianstva (ua 313. godine), o dernu svjedoie ostaci dvaju mono.
litnih pi,lastara s uJreza,nirnkriZevi,rna. Ti su kriZwi nametali neke adap-
tacije u prostorijama. Cetvrta je samo faza'manjih adaptacija koje se ne
rnogu povezati uz prethodnu gradnju, a gradene su grubo i usuho, uglav-
nom od spolija iz drugih gractevina.
Ovaj rad predstav,lja znatan napredak u odnosu na Gerberova istra-
iivanja. Faze razvitka grattevine jasno su izdvojene i dobro interpretira-
ne u funkcionalnorme pogledu. Uspnkos tome izranjaj,u brojni problemi
koji proizllaze iz ta,kve inrterpretacije, a na koje se valja osvrnuti.
Prva faza izgleda prilidno logidna jer su sve termalne napnave odito
umetnute u neke ranije prostore. One nisu originalno namijenjene tak-
vim pros,torijama. Kad se pogleda tlocrt, tada se zaista nameie kompa-
racija s luksuznim helenistidkim zgrada'ma ili pak pompejanskim kuia-
rna, koje takoder deriviraju iz helenistidke kulture.re Dispozicija prosto-
ra oko sredi5njeg peristila jasno je uodljiva, kao i zatvorenost kuie pre-
ma vani (otvori su samo na jtrZnoj strani). Metlutim, od takvog tipa a,r-
hi'tekture donekle odstupa karakteristidna dispozircija s tri apside na
zadelj,u zgrade, Sto je karakteristidnije za terme, osobito za otte luksuz-
ne.r37Stqga je te5ko ,povjerovati u takvo rje6enje u privatnoj kuii. Ni,je
iskljtrdeno da su se tu dogodile drastidnije promjene tijekom druge fa-
ze pabi, za ispravnu rekonst'rukciju tog dijela zdanja, bilo nuZno podiii
podove u bodnim prostorijama, katko bi se eventualno moglo vidjeti da
li se tu krije kljud rje5enja prdblema. Uostalqr, ako je ta ranija faza
doista postoja'la, tada su njezini podovi morali hiti na niZoj razini od
sada5qje. Autor ne precizira vrijeme nastanlka prve gradevine. On drZi
da je u svakorm sludaju nastala p'rije naglog Sirenja grada izvan starijeg
nukleusa jer je, navordno, nastala na Sirokome prostoru, a ne u
sktrdenom gradskom bloku. Nisam siguran da li je takvo,razmiSljanje
ispravno. Natime, meni se dini da je zgrada orijentirana prema u,lici, koja
se nroraila nalaziti uz fasadu na juZnoj strani, te prerna ulici na zapad-

469
noj strani. Te se u'lice sijekn pod pravi.m kutem, Sto upuiuje na posrto-
janje ortogonaflnih insula koje su odito formirane pt'ije inte,nzivne iz-
,gradnje. Nije, rekao bih, logidno da se ulice projektiraju tek nakon g,rad-
nje zgrada. Ovakve kuie su i u Pornpejima nastajarle u gradu i zauzi-
,male ili ditav,u ili odgovarajuii dio insule. U svaksm s,ludaju, bez ob-
zira na ranije iznesene objekcije. Piploviievi rezultati su poticajni za
,daljnja istraZivanja. Lako je moguie da postoji ta prva faza i da je ona
iz ranijeg dorba, a ne tek iz 3. s;t., kao Stto se do sada drZalo.l38
Drugu fazu Piplovii je takotler vrlo dobro razludio. On je uodio da
su sva terrmajlna postrojenja naknadno utbadena nakon 5to je gratlevina
prve faze uni5tena. eini mi se da je bez analize strukture zicla te5ko kaza-
ti da li su dodaci na is'todnoj st'rani jedrnako stari kao i oni na zapadnoj.
Valja upozoriti da je u originalnom dlanku, vjerdjatno pogre5kom teh-
nidkog urednika, doSlo do za,mjena legenda (sl. 6 i 7), Sto je ovdje is-
pravljeno. Sto se pak tide obja:Snjenja ispod crte,Za na sl. 7, valja upo-
zoriti da stoji da se radi samo o f.aa IY, a odito je ,da se radi o fazi II i
IV, jer su naznaiene sve pregiadnje iz II faze na sjeverozapadu graclevine
(prostor:ije 6, 7, 8 i pripadajuii zidovi) te pr,o5irenje na istoku (g) i
kanali (c i d), dok detvntoj fazi pripa'daju zid (n) te pregradnje izmetlu
prostorija 2l i 22, odnosrro 22 i 23. Na tom trlocrttr nisu ubadeni staro-
'kr5ians,ki elem,enti, pa se slika odito ne odnosi na treiu fazu. I ova je
gre5ka ispravljena u ovom 6lanku.
Treia je starokrsianska faza, od koje su jas,ni ostaci samo rrnonoli,t-
ni kameni pilastrri s tipidnim salonitansk;irm kriievi,ma koji imaj,u pro-
Sirenja na vrhovima krakova s dugmetom po sredini spoja. Autor izra-
Zava teikodu interpretacirje qve faee, koju odreduje uvoclenje kr5ian-
pkog sadrZaja u gratlevinu. On izraLava sarno pretpostavku da se tu
moglo obavljati kr5tenje. Ta pretpostavka je svakako prima,mljiva, ali is-
to tako ntadi niz p,roblema na koje je te$ko nadi pravi odgovor. Poznato
je, istina, da su se terme upotrebljavale za kritenje jer su pruZale vei
pripremlljene instalacije za dovod i odvod vode. Cak je u tom smis,ltr i
,Carrara driao da se sa'lonitanski baptisterij uz episkopalnu baairliku
pgnijezdio u starij'im terrna'ma, Sto se, meitutim, pokazalo netodrrim.t3e
Drugi primjeri koje navodi auto'r s'tvarno su i bili u rimskim tenmama,
ali se tu radilo o potpunoj preobrazbi ditavog prostora u,arhitektonskom
i dekorativnome pogledu. Ideju o moguinosti upotre,be bazena u pro-
storiji s kriievima za kr5tenje vei je izrazio E. Dyggve,rma u tome su ga
podrZavali i neki drugi autori.l4r Medutim, postavljaju se nepremostive
poteikoie takvoj interpretaciji. Velike bazilike koje su smje3tene u nepo-
srednom susjedstvu termi nastaju koncem 4. ili,podetkom 5. st., o demu
postoji nesumnjiv dokaz,,posvetni natpis u tjemenu apside sjeverne bazi-
like.r42 Zajedno s tim kompleksom sigurno je vei nastala i krstionica,
gratlevina kvadratnog oblika s heksagonalnom piscinom.la3 Moida je mo-
guie pretpostaviti da je bazilika koja je prethodila ovom kompleks'u bila
bez larstionidke prostorije, jer je i ona nastala na termalnom

470
Zdanju.ra Ako taj ko,rnpleks zaista nije i'mao svoj vlastiti baptisteri,j, tada
se postavlja pitanje gdje se obavljalo kr5tenje u kasnom 3. i ranijem
4. st. prije n. e., kada je krSianstvo vei garantirano znadajno razvijeno
u Saloni. U to je doba kao glavrai kultni objekt u gradu funkcionirao tzv.
Dyggveov oratorij A (domus ecclesia), podignut u privatnom objektu,
,unutar njegova termalnog kompleksa.lasJuZni prostori uz sam brod tak-
ve crkve mogli su upra,vo idea,lno pos'luZiti za krStenje. Tu je postoja-
la i voda i kana'lizacija te bazeni, pogodni za sve tipove kr5tenja (ura-
njanje, umakanje i Skropljenje). O moguinostima kr5,tenja u bazenima
u neposrednoj blizini oratorija A vei se pozitivno takoder izrazio Dyg-
gve.!6 Istina je da nije bi'lo ni,kakvih opipljivi,h dokaza za kr5tenje u tirn
prorstorija,ma, osrim indicija i pros'torne logike. Moglo se, dodu5e, kr-
$tenje o'bavljati i u tenmarma koje su poda.lje od bogormolje, od orato-
rija A, 6ak pr,eko prometne ulice koja je vod,i'lai do malih gradskih vrata
tzv. Porta Capraria, ali to bi oteZavalo obred u njegovu funkcioniranju.
Osim toga, prelaZenje ulica u doba opasnos,ti nije bilo bad razumno.
Prema tome, je,dina bi moguinost bila da se kr5tenje obavljalo u ter-
mamE u kasnijem 4. st., kad je vei bio izg,raden prvi bazili,ka,lni objekt
na po,loZaj'u kasnijih dvojnih bazi,lika, ali i to nije mnogo opravdano
zbog vei spomenute dinjenice Sto su tu takoder postoja'le te,nme pa,
stoga, i sve one pogodnosti kao i u terma'ma preko ceste. Dakle, pretpo-
stavka da se tu obavljao nitus kr5tenja nerna mnogo opravdanja.
Druga su stvar kriZevi i za$to su oni postavljeni u tim termama
p lcojima je rijed u Piploviievu dlanku. Za njvh Dyggve kaZe samo da
pripadaju tipu kriZa ranog 4. st.ra1A'li, ovdje va'lja naglasiti da je taj tip
,kriZa brio znatno duie popularan i da se on susreie od d,ruge polovice
4. s'1.,u 5. st. - kad je pak najpop,ulfarniji, pa sve do u 6. st. - kad prak-
tidki nestaje. Ovo rnoje razmi,Sljanje, dodu5e, leii na promatranju feno-
mena kriiwa r,r Sa,loni i u Da'lmaciji, a,li ipak ne i na preciznom prouda-
vanju tipologije. S druge strane, odito je da i Dyggveovo mri5ljenje nije
zasnovano na du;b,ljem promatranju i proudavanju spo,menute pojave.
Prema torme, jas,no je da ne,ma dovoljno indriciia da se u te,rmarna obav-
ljalo kr5tenje, a, naprotiv, ,mnogo je onih koji se tome pnotive. Valja
sada raspraviti i indiciju koju donosi Piplovii u prilog miSljenju o
morgudnosti obavljanja spomenutog ritusa u termama. Radi se o pri-
kazu riibe koja je urezana na ispustu za vodu u velijkom bazenu frigida-
f,ija.t+aTo bi zais,ta brila i,ndicija kad bi se riba mogla uvijek smatrati
l<ao kr5iansrki si,mbol. Ali, za tu se ribu ne moZe ni5ta odredenije kazati,
jer kao Sto bi mogla sa'drZavati skrivenu kr5iansku poruku,lae ona moZe
biti i najopienitiji motiv vode kojri je upotrebljavan u poganstvu, i to
,u terrma,mazajedno s drugim s'lidnim prikazirma.lsoStoga se riba ne,moZe
smatrati kao pouzdani nagovje5taj kr5ianskog sadrZaja u frigidarriju. Da
se doista f,rigidarij upotrebljavao kao mjesto krStenja, tada bi bez sum-
pje kriZevi bili porstavljeni sa strana njegova bazena, a ne u prostorija-
ma desno od njega. Bila bi mnogo p,rihvatljivija interpretacija kriieva
u smislu potvrde kristijanizacije objekta, tj. eventualnog uvottenja sim-
bola kr5ianskog karaktera ili sl. u graclevinu koja je u 5. st. mogla
pripasti sa'lo,nitanskomebiskupu, ali, naravno, to je samo pretpostavka

47r
bez konkretnijrih dokaza.tsl Nirje iskljudeno da je u termarrna mogao ra-
pije porstdati neki manji m'irtrej jer je prije dvadesetak god,ina prona-
elena Mitrina ku'Itna slirka standardnog tipa na zido,vima istodne apsidg.lsz
Ako je tu ranije bio mitrej, tada je norrmalno da je objekt kristlijaniziran
tek nakon pobjede kr5ia'nstva.
eetvrta faza je neosporna i sastojri se zapravo samo od nekoli,ko
tro5nih i vr,lo s,labih zidova ratlenih usuho u kojima se nalazi dosta
spolia. Autor te zidove datira u postantidko vrijeme. To bi moglo naderlno
stajatri kao pretpostavkajer je odito da podrudje grada nije ni u ranorm
srednjem vijeku u cjelini napuSteno.ls3Neki vidovi Zivota m,orali su
postojati. Nije ipak iskljuieno da su oni nastali u vrijerme kad dolazi
do dekadencije unutar gradskog podrudja a moilda dak i njegova napu5-
tanja jo5 u doba prije konadnog pada Salone. Na viSe mjesta se u Satroni
zapal,aju takvi potpuno troSni zidovi izratleni iskljudivo usuho. Na vi5e se
mjesta zapaiaju bijedna krpanja i improvizacije. Nije moguie za njih
kazati iz kojeg su vremena, jer su ti zidovi zapravo 'bezvremeni*.
Bilo bi zanim,ljivo da je Piplovii do,nio predrmete koji su p,ronatteni
pri,likom za5titnih radova u tertrnama, a koji bi, kako navodi, prilada,li
pos,tantidlko,m periodu. Inade, tom,e bi. periodu svakako valjalo posvetiti
wlo veliku paZnju iz jedno,stavnog razloga S'to se tada dogattaj'u velilke
promjene na pragu srednjeg vijeka, koji je u Saloni, samo na drugome
mjestu, bio toliko izda5an kulturrnim preZicirna.rsa

Clanak >Salonltanskl arhigalat< iz pera Julijana MedlnlJa, istaknu-

tog i,straZivada antidkih religija, posebno o,nijenta,lnih, na podrudju an-
tidke Dalmacije, osilanja se u prvoqn redu na nadgrobn,i natpis Lucija
Banbunteja Demet'rija, salonitanstkog arhigala, koji je bio jo,i davno
pronatlen u Zadru, a danas je, naZalost, izgrlbljen. Natpis dokazuje ne
samo postojanje te najvi5e sveienidke funkoiije u provinciji nego i or-
ganizaciju ,metroadke vjerske zajednice i h.ijerarhije na podrudju rirn-
ske Dalmacilje. Odito je da je Salona, u skladu s ,poloiajem glavnoga
grada provincrije, bila i sredidte velike i znadajne skupine vjer,nika Mag-
pe Mater. Autor je mri5{jenja da je salonitanslki arhi,galat bio uveden
nakon reforme koju je u zadnjim godinama vladanja proveo car An-
tonin Pij. U to vrijerrne, dakle, on stavlja i djelovanje Lucija Barbtrnteja
Demetrija. Nema dvojbe da su Medinijevi zakljudci u to,me pogledm
sasvim isprarnd, iako postoje neke dileme o to'me kada valja datirati
period djelovanja na5eg arhdgala. Moja i'spitivanja onomastike na rirn-
S'kiim sarkofazfuma pokazala su da je u 3. st. rzuzetmo rijetka pojava pre-
nqrnena u imens,koj formu,li ljudi. Na velikom broju sarko,faga salo,ni-
,tanske produtkcije trodla'na imenska fo'rma javlja se tek na,koju desetinu
primjeraka i svi se oni vi5ermanje mogu datirati joS u 2. st.rss Prema
tome, odito je da je ispravno da,tirati Bartbuntejev Zivst u dru.gu polo.
yicu 2. st., a vrijeme sm,r,ti prije 180. godine.
, Boravak i smrt Barburnteja u Zadra treba, kako to barerrn me,ni
'obaVljao
lzgleda, povezati uz obrede koje je povremeno u veii,rn gra-
dovirma Dailmacije, a u skladu s funllacijom v,rhovnog sveienika. Za vri-

472
,ie,me boravka u Jaderu on je umr'o i pokopan, 3to ne bi bilo neobidno
zbo,g njegove poodmatkle dcrbi.
Mnorgo je svjedoda'nstava o proiiirenosti metroadkog kulta u Dal-
maciji, a osobito u Salorri, gdje je postojao i veliki hram, od kojega se
oduvao i dio episti.la s na@isom.156To je kultno rnjesto bi'lo ne5to istod-
nije od kr5ianskoga kultnog centra, priibtliino u istoj visini. O velidini tog
oibjekta jo6 uvijek govori oigrormna gornila kamenja kakva se stvara samo
na ostacima velikih antidkih zdanja.tsT Takvih pri'rnjera je bilo bezbroj
u Salorui i d,rugdje. Osim t6g, vje,rojatno glavnog relii,gijskog sredi5ta,'po-
stojala su i brojna manja (fana) natpisi, rel,jefi i statue, od kojih su naj-
monumentalniji kipovi Atisasr8Sve to pokazuje privrZenost stanovniStva
toj religiji i njeai,no istaknuto mjesto u d,rur5tvu. Frobllem je, po mojem
rni5ljenj,u, samo u tome kild je ta vjera pustila duboko korijenje u Salo-
ni, odnosno u Dalmaci,ji. U osnovi se slalern s Medinijem da se to 'mora-
lo dogodirti u 1. s,t. n. e. Na to, uostalom, uptriurje vei i organizacija
prhigalata u 2. st., demu je morao prethodiltti duZi period razvitka. Mi-
Sljenja sa,m, medutirn, da nema pouzdanri'h svjedodanstava te religije
.Ll ranom 1 st. eini mi se da voj,nidke stele s vratima pri dnu nemaju
ni,kakvu itkonografsku vezu s maloazijskim grobn'icarna u stijeni i na
dr,ugi,m spornenicirna, iako dio ttih vojnika dolazi upravo iz orijentalnih
J<rajwa.rse Vrata na drnu stele za;pravo su prikaz fasade gnobnice (nais-
kosa) koji one imitiraju, a osobe koje tugu,ju - odljevene u orijental-
pu no5niu s frigijskom kaporn na glavi - javljaju se, koliko je to ba-
rem meni pounalto, na tri stele - sarno su tugujuii or.ijentatlci.to Li,kovi
orijentalaca pneuaobi su iz rimske voj,nidko trijumfalne itkonograf.ije, pa
pemaju veze s tugujuiiun Atisom. Meiiu tirn likovirma po'stoji samo for-
pnalna, a ne i stvarna slidnost. Svi ihonografski elementi tih ste,la vojniC-
kog ,su karaktera, pa se ne mogu odrediti ni dnugi kao pripadajudi rcr.-
liditom kulturno,vjers,kom mi,ljeu.
Jedini pouzdaniji prirmjer svjedodanstva mEtroadke re'ligije iz Da,l-
macrije jes,t stela iz Garduna, uzi'dana u jednoj kmii u Sinju.tot Ona nije
vojnidka, nego je pripadala djeiaku od sedam godina. U zabatu stele
prikazana je glava djeiaka s frigijSko'm kapom na glavi. S obzirom na to
da se stela tipolo5ki raal.ikuje od vojnidkih i nerna nekih dnrgih karak-
tenis,tika koje bi upuiiva'le na mog,uirrost dn:ga6ijeg interpretiranja, vje-
6ojatno je da je grlava s f'rigijskom kaporn lik Atisa. Ta je stela pri-
pliino iz ranijeg doba vladanja Trajana (frizura je tzv. 1. trpa Trajano-
vih portreta),162 dakle iz vrernena kad su vojnici VII legije i drugih pri.
pad.ajudih sporednih jedinica upu&rri na granice Canstla i kad vi5e netr$a
stela gore spomernutog tirpa ni u Gardunu niti u Saloni. prema tome to bi
moglo briti prvo narna poarato svjedodanstvo metroadke religije u Dal:
maciji, a nakon toga u 2. st. podinje se pojavljivati cijela se,rija razno-
vns,nih spornenrika, kao Sto su po,svetni natpisi, kipovi Magne Mater, ki-
povi Atirsa, re'ljefi tugtrj,uieg Atisa na nadgndbnim sporneruici,nna itd.
ovi posljednji su ipak bi,tno raz{idiri od spom'enutih tugu,juiih orijen-
talaca na stelarna (oslanrjaju se na izvrnuti Stap).

473
 Ovaij Medinijev rad briljantna je analfi,aajed,nog jedi,nog spornenirka
na ternelju kojega je u,spio dati vrijedne reau,trtate o razvitku i ongani-
zaciji metroadke relig.ije u Saloni i u Dalmacijri.

Kao uvod u starokrBianski perriod u Saloni izabrao sa,m, kao i za

uvod o poganskom periodu, dlanak M. Abramida iz publikacije Forschun-
gen in Salona I. I ovaj Abramiiev dlanak pod naslovom povijestt
"O
krSianstva u Saloni<, kao i onaj na sarnorne podetku ovog izbora,
"bo-
luje< od slidnih b,o'ljki. On, naravno, nije najsuvremeniji i najaiurniji
kad su u pitanju znans,tveni rezulta'ti koji govore o podecima kr5ian'stva.
Dovoljrno je sarrno istaknuti da je objavljen pnije Dyggveovih istraZiva-
nja u Sailoni. Ali, kako nema ne,ldih kraiitr i sintetskih dlanaka koji ob-
ratluju istu termr - a kako nisarm Zelio cijepati neke d,uZe radove -
o'sta'o je praktidki sarno na raspolagantju Abramidev rad. Dodu5e, brojni
pu radovi kojri 1'1s1i"uj'upojedinadne pr'obleme (mudenici, biskupi, sveci
i drr.), ali nsma onih koji bi podetke i razvitak lcr5ianstva sagledavali u
pjelini, Prema tome, kad je u pita,nju ovaj A,b,ramiiev ,r.ad, generalna je
prim'jed'ba da mu nedos,taju svjeZiji i suvremeniji pogledi na pojedine
pr.ob,leme, ali ipak, uzevSi u cje'lini, to je upotrebljiv prikaz koji je do-
ntio rezu'ltate istraZivanja do trernutjka u kojem je nastao, a njego,va
ie se upofreblj.ivost, nadam se, psveiati kormentarrima kojirrna je po-
praien.
Abramiiev rad, kao i mnogi drugi koji govore ,o podecirna kr$ian-
stva u Dalrnaciji, s dos,ta podozrenja gleda na v.ijersti iz ,pos,lanice apo-
stola Pavla o ranom Sirenju kr5ianstva u ovi'm krajevirma (Rim,lja,rlirrna
XV, 19, Tirnotejtr IV, 10). I sAm sam podl,ijegao talkvom nadinu rar.rni-
5ljanja.l6 Razlog Sto se talko skepti'dki uzirmaju ti podaci, dini rni se,
leii u dinjenici Sto se prije druge polovice 3. st. krSiani ne rnogu arheo-
io5ki opipati u Dalm,acij'i. Meelutim, gubi se iz vida Sto se zapravo
JcrSiani ni drugdje ne mogu osobito dobro materijalno dokurnentirati,l6a
a povijesni izvori i tako veorma malo govore o kr'Sianstvu u balkanskirn
prorvincijama. Svi aurtori naglaSavajiu da, ako je Pavao nekog i posrlao u
Da,lmaciju da propovijeda novu \,,jem, ona ipak nije uhvatila korijona.rd
[4eni se d'ini da je p,rob,lem samo u tome da li se Pavlov tekst ima shva-
titi tako kao da je njegwo vjerovjesni5'tvo trlkljudilo Da,knaciju ,ili ne,
pdnos'no da je sarno stiglo do nje.16 To se mora,utvrditi samo na temeljiu
analize teksta. Ako tralimo bragove lcr5ianstva ia 1. st., tada to r-r,gllav-
norn traZimo uza,lud, jer ih neiemo naii. Uostalom, ako ih se nade,
to su pojedinadni ostaci koji govore samo o kr5ianiim,a kao pojed,im-
girn'a, a ne i o vjenskoj organizaciji. U to se ddba knsiani svojim vanj-
pkim ku'lturnim manifestacijama nisu razlikovali, pa ih putem materi-
jarlnih ostataika ne-iemo ni otkri,ti.16? Oni su Zivjeli s pogam.ima unutar
jed'ncg d,ru'S,tvai unutar jedne ku'lture, a u to se d,sba nis;u nri Zeljeli
javno mani'festirati, pa su eventua,lni o,staci vi5e nego neuhvatljivi. Ci-
njenica Sto u kasnijim stoljeiirrna dolazi svjeZa krv bilo s O,rijenta, billo
jz Rima, ne znadi da je onaj nuideurs, ako je uopie postojao, rnorao ne-
stati. P'ripadnici nove vjere s'tiza'li su s misioo:rarSkirm i nemisionarskim

474
pos,lom, pa svjeZa propa,ganda nije nikakav dokaz ga5enja ramiie jeagre.
DrZim da se krSdansfvo moglo razmahati tek ornda kad se nova vjera
na5la u kuSnji i kad su podeli masovni progoni i kad se s'tvaraju temel'jri
za izras,tanje legenda o lokalnim mudenicirma, herojima nove vjere.
, Kad su u pita,nju sal'onitanski biskupi, Abrannii na p.rvo mjesto,stav-
lija Venancija, a potom Domnija. Na taj nadim o,n o6ito ovog dnlgog ne
smatra legend'arnim osnivadern sdlonitanske crlkve. To je i moje rnti6,lje-
Fje, a argumentacija za to ne moZe se tek tako lako i jednostavno izni-
jeti u kralkoj fiormi. U svakom sludaju Venanciljevo je ime nepravedno
i noopravdano gotovo izbrisano iz salonrfutansko,splitske crkve, a naz,low,i
su jednostavni, jer je trebalo dokazati apostolsko podrijetlo crkve u
Saloni. To se moglo sarno gomilanjem nekoliko biskupa ispne'd Venan-
gija, tako 'da se popuni p'razmina od Petra do Venancija (oko stoljeie i
,pol).r68Razlog za takvu prevaru spl'itske Crkve leZ,i u dirnjenrici Sto seona
bori za primat u Dal,maciji sa zadarskom, pa pokru3ava naii njake" ,razlo-
ge u pri,log svtrjoj s,tvari. A,li, o tome ovdje samo tdliko.
Govoreii o starokr5ianskim grobljirma u Saloni, Abramii ne spomi-
nje jedno od najvainijih - ono na Kapljudu. To, dakako, nrije ,Abrami-
iev propust, vei dinjenica da je bazirlika s mudenidki'm gnobovima u ci-
jelosti otk'rivena tek 1922. godine, dak'le nekoliko godina nakon Sto je
on pisao ovaj p'ri,log.r6e
Abramii istide, kao Sto je to i udbidajeno, progone iz 304. godine
koje je, prema Burliievtr lucidnorn turrn'adenju, organizirao Marcu,s Aure-
lrius Jtrl,us, prezes provincije Daknaci'je. U zadnje se doba navodi da je
taj provincijal'ni funkcioner Zivio ranije od samih pr.ogona,l7oatli smatra
{a jedva treba snrmnjati da su se doislta pnogoni odriali pod nelkirrn Aune-
lije'm Julom. O tome ima dovoljno podataka osim Dornnijeva Zivotopisa
(vita).
Netodna je Ab,ram,iiwa korns'tatacija da lirsta povijesno zajamdenih
bistkupa pokazuje lakune Sto su se u srednjem vijeku nastojale zakrpati.
[,aku,na postoji samo na podetku, tj. izmedu Venancij'a i legendarnog
Domnija, udeni,ka sv. Petra, a popuntjavanje je imatlo za ci,lj da isp,uni
{r.rpu u peri'odu izmedtr konca 1. st. i druge polovice 3. st.17rPri,toim su
sastav,ljadi pokazali prilidno slabu fantaziju, jer su r.lglavnom podvo'stru-
davali broj i i'mena vei poznatih biskupa. Medutim, za kasrni,je biskupe
to nije bi'lo pot'rebno, jer su stoljeia i'spunjena. Dapade, Dyggve istide
da salo'ni'tanski popis biskupa iskazuje vide irrnena od d,nlgitt gradova,
pa on drZi da s,u neki salonitanski biskupi morali biti arijanski iz doba
Gorta, a da je to sigurno Januarije.l?2 Prerna tome, po Dyggveu birsmo
i,rnali >vi5ka" b,iskupa, a ne lakune koje bi bi'lo nu,Zno popunliati. MoZe-
mo, dakle, smatrati da nam je poznat ditav niz sailsnitanskih biskupa od
druge polovice 3. st. pa do podetka 7. st. (do pada grada).173Tbog toga
nije todna ni Ab.ramiieva konstatacija da iza mira o vjerskoj toleran-
ciji nema poznatritr biskupa, predvidjev5i da je Dormnijev neiak i na-
s,ljednik Priimo preZivio p,rogone i u'rnro o,ko 325. godine.lTa Stoga vrije-
me koje su na biskupskoj stolici pnoveli bisk'rapi Malasim I, Leoncije,
Gajan i Si,m,ferije - s\4i iz 4. st. - nije todno. Odito je takotlor da u to

475
 doba jo5 nefina fiurkcije koepiskopata, pa jedirni pwijesno zajarndeni
korepiskop (Eugraphus) nije u 4., nego iz znatno kasnijeg d,oba.175
Nije todna ni Abramiieva konrstatacija da na k'r5ianskim grdb,ljijma
na Manastirinama i Mar,usincu nedostaju nadgrobni natpisi iz kraja 5.
I pordetka 6. st., zbog navodne u,groZenosti od neprijatelja. Nap,rotiv, dini
pe kao da ukapa,nje na tim nekropollama nije nikad ni bi,lo prekinuto.
U skladu s tirn mi5ljenjem Abramii je ddao da su gro,biS,ne baai,like
nastale tek u 6. st., 6to takoder nije todno. Za to, m,eclutim, ne valja
ludriti Abramiia, jer on pi5e u doba dok se joS nis'u pojavile studije R.
Eggeral76 i E. Dyggvea,rTTkoji su jasnro dokaza,li da je doba po'dizanja
,bazilika na grdb,ljima ved konac 4. ili rano 5. st. Za to postoje nersuim-
pjivi arheolo5ki dokazi (natpisi i,medtrsobni odnosi nanijrih i starijih gra-
,ilevina). Na Manastirinama je pnva faza izgradnje grobir5ne bazilike iz
fronca 4. st. (vje,rojatno za biskupa Gajarna),l78a na Marus,incu prve de-
ceni,je 5. st., kad je to grob'lje posrtalo erksfirluziwro pokapa,li5te saloni-
tanskog visokorg klsla.ue I kasnije iiskapano g,roblje na Kapljudu jo6 je
tz 4. st. Ono je dapade dak i ne5to ranije od prethodno spomenutih.rso
p doba 6. st. na bazilikarna se obavlja,ju neki dodatni elementi gractevi-
pa, koji sluZe u razvitku nad,gro,bne lfilttrrgije i lak5eg obavljanja poko-
1pa i dr. U osnovi te bazilike sadrZavajru sve ono Sto imaju i one u gra-
,do,vi,rna,po tipu su im veoma s,rodne, iako je desto razlidito funkci,orr-i-
trarnjenastanrka (desto,dodavanje i pregnattivarlje vei postojecih dijelova,
kao Sto je sflu'daj na Kaplj,udu i Ma,nas'tirinama).r81Stoga, rgrorblje rna Ma.
rusrincu ne sadrZi veii broj grorbova, ne zalo rSto je podalje od rgrada (to
vjerojatno nije bila neka veia zapreka) vei zato Sto je eksk;luzivnog
karaktera (vidi ranije)
Sve u svemu,.\bramiiev je rad ipak solidan, iako je zastario, jer daje
pregled ,razvilka kr5ians,tva od podetka pa do kraja iivota grada, na
koji iemo se ,osvrru.rtiirkomenfira.juii dlanak lN. Ja,k5iia. na ,sarnom kraju
ove knjige.

elanak B. Gabrideviia >Kr5ianstvo u Iliriku do dolaska Slavena,.

od svih ovdje donesen'ih ,moZda je najsvedbuhvatniji jer ,se u njernu
razmatraju i ostale provincije u Iliriku, a ne sarno Da,lmacija. Stoga na
neki,nadin on 'daje Siri o{kvir u kojem se krrsianstvo razvija u balkanskirn
regijama. Svi osta,li su rusredotodeni na manje problerne. Zato ovaj rad
daje jednu 6iru vizij,u kr5.ianstva od ,one knju je dao Abra,mrii; Nadarn
se da ie na taj uradin ditate{j biti obogaien saznanjirna,rnrnogo opienitijeg
lkaraktera, tmutar kojih se dogaclaju fennrneni 5to ih obraduju pojedini
au,tori. To je i razlq. (osirn kvalllitete rada, nararmo) Sto se ,ova,j rad'na-
Sao u 'na5em izboru.
Gabridevii je nastan'ku i Sirenju kr5iarnstva pristupio na svoj tkarak-
ter"istidan Siroki nadin, orb,raiajtr,ii se ditatelju neposredno i gotovo ese-
jistidki. Bogata slika tkoj,u autor podasti,re iita se rs lakoiom i zanima-
njem. Kr5ianstvo se ,ovdje dovodi u vsu s op6or,n rdrustvenom situaci-
jorn u,kasnoarr,tidkorm svijetu.

476
 Autor, kao $to je to uobitajeno fkod ovalkviitr pregleda, polazi od vei
ranije spomenutog podatka kod apostOla Pav,la da je Tita poslao u Dal-
ma'ciju (Timotej,u IV, 10). On ras'uthr,je da nema sum,nje - na temolju
poslan,ice - da je on zarista poslao Tjrta, ali da li je on stigao 'u Dalma-
ciju i kakvi sru rezultati njegove misije, nije poznato. Taj zakljudak je
irspravarn. Ali Gabridevii dalje zaldjuiuje: >. . . prema rezu'ltatima arheo-
lo5kih i,straZivanja - a to je jedi,no ,na demu je, u pomanjkanju pisanih
izv'ora, dopu5teno donosirt'i zaklj,u6ke - rpruizlazi da u ovim krajevirrna
prije svr5etka 3. st, organiziranih ,kniianslkiih op6,ina inije bi,lo." lz trya
autor datl,je izv[adi zakljudak da Titova ,misija nije dala rezultata. Vei
srrrlo ranije naveli da na temelj'u arheolo5kih ostataka,nije moguie ,sitva.
rati zaklrj,udke o kr5ianima u rnajranij'irm stol,jecima, nije rnoguie ras-
pravljati.t82 O tome vi,Serneiemo rgo'vortiti. Medutim, samo iermo upozoriti
da nema pouadanih metodolo5kiih rpostupaka na ,temel}u kojih bi se
domus ecclesia u Saloni i Pored,u mog,la pouzdano rdatirati u zadnje de-
cenije 3. st. Ona moZe sarsvtirrn dobro pristajalti ,i u doba oko 250. ili 260.
(o t'ome vidi jod kasnije), kad se razvijaj'u i drugdje prve takve ma,le
bogomo,lj e u privatniim trr6r*3.t83
U cijelosti se ne bih trnogao sloZiti ni s jodnom drugom ,tvndnjorn
koju donosi Gabridevii, a ta je da pnije Dioklecitjanovih progona nema
dokaza o tpostojanju ,kr5ianskih zajed,nica u Saloni. Sas,vim suprotno
bi govorio eprirdkopat Venancija koji, po rrnojem rni5ljenju, moZe biti
samo saluritanski b,iskup.rsaOsirm toga podatak koji donosi Liber pon-
tificalis da je papa Gaj '(282/283-295/96) rbio iDioldlecijanov rodak.rss
Gaj je, p'rema tome, Dalmatinac i odito je da'je vrlo vjerojat'no pristu-
pio ikrSiani,ma u dornovini koje,desetljece prije nego Sto je postao papa,
a ,kako je to morgao na6ini'tl, ako u Sa,loni nije postoijala orrganizirana
krSianska opiina?1E6
Jedan pasus iz prvog dijela studije nejashn je ili je molda pogre5an.
Naime, radi se o fru3,kogorski,m rmu'denicima Quattuor coronati (Sim-
pronijan, Klau:dije, Kastorije i Nijkostrat) 'koji su radeii po carevoj na-
ru,dZb,i ,st,upove i kapitele od ,orvenkastorg rmramora, ubije,nri nalkur Sto
su 'odbili izraditi Eskulapov kip. Gabridevii ,drZi da ima ,dosta razloga
m,isliti da se carska narudZba odnosi na Didkleoija,novu pala6u koja se
tada jo5 gradi, a indicija u tome pogledu jest nat'pis Valerija Valerijana,
nadstojnik kamenoloma u $kripu na otoku Bradu, koji je nadzirao izradu
s,tupwa i ,kapitela.l87 Ali, sturpovi se rade za ;I-ricinijeve terme u Sinmiju,
a u Dioklecija,novoj paiadi nema ni stupova niti kapitela od crvenkastog
mrartora. S obzirom na to da se u natpisu Vailer.ija Valerijana jasno na-
vo'di da on n-adzire izradu elemenata za jednu d*go, dosta kasniju, ,gra-
clevinu, nije jasno kako Gabrridevii ova'j natpis, a u rkrajnjoj liniji i detvo-
ric,u ,mudenika, dovodi {.1vezu s Didlclecijanovom paladorn. C'irni mi se
da 'se, naprdtiv, s nar'udZborm ,fru5kogorskirrn ,rnudenicirma mnogo ilogid-
nije rnoZe pwezati Dioklecijano,v cezar i zet Ga,lenije, ikojri iboravi u ,Sir-
rniju. U doba D,idklecijanovih progona, 304. godine, ,satrno,godinu rda,na
prrije careve abdikacije, radovi ru'splitskoj paladi vei su bili ,toliiko od-
mak'li da rsu svi stupovi i kaipi,teli bUi qra svojemr.r mjes,tu. Vjerojatno

477
je to brio s,ludaj i s kutrtnirm statuama, iako ,se pojedrirnadno jo5 neka od
njih rnoZe inaknadno naruditi. eini mi se da,se u 'wakom sludaju, bez
obzira na detvoricu mudenika, GabriCevii krivo poziva na natpis Vafierija
Vatlelrijana, jer on upuiuje upravo na obratnu rmeclusobnu vezu.
U drugom dijelu rasprave Gabridev,id rraspravlja o ,razvitku ,krr5ian-
stva u Iliriku poslije ,crkvenog unira 312/13. godine. Gabridevii istide
btrrni razvitak ,nove reliigije tijdkom 4. 'st. ri konstatira da je pod konac
4. st., u dsba tkad Teodozije proglaSava kr5danrstvo sluZbenorn relig,ijorn,
najvedi d'i,o pudarrstva vei kristijaniairan. C,ini se da se autor u rtorme
pogledu povocli za Dyggveovom prstpostavkom da je rkr5ianstvo tije-
kom 4. st. vei pobijed,ilo i potpuno nadv,ladalo pogane, kojih praktidki
vi5e ni nema.ls To, rnetltrti,rn, ne odgovara ni opioj, a niti rlokalnoj s.i'tua-
ciji. Vei je Harnaok u,odio da je razvitak i pobjednidki hod kr5iarnstva
z'natno spo,niji.l8eCak i u Rirnu podotkom 5. st. pos,toje obiteljri iko'je se
drZe ttradiciona'lne religije.teo Da je poganrstvo lako rpobijetteno tijekom 4.
st., zar ibi se 'jo5 q.r6. st. gradiJi tol'iki b,aptisteriji koji su nefl<addodavani
na ved postojece crrkve? Njihovo naknadno rdodavanje potvrtluje dinje-
nica Sto se vide jasni spojevi na odvojenom korpusu bazilike).tel f,i ss
baptisterijri jo5 uvijek namijenjeni odraslinn osobama (duboki bazeni),
pa stoga vallja pretpostaviti da je proces ,kr5ianstva nezaulsrtavljivo gra-
bio prema konadnoj pobjedi, ali da ,je pogana bi,lo ,ne samo u pagusu
vei i u gradov,ima ,skoro do kraja anrtike.
Kad Gabridevid raspravlja o santkofagu rkorepiskopa E,ugrafa, tkoji
se i 'danas nalazi u preZbiteriju ,bazilike rna Manast'irinama, ,on navodi,
odito pod Zeirllerovimre2i Abramiievimle3 utjecajem, da'se radi o tunkciji
upravljanja ,cfkvom ru prostonima izvan gradova (en chorai episkopos)
i da je ta slu,Zba b'ila privremeno organizirrana, 'dok crrkve,na organiaa-
cija jo3 nije bi;la dvrSde sprovedena. Ne ,ulazeii, mectutri,m, u problerne
te'sludbe i njezina trajanja, valja kaaati da je taj ,saxkofag, najvjerojat-
nije origi,nalno jo,S poganski pri,mjerak, ,nastao u kas,nom 3. irli ranorm
4. st. Kad je prepravljen, bio je postavljen u baziliku tek u 7. st. Iz tog
je vromena, po Eggeru,,i,nat{ris.rq Da li 'to znadi 'da je i funkcij'a korepi-
skopa fada joS trra,jala, za ,sada nrije ,rnogude si,gurno govorriti, atli kao
ugledna osoba rtaj je crkveni rprelat i dobio mjesto ,u prezbiteriju bazili-
ke rna Manastirinama.les
Gabridevid dirni se pni;lwaia Buliiev,r.r pretpostaVku da su u ,malom
alovnom'sand,udidu, koji je otkniven ,u b.llizini natpisa u kojem se spo-
minje Petar, bile pohranje,ne pseudoreli,kvije tog apostola.re' Iz dana3-
njeg poznava,nja relikvija i relikvijara u naSim tkrajevi,ma teSko rni je
prihvatiiti takvu pretpostavka. Zar je, nairrne, prihvatljrivo da ,se u tako
bijednom relitkv,ijaru duvaju reli;kvije, dar pape kao 'uzdarje sdlonirtan-
skom biskupu Leonciju za odustajanje od a,rijanizma? ,Papa, odi,to, ,nije
slao relikvije hez odgovarajuieg sanduka, jer bi to ,bilo njihovo obez-
wedivanje. Arko se raditlo i o brandea, papa i,h je si,gurno s,lao u prilklad-
noj >am,ballaZi.<.Si,gunno su relikvi'je nrlnogo drragocjenije od rdlikvijara,
koji je papa mogao dati izraditi u Ri,mu i za svoje politidke potrebe
imao radionicu kojoj je povjeravao takve zadatke. Protiv pretpostavke o

478
olovnom sandudidu govore i relikvijari koji su pronalaZeni diljem na5e
obale, pa dak i u unutra5njosti. Od Sest-sedarn takvih primjeraka relikvi
jara (P'ula,1e7 Samagher,lesNovalja,le Cim,m Lopud4l) ovaj salonitanski je
najbjedniji i od najjeftinijeg materijala. Vjerojatno je, stoga, da se u
olovnom sandudiiu nalazilo ne5to 'drugo, ne3to daleko manje vrijedno.zoz
Foremeiene originalne okolnosti u pre.dbazilikalnom kompleksu ,na Ma-
nastirinama ne ornoguiuju i,pak da se sa,sigurrnoSi,u poveZe olov,ni sandu-
dii i natpis, pa stoga valja ipak s oprezorn uzimati njihovu moguiu me-
dusobnu vezu. Da je u Buliievo'doba bilo pronadeno toliko vrijednih re-
li'kvij ara,i u mn'oigo tbeznadajnijrim tkrr5iarnsikiirnzajednicama salqnitanske
metrorpolije, te5ko da bi i on bio postavio takvu,tezu.
U vezi s te5,koiorm d.a se prati ra,zv,itak tkr5ianstva u Dalmaciji u
ra,nrijem periodu Gabriievii kasniju,afirrnaoiju krBianstva vidi,u pro5ire-
nju orijentallnih reli,gija u Saloni. KrS,ianstvo je u ranijirm rstoljeiirna
(prije Edikta o toleranciji) birlo nesurmrnjivo supnimirarno i orno ;je te5ko
manifestiralo svoju vlastitu kulturu i tako ostavljalo svoju ba5tinu da-
naSnjim pdkoljenji,rna. Orijental,ne reli:gije su, naprotiv, bile javne i dr,u-
Stveno pr:vnate, pa su tako i djelovale i na taj nadin ostavlja'le svoje
tragove tr historijskirm s,lojev'i,ma. Mo,ida su one bile popuilarrne ,i spre-
davale s,naZni i brzi razvirtak kriianstva, alli to nikalko nije razlog Sto
kr5ianstvo nije ostavljalo veie i jade tragove. Razloge takvog stanja na-
veo sam vei rarnije.
Govoreii o Eufrazijevoj bazi,l'ici u Fore6u, Gabrridevii upotreblj,ava
Dyggveov omiljeni termin adriobizantioi"utn.2o3 Taj termin, dini mi se,
nije ,dobar. Eufrazijeva ,bazilika pokazuje zairsta rmalo bizantinizma u
pravom smisl,Lr te rijedi. Glavne ,karakteristike cr:kve .u Poredu veZu se
uz Ravennu, a odli,ke njezine ,sakrafine arrhitekture freba ,shvatiti kao
adaptaclju standardnog baziilikailrnog plana ,i dlevacije s pol'igonalnom
apsirdom, koja je u rnodi u ovirrn krajwi,ma u kasnom 5. i 6. ,st. Ako str
ravenats,ke ,m,ozaike radili maj,stoni 'koji su do5li iz ,Bu;anta,i osinova,li
ikolu u Ravenni, onda se odito oslanjala na opie forrne gradevina i do-
neaie majstore.2e
'U .raspravi o eventual,nom posttojanju arijanske katedrale u Saloni
autor poku5ava uvesti jed,nu fudiciju ,u,koris,t miSrljenja o stvarnom pa-
ralelnom egzistiranju dvaju dijaceaa u ,totrn grad,u. Gabridevii na'vodi
da se ta cnkva nalazi u neposrednoj hlizini navodne namjesnidke pala-
de u kojoj je ranije stanovao'rimislki, a ,kasurije i ostrogotski na,mjesnik
Dalmacije. "Ia tu.a, ,rnectutirn, ima dosta sllabih rtodaka. Naime, prije
svega v,rlo je problematidno da [i se tu uop,ie .radi o namjesnidkoj pa-
la6i, jer natpis scriba consularis nije naden tr njoj samoj, nego nekoliko
desetalka mdtara dalje.rs Drugih inrdicija za ;taikvu pretpostavku nema.
eak i rsama arhi,tektura osirn sjajnrih mozaika nije osobito rasko,sna, pa
dak rri pnostrana. Osirrn toga uz tu paladu nalazi se jo5 jedna srkva, dalc ri
znatno b',liZe.,Ona, dodu5e, nije toli'ko prostrana lkao >arijanska<, ali rima
mnogo sporednitrr pros;torija i predvorja. Ona, naialost, nije is,kopana,
arli je u zadnje ddba postala veii,m drijelom vidljiva zbog radova na te-
renu lkoje vod,i Vlasni,k parceia. ,Po tom kriteriju da ,li hi to ,mog,la biti

479
arijanska crkva? Dakle, Gabridwiievo rnl5tjenje ipak nas ,ne ,dovodi
o'lile rrj,e5enj,u problema koji, po ,mojom uvjerenju, jod uvijok o,staje
otvorgn,m6

Iako se problernom prvog poznatog krSianskog-ipakkutrtnog objekta ba-

vil,o dosta istraZivada (Bul,id, Gerber, Dyggve itd.), je nema dvojbe
da je najtemeljitiji rad B. Gabrideviia >Najstarijt krsiCnskt oratortj u
salonin. Posluiiv5i se Gerberovirn i Dyggveovim planovim,a, Gabridev,ii
je, dao svoje videnje rekonstrukcije objekta te dao najbolju definiciju:
i
>Sagledavanje tih mogu,dnosti ,svakako je od istaknutog znadenrja, jer,
aJro 'su ,odnosne kupelji rbile ,unutra5njom ikomunikac,ijom, dakle organ-
ski spojene s prostorijama za,stanovanje, onda tbi ,se oratorij o ikoje,m
je rijed s dosta razloga m,ogao nazvati i rshvatiti tkao domui eccrisia,
- da se poslu'iim trhodanom njemadkcrm tenminolo,g,i,jom - kao
$_akle
Hauskirche, a ne samo u Sirem s,mis,lu i znadenju kao domus eccresiae,
tj. kao Halrs der Gemoinde, 5to u stvar,i predstavlja ,todan prijwod te
latin'ske sirntagme.<
U go,rnjem citatu sadrZana je bi,t irnterpretacije objekta kao orrkve
u privatnoj kuci, a ne kuie (cnkve) sluzbene krsianrske zaied'nice koia
moze birti svaka cr:kva, rpa i veli'ka rbazll,ika. Metlutirn Gabrirdeviievo tL-
madenje nije cjelovi,to, jer ova grailevina, osirm Sto je domus ecclesi.a,
isto je tajko i domus ecclesiae, jer se ,u njoj sigtrrno skupljao saloni.
ta,nski p{k pa je sluZi,la kao rbogomolja vjerslke zajednice jo5 prirje pro-
gonaiz 304. godine. Ona je, s obzirom na katedru i na tradiciju da je tuu
neposrednoj ,blizini iznikla salonitanska katedrala, nesumnjivo ,bila naj-
va,inija crkva salone. zbog toga Sto su praktidki sve cr:kve istodobno do-
mus ecclesia i domus ecclesiae, u literaturi prakticki danas nema razlike u
upotrebi ta ,dva tenmirna.u U vszi rs ovom crkvorm valja naglas,iti da je
po svoj prillici ri kr5ianaka zajedni,ca Salone provola refonmu koju je
inaugurirao rimshi rb,iskup Dionizije,(259/60-267/68) orga,niairav5i je
prema Zupama. Tu prbtpostarvtku bri se mog,lo, meitr.ltirm, verificirati ,samo
ako rbi se pronaSli 'drugi tituli u,saloni. u njihov,broj se ne ,rnognrubro-
jiti oratorij B i oratorij ,s otvorsnim dvori5tem, zapadrno od episkopal,nih
bazirlika.ms
Gabridevideva analiza plana i medusobnog komuniciranja u oratoriju
A zaista je vnlo ,temeljita, a'li problemi ikornunikacije s vbnj,skirn d,ije-
|gv-irmagrada ipak ostaju otvoreni. Mali u.laz ,u tenmalni komprleks neo-
bidno je 'skrom'an i moze se prihvatiti samo ,kao ,skniveni ,ulai koji ,ima
za c_ilj maskiranje namjene ob,jekta. Ma'li urlaz na isjeverozarpadnoj stra-
ni dvorane ulaz je prrivafnog tkaraiktera. Koliko je dug,o i na rkoji je
nadin funlkci,onirao tr od,nosu ,na ostale prostor.irje zgrade, nije moguie
kazati, jer nije otkopan. Da je ,doista postojao, vidi se samo po tome
Sto je u zidu rupa s uobidajenim rameni,ma za vrata. T,u rse, dakle, po-
novno susreisrno s ogranidavaj,tr,iim,faktorom nedovoljne istrazenosti
koja ,je w,uda p'risutna u ,Salonri. Mnogi objekti iagledaj,u irskopani, ali
je ,to samo privid, jer je desto 'i veci di,o povr.Sine jo5 uvijek pod zem-
ljom ili su zid,ovi samo toliko odi5ieni da rbi se mogao snimiti tlocrt,

480
 rijetko kad'do temelja. Tu je metodu rinaugnrri,raocarrara, ,kao Bto
se
to-ia njegova rada vr'ro rrijepo razabire, a kair,i;e *" to ,i" od:ektivnih
i,li
sub.jettivni,h razlaganastavi,li gotovo svi istraiivaei. nonje d kod carra-
re bilo logidno ri u potpu'rosti opravda,rrodbog c,irljarl";i-;" sebi posta-
yio, !o u d.uginn srudaj.wima ,niji. Zbog ,toga dabrie*id i Lp*orava da
je njegova analwa bazirana na preporJtaofir*a, ou ,rtir.rro* ,ru-
niu...vrlo je indikativno stanje up.lvo na crvoj "gradevini"" koja je naj-
starija bogomolja, b-ez sumnje ,i ,izvoriste k'rsiaiskog ro"rt""g csnrra,
pa je cjolovito istrazivanrje ditavog loka,liteta nasusna p"iruuu.
-podetka ono bi
moglg 'rijediti ,mT:roge- nepoz-narnice ,nove religijJ u sato'i. zuog
toga je dovrsetak iskapanja na sjever,nom dijeltr to-!"zdanja jedan
oJ
prioritetnih zadataka u sa,loni, bez abalra na to sto ji stoptan ,s
tesko-
iama zbog ceste koja cjedi na gradskirm zidinama r.o:'"-:" pridogao
ovaj starnrbenikompleks, kojri je kasnije isvoje juzne "u diJeiwe ,.xhij"-
-u
dio oratoriJ. Iiona6no, da 'se vratimo rprbblum* ri"-rd"i*ri3u .. p.orto-
riga tog. zdanja. UIT sirani, ,iza prezUiterilu,'najSiri j. i
.T3 ?qadnoj
odirto najmonurmentainiji. Gabriderri,i ,s pravom pretpostavlia da tkroz
njega.nije rlazio puk, jer bi to znadilo ietnju kr- p;il*it;tr""';t
tara do dvorane. zbgg tog? val,j,apretpostaviti da s* to vrata za
kler i
da su se nak'on ulaska sveienitki ona zitvarala. Vr,lo j"1;"r"jut"o rda je
biskup,-,barem u poderku, ,stanovaou roj istoj ku6i,; ,p;!i;" se ,dolje
stepenir5temdo dvorista_iz kojega je zajedno-s koncelebrurti,-u ulazio
u-prezbiterij (kraz zapadni ulaz). cudno-je, mecrutim, sto oibJektkoj,i je
odito zadrzan u svojoj izvornoj_,fonrrui nije iasnije aoti" ,"uieajeni ulaz
na _istodnoj 'strami, tako da pur:krnoZe normal,no ,Ulazirti.To je zapravo
Bulrd 'uradio prilikom i'skapanja da ib,i mo_gaotrt se l""ositi ottopa,n"
ze,mlju,lpa ta )vrata( desto varaju posjetiielje jer im sugerirai,u.*or.
malni ulaz.
U dijelu rada ,u ko{em.
njeg-uredenja ,dvorane_, Qablidgyii podasti,re svoje viclenje u*urtras-
Jcorigiraiiu6irDy,ggveovo,D
-sa on ie osvrie i na ob,lik
poluikru,i'ne
_rkl,upeza kler (subsettiumf zavijenim ,krakovima prema
srediStu,-tako da je gtvgr- porukrr'ga suzen. Gabridevii drzi da
oblilk tesko objasni,ti. Da bi to uradi,o,on rgadovodi u vezu sa stolovi,ma l" ,tuj
:igmlgbli,ka (polukrug) i poziva se {lp,ra,vona poznati pri,mierak iz Sa-
lone (danas u Arheoloikom muzeju u Zag,rebu)'f<o:,iu,ilU,nrji traoi
irma
prirkaeaneK{ilt?, apo-stglei eva,ndeliste'(I;.zrou tr"oi rooju
,"'put marazi
na ravnom di,jdltr po.lukrurgapriikazan je Jona kojega irU"".,i* ,m,orsrka
lema,n. Ja- ty\a s rprik'aaom,nije ob'uur*vaiara
je
ditav iu*i ai"'rtola, vei
ostavljarlajedan dio otvorenim. Tako ona rsvojim oblikom podsjeia na
apsi'dalnu subseliju u. oratoriju A. Iz :toga a,to; izvladi zaklj'udak
da s,u
se na ravrlirm dijdlovima ldlupe za kler, ,s obzirrom na to d; je tu bilo
nezgod,nosjoditi, od,lagalidarovi za vrijeme euiharistije. Stoga su ita
dva
kriilca apside, dkrenuta prsma njezinoj unutras,njosti, sl*zrila ,kao
neke
vrste r"udi,mentarniprothesis. Gabrideviieva uspoiedba je vrlo zani,mlji-
va,'ali bih ipak upozorio da,su,rrrnogode5ie i s,fieniiepaialele iz arhitek-
ture, ri to kdko one profane, tako 'i salnralne.Ne bih ." e"t pri,likom
ara-
voclenja usporedaba udaljavao od naiih krajeva koji nurdeiovoljno pri

481
mjera. U termall,nom rkompleksu u j,ugoistodnom ,dijslu Dioklecijanove
patrade u Splirtu postoji j,edna rtakva apsirdalll mernoria aa grobljru.oiko
Sv. tNikole u Saloni takotler irma ,tu formu,2r2 zatim u bazilici u Bi6ini
kod Folada,2l3 a bazili'ka s takvirn krilqhna ne rnanjka ,nri na I,stoku214
ni na Zapadu.2rs Prema tome, graditelj,slka praksa je negdje preferirafla
takvu formu apside kojazapravo smanjuje ltmen prostora apside.216,Odito
je da je navedena fonma apside djelovala i na formirarrje ob,lika ,klupe
za ,k;.ler, koja je sl,uZila ne sarro kao mjesto aa sveienike prilikom rkon-
celebracije m,ise nego je davala 'i svedani okvi,r menzi?l1 Tai je arhitek-
tonski element, dakle, najvjerojatnije dobijao rraputke za svoju morfo-
Iogiju upravo iz arhitekture.
Drlgo je pirtanje, rneilutim, rdemu'su rslfl.rZiliti rav,ni rkrakovi apside.
Gabridevii, videii sl'i'dnost sa,s'i'grna .menzo{rnpomi5lja ,na funkciju od[a-
ganja darova. Naravno ,da se to miS'ljenje rre ,moZe i ne smije od,baciti.
Ali ipak, dini m,i se, uspnkos svim r'aaloaima'koje'donosi autor, niSta nas
ne spredava da zamislimo,kako su tu'sjed,ifii svedenici. Upravo na jednom
prirkazu 'Postljednje vedere', na tkojri upuduje Gabridwii, vidi rse apostol
Petar kako sjedi na ravnom dijelu sigma menze i 'gleda iprema Kristu ko-
ji je zauzeo rnjesto na samom ktr,tu stola pri,je po6etka ra,rnog dirjela.zm
Stoga valja zaldljuditi da su 'dva sveienika ,mogla sjedit,i na ravnom
dijdlu ,okrenuti menzi, a da ona 'ipak ostane vidljiva puku. Na taj se
nadin dobijaju dva rnjesta v'iSe oko ,menze i u slu:daju veieg broja kon-
celebranata ravni je dio mogao dobro,posluZi,ti. Mislim da nije bilo bit-
no,5to su Eveienici, smje5teni na torn dijetu ktlupe, bili ,okrenuti ,ledima
puku, vaZno je Sto su licem okrenuti menzi na kojoj se vr5io fractio
panis.
ZavrSetak je s,pisa briljarntna Gabrideviieva amatrlzapoloiaja oltara
na eapadnoj strani, lkoji je nelogidan ako se i,ma u vi:d'u da su ,i naj3ira
vrata,u dvora,nu takoder na toj strani. Arko .se pak ima u vidu dinjenica
da sveienik v'r,Siobred o,krenut flicem i,stoku, tada je nuZno - uz pr€it-
postavku da treba biti okrenut licem puku - da oltar bude takoder na
zapad,noj stran;i. Taj je obidaj bio zasvjedoden,u Rirmtr, a'up'ravo orbrnuto
bilo je na f,stolku, paiz toga, trro 'rnojem ,rni5ljenju, Gabridevii iznosi vrlo
vaZno zapa?anje da je prvu saloni:tansku bo,gomOlj,u podi,gao biskup Ve-
nanci'je, koj,i je do5ao iz Rima, i po ri,mskim obidajima, a ne Domnio
(Sirac) po ristodnirm.2le,Stim uvezi.nuZna su i daljnja ispitivanja. To bi
bila joS jedna potvrda da je Venanci,je ibio salonitanSki bistr<rup,a ne ne-
odredeno,g (dallmatinskog) domici'la.

U radu >PitanJa kronologite razvoja salonitanskih gemina< D. Ren-

did-MiodeviC se bavi pitanjima vezanim uz dosta vel'iko gradsko pod-
rudje koje ,leii sjeveroistodno od ,tzv. Porta Caesarea, koje ie po,stati
centar kasnoantidke Salone, jer su ,se tu smjestitli kr5ianski objekti:
dvije katedralne crkve, baptisterij i rnjegove adjacencije, episkopij i vi5e
oratori'ja.e Taj se dio grada naglo razwja i mijenja sl,iku od fi<onstan-
tinskog doba pa nadalje. S obzir,om na to da se tu u periodu od nekoliko
stoljeia gradilo i pregratlivalo, nastala je kornfuzija raznih arheolo5tkih

482
ostataka koje je te$ko razrije5iti u stratigrafskon slijedu. Tog se zadata-
ka autor pnihvatio kako bi dao p,niilo€ boljem ,razumijevanju ostataka.
S obzirom na to da u znanrstvenoj literatu,ri ,nema,suglasnosti u brojnim
prob'lem,ima interpretacije i krondlogije (osobito relativne), autor ana'
lizira dosada5nju li'teraturu i valorizira dopri'nose.
Zapodinrjudi svoje izlagarlje au,tcr se prije svega zadrZava na saloni-
tanskom oratoriju A vez,uj,uci ga uz ime Dom,nija i njegov ,martirij, na-
vodnog prvog rnudenika Salone. lPo Rerrd,i6u Dormnio je prui rezidencija'l-
ni salonitanski biskup. Pod pojrnom reziderncijatrni on odito podrazumi-
jeva ibiskupa same Sa.lo,ne,Sto bi zna'6ilo organizatora vjerske zajednice
i hijerarhije,,na nadin kako to i danas glav'i splitska crkva. U vezi s Ga-
bridevidevirn nadorn rasprav,lja,li srno vei dosta o podecima razvitka cnk-
ve u Saloni i odito je da istraZivadi ima$u razliCito rrn'iSljenje (usp. malo
ra,nije). Bez obzira na to tko i ,kad je osnovao .salonitansl<ru crlcru, tzv.
oratorij A, 's rti'me ne mora imati ,direktne veze. Vei sam prethodno,
naime, iznio,mi5ljenje da je taj objekt mogao nastati podetkom druge
polovice 3. st.
To je zdan'je, bez su,mnje, najstarije u ditavorrn koru-pleksu. Mi5,ljenja
sam da je naziv koji,mu je nadjenmo Dyggve (oratorij A)21 odgovarajuii
samo kad se,radi o .defriniranoj cjelini 'ditave i'nsule tr 5. st., u,nutar koje
on stoji kao njezin sjeverozapadni dio. U to je doba on zacijdlo sluZio
kao rmanja tbogomolja u ,posebne liturgijstke sv,r'he (moida komemorativ-
nog rkaraktera). A,li, originalno on nije oratorij u onom 'smislu ,kao Sto
je to morglo biti kasnije, vei je on bio prava ,pravcata crkva, i to onog
najstarijeg tipa domus ecclesia, dakle crkva nastala ,u privatnoj ,kuii
prije orkvenog rrnira, koja je srluZi;laaa redovnu litungij'u odretlene vjorske
zajednice.n2 Zbog trya, po svoj prilic'i, ,na jedno'me ,mjestu Rendii i stav-
lja navodne znakove (>Oratorij A<).
Raspravljaijuii o ostalinn dijdlovirrna kompleksa, Rendii kao ,ishodi-
5te uzima jednu apsidtr koja se ne moZe vezati uz ostatke anhi,tekture
juZ'ne baailike u ,kasnijem kornpleksu dvojnih cnka,va. Druge se dvije,
naime, imogu vezati ,uz dvije razlir6ite 'faze izgradnje: prva uz normalnu
l,otngitudi,nalrnubaziliku koja irma'specifidno koljenasto produZenje sred-
njeg ,broda pred apsidom, a druga uz.'tzv. kriZnu cnkvu. Trda, dakle,
nema svoj corpus. On se nije oduvao, preostatla je, nailailost, samo apsi-
da. Kolitko god se silaZem s Rendiievirm rje5enjem kao vrtlo prihvatlji^
vim i ,najvjerojatnijim, ,ipak mi se dini da svi problemi u vezi s tim
objektom koji je (po njernu) najranij,i, nisu rije5eni. Ta najranija ,bazi-
li,ka,,iza o,ratorija A, nalazi'la bi rse na krajnjem j,uZnom dijelu komplok-
sa, dosta rudaljena od spomenutog zdanja. Medu nj,irna bi ostao dosta
veliiki prostor ,koji je ranije bio ispunjen terrmalnim graclevinama. Fo-
stav,lja se pitanje da li su rtenrne ,i datlje fu'nkci,oniralle kad je vei jedan
njihov dio (j,uZ,ni) sru5en zbog,podizanja rte bazitlike. Zaito se prije nije
podelo graditi poviSe, prema sjeveru, a tok rkasnije niZe? To bi ,bilo
logidnije s ob,zirom na nuf,nu veau s oratonijem A. JVIoida ie sve to biti
jasrrije kad budu konadno objavljeni rezu'ltati Dyggveovih istraiivanja iz
1949. godine.223,On, medutim, sudeii po Rendiiu, ,kao odevicu istraZ,iva-

483
nja'(surradnik'u), nije imao identidno 'mi$ljenje o treioj aps,i,di unutar
juZme bazilike. U sval<om sludaj,u, ,irnaju,ii'u vi'du ostatke apsidA u juZ-
nqm dijdlu kornpleksa Rendiievo miStjenje je vnlo prihvalljivo, a,li bi va-
ljallo objasniti fu,nlkcioniranje te crikve untrrta,r postojeie insule i kr5dan-
shih objekata u njezinu sjeverozapadno'm 'kutru.
Kad je u pirtanju druga taza raznr{tka bazidikatnog kompleksa, Ren-
dii s,matra da je vjerojatnije kako je nastala prije sjeverna nogo juina
gradevina. Nije, dini mi se, nuZno pretpostavljati neku bitniju kronol,o5ku
razliku izmetlu dvije kasnije grailevine. One su o6ito stirlski v,rlo srodne,
iako juZna i,rna koljenast'o suZerrje sredn'jeg br<rda pred apsridorm..Ako
je juZna crkva bila ranije podignuta, tada je ona irnala ib,iti biskupska
cnkva. Bitlo bi ,logidno da je uz nju podignut ibaptister'i;i: Njega pak noma.
Te3ko ,bi, nairne, bilo pretpostavirti da je prva faza salonitanskog bapti-
sterija (pravokutra graclev,ina s lreksagonarlnom piscinom) leZa,la to,Ii,ko
daleko. Krstionica je ocito u korelaoiji sa sjevernom bazilirkorm. A,ko za
najraniju graclevinu ispod j,uZne crkve (tzv. >treia apsida") joS i rnoie-
mo po,mi5,ljat,i da rnije imala krstionicu, to bi za sljededu fazu - koja
bi hipotetidki ,mogla ,biti starija od sjwerne - morali pretpo,staviti po-
stojanje mjes,ta namijenjenog kr5tenju. Ako je pak sjeverna bi,la ran1le
podignuta, tada je va,ljda uz nju paralelno egzistirala najranija f.aza jul-
ne. Ali, rto je rrnoglo trajati vrlo kratrko. Takvo rje5enje je rnoguie. Sto
se rmene pak tide, ipak bih najskloniji bio v.itlenju da idvije paraleline
velirke ,longitudinarlne graclevftre nastaj.u isrtowemeno, u jednom zamahu.
Tako'se, rekao bih, rrnoZenaijbolje orbjasniti natpis u ,rnozai,ku u tjernenu
apside sjeverne bazilike Nova post vetera..., koji strvaiam tako da je
npva orkva pod'ignuta na,staroj.22a Ako je sjeverna podig4uta poslij,e ju.
Zne, ,5 kEjqm je neko doba paralelaro egzistirala, tada natpis ne odgo-
vara. ,{tko je pak juZna pnije sjeverrre, tada, s obzirom na to da na sje-
veru nije billo ranije grailevine, ne,moZe biti nijedi o rani'joj gratlevini ko-
j,u za-mjenjuje nova. Samo, ako ,s,uobje nastaile paralel,no, ,tada se moZe
govoiiti da je ju,Zna ponl5ena i da tako nastaje novi slclop graitevima nad
starim.
J\4eclutim, pitanja ostaju, ali ,ih je Rendii ,dobro otvorio i inter-
preErrao.
Kad je u pitanju tzv.kriina bazilika, koja je flrao treia faza nastala
nad julnom bazirlikom u 6. st.,'autor oravod,i da je ona vjenojatno podig-
nuta pod ,biskupom Honorijem (umro oko 547),2s ali da ga se ipalr ne
moZe .sa sigurno5iu srnatrati graditeljem, kao ,Sto se ni b,iskupa ,petra
(urm'ro oko 562)226ne moZe drLati graditeljem sjeverne bazilike. Naime,
u blizini jedne'i drnrge,bazilike trronaileni su irnonograrni tih biskupa: u
juznoj Hmr,orija,z27a kraj sjeverne Petra.z8 M'iSljenja ,sam da se ndlazi
tih monograma ne mogu izjednaditi. Honorijwi rnonograrni se naraze
na rnrailnornirm plodama, po svoj prirlici plutejirna, koji s,u otkriveni u
kriznoj bazilici ,i koji se naj,bolje 'mogu orbjas'niti kao dije'lovi dltame
pregrade ,ili nekog,drugog crkvenog namje5ta,ja. Petrovi su monogrami
pak urelani na kapite.lirma stupova, ,koji su, dini ,se, tvor:ili svedani ulaz
(baldakin) tr episkopij s ,ir.ldcekoja vodi s juga. prema sjeveru, prema

484
 tzv. Porta Capraria.'2e Dakle, oni nis,u pripadali sjevernoj bazilici. Ho-
norije je, prema tome, najvjerojatnije ipak gradi,telj kriZne baziilike. Da
l,i je _Petar izveo netrli aabwat u ,sjevernom dijelu kornpleksa, tesko je
reii.-Sto se preradbe baptisterija tide, midlim da je te$ko kazati kad je
izvede,na (osmer.okuf,ra graclevi.na i kr.',iina piscina). Nju, doduSe, Dyggve
'datira u prvu polovicu 6. st., dalkle u doba Honorija (?).m Da li se pak
to ,rnoie,povezati ,s Petrcm, .te3ko je doista kazati.
Na tomelju svega izredenog odito je da smo joS daleko od pouzda-
nije interpretacije svih moguiih faza i njihovih odnosa u episkopalnom
kompleksu. To je i Rendii,Miodevid naglasio. Ti su problemi vrlo s,lo.
Zeni. Cak je ,i pitanje da li ie ih ikad biti ,mogude razrije5iti. Vrlo je
otelavaju(,a okdlnost ta Sto je j'uzna bazilika vr{o osteiena. Zidovi iu
niski i uni$teni, a najde5ie se nalaze ,u korovu, tako da ih je te5ko dak
i' promatrati 'na terenu. velika pomoi istrazivanju bit ie ako spomeriuta
publi,kacija E. Dyggvea ugleda svjetlo dana. Da Ii nam je njegov pene-
trantni duh uspio donijeti ieljena rje5enja? Kad bi ,ih barem"pomakao,
Sto je svalkako Rendiiev tekst postigao, mogli bism,o biti zadovoljni.

Osi'm episkopalnih bazilika ima joS mnogo drugih grad,skih crikava

g Salo,ni. E. Dyggve ih je registrirao, a nekoliko djolimidno i iskopao.sr
O tim bazilikama, osim Dyggvea, praktidki nitko nije pisao. D. Rendii-
'Miocevid u radu >salona chrlstiana (II), Basilica occidentalis u tipolo-
giji ranokrSdanske arhitekture u Illrlku< s'matra da je do5lo vrijeme da
se osvrne na jedn'u od najspecif,idnijih i najkarakteristidnijih cfkava,
onu koja se nalazi na zapad,u, u blizini anafiteatra. Autor konstatira da
su jedi,ni postdeci podaci oni koje donosi Dyggve, a oni su svakako ne-
dovoljni, jer se uopie ne daje opis pronatlenog stan'ja, a nije jasno Sto
je i kOliko otkopano, To s pravom uodava RendiirMiodevii i smatra da
Dyggveo,va,rekonstr,ukcija ne moZe biti todna.a2 Metlutirn,,imajuii u vidu
kako je obi'dno Dyggve crtqo, valja pretpos'taviti da je ono Sto je pri;ka-
zano crnorn debljorn ilinijom pouzdano 'tltvrdeno, ono Bto je prikazano
iscrtkano rekonstruirano je na temelju trtvrdenih ali ipak neotkrivenih
elemenata (,moglo bi se raditi o zidovirna koje je bilo moguie utvrditi
na temelju boje trave), te konad.no da je todkastom rlinijom naznaieno
da tog dijela ignatlwine nema, ali da ga rekonstruira prema paralelama.
Za apsidu, naime, navodi da je pr,ilikom rani,jih arrheolobkih istraZivanja
nepaZnjom unii,tena.233eini ,se da je tako Dyggve radio kad je bila u
pitanju arijanska baziilika, dij,i istodni dio nije nikad iskopan, lpa je
zbog toga apsida prikazana iscrtkanorn lini,joun (bila je, navodno, vidljiva
pod'travom), ibijelom linijom si,gurni dio istodne strajne orkve a prekinu.
tom lini,jom pretpostavljena rokonstrukcija sjwernih adjacencija.2v Is-
todni d,io crkve danas je ditav vidljiv ispod Zuce trrave, a sama apsida
je gotovo ogoljena, time je, naZalost, ona vr.,lo urgroiena. Proma tome,
ko'd'>ar,ijanske" bazi,like imamo detiri na6ina iscrtavanja ,linija. NaZalo,st,
to se ne ,rnoZeprovjeriti i kod tzv. ,bazi,like orientalis jer nj,u daje punom
crnom linijom, a'li Dyggve nagla5ava da je to rekonstr"ukeija.23sKako pro-
izlazi prema sondaZnirn istrafivanjirna iz 1979. godine, ,Dyggveova re[on-
strukcija nije todna.236Bazilika je odito duza i jer je kao z:rpadno prodelje

485
krivo uzet jedan mali i neznatni sstatak zida lkoj,i najvjerojatnije nerna
veze isa sam,om bazilitkom. Boina ,prosirenja T oblilqa na istodnoj strani
zdanja doista pos,tde, ali ne potpuno pravilna kao na rrekonstrukciji, ved
vrlo isikr,iVljena. ,Prema tome, Dyggve je zapadnu bazi;liku nacrtao ,s tri
vrste linija: crnqm punom sigurno utvrilene olemente, iscrtkanom ne-
utvrdene (nije jasno da li su oni pouzdani ili ne), odnosno todkastom
nepostdeie, ali ipak one elemente koji bi se mogli rekonstruirati. Kao
potrrzdana moZe se, dakle, uzeti samo crna linija. NaSavSi sjever.no ,manjm
apsidu, Dyggue je lako pretpostavio, da se njezin identidni pandan na-
lazi na juZnoj strrani gradevi,ne. Ali, on ide i dalje ,te pretpostav,lja 'da su
u apsidama rbidipostrani oltari, te'da je to prim,jer,crkve s tr,i apside i rtri
oltara, Sto se u crkvama na zapadu pojavljuje tek u 8. st. kao obidaj
poveiavanja broja oltara.aT Na taj je nadin Dyggve ponovno vidio Sa-
lonu kao nositdlja novih ideja u arhitekturi Zapada. Odito pomi,Slja na
Salonu kao na prenositelja takvih obidaja s Istoka na Zapad. Rendii-
-Miodevii s pravom zarnjera Dyggveu presmiono rekons,truiranje grade-
vine na temelju nedovo'ljnih elernenata. Medutim, iako s pravo,m uka-
zuje na mog'udnost drugadijeg rje5e'nja, dini se da i Rendii ulazi u ,istu
zarr,ku, jer poku5ava nadiniti ,rekonstnrkciju na temelju Dyggveova cr-
teta a prema neki,m dnlgi,rn gratlevinama ,koje su prclnattene drugdje u
Dalmaciji. d,ko Ren'diievtt intervenciju shvatirno sailno kao pok'u3aj upu-
iivanja na druge moguie rekons.trukoije, tada je to svakako opravdano.
Prema tomre, dini se da je prema Dyggveovu tloris'u 'ma,la apsida na sje-
veru dinje'nica isto kao i odgovarajuii rsjeverni zid. ,Od j'uZnog zi'da uz tu
apsidu otkriven je vatljda mali dio zida oznai,en crnom crtom, ali je nje-
govo produienje iscrtano. To bi znadilo'da je na odgovaraju'iom sjever-
nom dijelu crkve vidio na zomljiStu kako se taj dio zida pruZa prema za-
padu. Ali, Dyggve sigurno nije rmogao anati da li je to puni zid ili pak
,podloga za stupove, ako je crkva bila trobrodna, kako bi se odekivalo
prema duiini i Sirini objekta te prerna analogni,m ,salonitanskirn odno-
si'ma proporcija. Odito je da izglod bazi,like rnogu r,ijeSiti samo ar.heolorS-
ka istraZivanja jer je ono ito je do ,sada poznato posve nedovo'ljno. Isto
tako, po mojem mi5ljenju, proUlematidan je i zird koji i'de u s'mjeru sje-
ver-jug negdje po sredini gradevine. On po Dyggveov'u tloortu izgleda
kao da sa zapada zatvara gractevinu, afli na onome mjestu gdje Dyggve
crta punu crnu,triniju bilo bi za odekivati da se nalaze vrata kojih o{n ne
naznaduje. Ispred tog zida nalazi ,se pak golemi prostor koji je skoro
jednako veli'k ,kao ditav ostali dio ,crikve. Sto bi taj prostor predstavljao
u okviru crkve, Dyggve ne govori. Da li je to ibio atrij kao na Manusin-
cu,238nije jasrno irli ne ba5 lako objar5njivo, jer je svakako predimenzio-
niran. Prema tome, problem iz.gleda ove bazilike ostaje otvoren, a eo
ipso i njezino datiranje.
S ovi,m ,radom D. RendiidVliodevii je u$ao u problem o kojem je
ponovno kasnije pisao u dlaulkq.r >O jednom posebnom tipu u ranokr-
Siansko,m crkvenorn graditeljstvu nori'dko.iliridkog pod,nr,Eja<<.2ts Radi se
o jednom relativno konzistentnsm'tipu crtkvenih objekata koji se 'sastoje
uglavnom od jednobrod,nog crkvenog objekta te boinih prostora (uz sje-

486
verni i juZni zid graclevine),,koj,i su najie5ie rasporedeni u viSe dijelova,
a rnogu sadr*avati i baptisterij koji katkada ima apsid,u na svojoj is-
todnoj strani. Najbrojniji su,pri,mjer,i m Bosni i Horcegovini pa se taj
tip desto nazivao "bos'anski,rn< tipom banlika.2n Taj tip arhitekture Ren-
diirMiodevii izvodi dz civilne arh'itekrture (kuie, vile), Sto se doista, ako
je slidnost tlocrta u pitanj,u doista m,oZei potvnditi. Te5ko je ipak prihva
titi ovakav nadin promatranja podrijetla takve cflkvene for,me jer, nakon
gotovo jednostoljetnog razvltka bazilitke (podetak 4. st.-potetak 5. st.,
kad se for,rne standardiz,irraju), nije um,jesno upozoriti na formafinu slii-
nost dbje,kata civilnog i kr5iansko-sakralnog karaktera. Bazili,ka je tada
,kao tip gradevine davna stvartrost. Utjecaji, naravno, ,mogu postojati,
ali ne u gener:alnome planu, nego satrno u detaljima, jer arhi'tekti ne iz-
laze izvan date opie morfologije. Tim vi5e Sto je ,navedeni tip tlorisa
zagarantrran na Sirim ,mediteranskim prostori,ma, pa nije ldkalna vari-
janta. Ako je taj tip dak .i proistekao iz civilne arhitekture, tada se to
dogod,ilo jo,S u procesu standardizacije, i to po svoj prili,ci na Isto'ku.2al
Stoga, dini mi se, slidnosti profane arhitekture na ball,kansko-panonskiim
prostorima ne 'mogu irrnati odludujuii utjecaj. Raspored bo&lih prosto-
rija di,kti,ra prije svega njihova funkcija ,u odnosu na cnkveni brod, koji
sam posebno Z,ivi svoj vlas.titi iivot od Konstantina pa madalje, a raz;ne
elemente, raspored, dekoracijtr, komuni,kacije osim opiih moZe uvjeto-
vati i ,lokaltra tliturgiika pralksa. Rendid,Miodevi.i se protivi rnojern nazi-
vu za takve gradevine koje sam okrstio ,>naro'nitangki(m( tipolm.242Sla-
Zem se da sam taj naal nes.pretno iskovao. On je zapravo nastao kao
parafraza naziva ,bosanski.. tip ,koji se ,bio uvrijeiio, a tkoji je, nedvoj-
beno neispravan, jer je najveci broj rgra'tlevina lociran upravo na naro-
nitanskom rteritoriju. Ja sam vei davno napisao da sam daleko od po-
misli da se tip doista razvio ru Naroni i da predstavlja iskljud.ivo naro-
nitansku specifi&nost u starokrS,ianskom svijetu, vei, naprotiv, da se
takav tip ra.zvio da,leko od ovih il<rajeva, vjerojatno na trstoku i da se
prije nego $to se pro5irio u unutra3njosti (tbosansko-hercegova6ki teri-
,torij) najpnije usidrio u Narofrri.243Grattevine oko Narone mog,li su gra-
diti majstorri iz Narone. Takoder sarn iznio ,mirSljenje ,da se rtaj tip dalje
na Zapa&a Sirio neovisno o Naroni.2{ U svakom sludaju naziv >naroni-
tans,ki< nije upotrijebljen u svnhu oznadavanja karakteristi,ka gractevfura
s dbzirom na njihov nastanak, ved s obzirom na utjecaj koje je jedno
veie srediS,te irnalo na ,svoj gravitirrajuii pojas. Prema tome, s obzirom
na Siroku rasprost'ranjenost fenomem'a nema smi,sla taj tip nazivati na-
ronitanskirrn, ali nema ni,kakve dvojbe da se javljaju odrectene medu-
sobne razlike u okvirirna standandne bazillkal'ne ,mor:fologije u Narroni
i okotrici,2asSaloni i okolici,2tr Jaderu i okdlici,zlz sjevernom Jadranu2s ,i
za,ledlu,,te da su one rezultat graditeljske, a moida ,i liturgiike prakse u
pojedinoj zoni. Ne moie se zanijekati da su gradovi u Dalmaciji, Istri
i sjevernoj Italiji i'mali znatarr utjecaj u razvitku i .standardizaciji od-
redenog tipa u svojern gravitacionom prostoru ru kojom su i inaie irnali
znatan utjecaj. Logidno j,e, merlutim, da se neki srodni primjeri rnogtr
tu i tamo javiti i izvan tilt prostora, a da s njima pra'ktidki merrnaju ni-
kakvu vezu.

487
 Nakratko se vratimo jo5 zapadnoj bazi'lic,i u Saloni, rkoju je {.r ovom
dlanlhu autor povezao az tzv. obosanske* crkvene gradevine. U drugo,m
radu na koji smo se usprutno osvrnuli qn tu baziliku vi5e ne spominje,
dak ni jednim jedinim slovorn. Da [i je to znak, da je vi6e ne srmatra
pripadmikom ta;kvog tipa? To, naravno, nije poznato. MoZda je vidio da
Dyg,gveov tlocrrt ne pruZa dovoljno elemenata da,bi se ,crkva arhitekton-
ski dovoljno pouzdano interpretirala. Ovdje ,se ne insistira ni na jednoj
-kakav
jedinoj moguinosti koju bi se eventualno m'og,lo izvu(i iz plana
nam stoji ,na raspolaganju. Odito je da se neie rnoii ni5ta vi5e kazati
prije nego Sto se obave tomel'jita istraZivanja i ne doka.Ze da li je to sa-
lonitansrka trobrodna bazili,ka iz neS,to ,kasnijeg vremena s d,odatkorn
bodnih apsida ili pak bazililka s jednaki,rn bodnim (juZnim i sjevernim
prostorima) koji katkada i'maju jednu ili dvije apside. To je, dakle, ope-
tovana situacija kakvu 6esto imamo 'u Saloni, tj. da objekti nisu do-
volj,no istrazeni da bi se o njihovu izgledu moglo dovdljno argurrenti-
rano govoriti.

Prilikom svedane promooije za podasnog doktora Beogradskog uni.

verziteta E. Dyggve je odriao predavanje :rDruga baslllca urbana s
baptisterijem u Saloni<. Rad je izabran jer je u nje,mu interpretiran
sakralni objekt koji je aurtor otkrio u Saloni 1931.godine, a ovo je jedina
njegova samostalna obrada.2aeDyggve dolazi do uvjerenja da je Sa'lona
'imala dvije biskupske crkve jer je ta clikva posjedovala krstionicu. Taj
zaktlj,udak Dyggve zasniva na dinjenici Sto je, toboZe, ,obred ikr5tenja bio
rezerviran za biskupa. Prema tome, ako su dvije crkve s rlcrstionicom,
tada valja radunati i na dvije dijeceze, odnosno dva biskupa. Postoja-
nje dviju biskups,kih cr\,ava autor ,moZe objasniti samo tirne Sto je uz
nikejsku vjersku zajedniou nikla neka druga, hereti,dka zajednica, jer su
oibjekti pnibliZno istovremerni, p& S€ ne moZe rraditi o preurectivanju jed-
ne crkve i njezinoj supstituciji drugom. Ta crkva i baptisterij su iz d'o,ba
oko 500. godine, a u to je doba Salona i Dalmacija u vlasrti Gota, arijal
naca, pa je crkva ,mogla njima pripadati. Dyg,We, dapade, izraZava svoje
durboko uvjerenje u tu mogui.nost. On urkazuje na postojanje arijanskih
bogom,olja i u drugim gradovima u antidkom svijetu i upozorava na
paralelno postojanje dviju biskupa u jednom te istom gradu.
Nema sumnje da je druga crrkva s baptisterijern neobidno vaZno ot-
kriie i da, dakako, bfidi dileme u pogledu svrhe i ,karaktera te o pri-
padnosti takvog objekta. vei je davno Karaman iznio neke sumnie u
pogled'u navedene Dyggveove inrterpretacije.m Mectu,tim, u kasnije viile-
me neki su argumenti pobili D5rggveove argu,rnente, koje ;je iznosio u
korist svoje teze. Prvi arg,ument na koiji se o,n poziva da' je kr$tenje
ekskluzivno pravo biskupa svakako ne stoji, jer se u zadnje doba
pronailo vide krstionica i u takvim sredinama gdje sigurno .nije nikad
it-olovao b,iskup, a na podrudju Dalmacije otkriveno je ukupno preko
40 krstionica,sl dork je sredi'Sta dijaceza bilo barem upola manje.zs2e5iry1
toga, u ,nekim gradovima kao Sto je, naprimjer, Stobi otkrivena str dak
tri baptisterija,zsr a tamo, koliko je to barem poznato, nije bilo vi5e od
jedne dijeoeze.aa Prema tome, argument koji iznosi Dyggve da dvije

488
krsti,onice ,moraju zna{.iti i dvi.je dijeceze - na temeljtr para:l.ele s Ra-
ve$om * nije pouzdan. Nairne, dvije rkrstionice uz dvije bazilike rnogu,
ali ne moraju biti vezane za ortodoksnu i arijansku vjersku zajednicu.
Drugi argument, koji je iznio Dyggve, vei je ranije, prije otkriia
drugog traptisterija, izlaiio R. Egger.as Ovaj posljednji je jedan naziv
u kojem spominje ,coemeterium legis sanctae christianae", dakle gro-
blja kriianske zajednice, drtao kao su,protnost hipotetidkom >coeme-
terium legis arianae<r. Dyggve je to Eggerovo razmi3ljanje objerudke pri-
hvatio, jer je i3llo njegrvoj tezi u pritlog. Ako postoji zasebna arijanska
dijeceza, tada postoj.i i zasebno arijansko gr,ob;lje.e To se zajedno per-
fekt'no slaZe. Ali, valja naglasiti da je vei iu proSlom stoljeiu pri,likomr
otkriia navedenog natpisa G. B. De Rossi srnatrao da se distinrkcija
grob'lja ima s.matrati u odnosu na '>coemeterium legis ludaicae".2n Egger
se s tirne nije slcdio jer u Saloni, navodno, nema Zidova, dok su, napro-
tiv, arijanci u tom gnadu poznati vei otprije, jo5 u 4. st., da,kle prije
vladanja Gota Dalmacijom, pa je rnnogo logidnije da spomenuti natpis
iskazuje'Lelju za distinkcijom grdb'lja te dvije kr5ianSke zajednice.2s8
Uspnkos tome Sto je ve-c B'ulii pri kraju Zivo,ta ,dokazao prisutnost Zi-
dova u Salonise, Dyggve to ipak nije uzeo u'dbzir. S druge strane, kasni-
jr nalaz jednog natpisa - koji je inade pobudio znatnu manstvenu pa,Z-
nju - dokazao je da je vei u 4. st. postojala iidovska zajednica u Sa-
loni.2o Za sada nije moguie izdvojiti ni arijans'ko groblje u Saloni. Tzv.
Ju2no ,ili IV kn5iansko groblje nastavak je groblja.naselja u Vranjicu i
stoga se ne moZe ,sirnatrati da pripada u pravom smislu rijedi Saloni,
vei Salonarna. Na tom grob,lju nema tragova arijanskih p,okopa, kako
to navodi Dyggve.
Storga,kao 5to smo vidjeli, svi dokaai koje je Dyggve donio u,horist
postojanja arijanske vjerske zajednice u Saloni nisu valjani. Ako su sv,i
najvaZniji ar.gumenti crbezvrecteni, tada sasvirm si'gurno,gtrbe ,na vainosti
i oni kojima Dyggve nije davao temeljnu vainost, kao Sto je orijentira-
nost bazena, odnosno stepenica, reljef s Kristov'im m,o'nogramom ,itd.,6r
a vei je ranije bilo jasno da tu otkrivena fiibula u obliku Zivotinje nije
gotska.2rz eini se da se Dyggveova teza - koju je naieo vei Karaman,
a koja se kasnije nastavita pobijati - opienito odbacuje.263Medutirn, ,ne
smije se sasvi,m odbaoiti rnogudnost da su Goti kroz svoj gotovo pede-
setogodi5nji,boravak u Saloni imali svoju bogomolj,u. Mog,la je to biti i
tzv. arijanska katedrala, ali to nije sigurno, jer su oboreni ar,grumenti za
njezino postojanje. Medutirn, nije donijet n'i jedan jedini argu,ment koji
bi je sasvirn iskljtrdio. Frema tome, prdblem ostaje otvoren. I u sludaju
ove bazilike s krstioni,com pojadljuje se onaj tollko puta spominjani
ogranidavaju,ii dinilac u Saloni, a taj je nedovoljna istraZenost l,okaliiteta.
Do dana5njeg dana, goto\to nakon Sezdeset ,godina nakon Dyggveova ot-
kriia, bazilika joi nije u cjelini istraZe,na. Cak je gotovo ditava pod zem-
ljom, a u zadnje doba je i neobidno ugroiena intenzivnsm poljopriv're-
dorn i poljskim objektom. Istraiivanje i zaitita te bazi,like da,li bi odgo-
vor na brojna pitanja koja se postavljaju, kad bi se ona temeljito i
strudno iskopala. Zbog toga se ovdje i donosi Dyggveov rad kako bi se

489
ukaza,lo na aktrualnost problerna za5tite, a tek u drurgonne planu i na
njegov znanstveni aspekt.

U ovoj zbirci radova o Saloni posebno mjesto ima dlanak G. De

Angells D' Ossata >Podrijetlo i rasprostranJenost kosih prodelja na salo-
nitanskim crkvantra*. U tom dlanku autor pcrkuSava objasniti pojavu
zako5enja prodelja kasnoantidkih gratlevina, Sto, dakako, nije isklj,udiva
karakte'ristika Salone, nego je zapa1ena u mnogo S,iroj geografskoj ras-
prostranjenosti. Dapaie,,rnoglo bi se kazati da je to gotovo opia ,pojava
s rnanje-viSe na'glaSenom kosinom. Meclutim, zako5enost salonitanskih
pr,odelja vr,lo je izrazita i s orbzirom na brojnost takvih zdanja, tu js
vnl,o pogodno tlo za proudavanje spomenute pojave. Ta pojava nije u
vezi s terenom, urbanim rasporedom i dr. uvjetima na 'licu rnjesta, jer
se javlja i na posve slobodnirm i nidi,m ometanim gractevinama, 5to poka-
zuje da se 'radi o svjesnoj namjerri da se posti,gne odredeni efekat. Uspr-
kos tome ponekad se neki.n smetnjama na terenu pokuSavalo objasniti
neke nepravilnosti u tlocrtu gradev'ina. Zakoienje istodne strane Diokile-
cijanove patra'detumadilo se izbjegavanjem hrridine koja je, toboie, spri-
jedila da zid dob,ije po,tpuno vertika,lni pravac u odnosu na prodelje,26a
kao da rimski arhitekti nis,u znali kako prejaSiti i;li se na drugi nadin
osl,oboditi liltice. Zar nisu zna,li probiti stijenu u znatnoj duZini da bi
prov,ulili vodovod do Palade? Stoga je dobno da se ovaj rad pojavljuje
na hrvatskom jeziku kako bi bolje prodro u svijest naSih znanstvenika,
jer je svakako poticajan za taienje novih putova rje3avanja ,problema.
Nadam se da ni,sam ,u prijevodu iznevjerio autorovu misao'koja se za-
sniva na fi'lozofski'm, psihofizidkim i nadasve estetskim rnormentima koji
izviru ,iz Flotinovi'h nadela ljepote nepravilnosti kao reakcije na hladnu
klasidnu simetriju.
,D' Ossat drZi da se zako5enjem prodelja produ,bljuje pogled, osobito
onaj >povlaSteni" nadesno. Nema s,umnje da se zako5enjem doista porsti-
Ze vizuaLro pro5irenje, dobija se na monumentalnosti zgrade jer se fa-
sada otvara pogledu. Istiduii vaZnost Diolilecijanove palade kao rrodona-
delnirka fenomena u skladu s Diokleoijanovom teZnjom da slijedi Plo-
tinovu filozoifiju, ar:rtor je dao najpotpunije tumadenje tog fenomena
,koji je vizualno doprinio iluziji prote.z-anja plohe te svjetlosnoj i tkro-
matskoj dimenziji. Nema dvojbe, dak;le, da je nepravilnost istodnog zida
D.ioklecijanove palaie rezultat prostorne nepravillnosti u,nmtra5njih sa-
drLaja, a ne odraz nepravilne i,mpostacije mjerenja.fts
Dojam nepravilnosti prodelja, na,Za,lost,ne moZe se dodivjeti na salo-
nitanskim graclevinama u nji,hovoj efievaciji, jer su sve poru5ene, ali je
zato uodljiv na ranosrednjovjekovni,m kod kojih se to ,rnoZda dak i bo-
lje uodava zbcrg ra5dlanjenosti fasadel6 dok su kod starokriianskih
narteksi navedeni efekat suprimi'ra'li, jer su pokrivali dobrim dijolom
ditavu prednju,stranu g,raclevine.nT
Jedna primjedba se rnetlutirm moZe ipak uputiti autorovu,tumadenju.
Nairme, iinjenica je Sto ima i takvih fasada,koje su zatko,Senenalijevo.bs
On je razglabao o p,r,ivilegirranosti pogleda nadesno u skladu s {j;udskim

490
psihofiziEkim osobinama. Nema nikakve dileme da dovjek instiktivno
gleda prije nadesno i da mu je vidno polje veie u tom pravcu. To zapai;a
svaki vozad voze(i kroz narseljeno mjesto. PjeSaci redovno pogledaju pri-
je nadesno, iako tek kasnije dolazi opasnost iz tog pravca. Trebalo bi
pogledati prije lijero jer vozilo prije stiZe a tag pravca pa tek tada
rlesno. eesto je prekasno kad se pje5ak, stupiv5i vei na'cestu, osvrne na-
li'jevo. A[i za,$to onda zako5enost i na'lijovo, Za to, iini mi se, nema ob-
j,a5njenja. Vjerojatno razlog valja traZiti u nekom vanjskom, ne ,unu-
tra5njem ljudskom faktoru, a ne kao reztr'ltat postizanja efekta pro-
dubljenosti prodelja. Narlijevo zakoieno prodelje tnaziva suprotni uii-
nak.
Prema tome, nepravilnosti u starokr5ianskorn gradi,te,ljstvu rnogu
se objasniti, ako ne postoje drugi r'azlozi disto praktiine naravi, pose-
zanjem za kasnoantidkom estetitkom sugestivne i,luzije bazirane na iljepoti
nepravilnosti i drugad.ijim sk{adovima pojedinih dijetrova cjeline. U torne
je Plotin toliko daleko oti5ao da je od,baoio dak i dotad neporecivu nuZ-
nost umjetnidkog djela,kao sklada dijdlova (symmetria), Sto je u klasii-
noj umjetnosti toliko dugo trajala.ze

Clanak duvenog istraZivada kasnoantidkog i bizantskog perioda A.

Grabara >Starokr5ianskl spomenici Salone i poCecl kulta muCenika<
jedini je njegov rad iskljudivo posveien Saloni. Med,utim, u mnogiim
njegovim radovi,ma, pa dak i sinrtetidkim, on se desto poziva na saloni-
tanske spomen,ike od 3. do 7. st., Sto pokazuje koliko ih je tomeljito
poznavao i shvadao njihovo znadenje.zro
Ovaj njegov rad zapo6inje zapravo rkao neka vrsta elogija E. Dyg-
gveu, kojomu rrnrlogo dugujemo kad je u pitanju pozmavanje tog dalma-
tinskog grada. Nije ga Grarb'ar uzdlud nazvao >c)celm( starokr5ianske
arhitekture komemorativnih kultnih mjesta Sto nastaju oko mudeniikih
grobova. Znadajno je Sto .tako Dyggvea naziva osdba 'koja je svojim dje-
lom sama toliko doprinijela upravo 'poznavanju navedenog fenomena.'l
Kasnije ,tu laskavu ocjenu proSiruje i na znadajan doprinos Dyggvea u
proudavanju povijesti raavitka manjih kultnih mjesta, oratorija, zapravo
svega onoga Sto nije bazilika.
Istiiudi Dyggveove zasluge, Grabar dolazi do rrnauzoleja na Marusin-
cu u kojem je rbilo pohranjeno tijelo,rnr.ldenika Anastazija. Grabar misli
da je tijelo ,mudenika bilo preuzeto sa svojog ranijeg mjesta pokapanja
i preneseno u sarkofag koji je stajao u apsidi kripte mauzoleja, a da su
dva sarr:kofagavlasnika, b'rainog para, stajala sa svake strane Anastazije-
va sarkofaga. Odito je da Grabar prihvaia Dy,ggveovu rekonsirukcij,u iz-
gleda kripte u svi,m dstaljima.z12 Valjalo bi,,meitutim, s tom rdkonstrr.lk
cijom u vezi upozoriti na jedau nelogidnost. Po svoj pri'lici je gre5ka da
su u dvorani kripte stajala'dva sarkofaga, jer je postament od kamenih
greda b'io podloga za bisomus, a ne z-a Clivaodvojena sanduka.213S dru-
ge strane, dini mi se fla nema nikakva pouzda,nog dokaza da je u apsidi
kripte stajao sarkofag s tijelom mutenika. Dyggve rnisli da se tu 'nalazio
onaj sarkofag koji je kasnije bio postav'ljen ispod oltara juZne bazilike

49r
na Mar,usinc'u, jer je to moguie po njegovim d.imenzi jama.na prozordii,
u zid-u kripte prema apsidi radije bi govorio:za fleku,dru,gu vrstu spo.
rngrika u kojem se nalazilo tijelo mudenirka, nego cijeli sarko,fag. Jer,
fenestella, koja postoji u prednjem zidu sarkofaga, nile shjaila u-visini
rupe u spomenutom sarkofagu tako'da se teslko postizao kontakt s mude-
nidkim ostacima, Sto je, kao Sto je poznato,,bi,lo nedbirdno vaZno.
' Meilrttim,
neobidno je vaZno zanimljivo Grabarovo zwp,ailanje, stoga
ga ovdje posebno istiiem, Sto je rnar.usinadki rnauzolej vrlo znadajan ne
tglil<o kao jasni trzor za oponaSanje,kasnij,ih,matririja sve do u srednji
vijek nego upravo kao slikoviti primjer prelaska'privatnog, obi,tetjskog
mar.r,zoleja u martirij. Ovaj pos,ljednji ie, naime, kao samostalna gra-
clevina nastati tek onog trenutka kad se posebna gradevina btrde gradi,la
za sarnog mudenika i iskljudivo za njegov kult. Mectutim, po Grabaru,
dini se da Salona taj stadij razvitka jedva poznaje, jer se veoma brzo
trasira'put prema cemeterijalnoj bazilici u kojoj centra,lno mjes,to ima
odnosni mudenik. odito je da je stadij razvitka,martir,ija u Saloni, valjda
zbotg tazvitka rnlrdenidkog kulta, brzo prevladan, ,Sto je Dyg,gve wlo li-
jepo objasnio.2Ts
Grarbar se u radu osvrie i na problem gradevine kojoj Dyggve, u
skladu s tradicijcnn'da se salonitanskim gradevinama daju latinsfui na-
ziv'i, nadjenuo ime basilicq. discoperta, tipu ,gradevine kojoj :postoji lite-
rarna oisnova, ali ima malo arheoloskih dokaza.276Autor drzi priftrvatlj,i-
vom Dyggveovu inaEe dosta osporavanu tezu o crkvi bez krova, ali mu
zamjera 5to nije znao objasniti privrzenost Salonitanaca rnemoriji u
o;bliku apside. Time, bez su,mnje, Grabar pr,ihvaia postojanje otkrive-
nog broda, ali ne ulazi u problem turmadenja karaktera gratlevine i nje-
zine funkcije u samom kompleksu, dto je Steta jer, odito, ima idejru o
tome. Deduktivno je rmoguie zak'ljuditi da on por4iSlja na 'prosireni mar-
tirij s otvoren'im dvsri5tsm, dakle ne bazililcu u pravom smislu te rijedi.
Zanirm,ljiva su i Grabarova razmi5ljanja o su.lrcesivnom nastajanju
(gradnji) cemeterijalnih bazirlika. On rmis,li da se gradevina Sirila od po-
stojeoe apside preko eventualnih krila transepta do brodova bazilike.
Netna dvo;jbe,da je takav put zaista postojao. Al,i, odito je takotler da je
takva sukcesivna gradnja zbog svoje statidke nesolidnosti rnorala doziv-
ljavati korekcije, pa moZda iak i ponovne gradnje, zbag toga i postoji
vi5e faza apside na Kapljudu.2,7 Takav je put bio prirnijenjen-i nf Mana.
stirinama, ali dok se dluge zidove u nekoliko navrata rnora,lo konsoli-
dirati, a,psi'da je bila rtemeljito gradena, pa nema faza. Izgleda da se ,to
moze jasno zapaziti i na sjevernoj '"bazirlioi< kornpleksa na Marus,incu,
koji je >ofvoreni< brod dobio naikon 5to.su iaratlene transvorzalne pro-
storije u produfetku apsi;de. S druge strane, j,uZna bazilika na Marusincu
je graderra u jednoj jedinstvenoj koncepciji,. odjednom, i ona odstupa
od pravila koji navod,i Grabar. Medutim, vatja istaknuti da se u Dalma-
ciji u svim povijesnim periodirna vrlo desto ekonorrr-izina,lo pa su zidovi
gracleni na vei postojeiim ostacima. evrsti se zidovi nisu rrusi,li da bi
5s; gradili novi. To nema veze s .odnosom prerna rnartiriju, kako ibi se
mozda ,moglo pomisliti. Gratbarov rad je, dak'le; zanirrnljivo razmirsljanje

492
o salonitanskim spomenici,ma iz starokr"S,ianskog doba i priznanje, ne
slrno Dyggveu ne,go i drugi,ma koji su tu djelovdli.

Svoj rad >Razmt5{anJa o arhltekturl sa zfakastim tloertom i nJenim

odnoslma s kultom mudenika u vezl Manastirina (Satona), Kelibtje i
uppene (Tunis)" N. Duval podrnje priznanjern znadenja Salone za kr5Can-
sku arhitekturu koje je, mettutim, ipaik u posljednje doba ne5to opalo
nakon kasnijih otkriia u drugim dijelovima antidkog svijeta. Nova istra-
Zivanja su neorbidno znatajna za usporedbu s objektima u Saloni te za
njihovo bolje tuma'denje. Ta se Duvarlova primjedrba po svoj prilici od-
nosi na neobidno rasprostranjeno pretjerivbnje znaienja Salone koje je
posljednji put upravo Grabar istaknuo u svojem velikom .djelu Marty-
riuh.278 Nema dvojbe da Salona nije poslije Rirna najvaZniji grad za
is,traZivanje starokrnSdanskog perioda, a,Ii isto tako ne smije se ni i u,ma-
njivati njezino znadenje, koje je izuzetno veliko. "Ako je njezino ,tr)ozna-
vanje konoem pro$log stoljeca nadma$ivalo stanje u drugirn dijelovi'ma
Sredo,zemlja, danas je pak ona da'leko manje istraiena od krajwa s koji-
ma se moze usporeclivati i nesumnj,ivo je da ie dati jos velikih rezultata.
Upravo u ovim komentar,ima vi5e puta je istican limitirajuii faktor ,sla.
bije istraZenosti spomenika u Saloni.
Duval raspravu o Manastirinama podinje dajudi razvoj kompleksa
>kakav nam je prenesen(. On spominje prvu faau: >Teren na kojern se
nalazila villa rustica zauzeli su groibvi i grobi5ne parcele apsida,lnog
oblika (od kojih neke s grobovirrna mudeni,ka), rasporecteni oko jednog
dvori5ta (podetak 4. st.?).n Ovdje bitr se osvrnuo na jednu konstataciju
koja motda nije bitna u raspravi, ali koja je ipak val-na. Nairne, Duval
spominje postojanje vi'le.rustike koju su zatszeli grobovi. Takav razvitak
na- tome poloZaju zastupao je, dodu5e, R. fuger,4 ali je Dyggve kasnije
s dobrim razloztma odrbacio njegovu pretpostavku.2e Ona se odito zasni-
vala na krivirn premisama. roim,tar i'mlin za rnajsx,inepripadali su crkvi
(kao i na Kapljudu), ttt u rg gospodarskorm objektu. Zidovi su'toboZnjeg
gospodarstkog zdanja, po Eggeru, ispod zidova ranijeg kr$ianskog ob-
jekta,282ali je danas odito da je on kao njihove ostatke krivo p'rortuma-
dio proSirenja u baai ispod temeljne stope, Sto je ,uobidajeni nadin zi-
danja. Prema tome, tu nema gospodarskog objelcta. ,Kr:Iiansko je grob-
lje nastalo malo postrance glawrog.smjera nekropdle koja je i5la sje-
verno od tztr. Porta capraria, najvjerojatnije uz cestu kao i dnrrge po-
ganske nekropole.233 Kasnije je tu razvojem dogatlaja, podetkom 4. st.,
nasta,la najvaZnija salonirtanska lcr5danska nekropola. Njeain raz:urrtak
ima sasvi,m drugadije odrednice od onih-koji su dirktirrali oblik i razvi-
ta'k poganske ne'kropcile.284 :
Duvalova su razmiS'lj anj a u :pogledu stanov,itih podudarnosti tuurirskih
crrkava s Manastirinama, dini m'i se, vrlo problernatidna. slidnost je vi,tse
formalnog karaktera nego sto je to realna situacija kad se razrrratna u
svom di j akronij skom sli j edu.'Zrakasto rasporredene,memorij e se j avrlj aj u
.zapravo u predbazi,likalnoj fazi razvith'a na Manastirinama i one gotovo
sve nestaju rusenjem kompleksa koncem 4. st. i podizanjem uazltit<at-

493
nog.2EsMemorije su s.metale podizanju bazi,like i njezinu gradnju su pre-
Zivjele samo ndke,2M a crkvi nisu davale zrakasti aspekt. Ali i one su
kasnije poru5ene.2ETPrema tome, firemorije se nalaze povezErneu obliku
vijenca oko sredi5nje memorije s otvorer^im dvori3tem i one najvjero-
jatnije nisu uopde sadr{avale mtrdenidke kosti, vei su sluZile za privi-
rlegirane pokope. S druge strane, zrakasrti raspored ,memorija u Tunisu
rnoZe se konstatirati tek u fazi nastanka baailike. Memorije se priklju-
duju na zidove bazilike, kao neka vrsta ka,pela. ,Prema tome, nema ni-
kakve meilusobne veze izmedu, nalzgled slidnih zrakasto poredanih rne-
morija u Sa,loni i Tunisu. Vijenac memorija posljedica je zalkonitosti
razvitka kulta mudenika i nema nikakve metlusobne arhitektonsko-mor-
folo$ke veze, odnosno eventualnog medusobnog utjecaja tih regija, bez
abzira na rto Sto je u Tunisu ova pojava rnlada. Zanirmljivo je isrtaknuti da
ni u jednoj salonitanskoj cemeterijalnoj bazilici nema ,memorija u bod-
nim zidovima.288 U Dalmaciji se to kao obidaj uvod,i tek u srednjem
vijeku.
Prema to,me, formalna slidnost postoji samo kad se promatra cjelo-
kupni plan navedenih kompleksa u Saloni i Tunisu, ali u planu poje-
dini'h faaa metlusobne slidnosti nestaju. ein'i se da salonitanske cemete-
rijalne bazilike nisu trpjele sporedne mem,orije uz svoj bok. Njihovo
je prisustvo odito smetalo.

ehnak N. JakSida rVljestl o padu Salone u dJelu Konstantina Por.

flrogeneta<< bavi se dvama poglavljima iz djela bizantskog cara 10. st.,
u kojima se opisuje pad Salone. Taj je dogattaj znatio formarlan prekid
jednog povijesnog raadoblja, a podetak novog (rani srednji vijek). Na-
vedeni dogatlaj ima jo'S veie znadenje jer je on povezan i s dolaskom
novog etnidkog e,lementa koji se zadriao na ovim prostor:ima do d,ana-
,Snjeg dana. Pad Salone je, stoga, bio neobidno atraktivan za izvdavwrje,
tim viSe Sto je malo podataka i Sto podaci nisu suvremeni zbivanjirrna.
Meelu,brojnim studijama o tome pitanju izabrao sam JakSidev rad jer je
recentan i jer se na problem'osvrnuo s raznih todaka gled,i5ta,nije ana-
lizirao porglavlj a cara-pisca.
Jak5ii zapodinje svoj rad zanimljivom analizom toponomas,tidke ba-
Stine romanskog podrijetla, koja je prirodno najbogatija na otocima i
obali, a za,tim ,na trokutu neposredne unutra5njosti koji obrazuju mor-
ska ,obala i rijeke Zrmanja i Cetina. Romanski toponimi su prvenstveno
u tom t:rrokutu vezani za utvrtlenja iz antidkog ili predanti'dkog doba, Sto
pokazuje da je.to rezultat uloge koj,u su ti lokaliteti imali u doba opas-
nosti i same propasti tih krajeva na kraju antike. Taj je dio Dalmacije
bio najduie u romanskim rukama prije nego S'to su ga naselili Sla-
veni.
U strukturiranju Konstantinova teksta JakSii se oslanja na studiju
R. Novakoviia koji je naj'logidnije poredao pasuse, osobito u 29. poglav-
lju. To je poglavlje bliie dalmatinskom izvorniku nego 30. koje je na-
pisao vjeStiji, vjerojatno bizantski pisac. U tom se poglavlju vi$e puta
spominje rijeka (bez imena), koja je odito u blizini Salone, straZe koje

494
obavljaju voinici iz grada. Dunav, koji se javlja samo u 30. poglavlju,
jest trideset dana hoda, pa je odito da na toj rijeci Salonitanci nisu du-
vali straiu. Rijeka je mogla biti samo Cetina do koje dolaze neke oeste
iz unutra5njosti, a salno cestama je mogla doii opasnost, pa su Salo-
nitanci straZari,li na prijelazima. Dva su vaZna pfijelaza preko Cetine
(jedan kod Aequuma), a drugi kod Trl{a. Odito je da Aeqwnn u 6. st',
s oibziro,m na svoj poloiaj u ravrnici, vi5e nije mogao pruZiti dostojnu
obranu. Ulogu u obrani s obzirom na proces kastrizacije ponovno preu-
zimaju ob'liZnja uzvi5enja Osinium i Tilurium, koji su saduvali svoje ro-
mansko ime za razliku od Aequuma. Ima i drugih izvora, medutim, koji
svjedode da je to nekoi znadajno antidko naselje (rimska kolonija) u
617. st. svedeno na naselje unutar biskupije Ludrum,28r iako nije prestao
Zivjeti.2s Nije iskljudeno'da je Aequum u nekoim ranijem prodoru bar-
bara vei bio poruSen.
Nakon rasprave o Konstantinu Porfirogenetu i njegovoj viziji pada
Salone autor prelazi na pitanje vremena pada grada. Jak5ii se osvrie
na Gabrideviievu ana'lizu sarkofaga opatice Ivane s Manastirina,2er koji
je tako vje5to iskoristio B,ulii,2e2a,li koji se pritornu i ,malo >pristrano<
opredijelio zaXY indikciju, iako za to nema dvrstih epigrafidkih 'dokaza,
jer na isti nadin u obzir dolazi i XIV indikcija. A bitna je razlika. Prvo-
spomenllta indikcija pada u 612. godinu, a druga u justinijansko doba,
kad je Salona joS u cvatu.2e3Ja bih u vezi s tom diskusijom samo do-
dao da ni ob,lik sarko,faga ni epigrafska formulacija 'natpisa ne daju
oslonca za dataciju spomeni;ka, jer on moZe glatko biti iz 5. ili 6. st.
Naprotiv, tu nam pomaie horizontalna stratigrafija na Manastirinama.
O,na,dodu5e, nema po oijelom prostoru groblja jednaku vrijednost (moZe
se naiii na spomenike iz 4. st. ili drugih ranijih stoljeia podalje od
bazilike i oibrnuto), ali kad je u pitanju prostor iza apside, ona se ipak
moZe s'matrati dos'ta pouzdanirm pokazatelje.m (osim kad se radi o sar-
kofazima poloZenim nad drugim grobovima). Horizontalna s,tratigrafija
pokazuje da to nikako ,nije posljednji pokop u Saloni. To je tim sigur-
nije Sto se na sarkofagu ne vide tragovi reupotrebe niti naknadnog ukle-
sivanja natpisa, a Sto je svakako vazan momenat.
U poku5aju odredivanja godine ili perioda pada Salone Jak5ii uzi-
ma u obzir i ostavu bizantskog novca pronadenu 1979. godine, diji su
posljednji novci ili iz 624/25, odnosno 631.2qTo je svojevrsni terminus
post quenT za ru5enje grada. Dodu5e, kad je novac u pitanju i njegovo
zakapanje u cilju skrivanja dokaz je nekog vida Zivota i opasnos,ti ko-
joj je bio izloZen vlasnik. Ipak, uz ostale, to je joS jedna indicija.
Stoga, 625. godina, koju kao godinu razorenja Salone navodi Tqma
Arlridakon, u takvcvm kontekstu znatno dobija na vrijednosti. Metlutirm,
ni nju ipak ne moZemo uzeti kao sigurnu vei kao okvir. eini se vrlo
prihvatljivirn da Toma p'ribliini p'eriod uni5tenja grada nije izmislio,
vei da ga je odnekle preuzeo ili jednostavno prepisao.
S veiim brojem indicija za kasnije napuStanje grada pri;bliZili smo
se godini misije opata Martina, koji je do5ao da otkupi zarobljenike i
prenese kos,ti mudenika u Rim. O tome nam govori povijesno vrlo rele-

49s
vanlni izvor kao Sto je Liber Pontificalis.2es{s661 to istide kao neobid.no
zna(ajno, ali ne navo'di razloge zbog dega. Nije teSko biti interpret te
mis,li. Nema dvojbe da on pomiSlja na zarobljenike koji bi navodno de-
kali u suianjstvtr od 614. godine (navodno godina pada Sa,lone) do
639/44, kad dolazi opat Martin, Sto je svakako predugo jer vi5e od dva-
deset pet godina niti bi barrbari dekali i hranirli zarobljenike niti bi oni
preZivjeli.2%To je gotovo jedan ditav ljudski vijek za ono doba. Kroz
taj period izmijeni,li bi se gospodari, a roblja viSe ne bi ni birlo. Koga
bi onda otku,pljivao Martin?
JoS je jedna inciicija u pri,log kasnijem datiranju r.ulenja Salone.
einjenica je da se iza posljednjeg dokumentiranog biskupa javljaju na
srednjovjekovni,m listinama jo,S dva salonitans,ka vrhovna sveienika.2e?
Bez abzira na nepouzdanost tih lista, koja je osobito prisutna u raniji,m
stoljeiirma (zbog popunjavanja praznina do legendarnih apostols:kih vre-
mena), to bi svejedno mogao biti znak da je grad ipak duZe Zivio. Biskup
Teodor je'kod Dyggvea samo zbog dinjenice Sto je on uaimao kao nepri-
kosnovenu dataciju pada ,grada u 614. godinu,Ps stavio je njegovo bis,ku-
povanje u doba od oko 610. do 614.2eOdito je da je Teodor mogao Zivje-
ti joS koju godinu dule, a zatim je bio joi jedan biskup prije nego Sto
je biskupska stolica preSla u Split.
Nedavno se u vezi s padom dalmatinskih gradova pozabavio i Z.
Rapanii, koji vidi slidnu sudbinu Epidaura i Salone.3mUkratko, njegovo
razmi5ljanje ide u pravcu pretpostavke da su zbog s,lab,ljenjaantidki gra-
dovi odumirali na svojim drevnirn ,mjestima i da je sponiano doSlo do
seljenja u tvrde ,ka5tele (Dubrovnik i Split). Biskup bi prestao stolovati
u titularnom gr,adu vei u s,usjednoj utvrdi u skrladu sa zajedni5tvom voj-
ne i vjerske uprave. Taj ,bi proces bio postupan, tako da praktid,ki ne
bi ni bilo ru5enja u onome pravom smislu rijedi. Nema ,dvojibe da su
Rapaniieva zapaLanja u osnovi todna i da je sigurno u kasnom 6. st.
situacija takva da je biskup Epidaura mogao stolovati u Dubrovniku,
a salonitanski u Sp,litu. Potvrdu o napu5tanju grada i njegovoj ruraliza-
ciji imamo vei kod prije spomenutog Aequu,ma koj,i je, d,odu5e,ne5to
dub,lje u un'utra5njosti.3olMedutim, kad je barem Salona u pitanju, o
nekim arheoloSkim mcrmentima ipak valja voditi raduna. U Saloni, nai-
me, ima dosta sigurnih arheolo5kih tragova koji porkazuju ,kontinuitet
Livata sve do u rano 7. s't. Ovdje iu spomenuti posvetni natpis nad,bisku-
pa Maksirma II (uanro oko 610. godine) koji je stajao na nekom arhi-
travu, po svoj prilici iz Salone,302Na bazirlici ,na Manastirinama do5lo je
do nekakve obnove njegovom zaslngom.303Druge natpise spominje Bu-
lii.s Dakle, Salona Zivi usprkos degradiranj,u Zivota, dak se rade i ar-
hitektonski zahvati na ,grailevinama koje su izvan perimetra zidina (ito
nije nevaZno). Ali, u jedqorn trenutku ti ,rijetki tragovi Zivota ipak se
prekidaju i ponovno se jav jaju tek u 9. st. Znadi usprkos nesumnjivom
odumiranju Zivot se ipak nasilno prekida u jednom itrenutku i zapodinje
ponovno oiivljavanjem kulturnog standarrda novoprido5lih Zitelj a. Takvo
stanje pokazuje arheologija. Da li se n toga ima izvuii neki konkretniii
povijesni zakljudak, ja nisam kompetentan da zakljudujem,

496
 Trenutak prekida izrazrtag Lwata na salonitanskome podrudju mo-
gao bi biti vezan uz dogadaje'koji su se zbivali tridesetih ili ietrdesetih
godina 7. st. Nakon toga dolazi Mantin. U tu vijest, s obzirom na ka-
ra,kter izvrlra, ne treba sumnjati. Nema dvojtre da je oslobad.anje zato-
denika bio vaZniji Martinov zadatak nego prijenos kostiju u Rim. Pra-
vih kostiju zapravo nije ni bilo.30sKonkretnije, rnurdenidke ostatke pre-
nio je sorbom u novu katedralu sa,lonitanski biskup kad je oti5ao iz
Sal,one.36To je svakako moglo biti i znatno ranije od pada Salone. Papa
je po'digao, dakle, oratorij i mozaike za salonitanske i druge dalmatin-
ske pseudoreli,kvije, a to je irndlo znadenje za zadrlavanje provincije
pod papinskom kontrolom.w
Salona i Split su vei od postdio,klecijanskog doba dinili jedinstvo.
Salonitanski je biskup mogao prijeii u Split ifli pov,rerneno tu boraviti
i osposobiti ,neke gratlevine za crkvenu funkciju.s Od jedinsfvenog ti-
jela u jednom je trenutku otkinut veliki dio negda5njeg velikoga grada
i okolice. Biskup je mogao ostati u Sptitu. Kad je crtpa,la Salona, ibiskup
se malo pomalo podeo nazivati spti'tski'm, iako zadri,ava titulu olim Salo-
nitanus (do dana5njeg'dana). Srednjovjekovne liste podinju, valjda, split-
sku seriju 'biskupa u onom trenutku kad je otpala Salona. Postav,lja se
pritom i pitanje da li je bilo prekida u kontinuitetu biskupa. Vjerojat-
no u podetku ne, ali kad su nastupili tedki dani u slavenskom okruZenju,
iako je moguie da je za neko doba do5lo do sedisvakancije i kasnije
obnove.3@O tome, naZalost, ne moZemo pouzdanije govoriti na ternelju
arheolo5kih a, dini mi se, ni raspdloiivih povijesnih podataka.

NEN,AD CAMBI

BILJESKE
1 @EX'AAONIKHNOIAINIIOYBAIIAIX'AN MEAETEEfIA APXAIA
OE')jAAONIKH. OETXAAONIKH1984.
2 W. Gerber 1917.str. I i d.
3 J. Bnandested-Fr.Weilbach, E. Dyggve, 1927, str. 11 i d; E. Dyggve
1951,str. I i d; F. Bulii 1986,str. 14 i d.
a 0 tom pitanju nerna joS jedins,tvenogstava. Usp. M. Suii 1975,str.
13 i d; Id. Zapadna granica Ilira u svje,tlu historijslaih izvora, ,Simposium
o llliri,ma u antidko doba, Posebna izdanja Akademije nauka i umjetnosti
Bosne i Hercegovine VI, Z Sarajevo 1966,str. 39 i d; B. Covii, Simpozijum
kultura Ilira<, Hercegnovi 1982, Posebna izdanja knj. 67, Centar
"Duhovna
za balkanolo$ka ispitivanja knj. 11, Sarajevo 1984,str. 267. Kao da to miSlje-
rlje ne dijel! A. Egq ., Praistorija j--goslavenskih zemalja. Zeljezno doba,
Sarajevo 1987,str. 737i d.
s Kelti su zaposjeli samo sjeverlne oblasti dana5nje Jugoslavije, ali su
utjecaji stigli i_n1Ze.Usp.-B. Jovanovii, Praistorija juloslarTenskih iemalja.
Zeljezno do,ba,Sarajevo 1987,s.tr.813.
6 K. Patsch, Bosnien und Herzegowina in r<irnischer Zeit, Zur Kunde der
tsalkanhalbinsel. 1. Reisen und Beob,achtungen,Heft 15, Saraievo 1911; Id.
Thrakische Spuren an der Adria, JHOI 10, 1907,str. 169i d.

497
 z I. Bojanovski 1988str.,216 i d. Autormisli da se Municipium
. Delminen-
siwn nalazio na ditavom podrudiu Duvaniskoe Dolia.
8 Fr. Lanza 123 i d.-Fr. t-anzdtAS6,str. tZ,{aA.l
I E. Dyggve, J8!!,_str,
1933,str. 138i d.
ro J. Brpndsted,Fr. Weirl'bach; E. Dyggve 1927,str. 14 i d..
F. P"*g"" 1!!-3, str. ll^8.i -d,.s,1.7-[ E. Dyssve 1951,
ll,t-E_., ,str. 5, sl. t, 4, 5.
. _ Dyggve 1933,str. 139 i d. Autor srnatra-d'a je 'u druge polovii:e Z. st.
(oko 170.n. e.).
t: W. Gerber 1977,str. 136.Autor ih datira u predausustovsko
doba.
]i
r s {. Qro4dsted,Fr. Weilbach, E. Dyggve 1927,str. 19."
l - 1K
. d h l e r 1 9 3 0s. t r . 3 2 i d . '
16J. Brondsted, Fr. Weilbach, E. Dyggve 1927,str. 12, sl. d. L
It J. E+*sryid, Die Inschriften und-Miinzen der,griechischeh stadte Dal-
rnatierrs,Wien 1898,str. 32,br.28,29.
I._-V_efoy4_Bi!je5ka jednom nalazu u kriptoporriku Dioklecijanove
" 11 VAHD LXI, 1959, o
palade, str. 1i9 i d.
tn,T.j
^ adtttinistrando .se naziv -spominje_viSe puta. Usp. Constantine porphyrogenitus,
Dc Intperio, Dumbarton oaks, washington, Diltrict*of co-
lumbia 1967,ed. Gv. Mcyravcsik.
m D. Rendii-Mibdevii 1988.'s'rr.14 i d.
zt padu Salone je F. Bulii, Sull, anno dclla d.istru-
. fe4qljna rasp-rav.q_o
zjone 9i Salona,8d29,1906,str.268 i d. (frrijevod F.'Bulii, 1984,str. zsli d,t.
Dataciju u 614.godinu odredio F. sisii, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih
vladari, I,Zagreb 1925,str.232.
22I. Marovii 1984,str. 293i d..
zr D. Rendii-Miodevii 1988,12i d. T,u usp. i ostalu literaturu.
2aD. Rendii-Mioievii 1975a.str. 23 i d-'
!20lakvu paralelu povladi M. Suii 1976,str. 13/,.
O tim nazivima glp: J. Bron-dsted,Fr. Weilbach, E. Dyggve 1927,str.
12, pJay-!; E..pygg_ve1933,str. 138,st. 7l; E. Dygwe'ISSO,"sIrY. o, st. i, S.'
27L Marovic 1975.str. 20 i d.
28N. Cambi 1989.str. 37 i d.
zs M. Suii 1975a.'s,tr. 31 i d.
ro Th. Mo,mrnsen,CIL III, 1, str. 305.
It Cambi 1985,str. 65 i d; Id. 1987,str. 253i d.
32\. O tome osim radova navedenih kod _N. Cambi 19g5. i 19g7,bni. 22 i
N. Purcell, T9m! aq{ $ubu5b, u."Rd-mische Grabersrrassen, setustaaist6ttung-
-s-tatus-sta,ndard",
_Kolloquium in Miinchen vom 28. bis'3b. otiou"r-tsg3,
Mii'nchen 1987.str. 30 i d.
:s N. Carnbi, 1985,str. 66.
34J. J. Wilkes 1969,str. 223,bt1i.7.
3sJ. J. Wilkes 1969,str. 223,bill. 8.
36J. J. Wilkes 1969.1. c.
fl $. Stlii 1.976,
38
st.18, bilj. 45-50.
G. Alfdldi 1965,str. 103-i d.
3eJ. J. Wilkes 1969,str.224.
4 M. Suii 1966,str. 181i d.
ar M. Abramie D24,
SJr.^3.i di_ostalu literatu'u usp. D. Rend,ii-Miodevii,
1953b,str. 67 i d, bilj. 1; M. Suii 1966,stx. i81, bilj. l.
4 2U s p . b i l j . 2 8 .
nr Strabon VII, 5, 5.
4 N. Cambi 1989,str. 39 i d.
rs Z. Miletii 1988,str.49 i d.
46R. F. Burton 1878,str. 174i d.
a7G. Novak 1949,str.67 i d.
48y. Suii 1958,str. 28 i d; Id. 1959,srr. 158,bitrj. 49.
qsD. Rend'ii-Miodevii 1980,
str. 91 i d.
pharos, AJ 20--21, l9g0-gl, str-.
^. .50.M. Zaninovii, Greek Land Division at
91id.

498
 sr J. Brondsted, Fr. Weilbach, E. Dyggve, 1927,str. 17 i d. plan B. Kara'k-
teristidna ie redenica: >Or il apparait que sur les nomrebux points qui se
Iassaient e,nCOrecgntr$ler sur le terrain, Carrara a dtd un observateur sqm-
'sa fantasien.
'nuleux cui n'a laichd que trbs rarement la bride h
'2 Isira2ivanja E. Dyggveaoko amfiteatra, H. Kiihlera oko Porta Artdetria
i Arlreol<.r5kog muzeia u-Splitu oko Porta Capraria.
s3N. Car;;b,i,Aniidka Narona - Urbanis,tidka topografija i kulturni profil
srada, u >Dolina riieke Neretve od prahistorije do ranog srednjeg tijekan,
Metkovic 1977,lzdania Hrvatskog arheolo5kogdru5tva, 5, Split 1980,str.
ttt 1cr.
s+Postoji stanovito neslaganje u izvje5tajima. U9p. f. Oreb -1984,str. 29,
sdic stoii: ,ihese trenchesvielded the remains of anoientwalls rvhich attested
t"h6 exisience of Rotlan c,ity fontifications in these part of the tou'n<. Na-
-str. u izvjeitaju "Salona Centar - Istraiivania 1979,.Split, listopad 1979,
protiv
+t stoj,i:-"Protezanjegradskih zidina prema sjever-- i jugu, Sto-je od ne-
ob.idnevaZnosti za sagledavanjeurbane konfiguracije, nije se moglo -provje-
riti, pa se valja zadrLati na nekim nesigu.rnim ,spoznajamajoi iz pro5log sto-
lieian. Mi5lienia sam da je ovo posljednje mnogo pouzdanije,Sto bih mogao
i'sarn potvrditi kao neposrednisud,ionik'tihisLraZivanja.
ss Usp. F. Orcb 1984,str. 34 i d.
soFr. Lanza 1856,str.31. W. Gerber 1917,str. 139.Natpisi CIL III 3217,
1', 2 ; 3 2 1 73, ; 1 0 1 9 1 .
s7O obnovi splitskog vodovoda usp. S. Piplovii, 100 godina splitskog vo-
dovo'da,Kulturna baitina ll-12, Split 1981,str. 112 i d. Voda je iz Solina
dotekla u Split 1880.
sBNa Zalos,t,takvi stavov,inisu rijetki ni danas.
seO tim razmi5ljanj'ima usp. N. Cambi 1985,str. 106i d.
coUsp. bili. 46-48.
r't Fr. Carrara 1850.str. 128i d.
6 2U s . b i l j . 1 3 .
63Us'p.bilj. 14.
s J. Brsndsted, Fr. Weilbach, E. Dyggve 1927,slr. 19. Zanimljivo da ih
E. Dyggve1951.u I poglavlju ne sporninje.
o-5",|V[.
Suii 1976,str. 177 na s-t.sg aaie Gerberovu rekonstrukciju, a na
ovitku kniiee Kehlero\,'u.
o6H. Ka:hler1942.str.28. 100,sl. 23,i 58.
67CIL III 8710.Prvi ga'je objavio M. Glavinii, Inschriften des Museums
zu Split, Mitt. der k,k. Centr. Comm, 1875,str. XLV.
68N. Cambi 1963,str. 55 i d., osobito 64 i d.
6eN. Camb.i1963,str. 63.
?0Prepravku iz tog doba spominje R. L. Frothingham, Roman Cities in
Italy and'Dalmatia, Lo-"ndon1910,s,tr.-275;W.. Gerber 1917,st. i32; J. Brsnd-
sted, Fr..Weilbach,E. Dyggve,1927,str. 17; eudno je Sto H. Kdhler 1930.to
ne spomrnJe.
7r N. Cambi, Dvije antidke glave-telamonaiz Salone, Radovi Filozofskog
fakulteta u Zadnt 16, Razdio dru5tvenih znanosti (7), 1976177,Zadar 1977,str.
183i d, tab. I-V.
i2 N. Carnbi, Dvije antidke glave-telamona.. . str. 191.
73U Saloni su upotrebljene herme tetrarha na Pet mosto\-a.Usp. F. Dyg-
eve 1933,str.72. O upotrebi herma na mostovima usp. Amijan Marcellin 31,
i.Z. p. Gcnzola,Ponti Roma,niII, Roma 1963,str. 152 i d, br.217. Opienito
o her.mama kao ukrasima ograda raenih arnb'ijenata usp. H. Wrede, Die spii-
tantike Hermengallerien von Welschbillig,Berlin 1972,12 i d.
7aW. Gerber 1917,str. 139.
7sD. Reardii-Miodevii1988,str. 12 i d.
76M. Suii 1976,str. 149i d.
77M. Suii 1976,str. 150.
?8To bi se moZda moglo traZiti na lokaciji ilirskog grada. Usp. bilj. 28.
?eU$p.M. Ch. Budischowsky, La diffusion des crrltes isiaques su,r le meer
Adriatique. I) Inscrip'tions et monuments, Leiden 1977,str.9 i d.

499
 80iVI. Ch. Budischo,rvsrky,o. c. str. l7l i d., tab. LXXXV-LXXXVII.
8l M. Golenc, Antikna skulptura u Hrvatskoj, Zagreb 1952,br. 66, tab. 142;
l{. $Iicr.Ortjentalni kulrovi u anridkom Zadri, Diadora 3, i965, srr. 107,sl.
1 2 ; M . C h , B u d i s c h o r , r ' s koy. ,c . s t r . 7 7 9 ,t a b . X C I a ; s t r . 1 7 2 ,t a t 5 ,X C I b . '
^ ..42N.^Carnbi, Jupitcr Amon na dva spomenika iz Arheoioikog muzeja u
S p l i t u ,u G u n j a c i nz b o r n i k u Z
, a g r e b1 9 8 0s, t r . 4 3 i d .
83M. Ch. Budischowsky, Jupiter-Ammon et Meduses dans les for,ums
de
l'.Adr,iatique, AqlLrileia$"r_tla- XLIV,. _191-3, str. 208; M. Ch. Budi,schor,vsky,
lliffusion . . . str. 9 i d; tab. III b, str. 114,130itd, tab. LXII.
BaL. Laurenzi, Ritratti greci, Firenze 1941,str. 103,tab. XIV, sl. 38.
8sJ. Ganzert-V. Kockel, Augustusforum und Mar"i Ultor Ter:rapel,u >Kai-
q9J Aljgustus__un{ {!e verlorene Republirkn,Berlin 1988, st. tS2 i a, kat.
192i d, kat. 77, sl. 85, 86.
eoN. Camtri, Jr-rpiterAmon, str. 48, bili. 45.
_^_^87B. _G_abr:idevic, Antidki spomenici otoka Visa, >Viilii spomenick, gphl
1968,str. 57,bitj. 67.
88J. Brun5mid 1904,str. 34,sl. 62.
- : \M._S^chm,id, Torso einer Kaiserstatue im Panzer, Strena Bulioiana, Zag-
reb-Split 1924,str. -15i d, tab. V.
*-Kto
lpl. U Ninu, gdje je prona-teno mnogo rimskih carskih statuta,
urp'- J. Bank-<i-P. sticotti, Antikbnsammlung irn- erzbischoflichen seminarJ
zu Udine,AEM 18,1895,str. 53 i d.
er renne je iskopao 1950.godine D. Rendii-Miodevii. Rezu,ltatiradova
clo
saclanisu objavljeni. Kuriju je iskopala ameriika ekipa s Rutqers Univer-
-clairnronta.
gity r^z_ Nerv-Brunsrvi_c_{a, Ne_rry Jersqy pocl vodstvonr chr.istoph
tJsp.Clr. Clairmr-rnt1975,str. 39, tab. i, d.
e2Ch. Clairm,ont 1975,str. 50, 106,tab. 5, 6.
e3M. Suii 1976,str. 150.
e4To pitanje postavlja i M. Suii 1976,str. 150.
ssD. Rendii-Mioievii i953,str. 205i cl,sl. l-3.
eoClr. Clairmont 1975,str. 70, sl. 46,47,56-58. Tei
ie z.id izr.ailenocl
velikih blokova od.bijelog kamerna(1 m duiine, 0,6Qm Sirin"e,0,15m d.ebljine)
bez maltera. Po Clairmontll. t.o.je- ggrgdpf zid najvaZnijeg dijela graOa. Ni
zalost,,on niie. definiran.u cijeloj duzini. odito je d-abi ojel-okui:noispitivanje
tog zida koji je najstariji na ditavom potezu olio fo...-ma'bilo ncobidno vaLio
za utvrilivanj_e^gen^eze grada. Clairmont 1975,str.85,90 datir.aga u svoj prvi
period (200/150-10.pr. n. e.).
t Fr. Buiii, Escavi ad Est della Porta caesarea a salona nei cosicletti
Cinq;r-re Porrti (Pot Mostova), Bd 37, 1914,str.70.
saJ. Brandsted-Fr. Weilbach-E. Dygwe 1927,str. 25 i 27 i d,
eeM. Suii 1976.str. 15-1. sl. 20.
tooM. Suii, l. c.
tot Vilryvije
^ !, 9. Vr-p.Vitruviie, O arhitekturi, Sarajevo 1951,str. 116i d.
on.spominje i trije.m i hram Libera, Sto jasno ukazujc-na interpretaciju sa-
lonr.tansKognran'la I mealusobnuYezu [eatra i ].rrarna.
102F.
. Q1reili, Roma, Guide archeologiche Laterza, Roma 1990,str. 2gg,
sl, na str. 289.
r{r3F. Coarelli, o. c, str. 286 i d, ,sl.na str. 287.
104W. L. MacDonald,-The Architectnre of the Roman Empire,
II, New
Haven and London, Yale Universitv Press 1986.sl. 44.
tosq. Andreae, L_' art cle l' ancienne Rome, paris 1973,str. 531,
tor Usp. npr. y Korjntu al. 734.
.i?a odeiona je. trg nepravilnog'oblika, aot ;" ir.a
teatra trg pravokulnog_ob!i.\a, l]qp. e. Andreae, o. c. sTr. 55, il. 2g6. isto
ialio i u LepcisMagna.Usp.W. L. MacDonald,o. c. si. 36.
107Usp- bili. 10i4.
tos,N1, Suii-1976,str'. 170 datira teatar u Saloni u cloba Trajana (kraj 1 ili
.
pocetak 2.. st.). Medutim, koliko je to opravdano tesko je kaiati, jer ieatar
nije dovoijno ispitan.
lD ,.{utoru je Dyggve_ostavio pravo objave njegovih rezultata i planova.
lio Iskaparje terma i ceste (cardo). IstraZivanja nisu objavljena.

500
 lu Antidki t€ata;r u Jugoslaviji (katalog uladbe), Novi Sad 1979, str. 133,
br. 168168(veliko kazatri$te), 137.br. 169 (malo kazali5te).
kazatri$te).str. 137,
r12E. Mangani-F.
Mansani-F. Rebecchi-M.
Rebecchi- J. Strazulla, Emilia, Venezie, Guide ar-
clreologiche Laterza, Roma-Bari 1981,str. 272, sl. na sti. 274. M. Suii 1976,
str. 168,s'1.108.
113Vrlo irn je slidan oblik proscenija i scene te straZnjeg portikata. U
Trstu je gledaliite ditavo na padini, dok je u Saloni samo djelornidno. Mnogo
je manje slidnosti s pulskim teatrima. U Sa,loni su u teatru postojala, za taz-
lihu od Trsta. dva meniiana.
trl tg. ga115i, Bilje5ka o antidkom teatr'u u Naroni, A,ntid,ki teatar, Saop-
Stenja naudnog skupa, Novi Sad 1980,Nov,i Sad 1981, str. 111 i d, tab. I.
1r5N. Cambi, Glava Eshila u Ar,lreolo3rkommuzeju u Splitu, Radovi Filo-
zofskog falkulteta u Zaorul*18, Razdio druStvenih znanosti (8), Zadar 1979,str.
1,27i d, tab. I-II; Id. Portreti grdkih tragika i scena iz grd,kih tragedija u
antidkoj umjetnosti Dalmacije, Simpozijum >Antidki teatar na tlu Jugosla-
vijeo, Novi Sad 1980,Novi Sad 1981,str. 132i d, tab. I, 1.
116J. Brondsted, Fr. Weilbach, E. Dyggve 1927, str.25, E. Dyggve, 1929,
str. 562 i d.
r17J. Brpndsted-Fr. Weilbach-E. Dyggve 7927,slr. 12, sl. d, pl. B. E.
Dyggve, pi,sac tog dijela teksta, naziva je via principalis; E. Dyggve, 1933,
s t r . L 3 8 ,s l . 7 1 .
118J. Bnondsted-Fr. Weilbach-E. Dyggve 1927, str. 15, 20 i d, sl. j.
lle Na istodnom dijelu grada postojali su samo naseljeni dijelovi (neka
vrsta otoka), okruZeni mkavcima detrte Jadra. F. Oreb 1979, str. 28 i d.
120Na krajnjem jugois'todnom dijelu grada na ndkoliko mjesta su utvr-
deni lukovi preko kojih je prelazi:la cesta koja se odvajala od tzv. rnosta L
Usp. J. Marasovii, Doprinos u'r'banistid.kogbiroa proudavanju i zaStiti gradi-
teljskog nasljeda u Dal'maciji, Urbs I, 1957,str. 60.
121Ta sam istraZivanja kao priprawik nadzirao za Zavod za za5titu spo-
menika ku,lture u Splitu. Rezu,ltati istraZivanja nisu objavljeni.
r22Usp. N. Cambi 1987,sI.81 (nekropdla C).
tzr E. Dyggve 1929,str.562 i d.
12'1C. Cichorius 1900,str.72 i d. O tome usp. i Ch. Clairrnont 1975,str. 18,
26,27 koji se ne slaie s Cichoriusovom interpretacijom.
12sJ. Brpndsted-Fr. Weilbach-E. Dyggve 1927, slr, 25. On to misli zb,og
nalaza dol'ia iz 1883.Radi se o amrforama. Odito je da je taj prostor koji je
prvenstveno sluZio kao supstrrukcija za trg i drule zgrdde bio upotrebljavdn
i kao skladi5te.
126O tome nema ni5ta u E. Dyggve 1929,str. 562 i d. On samo navodi da
je. to najstariji most i da je izgratten prije pro5irenja grada, ali takva data-
cua nue precuna.
127M. Suii 1958,str. 33,bilj. 30.
128J. Brvndsted, Fr. Weilbach, E. Dyggve 1927,str.25.
r2eJ. Bnzndsted,Fr. Weilbach, E. Dyggve t927, str.25. Autor navodi da se
ne moZe kazati 5to se tu proizvo'dilo, ali spo'minje fabriku i neke druge tvor-
nice (omZje, keramika).
130Kao Sto je na primjer sltrdaj kod Spanjolskih amfora (Dressel 20),
gdje je njiihova produkcija vezana za prod,uikcij'u ulja. Usp. M. Ponsich, Im-
plantation rurales antique sur le bas-Guadalquivir, Madrid 1974,str,29l i d.
131CIL III 2111;Bd.29,1906,str. 122,B 507.
132Bulii smatra da je podasnog, ali, mislim, da njegovo ditarrje nije pouz-
dano. Valjalo bi ga provjer'iti na sam,om slromeniku, ali ie to u ovom trenut-
ku nemoguie, zbole smjeitaja u muzeju. Ipak je najvjerojatnije da je rnensa
nadgro,bnog karaktera kakve su i one kr5danske. O tome usp. N. Duval 1984,
str. 205 i d.
133N. Duva,l1984,str.205 i d, sl. 16, 17,18, 'tab. XXX, XXXI, XXXII.
134Naj;bolje paralele pruZaj'n tzv. je bilo i poganskih.
Medutim, one kasnije dobijaj,u sve ve6e "piscinae" kojih
znadonje. Usp. N. Carnbi 1984, str.
227 i d.
t3s\iy. 6"rr-", 1917,str. i09 i d.

501
 t:'i
l-tsp.- .-G. Ilc{g.y, Rrimische Hiiqqeq, Ville und paldste, Luzerrn 19g0,
s l r . 2 6 i s | . 2 0 , 2 1 .i t d . N i j e m i p o z n a t an i i c d n a k u i a s t r i a p s i c t cn a s t r a z n i o i
slt'ani kuce. Jedim.rse jcdna apsida moze pojaviti ako kuca sadrzi i kupi<e'.
lrt Vsp.npr. Neronove terme (8. Andre-aelo.c. sl. 676),Traianove rerme
( B ' A n d r e a eu , . q . g l . 6 7 8 )i t d , s v e o n e n a j e d n o m k r a j u g r a c i e ' i n ei m a j u r a z l i -
c l l a a p s l q a l n ar l e s e n t a .
rd W. Cerber l9ti, str-.110.To bi se dalo zakljuditi
na temelju Kapisciji-
nog natpisa.(s].2-04) za koji.drLi.da je iz 2. sr. Taj-kriZevima). je narpis otkriven u i<anaiu
r prostori.ii V (dvorana s kasniiim krScanskim
r . l eF r . C a r r a r a1 6 5 0s, l r . 8 9 i l l l i d .
t + oE . D y g g v e1 9 5 1s, t r . 2 6 , s l . I l , 1 2 .
. 1 1 'N p r . W . G e r b e r t 9 1 7 ,s t r . l l 3 m i s l i d a s e o d r a d a r c l m e v i l c n i s u u p o _
trebl.iavaleu origi'nalnesvrhe.
, 0 .F, { . B u l i i 1 9 0 3 s, t r . 7 1 , t a b . X I I , l ; F r . B t r l i i , 1 9 0 4 ,
._ s t r . 1 5 3 ,t a b . X V .
Naipl$ gtast:

t3g$,i"sJ^Y''I"#$
ESYCHIVS EIVS NEPOS
c/v/M CLERO ET POPVLO /FE/CIT
HAEC MVNERA
DOMVSTXPE GRATA

r4rE. Dyggve1951,str. 26, sl. II, 14.

t+e\,\i. Qslhsr 1917,.str.83 i d, sl. 156,gdje hipotetidki rekonstruira
kr-
gtionicu.E..Dyggve1951-,kazc da nije poznato gdjc'je bila krstionica i nagta-
sava qa nlozoa nne nl D.tto Kr.stlonlce.
tnt E. Dyggve 1951,str. 23 i d. Usp. rakoder i Gabridevi1 lgg7,
str. 262
i d.
ra6E. Dyggve 1951,str. 26.
r'rrE. Dvggve1951,l. c.
r48W. Gerber 1917,str. 145,sl. 259. Glar,a koia se nalazi iznacl ribe je
Gerberova dopuna.
r4eO tom hotivu i simbolici usp. N. Cambi 1968,str. 90 i cl.
ts' Odvajkada riba. je aluzija ha vodu, osobito more dak
.. kad ono ni ie
pnkazano. u_sprna primjer ribe oko Dionisova broda na duvenoi Eezekiia-
sovo;.r'razi(J. tsoardrnan,Athenian Black Figure Vases,London igsg,-str. sz
I Sl. lu+. J.
je da se^episkopij proSirio i na suprotnu stranrr ceste ko.ia
,.rsr Odito ie
\/ooila oo tzv. I'orta Laprarm, na prostorlr neposredno s.ievcrnije od tcrma,
U s p , E . D y g g v e 1 9 5 1 ,s t r . 2 9 i d .
tsz,\eljej nije obja-vljen..NaSao ga jq Lj. Ga5pii,
.. nekadainji duvar salo-
nJransKrnrslioplna I locno mt pokazao miesto nalaza.
ls3 Za sada nema opipl.iivih materijalnih dokaza.
ls4 O starohrvatskom ianosrednjoijekovnom Solinu usp. E. Dyggve 1951,
str. 125 i d.
'1t r" sa.m natpise prouiio u dijelu mojc dosada
. neobiavlie'e doktor-
ske.drlgrl.actie. (Sarkofazi na istodnoj jadranskoj obali oa 2. Oo Z. st.).
_ .'t: W. Kubitschek, Il culto della Maler Magnd in Salona, Sd lS, 1g96, str.
87id.
r57O tim gomilama usp. J. Brsndsted, Fr. Weilbach,
E. Dyggve 1927, str.
Jt. sl. s.
ttu
. W,. Kubitschek, o. c. str. 87. Odito je da se mnogi natpisi odnose na
r^s-t9
sy91ig1e,ali.ipak najvjerojatnije je da irr .yeUito yise:Najv6ci b;;j-lipo;;
AUsa IaKoder iIJe obJavl.len.
l5eO tome u"sp.N. Cambi 1987,str. 263 i d.
- -160o. tim .sam spomenicima pisao u nekoliko navrata. a namieravam ih
obuhvatiti u j.ednoj. veioj radnji. Dva takva lika orijentaica v. u J. Medini,
Spomenrci s Atisovim likom na podrudju Sinjske kiafine, u
jina od prahistoriie do dolaska Turakan, rzdinja "cetinska kra-
Hrv. arh. orustvi-g; split

542
1 9 8 4s. t r . 1 0 7 i d . s l . 1 , 2 .T r e c i s l i d a n p r i m j e r j e n e d _ a v nool k r i v e n u b l i z i n i
;i;;;^ k;J I- l Uip. n. O"Oig,.De Lubussa disputa tiones. archaeolo'
"tiultog.
ii."i"6t'ipie-.,iptti*!,-ittO go.ti"u Mu/eja na Humcu, Ljubu5ki 1985,str. 107
i d,' sl. 5-7.
161-O Medini, o. c. str. 110,br. 4, sl. 3, 5.
J. -ib;lip*
t" W. H. Gioss, Die Bildnisse Traians, Das rijmische
Flerrschellbilrl2,2, Beriin
''"^;;iN.-a;*fi. "rp. 1940,str. 66, tqb. I c-d, 6a itd'
g. Erent,'spiitantlrke qrd friihes Christentum, Propl'liien-
"1977,.str.301 i d (Jugoslarvien).
rcunrte.i.tilnful "Srppt.i"eniUahO l, B".l_i"
'--''iil=F:T;;1lni,
A.'"i"otosia c'istiana, Bari 1980 (sec. ed), .str' 80' Krscan-
ska eroblia n" r"pocinlu p"rije 150.godine.Mo2da neSto ranije od onih sab
iirlo"tio-ei'ii.-r;k;;;14..,
';;k;;- ftatatotiltama. o tome usp. Id' o. c' str' 93'
P;r; ;-111il;' (domus) su iz 3. st. usp. Id. o' c' str' 551' A'
c;;6J 19e6,sir. 3 kaZe'da je kr$ianska-umjetnosf rodena.ko_ncem?.-.tli-p^9-
eedto* i. ,i. n. Krauitreimdr, 1975,str. 24 dbslovno navodi: >Until A. D. 200,
----- Cttrittla,n architecture did not and could not exist'(
ificn,
iriu;. L. Gabridevi1.1987,str. 278i d' te mnogi drugi.
roeg ie6s usp. B. Gabridevii, l. c. koji ima pozitivno stanovlste'
je svudana 5es-
prilogA, c, D, E. Venancije
i:{ Y:gJttlJ.6fr.."urol 1e12,
t.om mi"stu.- 2a ni jednog biskuia ispred njega nema ni arhcolo5keni po-
viicsne
-' potklepe.
rou;'Br-'ondsted,Fr. Weilbach,E. Dyggve1927,str.35 i d.-
rzoM-Feterion, Senatorial and ErluEstrian Rank in the Third.C-entury
n.p. fnS'+S, iSsS,itr.50. Ali, kasnije mnogi auto:risu,se ipa.b.nav,raialirani-
jffi A;i;"ii;mi.'preeteo o io*e dsp' N.-Cambi, u Fr. Bulii 1984,str' 633
1 Ct,
17rUsD.bili. 168.
t u rp . p y . . y s 1 9 5 1s, t r . 5 l .
ri: [ro.'fidrtis u E. Dyssve 1951,str.22koji stavlja pod upitnikom inter-
" t74E'ilmcAu
rcsullnr bisktrpaNafala i l\{aksimaII.
DYggve1951-, str' 22'
t" n'geE-e.-19t26,'str. 108,br.286 Egger.datira-u podetak 7. st. zbog od-
troru pi.*-fiodu tzr,i.Notkirihe. Po Eggeru je prvl korepiskop na.zapadu tek
ii+lSi sodinE. On smatra da je korepil-kopai uveden u Salonu tek nakon 5to
s k u pd o b i o p a l i i u 6 . s t .
'i e b irzo
f{'. Egger i926-,odnosno R' Egger-E' Dyggve 1939.
r 7 7E . D y g g v e1 9 5 1 .
t" n EirEEr 1926,str. 42 i d; E. Dvggve 1951,str. 80 (oko 400' -godin-e)'
m R EAE E. bvesve 1939,str. io=s-; e. Dvggve 1951,str. 79 drLe da je
kompleks p6Iigao bisliup Pashazij-eprije 426.godine.
-^---l!0
i dronfested,-Fi. weituain,'B."DyggvE 1927,st. 176.i {-F. Dvgsve
1951,str. ig [rZe da'.ic gratlevinu podigao-6iskup-Leoncijeoko 350' godine'
----isi
Usp.A. CraUar"tg75, passimie E' Dyggve1951,str. 78.
1 8 rU s p .b i l j . 1 6 4 .
'r: ttl'ican'i crkva u kuii nije star_ijaod-230.-g-odine..Usp. R..Krautheimer
tg75.sir.-li id. One nestair.rtek"oko 400.godine.Najstariji je primjeriz Dura
it;;6;;-f"ai"ij] toii ie r.r kr5ianlkim rukama iimedu 240: i 250.godine (unisten-je
ZSZ. Otobito pogodno doba za nastanak te na5e gradevine.je nekako
oko 260.kact Galiicn ukida progone,dozvoljavaponovno skupUan.levJernlKa
i' vraca krScanimaimovinu.
' -i"-T;i-i.-GiUrifevieev
sud ponest"o.ukontradikciji sa.zakljudkom u ko-
i"- nu"6hi'lu s" iaanie moZe'povezatisamo uz Vei-rancija.Usp. B. Gabri-
--'-iit-i-1987,str.273.
devii,
Duchesne,Liber Pontificalis, Paris 1885,vol. I, str. 161'.O-sv' Kaji
u s-p . F . B u l i i , S a n ' C a i o p a p a e c o n f e s s o r eB, d 3 , 9 ,1 9 1 6-,s t r . 9 1 . . id '
rsoOaito je da je morao biti pokrsten barem..desetgodtna prlJe svog poll-
-'*;;i-Cii To se po svoj prilici dogodilo u Dalmaciji.
tifikata.
III'10107."tjsp. D. Visalovii, Pretpovijest i stari vijek, u "Kulturni
sponrenicioto,kaBrada.f Bradki zbornik 4, 1960,,str.85,br. 4'

503
 rBBE. Dyggve1951,str. 9 i d.
,u,
4. FArqrack, Die Mission und Ausbreitung cles Christentums in der
ersten drei Jahrhundertj, Leipzie_1902,str: 537 i-al. O tome usp. i H. Jedin,
Velilra povijest crkve I, Zagreb L972,str.396 i d.
^, .,r.gsp: np1,.5.. Wcitzmann,{ee of Sqi-rituality.Late Antique and Early
clrrisliarr Art Third to seventh century,-Mctropoiitan Museum 1977,str. 4,
34, br. 32, 33.
ler O tome rrsp.N. Cambi 1976.str.267 i d
te2L Zelll?r 1900,str.
1e3M. Abrermii 1917.str. 8.
leaR. Egger 1926,st:r.108, br. 286.Usp.bili. 175.
ro' usp.-F.Bulii 1986,str. 49 i d.
re6Q. pggsr 1926,str.38; str. 43,49 et 92,br. 168.
lei H. Buschhausen,Die spitrtimische Metallscrinia und friichristlichen
Reliquiare,Wien 1917,str.249,br. B 20, tab.57 (dolie) i 58.
r e BH . S u c c h h a u s e no,. c . s t r . 2 1 9 , b r . 8 1 0 . t a b . 3 2 ( d o l i e )- 3 7 , s I . 8 .

f-ogg,_{r:rgoslavije,Zadar 1972",Materijali'Xll, Zadai 1976,str. 283 i d, tab.

I-TIV. Drugi r-elikvijg_tjgS-nije objavljen, iako je B. Ilakovac o njemrr
gclrlao predavanje na IX Medunarodnom-kongresu2a starokrbiansku arheo-
iogiju u Rimu 1975.godine.
2mT. Andelii, Kasnoantidka bazilika u Cimu kod Mostara. Glasnik Ze-
maljsll<ogmuzeja u Sarajevu, N. s. 29, 1974, str. 201 i d, tab. XIII l, Z, 3,
a----c.
201I-J.Buschhausen, o. c. str.274,br. C6, tab.8-9, sl. 11.
202H. Buschhausen,o.c. str.286 prihvaia Buliievo mi5lienie oa su se Ll
nionrr: nalazila brandea apostola Petra jer ie olovni sandddii premalen za
dieiji sarkofag..Medutim,dak,i u sludatu di je to zaista bio rblikvilar po-
stavlja sc pitanje kako tr.rda je to mo2da natneugledniii primier na Sirem
podnrdju Mediterana.Mnogo ie kvalitetniji i iasko5niji mdli sarkolag s kri-
iem^qc! mramo_rap,ronaden na Bradu (ursp.H. Buschhauscn, o.c. {tr.2gl,
br..C24, tab.. 15).negonavodni relikvijar s moiima apostola petra koji za
uzda4je toboZeSaljepapa salonita,nskombiskupu.
lll Q tome usp. E. Dyggve1951,str. 3, 31,8i i d, 137.
204 R. Krarrtheimer1975.str. 192i d.
rt.Ff,- Bulii, Iscrizione di uno scriba consularis, ciird scrivano, segre-
.
tario_.delluogotenente rqmano a Salona, Bd 39, 1916,str. t41 i d, br.' 4029.
206O tome neStodetaljnije dalje u tekstu.
207R. Krautheimer_l975, str..27. Usp. C. Gamber, Domus Ecclesiae, Re-
gensburg 1968,str. 13. Za crkur je p_ozlati quliy donuLs,u Rirnu titttlus'(pri-
vlasni5'tvo prepu5tcno kr5ianskoi zaiednici)
vatno vlasni5tvo
vatno rici) iza ko Prl'
kojcga slijedi u genitiivu
;tvu
ime vlasnika. Usp.
ime vlasnika. Usp. H. Brandenburg,
Brandenburg, Roms friihchristlj
friihchristliclie Bdsilikeri des 4.
Jahrhunderts. Mi.ihchen 1979.str. 7 i-d.
, 1 . -g t i t u l i n r a u s p . H . . B r a n d e n b u r g ,o . c . s t r . 7 i d . U R i m u i h j e b i l o
dvadesctak.Zapravo se radi o parohiiama.
zooE. Dyggi,e1951,str.23, si. 7, 8. "
,to.N.-Qumbi 1968,str. 58 (kat. br. 1), tab. 26, l. tJ odnosnoj bilje5ci usp.
.
clo tada obiavlicnu Iiteraruru.
-_ .rt] U-tp. J.-Marasovi, T. Marasovii, Sh. McNally, J. J. Wilkes 1972, str.
27 i d,'sl. 7, 8 itd.
212L. KaLiA1959,s,tr.134i d. sl. 2.
. ]t] p._I,lalcovac, Vranska regija u rimsko doba, Radovi Instituta IAZIJ,Za-
d a r 1 8 ,1 9 7 1s,t r . 1 1 5s, l . 1 6 .
,]iJup.3pr..-.c1kvu u Umm- es -Surab u Hauranu (R. Krautheimer 1975,
str. 150,sl. 96) ili Dar Quita, crkva Sv. Pavla i Mojsija (R. Krautheimer t97S',
str. 150,sl. 97).
. .t]3 Urp. npr. cnkvu Sv. Thecle u Milanu (R. Krautheimer 1975,str.82 i d,
sl. 4l).
^__,tu l-vlglju krilca krakova javljaju re -kgd bazilika navedenih u b,ilj.214 i
215,a sluiila su kao uporiSte triurtrfalnog luka.

504
 217Zbog toga je, mislim, pogreSna Gablideviieva r:ekonstrukcija ravnih
Irrakona subsellitun-a (sl. 24), Oni moraju, naime, imati istu visinu i even-
tr.ralno (iako ne nuZ.no) naslon za leda kao i apsidalni (polukruZni) dio sje-
ttiita.
2rsA. A. Barb, The Round Table und the Holy Grail, Journal of the War-
burg and Cou,rtauld Institute, vol. 19, 1-2, str. 40 i d, tab. 6 f.
)ru g5o. bili. lB4.
220W. Gerrber1917,str. ; E. Dyggve 1951,str. 2l i d, sl. iI 1-18.
221E. Dyggve1951,str. 23 i d.
222Usp. b'ili. 183i 207.
22rRezultati istraZivanja nisu objavljeni, a E. Dyggve je pripremljeni ma-
teri.ial ostavio za doradu i obiavu T. Marasoviiu.
i:+ g 1r;mnatoisu uso. bill. 142.
::5 E. Dyggve^i951 , sir.22.
226E. Dyggve 1951 , str.22.
227\f,I.$s1bsr 1917,str. 91, sl. 87a.
228W. Gerber 1917,str.104i d, sl. 189-191.
zzrE. Dyggve 1951,str.29.
230E. Dyggve 1951,str. 31.
231E. Dyogve1951,str.49 i d, sl. III, 1; III ll, 12,13,15.
232E. Dyggve1951,str.59, sl. III, 13.
233E. Dyggve 1934,
ra [. ]yoove 1951,str.52, sl. III, 1 (dolje).
: 3 s[ . p y g o v s 1 9 5 1s, t r . 5 7 ,s l . I I I , 1 2 '
16 Fr. Oreb 1984,str.30, sl. 1, plan 1.
23?E. Dyggve 1951,str. 60.
z:sR. Egger-E. Dyggve 1939,,str. 11 i d., sl. 108, dolje desno.
ae D. Rendii-Miodwii, O jednom posebnom tipu u ranokr5ianskom crk-
venorn graditeljstvu noridko-iliridkog podrudja, u >Kulturhistorische und ar-
chiiologische Probleme der Siidostalpenraumes in der Spdtantikeu, Referate
clcs S-vmposiumsan der Universitdt Klagenfurt vom 24. bis 26. September
1 9 8 1W , i e n 1 9 8 5 s, t r . 1 1 3i c l .
2roQ 1o-" usp. D. Basler, Kulturna istorija Bosne i Hercegovine,Saraje-
vo 1.966, s,tr.503i d; D. Basler, Arh,itektura kasnoantidkogdoba Bos,nei Flerce-
goriine, Sarajevo 1972,str. 67 i d. To mi$ljenje je vei iskazao D. Srgejevski,
Plan der fri.ihchristliche Basilie Bosniens,Akten des XI Intern. Bvzantinisten
Kongresses,Miinchen 1960,str. 563i d.
24rN. Cambi 1978,str. 613 i d; Id. Una cittir dell' altra sponda: Narona
c ,il suo terrilorio nella tar:da antichitir. S,tudi Romagnoli 34, 1983,str. 687;
Id. Arhitektura Narone i njezina teritorija u kasnoj antici, RacloviFilozofskog
laktrlteta u 7,adru 24, Razd,io clmitvenih znanos,ti (ll), Zaclar 1984/85,str.
242N. Cambi 1976,sjr.247.
243N. Cambi, Una cittir. . . str. 67; Id. A,rhitekturaNarone. .. str'. 43.
2{ N. Cambi, Alhitektura Narone . . . str. 43.
245Usp. bilj. 241.
16 N. Cambi 1978,str. 612i d.
247P.VeZiA,Starokr5ianska arhitektura u Zadru i na zadarskom podrudju,
Godiiniak za5tite spornenika kulturc Hrvatske 12, 1986,str. 174 i d.
2asTo je podrudje akvilejskog utjecaja koje obuhvata Istru, dio Panorri-
ie, Norik i dio sjeverne Italije. Usp. S. Tavano, Aquileia Cristiana, Antichitir
Altoadriatiche 3, Udine 1972,str.57 i d.
24eOsirmtog rada op5irnije o tome E. Dyggve 1951,str. 49 i d.
2soLi. Kararnan 1954.str. 181.
2 s rP " C h e v a l i e r1 9 8 8s, t r . 1 1 1i d .
2s2O dijecezamau Dalmaciji usp. N. Cambi, Spiitantike und friihes Chris-
tentun... str.302.
rsi J. Wiseman, Stobi. Vodid kroz antidki grad, Beograd 1973, str.27,
63 i d, 84 (bazilika u Paiikuri udaljena je oko 2 km od Stobiia).
251O tome usp. i I. Nikolajevii 1966,str. 560.

505
 2ssR. Egger 1926,str. 83 i d.
2 s 6E . D y g g v e1 9 5 1s, t r . 5 6 i d , 8 0 .
?:7G.B. De Rossi,Bd 3, 1880,str. 100i d.
2s8R. Egger 1926,1.c.
2seF. Bulii, Jevrejski spomenici u rimskoj Dalmaciji i jevrejsko grobi5te
u So'linu,VAHD 49,1q26--A7, str. 116i d.
ftOB. Gabridevii, Una nuol/a iscrizione salonitana, Atti dcl IiI Congresso
di epigrafia Greca e Latina, Roma 1959,str. 77 i d; Id. Jevrejska opitina u
Saloni, Jevrejski almanah 1959/60.str. 3 i d. Ostalu literaturu o tome Llsp.N.
Cambi u F. Bulii 1984,str. 636i d.
261E. Dyggve 1951,str. 54.
262Z. Vinski, Zur Datier-ungeiniger Kleinftrnde aus spdten salonitanischen
Crdbern, Adriatica, Praehistorica et Antiqua, Miscellanea Gregorio Novak
Drcata, Zagreb 1970, str. 699 i d, sl. 1; Id. 1967,str.5 i d, tab. XII, 3.
2 6 3P . C h e v a l i e r1 9 8 8s, l r . 1 1 5 .
2e E. Hebrard-J. Zeiller 1912,str.22. To ponavlja F. Bulii-Lj. Karaman,
1927.s'lr. 45.
, 26sE. Gabridevii, Decussis Dioklecijanove palade u Splitu, VAHD 63-64,
196142, str. 122_konstatira da se pra'ici ulicd Dioklecijinov6 palade ne po-
dudaraju s pravcima koje je diktirao zidani kvadrat s upisanim istokradriim
kriZem. On smatra da su nastup,ilenepredvideneokolnosti nakon Sto ie kdZ
vei bio sazidan. Navodi da ie rje5enj,e poku5ati naii J. Marasovii. On to,
m€alutim,koli,ko mi je poznato,nije dosadaudinio.
za Kao Sto su na primjer Sv. KriZ i Sv. Nikola u Ninu (T. Marasovii,
Prilog istraZivanju starohrvatske arhitokture, Split 1978,tab. XII, 2, 5 a.
267Nartdks obidno ima jednos,livni krov od criiepa koii ie udvrSien na
samoj fasadi graclevine.Stofa, zapravo, pokriva najve'ii dio p[ohe zida.
268Na primjer kod- sjeverne bazili'ke u kornpleksu na Marusincu. Usp. R.
_
PggS.r-E,. Dyeguq 1939,itr. 95 i d, sl. 125 ili itr,pna crkva u Ninu. Usf. p.
YeLi(, o.c. sl. 4, 2, 3.
26eO simetriji u antidkoj umietnosti usp. J. J. Politt, The Ancient V,iew
of Greek Art, Criticisn.r, History and Term,inology,New I{aven ancl London
1974,str. 160 i d.
270A. Grabar 1946,str. 120i d, sl. 32-35.
271A. Grabar 1946.str. 121 i d.
,2 R, Egger-E. Dyggve 1939,str. 82 i d, sl. 108,109a, b.
273Cetiri kamene grede ne odgovaraju kao postamenti dvaiu sarkofaga, '
vei jednog. O tim greidamausp. R. Eggbr-E. Dyggve 1939,srr". 10, sl. 161
2?a(. Bgosl-E. Dyggve 1939,str. 19 i d, sl. 27.
27sE. Dyggve1951,str. 72 i d.
276O literarnim dokazima tog tipa crkve usp. R. Egger-E. Dyggve 1939,
str. 102; E. Dyggve 1940a,str. 425;A. Grabar 1946,str. 122,btlj. 1; H. I. Mar-
r:o,u,U,n timoinage litteraire sur la >Basilica discoperta<,Akten des VII In-
ternat. Kongressesfiir Chrit,l.ArchdologieTrier 1965,Citti del Vaticano-Berlin
1968,str. 621.
277J. Brxandsted,Fr. Weilbach, E. Dyggve 1927,str. 56 i d, sl. 33.
278Usp. bilj.270-271.
2?eR. Egger 1.926, slr.9, 41,48.
u 8 oE . D y g g v e1 9 5 1s, t r . 9 0 , b i l j . 2 9 .
28rJ. Brondsted, Fr. Weitrbach,E. Dyggve 1927,str. 104, 110, 184, sI.96,
sl. na str. 103.
282R. Egger 1926,str.9, sl. 5.
283To je utvrdio na temelju rasporeda pronadenih natpisa Z. Miletii.
-
Njegova magistarska radnja nije objavljena.
284O tim odrednicamausp, N. Cambi 1985,str. 98; Id. 1987,str.272.
2BsR. Egoer 1926,str.42.
2h E. Dyggve1951,s'tr.79 i d, sl. IV, 30.
,u1
Qn" su za-rni.jenjepe.rr?duinim hodnikom na sjevernoj stra,ni bazilike.
Usp. E. Dyggve 1951,str. 79 i d.

506
 ]!! Postoje na Kapljudu, Manastirinama i Marusincu, ali su one iz pred-
bazilikalne faze.
28eN. Klaii, Historia Salonitana Maior, Beograd 1967, str. 83.
2m Nalazi Justinijalova
Justiniianova novca i geme
seme s l,ikom Sv. Demetrija
Deme svjedoie
o Zivotu u 6. st. u ovom ndkada$njeni- istaknutom gradskom ceniru. tisp. A.
Jad,rijovii, Starokr5ianska gema Sv. Demetrija iz Aequuma, VAHD 51, i930-
-34, str. 163 i d. sa slilrom.
2etB. Gabrieevl(,L975.,str.96 i d.
2e2Fr. Bulid 1906,str.268 i d.
2e3B. Gabride'v{eD75, str. 97.
2e4L Marovic, 1984,str. 302 i d.
2e5L. Duohesne,Liber Pontificalis.. . I, str. 330.
zs6Tu je misao vei iznio I. Marovii 1984,str. 306.
2e7F. Eulii-J. Bcrvaidi 1912,pril'og A, B, C, D. To su dva biskupa Theo-
dor i Frontiniian II.
rrt E. Dyglve 1951,str. 1,3,14,38,125.
zseE. Dyggve L951,str.22.
:00Z. Rapanii, Marginalia o >posta,nlau"Dubrovnika, u >Arheolo5ka istra-
i\apia u- lubrovnikr:_ i. dubrovadkom podrudju", Izdanja Hrv. arheol. druStva
12,Zagreb1988,str.39 i d.
301Usp. bilj. 290.
:ozNatpis je sluZio kao korito za skupljanje ki5nice u splitskom zatvoru.
prp. F. Bulii_,Iscr?ioni inedite, Bd 15, 1989,str. 129i d.Ispiavno iitanje kod
R. Egger 1926,sff.90, sl. 50.
303R. Egger 1926,str. 48.
304Tri su takva natpisa. P,rvi vei
_spomenuti nad'biskupa Maksima (usp.
bilj. 302), drugi je natpis preabitera Johannesa (CIL III 9527), te konad.no
natpis opatice Ivane (CIL III 9551, 12864).O tim natpisi,ma usp. F. Bulii
1984,str. 316i d.
305Rekognicija nije pakazala znatnijih materijalnih ostataka liudskih ko-
stiju. O tome usp. M. Peloza, Rekognicija relikvija dalmatinskih-i istarskih
muienika u oratoriju Sv. Venancija kod baptisterija Lateranske bazilike u
Rimu 1962-64.godine, VAHD 63--64,1961--42:str. 163i d.
lT je E. Dyggve 1951,-smatrao {a s,u kostri prenesene u Split.
307Yue
O tome usp. E. Dyggve 1951,str.85 i d.
308O tome usp. N. Cambi 1972,str.58 i d.

507

flJIA$OA DUstulY^
 IZABRANA BIBLIOGRAFIJA

NaJvalnue kratlce
AA : drchiiologischer .Anzeiger, Berldn
AAnrtHung : Acta Anrtiqua Academiae Soientiarurm Hurngaricae,B,udimpe5ta
AArohHrmg - Acta drchaeologica Academiae Scientiarrum Hu,ngariicae, Bu-
dirnrpe5ta
AB : Ahaleota Bollandiana, Bmxel'les
AEM : .Archaeologisch-epigraphischesMitteiltmgen, Bed
AJ : Arohaeol,ogiaJ'u,gosl'avica, Beograd
AJA : American Jo,r.r,nnal of Archaeol'ogy, SAD
AV - Ljubljana
ArheoloSlaives,trntiik,
BCH : Bullet,in 'de corrrespondencehel'lenique, Paris
Bd : Bulletino di archeologia e,stonia dalrmat,a,Spl,it
BSNAT : Bul,letin de la Sooiete des A,nrtiqnraires de France, Paris
EAA : ErncricLopediadell' alte antica, classica e or.ientale, Rim
ED = EphemeriS Dacoromana, Rim
ES : Eirigraphische Studien, Kiil'n-Graz
JOAI : Jah.resheftedos Os,terreischrischenA'rchtiologischen I,ns,t,ittlts,Bed
PW-RE - Realencyclopiirdieder classischen Alterturnswissenschaft, StLlttgart
RAC : Rivi'sta d'i drchEoloeia cris'tria,na,Rirn
RM : Mitteil,urngen des Detrtschen .4rcheiol'ogischenInsti,tuts, Rci,rni'scheAb-
teilung, Rirrn
RQ : Rcjmische Quartalsch,nifrt,Rim
VAHD - Vjesnik za a,rheologijtt i his,toriju dalmati,ns'kru,Split
WMBH - Wissenschaftliche M,itteilungen aus Bosnien und der Herzegowi,na,
Sarajevo (Bed).
2A : Ziva antitka,Skopje
Mihovil ABRAMIC
1917 Zur Geschichte Salonas, Fo,rrschungen,in Salona I, Wien 1917, str.
t-4.
1917a Zur Geschichte des Christernturns in Salona, Forschungen in Salona,
Wien 1917,str.7-10.
1924-25 Grdki natpisi iz Solina, VA.HD 47, 1924-25, str. 3-11.
1926-27 O novi,m miljokazima i rim'skim cestama Dalmacije VAHD 49,19T6-
-27, str. 139-155.
1928-29 Spomenici iz bedema antidke Salone, VAHD 50, 1928--29, str. 56-
-64.
1933 Speculatores i beneficijarii, Starinar 3, 1933,str. 57-64.
193549 Tyche (Fortuna) Salonitana VAHD 52, 193549, str. 179-289.
193549 Zapadna nekropola antikne Salone, VAHD 52, t935-49, str. l-19.

509
Geza ALFOLDI
1961 Die sklaverei in Dalmatien zur zeit des prinzipats, A. Arch. Hung.
9, 1951,s,tr. 121-150.
1962 Die AtrxiliartrF_qpelr^4errcimischen provina Dalmatien, A. Arch. Hung.
14, 1962,str. 25,9-196.
1962 caesarische un$-g,ugustoische._Kolonienin der pncvinz Dalrnatien, A.
Ant. Itrung10,1962, str.357-365.
1963 Dr.s Leben de1 da,lmatischen stddte in der Zeit des pri,nzipats, z. .a.
12, 1963,str. 323-337.
1964 veteran Deduktionen in der pnrvinz Dalmatien, Historia 13, str.
167-179.
1964a Eine riimische_strassenbauinschrift aus Salona, A. Arch. Hung 16,
1964,str. 247-256.
1965 F.evdlkerung.und Gesellschaft der riimischen provinz Dalmatien,
Budapest 1965.
1968 Die Personnenftanlenin d.er riimischen provittz Dalmatien, Heidel-
berg 1968.
Ivo BABIC
1978 Gradine i ggrrliqizq1edu Trogira i Splita u odnosu na prirodne pu_
tove, Materij aJnfi, 1978,str. 6[--62.
\2q4. P_rostoriunbclu Trogird i Splita, Trogir 19g4.
-connaissanie
1984a contribution a la des ,monu,ments archeologique de
S^a^lone,
VAHD 77, l9B4 (>Disputationes Srlo;ii;;a1..- il, tgZgl, sii.
139-150.
Arthur BETZ
1938 Untersuchungen zur Militiirgeschichte der rijmischen provinz DaI-
matien, Wien 1938.
1943 Die Leuchttr"rrm und Flottonstation Salonae,JOAI 35, 1943,Bb 127_
_138.

Ivo BOJANOVSKI
r974 Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Datmaciji, dkademija
nayka i'mjetnosti- Bosne-i Herc6gbvineDjera 4i, ceii'ai-ii-ii"1tL-
nolosKa rspltlvanla knt. Z, Saraievo 1974.
1988 Bosna i Herccgoiina u_antiiko doba. --Centar-;tGi
Akademija nau,ka i umietnosti
Bosnc i H ci'ce"govine.
pJgru tn j. oo. il;;]. "i'rfi
dfi ii;*
nja 'knj. 6, Sar:ajuvo
l98ti.
Lorenzo BRACCESI
1977 Grecitii Adriatica, Bologna 1977.(sec.e,rt.).
Josip BRUNSMID
1904 K-qmeni spontenici
' Hrvatskog narodnog muzeja u zagrebu, zagreb
1904-rr.
Johannes BR@NDSTED - Franz WEILBACH - Einar DYGGVE
1927 Recherchesd Salone 1927.
Altilio BUDROVICH
1954 Per Ia lettura 4i alctrne importanti ,iscrizioni Salonitane, VAHD
----
56-59 /2, 1954-57, str. 9t-93 (Antidoron Michaeli e'Uii*l'el.
Fnane BULIC
1886 Inscriptione| g.ua9^]lt c.r. Museo Archeologico salonitano spalati
asservatur, Split 1886.

510
1899 La necropoli suburrba,nadi sedici sarcofagi a Kapljud di Salona, Bd
22, 1899,str. 133-137.
1899a Cernetero antico nelle vicinanze dell' antica Salona, Bd 22,1899, str.
218-222.
l90l Escavi nella necropoli pagana di Salona detta Hortus Metrodori a
S a l o n a 8, d . 2 4 , 1 9 0 1s, L r .1 6 l - 1 6 9 .
1902 Scavi nella basilica episcopali,s urbana a Salona 'durante I' a. i901,
Bd. 24, 1902,str. 74-110.
1903 Scavi nel'la basilica episcopalis urbana a Salona durante l' a. 1902,
Bd. 26, 1903,str. 33-106.
1904 Scavi nella basilica episcopalis urbana a Salona durante gli anni
1903e 1904,Bd 27, 1904,str. 121-154.
1906 Scavi ne,lla basilica episcopalis urbana a Salona durante gli anni
1905e 1906.B,d.29,1906, str. ll3-192.
1,9A6a L' iscrizione di S, Vicenzo martire Caesaraugustano trovata a nord
della basilica urbana a Salona Bd 29, 1906,str. 246--256.
1910 Escavi nella necropoli antica pagana di Salona detta Hortus Metro-
dori negli anni 1909e 1910,Bd 32, 1910,str. 3-66.
1910a Appendice all' articolo Escavi nell' Hortus Metrodori (a pag. 3--66
di questo fascicolo),Bd 33, 1910,str. 130-135.
19ll Sternc d:i ab,sidedi una chiesa antica cristiana ad Owest della necro-
poli suburbana di sedici sarco agi a Salona, Bd 34, 1911,str. 3-39.
l9lla Escavi vis-a-vis del teatro romano a Salona, Bd. 34, 1911, str. 63-
-66.
l9t2 Scavi nelle bas,ilicheurbane di Salona durante gli anni 1907,1908,
1909,Bd. 35, 1912,str. 3-32.
l9l4 Escavi nella necropoli antica pagana d,i Salona datta Hortus Metro-
dorri nell' anno 1911e nell' a. 1914,Bd. 37, 1914,str. 83-94.
l9l7 Escavi nella necropoli a;ntica'pagana di Sa,lona detta Hortus Metro-
dori nell' anno 1916,Bd 4{Hl, 1917-1919,str. 98-101.
1923 Otkriie IV starokr5ianskog grobi5ta u Solinu, Bogoslovska smotra
11, 1923,br. 1, str. 3-15.
1924 Razvoi arheoloikih istraiivanja i nauka u Dalmaciji kroz zadnii mi-
lenij, Posebni otisak iz Zbornika Matice hrvatske, Zagreb 1924,
1924a Escavi nella necropoli antica pagana di Salona detta Hortus Metro-
dori nell' anno 1925,VAHD 4748,1924-25, str. 46-51.
1924b Escavi a sud delle basiliche urbane di Salona. VALID 47-48. str.
53-68.
1926 Le dirnenzioni dell' anfiteatro romano a Salona in confronto con i
piir notevoli anfiteatri del ,mondo romano, VAHD 49, 1926-27, str.
llt-112.
1927 Starinarska istraZivanja u Rupotini u Solinu. Povodom pedesetgodi
Snjice jubileja Vies'nika za arheologiju i historiju dalmatinsku 1878--
-1928, Split 1931,str. 63-68.
1984 Izabrani spisl, Split 1984(pni,redioN. Carnbi).
1986 Po ruieuhmm& stare Salone, Split 1986 (priredio E. Marin).
Fra,neBULIC - Josip BERVALDI
l9l2 Kronotaksa solinskih biskupa uz dodatak kronotaksa spljetskih nad-
biskupa (od razorenja Solina do polovice XI v.). Prilog iz Bull. dalm.
35, t912,str. 1-168.
Frane BULIC - Ljubo LARAMAN
1927 Palaia cara Dioklecijana u Splitn, Zagteb 1927.
Richard F. BURTON
1878 Il rnurazzo osia il muro lungo di Salona, Bd 1, 1878,str. 174-175 i
str. 177-183.

511
L879 Il murazzo osia il muro lungo di Salona, Bd Z, 1879,str. l3Z-138;
s,tr. 156-158; str. 167-169.
Frane BUSKARIOL
19EE Pregled a$eoloSke topografije Salone, Mogudnosti god. 36, 1988,br.
3-4. str. 274-287.
Michelangelo CAGIANO de AZEVEDO
1972 Una ipotesi su alcuni monumenti a emiciqlo del IV sec. Arheoloski
. vestnt)k23, 1972,str. 323-331.
Nenad CAMBI
L96L Sarkofag Gaja Alibucija Menippa, VAHD 63-44, 196l-62, str. 99-
-1 11.
l96la Arylotg kao-gra€tevinskimaterijal u bedemima Salone, VAHD 63-
-64. L96l-42. str. 145-150.
1963 zenski likovi s krunorm q-oblirkg_gradskih zidina iz srednje Datrma-
cije, VAHD 65-67, 1963--45,str. 55-71.
1968 Krist i njegova simbolika u likovnoi umielnosti starokr5ianskos - pe-
^
rioda u Dalmaciji, VAHD LXX-LXXI,-1968-49, str, 57-106.
1972 The Cult of the Blessed Virgin Mary at Salona and S,pl,it from the
Eleventh Centu-ry !1_th-e--Ligh1of Archaeological Evide?rce,De cultu
Mariano Saeculis VI-XI, vol. 5, str. 43-71-, Ptoma 1972,',str.273-
--292.
1976 \ek-l ploblqryi starokr5ianske a.rheologije na istodnoj jadranskoj
obali, Materijali 12,Zadar 1976,str.239-282.
1978 Starokrsianska crkvena arhitektura na podrudju salonitanske me-
tropolije, AV 29,1978,s,tr. 606426.
1983 I rapporti.tra 194qg sponrdeadriatiche nell' etd paleoclaristiana,,Ab-
r!L?zo,Rivista dell' Instituto di studi abbruzzesi-2l, br. l-3, Roma
1983,str, 145-156.
1984 9*lg."lj."+. "piscinaeo,-VA4D-77 (Dispurariones Salonitanae II, Split
1979),Split 1984,str. 227-24t.
1985 Salona i njene nekropole,Radovi 25 (12),str. 6l-108.
1987 Salona und seine Nekropole,
"Rrimische Grdberstrassen Selbstdar-
stellung-Status- Standardu, Kolloquium in Miinchen vom 28. bis 30.
Okto;trer1985,Miinchen 1987,str.25l-279.
1988 Atiiki sarkofazi na istoinoj obali Jadrona Spiit 19gg.
1989 I'lirska Salona, Obavijesti Hrvatskog arheolo5kog dru5tva 21, br. 3,
1989,str. 3741.
Francesco CARRARA
1850 Topografia e scavi di Salona,Trieste 1850.

Emerico CECI
1962 I monumenti pagani di Salona I, Milano 1962.
1963 I monumenti cristiani di Salona II, Milano 1963.
Pascal CHEVALIER
1988 Les baptisteres de la province romaine de Dalmatie, Diadora 10,
1988,s,tr. 111-163.
Carl CICHORIUS
1896 Die Reliels der Trajanssiiute I-IIL Berlin 1896-1900.

512
 Christoph CLAIRMONT
1975 Etcavatiotts at sarona, yugosravia tg6g-1g72, New Jersey 197.5.
Erni,lian CONDURACHI
1940 Monumenti crisriani dell' Illinico, ED g, 1940,str. l_11g.
Alexander CONZE
1872 Rcimische Billwerke _eiEheimischesFundorts osterreichs, Drei Sar-
kophage aus Sa]ona. I Hef,t. Drei Sarliophage ;; S;i,;il; wi." f s7i,
str. l-20.
Co'nstantinDAICOVICI
1932 Gli Italici nella provincia Dalmatia, ED 5, 1932,str. S7_IZZ.
Mario DEL CHIARO
1973 An Iberian Sherd in yugoslavia, AJA 77, l, 1973,str. 65_66
Friedrich W. DEICHMANN
1e70 Martyrion,Memoriaund Altargrab,RM 77, tezO,
iffirri":i?;ilika,
Hyppolyte DELEHAYE
1899 Saints d' Isirrie et de Dalmatie, AB 1g, 1g99,str. l_32.
1904 L' hagiographiede Salone,AB 23,1904,str.
t9z9 Nouvittelfbuiltes15"1""1,en h,Lszs,str.77_88.
DOSSIER SALONA
1988 Mi5ljenja,Mogudnosti36,br.3_4,l9gg,str. 26g_375.
Noel DUVAL
196l La pglacg^de sprit ^dansl' architecture aulique du bas-empire,
4, 1961-42,srr. 67-95. urbs
1962 Luminaire chr6tien de Sbeitla (Turri,sie) et de Sar,one,BSNAF
str. 52-59. 1962,
1975 Reflexions *l]l:Igitecture a p,la+-rayonnant et ses rapporrs avec
te culre des majryrs a propos ae Man"aitiilri"
et d' Uppenna (Tunisie),- is"r6irjf"ae Kalibia
-- Disputationei--sit,",iii;;;i;' siir i t r s/i--rt'.
83-90.
1984 Breves observations_su! l' usage 'des
ricum RAC 60, 1984,br. 3_4, sti. ZSg_ni. ^mensaefuneraires dans l, Illy-
1984a Mensae tuneraires de Sirmium et
18.7-226(Dispurationes Salornitanae tl,_4e_9jrjone,VAHD ' r "Lv '77,
' , 19g4, str.
tifgl.---'
lvd) frscrne et mensane f,neraires de .salone a Aquilee, Antichith
driatiche 26, 1985,str. 437-462. Alto_

Einar DYGGVE
l92E Die ersten Holzszirge in Salona VAHD 50, lg2g___Zg, str. 37_4g.
1929 Neue untersuchr.rngenbeziigfich aes ubeigange. iii;;; *- Jaderfruss
bei Satona,SisicevTbornit<,Zagreu1129,;tT-5?i_57;:
l93l Porta Suburbia I. Nova gradika vrata solina. sta;inar ser. III,
1931,srr. 14-23. 6,
1933 Recherches d Salone II, Copenhague 1933.
1934 Salona christiana. Apercu-histor-ique du developpement de la ville
et de ses constructitrns sous epolue patSoctrriii*"".^atti der III

513
 Congresso internazio'naledi archeologia cristiana, Ravenna 25-30
settem'bre1932,Roma 1934,str.237-254.
1936 Das l\4ausoleumvon Marr,sinac und sein Fortleben, Actes du IV"
Congres international des etudes byzantines, Sofia 1936,str. 228-
-237.
it40 Die altch.ristlichen Kultbauten an der Westkiinste der Balkanhaltr-
insel. Atti del IV Congressointernazionale di archeologia cristiana,
Citth dcl Vaticano 1940,str. 391414.
1940a Bas,ilica cliscoperta. Un nuvesu type d' edifice cultuel paleochretien-
ne. Atti del IV Congresso internazionale di archeologia cristiana.
Citth del Vaticano 16-22 ottobre 1938.vol. I, Cittir del Vaticano
1940,str. 4i5431.
1948 Druga baziliha urbana s baptisterijem u Saloni, Zbornik Filozofskog
fakulteta u BeograduI,1948,str.369-374.
1949 L' influerrce de'sGothe h Salona, Byzantion 19, 1949,str.74-77.
1950 F Lntkt i onali sm en i amf i t eat r et, Kobnhavn I 950.
i 951 History of Salonitan Christianity, Oslo 1951.
1952 Uber die freistehendeKlerusbank. Beitrdge zur Geschichtedes Bema.
Festschrift fiir Rudolf Egger. Beitrdge zur dlteren europdischen Kul-
turgeschichte,Bd I, Klagenfurt 1952,str. 4I-52.
1952a The Origin of Urban Churchyard. Classica et medievalia XIII, Co-
penhague1952,str. 147-158.
1956 Archdologic u,nd Statik. JOAI 43, 1956,str. 77-86.
1957 Le baptistere de la basilica urbana a Salona d' apres les fouilles
cle 1949.Actes du V' Congres international d' archeologie chretienne,
Aix en Provence 13-19 septern;bre1954.Citti del Vaticano-Paris1957.
str. 189-198.
1957a Nova bazilika discoperta u Solinu, Peristil 2, 1957,str. 57-61.
Einar DYGGVE - Ru'dolf EGGER
1939 Der altchristliche Friedltof Marusinac, Forschungen in Salona III.
Wien 1939.

Rrrdolf EGGER
1917 Zur Entstehungsgeschichteund Bedeutung der Kilchen von Salona,
Forschungenin Salona I, Wien 1917,str. 89-99.
1926 Forsclumgenin Salona II, Wien 1926.
1965 Von Rd,mer, Juden, Christen und Bar"baren, Sitzungdberichte Osterr.
Akad. Wissenschaften,Phil.-hist. Klasse 247, Bd 3, Wion 1965, str.
3-33.
Denis FEISSEL
1983 Notes d' dpigraphie chrdtienne (VI), XVI, Un phenicien a Salona,
BCFI,107,1983,1, Etudes,str. 601-609.
Jadran FERLUGA
1978 L' amnt,inistrazionebizantina in Dalmazia. Venezia 1978.
CVitO FISKOVIC
1975 O za5titi solinskih spomenika poietkom 19. stoljeia. Godi5rnjakzaS-
iite spomenika kulture Hrvatske, sv. 1, Zagreb 1975,str. 25-31.
Alberto FORTIS
1774 Viaggio in Dalma.zia,Yenezia 1774.

514
 Branimir GABRIeEVIC
1950 Dva 'rilosa pozn_qv_anju^urbanistidkog
-- ^""*' razvaja antidke Salone, VAHD
53,t950-51, istr.tss-ioz.-
1954 Ieonographie-de Mith^ra taroctone crans Ia provi,nce rornaine de Dal-
matie,AJ L, 1954,srr. 32-52.
i959 Jevrejska opstina u antidkoj Saloni, Jevrejski almanah 4, rgsg{,},
str.9-15.
1968 Piscine batt€mati cruciformi scoperte recentemente -Ar;d6GG;in Dalmazia,
Akten des VII Internationalen Kongresses riii cnrisit. ''
Tnier 1965,Citta del Vaticano_Bertin"ii68;;tr. 5t9:54i:
1975 ouestion de ra. datation du-.sarcophage ll abbesse --*
i"r.rrr", Dispu-
tationes Salonitanae II, Split 1975,st-r. 4p
gO_tU.-----
1987 studiie i ilanci o religijatha i lcult'ovima svijeta, split 1987.
"niSiog
Wilhehn GERBER
1912 Altchristliche Kultbauten Istriens und. Dalmatiens, Dresd.enl9lz.
l9l7 Forschungen iyt Salona I, Wien 1912.
Andre GRABAR
1946 Mart1,vi1141,-p.echerclrcs
sur Ie cu.l.tesdes reliques et I' art chrdtien
antique I-II, Paris 1946.
!996_ Le prenier art clzretien (200-395),paris 1966.
1975 Les monur,ment!paldochretiens de et les debuts des rnarrvrs
-" ^
Disputationes salonitanae I, Sprit $_a_lgng
1970,split- rbzE,\ti. 69---:14'.-- "
Ernest HEBRARD
1911 Le palais d.eDiocletien,paris 1911.
Ernest HEBRARD - Jacques ZEILLE
l9l2 Le palais de Diocletien, panis 1912.
OttO HIRSCHFELD - RO,bETt VONSCHNEIDER
1885 Bericht iiber eine Reise in Dalmatien, AEM 9, 1gg5,s,tr. 1_g4.
I{erbert HOFFMANN
1905 Riimische Militiirgrabsteine d.er Donauliinder, Wien 1905.
Adolf JAGENTEUFEL
1958 Die Statthalte.r der _r-ijmischenprovinz Dalmatien uon Augustus bis
Diolcletian, Wien 1958.
Lurka JELIC
1891 Das coemetelium von Manastirine zu Salona und der dortige
Sar-
lophage des Guten Hirten, Re 5,-ai
1891,sti. ib:Zi.'*
1894 Raccolta di documenti relativi ntonumenti artistici di spalato e
Salona, Zadar,1894.
1894a I monumenti scritti e. figu{4tivi dei martiri salonitani del
ci,mitero
della Lex sancta cristian"a, Ephemeris-si,iirrit.."",^i.li!.i! r-st4l-.ir.
2t_32.
1900 $.qisg_riji _!1+ogorqfslki spomenik o rimskoj pokrajini Dalmaciji,
\,VMBH 7, 1900.sir. 167-214.
Luika JELIc - F,raneBULIC - Simon RUTAR
1894 Vogja po Spljetu i Solirut, Zad.ar 1894.

515
Heinz KAHLER
1930 Die Porta Cacsareain Salona, VAHD 51, 1930-34. str. 1-50.
l94Z Die rijmische Torbogen der friihen Kaiserzeit, JDI 57, j942, str. 1-
-104.
1964 4ur Datierung des Sarkophags von Manastirine des Archiiologischen
Museum von Split. Mullus Th. Kla,user,Miinster 1964,str. 173-180.
1974 Dom'kirche,MelangesMansel,Ankara 1974,str.809-852.
1982 Die Riimische Tempel. Raum und Landschaft, Frankfurt-Berlin-Wien
1982.(sec.ed.).
1.982a Die Friilte Kirche. KuIt tmd Kultraum, Frankftrrt-Ber.lin-Wien 1982.
(sec.ed.).
Ljubo KARAMAN
1934 Glose djelu: E. Dyggve und R. Egger, Der altchristliche Friedhof Ma-
rlrsinac, VAHD 51,L934,str.237-255.
1954 Nova knjiga o starokr5ians,koj Saloni, Peristil I, 1954,str. 179-188.
Radoslav KATIeIC
1963 Das mitteldalmatische Namengebiete,2A IZ, 1963, str. 255-292.
1964 Namengebiete im rcimischen Dalmatien, Die Sprache 10, 1964,str.
24-33.
Lovre KATIc
1950 Topografske bilje5ke solinskog polja, VAHD 52, 1935-1950, str.
79-96.
1952 Novi nalaz starokr5ianskog pluteja u Solinu, VAHD 53, 1952, str.
143-145.
1952 Vjerodostojnost Tome Arciitakona i posljednji dani Solina, VAHD
53. 1952.str. 99-120.
1g5g Groblje kod Sv. Nikole u Solinu, VAHD 61, lg5g, str. 134-158.
Branko KIRIGIN
1979 Nalaz rimskih natpisa i reljefa kod Skripa na Bradu, VAHD 72--:73,
7979,str.129-142.
Branko KIRIGIN: Ivo LOKOSEK - JagodaMARDESIC - Sini5a BILIC
1987 Salona 86/87,VAHD 80, 1987,str. 7-56.
GiuseppcP. KIRSCH
1894 Lc oBon Pasteur< sur les monuments chrdtiens de Salone, Ephe-
meris Salonitana,Jadcrae1894,str. 33-36.
Guntrdm KOCH
1984 Zum Hippolytossarkophagaus Salona,VAHD 77,1984,str. 151-159.
Guntram KOCH - Hellmut SICHTERMANN
1982 Rdmische Sarlcophage. Handbuch der Archiiologie, Miinchen 1982.
Richard KRAUTHEIMER
1969 Mensa-Coemeterium-Martyrium,StudiesinEarlyChristian,Mediaeval
and RenaissanceArt, New York 1969,str. 45-57.
1975 Early Clzristian and Byzantine Architecture, Harrnondsworth 1975.
(sec.ed.).

516
Wilhelm KUBITSCHEK
1889 Imperium Rontanum tributim descriptum, Wien 1889.
1903 Salonitanische Insehriften, JOAI 6, 1903,Bb 81-84.
1907 Eine Inschrift aus Salona JbAK I, 1907,str. 78-84.
1924 Dalmatische Notizen, Strena Buliciana, Split-Zagreb 1924, str. 209-
--219.

Pierre LAMBRECHTS
1957 Over de Onslerfelijkeigedachte bij de Romeinen: het Grafmonument
van Q. Aeronius de Split, Ge,nts Bijdragen tot de Kunstgeschiednis
en de Ouclheidkunde17,1957-58,str. 33-55.
Francesco LANZA
1848 Arttiche lapidi salonitane inedite illustrate, Spalato 1848 (I ed.).
1849 Rapporto generale suigtriscavi di Salona della loro prima istituzione
sino al giomo d' oggi, Annali dell' Istituto 1849,str. 123-138.
1856 A4onuntertisalonitaniinediti, Vienna 1856.
KaTI LEHMANN.HARTLEBEN
1923 Die antiken Halenanlagendes Mittelmeers, Berlin 1923.
Furio LENZI
1908 Introduzione del Cristianesimo nell' Illiria, Firenze 1908.
1909 I rapporti della Chiesa Salonitana con la Chiesa di Roma, Bd 32,
1 9 0 9s, t r , 1 1 3 - 1 2 8 .
Sime LJUBIc
1884 Dvije isprave o velevainom otkriiu iz Solina pro5log stoljeia, VHAD
7, 1884,str. l16-119.
Jerko MARASOVIC - Tomislav MARASOVIC - Sh. MCNALLY - J. J.
WILKES
1972 Istraiivania iugoistoinog diiela Diokleciianove palaie, I d,io 1968-
-1971, Split 1972.

Jerko MARASOVIC - Tomis'lav MARASOVIC

1969 Dioklecijanova palaia u Splitu, Zagreb 1969.

Tomislav MARASOVIC
1982 Dioklecijanova palaia, Beograd 1982.
1984 Fouil,les de la basilique paleochrdtienne de Saint And,re a Split, Dis-
putationes Salonitanae II, VAHD 77, 1984,str. 255-263.

To,mislavMARASOVIC - Franko OREB

1977 Obrada graditeljskog nasljeda u okviru projekta >Splitski poluotok",
Godi5njak za5tite spomenika kulture Hr,vatske 2, 19761, 3, 1977,slr.
75-108.

Jagoda MARDESIC
1988 IzvjeStaj o za5titnim arheolo5ki,m radovima na trasi splitske zaobi-
laznice kroz Salorul 1986/87,Moguinosti 3--4, god. 36, 1988,str. 307-
-314.

517
Emilio MARIN
1984 sur la presence de populations d'origine occidentale en particuliere
!{:ppfq}e.-dans la_regiq+ d" Salonel Disputationes Saldniranae II,
VAI{D 77, 1984,str. 81-101.
1987 Salona Christiana. Pregled, VAHD 80, 1987,str. 52-20.
1988 Slarokriianska Salona,Zagreb 1988.
Ivan MAROVIC
1975 Salone dans la prehistorie, Disputationes Salonitanae I, Split 1925,
str. 9-22.
1984 Reflexions about the Year of the Destruction of salona, Disputatio-
nes Salonitanae II, VAHD 77, 198y'.,
str.293*314.
Shcila MCNALLY
1979 Der Diokletianspalast in Split, Antike Welt 10, 1979,str. 35-46.
Sheilla MCNALLY - Jerko MARASOVIC - Tomislav MARASOUC
1989 Diocletian's Palace. American-Yugoslav Joint Excavations 5, Minnea-
polis 1989.
Sheila MCNALLY - Ivandica DVORZAK SCHRUNK
1989 Diocletian's Palace, American-Yugoslav Joint Excavafiorzs. Minneapo,
lis 1989.
Julijan MEDINI
1982 salonitanski arhigalat, Radovi Filozofskog fakulteta u zadru 20, Raz-
dio povijesnih znanosti (9), 1981-82,s,tr. 15-26.
1985 cognationes salonitanae, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Her-
cegovine.Godi5njak centra za baltkanoloSkaispitivanja 23, 1985,str.
943.
lVlarcos MEYER
1984 Les rap,ports entre Dalmatia et Hispania, Disputationes salonitanae
II, VAHD 77, 1984,str. 63-79.
Rosanda M. I,IILENOVIc
1954 Zum Problem der
"Basilica discoperta<,JOAI 41, Bb, str. 129-15g.
Zeljko MILETIC
1988 Murazzo zap.adnesalonitanske nekropole. Raclovi Fil. fak. Zadar 28,
Razdio povijesnih znanosti (15), Zadar 1988-89, s,tr. 49-70.
Georg NIEMANN
1910 Der Palast Diokletians in Spalato, Wien 1910.
Ivanka NIKOLAJEVIC
1967 Eglises a transept-nain de la Dalmatie, Zbornik vizantoloskog in-
stituta 10,1967, str. 87-94.
1.966 RanohriSianske krstionice u Jugoslaviji, Zbornik radova Vizantolos-
kog instituta 9, 1966,str.223-255.
1973 Povodom najnovije diskusije o ranohri5danskim krstionicama u sa-
lorai, Zbornik Vizantoloikog instituta 14-15, 1923, str.
1979 >Salona Christiana" u VI i VII veku, VAHD 72--:73,str. l5l-1?0.

518
Grga NOVAK
1918 Topografiia i etnografiia rimske provinciie Dalmaciie, Suppl. Bd 39'
1916, Zagteb 1918.
'koldnisatorische
1937 Die Tetigkeit Dionysions des Alteren- in der Ad-
ria. Serta Hoffilleriana VAHD 18-,l, 1937-40, str. lll-128.
1949 Isejska i rims'ka Salona, Rad JAZU, 270, 19-49,sur' 67---92-.
1953 Issi i isejska drlava. lsia prema Cezaru i Pompeju, VAHD 55, 1953,
str. 37-70.
196L Vis I, Zagreb 1961.
l97t Pottiiest Splita L Od prahistotiiskih vremena do definitivnog gubitka
Wtnit autonamiie 1420,Split 1979(sec.ed').
Rafaela OLIVIERI FARIOLI
1960 La mensa d' altatre cli Salnna, RAC 36, br' 3-4, 1960,str' 309-316.
Franko OREB
1969 Arheolo5ki nalazi uz magistralu na predjelu Bilanku5a-u- solinu, vi-
icsti muzealacai konzervatoraHrvaiskebr.2,Zagreb 1969'str. 3-10.
1984 Arclreological Excavation in the Eastern Part of Ancient Salona in
1979,Disfiutationes Salonitanae II, V.AIIP 77, 19!-4.,
stl^25-35.
1986 Arheolo5ico-konzervato'rskiradovi ,u Solinu u 1981.i 82. godi'ni. Go-
cli5njak za5tite s'pomenikakultr.rre Hrvatske XII, 1986,sIr.233-240.
Franko OREB - Brako KIRIGIN
1980 Lrrdki objekt u Saloni. Primjer gradnje.na stupovirna, u >N[a1srij.alj,
tchnike i strukture predant'iirkogi antidkog graditeljstva na istoi-
norn jadranskom prostovlt<,,Zagteb 1980,str. lll-114.
MasslimilianoPAVAN
1958 Ricerche sulla provincia romana di Dalmazia, Venezia 1958.
Elena PEZZOLI
1930 I martiri del mosaico Lateranense e i cimiteri cristiani di Salona,
Roma 1930,
Krrno PRIJATELJ
1950 Nekollko ri,mskih nadgrobnih portreta u Arheolo5kom muzeju u Spli
tu, VAHD 55, 1950-51;str.135-153.
1954 Einige hellenistische Elemente in der Skulpture des antiken Salona,
AJ l; 1954,str. 29-35.
Zeljko RAPANIC
1980 u salonitanskom ageru
Prilog proudavanju kontinuiteta nas-elje-qosti
u ranom srednisin vijeku, VAHD 75, 1980,str. 189-217.
Zeljko RAPANIC - Du5an JELOVINA
1968 Revizija istraZivanja arhitektonsk-og kompleksa na Otoku u Solinu,
VAHD 70-71. 196849, str. 107-135.
2,eljikoRAPANIC - Lovre KATIC
l97l Proilost i spomenici Solina, Solin 1971.
Ze,ljkoRAPANIc - Miljenko PRANIC
1980 Kemijska analiza Zbuke u nekih solinskih gratlevina-,.u "Materijalj,
tehni'ke i strukture predantidkog i antidkog graditeljstva na istod-
nom jadranskom prostorun,Zagreb 1980,str. 101-109.

519
Ante RENDIC-MIOCEVIC
1970 salona - lokalitet III
1970,str. l13-118. "in horto Metrodori<<,Arheolo$ki pregled 12,

Uu3e nENOIC-MIOCEVIC
1953 Nova ,solinska turnjadnica sjeverno od foruma, VAHD 55, 1953,str.
205--212.
1953a Nekoliko zanimljivih nalaza iz starokrSianskog Solina, VAHD 55,
1953,s,tr. I99-2A4.
1953b Ricordi aquileiesi nelle epigrafi di Salona, Studi aquileiesi offerti
in onore di G. Brusin, Aquileia 1953,str. 67-81.
1954 Neue Funde in der altchristlichen Neknrpole Manastirine in Salona,
AJ I, 1954,str. 53-70.
t972 Tipologia dei battis.teri salonitani, Corsi di cultura sull' arte ravenna-
te e bizantina, Ravenna 1972,str.267-279.
1972a Battisteri in ambienti rurali nell' Adriatico orientale. Corsi di cultu.
ra sull' arte ravennate e bizantina, Ravonna 1972. str. ZBI-Z9S.
1975 o solinskom baptisterijalnom kompleksu catecumeneum ili consig-
natorium? Zbornik Narodnog m,uzeja u Beogradu 8, 1975,posveie-n
Dorttu Mano-Zisiju, str. 2512&.
1975a Salone d' apres les souroes antiques et question des Grecs saloni-
tains, >Disputationes Salonitane I, Split 1lZO, Sptit 1975, str. 23-
-30.
1977 Antidka Salona (Salonae) - poviiesno urbanistidki i spomenidki fe-
nomen, Artr,itektura 160-161,-Zaereb 1977, str. 5449.^
1979 Salona Christiana (II). .Basilica Occidentalis< u tipologiji-Beosradd
ranokr-
Sianske arhitekture Ilirika, Zbornik Narodnos mr:zE:ia [
9-10, 1979, posveion Mirjani Liubinkovii-Coiovii. sir. 87-9d
1980 Iz ra,nije salonitanske grailiteljslie tradiciie, u oMiteriiali tehnike i
st ruktlre predanrtidkog i ^q{igkoC gradi-tel-jstva -na is-toEnom j adran-
skom prostoru", Zadar 1976, Zaereb 1980, str. 9l-99.
1980a salona christiana (III). o saloniianski'm primierima >cr':kvebez krq
va,,, Prilozi povijesti umjetnosti
- u Dalmaciji 21, Fiskoviiev zbornik
I, Split 1980,-str.-69-84.
1981 Teatar u Saloni s obzirom na neke niegove komrpozicii.skei tehnidke
karakteristike, u >Anti6ki teatar na ilu Jueoslaviieu,Sa<rpsteniana-
udnog skupa 14-17. aprila 1980,Novi Sad-1981.str. 73-j83.
1983 Salona "Quadrata<.sal-onitanskioppidum (caes.-8.c. III 9) u svietlu
novih istraZivaqia.. lporntns._4qn_arodniZivot i ob,idaje ju/nih Siave-
na knj. 49,Zagreb 1983,str. 529-545.
1984 Question de li chronoiogie du developpement des basiliques doubles
{e ..Sa!gg^e(9.ulglq_cltiStiana !!), rl "'oisputationea-$i&Gil"
- ri.;
Split 1979,VAHD 77, 1984,str. 175-186.
1985 Anastasio >equileiese<,martire a Sa,lona, e il cimetero che da lui
p^rendg il nome. Antichiti Alloadriatiche 26, 2, str. 315-329.
l2q7 Carmina epigraf ica, Split 1987.
1988 Antidki Gici nir ndsein Jadranu i neka pitanja naseljavanja Manij-
skog zaljeva, Adrias 2, 1988,str. 5-19.
1989 lliri i antiiki suijet, Split 1989.
Sergio RIN,AI"./DITUFI
l97r stele funerarie oon ,rilratti dri eti romajna nel Museo A"roheoloeico
di Spalato. Seggio di una ripologia strutturale, Atti della Accadelnia
Nazionale dei Lincei, Anno 368, Memonie classe di scienze morali
storiche e filologiche; ser. 8, fasc. 3, str. 87-166.
? SEDMAK
1906 Bag49 romano presso la stazione ferroviaria a Salona, Bd Zg, !9A6,
str. 46-48.

524
Petar SELEM
1959 Egipatska boianstva u Arheolo5kom muzeju u Splitu, VAHD 61, L959,
str.94-110.
t97Z Egipatski bogovi u rimskom Iliriku, Akademija nauka i umjetnosti
Bosne i Hercegovine,Centar za balkanolo5ka ispitivanja, Godi5njak
9, Sarajevo 1972,str.5-104.
L979 Nekoliko zapai,anja o difuziji egipatskih kultova po rimskoj Dalma-
ciji, VAHD 72-:73, 1979,str.79-89.
Victor SAXER
1987 Les saints de Salone - examen critique de leur dossier, U slu,Z;bi
dovjeka, Zbornik nadbiskupa metropolite dr. Frane Franiia (ed. D.
Simr.rndia),Split 1987,str. 293-325.
Petar SKOK
1922 Poiave vulgarnog latinskog jezika na natpisima rimske provincije
Dalmacije,Starinar III ser.br. l, 1922,str. 121-143.

Mate SUIc
1955 Lirnitacija agera rimskih kolonija na istodnoj jadranskoj obali, Zbor-
nik Instituta historijskih nauka Filozofstkog fakulteta u Zagrebu,
Zadar 1,1955,str. 1-36.
1958 O municipalitetu antidke Salone, VAHD 60, 1958,str. lL-42.
1959 Pravni poloZaj grd,kih gradova u Manijskom zaljevu za rimske vla-
davine,Diadora I, 1959,str.147-174.
1966 Marginalijc uz iseisko poslanstvoCezara,VAHD 68, 1966,str. 181-
-191.
1973 Problemes de paleogeneseet d' urbanosation des centres illyriens,
Studia Albanica2,1973,str. 105-123.
1975 Approche scientifique et methodes de recherches des habitats auto-
chtons sur la teritoire illyrien, >Utvrdena ilirska naseljao, Mostar
1974, Akademija nauka i umjetnos'ti Bosne i Hercegovine,posebna
'udanja
knj. 24, Centar za bal,kanolo5'kais,pitivanja knj. 6, Sarajevo
1975,str. 9-45.
1975a Derniers resultats des recherches sur la constitution rnunicipale de
Salone antique, Disputationes Salonitanae I, L970, Split 1975, str.
.lt-.1/-

1976 Antitki grad na istoinom ladrtmu, Zagreb 1976.

Ana i Jaro SASEL
1963 Inscriptiones Latinae quae in Jttgoslavia inter annos MCMXI-
-MCMLX, Situla 5, Ljubljana 1963.
1978 Inscriptiones Latinae quae in Jugoslavia inter annos MCMLX-
MCMLXX, Situla 19,Ljubljana 1978.
1986 Inscriptiones Latinae quae in Jugoslavia inter annos MCMII et
MCMXL repertae et editae sunt, Sitsla 25, Ljubljana 1986.
Dtrbravko SKILJAN
1984 La langue grecquedes monuments salonitainsde la Basse-Antiquite,
Disputationes Salonitanae II, 1979,VAHD 77,1984, str.265-272.
Ronald SYME
1937 Roman Senator from Dalmatia. Serta Hoffileriana. VHAD 18-21.
1937--40,sft.225-232.
1959 Review of Jagenteufel "Statthalter<, Gnornon 3I, 1959,str. 510-518.

521
Ciro TRUHELI(A
1931 Starokriianska arheologija,Zagreb 1931.
Monica VERZAR BASS
1985 Rapporti tra l'Alto Adriiatico e la Dalmazia a proposito di monumen-
ti funerari Antichitir Altoadriatiche 26, 1, str. 183-208.
Zdenko VINSKI
1975 Les autochtones de la Basse Antiquite dans la region sa,lonitained'
apres l' heritage archdologique d'u substrat antesiave, D,isputationes
Saloni,tanaeI,1970, Split 1975,str. 102-110.
1967 Kasnoantiil<i starosjedioci u salonitans'koiregiii prema arheoloikoi
ostavStinipredslaveirskogsupstrata, VAI{D 6gi t\|l , str. 5-86.
Radu VULPE
1925 Gli Illirici dell' Italia Romana, ED 3, 1925,str. 129-25E,
John B, WARD-PERKINS
1969 Memoria, Martl'r's Tom,b and Martyr's Church, ,A,kten des VII In-
tern. Kongresses fiir christl. Archdologie (Trier 1965),Cittd del Vati
cano lL)69,s.tr. 3-29.
1975 Dalmatia and Marble Trade, Disputationes Salonitanae I, Split 1970,
Split 1975,str. 38-44.
Edmund WEIGAND
1924 Stellung Dalmatiens in der riimischen Reichskunst, Strena Buliciana
4, Split-Zagreb 1924,str. 77-105.
John J. WILKES
1967 A New Governor of Dalmatia. Epigraphische Studien 4, 1967, str.
rt9-121.
1969 Dalmatia, London 1969.
1972 A Pannonian Refueee of Quality at Salona, Phoenix 26, 1972, str.
377-393.
1986 Diocleticm'sPalace: Residenceof a Retired Roman Emperor, Schet-
field 1986.
Marin ZAI{INOVIC
tvoo Ilirsko pleryg lelmati, Akademiia nauka i urnjetnosti Bosne i Herce-
ggviqe, GodiSnjakza balkanoloSkaispitivanja 4, D66,,str. 27-92.
1967 Ilirsko p^le1q9 Qelryrti, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Herce-
goy^ige,Godi5njak Centra za balkanolodka ispi.tivanja 5, 1967,str. 5-
-101.
r972 Decur,ione,sat Saiona, Akten des VI I.nternationalenK<msressesfi.ir
Griechirche und Latinische Epigraphik, Miinohen 1972,-sLr. 499-
-902.
1976 Bi*l|g_ vojska u razvitku antike na na5oj obali, Materijali 12, Za-
dar 1976,str. 169-184.
1977 The Economy_pf .Roman Dalmatia, Auftieg und Niedergang der ri5-
mischen Welt II, 6, Berlin 1977,str.767-809.
Jacques ZEILLER
1906 Les origines clrdtiens dans la province Dalmatie, Paris 1906.

522
TABLE
 Tab. I

1 Poeled
- na ncvootkriveni sjeverni bedem (unutraSnjelice) nakon
dielomidne konzervacije

2. Pogled na jugozapadni dio otkrivene kule, na pilon-nosad

vodovoda (uspravne plode) i dio sjevernog bedema.
L Ostaci vodovodnogkanala na istodnom beciemu.
prema >porta Cuesar.ta<.

2. Ostata,k olovnih cijevi iz vodovoda sieverno od

,novootkrivenog bedema qsl. 5 N).
 Tab. III

-1-2. Pogledna istodni !"4""1's vanjskestrane;

Dyggveov"grdkio bedem (s1.2).

Ostaci bedema prvobitnog gla4a.(?) .s-pYggveovom skicom

situacile 13).Crt. M. Rendii-Miodevii.
 Tab. IV

1. Kapitcl nadlenkod teatra

Kapitel, arhitrav s frizom i vijenac s konzolicama sa

sjevemih gradskih
vrata (porta Caesarea) u Saloni.
 Tab. V

2. Salona. Nutarnje lice republikanskog bederna.

 Iab. VI

(d
O
cl

li

ai
!
b1)

!J
l'.

w
*l#
-:
E
Z
![
 l-ec. ViI

Lrw
 Iab. VIII

Friz i ploda s kamenog stropa (nimfej).

3. Ulomak reljefa nadenog kod nimfeja.

 Tab. lX

l. Zid u kuli 79 (vicli sl. 2l D).

2. Kula 81 (vidi sl. 21C),

 Tab. X

l. Gradski bedem s natpisom CII- III 6374.

2. Gradski bedem zapadno od natpisa CIL III 6374.

 Tab. XI

foruma (kornpleks nkapitolijao) i supstrukoija Ieatta

Pogled iz zraka na teatar i hranl (1akon iskapanja)' A i B hramovi

kapitolija.
 I
l. P t r l r l ( : t tl t l t l t ' a l a l i P o s c L t t t oc a \ c u s r l i i c l o n r s r r b : ; t r L r l i r . i j l( rc l a n a ( r . r 1 c
stlrrje)

".t -:
,
:t ".-,;r&:
';",i

P r - l g l t c is c l l \ e L . l' t r ( l j ( . )o f k e s t l . c i s k e n c ( c l u n a i i r
ie slarric)
 T a b .X t l l

''*n
j,Y.'i\ffi; ':a'-'.r
"$!- ,r
1
l't;qlccl nlL clit.r Itorlrtiliit s ttt.lsatt ntit cttvcc.

Poglecl n:-rc.:lillire nir-ni'cja(s linntraSn.je str':.u-re

hodnilia)
 Tab. XIV

-
q

-'i

3A nh, -

a
-t>

^/. A
!

6J

(tO

F.
(5

t<
F

(J
L

()
Tab, XV

GI

C)

N
(u

a.)
()
t-

,o

J4
Tab. XVI

d
F

0)

a)

1\)

"d

d
>(J

G
d
Tab. XVII
 Tab. XVIII

Kip Herakla iskopan kod tzv. Pet mostcva.

 Tab. XIX

Salona, kr5ianski orator:ij - tzv. oratorij A.

 Tab. XX

'' ---
g-. f ** ,
'" '**
F,{}-,n 3 ni
^ro -:*
%-,
1/
"'."

q;

,uM

Starokriianska menza iz Salone (Arhcoloiki muzej u Zagrcbu).

 Tab. XXI

l. Posl.icciniar,crlcra na iaii crclr.rniksa(prcma A. A. Barbu).

2. Posl.jcclnlavedera iz jednoe sirskos rukooisa u

Bt'ilish l\luseumu (prema A. A. Ba;.bu.1.'
 SADRZAJ
Predgovor (Redakcija)
Uvod (Nenad Cambi)
a) PoloZaj
b) Odnosi Issa Sa'lona
c) Ime i nastanakgrada 1l
d) Razvitak grada 14
e) Trajanov stup u Rimu i Salona t9
f) Nekropole 2T
26
s)NajvaZnija istraZivanja
Izabrani radotti o antitkoi Saloni 37
Mihovil Abramii, O poviiesti Salone frre{
(prijevod: Nenad Camibi)
Duje Rendii,Nliodevii,S al on a, Q ua dt at ao, Salonitanski
o p pidum (Caes.,B. C. ilI 9) u svietlu nol)ih istraLivania 47
Mate Suii, O municipatitetu antitke Salone 65
Francesco Carrara, Topografiia i iskapania Salone . 99
(prijevod: Maja Cambi)
eitatelju 101
I) Poglavlje - Histo,rijske napomene 103
II) Poglavlje - Mi5'ljenje posjetilaca o sa'lonitanskirrn ostacima t07
III). Poglavlje - Pregled ranijih topografstkih planova 109
IV) Poglav,lje - Moj projekt iskapanja 113
V) Poglavlje - Sistem i dlan mojih radova 115
VI) Poglav.lje - Gradski perimetar i fortirfi'kacije TL7
VII) Poglavlje - Zidovi, straZnji zidovi i kule LlD
VIII) Poglavlje - Trok'utaste prizme r23
IX) Poglavlje - Starost zida i straZnjeg zida t25
X) Poglav,lje - Starost kula 127
XI) Po,glavlje - Vrijeme nastanka prizmi 129
XII) Poglavlje - Nova istraZivanja i fo,rrti'fikacije . 131

525
 XII,I) Poglavlje - Najranija zamisao bastiona 133
XIV) Poglavlje - Prvenstvo salonitanskih bastiona
ry
XV) Poglavlje - Porta Andetria i Porta Capraria . (4.
XVI) Poglavlje - Porta Suburbia i Caesarea . ..,ilt
XVII) Poglavlje - Sada5nje stanje sa'lonitanskog perimetra 145
XVIII) Poglavlje - Originalnost i prvenstvo mog topcrgraf-
skog plana 1,49
XIX) Poglavlje - Posljednji dokaz dinjenice 155
XX) Poglav'lje - Zakljudak 159
Iskapania u Saloni
O iskapanjima u Saloni 1846. godine I6L
O iskapanjima u Saloni 1847-1848. godine 173
O iskapanjima u Saloni 1849. godine 193
Heinz Kiihler, Porta Caesarea u Saloni IZOS:
(prijevod: Nenad Camtri)
Einar Dyggve, Salonitanski forum 2n\
(prijevod: Gdrard Denegri)
Duj,e Rendid.Miodevii, Teatar u Saloni s osobitim obzirom na neke
_ njegove kompoz.iciiske i tehnitke karakteristike 255
Bulii, IstraZivanja istoino od P or t a C aes&r e a u S a -
\fFraneloni kod Pet rnostova 269
(prijevod: Nenad Cambi)
Frane B'ulii, Iskopavanje u Saloni kod P o r t a C aes ar e a, kod
tzr). Pet Mostova 1916. i 1917. 279
(p,rijevod: Nenad Cambi)
Stanko Piplovii, Pregradnje u "Velikim termama< u Saloni . 289
Julijan Medini, Salonitanski arhigalat 305
Mihovil Abrami,i, O povijesti kritanstva u Saloni . 321
Branimir Gabridevii, Kritanstvo u lliriku do dolaska Slavena 327
Branimi,r Gabridevii, Najstariji kriianski oratorij u Saloni 353
Duje Rendii.Miodevii, Pitanje kronologije razvoia salonitanskih
gemind 367
Duje Rendii'Miodevii, Sotonitana Christiana (II).
"Basilica Occi-
dentalis" u tipologiji ranokriianske arhitekture llirika 379
Einar Dyggve, Druga basilica urbana s baptisteriiem u Saloni . 391,
Gu,glielmo De Angelis D' Ossat, Rasprostranjenost kosih proCelja
na salonitanskim crkyama 397
(prijevod: Nenad Cambi)
Andrd Grabar, Stqrokri6anski spomenici Salone i poieci kulta
mutenika 409)
(prijevod: Gerard Denegri)

3/.t)
Nodl Duval, Raqmi\ljanjaa arhitekturi sazrakastim ttocrtom i nie'
zinim odttosima s kultottt nrudemikau vezi Manastirina (Salo'
na), Kelibiie i Uppene (Tunis) 417
(prijevod: Gdrar.d Denegri)
Nikola Jak5id, Viiesti o padu Salone u dielu Konstantina Porfi-
r0geneta @
Pogovot (,Iilenad Cambi) 443
I gabrana biblioeraliia (Nenad Cambi) 509

527
 KNJIZEVNI KRrUG
Split, Bosanska ul. 4/I

Za izdasrata
NEVENKA BEZIC-BOZAI.IIC

Ilustracija na ovitktr
PETAR JAKELIC

I-ektura
Jagoda Granii

Korektura
oZrinski<,Ca.kovec

Naklada: 1000 primjeraka

I YU rSBN 867397414-8

Tia'kanjeove iknjige zufinancirao je Rezubliiki srz za zria{rqst sR Hrvatske

(,'
'
*tto"- -=--r--
:=- - -\\
\\
8'tt0'L6t.L'98NSSI nI.