DIOKLECIJANOVAPALAA

nenadcambi

Dioklecijan je tijekom gotovo 22 godine svojega vladanja reformirao mnoge segmente poljuljanoga rimskog drutva, koji su vapili za obnovom, novim ustrojem i zakonskim rjeenjima.
Jedan od onih posebno akutnih problema bio je ustroj i nasljeivanje vlasti. Od godine 235.
(smrt Aleksandra Severa) pa do 20. studenoga 284. (Dioklecijanov uspon) bilo je razdoblje
vojnih prevrata i uzurpacija, bezvlaa i propadanja tradicionalnih rimskih vrijednosti. Stoga
je Dioklecijan zamislio najprije diarhijski (dva augusta), a kasnije tetrarhijski sustav (dva augusta i dva cezara) koji je naelno rjeavao i gorue pitanje sukcesije vladara (augusti nakon
dvadeset godina naputaju prijesto, na ije mjesto dolaze njihovi cezari). Taj sustav iznjedrio je
i potrebu za dostojanstvenim udomljavanjem augusta koji su tron dragovoljno naputali prije
smrti. Dioklecijan i Maksimijan su svoje utoite za razdoblje poslije naputanja trona rjeavali
znatno prije povlaenja. Prvi je odabrao podruje salonitanske civitas u salonitanskom ageru
(Spalatum), a drugi Lukaniju u junoj Italiji (nepoznata lokacija). Za njima su se poslije poveli
Galerije (Rumuliana, Gamzigrad kod Zajeara u Srbiji) i Maksimijan Daja (arkamen, takoer
u Srbiji) koji su svoja zdanja izgradili u rimskoj provinciji Daciji otkuda su i potjecali. Drugi
tetrarsi zbog razliitih razloga nisu izgradili svoje rezidencije. Nedavno otkrivene graevine u
Gamzigradu i arkamenu potvruju da je gradnja rezidencije nakon povlaenja bila tetrarhijska obveza. Poticatelj toga procesa bio je Dioklecijan koji je kao tvorac sustava odmah nakon
abdikacije 1. svibnja 305. krenuo u svoj novi dom za koji Laktancije navodi da je bio in patria.
Dioklecijan je prvi izgradio svoje obitavalite u mirnoj srednjodalmatinskoj uvali i udario
temelje jednomu novom, dosada nepoznatom tipu arhitekture fortificiranoj vili povrine
nepravilnog trapeza (215, 54 na bonim stranama, a 174, 94 na sjevernom, odnosno 180, 90
na junom proelju). Prostor unutar zidina dijelile su iroke komunikacije (cardo i decumanus) flankirane trijemovima. Sjeverni dio je tako bio podijeljen na dva dijela, prvi poput velikog dvorita samo bono uokvirenog trijemovima, a drugi poput pravokutnika u kome su
bile prostorije oko jednog, po svoj prilici, otvorenog prostora (bez trijemova). Funkcija im je
teko odrediva, ali oito je da je bila utilitarnog karaktera s izbama uz fortifikacije, vjerojatno
za smjetaj pomonog osoblja i vojnika. U junom dijelu bili su vrstim zidom s niama odvojeni sakralni prostori (temenos): zapadno hramovi, a istono oktogonalni mauzolej koji je bio i
visinski naglasak itavog kompleksa. Zapadni i istoni sakralni prostori komunicirali su preko
peristila koji je takoer bio i veza s junim dijelom graevine preko iznutra okruglog i kupolom presvoenog vestibula koji je bio ralanjen s etirima velikim niama. Peristil je vrsta trga
na sjecitu glavnih komunikacija. Taj arhitektonski element svoje podrijetlo takoer vue iz
helenistike arhitekture. Stupovi peristila su ukrasni, a ne nosivi element. Uz ta dva prostora
bile su terme koje su komunicirale s junim prostorijama i trijemovi. Najjuniji dio graevine,
koja je gledala na more, imao je dvije bazilikalne aule (jedna trobrodna, druga jednobrodna),
te intimne prostore (cubicula) i osobne terme na zapadnoj strani, dok su istono bili smjeteni
triclinium (blagovaonica) i pomoni prostori. Tlocrt ovih prostorija odgovarao je supstrukcijama koje su sluile da premoste razlike na terenu tako da obalni dio dosegne visinu terase

125

Peristil Dioklecijanove
palae, Split

126

na kojoj su se imali podii ostali dijelovi cjeline. Pred junim proeljem bila je luka za
splavi i brodove koji su prenosili kamen s
otoka Braa i dragocjeniji materijal i kipove
iz drugih dijelova Sredozemlja (Marmara,
Egipat itd.).
Zidanje arhitektonskog kompleksa
moralo je otpoeti s june, morske strane.
Pristanite je bilo prvo na redu, a potom je
slijedila izgradnja supstrukcija te konano
ostali dijelovi palae. Materijal je iz luke
dovoen rampama i stubama bez kojih premotavanje visinskih razlika nije bilo mogue.
Dioklecijanova palaa originalni je arhitektonski projekt koji je objedinio razna
rimska graditeljska iskustva. Osnovni oblik
je preuzet od vojnog tabora, ali je povrinom manji od legijskih castra koji su priblino dvostruko vei. Na vojnu arhitekturu
podsjea i vanjski plat zidina s kulama, vratima s ureajima za sputanje i podizanje eljezne zaprjene reetke. Propugnakuli su veoma prostrani, to je dodatno povealo uinkovitost obrane. Komunikacije su pak znatno vee ak i od onih u velikim rimskim gradovima na
zapadu, i one podsjeaju na prilazne ulice s portikatima gradova Bliskog istoka (Antiohija,
Apamea, Damask, Gerasa, Palmira itd.), koji i u kasnoj antici nastavljaju helenistiku urbanu
tradiciju. Rimski gradovi u Italiji i zapadnim provincijama nisu tako rasporeeni. S druge strane sjeverni dijelovi podsjeaju na ustroj logora koji imaju mjesta za obuku vojnika i razliite
popratne obrtnike djelatnosti. Sakralni dio na zapadnoj strani ima oblik jednostavnih prostilnih i centralnih (tolos) tipova hramova, poznatih posvuda. Arhitektonski novum je raskoni
mauzolej koji je oktogon s niama nad kriptom i kupolom. Takav prostor nedvojbeno je sluio
i carskom kultu. Dioklecijanov mauzolej je zapravo rodoutemeljitelj svih kasnijih mauzoleja kakvi se u Rimu pojavljuju, osobito u konstantinskom i poslijekonstantinskom razdoblju.
Juni dio palae sjedinjuje oblike auline i privatne arhitekture preuzete iz rimskog repertoara. itava cjelina je konglomerat poznatih urbanistikih i arhitektonskih elemenata, sretno
spojenih u originalnu cjelinu koja e dovesti do kasnoantikog tipa utvrenih vila poput onih
u sjevernoj Africi (mozaici iz Kartage i Tabarke) te kasnijih srednjovjekovnih zamkova. Stoga
je Dioklecijanova palaa i fortifikacija i villa maritima. Palaa je bila zato to je sluila caru koji
je kao senex jo imao neke od prerogativa vlasti, a da je tako bilo svjedoi i njegova posmrtna
divinizacija, a vila je zato to je to bilo mjesto gdje je Dioklecijan zamijenio svoj kontinuirani
sveobuhvatni napor za spas drave (negotium) s oputenijim ladanjskim ivotom (otium) koji
je bio teko dostini ideal. U svojoj palai Dioklecijan je mogao uivati samo nekoliko godina
jer je poslije Galerijeve smrti zapoelo stradanje ene mu Priske i kerke Valerije, koje je zavrilo dekapitacijom u Solunu.
U Dioklecijanovoj palai radili su majstori razliitog podrijetla. To pokazuju klesarski znakovi na kamenim blokovima, a i grka imena (Zotikos i Filotas). Meu njima su bili mnogi
zidari i klesari lokalnog podrijetla. Domaim majstorima smiju se pripisati neki ukrasni elementi od lokalnog vapnenca, osobito kapiteli.

127

Dioklecijanova
palaa, Split:
idealna prostorna
rekonstrukcija
peristila; Marasovi
1957, preuzeto iz M.
Sui Antiki grad na
Jadranu, 2003.

ARHITEKTURA
iURBANIZAM

Peristil Dioklecijanove
palae, detalj sa
sfingom, Split

128

ARHITEKTURA
iURBANIZAM

Vestibul,
Dioklecijanova palaa,
Split

129

Porta Argentea,
Dioklecijanova palaa,
Split
Dio peristila
Dioklecijanove palae,
Split

130

ARHITEKTURA
iURBANIZAM

Dioklecijanova
palaa, Split: tlocrt; 1.
fortifikacije; 2. ugaone
kule; 3. osmerokutne
kule koje brane ulaze;
4. Zlatna vrata; 5.
Srebrna vrata; 6.
eljezna vrata; 7.
Mjedena vrata; 8.
dvorana za audijenciju;
9. stambene prostorije;
10. triklinij; 11. terme;
12. mauzolej; 13.
Jupiterov hram; 14.
vestibul; 15. objekti
za smjetaj vojske i
radionice; Marasovi
Marasovi, 1997.,
preuzeto iz M. Sui
Antiki grad na
Jadranu, 2003.

131