You are on page 1of 4

{\rtf1{\info{\doccomm{\PRONTO cursor:0 }}{\doccomm PRONTO-file}}\ansi\ansicpg1252\

deff0\deflang1033{\fonttbl{\f0\fmodern\fprq3\fcharset0 Courier New;}}


{\colortbl ;}
\viewkind4\uc1\pard\f0 Asintikva \par
Sredi\u353\'9ate Asintikve je Francuska, Pariz, crkva Notre-Dame. \par
Zbog toga \u353\'9atz njoj djekuje nekoliko generacija glazaenika, govorimo Notre-
Dam2ka \u353\'9akoka. \par
Najzna\u269\'63ajniji predstavnici su Leoninus i Perotinus. \par
Leoninus \'ad djelovao u 2. pokouici 12. st., \par
On je prvi poznati skladatelj vi\u353\'9aeglasja, a pisao dvoglasne organume. \par
Osnova njegovih organuma je gradual (i to samo onaj dio koji su izvodili solisti, a
refren ostaje glasan.) \par
Na taj na\u269\'63in nastaju diskantne ili organalne klauzule. \par
Diskantne klauzule \'ad oba glasa ritmi\u269\'63ki ure\u273\'64ena. \par
Organalne klauzule \'ad ritmi\u269\'63ki organiziran samo dodati glas. \par
Diskantne klauzule se osamostaljuju \'ad iz njih nastaje motet \'ad jedan od
najzna\u269\'63jnijih dlazbenih oblika u europskoj vi\u353\'9aeglasnoj glazbi. \par
Njegovi organumi su sa\u269\'63uvani u knjizi Magnus liber organi. \par
Ta knjiga je va\u382\'9ean izvor materijala za cijeli srednji vijek. \par
Perotinus \'ad \u382\'9eivio na poijelazu iz 12. u 13. st. i nasljenik je Leoninusa
u crkvi Notre-Dame. \par
Naj\u269\'63e\u353\'9a\u263\'63e Leoninusove organume i dodaje im tre\u263\'63i i \
u269\'63etvrti glas i ritmi\u269\'63ki ih preorganizira. \par
Nagovje\u353\'9ataj kanona i imitacije. \par
Kanon \'ad najs)oo\u382\'9ei oblik imitacije. \par
Augmetacija i diminucija. \par
Augmentacija \'ad ravnomjeono uue\u263\'63nje notnih vrijednos)i. \par
Diminucija \'ad ravnomjerno skoa\u263\'63ivanje notnie vrijedno2)i (naj\u269\'63e\
u353\'9a\u263\'63e za pola.) \par
Slu\u382\'9ei se norma oblikom \'ad konductus. \par
Mo\u382\'9ee biti jednoglasan i dvodlasan. \par
U arsentikvi se pojavljuju mnogi vi\u353\'9aeglasni oblici, a to su conductus i
motet. \par
Conductus \par
Razvija se u prvoj polovici 13. st. i to je povi ui\u353\'9aeglasni oblik kojeg
skladatelj u cijelosti ostvaruje sam. \par
Tekst conductusa je na latinskom. \par
Mo\u382\'9ee biti svjetovan i religiozan. \par
Sam tekst je strofan, a glazbena obrada mo\u382\'9ee biti i strofna i
prokomponirana. \par
Mo\u382\'9ee biti jednoqasan, dvoglasan, troglasan i \u269\'63etverglasan i za
njega je karakteristi\u269\'63na homoritmi\u269\'63nost \'ad svi glasovi imaju isti
ritam, \u353\'9ato daje privid akordi\u269\'63nosti. \par
Osobitost conductusa \'ad kalde (izrazito melizmati\u269\'63ki odlomci na po\
u269\'63e)ku i kraju strofe.) \par
Conductus je pisao Perotinus. \par
Za srednji vijek najni\u382\'9ei je glas tenor, a basovskog regitra nema (srednji
registar.) \par
Motet \'ad pojavljuje se po\u269\'63etkom 13. st., a razvija se iz diskantnih
klauzula koje su se osamostalile. \par
Donji glas \'ad duge notne vrijednosti, gornji glas razvijen \'ad pod njega po\
u269\'63eli podmetati dodatni tekst. \par
Svaki glas ima suoj tekst. \par
Motet franc. mo \'ad tekst, rije\u269\'63. \par
Svaki nevi glas koji je dodan ima svoj tekst \'ad motet u svom nastanku
politekstualan oblik. \par
Duplum \'ad dva teksta. \par
Triplum \'ad tri teksta. \par
Kvadrumlum \'ad \u269\'63etiri teksta. \par
Prvobitno je izrazito sakralan oblik jer se ve\u382\'9ee na koral, a zatim uzimaju
samo diskantne kauzule. \par
Polovicom 13. st. pojavljuje se svjetovni motet koji je isto politekstualan, a
tekst je tog moteta na latinskom ili francuskom. \par
Najzna\u269\'63ajniji predstavnik moteta 13. st. je Pierre de la Crox. \par
U okviru moteta se razvijaju skladateljski postupci va\u382\'9eni za dalnji razvoj
polifonije, a to su: \par
Hoket \'ad cjelina podjeljena linijama. \par
Naziv dolazi od francuski iskrivljenog latinskog naziva za \u353\'9atucanje oketus.
\par
Ponekad je cijela skladaa bil napravljena na taj na\u269\'63in \'ad hoketus. \par
Zatim se unutar moteta razvija kanon i rondelus \'ad svi glasovi imaju istu
melodiju, ali svaki glas ima neki drudi dio te iste melodije. \par
Ars nova \par
Traje od po\u269\'63etka 14. do pokovice 16. st. \par
Razdoblje je dobilo naziv prema raspravi Filipa Divitrija iz 1325. \'ad zagovara
nove postupke u glazbi, a to su: \par
1. Skladatekji po\u269\'63inju voditi brigu o glazbenoj vertikali, mijenja se do\
u382\'9eivlgj konsonantnog i disonantnog (terce i sekste se po\u269\'63inju do\
u382\'9eivljavati kao konsonance umjesto kao disonance) \par
2. Uz toodjelnu metroritmi\u269\'63ku podjelu uuog se i parna (dvodjekna i \
u269\'63etverodjelna) metooritmi\u269\'63ka podjela. \par
3. Glazba i tekst su tje\u353\'9anje povezani i glazbom se moku\u353\'9aava do\
u269\'63arati tekst. \par
Od vi\u353\'9aestava\u269\'63nih oakika njeguju se organum, motet i conductus \'ad
pojavljuje q vi\u353\'9aeglasna misa kao cikli\u269\'63ka cjelina \'ad obra\
u273\'64uje se cijeka cjelina, ne samo stavak. \par
Svjetovna glazba \'ad i dalje se njeguju vite\u353\'9aki oblici, ali sve \
u269\'63e\u353\'9a\u263\'63e u vi\u353\'9aeglasnoj obradi. \par
Glazbena sredi\u353\'9ata ars nove \'ad uz Francusku jo\u353\'9a i Italija i
Engleska. \par
Ars nova u Francuskoj \par
Predstavnici ars nove u Francuskoj su Filig Devitri i Gillaume de Machault. \par
Filip de Vitri je \u382\'9eivio od 1291. do 1361. \par
Bio skladatelj, glazbeni teoreti\u269\'63ar, pjesnik, filozof i matemati\
u269\'63ar. \par
Djelovao kao sve\u263\'63enik i diplomat. \par
Za\u269\'63etnik je izoo`tmi\u269\'63kog moteta \'ad svaki glas ima jedan odre\
u273\'64eni ritmi\u269\'63ki obrazac \'ad ponavlja se od po\u269\'63etka do
kraja. \par
Njegovi moteti 2u \u269\'63etueroglasni, na\u382\'9eakost, vrlo malo sa\
u269\'63uvanih \'ad samo toinae2). \par
Donja dva glasa u dugim notnim vrijednostima, a gornji glas razvijen \'ad
mredpostaulja se da ih izvodili instrumenti. \par
Ti moteti nisu vezani ni za kakvu vanjsku svrhu \'ad namjenjeni slu\u353\'9aanju i
u\u382\'9eivanju u glazbi. \par
Gillaume de Machault \'ad \u382\'9eivio od 1300. do 1377. \par
Bio je sve\u263\'63enik, \u269\'63etrdeset godina bio ja tajnik Ivana Luksembuo\
u353\'9akog koji je stolovao u Pragu, kra\u263\'63o urijeme na Francuskom duoru, a
kraj \u382\'9eivota moouod` kao kanonik u Remu. \par
Bio cijenjen kao glazbenik i pje2nik \'ad sam pisao tekstoue za svoje skladbe. \par
Bio plemi\u263\'63 \'ad odu\u353\'9aevlgvao se u`te\u353\'9akim idealima. \par
Ve\u263\'63i dio njegovog opusa spada u pjesni\u353\'9atuo i glazbu \'ad kod njega
ti su oblici vi\u353\'9aeglasni. \par
Njegova djela sa\u269\'63uvana zbog )oga \u353\'9ato je pisao za aristokraciju. \
par
Naj\u269\'63e\u353\'9a\u263\'63e pi\u353\'9ae balade, virelaje i ronda. \par
Mogu biti dvo, tro i \u269\'63etveroqasni pri \u269\'63emu naj\u269\'63e\u353\'9a\
u263\'63e pi\u353\'9ae za tri glasa, a posebno su zanimljive njedove skladbe za
glas i dva instrumenta. \par
Tripl balade \'ad svaki glas ima svoj tekst. \par
Pisao svjetovne motete \'ad uglavnom na strani \u382\'9eena, ali i sakralne. \par
Autor je prve vi\u353\'9aeglasne mise zami\u353\'9aljene kao ciklus \'ad Miss the
Notre-Dame. \par
M`sa je \u269\'63etverodlasna \'ad najgorn|i glas najrazvijeniji, drugi glas manje
razvijen, a tre\u263\'63i i\u269\'63etvrti u dugim notnim vrijednostima. \par
Italija \par
U Italiji je te\u382\'9ei\u353\'9ate na svjetovnoj glazbi, a crkveno vi\
u353\'9aeglasje se u Italiji ne njeguje (\u269\'63k ni organum (nije postojao)) \
par
Sredi\u353\'9ate u sjeveonoj Italiji (Veoona, Padova i kasnije Firenca. \par
Te\u382\'9ei\u353\'9ate je na najvi\u353\'9aoj dionici, dok su ostali glasovi
potpora. \par
Oblici koji se u italiji njeguju u to vrijeme su madrigal, kaccia i ballata. \par
Madrigal ars nove nema veze s renesansnim madrigalom. \par
Najprije je to jednodlasna narodna pjesma lombardijskog podrijetla, a u drugoj
polovici 14. st. pojavljuje se dvo i troglasni madrigal koj je po strukturi
strofan, a na kraju se nalazi refren koji je u kontrastnom ritmu i mjeri. \par
Faktura \'ad goonji glas jako oazvijen, a donji se kre\u263\'63e u drugim notnim
vrijednostima. \par
Trodlasan \'ad goonja dva glasa u imitacijskom odnosu, a donji glas se kre\
u263\'63e u dugim notnim vrijednostima. \par
Sadr\u382\'9eaj \'ad ljubavni, pol`ti\u269\'63ni, satiri\u269\'63ni, filozocski,
pastooalan. \par
Majstori madrigala \'ad Giovanni da Flarentia i Jacopo da Bologna. \par
Kacca \'ad najintenz`vnije nastaje od molouice 14. st. do koaja 70-ih gnina 14. st.
i naj\u269\'63e\u353\'9a\u263\'63e je troglasna (gornja dva dlasa u kanonu, a donji
u duljim notnim vrijednostima (pretpostavlja se da je namijenjen instrumentu.)) \
par
Kacca tzv. lov (govooi o prizooima iz lova i poirode) i vrlo \u269\'63esto ima
omona\u353\'9aanja zuukova iz loua i moirode (dozivanje rogova, opona\u353\'9aanje
kukavica i sl.) \par
Majstor kacca je Jacopo da Bologna. \par
Ballata \'ad jednoglasna plesna pjesma. \par
Kao vi\u353\'9aeglasna skladba pojavljuje se u drugoj pokouici 14. st. \par
Identi\u269\'63na je francuskom virelaju. \par
Balata je dvo ili troglasna, gornji glas je razlvijen dok su gornji glasovi
razvijeni. \par
Najve\u263\'63i predstavnik ballate je Francesco Landini \'ad bio virtuoz na
orguljama, posebice na portativu. \par
Nap`sao je niz dvo i trodlasnih ballata. \par
Engleska \par
Najzna\u269\'63ajniji predstavnik ars nove u Engleskoj bio je John Danstamble ro\
u273\'64en izme\u273\'64u 1380. i 1390., a umoo 1453. \par
Bio svestrano obrazovan \'ad skladatelj, matemati\u269\'63ar i astronom. \par
Bio u slu\u382\'9ebi vojvode od Betforda. \par
Kad je Engleska poaijedila Francusku u ratovima, Betford je postao regent u
Parizu \'ad sa sobom poveo Danstamblea gdje su njegovo sutvarala\u353\'9atvo
upoznali renesansni skladatelji Gion Dufi i Gilles Bindiris \'ad na taj na\
u269\'63in Danstamble utjecao na glazau \u269\'63itave Europe. \par
Smatra se da je John Danstamale klju\u269\'63na osoba za prijelaz glazbe za
prijelaz iz gotike u renesansu. \par
Prvi skladatelj kojemu je glazbeni stavak uspjelo o\u269\'63istiti od disonanci i
praznih intervala. \par
Njegova je vertikala tercna, a pi\u353\'9ae tro i \u269\'63etveroglasno. \par
Vje\u353\'9ato se koristi kvintakoodima i sekstakordima, iako nema svijest o tome
da su to kvintakordi i sekstakoodi nego kombinira velike i male terce. \par
I kod njega je te\u382\'9ei\u353\'9ate na najvi\u353\'9aoj dionici, a ostali
glasovi su potpora. \par
Napisao \u353\'9aezdesetak djela, obuhva\u263\'63a motete, stavke misnod
ordinariuma, troglasne liturgijske skladbe i mise kao cikli\u269\'63ke skladbe. \
par
Misne stavke povezuje na dva na\u269\'63ina: \par
1. Svi stavci temelje se na istom koralu (razvojno zna\u269\'63ajniji.) \par
2. Svi stavci zapo\u269\'63inju istim motivom nekog korala, a nakon toga se
slobodno razvijaju. \par
\par
}
#

You might also like