Gringos & Ruby

1
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Naslov originala
One Of Us Is Lying

Karen M. McManus

Lažljivac
među nama

S engleskog prevela:
Andrea Pongrac

2
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Za Jacka,
s kojim se uvijek smijem do suza

3
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

PRVI DIO

Kako Simon kaže

4
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

PRVO POGLAVLJE
Bronwyn
Ponedjeljak, 24. rujna, 14:55

Snimka seksa. Panika zbog moguće trudnoće. Dvije skandalozne

prijevare. Sve to samo u zadnjih tjedan dana. Da je suditi o Gimnaziji Bayview
prema trač-aplikaciji Simona Kellehera, čovjek bi se zapitao kako itko uopće
stigne pohađati nastavu.
- To su stare vijesti - dobacuje mi netko preko ramena. - Čekaj tek da vidiš
sutrašnju objavu!
Dovraga! Mrzim kad me uhvate dok čitam “Toliko o tome”, a posebice kad
me zaskoči sam autor aplikacije. Sklanjam mobitel i s treskom zatvaram
vrata ormarića. - Kome si ovaj put odlučio uništiti život, Simone?
Prati me ukorak, u smjeru suprotnom od izlaza kamo se uputila rijeka
svih ostalih. - Javnost ima pravo znati - dobacuje nonšalantno odmahnuvši
rukom. - Ti radiš s Reggiejem Crawleyjem, zar ne? Ne bi li htjela znati da u
svojoj sobi ima kameru?
Uopće ne pokušavam reagirati. Lik o kojemu govori stalno je napušen i
nema šanse da mu uđem u sobu, kao što nema šanse da Simon ima savjest!
- U svakom slučaju, sami su si krivi. Ne bih imao posla da nitko ne laže i
ne vara. - Njegove bezosjećajne plave oči zamjećuju moj užurbani korak. -
Nego, kamo juriš? Zasipaš se lovorikama izvannastavnih aktivnosti?
Da bar! I kao u inat, mobitel me baš uto podsjeća: Dodatna iz matke, 15 h,
Epoch Coffee. Odmah stiže i poruka suigračice iz tima: Evan je stigao.
Ne čudi me. Taj se preslatki zaljubljenik u matematiku - što i nije
oksimoron kakvim se na prvu čini - pojavljuje samo kad ja ne mogu!
- Ne baš - naposljetku odvraćam. U pravilu, a posebice u zadnje vrijeme,
nastojim iznositi što manje informacija pred njime. Prolazimo kroz zelena
metalna vrata izlazeći na stražnje stubište, razdjelnicu između sumornog
izvornoga zdanja i njezina svijetlog i prozračnog novoga krila. Svake godine
sve manje imućnih obitelji uspijeva priuštiti si život u San Diegu i sve više ih
se seli dvadeset četiri kilometra istočno, u Bayview, očekujući da će si
ušteđenim novcem od neplaćenih nameta priuštiti kvalitetnije obrazovanje
od onog u zgradi grubo žbukanoga stropa i popucalog linoleuma.
Kako mi je još za vratom kad stižem pred labos profesora Averyja na
drugom katu, okrećem se prema njemu križajući ruke na prsima. - Ne moraš
li i ti nekamo?

5
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Da. Na produžnu - odvraća čekajući da nastavim korak. Ali, kako umjesto

toga hvatam kvaku, on sad puca od smijeha. - Šališ se! I ti? A što si samo ti
skrivila?
- Nepravedno sam optužena - kažem više sebi u bradu i naglo otvaram
vrata. Već ih je troje unutra. Zastajem. To nije trojac koji bih očekivala. Izuzev
možda jednoga među njima.
Oprezno se naginjući stolcem unatrag, Nate Macauley podrugljivo mi se
smiješi. - Pogrešno si skrenula? Ovdje se čeka za produžnu, a ne za sastanak
Vijeća učenika.
Što on itekako dobro zna. Svako malo upada u nevolje još od petog
osnovne, kad smo otprilike i zadnji put razgovarali. Sudeći po glasinama,
trenutačno služi uvjetnu zbog... nečega. Možda zbog vožnje u pijanom stanju;
možda zbog dilanja. Opće je poznato da se bavi time iako se još nisam uvjerila
u to iz prve ruke.
- Poštedi me komentara. - Profesor Avery označava nešto na podlošku i
zatvara vrata za Simonom. Visoki lučni prozori prekrivaju stražnji zid
prostorije obasipajući pod trokutastim odrazima poslijepodnevna sunca dok
prigušeni usklici dopiru s terena za američki nogomet iza školskog
parkirališta.
Sjedam uz Coopera Claya koji na dlanu drži lopticu zgužvana papira
veličine loptice za bejzbol. Došapnuvši “pozor”, dobacuje ju Addy Prentiss
koja mu sjedi nasuprot. Ona trepće nesigurno se smiješeći, ali lopticu pušta
da padne na pod.
Sat na zidu polako se primiče trici, a ja bespomoćno pratim kazaljke
znajući da sam žrtva nepravde. Ne bih se čak ni trebala nalaziti ovdje! Trebala
bih biti u Epoch Coffeeju i nevješto koketirati s Evanom Neimanom tijekom
razgovora o diferencijalnim jednadžbama.
Iako znam da je profesor Avery tip profesora koji bez pogovora kažnjava
učenike produžnom, još se nadam da bi mogao promijeniti mišljenje. Lagano
se nakašljavši, podižem ruku i zamjećujem kako se Nate još zlobnije smiješi.
- Profesore Avery, taj mobitel koji ste pronašli zapravo i nije moj. Ne znam
kako je dospio u moju torbu. Ovo je moj mobitel! - Pokazujem mu svoj iPhone
u prugastoj maskici boje dinje.
Iskreno, samo bi se tupan usudio ući u njegov labos s mobitelom. Svi
znaju da su striktno zabranjeni i prvih deset minuta uvijek prekopava
ruksake kao da je šef nadzora u zračnoj luci kojemu je pretres u opisu posla.
Moj je, kao obično, bio zaključan u ormariću.
- I ti si ovdje zbog toga? - Addy se naglo okreće prema meni, a plava
kovrčava kosa, kao iz reklame za neki šampon, poskakuje joj na ramenima.
Netko ju je, zacijelo, kirurški odvojio od dečka da bi došla posve sama. - I meni
je netko podvalio mobitel!

6
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- I meni - nadovezuje se Cooper iskrivljavajući drugu riječ svojim

južnjačkim izgovorom. Njih dvoje uto razmjenjuju začuđen pogled, a ja se
pitam kako im to može biti takva novost s obzirom na to da su članovi iste
klike. Možda mega popularni srednjoškolci ipak razgovaraju o pametnijim
stvarima od nepravednih kazni?
- Netko nam je smjestio! - Simon se laktovima naslanja na stol. Nabrijan
je, spreman baciti se svim raspoloživim sredstvima na najnoviji trač. Potom
se osvrće prema svakom od nas četvero okupljenih usred prazne učionice i
zaustavlja se na Nateu. - Zašto bi itko poželio gotovo besprijekornim
učenicima smjestiti produžnu? Meni se čini da bi samo netko tko, ah, ne
znam, tko svako malo završi u kazni, učinio takvo što iz čistog užitka.
I ja se okrećem prema Nateu, ali nekako ga ne mogu zamisliti u toj ulozi.
Potrebno je svojski se potruditi da bi se nekoga uvalilo u ovakvu frku, dok on
u svakom pogledu - od te neuredne tamne kose do odrpane kožne jakne -
smrdi na lijenost. Štoviše, bazdi. Bez riječi presreće moj pogled i još se više
naginje stolcem unatrag. Još jedan milimetar i past će kao zrela kruška!
Cooper se isprsio i njegovo se lice, pljunuta slika Kapetana Amerike,
mršti. - Samo malo! Mislio sam da je u pitanju zabuna, ali sad je više nego
očito da se svima nama dogodilo isto i da je to nečija glupa podvala, a ja sam
morao zbog toga izostati s treninga! - Kao da je kardiokirurg kojeg se
nepotrebno odvlači od spašavanja tuđih života.
Profesor Avery koluta očima. - Poštedite me tih svojih teorija zavjere!
Nemam namjeru nasjesti. Vrlo dobro znate da je kod mene zabranjeno doći s
mobitelom, a vi ste prekršili to pravilo. - Posebice oštro gleda Simona.
Nastavnici znaju za njegovu aplikaciju, ali ne mogu poduzeti nikakve
konkretne mjere jer identitet svojih žrtava skriva iza inicijala i nikad
otvoreno ne govori o školi. - Dobro me poslušajte! Ostat ćete ovdje do
četiri sata i svatko će napisati esej od petsto riječi na temu kako tehnologija
uništava američke škole. Tko to ne bude učinio, pojavit će se i sutra na
produžnoj!
- A na čemu ćemo pisati? - odmah pita Addy. - Ovdje nema računala. - Iako
u većini učionica postoje Chromebook prijenosna računala, profesor Avery,
koji izgleda kao da je trebao otići u mirovinu još prije deset godina, posljednji
je bastion otpora.
Prilazi njezinu stolcu i spušta prst na žuti notes s crtama, koji se već nalazi
na podlozi za pisanje. Svatko od nas ima jedan pred sobom. - Istražite čari
pisanja rukom, davno izgubljena umijeća!
Njezino lijepo srcoliko lice poprima zbunjen izraz. - Ali kako ćemo znati
kad smo napisali petsto riječi?
- Brojite ih! - Uto mu pogled pada na mobitel koji još držim u ruci. -
Predajte mi to, gospođice Rojas!

7
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Zar vam nije čudno da mi dvaput zaredom oduzimate mobitel? Tko još
ima dva mobitela? - I tad slučajno zamjećujem kako se Nate smiješi. -
Ozbiljno, profesore Avery, netko nas je usosio!
Njegov snježnobijeli brk ljutito se trza, a ruka nestrpljivo poziva da
predam mobitel. - Smjesta, gospođice Rojas. Osim ako ne želite opet navratiti
ovamo. - Uzdahnuvši, predajem mu ga, a on s neodobravanjem baca pogled
prema ostalima. - Mobiteli koje sam vama ostalima već oduzeo također su u
ladici i dobit ćete ih nakon isteka produžne. - Addy i Cooper
razmjenjuju znakovit pogled, vjerojatno zato što su njihovi na sigurnom,
u ruksacima.
Uklonivši i moj, profesor Avery sjeda za katedru i otvara knjigu, spreman
ne obazirati se na nas sljedeći sat. Vadim kemijsku i tapkajući njome o žuti
notes, počinjem mozgati o zadanoj temi. Smatra li uistinu da tehnologija
uništava naše školstvo? Nije li to i suviše drastičan zaključak potaknut
pronalaskom tek nekoliko prokrijumčarenih mobitela? A možda je u pitanju
zamka pa ne želi da se složimo s njime, već da mu proturječimo!
Bacam pogled prema Nateu. Nagnuvši se nad notes, tiskanim slovima
ispisuje jednu jedinu rečenicu: Računala su glupost.
A možda i uzalud razbijam glavu

Cooper
Ponedjeljak, 24. rujna, 15:05

Ruka me boli već za nekoliko minuta. Jadno, znam, ali ne sjećam se kad
sam zadnji put pisao. Osim toga služim se desnom, što mi nikako nije
prirodno ni nakon toliko godina. Stari je još u drugom osnovne inzistirao da
naučim pisati njome nakon što me je prvi put vidio kako bacam. Lijeva ruka
ti vrijedi zlata, obznanio je. Ne trati je na nebitna sranja. Da se njega pita,
sranje je sve što nije bacanje.
Tu negdje mi je dao i nadimak Cooperstown, prema Dvorani slavnih u
bejzbolu. Toliko o tome da nisam bio pod pritiskom još kao osmogodišnjak.
Simon poseže prema ruksaku i povlačeći zatvarače, prekopava svaki
pretinac, a potom si ga stavlja u krilo i naviruje. - Gdje mi je, dovraga, boca s
vodom?
- Bez priče, Kelleru - opominje ga profesor Avery ne podižući pogled.
- Znam, ali... nema mi bočice s vodom, a žedan sam.
Profesor ga upućuje prema sudoperu u stražnjem dijelu labosa i onoj
radnoj površini pretrpanoj laboratorijskim posuđem i petrijevkama.
- Natoči si. Bez riječi.
8
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Simon ustaje, uzima šalicu iz gomile na pultu i puni je vodom iz slavine.

Zatim se vraća na mjesto i odlaže je na podlogu za pisanje, ali mu Nateovo
metodično pisanje odvlači pozornost. - Stari - dobacuje lupivši tenisicom o
nogu njegova stolca. - Jesi nam ti ubacio mobitele u ruksake da nam
napakostiš?
Profesor Avery ovaj put podiže pogled. - Rekao sam bez riječi, Kelleheru
- opominje ga namrštena lica.
Nate se naslanja leđima na naslon i križa ruke na prsima. - A zašto bih to
učinio?
Simon sliježe ramenima. - Zašto ne bi? Možda da nadodaš još jedno sranje
popisu sranja koje izvodiš na dnevnoj bazi?
- Još jedna riječ i vidimo se i sutra - opominje ih profesor Avery.
Simon svejedno otvara usta, ali ne stiže ništa nadodati jer izvana
odjednom dopire cičanje guma, a onda i glasan prasak. Addy ostaje bez daha
dok se ja hvatam za stolac kao da se netko straga zabio u mene. Nate prvi
skače na noge i leti prema prozoru. Očito mu je drago zbog frke. - Kako je
moguće izazvati sudar na školskom parkiralištu?
Bronwyn gleda prema profesoru Averyju kao da traži dopuštenje, a onda
i ona prilazi prozoru. Nakon nje slijedi Addy, naposljetku i ja. Da vidimo što
se dogodilo! Naslanjam se o prozorsku dasku kad Simon izranja uz mene i s
prezrivim smijehom baca pogled prema parkiralištu.
Dva automobila, jedna stara crvena olupina i jedan bezličan sivi, sudarila
su se pod pravim kutom. Svi bez riječi zurimo u prizor dok se profesor Avery,
naposljetku, ne oglasi s ogorčenim uzdahom. - Bolje da provjerim da nema
ozlijeđenih... - Gleda svakog od nas i zaustavlja se na Bronwyn, očito
najodgovornijoj u skupini. - Gospođice Rojas, želim da sve ostane pod
kontrolom do mojega povratka.
- U redu - odvraća Bronwyn nervozno odmah pogledavši prema Nateu.
Ostajemo kod prozora i dalje prateći prizor kad se najednom čuje turiranje i
oba automobila nestaju prije nego što je profesor Avery ili bilo koji drugi
nastavnik uopće stigao izaći na parkiralište.
- Koji antiklimaks - zaključuje Simon vraćajući se do stolca. Uzima šalicu,
ali ne sjeda, već prilazi plakatu s periodičnim sustavom kemijskih elemenata
u prednjem dijelu labosa. Zatim zaviruje u hodnik kao da bi najradije
šmugnuo, okreće se i podiže šalicu u znak zdravice. - Želi li još netko vode?
- Ja - odvraća Addy sjedajući na stolac.
- E pa sama si je uzmi, princezo - podrugljivo joj dobacuje. Addy koluta
očima ne mičući se s mjesta, a on se naslanja na stol profesora Averyja. -

9
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Doslovce, što kažeš? Nego, što ćeš sad kad je homecoming1 gotov? Čeka te
velika praznina do maturalne večeri.
Addy baca pogled prema meni ne odgovarajući mu. I ja bih tako reagirao.
Njegov tijek misli nikad ne vodi u dobrom smjeru kad su u pitanju frendovi.
Ponaša se kao da mu nije stalo do popularnosti, ali je bio poprilično
samodopadan kad je prošlog proljeća završio u užem izboru za kralja
tradicionalnog plesa za trećaše. Još ne znam kako mu je to pošlo za rukom
osim ako glasove nije kupio u zamjenu za ne odavanje tajni.
Ipak, prošli tjedan nije ušao u uži izbor na homecomingu. Kako su mene
proglasili kraljem, mogao bih postati sljedeća žrtva njegova zlostavljanja ili
kako god da se već prokleto zove to što nam čini.
- Što želiš reći, Simone? - Sjedam uz Addy. Iako zapravo i nismo bliski,
vođen sam zaštitničkim porivom prema njoj. Još od prvog razreda u vezi je s
mojim najboljim frendom i stvarno je draga cura, nikako tip osobe koja bi se
znala postaviti prema takvim likovima koji nikad ne odustaju.
- Ona je princeza, a ti si sportaš! - Bradom pokazuje prvo prema Bronwyn,
zatim prema Nateu. - Ti si mozak. Ti krimos. Svi ste zapravo stereotipi iz
tinejdžerskih filmova.
- A ti? - pita Bronwyn. Iako se zadržala kod prozora, sad sjeda na svoj
stolac, prebacuje nogu preko noge, a tamni konjski repić preko ramena. Ove
godine se proljepšala. Je li stvar u tim novim naočalama? Duljoj kosi? Stvarno
joj leži ta nekakva kombinacija seksepila i štreberaja.
- Ja sam sveznajući pripovjedač!
Bronwyn podiže obrve. - Takvo što ne postoji u tinejdžerskim filmovima.
- Ah, Bronwyn... - Namiguje joj i u jednom dugom gutljaju ispija vodu iz
šalice. - Ali zato postoji u životu!
S obzirom na to da to zapravo izgovara poput prijetnje, pitam se je li što
već iskopao o njoj za tu svoju glupu aplikaciju. Mrzim je! Dosad je naveo
gotovo sve moje frendove i ponekad uzrokovao gadne probleme. Primjerice,
Luis i njegova cura prekinuli su zbog jedne njegove objave. Doduše, istina je
da se spetljao s rođakinjom svoje cure, ali ipak... takvo što se ne mora
javno objavljivati. Već je dovoljno što cijela škola nagađa.
I moram priznati da umirem od straha znajući što bi mogao napisati o
meni kad bi se na to odlučio.
Nakreveljena lica podiže šalicu. - Koji usrani okus! - Zatim mu šalica
ispada iz ruke, a ja kolutam očima na tu njegovu teatralnost. Čak i kad se ruši,
uvjeren sam da se zafrkava. Ali onda počinje hroptati.

1 Homecoming je tradicionalna svečanost u američkim srednjim školama početkom

školske godine kada se okupe bivši i sadašnji učenici, veliča se zajedništvo, škola,
postignuti sportski i drugi uspjesi i motivira se učenike za buduće aktivnosti.

10
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Bronwyn prva skače sa stolca. - Simone! - Spušta se na koljena i protresa

ga za rame. - Jesi dobro? Što je? Možeš li govoriti? - Isprva zvuči zabrinuto, a
onda je hvata panika. Uto se i ja napokon pokrećem. Ali Nate je brži i već kleči
do nje.
- Imaš li olovku sa sobom? - pita Simona zagledavši se u njegovo jarko
rumeno lice. - Imaš li je sa sobom? - Simon luđački kima glavom grebući se
rukama po vratu. Smjesta hvatam svoju i nudim je Nateu zaključivši kako
namjerava izvesti hitnu traheotomiju. Nate pak bulji u mene kao da sam
dvoglavo čudovište. - Špricu s adrenalinom - dobacuje u potrazi za
Simonovim ruksakom. - Ima alergijsku reakciju!
Addy ustaje i bez riječi stoji prekriženih ruku, čvrsto priljubljenih uz
tijelo, dok se Bronwyn sva zajapurena okreće prema meni. - Idem po nekoga
i nazvat ću hitnu! Ostani s njim, dobro? - Vadi mobitel iz ladice u koju ga je
profesor Avery stavio i izlijeće u hodnik.
Klečim pokraj Simona. Njegove oči samo što ne ispadnu iz šupljina, usnice
su mu pomodrjele i guši se proizvodeći zastrašujuće zvukove. Nate istresa
sadržaj njegova ruksaka na pod i prekopava po knjigama, papirima, odjeći. -
Gdje ti je? - Razdire prednji pretinac iz kojega vadi dvije kemijske i svežanj
ključeva.
No Simon više nije u stanju govoriti. Spuštam znojni dlan na njegovo
rame kao da ću time išta postići. - Smiri se! Sve će biti u redu! Hitna samo što
nije stigla! - Čujem kako mi se glas razvlači, kako postaje gust poput melase.
Kad god sam pod stresom, moj južnjački izgovor izbija na površinu. Okrećem
se prema Nateu. - Siguran si da se ne guši jer je nešto progutao? - Možda mu
je potreban Heimlichov zahvat, a ne prokleta šprica!
Nate me ignorira odbacujući Simonov ispražnjeni ruksak. - Sranje! - viče
udarivši šakom o pod. - Imaš je sa sobom, Simone? Simone! - Ali Simonove se
oči prekreću dok mu prekopava po džepovima. Pronalazi tek zgužvanu
papirnatu maramicu.
U daljini se najednom čuje zavijanje sirena. Uto u prostoriju ulijeće
profesor Avery u pratnji dvoje profesora, a iza njih i Bronwyn s mobitelom
prislonjenim na uho. - Nigdje ne možemo pronaći njegov adrenalin - Nate to
dobacuje pokazujući hrpu Simonovih stvari.
Profesor Avery na trenutak zuri u Simona razjapivši usta, a onda se
okreće prema meni. - Cooperu, u ambulanti ga ima! Brizgalice su etiketirane
i na vidljivom su mjestu! Požuri!
Izlijećem u hodnik. Premda me prate nečiji koraci, brži sam i gubim ih
kod stražnjega stubišta. Naglo otvorivši vrata, preskačem po tri stube
odjednom i u hipu stižem u prizemlje. Projurivši između nekoliko zalutalih
učenika, napokon sam ispred ambulante. Vrata su odškrinuta, ali unutra
nema nikoga. To je skučena sobica sa stolom za pregled, prislonjenim uz
prozore, i s velikim sivim ormarom za pohranu slijeva. Osvrćem se i pogled
11
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

mi pada na dvije bijele kutije na zidu s crvenim natpisima. Na jednoj piše:

DEFIBRILATOR ZA PRVU POMOĆ, na drugoj: ADRENALIN ZA SLUČAJ NUŽDE.
Nespretno petljam po njezinu zasunu i otvaram je.
Unutra nema ničega.
Otvaram i drugi ormarić. U njemu je plastična naprava sa slikom srca.
Kako sam siguran da to nije adrenalin, počinjem prekopavati po sivom
ormaru izvlačeći kutije zavoja i aspirina. Ne zamjećujem ništa imalo nalik na
šprice.
- Cooperu, jesi li pronašao brizgalice? - dobacuje profesorica Grayson,
profa koja je dojurila u labos s profesorom Averyjem i Bronwyn. Zadihana je
i pridržava se za slabine.
Pokazujem prema praznom ormariću na zidu. - Tu bi trebale biti, zar ne?
Ali ih nema!
- Provjeri u ormaru sa zalihama - odvraća ne primjećujući kutije prve
pomoći razbacane po podu, dokaz da sam i to već pokušao. Tad nam se
pridružuje još jedan profesor i zajedno prekapamo po ambulanti, dok izvana
dopire sve glasnije zavijanje sirena. Nakon što smo otvorili i posljednji
ormarić, profesorica Grayson nadlanicom briše znoj s čela. - Cooperu, javi
profesoru Averyju da još nismo ništa pronašli! Profesor Contos i ja
ćemo nastaviti potragu!
Stižem u labos profesora Averyja kad i hitna. Sva trojica odjevena su u
tamnoplave odore; dvojica guraju dugačka bijela nosila s kotačima, treći juri
ispred njih da bi razmaknuo malu skupinu radoznalaca pokraj vrata. Čekam
da uđu i onda se prikradam za njima. Profesor Avery stoji pokunjeno uz
ploču, žuta košulja viri mu iz hlača. - Nismo pronašli brizgalice - priopćavam.
Drhtavom rukom prolazi kroz prorijeđenu bijelu kosu dok jedan tip iz
hitne daje Simonu injekciju, a druga dvojica ga podižu na nosila. - Bog mu
pomogao - odvraća više sebi u bradu nego meni.
Addy stoji sa strane, posve sama. Suze joj teku niz obraze. Prilazim joj i
grlim je oko ramena dok Simona odvoze iz labosa. - Možete li s nama? - jedan
od njih pita profesora Averyja koji kima pridružujući im se. U prostoriji ostaje
nekoliko duboko potresenih profesora i nas četvero koji smo se odazvali
njegovu pozivu na produžnu.
Iako je, po mojoj procjeni, otad prošlo tek petnaestak minuta, imam
osjećaj kao da smo tu već satima.
- Sad mu je bolje? - Addy potiho pita. Bronwyn stišće mobitel između
dlanova kao da je molitvenik, a Nate stoji s rukama na bokovima zureći u
vrata dok se sve više nastavnika i učenika polako slijeva u prostoriju.
- Ne bih rekao - odvraća on.

12
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

DRUGO POGLAVLJE
Addy
Ponedjeljak, 24. rujna, 15:25

Bronwyn, Nate i Cooper razgovaraju s nastavnicima, ali ja to nisam u

stanju. Treba mi Jake. Vadim mobitel iz torbe da bih mu poslala poruku. No
ruke mi se toliko tresu da odustajem od tipkanja i zovem ga.
- Ljubavi? - Javlja se nakon drugog zvona. Zvuči iznenađeno. Ne zivkamo
se baš često niti je to običaj među našim frendovima. Ako mu mobitel ikad
zazvoni dok je sa mnom, zna ga pogledati i dobaciti u šali: - Što točno znači
“dolazni poziv”? - Najčešće ga zove samo mama.
Uspijevam izustiti “Jake” i slamam se, a samo zahvaljujući Cooperu, koji
me još grli, ostajem na nogama. Toliko ridam da nisam u stanju govoriti pa
on preuzima mobitel.
- Hej, stari, Cooper je - dobacuje, opet na prepoznatljivom južnjačkom
izgovoru. - Gdje si? - Nekoliko sekundi ga sluša. - Možemo li se naći ispred
škole? Nešto... nešto se dogodilo. Addy se dosta uzrujala. Ne, dobro je, ah...
Simon Kelleher je nastradao dok smo odrađivali produžnu. Hitna ga je
pokupila i ne znamo hoće li biti dobro. - Njegove se riječi stapaju jedna
s drugom i jedva razumijem što govori.
Bronwyn se obraća profesorici Grayson, najbližoj nastavnici. - Bismo li
trebali ostati? Trebate li nas?
Profa se hvata drhtavom rukom za vrat. - Dragi Bože, mislim da ne. Sve
ste već rekli ovima iz hitne? Rekli ste da je... popio vodu i kolabirao? -
Bronwyn i Cooper kimaju glavama. - Užasno čudno. Zna se da je alergičan na
kikiriki, ali... sigurni ste da nije ništa pojeo?
Cooper mi vraća mobitel i rukom prolazi kroz kratko ošišanu kosu boje
pijeska. - Mislim da nije. Samo je popio šalicu vode i srušio se.
- Možda je pojeo nešto za ručak - nastavlja profesorica Grayson. - Možda
je u pitanju zakašnjela alergijska reakcija. - Osvrće se po sobi i pogled joj pada
na šalicu iz koje je pio, a koja sad leži na podu. - Trebali bismo je pohraniti. -
Mimoilazi Bronwyn s namjerom da je podigne. - Možda će je htjeti pregledati.
- Hajdemo - odjednom provaljujem brišući obraze. Ne mogu ni sekunde
više ostati ovdje!
- Smijem li je otpratiti? - pita Cooper, na što profesorica Grayson
potvrdno kima. - Da se vratim?

13
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Ne, nije potrebno, Cooperu. Nazvat će te bude li zatrebalo. Pođite kući i

pokušajte se vratiti u normalu. Simon je sad u dobrim rukama. - Naginje se i
potiho nadoda je: - Strašno mi je žao što ste morali prisustvovali nečemu tako
užasnome.
Pritom zapravo gleda samo u njega. Sve profe u Bayviewu slabe su na
njega i na njegov tipično američki izgled.
Grli me pri izlasku, što je ugodan osjećaj. Iako nemam brata,
pretpostavljam da braća tako pomažu sestrama kad im nije dobro. Iako bi
Jake zamjerio većini svojih frendova takvu bliskost sa mnom, ali ne i njemu.
Cooper je džentlmen. I stoga mu se prepuštam dok mimoilazimo plakate za
prošlotjedni homecoming koje još nisu skinuli. Otvara ulazna vrata i, hvala
Bogu, odmah nalijećemo na Jakea.
Bacam mu se u zagrljaj i na trenutak je sve opet u redu. Nikad neću
zaboraviti kad sam ga prvi put ugledala u prvom razredu: nosio je aparatić
za zube i još se nije izvukao ni u visinu ni u širinu, ali čim sam zapazila te
njegove jamice i nebesko plave oči, znala sam da je ljubav mojega života! To
što se poslije proljepšao bio je samo neočekivani bonus.
Miluje me po kosi dok mu Cooper potiho objašnjava što se dogodilo. -
Isuse, Ads! Užas. Odvest ću te kući!
Cooper uto odlazi. Žao mi je što mu nisam bila veća podrška. Po glasu
znam da je i on izvan sebe, samo što to bolje prikriva i toliko je predivan da
zna sa svime izaći na kraj. Njegova djevojka Keely jedna je od mojih najboljih
frendica i cura koja sve čini baš kako treba. Ona će mu pomoći i odradit će to
mnogo bolje od mene.
Sjedam u Jakeov auto i gledam kako grad prolijeće s druge strane
prozora. Vozi malčice prebrzo. Iako živim svega kilometar i pol od škole pa
se ne vozimo dugo, pokušavam se pripremiti na reakciju stare. Sigurno je već
načula što se dogodilo s obzirom na to da se uvijek služi misterioznim, ali
pouzdanim komunikacijskim kanalima. Upravo kako sam pretpostavila,
dočekuje nas na trijemu s prednje strane čim skrećemo na prilaz. Iako
je botoks već odavno zamrznuo crte njezina lica, znam u kakvu je
raspoloženju.
Čekam da mi Jake otvori vrata i, kao obično, odmah se uvlačim pod
njegovu ruku. Moja starija sestra Ashton u šali zna reći da sam poput onih
školjki koje ne mogu opstati ne prilijepe li se za tijelo domaćina. Kad bolje
razmislim, to i nije tako smiješno.
- Adelaide! - Stara na teatralan način manifestira svoju zabrinutost nježno
mi dodirnuvši nadlakticu dok se penjemo stubama.
- Da čujem što je bilo!
Ali ne želim pričati. Posebice ne dok njezin dragi vreba iza nje
pretvarajući se da je zabrinut, a ne samo radoznao. Justin je dvanaest godina
mlađi, što znači da je pet godina mlađi od njezina drugoga supruga i petnaest
14
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

od mojeg starog. S obzirom na tempo kojim ih bira, ubrzo bi mogla prohodati

i s Jakeom.
- Sve je u redu - mrmljam u bradu provlačeći se mimo njih dvoje. - Dobro
sam.
- Hej, gospođo Calloway - dobacuje Jake. Stara nije zadržala tatino, već
prezime svojega drugog supruga. - Odvest ću je u sobu. Užas živi! Ispričat ću
vam što se dogodilo čim je smjestim.
- Uvijek me zapanjuje kako razgovara s njom kao da su vršnjaci.
Što mu ona, naravno, dopušta jer joj se to sviđa. - Može - odvraća glupo se
smješkajući.
Smatra da je predobar za mene i tupi mi to još od drugog razreda, kad je
postao pravi komad, a ja ostala ista. Dok smo Ashton i ja bile mlađe,
prijavljivala nas je na kojekakve izbore ljepote, što je redovito završavalo
tako što bismo obje zauzele istu poziciju: druge pratilje. Uvijek princeza
homecominga, nikad i kraljica! Što i nije tako loše, ali nije dovoljno dobro ako
nam je cilj privući i zadržati tip muškarca koji bi se mogao brinuti za nas do
kraja života.
Ne znam je li to ikad navela kao cilj ili ne, ali znam da to očekuje od nas.
Ona sama je, međutim, podbacila. Kao i Ashton u svojem dvogodišnjem braku
sa suprugom koji je odustao od studija prava i kojega gotovo uopće ne viđa.
Nešto očito nije u redu s Prentissicama.
- Oprosti - potiho kažem Jakeu kad krećemo stubama na kat. - Pošteno me
pogodilo. Trebao si vidjeti Bronwyn i Coopera. Bili su super. I Nate - dragi
Bože. Nisam ni naslućivala da bi mogao samo tako uzeti stvar u svoje ruke.
Jedino sam ja bila posve beskorisna!
- Ššš, ne govori gluposti - odvraća ljubeći me u kosu. - Nije istina.
Oduvijek vidi samo ono najbolje u meni. Ako se to ikad promijeni, doista
ne znam što ću!

Nate
Ponedjeljak, 24. rujna, 16:00

Kad Bronwyn i ja napokon izlazimo na parkiralište, ono je gotovo prazno.

Zastajemo. Iako je poznajem još od vrtića, plus ili minus nekoliko godina u
osnovnoj, zapravo se i ne družimo. Ipak, nije mi neugodno u njezinu društvu.
Gotovo bih rekao da se osjećam ugodno nakon strahote koju smo upravo
preživjeli.

15
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Osvrće se kao da se netom probudila. - Nisam se dovezla autom - mrmlja.

- Netko me trebao pokupiti i odbaciti u Epoch Coffee. - Izgovara to kao da je u
pitanju nešto doista važno, kao da tu ima još nečega, što ne želi odati.
Znam da me čeka dogovoren posao, ali isto tako sam svjestan da sad i nije
najprikladniji trenutak za dilanje. - Hoćeš da te prebacim?
Baca pogled prema mojem motociklu. - Ozbiljno? Ne bih se popela na to
ni da mi platiš! Znaš li ti koja je stopa poginulih u motociklističkim
nesrećama? Brojke su zastrašujuće! - Imam osjećaj da samo što mi ne predoči
bilancu.
- Kako želiš... - Trebao bih se pokupiti kući, ali još nisam spreman.
Naslanjam se na zid i iz džepa traperica izvlačim pljosku Jima Beama, skidam
čep i nudim joj. - Hoćeš?
Još odlučnije križa ruke na prsima. - Šališ se! Sjajna zamisao prije nego
sjedneš na taj svoj samoubilački stroj! I to još na školskom parkiralištu!
- Baš si zabavna! - Zapravo ne pijem često; jutros sam to maznuo starom
i totalno smetnuo s uma. Ali mi je užitak izbaciti je iz takta.
Spremam se vratiti pljosku u džep kad pruža ruku mršteći se. - Ma kvragu
i sve. - Pokunjeno se naslanja na crveni cigleni zid i centimetar po centimetar
spušta dok naposljetku ne sjeda na tlo. Ne znam zašto, ali iznenada se
prisjećam osnovnjaka, katoličke škole koju smo zajedno pohađali prije nego
je život otišao kvragu. Sve su cure nosile karirane suknje i ona sad ima sličnu
takvu. Podiže joj se na bedrima kad prebacuje nogu preko noge. Lijep prizor.
Ispija zapanjujuće dug gutljaj. - Što... se... to... upravo... dogodilo?
Sjedam uz nju i preuzimam pljosku odlažući je između nas. - Nemam
pojma.
- Izgledao je kao da će odapeti. - Ruka joj se toliko trese da pljoska zvecka
udarajući o tlo kad opet poseže za njom. - Tebi nije?
- Je. - Gledam kako ispija još jedan oveći gutljaj popraćen grimasom.
- Jadni Cooper! Govorio je kao da se jučer dotepao s Juga. Uvijek tako
govori kad ga uhvati panika.
- Ne znam. Ali je zato ona gospođica, kako se zove, bila totalno beskorisna.
- Addy. - Bronwyn me lagano gurka ramenom. - Trebao bi joj znati ime.
- Zašto? - Ne mogu se dosjetiti opravdanog razloga. Do danas se nismo
sreli, a vjerojatno više i nećemo. I poprilično sam ziher da smo oboje
zadovoljni time. Poznat mi je njezin tip. Razmišlja samo o svojem dečku i
podlim igricama moći koje smišlja sa svojim frendicama. Istina, komad je, ali
zapravo i nema što ponuditi.
- Jer smo svi četvero doživjeli užasan događaj. - Kao da je to samo po sebi
jasno.
- Sva si u pravilima, je li?
Zaboravio sam koliko je naporna. Još u osnovnjaku svakog normalnog bi
iscrpila količina sranja do kojih joj je bilo stalo na dnevnoj bazi. Svako malo
16
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

pokušavala se pridružiti nečemu ili pokrenuti nešto čemu bi se drugi mogli

pridružiti i onda bi vodila sve čemu bi se pridružila ili što bi pokrenula.
Međutim, nije dosadna. To moram priznati.
Sjedimo gledajući bez riječi kako posljednji automobili napuštaju
parkiralište, a ona svako malo ispija gutljaj i iznenađen sam koliko je pljoska
lakša kad joj je naposljetku oduzimam. Sumnjam da je naviknuta na žestice.
Prije bih rekao da je tip cure koja voli fina rashlađena vina. A možda čak ni
to.
Vraćam pljosku u džep kad me lagano povlači za rukav. - Znaš, htjela sam
ti još davno reći... da mi je stvarno žao što ti je mama umrla. - Zastaje. - I moj
stric je poginuo u prometnoj negdje u to vrijeme. Htjela sam ti to reći još tada,
ali... nas dvoje tad i nismo baš... znaš... - Ne dovršava rečenicu, ali i ne odmiče
ruku s moje nadlaktice.
- Razgovarali - nadovezujem se. - Nema veze. I meni je žao što je tvoj stric
poginuo.
- Sigurno ti strašno nedostaje.
Ne želim razgovarati o staroj. - Ne čini ti se da je hitna stigla stvarno brzo?
Lagano se rumeni i povlači ruku, ali se odmah prebacuje na novu temu. -
Kako to da si znao što treba učiniti? Mislim, sa Simonom.
Sliježem ramenima. - Zna se da je alergičan na kikiriki. To je uobičajena
procedura.
- Nisam znala za adrenalin. - Najednom se smije, nekako kroz nos.
- Cooper ti je dao pravu pravcatu olovku! Kao da si mu namjeravao
napisati poruku! O, Bože... - Tako silovito udara glavom o zid da će biti prava
sreća ako joj ostane čitava. - Moram kući. Od ovoga, ni u najboljem slučaju,
nema nikakve koristi.
- Još vrijedi ponuda da te prevezem.
Iako zapravo ne očekujem da će pristati. - Može, zašto ne? - Pruža ruku i
lagano posrće dok joj pomažem da se osovi na noge. Nisam znao da alkohol
može srediti čovjeka za petnaest minuta, ali sam, u njezinu slučaju, smetnuo
s uma faktor male tjelesne mase. Trebao sam joj ranije oduzeti tu pljosku.
- Gdje živiš? - pitam zajašivši motocikl i ubacivši ključ u bravicu.
- U Thorndikeovoj. Otprilike tri kilometra odavde. Kad prođeš centar,
nakon Starbucksa skrećeš ulijevo na Stone Valley Terrace. - Bogataška četvrt,
naravno.
Kako obično nikoga ne vozim na motociklu, nemam rezervnu kacigu pa
joj nudim svoju. Preuzima je, a ja odvraćam pogled od njezina ogoljelog bedra
koje izranja dok sjeda iza mene skupljajući suknju između nogu. Presnažno
me grli oko struka, ali se ne bunim.
- Samo polako, može? - nervozno dobacuje dok palim motocikl. Iako bih
je najradije opet izbacio iz takta, izlazim s parkirališta pri upola manjoj brzini
nego inače i ostajem iznenađen kad se još grčevitije hvata za mene. Tijekom
17
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

vožnje njezina je glava priljubljena uz moja leđa i kladio bih se u tisuću

dolara, koje nemam, da ujedno grčevito žmiri sve dok ne stižemo do njezina
doma.
Kuća u kojoj živi samo potvrđuje moja očekivanja: u pitanju je golemo
viktorijansko zdanje s velikim travnjakom i mnoštvom kompliciranih stabala
i cvijeća. Na prilazu je parkiran Volvo SUV, a moj motocikl - bilo bi već
velikodušno nazvati ga klasikom - djeluje komično u usporedbi s njime, baš
kao i ona sama dok sjedi iza mene. Neke su stvari jednostavno nespojive.
Silazi s motocikla i nezgrapno pokušava skinuti kacigu. Pomažem joj
otkopčavajući vezicu i oslobađajući pramen koji je zapeo za nju. Duboko
udahnuvši, popravlja suknju.
- Koji užas! - Najednom se lecne na zvono mobitela. - Gdje mi je ruksak?
- Na leđima.
Skida ga i iz prednjeg pretinca vadi mobitel. - Halo? Da. Mogu... Da,
Bronwyn ovdje. Jeste li... O, Bože... Jeste sigurni? - Ruksak joj pada pod noge.
- Hvala vam što ste javili. - Spušta mobitel gledajući me razrogačenim i
zacakljenim očima.
- Nate, umro je. Simon je umro.

18
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

TREĆE POGLAVLJE
Bronwyn
Utorak, 25. rujna, 8:50

Nikako da prestanem kalkulirati. Utorak je, osam i pedeset, i prije

dvadeset četiri sata Simon je išao na svoj posljednji homecoming. Šest sati i
pet minuta nakon toga išli smo na produžnu. Jedan sat nakon dolaska u labos
profesora Averyja više nije bio živ. Sedamnaest godina nestalo je u trenu.
Sjedam na svoje mjesto u stražnjem dijelu matične učionice dok se
dvadeset pet glava okreće prema meni. Iako je njegova aplikacija zakazala u
iznošenju najnovijih vijesti, do jučer navečer svi su saznali za njegovu smrt.
Svi kojima sam dala svoj broj javili su mi se porukom.
- Jesi dobro? - Yumiko, frendica, hvata me za ruku i kimam, no potom se
kljucanje u mojoj glavi samo pogoršava. Uopće nije bilo pametno strusiti pola
pljoske burbona na prazan želudac. Nasreću, tata i mama bili su još na poslu
kad me Nate odbacio kući pa me Maeve natjerala da popijem toliko crne kave
da sam do njihova povratka već postala poprilično suvisla. Preostale učinke
opijanja pripisali su proživljenoj traumi.
Oglašava se prvo zvono, ali ovaj put bez pucketanja zvučnika koje obično
najavljuje jutarnje obavijesti. Umjesto toga, naša razrednica, profa Park,
nakašljava se i ustaje od stola. U ruci grčevito stišće list papira, koji podrhtava
dok nam se obraća. - Dužna sam vam pročitati službenu obavijest. S velikom
tugom u srcu, ovim vas putem obavještavamo da je jučer poslijepodne jedan
od vaših kolega, Simon Kelleher, podlegao teškoj alergijskoj reakciji. Unatoč
pravodobno upućenom pozivu hitnoj službi i njihovoj promptnoj reakciji,
Simonu, nažalost, više nije bilo pomoći. Umro je netom po prijemu u bolnicu.
Prostorijom se širi šapat, a netko čak i prigušeno jeca. Polovica razreda
odmah vadi mobitele. Dovraga i s pravilima danas!
I sama ga automatski iskopavam iz ruksaka i pokrećem Simonovu
aplikaciju, gotovo u iščekivanju obavijesti o novom sočnom traču kojime se
hvalisao prije jučerašnje produžne. Naravno, nema ničega osim
prošlotjednih vijesti.

Naš omiljeni napušeni bubnjar očito se odlučio okušati u snimanju

filmova. R. C. je, naime, instalirao kameru u rasvjetnom tijelu u svojoj sobi i
tako sad s frendovima uživa u premijerama svojih filmskih uradaka.
Cure, čuvajte se! (Doduše, za K. L. je sad prekasno.)

19
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Svatko je već posvjedočio flertovanju manijakalne hipsterice T. C. i

bogatog novajlije G. R.-a, ali tko bi pomislio da bi iz toga moglo proizaći nešto
više? Očito ne i njezin dečko, koji je sjedio poput gljive na tribinama tijekom
subotnje utakmice dok su se T. & G. napaljeno natezali ispod njega. Sori, J. D.!
Rogonje uvijek saznaju posljednji!

Naime, u čemu je stvar s tom aplikacijom... u tome da je više-manje sve

uvijek bilo točno. Simon ju je osmislio još u drugom razredu nakon što je
proljetni odmor proveo u nekom skupom programerskom kampu u
Silikonskoj dolini. Bio je jedini administrator, među učenicima je imao svoje
izvore, a bio je izbirljiv i oprezan s time što objavljuje. Premda bi svi
naknadno osporavali što bi rekao ili se oglušivali o njegove objave,
zapravo, nijednom nije pogriješio.
Mnome se, međutim, nikad nije pozabavio: očito sam bila prevelika
čistunka. Doduše, mogao je objaviti samo jedno na moj račun, a bilo je gotovo
nemoguće da to sazna.
Uostalom, sad više i neće.
Profesorica Park još govori. - Danas ćete tijekom dana moći potražiti
psihološku pomoć u amfiteatru i stoga slobodno možete napustiti nastavu
kad god osjetite potrebu za razgovorom o ovoj tragediji. Škola planira održati
komemoraciju nakon subotnje utakmice američkog nogometa, a o
pojedinostima ćete biti obaviješteni u dogledno vrijeme. Također ćemo vas
obavijestiti o terminu sprovoda čim nam to jave Simonovi roditelji.
Uto se opet oglašava zvono i svi ustaju, a ja ne stižem ni zgrabiti torbu
kad mi se profa obraća. - Bronwyn, možeš li malo ostati?
Yumiko mi upućuje suosjećajan pogled zadjenuvši si za uho pramen
stepenasto ošišane crne kose. - Kate i ja ćemo te pričekati u hodniku, OK?
Kimnuvši, uzimam torbu i prilazim katedri. Primjećujem da profa još drži
obavijest u ruci. - Bronwyn, ravnateljica želi da se vi koji ste bili sa Simonom
u labosu profesora Averyja javite na pojedinačne razgovore sa psihologom.
Zamolila me da te obavijestim da si naručena za jedanaest sati kod
profesora O’Farrella.
Profesor O’Farrell je pedagog i dobro mi je poznata njegova soba jer sam
tamo provela dosta vremena u zadnjih šest mjeseci osmišljavajući plan upisa
na faks. - Znači, profesor O’Farrell će razgovarati s nama? - Što i ne bi bilo
tako loše.
- Ah, ne - odvraća namrštivši se. - Dobit ćete stručnu pomoć.
Super. Pola noći uvjeravala sam svoje da ne trebam ni s kime razgovarati.
Bit će oduševljeni što me škola ipak natjerala na to. - OK.
- Zadržavam se za slučaj da mi želi još nešto priopćiti, ali me samo
nespretno tapše po ruci.

20
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Upravo kako su i obećale, Kate i Yumiko čekaju me u hodniku i odmah se

postavljaju uz mene poput tjelesnih čuvara koji me žele zaštititi od nastrljivih
paparazza. Zajedno krećemo na prvi sat, matematiku. No zapazivši Evana
pred vratima učionice, Yumiko se odmiče ustranu.
- Hej, Bronwyn... - Nosi jednu od svojih uobičajenih polo-majica s
izvezenim monogramom EWN iznad srca. Oduvijek se pitam što se skriva iza
tog W. Walter? Wendell? William?
Nadam se da je to zadnje u pitanju - za njegovo dobro. - Jesi li dobila moje
poruke sinoć?
Jesam. Treba li ti nešto? Društvo možda? Kako mi se dosad Evan Neiman
nikad nije javljao, cinik u meni zaključio je da sigurno puca čuti iz prve ruke
sve pojedinosti o najvećoj tragediji koja je zadesila našu školu u povijesti
njezina postojanja. - Jesam, hvala ti. Bila sam stvarno umorna.
- Ako poželiš razgovarati, slobodno se javi. - Osvrće se po praznom
hodniku. Opsjednut je točnošću. - Vjerojatno bismo trebali ući, ha?
Yumiko mi se ceri dok zauzimamo mjesta. - Jučer za vrijeme dodatne iz
matke ispitivao me gdje si - došaptava mi.
Nažalost, ne dijelim njezino oduševljenje jer sam u nekom trenutku
između produžne i ovog sata posve izgubila interes za njega. Ne znam je li u
pitanju posttraumatski stres nakon svjedočenja Simonovoj smrti, ali
trenutačno se ne mogu sjetiti čime me uopće privukao. Doduše, i nisam bila
zaljubljena u njega. Smatrala sam manje-više da bismo do mature mogli biti
solidan par, a onda se najvjerojatnije prijateljski rastati i krenuti svatko na
svoj faks. Sad mi je tek jasno da je to stvarno jadno, ali, uostalom, takve i jesu
veze u srednjoj. U svakom slučaju, bar meni.
Sjedim izgubljena u mislima, daleko od svijeta brojki, i kad se sat privodi
kraju, sve tri odlazimo na dodatnu iz engleskog. Toliko sam preokupirana
jučerašnjim zbivanjima da mi je posve normalno pozdraviti Natea u prolazu.
- Hej, Nate. - Na svoje i njegovo čuđenje ujedno i stajem. Pa staje i on.
- Hej. - Tamna kosa kuštravija mu je nego inače i gotovo sam posve
sigurna da nosi majicu koju je imao i jučer na sebi. Ali mu to dobro stoji. Malo
predobro. I odjednom više nisam u stanju misliti zbog pogleda na njegovo
visoko i vitko tijelo, izražene jagodične kosti i razmaknute oči zaklonjene
tamnim šiškama.
I Kate i Yumiko pilje u njega, ali na drukčiji način: kao da su u zoološkom,
a pred njima je posve neuračunljiva zvijer, zatvorena tek u slabašan kavez.
Ne bi se moglo reći da su razgovori u hodniku s Nateom Macauleyjem
sastavni dio naše rutine. - Jesi li već bio na razgovoru? - napokon ga pitam.
Upitno me gleda. - Na čemu?
- Na razgovoru sa psihologom. Zbog Simona. Nije li vam razrednica rekla?

21
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Upravo sam stigao - odvraća, na što širom otvaram oči. Nisam očekivala
da će osvojiti nagradu za najmanji broj izostanaka, ali ipak je gotovo deset
sati!
- Aha. Znači, svi mi koji smo bili u labosu kad je Simon umro trebamo se
pojaviti na pojedinačnim razgovorima. Moj je u jedanaest sati.
- Isuse Bože - gunđa prolazeći rukom kroz kosu i opet privlačeći moju
pozornost.
Tek kad se Kate počne nakašljavati, uspijevam odlijepiti oči od njegove
ruke i osvijestiti se, i uto me odmah hvata rumenilo. No prekasno je da
pokopčam što je rekla. - Ništa, vidimo se - dobacujem, ali više sebi u bradu.
Čim smo bile izvan njegova dosega, Yumiko se nagnula prema meni. -
Izgleda kao da je upravo ustao iz kreveta - došaptava. - U kojemu nije bio sam!
- Nadam se da si se natopila dezinficijensom nakon što si sišla s njegova
motocikla - nadovezuje se Kate. - Koja muška kurva!
Prostreljujem je pogledom. - Svjesna si da je seksistički reći muška kurva?
Ako se već moraš izraziti na taj način, daj bar izostavi spol!
- Što god - otpili me ona. - Lik je prijenosnik spolnih bolesti!
Ne odgovaram na to. Nema sumnje da ga prati takav glas, ali isto tako ne
znamo baš ništa o njemu. Najradije bih joj odbrusila da ne može ni naslutiti
koliko me brižno prebacio kući, ali znam da to ne bi imalo smisla.
Nakon engleskog odlazim na dogovoreni razgovor. Čuvši kako kucam na
otvorena vrata, profesor O’Farrell me poziva da uđem. - Sjedni, Bronwyn.
Doktorica Resnick samo što nije stigla. Malčice kasni. - Sjedam nasuprot
njemu i primjećujem svoje ime na žutosmeđem fasciklu, odloženom nasred
njegova stola. Ustajem da bih ga uzela, a onda zastajem ne znajući je li
u pitanju možda nešto povjerljivo. No gura ga prema meni. - Tvoja preporuka
organizatora konferencije Model UN-a. Dovoljno rano za pretprijavu na
Yaleu.
Lagano uzdišem. Napokon mi je laknulo. - Ah, hvala! - Uzimam fascikl.
Zadnji na koji sam čekala. Yale nam je obiteljska tradicija - djed je tamo neko
vrijeme bio predavač i kad su mu dodijelili mjesto redovnog profesora, cijelu
je obitelj preselio iz Columbije u New Haven. Sva njegova djeca, pa tako i moj
tata, studirali su na Yaleu, a moji su se tamo i upoznali. Zato i kažu da naše
obitelji ne bi bilo da nije Yalea!
- Nema na čemu. - Naslanja se leđima namještajući naočale. - Je 1’ ti se
možda štucalo maloprije? Profesor Camino navratio je i pitao jesi li
zainteresirana da ovo polugodište držiš dopunsku iz kemije. Nekoliko bistrih
trećaša muči se onako kako si se ti mučila prošle godine. Volio bi da ih netko
tko je na kraju rasturio pouči ispravnim strategijama učenja.
Moram nekoliko puta progutati slinu da bih mu odgovorila. - Vrlo rado -
započinjem što vedrijim tonom - ali sam već pretrpana koječime. - Toliko se

22
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

usiljeno smiješim da se bojim da bi mi se lice svakog trenutka moglo

rasprsnuti.
- Nema frke. Znam da si preopterećena.
Kemija je bila jedini predmet s kojim sam se istinski mučila i to toliko da
sam na polugodištu imala čistu dvojku. Sa svakim ispitom na kojemu bih
podbacila Ivy League mi je bio sve više izvan dometa. Čak je i profesor
O’Farrell počeo sugerirati da bi bilo dovoljno da odaberem bilo koji bolji faks
izvan Ivy League.
Naposljetku sam ipak podigla ocjene i na kraju zaradila peticu. Ali sam
uvjerena da nitko ne bi htio usvojiti strategije kojima sam to postigla.

Cooper
Četvrtak, 27. rujna, 12:45

- Vidimo se večeras?
Keely me hvata za ruku kad krećemo prema ormarićima nakon ručka i
gleda svojim krupnim tamnim očima. Mama joj je Šveđanka, tata Filipinac i,
upravo zahvaljujući toj kombinaciji, najljepša je cura u školi. Ovaj tjedan se
baš i nismo vidjeli, što zbog bejzbola, što zbog obiteljskih obveza, i znam da
je već nestrpljiva. Iako mi zapravo ne visi za vratom, potrebno joj je redovito
viđanje.
- Ne znam. Dosta kasnim sa zadaćom.
Njezine savršene usnice više se ne smiješe i znam da će se pobuniti kad
nečiji glas najednom odjekne preko zvučnika: Pozornost! Učenici Cooper Clay,
Nate Macauley, Adelaide Prentiss i Bronwyn Rojas hitno se moraju javiti
ravnateljici Gupti! Cooper Clay, Nate Macauley, Adelaide Prentiss i Bronwyn
Rojas - hitno se javiti ravnateljici!
Osvrće se u iščekivanju objašnjenja. - O čemu je riječ? Ima li to veze sa
Simonom?
- Valjda. - Sliježem ramenima. Već sam prije dva dana odgovorio na
ravnateljičina pitanja o tome što se dogodilo za vrijeme produžne, ali možda
me čeka nova runda. Stari kaže da Simonovi poznaju dosta ljudi u gradu i da
će tužiti školu ispostavi li se da je njegova smrt bila posljedica nemara. - Bolje
da joj se javim. Čujemo se kasnije, može? - Na brzinu je ljubim u
obraz, prebacujem ruksak preko ramena i nastavljam hodnikom.
Nakon dolaska u ravnateljičin ured, tajnica me upućuje prema maloj, ali
dupkom ispunjenoj sobi za sastanke u kojoj se već nalaze: ravnateljica, Addy,
Bronwyn, Nate i policijski službenik. Steže me u grlu dok sjedam na
posljednji prazan stolac.
23
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Coopere, stigao si. Sad možemo započeti. - Ravnateljica križa ruke na

prsima i osvrće se prema svima za stolom. - S nama je danas gospodin Hank
Budapest iz Policijske uprave Bayviewa. Želi vam postaviti nekoliko pitanja
u vezi s događajima kojima ste svjedočili u ponedjeljak.
Lik se naizmjence rukuje sa svakim od nas. Pjegav je i premda je mlad,
ipak je proćelav, a to malo kose što ima pješčane je boje. Ne djeluje ni
autoritativno ni zastrašujuće. - Drago mi je. Ovo ne bi trebalo potrajati, ali
nakon razgovora s Kelleherima, odlučili smo pomnije proučiti Simonovu
smrt. Jutros smo dobili nalaz obdukcije i...
- Zar već? - ubacuje se Bronwyn ne zamjećujući da je ravnateljica probada
pogledom. - Ne treba li za to više vremena?
- Preliminarni nalaz moguće je dobiti za dva dana - objašnjava - a u ovom
slučaju jasno upućuje na činjenicu da je Simon umro od velike doze
kikirikijeva ulja, konzumiranoga netom prije smrti. Upravo je to njegovim
roditeljima bilo čudno s obzirom na to da je oduvijek bio izuzetno pažljiv s
hranom i pićem. Vas četvero reklo je ravnateljici da je Simon popio šalicu
vode netom prije nego što se srušio. Je li to točno? - Svi kimamo pa nastavlja.
- Budući da smo u toj šalici pronašli ulje od kikirikija u tragovima, očito je da
je umro nakon što je pio iz nje. Sad pokušavamo utvrditi kako je ulje od
kikirikija uopće dospjelo u nju.
Svi šute. Addy presreće moj pogled i odmah okreće glavu namrštivši se.
- Sjeća li se itko gdje je pronašao tu šalicu? - Nastavlja držeći kemijsku
iznad praznoga notesa pred sobom.
- Nisam gledala - priznaje Bronwyn. - Pisala sam esej.
- Ni ja - nadovezuje se Addy iako bih se zakleo da ga nije ni počela pisati.
Nate se rasteže i zuri u strop.
- Ja znam - javljam se. - Uzeo ju je s gomile šalica pokraj sudopera.
- Jesu li bile uredno poslagane ili preokrenute?
- Preokrenute. Skinuo je jednu s vrha.
- Jeste li zapazili da se išta cijedilo iz nje kad ju je uzeo? Je li je otresao?
Pokušavam se prisjetiti. - Ne. Samo ju je napunio vodom.
- I zatim je popio tu vodu?
- Da.
Ali Bronwyn me ispravlja.
- Ne. Nije odmah. Neko je vrijeme govorio. Sjećaš se? - Okreće se prema
Nateu. - Upitao te jesi li ubacio mobitele u naše ruksake. One zbog kojih smo
i završili u kazni.
- Znači, mobiteli... - Zapisuje u notes. Iako to nije izgovorio kao pitanje,
Bronwyn svejedno objašnjava o čemu je riječ.
- Netko nam je smjestio. Zato smo i završili kod profesora Averyja na
produžnoj. Zato što je on pronašao mobitele u našim ruksacima koji zapravo
nisu bili naši. - Okreće se prema ravnateljici gledajući je povrijeđena izraza
24
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

lica. - To stvarno nije bilo pošteno. Htjela sam vas upitati hoće li to ući u naše
dosjee.
Nate koluta očima. - Ja nemam veze s time. Netko je i meni ubacio mobitel
u ruksak.
Ravnateljica se mršti. - Ovo mi je prvi glas.
Sliježem ramenima kad presreće moj pogled. U zadnjih nekoliko dana ti
mobiteli su mi bili zadnja stvar na pameti.
Budapest, međutim, ne djeluje iznenađeno. - Profesor Avery je to
spomenuo kad sam maloprije razgovarao s njim. Rekao je da nitko nije došao
po te mobitele pa je zaključio da je u pitanju ipak bila neslana šala.
- Kemijska mu klizi između kažiprsta i srednjaka. Ritmički tapka njome o
stol. - Je li vam Simon mogao prirediti takvu smicalicu?
- Ne znam zašto bi to učinio - odvraća Addy. - I u njegovu je ruksaku
pronađen mobitel. Usto, gotovo ga uopće nisam poznavala.
- Bila si s njime u užem izboru za kraljicu i kralja homecominga - ističe
Bronwyn. Addy trepće kao da se tek sad prisjeća.
- Je li itko od vas ikad imao problema s njime? Čuo sam za aplikaciju koju
je osmislio: “Toliko o tome”, zar ne? - Gleda prema meni pa kimam. - Je li ikoga
od vas ikad naveo u njoj? Svi odmahuju glavom osim Natea.
- Bezbroj puta - priznaje.
- Iz kojeg razloga?
Nate se podrugljivo smije. - Sve gluposti i sranja... - Ravnateljica ga
smjesta prekida.
- Pazi kako se izražavaš, Macauley!
- Sve gluposti - ispravlja se. - Najčešće zbog seksa.
- Je li ti to smetalo? To što te ogovara?
- Zapravo i ne. - I čini se da to doista i misli. No biti vijest dana na jednoj
trač-aplikaciji ionako se ne može mjeriti s uhićenjem. Naravno, ako to stoji.
Kako to Simon nije spomenuo, nitko zapravo i ne zna je li Nate doista bio
uhićen.
Zapravo je stvarno jadno da je Simon bio naš najpouzdaniji izvor
informacija.
Budapest se osvrće prema nama ostalima. - Ali vas troje nije dirao? - Opet
odmahujemo glavama. - Jeste li se ikad bojali da će vas spomenuti? Jeste li
imali osjećaj da zna nešto o vama čime bi vas mogao ucjenjivati ili nešto tomu
slično?
- Ja ne - odvraćam, ali ne zvučim baš sigurno. Okrećem glavu i presrećem
Addyn i Bronwyn pogled. Djeluju poput polarnih suprotnosti: Addy je blijeda
poput krpe, Bronwyn crvena kao rak. Nate ih gleda nekoliko sekundi, a onda
naginje stolac unatrag i okreće se prema liku.
- Svatko ima neku tajnu, zar ne?

25
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Iako se navečer dugo zadržavam na treningu, stari inzistira da mene

pričekaju s večerom. Kad naposljetku sjedamo za stol u sedam sati, moj se
brat Lucas dovlači s mučeničkim izrazom lica i držeći se za trbuh.
Tema razgovora je kao i cijeli tjedan dosad: Simon. - Mogli ste
pretpostaviti da će se policija u jednom trenutku uključiti u istragu - izjavljuje
stari stavljajući omanje brdo pirea na tanjur. - Meni je sumnjiva smrt toga
maloga - nadodaje podrugljivo frknuvši nosom. - Što ako se ispostavi da je
bilo ulja od kikirikija u vodovodnim cijevima? Odvjetnici će si dati oduška!
- Jesu li mu oči ovako iskočile? - dobacuje Lucas praveći grimasu.
Dvanaest mu je i njemu je Simonova smrt tek nešto što viđa u video-igricama.
Baka ga opominje laganim udarcem po nadlanici. S njom nema šale bez
obzira na to što je visoka svega sto pedeset centimetara i što joj je glava
prekrivena sitnim bijelim kovrčama! - Jezik za zube ako nemaš namjeru s
poštovanjem govoriti o tom jadnom mladiću!
Živi s nama otkako smo se doselili iz Mississippija prije pet godina.
Začudilo me kad je odlučila pridružiti nam se; iako je djed već godinama bio
pokojni, imala je mnogo prijatelja i bavila se svakojakim aktivnostima i tek
kad smo počeli ovdje živjeti, shvatio sam što je bilo posrijedi. Naše klasično
kolonijalno zdanje košta triput više od kuće u Mississippiju i nema šanse da
bismo si ga mogli priuštiti bez njezina novca. Ipak, u Bayviewu je moguće
igrati bejzbol cijele godine, a tu postoji i jedna od najboljih srednjih škola u
državi. Stari stoga očekuje da ću u jednom trenutku dokazati da mu se
isplatilo plaćati astronomski visoku hipoteku i raditi posao koji mrzi iz
dna duše.
Možda i hoću. Nakon što mi se tijekom ljeta brzina fastballa2 povećala za
trinaest kilometara na sat, ESPN mi je prorekao četvrto mjesto na MBA-ovu
popisu amaterskih igrača za lipanjski draft. Vrbuje me i mnogo faksova i ne
bih imao ništa protiv toga da prvo igram za njih. Ali bejzbol nije isto što i
košarka ili američki nogomet. Ako je moguće odmah ući u drugu ligu nakon
srednje, onda se to obično i čini.
Stari okreće nož prema meni. - U subotu imaš egzibicijsku utakmicu. Da
nisi zaboravio!
Kao da mogu i da hoću. Raspored utakmica je zalijepljen po cijeloj kući.
- Kevine, može li imati bar jedan vikend slobodan? - dobacuje mama
gunđajući, ali bez previše nade. Zna da je to već izgubljena bitka.
- Cooperstownu je najbolje da nastavi raditi sve što je radio i dosad.
Zabušavanje neće vratiti Simona među žive. Počivao u miru!

2 Termin u bejzbolu koji označava brzu loptu.

26
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Bakine sitne iskričave oči okreću se prema meni. - Nadam se da ti je jasno

da nitko od vas nije ništa mogao poduzeti. Policija samo mora provesti
poštenu istragu, ništa drugo.
Ne bih znao. Onaj Budapest me pitao za nestale šprice s adrenalinom i
zanimalo ga je koliko sam se dugo zadržao u ambulanti. Gotovo kao da
sumnja da sam ih sklonio prije dolaska profesorice Grayson, samo što to nije
otvoreno rekao. Ako već smatra da je netko smjestio Simonu, nije mi jasno
zašto ne ispituje Natea. Da se mene pita - a nitko me ne pita - trebalo
bi utvrditi otkud je taj lik uopće znao za šprice!
Tek što smo uklonili tanjure sa stola, oglašava se zvono na vratima i Lucas
odmah juri da ih otvori. - Ja ću! - Za nekoliko sekundi opet se dere:
- Keely!
Baka s mukom ustaje oslanjajući se na štap s drškom u obliku mrtvačke
lubanje. Lucas joj ga je odabrao prošle godine kad se napokon morala
pomiriti s činjenicom da više nije u stanju samostalno hodati. - Nisi li rekao
da večeras nemate ništa u planu?
- I nismo imali - odvraćam više sebi u brk.
Keely ulazi u kuhinju smiješeći se i bacajući mi se rukama oko vrata.
- Kako si? - šapuće mi na uho i mekim usnicama dodiruje obraz. - Cijeli
dan razmišljam o tebi!
- OK. - Odmiče se i s osmijehom iz džepa vadi paketić. Red Vines, meni
najdraži slatkiš na svijetu, ali ne i sastavni dio mojeg režima prehrane. Ta me
cura totalno kuži! Ali i moje starce, kojima treba nekoliko minuta pristojnog
razgovora prije nego odu na kuglanje.
Mobitel mi zvrnda u džepu. Vadim ga. Hej, ljepotane.
Spuštam glavu prikrivajući osmijeh. Hej, odgovaram.
Vidimo se večeras?
Krivo vrijeme. Mogu te nazvati kasnije?
OK. Fališ mi.
Keely razgovara s mojom starom, a oči joj blistaju od znatiželje. I pritom
stvarno ne glumi. Nije samo prelijepa; moja baka kaže da je i posve
neiskvarena. Istinski draga djevojka. Svaki dečko u Bayviewu žali što nije na
mojem mjestu.
I ti meni fališ.

27
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

ČETVRTO POGLAVLJE
Addy
Četvrtak, 27. rujna, 19:30

Iako bih trebala napisati zadaću prije nego što Jake navrati, sjedim za
toaletnim stolićem uhvativši se jagodicama prstiju za rub čela. Bolno mjesto
na lijevoj sljepoočici moglo bi se pretvoriti u odvratan golemi prišt, kakvi mi
znaju izbiti svakih nekoliko mjeseci, a ako dođe do toga, opet će svi piljiti u
mene.
Očito ću neko vrijeme morati hodati raspuštene kose, što se Jakeu,
uostalom, i sviđa. Zapravo, jedino sam svojom kosom sto posto zadovoljna.
Kad sam prošli tjedan s frendicama navratila u Glennov restoran i sjela uz
Keely nasuprot velikom zrcalu, rukom je prošla kroz nju promatrajući s
osmijehom naš odraz i provalila: Daj da se zamijenimo, molim te! Samo na
tjedan dana!
Nasmiješila sam se. Ipak, bilo mi je žao što ne sjedim sa suprotne strane
stola. Nikako ne volim gledati svoj odraz uz njezin. Toliko je prekrasna i
preplanula, s dugim trepavicama i usnicama poput Angeline Jolie i da
glumimo u filmu, bila bi glavna junakinja, a ja tek njezina neprimjetna
najbolja frendica, na koju bi svi zaboravili još prije odjavne špice.
Čujem Jakea kako zvoni. Ali znam da se neće odmah popeti. Stara će ga
zadržati bar desetak minuta jer nikako da se zasiti vijesti o tome što se
dogodilo. Da pristanem, cijelu noć bi sa mnom raspredala o današnjem
sastanku s onim policajcem.
Razdjeljujem kosu na nekoliko mjesta i svaki dio temeljito prolazim
četkom vraćajući se u mislima na Simona. Još od prvog razreda povlačio se
za nama, ali nikad zapravo nije bio dio naše klike. Imao je samo jednog
pravog frenda, nekakvu goticu zvanu Janae. Čak sam bila uvjerena da su par
dok se nije počeo upucavati mojim frendicama. Iako, naravno, nijedna nije
pristala izaći s njim, osim što se Keely, prije nego što je počela hodati s
Cooperom prošle godine, gadno nalila na nekom tulumu pa mu je dopustila
da je pet minuta ljubi u zahodu. Nakon toga joj je trebalo sto godina da ga se
riješi.
Iskreno, ne znam što je očekivao. Za nju postoji samo jedan tip: sportaši.
Trebao se baciti na nekoga poput Bronwyn, koja je slatka i povučena, sa
zanimljivim sivkastim očima i kosom koja bi vjerojatno super izgledala kad
bi je raspustila. Plus, oboje su postizali izvrsne rezultate u svim predmetima.

28
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Doduše, danas mi se učinilo da joj i nije bio drag. Prije bih rekla da joj je
nekako mrzak. Kad je policajac opisivao kako je umro, djelovala je nekako...
ne znam. Ne baš tužno.
Jake uto kuca na vrata. Nastavljam se češljati gledajući kako ulazi. Skida
tenisice i strovaljuje se na moj krevet raširivši ruke kao da je mrtav umoran.
- Tvoja me mama ubila, Ads. Ne poznajem nikoga drugoga tko je u stanju isto
pitanje postaviti na toliko različitih načina!
- Pričaj mi. - Ustajem da bih mu se pridružila. Grli me i sklupčavam se uz
njega spuštajući glavu na njegovo rame, ruku na njegova prsa. To nam je
omiljen položaj i napokon se, prvi put nakon poziva u ravnateljičin ured,
uspijevam opustiti.
Prstima prelazim njegov biceps. Nije mišićav poput Coopera koji svoje
tijelo super heroja duguje napornom profesionalnom treningu, ali je zato
savršena kombinacija mišićavosti i vitkosti. I brz je. Najbrži probijač u školi
nakon tko zna koliko godina. Premda se za njega ne tuku sumanuto kao za
Coopera, nekoliko je fakulteta pokazalo interes i ima šansu domoći se
lijepe stipendije.
- Nazvala me gospođa Kelleher - izjavljuje.
Ruka mi se zaustavlja nasred njegove nadlaktice i šokirano zurim u
njegovu čistu plavu majicu. - Simonova mama? Zašto?
- Zamolila me da pomognem nositi lijes na sprovodu. Održat će se u
nedjelju. - Sliježe ramenima. - Rekao sam joj da hoću. Ne mogu je odbiti, zar
ne?
Ponekad zaboravljam da su on i Simon bili prijatelji u maloj školi i u
osnovnoj prije nego što je Jake postao sportaš, a Simon... što god da je već
postao. Zatim je u prvom srednje Jake upao u školski tim američkog
nogometa i počeo se družiti s Cooperom koji je već bio legenda jer je svoj
bejzbolski tim u osnovnoj umalo doveo do Little League World Series,
osnovnoškolskog turnira u bejzbolu. U drugom su njih dvojica postali
zvijezde generacije, dok je Simon bio tek čudak kojega je Jake jednom davno
poznavao.
Gotovo sam ziher da je tu svoju aplikaciju pokrenuo zato da bi ga zadivio.
Prvo je saznao da je jedan od njegovih rivala ujedno autor anonimnih poruka
seksualnog sadržaja poslanih velikom broju trećašica i obznanio je to na
aplikaciji zvanoj “Nakon škole”. Ta je vijest dva tjedna privlačila nevjerojatnu
pozornost, a s njome i on sam. Možda su ga tada prvi put i zamijetili.
No Jake ga je vjerojatno tek potapšao po leđima i nastavio dalje. Stoga se
Simon odlučio za impresivniji pothvat i počeo smišljati vlastitu aplikaciju.
Kako objavljivanjem tračeva kao nekom vrstom javnog servisa nije mogao
bogzna što postići, započeo je s objavom mnogo beznačajnijih i osobnijih
informacija od prvotnoga skandala s porukama eksplicitna sadržaja. I više ga

29
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

nitko nije smatrao herojem; štoviše, svi su ga se počeli bojati. Ali

pretpostavljam da mu je to bilo dovoljno.
Ipak, kad god bi se naši frendovi okomili na njega zbog aplikacije, Jake bi
ga branio. Pa on zapravo ne laže, znao je reći. Prestanite izvoditi gluposti i neće
biti problema.
Jake je znao biti crno-bijel u svojim razmišljanjima, što je lako samo ako
čovjek ne griješi.
- Sutra navečer ipak možemo na plažu ako želiš - dobacuje namatajući si
moju kosu oko prstiju. Iako po tome ispada da je na meni da odlučim, oboje
znamo da je on zadužen za organizaciju našega društvenog života.
- Naravno - odvraćam, više sebi u bradu. - Tko još ide? - Samo ne T. J.
- Cooper i Keely iako ona nije ziher da će Cooper moći. Luis i Olivia.
Vanessa, Tyler, Noah, Sarah...
Samo ne T. J.
-...i T. J.
Ah. Ne znam čini li mi se ili se taj mali, koji se kao novi klinac nekoć samo
oprezno motao oko nas, iznenada probio u našu kliku. Baš kad bi mi najviše
odgovaralo da nestane. - Super - odvraćam ravnodušnim tonom i podižem
glavu ljubeći ga u bradu. U ovo doba dana obično je pikasta, što je novina ove
godine.
- Adelaide! - Stara dovikuje odozdo. - Nas dvoje idemo van! - Gotovo
svaku večer izlazi s Justinom, najčešće u restorane, ponekad i u klubove.
Njemu je tek trideset i još totalno brije taj film, a ona uživa gotovo koliko i on,
posebice kada drugi zabunom zaključe da su isto godište.
- Dobro - dovikujem i uto se vrata zatvaraju s treskom. Za minutu Jake se
saginje da bi me poljubio i uvlači ruku ispod moje majice.
Mnogi su uvjereni da spavamo još od prvog razreda, što uopće nije točno.
Odlučio je da pričekamo do tradicionalnog plesa na kraju trećeg. I bilo je to
stvarno posebno iskustvo; unajmio je luksuznu hotelsku sobu, ukrasio je
svijećama i cvijećem, poklonio mi predivno donje rublje Victoria’s Secreta.
Iako se ne bih bila pobunila ni da je bio malo spontaniji, svjesna sam da sam
prava sretnica što imam dečka kojemu je toliko stalo do mene da uvijek sve
planira do najsitnijih detalja.
- U redu? - Gleda me u oči. - Ili samo razgovor? - Iako upitno podiže obrve,
ruka mu se nastavlja spuštati.
Nikad ga ne odbijam. Stara je to lijepo sročila kad me prvi put odvela
ginekologu po pilule: ako prečesto kažeš “ne”, ubrzo će naići neka druga koja
će reći “da”. U svakom slučaju, i ja to želim. Živim za trenutke bliskosti s njim
i da mogu, najradije bih se uvukla u njega!
- Više nego u redu! - I povlačim ga na sebe.

30
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Nate
Četvrtak, 27. rujna, 20:00

Da, živim u njoj. U toj kući za koju vozači obično provale: Ne mogu
vjerovati da netko tamo živi. E pa mi tu živimo. Ako je to uopće moguće
nazvati životom s obzirom na to da mene većinu vremena nema, a stari je
uvijek mrtav pijan.
Uglavnom, kuća je to kakvu bogati rančeri obično kupuju da bi je sravnili
sa zemljom, a nalazi se na samom izlazu iz Bayviewa. Mala je i ružna, samo s
jednim prozorom sprijeda. Dimnjak se urušava još od moje desete, a danas,
sedam godina poslije, pridružilo mu se i sve ostalo: boja se guli,
prozorski kapci otpadaju sa šarki, betonske stube s prednje strane samo
što se nisu raspale. Ni dvorište nije u nimalo boljem stanju. Trava seže gotovo
do koljena i požutjela je od ljetne suše. Nekoć sam je sustavno kosio dok mi
nije sinulo da tom poslu nikad nema kraja i da je, ustvari, čisti gubitak
vremena.
Nakon ulaska zatječem staroga mrtva pijana na kauču, a pred njime
praznu bocu viskija. Uvjeren je da mu je sjekira pala u med kad se strovalio s
ljestvi prije nekoliko godina dok je još mogao funkcionirati unatoč
alkoholizmu i raditi kao krovopokrivač. Osim što se tad domogao naknade
zbog pretrpljene ozljede, zahvaljujući novostečenoj invalidnosti, domogao se
i socijalne pomoći, što je za lika poput njega bilo ravno glavnom zgoditku na
lutriji. Otad pije bez prekida, a pare mu redovito sjedaju na račun.
Doduše, nije to bogzna što, a s obzirom na to da sam se navikao na
kabelsku, da se volim vozikati motociklom i da si povremeno želim priuštiti
više od makarona sa sirom, morao sam pronaći honorarni poslić. Tako sam
danas nakon nastave četiri sata distribuirao plastične vrećice analgetika po
cijelom okrugu San Diega. Naravno da se ne bih trebao baviti time,
posebice zato što su me uhitili zbog dilanja trave tijekom ljeta pa sam sad na
uvjetnoj, ah ništa drugo mi ne donosi tako lijepu zaradu uz tako malo truda.
Nastavljam prema kuhinji, otvaram hladnjak i vadim ostatke kineske
hrane. Ispod magneta je sfrkana fotka, sva popucala poput prozorskog okna.
Stari, stara i ja kad mi je bilo jedanaest, netom prije nego što se pokupila.
Budući da je bolovala od bipolarnog poremećaja, a nije voljela uzimati
lijekove, nisam baš imao sjajno djetinjstvo dok je i bila s nama. Prvo čega se
sjećam jest kako joj ispada tanjur i kako sjeda na pod između krhotina
ridajući kao kišna godina. Zatim sam je jednom nakon izlaska iz busa zatekao
kako sve naše stvari baca kroz prozor. Najčešće je, međutim, ležala
sklupčana u kutu kreveta i tada danima ne bi ustala.

31
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Ali zato su njezine manične faze bile pravi šou. Za osmi rođendan,
primjerice, odvela me u robnu kuću, predala mi kolica i rekla da ih napunim
čime god poželim. Kad sam u devetoj bio opsjednut gmazovima, jednoga me
dana dočekala u dnevnoj s terarijem i bradatom agamom. Toga guštera
prozvali smo Stan po Stanu Leeju i još ga imam. Ti gadovi žive sto godina!
Stari tad još nije toliko pio pa su me njih dvoje uspijevali voditi i u školu i
na sport. Onda se ona skinula s terapije i prebacila na druge supstance koje
su joj pomutile um. A ja, seronja, danas, eto, dilam narkotike! Ali da nešto
bude jasno: ne prodajem ništa osim trave i analgetika. Uostalom, sve bi bilo
u redu da se klonila kokaina.
Neko je vrijeme čak navraćala svakih nekoliko mjeseci. Onda se to
prorijedilo na jedanput godišnje. Posljednji put sam je vidio kad mi je bilo
četrnaest i tad se stari počeo raspadati. Baljezgala mi je o nekoj komuni na
farmi u Oregonu i kako je tamo super, da će me povesti sa sobom i da bih
tamo mogao pohađati školu s drugom hipijevskom djecom i uzgajati
organske bobice ili što god da su već, dovraga, radili.
Kupila mi je divovski sladoled iz aparata u Glennovu restoranu kao da mi
je osam i ispričala kako komuna zapravo funkcionira. Uživat ćeš, Nathaniele.
Tamo su svi tolerantni. Nitko nikoga ne osuđuje kao što se to ovdje čini.
Iako mi je to zvučalo kao čisto sranje, bilo je bolje rješenje od Bayviewa.
Stoga sam spakirao torbu, ubacio Stana u nosač i odlučio pričekati je na
ulaznim stubama. Prosjedio sam cijelu noć kao totalni jebeni luzer, sve dok
mi napokon nije sinulo da se neće pojaviti.
Tako se ispostavilo da sam je posljednji put zapravo vidio kad me odvela
na sladoled.
Dok se hrana podgrijava, provjeravam kako je Stan. Još ima gomilu polu
uvenula povrća i nekoliko živih zrikavaca koje sam mu ujutro ostavio.
Podižem poklopac terarija, a on me trepćući gleda sa svojega kamena. Nije
kompliciran i nije zahtjevan, i to je jedini razlog zašto je i uspio preživjeti u
ovoj kući cijelih osam godina.
- Što ima, Stane? - Stavljani si ga na rame, uzimam podgrijanu hranu i
sjedam u naslonjač nasuprot ukomiranom starom. Na telki je prijenos
utakmice World Seriesa pa je gasim jer a) mrzim bejzbol i b) jer me bejzbol
podsjeća na Coopera Clayja, koji me podsjeća na Simona Kellehera i na onu
strahotu u labosu. Iako mi se taj lik nikad nije sviđao, ipak nije zaslužio
umrijeti na tako ogavan način. A Cooper je bio gotovo beskoristan kao i ona
plavuša. Zapravo je Bronwyn jedina nešto poduzela i nije se ponijela
kretenski poput njih dvoje.
Nekoć se sviđala mojoj staroj, koja ju je redovito zapažala na školskim
događanjima. Primjerice, na uprizorenju jaslica, kad sam ja glumio pastira, a
ona Djevicu Mariju. Netko je maznuo malog Isusa prije našeg izlaska na
scenu, vjerojatno zato da bi joj napakostio jer je već tada sve uzimala i suviše
32
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

ozbiljno. Ali ona je jednostavno zašla među gledatelje, posudila nečiju

torbu, zamotala je u dekicu i nosala naokolo kao da se ništa nije dogodilo. Ta
se mala ne da zajebavati, stara je tad prokomentirala s odobravanjem.
U redu, bit ću posve iskren i priznati da sam to bio ja. Ja sam maznuo
malog Isusa da bih joj napakostio. Bilo bi mnogo zabavnije da je poludjela.
Iz jakne mi dopire zvuk i kopam po džepovima u potrazi za pravim
mobitelom. Gotovo sam prasnuo u smijeh u ponedjeljak u Averyjevu labosu
kad je Bronwyn izjavila da nitko nema dva mobitela. Imam ih tri: jedan za
poznanike, jedan za dobavljače i jedan za mušterije. Plus još nekoliko njih
zato da bih ih mogao mijenjati. Ali nikad ne bih bio toliko glup da ijedan
ponesem na Averyjev sat.
Budući da su mi oni za posao uvijek na vibri, znam da je ovo privatna
poruka. Vadim prastari iPhone i vidim da je od Amber, cure koju sam
upoznao na nekom tulumu prošli mjesec.
Može?
Oklijevam. Super je komad i nikad se ne zadržava predugo, ali već je neku
večer navratila, a obično se stvari samo zakompliciraju kad se upustim u
neobavezni seks češće od jedanput tjedno. Ipak, muči me taj unutarnji nemir
i dobro bi mi došlo malo razonode.
Navrati, odgovaram.
Namjeravam spustiti mobitel kad stiže još jedna poruka. Ovaj put od
Chada Posnera, tipa iz škole s kojim se družim s vremena na vrijeme. Jesi vidio
ovo? Otvaram poveznicu i izlazim na Tumblrovu stranicu naslovljenu “Sad
malo o ovome”.

Sinulo mi je kako ubiti Simona dok sam gledao epizodu Datelinea.

Naravno da sam dugo razmišljao o toj ideji. Takvo što ne padne čovjeku
samo tako na pamet! Ali kako to izvesti, a da ne budem uhvaćen, to me uvijek
mučilo! Ne zavaravam se da sam genij poput nekih kriminalaca. A i previše
sam zgodan za zatvor!
Uglavnom, u spomenutoj epizodi Datelinea taj neki lik je ubio suprugu,
što je zapravo standardna tema u toj seriji, zar ne? Uvijek je suprug ubojica!
Međutim, pokazalo se da su mnogi bili presretni što nje više nema. Usto što
je sredila da kolega dobije otkaz, zaribala je ljude u gradskom vijeću i upustila
se u aferu s prijateljičinim suprugom. Ukratko, žena je bila prava noćna
mora!
Tip koji ju je roknuo nije bio previše pametan. Prvo, unajmio je nekoga
da mu to odradi, a i bez problema su mu ušli u trag preko mobitela. Ali prije
nego se to otkrilo, imao je pristojnu krinku zahvaljujući svim
ostalim osumnjičenicima! Dakle, upravo je takvu osobu moguće glatko ubiti:
nekoga čiju smrt svi priželjkuju!
Pogledajmo istini u oči: svi u školi mrzili su Simona.
33
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Ja sam samo imao dovoljno muda da poduzmem nešto o tom pitanju.

Nema na čemu!

Mobitel mi gotovo ispada iz ruke. Chad mi je poslao još jednu poruku dok
sam to čitao: Koji bolesnik.
Pitam ga: Otkud ti to?
Odgovara: Neki lik mi je mailao poveznicu; i nadoda je ikonu za smijeh do
suza. Uvjerenje da je to samo bolesna šala, što će zaključiti i svi drugi koji nisu
morali cijeli sat slušati drota koji na desetak različitih načina ispituje kako je
ulje od kikirikija dospjelo u Simonovu šalicu i pritom sjediti u društvu još
troje njih koji uopće ne djeluju nedužno.
Ali za razliku od mene, nitko među njima nije u stanju ostati sabran pod
pritiskom. Barem to nikome ne polazi za rukom onako kao meni.

34
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

PETO POGLAVLJE
Bronwyn
Petak, 28. rujna, 18:45

Petak je navečer i napokon mogu odahnuti. Kod Maeve sam. Odlučile smo
se za Netflix i maraton Buffy, ubojice vampira, što nam je najnovija opsesija, i
premda sam se cijeli tjedan veselila tome, naposljetku nijedna nije u stanju
posve se koncentrirati. Ona se sklupčala na prozorskoj dasci i tipka po
laptopu, dok ja ležim na krevetu s Joyceovim Uliksom na Kindleu. Na
samom je vrhu popisa 100 najboljih romana Moderne biblioteke i
odlučila sam ga pročitati prije kraja polugodišta, ali mi ide sporo i
ne uspijevam se fokusirati.
Danas su u školi svi spominjali objavu na Tumblru. Mnogi su još sinoć
mailom dobili poveznicu s gmail adrese povezane sa spomenutim profilom i
do ručka su je svi već pročitali. Budući da Yumiko petkom radi u tajništvu,
načula je kako spominju da će pokušati ući u trag autoru objave preko IP
adrese.
Sumnjam da će im se posrećiti. Nitko s imalo mozga ne bi poslao nešto
tog tipa s vlastitog računala!
Nakon produžne u ponedjeljak svi su bili silno brižni i ljubazni prema
meni, ali danas se situacija promijenila. Gdje god da sam se pojavila, razgovor
bi zamro. Yumiko mi je naposljetku rekla: “Ne misle ljudi da si ti to poslala.
Samo im je čudno da vas je policija jučer ispitala i odmah nakon toga pojavila
se ta objava.” Kao da će mi od toga biti lakše.
- Daj zamisli... - Maevein glas naglo me vraća u stvarnost. Odlaže laptop i
lagano kucka prstima po prozoru. - Za godinu dana bit ćeš na Yaleu. Što ćeš
tad raditi petkom navečer? Ići na tulume bratstva?
- Naravno - odvraćam zakolutavši očima - jer se s potvrdom o stečenom
pravu na upis upisnik obavezno mora odreći pameti. Uostalom, još nisam ni
upala!
- Ali hoćeš. Kako ne bi upala?
Meškoljim se. Vrlo lako. - Nikad se ne zna.
Nastavlja kuckati po oknu. - Ako radi mene glumiš lažnu skromnost,
poštedi me, molim te! Uopće mi ne smeta što sam glavna ljenguza u obitelji.
- Nisi ljenguza - odmah se bunim, na što se samo smiješi odmahnuvši
rukom. Premda je među najpametnijim osobama koje poznajem, do prvog
srednje bila je toliko bolesna da nije mogla redovito pohađati nastavu. U

35
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

sedmoj su joj godini dijagnosticirali leukemiju i zapravo se tek prije dvije

godine, u četrnaestoj, u potpunosti izliječila.
Dvaput nam je umalo umrla. Čak sam jednom prilikom, dok sam bila u
četvrtom razredu, načula svećenika kako u bolnici pita moje jesu li već
razmišljali o “posljednjim pripremama”. Znala sam na što aludira pa sam
oborila glavu i pomolila se u sebi: Molim te, Bože, nemoj je uzeti k sebi. Odradit
ću sve kako treba, samo joj dopusti da ostane! Bit ću savršena. Obećavam!
S obzirom na to da je dugi niz godina provela u bolnici, nije naučila nositi
se sa životom pa to ja činim za obje: bavim se svakojakim aktivnostima,
osvajam nagrade, postižem visoke ocjene zato da bih mogla studirati na
Yaleu poput staraca. Njih to usrećuje, a njoj omogućava da se štedi.
Zuri kroz prozor tipično odsutna pogleda djelujući tako nestvarno: sva
blijeda i eterična, tamne smeđe kose, poput moje, i prekrasnih očiju boje
jantara. Baš kad je namjeravam upitati što joj se mota po glavi, nenadano se
uspravlja i zaklanjajući oči rukama, priljubljuje lice uz prozor. - Ma, je li to
Nate Macauley? - S prijezirom frknuvši, ne mičem se s mjesta. - Ne šalim se.
Dođi i vidi!
Prilazim i, nagnuvši se, jedva razaznajem slabašan obris motocikla na
našem prilazu. - Što, kvragu... - Razmjenjujemo pogled i uto joj se na licu
odmah pojavljuje zločest osmijeh. - Što? - odvraćam nenamjerno zajedljivim
tonom.
- Što? - ponavlja oponašajući me. - Misliš da se ne sjećam kako si slinila za
njime u osnovnoj? Bila sam bolesna, nisam bila mrtva!
- Da se nisi ni šalila s time! Bože. Uostalom, to je bilo prije tisuću godina. -
Njegov motocikl još nepomično stoji na našem prilazu. - Zašto je došao? Što
misliš?
- Saznat ćemo to samo na jedan način. - Glas joj je iritantno melodičan i
uopće se ne obazire na moj ljutiti pogled kad se uspravljam.
Silazim stubama dok mi srce panično tuče. Ovaj tjedan razgovarali smo
više nego tijekom svih ovih godina od petog osnovne, što i dalje nije puno.
Svaki put kad ga vidim, imam dojam da jedva čeka zbrisati. Ali i svako malo
naletim na njega.
Otvaram ulazna vrata i u taj čas automatski se uključuje reflektor ispred
garaže osvjetljavajući ga kao da se nalazi nasred pozornice. Nervozno mu
prilazim, svjesna da sam u uobičajenom kompletu za večernje druženje s
Maeve: japankama, hudici i sportskim hlačicama. Doduše, ni on se nije
bogzna kako potrudio. Već sam dvaput ovaj tjedan vidjela tu majicu s
natpisom Guinness.
- Hej, Nate! Što je bilo?
Skida kacigu i njegove tamnoplave oči prolijeću mimo mene prema
ulaznim vratima. - Hej. - Toliko dugo šuti da me hvata neugoda, ali križam

36
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

ruke odlučivši ne popustiti. Naposljetku presreće moj pogled s kiselim

osmijehom, na što mi želudac skače u grlo.
- Zapravo i nisam došao nekim konkretnim povodom.
- Hoćeš ući? - provaljujem bez razmišljanja.
Oklijeva. - Kladim se da bi tvoji bili oduševljeni.
Nema pojma koliko. Tati je najomraženiji stereotip o kolumbijskim
narkobosovima i ne bi podnio ni najmanju moguću aluziju. Unatoč tome,
odvraćam: - Izašli su. Samo smo sestra i ja kod kuće – nadodajem kako ne bi
pomislio da mu se upucavam.
- Onda može. - Silazi s motocikla i kreće za mnom kao da je to
najnormalnija stvar na svijetu pa i ja nastojim ostaviti jednako opušten
dojam. Nakon ulaska zatječemo Maeve naslonjenu na kuhinjski pult, iako
sam uvjerena da je prije svega deset sekundi još buljila kroz prozor svoje
sobe. - Poznaješ Maeve?
Odmahuje glavom. - Ne. Hej, kako si?
- Dobro - odvraća odmjeravajući ga s iskrenim zanimanjem.
Skida jaknu i prebacuje ju preko kuhinjskog stolca, a ja ne znam što mogu
poduzeti. Kako bih ga točno trebala... ugostiti? Ali zapravo to i nisam dužna,
zar ne? Pojavio se iz vedra neba. Dakle, trebala bih se ponašati kao da se ništa
ne događa. To, međutim, podrazumijeva izležavanje u sestrinoj sobi,
gledanje retro serije o vampirima i čitanje Uliksa.
Totalno sam zaglavila!
Ne primjećuje koliko mi je neugodno i prolazi kroz francuska vrata koja
vode u dnevnu sobu. Maeve me podbada laktom i kad krećemo za njim,
potiho dobacuje: - Que boca tan hermosa.
- Začepi - odvraćam kroz zube. Tata nas tjera da kod kuće govorimo
španjolski, ali sumnjam da je pritom računao da bismo se mogle zateći u
ovakvoj situaciji. Uostalom, tko zna, možda se i Nate tečno služi njime.
Zaustavlja se uz koncertni klavir i okreće se. - Tko svira?
- Bronwyn - dobacuje Maeve ne dajući mi priliku da odgovorim.
Zadržavam se na pragu, prekriženih ruku, dok se ona smješta u tatin omiljeni
kožni naslonjač ispred kliznih vrata koja vode na terasu. - I stvarno je dobra!
- Ma da? - odvraća, dok ja istodobno dobacujem: - Nije istina.
- Jesi. - Maeve se buni. Prostreljujem je pogledom, na što nedužno širom
otvara oči.
Nate prilazi golemom ormaru za knjige od orahovine, koji prekriva cijeli
jedan zid, i podiže fotku na kojoj se nas dvije, obje krezube, smijemo ispred
Pepeljugina dvorca u Disneylandu. Snimljene smo šest mjeseci prije njezine
dijagnoze i dugo je to bila jedina uspomena s odmora. Proučava je, a onda s
osmijehom baca pogled prema meni. Nije pogriješila opisujući njegova usta -
stvarno su seksi. - Odsviraj mi nešto.
To je definitivno lakše nego nastaviti razgovor.
37
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Sjedam na klupicu i namještam note pred sobom. U pitanju su Kanonske

varijacije, što uvježbavam već mjesecima. Budući da od osme pohađam sate
klavira, već sam postigla zavidnu virtuoznost, ali još nisam uspjela svojim
sviranjem ikoga ganuti. Spomenuta kompozicija prva je kojom sam to uopće
poželjela postići. Sviđa mi se kako se razvija, isprva tiha i nježna, postupno
postajući sve glasnija i poprimajući na žestini kao da se pjeni. Upravo je taj
dio zahtjevan, kad u jednom trenutku note postaju odrješite, gotovo na rubu
disonance - ali ja ih nikako ne uspijevam pogoditi!
Nisam vježbala više od tjedan dana. Posljednji put kad sam pokušala,
toliko sam puta pogriješila da me čak ni Maeve više nije mogla slušati. Kao da
se i sama toga prisjeća, baca pogled prema Nateu i nadodaje gotovo u znak
upozorenja: - U pitanju je izuzetno zahtjevna kompozicija. - Kao da joj je
iznenada žao što me uvalila pa bih se sad mogla osramotiti. Ma, kvragu i
sve! Ionako je cijela situacija totalno nestvarna i ništa ne mogu
uzeti zaozbiljno. Da se sutra probudim i da mi kaže da sam sve samo usnula,
uopće se ne bih pobunila!
Stoga započinjem i odmah me hvata posve drukčiji osjećaj. Sviram
opuštenije, manje se unoseći u zahtjevnije dijelove, i na nekoliko minuta čak
zaboravljam da nisam sama uživajući u glatkoj izvedbi nota na kojima obično
zapinjem. Čak i krešendo bolje odrađujem - premda i dalje s nedovoljno
žestine, brža sam i sigurnija, i pogađam svaku notu. Nakon svršetka okrećem
se prema njoj s trijumfalnim osmijehom na licu i tek kad se ona okrenula
prema njemu, prisjećam se da nije jedini član mojeg auditorija.
Stoji naslonivši se na police i prekriživši ruke, i napokon ne djeluje kao
da mu je dosadno ili kao da se sprema spustiti mi. - Nisam čuo ništa ljepše u
životu - izjavljuje.

Addy
Petak, 28. rujna, 19:00

Bože, stara je nevjerojatna! De facto koketira s onim Budapestom,

proćelavim policajcem ružičasta i pjegava lica. - Dakako da će vam Adelaide
izaći ususret - obećava promuklim glasom dok prstom prelazi po rubu čaše s
vinom. Justin je na večeri kod svojih, a kako nju ne mogu smisliti, nikad je ne
pozivaju, čime ujedno njega kažnjavaju, bio on svjestan toga ili ne.
Budapest je navratio netom nakon što smo pojele neko tajlandsko jelo s
povrćem i rezancima, koje uvijek naručuje kad Ashton, moja sestra, navrati u
posjet. Ne znajući kamo bi pogledao, lik se fiksira na sasušeni cvjetni
aranžman na zidu dnevne sobe. Stara mijenja dekor svakih šest mjeseci pa je
38
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

za najnoviju temu odabrala shabby chic u kombinaciji s neobičnim

morskim motivima. Kud god se okrenete, sve samo školjkice i vrtne ruže!
- Samo još nekoliko pitanja, Addy, ako može...
- Recite. - Čudi me da je navratio jer sam bila uvjerena da sam već
odgovorila na sva pitanja, ali pretpostavljam da je istraga još u tijeku. Danas
su čak žutom vrpcom zabranili pristup laboratoriju profesora Averyja i cijeli
su dan ulazili i izlazili iz škole. Cooper je prokomentirao kako će škola
vjerojatno nadrapati ako se ispostavi da je ulje od kikirikija završilo u
vodovodnim cijevima.
Gledam prema staroj koja ne odvaja oči od njega, ali poznata mi je ta
odsutnost u njezinu pogledu. Već se isključila i vjerojatno planira što će
odjenuti za vikend. Uto ulazi Ashton i sjeda u naslonjač nasuprot meni. -
Razgovarate sa svima koji su tog dana bili na produžnoj?
Lik se lagano nakašljava. - Istraga je još u tijeku, a navratio sam da bih
prošao još nekoliko pitanja s Addy. Tog dana kad je Simon umro, bila si u
ambulanti, zar ne?
Zastajem bacajući pogled prema Ashton, a onda se okrećem prema
njemu. - Ne.
- Mislim da jesi. Sestra je to zapisala.
Zurim u kamin, ali osjećam kako Ashton pilji u mene. Poigravam se
pramenom kose nervozno ga povlačeći i namatajući na prst. - Ne sjećam se.
- Ne sjećaš se da si u ponedjeljak bila u ambulanti?
- Pa, često tamo navraćam - odmah nadodajem. - Zbog glavobolje i još
koječega. Vjerojatno sam i tada došla zbog nečega sličnog. - Mrštim se
glumeći da se pokušavam sjetiti i naposljetku presrećem njegov pogled. - Ah,
da! Dobila sam menstruaciju i imala sam gadne grčeve. Istina je, navratila
sam. Trebao mi je Tylenol!
Očito sklon rumenilu, crveni se do ušiju dok se ja pristojno smješkam
odmatajući pramen. - I dobila si to po što si došla? Trebao ti je samo Tylenol?
- Zašto pitate? - uključuje se Ashton namještajući si ukrasni jastučić kako
joj morska zvijezda, izrađena od pravih školjkica, ne bi nažuljala leđa.
- Pokušavamo utvrditi zašto u ambulanti nije bilo brizgalica s
adrenalinom kad je Simon doživio alergijsku reakciju. Sestra se zaklinje da ih
je ujutro bilo nekoliko, ali poslijepodne više nije bilo nijedne.
- Ne mislite valjda da ih je ona ukrala - odvraća Ashton ukočivši se. Stara
se s čuđenjem okreće prema meni, ali se ne nadovezuje.
Kako lik ništa ne komentira, ne znam je li zapazio da je moja sestra
preuzela njezinu ulogu. - Nitko to i nije rekao. Ali jesi li možda primijetila da
su brizgalice tada bile u ambulanti? Prema sestrinu registru, navratila si
tamo u trinaest sati.
Iako mi srce zastrašujuće lupa, zadržavam prisebnost u glasu. - Uopće ne
znam kako izgledaju.
39
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Zatim me prisiljava da mu još jednom ispričam sve čega se sjećam u vezi

s produžnom kod profesora Averyja, nakon čega slijedi lavina pitanja o objavi
na Tumblru. Ahston pozorno sluša prateći sa zanimanjem naš razgovor,
naginjući se i svako malo nas prekidajući, stara dvaput odlazi u kuhinju da si
natoči vino, a ja svako malo pogledavam na sat znajući da bih ubrzo
trebala poći s Jakeom na plažu. Još se nisam ni uhvatila šminke, a taj moj prišt
neće se sam zamaskirati!
U jednom trenutku lik napokon ustaje i predaje mi posjetnicu. - Nazovi
me ako se sjetiš još nečega. Nikad ne znaš što bi moglo biti važno.
- U redu! - Ubacujem posjetnicu u stražnji džep traperica i otvaram mu
vrata dok se pozdravlja s njima dvjema. Ashton se zatim naslanja na dovratak
i zajedno gledamo kako ulazi u patrolno vozilo i polako silazi s prilaza.
Primijetivši da Justin čeka kako bi se uparkirao nakon njega, odlučujem
da ću se požuriti. Ne samo da mi nije do razgovora s njim nego se još nisam
ni našminkala! Stoga jurim na kat, a Ashton me prati u stopu. Izuzme li se
bračna soba, moja je najveća u kući i do udaje je bila njezina, ali tad sam je ja
naslijedila. Unatoč tome, i dalje je svojata kao da se nije odselila.
- Nisi mi rekla za tu objavu na Tumblru! - Baca se na bijeli vezeni
prekrivač na mojem krevetu i otvara najnoviji broj časopisa Us Weekly.
Njezina je kosa još svjetlija, a ošišana je stepenasto i u visini brade, što se
nikako ne sviđa staroj, ali je zato meni preslatko. I ja bih bila tako ošišana da
Jake ne obožava moju dugu kosu.
Sjedam za toaletni stolić i puderom prekrivam prišt do samoga ruba kose.
- Ma to je neki kreten smislio, koga boli briga.
- Stvarno se nisi mogla sjetiti da si bila u ambulanti? Ili mu jednostavno
nisi htjela odgovoriti? - Petljajući poklopcem, zatvaram tekući puder, ali sam
pošteđena odgovora jer s noćnog ormarića, kamo sam odložila mobitel,
najednom tutnji Rihannina pjesma Only Girl dajući mi na znanje da sam
primila poruku. Ashton ga grabi i izvještava me: - Jake samo što nije stigao.
- Bože, Ash! - Ljutito je gledam u zrcalu. - Zašto čitaš moje poruke? Što da
je u pitanju nešto stvarno osobno?
- Oprosti. - Ali po tonu kojim to izgovara znam da joj nije žao. - Sve u redu
s Jakeom?
Okrećem se prema njoj namrštivši se. - Zašto ne bi bilo?
Podiže dlan u znak isprike. - Samo pitam, Addy! Ne aludiram ni na što. -
Zatim nastavlja zlokobnijom notom u glasu. - Nema razloga da se bojim da
ćeš završiti poput mene. Uostalom, Charlie i ja nismo bili par u srednjoj.
Začuđeno trepćem. Neko vrijeme bila sam uvjerena da prolaze krizu -
prvo, često navraća k nama i, drugo, on je prošli mjesec otvoreno flertovao s
jednom droljastom djeverušom na rođakinjinoj svadbi - ali dosad još nije
otvoreno priznala da imaju problema. - Zar je... stvarno gadno?

40
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Sliježe ramenima odlažući časopis i gledajući si u nokte. - Komplicirano

je. Brak uopće nije jednostavan kako kažu. Budi zahvalna da još ne moraš
donositi takve životne odluke. - Stišće usnice. - I ne slušaj staru jer će ti isprati
mozak! Uživaj što ti je tek sedamnaest!
Ne mogu. Užasno se bojim da će sve otići kvragu. Da već jest.
Da bar to mogu reći Asthon! Bilo bi pravo olakšanje izbaciti to iz sebe.
Iako inače Jakeu sve priznajem, ovo ne mogu, a osim njega, doslovce nikome
drugom ne vjerujem: nijednoj frendici, svakako ne staroj, a bome ni njoj, iako
mi je sestra. Pretpostavljam da mi želi samo dobro, ali zna biti tako strašno
pasivno-agresivna kad je on u pitanju.
Oglašava se zvonce na vratima. - Sigurno tvoj princ - dobacuje s
podrugljivim osmijehom, ali nisam ni očekivala ništa manje od sarkazma.
Ne obazirući se na to, jurim niza stube i otvaram vrata s osmijehom od
uha do uha, presretna, kao obično, što ću ga vidjeti. Primjećujem da na sebi
ima sportsku jaknu i da mu je vjetar lagano raskuštrao kestenjastu kosu.
- Hej, ljubavi - dobacuje ozareno se smiješeći, ali ga ne uspijevam poljubiti
jer iza njegovih leđa zamjećujem još nekoga i stajem kao ukopana. - Ne smeta
ti ako povezemo T. J.-a, zar ne?
Nervozan smijeh hvata me u grlu, ali ga potiskujem. - Naravno da ne. - U
našem poljupcu više nema čari.
T. J. baca pogled prema meni i obara glavu. - Oprosti. Auto mi se pokvario
i namjeravao sam ostati kod kuće, ali Jake je inzistirao...
Jake sliježe ramenima. - Bio si mi usput. Nema razloga da propustiš
izlazak zbog kvara na autu. - Njegov se pogled spušta s mojega lica na moje
platnene tenisice. - U tome ćeš, Ads?
Ne izgovara to kao kritiku, ali sam se odlučila za Ashtonin sportski
džemper s faksa, a njemu se ne sviđa kad ne nosim pripijenu odjeću. - Bit će
hladno - oprezno odvraćam, na što se smiješi.
- Ali ja ću te zato grijati! Daj uzmi nešto ljepše, može?
Napeta osmijeha, vraćam se u kuću i nevoljko penjem stubama znajući da
će me Ashton dočekati u sobi jer nisam izbivala dovoljno dugo. Naravno, još
lista Us Weekly ležeći na mojem krevetu i upitno podiže obrve kad prilazim
ormaru. - Već si natrag?
Izvlačim tajice i otkopčavam traperice. - Presvlačim se.
Odlaže časopis gledajući bez riječi kako široki sportski džemper
zamjenjujem pripijenim. - Neće ti biti toplo. Prohladno je. - Kad izuvam
tenisice i navlačim sandale s remenčićima i peticom, u nevjerici se smije.
- U tome ćeš na plažu? Je li to možda Jakeova ideja?
Odbacujem skinutu odjeću u košaru oglušujući se na komentar. - Vidimo
se, Ash.
- Addy, čekaj! - Iako u njezinu glasu ovaj put nema traga zajedljivosti, boli
me briga. Jurim niza stube da me ne bi stigla zaustaviti i izlazim iz kuće
41
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

prepuštajući se naletu ledena povjetarca od kojega me smjesta prolaze trnci.

Ali zato se Jake zadovoljno smiješi i zagrlivši me oko ramena, krećemo prema
autu.
Ne mogu podnijeti što smo svi troje zajedno. Ne mogu podnijeti što
moram glumiti da je sve normalno, a najradije bih se ispovraćala. Ne mogu
podnijeti što ih moram slušati kako trkeljaju o sutrašnjoj utakmici. Ne mogu
podnijeti T. J.-ev komentar najnovije stvari Fall Out Boya:
- Obožavam ovo! - Jer mi se sad više ne može sviđati. Ali najviše od svega
ne mogu podnijeti što sam se, ni mjesec dana nakon mojeg i Jakeova prvoga
seksa, naroljala kao stoka i spavala upravo s njim. S T. J. Forresterom.
Čim stižemo na plažu, zamjećujemo da Cooper i Luis već pale vatru, na
što Jake ljutito gunđa parkirajući auto. - Svaki put uspiju zaribati! - Izlijeće iz
auta i smjesta odlazi prema njima. - Ljudi, voda je preblizu!
T. J. i ja izlazimo sporije i ne gledajući se. Kako se već smrzavam,
prekrižene ruke pritišćem uz tijelo da bih se ugrijala.
- Hoćeš moju jak... - dobacuje, ali ga prekidam usred rečenice.
- Ne!
Bijesno krećem prema plaži gotovo se spotičući na pijesku u tim glupim
sandalama.
On izranja uz moj bok i hvata me da ne bih pala. - Addy, hej - potiho mi
govori i na trenutak na obrazu osjećam njegov dah i miris mentola. - Ne treba
biti ovako. Neću nikome ništa reći!
Znam da se ne bih trebala ljutiti na njega. Nije ništa skrivio. Zapravo je
mene spopao strah nakon što sam spavala s Jakeom. Utuvila sam si u glavu
da gubi zanimanje za mene zato što se ponekad ne bi odmah javio na poruku.
Zato sam i koketirala s T. J.-em kad smo se ljetos sreli na ovoj istoj plaži, a dok
je Jake bio na odmoru. I zato sam ga i nagovorila da nabavi bocu ruma i slistila
gotovo polovicu u kombinaciji s dijetalnom Colom.
U jednom trenutku toliko sam se smijala da mi je Cola čak izletjela na nos.
Dok bi se Jakeu to zgadilo, on je samo sarkastično dobacio: - Opa, Addy,
totalno seksi. Sad sam stvarno napaljen.
I tad sam ga poljubila. I predložila da navratimo k njemu.
Dakle, u svemu tome uopće nije bilo njegove krivice.
Dolazimo gotovo do vode gdje Jake gasi vatru da bismo zapalili novu na
nekom drugom mjestu. Kriomice bacam pogled prema T. J.-u zamjećujući na
trenutak jamice u njegovim obrazima dok s osmijehom maše dečkima.
- Samo zaboravi da se išta dogodilo - potiho dobacuje.
Zvuči iskreno i u meni se ipak budi nada. Možda to doista možemo
zadržati za sebe. U školi svi žive od tračeva, ali nam bar Simonova aplikacija
više ne visi za vratom.
I da budem iskrena - to je pravo olakšanje!

42
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

ŠESTO POGLAVLJE
Cooper
Subota, 29. rujna, 16:15

Škiljim promatrajući udarača. Obojica smo “puni”, a on je zadnja dva

bacanja poslao u aut. Očito ću se namučiti, što nije dobro. U pitanju je
egzibicijska utakmica i preda mnom se nalazi desnoruki igrač druge baze s
osrednjim rezultatima, što znači da sam ga već trebao pokositi.
Problem je u tome što se ne mogu koncentrirati. Cijeli je tjedan bio pravi
pakao.
Stari je na tribinama i znam što čini. Skinuo je kapu i sad je gnječi u
rukama piljeći prema brežuljku. Kao da će mi pomoći što me strijelja
pogledom.
Namještam loptu u rukavici i bacam pogled prema Luisu, koji je moj
hvatač tijekom redovne sezone. Iako je i u školskom timu američkog
nogometa, dozvolili su mu da danas izostane s utakmice da bi došao ovamo.
Signalizira mi fastball, ali odmahujem glavom. Odradio sam ih već pet i lik je
svaki skužio. Nastavljam odbijati i druge prijedloge dok napokon ne
odašilje traženi signal. Lagano se namješta u čučanj, a toliko dugo već igramo
da je taj pokret dovoljan da shvaćam na što cilja. Tebe će pokopati, stari, ne
mene.
Namještam prste na loptu i pripremam se. Tu baš i nisam na svome. Ako
podbacim, tipa će dočekati spora i nezgrapna lopta koju će satrti kao ništa.
Zamahnuvši rukom, izbacujem loptu svom silinom i ona leti ravno prema
središtu ploče, u što udarac gorljivo i pobjedonosno zamahuje. Ali lopta
probija zonu udarca i upada u Luisovu rukavicu. Stadionom odjekuju ovacije,
a udarač odmahuje glavom kao da mu nije jasno što se to dogodilo.
Namještam kapu pokušavajući ne odati koliko mi je drago. Cijele godine
radim na tom slideru3.
Sljedećeg udaraca izbacujem s tri ravna Jastballa. Pri posljednjem udarcu
lopta postiže brzinu od sto pedeset kilometara na sat, što je najbrže što sam
dosad bacio. Rekord za ljevaka. Moja statistika u dvije izmjene je sljedeća: tri

3
Termin u bejzbolu koji označava “klizeću” loptu.

43
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

strikeouta4, dva groundouta5 ijedan longfly6, koji bi bio dupli da ga desni

vanjski, bacivši se, nije uspio uhvatiti. Da bar mogu opozvati to bacanje -
moj curveball7 i nije baš skrenuo - ali ako to izuzmemo, čisto sam zadovoljan
odrađenim!
Stari je inzistirao da prihvatim poziv na ovu egzibicijsku utakmicu na
Petcu, stadionu Padresa, iako je Simonova misa zadušnica za sat vremena.
Organizatori su pristali da prvi bacam, zato da bih se mogao odmah pokupiti
pa stoga preskačem uobičajenu rutinu nakon igre, tuširam se i s Luisom
napuštam svlačionicu u potrazi za njime.
Baš kad ga uočavam, netko me zaziva po imenu. - Cooperu Clayu! - Lik
koji mi dolazi u susret u najmanju je ruku oličenje ambicioznosti i uspjeha.
Poslovno odijelo, uredno podšišana frizura, lagano preplanuo ten i
samopouzdan osmijeh. Pruža mi ruku. - Josh Langley iz Padresa! Nekoliko
puta sam već razgovarao s tvojim trenerom.
- Drago mi je. - Stari se ozareno smiješi, kao da je upravo dobio ključeve
Lamborghinija. Ipak, uspijeva iskontrolirati slinjenje i predstavlja se.
- Sjajan slider - nastavlja Langley. - Pun pogodak!
- Hvala.
- I postigao si impresivnu brzinu s fastballom. Tu si se bitno poboljšao od
proljeća, zar ne?
- Radim na tome - priznajem. - Ojačavam ruku.
- Zamjetan napredak u tako kratkom razdoblju - zaključuje i na trenutak
te riječi ostaju visjeti u zraku poput pitanja. Potom me hvata za rame. - Samo
tako nastavi, mladiću! Drago mi je kad u obzir možemo uzeti i lokalnog
igrača. To mi uvelike olakšava posao jer ne moram daleko putovati.
- Kimnuvši s osmijehom, pozdravlja oca i Luisa, i odlazi.
Zamjetan napredak u tako kratkom razdoblju. Istina. Nije uobičajeno u
svega nekoliko mjeseci povećati brzinu udarca sa stotinu četrdeset na stotinu
pedeset kilometara na sat.
Stari nikako da začepi tijekom vožnje naizmjence mi predbacujući
pogreške i likujući zbog Langleyja. Naposljetku ipak prevladava pozitivna
atmosfera i više nije toliko uzrujan što je netko umalo zaradio bodove na moj
račun koliko je sretan zbog tog Padresova skauta. - Hoće li i Simonovi doći? -
pita parkirajući pred školom. - Izrazi im sućut ako dođu.
- Ne znam. Možda je to samo školska komemoracija.

4 Terminu bejzbolu koji označava ispadanje bez udarca.

5 Termin u bejzbolu koji označava ispadanje nakon udarca u pod.
6 Termin u bejzbolu koji označava daleko udarenu loptu.

7 Termin u bejzbolu koji označava felšanu loptu.

44
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Skidajte kape, dečki! - Luis svoju odmah gura u džep jakne, a ja

oklijevam, na što stari počinje nestrpljivo lupkati po upravljaču. - Hajde,
Cooperu, nema veze što je na otvorenom, ipak je u pitanju komemoracija.
Ostavi je u autu!
Činim što mi nalaže i izlazim, ali dok zatvaram vrata sa suvozačke strane,
prolazim rukom kroz zacementiranu kosu i žalim što sam to učinio. Osjećam
se ogoljeno, a svi su već dovoljno piljili u mene cijeli tjedan. Da me se pita,
otišao bih kući iz ovih stopa i proveo tihu večer gledajući bejzbol s bratom i
bakom. Nažalost, nema šanse da se izvučem s komemoracije s obzirom na to
da sam bio jedan od posljednjih koji ga je vidio živoga.
Krećemo prema gomili okupljenoj na stadionu i porukom javljam Kelly
da sazna gdje su nam frendovi. Odvraća kako su nadomak ulazu pa se
uvlačimo ispod tribina i pokušavamo ih uočiti s bočnih linija. Piljeći u
okupljeno mnoštvo, ne zamjećujem curu pred sobom sve dok se gotovo ne
zabijem u nju.
Naslonjena je na stup i gleda prema stadionu uguravši ruke u džepove
prevelike jakne.
- Oprosti - odmah se ispričavam, a onda je prepoznajem. - O, hej, Leah!
Ideš i ti? - Smjesta žalim što nisam pregrizao jezik. Nema proklete šanse da je
Leah Jackson došla izraziti sućut. Upravo je Simon kriv što se prošle godine
pokušala ubiti: provalio je da spava s prvašićima pa su je mjesecima
razvlačili po društvenim mrežama i naposljetku si je prerezala žile u
kupaonici. Do kraja godine nije pohađala nastavu.
- Kako da ne - dobacuje s prijezirom. - Hvala dragom Bogu da je crknuo! -
Zuri u prizor na terenu kopkajući vrhom cipele po tlu. - Iako ga nitko nije
mogao podnijeti, svi sad drže zapaljene svijeće kao da je kakav mučenik, a ne
najobičniji ljigavac koji je širio tračeve!
Znam da je u pravu, ali ne bih rekao da je sad pravi trenutak za iskrenost.
Ipak, ne pokušavam ga obraniti pred njom. - Valjda samo žele izraziti sućut -
oprezno odvraćam.
- Licemjeri - mrmlja još dublje gurajući ruke u džepove. Najednom joj se
izraz lica mijenja i s podmuklim pogledom vadi mobitel. - Jeste li vidjeli
najnovije?
- Što najnovije? - Odmah me hvata panika. Kod bejzbola mi je ponekad
najdraže što mi je mobitel nedostupan tijekom igre.
- Kruži još jedan mejl s novom objavom na Tumblru. - U nekoliko poteza
ga pronalazi i pruža mi mobitel. Nevoljko ga preuzimam bacajući pogled na
zaslon dok se Luis naginje preko mojega ramena.

Vrijeme je da raščistimo nekoliko sitnica!

Ako je Simon patio od teškog oblika alergije na kikiriki, zašto mu ga nitko nije
tutnuo u sendvič i okončao to jednom zauvijek?
45
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Mjesecima sam ga pratio. Svu hranu je zamatao u nekoliko slojeva

celofana. Usto, uvijek je sa sobom nosio prokletu bočicu s vodom i ništa
drugo i nije pio. Ali kako bi popio gutljaj praktički svakih deset minuta,
zaključio sam da bi, u slučaju da nema tu bočicu, morao pribjeći dobroj staroj
vodi iz slavine. Pa sam mu je maznuo!
Dugo sam razmišljao kako mu u vodu naliti ulje od kikirikija. U
kontroliranim uvjetima, negdje gdje nema fontane s vodom za piće. Idealnim
mi se učinio laboratorij prof. Averyja. Bilo mi je žao dok sam ga gledao kako
umire. Nisam sociopat. Pogotovo kad je onako ogavno poplavio u pokušaju
da dođe do zraka - bio bih to spriječio da sam mogao. Ali nisam. Jer, eto,
maznuo sam mu i adrenalin. Kao i sve one šprice iz ambulante!

Srce mi panično tuče, želudac se stisnuo u čvor. Već je prva objava bila
dovoljno gadna, ali ova - zvuči kao da je lik bio u labosu kad je Simon doživio
alergijsku reakciju. Kao da je bio s nama!
- Sjebano - dobacuje Luis.
Leah zuri u mene, a ja joj vraćam mobitel s iskrenim gađenjem. - Nadam
se da će otkriti tko piše te gluposti. Stvarno bolesno.
Sliježe ramenom. - Valjda. - I odlazi. - Super mi se provedite na žalovanju,
dečki. Gibam.
- Vidimo se... - Zatomljujući poriv da krenem za njom, nastavljam s
Luisom do linije od deset jardi, a onda se probijam među okupljenima i
napokon pronalazim Keely i frendove. Predaje mi svijeću i zapalivši je
svojom, hvata me za ruku.
Ravnateljica prilazi mikrofonu i lagano kucka o njega. - Premda smo
proživjeli užasnih tjedan dana - započinje - nadu mi ulijeva pogled na sve vas
okupljene ovdje večeras...
Znam da bih se trebao usredotočiti na Simona, ali koješta drugo mi
okupira misli. Prvo Kelly, koja mi prejako stišće ruku. Zatim i Leah, koja je
izgovorila što većina misli o Simonu, a onda i ta nova objava na Tumblru, koja
se pojavila netom prije komemoracije. Naposljetku se sjećam i Josha
Langleyja i njegova blistavog osmijeha. Zamjetan napredak u tako kratkom
razdoblju.
Upravo je u tome kvaka prednosti pred konkurencijom. Ponekad i ne
predstavlja prednost.

46
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Nate
Nedjelja, 30. rujna, 12:30

Socijalna radnica zadužena za mene dok sam na uvjetnoj i nije najgora na

svijetu. U tridesetima je, ne izgleda loše i ima smisao za humor. Ali mi zato
visi za vratom zbog škole.
- Kako je prošao ispit iz povijesti? - Naše uobičajeno nedjeljno druženje
odvija se u kuhinji. Stan se mota po stolu, što joj uopće ne smeta jer joj je
simpa. Stari je gore. Uvijek se tako dogovaram s njime prije njezina dolaska.
Između ostalog, zadaća joj je da ujedno provjeri imam li prikladan roditeljski
nadzor, a čim ga je ugledala, sve joj je postalo jasno. Zna da nemam kamo
drugamo, a s obzirom na to da udomiteljstvo zna biti gore rješenje od
nemarnog odnosa roditelja alkoholičara, lakše joj je pretvarati se da je stari
posve prikladan skrbnik dok ne leži mrtav pijan u dnevnoj.
- Prošao je.
Strpljivo čeka na objašnjenje koje ne dajem. - Jesi li učio?
- Malo sam bio dekoncentriran - podsjećam je. Čula je od frendova u
policiji što se dogodilo i prvih pola sata po dolasku upravo smo o tome i
razgovarali.
- Tako znači. Ali važno je da ne zapostavljaš školske obveze. To je dio
dogovora.
Svaki tjedan spominje famozni dogovor. Kako je okrug San Diega sve
nemilosrdniji prema maloljetnicima optuženima za posjedovanje ili
raspačavanje narkotika, Lopezica smatra da sam imao sreće što sam se
izvukao s uvjetnom. Jedno njezino nepovoljno izvješće moglo bi me opet
odaslati pred razjarena suca, a novo uhićenje zbog dilanja strpati u zatvor za
maloljetnike. Stoga svako nedjeljno jutro prije nego se pojavi, skupljam
sve neprodane narkotike i mobitele i skrivam ih u šupi našega senilnog
susjeda. Za svaki slučaj.
Pruža dlan prema Stanu, koji se isprva penje na njega, a onda gubi interes.
Stavlja si ga na podlakticu. - Izuzev toga, kako ti je prošao tjedan? Ima li
kakvih pozitivnih događanja? - Uvijek me to pita, kao da život obiluje super
sranjima o kojima je mogu izvještavati svake nedjelje.
- Skupio sam tri tisuće u Grand Theft Auto.
Koluta očima. Često to čini kad navrati. - Nešto drugo. Koliki si pomak
ostvario u realizaciji svojih ciljeva?
Isuse. Moji ciljevi. Natjerala me da sastavim popis još na prvom sastanku,
iako mi zapravo nije stalo ni do čega što piše na njemu; u pitanju je tek zbroj
ideja koje želi čuti od mene, a tiču se škole i zaposlenja. Tu je i pitanje
frendova, iako je napokon shvatila da njih i nemam. Imam ljude s kojima
47
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

idem na tulume, ljude kojima prodajem i koje ševim, ali nikoga od njih ne
bih nazvao frendom.
- Što se tiče ciljeva, ovoga tjedna i nisam ostvario neki pomak.
- Jesi li proučio letak koji sam ti ostavila?
Ne. Nisam. Ne treba mi brošura zato da bih shvatio koliko je sjebano kad
ti je jedini roditelj alkos, a još manje mi treba razgovor o tome s hrpom luzera
u podrumu neke crkve.
- Da - lažem. - I razmišljam o tome.
Znam da me može prozreti jer nije glupa. Ali ne poteže to.
- Drago mi je. Moglo bi biti doista poučno razmijeniti iskustvo s drugom
djecom iz narušenih obitelji.
Žena je stvarno uporna! Svaka joj čast. Da je smak svijeta i da smo na
svakom koraku okruženi zombijima, i dalje bi pokušala pronaći svijetlu
stranu. Ali još imaš mozak u toj svojoj glavi, zar ne? To je dovoljno za uspjeh!
Vrlo rado bi, makar samo jednom, čula nešto pozitivno od mene. Da sam,
primjerice, proveo petak navečer u društvu s Bronwyn Rojas, budućom
studenticom na jednom od fakulteta Ivy League, i da se pritom nisam
osramotio. Ali ne treba mi takav razgovor.
Ustvari, ne znam zašto sam se uopće pojavio kod Rojasice. Bio sam
nemiran, piljio u Vicodin koji mi je ostao nakon dostave i pitao se bih li trebao
roknuti nekoliko komada i napokon provjeriti u čemu je tolika frka. Još to
nisam učinio jer sam nekako uvjeren da bih završio u komatoznom stanju u
dnevnoj uz staroga, a onda bi nas netko izbacio zbog neplaćanja hipoteke.
Stoga sam navratio k njoj. Nisam očekivao da će izaći. Ni da će me pozvati
da uđem. Ali njezino je sviranje imalo čudesan učinak na mene. Gotovo kao
da je u meni pobudilo taj neki osjećaj... spokoja.
- Kako drugi reagiraju na Simonovu smrt? Je li već održan sprovod?
- Danas je. Škola nas je obavijestila mejlom. - Bacam pogled prema satu
na mikrovalnoj. - Počinje za otprilike pola sata.
Gleda me s čuđenjem. - Nate, trebao bi se pojaviti. To bi bio pozitivan
pomak. Izraziti sućut i staviti točku na to traumatično iskustvo.
- Ne, hvala.
Nakašljavši se, lukavo me gleda. - Da to sročim ovako: izvoli se pojaviti na
tom prokletom sprovodu ili neću prijeći preko tvojih izostanaka s nastave
sljedeći put kad budem slala izvješće. Otpratit ću te!
I tako završavam na sprovodu Simona Kellehera u pratnji službene
osobe.
S obzirom na to da kasnimo, crkva sv. Anthonyja već je dupkom puna pa
jedva pronalazimo slobodno mjesto u zadnjem redu. Iako obred još nije
počeo, svi šute, a kašalj starkelje ispred nas odjekuje cijelom unutrašnjošću.
Miris tamjana vraća me u doba vrtića i sjećam se kako me stara nedjeljom

48
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

vodila na misu. Otad nisam bio u crkvi, ali ništa se nije bitno promijenilo:
crveni sag, blistavo tamno drvo, visoki vitraji.
Jedino što ovdje ima policajaca na svakom koraku.
Doduše, nisu u odori, ali znam da su to oni, a i Lopezica to zna. Nakon
nekog vremena počinju pogledavati prema meni, na što me hvata paranoja.
Da me nije namamila u stupicu? Ali nisam ništa ponio sa sobom. Zašto onda
pilje u mene?
I ne samo u mene. Pogledavaju i prema Bronwyn, koja je više sprijeda, u
društvu svojih staraca, i prema Cooperu i onoj plavuši, koji sjede u sredini s
frendovima. Prolaze me trnci na zatiljku, što nikako nije dobar znak. Hvata
me nervoza. Najradije bih izjurio iz ovih stopa. Ali me Lopezica bez riječi
hvata za nadlakticu i ostajem na mjestu.
Mnogi drže govor - nikog od njih ne poznajem osim one gotice koja je
nekoć Simona pratila u stopu. Ona pak drhtavim glasom čita neku čudnu i
nesuvislu pjesmu.

Prošlosti i sadašnjosti nema - ja sam ih ispunjao, ispražnjivao ih, i idem

dalje da ispunim svoju najbližu bovu budućnosti.

Slušaoče, tamo gore! Što imaš da mi povjeriš? gledaj u moje lice, dok ja
ušmrkujem svježinu večeri (govori iskreno, niko te inače ne čuje, a ja
ostajem još samo trenutak).

Da li ja sebi protuslovim? dobro, onda ja sebi protuslovim (ja sam velik,

ja sadržavam mnoštva).

Hoćeš li govoriti prije nego odem? Ili će ti već biti kasno?...

Ja se rastajem kao zrak, ja stresam svoje bijele pramove na odbjeglo

sunce, ja izlivam svoje meso u vrtlozima i gomilam ga u trakaste zupce.

Zavještam sebe smeću da bih porastao iz trave koju ljubim, ako me opet
trebate, pogledajte pod potplate svojih čizama.

Jedva ćeš znati što jesam ili što mislim, ali ipak ću ti doći u sto dobrih
časa i bistriti i jačati tvoju krv.

Ako me i ne razumiješ u prvi mah, ipak se ohrabri, ako me ne nađeš na

jednome mjestu, na drugome potraži, ja sam negdje stao i čekam tebe.8

8
Walt Witman, Pjesma o samome sebi, iz zbirke Vlati trave, prijevod Tina Ujevića
49
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Pjesma o samom sebi - mrmlja Lopezica kad cura završava. - Zanimlijv

izbor.
Slijedi glazba pa nova runda čitanja i onda je, naposljetku, gotovo. Župnik
obznanjuje da će ukop biti samo za užu obitelj. Savršeno! Dosad još nikada
nisam tako čeznuo za tim da što prije odnekud zbrišem, a mogao bih zbrisati
i prije nego pogrebna povorka krene prolazom, samo da me Lopezica opet ne
hvata za ruku.
Maturanti iznose Simonov lijes. Dvadesetak osoba odjevenih u tamne
boje hoda za njima, na kraju povorke muškarac i žena koji se drže za ruke.
Njezino je lice mršavo i četvrtasto poput Simonova. Premda gleda pod noge,
mimoilazeći naš red, podiže glavu, presreće moj pogled i obuzdava silovit
jecaj.
I dok ostali kreću prema izlazu slijevajući se u prolaze, netko se prokrada
na klupicu do Lopezice i mene. Jedan od onih policajaca, stariji tip gotovo
izbrijane glave. Odmah mi je jasno da nije drugorazredni poput onog
Budapesta. Smiješi se kao da se poznajemo.
- Nate Macauley? Imaš li nekoliko minuta, mladiću?

50
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

SEDMO POGLAVLJE
Addy
Nedjelja, 30. rujna, 14:05

Nakon izlaska iz crkve zaklanjam oči od sunca i pogledom tražim Jakea u

gomili. Zajedno s ostalim nositeljima spušta lijes na metalna kolica, a onda se
odmiču kako bi ga ovi iz pogrebnog odvezli. Obaram glavu ne želeći gledati
kako ukrcavaju Simonovo tijelo u stražnji dio pogrebnih kola poput golemog
putnog kovčega. Netko me nježno tapše po ramenu.
- Addy Prentiss? - Starija žena u nezgrapnom plavom kostimu upućuje mi
ljubazan, ali hladan osmijeh. - Detektivka Laura Wheeler iz Policijske uprave
Bayviewa. Htjela bih da nastavimo razgovor koji si započela prošli tjedan s
kolegom Budapestom o pitanju smrti Simona Kellehera. Bi li navratila u
postaju sa mnom? Oduzet ću ti samo nekoliko minuta!
Netremice je promatram prelazeći lagano jezikom preko usnica. Želim je
upitati zašto, ali čini se toliko staloženom i sigurnom u sebe, kao da je posve
normalno da me odvodi u postaju nakon sprovoda, pa mi se čini nepristojnim
uopće posumnjati u njezine namjere. Uto Jake izranja uz mene. Zgodan je u
odijelu. Gleda je s osmijehom i znatiželjom, a ja pogledavam sad njega, sad
nju i napokon zamuckujem: - Nije li... hoću reći, bismo li mogli ovdje
razgovarati?
- Ne misliš li da je ovdje ipak previše ljudi? - odvraća gotovo sa
zgražanjem. - Postaja je odmah iza ugla. - Zatim se s osmijehom okreće prema
Jakeu. - Detektivka Laura Wheeleer iz Policijske uprave Bayviewa! Nakratko
ću ti oteti Addy da bismo razjasnile nekoliko nedoumica u vezi sa Simonovom
smrću.
- Nema problema - on odvraća, kao da se čekao njegov pristanak. - Ads,
javi mi se porukom ako ti poslije zatreba prijevoz! Luis i ja ćemo se motati
centrom. Umiremo od gladi i moramo utvrditi strategiju napada za utakmicu
sljedeće subote. Vjerojatno ćemo navratiti u Glennov restoran.
Znači, to je to. Protiv svoje volje krećem za njom stazom od popločena
kamena koja vodi od stražnje strane crkve do nogostupa. Možda je Ashton
stvarno u pravu. Možda stvarno ne znam razmišljati svojom glavom. Do
postaje još prolazimo tri raskrižja i hodamo bez riječi mimoilazeći željezariju,
poštu i slastičarnicu, ispred koje neka klinka cmizdri jer su joj
umjesto mrvica duginih boja uvalili čokoladne. Cijelim putem razmišljam
kako bih detektivki trebala reći da će se mama zabrinuti ako ne dođem kući

51
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

odmah nakon sprovoda, ali nisam sigurna da to mogu izgovoriti a da ne

prasnem u smijeh.
Prolazimo detektore metala ispred postaje, nakon čega me odvodi u
stražnji dio zgrade, a odande u sobičak u kojemu je prevruće. Iako još nikada
nisam bila u policijskoj postaji, očekivala sam da će biti... Ne znam. Nekako
službenija. Podsjeća me na ravnateljičinu sobu za sastanke, samo što je lošije
osvijetljena. Treptava fluorescentna rasvjeta na stropu ističe svaku boru
na njezinom licu dajući joj odbojan žućkasti ten. Tko zna što tek čini meni.
Pita me želim li što popiti, što ljubazno odbijam i uto izlazi iz prostorije.
Za nekoliko minuta vraća se s torbetinom preko ramena i malom
tamnokosom ženom u pratnji. Obje sjedaju nasuprot meni za četvrtast
metalni stol, a torba završava na podu. - Addy, ovo je Lorna Shaloub, socijalna
radnica Odjela za odnose s obitelji, zadužena za suradnju sa školama na
području Bayviewa. Ona je ovdje u tvoje ime, u funkciji zainteresirane strane.
Ovo nije istražni razgovor. Ne moraš odgovarati na moja pitanja i možeš otići
kad god poželiš. Razumiješ li me?
Zapravo i ne. Pogubila sam se kad je ovu drugu nazvala “zainteresiranom
stranom”. - Naravno - svejedno odvraćam iako mi je istinski žao što
jednostavno nisam otišla kući nakon izlaska iz crkve. Ili što mi se Jake nije
pridružio.
- Odlično. Nadam se da ćeš ostati. Čini mi se da si se baš ti, od svih vas,
uvalila u ovo bez ikakve zle namjere.
Trepćem. - Molim?
- Bez zle namjere. Daj da ti nešto pokažem! - Iz torbe vadi laptop i pokreće
ga otipkavši nekoliko komandi. Dok ja i moja “zainteresirana strana” čekamo
da se pokrene, pitam se želi li mi možda pokazati objave na Tumblru. Možda
misli da ih netko od nas piše, da su to naše bolesne šale. Ako me upita na
koga sumnjam, vjerojatno ću navesti Bronwyn jer mi te objave zvuče kao
nešto što bi napisao netko tko si je utuvio u glavu da je deset puta bolji od
drugih.
Okreće laptop prema meni. Nisam sigurna u što gledam, ali čini mi se da
je u pitanju neka vrsta bloga s logotipom Simonove aplikacije nasred ekrana.
Na moj upitni pogled, objašnjava: - Ovo je administracijsko sučelje kojim se
Simon služio za objavu sadržaja na svojoj aplikaciji. Njegove zadnje objave
nalaze se ispod datuma za prošli ponedjeljak.
Naginjem se i počinjem čitati.

Prvi put ćemo se ovdje pozabaviti dobrom curom B. R., ponosnom

vlasnicom dosjea blistavih akademskih postignuća u našoj školi! Pritom,
naravno, valja izuzeti peticu iz kemije, koju nije zaradila
uobičajenim mukotrpnim radom - osim ako takav rad ne podrazumijeva i
krađu testova s Google Drivea prof. S.! Molim da netko dojavi Yaleu...
52
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Na suprotnoj strani spektra nalazi se naš omiljeni kriminalac N. M., koji

se opet bavi onime što mu najbolje ide: dilanjem trave da bi se škola mogla
napušiti do mile volje! N., poprilično sam uvjeren da time kršiš svoju uvjetnu!
MLB plus C. C. jednako jako puno zelembaća sljedećega lipnja, zar ne?
Čini se da će Bayviewov ključni ljevak osvojiti kartu za prvu ligu... ali
nemaju li tamo poprilično stroga pravila o dopingu? Jer se C. C.-jeva izvedba
definitivno poboljšala tijekom sezone egzibicijskih utakmica!
A. P. i J. R. su savršen par! Naša princeza homecominga i slavni probijač
zaljubljeni su već treću godinu zaredom! Izuzme li se, naravno,
ntimno skretanje s kolosijeka, na koje se A. odvažila preko ljeta s T. F.- om u
kućici na plaži. Što je još čudnije s obzirom na to da su njih dvojica sad
frendovi. Mislite li da uspoređuju dojmove?

Ne mogu disati. Znači, napokon je izašlo na vidjelo. Ali kako? Nije li Simon
mrtav? On to nije mogao objaviti! Je li netko drugi preuzeo vođenje aplikacije
u njegovo ime? Možda autor onih objava na Tumblru? Zapravo nema veze ni
kako, ni zašto, ni kada - važno je jedino da je napokon izašlo na vidjelo. I sad
će i Jake saznati. A možda već i jest. Sve ostalo što sam pročitala prije svojih
inicijala, a što me također šokiralo kad sam shvatila o kome je riječ i kakvu
težinu nosi, sve to pada u pozadinu. Glavom mi se mota samo moja glupa i
užasna pogreška, pretočena u crno na bijelo, ispisana na ekranu, pogreška za
koju će sad cijeli svijet znati!
U svakom slučaju Jake. I koji mi nikad neće oprostiti! Gotovo tonem
spuštajući glavu na stol i isprva uopće ne čujem što mi detektivka govori.
Nekoliko riječi ipak uspijeva doprijeti do mene: - ... razumijem da si mislila
da nemaš izbora. .. spriječiti da se to objavi... Ako nam priznaš što se
dogodilo, Addy, možemo ti pomoći.
Jedna rečenica najednom mi se probija u svijest. - To još nije objavljeno?
- Trebao je to objaviti na dan svoje smrti, ali nije dobio priliku - odvraća
smirenim tonom.
Spasenje. Znači, Jake to ipak još nije vidio! Niti itko drugi. Osim... osim nje
i drugih policajaca. A nas dvije to percipiramo na posve drukčiji način!
Naginje se prema meni s osmijehom, ali bez topline u pogledu. - Možda si
prepoznala ostale inicijale. Spominju se Bronwyn Rojas, Nate Macauley i
Cooper Clay. Svi vi ste bili prisutni kad je Simon umro.
- To... to je čudna slučajnost - uspijevam izustiti.
- Nije li? - potvrđuje. - Addy, i sama znaš kako je umro. Obradili smo labos
profesora Averyja i utvrdili da je ulje od kikirikija moglo završiti u njegovoj
šalici samo ako ga je netko ulio nakon što si je natočio vodu iz slavine. U toj
prostoriji je bilo samo šest osoba, a jedna od njih je mrtva. Profesor Avery u
jednom je trenutku izašao i dulje ga vrijeme nije bilo. Vas četvero ste tad
ostali nasamo sa Simonom, a svatko među vama imao je razlog da ga ušutka.
53
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Iako nije povisila glas, zuji mi u ušima poput tisuću pčela. - Razumiješ li što
želim reći? Čak i ako ste to zajedno izveli, ne snosite istu odgovornost.
Velika je razlika između planiranja ubojstva i njegova provođenja u djelo.
Bacam pogled prema svojoj “zainteresiranoj strani”. Doista izgleda
zainteresirano, ali ne i kao da je na mojoj strani. - Ne razumijem što želite reći.
- Slagala si rekavši da nisi bila u ambulanti. Je li te tko nagovorio da
ukloniš brizgalice zato da se poslije Simonu ne bi moglo pomoći?
Hvatam pramen kose s ramena i motam ga oko prstiju dok mi srce
sumanuto tuče. - Nisam lagala, zaboravila sam. - Bože, što ako me natjera na
detektor laži? Nikad ga neću proći!
- Danas su djeca tvoje dobi pod velikim pritiskom. - Govori to
prijateljskim tonom, ali oči su joj i dalje ledene. - Ako ni zbog čega drugoga,
onda zbog društvenih mreža - više ne smijete počiniti ni najmanju pogrešku
jer vas one, u protivnom, proganjaju. Sudstvo je vrlo milostivo prema
mladima tvoje dobi koji se izlažu velikom riziku zbog vlastite nesmotrenosti,
a posebice kad nam pomažu da utvrdimo istinu. Simonova obitelj
zaslužuje znati istinu. Slažeš se?
Obaram ramena i nastavljam petljati po kosi. Ne znam što bih trebala
učiniti. Jake bi znao - ali on nije ovdje sa mnom. Opet bacam pogled prema
svojoj “zainteresiranoj strani”, koja svoju kratku kosu namješta iza ušiju, kad
mi u glavi iznenada odjekuju Ashtonine riječi. Ne moraš odgovoriti ni na jedno
pitanje.
Tako je. Nije li mi to, uostalom, i detektivka rekla na početku razgovora?
Zbrka u glavi smjesta nestaje i s vidnim olakšanjem bistrije sagledavam cijelu
situaciju.
- Moram ići.
Iako to izgovaram sa samopouzdanjem, nisam sto posto sigurna da se
smijem samo tako pokupiti. Ustajem praktički očekujući da će me zaustaviti,
ali to ne čini. - Slobodno - odvraća zaškiljivši. - Kao što sam rekla, ovo nije
istražni razgovor. Ipak, znaj da ti neću moći pomoći kad napustiš prostoriju.
- Ne treba mi vaša pomoć. - Izlazim prvo iz te sobice, a onda i iz postaje. I
nitko me ne zaustavlja. No nakon izlaska ne znam kamo bih dalje ni što bih
morala učiniti.
Sjedam na klupicu i drhtavim rukama vadim mobitel. Ne mogu nazvati
Jakea. Ne zbog ovoga. Ali koga onda? U glavi mi je praznina kao da su mi
isprali mozak. Cijeli sam svijet izgradila oko njega i kako se najednom urušio,
prekasno shvaćam da sam trebala uspostaviti odnose i s drugima kojima bi
bilo stalo do toga što me jedna neugledna policajka s frizurom tipičnom
za kućanice upravo optužila za ubojstvo. I kad kažem “stalo”, ne mislim na
komentare u stilu: “O, dragi Bože, jeste li samo čuli što se to dogodilo Addy?”
Staroj bi bilo stalo, ali trenutačno nisam u stanju petljati se s njezinim
prijezirom i osudom.
54
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Otvaram adresar i prelistavajući kontakte na A, odabirem jedno ime. Ona

mi je jedina opcija i zahvaljujem Bogu kad mi se javlja.
- Ash? - Uspjela sam i nisam se rasplakala kad sam je čula. - Trebam
pomoć!

Cooper
Nedjelja, 30. rujna, 14:30

Kad mi detektiv Chang pokazuje Simonov neobjavljeni tekst, prvo čitam

što piše o drugima. Iako sam šokiran time što je Bronwyn, navodno, učinila,
za Natea se uopće ne čudim, ali nemam pojma tko je, dovraga, taj “T. F.” s
kime je Addy, kao, zabrijala. Ipak, gotovo sam posve siguran što ću pročitati
o sebi. Srce mi luđački tuče kad kriomice prepoznajem svoje inicijale: Jer se
C. C.-jeva izvedba definitivno poboljšala tijekom sezone egzibicijskih utakmica.
Ha? Puls mi je usporen i leđima se oslanjam na naslon. To nisam
očekivao!
Doduše, ne bih trebao biti iznenađen. Prebrzo sam ostvario tako veliki
pomak - čak je i skaut Padresa to primijetio.
Chang neko vrijeme plete okolo naokolo iznoseći aluzije sve dok napokon
ne zaključujem da je uvjeren da smo nas četvero isplanirali Simonovo
ubojstvo kako bismo ga spriječili da objavi te najnovije objede. Pokušavam
nas zamisliti - sebe, Natea i njih dvije dok planiramo njegovo ubojstvo uljem
od kikirikija u labosu profesora Averyja. Cijela ideja toliko je suluda da se tom
pričom čak ne bi dobio ni solidan film!
Znam da predugo šutim. - Nate i ja do prošlog tjedna nismo ni razgovarali
- napokon se oglašavam. - A s curama definitivno nisam razgovarao o ovome.
Lik se naginje zauzimajući gotovo polovicu stola. - Cooperu, dobar si
klinac. Dosad bez mrlje u dosjeu. Čeka te blistava budućnost. Počinio si jednu
pogrešku i uhvatili su te. Jasno mi je da je to zastrašujuće. Ali još stigneš
postupiti ispravno!
Nisam siguran na koju to pogrešku aludira: moj tobožnji doping, tobožnje
ubojstvo koje sam počinio ili nešto čega se još nismo dotaknuli. No, koliko
znam, nisu me uhvatili ni u čemu. Samo su me optužili. Bronwyn i Addy
vjerojatno sad slušaju isti takav govor. Jedino bi Natea mogla dočekati
malo drukčija verzija.
- Nisam nikoga varao niti sam Simonu učinio išta nažao - odvraćam
razvučenim južnjačkim izgovorom, koji mi se opet vratio.
Chang pokušava s drukčijom taktikom. - Tko se dosjetio ubaciti mobitele
u vaše torbe i tako vas dovući na produžnu?
55
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Naginjem se naprijed priljubivši dlanove za crnu vunu jedinih finih hlača

koje imam u ormaru. Rijetko ih nosim jer mi je u njima vruće i jer me sve
svrbi od njih. Srce mi uzbuđeno lupa.
- Slušajte me. Ne znam tko je to izveo, ali... nije li na vama da to utvrdite?
Tipa, da provjerite ima li otisaka prstiju na onim mobitelima? Meni se čini da
nam je netko smjestio. - Drugi tip u prostoriji, neki predstavnik Službe za
odnose s obitelji koji još nije izgovorio ni riječ, sad kima glavom kao da sam
iznio neku duboku spoznaju. Ali Changovo se lice ne mijenja.
- Cooperu, provjerili smo te mobitele čim smo posumnjali u prljavu igru.
Nismo pronašli nikakve dokaze koji bi upućivali na to da je netko drugi bio
uključen. Stoga smo se fokusirali na vas četvero i ne vjerujem da će se to
promijeniti.
To me napokon navodi na sljedeću izjavu: - Želim nazvati roditelje.
Taj dio da “želim” i nije toliko točan, ali uvalio sam se preko glave. Lik
uzdiše kao da sam ga razočarao. - U redu. Imaš li mobitel sa sobom? - Kimam.
- Možeš ih nazvati odavde. - Ostaje u prostoriji dok zovem starog, koji brže
od mene kopča o čemu je riječ.
- Daj mi ga na telefon - ljutito dobacuje. - Ove sekunde!
I Cooperstowne - slušaj me, Cooperu! Saberi se! Da više nisi zucnuo
ijednu prokletu riječ ikome!
Predajem mobitel Changu, koji ga prislanja na uho. Iako ne čujem što mu
stari sve govori, čini to tako glasno da mogu povezati konce. Chang se
pokušava ubaciti - tvrdi nešto u smislu da je posve legalno ispitivati
maloljetnike u Kaliforniji i bez pristanka roditelja - ali uglavnom pušta starog
da se iskaljuje. U jednom trenutku odvraća: - Ne. Može ići. - I na to
pozornije slušam. Nije mi uopće sinulo da bih mogao otići!
Napokon mi vraća mobitel, a glas starog opet mi pucketa u uhu. -
Cooperu, jesi tu? Dolazi kući! Neće te optužiti ni za što i nećeš više odgovoriti
ni na jedno pitanje bez mene i odvjetnika!
Bez odvjetnika. Zar mi je doista potreban? Prekidam vezu i okrećem se
prema Changu. - Tata je rekao da mogu kući.
- Imaš pravo na to. - Žao mi je što to nisam znao otpočetka. Možda mi je i
rekao, ali se, iskreno, više ne sjećam. - Međutim, znaj da su svi tvoji prijatelji
došli na razgovor u postaju. Netko među njima pristat će na suradnju i dobiti
drukčiji tretman od ostalih. Mislim da bi to trebao biti ti. Htio bih da ti dobiješ
tu priliku. Želim odvratiti da je sve pogrešno pokopčao, ali stari mi je rekao
da više ne kažem ni riječ. S druge strane, ne mogu se samo tako pokupiti.
Stoga se, naposljetku, rukujem s njime dobacivši:
- Hvala, gospodine Chang.
Ulizica stoljeća. Godine i godine treniranja napokon su došle na svoje.

56
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

OSMO POGLAVLJE
Bronwyn
Nedjelja, 30. rujna, 15:07

Beskrajno sam zahvalna svojima što su bili sa mnom u crkvi kad me

detektivka Mendoza odvukla u stranu i zamolila da pođem s njom u postaju.
Očekivala sam da će mi onaj Budapest postaviti još nekoliko pitanja i uopće
nisam bila pripravna na ono što je slijedilo. Bez njih se ne bih bila znala
postaviti. Preuzeli su sve u svoje ruke ne dopuštajući da odgovorim na
njezina pitanja. Izvukli su tonu informacija iz nje, a zauzvrat joj ništa nisu
dali. Stvarno su to majstorski odigrali.
Ali sad znaju što sam učinila.
Odnosno, još ne. Čuli su samo glasine. Trenutačno smo na putu kući i
bjesne na to kako se policija nepošteno odnosi prema meni. Odnosno, mama
to tvrdi jer je tata usredotočen na cestu, iako primjećujem da s
neuobičajenom agresivnošću signalizira skretanja.
- Hoću reći - mama nastavlja uzbuđenim glasom, što je pokazatelj da se
tek zagrijava. - Užasno je to što je zadesilo Simona i jasno mi je da njegovi žele
znati tko je krivac, ali apsurdno je poslužiti se objavom srednjoškolskih
tračeva kao optužbom za ubojstvo! Nije mi jasno kako bi itko mogao uopće
pomisliti da bi Bronwyn ubila tog mladića zato što se spremao objaviti laž!
- Nije laž - odvraćam, ali pretiho, pa me ona ne čuje.
- Policija ne raspolaže apsolutno nikakvim dokazima - tata se nadovezuje
kao da procjenjuje tvrtku koju namjerava kupiti, a koja ne udovoljava
postavljenim uvjetima. - Imaju tek slabe indicije, ali ne i prave forenzičke
dokaze jer se, u protivnome, ne bi tako ponijeli. Samo potez očajnika. -
Automobil ispred nas zaustavlja se na žutom svjetlu, na što naglo koči
prigušeno opsovavši na španjolskom. - Bronwyn, ništa se ti ne brini! Unajmit
ćemo sjajnog odvjetnika, ali u pitanju je ionako formalnost. Kad se sve
privede kraju, možda ću morati podići tužbu protiv policijske uprave, a
posebice onda ako išta od toga završi u javnosti i našteti tvojem ugledu!
Takva mi je knedla u grlu da moram nasilu izgurati riječi van. - Jesam. -
Jedva čujno. Pritišćem dlan o gorući obraz i nasilu nastojim glasnije to
ponoviti. - Varala sam. Žao mi je.
Mama se okreće na sjedalu. - Nisam te čula, dušo. Što si rekla?
- Varala sam. - I uto iz mene izlijeće nevješto objašnjenje: kako sam se
poslužila računalom u labosu odmah nakon profesora Camina i kako sam

57
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

primijetila da se nije iz logirao iz svojega računa na Google Driveu, kako je

dokument s pitanjima za sve ispite do kraja godine bio preda mnom, kako
sam ga bez razmišljanja presnimila na prijenosnu memoriju i kako sam
se poslužila njime da do kraja godine postignem savršene ocjene.
Nemam pojma kako je Simon to saznao. Ali, kao obično, bio je u pravu.
Sljedećih nekoliko minuta prava su noćna mora. Ona zuri u mene dajući
mi jasno na znanje koliko sam je iznevjerila. Iako tata ne može, nastavlja
pogledavati u retrovizor kao da se nada da će ga dočekati drukčiji prizor.
Prepoznajem bol na njihovim licima: Nismo to očekivali od tebe.
Moji vjeruju u postignuća utemeljena na poštenom radu. Tata je postao
jedan od najmlađih glavnih izvršnih direktora u Kaliforniji još prije Maeveina
i mojeg rođenja, a mamina zubarska ordinacija toliko je uspješna da već
godinama ne može primati nove pacijente. Još od vrtića tupe mi jedno te isto:
radi marljivo, daj sve od sebe, i ostalo će se posložiti. I uvijek je tako bilo. Sve
do kemije.
Valjda nisam znala kako se treba postaviti u takvoj situaciji.
- Bronwyn... - Mama me netremice promatra obraćajući mi se prigušenim
i napetim glasom. - Dragi Bože. Ni na trenutak ne bih pomislila da bi mogla
izvesti takvo što. Strašno si pogriješila, ali još gore, to upućuje na to da si
doista imala motiv za Simonovo ubojstvo.
- Nisam mu ništa učinila - odmah ispaljujem.
Iako više ne stišće usnice, odmahuje glavom. - Rekla sam da si me
razočarala, Bronwyn, ali ne i da si ga ubila. Samo iznosim činjenice. Ako ne
možeš potvrditi da je lagao, situacija bi se mogla opasno zakomplicirati. -
Rukom trlja oči. - Kako je saznao da si varala? Postoje li dokazi?
- Ne znam. Nije... - Zastajem razmišljajući o svim glasinama koje sam
tijekom godina pročitala na njegovoj aplikaciji. - Nikad zapravo i nije ništa
dokazivao. Stvar je u tome da... da su mu svi vjerovali jer nikad nije bio u
krivu. Sve bi naposljetku isplivalo na površinu.
A ja sam mislila da sam se izvukla jer sam spomenute dokumente
maznula još u ožujku prošle godine. Nešto mi jednostavno nije jasno: ako je
znao što sam učinila, zašto se odmah nije poslužio time?
Naravno da sam znala da griješim. Čak sam pomislila i da kršim zakon,
iako tehnički nisam provalila u račun profesora Camina jer je već bio otvoren.
S druge strane nekako mi se to nije činilo stvarnim. Maeve je toliko vješta da
svako malo nešto hakira, i to iz čiste fore, i da sam se doista htjela domoći tog
dokumenta, bila bih je zamolila da mi ga nabavi. Ili da mi možda čak
promijeni ocjenu. Dakle, nisam to učinila s predumišljajem. U tom trenutku
dokument se jednostavno zatekao preda mnom i ja sam se poslužila njime.
Zatim sam se odlučila služiti njime još mjesecima uvjeravajući se da je to
u redu jer mi jedan težak predmet ne bi trebao uništiti budućnost. Što je

58
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

zapravo užasno paradoksalno s obzirom na to što se netom dogodilo u

postaji.
Tko zna je li istina i ono što je napisao o Cooperu i Addy? Mendozica nam
je pokazala cijelu objavu aludirajući da je možda već netko drugi među nama
priznao istinu i pristao na nagodbu. Uvijek sam smatrala da Cooper ima
bogomdan talent i da je Addy i suviše opsjednuta Jakeom da bi pogledala
nekoga drugoga, ali pretpostavljam da ni njih dvoje nije očekivalo da ću se ja
ikad upustiti u ovakvu prijevaru.
Za Natea se, međutim, ne čudim. Nikad se nije pretvarao da je nešto što
nije.
Tata skreće na prilaz. Izvadivši ključ iz bravice, napokon se okreće prema
meni. - Jesi li nam još što prešutjela?
Prisjećam se klaustrofobične izbice u policijskoj postaji, sebe između njih
dvoje dok Mendozica ispaljuje pitanja poput granata. Je li ti Simon bio
konkurencija? Jesi li ikad bila kod njega? Jesi li znala da je pripremao objavu o
tebi?
Je li postojao ikakav drugi razlog zašto ti se nije sviđao ili nešto drugo na
čemu si mu zamjerala?
Moji su rekli da ne moram odgovarati na pitanja, ali na jedno ipak jesam.
Ne, tad sam rekla.
- Ne - odvraćam i sada presrećući njegov pogled.
Ako zna da lažem, ne da je mi to na znanje.

Nate
Nedjelja, 30. rujna, 17:15

Vožnja kući s Lopezicom bila je, najblaže rečeno, “napeta”.

Kao prvo, dogodila se nekoliko sati nakon što me onaj lik ošišan gotovo
na nulericu dovezao u postaju i na šest različitih načina upitao istu stvar:
jesam li ubio Simona. Pristao je da Lopezica bude prisutna tijekom
ispitivanja, a i menije to pasalo. Doduše, situacija se malo zakomplicirala kad
je izvukao Simonovu objavu o tome kako opet dilam.
Premda je točna, ne može je potkrijepiti dokazima. Čak i ja to znam. Ostao
sam pribran i kad je izjavio da je njima, policiji, za pretres moje kuće posve
dovoljno što je Simon umro u sumnjivim okolnostima i da su već nabavili
sudski nalog. Kako sam jutros sve uklonio, znao sam da neće ništa pronaći.
Hvala dragom Bogu da Lopezica navraća nedjeljom jer bih inače vrlo
vjerojatno završio u buksi. I ne zna koliko sam joj zahvalan na tome. Ali i na
tome što me štitila tijekom ispitivanja, a što uopće nisam očekivao. Svaki put
59
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

kad bi navratila nedjeljom, lagao sam joj u lice i siguran sam da je svjesna
toga. Ali je isto tako stopirala ovog lika čim bi se tijekom razgovora okomio
na mene. Naposljetku sam stekao dojam da raspolažu samo
slabim indicijama i loše iskontruiranom teorijom nadajući se da im je to
dovoljno da pritisnu nekoga među nama da prizna.
Na nekoliko sam pitanja ipak odgovorio. Točnije, na ona koja me nisu
mogla uvaliti u frku. Sve ostalo bile su varijacije odgovora: Ne znam i Ne
sjećam se. A ponekad je to čak bila i istina.
Lopezica nije rekla ni riječ od trenutka kad smo izašli iz postaje do
trenutka kad je skrenula na prilaz. Njezin pogled jasno mi da je na znanje da
čak ni ona ne može pronaći išta pozitivno u ovoj novonastaloj situaciji.
- Nate, nemam namjeru pitati te je li ta objava istinita. Bude li potrebno,
morat ćeš to reći svojem odvjetniku. Ali da ti nešto bude jasno: nastaviš li od
današnjega dana dilati narkotike bilo koje vrste, na bilo koji način i u bilo
kojem obliku - neću ti moći pomoći. Nitko ti neće moći pomoći. Shvati to
ozbiljno. U tom slučaju prijeti ti optužba za teško kazneno djelo. U
istragu Simonove smrti uključeno je četvero klinaca i svatko među njima
osim tebe ima podršku svojih materijalno situiranih roditelja, koji se brinu za
njih. Možda su neki među njima čak bogati i utjecajni članovi društva. Više je
nego očito da ti odudaraš kao nepodoban član te skupine i potencijalno
žrtveno janje. Razumiješ li što ti govorim?
Isuse. Stvarno me ne štedi. - Da. - Razumijem. Cijelim putem kući to mi se
motalo glavom.
- U redu. Vidimo se sljedeće nedjelje. Nazovi me ako ti zatrebam prije
toga.
Izlazim iz auta i ne zahvalivši joj. Znam da je to usrano od mene, ali
jednostavno nisam taj tip. Kuhinja bazdi po ustajaloj bljuvotini, a smrad mi
nagriza nos i grlo. Najradije bih se i sam ispovraćao. Osvrćem se u pokušaju
da utvrdim otkud dolazi. Izgleda da sam imao sreće jer se danas stari uspio
dovući do sudopera. Samo se nije potrudio isprati ga nakon što se
ispovraćao. Jednom rukom prekrivam lice, drugom usmjeravam mlaz
vode prema bljuvotini, ali uzalud. Već se skorila i morat ću izribati sudoper.
Znam da negdje imamo spužvu. Vjerojatno u ormariću ispod sudopera.
Ali umjesto da ga otvorim, udaram nogom o vratašca, što mi pruža takav
užitak da to činim još pet do deset puta, sve jače i jače, dok se popucala iverica
naposljetku ne razlomi. Dašćem, punim plućima udišući zrak natopljen
smradom. Jebeno mi je toliko pun kufer svega da bih najradije ubio nekoga!
Neki su ljudi toliko opasni za druge da ne zaslužuju živjeti. Baš tako.
Poznat zvuk dopire iz dnevne sobe - Stan grebe po staklu terarija jer
nema više hrane. Nalijevam u sudoper pola boce tekućine za pranje posuđa i
opet usmjeravam mlaz prema bljuvotini. Ostatak ću riješiti poslije.

60
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Iz hladnjaka vadim posudu sa živim cvrčcima i spuštam ih u terarij

gledajući kako skakuću naokolo i ne naslućujući što im se sprema. Disanje mi
se usporava i uspijevam se skulirati, ali to i nije neka sreća jer sad razbijam
glavu zbog novog sranja.
Skupno isplanirano ubojstvo. Zanimljiva teorija. Valjda bih trebao biti
zahvalan što nisu sve meni prišili. Ako ostalo troje pristane na suradnju, neće
završiti iza rešetaka. Siguran sam da bi Cooper i ona plavuša objeručke
prihvatili tu ponudu.
Ali Bronwyn možda i ne bi.
Žmirim oslanjajući se rukama na Stanov terarij i prisjećam se kako je bilo
kod nje. Kako joj je kuća čista i svijetla i kako su ona i sestra razgovarale i kao
da je najzanimljivije bilo ono što zapravo nisu rekle. Sigurno je ugodno vratiti
se u takav dom nakon što te optuže za ubojstvo.
Izlazim iz kuće, penjem se na motocikl i ne znajući kamo, besciljno se
vozim gotovo cijeli sat. Naposljetku opet završavam kod nje. Kako je vrijeme
večere za normalne ljude, ne očekujem da će itko izaći.
Ali u krivu sam. Netko ipak izlazi. Visok muškarac s naočalama, kratko
ošišane tamne kose, u prsluku od flisa i kariranoj košulji. Djeluje kao da je
naviknut da je uvijek po njegovu. Prilazi mi smirenim i odmjerenim korakom.
- Nate? - Spušta ruke na bokove, a na zapešću mu blista oveći sat. - Javier
Rojas. Bronwynin otac. Nažalost, moram te zamoliti da odeš.
Skidam kacigu da bih ga mogao pogledati u oči. - Je li Bronwyn kod kuće?
- Nisam mogao postaviti gluplje pitanje. Očito da jest i očito mi neće dopustiti
da je vidim. Čak ne znam zašto je želim vidjeti, znam samo da neću moći. Ali
rado bih je upitao: Što je istina? Što si učinila? Što nisi učinila?
- Ne smiješ se zadržavati ovdje - ponavlja. - Ni ti ni ja ne želimo da policija
bude prisiljena intervenirati. - Čisto pristojno glumi, ali obojica smo svjesna
da bih mu ja bio najgora noćna mora čak i da njegova kći i ja nismo upetljani
u istragu o ubojstvu.
Ništa. To je to. Crta je povučena. Očito je da sam nepodoban pripadnik
skupine i žrtveno janje. Kako nemam što reći, silazim natraške s prilaza i
vraćam se kući.

61
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

DEVETO POGLAVLJE
Addy
Nedjelja, 30. rujna, 17:30

Ashton otključava vrata jednosobnog etažnog stana u središtu San Diega,

u kojemu živi s Charliejem. Ne mogu si priuštiti ništa veće ponajprije zato što
još godinu dana moraju otplaćivati svoje studentske zajmove, što će sad biti
posebice teško s obzirom na to da ona nije uspjela pokrenuti svoj biznis s
grafičkim dizajnom, a on se umjesto prava odlučio baviti snimanjem
dokumentaraca o prirodi.
Ali nismo navratili ovamo da bismo razgovarale o tome.
Odlazi skuhati kavu. Kuhinja je majušna, ali simpa: bijeli ormarići,
blistave radne površine od crnoga granita, aparati od nehrđajućega čelika i
retro rasvjeta. - Gdje je Charlie? - pitam dok mi stavlja vrhnje i šećer jer volim
laganu i slatku kavu.
- Alpinizam - procjeđuje kroza zube pružajući mi šalicu. Lik ima
nebrojeno mnogo hobija za koje ona uopće nije zainteresirana, a koji isto tako
nisu nimalo jeftini. - Javit ću mu da ti pronađe odvjetnika. Možda neki od
njegovih bivših profesora može nekoga preporučiti.
Nakon što me pokupila kod policijske postaje, želi me nahraniti pa sam
joj sve i priznala u restoranu - odnosno, gotovo sve. U svakom slučaju, što se
točno skriva u pozadini Simonove objave. Putem je pokušala dobiti staru, ali
kako joj se neprestano uključivala govorna pošta, naposljetku joj je ostavila
misterioznu poruku: Javi se čim ovo odslušaš!
O što se stara oglušila. Ili što još nije odslušala. Da ne sudim naprečac.
Izlazimo na balkon i sjedamo na jarkocrvene stolce smještene uz majušan
stol. U pokušaju da se opustim, žmirim i ispijam gutljaj vruće i slatke kave, ali
ništa. Nastavljam pijuckati. Ashton vadi mobitel i šalje kratku poruku
Charlieju, a onda ponovno pokušava dobiti staru. - Opet govorna pošta -
uzdiše i ispija posljednji gutljaj svoje kave.
- Nitko nije kod kuće osim nas dviju - dobacujem i iz neobjašnjiva razloga
to me navodi na smijeh. Gotovo histeričan smijeh. Da nisam skrenula?
Ashton se laktovima naslanja na stolić, a bradom na ruke. - Addy, moraš
reći Jakeu što se dogodilo.
- Ali ništa još nije objavljeno - slabašno se bunim, na što samo odmahuje
glavom.

62
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Bit će. Možda će saznati od drugih, a možda i od policije koja bi tako

mogla izvršiti pritisak na tebe. U svakom slučaju, to je problem koji obavezno
morate riješiti dok ste u vezi. - Zastaje zadjenuvši si kosu za uši. - Jesi li možda
u neku ruku poželjela da sazna?
Odmah me hvata bijes. Jednostavno ne prestaje s tim križarskim
pohodom protiv njega, čak i u ovako teškoj situaciji. - Zašto bih to poželjela?
- Jer on ipak vuče sve konce, zar ne? Možda ti je dojadilo. Meni bi.
- I ne sumnjam s obzirom na to da si takva stručnjakinja za veze - otpilim
je. - Više od mjesec dana nisam te vidjela s Charliejem!
Pući usnice na to. - Ne razgovaramo sad o meni. Moraš mu reći što se
dogodilo. Što prije. Bolje da sazna od tebe nego od nekoga drugoga.
Odustajem od pobune jer znam da je u pravu. Situacija će se samo
pogoršati budem li odgađala. Kako se stara ne javlja, odlučujem se na taj
posljednji korak. - Možeš li me odvesti k njemu?
Ionako mi je već poslao tonu poruka želeći saznati kako je prošlo u
policiji. Pretpostavljam da bih se trebala fokusirati na moguću optužbu za
Simonovo ubojstvo, ali kao obično, samo mi se on mota po glavi. Vadim
mobitel, otvaram pretinac s porukama i esemesam: Mogu li ti reći uživo?
Odmah odgovara, a tutnjanje Only Girl, melodije zvona za poruke, čini se
posve neprikladnom uvertirom u razgovor koji tek slijedi.
Naravno.
Ispirem šalice dok ona odlazi po ključeve i novčanik. Kad smo izašle u
hodnik, zatvara vrata i povlači okruglu kvaku kako bi provjerila da je stan
zaključan. Ulazim za njom u dizalo, sva na iglama. Nisam trebala popiti tu
kavu bez obzira na to što je većinom bila mlijeko.
Prevalile smo više od pola puta do Bayviewa kad joj se Charlie napokon
javlja. Pokušavam se oglušiti o njezine odrješite i neugodne rečenice, što je
neizvedivo u tako skučenom prostoru. - Ne tražim to radi sebe - u jednom
trenutku izgovara. - Možeš li bar jednom biti čovjek?
Tonem u sjedalu i vadim mobitel prelistavajući zaprimljene poruke. Šest
ih je od Keely, a tiču se kostima za Halloween, dok mi Olivia javlja da je sva
izvan sebe i da se pita bi li se opet trebala pomiriti s Luisom. Ashton
naposljetku završava razgovor i priopćava mi neprirodno vedro: - Raspitat
će se i pokušat će ti pronaći odvjetnika!
- Super. Zahvali mu u moje ime. - Znam da bih trebala reći još nešto, ali
ne znam točno što i stoga obje šutimo. Ipak, radije bih se satima vozila u tom
muku nego ostala makar pet minuta kod Jakea, čija kuća najednom izranja
pred nama. - Ne znam koliko ću se zadržati - dobacujem kad skreće na prilaz.
- Možda će mi trebati prijevoz kući. - Hvata me mučnina. Da nisam učinila što
sam učinila s T. J.-em, inzistirao bi da bude upućen u sve što slijedi. Cijela
situacija bi i nadalje bila užasna, ali bar ne bih bila prepuštena sama sebi.

63
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Bit ću u Starbucsku u Clarendonovoj - odvraća dok izlazim iz auta. -

Pošalji mi poruku kad budeš gotova!
Odjednom mi je žao što sam bila tako osorna prema njoj i što sam joj
predbacila za vezu s Charliejem. Da me nije pokupila u postaji, ne znam što
bih bila učinila. Ali ne stižem išta reći jer već izlazi s prilaza pa polako krećem
prema kući.
Jakeova se mama javlja na zvono i otvara vrata smiješeći se kao da se
ništa nije dogodilo, pa čak pomišljam kako će sve ipak biti u redu. Oduvijek
mi se sviđala gospođa Riordan. Nekoć je bila vrhunska izvršna direktorica u
marketingu, ali kad je Jake krenuo u srednju, odlučila je usporiti i posvetiti se
obitelji. Mislim da naša stara potajno žali što nije poput nje, što
nema glamurozan posao kojim se više ne mora baviti, ali i zgodnog i
uspješnog supruga.
Doduše, gospodin Riordan zna djelovati zastrašujuće. Jedan je od onih
likova koji žele da je sve po njihovom ili nikako. Kad god to spomenem
Ashton, obično promrmlja kako jabuka ne pada daleko od stabla.
- Hej, Addy! Upravo sam na izlasku, a Jake te čeka dolje!
- Hvala! - Mimoilazim je ulazeći u predvorje.
Dok se spuštam stubama, čujem kako zaključava i s treskom zatvara vrata
automobila. Jakeovi su starci preuredili podrum, koji je postao Jakeova
domena. Golema je to prostorija s bilijarskim stolom, divovskim televizorom
i s nekoliko tkaninom obloženih naslonjača i kaučeva pa se naši frendovi
najčešće tu i druže. Kao obično, razvalio se na najvećem kauču s
upravljačem playstationa u ruci.
- Hej, ljubavi. - Zaustavlja igru i uspravlja se u sjedeći položaj. - Kako je
prošlo?
- Ne baš bajno. - I opet se počinjem tresti. Ne zaslužujem tu zabrinutost u
njegovu pogledu. Ustaje pokušavajući me navesti da sjednem s njim, ali prvi
put u životu to odbijam i odabirem naslonjač uz kauč. - Mislim da je bolje da
sjedim ovdje dok ti objasnim što se dogodilo.
Mršti se, spušta na rub kauča oslanjajući se laktovima na koljena i pilji u
mene. - Plašiš me, Ads.
- I ja se tako osjećam cijeli dan - odvraćam motajući pramen oko prsta. U
grlu mi je takva knedla da ne mogu ni slinu progutati. - Detektivka je htjela
razgovarati sa mnom jer misli da sam ja... Misli da smo svi mi koji smo bili na
produžnoj sa Simonom tog dana... misli da smo ga ubili. Uvjereni su da
smo mu namjerno stavili ulje od kikirikija u šalicu. - Tek kad sam to
izgovorila, pada mi na pamet da možda nisam smjela. Ali jednostavno sam
naviknuta na to da mu sve moram reći.
Prvo me samo netremice promatra, a onda se, zatreptavši, počinje
smijati. - Isuse! To uopće nije smiješno, Addy! - Gotovo me nikad ne zove
imenom.
64
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Ne šalim se! Žena misli da smo ga ubili jer je namjeravao na aplikaciji

objaviti tekst u kojemu spominje svakoga od nas. Htio je obznaniti što sve
tajimo. - U iskušenju sam da najprije priopćim što je napisao za druge. - Vidiš,
nisam ja jedina užasna!
- Ali to ipak ne činim. - Napisao je nešto i o meni, nešto što je istina, i što
ti moram priznati. Trebala sam ti to reći kad se dogodilo, ali sam umirala od
straha. - Zurim u pod fokusirajući se na izvučenu nit u plavom plišanom sagu.
Kladim se da bi se cijeli stao odmatati da je povučem.
- Reci. - Ne mogu ništa prosuditi iz njegova glasa.
Bože, kako mi srce može tako silovito tući, a da ne prsne? A da ne iskoči
iz prsa? - Na kraju prošle godine, kad si bio u Cozumelu sa starcima, naletjela
sam na T. J.-a na plaži. Nabavili smo bocu ruma i napili se. I otišla sam k njemu
i... zabrijali smo.
- Suze mi teku niz obraze kapajući na ključnu kost.
- Kako misliš “zabrijali”? - Ravnodušnim glasom. Oklijevam pitajući se
mogu li to prikazati manje ogavnim nego što uistinu jest. - Zabrijali kako
točno? - ponavlja, ovaj put takvom žestinom da odgovor samo izlijeće iz
mene.
- Spavali smo! - I odjednom toliko jecam da još jedva mogu govoriti.
- Oprosti, Jake! Užasno sam pogriješila i tako mi je žao!
Otprilike minutu samo šuti, a kad napokon progovara, glas mu je ledeno
hladan. - Žao ti je, je li? Super. Onda nema veze. Glavno da ti je žao.
- Ali stvarno mi je žao - započinjem ne stižući išta objasniti jer skače na
noge i zabija šaku u zid iza sebe. Otima mi se prigušen usklik. Gips puca na
mjestu udarca, a bijeli prah zasipa plavi sag. Ponovno zamahuje šakom i još
silovitije udara.
- Jebote, Addy! Poševiš se s mojim frendom prije ne znam koliko mjeseci,
otad mi samo lažeš i sad ti je žao? Što ti je, dovraga? Tretiram te kao kraljicu!
- Znam - jecam gledajući u krvave mrlje na zidu.
- Dopuštaš mi da se družim s njim, iako mi se on smije iza leđa, i još pritom
izlijećeš iz njegova kreveta i ulijećeš u moj kao da se ništa nije dogodilo!
Pretvarajući se da ti je, kao, jebeno stalo do mene! - Gotovo nikad ne psuje
preda mnom, a kad mu se omakne, uvijek mi se ispriča.
- Ali stvarno mi je stalo do tebe, Jake! Volim te! Volim te još otkako sam
te prvi put vidjela!
- Zašto si mi to onda priredila? Zašto?
I sama se to mjesecima već pitam i na pamet mi padaju samo jadne izlike.
Bila sam pijana. Glupa. Nesigurna u sebe. Mislim da je to posljednje i najbliže
istini; godine i godine samo omalovažavanja napokon su uzele danak. -
Pogriješila sam. Učinila bih sve na svijetu da to sad mogu ispraviti ili izbrisati!

65
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Ali ne možeš, zar ne? - Na minutu samo šuti teško dišući. Ne usuđujem
se išta više reći. - Pogledaj me. - Držim glavu u rukama odbijajući je podići. -
Pogledaj me, Addy. Bar si mi to jebeno dužna.
Istina. I žalim što je tako. Njegovo lice - to prekrasno lice koje sam voljela
i kad nije bilo tako prekrasno - izobličeno je od bijesa. - Sve si uništila. Svjesna
si toga, zar ne?
- Da. - Izgovorim to zastenjavši, poput zvijeri uhvaćene u stupicu. Kad bih
samo mogla izgristi vlastitu šapu i pobjeći!
- Gubi se. Gubi se odavde. Ne mogu te više gledati.
Ne znam kako se uspijevam popeti stubama, a kamoli tek izaći iz kuće.
Čim završavam na prilazu, kopam po torbi da bih pronašla mobitel. Nema
šanse da pričekam na Ashton plačući kao kišna godina. Otpješačit ću do
Clarendonove. Sa suprotne strane ulice uto se oglašava prigušen zvuk trube
i kroz maglicu suza zamjećujem je kako otvara prozor.
S tugom me gleda dok prilazim. - Pretpostavila sam da će tako završiti.
Hajde, upadaj! Stara nas čeka.

66
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

DRUGI DIO

Igra skrivača

67
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

DESETO POGLAVLJE
Bronwyn
Ponedjeljak, 1. listopada, 7:30

Ponedjeljak je i spremam se za školu kao obično. Ustajem već u šest sati

da bih prvih pola sata džogirala, zatim u šest i trideset slijede zobena kaša s
bobičastim voćem i narančin sok, deset minuta nakon toga tuširanje. Sušim
kosu, odabirem odjeću, utrljavam zaštitnu kremu za sunce. Deset minuta
prelistavam New York Times, otvaram mejl, pakiram stvari, provjeravam je li
mi mobitel napunjen.
Sastanak s odvjetnicom u sedam i trideset jedino je što prekida tu rutinu.
Zove se Robin Stafford i, prema tatinim riječima, izvrsna je i izuzetno
uspješna odvjetnica iz područja kaznenoga prava. Doduše, ne i pretjerano
eksponirana u medijima. U svakom slučaju, nije poput onih odvjetnika koje
svi automatski povezuju s pokvarenim bogatašima, koji si novcem mogu
osigurati najbolju zaštitu. Stiže na vrijeme i ulazi u kuhinju u Maeveinoj
pratnji i srdačno nasmiješena.
Nikad ne bih na prvu pogodila koliko joj je, ali ako je suditi prema
životopisu koji mi je tata sinoć pokazao, navršila je četrdeset i jednu. Nosi
kostim krem boje, koji odudara od njezine tamne puti, neupadljiv zlatni nakit
i cipele koje djeluju skupocjeno, ali ne i kao da ih potpisuje Jimmy Choo.
Sjeda za kuhinjski otok nasuprot svima nama. - Baš mi je drago, Bronwyn!
Porazgovarajmo sad o tome što sve možeš očekivati danas u školi i kako ćeš
izaći na kraj s time.
Naravno. Jer to je sad moj život. Škola je nešto s čime moram izlaziti na
kraj.
Križa ruke na prsima. - Ne vjerujem da policija smatra da ste vas četvero
isplanirali Simonovo ubojstvo, ali su se vjerojatno nadali da će vas zaskočiti i
pritisnuti da bi netko među vama odao kakve korisne informacije. To pak
govori da, u najboljem slučaju, raspolažu slabim dokazima. Ako niste optužili
jedni druge i ako vam se priče podudaraju, neće moći voditi istragu u tom
smjeru i naposljetku će Simonovu smrt morati pripisati spletu nesretnih
okolnosti.
Škripac koji mi je cijelo jutro stiskao prsa napokon počinje otpuštati.
- Iako se Simon spremao objaviti sve ono o nama? Unatoč svemu što je
već objavljeno na Tumblru?

68
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Graciozno i gotovo neprimjetno sliježe ramenima. - Na kraju krajeva, to

su ipak samo tračevi i trolanje. Svjesna sam da vi klinci uzimate takvo što
zaozbiljno, ali u pravnom svijetu to nema nikakvu težinu ako nije
potkrijepljeno čvrstim dokazima. Stoga bi bilo najbolje da ni s kime ne
razgovaraš o slučaju, a posebice ne s policijom ili školom.
- A što ako me zatraže?
- Reci im da si potražila pravnu pomoć i da bez odvjetnice ne smiješ
odgovarati ni na kakva pitanja!
Pokušavam zamisliti takav razgovor s ravnateljicom. Ne znam što su
dosad načuli o zadnjim zbivanjima, ali znam da ću pozivanjem na peti
amandman samo podići uzbunu.
- Jesi li u dobrim odnosima s ostalima koji su tog dana bili s tobom na
produžnoj?
- Ne baš. Cooper i ja smo zajedno na nekim predmetima, ali...
- Bronwyn... - Mama me prekida ledenim tonom. - Dovoljno si bliska s
Nateom Macauleyjem ako se sinoć pojavio pred kućom. Treći put zaredom.
Robin se na to ispravlja, a ja rumenim. Imali smo žustru raspravu o tome
nakon što ga je tata otjerao. S obzirom na to da je provalio da nas uhodi poput
kakva manijaka, morala sam im objasniti kako stoje stvari.
- Bronwyn, zašto je Nate triput navratio ovamo? - Robin pita pristojno i
sa zanimanjem.
- Ni iz kakva posebnog razloga. Prvi put me dovezao kući nakon te
epizode sa Simonom. Onda je prošli petak navratio kako bismo se neko
vrijeme družili, ali ne znam zašto je sinoć došao jer mi nije bilo dopušteno da
razgovaram s njim.
- Smeta mi to “druženje” dok mi nismo kod kuće - mama se uključuje, ali
je Robin prekida.
- Kakva je točno priroda tvojeg odnosa s Nateom?
Nemam pojma. Možda bismo se zajedno mogle posvetiti tome?
Jeste li i za to plaćeni? - Praktički ga ne poznajem. Do prošlog tjedna nisam
godinama razgovarala s njim. Oboje smo se zatekli u ovoj čudnoj situaciji i...
bolje se osjećam u društvu onih koji prolaze što i ja.
- Preporučam ti da ih se kloniš - odvraća ne obazirući se na mamino
urokljivo oko. - Nema potrebe potkrepljivati teorije kojima policija već
barata. Ako ti uđu u mobitel i mejl, hoće li otkriti da si nedavno komunicirala
s ostalo troje?
- Ne - iskreno priznajem.
- Bar nešto! - Baca pogled na sat, decentan zlatni Rolex. - Morat ćemo tu
stati ako želiš na vrijeme stići u školu, a smatram da bi trebala. Ponašaj se
uobičajeno. - Ponovno se srdačno smiješi. - Poslije ćemo podrobnije
porazgovarati.

69
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Pozdravljam tatu i mamu, ali ne gledajući ih u oči, i grabim ključeve Volva

zazivajući Maeve. Iako se tijekom vožnje psihički pripremam za potencijalno
gadne komplikacije, u školi je sve začuđujuće normalno. Policija me ne
dočekuje u zasjedi. Nitko me ne gleda drukčije nego kako me gledaju otkako
je izašla prva objava na Tumblru.
Ipak, samo djelomično slušam o čemu Kate i Yumiko brbljaju nakon
okupljanja u matičnoj jer pogledom pretražujem hodnike. Samo s jednom
osobom želim razgovarati, i to upravo s osobom koju moram izbjegavati.
- Vidimo se poslije, može?
- dobacujem na brzinu i presrećem ga zapazivši da skreće prema
stražnjem stubištu.
Nije iznenađen što me vidi. - Bronwyn, kako su starci?
Naslanjam se na zid. - Žao mi je što te tata sinoć otjerao - potiho
odgovaram. - Malo je izvan sebe zbog cijele situacije.
- Tko bi rekao? - I on nastavlja šapatom. - Jesu li ti došli u pretres? -
Ostajem zgranuta, na što se samo smije s gorčinom. - I mislio sam! E pa meni
jesu. Vjerojatno više ne smiješ ni razgovarati sa mnom, ha?
Ne mogavši se suspregnuti, osvrćem se po praznom stubištu. Već sam
ionako paranoidna, a on samo dolijeva ulje na vatru. Svako malo moram se
podsjetiti da se nas četvero ipak nismo urotili s ciljem da ubijemo Simona. -
Zašto si navratio sinoć?
Zuri u mene kao da se sprema sa mnom podijeliti spoznaju o životu i
smrti, i o tome kako je svatko u biti nedužan dok mu se ne dokaže krivnja. -
Htio sam ti se ispričati zato što sam ukrao Isusa.
Zatečena sam. Nemam pojma o čemu govori. Je li to nekakva vjerska
alegorija? - Molim?
- U četvrtom razredu, kad smo izvodili igrokaz s Isusovim rođenjem u Sv.
Piusu, ukrao sam Isusa i morala si nositi torbu zamotanu u deku. Oprosti.
Zurim u njega nekoliko sekundi, a onda se napetost povlači.
I moje tijelo, gotovo obamrlo, kao da najednom klone. Šakom ga lagano
udaram o rame, na što se smije. - Znala sam da si to ti! Zašto si ga maznuo?
- Da te izbacim iz takta. - Ceri se i na trenutak zaboravljam na sve. I tad je
već imao predivan osmijeh! - A htio sam i razgovarati s tobom o... svemu što
se događa. Ali pretpostavljam da je sad prekasno. Sigurno već imaš
odvjetnika? - Osmijeh mu nestaje s lica.
- Da, ali... i ja bih rado razgovarala s tobom. - U trenutku kad se oglašava
zvono, vadim mobitel, ali se odmah i prisjećam da me Robin upitala ima li na
njemu dokaza o komunikaciji između nas četvero i vraćam ga u torbu. On to
primjećuje i opet se sarkastično smije.
- Moglo bi biti sranja ako razmijenimo brojeve! Osim ako ne želiš
upotrijebiti ovaj... - Iz ruksaka vadi preklopni mobitel. Oprezno ga
preuzimam. - Otkud ti?
70
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Višak. Imam ih nekoliko. - Palcem prelazim preko maskice kad mi

najednom pada na pamet čemu bi mogao služiti. - Nov je - odmah nadodaje. -
Nitko drugi te neće zvati. Jedino ja imam taj broj. Možeš mi se javiti na poziv,
a i ne moraš. Na tebi je. - Zastaje. - Samo pripazi gdje ga ostavljaš. Ako se
pojave s nalogom za zapljenu tvojeg mobitela i računala, ne mogu ti
ništa drugo zaplijeniti. Neće ti prekopati cijelu kuću.
Poprilično sam sigurna da bi mi odvjetnica, koju masno plaćamo, rekla da
mi nisu potrebni njegovi pravni savjeti. I vjerojatno bi mi očitala bukvicu o
njegovoj neiscrpnoj zalihi jeftinih mobitela poput onih koji su nas i koštali
produžne. Gledam kako se penje stubama znajući da bi najpametnije bilo
baciti ga u prvu kantu za smeće. Ali, umjesto toga, ubacujem ga u ruksak.

Cooper
Ponedjeljak, 1. listopada, 11:00

Gotovo je pravo olakšanje biti u školi! U svakom slučaju, bolje nego kod
kuće, gdje mi je stari satima tupio da je Simon bio lažljivac, da je policija
nekompetentna, da bi školu trebalo razapeti zbog cijele stvari i da će nas
odvjetnici koštati pravo bogatstvo, koje nemamo.
Nije me upitao je li to što je Simon napisao o meni istina. Sad smo u nekom
čudnom limbu. Sve je drukčije, ali se opet doima kao da je sve isto. Izuzev
Jakea, koji izgleda kao da bi najradije ubio nekoga, i Addy, koja je blijeda kao
smrt. Nalijećem i na Bronwyn, koja mi se pokušava nasmiješiti, kao da
neću primijetiti da grčevito stišće usnice. Od Natea nigdje ni traga. Očito svi
čekamo da se nešto dogodi.
Nakon tjelesnog naša se očekivanja napokon obistinjuju iako to, zapravo,
i nema veze sa mnom. S frendovima nakon tekme krećem prema svlačionici
i vučem se dok Luis melje o toj nekoj novoj trećašici na koju je bacio oko. Prof.
tjelesnog otvara vrata da bi propustio klince, kad se Jake iznenada okreće,
hvata T. J.-a za rame i razvaljuje ga šakom posred lica.
Naravno, “T. F.” iz objave za aplikaciju zapravo je T. J. Forrester. Zbunio
me izostanak ovog J.
Hvatam Jakea za ruke i odvlačim ga prije nego opet zamahne, ali toliko je
bijesan da bi se uspio oteti da mi Luis ne uskače upomoć. Čak ga i nas dvojica
jedva uspijevamo zauzdati. - Kretenu - izderava se prema T. J.-u, koji je
zateturao od udarca, ali ostao na nogama. Opipava zakrvavljen i
najvjerojatnije razbijen nos, i ne pokušavajući vratiti mu istom mjerom.
- Daj, čovječe - govorim Jakeu kad se profesor zalijeće prema nama. - Još
će te suspendirati!
71
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Isplatilo se - odvraća s gorčinom u glasu.

I tako danas, umjesto Simona, Jake Riordan postaje vijest dana i svi
blebeću kako su ga poslali kući jer je T. J. Forrrestera nakon tjelesnog udario
šakom u glavu. Usto, kako je prije odlaska odbio razgovarati s Addy, koja je
na rubu plača, nagađaju što je zapravo posrijedi.
- Kako je mogla? - mrmlja Keely stojeći u redu za ručak, dok Addy
mjesečari kantinom.
- Ne znamo što se točno dogodilo - podsjećam je.
I možda je doista dobro da je Jake otišao kući jer Addy, kao obično, sjedi
s nama. Nisam siguran da bi u protivnom imala hrabrosti to učiniti. Međutim,
ne razgovara ni s kime niti joj se itko obraća. I to čine namjerno. Vanessa,
najveća kuja u skupini, doslovce joj okreće leđa kad sjeda uz nju. Čak je ni
Keely ne pokušava uključiti u razgovor.
Koji licemjeri! S obzirom na to da se Luis iz istog razloga pojavio na
Simonovoj aplikaciji i s obzirom na to da mi je Vanessa pokušala izdrkati dok
smo jednom prilikom prošli mjesec tulumarili na bazenu, ne bi trebali tako
olako osuđivati druge!
- Kako si, Addy? - pitam je ne obazirući se na poglede ostalih za stolom.
- Nemoj, Cooperu - odvraća tako tiho da je jedva čujem i ne podiže pogled.
- Još mi je gore ako si ljubazan.
- Addy... - Sva napetost i strah koji me izjedaju pretaču se u moj glas.
Podiže glavu i dovoljan je jedan pogled da oboje shvatimo da smo na istoj
valnoj duljini. Toliko nas toga muči, a nismo u stanju ni o čemu razgovarati. -
Sve će biti u redu.
Keely spušta ruku na moju nadlakticu: - Što ti kažeš? - Očito sam nešto
propustio.
- Na što?
Lagano me protresa. - Na Halloween! U što ćemo se maskirati za Vanessin
tulum?
Totalno sam pogubljen, kao da me netko ubacio u posve drukčiji svijet,
svijet video igrica i jarkih boja, a ja čak ne znam ni pravila igre. - Bože, Keely,
ne znam. Što god. Ionako je tek za mjesec dana.
Olivia se oglašava s neodobravanjem. - Muški! Nemaju pojma koliko je
teško pronaći kostim koji je seksi, ali ne i droljast!
Luis naposljetku podiže obrve. - Pa onda budi samo droljasta - predlaže,
za što odmah biva kažnjen udarcem po nadlaktici. U kafeteriji je pretoplo,
gotovo vruće, i brišem znoj s čela opet razmjenjujući pogled s Addy.
Keely me podbada. - Daj mi mobitel!
- Molim?
- Hoću vidjeti onu fotku od prošlog tjedna iz Seaport Villagea i onu ženu
u haljini s resicama. Izgledala je fantastično! Možda bih mogla odjenuti nešto
tog tipa. - Slegnuvši ramenima, vadim mobitel, otključavam ga i pružam.
72
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Stišće moju podlakticu otvarajući album s fotkama. - Totalno si seksi u

gangsterskom odijelu!
Zatim prosljeđuje mobitel Vanessi, koja teatralno uzdiše. Primjećujem da
Addy premeće hranu na tanjuru ne prinoseći je ustima, ali ne stižem je upitati
želi li da joj donesem nešto drugo jer mi mobitel najednom zvoni.
- Tko te zove za vrijeme ručka? - Vanessa oholo dobacuje.
- Svi koje znaš već su ovdje! - Baca pogled prema zaslonu pa prema meni.
- Opa, Cooperu. Tko je Kris? Bi li Keely trebala biti ljubomorna?
Odgovaram tek za nekoliko sekundi i činim to zbrda-zdola:
- Samo neki lik kojeg sam upoznao. Na bejzbolu. - Lice mi gori kad
preuzimam mobitel i uključujem govornu poštu. Najradije bih se javio, ali nije
pravi trenutak.
Vanessa podiže obrvu. - Muško čije ime nije Chris nego Kris?
- Da. Nijemac je... - Bože. Daj prestani. Ubacujem mobitel u džep i okrećem
se prema Keely, koja je lagano rastvorila usta kao da mi i sama namjerava
postaviti pitanje. - Poslije ću ga nazvati. Onda, haljina s resicama, je li?
Spremam se uputiti kući nakon zadnjeg zvona kad me trener Ruffalo
zaustavlja u hodniku. - Nisi valjda zaboravio na naš sastanak?
Razdraženo uzdišem. Jesam. Stari će ranije izaći s posla jer se trebamo
naći s odvjetnikom, a trener želi porazgovarati o faksovima koji bi me
vrbovali. Ne znam kako ću se postaviti jer sam uvjeren da bi stari najradije
da istodobno odradim oboje, ali kako to nije izvedivo, ipak slijedim trenera
zaključivši da se to ionako neće oduljiti. Njegov je ured uz dvoranu, a u njemu
se osjeća miris svih sportaša koji su prošli njime u zadnjih dvadeset godina.
Drugim riječima, bazdi.
- Svi se raspituju za tebe, Cooperu - dobacuje dok mu sjedam sučelice u
iskrivljen metalni stolac, koji cvili pod mojom težinom. - UCLA, Louisville i
Illinois spremaju ponudu za punu stipendiju. Svi traže da im odgovoriš u
studenom, iako sam rekao da nema šanse da doneseš odluku prije proljeća. -
Primjećuje moj izraz lica. - Dobro je imati otvorene opcije. Draft je više nego
realna mogućnost, ali što ima više interesa na fakultetskoj razini, to ćeš više
impresionirati velike igrače!
- U redu, treneru. - Ne brine me strategija s draftom, već kako će
spomenuti fakulteti reagirati sazna li se što je Simon namjeravao objaviti o
meni ili ako cijela istraga uzme maha, a policija me nastavi ispitivati. Hoće li
njihove ponude najednom ispariti ili će me smatrati nedužnim dok mi se ne
dokaže krivnja? Ipak, ne bih ta razmišljanja trebao podijeliti s njime. - Stvar
je u tome... da je teško voditi računa o svemu tome...
Podiže tanak svežanj zaklamanih papira i maše njima. - Već sam to
odradio za tebe! Ovdje je popis svih fakulteta s kojima sam stupio u kontakt,
kao i njihove trenutačne ponude. Označio sam one koje smatram
najpovoljnijima ili koje bi mogle najviše zadiviti velike klubove. Ne bih nužno
73
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

u uži krug uvrstio Cal State ili UC Santa Barbara, ali u pitanju su lokalni
fakulteti i nude mogućnost razgledavanja. Samo mi javi ako ih za neki vikend
želiš ubaciti u svoj raspored!
- U redu. Trenutačno imam... nekih obiteljskih obveza pa možda neko
vrijeme neću imati vremena.
- Nema problema. Bez žurbe i presinga. Sve će biti kako ti kažeš, Cooperu.
Ljudi to kažu, iako baš i nije uvijek tako. U vezi s bilo čime.
Zahvaljujem mu i izlazim u sad već gotovo prazan hodnik. U jednoj ruci
držim mobitel, u drugoj njegov popis, i toliko sam izgubljen, gledajući sad u
jedno, sad u drugo, da se u hodu zalijećem u nekoga.
- Sori - dobacujem ugledavši pred sobom mršavu siluetu s kutijom u
rukama. - Ah... hej, profesore Avery! Trebate li pomoć?
- Ne treba. Hvala, Cooperu. - Puno sam viši od njega i bacivši pogled, vidim
da u kutiji ima samo fascikle. Valjda će uspjeti s time izaći na kraj. Njegove
vlažne oči probadaju me pogledom zamjećujući mobitel u mojoj ruci. - Žao mi
je što sam te prekinuo u esemesanju.
- Samo sam... - Ne dovršavani rečenicu. Znam da mi se neće smilovati ni
ako priznam da kasnim na sastanak s odvjetnikom Frknuvši nosom, spretnije
hvata kutiju. - Ne razumijem vas klince. Toliko ste opsjednuti ekranima i
tračevima. - Pravi grimasu kao da mu je čak ogavno izgovoriti tu riječ i ne
znam što reći. Referira li se na Simona? Tko zna je li se policija potrudila i
s njime razgovarala preko vikenda ili su ga prekrižili jer, navodno, nije imao
motiv. Bar koliko je njima poznato.
Stresa se kao da ni sam ne zna o čemu priča. - U svakom slučaju, oprosti,
Cooperu, žurim.
Trebao bi samo zakoračiti ustranu da bi me mimoišao, ali pretpostavljam
da to prepušta meni. - Nema problema - odvraćam sklanjajući mu se s puta.
Gledam kako odlazi hodnikom gegajući se, a onda ostavljam stvari u
ormariću i napokon krećem prema autu. Već dovoljno kasnim.
Zaustavljam se na crvenom ispred kuće kad mi na mobitel stiže poruka.
Bacam pogled očekujući da je to Keely jer sam joj, naposljetku, ipak obećao
da ćemo se naći večeras da bismo isplanirali kostime za Halloween. Ali mama
je u pitanju.
Naći ćemo se u bolnici. Baka je doživjela srčani udar.

74
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

JEDANAESTO POGLAVLJE
Nate
Ponedjeljak, 1. listopada, 23:50

Jutros sam nazvao sve dobavljače i obavijestio ih da ću neko vrijeme biti

izvan pogona. Zatim sam se riješio tog mobitela. Ostalo mi ih je još nekoliko.
Obično ih uzmem za keš u Walmartu i mijenjam nekoliko mjeseci, a onda
nabavim nove.
Nakon toga odlučio sam odgledati što je više moguće japanskih hororaca.
Sad je ponoć. Uzimam novi mobitel i nazivam onaj koji sam dao Bronwyn.
Javlja se tek nakon šestog zvona i zvuči užasno nervozno.
- Halo?
Najradije bih odglumio mušteriju i provalio da zovem radi heroina, čisto
da je malo uzrujam, ali vjerojatno bi tad bacila mobitel i nikad više mi se ne
bi obratila. - Hej...
- Kasno zoveš - odmah me napada.
- Spavala si?
- Ne. Ne mogu.
- Ni ja. - Oboje šutimo gotovo minutu. Ležim na krevetu naslonivši se
leđima na dva tanka jastuka i zurim u ekran sa zaustavljenom špicom na
japanskom. Izlazim iz filma i prelijećem druge kanale u izborniku.
- Sjećaš se rođendanske zabave Olivije Kendrick u petom osnovne?
Kako ne bih! Bio je to zadnji rođendanski tulum na kojem sam bio dok
sam još pohađao Sv. Pius jer me nakon toga stari ispisao jer si više nismo
mogli priuštiti školarinu. Olivia je pozvala cijeli razred i organizirala lov na
blago u svojem dvorištu i obližnjoj šumi. Bronwyn i ja bili smo u istom timu i
ona je prokljuvila sve tragove kao da joj je to posao, a želi se
domoći promaknuća. Pobijedili smo i svi petero zaradili poklon
kartice iTunesa u vrijednosti od dvadeset dolara. - Da.
- Mislim da smo nas dvoje tad zadnji put razgovarali.
- Možda. - Vjerojatno i ne nagađa koliko mi se to usjeklo u pamćenje. U
petom su moji frendovi počeli primjećivati cure i u jednom trenutku svaki je
bio s nekom na kojih tjedan dana. Bile su to tipične dječje gluposti. Pozvali bi
curu van i kad bi pristala, jednostavno bi jedno drugo ignorirali. Dok smo se
probijali kroz Olivijinu šumu, gledao sam kako se njezin konjski repić njiše
preda mnom pitajući se što bi rekla kad bih joj predložio da bude moja cura.
Naravno da nisam.

75
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Kamo si otišao nakon Sv. Piusa?

- U Granger. - Kako je ona ostala tamo do osmog, ponovno sam je vidio
tek u srednjoj, a tad je ta njezina ambicioznost već pošteno uzela maha.
Zastaje kao da čeka da nastavim i nakratko se smije. - Nate, zašto si me
nazvao ako mi na svako pitanje odgovaraš s jednom ili dvije riječi?
- Možda ne postavljaš prava pitanja.
- OK. - Opet stanka. - Jesi li kriv?
Ne moram pitati na što aludira. - Jesam i nisam.
- Morat ćeš biti precizniji.
- Da, dilao sam dok sam bio na uvjetnoj zbog dilanja. Ne, nisam Simonu
Kelleheru u šalicu ulio ulje od kikirikija. A ti?
- Isto - potiho odvraća. - Jesam i nisam.
- Znači, varala si?
- Da. - Primjećujem da joj glas drhti. Što ću ako se rascmizdri? Možda ću
morati odglumiti da je veza pukla. Ali sabire se. - Stvarno me sram. I silno me
strah da će svi to saznati.
S obzirom na to da je izvan sebe, znam da se ne bih trebao smijati, ali ne
mogu se suzdržati. - Dobro, nisi savršena. Pa što? Sad si jedna od nas, običnih
smrtnika!
- Ali ja jesam obična smrtnica - otpili me. - Ne živim pod staklenim
zvonom. Samo mi je žao što sam to učinila, ništa drugo.
Što vjerojatno i jest istina, ali samo djelomično. Cijela je istina daleko
prljavija. Da ju je to istinski izjedalo, već bi prije tko zna koliko mjeseci
priznala što je učinila, a očito nije. Ne znam zašto je ljudima tako teško reći
da ponekad rade sranja ne očekujući da će biti uhvaćeni na djelu.
- Više te zabrinjava što će drugi reći - odvraćam.
- Nema ničega lošeg u tome da se čovjek brine zbog tuđeg mišljenja. Tako
se bar klonim uvjetne.
Glavni mobitel mi javlja da sam zaprimio poruku. Odložio sam ga uz
krevet, na trošni stolić koji se zaljulja svaki put kad ga dodirnem. Okrhnuta
mu je jedna nožica, a i suviše sam lijen da je popravim. Okrećem se na bok i
čitam Amberinu poruku: Budan? Spremam se otkantati Bronwyn kad
najednom uzdiše.
- Oprosti. Ovo je bilo nisko. Stvar je u tome da... da je za mene sve ovo
mnogo kompliciranije nego što se čini. Razočarala sam starce, ponajprije
tatu, koji se oduvijek mora boriti protiv stereotipa jer izvorno nije odavde.
Stekao je izniman ugled, a ja bih to mogla ugroziti jednim glupim potezom!
Namjeravam joj reći da zacijelo nitko ne vjeruje u to. Iz moje pozicije,
njezini se doimaju poprilično nedodirljivima. Ali pretpostavljam da svatko
ima svoja sranja, a ja o njezinom ne znam baš ništa. - Otkud ti je stari?
- Rodio se u Kolumbiji, ali se doselio ovamo kad mu je bilo deset.
- A stara?
76
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Ah, njezini su odavde. Četvrta generacija Iraca ili što već.

- I moji. Ali moje posrnuće nikoga ne bi iznenadilo.
Opet uzdiše. - Ne čini li ti se da je sve tako nestvarno? Kako bi itko mogao
zaključiti da je netko od nas doista ubio Simona?
- Vjeruješ mi? Podsjećam te da sam na uvjetnoj.
- Da, ali bila sam prisutna kad si mu pokušao pomoći. Ili si to stvarno
dobro odglumio!
- Ako sam sociopat koji je u stanju ubiti Simona, onda mogu odglumiti
bilo što, zar ne?
- Nisi sociopat.
- Otkud znaš? - Iako sam zajedljiv, zapravo doista želim znati. Ipak su u
mojoj kući proveli pretres. Nepodobni član skupine i žrtveno janje, tako je to
Lopezica sročila. Netko tko laže po potrebi i tko bi to učinio sve a da i ne
trepne kako bi spasio vlastito dupe. Nisam siguran kako točno ulijevam
povjerenje nekome s kime nisam razgovarao šest godina.
Ne odgovara mi odmah i prestajem prešaltavati kanale zaustavljajući se
na Cartoon Networku da bih odgledao djelić nekog novog crtica s nekim
klincem i zmijom. Ne djeluje obećavajuće. - Sjećam se kako si se nekoć brinuo
za mamu - naposljetku odvraća. - Kad bi se pojavila u školi i ponašala se...
znaš već kako. Kao da je bolesna ili što već.
Kao da je bolesna ili što već. Valjda aludira na to kako se izderala na sestru
Flynn tijekom roditeljskog sastanka, kad je naposljetku poskidala sve naše
likovne radove sa zidova. Ili kad je jednom plakala na nogostupu čekajući da
me pokupi s treninga. Puno je takvih epizoda pa ne znam na koju točno misli.
- Stvarno mi se sviđala - oprezno nastavlja jer joj ne odgovaram.
- Razgovarala je sa mnom kao da sam odrasla.
- Misliš, psovala je pred tobom - ispravljam je, na što se smije.
- Meni se činilo da psuje sa mnom\
I nešto me u načinu na koji to izgovara dira u srce. Kao da je uspjela
prozreti tko se skrivao iza svih tih sranja. - Sviđala si joj se. - Prisjećam se
kakva je bila danas, kod stubišta, sjajne kose opet zavezane u konjski repić,
blistajući u licu. Kao da je sve zanimljivo i kao da se isplati za sve potruditi.
Sviđala bi joj se i danas.
- Nekoć mi je govorila... - Zastaje. - Rekla mi je da me zadirkuješ samo zato
što si zacopan u mene.
Bacam pogled prema Amberinoj poruci na koju još nisam odgovorio. -
Možda sam i bio. Ne sjećam se.
Kao što rekoh, po potrebi lažem.
Šuti minutu. - Trebala bih se naspavati. Ili bar pokušati.
- Znam. I ja.
- Tko zna što će biti sutra, ha?
- Valjda.
77
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Ništa onda, noć. I... Nate? - Govori na brzinu, kao da joj se žuri. - I ti si se
meni tad sviđao. Ako ti to išta znači. Vjerojatno ništa, ali eto, samo da znaš.
Onda, laku noć!
Prekida vezu, a ja odlažem taj mobitel na stolić i grabim drugi. Ponovno
čitam Amberinu poruku i napokon odgovaram: Dođi.
Bronwyn je naivna ako misli da sam nešto što nisam.

Addy
Srijeda, 3. listopada, 7:50

Ashton me tjera u školu. Staroj je svejedno. Što se nje tiče, uništila sam
nam život pa više i nije važno što činim. Doduše, nije mi to rekla u lice, ali
svaki put kad me pogleda, mogu joj to pročitati u očima.
- Pet tisuća dolara samo za razgovor s odvjetnikom - ljutito dobacuje u
srijedu ujutro za doručkom. - Nadam se da znaš da to ide iz tvojeg fonda za
faks!
Da imam energije, zakolutala bih očima. Obje znamo da nemam fond za
faks. Već danima pregovara sa starim, koji je u Chicagu, pokušavajući iz njega
izmusti pare. Iako se ne može pretrgnuti s obzirom na to da ima drugu, mlađu
obitelj, vrlo vjerojatno će poslati bar polovicu da bi je skinuo s grbače i
pokazao koliko je brižan roditelj.
Jake još odbija razgovor sa mnom, a silno mi nedostaje. Osjećam se kao
da je nešto eksplodiralo u meni pa sad još samo pepeo leprša u mojim krhkim
kostima. Poslala sam mu nekoliko desetaka poruka na koje ne samo što nije
odgovorio već ih nije ni otvorio. Blokirao me na Facebooku i više me ne prati
ni na Instagramu ni na Snapchatu. Pretvara se da ne postojim, čak se i meni
već čini da je tako. Jer ako nisam njegova cura, što sam točno?
Trebao je biti suspendiran cijeli tjedan, ali njegovi su digli frku tvrdeći
kako su svi pod velikim stresom zbog Simonove smrti pa pretpostavljam da
se danas vraća. Pomisao da bih ga mogla vidjeti izazvala je takvu mučninu u
meni da sam odlučila ostati kod kuće. Ashton me morala izvući iz kreveta.
Do daljnjega je kod nas.
- Addy, ovo te neće ubiti - drži mi prodiku gurajući me prema tušu. - Niti
će te on izbrisati s lica Zemlje! Za ime Božje, napravila si glupost, ali nikoga
nisi ubila! - Zatim se zaustavlja.
- Doduše, porota se još nije sastala o tom pitanju - nadoda je sarkastično
se nasmijavši.
Ah, znači odsad crni humor u kući. Tko bi rekao da su Prentissice uopće
duhovite?
78
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Odbacuje me u školu i ostavlja ispred ulaza. - Glavu gore! Nemoj dopustiti

tom licemjernom control freaku da te izbaci iz takta!
- Za ime Božje, Ash, prevarila sam ga! Nije da nema povoda!
Prkosno stišće usnice. - Svejedno.
Izlazim iz auta pokušavajući se psihički pripremiti za ulazak. Nekoć je to
bilo tako lako. Svugdje sam bila prisutna, a da se nisam morala ni potruditi.
Sada te cure gotovo da više nema i kad god zamijetim svoj odraz u prozoru,
zapravo ne znam tko je ta koja nosi moju odjeću - pripijen topić i uske
traperice, baš po njegovu ukusu - jer ispijeni obrazi i utučen pogled nikako ne
pašu uz to.
Ali mi zato kosa izgleda nevjerojatno. Eto, bar mi nešto ide u prilog.
Samo jedna osoba u školi izgleda gore od mene, a to je Janae. Kladim se
da je sigurno skinula pet kilograma otkako je Simon umro, a i ten joj se
pokvario. Kako joj je maškara neprestano razmazana, pretpostavljam da pod
malim odmorima poput mene plače u zahodu. Čudi me da još nismo naletjele
jedna na drugu.
Gotovo odmah po ulasku zamjećujem Jakea kod ormarića. Problijedivši,
osjećam kako mi se manta pred očima i prilazim mu gotovo teturajući. On pak
smireno i zamišljeno okreće šifru na lokotu. Na trenutak čak pomišljam da će
sve biti u redu, da se uspio ohladiti dok ga nije bilo i da će mi oprostiti. - Hej,
Jake...
Njegovo se lice u stotinki izobličuje od bijesa. Namrštivši se, naglim
potezom otvara ormarić, vadi knjige i ubacuje ih u ruksak, a onda ga treskom
zatvara, prebacuje ruksak preko ramena i okreće mi leđa.
- Hoćeš li ikad opet razgovarati sa mnom? - Glas mi je tanahan, jedva
čujan. Jadan.
Okreće se i gleda me s takvom mržnjom u očima da uzmičem. - Potrudit
ću se da ne.
Ne plači. Samo ne plači. Ljutito odlazi dok svi pilje u mene. Zamjećujem
Vanessu kako mi se podrugljivo smiješi stojeći također kod ormarića. I
uživajući u prizoru. Kako sam uopće mogla pomisliti da mi je frendica?
Vjerojatno će se ubrzo i baciti na njega. Ako već nije. Posrćem zaustavljajući
se ispred svojeg ormarića i pružam ruku prema lokotu. Treba mi nekoliko
sekundi da bih registrirala što je napisano na njemu crnim markerom.
KURVA.
Prigušen smijeh širi se oko mene kad moje oči zamjećuju slovo V. Poznate
su mi te neobične zavojite linije. Izradila sam s Vanessom nekoliko desetaka
plakata za “Divlje mačke”, školski tim navijačica, i zadirkivala je što ga piše
na tako smiješan način. Znači, čak to nije ni pokušala prikriti. Valjda je htjela
da znam tko je autor.
S mukom polako krećem prema najbližem zahodu iako bih najradije
otrčala. Dvije cure pred zrcalom popravljaju šminku. Prokradam se mimo
79
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

njih u najudaljeniju kabinu, strovaljujem na poklopac WC školjke i zarivši

glavu u ruke, potiho jecam.
Na prvo se zvono oglušujem ne mičući se s mjesta dok mi se suze slijevaju
niz lice. A onda u jednom trenutku više ne mogu plakati. Naslanjam se na
koljena i spuštam glavu ne mičući se ni na drugo zvono. Cure ulaze i izlaze.
Djelići razgovora dopiru do mene i, da, neke od njih me ogovaraju.
Začepljujem uši da ih ne bih čula.
Usred trećeg sata napokon ustajem, otključavam vrata i krećem prema
zrcalu odmičući kosu s lica. Maskare više nema, ali sam se zato dovoljno dugo
zadržala pa mi oči više nisu podbuhle. Zurim u svoj odraz pokušavajući se
sabrati. Ne mogu na nastavu. Otišla bih u ambulantu i potužila se na
glavobolju da mi nije neugodno pojaviti se tamo otkako me se sumnjiči da
sam ukrala šprice s adrenalinom. Preostaje mi samo jedna opcija: da zbrišem
kući.
Odlazim prema stražnjem stubištu i zatvaram vrata za sobom kad mi
nečiji glomazni koraci privuku pozornost. Okrećem se i zamjećujem T. J.-a
kako silazi, s natečenim nosom i gadnim podljevom. Zaustavlja se ugledavši
me i naslanja na ogradu. - Hej, Addy...
- Ne bi li trebao biti na nastavi?
- Moram k liječniku. - Dodiruje nos bolno se lecnuvši. - Možda imam
devijaciju septuma.
- Tako ti i treba. - Te riječi izlijeću iz mene s gorčinom. Naprečac.
Isprva otvara usta, a onda odustaje i samo guta slinu. - Nisam ništa rekao
Jakeu. Kunem ti se. Ni ja nisam htio da se dozna. Ni meni nije ništa lakše. -
Ponovno oprezno dodiruje nos.
Zapravo nisam mislila na Jakea, već na Simona. Ali naravno da on ništa ne
zna o neobjavljenim tračevima. Kako li je onda Simon saznao? - Bili smo sami
- oprezno odvraćam. - Morao si to nekome spomenuti!
Odmahuje glavom lecnuvši se kao da mu i to nanosi bol. - Sjećaš se da smo
se ljubili na javnoj plaži prije nego što smo navratili k meni? Svatko nas je
mogao vidjeti.
- Ali ne bi znali... - zaustavljam se shvaćajući iznenada da Simon zapravo
uopće nije spomenuo da smo spavali. Aludirao je na to, poprilično otvoreno,
ali ništa više od toga. Možda sam ipak pretjerala priznavši Jakeu istinu! Na tu
pomisao hvata me mučnina. Doduše, ne vjerujem da bih mu mogla priznati
samo dio. Naposljetku bi ionako sve izmuzao iz mene.
T. J. me gleda gotovo pokajnički. - Žao mi je zbog svega. Ako mene pitaš,
mislim da se Jake ponaša kretenski. Ali vjeruj mi, nikome nisam rekao ni riječ.
- Spušta ruku na srce. - Kunem se pokojnim djedom. Tebi to možda ništa ne
znači, ali za mene nosi težinu. - Kimam glavom, na što uzdiše.
- Kamo ćeš?

80
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Kući. Ne mogu više biti ovdje. Sve me frendice mrze. - Ne znam zašto mu
to govorim. Možda zato što to nemam kome drugom reći. - Sumnjam da će mi
dopustiti da sjedim s njima sad kad se Jake vratio.
- Istina. Coopera danas nema jer je otišao u posjet baki, a poslije
vjerojatno ima sastanak s odvjetnikom iako mi to nije rekao. Nitko drugi neće
se usuditi suprotstaviti Jakeovu bijesu. Ili to uopće poželjeti.
- Fućkaj ih - dobacuje nesigurno se smiješeći. - Ako i sutra budu seronje,
možeš se meni pridružiti! Kad već ogovaraju, dajmo im onda i povoda!
Gotovo se smiješim na to, iako znam da uopće nije smiješno.

81
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

DVANAESTO POGLAVLJE
Bronwyn
Četvrtak, 4. listopada, 12:20

Prepustila sam se lažnom osjećaju samodopadnosti.

Očito je to moguće, čak i ako proživljavate najgori tjedan u životu. Prvo
se zastrašujuće jezivi događaji redaju jedan za drugim, sve dok vam se
naposljetku ne učini da ćete se ugušiti, a onda samo tako - sve odjednom
staje. I kako se ništa više ne događa, zaključujete da možete odahnuti jer ste
se ipak izvukli.
To je početnička pogreška koja mi se obija o glavu u četvrtak tijekom
ručka, kad uobičajeno prigušeno brujanje u kantini najednom poprima na
intenzitetu i glasnoći. Isprva se znatiželjno osvrćem, kao i ostali, pitajući se
zašto svi iznenada posežu za mobitelima. Ali prije nego što uspijevam izvaditi
svoj, svi se okreću prema meni.
- Ajme... - Maeve je brža. Baca pogled na mobitel i s takvom tugom
prigušeno uzdiše da me odmah hvata panika. Namrštivši se, zubima hvata
donju usnicu. - Bronwyn, u pitanju je... još jedna objava na Tumblru. Evo...
vidi...
Srce mi lupa dok preuzimam mobitel. U pitanju je tekst koji mi je
detektivka Mendoza pokazala u nedjelju nakon Simonova sprovoda. Prvi put
ćemo se pozabaviti dobrom curom B. R., ponosnom vlasnicom dosjea blistavih
akademskih postignuća u našoj školi...
Sve je izašlo na vidjelo. Sve što je Simon napisao o svakome od nas, plus
poruka na kraju:

Zar ste mislili da sam se šalio kad sam rekao da sam ubio Simona? Čitajte
i cmoljite, klinci! Svi koji su bili na produžnoj sa Simonom prošli tjedan imali
su itekakav povod da ga se riješe. Prvi dokaz: gore navedene informacije,
koje je namjeravao objaviti na svojoj aplikaciji.
Sad slijedi zadatak: povežite točkice! Jesu li se udružili u tom pohvatu ili
je netko među njima ipak vodio glavnu riječ? Tko je lutkar, a tko lutka?
Malo ću vam olakšati početak istrage: svi lažu.
SAD KRENITE!

82
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Podižem pogled. Maeve zna istinu, cijelu istinu, ali Yumiko i Kate još
nisam ništa rekla nadajući se da ću to možda moći zataškati i zatajiti dok
policija ne provede istragu i naposljetku je zaključi u nedostatku dokaza.
Kako sam jadna i naivna. Ali stvarno.
- Bronwyn? - Jedva čujem Yumiko koliko mi tutnji u ušima. - Je li ovo
istina?
- Jebeš to sranje od Tumblra! - Šokirao bi me takav Maevein rječnik da
prije dvije minute nisam već prešla uobičajeni prag zgroženosti. - Kladim se
da bih mogla hakirati to sranje i utvrditi tko se skriva iza svega!
- Ne - odvraćam više nego glasno, a onda nastavljam tiše i na španjolskom.
- No lo hagas... No queremos...
No moram stati jer Kate i Yumiko zure u mene. Ne možeš. Ne želimo to. Do
daljnjega bi to trebalo biti dovoljno.
Ali Maeve ne namjerava ušutjeti. - Baš me briga - bjesni. - Možda je tebi
stalo, ali meni...
Situaciju spašava razglas. Ili se bar tako isprva čini. Bestjelesni glas širi se
kantinom i tad slijedi déjà vu: Pozornost! Učenici Cooper Clay, Nate Macauley,
Adelaide Prentiss i Bronwyn Rojas hitno se moraju javiti ravnateljici Gupti!
Cooper Clay, Nate Macauley, Adelaide Prentiss i Bronwyn Rojas - hitno se javiti
ravnateljici!
Uopće se ne sjećam kako sam ustala, ali sigurno jesam jer, evo, hodam.
Gegam se poput zombija mimoilazeći tuđe poglede i šapat, probijajući se
između stolova u smjeru vrata. Zatim nastavljam niz hodnik, mimo plakata
za homecoming starih tri tjedna. Odbor za planiranje zabušava, što bi izazvalo
veći prijekor da nisam u njemu.
Kad sam stigla u tajništvo, tajnica ozlojeđeno rukom pokazuje prema sobi
za sastanke smatrajući da bih već trebala znati proceduru. Stižem zadnja -
osim ako nam se još policija ili članovi školskog odbora nemaju namjeru
pridružiti. - Zatvori vrata, Bronwyn - nalaže mi ravnateljica. Učinivši to,
mimoilazim je da bih sjela između Natea i Addy, a nasuprot Cooperu.
Spaja prste obiju ruku i bradom se naslanja na njih. - Pretpostavljam da
vam ne moram objasniti kojim ste povodom pozvani. Kako i mi pratimo onu
besramnu Tumblrovu stranicu, pročitali smo najnoviju objavu. Usto nas je i
policija zamolila da se pobrinemo da svi učenici sutra budu na raspolaganju
za pojedinačne razgovore. Koliko sam shvatila, današnja objava na
Tumblru preslika je onih koje je Simon sastavio prije svoje smrti. Znam da
vas je većina potražila pravnu pomoć i škola će to, naravno, poštovati. Ali
znajte da ste ovdje sigurni. Ako mi želite reći bilo što, a što bi nam pomoglo
da bolje shvatimo pritisak kojemu ste bili izloženi, sad je pravi trenutak.
Zurim u nju dok mi se koljena tresu. Je l’ ona to zaozbiljno? Sad nikako
nije pravi trenutak! Ipak, osjećam gotovo neodoljiv poriv da joj odgovorim i
objasnim, kad me netko najednom hvata za ruku. Iako me ne gleda, njegovi
83
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

prsti isprepliću se s mojima, topli i snažni, i spuštaju na moju nemirnu nogu.

Opet je u istoj majici koja je tanka i izlizana na njegovim ramenima kao da je
već prošla nekoliko stotina pranja. Bacam pogled prema njemu, a on gotovo
neprimjetno odmahuje glavom.
- Ja sam vam već prošli tjedan sve rekao - dobacuje Cooper razvlačeći
vokale.
- I ja - Addy se odmah nadovezuje, crvenih očiju, upala i zastrašujuće
blijeda lica. Djeluje posve iscrpljeno. I prvi put zamjećujem pjegice na njezinu
nosu. Možda se samo nije našminkala? Hvata me tuga. Baš je nju, od svih nas,
ovo najviše pogodilo.
- Nikako ne bih rekla... - započinje ravnateljica, kad se otvaraju vrata, i
tajnica naviruje.
- Policija na telefonu - priopćava tajnica, na što ravnateljica odmah ustaje.
- Ispričavam se.
Zatvara vrata za sobom i nas četvero ostajemo sjediti u neugodnom muku
osluškujući brujanje klima-uređaja. Prvi smo put zajedno u istoj prostoriji
otkako nas je Budapest ispitivao prošli tjedan. Najradije bih se nasmijala kad
se sjetim koliko smo tada bili navini i kako smo se bunili zbog nepravedne
kazne i svađali oko plesa za trećaše.
Iako, da budem iskrena, uglavnom sam ja to činila.
Nate otpušta moju ruku i naginje stolac unatrag osvrćući se oko sebe. -
Baš smo se lijepo našli.
- Jeste li dobro, ljudi? - provaljujem iznenađujući i samu sebe tim
pitanjem. Ne znam što sam točno htjela reći, ali svakako ne to. - Ne mogu
povjerovati da se sve ovo događa, da... sumnjaju u nas...
- U pitanju je bio nesretan slučaj - Addy dobacuje iako ne zvuči pretjerano
sigurno, više kao da testira pretpostavku.
Cooper se okreće prema Nateu. - Čudan neki nesretan slučaj. Kako bi ulje
od kikirikija samo od sebe moglo završiti u šalici?
- Možda je netko ušao u prostoriju dok nismo gledali - odvraćam, na što
Nate koluta očima. - Znam da zvuči apsurdno, ali... moramo sve uzeti u obzir,
a to nije neizvedivo, zar ne?
- Mnogi su mrzili Simona - Addy se nadovezuje. S obzirom na to kako
stišće čeljust, očito je i ona sama među njima. - Mnogima je uništio život.
Sjećate se Aidena Wua? Naša generacija, otišao je u drugom? - Kako jedina
kimam glavom, okreće se prema meni. - Moja sestra zna njegovu s faksa. Nije
se bez razloga ispisao. Doživio je živčani slom nakon što je Simon napisao da
je transvestit!
- Ozbiljno? - dobacuje Nate, a Cooper rukom prolazi kroz kosu.
- Sjećate se onih objava koje je nekoć objavljivao kad je pokrenuo
aplikaciju? - nastavlja Addy. - Detaljnijih, gotovo poput bloga?
Steže me u grlu. - Sjećam se.
84
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- To je učinio s Aidenom - objašnjava Addy. - Iz čiste pakosti... - Hvata me

nelagoda zbog njezina tona. Nisam očekivala da ću ikad čuti plitku Addy
Prentiss kako govori s toliko otrova. Ili da ima vlastito mišljenje.
Cooper se odmah ubacuje kao da se boji da će, u protivnom, propustiti
red. - To je i Leah Jackson rekla na komemoraciji! Naletio sam na nju ispod
tribina i rekla je da smo svi licemjeri što se odnosimo prema njemu kao da je
kakav mučenik!
- E pa, eto vam ga - ubacuje se Nate. - Bila si u pravu, Bronwyn.
Najvjerojatnije su svi u ruksacima nosili bočicu ulja od kikirikija čekajući na
pravu priliku.
- Ne bilo kojeg ulja od kikirikija - odvraća Addy i svi se okrećemo prema
njoj. - Samo hladno prešano izaziva alergijsku reakciju. Drugim riječima,
gurmansko ulje.
Nate je namršteno promatra. - A otkud ti to znaš?
Sliježe ramenima. - Vidjela sam to u nekoj emisiji na kabelskoj.
- Možda bi bilo pametno da to zadržiš za sebe kad se Gupta vrati
- predlaže Nate i gotovo neprimjetan osmijeh na trenutak izranja na
Addynu licu.
Cooper se ljutito okreće prema njemu. - Ovo nije zafrkancija!
- Ponekad mi se čini da jest - odgovara zijevnuvši kao da se dosađuje.
Prisjećam se uto nečega i gutam knedlu. Leah i ja smo nekoć bile u dobrim
odnosima - bile smo partnerice na natjecanju Model United Nationsa i na
početku trećeg došle do državne razine. Simon je isto htio sudjelovati, ali smo
mu dale pogrešan rok prijave pa se nije stigao kvalificirati. Iako to nismo
namjerno učinile, nije nam povjerovao i pobjesnio je. Za nekoliko
tjedana počeo je pisati o njezinu seksualnom životu na aplikaciji i premda bi
obično nakon jedne objave prestao, u njezinu slučaju nastavio je nadodavati
i nadodavati. Bila je to njegova osveta. Sigurna sam da bi i meni učinio isto da
je tad mogao išta iskopati.
Kad je Leah počela gubiti kompas, upitala me jesam li ga namjerno
prevarila. Nisam, ali me je to svejedno izjedalo, a posebice kad si je prerezala
žile. Nakon što se okomio na nju, život joj se preokrenuo iz korijena.
Ne znam kakve bi sve mogle biti posljedice takve traume.
Ravnateljica uto ulazi u prostoriju i zatvorivši vrata za sobom, vraća se
na mjesto. - Ispričavam se, ali nisam to mogla odgoditi. Gdje smo ono stali?
Nekoliko sekundi prostorijom vlada muk, a onda se Cooper nakašljava.
- Žao nam je, gospođo ravnateljice, ali suglasni smo da s vama ne možemo
razgovarati o slučaju. - U njegovu glasu prepoznajem posve nov i odlučan ton.
Imam osjećaj da nas sve povezuje neka energija. Očito je da si međusobno ne
vjerujemo - ali još manje vjerujemo njoj i policiji. I ona je svjesna
toga. Odgurava stolac i ustaje.

85
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Važno je da znate da su vam vrata mojeg ureda uvijek otvorena -

odvraća, ali mi smo već ustali i sami ih otvaramo.
Kako ostatak dana osjećam laganu mučninu i strah, sve obveze u školi i
kod kuće odrađujem mehanički. Uspijevam se opustiti tek kad kazaljke
napokon otkucavaju ponoć, a mobitel koji mi je Nate dao zvoni.
Zove me svaku noć od ponedjeljka, otprilike uvijek u isto vrijeme.
Ispričao mi je već koješta o svojoj mami, njezinoj bolesti i tatinom opijanju,
što nisam ni naslućivala. Ja sam pak njemu ispričala za Maevein rak i kako
oduvijek imam osjećaj da sam pod presingom i da moram biti dvaput bolja u
svemu. Ponekad uopće ne razgovaramo. Sinoć je predložio da zajedno
ogledamo film pa je na Netflixu odabrao neki užasan hororac koji se razvukao
do dva ujutro. Zaspala sam sa slušalicama u ušima i u nekom trenutku možda
i zahrkala njemu u uho.
- Na tebi je red da odabereš film - dobacuje i ne pozdravivši. Zapazila sam
to kod njega; to da izbjegava uvode i da se smjesta baca na bit stvari.
No mojim se mislima mota nešto posve drugo. - Tražim. - Šutimo minutu
dok prolazim ponudu na Neftlixu ne registrirajući naslove. Uzalud. Ne mogu
se samo tako prebaciti u modus gledanja filmova. - Nate, jesi li naribao nakon
onoga danas? - Nakon razgovora s ravnateljicom, ostatak
poslijepodneva proletio je u maglici pogleda, šapata i neugodnih razgovora
s Kate i Yumiko, kad sam im napokon objasnila što se sve zbivalo zadnjih
nekoliko dana.
Smije se kroz nos. - Ionako sam već naribao. Ništa se nije bitno
promijenilo.
- Moje se frendice ljute što im nisam rekla.
- Da si varala na testovima? Ili da si osumnjičena za ubojstvo?
- I jedno i drugo. Nisam im rekla ni za jedno. Nadala sam se da će sve
nekako utihnuti i da neće morati saznati. - Robin mi je rekla da ne odgovaram
ni na kakva pitanja u vezi sa slučajem, ali nisam znala kako to primijeniti na
njih dvije koje su mi ipak najbolje frendice. Kad se cijela škola okrene protiv
tebe, potreban ti je netko tko će biti na tvojoj strani! - Da se bar mogu bolje
prisjetiti svega što se dogodilo tog dana. Što si slušao kad je Avery pronašao
mobitel u tvojem ruksaku?
- Prirodoslovlje - odvraća. - Drugim riječima, znanost za glupe. Ti?
- Bila sam na dodatnoj. - Zubima hvatam unutrašnjost obraza.
Paradoksalno je da su mi sjajne ocjene koje sam postigla u kemiji omogućile
da u četvrtom razredu pohađam dodatni program prirodoslovlja po
vlastitom izboru. - Pretpostavljam da je Simon bio na dodatnoj iz fizike. Ne
znam što Addy i Cooper slušaju kod Averyja, ali kad smo se našli, djelovali su
iznenađeno što se vide.
- I?

86
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Pa, frendovi su, zar ne? Ne bi li očekivao da su već razgovarali o tome?

Ili da su čak bili na istom satu kad se to dogodilo.
- Tko zna. Možda su bili u matičnoj ili je jedno od njih promijenilo
predmet. Avery je u svemu dobar. - Ne odgovaram na to. - Misliš da su njih
dvoje osmislili tu lakrdiju?
- Samo prolazim sve mogućnosti. Čini mi se da se policija uopće nije
pozabavila tom bizarnom situacijom s podmetnutim mobitelima jer su
uvjereni da je to samo dio našeg zajedničkog plana. Daj razmisli! Avery zna
najbolje što svatko od nas sluša kod njega. Možda je on to učinio. Možda nam
je podmetnuo mobitele u ruksake i šalice premazao uljem od kikirikija prije
našeg dolaska. Nije li profesor prirodoslovlja? Znao bi to izvesti!
Još dok to govorim, jednostavno ne mogu zamisliti našeg krhkog i sitnog
profesora kako poput kakva luđaka premazuje šalice. Ili da Cooper krade
šprice ili da Addy smišlja cijelu shemu ubojstva gledajući kabelsku.
S druge strane, zapravo, nikoga od njih i ne poznajem. Tako ni Natea. Iako
uopće nemam taj osjećaj.
- Sve je moguće. Hoćeš napokon odabrati neki film?
U iskušenju sam odabrati neki otkačen umjetnički uradak kako bih ga
impresionirala, ali se bojim da bi to mogao prozreti. No kako je on sam
odabrao neko sranje od hororca, zapravo se ne moram posebno truditi.
- Jesi li gledao Različitu?
- Ne - odvraća s oprezom. - I ne želim.
- Baš šteta. Ni ja nisam htjela gledati kako gomilu ljudi ubija magla iz
izvanzemaljskog procijepa u prostorno-vremenskom kontinuumu, ali jesam!
- Dovraga - odvraća pomirivši se sa sudbinom, a onda zastaje. - Jesi ga
učitala?
- Da. Kreni! - I počinjemo ga gledati.

87
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

TRINAESTO POGLAVLJE
Cooper
Petak, 5. listopada, 15:30

Kupim Lucasa nakon škole i zajedno navraćamo k baki u bolnicu prije

staraca. Iako je ovaj tjedan sve posjete uglavnom prespavala, danas nas
dočekuje sjedeći u krevetu s daljincem u ruci. - Na ovoj telki je samo tristo
kanala - žali se kad se Lucas i ja pojavljujemo na pragu. - Kao da smo još u
1985. I hrana je užasna. Lucase, imaš kakve bombone?
- Nemam, bako - odvraća odmičući predugu kosu s očiju, uto se ona s
nadom okreće prema meni, a ja ostajem u šoku primjećujući koliko je zapravo
ostarjela. Naravno da znam da je već duboko zašla u osamdesete, ali oduvijek
je imala toliko energije da toga dosad uopće nisam bio svjestan. Premda je
liječnik rekao da se dobro oporavlja, tek sad shvaćam da ćemo imati
sreće ako doživi još nekoliko godina prije nego se ovakva epizoda ponovi.
A onda je u jednom trenutku više neće biti.
- Nemam ništa. Oprosti - odvraćam spuštajući pogled kako bih prikrio
suze.
Teatralno uzdiše. - Dakle, stvarno! Vas dvojica ste simpa, ali u praktičnom
smislu i niste od bogzna kakve koristi. - Prekopava po noćnom ormariću i
vadi zgužvanu novčanicu od dvadeset dolara. - Lucase, otiđi dolje do
darovnog dućana i uzmi tri Snickersa! Jedan za svakog od nas. Zadrži ostatak
i ne žuri!
- Može! - Njegove oči blistaju dok računa koliko će pritom zaraditi.
Nestaje u sekundi, a ona se odmah naslanja na jastuke.
- Ode mali podfutrati si džepove, blaženo bilo to njegovo srce plaćeničko
- dobacuje s ljubavlju.
- Smiješ jesti slatko?
- Naravno da ne, ali želim čuti kako si, dušo. Nitko mi ništa ne govori, a
načula sam koješta!
Sjedam uz krevet i nastavljam zuriti u pod. Još je ne mogu pogledati u oči.
- Trebala bi se odmarati, bako.
- Cooperu, ovo je bio najbezopasniji srčani udar u povijesti srčanih udara.
Jedva zabilježen na monitoru. Samo moram smanjiti slaninu, ništa drugo. Sad
me izvijesti o razvoju situacije sa Simonom Kelleherom. Obećavam ti da mi
od toga neće stati srce!

88
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Zatreptavši nekoliko puta, zamišljam se kako se spremam za slider:

istežem zapešće, spuštam prste na loptu, puštam da mi se skotrlja niz palac i
kažiprst. I uspijevam; oči su mi suhe, disanje stabilno i napokon je mogu
pogledati u oči. - Totalni kaos.
Uzdiše tapšući me po ruci. - Ah, dušo. I ne može drukčije.
Sve priznajem: kako sad cijela škola zna za glasine koje je Simon
namjeravao objaviti o nama. Kako se policija danas ustoličila u tajništvu.
Kako su ispitali sve koje poznajemo i gomilu neznanaca. Kako me trener još
nije odvukao sa strane i upitao je li istina što piše za doping, ali uvjeren sam
da će to uskoro učiniti. Kako smo imali zamjenu za astronomiju jer se
profesor Avery zadržao na razgovoru s dvojicom policajaca u
drugoj prostoriji. Nisam znao jesu li ga ispitivali poput nas ili je samo iznosio
dokaze protiv nas.
Kad sam završio, samo odmahuje glavom. Ovdje ne može srediti frizuru
kao kod kuće pa joj poskakuje poput pamučne vate. - Tako mi je žao što te to
zadesilo, Cooperu. Od svih ljudi baš tebe. Nije pošteno.
Čekam da mi postavi ključno pitanje, ali kako to ne čini, naposljetku sam
govorim i to s oprezom jer nakon nekoliko dana provedenih s odvjetnicima
osjećam krivnju iznoseći bilo kakve činjenice.
- Nisam to učinio, bako. Nisam se služio steroidima i nisam učinio ništa
nažao Simonu.
- Pa za ime Božje, Cooperu! - Nestrpljivo rukom prelazi preko bolničkog
prekrivača. - Ne moraš meni to objašnjavati!
Osjećam knedlu u grlu. Njezina neupitna vjera u mene budi osjećaj
krivnje. - Odvjetnica košta cijelo bogatstvo, a nije ni od kakve pomoći.
Situacija se nije nimalo poboljšala.
- Još će se pogoršati prije nego što se poboljša - odmah se nadovezuje
posve hladnokrvnim tonom. - Tako to ide. I ne opterećuj se time koliko će
koštati. Ja to plaćam! Novi val krivnje.
- Zar možeš?
- Naravno da mogu! Tvoj djed i ja smo devedesetih kupili poveći broj
Appleovih dionica. Mogla sam sve prepustiti tvojem ocu kako bi kupio dvorac
u ovom preskupom gradu, ali nisam to učinila. Dakle, sad mi reci nešto što još
ne znam!
Ne razumijem na što cilja. Mogao bih spomenuti kako Jake drži Addy na
ledu i kako mu svi naši frendovi pružaju podršku u tome, ali to je isuviše
deprimirajuće. - Nemam bogzna što više reći.
- Kako Keely izlazi na kraj sa svime?
- Drži me se kao pijan plota - izlijeće mi i odmah žalim zbog toga jer mi
zapravo pruža neupitnu podršku i jer nije njezina krivnja što me to guši.

89
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Cooperu... - Hvata me za ruku. Njezine su sitne i lagane, prošarane

debelim plavim venama. - Keely je predivna i predraga djevojka, ali ako je ne
voliš, onda je ne voliš. Nema tu ničega lošeg.
Steže me u grlu i okrećem glavu u smjeru televizora. Natjecatelj u kvizu
veseli se što će osvojiti novu perilicu i sušilicu. Ona šuti, ali ne ispušta moju
ruku. - Ne razumijem.
Ne znam primjećuje li kako mi se periodički vraća stari naglasak. -
Cooperu, pokušavam ti reći da sam vidjela da bi najradije zbrisao nekamo
kad ti pošalje poruku ili kad te nazove. Ali kad ti se netko drugi javi, lice ti se
ozari poput božićne jelke! Dušo, ne znam što te muči, ali bilo bi bolje da se ne
opireš tome.
Nisi fer ni prema sebi ni prema njoj. - Stišće mi ruku i napokon me
oslobađa. - Ali ne moramo sad o tome! Hajde, potraži tog svojeg brata! Možda
i nije bilo najpametnije dvanaestogodišnjaku dopustiti da luta bolnicom s
novcem u džepu!
- Idem! - Ovaj mi put dopušta da se izvučem. Oboje smo svjesni toga.
Ustajem i izlazim u hodnik, gdje me čeka gomila sestara u odorama jarkih
boja. Zaustavljaju se u poslu i okreću prema meni s osmijehom na licu.
- Trebaš pomoć, dušo? - pita me najbliža među njima.
Tako je cijeli moj život. Tko god me vidi, misli samo najbolje o meni, a kad
me bolje upoznaju, još me više zavole.
Mnogi bi me zamrzili iz dna duše kad bi se ustanovilo da sam ipak nešto
učinio Simonu. Međutim, bilo bi i onih koji bi me opravdavali tvrdeći kako se
sigurno još nešto skriva u pozadini cijele priče osim steroida.
I bili bi u pravu.

Nate
Petak, 5. listopada, 23:30

Stari je za promjenu budan kad se u petak vraćam od Amber. Pokupio

sam se usred tuluma jer mi je dojadilo. Podgrijavam kineske rezance i Stanu
ubacujem nešto povrća u terarij. Kao obično, samo nezahvalno trepće.
- Nešto si mi rano stigao - dobacuje. U uobičajenom je katastrofalnom
stanju, sav nadut i naboran, tjestasto-žućkasta tena, a ruka mu se trese dok
podiže čašu. Jedne noći prije dva mjeseca po dolasku kući, zatekao sam ga
kako jedva diše i pozvao hitnu. Nekoliko su ga dana zadržali u bolnici i
upozorili ga da su mu jetra toliko oštećena da bi u svakom trenutku mogao
odapeti. Poslušno je kimao glavom glumeći kako mu je doista stalo, a onda je
nakon povratka kući otvorio novu bocu viskija.
90
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Već tjednima se pretvaram da nam bolnica nije dostavila račun koji,

zahvaljujući našem jadnom osiguranju, iznosi gotovo tisuću dolara, a kako
sad imam nula prihoda, još je manja šansa da ćemo ga moći platiti.
- Imam posla. - Istovarujem rezance u zdjelicu i odlazim u svoju sobu.
- Jesi vidio negdje moj mobitel? - dovikuje za mnom. - Zvonio je danas, ali
ga nisam mogao pronaći.
- Zato što ti je na kauču - mrmljam u bradu i zatvaram vrata za sobom.
Vjerojatno je halucinirao. Već mjesecima mu nije zvonio.
Smazavši rezance u pet minuta, naslanjam se na jastuke i ubacujem
slušalice u uši da bih mogao nazvati Bronwyn. Hvala Bogu, sad je na meni red
pa biram Krug, ali ne uspijevamo odgledati ni pola sata jer izjavljuje da više
ne može izdržati.
- Ne mogu ovo gledati sama. Previše me strah - priznaje.
- Nisi sama. Zajedno ga gledamo.
- Ali nisi sa mnom. Treba mi nečija fizička prisutnost da bih mogla gledati
ovakav film. Hajdemo odabrati nešto drugo. Na meni je red!
- Nemam namjeru gledati još jedan film u stilu one proklete Različite. - Na
sekundu stajem. - Trebala bi doći k meni pa da zajedno odgledamo Krug.
Zbriši kroz prozor i dovezi se ovamo.
- Izgovaram to u šali jer to, uglavnom, i jest šala. Osim ako ne pristane.
Kako ništa ne odvraća, znam da to stvarno razmatra. - Moj prozor je na
visini od četiri i pol metra. - Šala.
- Onda izađi na vrata. Koliko ih imaš u toj kući? Desetak.
- Šala.
- Starci bi me ubili da saznaju. - Nešala. Znači, ipak razmišlja o tome.
Zamišljam je kako sjedi uz mene u onim kratkim hlačicama koje je imala na
sebi kad sam navratio, priljubivši se uz mene nogom uz nogu, i najednom
teško dišem.
- A kako bi saznali? Rekla si da spavaju kao top. - Nešala. - Hajde, samo na
sat vremena, toliko još traje film. Upoznat ćeš i mojega guštera. - Tek mi za
nekoliko sekundi pada na pamet kako bi to mogla protumačiti. - Ne uvaljujem
ti se. Stvarno imam guštera. Bradatu agamu. Zove se Stan.
Najednom grca od smijeha. - O, Bože dragi! To ti uopće ne bi bilo slično, a
s druge strane... na trenutak sam doista pomislila da pucaš na nešto drugo.
Sad se i ja smijem. - Hej, curo, ti si prva nabacila spiku! Priznaj!
- Hvala Bogu da nije anakonda - nadodaje kroz smijeh, na što se još jače
smijem, ali sam i dalje nekako napaljen. Čudna kombinacija.
- Navrati - ponavljam. Nešala.
Nekoliko sekundi samo diše. - Ne mogu.
- Dobro. - Nisam razočaran. Nisam ni očekivao da će doći. - Ali moraš
odabrati neki drugi film.

91
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Naposljetku oboje pristajemo na zadnji nastavak Bourneova identiteta i

gledam ga poluzatvorenih kapaka, dok mi u pozadini mobitel svako malo
dojavljuje za novu Amberinu poruku. Da si nije utuvila u glavu da smo par?
Posežem za njime da bih ga ugasio kad mi Bronwyn dobacuje: - Nate, provjeri
mobitel!
- Molim?
- Netko ti šalje poruke.
- I?
- Pa jako je kasno.
- I? - Živcira me što mi to govori. Nikad ne bih rekao da je posesivna,
posebice s obzirom na to da samo razgovaramo preko telefona, a pogotovo
zato što je upravo odbila moj poziv da navrati, bio on šala ili ne.
- Nisu to valjda... klijenti, zar?
Uzdahnuvši, isključujem drugi mobitel. - Ne. Rekao sam ti da se više ne
bavim time. Nisam glup.
- OK. - Zvuči kao da joj je laknulo, ali i nekako umorno. I sporije govori. -
Mislim da ću sad ipak ubiti oko.
- Dobro, hoćemo onda prekinuti?
- Ne. - Od srca se smije, praktički već utonuvši u san. - Ali nemam više
puno besplatnih minuta. Upravo mi je stiglo upozorenje. Ostalo mi je još pola
sata.
Ti mobiteli na bon imaju na stotine minuta, a taj je kod nje manje od
tjedan dana. Nisam ni primijetio koliko dugo razgovaramo. - Sutra ću ti dati
drugi. - Ali sutra je subota i nemamo nastavu. - Čekaj. Moramo prekinuti.
Iako mi se čini da je već zaspala, najednom čujem kako mrmlja: - Molim?
- Prekini vezu, može? Da ne potrošiš preostale minute i da te sutra mogu
nazvati da se dogovorimo kako da ti dostavim novi mobitel.
- Ah, može. Dobro. Laku noć, Nate.
- Laku noć. - Prekidam vezu i odlažem mobitel uz onaj drugi koji sam
isključio, grabim daljinac i gasim televizor. I ja bih mogao ubiti oko.

92
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

ČETRNAESTO POGLAVLJE
Addy
Subota, 6. listopada, 9:30

Kod kuće sam s Ashton. Pokušavamo pronaći neku zabavu, ali u tome nas
neprestano ometa činjenica da mene apsolutno ništa ne zanima.
- Hajde, Addy! - Ja sam u naslonjaču, ona na kauču i gurka me nogom.
- Što bi inače radila vikendom? Samo mi nemoj reći da bi se družila s
Jakeom - odmah nadodaje.
- Ali istina je - tugaljivo potvrđujem. Koliko god to bilo jadno, ne mogu se
suzdržati. Cijeli tjedan imam taj mučni osjećaj u želucu, kao da mi je
najednom nestalo tlo pod nogama.
- Zar se stvarno ne možeš sjetiti nečega što ne bi imalo veze s njim?
Meškoljim se. Čime sam se bavila prije njega? Bilo mi je četrnaest kad smo
prohodali i još sam donekle bila dijete. Rowan Flaherty, cura s kojom sam
odrasla, bila mi je najbolja frendica, ali se kasnije te godine preselila u Teksas.
Naše je prijateljstvo puklo u prvom srednje jer nju dečki uopće nisu zanimali.
Ipak, ljeto prije srednje još smo se vozikale biciklima po gradu. - Volim se
voziti bajkom - nesigurno odvraćam iako već godinama nisam sjela na bicikl.
Ashton plješće kao da sam neodlučno dijete koje ona pokušava
zainteresirati za novu aktivnost. - Onda ćemo to! Provozat ćemo se
bajkovima!
Ah, ne. Ne želim ni mrdnuti. Nemam energije. - Ali poklonila sam svoj
prije nekoliko godina. Držala sam ga ispod trijema pa je napola zahrđao. A ni
ti ga nemaš.
- Onda ćemo unajmiti one - kako se zovu? Hub Bikes ili tako nekako? Ima
ih po cijelom gradu. Hajdemo!
Uzdišem. - Ash, ne možeš me dovijeka bejbisitati. Cijenim što mi cijeli
tjedan pomažeš da se ne raspadnem, ali imaš svoj život. Trebala bi se vratiti
Charlieju.
Ne odgovara, već odlazi u kuhinju i ubrzo čujem kako se otvaraju vrata
hladnjaka, a zatim i prigušen zveket boca. Vraća se donoseći sa sobom bocu
Corone i San Pelegrina, koji mi nudi. Ne obazire se na moj upitni pogled - još
nije ni deset. Sjeda križajući noge i ispija dugi gutljaj piva.
- Charlie je prezadovoljan trenutačnim stanjem. Pretpostavljam da je
curu dovukao kući.
- Molim? - Naglo se uspravljam zaboravljajući na vlastiti umor.

93
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Uhvatila sam ih kad sam prošli vikend navratila po odjeću. Koji klišej.
Čak sam ga gađala vazom u glavu.
- l jesi pogodila? - pitam s nadom, iako je to licemjerno od mene jer sam
se upravo ja ponijela poput njega u vezi s Jakeom. Odmahuje glavom i opet
ispija gutljaj.
- Ash... - Sjedam uz nju na kauč. Ne plače, ali oči su joj zacakljene i kad joj
dodirujem ruku, primjećujem da guta knedlu. - Stvarno mi je žao. Zašto mi
nisi rekla?
- Već imaš dovoljno svojih briga.
- Ali u pitanju je tvoj brak! - I pogled mi leti prema fotografiji s njihova
vjenčanja otprije dvije godine, koja se nalazi na okviru kamina uz moju fotku
s plesa za trećaše. Ispali su savršeno pa su ljudi komentirali u šali kako su
zacijelo poslužili kao reklama za prodaju okvira za fotke. Bila je presretna tog
dana, sva blistava i ozarena.
I napokon joj je laknulo. Znam da je to bilo podlo od mene, ali koliko god
sam se trudila, nisam se uspjela osloboditi osjećaja da se bojala da će ga
izgubiti do vjenčanja. Bio je veličanstven na papiru - zgodan, iz ugledne
obitelji, budući student prava na Stanfordu - i stara je bila oduševljena njime.
Tek nakon godinu dana braka primijetila sam da se gotovo nikad ne smije u
njegovom društvu.
- Već neko vrijeme ne funkcioniramo. Trebala sam se pokupiti prije šest
mjeseci, ali sam bila kukavica. Nisam htjela ostati sama. Ili priznati da sam
podbacila. Jednoga ću dana pronaći stan, a dotad ću neko vrijeme ostati s
vama. - Podrugljivo me gleda. - U redu. Sve sam ti priznala. A sad ti meni reci:
zašto si slagala Budapestu kad te upitao jesi li bila u ambulanti na
dan Simonove smrti?
Otpuštam joj ruku. - Nisam...
- Addy, daj, molim te! Počela si se poigravati kosom čim je to spomenuo,
a uvijek to radiš kad si nervozna. - Izgovara to posve ravnodušnim tonom ne
optužujući me. - Ni na trenutak nisam pomislila da si ukrala te šprice. Što
onda kriješ?
Osjećam kako mi suze naviru. Iznenada sam silno umorna od svih tih
poluistina koje su se nagomilale u zadnjih nekoliko dana. Tjedana. Mjeseci.
Godina. - Ma, učinila sam glupost, Ash.
- Da čujem.
- Nisam išla tamo radi sebe. Otišla sam po Tylenol za Jakea jer je imao
glavobolju. I nisam to htjela reći pred tobom jer sam znala da bi me opet
pogledala na onaj svoj način.
- Kako to misliš?
- Znaš ti dobro. U stilu: “Addy, koja si ti koza.”
- Ali ne mislim to o tebi - potiho odvraća. Krupna suza otima mi se iz oka,
a ona je nježno zaustavlja dok mi klizi niz obraz.
94
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Trebala bi. Jer jesam koza.

- Više nisi. - Te dvije riječi prelijevaju čašu i odjednom ridam na sav glas
sklupčavši se u fetalnom položaju u kutu kauča i njezinu zagrljaju. Čak i ne
znam zašto plačem: zbog Jakea, Simona, frendova, stare, nje, sebe. Možda
zbog svih nas zajedno.
Kad sam napokon ispucala suze, izmoždena sam i slomljena, kapci me
peku, ramena bole od predugog podrhtavanja. Ali se isto tako osjećam
nekako lakše i čišće, kao da sam iz sebe izbacila što god je izazivalo taj osjećaj
mučnine. Ona donosi gomilu maramica i čeka minutu da obrišem oči i
ispušem nos. Kad sam napokon sve zgužvane i mokre rupčiće pobacala u koš
za smeće, poteže mali gutljaj piva, ali ovaj put pravi grimasu. - I nije baš
ukusno kako kažu. Hajdemo po bajkove!
Sad je više ne mogu odbiti. Nevoljko se vučem za njom do parka udaljena
ni kilometar od nas, gdje je moguće unajmiti cijeli niz bajkova i, shvativši
kako stvar funkcionira, kreditnom plaća najam. Nemam kacigu, ali ionako
nije važno jer ćemo se samo provesti parkom.
Iako se godinama nisam vozila, izgleda da stvarno stoji to što kažu: tko
jednom nauči, nikad ne zaboravlja. Nakon nesigurna starta krećemo širokom
stazom kroz park i moram priznati, u neku je ruku i zabavno. Povjetarac mi
se poigrava kosom dok energično okrećem pedale, a srce sve brže tuče. Prvi
put nakon tjedan dana ne osjećam se obamrlo i iznenađena sam kad ona staje
obznanjujući: - Ispucale smo cijeli sat. - Zatim primjećuje moj izraz lica. -
Može još jedan?
Smiješim se. - Može! - Na pola puta, međutim, umor nas ipak svladava i,
vrativši bicikle, smjesta navraćamo u kafić. Ona odlazi po piće, a ja u potragu
za slobodnim mjestom i, čekajući da se pojavi, prelijećem pristigle poruke.
Sad mi je za to potrebno mnogo manje vremena - stigle su mi tek dvije, obje
od Coopera koji me pita idem li večeras k Oliviji na tulum.
Iako smo frendice još od prvog razreda, cijeli tjedan nije prozborila ni
riječ sa mnom. Mislim da nisam dobrodošla, odvraćam.
Melodiozno Rihannino ćurlikanje najavljuje njegov odgovor. Kad se sve
ovo privede kraju i kad napokon dobijem priliku pošteno razmisliti o svemu,
promijenit ću melodiju zvona za poruke u nešto manje iritantno. Ne seri.
Frendovi su ti.
Ipak, preskočit ću - odvraćam. Zabavi se. Čak nisam ni tužna što su me
isključili. To je samo još jedna ružna stvar u nizu.
A on očito ništa ne kuži. Doduše, trebala bih mu biti zahvalna: da me i on
nije odbacio poput ostalih, Vanessa bi me već raskomadala. Ali ne usudi se
razljutiti kralja homecominga, unatoč tomu što su ga optužili za doping
steroidima. Što se pak toga tiče, u školi vladaju podijeljena mišljenja, a on se
ne izjašnjava.

95
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Tko zna bih li i ja mogla tako reagirati - blefirati i bestidno se probijati

kroz noćnu moru ne priznavši Jakeu istinu? Bacam pogled prema Ashton koja
se smije razgovarajući s tipom za pultom, što nikad nije činila u Charlijevu
društvu. I sjećam se koliko sam i sama uvijek morala biti oprezna i suzdržana
u Jakeovu. Da idem na večerašnji tulum, morala bih odjenuti što bi on
odabrao, ostati koliko bi on htio i ne razgovarati ni sa kime tko bi ga mogao
razljutiti.
Svejedno mi nedostaje. Jako. Ali ne i ostalo što je išlo uz njega.

Bronwyn
Subota, 6. listopada, 10:30

Moja stopala jure poznatom stazom dok mi se ruke i noge kreću u skladu
s ritmom glazbe koja mi trešti u ušima. Srce ubrzano tuče, a strah, koji me
cijeli tjedan izjedao, napokon se povlači pod naletom zdravoga tjelesnog
napora. Iako sam na kraju trčanja iscrpljena, prštim od endorfina i gotovo
radosno nastavljam prema knjižnici da bih pokupila Maeve. To nam je
subotnja rutina. No, kako je ne pronalazim na uobičajenim mjestima, šaljem
joj poruku.
Četvrti kat, odgovara. Krećem prema sobi za djecu.
I zatječem je kako tipka po računalu sjedeći na stoličici uz prozor.
- Nostalgija za djetinjstvom? - dobacujem sjedajući na pod uz nju.
- Ne - odvraća ne odvajajući pogled od ekrana. - Ušla sam u
administrativno sučelje Simonove aplikacije - nadoda je gotovo šapatom.
Treba mi sekunda da bih shvatila što govori. - Maeve, što te, dovraga,
spopalo? - odgovaram u panici.
- Samo njuškam. Smiri se. - Gleda postrance prema meni.
- Ništa nisam dirala, a čak i da jesam, nitko me ne bi mogao otkriti. Sjedim
za javnim računalom.
- I služiš se svojom iskaznicom za knjižnicu - ljutito dobacujem kroza
zube. Za uporabu interneta potrebno je utipkati broj iskaznice.
- Ne. Služim se njegovom. - Kima prema dječaku koji sjedi za jednim od
stolića listajući hrpu slikovnica. S nevjericom je gledam, na što samo sliježe
ramenima. - Nisam mu je ukrala. Odložio ju je sa strane pa sam zapisala broj.
Uto se malenom pridružuje majka i s osmijehom presreće njezin pogled.
Nije joj ni na kraj pameti da je moja preslatka seka netom ukrala identitet
njezina šestogodišnjaka.
- Ali zašto? - To je jedino što uspijevam sklepati.

96
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Htjela sam provjeriti što sve policija vidi i ima li još neobjavljenih
tekstova, u kojima se spominju drugi koji bi ga isto vrlo rado ušutkali.
Iako ne želim, oprezno se primičem. - I?
- Nema, ali mi je nešto ipak čudno u vezi s prilogom o Cooperu. Datira
nekoliko dana nakon tekstova o ostalima, večer uoči Simonove smrti.
Pronašla sam stariji dokument s njegovim imenom, ali je kodiran i ne mogu
ga otvoriti.
- I?
- Ne znam. Zanimljivo je jer odudara od ostaloga. Moram se vratiti s
memory stickom i skinuti ga. - Trepćem pokušavajući shvatiti kad se točno
pretvorila u istražitelja s hakerskim darom.
- Ima još nešto. AnarchiSK je Simonovo korisničko ime na sučelju.
Proguglala sam ga i pronašla gomilu komentara koje je pod njime objavljivao
na 4chan-u. Nisam ih još stigla pročitati, ali mislim da bismo trebale.
- Zašto?
Prebacuje ruksak preko ramena i ustaje.
- Jer je sve ovo jako čudno - odvraća ravnodušnim tonom. Izlazimo iz
prostorije i krećemo niza stube. - Ne čini ti se?
- Je l’ ti to ozbiljno? - mrmljam zaustavljajući se na praznom stubištu, u
što i ona staje okrećući se prema meni s upitnim pogledom. - Kako si uopće
uspjela ući u sučelje njegove aplikacije? Kako si znala što treba tražiti?
Smiješi se. - Nisi ti jedina sposobna skinuti povjerljive podatke s tuđih
računala.
Gledam je šokirano razjapivši usta. - Znači, ti si... znači, Simon je u školi
sve objavljivao? I nije se izlogiravao?
- Naravno da ne. Bio je pametan. Činio je to u knjižnici. Ne znam je li se
ulogirao samo jednom ili je sve objavljivao odande, ali jednoga vikenda u
prošlom mjesecu, dok si ti trčala, ugledala sam ga ovdje. Nije me snimio.
Ulogirala sam se nakon njega u računalo i izvukla adresu iz povijesti
pretraživanja interneta. Isprva nisam ništa poduzela. - Gleda me posve
smireno, a ja ne mogu povjerovati u to što čujem. - Samo sam je zabilježila za
slučaj da mi zatreba u budućnosti. Kad si se vratila iz policije, pokušala sam
je otvoriti. Ne brini se – nadodaje tapšući me po ruci. - Ne od kuće. Nitko mi
ne može ući u trag.
- Dobro, ali... otkud iznenadni interes za aplikaciju? I to prije nego što je
umro? Što si namjeravala učiniti?
Zamišljeno pući usnice. - Nemam pojma. Prvo sam pomislila da bih mogla
brisati sve tekstove odmah kad ih objavi ili ih kodirati na ruski. Ili rasturiti
cijelu aplikaciju.
Gotovo posrćem i hvatam se za ogradu. - Maeve, je li to zbog onoga što se
dogodilo u prvom razredu?

97
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Ne. - Njezine jantarne oči prostreljuju me pogledom. - Jedino se još ti

opterećuješ time! Ja ne. Samo sam htjela da prokleto prestane cijelu školu
držati u šaci. E pa... - Njezin gorki smijeh odjekuje cementnim zidovima -
izgleda da se to naposljetku i dogodilo! - Dugim koracima nastavlja silaziti
stubama i u podnožju energično otvara vrata za izlaz u slučaju nužde.
Bez riječi hodam za njom ne mogavši povjerovati da je tajila preda mnom
gotovo isto što sam ja tajila pred njom. I da se obje naše tajne tiču Simona.
Kad smo izašle, ozareno mi se smiješi, kao da se naš razgovor od
maloprije uopće nije dogodio. - Bayview Estates nam je na putu kući.
Trebamo li ti podići zabranjeno komunikacijsko sredstvo?
- Možemo pokušati. - Rekla sam joj za Natea, koji je jutros nazvao kako bi
mi obavijestio da će ostaviti mobitel u poštanskom pretincu na adresi 5
Bayview Estate Road. U pitanju je građevinska parcela s napola dovršenim
kućama, koja je vikendom obično napuštena. - Ali ne znam kad ustaje
subotom.
Za manje od petnaest minuta stižemo do gradilišta i skrećemo u ulicu
ispunjenu kockastim i napola dovršenim kućama. Lagano me hvata za ruku
dok prilazimo broju 5. - Ja ću ga pokupiti - dobacuje zabrinutim glasom i
teatralno se osvrće, kao da bi policija samo tako mogla dojuriti pod sirenama.
- Za svaki slučaj.
- Slobodno - mrmljam. Ionako smo vjerojatno uranile. Još nije ni
jedanaest.
Ali vraća se pobjedonosno pokazujući malu crnu napravu. Smije se kad
joj je otimam iz ruke. - Umireš li od želje, štrebso? - Uključujem mobitel i
odmah mi dolazi poruka sa slikom žutosmeđega guštera koji spokojno sjedi
na kamenu usred golema terarija. Pravi pravcati gušter - piše ispod fotke, na
što pucam od smijeha.
- O dragi Bože - potiho dobacuje naginjući se preko mojeg ramena. -
Privatne fore. Tootalno si pala na njega, ha?
Ne moram joj odgovoriti. Ipak je to retoričko pitanje.

Cooper
Subota, 6. listopada, 21:20

Gotovo svi su izvan stroja kad stižemo na Olivijin tulum. Još dok otvaram
vrata, čujem kako netko bljuje u obližnjem grmlju. Keely i Olivia stisnule su
se pokraj stuba i međusobno se nadvikuju, kako to cure obično čine kad se
naroljaju. Nekoliko trećaša duva na kauču. Vanessa pokušava obrlatiti Natea
u kutu, ali on uopće nije zainteresiran i gleda prema prostoriji iza njezinih
98
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

leđa. Da je muško, netko bi je već odavno prijavio zbog takvog nasilnog

šlatanja. Presrećem Nateov pogled, ali se ne pozdravljamo.
Naposljetku pronalazim Jakea u zatvorenom dvorištu. Luis odlazi u kuću
po još pića. - Što ćeš ti? - pita tapšući me po ramenu.
- Što god doneseš. - Sjedam uz Jakea, koji se naherio na stolcu.
- Što ima, ubojico? - dobacuje jedva razgovijetnim glasom i puca od
smijeha pljuckajući pritom slinu. - Jesu ti već dojadile takve fore? Meni nisu!
Čudim se da je toliko pijan; obično tijekom sezone američkog nogometa
izbjegava alkohol. Ali valjda mu je cijeli tjedan bio gadan kao i meni. Upravo
sam zato i navratio da bismo porazgovarali o tome iako, gledajući kako
mlatara rukama, možda i nisam trebao.
Ipak odlučim pokušati. - Kako si? Gadnih nekoliko dana, je li?
Ponovno se smije, ovaj put ne od srca. - Dobri stari Cooper! Ne dao Bog
da spomeneš kako je tebi cijeli tjedan bio usran; ipak sam ja važniji! Koji si ti
svetac, Cooperu. Ozbiljno!
Napeti ton kojim to izgovara dovoljno je upozorenje da ne nasjednem, ali
uzalud. - Ljutiš se na mene?
- Zašto bih se ljutio? Nije da pred svima braniš kurvu od moje bivše! Ček’,
samo malo! Ma, baš to i radiš!
Bijes u njegovu pogledu da je mi na znanje da definitivno mogu prekrižiti
razgovor radi kojega sam došao. Ništa od mojeg savjeta da se ne iskaljuje
toliko na Addy. - Jake, znam da je zeznula. Svi to znaju. Napravila je glupost.
- Varanje nije glupost nego stvar izbora - otresa se i na trenutak čak zvuči
posve trijezno. Zatim spušta praznu pivsku bocu na tlo i ljutito se naviruje iza
mene. - Gdje je, dovraga, taj Luis? Hej! - Grabi nekog drugaša u prolazu, otima
mu pivo iz ruke, otvara ga i ispija oveći gutljaj. - Gdje sam ono stao? Ah, da.
Varanje. To ti je stvar izbora, Cooperu! Znaš, moja stara je prevarila staroga
kad sam bio u osnovnoj i sjebala cijelu obitelj. Bilo je to kao da je bacila
bombu među nas i... - Naglo podiže ruke simulirajući zvuk eksplozije, pri
čemu prolijeva pola piva iz boce. - Sve nas je raznijela!
- Nisam znao... - Upoznao sam ga kad sam se u osmom preselio u Bayview,
ali smo se počeli družiti tek u srednjoj. - Žao mi je, stari. Onda ti je zbog toga
još i gore.
Odmahuje glavom. Oči su mu zacakljene. - Addy nema pojma što mi je
napravila. Sve je uništila.
- Ali tvoj stari... oprostio je staroj, zar ne? Još su zajedno?
- Glupo pitanje. Prije mjesec dana, prije nego što se sve ovo dogodilo,
navratio sam k njemu. Njegov je stari grilao hamburgere, a stara je
razgovarala s Addy i Keely o novom salonu za manikuru, koji se otvorio u
trgovačkom centru. Kao inače. Kao uvijek.
- Da, još su zajedno, ali više nije isto. Otad je sve drukčije.
- Zuri pred sebe s takvim gađenjem da ne znam što bih rekao.
99
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Osjećam se idiotski što sam predložio Addy da navrati i zapravo mi je

drago da me nije poslušala.
Luis se napokon pojavljuje i preda je nam pivo. - Ideš sutra k Simonu? -
pita Jakea.
Pomišljam da sam ga pogrešno čuo kad Jake odvraća: - Valjda.
Luis presreće moj zbunjeni pogled. - Simonova stara je zamolila nas
nekoliko da navratimo i, kao, da si uzmemo nešto u sjećanje na njega prije
nego spakira njegove stvari. Prolaze me trnci jer praktički nisam ni poznavao
lika, ali si je utuvila u glavu da smo bili frendovi i kako da onda kažem “ne”? -
Ispija gutljaj i upitno podiže obrvu. - Ti nisi pozvan?
- Ne. - Hvata me lagana mučnina. Baš mi treba prekopavanje po
Simonovim stvarima pred njegovim ucviljenim starcima, ali ako svi moji
frendovi idu, poprilično je jasno kako kotiram kod njih. Osumnjičen sam za
njegovo ubojstvo i stoga nisam dobrodošao.
- Čovječe, taj Simon... - Jake zabrinuto odmahuje glavom. - Bio je jebeno
briljantan! - Podiže pivo i na trenutak mi se čini da će ga izliti, kako to iz fore
obično čini sa svojima u timu, ali odustaje i ipak ga ispija.
Olivia nam se pridružuje zagrlivši Luisa oko struka. Očito su se pomirili.
Slobodnom me rukom bocka i pokazuje svoj mobitel. Ushićenost u njezinu
pogledu da je naslutiti da najvjerojatnije ima neki sočan trač. - Cooperu, jesi
li znao da si na Bayview Bladeu?
Prema tonu kojim to izgovara poprilično sam uvjeren da u pitanju nisu
sportske novine koje izvještavaju o bejzbolu. Krasno. - Nisam imao pojma.
- Nedjeljno izdanje, večeras online. Sve o Simonu. Nije da te... optužuju,
ali vas četvero nazivaju svjedocima i spominju što je sve Simon namjeravao
objaviti o vama. Stavili su i vaše fotke. I, hm, poveznica je podijeljena već
nekoliko stotina puta. Dakle... - Predaje mi svoj mobitel. - Valjda to znači da
sad svi znaju!

100
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

PETNAESTO POGLAVLJE
Nate
Ponedjeljak, 8. listopada, 14:50

Načuo sam glasine prije nego što sam ugledao kombije. Tri su parkirana
ispred škole, a reporteri i kamermani čekaju na zadnje zvono. Nije im
dopušteno da uđu u samu zgradu pa su se dovukli što su bliže mogli.
Klinci pak uživaju u prizoru. Chad Posner pronalazi me nakon zadnjeg
sata da bi mi rekao kako su se svi praktički poredali vani u iščekivanju
intervjua. - Pitaju za tebe, stari - upozorava me. - Možda bi trebao izaći na
stražnji ulaz jer ne smiju na parkiralište pa se možeš odvesti prečacem kroz
šumu!
- Hvala ti! - Odmah krećem i osvrćući se hodnikom, tražim Bronwyn. Ne
razgovaramo često u školi kako ne bismo - kako to ona kaže služeći se
odvjetničkim žargonom - ostavili dojam da smo u dosluhu. Ali kladim se da će
biti izvan sebe zbog ovoga! Primjećujem je kod ormarića u društvu Maeve i
neke frendice. Kako sam i pretpostavio, samo što se ne ispovraća. Zapazivši
me, maše i ne pokušavajući glumiti da me ne poznaje.
- Jesi čuo? - Kimam. - Ne znam što ću! - I dolazi do užasne spoznaje. -
Morat ćemo se provesti mimo njih, zar ne?
- Ja ću voziti - nudi se Maeve. - Ti ćeš se skriti straga!
- Ili možemo ostati ovdje dok se ne pokupe - predlaže frendica. - Možemo
pričekati da odu.
- Užas - zaključuje Bronwyn, a ja uto shvaćam da mi se zapravo sviđa kako
se rumeni kad god je uzrujana, koliko god to bilo neprilično. Takva je dvaput
životnija od većine i još primamljivija, a stvarno je već primamljiva u toj
haljinici i čizmama.
- Pođi sa mnom. Odvest ću se sa stražnje strane do Bodenove. Mogu te
odbaciti do trgovačkog centra pa će te Maeve poslije pokupiti.
Odmah joj pada kamen sa srca. - Pametno - potvrđuje Maeve. - Potražit
ću te za pola sata na etaži s restoranima!
- Stvarno misliš da je to pametno? - mrmlja frendica prijekorno me
gledajući. - Ako vas uhvate, bit će deset puta gore!
- Neće nas uhvatiti.
Nisam siguran da se Bronwyn u potpunosti slaže sa mnom, ali kima
glavom, dobacuje Maeve da se vide u šoping-centru i, nasmiješivši se,
pokušava primiriti uzrujanu frendicu. Ja pak likujem, što je glupo jer,

101
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

zapravo, nije odabrala mene nego je odabrala spas da se ne pojavi na

vijestima u pet popodne. Ali se zato gotovo priljubljuje uz mene dok hodamo
prema stražnjem ulazu i čini mi se da je uopće ne dira što svi zure u nas. Bar
smo se na takav tip pozornosti već naviknuli. Tu nema ni mikrofona ni
kamera.
Predajem joj svoju kacigu i čekam da se smjesti na motocikl i da me zagrli
oko struka. Ne smeta mi što me presnažno stišće. Upravo su taj stisak, kao i
njezine noge ispod te haljinice, razlog zašto sam uopće osmislio ovaj bijeg.
Ubrzo nakon ulaska u šumu uski se puteljak pretvara u neasfaltiranu
cesticu, koja prolazi usporedo s kućama iza škole. Nekoliko se kilometara
vozikamo pokrajnjim uličicama i kad napokon stižemo pred trgovački centar,
zaustavljamo se na parkirnom mjestu koje je najudaljenije od glavnog ulaza.
Skida kacigu i vraća mi je stisnuvši mi pritom nadlakticu. Zatim silazi s
motocikla rumenih obraza i raskuštrane kose. - Hvala ti, Nate. Stvarno si
ljubazan!
Nisam to učinio iz ljubaznosti. Hvatam je oko struka i privlačim k sebi, ali
se i zaustavljam ne znajući što dalje. Tu i nisam na svom terenu. Prije deset
minuta bio bih čak rekao da općenito nisam na svome u takvim stvarima. Ali
to i nije točno, samo sam malo izašao iz štosa.
Kako još sjedim na motociklu, a ona stoji, gotovo se gledamo u oči. Toliko
je blizu da osjećam miris zelenih jabuka u njezinoj kosi. Ne mogu odvojiti
pogled od njezinih usnica. Čekam da mi se istrgne. Kako to ne čini, napokon
je gledam u oči i ostajem bez daha.
Samo mi se dvije misli motaju glavom. Prvo, umirem od želje da je
poljubim. Drugo, ako to učinim, sve ću zaribati i onda će me prestati ovako
gledati.
Uto se uz nas zaustavlja kombi praćen škripom kočnica, na što smo se
oboje automatski trgnuli, uplašeni da je u pitanju ekipa Channel 7 Newsa. Ali
kombi je samo prepun klinaca koje je majka jednog od njih pokupila nakon
nogometnog treninga. Bronwyn ih gleda kako izlaze i odmiče se ustranu. -
Što sad?
Sad čekaj da odu i vrati se ovamo. No kreće prema ulazu. - Kupit ćeš mi
veliki perec iz zahvale što sam ti spasio dupe - dobacujem. Smije se, a ja se
pitam je li joj drago što nas je kombi omeo.
Mimoilazimo palme u loncima kod prednjeg ulaza i otvaram vrata
izluđenoj majci s dvoje vrištavih klinaca u dvostrukim kolicima. Bronwyn joj
se suosjećajno smiješi, ali nakon ulaska odmah obara glavu. - Svi bulje u
mene. Bio si pametan kad si odbio da te fotkaju u školi. Na onoj fotki
objavljenoj u Bayviewu Bladeu čak i ne sličiš sebi.
- Nitko ne bulji. - Što i nije istina. Dok mimoilazimo “Abercrombie &
Fitch”, cura koja preslaguje džempere grabi mobitel šokirano razrogačivši
oči. - Uostalom, samo skini naočale i u sekundi ćeš se prerušiti!
102
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Iako sam to rekao u šali, stvarno ih skida i sprema u jarko plavi etui koji
je izvadila iz torbe. - Sjajna ideja! Doduše, sad sam slijepa. - Samo sam je
jednom u životu vidio bez naočala, i to na tjelesnom u petom osnovne kad joj
ih je netko izbio odbojkaškom loptom. Tad sam prvi put zapazio da joj oči
nisu plave kako sam mislio, već svijetle i blistavo sive.
- Ja ću te voditi. Ovo je fontana. Pazi da ne ugaziš!
Navraćamo u Appleov dućan jer je odlučila sestri kupiti iPod Nano pa
škiljeći gleda što imaju u ponudi. - Maeve je počela trčati i svako malo posudi
moj, a zaboravlja ga napuniti.
- Znaš da je to samo problem jedne male bogatunke i da druge apsolutno
boli briga?
Nije uvrijeđena. Smiješi se. - Moram joj napraviti playlistu da ne bi
izgubila motivaciju. Imaš kakve preporuke?
- Sumnjam da imamo isti ukus.
- Maeve i ja slušamo koješta. Iznenadio bi se. Daj da vidim! - Sliježem
ramenima i otključavam mobitel, a ona prolazi popis svega što imam na
iTunesima postupno se sve više mršteći. - Ma što je sve ovo? Zašto mi ništa
od toga nije poznato? - Najednom podiže pogled. - Imaš i Kanonske varijacije?
Oduzimam joj mobitel i ubacujem ga u džep. Zaboravio sam da sam to
skinuo. - Više mi se sviđa tvoja verzija. - Opet se smiješi.
Nastavljamo prema terasi s restoranima čavrljajući o glupostima kao da
smo tek najobičniji tinejdžeri. Inzistira da mi doista kupi perec, iako joj
moram pomoći u tome jer ne vidi ni pola metra ispred sebe. Napokon
sjedamo uz fontanu da bismo pričekali na Maeve, a ona se naslanja na stol i
gleda me u oči. - Htjela sam o nečemu razgovarati s tobom. - Radoznalo
podižem obrve. - Brine me što nemaš odvjetnika.
Gutam komadinu pereca i okrećem glavu izbjegavajući njezin pogled.
- Zašto?
- Jer sve ovo polako izmiče kontroli. Moja odvjetnica smatra da će se
vijesti proširiti internetom i jučer me natjerala da ograničim pristup svojem
profilu na svim društvenim mrežama. I ti bi to trebao učiniti ako uopće imaš
profil na nekoj društvenoj mreži jer te nigdje nisam pronašla. Nisam te
uhodila, samo sam bila radoznala. - Lagano protresa glavom kao da pokušava
vratiti misli na pravi kolosijek. - Nego, sad smo pod pritiskom sa svih strana,
a kako si ti ionako već na uvjetnoj... mislim da ti treba netko kvalitetan tko će
se založiti za tebe.
Više je nego očito da ti odudaraš kao nepodoban član te skupine i
potencijalno žrtveno janje. To želi reći; samo je i suviše pristojna da to
izgovori. Odguravam stolac naginjući se unatraške. - To bi bilo dobro za tebe,
zar ne? Da se usredotoče na mene.

103
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Ne! - Toliko žestoko reagira da se svi za susjednim stolom okreću prema

nama. - Ne, to bi bilo užasno - nadoda je potiho. - Ali sam razmišljala... Jesi li
čuo za udrugu Pravda za sve?
- Što?
- Pravda za sve. Pro bono pravna udruga koja je započela svoje djelovanje
na sveučilištu California Western. Sjećaš se da je, upravo zahvaljujući njima,
onaj beskućnik kojeg su optužili za ubojstvo naposljetku bio oslobođen
krivnje? Dokazali su da je došlo do pogreške u obradi DNK dokaza koji su
poslije doveli do pravoga krivca!
Ne razumijem što želi reći. - Uspoređuješ me s beskućnikom na smrtnoj
kazni?
- To je samo primjer slučaja koji je završio u svim živim medijima. Bave
se i drugim stvarima. Mislila sam da bi se možda isplatilo provjeriti.
Super bi se slagala s Lopezicom. Obje su uvjerene da se svaki problem
može riješiti uz pomoć prikladne skupne podrške. - Beskorisno.
- Smijem li ih nazvati?
S treskom spuštam stolac. Sad sam stvarno ljut. - Ne možeš se ponašati
kao da vodiš Vijeće učenika!
- A ti ne možeš samo čekati da te stjeraju u kut! - Spušta dlanove na stol i,
zapjenjena pogleda, naginje se prema meni.
Isuse. Toliko je naporna da se više i ne sjećam zašto sam je prije svega
nekoliko minuta tako silno htio poljubiti. Vjerojatno bi i to pretvorila u
pothvat. - Samo ti brini svoju brigu. - Iako nisam htio da to ispadne tako
grubo, zapravo se ne šalim. Gotovo sam već cijelu srednju odradio bez
njezine pomoći i nije mi sad potrebno njezino zapovijedanje!
Križa ruke i dalje me ljutito gledajući. - Pokušavam ti pomoći.
Tek tad zamjećujem da Maeve stoji uz nas gledajući sad u jedno, sad u
drugo, kao da je u pitanju nevjerojatno dosadan teniski meč. - Hm, jesam
došla u pogrešno vrijeme?
- Nikad bolje - odvraćam.
Bronwyn naglo ustaje, stavlja naočale i prebacuje torbu preko ramena.
- Hvala na prijevozu. - Glas joj je leden koliko i moj.
Ma, boli me. Ustajem i krećem prema izlazu dok u meni ključa opasna
kombinacija ljutnje i nemira. Treba mi nešto da mi odvrati pozornost, a
otkako sam se povukao iz dilanja, više ne znam što bih sa sobom. Možda je to
zapravo samo bilo odgađanje neizbježnoga.
Gotovo sam već vani kad me netko povlači za jaknu. Okrećem se, a ona mi
se baca oko vrata donoseći sa sobom oblak čistog i svježeg mirisa zelenih
jabuka. Ljubi me u obraz. - U pravu si - šapuće. Osjećam njezin topli dah u
uhu. - Oprosti! Petljam se gdje mi nije mjesto. Ne ljuti se, molim te. Neću
ovo izdržati ako prestaneš razgovarati sa mnom!

104
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Ne ljutim se. - Pokušavam se odlediti da bih i ja nju mogao zagrliti

umjesto što stojim kao drvena Marija, ali ne dobivam priliku jer već juri za
sestrom.

Addy
Utorak, 9. listopada, 8:45

Bronwyn i Nate nekako su uspjeli pobjeći kamerama. Cooper i ja,

međutim, nismo bili te sreće. Oboje smo se pojavili na vijestima u sedamnaest
sati, i to na svim važnijim televizijskim postajama u San Diegu: Cooper za
upravljačem svojeg Jeepa Wranglera, ja dok ulazim u Ashtonin auto, a nakon
što sam svoj nov novcat bicikl ostavila kod škole i poslala joj
uspaničarenu poruku moleći da me pokupi. Channel 7 News naposljetku
me lijepo uhvatio pa su tu fotku stavili uz fotku na kojoj kao
osmogodišnjakinja sudjelujem na izboru ljepote Little Miss Southeast San
Diego. Kad sam, naravno, završila na mjestu druge pratilje.
Sljedeći dan bar nema kombija pred školom kad se pojavljujem s Ashton.
- Nazovi me ako ti opet zatreba prijevoz - dobacuje, a ja je odmah hvatam u
klinč. Očekivala sam da će mi nakon prošlotjednog cmizdrenja bolje ići ti
izljevi sestrinske ljubavi, ali još ništa od toga. Ovaj put čak uspijem zapeti
narukvicom za njezin džemper. - Oprosti - mrmljam, na što se samo smiješi.
- Uspjet ćemo jednoga dana.
Kako sam već navikla da pilje u mene, zapravo me i ne dira što od jučer
pilje još intenzivnije. Usred povijesti izlazim iz razreda jer imam osjećaj da
sam dobila mengu. Ne zato što mi se plače.
Ali zato po dolasku u zahod čujem prigušeno jecanje u zadnjoj kabini. Pa
tišinu. Provjeravam jesam li stvarno dobila mengu - lažna uzbuna - i perem
ruke promatrajući svoje umorne oči i začuđujuće lepršavu kosu. Koliko god
mi je užasan ostatak života, ona je uvijek savršena!
Već sam krenula prema vratima kad ipak mijenjam mišljenje i vraćam se
do zadnje kabine. Saginjem se zamjećujući ispod vrata oguljene crne vojničke
čizme.
- Janae?
Nema odgovora. Kuckam na vrata. - Addy je. Trebaš što?
- Isuse, Addy - dobacuje na rubu plača. - Ne! Nestani!
- U redu. - Ali to ne činim. - Znaš, obično sam ja ta koja ovdje cmizdri kao
kišna godina pa imam puno Kleenexa i Visine kapi. - Šuti. - Žao mi je što je
Simon umro. Pretpostavljam da ti to ne znači puno s obzirom na sve što si
čula, ali... i ja sam potresena njegovom smrću. Znam da ti nedostaje.
105
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Kako i dalje ništa ne govori, pitam se nisam li se opet izlanula. Oduvijek

sam smatrala da je zaljubljena u njega, ali da on toga nije svjestan. Možda mu
je to, naposljetku, i priznala pa ju je otkantao. U tom bi joj slučaju njegova
smrt još teže pala.
Kad se napokon odlučim pokupiti, ipak otvara vrata uz dubok uzdah. Lice
joj je prošarano crvenim mrljama i primjećujem da je u crnom od glave do
pete. - Može Visine - kaže brišući oči i razmazujući još više šminku.
- Treba ti i Kleenex - predlažem tutnuvši joj oboje u ruke.
Gotovo se smije na to. - Stvarno si se nisko spustila! Nema šanse da bi
ikad prije razgovarala sa mnom.
- To ti je smetalo? - Doista me zanima. Nikad nisam imala dojam da je
htjela biti dio naše skupine, za razliku od Simona, koji se uvijek motao oko
nas pokušavajući smisliti kako da se infiltrira.
Namače rupčić pod slavinom i briše oči ljutito me promatrajući u zrcalu.
- Jebi se, Addy. Stvarno. Kakvo je to pitanje?
Nisam uvrijeđena iako bi me nekoć takav odgovor pogodio. - Ne znam.
Valjda glupo. Tek sad mi je jasno da uopće ne kužim ljude.
U oba oka nakapava kapi, u što joj se šminka opet razmazuje. Dajem joj
novu maramicu kako bi ih opet obrisala. - Zašto?
- Ispostavilo se da je Jake bio popularan, a ne ja. Ja sam se samo šlepala
uz njega.
Odmiče se od zrcala. - Nikad ne bih rekla da ću čuti takvo što iz tvojih usta.
- “Ja sam velik, ja sadržavam mnoštva”. - Šokirano me gleda. - Pjesma o
samom sebi, zar ne? Walt Whitman. Čitam je od Simonova sprovoda. Doduše,
većinu ne razumijem, ali na neki čudan način me smiruje.
Nastavlja rupčićem brisati oči. - I mene. To mu je bila omiljena pjesma.
U mislima mi najednom izranja Ashton, koja mi je u zadnja dva tjedna
pomogla da ostanem pri sebi. I Cooper, koji me branio pred drugima, iako
zapravo i nismo frendovi. - Imaš li nekoga s kime bi mogla razgovarati?
- Ne - potiho odgovara i oči joj se opet pune suzama.
Znam da mi neće zahvaliti što sam nastavila razgovor. Uostalom,
naposljetku ćemo se morati pribrati i vratiti na nastavu. - Ako poželiš
razgovarati sa mnom, tu sam - imam vremena koliko ti srce želi, a i slobodnog
mjesta uz sebe u kantini. Znači, računaj da sam ti se ponudila ako ti zatreba
pomoć ili što god već. U svakom slučaju, stvarno mi je žao zbog Simona.
Vidimo se.
Sve u svemu, to i nije prošlo tako loše. Naposljetku me bar prestala
vrijeđati.
Vraćam se na povijest, ali sat samo što nije gotov i zvono ubrzo oglašava
početak stanke za ručak - omražen dio dana. Rekla sam Cooperu da više ne
sjeda do mene jer ne mogu podnijeti koliko mu drugi zbog toga vise za

106
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

vratom. Međutim, mrzim jesti sama pa odlučujem preskočiti ručak i otići u

knjižnicu kad me netko iznenada povlači za rukav.
- Hej! - Bronwyn. Izgleda vrlo elegantno u pripijenom kaputiću i
prugastim balerinkama. Usto, raspustila je kosu pa joj sad pada preko
ramena, stepenasto ošišana, blistava i tamna. S mrvicom zavisti također
primjećujem da ima i čist ten. Kladim se da njoj ne izbijaju divovski prištevi
kao meni. Kako se ne sjećam da je ikada dosad bila tako zgodna, to me toliko
opčinjava da gotovo i ne čujem što pita: - Hoćeš ručati s nama?
- Ah... - Naginjem glavu. Provela sam više vremena s njom u zadnja dva
tjedna nego u zadnje tri godine, ali nije da smo baš frendice. - Ozbiljno?
- Da. Eto... Sad nas nešto povezuje pa... - Ne dovršava rečenicu okrećući
glavu ustranu, a ja razmišljam pita li se ona ikada stojim li ja iza svega toga.
Sigurno da se pita jer se i ja isto pitam za nju, zamišljajući je pritom nalik na
one genijalne zlikovce iz crtica. No sad mi je to jednostavno nezamislivo dok
je gledam kako se plaho smiješi stojeći preda mnom u tim preslatkim
cipelicama.
- Može! - Krećem za njom prema stolu za kojim već sjede njezina sestra,
Yumiko Mori i neka visoka i nadurena cura koju ne poznajem. Bolje to nego
da preskočim ručak i odem u knjižnicu.

Vani je sablasno pusto nakon zadnjeg zvona - nema ni kombija ni

novinara - pa javljam Ashton da me ne mora pokupiti i koristim priliku kako
bih se biciklom odvezla kući. Zaustavljam se na ekstradugom crvenom
svjetlu na Hurleyjevoj spuštajući noge na kolnik i bacam pogled prema
trgovačkom centru zdesna: jeftina odjeća, jeftin nakit, jeftini mobiteli. I
jeftine frizure. Posve drukčije od salona u centru San Diega, kamo
obično navraćam svakih šest tjedana da bi me za šezdeset dolara
riješili ispucanih vrhova.
Kosa mi je teška i vruća, nabijena pod kacigom. Prije zelenog skrećem s
ceste, prelazim nogostup i ulijećem na parkiralište trgovačkog centra.
Zaključavši bicikl za stalak ispred “Supercutsa”, skidam kacigu i ulazim.
- Hej! - Cura za blagajnom svega je nekoliko godina starija od mene i nosi
proziran crni topić, koji joj otkriva šarenu cvjetnu tetovažu na rukama i
ramenima. - Došla si na podrezivanje vrhova?
- Na šišanje.
- Može. Nemam nikoga trenutačno pa ću te odmah uzeti.
Upućuje me prema jeftinom crnom stolcu iz kojeg ispada punjenje. Obje
promatramo moj odraz u zrcalu dok mi rukama prolazi kroz kosu. - Predivna
je. Gledani u blistave uvojke među njezinim prstima. - Slobodno ih odreži.
- Za dva-tri centimetra?
Odmahujem glavom. - Do kraja. Nervozno se smije.
- Možda na duljinu do ramena?
107
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Do kraja.
Panično razrogačuje oči. - Ma nećeš valjda tako kratko. Imaš predivnu
kosu! - Zatim nestaje i ubrzo se vraća u društvu starije kolegice. Minutu ili
dvije raspravljaju prigušenim glasom. Pola salona pilji u mene. Pitam se
koliko ih je sinoć odgledalo vijesti, a koliko ih misli da sam samo tinejdžerica,
prepuštena na milost i nemilost hormonima.
- Ponekad se ljudi zabune kad požele drastičnu promjenu - starija
kolegica oprezno dobacuje.
Ne dopuštam joj da dovrši. Dosta mi je da mi drugi govore što želim.
- Šišate li? Ili trebam otići nekamo drugamo?
Povlači pramen svoje izblajhane kose. - Samo ne bih htjela da to kasnije
požališ. Ako želiš drukčiji izgled, mogla bi pokušati i...
Škare su na radnoj površini preda mnom i treba mi stotinka da ih se
domognem. Ne stižu me ni zaustaviti. Zgrabivši punu šaku kose, odsijecam je
iznad uha, u što se salonom prolamaju šokirani uzdasi. U zrcalu presrećem
zgranut pogled istetovirane cure.
- Sad sredi ostatak. - I ovaj put ne filozofira.

108
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

ŠESNAESTO POGLAVLJE
Bronwyn
Petak, 12. listopada, 19:45

Četiri dana nakon priloga u lokalnim vijestima, pojavljujemo se i na

nacionalnoj televiziji u emisiji Mikhail Powers istražuje za vas.
Znala sam da će doći do toga jer njegovi producenti već cijeli tjedan
pokušavaju stupiti u kontakt s mojima, iako ih uspješno izbjegavamo
pouzdavajući se u zdravorazumsku logiku i Robinin pravni savjet. I Nate to
čini, a Addy mi je rekla da ni ona ni Cooper nisu pristali na intervju. Stoga će
za petnaest minuta pustiti prilog bez komentara osumnjičenih u slučaju
Simonova ubojstva.
Osim ako jedno među nama ne laže, što je uvijek moguće.
Već je bilo dovoljno gadno gledati priloge na lokalnim vijestima.
Sumnjam da sam umislila da se tata lecnuo svaki put kad su me spomenuli
kao “kćer Javiera Rojasa, istaknutoga latinoameričkog poslovnog čovjeka”.
Usto se pokupio iz sobe kad su na nekoj postaji provalili da je čileanskog, a
ne kolumbijskog podrijetla. Upravo sam zbog takvih stvari po stoti put
požalila što jednostavno nisam pristala na dvojku iz kemije.
Maeve i ja smo se razvalile na mojem krevetu i, gledajući budilicu,
odbrojavamo minute do mojega sramotnog debija na nacionalnoj razini.
Odnosno, ja to činim, a ona pročešljava poveznice na 4chan-u, koje je otkrila
na Simonovu administrativnom sučelju.
- Vidi ovo - dobacuje okrećući laptop.
U pitanju je duga rasprava o pucnjavi koja se dogodila prošle godine u
proljeće, u nekoj školi u jednom od obližnjih okruga. Učenik drugog razreda
unio je pištolj skriven u jakni i nakon prvog zvona počeo pucati po hodnicima.
Ubio je sedam učenika i jednu nastavnicu, a zatim je upucao i sebe. Tek kad
sam nekoliko komentara pročitala više puta, napokon shvaćam da zapravo
nitko ne osuđuje što je učinio, već da mu pišu hvalospjeve. Gomila bolesnika
odobrava to što je učinio!
- Maeve. - Hvatam se za glavu odbijajući nastaviti. - Što je to, dovraga?
- Neki forum u kojemu je Simon intenzivno sudjelovao prije nekoliko
mjeseci.
Zapanjeno podižem pogled. - Simon se uključio u raspravu? Otkud znaš?
- Služio se korisničkim imenom sa sučelja aplikacije, AnarchiSK.

109
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Pokušavam na brzinu projuriti kroz raspravu, ali je preduga da bih mogla

isfiltrirati pojedinačna imena. - Jesi sigurna da je to on? Možda se netko drugi
služio istim imenom.
- Provela sam štihprobu objava i nema sumnje da je to on. Referira se na
lokacije u Bayviewu, spominje školske aktivnosti kojima se bavi, nekoliko
puta i svoj auto. - Vozio je Volkswagenovu bubu iz 1970-ih, svoj ponos i diku.
Naslanja se na jastučiće i zubima lagano hvata donju usnicu. - Toga ima još
tona i namjeravam sve proći čim budem imala vremena.
Ja u takvo što nikad ne bih utukla vrijeme. - Zašto?
- U raspravi sudjeluje mnogo osvetoljubivih idiota. Možda je stekao
neprijatelje među njima. U svakom slučaju, isplati se provjeriti. - Preuzima
laptop. - Neki dan sam skinula onaj kodirani dokument o Cooperu u knjižnici,
ali ga ne mogu otvoriti. Zasad.
- Cure! - Mama nas nervozno zaziva. - Počinje!
Tako je. Odlučili smo svi zajedno odgledati spomenutu emisiju, pa makar
time ušli u krug pakla nezamisliv čak i Danteu!
Maeve zatvara laptop dok ja s mukom ustajem. Uto sa stolića dopire
lagano zujanje i iz ladice vadim Nateov mobitel. Uživaj, poručuje mi.
Nije smiješno, odgovaram.
- Spremi ga - upozorava me Maeve gotovo s prijekorom. - Sad nije vrijeme
za to.
Silazimo u dnevnu sobu, gdje se mama već smjestila u naslonjaču s čašom
vina punom do vrha, što i nije tipično za nju. Tata je pak zabrazdio u modusu
ležerne poslovnosti, odjenuvši omiljen prsluk od flisa i okruživši se s desetak
komunikacijskih naprava. Nas dvije sjedamo na kauč kad se na ekranu
pojavljuje reklama za papirnate ubruse.
Spomenuta Powersova emisija bavi se zapravo stvarnim slučajevima
zločina i premda to čini na poprilično senzacionalistički način,
vjerodostojnija je od drugih sličnih emisija zahvaljujući novinarskom
iskustvu samog autora. Powers je godinama bio glavni izvjestitelj za najveće
televizijske kuće i stoga njegov način izvještavanja nosi određenu težinu.
Tako, primjerice, uvijek čita špicu dubokim i autoritativnim glasom dok
se na ekranu izmjenjuju zrnate fotografije iz policijskih arhiva.
Prijavljen je nestanak mlade majke. Policija otkriva da je živjela
dvostrukim životom. Za godinu dana slijedi šokantno uhićenje. Je li pravda
napokon zadovoljena?
Ugledan bračni par pronađen je mrtav. Sumnja pada na njihovu odanu
kćer. Je li moguće da se u njezinu profilu na Facebooku krije ključ ubojičina
identiteta?
Kako mi je već poznata ta njegova formula, ne bih trebala biti iznenađena
ako je primijeni i na mene.

110
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Misteriozna smrt srednjoškolca. Četvero kolega krije tajne. Svaki pokušaj

policije završava u slijepoj ulici. Što im je činiti?
Prolazi me jeza: želudac mi se grči, pluća ostaju bez zraka, usta ispunjava
užasan okus. Već gotovo dva tjedna ispituju me i istražuju, šapuću o meni i
sude mi, a pritom sam prisiljena izbjegavati i nastavnike i policiju i njihova
pitanja o Simonovim objedama gledajući ih kako ljutito čitaju između redaka.
Stoga sa strepnjom iščekujem sljedeći korak: da Tumblr napokon
objavi snimku na kojoj se vidi kako ulazim u dokumente profesora Camina ili
da policija podigne tužbu. Unatoč tomu i dalje je mnogo bolnije vidjeti
vlastitu školsku fotku iznad Powersova ramena na nacionalnoj televiziji.
Iako postoji snimka na kojoj sa svojim timom navraća u Bayview, većinu
izvještavanja odrađuje sjedeći za elegantnim krominiranim stolom u
losanđeleskom studiju. Ima gladak tamni ten i tamnu kosu, izražajne oči i
savršene ugradbene ormare, kakve još nisam vidjela. Da me uspio uhvatiti
nasamo, uopće ne sumnjam da bih se razvezala i priznala mu štošta što ne
bih smjela.
- Ali tko je famozna Četvorka iz Bayviewa? - pita gledajući u kameru.
- Dobili ste nadimak - šapće mi Maeve, ali nedovoljno tiho pa je mama
uspijeva načuti.
- Nije smiješno - prijekorno dobacuje kad se na ekranu pojavljuje snimka
ureda mojih roditelja.
O, ne. Započinju sa mnom!
Bronwyn Rojas, jedna od najboljih učenica u Gimnaziji Bayview, potječe iz
ambiciozne obitelji istraumatizirane dugom bolešću mlađega djeteta. Je li je
presing da im udovolji natjerao na prijevaru, zbog čega bi zauvijek mogla
izgubiti priliku za studiranje na Yaleu? Glasnogovornik Yalea potvrđuje da
ustvari još nisam ni poslala prijavu.
Svatko od nas četvero dolazi na red. Tako spominje Addynu prošlost s
izborima ljepote, razgovara s novinarima o učestalosti dopinga u srednjoj
školi i kakav bi to potencijalni učinak moglo imati na Cooperovu karijeru u
bejzbolu, prekopava po pojedinostima Nateova uhićenja zbog dilanja
narkotika i uvjetne kazne.
- Nije pošteno - Maeve došaptava. - Uopće ne spominju da mu je stari
alkos i da mu je stara mrtva! Gdje je sad kontekst?
- Ionako on to ne bi htio.
Unatoč šoku uspijevam izdržati do intervjua s odvjetnikom iz Pravde za
sve. Kako nijedan od naših nije pristao na izjavu, Powersov tim obratio se
spomenutoj pravnoj udruzi kao stručnjacima za materiju. Eli Kleinfelter,
odvjetnik s kojim razgovaraju, ne izgleda ni deset godina stariji od mene. Ima
kuštravu kovrčavu kosu, prorijeđenu kozju bradicu i prodorne tamne oči.
- Da sam njihov odvjetnik, rekao bih sljedeće... - Ne mogavši se suzdržati,
naginjem se da bih bolje čula. - To četvero klinaca je u središtu pozornosti.
111
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Blati ih se, iako i nakon nekoliko tjedana istrage ne postoje dokazi da su

počinili ikakav zločin. Ne zaboravimo da je u toj prostoriji bio i peti klinac!
Klinac koji je mogao imati više od tek četiri neprijatelja! Dakle, sad vi
meni recite: Tko je još imao motiv? Kime se to policija još nije pozabavila? Ja
bih se upravo tome posvetio da sam na njihovu mjestu!
- Bravo! - odvraća Maeve razvlačeći slogove.
- Uostalom, otkud pretpostavka da je Simon jedini imao pristup
administrativnom sučelju aplikacije? - nastavlja Kleinfelter. - Bilo tko je
mogao ući u nju prije njegove smrti i pročitati te famozne objave ili ih
izmijeniti!
Gledam Maeve, koja ovaj put ništa ne odvraća. Samo zuri u ekran
prepredeno se smiješeći.
Kleinfelterove riječi motaju mi se glavom dugo u noć, čak i dok
razgovaram s Nateom odsutno gledajući Kraljevsku bitku, koji je bolji od
mnogih filmova koji mu se inače sviđaju. Ali što zbog Powersove emisije, što
zbog našeg odlaska u trgovački centar u ponedjeljak - o čemu razmišljam
non-stop u rijetkim trenucima kad ne razmišljam o odlasku u zatvor - ne
mogu se koncentrirati. Previše mi se toga mota glavom.
Spremao me se poljubiti, zar ne? I silno sam to htjela. Zašto se onda nismo
poljubili?
Kleinfelter je napokon izgovorio što se nitko drugi nije usudio još reći. Zašto
se ne istražuju i drugi osumnjičeni?
Tko zna jesmo li sad frendovi koji osjećaju međusobnu privlačnost?
Powers provodi serijski tip istrage, što znači da ovome nije kraj i da će
postati samo još gore.
Nate i ja bismo ionako bili užasan par. Valjda.
Je li mi to časopis People stvarno upravo poslao mail?
- Što se zbiva u tom tvojem ubojitom mozgu, Bronwyn? - naposljetku me
pita.
Previše toga i većinu vjerojatno ne bih trebala podijeliti s tobom. - Želim
razgovarati s Kleinfelterom. Ne o tebi - nadodajem kad ne reagira. - Nego,
onako općenito. Zanima me kako razmišlja.
- Već imaš odvjetnicu. Misliš da bi joj bilo drago da potražiš drugo
mišljenje?
Znam da ne bi. Robin neprestano tupi kako su obrana i sprečavanje
dodatne štete od presudne važnosti. Nemoj nikome dati povoda da nešto
upotrijebi protiv tebe. - Ne želim da me zastupa. Samo želim razgovarati s
njim. Možda ću ga nazvati sljedeći tjedan.
- Nikad se ne gasiš, je li?
To nikako ne zvuči kao kompliment. - Ne - priznajem pitajući se jesam li
time dokrajčila tu čudnu privlačnost koju je možda osjećao prema meni.

112
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Šuti dok gledamo kako Shogo lažira Shuyinu i Norikinu smrt. - Ovaj nije
loš - naposljetku dobacuje. - Ali još mi duguješ gledanje Kruga uživo.
Prolaze me sitne električne iskre. Znači, ipak ga još privlačim? Možda još
ima šanse. - Znam. Ali to predstavlja problem logističke prirode, posebice
otkako smo na zlu glasu.
- Sad nema televizijskih kombija.
Razmišljala sam da navratim k njemu nekoliko desetaka puta otkako je
to potegnuo. I premda ne razumijem što se točno događa između nas dvoje,
u jedno sam sigurna: nema šanse da se usred noći odvezem k njemu. Stoga
počinjem iznositi sjajne praktične razloge pa tako, između ostalog, kako bi
bučan Volvo mogao probuditi moje, kad me najednom prekida: - Mogu i
ja doći po tebe.
Uzdahnuvši, gledam prema stropu. Ne snalazim se u ovakvim
situacijama, vjerojatno zato što su mi se dosad događale samo u glavi. - Nate,
nije mi normalno navratiti k tebi u jedan u noći. Znaš... drukčije je to od
gledanja filma. I ne poznajem te dovoljno dobro da, hm... da ne gledam film s
tobom. - O, Bože. Upravo je ovakve neugodnosti moguće izbjeći ako čovjek ne
odgađa prvu vezu do četvrtog srednje. Crvena sam kao rak i presretna što me
ne može vidjeti dok čekam na njegov odgovor.
- Bronwyn... - Ne obraća mi se očekivano podrugljivim tonom. - Ne
pokušavam ne gledati film s tobom. Odnosno, da si zainteresirana, naravno
da ne bih odbio. Vjeruj mi da ne bih.
Ali zovem te k sebi nakon ponoći ponajprije zato što je po danu kod mene
katastrofa. Kao prvo, možeš vidjeti kako izgleda kuća, što uopće ne
preporučam. Drugo, moj stari je tu, a radije bih da ne... znaš, da se ne
spotakneš o njega.
Srce mi uzbuđeno tuče. - Briga me za to.
- Ali mene je briga.
- OK. - Ne razumijem u potpunosti pravila po kojima živi u svojem svijetu,
ali bar jednom neću zabadati nos i iznositi mišljenje o tome što jest, a što nije
važno. - Već ćemo nešto smisliti.

Cooper
Subota, 13. listopada, 16:35

Iako nema tog mjesta na kojemu je moguće bezbolno odraditi prekid,

dnevna soba osobe koja treba dobiti nogu jamči bar kakvu-takvu privatnost,
a usto oštećena strana naknadno ne treba nikamo otići. Stoga i prekidam s
Keely u njezinoj dnevnoj.
113
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Ne činim to zato što mi je baka tako savjetovala, nego zato što sam već
neko vrijeme svjestan da drukčije ne može. Iako bih mogao navesti bar
desetak razloga zašto je sjajna, znam da nije za mene i upravo je zato ne mogu
vući kroz sve što prolazim.
Zahtijeva objašnjenje, a ja joj nemam što reći. - Ako je zbog istrage, uopće
me ne dira - dobacuje sva u suzama. - Što god bilo, znaš da uvijek možeš
računati na mene!
- Nije u tome stvar. - U svakom slučaju, ne samo u tome.
- I ne vjerujem nijednoj riječi iz one užasne objave na Tumblru!
- Znam, Keely. I stvarno to cijenim. - Jutros je izašla nova objava u kojoj
autor likuje zbog silne medijske pompe:

Na mrežnoj stranici emisije Mikhail Powers istražuje za vas postoji već

nekoliko tisuća komentara o Četvorki iz Bayviewa. (BTW, totalno bezvezan
nadimak! Od tako vrhunskog novinara očekivao sam veću kreativnost!)
Neki traže zatvorsku kaznu, neki prigovaraju da su današnji klinci
razmaženi i privilegirani, a njih četvero samo primjer koji potvrđuje pravilo.
Sama priča zapravo je sjajna: četvero zgodnih i istaknutih srednjoškolaca
nalazi se pod istragom zbog upletenosti u slučaj ubojstva. Pritom uspješno
skrivaju svoje pravo lice.
Policija je sad pod povećanim presingom. Možda biste trebali pobliže
proučiti starije Simonove objave.
Možda biste u njima mogli otkriti zanimljive tragove o spomenutoj
Četvorki!
Samo kažem.

Krv mi se sledila kad sam pročitao zadnji dio. Iako me Simon nikad prije
nije spomenuo, ne sviđa mi se na što autor aludira niti mi se sviđa taj ogavni
i mučni predosjećaj da nešto, zacijelo, tek slijedi. I to vrlo skoro.
- Zašto onda prekidaš sa mnom? - Keely se drži rukama za glavu dok joj
suze teku niz lice. Dobro joj ide to plakanje: lice joj nikad nije ni crveno ni
prošarano mrljama. Bulji u mene svojim tamnim i suznim očima. - Je li ti
Vanessa nešto rekla?
- Je li... što? Vanessa? Što bi mi to ona trebala reći?
- Smeta joj što još razgovaram s Addy pa se spremala reći ti nešto što te
se uopće ne tiče jer se dogodilo prije nego što smo nas dvoje prohodali.
- Gleda me s iščekivanjem i moj upitni izraz lica samo je razjaruje. - Ili bi
te se možda trebalo ticati da bi ti zasmetalo bar nešto povezano sa mnom!
Cooperu, postavljaš se poput sveca zbog Jakeova ponašanja, ali on bar ima
emocije! Nije robot! Normalno je biti ljubomoran kad je cura do koje ti je
stalo s drugim!
- Znam.
114
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Za nekoliko sekundi slijedi sarkastičan smijeh. - I to je to, ha? Čak nisi ni

mrvicu radoznao. Nisi zabrinut za mene niti prema meni osjećaš ikakav
zaštitnički poriv! Jednostavno te boli briga! Što god rekao, pogrešno će
protumačiti. - Žao mi je, Keely-
- Zabrijala sam s Nateom - provaljuje gledajući me u oči i moram priznati
da sam zatečen. - Na Luisovu tulumu, zadnjega dana nastave prošle godine.
Simon se cijelu noć vucarao za mnom pa mi je puknuo film. Nate se pojavio i
pomislila sam: zašto ne, kvragu? Ionako je seksi. Bez obzira na to što je
totalni kreten.
- Podrugljivo se smiješi i prepoznajem trag gorčine u njezinu pogledu.
- Uglavnom smo se samo ljubili. Te noći. Onda si me ti za nekoliko tjedana
pozvao na spoj. - Ponovno zuri u mene, ali ne razumijem što mi želi reći.
- Znači, bila si istodobno sa mnom i s Nateom?
- Bi li ti smetalo?
Želi nešto od mene, zato mi to govori. Da bar mogu shvatiti što i udovoljiti
joj! Ni ja nisam bio pošten prema njoj. Njezine tamne oči ne odmiču se od
mojih, obrazi su joj rumeni, usnice lagano razmaknute. Doista je prekrasna i
da joj kažem da sam pogriješio, prihvatila bi me natrag i svi u školi i nadalje
bi mi zavidjeli. - Pa ne bi mi se sviđalo... - započinjem, ali me prekida napola
se smijući, napola jecajući.
- O, dragi Bože, Cooperu! Da si samo vidiš lice! Stvarno te boli briga. E pa,
znaj da sam mu dala nogu čim si me pozvao na spoj! - Ponovno plače i
osjećam se stvarno kretenski. - Znaš, Simon bi bio dao sve na svijetu da sam
njega odabrala! Čak nisi ni znao da je to bilo pitanje izbora. Svatko uvijek tebe
bira, zar ne? Tako su i mene uvijek birali. Dok se ti nisi pojavio. Tad sam pala
u zaborav!
- Keely, nije mi bilo ni na kraj...
Ali više me ne sluša. - Zapravo me nikad i nisi volio, zar ne? Samo ti je
trebao prikladan bedž za sezonu skautiranja!
- Nisi fer...
- Sve je to bila samo velika laž, zar ne, Cooperu? Ja, tvoj fastball...
- Nikad nisam uzimao steroide - bijesno je prekidam.
Opet se smije. - Eto, napokon si se zbog nečega uzrujao!
- Idem. - Naglo ustajem dok adrenalin još šiba mojim tijelom i odlučno
izlazim iz sobe kako ne bih izgovorio nešto što ću požaliti. Nakon što su
Simonove optužbe izašle na vidjelo, testirali su me i pokazalo se da sam čist.
Testirali su me i preko ljeta u sklopu detaljnog sistematskog, koji je provodio
Centar za sportsku medicinu Kalifornijskog sveučilišta u San Diegu, a prije
nego su mi propisali režim treninga. Ali to je to, a kako većina steroida
uglavnom nestaje iz tijela za nekoliko tjedana, ne mogu u potpunosti dokazati
svoju nevinost. Rekao sam treneru Ruffalu da nema istine u Simonovim

115
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

optužbama i zasad još nije stupio u kontakt ni s jednim fakultetom. No, kako
smo sad tema dana, postojeće stanje neće se moći još dugo zataškavati.
U pravu je - to me mnogo više zabrinjava od naše veze. Dužan sam joj
bolju ispriku od ove koju sam sklepao na jedvite jade. Ali ne znam kako bih je
formulirao.

116
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

SEDAMNAESTO POGLAVLJE
Addy
Ponedjeljak, 15. listopada, 12:15

Seksizam je itekako prisutan u izvještavanju jer ni Bronwyn ni ja nismo

ni izbliza toliko popularne u javnosti koliko Cooper i Nate. Posebice Nate. Sve
predadolescentice koje pišu o nama na društvenim mrežama njega,
jednostavno, obožavaju. Uopće ih nije briga što je osuđen zbog dilanja jer, eto,
ima sanjarske oči!
Isto je s ljudima u školi. Bronwyn i ja smo parije - i izuzev njezinih
frendica, sestre i Janae, gotovo nitko nam se i ne obraća, već se uglavnom
došaptavaju iza naših leđa. Ali Cooper je zato i dalje zvijezda! A Nate? Pa, on
zapravo nikad i nije bio omiljen. S druge strane nikad ga i nije diralo što drugi
misle, a to se nije promijenilo.
- Ozbiljno ti kažem, Addy, prestani mi to pokazivati. Ne želim to gledati!
Bronwyn koluta očima iako nije ljuta na mene. Moglo bi se reći da smo
sad gotovo frendice, ili bar koliko je to moguće kad čovjek nije sto posto
siguran da ti “frendica” ne pokušava smjestiti ubojstvo.
Nije opsjednuta praćenjem razvoja slučaja u medijima poput mene.
Doduše, ne pokazujem joj sve, a posebice ne ogavne komentare s rasističkim
uvredama na račun njezinih. Toliko gadosti stvarno joj nije potrebno u
životu. Umjesto toga, pokazujem Janae jedan od pozitivnijih članaka na koje
sam nabasala. - Gle, najpodjeljeniji članak na BuzzFeedu je ovaj s Cooperom
pri izlasku iz teretane!
Janae izgleda užasno. Još je smršavjela otkako sam je zatekla onomad u
zahodu i užasno je nervozna. I nije mi jasno zašto za ručkom sjedi s nama jer
uglavnom samo šuti. Ali sad smjelo baca pogled prema mojem mobitelu. -
Dobro je ispao.
Kate me presijeca pogledom. - Daj ga makni, molim te! - Činim to
zamišljajući kako joj pokazujem srednjaka. Yumiko je totalno okej, ali Kate je
toliko nepodnošljiva da mi gotovo nedostaje Vanessa.
Netočno. Čista laž. Mrzim Vanessu. Mrzim što se tako pokvareno uvukla
u samo središte naše skupine frendova i zakeljila za Jakea kao da su par.
Doduše, ne primjećujem da je on bogzna kako zainteresiran. Uostalom,
šišanjem sam zapravo digla ruke od njega. Prije tri godine takvu me ne bi ni
pogledao. Ipak, ne znači da sam prestala obraćati pozornost samo zato što
sam se prestala nadati.

117
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Nakon ručka odlazim na geologiju i sjedam na klupicu uz kolegu iz labosa,

koji se i ne okreće prema meni. - Ne izležavajte se - upozorava nas profesor
Mara. - Danas ćemo vas ispremiješati. Svi već dulje vrijeme radite u istom
paru pa ćete se sad izrotirati. - Daje nam složene upute: neki se pomiču
ulijevo, neki udesno, a mi ostali ostajemo na mjestu - ne obazirem se
pretjerano na to sve dok ne shvatim da završavam s T. J.-em.
Iako mu je nos sad u mnogo boljem stanju, sumnjam da će ikada više biti
pravilan. Plaho se smiješi primičući pladanj s kamenjem. - Sori, znam da sam
ti najgora noćna mora.
Ne laskaj si. Nema pojma kakve noćne more trenutačno prolazim; takve
da mi se čini da su se svi silni mjeseci straha i krivnje zbog seksa u njegovoj
kućici na plaži dogodili u nekom drugom životu. - Nema veze.
Klasificiramo kamenje u tišini dok mi se u jednom trenutku opet ne
obrati: - Sviđa mi se zurka.
- Naravno - podrugljivo odvraćam. Izuzev možda Ashton, koja je zapravo
pristrana, nikome se ne sviđa moja nova frizura.
Stara je zgrožena. Bivše frendice prasnule su u smijeh kad su me ugledale
sljedećeg dana. Čak je i Keely pobjegao podrugljiv osmijeh. Usput rečeno,
bacila se na Luisa. Kao, ako ne može imati Coopera, onda će se zadovoljiti
njegovim hvatačem. Luis je pak nogirao Oliviju radi nje, ali zbog toga nitko
nije ni trepnuo.
- Ozbiljno ti kažem. Napokon ti se vidi lice. Sad si kao blond verzija Emme
Watson!
Što uopće nije točno, ali lijepo od njega da to kaže. Zaškiljivši, zurim u
kamen među prstima. - Što kažeš? Vulkanska ili sedimentna stijena?
Sliježe ramenima. - Ne znam ih razlikovati.
Odlučivši riskirati, ubacujem ga u skupinu vulkanskih. - T. J., ako ja
uspijevam pokazati interes za ovo kamenje, sigurno se možeš i ti potruditi!
Začuđeno trepće, a onda se najednom ceri. - Eto.
- Što?
Iako su se svi uživjeli u posao ne slušajući nas, nastavlja potiho. - Stvarno
si bila zabavna kad si... kad smo se družili na plaži. Ali kad god sam naletio na
tebe nakon toga, bila si tako... pasivna. Uvijek si se slagala sa svime što bi Jake
rekao.
Ljutito gledam u pladanj pred sobom. - To nije lijepo od tebe.
- Oprosti - nježno odvraća. - Ali nikad mi nije bilo jasno zašto si se tako
povukla. Stvarno si zabavna! - Kako presreće moj ljutiti pogled, odmah
nadoda je: - Ne mislim na taj način. Ili, da, pa zapravo i na taj način, ali i... Ma
znaš što? Nema veze. Šutim.
- Odlično - mrmljam podižući šaku kamenja i spuštajući ga pred njega.
- Razvrstaj ih!

118
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Nije me pogodio njegov komentar o tome da sam se “povukla”. Znam da

stoji. Jednostavno ne mogu prihvatiti ostalo. Još mi nitko nije rekao da sam
zabavna. Ili duhovita. Nekako sam si utuvila u glavu da pokušava razgovarati
sa mnom jer me želi opet uhvatiti nasamo. Nije mi bilo ni na kraj pameti da
mu se zapravo sviđalo družiti se sa mnom toga dana.
Do kraja sata radimo u tišini razmjenjujući tek pokoju riječ, i to samo kad
se ne možemo dogovoriti oko razvrstavanja uzoraka. Čim se zvono oglasilo,
grabim ruksak i krećem van i ne osvrnuvši se.
- Addy! - Stajem kao ukopana kad me zaziva iza leđa.
Okrećem se dok me prolaze trnci. Nisam ni pokušala razgovarati s njim
otkako me otpilio kod ormarića i sad se sa strahom pitam što mi se sprema
reći.
- Kako si?
Najradije bih prasnula u smijeh. - Ah, eto, ne baš dobro.
Ništa ne mogu prosuditi iz njegova pogleda. Nije bijesan, ali se i ne
smiješi. Nekako je drukčiji. Da nije ostario? Ne baš, ali... više nema ni onaj
dječački šarm. Gotovo dva tjedna gledao je kroz mene i nije mi jasno kako to
da sam mu sad najednom opet vidljiva. - Sigurno vam je sve napornije.
Cooper mi više ništa ne govori. Bi li... - Oklijeva prebacujući ruksak s
jednog na drugo rame. - Bi li možda htjela razgovarati?
Kao da sam progutala britvicu, užasna bol presijeca me u grlu. Bih li? Čeka
na odgovor. Dolazim k sebi. Naravno da bih. Jedino to i želim otkako se sve
ovo dogodilo. - Da.
- OK. Danas popodne? Poslat ću ti poruku. - Ne odmiče pogled, ali se i dalje
ne smiješi. - Bože, nikako da se priviknem na tu zurku. Više si uopće ne sličiš!
Namjeravam odgovoriti kako sam svjesna toga kad se najednom
prisjećam T. J.-evih riječi. Bila si tako... pasivna. Uvijek si se slagala sa svime
što bi Jake rekao. - Ali to sam ipak ja - odvraćam i nastavljam hodnikom ne
dopuštajući mu da prvi okrene glavu.

Nate
Ponedjeljak, 15. listopada, 15:15

Bronwyn sjeda na kamen uz mene navlačeći suknju preko koljena i gleda

preko krošnji stabala koja se rasprostiru pod nama. - Prvi put sam na
Marshallovu vrhu.
Ne čudi me. U pitanju zapravo i nije vrh, već stjenovit proplanak s kojega
se pruža pogled na šume kroz koje smo se probili na putu iz škole, odnosno
Bayviewov slavni vidikovac. Također popularno mjesto za opijanje,
119
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

drogiranje i seksanje, premda ne i ponedjeljkom u tri sata popodne. Doduše,

poprilično sam siguran da nema pojma što se ovdje događa vikendom. -
Nadam se da stvarni doživljaj opravdava glasine.
Smiješi se. - Bolja opcija od Powersovih zasjeda. - Opet smo se morali
prokrasti na stražnji izlaz jer su se i danas pojavili pred školom. Čudi me da
se već nisu utaborili i u šumi. Kako smo zaključili da nije pametno ponovno
se odvesti u trgovački centar s obzirom na to koliko smo se eksponirali u
javnosti u zadnjih tjedan dana, završili smo, eto, tu.
Oborivši glavu, promatra mrave kako nose list preko obližnjega kamena.
Primjećujem da nervozno liže usnice. Kako većinom svoje druženje
odrađujemo u obliku telefonskih razgovora, uživo ne mogu pogoditi o čemu
razmišlja.
- Nazvala sam Kleinfeltera - napokon priznaje. - Iz one udruge za pravnu
pomoć.
Ah. O tome, znači. Povlačim se. - OK.
- Razgovor je bio zanimljiv. Bilo mu je drago što sam nazvala i uopće nije
djelovao iznenađeno. Obećao je da nikome neće reći da sam mu se javila.
Koliko god bila pametna, ponekad je stvarno naivna poput djeteta. - Kako
to znaš? Nije ti odvjetnik. Ako opet poželi nastupiti pred kamerama, nazvat
će Powersa i pristati na razgovor o tebi!
- Neće - odvraća smirenim tonom, kao da sve zna. - U svakom slučaju,
nisam mu ništa rekla. Nismo uopće razgovarali o meni. Samo sam ga upitala
što misli o dosad provedenoj istrazi.
- I?
- Pa, djelomično je ponovio što je već rekao na telki, kako se čudi što nitko
i ne spominje Simona. Smatra da bi netko tko je pokrenuo takvu aplikaciju i
tako je dugo vodio zacijelo stekao mnogo neprijatelja, koji bi se rado poslužili
nama kao žrtvenom janjadi. Rekao je da će proroštati neke njegove
najštetnije objave i provjeriti koga se tiču. I da će se općenito pozabaviti
njime kako to Maeve radi s raspravama na 4chan-u.
- Napad je najbolja obrana?
- Tako je. Usto je rekao da naši odvjetnici ne poduzimaju dovoljno kako
bi opovrgnuli teoriju da ga nitko drugi nije mogao otrovati. Kao prvo, tu je
Avery. - Izgovara to s daškom ponosa. - Rekao je što i ja: od svih nas upravo
je njemu bilo najlakše podmetnuti mobitele ili kontaminirati šalice, a
policija ga zapravo ne dira. Ispitali su ga nekoliko puta i to je to.
Sliježem ramenima. - Koji bi mu bio motiv?
- Tehnofobija. - Kako se ne mogu suzdržati od smijeha, prostreljuje me
pogledom. - U pitanju je priznati poremećaj! U svakom slučaju, to je samo
jedna mogućnost. Ujedno je spomenuo da nam je onaj sudar odvratio
pozornost, a netko je taj trenutak mogao iskoristiti kako bi se prokrao u
labos.
120
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Mrštim se na to. - Nismo se tako dugo zadržali kod prozora. Bili bismo
čuli da je netko otvorio vrata.
- Bismo li? Možda i ne. Samo smatra da je to moguće. I rekao je još nešto
zanimljivo. - Grabi kamenčić zamišljeno žonglirajući njime. - Rekao je da bi se
trebalo pozabaviti tim sudarom jer se dogodio u vrlo nezgodnom trenutku.
- Što to znači?
- To se nadovezuje na ono što je prethodno spomenuo, da se netko mogao
prokrasti u prostoriju dok smo gledali što se zbiva. Netko tko je znao što će
se dogoditi na parkiralištu.
- Misli da je sudar bio isplaniran? - Buljim u nju, ali izbjegava moj pogled
bacajući kamenčić preko krošnji stabala u podnožju.
- Zapravo želiš reći da postoji mogućnost da je netko namjerno dogovorio
sudar na parkiralištu kako bi nam odvratio pozornost, iskoristio taj trenutak
da se prokrade u prostoriju i u Simonovu šalicu ulije ulje od kikirikija? Iako
taj netko nije mogao znati da je Simon uopće ima ako nije bio s nama? I još ju
je onda zaboravio pokupiti iz čiste gluposti?
- Nije glupost ako nam je tako pokušao smjestiti - ističe. - Ali bilo bi glupo
da ju je itko od nas ostavio tamo ne smislivši prethodno kako je se riješiti.
Vrlo vjerojatno nas ne bi pretražili odmah nakon njegove smrti.
- To i dalje ne objašnjava kako bi itko izvan prostorije znao da si je Simon
uopće natočio vodu u šalicu.
- Pa, upravo kako je pisalo na Tumblru. Znalo se da Simon pije samo vodu,
zar ne? Možda je taj netko čekao s druge strane vrata gledajući kroz
prozorčić. Tako bar Kleinfelter misli.
- Ah, dobro onda, ako on tako misli. - Nije mi jasno otkad je taj lik takav
bog pravosuđa u njezinim očima. Nema šanse da mu je više od dvadeset pet!
- Meni se čini da je pun govana.
Spreman sam za svađu, ali ne nasjeda. - Možda. - Prstima prelazi preko
kamena između nas. - Ali u zadnje vrijeme često razmišljam o tome i ... sve
sam sigurnija da to nije učinio nitko od nas. Ozbiljno. Ovaj sam tjedan čak
malo bolje upoznala Addy - podiže dlan na skepsu u mojem pogledu.
- Ne pokušavam reći da je sad znam u dušu, ali, iskreno, ne mogu zamisliti
da je učinila išta nažao Simonu.
- A Cooper? Taj lik sigurno nešto skriva.
- Ni on nije ubojica - odvraća samouvjerenim tonom, što me iz nekoga
razloga totalno izbacuje iz takta.
- Otkud znaš? Zato što ste bliski? Bronwyn, daj si već jednom utuvi u glavu
da se mi zapravo ne poznajemo! Dovraga, i ti si to mogla učiniti! Dovoljno si
pametna da isplaniraš takvo što i da se izvučeš!
Iako sam to rekao u šali, primjećujem da se ukočila. - Kako to možeš
uopće izgovoriti? - Gleda me sva rumena i zbunjena, što me, kao obično,

121
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

izbacuje iz takta .Jednog ćeš se dana iznenaditi koliko je lijepa, stara je znala
reći.
No, bila je u krivu. Ničime me ne može iznenaditi.
- Nije li to taj Kleinfelter rekao? - nastavljam. - Da je sve moguće. Možda
si me dovela ovamo da bi me gurnula nizbrdo! Da bih slomio vrat!
- Ti si mene doveo ovamo - odmah me ispravlja zgroženo me gledajući, na
što se opet smijem.
- Ma daj, molim te! Ne vjeruješ valjda... Bronwyn, ovo jedva da je blaga
kosina! Da te gurnem s ovog kamena, pitanje je bi li uopće iščašila gležanj!
- Nije smiješno. - Pokušava obuzdati osmijeh. Sva blista na
poslijepodnevnom suncu. Primjećujem zlaćan odsjaj na njezinoj tamnoj kosi
i na trenutak ostajem bez daha.
Isuse. Ta mala.
Ustajem i pružam ruku. Isprva me gleda s nevjericom, a onda je prihvaća
i pomažem joj da ustane. Zatim svečano podižem drugu ruku. - Bronwyn
Rojas, zaklinjem ti se da te neću ubiti ni danas niti ikad u budućnosti. Dobro?
- Govoriš gluposti - mrmlja još se više rumeneći.
- Malo me brine što se ti ne zaklinješ da nećeš mene ubiti.
Koluta očima. - Govoriš to i drugim curama koje dovodiš ovamo? Ha,
možda ipak zna za reputaciju Marshallova vrha! Približavam se.
- Još mi nisi odgovorila. - Dijeli nas svega nekoliko centimetara.
Naginje se primičući usnice mojem uhu. Toliko je blizu da osjećam
otkucaje njezina srca kad mi šapće: - Obećavam da te neću ubiti!
- Seksi. - Iako se zapravo želim našaliti, izgovaram to promuklim glasom
i kad se njezine usnice razdvajaju, bacam se na njih ne dajući joj priliku da se
nasmije. Struja mi protresa tijelo. Rukama joj grlim lice, prstima diram
obraze i čeljust. Srce samo što mi ne iskoči od adrenalina. To je ta povezanost
koju nitko ne može shvatiti! A možda su u pitanju i te meke usnice i kosa
koja miriše po zelenim jabukama i kako me drži oko vrata kao da me nikad
više neće pustiti! Nastavljam je ljubiti i kad se napokon odmiče, pokušavam
je opet privući k sebi jer se još nisam zasitio.
- Nate, moj mobitel - odvraća i tada prvi put čujem neumoljivu i zvonku
melodiju poruke. - Sestra.
- Neka čeka! - Uvlačim ruku u njezinu kosu i ljubim joj čeljust spuštajući
se do vrata. Osjećam kako podrhtava prigušeno stenjući. I sviđa mi se to.
- Samo... - Spušta se prstima niz moj zatiljak. - Ne bi mi slala poruke da
nije važno.
Maeve nam je izlika - njih dvije sad bi navodno trebale biti kod Yumiko.
Nevoljko se odmičem kako bi iz ruksaka iskopala mobitel. Baca pogled prema
zaslonu i ostaje bez daha. - O, Bože! I mama me pokušala dobiti! Robin kaže
da policija želi da smjesta navratim u postaju. Citiram: kako bi još jednom
prošli nekoliko pitanja.
122
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Vjerojatno isto sranje - uspijevam zvučati smireno iako se uopće ne

osjećam tako.
- Jesu li i tebe zvali? - Gleda s nadom da jesu i znam da se prezire zbog
toga.
Iako se moj mobitel nije oglasio, vadim ga iz džepa da bih provjerio.
- Nisu.
Kimnuvši, počinje sumanuto tipkati. - Da me Maeve pokupi ovdje?
- Neka navrati do mene. To je na pola puta do postaje. - I odmah se kajem
što sam to rekao jer i dalje ne želim da vidi moju kuću za dana - ipak, to je
najprikladnije rješenje. Ionako neće ući.
Zubima se hvata za usnicu. - Što ako nas novinari tamo dočekaju?
- Neće. Već su skužili da nitko nikad nije kod kuće. - I dalje je zabrinuta. -
Gle, parkirat ću kod susjeda i onda ćemo otpješačiti do mene. Ako naletimo
na nekoga, odvest ću te nekamo drugamo. Ali ne brini se! Sve će biti u redu!
Javlja sestri moju adresu i vraćamo se do izlaza iz šume, gdje sam ostavio
motocikl. Pomažem joj da stavi kacigu, ona sjeda iza mene i kad okrećem
ključ, opet se hvata oko mojega struka.
Polako vozim uskim i zavojitim uličicama do moje ulice. Susjedin zahrđali
Chevrolet parkiran je na prilazu, otkud se nije pomaknuo već pet godina.
Parkiravši uz njega, čekam da Bronwyn siđe, hvatam je za ruku i vodim kroz
susjedino dvorište do svojega. Kako se približavamo, vidim našu kuću
njezinim očima i žao mi je što se ipak nisam potrudio pokositi travnjak prošle
godine.
Iznenada se zaustavlja prigušeno uskliknuvši, ali ne zbog trave koja seže
do naših koljena. - Nate, netko ti je pred vratima!
I ja se zaustavljam i osvrćem. Nigdje nema kombija, samo je neka prastara
Kia parkirana s prednje strane. Možda su se izvještili u kamufliranju.
- Pričekaj ovdje - dobacujem, ali prati me kad krećem prema prilazu da
bih provjerio tko je to kod vrata.
U svakom slučaju nije novinar.
Grlo mi se najednom steže, u glavi mi nesnosno kljuca. Uto se okreće ta
žena koja pritišće zvonce i, ugledavši me, lagano rastvara usta. Bronwyn staje
kao ukopana ispuštajući mi ruku. Nastavljam bez nje.
Zapanjen sam ležernošću kojom izgovaram: - Mama, što se dogodilo?

123
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

OSAMNAESTO POGLAVLJE
Bronwyn
Ponedjeljak, 15. listopada, 16:10

Maeve skreće na prilaz nekoliko sekundi nakon što se gospođa Macauley

okrenula. Stojim na mjestu stišćući šake uz tijelo, bojeći se da će mi srce
eksplodirati, i zurim u ženu za koju sam mislila da je mrtva.
- Bronwyn? - Maeve otvara prozor i naginje se van. - Hajdemo! Mama i
Robin su već tamo! Tata će pokušati izaći s posla, ali je na sastanku upravnog
odbora. Morala sam zmuljati zašto se ne javljaš na mob. Uhvatila te mučnina,
jasno?
- Bome je - odvraćam u bradu. Nate mi je okrenut leđima. Njegova mama
nešto govori piljeći u njega kao opsjednuta, ali ništa ne čujem.
- Ha? - Maeve baca pogled u njihovu smjeru. - Tko je to?
- Reći ću ti u autu - odvraćam prisiljavajući se ne gledati u njih. - Hajdemo!
Sjedam na suvozačko mjesto našega Volva. Kako joj je uvijek hladno,
nafrljila je grijanje do daske. Unatraške izlazi s prilaza, pažljivo poput
početnika, i objašnjava kakvo je stanje: - Mama kao mama, glumi da nije izvan
sebe! - Ali slušam je samo na jedno uho. - Pretpostavljam da im policija nije
bogzna što rekla. Čak ne znamo ni hoće li itko drugi doći. Znaš li dolazi li
Nate?
Odmah se osvještavam. - Ne. - I napokon mi je drago što je uvijek tako
pakleno vruće tijekom vožnje jer me bar ne prolaze trnci. - Ne dolazi.
Približavajući se znaku stop, naglo koči i okreće se prema meni. - Što je?
Sklapam oči i spuštam glavu na naslon. - Ono je bila Nateova stara.
- Tko to?
- Žena koju si vidjela pred vratima Nateove kuće. To mu je mama.
- Ali... - Ne dovršava rečenicu, a po zvuku pokazivača smjera znam da
namjerava skrenuti i da se mora koncentrirati. Kad se opet vozimo ravno,
provaljuje: - Ali umrla je!
- Očito nije.
- Kako... ali to... - Nekoliko sekundi pokušava sročiti rečenicu. Ja i dalje
žmirim. - Pa... u čemu je stvar? Nije znao da je mrtva? Ili je slagao?
- Nismo to stigli utvrditi.
I upravo je to pravo pitanje. Sjećam se govorkanja otprije tri godine o
tome kako je poginula u prometnoj, a s obzirom na to da smo mi u to vrijeme
na isti način izgubili strica, silno sam suosjećala s njim, ali ga nisam ništa

124
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

pitala. Međutim, kad god sam to spomenula u zadnjih nekoliko tjedana, nije
bio raspoložen za priču. Samo je rekao kako ju je zadnji put vidio kad je
obećala da će ga odvesti u Oregon i da je nakon toga načuo da je poginula u
prometnoj. Nije spominjao nikakav sprovod niti išta drugo.
- Dakle - Maeve odvraća s nadom. - Možda je u pitanju čudo. Kao, bio je to
užasan nesporazum i svi su bili uvjereni da je mrtva, ali zapravo je ona cijelo
vrijeme... imala amneziju. Ili je bila u komi.
- Naravno - potvrđujem podrugljivo otfrknuvši. - Ili možda Nate ima zlog
brata blizanca koji stoji iza svega. A možda zapravo živimo u telenoveli.
- Prisjećam se njegova lica prije nego joj je prišao. Nije djelovao šokirano.
Ni sretno. Djelovao je... rezignirano. Poput tate kad bi se Maeveina bolest
iznova vratila. Kao da se ono čega se užasavao opet dogodilo i,
jednostavno, opet se mora obračunati s time.
- Stigli smo - dobacuje oprezno parkirajući. Otvaram oči.
- Parkirala si na mjestu za invalide!
- Nemam namjeru ostati, samo sam te dovezla. Sretno! - Stišće mi ruku.
- Sve će biti u redu! Ne brini se!
Polako ulazim i predstavljam se ženi za staklom prijamnog pulta u
predvorju, koja me upućuje u sobu za ispitivanje u hodniku. Kad sam ušla,
primjećujem da moja majka, Robin i detektiv Mendoza već sjede za okruglim
stolićem. Hvata me panika kad shvaćam da nema ni Addy ni Coopera i kad
pred detektivom uočavam laptop.
Mama me zabrinuto gleda. - Kako ti je želudac, dušo?
- Ne baš bajno - iskreno priznajem i sjedam uz nju odlažući ruksak na pod.
- Bronwyn se ne osjeća dobro - Robin priopćava ravnodušnim tonom.
Odjevena je u tamnoplavi kostimić, a oko vrata ima dugačku pletenu ogrlicu.
- Ovo bi trebao biti razgovor između tebe i mene, Rick, a po potrebi mogu
uključiti nju i roditelje.
Detektiv Mendoza pritišće tipku na laptopu. - Nećemo vas dugo zadržati.
Smatram da je uvijek bolje razgovarati licem u lice. Bronwyn, jesi li svjesna
da je Simon vodio “Toliko o tome” usporedo s još jednom stranicom na kojoj
je objavljivao dulje objave?
Ne stižem odgovoriti jer se Robin ubacuje. - Rick, neću joj dopustiti da
odgovori ni na jedno pitanje dok mi ne kažeš koji je konkretan povod ovome.
Ako nam želiš nešto reći ili pokazati, molim te da se baciš na bit stvari!
- Želim - odvraća okrećući laptop prema meni. - Jedan od tvojih kolega
nas je upozorio na objavu otprije osamnaest mjeseci. Je li ti poznata?
Mama primiče stolac, a Robin se naginje preko mojega ramena.
Pokušavam se fokusirati na zaslon iako već znam što cu pročitati. Tjednima
sam u strahu pitajući se kad će i to izaći na vidjelo.
Možda sam to ipak trebala spomenuti. Ali sad je ionako prekasno.

125
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Najnovije vijesti: L. V. je priredila tulum na kraju godine, a u pitanju

nikako nije nekakav dobrotvorni pir - da budemo načisto - iako bi se to moglo
zaključiti s obzirom na to koliko se samo prvašića pojavilo!
Redovni čitatelji (a ako još niste među njima, što čekate, dovraga?) dobro
znaju da se trudim ne dirati klince. Djeca su naša budućnost i te gluposti. Ali
da vam ipak malo dočaram jednu (nadam se, privremenu) pridošlicu na
društvenu scenu: M. R., koja nikako da shvati da je S. C. izvan njezine lige!
Štenci ga se ne mogu domoći, mala! Prestani ga uhoditi. Fakat je jadno!
I društvance moje, bez sranja u stilu “mala je preboljela rak”. To više ne
pali. M. je sad dorasla gaćicama velikih cura i mora naučiti nekoliko
osnovnih pravila ponašanja:

1. Školski košarkaši kojima su cure navijačice NISU U PONUDI. Nisam

očekivao da ću to morati istaknuti, ali očito moram.
2. Dva piva su previše kad si laka kategorija jer dovode do sljedećega:
3. Najgoreg prikaza neprimjerenog plesa na kuhinjskom stolu koji sam
vidio u životu. Ozbiljno, M. Da to nikad više nisi ponovila!
4. Ako ti se bljuje već od jednoga piva, ne čini to u perilicu rublja svojih
domaćina. To je vrlo nepristojno.

L. V., hajdemo odsad provjeravati osobne na ulazu, može? Isprva se čini

zabavno bez toga, ali poslije je samo jadno.

Ne mičem se s mjesta trudeći se zadržati ravnodušan izraz lica. Sjećam se

toga kao da se jučer dogodilo: kako se Maeve opčinjena svojom prvom ljubavi
i prvim tulumom u životu, premda se, ni u jednom slučaju, ništa nije odvilo
po planu - slomila pročitavši tu Simonovu objavu i odbila ponovno izaći.
Sjećam se koliko sam bila bijesna i nemoćna, a kako je on bio nonšalantno
okrutan - samo zato što je mogao biti. Samo zato što je imao zainteresiranu
publiku koja je jedva čekala progutati takve gadosti.
I mrzila sam ga zbog toga.
Ne mogu pogledati majku, koja nema pojma da se išta od svega toga
dogodilo, i fokusiram se na Robin, koja ničime ne pokazuje da je zatečena ili
zabrinuta. - U redu, pročitala sam. Sad mi reci kakvu to težinu nosi.
- Htio bih to čuti od Bronwyn.
- Ne. - Robinin glas puca poput baršunastoga biča: nježno, ali neumoljivo.
- Objasni zašto smo morale doći.
- Ova se objava navodno tiče njezine sestre Maeve.
- Otkud ti to?
Moja majka prigušuje ljutit smijeh, izraz nevjerice, a ja je napokon
uspijevam poskrivećki pogledati. Lice joj je jarko rumeno, oči bijesne, glas
drhtav kad progovara: - Vi to ozbiljno? Dovukli ste nas ovamo da biste nam
126
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

pokazali ovu užasnu objavu koju je napisao jedan - moram to reći - mladić
koji je očito obolio od duševnih tegoba - i s kojim povodom? Što ste
točno namjeravali postići ovime?
Naginje glavu prema njoj. - Gospođo Rojas, znam da vam to nije lako
pročitati. Ali što zbog inicijala, što zbog spomenute dijagnoze raka, lako se da
zaključiti kako je Simon govorio o vašoj mlađoj kćeri. Nijedan drugi bivši ili
sadašnji učenik ili učenica u toj školi ne odgovara ovom opisu.
- Okreće se prema meni. - Bronwyn, ovo je sigurno bilo ponižavajuće za
tvoju sestru. I sudeći po tome što su nam druga djeca nedavno rekla, otad se
zapravo nije pojavila ni na jednom okupljanju. Jesi li to zamjerila Simonu?
Mama otvara usta da bi odgovorila, ali Robin spušta ruku na njezino rame
i ubacuje se. - Bronwyn nema što reći.
On je pak gleda blistavim očima, kao da obuzdava osmijeh. - Ali i te kako
ima! Ili je bar imala. Iako je Simon ovaj blog zatvorio prije više od godinu
dana, sve objave i komentari još se mogu iskopati. - Okreće laptop prema sebi
i otipkavši nekoliko komandi, ponovno ga vraća prema nama otvorivši
u međuvremenu novi prozor. - Potrebno je ostaviti mejl adresu da bi se unio
komentar. Nije li ovo tvoja adresa, Bronwyn?
- Svatko može unijeti nečiju adresu - ubacuje se Robin i opet naginje
preko mojega ramena da bi pročitala to što sam napisala pretkraj drugog
razreda.
Odjebi i crkni, Simone.

Addy
Ponedjeljak, 15. listopada, 16:15

Glatko se vozim sve do skretanja u Clarendonovu, koja izlazi na veliko

raskrižje bez biciklističke staze, a moram se domoći krajnje lijeve trake.
Nakon što sam ponovno sjela na bajk, isprva sam se držala nogostupa i
prelazila na svjetlo za pješake, ali sad prelijećem sva tri prometna traka
poput profića.
Penjem se na Jakeov prilaz i silazim s bajka. Spustivši nožicu, skidam
kacigu i vješam je za upravljač, a onda napokon krećem prema vratima
uzaludno prolazeći rukom kroz kosu. Već sam se navikla da je kratka, čak mi
se ponekad i sviđa, ali kako mi preko noći nije narasla za pola metra, ne mogu
je ni na koji način uljepšati za njega.
Zvonim i odmičem se osjećajući kako me prolaze trnci. Ne znam zašto
sam došla ni čemu se točno nadam.

127
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Vrata se otvaraju. Izgleda uobičajeno - raskuštrana kosa, plave oči i

savršeno pripijena majica koja izvrsno naglašava rezultate treninga.
- Hej. Uđi.
Odmah se okrećem u smjeru podruma, ali ne odlazimo tamo, već me
odvodi u dnevnu, gdje sam sveukupno provela manje od jednoga sata otkako
smo prohodali prije više od tri godine. Sjedam na kožni trosjed, a moje znojne
noge odmah se lijepe za njega. Tko se točno odlučio za kožnu garnituru?
Sjeda nasuprot meni. Primijetivši da stišće usnice, zaključujem da
razgovor očito neće biti u pomirbenom tonu i pripremam se na neminovno
razočaranje. Ali to se ne događa.
- Znači, sad voziš bicikl?
Nije mi jasno zašto od svih mogućih tema odabire baš tu. - Nemam auto -
podsjećam ga. A nekoć si me ti svugdje vozio.
Laktovima se oslanja na koljena - toliko mi je poznata ta gesta da gotovo
očekujem da započne o sezoni američkog nogometa, kako je to i činio do prije
mjesec dana. - Kako napreduje istraga? Cooper mi više ništa ne govori. Još ste
pod povećalom ili...?
Ne želim razgovarati o istrazi. U zadnjih tjedan dana policija me dvaput
pozvala na razgovor raspitujući se na različite načine za brizgalice s
adrenalinom, koje su nestale iz školske ambulante. Odvjetnica smatra da
takvo repetitivno ispitivanje zapravo znači da se istraga nije pomaknula s
mrtve točke, a ne da najviše sumnjaju upravo na mene. Ipak, kako se to njega
uopće ne tiče, izmišljam stupidnu priču o tome kako je detektivka
Wheeler smazala cijeli tanjur krafni dok je nas četvero držala u prostoriji za
ispitivanje.
Koluta očima. - Znači, u osnovi nisu ostvarili nikakav pomak.
- Bronwynina sestra misli da bi se trebali više pozabaviti samim
Simonom.
- Zašto njime? Mrtav je, za ime Božje.
- Jer bi tako možda razotkrili nove osumnjičenike. I druge kojima je drago
što ga napokon nema.
S prijezirom uzdiše i prebacuje ruku preko stražnjeg naslona naslonjača.
- Znači, pametnije je optužiti žrtvu? Simon nije kriv za vlastitu smrt! Da
ljudi nisu izvodili podla sranja, ne bi ni pokrenuo tu svoju aplikaciju. Bar bi
to tebi trebalo biti jasno - nadoda je zaškiljivši.
- Što ne znači da je bio dobričina - odvraćam protuudarac, iznenađena
vlastitom žilavošću. - Mnoge je povrijedio tom svojom aplikacijom i ne
razumijem zašto ju je uopće tako dugo vodio. Zar je uživao u tome da ga se
boje? Nisi li mu ti bio prijatelj dok ste bili mali? Je li oduvijek bio takav? Zato
ste se prestali družiti?
- Otkad si ti produžena ruka velike istražiteljice Bronwyn?

128
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Je li to prijezir u njegovu osmijehu? - Samo sam znatiželjna poput nje. Ipak

je Simon sad okosnica mojega života.
- Nisam te pozvao zato da se svađaš sa mnom - odvraća podrugljivo
frknuvši nosom.
Zurim u njega u pokušaju da pronađem nešto poznato na njegovu licu.
- Ne svađam se. Samo razgovaramo. - Ali pokušavam se prisjetiti kad smo
zadnji put doista razgovarali, a da se nisam sto posto složila sa svime što je
rekao. Nijedan jedini puta. Kako više nemam kosu koju bih motala oko prsta,
posežem prema uhu poigravajući se stražnjim dijelom naušnice. Toliko je
povlačim da umalo otpada pa je vraćam na mjesto. - Zašto si me onda pozvao
ovamo?
Pući usnice i baca pogled ustranu. - Valjda zato što sam ipak još zabrinut.
Plus, zaslužujem znati što se zbiva. Novinari me svako malo zovu i već mi je
puna kapa toga.
Čini mi se da očekuje ispriku, ali već sam ih ispucala. - I meni. - Na to se
ne nadovezuje i kako sad najednom vlada muk, pozornost mi privlači glasno
otkucavanje sata iznad kamina. Brojim otkucaje i sa šezdeset trećim pitam: -
Hoćeš li mi ikad oprostiti?
Čak nisam sigurna kakav to oprost želim. Ne mogu zamisliti da mu opet
budem cura. Ali bilo bi mi drago znati da me više ne mrzi.
Njegove se nosnice uto šire, a usta s gorčinom trzaju. - Kako da ti
oprostim? Prvo si me prevarila, a onda si mi još i lagala. Nisam te takvom
doživljavao.
Čak mi se čini da to i nije tako loše. - Jake, nemam namjeru izmišljati izlike.
Zaribala sam, ali ne zato što mi nije bilo stalo do tebe. Prije bih rekla da sam
bila uvjerena da te ne zaslužujem. I time sam to i dokazala.
Njegove ravnodušne oči pilje u mene. - Ne izvlači se na samilost, Addy.
Dobro si znala što činiš.
- OK. - Odjednom mi pada na pamet što mi je palo na pamet kad me
Wheelerica prvi put ispitivala: Ne moram razgovarati s tobom. Možda voli
kopati po starim ranama, ali meni to ne treba. Ustajem, a moje se noge glasno
odljepljuju od kauča. Koža se sto posto uleknula na mjestu gdje sam sjedila!
Ogavno, ali koga briga. - Ništa, vidimo se.
Izlazim iz kuće, sjedam na bicikl i zakopčavši kacigu, podižem nožicu i
svom silinom jurim niz prilaz. Čim mi srce uspostavlja ugodan ritam,
prisjećam se kako mi je gotovo iskočilo iz prsa kad sam mu priznala prijevaru.
Nikad se dotad nisam tako osjećala - tako stjerana u kut. Bojala sam se da ću
se i danas opet tako osjećati u toj dnevnoj sobi čekajući da mi ponovi
kako nisam dovoljno dobra za njega.
Ali to se nije dogodilo niti se tako osjećam. Prvi put nakon dugo vremena
osjećam se slobodno.

129
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Cooper
Ponedjeljak, 15. listopada, 16:20

Više ne upravljam vlastitim životom. Medijski cirkus u potpunosti je

zagospodario njime. Iako novinari ne logoruju u našoj ulici na dnevnoj bazi,
toliko su česta pojava da me želudac boli svaki put kad se vraćam kući.
Internetom se služim samo ako baš moram. Nekoć sam sanjao da ću biti
među najtraženijim pojmovima na Googleu, ali zahvaljujući no-hitteru na
finalu prvenstva u profi bejzbolu, a ne zato što sam ubio lika uljem od
kikirikija.
Svi mi govore: Samo spusti glavu i nastavi dalje. Stvarno dajem sve od
sebe, ali kad ste pod povećalom, nikome ništa ne može promaknuti. Prošloga
sam petka parkirao pred školom i izašao iz auta u istom trenutku kad i Addy.
Povjetarac joj je raskuštrao kosu i oboje smo imali sunčane u uzaludnom
pokušaju da se stopimo s masom. Nasmiješili smo se jedno drugom kao da
jedno drugom prešutno želimo reći da ne možemo povjerovati što se
to zbiva. Nakon nekoliko koraka ugledali smo Natea kako prilazi Bronwyninu
autu. Otvorio joj je vrata poput kakva kavalira i blesavo se nasmiješio, na što
mu je ona uputila takav pogled da smo se nas dvoje znakovito pogledali. I tad
smo se svi četvero u koloni uputili prema stražnjem ulazu.
Nije to potrajalo ni minutu - ipak, dovoljno dugo da nas netko snimi
mobitelom i da snimka navečer završi na TMZ-u. Prikazali su je usporeno uz
MGMT-ovu stvar Kids, kao da smo nekakav popularni srednjoškolski klub
ubojica, koje boli briga za bilo što drugo na svijetu. Filmić je postao viralan u
roku od jednoga dana.
Možda je upravo to i ono najčudnije. Mnogi nas mrze i najradije bi da
završimo u buksi, ali isto toliko njih - ako ne i više - nas voli. Tako, primjerice,
na Facebooku imam stranicu s više od pedeset tisuća fanova. Brat kaže da su
to većinom cure.
Iako pozornost koju nam pridaju s vremena na vrijeme jenjava, nikad se
u potpunosti ne gasi. Tako sam večeras pomislio da sam se izvukao kad sam
zbrisao od kuće da bih se našao s Luisom u teretani, ali već po dolasku u
susret mi juri zgodna tamnokosa žena jarko našminkana lica i odmah me
hvata panika. Poznat mi je njezin tip. Opet me prate!
- Cooperu, imaš li malo vremena? Liz Rosen, Channel Seven News! Vrlo
rado bih čula tvoje mišljenje o svemu! Mnogi navijaju baš za tebe!
Ne odgovorivši, mimoilazim je i ulazim u teretanu. Nastavlja za mnom
hopsajući u visokim potpeticama dok je kamerman prati u stopu, ali tip na
recepciji ih zaustavlja. Godinama već dolazim u tu teretanu i otkako je sve
130
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

ovo započelo, stvarno su super prema meni. Nastavljam hodnikom dok se on

svađa s njom tumačeći joj da “ne može kupiti članstvo na licu mjesta”.
Luis i ja neko vrijeme provodimo na benču, ali me muči što će me dočekati
vani kad završimo trening. Iako mu ništa ne govorim, po povratku u
svlačionicu kaže: - Daj mi majicu i ključeve!
- Molim?
- Prerušit ću se u tebe! Zbrisat ću odavde u tvojoj kapi i sunčanima. Neće
primijetiti razliku. Ti se odvezi mojom Hondom, kući ili kamo god već, a onda
ćemo se sutra u školi zamijeniti za aute.
Namjeravam mu reći da mu neće uspjeti jer ima mnogo tamniju kosu, a i
tamnije je puti. Ali, s druge strane, možda to i neće biti važno ako navuče
moju majicu dugih rukava i kapu. U svakom slučaju, isplati se pokušati.
Zadržavam se u hodniku kad izlazi u mojoj odjeći izlažući se reflektorima
i kamerama. Moja bejzbolska kapa nabijena mu je na čelo, a rukom zaklanja
lice dok ulazi u moj Jeep. Polako izlazi s parkirališta i dva kombija odmah
kreću za njime.
Stavljam njegovu kapu i sunčane i ulijećem u njegovu Hondu odlažući
svoju sportsku torbu na sjedalo. Nakon nekoliko pokušaja napokon je
uspijevam pokrenuti i praćen brundanjem motora, izlazim s parkirališta.
Prvo se vozikam pokrajnjim ulicama, a onda izlazim na autocestu za San
Diego i ulazim u centar grada kružeći pola sata iz straha da me ipak ne prate.
Naposljetku se probijam do četvrti North Park i parkiram ispred
nekadašnje tvornice, prošle godine renovirane u zgradu s etažnim
stanovima.
U pitanju je fina četvrt, na nogostupu sve samo lijepo odjeveni klinci
neznatno stariji od mene. Zgodna cura u cvjetnoj haljini gotovo se previja od
smijeha na nešto što je provalio tip u njezinu društvu. Hvata ga pod ruku i
prolaze i ne pogledavši prema meni, a ja sjedim u Luisovu autu osjećajući
užasnu prazninu. Do prije nekoliko tjedana bio sam poput njih, a sad više...
ništa.
Zašto sam došao ovamo? Što ako me netko prepozna?
Vadim ključ iz torbe i čekam da mi se ukaže prilika kako bih uronio u
more prolaznika. Izletjevši iz auta, u tren oka sam kod ulaznih vrata. Ne bih
rekao da me itko zapazio. Poskrivećki ulazim u dizalo i ne stajući putem,
penjem se na zadnji kat. Napokon mogu odahnuti. Izlazim u prazan hodnik
kojim odjekuje muk; hipsteri koji ovdje žive sigurno su izašli ovog
poslijepodneva.
Osim jednog, nadam se.
Kucam ne znajući hoće li mi otvoriti. Nisam nazvao ni poslao poruku
najavljujući da dolazim. Lagano odškrinuvši vrata, Kris me zapanjeno gleda
svojim zelenim očima.
- Hej. - Odmiče se ustranu pozivajući me da uđem. - Kako to da si navratio?
131
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Nisam mogao više biti doma. - Zatvaram vrata i skidam kapu i sunčane
odlažući ih na prazan stolić uz vrata. Osjećam se glupo, poput klinca kojeg su
uhvatili u igri špijunaže. Ali zaozbiljno me prate, samo ne baš u ovom
trenutku. - Osim toga, mislim da bismo trebali porazgovarati o cijeloj toj
situaciji sa Simonom, zar ne?
- Poslije. - Na stotinku oklijeva, a onda se naginje prema meni i grubo me
privlači k sebi priljubljujući svoje usnice uz moje. Sklapam oči i, kao obično,
sve oko nas nestaje kad uvlačim ruke u njegovu kosu predajući se poljupcu.

132
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

TREĆI DIO

Igra istine i izazova

133
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

DEVETNAESTO POGLAVLJE
Nate
Ponedjeljak, 15. listopada, 16:30

Stara je gore i pokušava razgovarati sa starim. Neka joj je sa srećom. Ja

pak ležim na kauču s mobitelom u ruci pitajući se što mogu napisati Bronwyn
da bi me prestala mrziti. Nisam siguran da će proći ako joj pošaljem: Sori što
sam ti slagao da je umrla.
Ne može se reći da sam htio da umre, ali sam zaključio da će ionako
uskoro odapeti, ako već nije, i bilo je lakše slagati nego reći istinu ili čak
razmišljati o istini. Ovisnica je o kokainu i zbrisala je u neku komunu u Oregonu
i otad sa mnom nije razmijenila ni riječ. I kad god su se drugi raspitivali o tome
gdje je, jednostavno bih rekao da je mrtva, a kad mi je napokon sinulo koliko
je to sjebano, bilo je prekasno da to poreknem.
Doduše, ionako ih nije diralo. Većinu koje poznajem uopće ne dira što
govorim ili činim sve dok ih redovito opskrbljujem. Osim Lopezice i, u zadnje
vrijeme, Bronwyn.
Nekoliko puta, dok smo razgovarali kasno navečer, čak sam razmišljao da
joj priznam istinu, ali nijednom se nisam odvažio načeti tu temu. I još nisam
spreman.
Odlažem mobitel.
Stube škripe. Stara se spušta brišući ruke o prednjicu hlača. - Tvoj otac
trenutačno uopće nije u stanju razgovarati.
- Ne mogu povjerovati - odvraćam u bradu.
Djeluje i starije i mlađe. Iako joj je kosa još više posijedjela, a i kraća je,
lice joj nije toliko ofucano, a ni ispijeno. Nabila je i kilažu, što bi moglo biti
dobro jer znači da jede. Prilazi Stanovu terariju i baca pogled prema meni
nesigurno se nasmiješivši. - Drago mi je da je još živ!
- Nije se puno toga promijenilo otkako si zadnji put navratila. - Spuštam
noge na stolić pred sobom. - Gušter se i dalje dosađuje, stari i dalje pije, kuća
se i dalje raspada. Osim što me sad istražuju u vezi sa slučajem ubojstva. Jesi
li možda načula?
- Nathaniele... - Sjeda u naslonjač sklapajući ruke pred sobom. Nokti su
joj, kao obično, izgrizeni. - Ja... ne znam otkud započeti. Čista sam već gotovo
tri mjeseca. Htjela sam ti se javiti, ali sam se bojala da neću moći izdržati i da
ću te opet iznevjeriti. Onda sam te vidjela na vijestima. U zadnjih nekoliko
dana navratila sam nekoliko puta, ali te nijednom nisam zatekla kod kuće.

134
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Pokazujem prema ispucalim zidovima i uleknutom stropu. - Bi li ti

boravila ovdje?
To je pogađa. - Oprosti, Nathaniele. Nadala sam se... Nadala sam se da će
ti se otac srediti...
Ti si se nadala. Solidno isplanirana podjela roditeljskih uloga. - On je bar
uvijek tu. - Nizak udarac i nikako kompliment njemu koji se jedva može
micati. Ali smatram da imam pravo na to.
Nervozno kima glavom pucketajući zglobovima prstiju. Bože, već sam
zaboravio da to radi. Kako jebeno iritantno! - Znam. Nemam pravo kritizirati.
Ne očekujem da mi oprostiš. Ili da mi povjeruješ ako ti kažem da sam sada
drukčija. Ali napokon sam na dobroj terapiji i više nisam anksiozna. Upravo
zato sam se ovaj put i uspjela skinuti. Cijeli liječnički tim u Oregonu pomaže
mi da ostanem čista!
- Sigurno je predivno imati cijeli tim na svojoj strani.
- Ne zaslužujem to, znam. - Njezina pokunjena glava i pokajnički ton dižu
mi tlak, ali znam da bi me u ovom trenutku bilo što drugo jednako raspizdilo.
Ustajem. - Super priča, ali odoh. Znaš izaći, zar ne? Ili se zadrži ako se još želiš
družiti sa starim. Zna se probuditi oko deset.
O, sranje. Sad još cmizdri. - Oprosti, Nathaniele. Nisi zaslužio roditelje
poput nas. Dragi Bože, vidi te samo - ne mogu povjerovati koliko si se
proljepšao! I pametniji si od nas! Ali oduvijek je i bilo tako. Trebao bi živjeti
u jednoj od onih velikih kuća u predjelu Bayview Hills, a ne brinuti se posve
sam za ovu rupčagu!
- Kako god ti kažeš, mama. Stvarno mi je svejedno. Bilo mi je drago da si
navratila. Javi se tu i tamo razglednicom iz Oregona.
- Nathaniele, molim te... - Ustaje i povlači me za ruku. Njezine su dvadeset
godina starije od ostatka nje - mekane, naborane, posute smeđim pjegama i
ožiljcima. - Želim ti pomoći. Bilo kako. Odsjedam u Motelu “Six” na Bay Roadu.
Mogu li te sutra izvesti na večeru? Znam da ti treba malo vremena
da prihvatiš moj dolazak.
Da prihvatim njen dolazak. Isuse. Kakvu je to spiku pobrala na
odvikavanju? - Ne znam. Ostavi mi neki broj na koji te se može dobiti pa te
možda nazovem.
- Može. - Ponovno kima glavom poput kakve marionete i znam da ću
puknuti ako se smjesta ne pokupim. - Nathaniele, je li ono maloprije bila
Bronwyn Rojas?
- Da - odvraćam, na što se smiješi. - Zašto?
- Pa... ako si s njom, onda nas dvoje i nismo napravili takvu štetu.
- Nisam s Bronwyn. Oboje smo osumnjičeni u slučaju ubojstva, sjećaš se?
- Puštam da se vrata zalupe za mnom, što je ravno suicidu jer kad opet spadnu
sa šarki, ja sam taj koji će ih morati popraviti.

135
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Nakon što sam izašao, ne znam kamo ću. Sjedam na motocikl i krećem
prema centru San Diega, a onda se ipak penjem na I-15 North. Zaustavljam
se tek nakon jednosatne vožnje da bih natankao gorivo. Pritom vadim
mobitel i provjeravam ima li poruka. Ništa. Trebao bih je nazvati i provjeriti
kako je prošlo u policiji. Ali sto posto je dobro. Ima tu odvjetnicu koju
masno plaćaju i starce koji je kao psi čuvari štite od svih koji joj žele nauditi.
Uostalom, što bih joj, dovraga, rekao?
Spremam mobitel.
Nakon gotovo trosatne vožnje napokon izlazim na široku i praznu cestu
počičkanu okljaštrenim grmljem. Iako je već kasno, ovdje, nadomak pustinji
Mojave, bitno je toplije i zaustavljam se prije nacionalnog parka da bih skinuo
jaknu. Kad mi je bilo devet, kampirao sam tu sa starcima. Bio je to naš jedini
zajednički odmor. Cijelo sam vrijeme sa strepnjom očekivao da se nešto
dogodi: da nam krntija crkne, da stara počne vrištati ili ridati, da se stari
umrtvi i utihne, kako je uvijek reagirao kad nas više nije mogao trpjeti.
Međutim, sve je bilo gotovo normalno. Premda su bili u uobičajeno
napetim odnosima, svađe su sveli na minimum, a stara je bila čisto pristojna,
možda zato što su joj se svidjela ta kratka i svijena stabla kojih ima na svakom
koraku. “Prvih sedam godina života Jošuino stablo je najobičnija vertikalna
stabljika bez grana”, rekla mi je dok smo pješačili. “Tek nakon
nekoliko godina uspijeva procvjetati, a svaka peteljka prestaje rasti
čim procvjeta i tako nastaje taj kompleksni sustav mrtvih dijelova i mladica.”
Nekoć sam znao razmišljati o tome kad sam se pitao koji bi dijelovi nje
još mogli biti živi.
Već je prošla ponoć kad stižem u Bayview. Razmišljao sam da se popnem
na I-15 i nastavim voziti u noć dok ne odapnem od umora. Neka njih dvoje
jebeno s nostalgijom porazgovaraju o svemu. I neka me policija pronađe ako
me opet zatreba. Ali stara bi učinila takvo što. Stoga sam se naposljetku
vratio, provjerio mobitele i odgovorio na jedinu dobivenu poruku: poziv na
tulum kod Chada Posnera.
Kad sam tamo stigao, nigdje ga ne mogu pronaći. Naposljetku završavam
u njegovoj kuhinji i cuclam pivo slušajući kako dvije cure melju i melju o
nekoj, meni nepoznatoj, emisiji. Osim što umirem od dosade i nadalje iz misli
ne mogu izbiti staru i njezino neočekivano pojavljivanje na kućnom pragu,
ali i Bronwynin iznenadni odlazak u postaju.
Jedna najednom hihoće. - Ma znam ja tebe! - Podbada me u slabine još
glasnije se smijući i prislanja dlan o moj trbuh. - Bio si u onoj Powersovoj
emisiji, zar ne? Jedan si od onih koji su možda ubili onog lika? - Kako se
poprilično naroljala, tetura dok se primiče. Ne razlikuje se bitno od cura koje
se inače pojavljuju na Posnerovim tulumima: lijepa je, ali ništa posebno.
- O Bože, Mallory - dobacuje frendica. - Stvarno si nepristojna!
- Nisam to ja. Samo jako sličim tom tipu.
136
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Lažeš. - Mallory me ponovno pokušava podbosti, ali joj se izmičem. - Ja

mislim da ga nisi ubio. I Brianna to misli. Je l’da, Bri? - Frendica kima glavom.
- Nas dvije mislimo da ga je koknula ona cura s cvikerima. Ta kuja se drži kao
da je popila svu pamet svijeta!
Ruka mi se steže oko boce. - Kažem vam, to nisam bio ja. Skinite mi se.
- Sooori - Mallory odvraća nerazgovijetnim tonom i nagnuvši glavu
ustranu, zabacuje ju da bi maknula šiške s očiju. - Zašto se odmah ljutiš?
Kladim se da te mogu oraspoložiti. - Iz džepa vadi vrećicu sitnih četverokuta.
- Hoćeš gore s nama pa da malo zatripamo?
Oklijevam. Spreman sam na bilo što da bih ispraznio glavu. Tako tipično
za Macauleyjeve! Ali ionako svi već misle da sam jedan od njih.
Gotovo svi. - Ne mogu - odvraćam vadeći mobitel i zalazeći u gomilu. Zuji
prije nego stignem do vrata, a na zaslonu se pojavljuje Bronwynin broj
- doduše, nitko drugi me i ne može dobiti na taj mobitel. I napokon mi
pada kamen sa srca. Više mi nije hladno. Toplo mi je kao da me netko ogrnuo
dekom.
- Hej - javlja se, ali nekako potiho, kao da joj glas dopire izdaleka.
- Možemo li razgovarati?

Bronwyn
Utorak, 16. listopada, 00:30

Nervozna sam što ću ga poskrivećki uvesti u kuću. Moji već dovoljno

bjesne zato što im nisam rekla za objavu na Simonovu blogu - tad kad se
dogodila, ali i nakon što su saznali da sam varala na kemiji. Zato smo postaju
napustili kao da se ništa nije dogodilo. Robin je održala lijep govor
zaključujući ga u stilu: Prestanite tratiti naše vrijeme beskorisnim
nagađanjima koja ne možete dokazati i koja ne bi bila kažnjiva čak i da
uspijete!
Izgleda da je bila u pravu jer sam, eto, na slobodi. Doduše, zabranili su mi
izlaske sve dok, kako je to mama rekla, ne prestanem “potkopavati svoju
budućnost netransparentnim ponašanjem”.
- Nisi uspjela hakirati Simonov stari blog? - potiho sam upitala Maeve
prije nego je otišla na spavanje.
Bilo joj je užasno žao. - Tako ga je davno zatvorio da nisam ni očekivala
da još postoji. I nisam ni znala da si napisala onaj komentar jer nije bio
objavljen. - Odmahuje glavom i po pogledu shvaćam koliko me zapravo voli i
koliko je očajna. - Tebe je to više pogodilo nego mene.

137
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Možda je u pravu. Ležeći u mraku i pitajući se trebam li se javiti Nateu ili

ne, sinulo mi je da sam godinama živjela u uvjerenju da je ona mnogo ranjivija
nego što uistinu jest.
Sad se nalazim u našoj kino-sobi i kako Nate javlja da je ispred kuće,
otvaram podrumska vrata i navirujem se van.
- Ovamo - potiho ga zazivam, u što zasjenjena figura izranja iza ugla uz
našu pregradu. Vraćam se u podrum ostavljajući vrata otvorenima.
Ispod kožne jakne ima poderanu i zgužvanu majicu, a znojna kosa
zalijepila mu se za čelo zbog kacige. Bez riječi ga uvodim u sobu i zatvaram
vrata za njim. Iako su moji tri kata iznad nas i spavaju, zvučna izolacija ipak
dobro dođe.
- Dakle... - Uvlačim se u kut kauča i privukavši koljena k sebi, križam ruke
spuštajući ih na njih kao da želim podići barijeru između nas. On skida jaknu
i odbacuje ju na pod, a onda sjeda na suprotni kraj. Presreće moj pogled.
Zamjećujući jad u njegovim očima, gotovo zaboravljam koliko sam uzrujana.
- Kako je prošlo u policiji?
- Dobro. Ali ne želim o tome razgovarati.
Obara pogled. - Znam. - Najradije bih mu postavila desetak pitanja, ali
odustajem čekajući da sam prekine tišinu. - Sigurno misliš da sam seronja -
naposljetku progovara gledajući u pod.
- I lažov.
- Zašto mi nisi rekao?
Polako uzdiše odmahujući glavom. - Htio sam. Namjeravao sam. Ali nisam
znao otkud krenuti. Bilo mi je lakše reći laž nego istinu, a i sam sam htio
vjerovati da je tako. Nisam očekivao da će se vratiti. Kako poreći izrečeno?
Još bi rekla da sam jebeno lud. - Podiže glavu i s neočekivanim žarom gleda u
mene. - Ali nisam lud. I nisam ti lagao ni za što drugo. Više ne dilam i
nisam ništa učinio Simonu. Jasno mi je da mi ne možeš vjerovati, ali kunem ti
se Bogom da je to istina!
Ponovno slijedi dugi muk. Pokušavam sabrati misli. Vjerojatno bih se
trebala više ljutiti na njega. I vjerojatno bih trebala zatražiti dokaz da mu
mogu vjerovati, iako nemam pojma kakav bi to dokaz bio. I vjerojatno bih ga
trebala preispitati kako bih iz njega izvukla sve druge laži koje mi još taji.
Ali stvar je u tome da mu vjerujem. Neću se pretvarati da ga poznajem u
dušu nakon svega nekoliko tjedana druženja, ali znam što znači tako često
ponavljati laž da ona najednom postaje istina. I meni se to dogodilo, a pritom
se nisam morala kroz život probijati posve sama.
Usto, ni na trenutak nisam pomislila da je u stanju ubiti Simona.
- Ispričaj mi za mamu. Ali ovaj put zaozbiljno, dobro? - I počinje. Iako
razgovaramo dulje od jednoga sata, prvih petnaestak minuta zapravo
prolazimo sve što već znam. Kako sam se ukočila od sjedenja, rastežem ruke
iznad glave.
138
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Umorna? - Primiče se.

Tko zna je li zamijetio da sam mu zadnjih deset minuta zurila u usnice. -
Zapravo i nisam.
Podiže mi noge prebacujući ih preko svojeg krila i palcem počinje
masirati moje lijevo koljeno. Stišćem noge kako bih obuzdala drhtanje. Baca
pogled prema meni i obara glavu. - Stara je mislila da si mi cura.
Ako nešto učinim s rukama, možda ću se uspjeti smiriti! Uvlačim prste
među nježne uvojke na njegovu toplom zatiljku i gladim ih. - Pa... ne znam...
zar je to nezamislivo?
O, Bože. Pa ja sam to izgovorila! A što ako jest nezamislivo?
Njegova se ruka gotovo nesvjesno kreće niz moju nogu. Kao da i ne
naslućuje da se cijelo moje tijelo rastapa pod njegovim dodirom. - Želiš biti u
vezi s dilerom osumnjičenim za ubojstvo, koji ti je još slagao da mu je stara
umrla?
- Bivšim dilerom - ispravljam ga. - I nisam u poziciji da ikoga osuđujem.
Podiže glavu smiješeći se, ali vidim da još nije siguran. - Ne znam kako je
biti u vezi s nekim poput tebe, Bronwyn. - Sigurno primjećuje razočaranje na
mojem licu jer odmah nadoda je:
- Ne kažem da ne želim. Želim reći da se bojim da ću zaribati. Dosad sam
se samo... znaš, bio sam u dosta ležernim vezama.
Ne znam. Privlačim ruke k sebi i stišćem ih u krilu gledajući kako mi puls
skače pod tankom kožom zapešća. - Jesi li sad u ležernoj vezi? S nekim.
- Ne. Ali sam bio kad smo počeli razgovarati preko telefona. I onda sam
prestao.
- Pa... - Nekoliko sekundi ništa ne odvraćam pokušavajući procijeniti hoću
li gadno pogriješiti. Vjerojatno hoću, ali svejedno nastavljam. - Rado bih da
pokušamo. Mislim, ako si za. Ne zato što nas je spojila ova čudna situacija i
zato što mislim da si seksi, iako je i to točno, već zato što si pametan i zabavan
i što često ispravno postupaš, iako to ne želiš priznati. Sviđa mi se tvoj užasni
ukus za filmove i kako nikad ništa ne zamataš u celofan i to što doista imaš
guštera. Bila bih ponosna da sam ti cura pa čak i u neslužbenom statusu dok
smo, kao, pod istragom. Plus, ne mogu izdržati dulje od nekoliko minuta, a da
te ne poželim poljubiti i - to je to!
Isprva ništa ne govori, na što me hvata panika da sam ipak zaribala.
Možda sam se previše izblebetala. Ali i dalje me miluje po nozi. - Onda ti bolje
ide nego meni - naposljetku odvraća.
- Mene nikad ne prolazi želja da te poljubim.
Skida mi naočale, sklapa ih i odlaže na stolić uz kauč. Njegova je ruka laka
kao perce na mojem licu kad se naginje privlačeći me k svojim ustima.
Zadržavam dah kad nam se usnice spajaju, a taj topli dodir odašilje toplo i
bolno strujanje mojim venama. Poljubac je ugodan i nježan, drukčiji od onog
uspaljenog i požudnog poljupca na Marshallovu vrhu. Ali i od njega mi se vrti.
139
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Tresem se cijelim tijelom i oslanjam rukama o njegova prsa da bih se

primirila osjećajući njegove tvrde mišiće kroz tanku majicu. Uzalud.
Moje se usnice razdvajaju i otima mi se uzdah, koji se pretvara u
prigušeno stenjanje kad u njih ulijeće njegov jezik u potrazi za mojim. Naši
poljupci postaju dublji i strastveniji, naša se tijela toliko isprepleću da više ne
znam koje je moje, a koje njegovo. Imam osjećaj da padam, plutam, letim. Sve
odjednom. Ljubimo se dok mi usnice napokon ne postaju bolne, a koža ne
počinje frcati iskre kao da sam prskalica.
Njegove su ruke začudno čedne. Dira moju kosu i lice i naposljetku ih
uvlači ispod moje majice i spušta niz moja leđa i, Bože, ali, na to sam možda
čak zacviljela. Njegovi se prsti uvlače za pojas mojih hlačica, na što me
prolaze trnci, ali tu se i zaustavljaju. Onaj nesigurni dio mene pita se
privlačim li ga onoliko koliko on mene privlači, ili koliko ga druge cure
privlače. Osim... što sam priljubljena uz njega već pola sata i znam da nije tako
čedan zbog toga.
Odmiče se i gleda me, a njegove tamne guste trepavice se spuštaju. Bože,
te njegove oči. Tako nestvarno prekrasne. - Neprestano mi je pred očima
kako ti stari ulazi u sobu - mrmlja - a na to me hvata jeza. - Uzdišem jer, ruku
na srce, i meni se to vrzmalo glavom. Iako postoji jedva pet posto šanse da do
toga dođe, i to je previše.
Prstom prelazi preko mojih usnica. - Jako su ti crvene. Trebali bismo
prestati prije nego ih trajno oštetim. Osim toga, moram se... malo ohladiti. -
Ljubi moj obraz i uzima jaknu.
Hvata me panika. - Ideš?
- Ne. - Vadi mobitel iz džepa, otvara Netflix i vraća mi naočale. - Napokon
ćemo odgledati Krug do kraja.
- Kvragu, mislila sam da si već zaboravio na to. - Ovaj put samo glumim
da sam razočarana.
- Dođi, ovako je savršeno. - Rasteže se na kauču, a ja se sklupčavam uz
njega spuštajući glavu na njegovo rame. Namješta iPhone u pregib ruke. -
Poslužit ćemo se mojim mobitelom umjesto tog vašeg čudovišta na zidu s
dijagonalom od metar i pol. Na ovako majušnom ekranu nemaš se čega bojati.
Iskreno, svejedno mi je. Samo želim što dulje ostati u njegovu zagrljaju i,
boreći se protiv sna, zaboraviti na ostatak svijeta.

140
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

DVADESETO POGLAVLJE
Cooper
Utorak, 16. listopada, 17:45

- Cooperstownu, daj proslijedi mlijeko, molim te! - Pokazuje mi bradom i,

premda večeramo, pogled mu bježi prema prigušenoj televiziji u dnevnoj. Pri
dnu ekrana nižu se rezultati utakmica fakultetskih ekipa američkog
nogometa. - I kako si onda proveo ostatak večeri? - Oduševljen je što se Luis
prerušio u mene jučer nakon teretane.
Prosljeđujem mu tetrapak i zamišljam svoj iskreni odgovor. Družio sam
se s Krisom, tipom u kojega sam zaljubljen. Da, tata, gej sam. Ne, tata, ne šalim
se. Studira medicinu na UCSD-u i usput se bavi manekenstvom. Totalni komad.
Svidio bi ti se.
I njegova glava uto eksplodira. Spomenuti scenarij u mojoj mašti uvijek
ima isti svršetak.
- Neko vrijeme sam se vozikao naokolo.
Ne sramim se Krisa. Uopće. Ali je cijela situacija složena.
Stvar je u tome da prije njega nisam osjećao takvu privlačnost prema
dečkima. Doduše, nagađao sam da sam gej. Još negdje od jedanaeste. Ali sam
to potiskivao što sam dublje mogao jer sam sportaš, s američkoga Juga, i čeka
me karijera u MLB-u pa se, zapravo, i ne očekuje da sam takva ustroja.
Glavninu sam života i proveo u tom uvjerenju. Bio sam u vezi s curom i
nije mi bilo nepojmljivo suzdržavati se od seksa do braka jer sam u tom duhu
odgajan. Tek sam nedavno shvatio da je to više izlika nego duboko usađeno
moralno uvjerenje.
Iako sam mjesecima lagao Keely, nisam joj slagao o Krisu. Upoznao sam
ga preko bejzbola iako ga ne igra. Frend je onom tipu s kojim sam odrađivao
egzibicijske utakmice, a koji nas je obojicu pozvao na svoj rođendanski
tulum. I stvarno jest Nijemac.
Samo joj nisam priznao da sam zaljubljen u njega.
Niti to mogu još ikome drugom priznati. Niti da u pitanju nije faza ili
eksperimentiranje ili samo ventil kojim si dajem oduška od stresa kojemu
sam izložen. Baka je bila u pravu. Sav treperim kad me nazove ili kad mi
pošalje poruku. Baš svaki put. I kad sam s njim, osjećam se poput stvarne
osobe, a ne poput robota, kako me je Keely okarakterizirala: programiranoga
da radi prema očekivanjima.

141
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Ali nas dvojica kao par postojimo samo u izoliranom oblačiću njegova
stana. Prestravljuje me pomisao da se pojavimo u nekom drugom kontekstu.
Kao prvo, dovoljno je teško uspjeti u bejzbolu ako si običan momak, a broj
igrača koji su otvoreno priznali da su gej i igraju u nekom većem klubu iznosi
ukupno jedan. I taj je još u drugoj ligi.
Drugo: tu je tata. Mozak mi jednostavno zablokira kad pomislim na
njegovu reakciju. Jedan je od onih dobrih starih tradicionalista koji gejeve
nazivaju “pederima” i koji smatraju da se cijelo vrijeme samo upucavaju
heteroseksualcima. Kad smo jednom gledali prilog o tom jednom jedinom gej
igraču bejzbola, s gađenjem je dobacio: Normalni dečki ne zaslužuju takva
sranja u svlačionici.
Ako mu priznam za sebe i Krisa, u trenutku će nestati svih sedamnaest
godina tijekom kojih sam bio savršen sin. Počet će me drukčije gledati. Nikad
me više neće gledati onako kako me, primjerice, sada gleda, iako sam
osumnjičen za ubojstvo i za doping steroidima. To je nešto s čime može izaći
na kraj.
- Sutra je testiranje - podsjeća me. Svaki prokleti tjedan moram se
testirati na steroide. U međuvremenu nastavljam bacati i, ne,fastball mi nije
nimalo sporiji. Zato što nisam lagao. Zato što nisam varao. Samo sam poradio
na tehnici.
To je bila njegova ideja. Htio je da se malo poštedim u trećem, da ne dam
sve od sebe, kako bi se zagrijali za mene tijekom sezone regrutiranja. I to se
dogodilo. Zapazili su me skauti poput Langleyja. Međutim, to sad, naravno,
pobuđuje sumnju. Baš ti hvala, stari.
Bar mu je krivo što me nagovorio.
Kad su mi prošli mjesec u policiji odlučili pokazati neobjavljene tekstove
na Simonovoj aplikaciji, bio sam uvjeren da ću pročitati objavu o sebi i Krisu.
Simona gotovo nisam poznavao i svega nekoliko puta razgovarali smo jedan
na jedan, ali kad god bih mu se približio, bojao sam se da će otkriti moju
tajnu. Prošle godine u proljeće na maturalnoj za trećaše napio se i kad sam
naletio na njega u zahodu, zagrlio me i privukao k sebi, na što me spopala
totalna panika. Iako nikad nije imao curu, bar koliko znam, bio sam uvjeren
da je nekako skužio da sam gej pa mi se upucavao.
Spopao me takav strah da sam rekao Vanessi da ga otkanta za tulum
nakon plesa za trećaše. Kako nikad ne propušta priliku da nekoga isključi, s
veseljem je to učinila. Nisam ništa potegnuo ni kad sam ga ugledao kako se
poslije upucava Keely sa žarom koji je nemoguće glumiti.
Odlučio sam ne razmišljati o tome nakon njegove smrti, o tome kako sam
se posljednji put kad sam razgovarao s njim ponio kretenski jer se nisam
mogao pomiriti s time što sam.
I najgore od svega je da i nakon svega toga - i dalje ne mogu.

142
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Nate
Utorak, 16. listopada, 18:00

Stižem u Glennov restoran s pola sata zakašnjenja. Starina Kia parkirana

je sprijeda. Jedan nula za to njezino novo i poboljšano “ja”. Doduše, ne bi me
iznenadilo ni da je odlučila ne pojaviti se.
Čak sam i ja razmišljao o tome. Stvarno. Ali već mi se obilo o glavu kad
sam se pretvarao da ne postoji.
Parkiram se nekoliko mjesta od njezina auta dok mi se prve kapi kiše
obrušavaju na ramena. Pri ulasku, konobarica podiže glavu upućujući mi
ljubazan i radoznao pogled. - Netko me već čeka. Macauley - objašnjavam.
Kima prema separeu u kutu. - Tamo dolje.
Odmah mi postaje jasno da je već neko vrijeme tu: gotovo je popila sav
sok, a slamku je raskomadala u komadiće. Sjedam joj nasuprot, grabim
jelovnik i fokusiram se na njega izbjegavajući je pogledati. - Jesi naručila?
- Ah, nisam. Čekala sam da dođeš. - Osjećam njezin pogled, kao da me želi
natjerati da dignem glavu. Da bar nisam došao! - Hoćeš hamburger,
Nathaniele? Nekoć si volio njihove hamburgere.
Jesam, i još uvijek ih volim, ali ovaj put želim nešto drugo. - Zovem se
Nate, dobro? - Naglo zatvaram jelovnik i gledam u sivu kišu koja se slijeva niz
okno. - Nitko me ne zove Nathaniel.
- Nate - ponavlja, ali to zvuči nekako čudno. Poput riječi koje se premeću
po ustima dok ne izgube smisao. Konobarica navraća za naš stol. Naručujem
Colu i sendvič koji ne želim jesti. Mobitel mi zuji u džepu pa ga vadim.
Bronwynina poruka. Nadam se da je sve OK. Smjesta me iznutra ispunjava
toplina, ali ne odgovaram joj. Ne znam kako dočarati večeru s duhom.
- Nate. - Nakašljava se. I dalje to ne izgovara kako treba. - Kako... Kako je
u školi? Još voliš prirodoslovlje?
Isuse. Još voliš prirodoslovlje? Od prvog srednje sam na popravcima, ali
otkud bi to ona mogla znati? Umjesto starog potpisujem izvješća koja stižu
kući i šaljem ih natrag. Nitko ih nikad ne dovodi u pitanje. - Možeš platiti ovo?
- Pokazujem prema svemu na stolu. Već se cijelih pet minuta ponašam poput
seronje. - Jer ja ne mogu. Ako očekuješ da ja to platim, reci mi prije
nego hrana stigne.
I likujem vidjevši koliko je to pogađa. - Nath... Nate... Nikad ne bih... ali...
Zašto bi mi uopće vjerovao... - Vadi novčanik i odlaže dvije dvadesetice na stol
i osjećam se usrano, a onda se prisjećam svih onih računa koje ne plaćam, već

143
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

ih bacam u smeće. Otkako više ne zarađujem, socijalna pomoć jedva može

pokriti iznos hipoteke, komunalija i njegov alkohol.
- Otkud ti novac ako si mjesecima već na odvikavanju?
Konobarica se pojavljuje s čašom Cole i odgovara mi tek kad ona ode.
- Jedan od liječnika u Pine Valley, tamo je ta ustanova u kojoj sam bila,
povezao me s tvrtkom koja odrađuje poslove transkripcije za zdravstvo. U
pitanju je siguran posao i mogu ga obavljati na bilo kojoj lokaciji. - Slučajno
mi dodiruje ruku i odmah je povlačim. - Nate, mogla bih vam pomoći.
Ozbiljno. Htjela sam te upitati - imaš li odvjetnika? Da ga potražimo ako ga
još nemaš.
Uspijevam ne prasnuti u smijeh. Koliko god zarađivala, to nije ni izbliza
dovoljno za odvjetnika. - Ne treba.
Nastavlja me propitkivati o školi, Simonu, uvjetnoj, o starom. I gotovo
nasjedam jer je stvarno drukčija. Nekako smirenija i staloženija. Ali onda
provaljuje: - Kako Bronwyn izlazi na kraj sa svime?
Ne. Svaki put kad se nje sjetim, moje tijelo reagira kao da sam opet na
kauču u njezinu podrumu - srce mi tuče, krv šiba, koža pecka. Nemam
namjeru jedino dobro koje je proizašlo iz cijele ove situacije pretvoriti u temu
još jednog razgovora sa starom. Što znači da smo zapravo više-manje iscrpili
sve teme. Hvala dragom Bogu da napokon stiže i hrana pa se možemo
prestati pretvarati da se zadnje tri godine nisu ni dogodile. Sendvič
je katastrofalno bljutav, ali bolje i to od razgovora.
Nažalost, ona ništa ne kopča. Nastavlja spominjati Oregon, svoje liječnike
i Powersovu emisiju, a mene sve više i više guši. Uzaludno povlačim ovratnik
majice u nadi da ću se domoći zraka. Ne mogu više sjediti i slušati njezina
obećanja i nadati se da će se sve naposljetku srediti. Da će ostati čista,
zaposlena, pri zdravoj pameti. Da neće zbrisati.
- Moram ići - provaljujem ispuštajući napola pojeden sendvič na tanjur.
Ustajem i trzam se udarivši koljenom o rub stola, ali izlazim ne osvrćući se.
Znam da neće poći za mnom. Nije takva.
Po izlasku zbunjeno zastajem jer isprva nigdje ne vidim motocikl. Zatim
ga primjećujem uglavljenog između dva golema Range Rovera kojih prije nije
bilo. Baš kad krećem prema njemu, preda mnom izranja lik s blistavim
osmijehom na licu, predobro odjeven za Glennov restoran. Gledam kroz
njega kao da ne znam tko je.
- Nate Macauley? Mikhail Powers! Znaš li koliko te je teško pronaći? Baš
mi je drago što te napokon mogu upoznati! Snimamo nastavak o istrazi smrti
Simona Kellehera i rado bih čuo tvoje mišljenje. Što kažeš da sjednemo na
nekoliko minuta i porazgovaramo? Plaćam kavu!
Penjem se na motocikl i stavljam kacigu kao da nisam čuo ni riječ. Baš kad
se spremam krenuti unatraške, dvojica mi izranjaju iza leđa. - A da im kažeš
da mi se maknu s puta?
144
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

I dalje me gleda nasmiješena lica. - Nisam ti neprijatelj, Nate! Važno je što

javnost misli u ovakvim slučajevima. Što kažeš na to da ih pridobijemo na
tvoju stranu?
Stara uto izlazi na parkiralište i primijetivši u čijem sam društvu,
razjapljuje usta. Polako krećem unatrag, a dvojac se napokon odmiče
oslobađajući mi prolaz. Ako mi stvarno želi pomoći, neka razgovara s njim!

145
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

DVADESET PRVO POGLAVLJE

Bronwyn
Srijeda, 17. listopada, 12:25

Za ručkom u srijedu razgovaram s Addy o laku za nokte. Ona je vrelo

informacija na tu temu. - Za kratke nokte, kakvi su tvoji, treba nešto blijedo,
gotovo bezbojno - dobacuje pregledavajući moje ruke poput profićke. - Ali i
nešto superblistavo.
- Ne lakiram nokte.
- Ali si se počela sređivati, zar ne? Iz kojega god razloga. - Podiže obrvu
odmjeravajući moju brižno isfeniranu kosu, na što se rumenim, a Maeve puca
od smijeha. - Možda bi onda mogla pokušati i s lakom za nokte.
Ovo je površan i bezopasan razgovor u usporedbi s jučerašnjim, kad smo
ručak provele razglabajući o mojem odlasku u postaju, o Nateovoj mami i
činjenici da je policija pozvala i nju da bi opet odgovarala na pitanja o
nestalim špricama. Jučer smo bile osumnjičene za ubojstvo i živjele
kompliciranim životima, ali danas smo posve obične cure!
Kreštav glas nekoliko stolova dalje najednom nam privlači pozornost.
- Kao što sam im i rekla - Vanessa Merriman dobacuje. - Osoba za koju su
glasine točne i koja se raspala nakon Simonove smrti, ta je osoba ubojica!
- O čemu ona to? - Addy mrmlja grickajući poput vjeverice golemi kruton.
Janae, koja nije pretjerano pričljiva u našem društvu, baca pogled prema
njoj. - Niste čule? Powersova ekipa je ispred škole i ljudi masovno pristaju na
intervjue!
Mene odmah hvata mučnina, a Addy odgurava svoj pladanj s hranom.
- Super. Samo mi još treba to kako Vanessa trabunja pred kamerama da
sam ja krivac.
- Nitko to ne misli - odvraća Janae. Kima prema meni. - Ni za tebe. Ni... -
Gleda kako Cooper kreće prema Vanessinu stolu s pladnjem u ruci, a onda
nas primjećuje i mijenja smjer sjedajući za naš stol. Ponekad to čini: sjedi s
Addy nekoliko minuta na početku stanke za ručak, dovoljno dugo da joj da na
znanje da je nije napustio poput ostalih frendova, a dovoljno kratko da
ne raspizdi Jakea. Ne znam je li mi to simpa ili kukavički od njega.
- Što ima, curke? - dobacuje guleći naranču. Odjeven je u košulju kaduljine
boje koja mu ističe oči lješnjakove boje, ali najviše do izražaja dolaze njegovi
obrazi, koji su, nezaštišćeni bejzbolskom kapom, potamnjeli na suncu. Iako je
zahvaljujući tome neujednačena tena, to ga čini samo još poželjnijim.

146
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Nekoć sam ga smatrala najzgodnijim dečkom u školi. Možda i jest, ali u

zadnje vrijeme strahovito me podsjeća na onog lutka Kena - malo je isuviše
plastičan i konvencionalan. Ili mi se možda ukus promijenio. - Jesi li već
odradio intervju s Powersom? - dobacujem u šali.
Umjesto njega odgovara glas preko mojega ramena. - Trebao bi. Ozbiljno.
Ionako svi već misle da ste klub ubojica kojem je cilj školu riješiti seronja. -
Leah Jackson sjeda za stol uz njega. Ne zamjećuje Janae, koja se ukočila
zarumenjevši se poput rajčice.
- Hej, Leah - Cooper odvraća smireno, kao da se već naslušao takve spike.
Vjerojatno i jest, na Simonovoj komemoraciji.
Ona se uto okreće prema nama zadržavajući pogled na meni. -
Namjeravaš li ti uopće priznati da si varala? - Izgovara to ležernim tonom i
gotovo prijateljskog izraza lica, ali me svejedno prolaze trnci.
- Licemjerna si - Maeve je oštro napada, a kako se iznenađeno okrećem
prema njoj, primjećujem i bijes u njezinim očima. - Ne možeš se žaliti na
Simona, a istodobno se služiti njegovim tračem!
Leah salutira na to. - Bravo, mlađa Rojasice!
Ali Maeve ne staje. - Puna mi je kapa uvijek istih razgovora. Zašto nitko
ne progovori o tome koliko je znalo biti užasno u ovoj školi zbog te njegove
aplikacije? - Odvažno je gleda u oči. - Zašto ti ne progovoriš? Čekaju te vani!
Umiru od želje da se domognu novoga kuta gledišta. Zašto im ga ne priuštiš?
I to je dovoljno da Leah ustukne. - Nemam namjeru razgovarati o tome s
novinarima.
- Zašto ne? - nastavlja Maeve. Nikad je nisam vidjela takvu neustrašivu,
spremnu ne popustiti ni milimetra. - Ti nisi ništa zgriješila. Simon jest.
Godinama je radio što je radio, a sad najednom svi od njega rade sveca. Zar ti
to nimalo ne smeta?
Leah zuri u nju, ali ne mogu proniknuti kako se osjeća. Je li moguće da...
likuje? - Naravno da mi smeta.
- Pa onda poduzmi nešto o tom pitanju!
Leah ustaje prebacujući kosu preko ramena i uto joj se odiže rukav
razotkrivajući ožiljak polumjesečastoga oblika. - Možda i hoću. - I dugim
koracima odlučno napušta kantinu.
Cooper trepće gledajući za njom. - Dovraga, Maeve, bolje da ti se nikad ne
zamjerim! - Maeve na to samo pravi grimasu, a ja se odmah prisjećam
dokumenta s njegovim imenom koji još nije uspjela dešifrirati.
- Leah mi se nije zamjerila - mrmlja bijesno tipkajući po mobitelu.
Gotovo se bojim upitati. - Što to tipkaš?
- Šaljem Powersovoj redakciji Simonov doprinos raspravama na 4chan-
u. Neka bace oko ako su već novinari!
- Molim? - Janae dobacuje. - O čemu ti to?

147
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Simon je sudjelovao u raspravama u kojima su neki ljigavci s

odobravanjem govorili o pucnjavama po školama i sličnim gadostima. Već ih
danima čitam. Ubacivao se u rasprave i govorio svakojake grozote. Uopće ga
nije diralo, primjerice, što je onaj mali iz okruga Orange pobio toliko ljudi. -
Još tipka kad je Janae najednom hvata za zapešće gotovo joj izbijajući mobitel
iz ruke.
- Otkud znaš? - pita je kroza zube i Maeve shvaća da se možda ipak
izlanula.
- Pusti je - odmah se ubacujem, ali kako to ne čini, na silu joj skidam prste
s Maeveina zapešća. Ledeni su. Janae ustaje odgurnuvši stolac uz škripu. Sva
se trese.
- Nitko od vas nije znao baš ništa o njemu - odvraća na rubu suza i ljutito
napušta kantinu kao i Leah. Doduše, vjerojatno ne odlazi Powersu prenijeti
najnoviji trač. Lupkajući prstima po stolu, razmjenjujem pogled s Maeve. Ne
kužim je. Zapravo mi nije jasno zašto uopće sjedi s nama kad smo joj više
nego očit podsjetnik na Simona.
Osim ako to ne čini zato da bi prisluškivala.
- Idem - dobacuje Cooper, baš kao da je ispucao vrijeme koje je spreman
potrošiti na druženje bez Jakea. Podiže pladanj, na kojemu je glavnina ručka
još netaknuta, i odlazi za njihov stol.
U našoj ekipi naposljetku ostaju samo cure i tako ostaje do kraja ručka.
Jedini drugi lik koji bi sjedio s nama uopće se ne želi pojaviti u kantini. Ali
zato nalijećem na njega u hodniku nakon ručka. Smiješi mi se u prolazu, a
Simon, Leah i Janae smjesta mi nestaju iz glave.
Bože, kako mu je predivan osmijeh!

Addy
Petak, 19. listopada, 11:12

Vruće je na atletskoj stazi i ne bih se trebala ubiti od trčanja. Na kraju

krajeva, ipak je to samo sat tjelesnoga. Ali moje ruke i noge vođene su
neočekivanim poletom, a pluća se nadimaju kao da odjednom, zahvaljujući
svem tom bicikliranju u zadnje vrijeme, raspolažem viškom energije. Čelo mi
je orošeno kapljicama znoja, majica mi se lijepi za leđa.
S ponosom mimoilazim Luisa - koji se, naravno, i ne trudi - i Oliviju koja
je u školskoj atletskoj ekipi. Jake je ispred mene i apsurdnom mi se čini
pomisao da bih ga mogla dostići jer je mnogo brži, krupniji i snažniji. Nema
šanse. Ili možda ipak ima.

148
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Više nije točkica u daljini: sve je bliže i bliže i, ako promijenim traku i
nastavim istim tempom, vjerojatno bih ga mogla, gotovo sigurno bih...
Tlo mi najednom izmiče pod nogama. Zagrizam usnicu i bakreni okus krvi
ispunjava mi usta, dlanovi se zabijaju u tlo, a kamenčići razdiru kožu
zarivajući se u oguljeno meso i stvarajući na desetke sitnih posjekotina. U
koljenima osjećam neopisivu bol i znam da sam ih razderala i prije nego što
na tlu zamjećujem guste crvene kapljice.
- O, ne - dobacuje Vanessa s prijetvornom panikom. - Jadnica! Noge su je
izdale!
Nisu. Dok sam gledala prema Jakeu, netko me počkalio i srušio. I mislim
da znam tko, ali ne mogu ništa reći jer mi je sad preče doći do zraka.
- Addy, jesi dobro? - nastavlja jednako prijetvornim tonom, a onda mi
šapće na uho: - Tako ti i treba, droljo!
Rado bih joj odgovorila, ali još ne mogu disati.
Kako uto stiže prof. tjelesnoga, odmiče se, a kad napokon uspijevam
normalizirati disanje, primjećujem da je više nema. Profesor mi pregledava
koljena, prekreće ruku, frkće na ozljedu.
- Moraš u ambulantu. Neka ti sestra očisti rane i da antibiotik!
- Pogledom pretražuje skupinu koja se stvorila oko mene: - Gospođice
Vargas! Pomozite joj!
Trebala bih biti zahvalna da ne odabire Vanessu ili Jakea. Janae gotovo
uopće nisam vidjela otkako je Bronwynina sestra prozvala Simona prije
nekoliko dana. Krećem prema školi hramljući, a ona me ignorira sve do ulaza.
- Što se dogodilo? - pita otvarajući vrata.
Kako sad već posve normalno dišem, mogu se i nasmijati. - Vanessa se
osvetila drolji. - Kod stubišta ne skrećem udesno, već ulijevo, u smjeru
ormarića.
- Trebala bi u ambulantu - podsjeća me, ali odmahujem rukom. Tjednima
se već nisam pojavila tamo; uostalom, posjekotine su bolne, ali tek
površinske. Zapravo mi samo treba tuš. Šepajući, odvlačim se u svlačionicu,
skidam odjeću, ulazim pod topao mlaz i gledam kako se u odvodu formira
crvenosmeđi vir. Ostajem pod tušem dok voda napokon ne postaje prozirna i
izlazim obmotavši se ručnikom, na što mi ona odmah pruža paketić flastera.
- Našla sam ih. Trebat će ti za koljena.
- Hvala. - Sjedam na klupicu i stavljam flastere boje kože preko koljena,
koji se, nažalost, smjesta natapaju krvlju. Dlanovima nema pomoći. Peckaju
me, oguljeni su i ružičasti.
Janae sjedi gotovo na suprotnom kraju klupice. Lijepim tri flastera na
lijevo i dva na desno koljeno. - Vanessa je kuja - potiho dobacuje.
- Istina. - Ustajem i oprezno zakoraknem. Kako me noge ne izdaju,
prilazim ormariću da bih izvadila odjeću. - Ali zaslužila sam, zar ne? Bar tako

149
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

svi misle. Pretpostavljam da bi i Simonu bilo drago. Neka sve izađe na vidjelo
pa neka drugi procijene. Bez ikakvih tajni.
- Simon... - Opet jedva govori. - Nije... Nije bio takav kakvim su ga smatrali.
Hoću reći, istina je da je pretjerao s tom svojom aplikacijom i da je pisao
grozote, ali bilo mu je teško u zadnje dvije godine. Silno se trudio biti svugdje
prisutan, a to mu nije uspijevalo. Ne vjerujem... - Petlja ne znajući kako bi se
izrazila. - Da je bio svoj, nikad ne bi poželio da ti se ovakvo što dogodi.
I zvuči kao da joj je doista žao što je tako. Ali trenutačno se ne mogu
natjerati na suosjećanje. Odjenuvši se, bacam pogled na zidni sat. Još
dvadeset minuta do kraja tjelesnoga, a ne želim da me Vanessa i njezina svita
zateknu ovdje. - Hvala ti na flasterima. Reci im da sam još u ambulanti, može?
U knjižnici ću pričekati početak sljedećeg sata.
- Dobro. - Ostaje pokunjeno sjediti. Djeluje ispijeno i iscrpljeno. - Hoćeš
da se vidimo danas poslijepodne? - dobacuje mi na izlasku.
Iznenađeno se okrećem. Nisam znala da smo došle do te točke u tom
našem... poznanstvu. Još je prerano nazvati to pravim prijateljstvom. - Hm...
pa, može...
- Moja stara ima sastanak knjižnoga kluba... Da navratim k tebi?
- Može - odvraćam zamišljajući maminu reakciju kad je ugleda. Navikla je
viđati samo slatke i vesele cure poput Keely i Olivije. No toliko mi je draga ta
pomisao da se dogovaramo da navrati nakon nastave. Bez razmišljanja,
odmah pozivam i Bronwyn smetnuvši s uma da su joj izlasci zabranjeni i da
ima poduku iz klavira. Da zapravo uopće nije naviknuta u hodu organizirati
slobodno vrijeme.
Tek što sam nakon nastave stigla kući i ostavila bicikl ispod trijema,
pojavljuje se Janae vukući svoj glomazni ruksak kao da dolazi k meni na
učenje. Odrađujemo mukotrpno čavrljanje s mojom starom, kojoj pogled
svako malo skače s njezinih mnogobrojnih pirsinga na njezine izlizane
vojničke čizme, a onda je napokon odvodim gore u sobu da bismo gledale
telku.
- Gledaš onu novu seriju na Netflixu? - Uperivši daljinac prema televizoru,
bacam se na krevet, a njoj prepuštam naslonjač. - Onu o superjunacima?
Oprezno sjeda, kao da se boji da će je ružičasta karirana deka samo tako
progutati. - Da, OK je. - Spušta ruksak do sebe i baca pogled prema
uokvirenim fotografijama na zidu. - Voliš cvijeće?
- Ne baš. Samo sam isprobavala sestrin novi fotić, a i... nedavno sam
skinula mnogo starih fotki. - Ugurala sam ih ispod kutija za cipele: desetak
uspomena na vezu s Jakeom u zadnje tri godine i gotovo jednako toliko na
frendice. Kod jedne sam oklijevala - na njoj sam u društvu Keely, Olivije i
Vanesse, prošlog ljeta na plaži; sve tri imamo goleme šešire i blesavo se
cerimo, a u pozadini se vidi prekrasno vedro nebo. Bio je to jedan od rijetko

150
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

zabavnih dana provedenih u ženskom društvu, ali sad mi je više nego drago
što više ne moram gledati taj Vanessin glupi osmijeh.
Petlja naramenicom ruksaka. - Sigurno ti fali što više nije kao prije
- dobacuje prigušenim glasom.
Zurim u ekran zamislivši se nad time. - I da i ne - naposljetku odvraćani.
- Nedostaje mi kako mi je nekoć bilo lako u školi. Ali izgleda da nikome s
kim sam se prije družila zapravo i nije bilo stalo do mene jer bi inače sad bilo
drukčije. - Nemirno se meškoljim. - Ne želim se pretvarati da se to može
mjeriti s time što ti proživljavaš. S gubitkom Simona.
Rumeni se i ne odgovara pa mi je žao što sam to uopće spomenula. Nikako
da prokljuvim kako treba razgovarati s njom. Jesmo li frendice ili smo jedna
drugoj samo najbolje rješenje? Bez riječi piljimo u televizor sve dok se,
naposljetku, ne nakašljava pitajući: - Imaš li što za piće?
- Naravno. - Gotovo s olakšanjem bježim iz tišine koja je zavladala među
nama, ali u kuhinji nalijećem na staru, koja mi desetak minuta drži lekciju o
tome s kime se sad to družim. Kad se napokon vraćam u sobu donoseći dvije
limunade, Janae je već praktički na izlasku s ruksakom prebačenim preko
ramena.
- Loše mi je - saopćava jedva razgovijetnim glasom.
Super. Čak se ni moje neprikladne frendice ne žele družiti sa mnom.
Sva očajna, javljam se Bronwyn ne očekujući da će mi odgovoriti jer
pretpostavljam da je usred sviranja Chopina ili čega god. Stoga sam
iznenađena kad mi odmah stiže njezina poruka, a još više kad shvaćam što u
njoj piše.
Budi oprezna. Ne vjerujem joj.

151
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

DVADESET DRUGO POGLAVLJE

Cooper
Nedjelja, 21. listopada, 17:25

Gotovo smo već odradili večeru kad najednom starom zvoni mobitel.
Baca pogled na zaslon i, uozbiljivši se, preuzima poziv.
- Kevin ovdje. Da. Molim? Zar večeras? Je li to doista nužno?
- Čeka sekundu. - U redu. Doći ćemo. - Prekida vezu ljutito ispuhnuvši.
- Moramo se za pola sata naći s tvojom odvjetnicom u policijskoj postaji.
Detektiv Chang opet želi razgovarati s tobom. - Podiže ruku zaustavljajući me
prije nego sam išta stigao reći. - Ne znam o čemu.
Steže me u grlu. Već me neko vrijeme nisu ispitivali pa sam se ponadao
da se cijela ta zavrzlama privela kraju. Najradije bih se javio Addy i provjerio
traže li i od nje da navrati, ali mi je strogo zabranjeno da u pisanoj
komunikaciji spominjem bilo što u vezi s istragom. Nije pametno ni da je
nazovem. Stoga bez riječi nastavljam večerati i zatim s tatom odlazim u
postaju.
Kad smo stigli, zatječemo Mary u razgovoru s detektivom Changom, koji
nas odvodi u sobu za ispitivanje, posve drukčiju od onih koje prikazuju na
televiziji. Nema velikog staklenog prozora s dvosmjernim zrcalom; štoviše, u
pitanju je tek neugledna sobica s konferencijskom stolom i nekoliko stolaca
na preklop. - Dobra večer, Cooperu. Gospodine Clay. Hvala vam što ste došli.
- Ne stižem ga ni mimoići pri ulasku kad me hvata za nadlakticu. - Siguran si
da želiš da ti tata bude prisutan?
Namjeravam upitati “zašto ne”, ali ne stižem jer se stari već pjeni tvrdeći
kako ima svako pravo biti nazočan pri ispitivanju. Toliko je izvježbao taj
govor da se ne može zaustaviti dok ga ne ispuca do kraja.
- Naravno - Chang ljubazno potvrđuje. - U pitanju je nešto osobne prirode
za Coopera.
Zbog načina na koji to izgovara hvata me nervoza i okrećem se prema
Mary u potrazi za pomoći. - Kevine, moja prisutnost je posve dovoljna na
početku - objašnjava starom. - Bude li potrebe, uvest ću vas. - Mary je u redu.
Pedeset i neka joj je, vrlo je sabrana, i može na kraj izaći i s policijom i s njim.
Tako naposljetku sjedam za stol s njom i Changom.
Čim vadi laptop, srce mi počinje panično tući. - Cooperu, otpočetka tvrdiš
kako je Simonova tvrdnja o dopingu neistinita i u tvojoj igri doista nije došlo

152
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

do pogoršanja, što se nikako ne podudara s reputacijom Simonove aplikacije.

Bilo je općepoznato da ne iznosi laži.
Iako se trudim zadržati neutralan izraz lica, moram priznati da sam se i
sam to zapitao. Nisam toliko pobjesnio koliko mi je laknulo kad mi je pokazao
Simonovu objavu jer sam znao da je laž koju je iznio mnogo bolje rješenje od
istine. Ali zašto je to učinio?
- Stoga smo malo dublje prokopali pa se ispostavilo da nam je pri
inicijalnom pregledu njegovih dokumenata ipak nešto promaknulo. Naime,
postoji još jedan unos za tebe, ali je bio kodiran i poslije zamijenjen objavom
o dopingu. Iako je potrajalo dok ga nismo dekodirali, naposljetku smo se ipak
domogli izvornika. - Okreće laptop prema nama i zajedno se naginjemo da
bismo pročitali što piše na ekranu.

Opće je poznato da se svatko želi dočepati C. C.-a, školske bejzbolske

zvijezde, ali sad je i on napokon podlegao iskušenju. Naime, prekrasnu K. S.
odlučio je prevariti s njemačkom seksi zvijezdom manekenskih voda, koja
reklamira donje rublje. Tko ne bi, zar ne?
Nažalost, njegova nova ljubav ne reklamira grudnjake i tange, već muške
bokserice i slip gaće. Sori, K., ali ne možeš biti konkurencija nekome iz posve
druge branše!

Svaki dio mene se smrznuo osim očiju, koje ne mogu prestati treptati.
Upravo sam se toga i užasavao prije nekoliko tjedana.
- Cooperu... - Mary započinje posve hladnokrvno. - Ne trebaš se
izjašnjavati. Imate li kakvih pitanja, detektive Chang?
- Da. Cooperu, je li istinita ova glasina koju je Simon namjeravao objaviti?
Mary se ubacuje prije mene. - U ovoj tvrdnji nema ničega
inkriminirajućeg. Cooper se ne mora izjasniti.
- Mary, znate i sami da nije baš tako. Zatekli smo se u zanimljivoj situaciji:
četvero učenika ne želi da se sazna što je Simon napisao o njima. Jedna objava
naposljetku je obrisana i zamijenjena lažnom. Znate li što to govori?
- Da je netko šlampav u širenju glasina?
- Da se netko domogao Simonovih dokumenata i uklonio upravo tu
izvornu objavu pobrinuvši se da je ne bude moguće korigirati.
- Trebam nekoliko minuta nasamo s klijentom - odvraća Mary.
Hvata me mučnina. Iako sam nebrojeno mnogo puta razmišljao kako ću
reći starcima za Krisa, nisam ni naslućivao da bi mogli saznati na ovako
direktan i užasan način.
- Naravno. Samo znajte da ćemo uz nalog za zapljenu njegova računala i
ispis podataka s njegova mobitela ujedno zatražiti nalog za pretres njihove
kuće. Uzimajući u obzir što smo u međuvremenu saznali, sad ćemo se mnogo
više fokusirati na njega.
153
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Osjećam Maryin dodir na ruci. Ne želi da išta kažem. Ali ne treba se

brinuti. Ne bih to bio u stanju ni da hoću.
Razotkrivanje seksualne orijentacije pojedinca predstavlja kršenje prava
na privatnost zajamčenog Ustavom. Priopćava to prijeteći da će se obratiti
Američkoj udruzi za zaštitu građanskih prava odluče li objaviti spomenuti
tekst. No, ionako je prekasno.
Chang se izvlači. Uopće nema namjeru narušiti moju privatnost. Ipak,
moraju istražiti točnost spomenutog navoda i svakako bi pomoglo da
priznam istinu. Nažalost, nas dvojica drukčije doživljavamo pojam istine.
Njegovo tumačenje podrazumijeva priznanje da sam ubio Simona, obrisao
spomenutu objavu s aplikacije i zamijenio je lažnom objavom o steroidima.
Što uopće nema smisla. Ne bi li bilo pametnije da sam se posve izuzeo? Ili
pak smislio nešto što bi manje ugrozilo moju karijeru? Primjerice, da sam
Keely prevario s nekom drugom curom. Time bih takoreći jednim udarcem
ubio dvije muhe.
- Ovo ništa ne mijenja na stvari - odvraća Mary. - Ne raspolažete nikakvim
novim dokazima da je Cooper uopće primirisao sučelju te aplikacije. Da se
niste usudili iznositi povjerljive informacije u ime svoje istrage!
Ali to uopće nije važno. Stvar polako izlazi na vidjelo. Informacije ionako
cure već od početka istrage. Nakon što su me ispitivali jedan sat, ne mogu se
samo tako pokupiti odavde i reći starom da se ništa nova nije dogodilo.
Pri odlasku, Chang mi jasno da je na znanje da će nastaviti kopati po
mojemu životu sljedećih nekoliko dana. Žele da im dam Krisov broj. Mary
kaže da ne moram, ali je on podsjeća da će ionako zatražiti sudski nalog za
prikupljanje podataka s mojega mobitela i tako ga se naposljetku domoći.
Žele razgovarati i s Keely. Mary ponavlja prijetnju udrugom za
zaštitu građanskih prava, na što joj on nastavlja ponavljati, hladan
kao špricer, da moraju utvrditi čime sam se bavio nekoliko tjedana prije
Simonova ubojstva.
Međutim, svima nam je jasno što se zapravo zbiva. Želi mi zagorčati život
da bih se slomio pod pritiskom.
Nakon njegova odlaska ostajem s Mary u sobi za ispitivanje i, znajući da
nema dvosmjernog zrcala, rukama se hvatam za glavu. Život kakvim sam
dosad živio priveden je kraju i ubrzo će me svi drukčije gledati! Istina je da
sam planirao jednog dana priznati istinu - možda za nekoliko godina, kad
postanem svjetski poznati bacač i posve nedodirljiv. U svakom slučaju, ne još.
I ne na ovaj način.
- Cooperu. - Hvata me za rame. - Tvoj će se otac zapitati zašto smo još
ovdje. Moraš razgovarati s njime.
- Neću - automatski odbijam. Razvučenim južnjačkim izgovorom.
- Voli te - potiho nadodaje.

154
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Najradije bih se od srca nasmijao na to. Stari voli Cooperstowna! I voli kad
Cooperstown izbaci sva tri udaraca i kad privlači pozornost razmetljivih
skauta i kad se njegovo ime vrti pri dnu ESPN-a. Ali mene?
Čak me i ne poznaje!
Čuje se kucanje na vratima. Ne stižem joj odgovoriti jer se već naviruje u
prostoriju zapucnuvši prstima. - Jesmo gotovi? Hajdemo kući!
- Jesmo - odgovaram.
- Što se, dovraga, dogodilo? - okreće se prema Mary.
- Vas dvojica morate razgovarati - odvraća, na što on samo stišće zube. Za
što te, dovraga, plaćamo, piše mu preko čela. - Nakon toga ćemo dogovoriti
sljedeće korake.
- Sjajno - mrmlja u bradu.
Ustajem i provlačeći se kroz uzak prostor između stola i zida, mimoilazim
nju i izlazim u hodnik. Hodamo bez riječi, jedan ispred drugoga, i kad
prođemo kroz dvostruka staklena vrata, ona nas potiho pozdravlja. - Noć -
stari odvraća i oštrim korakom nastavlja prema našem Jeepu na suprotnom
kraju parkirališta.
Sav sam u grču dok se osiguravam pojasom. Otkud da krenem? Kako da
započnem? Da odmah priznam ili da pričekam da stignemo kući pa bih onda
mogao reći i mami i baki i... o, Bože. I Lucasu.
- O čemu ste razgovarali? - pita. - I zašto tako dugo?
- U pitanju su novi dokazi - odgovaram obamrlo.
- Je li? A kakvi to?
Ne mogu. Ne mogu. Ne dok smo nasamo u autu. - Objasnit ću kad
stignemo kući.
- Nešto ozbiljno, Coop? - Baca pogled prema meni dok pretječemo spori
Volkswagen. - Jesi u nevolji?
Dlanovi mi se znoje. - Kad stignemo kući - ponavljam.
Moram reći Krisu što se dogodilo, a ne usuđujem se poslati mu poruku.
Najbolje bi bilo da navratim k njemu i objasnim mu uživo. I taj će razgovor
ubiti dio mene. Kris se outao još u osnovnoj. Njegovi su umjetnici i nikad nisu
radili frku. Reagirali su više-manje u stilu: Da, znali smo. Stvarno ti je trebalo
sto godina da priznaš! Iako dosad još nije vršio pritisak na mene, ne želi da se
viđamo poskrivećki.
Zurim kroz prozor lupkajući prstima po ručici vrata. Skrećemo na prilaz,
a naša kuća najednom izranja preda mnom, masivna i dobro poznata, ali i
posljednje mjesto na svijetu na kojemu bih se sada nalazio, da me se pita.
Ulazimo. Odlaže ključeve na stolić u hodniku i presreće pogled stare. U
dnevnoj je, sjedi s bakom na kauču. Kao da nas čekaju. - Gdje je Lucas? - pitam
ulazeći za njim u sobu.
- Dolje se igra na playstationu. - Stara stišava televizor, a baka naginje
glavu zagledavši se u mene. - Je li sve u redu?
155
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Cooper nije htio reći što se dogodilo - stari odgovara gledajući prema
meni što upitno, što ravnodušno jer ne zna treba li se zabrinuti zbog moje
reakcije. - Da čujemo, Cooperstowne! Čemu sva ta silna frka? Raspolažu li
napokon nekim konkretnim dokazima?
- Misle da da... - Nakašljavam se gurajući ruke u hlače. - Odnosno, da,
raspolažu. Novim informacijama.
Sve troje me bez riječi promatra očekujući objašnjenje. - Kakvim novim
informacijama? - stara pita naposljetku.
- Na Simonovoj stranici postojala je kodirana objava napisana još prije
nego što je istraga pokrenuta. Navodno je to bio izvorni tekst o meni koji je
namjeravao objaviti. I nema nikakve veze sa steroidima. - Opet dobrim
starim južnjačkim izgovorom.
Kako se stari svojega nikada nije riješio, uopće ne zamjećuje kad moj
periodički izbija na površinu. - Znao sam - dobacuje likujući. - Znači, sad si
čist?
Nisam u stanju odgovoriti, totalno sam zablokirao. Baka se naginje
stišćući držak štapa u obliku mrtvačke lubanje. - Cooperu, što je to Simon
namjeravao objaviti o tebi?
- Pa... - Svega nekoliko riječi dovoljno je da svoj trenutačni život privedem
kraju i okrenem novu stranicu. Samo što sam ostao bez zraka. Ne mogu
gledati u staru, a kamo li u staroga. Fokusiram se na baku. - Simon... je...
nekako... saznao... da... - Bože. Više nemam čime popuniti praznine. Ona
lupka štapom o pod kao da mi pomaže da dovršim rečenicu do kraja.
- ... sam gej.
Stari puca od smijeha. Ali iskreno, s olakšanjem, i tapše me po ramenu. -
Isuse, Coop! Na trenutak sam ti povjerovao. Ozbiljno, u čemu je stvar?
- Kevine... - Baka odvraća kroza zube. - Ne šali se.
- Naravno da se šali! - I dalje se smije. Promatram ga i znam da je to
posljednji put da me gleda kako me gledao odmalena. - Šališ se, zar ne? -
Njegove su oči u potrazi za potvrdom, opuštene i samouvjerene, ali
zamjećujući moj izraz lica, osmijeh nestaje. I to je to. - Zar ne, Coop?
- Ne.

156
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

DVADESET TREĆE POGLAVLJE

Addy
Ponedjeljak, 22. listopada, 08:45

Patrolna vozila opet su se poredala ispred škole. Cooper tetura kroz

hodnik kao da danima nije spavao. Uopće mi ne pada na pamet da je to dvoje
povezano sve dok me ne odvlači ustranu prije prvog zvona. - Imaš vremena?
Gledam ga s neočekivanim osjećajem nelagode. Oči mu nikad nisu tako
krvave. - Naravno. - Očekujem da će mi odmah tu, u hodniku, priznati što ga
izjeda, ali na moje iznenađenje, odvodi me na stražnje stubište i zatim
izlazimo na parkiralište. Naslanja se na zid uz vrata. Znači, zakasnit ću u
matičnu. No već sam toliko izostala da još jedno kašnjenje neće ništa
promijeniti. - Što je?
Rukom prolazi kroz kosu pješčane boje odižući je, a ni to inače ne radi. -
Mislim da je policija došla radi mene. Mislim da se raspituju o meni. Htio
sam... htio sam samo reći nekome zašto se raspituju, i to prije nego sve ode
kvragu.
- U redu. - Hvatam ga za podlakticu i primjećujući da drhti, najednom i ja
paničarim. - Cooperu, što je?
- Dakle, ovako... - Zastaje gutajući knedlu u grlu.
Sprema se nešto priznati! Simon mi odmah izranja u mislima: njegov pad
u uredu profesora Averyja, njegovo crveno lice dok dašće u pokušaju da se
domogne zraka. I trznem se protiv svoje volje. Zatim presrećem njegov
pogled - primjećujem da su mu oči suzne, ali dobronamjerne kao i inače - i
znam da je nemoguće da ga je ubio. - U čemu je stvar? Hajde, znaš da
meni možeš sve reći!
Netremice me gleda, moju kuštravu kosu koja neuredno strši jer nisam
imala vremena osušiti je fenom, ten koji je nastradao od svega toga silnoga
stresa, moju ispranu majicu s imenom benda koji se nekoć sviđao Ashton, a
koju sam zgrabila jer smo ozbiljno zapele s pranjem rublja, i napokon
priznaje: - Ja sam gej.
- Oh. - Ne registriram iz prve što mi govori. - Ahaaa. - I najednom mi je
savršeno jasno zašto nije zainteresiran za Keely. Ali znam da bih trebala reći
više od toga. - Super. - I koliko god to bilo neprilično, bar je iskreno jer je on
stvarno super lik izuzme li se što se uvijek nekako drži po strani. Ali sad je
mnogo jasnije i zašto!

157
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Simon je saznao da se viđam s nekim. S jednim tipom. Namjeravao je to

objaviti na aplikaciji s preostalim tekstovima. Ali ta objava o meni u jednom
trenutku je nestala, a zamijenila ju je ona netočna o tome da uzimam steroide.
Nisam to ja učinio - odmah nadodaje. - Ali policija misli da jesam pa su se
odlučili okomiti na mene, što znači da će uskoro cijela škola znati što
se događa. Ja sam samo htio... nekome sam priznati.
- Cooperu, nitko neće ni trepnuti - odvraćam, ali odmahuje glavom.
- Nije istina. Znaš to i sama. - Obaram pogled. Ne mogu to osporiti.
- Neprestano se pokušavam oglušiti o istragu - nastavlja promuklim
glasom - u nadi da će Simonovu smrt pripisati nesretnom slučaju jer ne
raspolažu nikakvim konkretnim dokazima. A sad nikako iz glave ne mogu
izbiti što je Maeve nekidan rekla o njemu - koliko se toga čudnog događalo
oko njega. Misliš da se tu krije nešto ozbiljno?
- Tako bar Bronwyn misli. Želi da se nas četvero nađemo i zajedno
razmislimo o svemu. Kaže da će i Nate doći. - Primijetivši da nekako odsutno
kima glavom, prisjećam se da zapravo i nije upućen u najnovija zbivanja jer
se uglavnom kreće u Jakeovu društvu. - Jesi čuo za Nateovu staru? Da zapravo
i nije umrla?
Nisam očekivala da će još više problijediti. - Molim?
- Duga priča, zapravo... uglavnom, nije umrla. Ispostavilo se da je bila
narkomanka i živjela u nekakvoj komuni, ali se vratila kući. I sad je, navodno,
čista. Ah, da, i Bronwyn su pozvali da navrati u postaju na razgovor zbog neke
ljigave objave koju je Simon napisao o njezinoj sestri u drugom razredu.
Navodno mu je u komentaru poručila da crkne pa... eto, sad je navukla još
veću sumnju na sebe.
- Molim? - Gleda me s nevjericom, a meni je drago da sam mu bar
nakratko uspjela odvratiti misli. Zatim se oglašava zadnje zvono i pokunjeno
obara ramena. - Bolje da krenemo. Ali, ako se vas troje stvarno namjeravate
naći, onda i ja dolazim!
Ustoličivši se u sobi za sastanke, ponovno u društvu posrednika za
suradnju s učenicima i roditeljima, policija je stala ispitivati učenike jednog
po jednog. Isprva je sve nekako tiho i dan se privodi kraju bez ikakvih glasina,
što u meni budi nadu da je Cooper ipak pogriješio pretpostavivši da će
njegova tajna izaći na vidjelo. Ali u utorak, negdje sredinom jutra, napokon
kreću prva šaputanja. Ne znam jesu li za to kriva pitanja koja je
policija postavljala učenicima ili oni sami, ili su informacije
jednostavno procurile, ali prije ručka moja bivša frendica Olivia - koja mi se
nije obratila otkako je Jake šakom razvalio T. J.-a - dotrčava do mene i hvata
me za ruku sva blistajući od sreće.
- Isuse! Jesi li čula za Coopera? - Sa žarom u očima, obara glas i nastavlja
prodornim šaptom. - Svi kažu da je gej!

158
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Odmičem se od nje. Ako je pomislila da ću biti presretna što sam ponovno

dio njezina tračerskog kružoka, onda se gadno vara. - Koga briga - odvraćam
ravnodušnim tonom.
- Mislim da Keely svakako jest - hihoće zabacujući kosu preko ramena.
- I nije čudo da nije htio spavati s njom! Ideš na ručak?
- Da. S Bronwyn. Vidimo se. - Treskom zatvaram vrata ormarića i odlazim
ne dajući joj priliku da ponovno zine.
Zgrabivši hranu, krećem prema našem stolu. Bronwyn izgleda lijepo u
tunici i čizmama; raspustila je kosu koja joj sad pada na ramena, a obrazi su
joj toliko ružičasti da se pitam nije li se možda i našminkala. Ako jest, djeluje
prirodno. Primjećujem da svako malo pogledava prema vratima.
- Očekuješ nekoga?
Još se više crveni. - Možda.
Mislim da znam koga, ali ne i Coopera, za razliku od ostatka kantine. Kad
se napokon pojavljuje, prostorijom se prvo širi muk, a onda prigušen šapat.
- Cooper Clay je Cooper GEJ! - netko dovikuje visokim falsetom, u što se
on zaustavlja kod vrata, a neki predmet prolijeće zrakom pogađajući ga u
prsa. Prepoznajem plavi paketić. Kondomi Trojan. Jakeov brand. I brand
polovice škole. Doletjeli su iz smjera stola za kojim sam nekoć sjedila.
- Doin’ the butt, hey, pretty - dobacuje netko drugi pjevajući, u što kreću
salve smijeha. Neki se smiju iz zlobe, drugi od šoka i nervoze. Većina ne zna
kako bi se postavila. Ja, zanijemivši, zurim u njegov izraz lica i srce mi puca
jer je to nešto najgore što sam vidjela u životu.
- O, za ime Božje - dobacuje Nate pojavljujući se uz njega. Iznenađena sam
jer dosad još nije navratio u kantinu, ali i drugi su zatečeni poput mene pa se
stišavaju. Osvrće se, a prijezir u njegovu glasu nadjačava šaputanja. - Vama
je, luzerima, fakat stalo do toga? Onda i nemate neki život.
- Dečko - dobacuje ženski glas pokušavši to zamaskirati kašljem.
Primjećujem kako se Vanessa zlurado smiješi i kako se svi oko nje počinju
smijati, upravo kako su se smijali meni u zadnjih mjesec dana: djelomično s
krivnjom, djelomično likujući i misleći hvala dragom Bogu da se ovo događa
tebi, a ne meni. Jedini su izuzeci Keely, koja zuri u pod uhvativši zubima
usnicu, i Luis, koji kao da ustaje naslanjajući se podlakticama na stol. Jedna
od kuharica mota se oko vrata između kuhinje i kantine ne znajući treba li
pustiti da se sve nastavi svojim tijekom ili ipak potražiti nastavnika.
Nate se okomljuje na Vanessu, njezinu samodopadnost i nedostatak
samokritičnosti. - Ozbiljno? Ti se javljaš? Uopće ne znam kako se zoveš, ali
zadnji put kad smo bili na tulumu, pokušala si mi ugurati ruke u hlače.
- Kantinom se opet širi smijeh, ali ovaj put ne na Cooperov račun. - Postoji
li uopće netko u Bayviewu s kime to nisi pokušala? Rado bih ga upoznao! Ona
razjapljuje usta kad nečija ruka izranja usred prostorije.

159
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Ja - dobacuje momak za stolom za kojim obično sjede kompjuteraši i

njegove frendove hvata nervozan smijeh dok se pozornost ostalih - poput
vala koji se seli s jedne strane na drugu - najednom prebacuje na njih. Nate
izbacuje palčeve i opet se okreće prema njoj.
- Eto. Sad se njemu posveti i začepi napokon! - Prilazi našem stolu i spušta
ruksak uz Bronwyn, koja smjesta ustaje i, bacivši mu se oko vrata, ljubi ga
kao da su posve sami. Kantinom se prolamaju šokirani uzdasi i fućkanje, a ja
zurim u njih poput ostalih. Nagađala sam da su zajedno, ali sad to i javno
pokazuju. Ne znam pokušava li ona time odvući pozornost od Coopera ili se
jednostavno nije mogla suzdržati. Možda i jedno i drugo!
U svakom slučaju, svi zaboravljaju na Coopera koji i dalje nepomično stoji
kod vrata. Prilazim mu i hvatam ga za ruku.
- Dođi k nama! Cijeli klub ubojica za istim stolom. Ako im se bulji, neka
bulje u sve nas odjednom!
Slijedi me i ne pokušavaši uzeti hranu. Sjedamo. Neugodan muk za našim
stolom prekida Luis prilazeći s pladnjem u ruci i sjedajući na zadnji slobodan
stolac.
- Koje sranje - bijesno dobacuje, a onda zamjećuje da Cooper nije uzeo
hranu. - Nećeš jesti?
- Nisam gladan.
- Moraš nešto pojesti! - I s pladnja odabire nešto što još nije taknuo.
- Hajde, uzmi bananu!
Na trenutak smo svi zatečeni, a onda se smijemo. I Cooper s nama.
Naslanjajući bradu na dlan ruke, drugom masira sljepoočicu.
- Ne bih, hvala.
Luis je crven do ušiju. - Zašto danas nismo dobili jabuku?
- mrmlja, na što se Cooper pokunjeno smiješi.
U ovakvim situacijama najbolje se vidi tko ti je pravi frend. Pokazalo se
da ih ja, za razliku od njega, i nemam.

160
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE

Nate
Četvrtak, 25. listopada, 00:20

Oprezno ulazimo u slijepu ulicu na kraju gradilišta i parkiravši se,

ostajemo sjediti otprilike minutu. Tko zna ima li još koga u blizini. No mirno
je i tiho pa naposljetku prvi silazim s motocikla pomažući zatim i njoj da siđe.
Kako je cijela četvrt još u procesu izgradnje, nema ulične rasvjete pa se
kroz mrak probijamo do kuće broj 5. Ulazna su vrata zaključana i ne mogu ih
otvoriti. Odlazimo sa stražnje strane, gdje isprobavam svaki prozor
pronalazeći napokon jedan koji je otvoren. Nije previsoko i uspijevam se
uzverati kroz njega. - Vrati se sprijeda; otvorit ću ti - potiho joj kažem.
- Mislim da i ja mogu ovako! - Pokušava se odgurnuti, ali nema snage u
rukama i saginjem se da bih joj pomogao. No prozor je premalen za oboje pa
se odmičem da bi ušla. Pada na pod kao zrela kruška.
- Graciozno! - Kažem dok ona ustaje otresajući traperice.
- Začepi. - Osvrće se. - Hoćemo li otključati vrata da Addy i Cooper mogu
ući?
Prošla je ponoć i nalazimo se u praznoj i poluizgrađenoj kući, na mjestu
na kojemu je famozna Četvorka iz Bayviewa i dogovorila sastanak. Koliko
god to baca na loš špijunski film, nismo se mogli okupiti nigdje drugdje a da
ne privučemo pozornost. Čak su i moji susjedi, koje inače boli briga za sve,
počeli zabadati nos u moj život otkako je Powersova ekipa stala
krstariti našom ulicom.
Osim toga Bronwyn još ne smije izlaziti.
- Da. - Oprezno opipavajući, probijamo se napola dovršenom kuhinjom i
ulazimo u dnevnu sobu s golemim erkerom. Jarka mjesečina osvjetljava vrata
i povlačim zasun. - Kad si im rekla da dođu?
- U pola jedan - odvraća odabirući tipku na svojem pametnom satu.
- Koliko je sad?
- Dvadeset pet minuta nakon ponoći.
- Odlično. Imamo još pet minuta. - Spuštam dlan na njezin obraz i
prislanjam je na zid privlačeći njezina usta svojima. Grli me oko vrata i
rastvara usta zatomljujući uzdah. Moje se ruke spuštaju niz njezin struk do
bokova pronalazeći komadić gole kože ispod ruba bluze. Iako joj praktički
nisam vidio tijelo, znam da se prava ljepota skriva ispod sve te konzervativne
odjeće!

161
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Nate - šapuće za nekoliko minuta gotovo nečujnim glasom, koji me

izluđuje. - Obećao si da ćeš mi reći kako je prošlo s mamom!
Jesam. Opet smo se našli danas poslijepodne i bilo je... u redu. Pojavila se
na vrijeme. Čista. Prestala je postavljati pitanja i dala mi je novac za račune.
Ali cijelo sam vrijeme samo razmišljao o tome koliko će to potrajati i,
naposljetku, odlučio sam okladiti se sam sa sobom. Zasad joj ne dajem više
od dva tjedna.
Ne stižem podnijeti izvješće jer ulazna vrata najednom škripe i više
nismo sami. Mala silueta prokrada se unutra zatvarajući ih za sobom.
Zahvaljujući mjesečini, vidim da je to Addy, a primjećujem i nove tamne
pramenove u njezinoj kosi. - Ah, dobro, nisam prva - dobacuje šaptom, a onda
spušta ruke na bokove ljutito nas odmjeravajući. - Vas dvoje ste se
navlačili? Ozbiljno?
- Farbala si se? - odvraća Bronwyn odmičući se od mene. - Koja je to boja?
- Dodiruje joj šiške. - Purpurna? Sviđa mi se! Otkud sad takva promjena?
- Nisam u stanju održavati kratku kosu kako spada - gunđa odlažući
kacigu na pod. - Ne izgleda loše s malo boje. - Naginje glavu odmjeravajući
me.
- Ako se ne slažeš, bolje ti je da se suzdržiš od komentara.
Podižem ruke u zrak. - Nisam namjeravao ni zucnuti, Addy!
- Otkad ti znaš moje ime? - Ostaje u šoku.
Cerim se. - Malo si mi ratoborna otkako si ostala bez kose. I bez dečka.
Koluta očima. - Gdje ćemo razgovarati? U dnevnoj?
- Da, ali straga. Što dalje od prozora - kaže Bronwyn probijajući se kroz
hrpe građevinskog materijala. Sjeda ispred kamina prekriživši noge, a ja se
pružam uz nju čekajući da se i Addy smjesti. No ona ostaje uz vrata.
- Mislim da sam načula nešto! - Pogledavši kroz ključanicu, lagano
rastvara vrata, pa i Cooper napokon ulazi i nastavlja za njom prema kaminu.
Addy se pritom spotiče o produžni kabel, ali uspijeva ostati na nogama. - Au!
Kvragu, hodam kao slon! Sori! - Sjeda uz Bronwyn, a Cooper uz nju.
- Kako je? - Bronwyn ga pita.
Rukom trlja lice. - Ah, znaš kako. Noćna mora. Stari šuti. Na netu se
sprdaju sa mnom i nijedan tim koji me je prije vrbovao više se ne javlja na
trenerove pozive. Ako se to izuzme, zapravo sam super.
- Stvarno mi je žao - odvraća, a Addy joj se priključuje uhvativši ga za
ruku.
Uzdiše, ali je ne povlači. - Valjda ne može biti drukčije. Ali daj da se bacimo
na posao kad smo već tu, može?
Bronwyn se nakašljava. - Znači, našli smo se ponajprije... da bismo
zajedno vidjeli na čemu smo. Kleinfelter mi je neprestano ponavljao da je
važno potražiti obrasce i veze, što stvarno ima smisla. Mogli bismo zajedno
proći sve što već znamo. I ne znamo. - Mršti se i počinje nabrajati na prste. -
162
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Prvo, Simon se spremao objaviti poprilično šokantne tekstove o svakome

od nas. Drugo, netko nas je namamio na produžnu u Averyjev labos
podmetnuvši nam mobitele u ruksake. Treće, netko je isto tako otrovao
Simona dok smo bili tamo. Četvrto, izuzev nas, on se zamjerio i mnogima
drugima. Peto, sudjelovao je u ljigavim raspravama na 4chan-u i tko zna koga
tamo sve raspizdio.
- Janae je rekla da nikako nije mogao podnijeti to što je autsajder i silno
ga je pogodilo što nije prošao kod Keely - nadovezuje se Addy gledajući
prema Cooperu. - Sjećaš se? Počeo joj se upucavati na maturalnoj na kraju
trećeg i na nekom tulumu dva tjedna poslije ona je popustila i zabrijala s njim
na nekih pet minuta, a on je utuvio u glavu da će biti nešto od njih dvoje.
Cooper klone na to, kao da je to ružno sjećanje koje bi najradije izbrisao.
- Istina. Uh. Pa to bi mogao biti obrazac. Ili poveznica između mene i
Natea.
Ne shvaćam što želi reći. - Kako to misliš?
Gleda me u oči. - Kad sam prekidao s Keely, rekla mi je da se spetljala s
tobom na nekom tulumu kako bi se riješila Simona. I dva tjedna nakon toga
pozvao sam je na spoj.
- Ti i Keely? - Addy pilji u mene. - Nije mi to rekla!
- Samo dvaput. - Iskreno, totalno sam to smetnuo s uma.
- A ti si joj dobra frendica, odnosno, bila si - Bronwyn ističe. Uopće je nije
pogodila činjenica da smo Keely i ja zabrijali. Stvarno joj se divim što uspijeva
ostati tako fokusirana na bit stvari. - Ali zato nema nikakve poveznice između
mene i nje. Dakle... ne znam. Ima li tu ičega ili pak nema?
- Ni ja ne vidim nikakvu poveznicu - odvraća Cooper. - Nikome osim
Simonu nije bilo stalo do toga što se dogodilo između njega i Keely.
- Možda je Keely bilo stalo - ističe Bronwyn.
Cooper se gotovo smije na to. - Ne misliš valjda da je Keely imala ikakve
veze s ičime!
- Prolazimo sve mogućnosti - odvraća Bronwyn naginjući se i naslanjajući
bradom na ruku. - Ona nam je svima zajednička poveznica.
- Da, ali nema motiv ni za što. Ne bismo li trebali u obzir uzeti one koji su
mrzili Simona? Osim tebe. - Ističe Cooper, a Bronwyn se trza na to. - Ma zbog
one objave koju je napisao u vezi s tvojom sestrom. Addy mi je rekla. To je
bilo nisko, stvarno nisko. Uopće se ne sjećam toga. Da sam naletio, bio
bih reagirao.
- Pa, nisam ga ubila zbog te objave - Bronwyn se uvrijeđeno buni.
- Ne pokušavam reći... - nastavlja Cooper, ali Addy se ubacuje.
- Ne skrećite s teme! A Leah? Ili čak možda Aiden Wu? Ne možete tvrditi
da se njih dvoje ne bi bili rado osvetili.
Bronwyn guta slinu i obara pogled. - I meni je Leah sumnjiva. Ponaša se...
Pa, između mene i nje postoji poveznica za koju ne znate. Bile smo partnerice
163
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

na natjecanju Model UN-a i Simonu smo slučajno rekle pogrešan rok prijave
pa je propustio kvalifikacije. Odmah nakon toga stao se iživljavati na Lei
preko aplikacije.
Meni je to zapravo priznala. Već je neko vrijeme to izjeda. Ali zato je to
novost Cooperu i Addy, koja kima glavom. - Znači, Leah je imala povoda
mrziti Simona i ljutiti se na tebe. - Mršti se. - Ali kako je povezana s nama
troma? Zašto bi i nas uvukla?
Sliježem ramenima. - Možda smo mi ostali jednostavno imali tajne kojih
se Simon dočepao. Možda smo samo bili kolateralne žrtve.
Bronwyn uzdiše. - Ne znam. Leah ima kratak fitilj, ali nije podla. Janae mi
je sumnjivija od nje. - Okreće se prema Addy. - Ono što me najviše čudi u vezi
s objavama na Tumblru jest kako je autor uspio pogoditi toliko pojedinosti.
Gotovo kao da je to netko među nama i zato sve zna - ili netko tko se često
druži s nama. Zar ne mislite da je čudno što nam se Janae prikrpala iako smo
svi optuženi za ubojstvo njezina najboljeg prijatelja?
- Pa, iskreno, ja sam je pozvala da nam se pridruži - odvraća Addy. - Ali je
u zadnje vrijeme silno nemirna. l jeste li zapazili da se zapravo ona i Simon
nisu toliko družili netom prije nego što je umro? Pitam se nije li se što
dogodilo među njima. - Naginje se unatrag i hvata zubima za usnicu.
- Ako je itko znao kakve sve tajne Simon namjerava objaviti i kako se
poslužiti njima, onda je to ona. Samo... Ne znam, ljudi. Nisam sigurna da ima
hrabrosti izvesti to do kraja.
- Možda ju je Simon odbacio pa ga je zato ubila - Cooper se nadovezuje,
ali je očito da ni sam ne vjeruje u to. - Iako mi nije jasno kako. Nije bila u
labosu s nama.
Bronwyn sliježe ramenima. - Ne možemo to sto posto znati. Kleinfelter
mi je u razgovoru ponavljao da je netko mogao namjerno izazvati onaj sudar
na parkiralištu da bi nam odvratio pozornost i da bi se potom prokrao u
labos. Ako je to doista bilo izvedivo, onda je to mogao biti bilo tko!
Znam da sam je ismijao kad je to prvi put spomenula, ali - sad više ne
znam. Da se bar mogu bolje prisjetiti što se sve dogodilo tog dana u labosu.
Tad bih znao je li takvo što uopće moguće. Ovako mi je sve samo u maglici.
- Jedan od automobila bio je crveni Camaro - prisjeća se Cooper. - Neka
krntija. Ne sjećam se da sam ga dotad vidio na parkiralištu. Pa ni nakon toga.
Što zapravo jest čudno.
- Ma dajte - Addy se buni. - Malo mi je sve to nategnuto! Kao u filmovima
kad odvjetnik zna da je klijent kriv pa se hvata za slamku! Vjerojatno je netko
tog dana jednostavno došao po nekog novog klinca!
- Možda - odvraća Cooper. - Ne znam. Luisov brat radi u
automehaničarskoj radionici u centru. Upitat ću ga je li im došao takav auto
na popravak ili ću ga zamoliti da provjeri s drugim radionicama.
- Addy ga upitno gleda pa podiže ruku.
164
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Hej, policija se nije na tebe fokusirala, zar ne? Ja sam ovdje očajnik!
Iako razgovor nikamo ne vodi, slušajući ih kako razgovaraju, dolazim do
dva zaključka. Prvo: nisam očekivao da će mi se itko od njih svidjeti. Pritom
je, dakako, Bronwyn najveće iznenađenje i nije točno da mi se samo sviđa. Ali
Addy je zapravo totalna frajerica, a Cooper nije toliko jednodimenzionalan
kako mi se učinilo na prvu.
I drugo: ne vjerujem da je itko od njih ubio Simona.

Bronwyn
Petak, 26. listopada, 20:00

U petak navečer opet se okupljamo da bismo zajedno odgledali najnoviji

Powersov prilog. Ovaj put me pere još veća panika jer se bojim da će
spomenuti Simonovu objavu u vezi s Maeve i pritom mene i Natea. Nisam ga
trebala poljubiti u školi. Doduše, nisam mu se mogla ni oduprijeti.
I tako smo svi na iglama. Mave se stišće uz mene kad kreće špica, a fotke
Bayviewa prelijeću preko ekrana.
Istraga ubojstva pretvorila se u lov na vještice. Je li policija možda prekršila
svoje ovlasti razotkrivajući privatnost jednog od osumnjičenih u ime
prikupljanja dokaza?
Samo malo. Molim?
Kamera se zumira na Powersa, koji je bijesan kao pas. Uspravljam se
gledajući ga kako govori: - Ovaj se tjedan u kalifornijskom gradiću Bayviewu
dogodilo nešto istinski ružno. Naime, nakon provedenog ispitivanja policija
je odlučila razotkriti skrivenu homoseksualnu orijentaciju jednog učenika i
time podigla silnu prašinu u medijima. A to je potez kojim se
ugrožava Ustavom zajamčeno pravo na privatnost svakom
američkom građaninu!
I najednom se prisjećam da je i on sam gej. Bila sam još u osnovnoj kad se
javno deklarirao i digla se cijela frka jer je do toga došlo nakon što su na
internetu procurile fotke na kojima se ljubi s nekim tipom. Dakle, bio je
doveden pred gotov čin, a sudeći prema tonu kojim izvještava o Cooperovu
iskustvu, očito je još ogorčen.
I tako se pravi zlikovci sad najednom nalaze u redovima policije, koja ne
raspolaže nikakvim dokazima, koja je u naše živote unijela kaos i koja je
Coopera zakinula za Ustavom zajamčena prava. Naravno, glasnogovornica
policijske uprave zauzela je defenzivan stav tvrdeći da su proveli
ispitivanje po protokolu i da ništa nije procurilo s njihove strane. Međutim,
sad se i Američka udruga za zaštitu građanskih prava želi uključiti, a ponovno
165
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

se oglašava i Kleinfelter iz Pravde za sve ističući kako je istraga nemarno

vođena još od samoga početka, kako se nas četvero pretvorilo u žrtvenu
janjad dok se nitko čak nije ni zapitao tko je još mogao poželjeti
Simonovu smrt.
- Zar su svi zaboravili na nastavnika? - pita naginjući se nad stol pretrpan
papirima. - Premda je i on bio u prostoriji, policija jedino njega tretira kao
svjedoka, a ne kao osumnjičenika, iako je upravo on lakše od svih ostalih
mogao počiniti spomenuto zlodjelo. To je jednostavno nemoguće osporiti!
Maeve naginje glavu i šapće: - I ti bi trebala raditi za tu udrugu.
Powers zatim prelazi na sljedeći segment: Molim da pravi Simon Kelleher
ustane! Simonova razredna fotka pojavljuje se na ekranu, dok se mnogi
prisjećaju njegovih dobrih ocjena, drage obitelji i silnih izvanškolskih
aktivnosti kojima se bavio. Potom slijedi Leah Jackson, snimljena na
travnjaku ispred škole. Šokirano se okrećem prema Maeve, koja je također
zatečena.
- Poslušala me - mrmlja. - Fakat me poslušala!
Nakon intervjua s njom slijede isječci razgovora s drugim učenicima koje
su Simonovi tračevi pogodili pa tako i s Aidenom Wuom i curom koju su
roditelji izbacili saznavši za glasine o njezinoj trudnoći. Maeve me hvata za
ruku kad na red stiže posljednja šokantna vijest - fotografija rasprave na
4chan-u i najgorih Simonovih komentara o pucnjavi u školi u okrugu Orange:

Gle, u teoriji podržavam ideju o nasilnom rušenju škola, ali ovom malom
ozbiljno fali mašte! Mislim, nije to loše odradio. U konačnici je riješio stvar.
Ali na tako prozaičan način! Nismo li to vidjeli već stotinu puta?
Neki klinjo se raspuca u školi, ubije sebe, izađe na dnevniku u 19 h.
Povisimo malo kriterije, za ime Božje!
Malo originalnosti.
Što kažete na granate? Samurajske mačeve? Dajte me zadivite kad se već
okomljujete na gomilu usranih luzera! Samo to želim reći!

Prisjećam se da je Maeve rekla kako će im to poslati onog dana kad se

Janae silno naljutila na nju za ručkom. - Znači, stvarno si poslala? - potiho je
pitam.
- Stvarno jesam - šapće. - Nisam znala da će se poslužiti time. Nitko mi se
nije javio.
Emisija se naposljetku privodi kraju prezentirajući lokalnu policijsku
upravu kao glavnog zlikovca, a odmah uz njih i Simona. Addy, Nate i ja
najednom smo posve nedužni promatrači, posve nezasluženo nastradali u
unakrsnoj paljbi, dok je Cooper pravi svetac. Koji preokret!

166
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Premda ne bih rekla da se to može nazvati pravim novinarstvom, emisija

u sljedećih nekoliko dana postiže nezapamćen učinak. Tako na mrežnoj
stranici Change.org netko pokreće peticiju za obustavu istrage uspijevajući
prikupiti gotovo dvadeset tisuća potpisa. Otvara se paljba na MLB i lokalne
fakultete zbog diskriminacije gej igrača. Dolazi do promjene u načinu
izvještavanja i odjednom se svi fokusiraju na to kako policija provodi
istragu umjesto na nas četvero. Kad se u ponedjeljak vratim u školu, ljudi mi
se opet obraćaju. Čak i Evan Neiman, koji se dotad ponašao kao da me ne
poznaje, prilazi mi kod zadnjeg zvona i pita idem li na dodatnu iz matematike.
Možda mi život više nikad neće biti u potpunosti normalan, ali krajem
tjedna u meni se ipak budi nada da možda neće biti zauvijek obilježen tim
zločinom.
U petak navečer uobičajeno se čujem s Nateom. Čitam mu zadnju objavu
na Tumblru, koja je napisana u tonu koji naslućuje da i njezin autor diže ruke:

Postaje ubitačno dosadno pratiti ovu sapunicu od istrage u kojoj se

krivnja samo prebacuje s jedne osobe na drugu. Naravno, zanimljivo je pratiti
televizijske priloge. I drago mi je da paravan koji sam pokrenuo ima učinka -
nitko i dalje nema pojma tko je zapravo odgovoran za Simonovo ubojstvo!

Nate me prekida nakon prvog ulomka. - Oprosti, ali moramo raspraviti o

nekoliko važnijih problema. Iskreno mi odgovori: ako više nisam osumnjičen
za ubojstvo, hoću li ti i dalje biti privlačan?
- I dalje ćeš biti na uvjetnoj zbog dilanja - ističem. - A to je stvarno seksi.
- Ah, ali to istječe u prosincu. Do nove godine mogao bih postati uzoran
građanin. Tvoji bi mi mogli čak dopustiti da te izvedem na pravi spoj. Ako bi
htjela.
Ako bih htjela. - Nate, od petog osnovne čekam da me pozoveš na spoj!
- Sviđa mi se što razmišlja kako će biti kad se ova zavrzlama privede
kraju. Možda ćemo i smisliti nešto ako udružimo snage!
Priča mi o zadnjem susretu s mamom i čini mi se da se žena doista trudi.
Zajedno gledamo film - njegov izbor, nažalost - i tonem u san dok kritizira
navodno lošu kameru. Kad se budim u subotu ujutro, zamjećujem da na
mobitelu imam svega još nekoliko minuta. Morat ću ga zatražiti novi. Mislim
da će to biti četvrti po redu.
A možda ćemo se uskoro napokon početi služiti vlastitim mobitelima.
Ostajem u krevetu nešto dulje nego inače odugovlačeći s ustajanjem sve
do trenutka kad napokon moram mrdnuti ako želim s Maeve odraditi
uobičajenu rutinu trčanja i knjižnice. Zavezavši tenisice, prekopavam po
ladici u potrazi za svojim iPodom, kad se na vratima sobe čuje oprezno
kucanje.
- Uđi - dovikujem iskopavši plavu napravicu iz gomile gumica za kosu.
167
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Je li ovo tvojih ruku djelo, Maeve? Je l’ zbog tebe ovo čudo na samo deset
posto baterije? - Okrećem se. Stoji preda mnom blijeda kao krpa i toliko se
trese da mi Nano gotovo ispada iz ruke. Kad god izgleda bolesno, hvata me
užasan strah da joj se bolest vratila. - Jesi dobro? - pitam u panici.
- Jesam - odvraća gotovo bez daha. - Moraš nešto vidjeti. Siđi, može?
- Što se događa?
- Samo... siđi. - Glas joj puca, a moje srce bolno se steže. Silazi niza stube
držeći se za ogradu i baš kad je namjeravam upitati jesu li tata i mama u
pitanju, odvodi me u dnevnu i bez riječi pokazuje na televizor.
A na njemu policija odvodi Natea u lisičinama. Pri dnu ekrana piše: Prvo
uhićenje u slučaju ubojstva Simona Kellehera.

168
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

DVADESET PETO POGLAVLJE

Bronwyn
Subota, 3. studenog, 10:17

Ovaj puta Nano mi ipak ispada iz ruke.

I pada na tepih praćen tupim zvukom dok gledam kako jedan od
policajaca otvara vrata patrolnog vozila i ugurava ga, ne baš nježno, na
stražnje sjedalo. Potom se kamera okreće prema reporterki koja stoji na
vjetru uklanjajući kosu s lica. - Policijska uprava Bayviewa odbila je
prokomentirati ovo uhićenje rekavši tek da na osnovi novih dokaza postoji
opravdana sumnja da je Nate Macauley, jedini od Četvorke iz Bayviewa s
dosjeom, odgovoran za ubojstvo Simona Kellehera. Nastavit ćemo vas
izvještavati o razvoju situacije. Liz Rosen za Channel Seven News!
Maeve stoji uz mene s daljinskim u ruci. Povlačim je za rukav. - Daj
premotaj na početak, molim te!
Dok to čini, promatram Nateovo lice. Bezizražajno je, gotovo kao da se
dosađuje, kao da ga je netko nagovorio da dođe na tulum koji ga nimalo ne
zanima.
Poznat mi je taj pogled. Tako me pogledao kad sam mu u trgovačkom
centru spomenula Kleinfeltera. Isključio se i podigao zid. Više nema ni traga
Nateu s kojim sam razgovarala duboko u noć, s kojim sam se vozila na
motociklu, s kojim sam se družila u podrumu svoje kuće. Ni Nateu iz osnovne
koji je, s nakrivljenom kravatom Sv. Piusa i košuljom izvučenom iz hlača,
vodio svoju uplakanu majku niz hodnik gledajući neustrašivo prema nama i
samo čekajući da mu se netko od nas nasmije.
I dalje vjerujem da je to pravi Nate. Bez obzira na to što policija smatra ili
što su utvrdili.
Kako tata i mama nisu kod kuće, grabim mobitel i zovem Robin, ali se ne
javlja pa joj ostavljam poruku. Trabunjam toliko dugo da se glasovna pošta
naposljetku isključuje i prisiljena sam prekinuti vezu mučena osjećajem
bespomoćnosti. Ona mi je jedina nada da se domognem ikakvih informacija,
ali znam da neće smatrati ovo hitnim slučajem. To je problem za
Nateova budućeg odvjetnika, ne za nju.
Ta pomisao u meni budi još veću paniku. Što će javni branitelj, već ionako
preopterećen poslom, uopće moći poduzeti? Uostalom, on ga i ne poznaje.
Moje oči prelijeću prostorijom presrećući Maevein zabrinuti pogled.
- Misliš da je možda...

169
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Ne - odlučno se bunim. - Daj, molim te! I sama vidiš da je istraga totalno

sfušana. Neko su vrijeme bili uvjereni da sam ga ja ubila! U krivu su! Sto posto
su u krivu!
- Ipak, tko zna što su otkrili. Nakon što su ih ovaj tjedan tako izblatili u
medijima, sigurno su bili oprezni.
Ne komentiram to. Prvi put u životu nemam pojma što bih mogla učiniti.
Zablokirala sam. Umirem od straha. Channel 7 je odustao od pretvaranja da
su se domogli novih saznanja i iznova puštaju isječke dosadašnjih priloga o
istrazi. Zatim slijedi isječak iz Powersove emisije, pa snimka na kojoj Addy,
sa svojom čupavom vilenjačkom zurkom, kameri prkosno pokazuje
srednjak, pa glasnogovornica Policijske uprave Bayviewa, pa Kleinfelter.
Kako se nisam sjetila!
Grabim mobitel i tražim ga u kontaktima. Dao mi je svoj broj zadnji put
kad smo razgovarali i rekao da mu se mogu javiti kad god ustreba. Nadam se
da se nije šalio.
Javlja se već na prvo zvono. - Eli Kleinfelter.
- Eli? Bronwyn Rojas pri telefonu. Iz...
- Znam. Pozdrav, Bronwyn. Pretpostavljam da gledaš vijesti. Što kažeš?
- Nisu u pravu! - Zurim u televizor dok Maeve zuri u mene. Jeza mi steže
srce i pluća i jedva dišem. - Nateu treba pravi odvjetnik, a ne nasumce
odabran javni branitelj. Treba mu netko kome je stalo i tko zna svoj posao.
Mislim, hm, pa... u osnovi mislim da si mu ti potreban. Bi li ga mogao
zastupati?
Ne odgovara smjesta, a kad to čini, govori s oprezom. - Bronwyn, znaš da
sam zainteresiran za vaš slučaj i da mi vas je žao. Smjestili su vam svakojaka
sranja i uvjeren sam da je ovo uhićenje samo jedno u nizu. Ali sam već
pretrpan drugim slučajevima...
- Molim te - prekidam ga i uto bujica kreće. Govorim mu za Nateove starce
i kako se praktički još od petog osnovne sam brine za sebe. Prepričavam mu
svaki užasan i srceparajući događaj koji sam saznala od njega ili koji sam
sama otkrila ili za koji sam naslućivala da se dogodio. Znam da bi mi to
zamjerio, ali ni u što nisam toliko sigurna koliko u to da mu je sad
potrebna njegova pomoć.
- U redu, u redu - naposljetku odvraća. - Razumijem. Jasno mi je. Je li
ijedno od tih roditelja uopće u stanju komunicirati? Uzet ću stanku pa bi
mogli navratiti na konzultacije. Objasnit ću im kako da potraže pomoć. To je
sve što mogu učiniti.
Nije dovoljno, ali bolje išta nego ništa. - Može! - Moje samopouzdanje je,
međutim, klimavo. Nate je prije dva dana razgovarao s mamom i ona se tad
još držala, ali nemam pojma kakav su učinak današnje vijesti imale na nju. -
Ja ću razgovarati s njegovom mamom. Kad se možemo naći?
- Sutra u deset ujutro, kod mene u uredu.
170
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Prekidam vezu. - Bronwyn, što to radiš? - pita me Maeve.

Grabim ključeve Volva s pulta u kuhinji. - Moram pronaći Nateovu mamu!
Zubima hvata usnicu. - Bronwyn, ne možeš...
Voditi ovo kao da je u pitanju Vijeće učenika? U pravu je. Treba mi pomoć.
- Možeš li sa mnom? Molim te!
Dvoji pola minute piljeći u mene svojim jantarnim očima. - Hajdemo!
Mobitel mi gotovo ispada iz ruke koliko je znojna dok hodamo prema
autu. Sigurno sam primila desetak poziva i poruka dok sam razgovarala s
Kleinfelterom: starci, frendovi, gomila nepoznatih brojeva - najvjerojatnije
novinari. Addy mi je poslala četiri poruke, a sve su varijacija dviju: Jesi li
vidjela? i WTF?
- Hoćemo li reći starcima? - pita Maeve dok izlazimo unatraške s prilaza.
- Za što? Za Nateovo uhićenje?
- Poprilično sam sigurna da već znaju za to. Mislila sam na ovu... tvoju
pravnu intervenciju.
- Ne slažeš se sa mnom?
- Nije to zato što se ne slažem, ali radiš na svoju ruku, a da još nisi ni
saznala što je točno policija otkrila. Možda su opravdano reagirali. Znam da
ti se Nate stvarno sviđa, ali... nije li moguće da je ipak kriv?
- Ne - odvraćam jasno i glasno. - Reći ću im. Ne griješim ni u čemu. Samo
pokušavam pomoći frendu. - Glas mi se zaustavlja na posljednjoj riječi i
vozimo se u tišini do Motela “Six”.
Vidno mi je lakše kad saznajem da se njegova mama još nije odjavila. Ne
javlja se na telefon u sobi, što bi zapravo mogao biti dobar znak - možda je s
njim, gdje god bio. Ostavljam joj poruku i svoj broj i pokušavam ne pretjerati
s podcrtavanjem i velikim slovima. Maeve preuzima vožnju kući, a ja zovem
Addy.
- Što se, dovraga, dogodilo? - odmah pita s nevjericom, u što moj strah
popušta. - Prvo misle da smo se svi urotili, a onda igraju eci-peci-pec i
naposljetku odabiru Natea?
- Ima li što nova? Prije pola sata sam zadnji put gledala vijesti.
Ali nema ničeg novoga. Policija i dalje ne želi obznaniti što su to otkrili.
Njezina odvjetnica nema pojma što se zbiva. - Hoćeš da se nađemo večeras? -
pita. - Sigurno si izvan sebe. Stara i ovaj njezin imaju planove pa ćemo Ashton
i ja raditi pizzu. Dovedi Maeve na sestrinsko druženje!
- Samo ako situacija ne bude isuviše izmaknula kontroli - zahvalno
odvraćam.
Maeve skreće u našu ulicu i čim uočavam niz bijelih kombija ispred naše
kuće, opet me hvata panika. Izgleda kao da su Univision i Telemundo udružili
snage, što će ozbiljno raspizditi tatu. Nikad nisu ništa pozitivno objavili o
njegovoj tvrtki, ali radi ovoga su došli!

171
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Skrećemo na prilaz parkirajući iza tatinog auta i čim otvaram vrata, šest
mikrofona iskače mi pred lice. Izbjegavam ih i dočekavši Maeve s prednje
strane auta, hvatam je za ruku te se zajedno probijamo između kamera i
bljeskalica. Iako ih većina dovikuje varijacije na temu: Bronwyn, misliš li da je
Nate ubio Simona?, netko pita: - Bronwyn, je li istina da ste ti i Nate u vezi?
Doista se nadam da ta ista pitanja nisu postavili tati i mami.
S treskom zatvaramo vrata i kloneći se prozora, ulazimo u kuhinju. Mama
sjedi za otokom sa šalicom kave u rukama, sva izvan sebe od brige. Povišen
tatin glas dopire iza zatvorenih uredskih vrata.
- Bronwyn, moramo razgovarati - priopćava, na što se Maeve povlači u
sobu.
Sjedam joj nasuprot i s boli presrećem njezin umorni pogled. Moja
krivica. - Očito si vidjela vijesti - započinje. - Tvoj otac upravo razgovara s
Robin o tome kako će se to odraziti na tebe - bude li se uopće odrazilo. U
međuvremenu su nam postavili gomilu pitanja dok smo mimoilazili onaj
zoološki vani. Neka su se ticala tebe i Natea. - Vidim da se trudi zadržati
neutralnost u glasu. - Možda zbog nas nisi mogla govoriti o... odnosima koje
imaš s drugom djecom. Smatrali smo da ćemo te najbolje zaštititi ako te
odvojimo od njih. Možda si zaključila da nam se ne možeš povjeriti, ali želim
da sad budeš iskrena s nama s obzirom na to da je Nate uhićen. Bih li trebala
nešto znati?
Isprva mi samo jedno pada na pamet: Koliko ti najmanje mogu reći i
pritom te ipak navesti da shvatiš da moram pomoći Nateu? Ali stišće moju
ruku i hvata me užasan osjećaj krivnje jer nikad nisam ništa tajila pred njom
sve dok nisam izvela ono s kemijom, a kamo me to dovelo?
Stoga joj priznajem gotovo sve. Ne govorim joj da sam ga pozvala u kuću
ni da sam se našla s njim one noći na gradilištu jer sam poprilično sigurna da
ćemo se zbog toga samo posvađati. Ali govorim joj za noćne pozive, bijeg
motociklom iz škole i, da, za ljubljenje.
Silno se trudi ostati smirena. Svaka joj čast.
- Znači... u ozbiljnoj ste vezi? - Jedva to izgovara.
Zapravo ne želi odgovor. Sad bi bilo pametno primijeniti tehniku koju mi
je Robin spominjala i odgovoriti na neko drugo pitanje, a ne na to koje želim
izbjeći. - Mama, jasno mi je da je ovo bizarna situacija i da zapravo ne
poznajem Natea, ali ne vjerujem da bi Simonu učinio nažao. I nema nikoga
tko bi pripazio na njega. Treba mu dobar odvjetnik i pokušavam mu pomoći
da ga se domogne. - Uto mi mobitel zuji. Primijetivši na zaslonu nepoznat
broj, pravim grimasu znajući da se moram javiti za slučaj da je to njegova
mama. - Halo, Bronwyn ovdje.
- Bronwyn, baš mi je drago što si se javila! Ovdje Lisa Jacoby iz Los Angeles
Ti...

172
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Prekidam vezu i opet se okrećem prema njoj. - Oprosti što nisam bila
iskrena s tobom nakon svega što si učinila za mene. Ali molim te da mi
dopustiš da povežem Nateovu mamu s Elijem Kleinfelterom. Može?
Masira sljepoočicu. - Bronwyn, čini mi se da nisi svjesna koliko se
nonšalantno ponašaš. Oglušila si se o Robinin savjet i imaš sreće da ti se to
nije obilo o glavu. Ali još stigne. Međutim... neću te spriječiti da razgovaraš s
Nateovom majkom. Cijela istraga je toliko nemarno odrađena da je svakome
tko je upetljan u nju potrebna poštena pravna pomoć.
Bacam joj se oko vrata i cijelu se minutu grlimo i, Bože, predivan je to
osjećaj!
Kad se napokon razdvojimo, uzdiše. - Razgovarat ću s tatom. Mislim da
vaš razgovor sad ne bi bio produktivan.
U potpunosti se slažem. Dok se penjem u sobu, mobitel mi opet zvoni i
ovaj put primjećujem da je pozivni 503 i srce mi treperi. Javljam se ne
mogavši obuzdati nadu u glasu. - Halo, Bronwyn ovdje!
- Bronwyn, pozdrav. - Dubok i napet glas, ali posve jasan. - Ovdje Ellen
Macauley. Nateova majka. Ostavila si mi poruku.
Oh, dragi Bože, hvala ti, hvala ti! Nije se nafiksala i opet zbrisala u Oregon.
- Da. Da, jesam!

Cooper
Subota, 3. studenog, 15:15

Iako je u zadnje vrijeme teško procijeniti uspješnost mojih egzibicijskih

utakmica, rekao bih da je ova, sve u svemu, dobro prošla. Postigao sam 150
km na sat fastballom, dvaput izbacio svu trojicu iz igre i samo me njih
nekoliko provociralo s tribina. Kako su osim bejzbolskih kapa imali i
balerinske haljinice, odudarali su od tipičnih navijača koji vrijeđaju gejeve i
osiguranje ih je udaljilo s utakmice.
Pojavila su se i dva fakultetska skauta, a ovaj s Cal Statea čak se potrudio
poslije razgovarati sa mnom. Treneru su se opet počeli javljati timovi, ali
meni se čini da je to više PR nego iskreni interes. Samo Cal State još spominje
stipendiju, iako bacam bolje nego ikad ranije. Valjda mi nema druge kad
nisam samo osumnjičen za ubojstvo, već sam i gej. Stari me više ne čeka
ispred svlačionice. Odlazi odmah prema autu kad sam gotov i pali ga da
bismo što prije zbrisali.
Novinari su posve drugi par rukava. Oni bi sve na svijetu dali za razgovor
sa mnom. Izlazeći iz svlačionice, psihički se pripremam da me zabljesne

173
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

svjetlo kamera i da mi žena s mikrofonom postavi uobičajenih pet pitanja.

Ipak me uspijeva uhvatiti nespremnoga.
- Cooperu, što kažeš na uhićenje Natea Macauleyja?
- Ha? - Stajem kao ukopan, toliko šokiran da je i ne zaobilazim pa se Luis
gotovo zabija u mene.
- Nisi čuo? - Ceri se kao da je osvojila glavni zgoditak na lutriji. - Uhitili su
ga pod sumnjom da je ubio Simona Kellehera i tvrde da više nisi glavni
osumnjičenik. Možeš li nam reći svoje mišljenje?
- Hm... - Ne. Ne mogu. Ili neću. Isto je. - Oprostite.
- Što se, kvragu... - Luis mrmlja kad ih mimoilazimo, vadi mobitel i
sumanuto prelistava vijesti. Uočavam naš auto. - Stari, nije lagala! - Zuri u
mene razrogačenim očima. - Više im nisi meta!
Čudno kako mi to nije ni sinulo dok to nije izgovorio.
Odbacujemo ga do kuće, što je dobro jer ćemo se tako nas dvojica kraće
voziti nasamo. Odlažemo torbe na stražnje sjedalo i ja ulazim na suvozačko,
a Luis se smješta straga. Stari petlja s radiom pokušavajući pronaći postaju s
vijestima. - Uhitili su onog Macauleyja - dobacuje s okrutnim zadovoljstvom.
- Pazite što vam kažem! Dočekat će ih gomila tužbi kad se sve ovo privede
kraju, a moja će biti među prvima!
Okreće glavu prema meni. To mu je novina: gleda u mojem smjeru. Ali
otkako sam mu priznao za Krisa, nijednom još nije presreo moj pogled.
- Nije bilo teško skužiti da je to Nate - nadovezuje se Luis samo tako, kao
da cijeli tjedan nije sjedio s njim za ručkom.
Ja ne znam što bih mislio. Da sam morao u nekoga uperiti prst kad je sve
ovo započelo, bio bih ga uperio u njega, iako je stvarno očajnički pokušavao
pronaći Simonov adrenalin. Njega sam najmanje poznavao od svih i već se
ogriješio o zakon tako da... to i nije bilo tako nategnuto.
Ali kad je cijela kantina bila spremna okomiti se na mene poput čopora
vukova, on im se jedini usprotivio. Nisam mu zahvalio na tome. Ipak, znam
da bi mi bilo daleko gadnije u školi da me jednostavno mimomišao i pustio
da stvari izmaknu kontroli.
Moj je mobitel pun poruka, ali jedino Krisove čitam. Osim što sam na
brzinu navratio k njemu da bih ga upozorio na policiju i da bih mu se ispričao
za nadolazeći napad medija, gotovo ga uopće nisam vidio u zadnja dva tjedna.
Iako sad svi znaju za nas, nismo imali priliku normalno se družiti.
Niti znam kako bi to uopće izgledalo. Da se bar mogu uvjeriti.
OMG vidio sam vijesti
To je dobro zar ne?
Nazovi kad stigneš
Šaljem mu poruku napola slušajući razgovor staroga i Luisa. Nakon što
smo ga odbacili, između nas se spušta tišina gusta poput magle. Prvi je
prekidam. - I kakav sam bio?
174
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Dobar. Dobro je bilo. - Minimalan odgovor, posve uobičajen u zadnje

vrijeme.
Ponovno pokušavam. - Razgovarao sam sa skautom s Cal Statea.
- Sveučilište Kalifornije - odvraća podrugljivo. - Nije ni u prvih deset!
- Tako je - potvrđujem.
Na pola smo ulice kad primjećujemo novinarski kombi. - Dovraga -
mrmlja u bradu. - Evo opet počinje. Nadam se da se isplatilo.
- Što to?
Zaobilazi kombi, parkira na prilazu i naglo izvlači ključeve iz bravice
motora. - Tvoj izbor.
U meni ključa - i zbog tih riječi i zbog toga kako ih jedva izgovara i ne
gledajući me. - Ništa od toga nije izbor - bunim se, ali on otvara vrata i vanjski
metež prigušuje moje riječi.
Kako se broj novinara u međuvremenu prorijedio, nagađam da ih je
većina kod Bronwyn. Idem za njim u kuću. Čim smo ušli, odlazi u dnevnu i
uključuje televizor. Trebao bih odraditi uobičajene vježbe razgibavanja
nakon utakmice, ali se već neko vrijeme nije potrudio podsjetiti me na rutinu.
Baka je u kuhinji. Priprema tost s maslacem i smeđim šećerom. - Kako je
prošla utakmica, ljubavi?
- Sjajno. - S gorčinom se strovaljujem na stolac i podigavši novčić od 25
centi, počinjem se poigravati njime. Vrti se leteći stolom poput srebrne
munje. - Super sam bacao, ali nikome nije stalo.
- Hajde, hajde... - Sjeda nasuprot meni i nudi tost, ali ga guram natrag.
- Treba vremena. Sjećaš se što sam ti rekla u bolnici? - Odmahujem
glavom. - Prvo će se situacija pogoršati prije nego se poboljša. Definitivno se
pogoršala i sad može samo biti bolje. - Zagriza u tost, a ja nastavljam vrtjeti
novčić. - Trebao bi tog svojeg momka dovesti jednom na večeru
- dobacuje progutavši zalogaj. - Vrijeme je da ga upoznamo.
Pokušavam zamisliti starog kako razgovara s Krisom dok jedemo pileći
složenac. - Tati se to ne bi svidjelo.
- Ali će se morati priviknuti, zar ne?
Ne stižem joj odgovoriti jer na mobitel zaprimam poruku s nepoznata
broja. Bronwyn ovdje. Dobila sam tvoj broj od Addy. Mogu te nazvati?
Naravno.
Za nekoliko sekundi zvoni mi mobitel. - Hej, Cooperu. Čuo si za Natea?
- Da. - Ne znam što drugo reći, ali mi i ne daje šansu.
- Pokušavam organizirati sastanak s Nateovom mamom i Elijem
Kleinfelterom iz udruge Pravda za sve. Nadam se da će ga zastupati. Jesi li
možda imao priliku upitati Luisova brata za onaj crveni Camaro koji je
sudjelovao u sudaru na parkiralištu?
- Luis ga je nazvao prošli tjedan u vezi s time. Rekao je da će provjeriti, ali
nije se još javio.
175
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Bi li mogao provjeriti?
Zastajem. Iako mi nije još posve jasno što se dogodilo, znam da napokon
mogu odahnuti. Još jučer sam bio glavni osumnjičenik, a danas to više nisam.
Lagao bih kad bih rekao da mi nije drago.
Ali u pitanju je Nate. Koji i nije neki frend. Ili koji nije frend uopće. Ali nije
ni stranac.
- Može - napokon odgovaram.

176
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

DVADESET ŠESTO POGLAVLJE

Bronwyn
Nedjelja, 4. studenog, 10:00

Lijepa se ekipa okupila u Kleinfelterovu uredu u nedjelju ujutro: ja,

Nateova mama i moja mama, koja me je bila voljna pustiti, ali ne bez nadzora.
Njegov mali i skromno namješten ured krcat je papirima, a za svakim su
stolom bar dvije osobe. Svi užurbano govore na telefon ili tipkaju na
računalu. Ponekad čine oboje. - Puno posla za nedjelju - komentiram dok nas
uvodi u skučenu prostorijicu s omanjim stolom i stolcima.
Čini se kao da mu je kosa narasla osam centimetara od zadnjeg
gostovanja u Powersovoj emisiji i sad strši u zrak kao u kakva ludog
znanstvenika. Prolazi rukom kroz nju još je više odižući. - Već je nedjelja?
Kako nema dovoljno stolaca, sjedam na pod. - Oprosti - ispričava se. - Na
brzaka ćemo! Kao prvo, gospođo Macauley, žao mi je što su vam uhitili sina.
Koliko sam shvatio, nisu ga poslali u zatvor za odrasle, već za maloljetnike,
što je dobro. Kako sam rekao Bronwyn, ne mogu puno toga učiniti s obzirom
na to da sam i sam zatrpan poslom. Ali ako mi kažete što sve znate, dat ću
vam najbolji mogući pravni savjet i pokušati vas uputiti na nekoga.
Iako Nateova mama djeluje iscrpljeno, potrudila se lijepo odjenuti u
tamnoplave hlače i sivu grubo pletenu vestu. Moja je uobičajeno ležerna u
tajicama, visokim čizmama i dugom džemperu od kašmira, a odlučila se i za
maramu gotovo neprimjetna uzorka. Njih su dvije kao nebo i zemlja i Nateova
mama, kao da je svjesna toga, čupka ofucani rub svoje veste.
- Saznala sam sljedeće - započinje. - Škola je zaprimila poziv da Nate u
ormariću drži drogu...
- Tko je to dojavio? - pita zapisujući u žuti notes.
- Nisu mi htjeli reći. Mislim da je dojava bila anonimna. Ipak, odlučili su
provjeriti i u petak nakon škole skinuli lokot. Nisu pronašli drogu, ali su
pronašli vrećicu sa Simonovom bočicom s vodom i brizgalicom, kao i sve
brizgalice iz ambulante koje su nestale onoga dana kad je umro. - Prstima
prelazim preko grubog tkanja ćilima razmišljajući koliko je puta Addy bila
preispitana o njima. I Cooper. Već tjednima nas proganjaju zbog toga. Nema
šanse, čak i da je Nate skrivio nešto, da bi bio tako glup i ostavio ih samo tako
u svojem ormariću.
- Ah. - Kleinfelter gotovo uzdiše, ali ne podižući glavu.

177
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Stoga su pozvali policiju, koja se domogla naloga za pretres kuće u

subotu ujutro pa su u njegovom ormaru pronašli računalo s nekakvim...
dnevnikom, mislim da su tako rekli. U njemu su bili svi oni tekstovi objavljeni
na Tumblru nakon Simonove smrti.
Podižem glavu. Mama me promatra, zbunjeno i gotovo sa sažaljenjem. Ne
odmičem pogled i odmahujem glavom. Nemam namjeru nasjesti na te
gluposti!
- Ah - ponavlja Kleinfelter, samo što ovaj put i on podiže pogled. Djeluje
smireno i suzdržano. - Ikakvi otisci prstiju?
- Ne - odvraća Nateova mama, na što prigušeno uzdišem.
- Što Nate kaže na sve to?
- Kaže da nema pojma kako je to završilo u njegovom ormariću i u
njegovoj sobi.
- U redu. Prije toga mu ormarić nije bio pretražen?
- Ne znam.
Gleda prema meni.
- Bio je - prisjećam se. - Rekao mi je da su ga pretražili još onog dana kad
su nas prvi put ispitali. I ormarić i kuću. Policija je došla sa psima u potrazi za
drogom. Nisu ništa pronašli - odmah nadodajem bacivši letimičan pogled
prema majci. - Ali tad nisu pronašli ni Simonove stvari ni računalo.
- Zaključavate li kuću?
- Nikad nije zaključana. Ne vjerujem da na vratima više uopće postoji
brava.
- Hm - mrmlja zapisujući opet u notes.
- Još nešto - nastavlja Nateova mama, ovaj put treperavim glasom.
- Okružni tužitelj želi da ga se prebaci u zatvor za odrasle. Tvrdi da je
isuviše opasan da ostane u maloljetničkom.
Kleinfelter naglo podiže glavu, a mene presijeca oštra bol. Odvjetnička
maska nepristranosti napokon nestaje s njegova lica i emocije izbijaju na
površinu. Užas na njegovu licu utjeruje mi strah u kosti. - A, ne! Ne, ne, ne! To
bi bila jebena katastrofa. Oprostite na prostačenju. Što njegov odvjetnik
poduzima da bi to spriječio?
- Još ga nismo upoznali - priznaje Nateova mama na rubu suza. - Netko
mu je dodijeljen, ali još mu se nisu javili.
Zagunđavši, Kleinfelter ljutito spušta olovku. - Nije dobro što su ga
optužili za posjedovanje Simonovih stvari. Nimalo. Neki su bili osuđeni i za
manji prijestup. Ali način na koji su se domogli dokaza... to mi se nikako ne
sviđa. Anonimna dojava, stvari kojih prije nije bilo sad se odjednom
pojavljuju i to na lako dostupnim mjestima. Uopće nije teško probiti šifru na
lokotu! A ako okružni tužitelj razmatra da pošalje Natea u savezni zatvor
u dobi od sedamnaest... bilo koji odvjetnik koji se imalo razumije u struku

178
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

trebao bi to spriječiti istoga trenutka! - Rukom trlja lice ljutito me gledajući. -

Dovraga, Bronwyn, ti si kriva za ovo!
Od svega što je izgovorio hvatala me sve veća mučnina, ali sad sam
zbunjena. - A što sam ja to učinila? - bunim se.
- Upozorila si me na ovaj slučaj i sad ga moram preuzeti, a nemam
vremena! Ali što je, tu je. Govorim to pod pretpostavkom da ste spremni na
promjenu odvjetnika, gospođo Macauley?
Hvala dragom Bogu. Neočekivani val olakšanja u meni budi osjećaj
vrtoglavice i malaksalosti. Nateova mama energično kima glavom, a zatim
uzdiše.
- I ja mogu pomoći - gorljivo se nadovezujem. - Odlučili smo provjeriti...
- Spremam mu se reći za crveni Camaro, ali podiže ruku prostrijelivši me
pogledom.
- Samo malo, Bronwyn! Ako zastupam Natea, ne smijem razgovarati s
drugim osumnjičenicima u ovom slučaju koji već imaju pravnu pomoć. Mene
bi zbog toga mogli izbaciti iz odvjetničke komore, a tebe izložiti riziku
upletanja. Upravo zato biste i ti i tvoja mama sad trebale otići da bih mogao
dogovoriti pojedinosti s gospođom Macauley!
- Ali... - Bespomoćno se okrećem prema mami, koja kima glavom i ustaje
odlučno prebacujući torbicu preko ramena.
- U pravu je, Bronwyn. Moramo ih ostaviti nasamo. - Lice joj se smekšava
kad presreće pogled Nateove mame. - Neka vam je sa srećom. Doista.
- Hvala vam. I hvala tebi, Bronwyn.
Znam da bih trebala biti zadovoljna. Ostvarila sam zacrtano. Ali ne
osjećam se tako. Kleinfelter ne zna ni upola što smo sve poduzeli i kako ću
mu sad to priopćiti?

Addy
Ponedjeljak, 5. studenog, 18:30

Do ponedjeljka se situacija čudesno normalizirala. Odnosno, to

novonastalo stanje pretvorilo se u normalu. Nova normala? U svakom
slučaju, kad sjedam za večeru sa starom i Ashton, na prilazu više nema
kombija i odvjetnica nijednom ne naziva.
Mama odlaže dvije ugrijane porcije gotove hrane pred Ashton i mene, a
onda sjeda između nas s neprozirnom čašom žuto-smeđega pića. - Ja neću
jesti - obznanjuje iako je nismo ništa pitale. - Čistim se.
Ashton pravi grimasu s gađenjem. - Uh, mama. Nije to valjda ona
limunada s javorovim sirupom i kajenskim paprom? Ogavno!
179
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Ali daje neosporive rezultate! - Ispija dug gutljaj i prinosi ubrus svojim
izrazito putenim usnicama. Odmjeravam njezinu natapiranu plavu kosu,
crvene nokte i pripijenu haljinu koju je odjenula iako je tek ponedjeljak. Hoću
li i ja biti takva za dvadeset pet godina? Sama pomisao u meni još više
ubija glad.
Ashton uključuje vijesti i zajedno gledamo prijenos Nateova uhićenja, a
nakon toga i intervju s Kleinfelterom. - Zgodan momak - dobacuje stara kad
se na ekranu pojavljuje Nateova slika s privođenja u postaju. - Šteta što se
ispostavilo da je ubojica.
Odguravam posudu s napola pojedenom hranom. Nema smisla reći joj da
bi policija mogla biti u krivu. Sretna je što ubrzo više neće morati plaćati
odvjetnicu.
Uto netko zvoni na vratima i Ashton slaže ubrus odlažući ga uz tanjur.
- Provjerit ću tko je to. - Za nekoliko me sekundi zove, na što mi stara
upućuje iznenađen pogled. Već tjednima nam nitko nije navratio osim
novinara, koje je Ashton uvijek uspješno otjerala. Stoga kreće za mnom u
dnevnu kad Ashton otvara vrata puštajući T. J.-a da uđe.
- Hej. - Iznenađeno trepćem. - Kako to da si navratio?
- Nakon geologije je tvoj udžbenik iz povijesti završio u mojem ruksaku.
Tvoj je, zar ne? - Preda je mi debeo sivi udžbenik. Na vježbama radimo u paru
još od onog klasificiranja kamenja i taj mi je dio dana prirastao srcu.
- Ah, da, hvala ti. Mogao si mi ga sutra vratiti.
- Ali imamo onu višeminutnu provjeru.
- U pravu si. - Nema smisla reći mu da sam manje-više digla ruke od
ocjena ovo polugodište.
Kako stara zuri u njega kao da je desert, okreće se prema njoj s pristojnim
osmijehom. - Dobra večer, ja sam T. J. Forrester. Addyn kolega iz škole.
- Usiljeno se nasmiješivši, rukuje se s njime i odmjerava njegove rupice u
obrazima i sportsku jaknu. Gotovo je tamnoputa verzija Jakea, samo s
iskrivljenim nosom. Iako ne registrira njegovo ime, čujem Ashton kako
prigušeno uzdiše iza mojih leđa.
Mora izaći prije nego stara pokopča što se događa! - Hvala ti! Bolje da se
bacim na učenje. Vidimo se sutra!
- Hoćeš da zajedno ponovimo?
Zastajem oklijevajući. Sviđa mi se, stvarno mi se sviđa, ali još nisam
spremna na taj korak - još se ne mogu družiti s njim izvan škole. - Ne mogu...
imam drugih obaveza... - I praktički ga izbacujem, nakon čega me na licu stare
dočekuje mješavina sažaljenja i ljutnje.
- Što te spopalo? - odmah me napada. - Kako možeš biti tako nepristojna
prema tom zgodnom dečku? Ne bi se reklo da ti svako malo kucaju na vrata!
- Njezine oči prelijeću moju kosu prošaranu purpurnim pramenovima. - S

180
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

obzirom na to kako si se zapustila, trebala bi biti zahvalna što se uopće

želi družiti s tobom!
- Bože, mama... - ubacuje se Ashton, ali ja je prekidam.
- Nisam u potrazi za novom vezom.
Zuri u mene kao da su mi izrasla krila i kao da govorim kineski. - Zašto
ne, pobogu? Prošlo je sto godina otkako si prekinula s Jakeom.
- S njim sam bila više od tri godine. Treba mi malo odmora. - Namjera mi
je izazvati svađu, ali čim to izgovaram, shvaćam da je doista tako. Ona je
počela izlaziti u četrnaestoj poput mene i otad nije stala. Čak ni kad je to
dovelo do veze s nezrelim dječakom-muškarcem koji je preveliki kukavica da
je odvede kući svojima.
Ne želim se poput nje bojati samoće.
- Ne pričaj gluposti. To je zadnje što ti treba. Izađi na nekoliko spojeva s
dečkom poput njega, čak i ako te ne zanima, jer ćeš tako opet postati poželjna
drugim dečkima u školi. Ne želiš valjda završiti na polici, Adelaide! Kao neka
jadnica, koja je posve sama i koja sve vrijeme provodi sa skupinom onih
čudaka koji su ti sada prijatelji. Kad bi isprala tu glupost iz kose, malo je
pustila, i opet se počela šminkati, bila bi mnogo uspješnija!
- Mama, ne treba mi dečko da budem sretna.
- Naravno da ti treba - odmah me ispravlja. - Već si mjesec dana sva jadna!
- Jadna sam jer sam bila osumnjičena za ubojstvo - podsjećam je. - Ne zato
što nemam dečka. - Što nije sto posto točno jer je Jake ipak glavni povod mojoj
tuzi. Nisam htjela biti s bilo kime, samo s njim.
Odmahuje glavom. - Samo se uvjeravaj da je tako, Adelaide. Teško da ćeš
upisati faks i stoga je sad pravi trenutak da pronađeš pristojnog momka
kojega čeka lijepa budućnost i koji je voljan pobrinuti se za t...
- Mama, sedamnaest joj je - ubacuje se Ashton. - Poštedi je bar deset
godina. Ili zauvijek. Ne može se reći da je taj recept polučio uspjeh kod tebe
ili kod mene!
- Govori u svoje ime, Ashton - oholo se buni. - Justin i ja smo presretni!
Ashton otvara usta da bi joj odbrusila, ali mi uto zvoni mobitel i izbacujem
kažiprst primijetivši Brownynin broj na zaslonu. - Hej, što ima?
- Hej. - Govori dubokim glasom, kao da je plakala. - Razmišljala sam o
Nateovu slučaju i treba mi tvoja pomoć. Možeš li nakratko navratiti do mene
večeras? Zamolit ću i Coopera.
To je svakako bolje rješenje nego dopustiti staroj da me nastavi vrijeđati.
- Naravno. Pošalji mi adresu!
Bacam ostatke večere u kantu za smeće i zgrabivši kacigu, pozdravljam
Ashton na izlasku. Savršena je kasno jesenja večer i stabla u našoj ulici ljuljaju
se na laganom povjetarcu dok ih mimoilazim. Iako Bronwyn živi svega
kilometar i pol od mene, u pitanju je posve drukčija četvrt u kojoj kuće nisu
jednolične kao kod nas. Penjem se na prilaz njezina golemoga
181
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

viktorijanskog zdanja sive boje sa zavišću odmjeravajući trijem, koji se širi

oko njega, i sve ono cvijeće jarkih boja. Nije u pitanju samo to da je predivno.
Izgleda poput pravog obiteljskog doma.
Zvonim i ona otvara vrata potiho me pozdravljajući. Primjećujem da su
joj oči umorne i da joj se kosa izvukla iz repica. Svakome od nas ovaj je slučaj
zadao gadan udarac: mene je dotuklo kad mi je Jake dao nogu i kad su mi
frendovi okrenuli leđa. Cooperu je bilo najteže kad je pod pritiskom policije
morao priznati da je gej i doživio ismijavanje. Njoj je najteže sad, kad je tip
kojeg voli završio u zatvoru.
Premda to nije priznala. Ali to je više nego očito.
- Daj uđi - dobacuje odmičući se ustranu. - Cooper je već stigao. Dolje smo.
Odvodi me u prostranu podrumsku prostoriju s glomaznim trosjedima i
velikom plazmom na zidu. Cooper se već razvalio u jednom naslonjaču, a
Maeve, prekriživši noge, u drugom. Drži laptop na naslonu za ruke. Bronwyn
i ja zauzimamo trosjed. - Kako je Nate? Jesi li ga vidjela?
Pogrešno pitanje. Primjećujem da dvaput zaredom guta knedlu u grlu
ulažući zavidan napor kako se ne bi slomila pred nama. - Ne želi me vidjeti.
Njegova mama kaže da je... dobro. S obzirom na cijelu situaciju. Navodno je
užasno u tom maloljetničkom zatvoru, ali bar nije u pravom za odrasle. - Još.
Svi znamo da se Kleinfelter bori svim snagama kako do toga i ne bi došlo. -
Hvala ti što si navratila. Valjda mi samo... - Oči joj se pune suzama, u što
razmjenjujem zabrinut pogled s Cooperom. Ali uspijeva se obuzdati. - Znaš,
bilo mi je tako drago kad smo se okupili i porazgovarali o ovome. Nisam se
više osjećala tako osamljeno. I ovaj put sam vas pozvala jer mi, u neku ruku,
treba vaša pomoć. Želim dovršiti što smo započeli. Želim da udružimo snage
i pokušamo shvatiti što se skriva u pozadini cijelog slučaja!
- Luis mi se nije javio u vezi s autom - nadovezuje se Cooper.
- Nisam to baš imala na umu u ovom trenutku, ali nemoj zaboraviti na to,
može? Htjela sam da zajedno prođemo sve one objave na Tumblru. Moram
priznati da sam ih prestala čitati jer su me užasavale. Ali policija tvrdi da ih
je Nate napisao pa sam htjela predložiti da ih prođemo i zabilježimo bilo što
neobično što se ne podudara s našim sjećanjem ili što nam se čini čudnim.
- Prebacuje repić preko ramena i otvara laptop. - Može?
- Sada? - pita Cooper.
Maeve naginje svoj da bi mogao vidjeti zaslon. - Najbolje da to odmah
učinimo.
Bronwyn je uz mene i krećemo od prve objave. Sinulo mi je kako ubiti
Simona dok sam gledao epizodu Datelinea. Nate mi se nikad nije činio kao
ljubitelj televizijskih vijesti, ali sumnjam da je Bronwyn u potrazi za takvim
uvidom. Kako neko vrijeme samo šutke sjedimo i čitamo, uvlači se dosada i u
jednom trenutku shvaćam da samo prelijećem tekstove pa se

182
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

vraćam pokušavajući ih temeljitije iščitati. Bla, bla, tako sam pametan

da nitko ne zna da sam to ja, ni policija nema pojma. I tako dalje.
- Samo malo. Ovo se nije dogodilo. - Cooper očito pažljivije čita od mene.
- Jeste li već došli do objave od 20. listopada, o detektivki Wheeler i
krafnama?
Podižem glavu poput mačke koja u daljini prepoznaje zvuk.
- Hm - odvraća Bronwyn prolazeći pažljivo tekst. - Ah, da...
Čudan komentar, zar ne? Nikad nismo svi zajedno bili u postaji. Odnosno,
jesmo odmah nakon sprovoda, ali nismo se ni vidjeli ni razgovarali. Autor tih
objava obično ne griješi u pojedinostima.
- Na što točno mislite? - pitam.
Bronwyn povećava tekst i pokazuje mi. - Na ovo. Od druge do zadnje
rečenice.

Istraga se pretvara u pravi klišej, nas četvero smo čak uhvatili detektivku
Wheeler kako tamani cijeli tanjur krafni u sobi za ispitivanje.

Prolaze me trnci dok te riječi zaposjedaju moje misli. Cooper i Bronwyn

su u pravu: to se nije dogodilo.
Ali ja sam rekla Jakeu da jest.

183
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

DVADESET SEDMO POGLAVLJE

Bronwyn
Utorak, 6. studenog, 19:30

Kako ne smijem razgovarati s Kleinfelterom, sinoć sam Nateovoj mami

poslala poveznicu na tu čudnu objavu na Tumblru, koju smo nas troje otkrili
i objasnila joj po čemu odudara. Bila sam sva na iglama čekajući da mi se javi,
što je učinila tek nakon nastave.
Hvala ti. Proslijedila sam to Eliju, koji te moli da se više ne petljaš.
I to je to. Došlo mi je da bacim mobitel u zid. Istina, gotovo cijelu sam noć
provela fantazirajući o tome kako će Nate smjesta biti oslobođen zahvaljujući
tomu što nam je Addy rekla. Iako sam svjesna da je to užasno naivno od mene,
i dalje vjerujem da se toj informaciji isplati posvetiti, a ne samo tako je otpiliti.
I nikako mi ne ulazi u glavu. Jake Riordan? Da moram nasumce odabrati
nekoga tko bi mogao biti upetljan u ovaj slučaj, njega nikad ne bih odabrala.
I kako je točno upetljan? Je li napisao sve objave na Tumblru ili samo tu
jednu? Je li namjestio Nateu? Je li ubio Simona?
Cooper je to odmah prekrižio. - Nije mogao - izjavio je u ponedjeljak
navečer. - Bio je na treningu kad ga je Addy nazvala.
- Možda se pokupio s treninga. - Nisam namjeravala samo tako odustati
pa je Cooper nazvao Luisa da bi to provjerio. - Luis kaže da nije. Cijelo je
vrijeme vodio dodavanje lopte.
Ali ne možemo dopustiti da cijela istraga ovisi o Luisovu sjećanju, koje je
ionako žrtva dugogodišnjeg opijanja. Coopera čak nije ni upitao zašto ga to
zanima.
Sad sam u sobi s Maeve i Addy i na zid smo zalijepile dvanaestak
samoljepivih papirića u pokušaju da sažmemo sva saznanja kojima
raspolažemo, što strahovito baca na Zakon i red premda ništa nema smisla:

Netko nam je podmetnuo mobitele u ruksake

Simon je bio otrovan za vrijeme produžne
Bronwyn, Nate, Cooper, Addy i prof. Avery su bili u prostoriji
Sudar na parkiralištu odvukao nam je pozornost
Jake je napisao bar jednu objavu na Tumblru
Jake i Simon su nekoć bili prijatelji
Leah mrzi Simona
Aiden Wu mrzi Simona

184
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Simonu se sviđala Keely

Simon je na internetu imao alter ego koji je volio nasilje
Simon je patio od depresije
Janae se čini deprimiranom
Janae i Simon su prestali biti prijatelji?

Mamin glas dopire odozdo. - Bronwyn, došao je Cooper! Toliko ga već

obožava da i ne prigovara što smo se opet odlučili naći, iako nam je Robin
savjetovala da se još neko vrijeme izbjegavamo.
- Hej - dobacuje ulazeći u sobu. Primjećujem da uopće nije zadihan iako
se popeo preskakujući po nekoliko stuba odjednom. - Ne mogu dugo ostati,
ali nosim dobru vijest! Luis je uspio locirati onaj auto. Njegov je brat nazvao
frenda u automehaničarskoj radionici u Eastlandu i nekoliko dana nakon
što je Simon umro, došao im je, navodno, jedan drveni Camaro s oštećenim
branikom. Nabavio sam vam broj tablice i mobitela!
- Pretražuje ruksak i preda je mi razderanu omotnicu s brojevima
našvrljanim na poleđini. - Možeš li to proslijediti Kleinfelteru? Možda bi to
mogao istražiti.
- Hvala ti. - Od srca sam mu zahvalna.
Baca pogled prema papirićima na zidu. - Pomaže li to išta?
Addy sjeda na pete. - Zapravo i ne - ljutito gunđa. - Dobili smo tek zbroj
nasumičnih činjenica. Simon ovo, Janae ono, Leah ovo, Jake ono...
Namrštivši se, križa ruke i naginje se kako bi bolje proučio što piše na
njima. - Uopće mi nije jasno ovo s Jakeom. Ne mogu povjerovati da bi pisao
objave na tom prokletom Tumblru. Mislim da se samo... izblebetao pogrešnoj
osobi ili da mu je izletjelo. - Tapka po papiriću s našim imenima. - I stalno se
pitam: Zašto mi? Zašto nas uvući u to? Jesmo li samo kolateralne žrtve kako je
to Nate rekao? Ili postoji razlog zašto smo upetljani?
Radoznalo naginjem glavu ustranu. - Kao, primjerice?
Sliježe ramenima. - Ne znam. Recimo ti i Leah! U pitanju je sitnica, ali što
ako je upravo ta sitnica pokrenula domino-efekt? Ili ja i... - pretražuje zid i
pogled mu pada na drugi papirić. - Možda Aiden Wu. Njega su razotkrili kao
transvestita, a ja sam skrivao činjenicu da sam gej.
- Ali ta je objava bila zamijenjena - podsjećam ga.
- Znam. Nije li i to čudno? Zašto ukloniti savršeno istinit trač i zamijeniti
ga izmišljotinom? Nekako mi se čini da je ovo osobne prirode jer su sve te
objave na Tumblru samo dodatno potpaljivale situaciju i okretale sve druge
protiv nas. Da bar mogu skužiti zašto!
Addy se lagano poigrava naušnicom. Ruka joj podrhtava, a bome i glas
kad progovara. - Ovo s Jakeom i sa mnom bilo je itekako osobno. A možda je
bio ljubomoran na tebe, Cooperu. Ali Bronwyn i Nate... zašto bi njih upetljao?

185
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Kolateralne žrtve. Iako smo svi nastradali, Nate je ispao najveća žrtva. Ako
Jake stoji iza svega, onda to i nema smisla. Ali s druge strane, što ima?
- Moram ići! Nalazim se s Luisom.
Uspijevam se nasmiješiti. - A ne s Krisom?
- Još ne znamo otkuda bismo krenuli - odvraća s nervoznim osmijehom.
- U svakom slučaju, javite mi ako vam pomogne ova informacija o autu!
Kad je Cooper otišao, Maeve ustaje i prišavši mojem krevetu, uz koji je do
maloprije stajao, preslaguje papiriće na zidu i njih četiri grupira u četverokut:

Jake je napisao bar jednu objavu na Tumblru

Leah mrzi Simona
Aiden Wu mrzi Simona
Janae se čini deprimiranom

- Ovi su ljudi najviše povezani. Ili su imali razloga mrziti Simona, ili već
znamo da su nekako upetljani. Za neke to nikad ne bismo rekli - tapka po
Aidenovu imenu - a za neke je to više nego očito. - Pokazuje na Jakea i Janae.
- Ali ništa nije očigledno. Što nam je promaknulo?
Bez riječi zurimo u papiriće.

Moguće je dosta saznati o ljudima ako imate broj registarske oznake

njihova automobila i broj mobitela. Primjerice, njihovu adresu, ime i školu
koju pohađaju. Tako biste se, ako poželite, mogli pojaviti na parkiralištu
njihove škole prije početka nastave i čekati da se pojavi njihov crveni
Camaro. U teoriji.
Ili doslovce.
Namjeravala sam predati spomenute brojeve Nateovoj mami da ih
proslijedi Kleinfelteru, ali nikako mi iz glave nije izlazila njezina štura
poruka: Proslijedila sam to Eliju, koji te moli da se više ne petljaš. Bi li me uzeo
zaozbiljno? Upravo je on spomenuo taj sudar kao sumnjivu okolnost, ali sad
se iz petnih žila trudi zadržati Natea u maloljetničkom zatvoru. Možda bi mu
to samo nepotrebno oduzelo vrijeme.
Ionako samo želim provjeriti kako što je stvari, govorim si ulazeći na
parkiralište Gimnazije Eastland. Njihova nastava počinje četrdeset minuta
prije naše pa se stignem vratiti u školu prije prvog zvona. Kako je u autu
zagušljivo, otvaram oba prednja prozora uparkiravajući se na prazno mjesto
i isključujem motor.
Moram se nečime zaposliti jer, u protivnom, previše razmišljam o Nateu.
O tome gdje se nalazi, što proživljava i o činjenici da ne želi razgovarati sa
mnom. Jasno mi je da mu je komunikacija ograničena. Bar je to neupitno. Ali
nije posve ukinuta. Upitala sam njegovu mamu mogu li ga posjetiti i rekla mi
je da ne želi primati posjete.
186
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

I to boli. Ona misli da me time želi zaštititi, ali nisam posve sigurna da je
tako. Naviknuo se već da drugi dižu ruke od njega pa me možda odlučio
preteći.
Nešto crveno iznenada mi privlači pogled. Prastari Camaro s pocinčanim
branikom parkira se nekoliko mjesta dalje, a iz njega izlazi nizak tamnokosi
dečko. Grabi ruksak sa suvozačkog mjesta i prebacuje ga preko ramena.
Ne namjeravam mu ništa reći, ali u prolazu baca pogled prema meni i
jednostavno se ne mogu suzdržati. - Hej.
Zastaje iznenađeno me gledajući radoznalim smeđim očima. - Hej,
poznajem te. Ti si ona cura iz istrage koja se provodi u Bayviewu. Bronte, zar
ne?
- Bronwyn. - S obzirom na to da krinka pada, više nema smisla muljati.
- Što radiš ovdje? - Nosi majicu s natpisom Pearl Jama, a preko nje
flanelsku košulju, kao da čeka da se grunge iz 1990-ih opet vrati u modu.
- Hm... - Pogled mi bježi prema Camaru. Zašto ga ne bih jednostavno
upitala? Zato sam i došla. Ali sad mi se to čini apsurdnim. Što da kažem? Hej,
što se skriva u pozadini onog čudno tempiranog sudara u kojemu si sudjelovao
na parkiralištu škole koju ne pohađaš? - Čekam nekoga.
Mršti se. - Poznaješ nekoga odavde?
- Da. - U neku ruku. U svakom slušaju, znam da si nedavno popravljao auto.
- Svi pričaju o vama. Čudan slučaj, ha? Onaj klinac koji je umro - bio je
čudak, zar ne? Kome bi uopće palo napamet pokrenuti takvu aplikaciju? I sve
ono što su rekli u Powersovoj emisiji. Da je sve pitanje slučajnosti.
Čini se nekako... nervozan. I dok mi mozak pjevuši pitaj pitaj pitaj, usta se
bune.
- Ništa. Vidimo se. - Nastavlja korak.
- Stani! - Glas mi je napokon odvažan. Zaustavlja se. - Imaš li vremena da
porazgovaramo?
- Ali upravo smo porazgovarali.
- Znam, ali... želim te nešto pitati. Stvar je u tome da... kad sam rekla da
čekam nekoga... Htjela sam reći da, zapravo, čekam tebe...
Hvata ga još veća nervoza. - Zašto bi mene čekala? Pa i ne poznaješ me.
- Zbog tvojeg auta. Tog dana kad je taj dečko umro sudjelovao si u sudaru
na parkiralištu naše škole. Vidjela sam te.
Problijedivši, trepće i zuri u mene. - Kako... zašto misliš da sam to bio ja?
- Uočila sam tvoju registarsku oznaku - lažem. Nema potrebe da
razotkrijem Luisova brata. - Stvar je u tome da... da se taj sudar dogodio u
čudnom trenutku, razumiješ? Kako je upravo uhićen netko zbog nečega što
nije učinio, zapitala sam se... jesi li možda zapazio nešto neobično tog dana?
Ili ti je možda netko privukao pozornost? Bilo bi korisno kad...
- Glas mi zastaje u grlu, oči peku od suza. Trepćem zaustavljajući ih i
trudeći se fokusirati. - Ako bi se mogao prisjetiti bilo čega.
187
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Oklijeva i poduzima korak unatrag gledajući prema rijeci djece koja ulaze
u školu. Očekujem da će odustati i pridružiti im se, ali prilazi suvozačkoj
strani, otvara vrata i sjeda. Zatvaram prozore i okrećem se prema njemu.
- Znači... - Prolazi rukom kroz kosu. - Evo što je čudno. Inače, zovem se
Sam. Sam Barron.
- Bronwyn Rojas. Ali prepostavljam da već znaš.
- Da. Pratim vijesti i pitao sam se bih li trebao javiti što znam, ali ne znam
igra li to ikakvu ulogu. I dalje nisam ziher. - Baca pogled prema meni kao da
provjerava hvata li me panika. - Nismo ni u čemu pogriješili. Nismo učinili
ništa nezakonito. Bar koliko ja znam.
Prolaze me trnci. Ispravljam se. - Tko to mi?
- Ja i frend. Namjestili smo taj sudar. Tip nam je obojici platio tisuću
dolara. Rekao je da je u pitanju neslana šala. I ti bi pristala, zar ne? Popravak
branika me nije koštao ni petsto i ostatak je bila čista zarada.
- Netko... - U autu je toplo jer sam zatvorila prozore i ruke mi se skližu dok
grčevito stišćem upravljač. Trebala bih uključiti klimu, ali ne mogu se ni
pomaknuti. - Tko? Znaš li kako se zove?
- Nisam znao, ali...
- Je li imao smeđu kosu i plave oči?
- Da.
Jake. Sigurno je u nekom trenutku ipak zbrisao Luisu. - Je li bio... čekaj,
imam sliku negdje sa sobom - odvraćam petljajući po ruksaku u potrazi za
mobitelom. Sigurna sam da sam ga fotkala na homecomingu u rujnu.
- Ne treba mi fotka. Znam tko je.
- Ozbiljno? Znaš kako se zove? - Srce mi toliko silno tuče da se bojim da
će mi iskočiti iz prsa. - Siguran si da ti je rekao pravo ime?
- Nije mi se uopće predstavio. Tek sam ga poslije skužio kad sam vidio
vijesti.
Sjećam se tih prvih nekoliko priloga i razredne fotke na kojoj je Jake uz
Addy. Mnogi su mislili da nije pošteno prikazati i njega uz nju, ali mi je drago
da jesu. Otvaram fotku s homecominga i predajem mu mobitel. - To je on, zar
ne? Jake Riordan?
Trepće gledajući u zaslon, a onda odmahuje glavom i vraća mi ga. - Ne.
Nije to on. U pitanju je bio netko... tko je mnogo više upetljan u cijelu stvar...
Srce samo što mi ne eksplodira. Ako to nije bio Jake, samo je još jedan
tamnokosi dečko s plavim očima upetljan. Mnogo vise, upravo kako je rekao.
Nate.
Ne. Ne. Molim te, Bože, samo ne on.
- Tko? - I ne znam izgovaram li to.
Uzdiše i spušta glavu na naslon. Tih nekoliko sekundi tišine razvlači se u
nedogled. - Simon Kelleher.

188
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

DVADESET OSMO POGLAVLJE

Cooper
Srijeda, 7. studenog, 19:40

Naši su sastanci postali rutina. Doduše, više nismo klub ubojica pa bismo
trebali smisliti neki drugi nadimak.
Ovaj smo se put dogovorili naći u kafiću u centru San Diega. Odabiremo
stol u stražnjem dijelu jer nas je brojčano više nego zadnji put. Ja sam došao
s Krisom, Addy s Ashton. Bronwyn je samoljepive papiriće polijepila po hrpi
žućkastih omotnica pa tako i najnoviji: Simon je platio dvojici da namjerno
izazovu sudar. Navodno je Barron obećao da će se javiti Kleinfelteru u vezi
s time. Nemam pojma kako će to pomoći Nateu.
- Zašto si odabrala ovaj kafić, Bronwyn? - pita je Addy. - Nije baš usput.
Bronwyn se nakašljava teatralno preslagujući papiriće. - Ni iz kakva
razloga. Znači, ovako... - Osvrće se znakovito gledajući svakog od nas za
stolom. - Hvala vam što ste došli. Maeve i ja razbijamo glavu oko ovoga, ali
ništa ne uspijevamo povezati. Stoga smo zaključile da bi možda bilo korisno
da se svi nađemo i udružimo snage.
Maeve i Ashton uto se pojavljuju donoseći što smo naručili na dva
reciklažna pladnja. Raspodjeljuju pića. Kris spretno otvara pet vrećica šećera
i istresa ih u svoj latte. - Što? - odvraća presrećući moj pogled. Nosi zelenu
polo-majicu koja mu ističe oči i stvarno je jako, ali jako zgodan. Još imam
osjećaj da to ne bih trebao primjećivati.
- Voliš šećer? - Glupo pitanje. Zapravo želim reći: Nemam pojma kako
obično piješ kavu jer je ovo prvi put da smo zajedno na javnome mjestu. Stišće
usnice, što mi je također privlačno, iako znam da ne bi trebalo biti. Neugodno
mi je, nervozan sam i slučajno ga nogom udaram o koljeno pod stolom.
- Nije to tako loše - dobacuje Addy nagnuvši svoju šalicu prema njegovoj,
kako bi nazdravili. Tekućina u njezinoj je toliko blijeda da jedva nalikuje kavi.
Iako se u zadnje vrijeme češće družimo, još mi to nije prirodno. Možda
zato što sam se navikao poskrivećki nalaziti s njim, a možda i zato što se još
nisam pomirio s činjenicom da sam u vezi s dečkom. Kad smo krenuli od auta
prema kafiću, uhvatio sam se kako hodam postrani ne želeći da itko nagađa
u kakvom smo odnosu.
Mrzim taj dio sebe. Ali on je itekako prisutan.
Bronwyn preuzima čaj iz kojega se toliko puši da ga ne može piti. Odlaže
ga sa strane i jednu omotnicu naslanja na zid. - Ovo je sve što znamo o

189
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Simonu: namjeravao je obznaniti naše tajne. Platio je dvojici da izazovu sudar

na školskom parkiralištu. Patio je od depresije. Bio je pravi ljigavac u
internetskim raspravama. On i Janae bili su isključeni iz svih događanja.
Sviđala mu se Keely. Nekoć je bio Jakeov prijatelj. Jesam li što propustila?
- Izbrisao je izvornu objavu o meni - nadodajem.
- Ne nužno - ispravlja me. - Ta je objava bila izbrisana, ali ne znamo tko je
to učinio.
Pošteno, zaključujem.
- A ovo znamo o Jakeu - nastavlja. - Napisao je bar jednu objavu za Tumblr
ili pomogao nekom drugom u tome. Luis tvrdi da je bio u školi kad je Simon
umro. Usto...
- Totalni je control freak - ubacuje se Ashton. Addy se namjerava pobuniti,
ali je Ashton prekida. - Istina je, Addy. Tri godine je upravljao i najmanjim
dijelom tvojega života i puknuo je kad si učinila nešto što mu se nije sviđalo.
- Bronwyn ispisuje Jake je control freak na samoljepivi papirić, skrušeno
bacajući pogled prema Addy.
- Samo natuknica - objašnjava. - Što ako sad...
Uto se vrata naglo otvaraju, a ona rumeni. - Kakva slučajnost. - Bacam
pogled u smjeru u kojemu gleda. Mlad muškarac raskuštrane kose i
zapuštene brade ulazi u kafić. Poznat mi je, ali ne znam otkud. Primjećujem
očaj na njegovu licu kad je prepoznaje i zatim paniku kad shvaća da smo i
Addy i ja u njezinu društvu.
Rukom skriva lice. - Ne vidim vas. Nijedno od vas. - Potom zamjećuje
Ashton i dvaput pogledavši u njezinom smjeru, gotovo se spotiče u hodu.
- Hej! Ti si sigurno Addyna sestra!
Ashton zbunjeno trepće gledajući sad njega, sad Bronwyn. - Poznajemo
se?
- Eli Kleinfelter - objašnjava joj Bronwyn. - Iz udruge Pravda za sve. Ured
im je gore. On je... Nateov odvjetnik.
- Koji ne smije razgovarati s tobom - nadovezuje se kao da se netom sjetio.
Uspjevši napokon odlijepiti oči od Ashton, nastavlja prema pultu, a ona
sliježe ramenima nastavljajući puhati u kavu. Siguran sam da zna kakve
reakcije izaziva.
Addy zapanjeno gleda u Kleinfelterovu smjeru. - Isuse, Bronwyn! Ne
mogu povjerovati da uhodiš Nateova odvjetnika!
S neugodom vadi moju omotnicu iz ruksaka. - Htjela sam provjeriti je li
mu se Sam Barron javio i za slučaj da nije, prenijeti što mi je rekao. Nadala
sam se da će možda htjeti razgovarati sa mnom ako slučajno naletim na
njega. Izgleda da neće. - S nadom se okreće prema Ashton.
- Ali kladim se da će razgovarati s tobom!
Addy spušta ruke na bokove prkosno izbacujući bradu. - Ne možeš
vrbovati moju sestru kao kakva svodnica!
190
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Ironično se nasmiješivši, Ashton pruža ruku. - Sve u dobre svrhe. Što da

mu kažem?
- Reci mu da je bio u pravu - da je sudar na školskom parkiralištu bio
namješten. U omotnici su kontakt podaci lika kojemu je Simon platio da ga
izvede!
Ashton kreće prema pultu, a mi ostali nastavljamo pijuckati svoja pića u
tišini. Kad se za minutu vraća, omotnica joj je i dalje u ruci. - Javio mu se.
Rekao je da se upravo bavi time, da cijeni što si to saznala i da se jebeno ne bi
više trebala petljati. Tim riječima.
Bronwyn djeluje kao da joj je pao kamen sa srca. I uopće nije pogođena
psovkom. - Hvala ti. Super vijest! Dakle, gdje smo stali?
- Kod Simona i Jakea - odvraća Maeve naslanjajući se bradom na ruku i
zureći u dvije omotnice na kojima su papirići o njima dvojici. - Povezani su.
Ali kako?
- Oprostite - Kris se oprezno ubacuje, u što se svi okrećemo kao da smo
posve zaboravili da je s nama. Što vjerojatno i jesmo jer šuti otkako smo stigli.
Maeve to pokušava nadoknaditi ohrabrujućim osmijehom. - Da?
- Pitam se... - Govori bez njemačkog naglaska, gotovo besprijekorno i s
gotovo neprimjetnom notom formalnosti, koja upućuje na to da nije iz ovih
krajeva. - Svi su se otpočetka bavili samo onima koji su bili u toj prostoriji.
Zato se policija inicijalno i usredotočila na vas četvero. Bilo bi gotovo
nemoguće da je Simona ubio netko tko nije bio u prostoriji s vama, zar ne?
- Tako je - odvraćam.
- Znači... - Uklanja dva papirića s jednog fascikla. - Ako ubojica nisu bili ni
Cooper, ni Bronwyn, ni Addy, ni Nate - a nitko ne vjeruje da je nastavnik koji
je bio prisutan u labosu imao ikakve veze s time - tko onda preostaje? - Lijepi
jedan papirić iznad drugog na zidu, a onda se naslanja i pristojno i
strpljivo okreće prema nama.

Simonje bio otrovan za vrijeme produžne

Simon je patio od depresije

Šutimo gotovo minutu. Napokon Bronwyn prigušeno uzdiše. - Ja sam

sveznajući pripovjedač.
- Molim? - pita Addy.
- To je izgovorio prije nego je umro. Ja sam rekla da toga nema u
tinejdžerskim filmovima, a on da ima u životu. I tad je popio vodu naiskap. -
Okreće se i zaziva Kleinfeltera, ali već je izašao.
- Zapravo želiš reći... - Ashton se osvrće prema nama zaustavljajući se na
Krisu. - Kako misliš da je Simon počinio samoubojstvo? - Kris kima glavom. -
Ali zašto? Zašto na taj način?

191
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Vratimo se na ono što već znamo - odvraća Bronwyn. Glas joj je gotovo
profesionalno hladan, a lice jarko rumeno. - Bio je jedan od onih koji smatraju
da moraju biti u centru pažnje, a nije bio. Usto, bio je opsjednut idejom da u
školi izvede nekakvu žestoku i opasnu kretenariju. Fantazirao je o tome dok
je sudjelovao u diskusijama na 4chan-u. Možda je to bila njegova verzija
pucačine? Da se ubije i da sa sobom u smrt odvede još nekoliko klinaca, ali na
totalno nepredvidiv način. Da im smjesti vlastito ubojstvo! - Okreće se prema
sestri. - Što je ono rekao na 4chan-u, Maeve? Dajte me zadivite kad se već
okomljujete na gomilu usranih luzera!
Maeve kima. - Mislim da je upravo to rekao.
Prisjećam se kako je Simon umro - gušeći se, paničareći, pokušavajući
doći do zraka. Ako je doista digao ruku na sebe, sad mi je žao kao nikad ranije
što nismo pronašli njegov adrenalin. - Mislim da je naposljetku požalio -
odvraćam i srce mi se steže od težine tih riječi. - Izgledao je kao da želi da mu
se pomogne. Da se uspio na vrijeme domoći lijeka i da se izvukao za dlaku,
možda bi ga to bilo dovoljno potreslo da se promijeni.
Kris stišće moju ruku ispod stola. Bronwyn i Addy djeluju zgroženo i
zatečeno, kao da ga opet gledaju kako umire. Znaju da sam u pravu. Vlada
muk i baš kad pomišljam da smo gotovi, Maeve baca pogled prema
samoljepivim papirićima i uvlači obraze.
- Ali kako se Jake uklapa u sve to?
Kris se nesigurno nakašljava, kao da čeka na dozvolu da nastavi. Nitko se
ne buni. - Ako nije Simonov ubojica, onda mu mora biti pomagač. Netko ga je
morao glumiti nakon smrti.
Razmjenuje znakovit pogled s Bronwyn. Njih su dvoje mozak cijele ove
operacije, dok ih mi ostali samo pokušavamo pratiti. Opet hvatam Krisa za
ruku. Odmaknuo ju je dok je govorio.
- Simon je saznao za Addy i T. J.-a - nadovezuje se Bronwyn. - Možda je
tako i pridobio Jakea da mu pomogne. Jake bi se sigurno poželio osvetiti jer...
Stolac uz mene najednom se odmiče uz škripu. Addy je na nogama.
- Dosta - dobacuje gotovo bez glasa, dok joj purpurni pramenovi upadaju
u oči. - Jake ne bi... Nikad ne bi mogao...
- Mislim da je dosta za večeras - zaključuje Ashton također ustajući. - Vi
slobodno nastavite, ali nas dvije ćemo doma.
- Oprosti, Addy - dobacuje Bronwyn skrušena izraza lica.
- Ponijelo me.
Addy odmahuje rukom. - Nema veze - odvraća nesigurnim glasom.
- Jednostavno mi je... ne mogu sada... - Ashton je hvata pod ruku i otvorivši
vrata, pušta je da prva izađe.
Maeve ih gleda naslonivši bradu na ruke. - U pravu je. Sve je ovo
nezamislivo, zar ne? Pa čak i da smo u pravu, ništa ne možemo dokazati.

192
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- S nadom gleda prema Krisu, kao da će ga navesti da opet izvede magiju

s papirićima.
No on samo sliježe ramenima tapkajući po najbližem četverokutu u boji.
- Možda postoji još jedna osoba koja zna nešto korisno.

Janae se čini deprimiranom

Bronwyn i Maeve odlaze oko 21 h, a nas se dvojica ne zadržavamo bitno

dulje. Skupljamo preostalo smeće sa stola i bacamo ga u kantu uz vrata.
Obojica šutimo. Nismo očekivali da će naš izlazak imati ovako čudan
svršetak.
- Dakle - dobacuje izlazeći na nogostup i čekajući da i ja izađem. - To je
bilo zanimljivo. - Ne dajući mu priliku da nastavi, grabim ga i naslanjam na
zid. Moji se prsti uvlače u njegovu kosu, moj jezik probija među njegove zube.
Vatren, požudan poljubac. Iznenađeno zagunđavši, svom me snagom privlači
k sebi, ali kako uto iz kafića izlazi par, naglo se razdvajamo.
Ošamućeno popravlja košulju i prolazi rukom kroz kosu. - Već sam
pomislio da si zaboravio kako se to radi.
- Oprosti. - Moj je glas dubok od želje da ga opet poljubim.
- Nije da nisam htio. Samo je...
- Znam. - Isprepliće prste s mojima i podiže naše ruke u znak pitanja.
- Može?
- Može - odvraćam i nastavljamo ukorak nogostupom.

Nate
Srijeda, 7. studenog, 23:30

Evo kako se uspijeva izdržati u zatvoru.

Držiš jezik za zubima. Ne pričaš o sebi niti spominješ zašto si završio iza
rešetaka. Nikoga ionako nije briga osim ako se time ne namjeravaju poslužiti
protiv tebe.
Nikome ne dopuštaš nikakva sranja. Nikada! Iako maloljetnički zatvor
nije poput Oza, pokušat će te sjebati ako skuže da si slabić.
Sklapaš prijateljstva. U najširem mogućem smislu te riječi. Identificiraš
najbezbolnije seronje i povezuješ se s njima. Korisno je kretati se u čoporu.
Ne kršiš pravila, ali okrećeš glavu kad ih drugi krše.
Vježbaš i gledaš televiziju. Često to činiš.
Kloniš se čuvara kako god znaš i umiješ. Uključujući i pretjerano ljubaznu
nadstojnicu, koja ti neprestano nudi da telefoniraš iz njezina ureda.
193
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Ne žališ se što ti vrijeme sporo protječe. Ako si uhićen zbog ozbiljnog

prekršaja, a do osamnaestog rođendana su ti preostala još samo četiri
mjeseca, dani koji se razvlače unedogled zapravo ti idu na ruku.
Smišljaš nove odgovore na odvjetnikova beskonačna pitanja. Da, ponekad
ostavljam ormarić otvorenim. Ne, Simon nikad nije navratio k meni. Da,
ponekad smo se znali vidjeti pred školom. Posljednji put? Vjerojatno kad sam
mu prodavao travu. Oprostite, ne bismo trebali o tome, zar ne?
Ne razmišljaš o tome što je vani. Niti tko je vani. Posebice ako joj je bolje
da zaboravi da uopće postojiš.

194
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

DVADESET DEVETO POGLAVLJE

Addy
Četvrtak, 8. studenog, 19:00

Iznova čitam Tumblr kao da će se u jednom trenutku promijeniti. Ali ništa

od toga. U mislima mi odjekuju Ashtonine riječi: Jake je totalni control freak.
Znam da je u pravu. Ali znači li to da i ostalo mora biti točno? Možda je
nekome drugom prenio što sam mu rekla i taj je netko to zatim pretvorio u
objavu. Ili je možda sve puka slučajnost.
Osim jednoga. Prisjećam se nečega što se dogodilo ujutro onoga dana kad
je Simon umro: kako mi je s osmijehom skinuo ruksak s ramena dok smo
prolazili hodnikom. Pretežak ti je, ljubavi. Daj da ti ga je ponesem. Nisam ništa
posumnjala iako to inače nije činio. Zašto i bih?
Nekoliko sati poslije u mojem je ruksaku pronađen mobitel koji mi nije
pripadao.
Ne znam što je gore - pomisao da je bio dio toga užasnog plana, da sam
ga ja natjerala na to, ili da se tjednima pretvarao.
- Njegov izbor, Addy - podsjeća me Ashton. - Mnogi dožive prijevaru i ne
polude zbog toga. Pogledaj mene. Pogodila sam Charlieja vazom u glavu i
nastavila dalje. Tako normalni ljudi reagiraju. Što god bilo u pitanju, ti nisi ni
za što kriva!
Možda je to istina, ali ne osjećam se tako.
Odlučila sam razgovarati s Janae. Kako je cijeli tjedan nema u školi, nakon
nastave sam joj poslala nekoliko poruka i onda opet nakon večere, ali ni na
jednu mi nije odgovorila. Zato sam i potražila njezinu adresu u školskom
adresaru i odlučila jednostavno navratiti. Kad sam to spomenula Bronwyn,
predložila je da mi se pridruži, ali sam zaključila da će biti bolje da se
pojavim sama. Janae se nije uspjela na nju priviknuti.
Cooper inzistira da me odbaci, iako mu govorim da će me morati pričekati
u autu. Nema šanse da će se Janae otvoriti i bilo što priznati u njegovoj
prisutnosti. - Nema problema! - Parkira nasuprot njezinoj kući, izgrađenoj u
tudorskom stilu. - Javi mi se porukom ako se stvari zakompliciraju.
- Hoću! - Zatvaram vrata za sobom i, odsalutiravši, prelazim cestu. Iako
na njezinu prilazu nema automobila, cijela je kuća osvijetljena poput
Betlehema. Zvonim četiri puta, ali nema odgovora. Nakon posljednjeg
pokušaja okrećem se prema njemu sliježući ramenima i baš kad namjeravam

195
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

dići ruke, vrata se gotovo neprimjetno otvaraju, a jedno njezino oko

našminkano crnim tušem pilji u mene. - Što je bilo?
- Došla sam provjeriti jesi li živa. Nema te u školi i ne odgovaraš mi na
poruke. Jesi dobro?
- Jesam. - Pokušava zatvoriti vrata, ali ih blokiram stopalom.
- Mogu ući?
Isprva oklijeva, a onda ih ipak otvara odmičući se ustranu. Gotovo
ostajem bez daha kad je napokon mogu vidjeti od glave do pete. Užasno je
smršavjela, a gadan crveni osip prekriva joj lice i vrat. Nezgrapno se češe. -
Pa što? Očito mi nije najbolje.
Bacam pogled niz hodnik. - Jesi li sama ili...?
- Da. Starci su izašli na večeru. Gle, hm, bez uvrede, ali jesi li došla s
određenim povodom?
Bronwyn me poučila kako da nastupim. Trebala bih započeti sa suptilnim
pitanjima o tome što je radila cijeli tjedan i kako se osjeća, a onda se
nadovezati na Simonovu depresiju navodeći je da se otvori i uđe u detalje. U
slučaju nužde, mogla bih čak spomenuti što čeka Natea kad ga okružni
tužitelj pošalje u pravi pravcati zatvor.
Ali ne činim ništa od toga. Jednostavno joj prilazim i grlim njezino
koštunjavo tijelo kao da je djevojčica koju je potrebno utješiti. Uostalom, i
nije daleko od toga. Sva je krhka, laka poput perca. Isprva ustuknuvši,
naposljetku mi se ipak prepušta, a onda i slama.
- O, dragi Bože - progovara prigušenim i promuklim glasom. - Sve se
sjebalo! Sve se tako gadno sjebalo!
- Hajde... - Odvodim je u dnevnu i sjedamo na trosjed. Jeca nespretno
spuštajući glavu u pregib mojeg ramena, a ja je milujem po kosi, koja se sva
skrutnula od preparata. Mišje smeđa boja korijena stapa se s blistavom
plavocrnom na vrhovima.
- Simon se ubio, zar ne? - oprezno je pitam. Odmiče se i prekrivši lice
rukama, počinje se ljuljati naprijed-natrag.
- Otkud znaš? - jedva uspijeva izustiti.
Bože. Istina je. Sad tek mogu povjerovati.
Znam da joj ne bih trebala sve priznati. Štoviše, ništa joj ne bih trebala
priznati, ali svejedno to činim jer ne znam kako bih drukčije odradila
razgovor. Kad sam završila, ona ustaje i bez riječi odlazi na kat. Čekam
nekoliko minuta stišćući jednu ruku u krilu i petljajući drugom po naušnici.
Možda je odlučila nazvati nekoga? Ili je možda otišla po pištolj kojim će mi
raznijeti glavu? Ili reže vene da bi se pridružila Simonu?
Upravo kad pomišljam kako bi bilo pametno da pođem za njom, njezini
koraci odjekuju stubama i pojavljuje se donoseći u ruci tanak svežanj papira.
Gotovo mi ih baca. - Simonov manifest - nadoda je s kiselim osmijehom. -

196
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Trebalo ga je poslati policiji za godinu dana, nakon što svi najebete, a da bi

se, napokon, ipak saznalo kako je to izveo!
Papiri mi drhte u ruci dok čitam:

Prvo što morate znati jest sljedeće: mrzim svoj život u svakom smislu.
Stoga sam odlučio napustiti ovaj prokleti svijet. Ali ne potiho!
Dosta sam razmišljao o tome kako to izvesti. Mogao sam kupiti pištolj,
poput manje-više svakog drugog seronje u Americi, jednog jutra zabarikadirati
školu i srediti onoliko kretena koliko bih imao metaka sačuvavši
zadnji, naravno, za sebe.
A imao bih dovoljno metaka.
Ali to je već totalno isfurano i više ne može ostaviti isti efekt.
Želim biti kreativniji. Originalniji. Želim da se o mojem samoubojstvu priča
godinama. Želim da me varalice pokušaju imitirati i da ne uspiju u tome jer
planiranje ovoga nadilazi svakog prosječnog deprimiranog luzera koji se želi
koknuti!
Sad već godinu dana pratite razvoj situacije. Ako se sve razvijalo kako sam
se ponadao, onda nemate pojma što se zapravo dogodilo!

Podižem pogled. - Zašto? - Žuč mi se penje u grlo. - Što mu se dogodilo?

- Već je neko vrijeme patio od depresije - objašnjava gnječeći u rukama
svoju crnu suknju. Brojne narukvice s nitnama na objema rukama zveckaju
pri svakom pokretu. - Oduvijek je smatrao da zaslužuje više poštovanja i
pažnje, ali ove je godine postao stvarno ogorčen. Neprestano je visio na
internetu družeći se s ljigavcima i fantazirajući kako će se osvetiti svima koji
su mu zagorčali život. Čak mislim da u jednom trenutku više nije znao što je
od svega toga stvarnost. Kad god bi se nešto loše dogodilo, napravio bi pravu
dramu. - Riječi izlijeću iz nje poput bujice. - Počeo je izjavljivati da će se ubiti
i da će sa sobom povesti i druge, ali da će to, kao, izvesti na kreativan način. I
postao je opsjednut idejom da upotrijebi svoju aplikaciju kako bi smjestio
svima koje je mrzio. Znao je da je Bronwyn varala na kemiji i to ga je
raspizdilo. Iako je i bez toga bilo gotovo sigurno da će biti proglašena
učenicom generacije, ovako mu je bilo skoro nemoguće dostići je. Bio je isto
tako uvjeren da mu je namjerno onemogućila da završi u finalu Model UN-
a. Natea nije mogao podnijeti jer se spetljao s Keely. Mislio je da ima šanse
kod nje i onda mu ju je on samo tako preoteo. I ne trepnuvši.
Srce mi se steže. Bože, jadan Nate. Kako glup i besmislen razlog da završi
u zatvoru! - A Cooper? Je li i njega odabrao zbog Keely?
Smije se s gorčinom. - Tog dobricu? Cooper je sredio da Simon završi na
Vanessinoj crnoj listi i da ne bude pozvan na njezin tulum iako je bio u užem
izboru za kralja plesa za trećaše. Osjećao se neopisivo poniženo jer ne samo

197
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

što nije bio pozvan nego mu je bilo i zabranjeno da se pojavi, a svi su trebali
doći, rekao je.
- Cooper? - trepćem. To mi je novost. Nije to spomenuo niti sam zapazila
da Simona nije bilo.
U tome je očito i bio problem.
Janae kima glavom. - Da. Ne znam zašto je to učinio, ali jest. Znači, njih
troje su bili njegove mete i pripremio je tekstove, ali ja sam i nadalje mislila
da samo priča uprazno. Da se mora ispucati. Možda bi i ostalo na tome da sam
ga uspjela nagovoriti da se skine s neta i riješi te opsesije. Ali onda je Jake
saznao nešto što Simon nije želio da se pročuje i to je - prelilo čašu.
O, ne. Kako ga još nije spomenula, ponadala sam se da ipak nije upetljan.
- Kako to misliš? - Tako se silovito poigravam naušnicom da bih si još
mogla otrgnuti resicu, a ona guli već načet lak na noktima i sive ljuskice
zasipaju joj suknju.
- Simon je namjestio rezultate glasovanja da bi završio u užem izboru za
kralja plesa za trećaše. - Ruka mi se zaustavlja i s nevjericom buljim u nju.
Opet se gorko smije. - Znam. Glupo, zar ne? Bio je tako čudan. Ismijavao je
druge i nazivao ih luzerima, ali je zapravo bio poput njih. I htio im je biti uzor.
Nakon što je to izveo, prošlog ljeta se hvalisao na bazenu izjavljujući da je
to bio mačji kašalj i da će to ponoviti na homecomingu. I Jake nas je načuo. -
Odmah zamišljam njegovu reakciju i ne iznenađuje me što mi kaže. - Umro je
od smijeha, na što je Simon poludio. Nije mogao podnijeti pomisao da to
prenese drugima i da svi onda saznaju koliko je zapravo jadan. Kao,
godinama je provaljivao tuđe tajne, a sad bi se mogao osramotiti zbog
vlastite. - Lecne se na to. - Možeš li samo zamisliti kako bi bilo da se
saznalo da je autor aplikacije “Toliko o tome” zapravo takav wannabe?
I upravo je tad nešto puknulo u njemu.
- Kako to misliš?
- Lijepo. Prestao je lupetati o tom svojem suludom planu i bacio se s riječi
na djela. Već je znao za tebe i T. J.-a, ali je odlučio to sačuvati za početak
školske godine pa se poslužio time da ušutka Jakea i da ga uvede u cijelu
priču. Trebao mu je netko tko bi nastavio objavljivati tekstove nakon njegove
smrti, a ja sam to odbila.
Ne znam bih li joj trebala vjerovati. - Odbila si?
- Da. Jesam. - Ne presreće moj pogled. - Ne radi vas. Do vas mi uopće nije
bilo stalo. Radi njega. Ali nije me htio slušati i odjednom mu više nisam bila
potrebna. Znao je kakav je Jake, znao je da će poludjeti kad sazna za tebe i T.
J.-a. Rekao mu je da ti može sve smjestiti kako bi ti bila žrtveno janje i
završila u zatvoru. I pristao je. Čak je sam skovao plan da te pošalje
u ambulantu onoga dana po Tylenol kako bi pobudila još veću sumnju.

198
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Ne mogu razmišljati koliko mi tutnji u glavi. - Savršena osveta za

prijevaru savršenog dečka. - Tek kad primijetim kako kima glavom, shvaćam
da sam to izgovorila na glas.
- Tako je. I nitko ništa ne bi posumnjao, jer Simon i Jake čak i nisu bili
prijatelji. Usto, Simonu uopće nije bilo stalo do toga hoće li Jake zaribati i biti
uhvaćen. Gotovo se nadao da će se to dogoditi. Godinama ga je mrzio.
Govori sve žešćim tonom, gotovo kao da se ufurava u jednu od tih zlobnih
seansi, kakve su redovito održavali. - Zato što ga je Jake glatko otkantao u
prvom razredu i zato što se počeo družiti s Cooperom kao da su oduvijek
najbolji frendovi, kao da Simon više ne postoji. Kao da je nitko i ništa!
Opet mi se žuč penje grlom. Povratit ću. Ne, onesvijestit ću se. Možda
oboje. Ali što god da bilo, bit će bolje nego slušati to što mi govori! Dok me
tješio nakon Simonove smrti, dok me vozio na tulum kao da se ništa nije
dogodilo s T. J.-em, dok je spavao sa mnom - cijelo to vrijeme on je znao! Znao
je da sam ga prevarila i samo je čekao priliku da me kazni!
Možda je upravo to ono najgore. To da se cijelo vrijeme ponašao posve
normalno.
- Ali... - uspijevam izustiti. - Ali smjestio je i Nateu. Zar je promijenio
mišljenje?
Bolno čeznem da je doista tako.
Ne odgovara mi odmah. U sobi je mirno i tiho pa se isprva čuje tek njezino
nepravilno disanje. - Ne - započinje. - Stvar je u tome da... Sve se odvilo gotovo
posve kako je Simon isplanirao. Njih dvojica su vam podmetnula mobitele u
ruksake i Avery ih je pronašao i odredio vam da za kaznu dođete na
produžnu, upravo kako je Simon rekao da će se dogoditi. Olakšao je policiji
istragu ostavivši sučelje aplikacije otvorenim. Zatim je na Tumblru otvorio
profil i rekao Jakeu da nastavi objavljivati vijesti s javnih računala iznoseći
pojedinosti o svim zbivanjima. Bilo je to kao da svi gledaju reality show koji
je izmaknuo kontroli očekujući da će se producenti u nekom trenutku ubaciti
i reći: Dosta. Ali to se nije dogodilo. Meni je bilo zlo od svega. Neprestano
sam mu govorila da mora prestati prije nego što sve izmakne kontroli.
Hvata me grč u želucu. - A on je to odbio?
- Da - odvraća šmrcnuvši. - Totalno se navukao na to nakon Simonove
smrti. Svršavao je gledajući kako vas odvode u postaju, kako školom vlada
totalni kaos i kako svi lude zbog Tumblra. Uživao je što ima kontrolu nad
svime. - Na trenutak se zaustavlja i baca pogled prema meni.
- Pretpostavljam da ti je to poznato.
Da, poznato mi je. Ali ne treba mi i podsjetnik. - Ti si to mogla zaustaviti,
Janae! - Glas mi puca, a bijes zamjenjuje početni šok. - Trebala si nekome reći
što se događa!
- Nisam mogla - odvraća potonuvši. - Kad smo se jednom našli sa
Simonom, Jake je mobitelom snimio razgovor. Iako sam ga tad pokušala
199
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

urazumiti i odgovoriti od svega, tako je obradio snimku da je ispalo da je

cijela zamisao praktički moja. Rekao je da će je predati policiji i sve mi prišiti
ako mu ne pomognem! - Duboko udiše i trese se cijelim tijelom.
- Tražio je da ti podmetnem sve dokaze. Sjećaš se kad sam navratila k
tebi? Ponijela sam laptop sa sobom, ali nisam to mogla učiniti. Nakon toga me
počeo maltretirati i spopala me panika pa sam sve podvalila Nateu.
- Prigušuje jecaj. - Bar to nije bilo teško. Nikad ništa ne zaključava. I
umjesto da dojavim za tebe, dojavila sam za njega.
- Zašto? - Pitam je gotovo nečujno, a ruke mi se toliko tresu da Simonov
manifest šuška poput zvečke. - Zašto nisi provela dogovoreni plan?
Opet se ljulja naprijed-natrag. - Jer si bila dobra prema meni! U toj
kretenskoj školi je nekoliko stotina ljudi, a nitko osim tebe nije me upitao
nedostaje li mi Simon, a nedostajao mi je! I dalje mi nedostaje. Znam da je bio
sjeban, ali bio mi je jedini prijatelj!
Opet grca u suzama, a njezina krhka ramena zastrašujuće se tresu. - Sve
do tebe. Znam da nismo prave frendice i da me sad vjerojatno mrziš, ali...
jednostavno ti to nisam mogla učiniti!
Iako ne znam kako treba reagirati na to, znam da ću puknuti ako nastavim
razmišljati o Jakeu. Stoga se moj um hvata jedinog djelića ove bolesne
slagalice koji nema smisla. - A ona objava o Cooperu? Zašto bi Simon napisao
istinu i onda je zamijenio laži?
- To je Jake učinio - odvraća brišući oči. - Natjerao je Simona da to
promijeni. Rekao je da Cooperu radi uslugu, ali... ne znam. Meni se čini da
jednostavno nije htio da se sazna da je njegov najbolji frend gej. I činilo mi se
da je dosta ljubomoran na njega jer je u centru pozornosti zbog bejzbola.
Vrti mi se u glavi. Trebala bih nastaviti s pitanijma, ali ništa mi više ne
pada na pamet. - Što sad? Hoćeš li... ne možeš dopustiti da osude Natea! Reći
ćeš nekome istinu, zar ne? Moraš!
Rukom prelazi preko lica. - Znam. Cijeli tjedan mi je mučno od toga. Ali
izuzev tog ispisa, ne raspolažem nikakvim dokazima! Jake ima videosnimku
na Simonovu hardu, a i napravio je backup svih dokumenata koji dokazuju da
je Simon to planirao mjesecima.
Mašem Simonovim manifestom kao štitom. - Ovo će ti poslužiti! Ovo i
tvoja riječ su više nego dovoljan dokaz!
- Što će mi se dogoditi? - Mrmlja u bradu. - Proglasit će me pomagačicom
i sudionicom, zar ne? Reći će da sam kriva za namjerno ometanje provođenja
pravde? Možda ću završiti u zatvoru! I Jake me još ucjenjuje onom snimkom.
Ionako je već bijesan na mene. Toliko ga se bojim da ne mogu ni u
školu! Neprestano navraća i... - Uto se čuje zvonce na vratima, a ona zastaje
promrznuvši od straha kad se oglašava i moj mobitel. - O, Bože, Addy, to je
vjerojatno on! Dolazi samo kad zna da mi starci nisu doma!

200
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Mobitel mi tutnji. Cooper. Jake je stigao. Što se zbiva? Hvatam je za ruku. -

Slušaj me, priredit ćemo mu što je on tebi priredio! Razgovarat ćeš s njime o
svemu kao sa mnom, a pritom ćemo ga snimati! Imaš mobitel sa sobom?
Vadi ga iz džepa kad se zvonce opet javlja. - Nema koristi. Uvijek traži da
mu ga predam na početku razgovora!
- U redu. Onda ćemo se poslužiti mojim. - Gledam prema neosvijetljenoj
blagovaonici nasuprot dnevnoj. - Skrit ću se u blagovaonici dok budete
razgovarali!
- Mislim da nisam u stanju to izvesti - šapće, na što je hvatam za
nadlakticu i silovito protresam.
- Moraš! Moraš ispraviti što si učinila! Sve je otišlo predaleko! - Drhtavim
rukama uspijevam na brzinu javiti Cooperu: Sve je u redu, samo čekaj.
Ustajem vukući je za sobom i gurajući prema vratima. - Otvori mu! - Posrćući,
ulijećem u blagovaonicu i spuštam se na koljena. Na mobitelu otvaram
aplikaciju za audio snimanje, pritišćem play i odloživši ga nadomak
pragu, priljubljujem se za zid uz vitrinu s porculanom.
Tutnjanje u mojim ušima isprva nadglasava svaki drugi zvuk, ali kako se
povlači, prepoznajem Jakeov glas: - ... zar nisi bila u školi?
- Nije mi dobro.
- Ozbiljno - odvraća s prijezirom. - Ni meni nije dobro, ali ne ostajem
doma. Tako bi i ti trebala. Trebala bi se ponašati kao da se ništa nije dogodilo,
jasno?
Moram naćuliti uši da bih je čula. - Ne čini ti se da je sve otišlo malo
predaleko? Nate je u zatvoru! Jasno mi je da je to bio plan, ali s time je sve
otišlo kvragu. - Nisam sigurna da će je mobitel uspjeti uhvatiti. No više ništa
ne mogu poduzeti. Ne mogu joj davati naputke iz blagovaonice.
- Znao sam da pucaš. - Njegov je glas jasan i razgovijetan.
- Ne, to jebeno ne možemo, Janae! Tako bismo se oboje izložili opasnosti.
U svakom slučaju, ti si ga strpala u zatvor, zar ne? Trebala je to biti Addy, a
zbog nje sam, btw, i navratio. Sjebala si to i sad to moraš odjebati kako god
znaš. Imam nekoliko prijedloga.
- Simon je bio bolestan, Jake! - Ovaj put je malo sigurnija u sebe. - Samo je
luđak u stanju vlastito samoubojstvo smjestiti nekom drugom! Ne želim ništa
više učiniti! Neću nikome reći da si ti upetljan, ali želim da - ne znam -
pošaljemo anonimnu poruku priznajući kako je sve bila samo neslana šala ili
nešto u tom stilu. Moramo prestati!
- Nije na tebi da to odlučiš - odvraća frknuvši s prijezirom.
- Nemoj zaboraviti što sve imam na raspolaganju. I sve mogu svaliti na
tebe i ostati čist kao suza. Apsolutno ništa me ne povezuje u svemu tome!
Netočno, seronjo. Ali vrijeme najednom staje jer mi stiže Cooperova
poruka, a Rihannina stvar Only Girl tutnji na sav glas. Jesi dobro?

201
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Zaboravila sam ono najvažnije - isključiti zvuk na mobitelu prije nego što
sam se poslužila njime za špijuniranje.
- Što je to, dovraga? Addy? - Jake urla.
Bez razmišljanja prolijećem kroz blagovaonicu i kuhinju zahvaljujući
Bogu što imaju stražnji izlaz. Krupni koraci odjekuju za mnom i, umjesto da
krenem prema Cooperovu autu, jurim prema gustoj šumi iza kuće. Sva u
panici, prolijećem kroz nisko raslinje izbjegavajući grmove i zaraslo korijenje
sve dok stopalom ne zapnem za nešto i strovalim se na tlo. Opet kao na
atletskoj stazi uspijevam razderati koljena, ostati bez daha i oguliti dlanove -
osim što ovaj put sređujem i gležanj.
Čujem kako granje puca iza mene, puno dalje negoli sam očekivala, ali u
mojem smjeru. Ustajem teturajući i procjenjujem što mogu poduzeti. Nakon
svega što je izgovorio, jedno je sigurno: neće izaći iz ove šume bez mene. Ne
znam kamo se skriti, a nisam u stanju ni trčati. Duboko udahuvši, iz petnih
žila vičem upomoć! Potom nastavljam dalje pokušavajući se kretati cik-cak u
odnosu na njega i primičući se Janaeinoj kući.
Ali, Bože, gležanj me rastura! Jedva se vučem, a šuštanje iza mene sve je
glasnije i napokon me hvata za nadlakticu i povlači unatrag. Uspijevam još
jednom zavrištati prije nego mi nabija ruku preko usta.
- Kujo prokleta - dobacuje promuklim glasom. - Sama si kriva, znaš? -
Zagrizam u njegov dlan. Bolno zaurlavši poput životinje, na trenutak odmiče
ruku, a onda zamahuje njome i udara me posred lica.
Zateturavši od bola, uspijevam ostati na nogama i izvijam se u pokušaju
da ga koljenom udarim u međunožje, a noktima dohvatim njegovo oko.
Uspijevam i tad posrće zastenjavši, na što se oslobađam i naglo okrećem.
Nažalost, gležanj me izda je i on me hvata za nadlakticu, stegnuvši je poput
škripca. Naglo me povlači k sebi i grabi za ramena. Na stotinku sekunde
čak pomišljam da će me poljubiti.
Umjesto toga, baca me na tlo, na koljena, i mojom glavom udara o kamen.
Lubanja mi eksplodira od bola, a crvenilo zahvaća rubni dio vidnog polja
pretvarajući se odmah u crnilo. Nešto mi pritišće vrat i osjećam kako se
gušim. Iako više ništa ne mogu vidjeti, još ga čujem. - Ti bi trebala biti u
zatvoru, a ne Nate - reži dok grebem noktima po njegovim rukama. - Ali može
i ovako!
Uspaničen ženski glas probija se kroz bol u mojoj glavi. - Jake, prestani!
Pusti je!
Užasan pritisak na trenutak nestaje i, dašćući, pokušavam doći do zraka.
Čujem njegov glas, prigušen i ljutit, a onda vrisak i tup udarac. Trebala bih
smjesta ustati. Pružam ruke pipajući po travi i zemlji u potrazi za uporištem.
Samo da se dignem s tla i maknem te zvijezde iz očiju. Jedno po jedno.
Ali njegove me ruke ponovno hvataju za vrat i stišću. Izbacujem noge u
pokušaju da zamlataram njima. Mlitave su poput špageta. Trepćem i trepćem
202
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

i trepćem, i vid mi se najednom vraća. I žao mi je što je tako. Njegove su oči

srebrne na mjesečini, ispunjene nemilosrdnim bijesom. Kako nisam
pretpostavila da će ovako završiti?
Ne mogu se osloboditi koliko god se trudila.
Zatim najednom opet mogu disati, a on leti unatraške i pitam se, sva
ošamućena, kako je to izveo i zašto. Oko mene odjekuju zvukovi. Okrećem se
na stranu dašćući, pokušavajući napuniti pluća. Nakon nekoliko minuta, a
možda i sekundi, tko zna, nečija mi se ruka spušta na rame i trepćući, gledam
u posve drugi par očiju. Dobroćudnih, zabrinutih očiju. Preplašenih poput
mojih.
- Cooperu - odvraćam hrapavim glasom. Podiže me u sjedeći položaj i
spuštam glavu na njegova prsa osjećajući kako njegovo srce prestravljeno
tuče o moj obraz dok iz daljine dopire sve glasnije zavijanje sirena.

203
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

TRIDESETO POGLAVLJE
Nate
Petak, 9. studenog, 15:40

Znam da se nešto dogodilo po tome kako me stražar gleda zazvavši me

po imenu. Više mu nisam tek grumen zemlje koji bi najradije zgazio čizmom.
- Ponesi stvari - nalaže. Iako ih nemam puno, polako ih guram u plastičnu
vrećicu i krećem za njim dugačkim sivim hodnikom do nadzornikova ureda.
Kleinfelter stoji na pragu s rukama u džepovima i njegov uobičajeno žarki
pogled sad je stoput intenzivniji. - Dobro došao natrag, Nate! - Kako ne
reagiram, nadoda je: - Slobodan si. Izlaziš. U pitanju je bila namještaljka i sve
je napokon razotkriveno! Skini taj kombinezon i navuci svoju odjeću i
brišimo odavde!
Već sam naviknut slušati naredbe pa to i činim. Ni kad mi pokazuje vijest
o Jakeovu uhićenju, ne shvaćani što se dogodilo; reagiram tek kad mi
priopćava da je Addy u bolnici zbog potresa mozga i frakture lubanje.
- Dobra je vijest da je u pitanju lakša ozljeda i da joj mozak nije nastradao.
U potpunosti će se oporaviti.
Addy, ta tupava princeza homecominga, zapravo se pretvorila u opasnu
kombinaciju nindže i istražitelja, a završila je u bolnici s napuknućem lubanje
jer je meni htjela pomoći. Vjerojatno je preživjela samo zahvaljujući Janae,
koja je zaradila razbijenu čeljust priskočivši joj upomoć, i Cooperu, koji je sad
najednom super heroj i svi ga mediji kuju u zvijezde. Da mi ne ide na
povraćanje od svega, stvarno bi mi bilo drago.
Da bi čovjek izašao iz zatvora, u kojemu je završio zbog zločina koji nije
počinio, prvo mora riješiti tonu dokumentacije. U Zakonu i redu nikad ne
prikazuju koliko je obrazaca potrebno ispuniti prije povratka u stvarni svijet.
Trepćući pri izlasku na jarko sunce, zamjećujem da se odmah uključuje
desetak kamera. Nisam ni sumnjao. Sve je ovo zapravo beskonačan film, a ja
sam u nekoliko sati od zlikovca postao heroj, iako to ničime nisam zaslužio
jer sam cijelo vrijeme bio u zatvoru.
Stara me čeka, što bi trebalo biti ugodno iznenađenje jer zapravo
neprestano očekujem da će zbrisati. I Bronwyn je tu iako sam jasno rekao da
je ne želim vidjeti ni blizu zatvora. Očito me nisu uzeli zaozbiljno. Ne dobivam
priliku reagirati jer mi se baca rukama oko vrata, a moje lice uranja u njezinu
kosu i miris zelenih jabuka.
Isuse. Ta cura. Nekoliko sekundi samo je udišem i sve je opet u redu.

204
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Samo što nije.

- Nate, kakav je osjećaj biti na slobodi? Što kažeš na Jakea? Što ti je sljedeći
korak? - Kleinfelter ispaljuje floskule prema mikrofonima koje mi guraju u
lice dok se probijamo do njegova auta. Upravo je on glavna zvijezda iako mi
nije jasno čime je zaradio taj status. Oslobođen sam krivnje zato što je
Bronwyn nastavila otkrivati tragove i zato što je pronašla svjedoka. Zato što
je Cooperov dečko otkrio poveznice koje su drugima promaknule. Zato što je
Addy riskirala svoj život. I zato što ju je Cooper spasio prije nego što ju je Jake
stigao ušutkati.
Ja sam jedini u tom klubu ubojica koji ne snosi nikakve proklete zasluge.
Meni je samo bilo najlakše smjestiti.
Autom polako mimoilazimo kombije i napokon izlazimo na cestu, a
zatvor se ubrzo pretvara u točku u daljini. Kleinfelter melje sve u šesnaest, ali
ga ne uspijevam pratiti: navodno surađuje s Lopezicom na povlačenju moje
optužbe za dilanje, preporučuje mi Powersa za slučaj da želim odaslati
poruku preko medija, napominje da mi je potrebna strategija za reintegraciju
u školu.
Zurim kroz prozor, moja ruka leži poput utega u Bronwyninoj. Kad
naposljetku registriram da me pita imam li kakvih pitanja, shvaćam da
zacijelo dulje vrijeme ponavlja priču.
- Je li tko hranio Stana? - Stari ziher nije.
- Ja sam ga hranila - odvraća Bronwyn. Kako ne odgovaram na to, stišće
mi ruku. - Nate, jesi li dobro?
Pokušava presresti moj pogled, ali ne mogu je gledati. Želi da se veselim,
a ne mogu ni to. Nemogućnost da je prigrlim pogađa me poput šake u trbuh:
njezine su želje pozitivne, ispravne i logične, ali ja ih ne mogu prihvatiti.
Zauvijek će ostati ona cura preda mnom u lovu na blago, čija me blistava kosa
toliko opčinila da sam gotovo zaboravio da se uzaludno vučem za njom.
- Samo hoću kući da se naspavam. - Iako je još ne gledam, kutkom oka
primjećujem da je razočarana i, iz nekoga bolesnog razloga, drago mi je da je
tako. Tako je i trebalo biti. Napokon nešto ima smisla.

Cooper
Subota, 17. studenog, 9:30

Totalno je nestvarno sići na doručak u subotu ujutro i zateći baku kako

čita People s mojom fotkom na naslovnici.
Nisam pozirao. Uhvatili su me u Krisovu društvu pri izlasku iz policijske
postaje, kamo smo navratili dati izjavu. Kris izgleda sjajno, a ja kao da sam se
205
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

netom probudio nakon cjelonoćnog opijanja. Uopće nije upitno koji se od nas
dvojice bavi manekenstvom.
Inače, čudna je ta stvar sa slavom. Prvo su mi davali podršku iako sam bio
optužen za prijevaru i ubojstvo, onda su me mrzili kad se ispostavilo da sam
gej, a sad me opet vole jer sam se zatekao na pravome mjestu u pravo vrijeme
i jednim udarcem sravnio Jakea sa zemljom.
A vjerojatno i zbog halo-efekta što sam s Krisom. Kleinfelter pak njemu
pripisuje sve zasluge jer je upravo on prokljuvio što se događa. Tako je posve
neočekivano postao još jedna zvijezda u cijelom ovom kaosu i što se više
trudi izbjegavati medije, to oni samo još više žude za njim.
Lucas sjedi nasuprot baki. Ubacuje čokoladne pahuljice u usta
pregledavajući nešto na iPadu. - Tvoja fan stranica na Faceu ima stotinu
tisuća pratitelja - izvještava me uklanjajući pramen kose s lica kao da je kakva
dosadna buba. Za njega je to dobra vijest jer ga je osobno pogodilo kad je
većina mojih takozvanih fanova napustila stranicu nakon što se, zahvaljujući
policiji, saznalo da sam gej.
Baka baca časopis na stol s prijezirom frknuvši nosom. - Grozota! Jedan
je mladić mrtav, drugi si je uništio život i pritom umalo uništio i tvoj, a svi se
i dalje odnose prema tome kao da je u pitanju kakva sapunica! Hvala dragom
Bogu što nisu u stanju dugo zadržati pozornost. Ubrzo će nešto drugo izroniti
pa ćeš se moći vratiti u normalu.
Što god to bilo.
Prošlo je otprilike tjedan dana od Jakeova uhićenja. Dosad su ga optužili
za napad, ometanje provođenja pravde, namještanje dokaza i cijeli niz drugih
stavki koje nisam uspio popamtiti. Sad ima odvjetnika i nalazi se u
maloljetničkom zatvoru u kojemu su držali Natea. I premda bi se moglo reći
da ga je pravda sustigla, nije mi drago. Još uvijek ne mogu povjerovati da sam
Addy morao obraniti od tipa koji mi je bio frend još od osnovnjaka. Njegov
odvjetnik tvrdi da je potpao pod loš Simonov utjecaj pa je to možda razlog, a
možda je i Ashton bila u pravu da je, zapravo, najobičniji control freak.
Janae surađuje s policijom i čini se da će svjedočiti u zamjenu za nagodbu.
Ona i Addy su sad najbolje frendice. Ja još nisam načisto s njom jer mi se ne
sviđa što je dopustila da situacija toliko izmakne kontroli. Ali nisam ni ja
posve nedužan, kako sam mislio. Dok je Addy ležala u bolnici nadrogirana
tabletama protiv bolova, rekla mi je sve, uključujući i to kako je
moja nepromišljena i uspaničena reakcija s kraja trećeg razreda
navela Simona da me toliko zamrzi da mi je odlučio smjestiti ubojstvo.
Ne znam hoću li si to ikad moći oprostiti, a ako uspijem, svakako moram
i drugima oprostiti njihove pogreške.
- Nalaziš se poslije s Krisom? - pita me baka.
- Da.

206
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Lucas nastavlja jesti pahuljice i ne trepnuvši. Ispostavilo se da ga boli

briga što mu stariji brat ima dečka. Doduše, nedostaje mu Keely.
S njom se trebam naći danas prije Krisa, dijelom jer sam joj dužan ispriku,
dijelom jer je i ona bila upetljana u sve ovo iako je policija pokušala izostaviti
njezino ime iz Simonova priznanja. Premda to nikad nije izašlo u javnost, u
školi su znali dovoljno da pogode o kome je riječ. Početkom tjedna poslao
sam joj poruku da bih provjerio kako je pa mi se ispričala što mi nije bila
veća podrška kad se saznalo za mene i Krisa. Bilo je to velikodušno od nje s
obzirom na to koliko sam joj lagao.
Zatim smo se kratko dopisivali. Dosta ju je pogodila njezina uloga u
svemu iako nije imala pojma što se zbiva. Ja sam jedan od rijetkih koji zna
kako je to.
Tko zna, možda ćemo ipak uspjeti ostati prijatelji. Bilo bi mi drago.
Stari ulazi u kuhinju tresući laptopom kao da se u njemu skriva poklon.
- Jesi provjerio mejl?
- Jutros nisam.
- Josh Langley je dotaknuo bazu! Želi znati jesi li se odlučio za faks ili draft.
I došla je ponuda UCLA-a. Ali još ništa od LSU-a. - Neće biti sretan dok mi svih
pet glavnih fakultetskih bejzbolskih timova ne ponudi stipendiju. Louisiana
State University jedini odugovlače, što mu smeta jer su oni broj jedan. - U
svakom slučaju, Josh želi razgovarati sljedeći tjedan. Jesi za?
- Naravno - odvraćani iako sam već odlučio da ne idem direktno u draft.
Što više razmišljam o svojoj budućnosti u bejzbolu, to ga više želim igrati na
faksu. Faks ću ipak pohađati svega nekoliko godina, a bejzbolom se mogu
baviti do kraja života.
Usto, moj prvi izbor je Cal State jer se samo oni nisu povukli kad mi je bilo
najteže.
Ali znam da ću ga usrećiti ako pristanem na razgovor s Langleyjem.
Otkako su krenule pozitivne vijesti, uspostavili smo klimave odnose. Još ne
razgovara sa mnom o Krisu i šuti kao zaliven kad ga netko drugi spomene, ali
više ne izlijeće iz prostorije u naletu bijesa. I opet me gleda u oči.
Bar nešto.

Addy
Subota, 17. studenog, 14:15

Kako ne mogu voziti bicikl zbog frakture lubanje i iščašena gležnja,

Ashton me autom vozi na sljedeći pregled. Sve zacjeljuje po planu iako me još
zna presjeći oštar bol kad prenaglo okrenem glavu.
207
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Što se tiče emocionalnih rana, za to će trebati vremena. S jedne strane

osjećam se kao da je Jake umro; s druge strane najradije bih ga ubila da mogu.
Napokon mogu priznati da Ashton i T. J. nisu bili u krivu o pitanju prirode
našeg odnosa. On je uvijek vodio glavnu riječ, a ja sam mu to dopuštala. Ali
nije mi bilo ni na kraj pameti da bi bio u stanju pokušati ono što je pokušao u
šumi. Sad me srce boli kako me boljela lubanja kad me napao - kao da ga je
tupom sjekirom rascijepio popola!
Ne znam ni što bih mislila o Simonu. Ponekad sam stvarno tužna kad se
sjetim kako je isplanirao uništiti četiri života, uvjeren da smo mu mi
onemogućili da se domogne jedinog za čime je čeznuo: uspjeha, prijateljstva,
ljubavi. Mogućnosti da postane netko i nešto.
Ali uglavnom najviše žalim što sam ga uopće poznavala.
Nate me posjetio u bolnici i našli smo se nekoliko puta otkako sam izašla.
Zabrinuta sam za njega. Iako nije pretjerano otvoren, na osnovi toga što je
rekao, čini mi se da se osjeća dosta beskorisno zbog uhićenja. Pokušavala sam
ga uvjeriti da nije tako, ali odbija to prihvatiti. Žao mi je što ne mogu doprijeti
do njega. Bar ja znam kako čovjek može zaribati život uvjeravajući se da nije
dovoljno dobar!
T. J. mi je poslao nekoliko poruka otkako su me otpustili iz bolnice prije
dva dana. Kako je nastavio spominjati da bi me rado izveo na spoj,
naposljetku sam mu morala otvoreno reći da ništa od toga. Nema šanse da se
spetljam s nekim tko mi je pomogao da pokrenem cijelu ovu lančanu reakciju.
I stvarno mi je žao što je tako. Da smo to drukčije izveli, mogli smo biti
par. Međutim, sad mi je jasno da je neke stvari nemoguće izbrisati koliko god
mi bili dobronamjerni u svojim nastojanjima.
Ali nema veze. Ne slažem se sa starom da je on moje zadnje i jedino
rješenje ako ne želim već u mladoj dobi postati usidjelica. Ipak nije
stručnjakinja za veze kakvom se smatra.
Uvijek ću radije poslušati Ashton, koja uživa u Elijevoj neočekivanoj
opčinjenosti. Nakon što se situacija s Nateom primirila, pozvao ju je na spoj.
Rekla mu je da još nije spremna za vezu pa sad pronalazi vremena u svojem
pretrpanom rasporedu kako bi je svako malo izveo na brižno osmišljene i
pomno razrađene ne-spojeve. U kojima ona uživa.
- Nisam sigurna da ga mogu uzeti zaozbiljno - kaže mi dok nakon pregleda
hramljem na štakama prema autu. - Ako ništa drugo, onda zbog kose.
- Meni se baš sviđa. Ima osobnost. Plus, izgleda mekano, kao oblačić!
Smiješi se uklanjajući mi zalutali uvojak s čela. - Meni se sviđa tvoja. Još
malo da ti naraste i bit ćemo blizanke!
To mi je tajni plan. Čeznem za njezinom zurkom otkako sam se ošišala.
- Moram ti nešto pokazati - dobacuje kad izlazimo s parkirališta. - Imam
dobre vijesti.
- Ozbiljno? Što? - Ponekad mi je teško sjetiti se što to uopće znači.
208
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Odmahuje glavom i smiješi se. - Moram ti pokazati, ne mogu ti reći.

Zaustavljamo se ispred nove stambene zgrade u jedinoj četvrti Bayviewa
koja bi se mogla nazvati “otmjenom”. Hoda usporedo sa mnom, premda se ja
vučem, i ulazimo u osvijetljen atrij. Odvodi me do klupice. - Čekaj ovdje! -
Naslanja moje štake uz klupicu, nestaje iza ugla i kad se vraća za deset
minuta, odvodi me do dizala. Penjemo se na treći kat.
Kad smo stigle, prilazimo vratima na kojima piše 302. Ubacuje ključ u
bravu i ulazimo u golem stan s visokim stropovima poput potkrovlja. Svugdje
samo prozori, otvorena cigla i blistav parket. Zaljubljujem se na prvu. - Što
kažeš?
Naslanjam štake na zid i odskakujem u otvorenu kuhinju diveći se
mozaiku keramičkih pločica iznad sudopera. Tko bi rekao da je u Bayviewu
moguće pronaći ovakvo nešto? - Prekrasno!
Htjela bi ga unajmiti? - Trudim se izgovoriti to s oduševljenjem i prikriti
koliko me užasava pomisao da ću ostati nasamo sa starom. Iako nije dugo s
nama, naviknula sam se da je imam pokraj sebe.
- Već jesam - odvraća nacerivši se i zavrtjevši po parketu.
- Dok si bila u bolnici, Charlie i ja smo dobili ponudu za naš etažni stan.
Još nismo finalizirali prodaju, ali čim se to dogodi, domoći ćemo se lijepog
iznosa. Usto, pristao je preuzeti otplatu svih studentskih dugova u sklopu
brakorazvodne parnice. Iako moj posao s dizajnom još nije uzeo maha,
zarađujem dovoljno da ne moram krpati kraj s krajem i Bayview si mogu
priuštiti za razliku od San Diega. Ovakav stan u centru San Diega koštao bi
triput više!
- Mrak! - Nadam se da doista zvučim ushićeno. Jer doista i jesam ushićena
radi nje. Samo će mi nedostajati. - Bolje ti je da imaš rezervnu sobu da mogu
navraćati.
- Imam. Ali ne želim da navraćaš.
Zurim u nju. Sigurno sam je pogrešno čula. Učinilo mi se da se sjajno
slažemo u zadnja dva mjeseca.
Smije se zbog zaprepaštenosti koja je očita na mom licu.
- Želim da živiš ovdje, budalice! I ti i ja se moramo maknuti otamo! Stara
je pristala. Sad navodno prolazi krizu s Justinom pa smatra da će im dobro
doći puno vremena nasamo kako bi zakrpali odnose. Plus, za nekoliko
mjeseci ćeš navršiti osamnaest i moći ćeš živjeti gdje god poželiš.
Grlim je prije nego dovršava rečenicu i trpi me nekoliko sekundi, a onda
se odmiče. Još nismo ovladale umjetnošću spontanih sestrinskih izljeva
ljubavi. - Hajde, pogledaj sobu. Ondje je!
Šepam do osunčane sobe s golemim prozorom koji gleda na biciklističku
stazu sa stražnje strane zgrade. Ugrađene police prekrivaju zid cijelom
duljinom, a u stropnim gredama skriva se zapanjujuća rasvjeta: desetak

209
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Edisonovih žarulja različitih oblika i veličina. Soba je predivna. Ashton se s

osmijehom naslanja na dovratak.
- Nov početak i za tebe i za mene, je l’ da?
Napokon imam osjećaj da će upravo tako i biti.

Bronwyn
Nedjelja, 18. studenog, 10:45

Dan nakon Nateova izlaska na slobodu dala sam prvi i jedini intervju.
Nisam to planirala, ali Powers me zaskočio ispred kuće i kako sam i
pretpostavila, ugledavši svu moć njegova šarma u istrazi, nisam mu se mogla
oduprijeti.
- Bronwyn Rojas, djevojka kojoj je suđeno! - Imao je savršeno izglačano
odijelo tamnoplave boje, kravatu decentna uzorka i zlatne gumbe na
manžetama, koji su zabljesnuli kad je pružio ruku ljubazno se smiješeći.
Gotovo da mi je promaknula kamera iza njegovih leđa. - Već tjednima želim
razgovarati s tobom. Nisi digla ruke od svojeg momka, je li? Divim ti se! Divio
sam ti se tijekom cijele istrage!
- Hvala - nesigurno sam odvratila. Bio je to proziran pokušaj da me
pridobije i naravno da je uspio.
- Rado bih čuo tvoje mišljenje o svemu što se zbilo: imaš li nekoliko
minuta da nam ispričaš kako si preživjela tu torturu i kako se osjećaš sad kad
se sve privelo kraju?
Nisam trebala pristati. Tog smo se jutra zadnji put našli s Robin, koja nam
je na odlasku savjetovala da se ne eksponiramo. Naravno, bila je u pravu. Ali
čeznula sam za tim da nešto skinem s duše, što mi prije nije bilo dopušteno.
- Samo bih jedno rekla... - Nasmiješio mi se u znak podrške, a ja sam
pogledala u kameru. - Žao mi je što sam varala. Ne zato što mi se to obilo o
glavu, već zato što je to bila užasna pogreška. Tata i mama su me odgojili da
budem poštena i radišna poput njih, a ja sam ih iznevjerila. Nije to bilo fer ni
prema njima ni prema nastavnicima ni prema fakultetima na koje sam se
planirala prijaviti. Niti je to bilo fer prema Simonu. - Glas mi je uto počeo
drhtati, a suze potekle same od sebe. - Da sam znala... da mi je makar sinulo...
zauvijek ću žaliti što sam to učinila.
I nikad to više neću ponoviti. To je sve što sam htjela reći.
Sumnjam da se nadao takvom priznanju, ali je to ipak ubacio u svoj zadnji
prilog o Bayviewu. Kruže glasine da će tu seriju prijaviti za Emmy.
Moji mi ponavljaju da nisam kriva za Simonovu smrt, upravo kako ja to
ponavljam Cooperu i Addy. Rekla bih to i Nateu kad bi mi dopustio, ali gotovo
210
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

da se nisam ni čula s njim otkako je izašao na slobodu. Sad češće razgovara s

Addy nego sa mnom. I zapravo pritom ne griješi jer je ona ipak svjetski
odigrala svoju ulogu. Ali svejedno.
Naposljetku je ipak pristao da navratim da bismo porazgovarali o svemu,
ali dok zvonim, nisam ushićena kao nekoć. Nešto se promijenilo od njegova
uhićenja. Gotovo i ne očekujem da je kod kuće. Ipak otvara škripava vrata i
pušta me da uđem.
Kuća je sad dotjeranija nego što je bila dok sam hranila Stana. Njegova se
mama uselila i njezina prisutnost primjećuje se u sitnicama poput zavjesa,
ukrasnih jastučića, uokvirenih fotki. Tog jednog jedinog puta kad smo
razgovarali nakon njegova povratka kući saznala sam da je uspjela nagovoriti
njegovog tatu na odvikavanje u nekoj klinici. Nate se nije nadao
bogzna kakvom pomaku, ali sam uvjerena da uživa i u tom kratkom predahu
dok ga nema.
Strovaljuje se u naslonjač u dnevnoj, a ja krećem prema Stanovu terariju
i navirujem se, presretna što mi bar nešto može odvući pozornost. Stan
podiže prednju nogu neočekivano me navodeći na smijeh. - Je li mi on to
upravo mahnuo?
- Da. Radi to jedanput godišnje. To je jedino što zna. - S osmijehom
presreće moj pogled i na trenutak mi se čini da je među nama opet sve po
starom. Potom osmijeh nestaje s njegova lica i spušta pogled. - Nemam baš
vremena. Lopezica mi želi uvaliti neki posao preko vikenda u nekoj
građevinskoj tvrtki u Eastlandu. Moram biti tamo za dvadeset minuta.
- Pa to je super. - Stišće me u grlu. Zašto mi je odjednom tako teško
razgovarati s njime? Prije nekoliko tjedana bio je to mačji kašalj.
- Zapravo... htjela sam ti reći... da znam da ti je bilo užasno i da razumijem
ako ne želiš razgovarati, ali ako promijeniš mišljenje, slobodno mi se javi. I
htjela sam ti reći... da mi je još stalo do tebe. Kao prije. I to je to. Valjda.
Takav nezgrapni uvod dodatno otežava to što me nikako ne želi gledati
tijekom tog otužnoga govora. Kad me naposljetku pogleda, u njegovim očima
prepoznajem ravnodušnost.
- Htio sam razgovarati s tobom o tome. Prvo, hvala ti na svemu što si
učinila. Ozbiljno. Dužan sam ti, iako ti se vjerojatno nikad neću moći odužiti.
Ali vrijeme je da se vratimo u normalu, zar ne? A mi jedno drugom i nismo
normala. - Ponovno okreće glavu ustranu, na što mi srce puca. Da me hoće
gledati dulje od deset sekundi, sigurna sam da ne bi govorio takve gluposti!
- Nismo. - Čudim se da mi glas ne podrhtava. - Ali meni to nikad nije bilo
važno i mislila sam da ni tebi nije. Nate, i dalje osjećam isto prema tebi. I dalje
želim da smo zajedno.
Nikad nisam izgovorila nešto od takve važnosti na tako izravan način i
isprva mi je drago da nisam podvila rep. Ali njega to uopće ne dira. I premda

211
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

me očite prepreke ne mogu zaustaviti - Roditelji koji ne odobravaju našu vezu?

Nema problema! Zatvor? Izbavit ću te! - na njegovu ravnodušnost posustajem.
- Nema smisla. Naši se životi posve razlikuju i kako se istraga privela
kraju, ništa nas više ne povezuje. Ti se moraš pripremati za upis na faks, a ja...
ja moram raditi što god je već suprotno tome - nadodaje s gorčinom.
Najradije bih mu se bacila oko vrata i ljubila ga dok ne začepi. Ali njegovo
je lice ravnodušno. Kao da su mu misli već tisućama kilometara daleko pa sad
čekaju da ih i tijelo dostigne. Kao da mi je dopustio da navratim samo zbog
obveze. Što je nepodnošljivo.
- Ako smatraš da je tako...
Tako energično kima glavom da gubim i to malo nade što još imam. - Tako
je. U svakom slučaju, želim ti sreću, Bronwyn. I još jednom hvala!
Ustaje kao da me namjerava ispratiti, ali ne treba mi još i prijetvorna
ljubaznost. - Nema potrebe. - Odlučno ga mimoilazim gledajući si pod noge,
otvaram vrata i, premda bih najradije potrčala, ukočenim korakom
nastavljam prema autu. Drhtavim rukama prekopavam po torbi u potrazi za
ključevima.
Vozim se kući ne trepćući i ne plačući, i čak se uspijevam odvući u sobu,
a onda napokon pucam po šavovima. Maeve nježno kuca i ulazi ne čekajući
na dozvolu, sklupčava se uz mene i miluje me po kosi dok neutješno jecam u
jastuk. Srce mi je slomljeno.
- Tako mi je žao... - Znala je kamo idem i ne trebam joj reći kako je prošlo.
- Stvarno je kreten.
Nakon toga šuti čekajući da se smirim. Naposljetku se, sva izmoždena,
uspravljam u krevetu i trljam oči. Već sam zaboravila koliko jecanje zna
iscrpiti čovjeka. - Žao mi je što ti ne mogu pomoći - kaže vadeći iz džepa svoj
mobitel. - Ali pokazat ću ti nešto što bi te moglo razvedriti. Mnogi su reagirali
na Twitteru na tvoju izjavu u Powersovoj emisiji i svi su komentari pozitivni!
- Maeve, boli me briga za Twitter - umorno odvraćam. Izbjegavam ga
otkako je započeo cijeli taj kaos. Čak i nakon što sam ograničila pristup
svojem profilu, nisam se mogla nositi s lavinom komentara.
- Znam. Ali ovo bi ipak trebala vidjeti. - Preda je mi mobitel i pokazuje na
objavu Yalea na mojoj vremenskoj crti:
Griješiti je ljudski @BronwynRojas. Veselimo se tvojoj prijavi.

212
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

EPILOG
TRI MJESECA POSLIJE

Bronwyn
Petak, 16. veljače, 18:50

Moglo bi se reći da sam u vezi s Evanom Neimanom. Zaskočilo me to

iznebuha. Prvo smo se često susretali na većim druženjima pa onda na
manjima i, naposljetku, prije nekoliko tjedana odvezao me kući nakon što nas
je nekolicina odlučila gledati The Bachelor kod Yumiko s ciljem da ga
popljujemo. Kad smo stigli na prilaz, nagnuo se i poljubio me.
Bilo je... ugodno. I stvarno se dobro ljubi. Uhvatila sam se kako to
analiziram do najmanjih pojedinosti, ugodno iznenađena njegovom
izvrsnom tehnikom, ali istodobno zamjećujući izostanak strasti ili
privlačnosti među nama. Moje srce nije tuklo niti su se moji udovi tresli dok
smo se ljubili. Bio je to ugodan poljubac s pristojnim momkom. Za kakvim
sam oduvijek i čeznula.
Sad je gotovo točno onako kako sam očekivala da će biti kad sam
zamišljala da smo u vezi. Solidan smo par. Usto, tako imam i pratnju za ples
u proljeće, što je super. Međutim, istodobno planiram svoj život nakon
Bayviewa u kojemu njemu nema mjesta. U najboljem slučaju, moglo bi se reći
da ćemo ostati par do mature.
Prijavila sam se na Yale, ali bez presinga. Sljedeći ću mjesec saznati
zajedno s ostalima jesam li upala ili ne. Naime, više mi se ne čini savršenim
rješenjem za moju budućnost. Kako vikendom stažiram kod Elija, moram
priznati da me privlači ideja da ostanem u Bayviewu i da radim za njegovu
udrugu.
Sve je još podložno promjenama i pokušavam to prihvatiti. Često
razmišljam o Simonu i tom njegovom, kako to mediji kažu, “povrijeđenom
pravu” - uvjerenju da je zaslužio nešto čega se nije domogao i da bi zato svi
morali ispaštati. Shvatljivo je to onom dijelu mojega mozga koji me natjerao
da varam kako bih se domogla nezasluženog uspjeha. Nikad više ne želim biti
takva.
Natea viđam samo u školi. Sad češće dolazi nego prije i pretpostavljam da
je dobro, ali zapravo ne znam jer više ne razgovaramo. Nikada. Nije se šalio
kad je rekao da ćemo poći svatko svojim putem.
213
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Ponekad mi se čini da me poskrivećki promatra, ali vjerojatno to samo

umišljam.
I nadalje mi je neprestano u mislima. To je ono najgadnije. Nadala sam se
da će mi veza s Evanom pomoći da ga izbacim iz glave, ali je samo sve
pogoršala. Stoga se trudim ne razmišljati o Evanu osim dok nisam s njim, što
znači da ponekad zanemarujem stvari koje ne bih trebala zanemarivati ako
sam mu već cura. Kao, primjerice, večerašnji događaj.
Nastupam sa simfonijskim orkestrom San Diega, u sklopu njihove
koncertne serije High School Spotlight, za koju se redovito prijavljujem još
od prvog razreda, iako nikad prije nisam dobila odgovor. Prošli mjesec
naposljetku su se javili, najvjerojatnije saznavši za mene iz medija, iako mi je
draže vjerovati da je za to zaslužna snimka koju sam im poslala za audiciju.
Od jeseni sam se drastično poboljšala u izvedbi Kanonskih varijacija.
- Nervozna? - pita Mave kad krećemo niza stube. Odabrala je baršunastu
haljinu boje trule višnje s renesansnim štihom, a kosa joj je skupljena u široku
pletenicu ispletenu sitnim ukosnicama od štrasa. Nedavno je dobila ulogu
ledi Guinevere u predstojećoj izvedbi Kralja Arthura školske dramske
skupine i malo je pretjerala s uživljavanjem u svoj lik. Ali joj zato sjeda taj
stil. Ja sam konzervativnije odjevena u strukiranu haljinu od žakar tkanine s
gotovo neprimjetnim crno-sivim točkicama. Dubokog je dekoltea i širi mi se
iznad koljena.
- Malo - odgovaram, ali me gotovo i ne čuje. Prsti joj lete preko zaslona
mobitela vjerojatno dogovarajući još jednu vikend-probu s dečkom koji
glumi Lancelota, a za kojega tvrdi da joj je samo frend. Možeš misliti.
Vadim mobitel sjetivši se u posljednjem trenutku javiti Kate, Yumiko i
Addy kako da dođu. Cooper dolazi s Krisom, iako će prvo večerati s
njegovima, to jest s Krisovim roditeljima, pa bi mogli zakasniti. Iako njegov
tata polako popušta, još nije došao do te točke. Yumiko se javlja: Trebamo li
potražiti Evana? I tek tada shvaćam da sam ga zaboravila pozvati.
Nema veze. Nije važno. Izašlo je u novinama i sto posto bi to spomenuo
da je pročitao članak i poželio doći.
Nalazim se u koncertnoj dvorani Copley, ispred krcata auditorija. Kad red
dolazi na mene, izlazim na golemu pozornicu, a klavir nasred nje djeluje
patuljasto. U gledalištu vlada tajac i tek tu i tamo može se čuti sporadičan
kašalj; moje pete glasno odjekuju ispoliranim podom. Namještam haljinu
prije negoli sjedam na klupicu od ebanovine. Još nisam nastupala pred tako
brojnim mnoštvom, ali nisam ni nervozna koliko sam se bojala da ću biti.
Spuštam ruke nad klavijaturu čekajući na signal iz backstagea. Čim
započnem, znam da će to biti moja najbolja izvedba i ne samo zato što svaka
nota teče glatko već i zato što se nakon krešenda, kad slijede meke note, sve
emocije iz prethodnih nekoliko mjeseci pretaču u tipke i svaku osjećam
poput otkucaja vlastita srca. I znam da ih osjeća i publika.
214
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Glasan aplauz odjekuje dvoranom na kraju izvedbe. Ustajem i obaram

glavu upijajući ovacije, a onda me inspicijent poziva i odlazim u garderobu. U
backstageu preuzimam cvijeće koje su moji poslali i držeći ga u naručju,
slušam preostale izvedbe.
Nakon toga se nalazim s frendicama u foajeu. Kate i Yumiko mi također
uručuju buketić, koji nadodajem onom koji mi je već u rukama. Addy ima
ružičaste obraze i smiješi se. Iako je odjenula crnu haljinu, na sebi ima i novu
jaknu atletske ekipe, čiji je sad stalni član. Tko bi rekao da će se upravo ona
jednoga dana baviti sportom! Ima postupno ošišanu bob-frizuru nalik
na frizuru njezine sestre, samo je drukčije boje. Odlučila je ne vratiti se na
blond nego je posve obojiti u purpurnu, što joj pristaje.
- Bilo je mrak - veselo dobacuje grleći me. - Trebali su ti pustiti da
odsviraš sve kompozicije!
Na moje čuđenje, Ashton i Eli najednom izranjaju iza nje. Ashton je
spomenula da bi mogla navratiti, ali nisam očekivala da će Eli uspjeti tako
rano izaći s posla. Trebala sam pretpostaviti da hoće. Sad su službeno par i
on uspijeva u svojem rasporedu pronaći vremena za sve njezine želje. Kako
se u njezinu društvu samo opčinjeno smiješi, sumnjam da je čuo ijednu notu.
- Nije loše, Bronwyn - pohvaljuje me.
- Snimio sam te - nadovezuje se Cooper mašući mobitelom.
- Poslat ću ti snimku čim je malo doradim!
Kris, koji djeluje očaravajuće u sportskom sakou i tamnim trapericama,
koluta očima. - Napokon se zna služiti iMoviejem i sad mu nema kraja! Vjeruj
mi, već sam ga pokušao zaustaviti!
- Cooper se ceri bez imalo kajanja i, spremivši mobitel, hvata Krisa za
ruku.
Addy svako malo naginje glavu osvrćući se po prenapučenom foajeu.
Naposljetku mi pada na pamet da je zacijelo povela nekoga sa sobom.
- Očekuješ nekoga?
- Molim? Ne... - Ležerno odmahuje rukom. - Samo gledam. Prekrasna
zgrada!
Koliko god se trudila, ništa ne može prikriti na svojem licu. Pratim njezin
pogled, ali nigdje ne uočavam nekoga tko bi mogao biti potencijalni
misteriozni izabranik njezina srca. Ipak, ne doima se razočarano.
Kako mi se mnogi obraćaju u hodu, Maeve, tata, mama i ja uspijevamo
izaći tek za pola sata. Tata podiže pogled prema zvjezdanom nebu zaškiljivši.
- Parkirao sam dosta daleko. Bolje da vas tri ne hodate do tamo u tim
potpeticama. Pričekajte pa ću vas pokupiti!
- U redu - odvraća mama ljubeći ga u obraz. Ja stišćem svoje bukete
promatrajući lijepo odjevene uzvanike kako izlaze smijući se i potiho
razgovarajući. Kolona elegantnih automobila uto se pokreće. Iako znam da

215
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

naš još ne može biti među njima, bacam pogled. Jedan Lexus. Pa jedan Ranger
Rover. Pa Jaguar. Pa motocikl.
Srce mi tuče.
Svjetla se gase, vozač skida kacigu i sišavši, mimoilazi stariji par gledajući
u mojem smjeru.
Ne mogu disati.
Maeve povlači mamu za ruku. - Hajdemo se približiti parkiralištu da nas
tata vidi. - Kako nisam u stanju odmaknuti pogled od Natea, ne vidim njezinu
reakciju, ali čujem kako uzdiše. Ipak se udaljavaju ostavljajući me nasamo
kad mi prilazi.
- Hej. - Dovoljan je jedan pogled tih njegovih sanjivih očiju zaklonjenih
tamnim šiškama i mojim venama tutnji bijes. Ne želim gledati te njegove
glupe oči i ta njegova glupa usta i svaki drugi dio njegova glupog lica, zbog
kojih sam u zadnja tri mjeseca venula od tuge! Večeras sam se napokon mogla
posvetiti nečemu drugom i zaboraviti na svoj jadni ljubavni život, a sad mi je
i to uništio!
Ali neću ga usrećiti dajući mu to na znanje. - Hej, Nate...
- Čudim se da zvučim tako smireno i ravnodušno, a srce samo što mi ne
iskoči iz grudnog koša. - Kako si?
- OK - odvraća gurajući ruke u džepove. Izgleda... kao da mu je neugodno?
Netipično za njega. - Tata se vratio na odvikavanje. Ali kažu da je to pozitivno.
To što će još jednom pokušati.
- Super. Nadam se da će uspjeti. - Ne zvuči iskreno iako to iskreno želim.
Što dulje stoji tako preda mnom, to mi je teže prirodno se ponašati. - Kako ti
je mama?
- Dobro. Radno. Preselila je sve svoje stvari iz Oregona pa...
pretpostavljam da će se zadržati neko vrijeme. Bar je takav plan...
- Prolazi rukom kroz kosu gledajući me kroz poluspuštene kapke. Kako
me nekoć gledao prije nego bi me poljubio. - Odgledao sam tvoj nastup.
Nisam bio u pravu kad sam onomad navratio k tebi i prvi put te čuo kako
sviraš. Ovo večeras je nešto najbolje što sam čuo u životu.
Toliko stišćem cvijeće da se gotovo nabadam na trnove. - Zašto?
- Što zašto?
- Zašto si došao? Mislim... - Bradom pokazujem na gomilu. - I nisu baš po
tvojem ukusu, zar ne?
- Nisu - priznaje. - Ali tebi ovo puno znači, zar ne? Htio sam vidjeti tvoj
nastup.
- Zašto? - Iako ga želim upitati još koješta, nisam u stanju. Grlo mi se stišće
i s užasom shvaćam da me i oči peku od suza. Smjesta se fokusiram na disanje
i pritišćem ruku o trnovite stabljike buketa kako bi mi bar taj lagani bol
odvukao pozornost. Eto. Dobro je. Povukle su se. Izbjegla sam katastrofu.

216
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Dok sam pokušavala doći k sebi, iskoristio je tih nekoliko sekundi da bi

mi se približio. Ne znam kamo bih gledala jer svaki djelić njega pogubno
utječe na mene.
- Bronwyn. - Trlja zatiljak gutajući slinu. Znači, nisam samo ja nervozna.
- Kretenski sam se ponio. Zatvor mi je pomutio mozak. Zaključio sam da
će ti biti bolje u životu bez mene pa sam... pa sam se potrudio da tako i bude.
Oprosti mi.
Obaram pogled prebacujući se na njegove tenisice, zasad najsigurniju
točku. Ne mogu se pouzdati u vlastiti glas.
- Stvar je u tome da... nikad nisam bio u vezi, znaš? Ne govorim ti to zato
da bi se sažalila nada mnom. Samo ti želim objasniti u čemu je stvar. Ne znam
- nisam znao - kako to zapravo funkcionira... da je nemoguće pretvarati se da
ti nije stalo i da je to dovoljno. - Ne podižem glavu primjećujući da se vrpolji
i prebacuje s noge na nogu. - Razgovarao sam s Addy o ovome jer... - nakratko
se smije - ne daje mi mira. Upitao sam je misli li da ćeš se naljutiti ako
pokušam razgovarati s tobom i rekla je da nema veze čak i da se naljutiš. Da
ti svejedno dugujem objašnjenje. U pravu je. Kao i obično.
Addy splektarica? Znači, zato se ona osvrtala po foajeu!
Nakašljavam se u pokušaju da se oslobodim knedle u grlu. Uzalud. Ne
preostaje mi nego pokušati. - Nate, nisi mi bio samo dečko. Bio si mi prijatelj.
Ili sam bar mislila da jesi. I onda si prestao razgovarati sa mnom kao da sam
ti nitko i ništa. - Moram se ugristi za unutrašnjost obraza kako ne bih zajecala.
- Znam. Bilo je to... Bože, ne mogu ti čak ni objasniti, Bronwyn. Ti si
najbolje što mi se ikad dogodilo u životu i jednostavno sam se usrao od
straha! Mislio sam da ću te uništiti.
Ili da ćeš ti mene uništiti. Kod Macauleyjevih se stvari obično razvijaju u
tom smjeru. Ali nisi takva. - Naglo udiše. - Posebna si - nadoda je dubljim
glasom. - Znam to još otkako smo bili klinci i... eto, zaribao sam. Napokon sam
dobio priliku biti s tobom i sve sam sjebao.
Čeka nekoliko sekundi kako bih mu odgovorila, ali još nisam u stanju.
- Oprosti - dobacuje još se više primičući. - Nisam trebao doći. Nisam te
trebao ovako zaskočiti. Nisam ti namjeravao uništiti ovako važnu večer.
Gomila se u međuvremenu prorijedila i postalo je svježije. Tata će se
uskoro pojaviti. Napokon podižem glavu i kako sam očekivala, ne mogu se
nositi s prizorom. - Stvarno si me povrijedio, Nate. Ne možeš se samo tako
pojaviti na motociklu sa... svime time - pokazujem prema njegovu licu - i
očekivati da će sve biti u redu. Neće.
- Znam. - Gleda me s nadom. - Ali nadao sam se... u vezi s onime što si
maloprije rekla. Da smo bili prijatelji. Htio sam te upitati - koliko god to bilo
glupo nakon svega ovoga, ali znaš za kino Porter na Clarendonovoj? Ono u
kojemu puštaju stare filmove? Trenutačno puštaju drugi dio Različite pa sam
se pitao bi li htjela da ga pogledamo.
217
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

Duga stanka. Iako mi se tisuću misli mota glavom, u jedno sam sigurna:
ako kažem “ne”, bit će to iz ponosa i pokušaja da se zaštitim. Ne zato što to
želim. - Kao frendovi?
- Kako god želiš. Može. I to bi bilo super.
- Mrziš te filmove - podsjećam ga.
- Iz dna duše - odvraća sa žaljenjem u glasu i moram obuzdati osmijeh.
- Ali zato mi se ti sviđaš. I strašno mi fališ! - Kako se mrštim na to, odmah
nastavlja. - Kao frendica. - Nekoliko sekundi samo se netremice promatramo.
- Dobro. S obzirom na to da sam bio iskren s drugim pitanjima, priznajem da
mi fališ više nego kao frendica. Ali jasno mi je da sad ne želiš razmišljati o
tome. Ipak, rado bih da odemo na neki od tih usranih filmova i da se družimo
dva sata. Ako želiš.
Obrazi mi gore, kutovi usana samo što se ne razvuku u osmijeh. Moje je
lice tako prevrtljivo! Zapazivši to, njegovo se razvedrava, ali kako ništa ne
odvraćam, povlači ovratnik majice i obara pogled zaključivši da sam ga ipak
odbila. - Samo razmisli, može?
Duboko udišem. Slomio mi je srce kad me napucao i užasava me pomisao
da se opet dovedem u tu poziciju. Ali jednom sam već riskirala priznavši mu
što osjećam. I opet kad sam pomogla da ga se oslobodi. Isplati se pokušati i
treći put. - Razmislit ću ako priznaš da je Pobunjena kinematografski tour de
force i da umireš od želje da ga vidiš. Naglo podiže glavu ozareno se
nasmiješivši.
- Pobunjena je kinematografski tour de force i umirem od želje da ga
vidim!
Prepuštam se valu sreće koji se širi mojim tijelom i teško mi je zadržati
ozbiljan izraz lica, ali uspijevam jer ipak nemam namjeru toliko mu izaći u
susret. Bome će odraditi cijeli serijal prije nego odlučim da više ne moramo
biti frendovi! - To je bilo brzo. Očekivala sam više otpora.
- Već sam protratio previše vremena.
Oprezno kimam glavom. - OK. Nazvat ću te.
Opet mu osmijeh nestaje s lica. - Ali sjećaš se da nismo razmijenili
brojeve?
- Još imaš onaj stari mobitel? - Moj se puni već tri mjeseca. Za svaki slučaj.
- Imam - odgovara s osmijehom.
Misli mi probija prigušen, ali odlučan zvuk trube. Tatin BMW polako se
zaustavlja iza nas, a mama otvara prozor sa suvozačke strane naginjući se
kroz njega. Da je trebam opisati u jednoj riječi, rekla bih da djeluje
rezignirano. - Evo mi prijevoza.
Hvata me za ruku lagano je stisnuvši, u što mojom kožom frcaju prave
pravcate iskre. Kunem se! - Hvala ti što me nisi otpilila. Čekat ću da mi se
javiš, dobro? Javi se kad budeš spremna!

218
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

- Može. - Krećem prema autu i mimoišavši ga, osjećam kako se okreće i

gleda za mnom. Napokon si dopuštam osmijeh, ali čim popuštam, on izmiče
kontroli. Nema veze. Primjećujem njegov odraz u prozoru stražnjeg sjedala.
I njegovo je lice ozareno.

219
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

ZAHVALE
Mnogi su mi pomogli u ostvarenju ideje o ovom romanu i zauvijek ću im
biti zahvalna na tome. Ponajprije, od srca zahvaljujem Rosemary Stimoli i
Allison Remcheck jer bez vas ovaj roman ne bi ugledao svjetlo dana! Hvala
vam na spremnosti da se upustite u rizik, na sjajnim savjetima i neprestanoj
podršci!
Zahvaljujem i Kristi Marino, sjajnoj urednici, koja je shvatila dubinu priče
i karakterizacije likova. Tvoje povratne informacije i tvoji savjeti nadahnuli
su me u pisanju dajući romanu čvršću strukturu. Hvala i cijelom timu u
izdavačkoj kući Random House/Delacorte Press! Počašćena sam što me
smatrate jednom od svojih uzdanica!
Pisci su mnogo uspješniji u svojem radu kad su sastavni dio zajednice.
Hvala Erin Hahn, mojoj prvoj kritičarki, na iskrenom mišljenju, podršci i
prijateljstvu! Hvala i Jen Fulmer, Meredith Ireland, Lani Kondryuk, Kathrine
Zahm, Amelindi Berube i Ann Marjory K. na neumornom iščitavanju i
mudrim savjetima. Svaka od vas doprinijela je na poseban način ovoj knjizi
učinivši je još kvalitetnijom!
Hvala Amy Capelin, Alexu Webbu, Bastianu Schluecku i Kathrin Nehm što
su je dostavili čitateljima širom svijeta!
Hvala i mojoj sestri Lynne, za čijim sam kuhinjskim stolom obznanila
namjeru da napišem svoj prvi roman. Pročitala si svaku moju riječ i vjerovala
u mene kad se sve činilo tek dalekim i neostvarivim snom! Također
zahvaljujem Luisu Fernandu, Gabrijeli, Carolini i Eriku na ljubavi, podršci i
strpljenju jer sam se na svim obiteljskim okupljanjima redovito pojavljivala
s laptopom. Hvala ujedno Jay i April, koji su sastavni dio svake moje priče o
braći i sestrama, a hvala i Julie, koja je svako malo provjeravala kako roman
napreduje!
Posebno sam zahvalna mami i tati koji su u mene usadili ljubav prema
čitanju i koji su me ujedno naučili disciplini pisanja. Hvala i pokojnoj Karen
Hermann Pugh, mojoj nastavnici u drugom osnovne, koja me prva nazvala
pripovjedačicom. Žao mi je što nisam dobila priliku osobno vam zahvaliti!
Mojem dragom, pametnom i zabavnom sinu Jacku posvećujem svu ljubav
u svojem srcu! Ti si moj ponos!
Naposljetku, hvala i vama, dragi moji čitatelji, iskreno i od srca! Hvala
vam što ste odlučili posvetiti svoje vrijeme ovoj knjizi. Presretna sam što sam
vam to mogla omogućiti!

220
Knjigeclub
 Gringos & Ruby

O AUTORICI
Roman Lažljivac među nama prvijenac je Karen M. McManus, a New York
Times ga je uvrstio na popis svojih bestselera. Karen M. McManus završila je
studij engleskoga jezika pri College of the Holy Cross i magistrirala na
području novinarstva pri Northeastern University. Kad ne radi i ne piše u
Cambridgeu, saveznoj američkoj državi Massachusetts, uživa putujući sa
svojim sinom. Kako biste više saznali, posjetite mrežnu stranicu
karenmcmanus. com ih potražite autoricu na Twitteru na adresi
@writerkmc.

Scan: Gringos
Obrada: Ruby

221
Knjigeclub