URBANI ENETGETSKI SUSTAVI

I DIO

Prof. dr. sc. Alfredo Višković

Studijska godina 2019./2020.

 SADRŽAJ

UVOD ....................................................................................................................................................... 4
I poglavlje ................................................................................................................................................ 6
1. Grad željeza i drveta, Tarataba ........................................................................................................ 7
2. Grad ugljena i parnog stroja, Coketown ........................................................................................ 13
3. Grad motora i nafte, Motor City.................................................................................................... 17
4. Atomic city, san ili noćna mora?.................................................................................................... 23
5. Prirodni plin, prijelazno gorivo? .................................................................................................... 25
II poglavlje ............................................................................................................................................. 27
1. Krenuti u tranziciju ili ne? .............................................................................................................. 28
2. Jednakost i koncentracija .............................................................................................................. 29
3. Usque tandem? ............................................................................................................................. 35
4. Ako vam se dva stupnja čine malo ................................................................................................ 37
5. Od pea-soup do ponovnog pogleda na zvijezde............................................................................ 41
6. Kuznets i nagli skok........................................................................................................................ 43
7. Troškovi, rizici, nagađanja ............................................................................................................. 48
8. Prijelaz je svuda oko nas................................................................................................................ 52
9. Protagonisti i supporteri ................................................................................................................ 53
10. Burza zraka i sunca ...................................................................................................................... 57
11. Stavi vjetar u motor ..................................................................................................................... 63
12. Živjeti od tuđih ušteda: ESCO tvrtke............................................................................................ 65
13. Svojom energijom upravljam sam ............................................................................................... 68
14. Tranzicija nije gala večera: izbjeći skrivene zamke ...................................................................... 71
15. Biogoriva i tlo ............................................................................................................................... 72
16. Blago “drugima” ako su učinkoviti .............................................................................................. 76
17. Pažnja, povratna veza u funkciji .................................................................................................. 77
III poglavlje ............................................................................................................................................ 80
1. Opasna zanimanja ......................................................................................................................... 81
2. Sunčani bljesci ............................................................................................................................... 83
3. Fosilna goriva, više nego što mislimo ............................................................................................ 85
4. Očekivati neočekivano................................................................................................................... 88
5. Razlike u odnosu na prošlost ......................................................................................................... 89
6. Tehnološke inovacije i globalizacija ............................................................................................... 91

2
 7. Globalna politička volja ................................................................................................................. 91
8. Skok ............................................................................................................................................... 94
9. Želimo li ekonomski razvoj, moramo povećati energetsku potrošnju .......................................... 96
10. Fosilna su goriva svuda oko nas .................................................................................................. 99
11. Gotovo svi vole toplinu.............................................................................................................. 100
12. Problem vremena ...................................................................................................................... 102
13. Skladišta za sve ukuse................................................................................................................ 105
14. Zalihe u pokretu......................................................................................................................... 109
ZAKLJUČAK - Biti svjesni................................................................................................................... 111
IV poglavlje .......................................................................................................................................... 113
1. Energetski argumenti .................................................................................................................. 114
2. Nerealizirani imperativ: energetska sigurnost ............................................................................ 115
3. As u rukavu okoliša ...................................................................................................................... 117
4. Ekonomske paradigme za energetsko upravljanje ...................................................................... 118
V poglavlje ........................................................................................................................................... 124
Dvadeset pionira energetske znanosti i inženjerstva i njihovi doprinosi ........................................ 125
Dvadeset svjetskih rekorda za energetsko inženjerstvo ................................................................. 129
Tri online energetska alata .............................................................................................................. 131
Dvadeset lokacija energetske baštine za posjetiti........................................................................... 131
Nasljedstvo ugljena ..................................................................................................................... 132
Baština nafte i plina ..................................................................................................................... 132
Obnovljivi izvori energije ............................................................................................................. 133
Ostale lokacije energetske baštine .............................................................................................. 134
Pola tuceta energetskih filmova vrijednih gledanja ........................................................................ 135
Prvi holivudski slučaj praćenja revolucije frakturiranja u SAD-u: .................................................... 136
Četiri DIY energetska projekta......................................................................................................... 137
Energetski otisci: energija utjelovljena u osamnaest zajedničkih roba ........................................... 138
Devet organizacija za provjeriti da li vam je stalo do nekih postavljenih pitanja u ovoj knjizi ....... 139

3
UVOD

Već se neko vrijeme mijenja svijet energije.

U tijeku je prava pravcata revolucija. Iskorištavanje fosilnih izvora

oblikovalo je naš trenutni ekonomski model, naše gradove, naš
stil života - no nakon 150 godina apsolutne vladavine ugljena,
nafte i plina - danas su konačno prepoznate konkretne
alternative.

Obnovljivi izvori razvijaju se u neočekivanom smjeru, a jednako

iznenadno padaju troškovi njihove proizvodnje. Uostalom,
nedavni dogovor o klimatskim promjenama postignut na
konferenciji UN-a u Parizu - COP21- u studenom i prosincu
2015.- nameće brz prijelaz, od energetskog sustava koji se
temelji na fosilnim gorivima do energetskog sustava u potpunosti
utemeljenog na obnovljivim izvorima gotovo bez emisija
stakleničkih plinova. Zadaća je generacije koja danas pohađa
srednje škole ili fakultete pretvoriti civilizaciju nafte i ostalih
fosilnih goriva u civilizaciju sunca, vjetra i obnovljivih izvora
energije.

Prijelaz je već u tijeku: ne krećemo ni iz čega i u Parizu se nisu

susreli vizionari i filozofi, već pragmatični vođe 200 nacija, od
kojih je mnogima put prema drugačijem energetskom sustavu
već godinama stvarnost.

No, je li moguće dovršiti tako bitan prijelaz unutar samo jedne

generacije (do 2050.)?

Po kojim cijenama i kojom tehnologijom? S kakvim će se

kritikama susresti? Kakav će novi model društvene i ekonomske
organizacije potaknuti?

U ovoj ćemo knjizi proći kroz provijest našeg energetskog

sustava i revoluciju u tijeku, koju su pokrenuli brokeri koji su do
prije nekoliko godina radili s naftom i ugljenom a koji danas pak

4
prodaju sunce i vjetar, građani koji se ujedinjuju u energetske
udruge i vlade koje su odlučile usmjeriti na dosad zanemarene
izvore, a u posljednjem ćemo poglavlju razmotriti put koji još
moramo prijeći kako bi završili promjenu. Stvarnost energetske
revolucije koja je u tijeku pomoći će nam da srušimo određene
predrasude na koje je, usprkos svemu, lako naići. Isplati li se
toliko vaditi plin i naftu na početku XXI. stoljeća? Do koje mjere
možemo računati na vjetar i sunce? Jesu li još uvijek preskupi?
Koliko se povećala njihova djelotvornost? Postaju li električni
automobili zaista relevantna tehnologija?

U čitavoj knjizi donosimo podatke, činjenice i rezultate studija i

istraživanja objavljenih u međunarodnim časopisima ili izvješćima
međunarodnih agencija, kako bi što uspješnije pokazali koliko je
kompleksan pothvat promjene energetskog sustava iz korijena,
na planetu koji je sve više industrijaliziran i naseljen. No svaka od
obrađenih tema predmet je neke dublje znanstvene rasprave, na
koje upućujemo čitatelje koji o njima žele znati više. Kroz knjigu i
u bibliografiji nudimo neke polazišne točke za takva istraživanja.

Autor

5
I POGLAVLJE

KAKO SMO OVAMO DOSPJELI?

Put kroz vrijeme od tehnologije do tehnologije

6
1. G RAD ŽEL JEZA I DRVETA , T ARATABA
Upravljanje vatrom je vještina proizvodnje i upotrebe vatre u
kontroliranim uvjetima po vlastitoj volji. Mnogi se antropolozi
slažu kako je prvi gospodar vatre bio Homo Erectus. Na vatri je
mogao skuhati hranu kako bi postala lakše probavljiva.
Zahvaljujući ovoj inovaciji bilo je moguće smanjiti količinu
vremena posvećenog pribavljanju hrane. Na ovaj su se način
stvorili evolucijski uvjeti koji su omogućili da ljudski probavni
organi koriste manje energije, budu učinkovitiji te omoguće
mozgu povećanje svoje dimenzijea time i stvarnu potrošnju
energije. SLIKA 1.1

7
Vatra je dakle jedan od brojnih čimbenika koji su omogućili
ljudskoj vrsti da se jasno razlikuje od ostalih životinja. Čimbenika
koji su djelovali u sprezi, utječući jedni na druge.

No vatra nije služila samo za kuhanje. Znakovito je što su u

nekim od najstarijih nalazištima ognjišta pronađeni tragovi
kamena obrađenog na visokim temperaturama. Primjerice na
jugu Afrike, na lokalitetima takozvane Stillbay kulture, od kojih su
neki i stariji od 160 000 godina, kremen su obrađivali vatrom. Na
ovaj je način bilo jednostavnije proizvesti oruđe za lov. Radi se
prvenstveno o prvom koraku k metalurgiji, koja će se ipak razviti
puno kasnije. Zagrijavanjem minerala koji sadrže metale moguće
ih je rastopiti i kasnije ih obrađivati u još učinkovitije oružje.

Knjige poput “Sva naša oružja. Zarazne bolesti, čelik i puške”

Jareda Diamonda jasno objašnjavaju kako su ovi čimbenici bili
ključni u nedavnoj evoluciji Homo Sapiensa. No možda je od njih
evokativnija priča o “Princezi Mononokeˮ Hiyaoa Miyazakija. U
ovom se remek-djelu crtanog filma iz 1997 pripovijedaju zbivanja
iz Tatarabe, željeznoga grada. Tataraba duguje svoje bogatstvo
sposobnosti rukovanja željezom i proizvodnje oružja učinkovitijih
od onog što ga koriste neprijatelji. To joj dopušta težnju za
neovisnošću od lokalnog plemića. Međutim, oni koji plaćaju
danak su šuma i njezini stanovnici, uključujući i duhove koji je
nastanjuju. Ustvari, da bi se proizveo metal potrebno je spaliti
mnogo drveća, puno više od onoga koliko šuma može izrasti.

Miyazakijev je film u stanju izuzetno uspješno ispripovjediti sukob

prirode i ljudskog roda kojeg pokreće želja za poboljšanjem
kvalitete vlastitog života. Sukob je to koji prožima čitavu našu
povijest, kako to dobro objašnjava Guido Chelazzi u knjizi
“L'impronta originale“'. Širenje Homo Sapiensa iz korijena je
promijenilo planet zahvaljujući opsežnoj deforestaciji koja traje
već nekoliko tisućljeća. SLIKA 1.2

8
Uništenje izvorne šume imalo je različite ciljeve, recimo stvoriti
prostor za poljoprivredne aktivnosti ili iskoristiti drvo, koje je
tisućljećima bilo osnovni građevni materijal. Od drveta su se
gradile kuće i brodovi, kola i plugovi, kao i brojni alati i oruđa u
kućanstvima. No drvo je bilo i glavni izvor toplinske energije
korištene za zagrijavanje prostora i kuhanje hrane. Direktno
izgaranje drveta proizvodi dim, zbog ovoga se radije pribjegavalo
drvenom ugljenu (koji se i danas koristi za roštilj) koji izgara bez
proizvodnje dima. Drveni ugljen (ili biljni ugljen) nastaje
izlaganjem drveta visokim temperaturama bez prisutnosti kisika.

9
Jedna od najraširenijih tradicionalnih metoda je bila ugljenara
sastavljena od naslage dobro raspoređenog drveta i prekrivena
slojem lišća i povrh toga crnicom, kako ne bi došlo do
nekontroliranog prodiranja zraka. Ugljenara je obično bila
promjera 2-3 metra i sadržavala je niz rupa koje su omogućavale
kontrolirano izgaranje. Obradu drveta, koja je obično trajala oko
dva tjedna, osiguravalo je dodavanje goruće žeravice koja je
omogućavala podizanje unutarnje temperature te oslobađala
vlagu i hlapljive tvari iz drveta. Tako se, na kraju postupka,
dobivao mnogo lakši i podesniji proizvod. Međutim, proces
karbonizacije drveta imao je energetski trošak. Više od polovice
energije izvornog drveta bi se izgubila.

Rast populacije i ubrzana urbanizacija uzrokovali su i rast

potrošnje i deforestacije. Izračunalo se da je svakom gradu bila
potrebna šuma koja bi se prostirala na površini od 50 do 200 puta
većoj od vlastite kako bi mogli osigurati odgovarajuću opskrbu.
SLIKA 1.3

10
Rizici deforestacije bili su poznati još od rimskog doba. U
narednim stoljećima neravnomjerno su se izmjenjivala razdoblja
tijekom kojih je adekvatna regulacija mogla diktirati održivo
iskorištavanje šuma i razdoblja u kojem je nekontrolirana sječa
ugrožavala sudbinu šume. Nestašica drveta bila je najočitija u
godinama koje su obilježile oštre zime. Sukobi između gradova,
između gradova i sela, borbe za prevlast, odredbe i proglasi (baš
kao oni manzonijevski) vrtjeli su se oko kontrole šumskih resursa
i vodenih tokova koji su bili glavno prijevozno sredstvo drveta.
Krhka je ravnoteža koja se stoljećima održavala na različite i
uvijek kreativne načine u različitim zemljopisnim i kulturnim
kontekstima. Ravnoteža se nije uvijek uspijevala održati i
potpuna sječa stabala dovela je, primjerice, do kraja civilizacije

11
Uskršnjeg otoka (kako pripovijeda Jared Diamond u knjizi “Slom:
kako se društva odlučuju za propast ili uspjeh” ), ali tiče se i
nama bližih zemalja, kao u slučaju takozvane elizabetanske
energetske krize.

Između 1530. i 1690. populacija Engleske i Walesa narasla je s

tri na šest milijuna ljudi, ona Londona od 60.000 na 540 000,
uvećavajući se za devet puta; potpuna urbanizacija je narasla s
10 na 25% populacije. S ovim demografskim pritiskom došli su i
troškovi izgradnje brodova kraljevske mornarice koji su tih godina
bješnjeli morima na štetu španjolske Nepobjedive armade, koja je
bila u potpunosti poražena 1558.godine. Velika potražnja za
drvom dovela je do sustavne deforestacije Velike Britanije koja je
morala pribjeći uvozu. SLIKA 1.4

12
Rast troškova opskrbe doveo je do razmatranja upotrebe goriva
koje je dotad bilo sustavno zanemarivano: fosilnog ugljena.

2. G RAD UGLJENA I PARNOG STROJA , C OKETOWN

Fosilni ugljen (koji se obično naziva jednostavno ugljenom) je
geološka formacija koja uglavnom potječe iz Karbona (kakva
slučajnost), prije otprilike 350 ili 300 milijuna godina. U ovom su
razdoblju povišena razina ugljičnog dioksida i topla, vlažna klima
doveli do širenja stabala velikih dimenzija. Ova stabla kasnije su
podlegla čestim poplavama. Debla su završavala pod vodom
gdje bi im manjak kisika onemogućio aerobnu razgradnju, i ostali
bi zarobljeni u nakupljenim sedimentima. Tektonski su ih pokreti
spustili u dubine, bili su izloženi povišenom tlaku i temperaturama
koji su uzrokovali progresivnu karbonizaciju.

Ugljen se poznaje i koristi još od drevnih vremena no, ako

izuzmemo kratak period u Kini za vrijeme Dinastije Song, uvijek
je imao marginalnu ulogu. Tek su energetska kriza i nestašica
drveta i drvenog ugljena prisilili Engleze krajem 1600. na
povećanje potrošnje. Prva iskorištena nalazišta ugljena bila su
ona površinska. Kako je vrijeme prolazilo bilo je nužno prijeći u
donji sloj tla kako bi se zadovolila rastuća potražnja. Budući da
su rudnici ugljena bili potopljeni podzemnim vodama, bilo ih je
potrebno isušiti. Posao isušivanja dovršen je zahvaljujući upotrebi
konja, no bio je spor i iscrpljujuć. Kako bi se riješio ovaj problem,
krajem 1600. Thomas Severy patentira parni stroj, koji će kasnije
biti u temelju Newcomenova stroja, razvijenog 1705. a u širu
upotrebu ulazi između 1712. i 1730.

Newcomenov stroj omogućio je brže uklanjanje vode iz rudnika

ugljena, olakšavajući tako njegovo izvlačenje. U nekoliko je
godina narasla dostupnost izvrsnog goriva na tržištu po niskoj
cijeni. U narednim je godinama fosilni ugljen počeo naglo
zamjenjivati drvo u energetskoj i industrijskoj upotrebi, barem u

13
Velikoj Britaniji. No, ono što je možda značajnije, od 1765. James
Watt donio je značajne promjene na Newcomenovu stroju,
primjerice uvođenje regulatora, vanjskog kondenzatora i stapnog
mehanizma.

Wattov stroj bio je jeftiniji i učinkovitiji, i mogao se izraditi u

različitim veličinama. Tako se parni stroj mogao lakše koristiti i za
pokretanje strojeva u industriji ili u lokomotivama za kretanje
vlakova. Sustav ugljena i parnog stroja predstavlja prvi značajni
primjer tehnološkog clustera, kako ga je definirao John R.
McNeill u “Qualcosa di nuovo sotto il sole”.

U praksi - objašnjava McNeill - efekt široke dostupnosti jeftinog

izvora energije, u kombinaciji s tehnološkim razvojem koji može
dovesti do maksimalnog iskorištavanja istog, vodi do gotovo
eksplozivne evolucije. »Energija, tehnologija i ekonomski sustavi
blisko su povezani: sudjeluju u procesu koevolucije utječući
međusobno jedni na druge. Svako toliko nastanu nove
kombinacije izvora energije, strojeva i novih načina organizacije
proizvodnje koji funkcioniraju iznimno dobro i daju novi smjer
društvu i ekonomiji. Poslužit ću se rječnikom povijesti tehnologije,
i nazvati 'clusterom' kombinaciju istovremenih izuma u
tehnološkom, organizacijskom i društvenom području«.

Procjenjuje se da je sve do početka devetnaestog stoljeća 70%

dostupne mehaničke energije dolazilo od snage ljudskih mišića, a
ostalih 30 % od pripitomljenih životinja. Ovaj podatak samo
pridaje na važnosti ropskog rada u mnogim predindustrijskim
društvima. Prvi su parni strojevi imali učinkovitost od 1%, to jest
pretvarali su u korisni rad samo 1% topline oslobođene
izgaranjem ugljena. Tijekom XIX. stoljeća dosegli su učinkovitost
od otprilike 30%.

Cluster ugljen/parni stroj zauvijek je promijenio ljudsko društvo,

upravo s početkom u Velikoj Britaniji, u kojoj je industrijska

14
revolucija i započela. Parni stroj postao je glavna inovacija u
tvorničkoj industriji (posebno u tekstilnom i metalurškom sektoru)
i prometu. U istom razdoblju, u svim je sektorima došlo do
značajnih promjena: englesko stanovništvo povećalo se od 7.7
milijuna do 30 milijuna, potrošnja ugljena narasla je 100 puta,
željeznička mreža narasla je s nula na 16 000 kilometara.

Tako važne promjene utjecale su, naravno, i na društvenu

organizaciju. U XIX. stoljeću nastaje grad utemeljen na ugljenu,
onaj Coketown kojeg Dickens opisuje u “Teškim vremenima“:
»Bio je to grad od crvene cigle, odnosno od cigle koja bi bila
crvena da su joj to dopuštali dim i pepeo. No, kako su stale
stvari, bio je to grad neprirodno crven i crn, kao obojeno lice
divljaka. Grad strojeva i visokih dimnjaka, iz kojih su neprestano
izlazile beskrajne zmije dima, koje se nikada nisu ispružile.
Postojao je kanal crne vode i rijeka koja je postala purpurna od
bojila štetnog mirisa, mnoštvo ogromnih zgrada punih prozora što
su se čitave dane tresli od drhtanja i praskanja, u kojima je klip
parnog stroja monotorno radio naprijed-natrag poput glave slona
kojeg je obuzelo nostalgično ludilo. Presijecale su ga velike ulice,
sve nalik jedna na drugu, u kojima su živjeli jednako tako slićni
ljudi, koji su ulazili i izlazili u isti sat, stvarali iste zvukove na
istom pločniku, kako bi radili isti posao koji im je svaki dan činio
jednakim onome jučer i onome danas, a svaka godina samo
replika one minule i one nadolazeće«.

Dimnjaci koji ocrtavaju Coketown služe kako bi udaljili što je više

moguće isparavanja nastalih izgaranjem ugljena. Crveni su jer su
izgrađeni od cigle. Cigle ispečene zahvaljujući ugljenu. Klipovi
parnih strojeva su izgrađeni od čelika, legure željeza i ugljena.
Proizvodnja čelika postala je jednostavnija kad se počeo
upotrebljavati koks, koji se dobiva zagrijavanjem ugljena bez

15
prisustva kisika. 1855. Henry Bessemer je razvio metodu
proizvodnje čelika koja je smanjila troškove. U Coketownu se sve
vrti oko ugljena.

Coketown je simbol društva u kojem je industrija pobijedila a

kapitalizam se trajno afirmirao. Teška vremena objavljena su
1854., šest godina nakon objave Komunističkog manifesta što su
ga Marx i Engels napisali u Londonu 1848.

Položaj radnika, svedenih na poluroblje, naročito žena i djece,

protagonist je čitavog Dickensovog opusa. On je sam u dobi od
12 godina radio u tvornici sjajila za cipele.

Svatko od nas u glavi ima neke crno-bijele slike života u

gradovima protagonistima industrijske revolucije. Teže je
zamisliti stvarnu svjetlost, boje, dim, mirise i zvukove. U Londonu
s polovice 19.stoljeća deseci tisuća konja su osiguravali javni
prijevoz putnika i robe. Svaki konj proizvede desetak kilograma
izmeta dnevno. Zamislite onda ulice popločane gnojem, koji se
za sušnog razdoblja pretvara u prašinu a za kišnog pak postaje
smrdljiva kaljuža. U raznim četvrtima grada su se razvile prave
pravcate barake (rookeries) gdje su odvodni kanali otjecali pod
vedrim nebom, a septičke jame nisu bile prikladno izolirane.
Upravo je zagađenje podzemnih voda iz septičke jame
uzrokovalo epidemiju kolere 1854., uzrokujući preko deset tisuća
mrtvih. Uza sve to pridodavao se i dim proizveden izgaranjem
ugljena, što za zagrijavanje kućanstva, što za industrijsku
proizvodnju. Zrak je bio toliko zagađen da je za londonski smog
skovana definicija pea-soup, juha od graška, zbog gustoće i boje.

Sve ovo može navesti na pomisao kako je industrijska revolucija

dovela do pogoršanja kvalitete života no, kao što dobro znamo,
sve je relativno. Koliko god je težak bio život u coketown
gradovima koji su rasli po svijetu, život na selima bio je vjerojatno
još teži. Zapravo raste broj stanovništva, i očekivani životni vijek
koji je na početki 19.stoljeća iznosio 40 godina, na početku

16
20.stoljeća približava se brojci 50. Čak i Ginijev koeficijent, koji
mjeri neravnomjernu raspodjelu bogatstva, navodi kako je na
kraju stoljeća bogatstvo bilo bolje raspodijeljeno nego u
prethodnome. Tehnološki izumi, razvoj znanosti i medicine,
stvaranje bogatstva doveli su do važnih zajedničkih blagodati.

3. G RAD MOTORA I NAFTE , M OTOR C ITY

Na početku 20.stoljeća ugljen premašuje drvo i postaje glavni
svjetski izvor energije. Međutim, na prijelazu stoljeća na scenu
stupa novi tehnološki cluster, kojeg čine motor s unutarnjim
izgaranjem i naftni derivati. Izum motora s unutarnjim izgaranjem
obično se pripisuje Eugeniju Barsantiju i Feliceu Matteucciju, koji
su 1853. patentirali eksplozivni motor koji je kao gorivo mogao
koristiti vodik dobiven Voltinim člankom. Ovaj je motor još uvijek
bio težak i kompliciran za rukovanje, ali se mogao prilagoditi
korištenju raznim strojevima.

Iz njega su, u drugoj polovici stoljeća, nastali benzinski motor

(kojeg je izumio Nikolaus Otto 1862.) i dizel motor (kojeg je
izumio Rudolf Diesel 1892.). Novi su motori bili lakši i učinkovitiji,
i mogli su biti manjih dimenzija u odnosu na parne, što ih je činilo
prikladnijima za korištenje u prijevoznim sredstvima.

U principu su mogli koristiti bilo koje gorivo, i u početku su bili

izgrađeni za izgaranje plinova ili kombinacije zraka i ugljene
prašine. No njihova šira upotreba dogodit će se nekoliko godina
nakon što su bili prilagođeni za izgaranje tekućih naftnih derivata,
čija je povijest slična onoj ugljena. I nafta je ustvari tek proizvod
odlaganja organskog materijala, u ovom slučaju jednostaničnih
morskih biljaka i životinja (fitoplankton i zooplankton). Tijekom
paleozoika su se ogromne količine ovog materijala taložile na
morskom dnu. U nadolazećem razdoblju sjedinili su se sa

17
sedimentima i prošli geološki proces jednak onome koji je doveo
do stvaranja ugljena.

Nafta je smjesa različitih molekula. Procesima rafinacije je

moguće odvojiti različite čestice s obzirom na specifičnu težinu,
proizvodeći tako smjese različitih karakteristika. Iz nafte je
moguće izvući topljive tvari (koje sadržavaju lakše i hlapljive
spojeve), zapaljive (benzin, kerozin i dizel), maziva (poput
mineralnih ulja) i naposljetku bitumen (najteži materijal). SLIKA
1.9

18
Benzin i dizel imaju veliku energetsku gustoću. U odnosu na
težinu sposobni su proizvesti od jednog i pol do tri puta više
energije od ugljena, od tri do sedam puta više od drveta. Osim
toga, budući da su tekućine, jednostavno ih je skladištiti i
prevoziti, a i dovesti od spremnika do motora. Zato su jako
pogodni za pokretanje motora vozila.

Novi sustav stroj-gorivo jako se brzo ustalio. Možda je glavni

protagonist ovog velikog prijelaza Henry Ford, koji je osnovao
svoju automobilsku kuću 1903.godine. Ford nije izumio ni
automobil ni motor. Ipak, uveo je u svoju tvrtku principe koje je
osmislio Frederick Taylor, stvarajući novi oblik organizacije posla
koji se temeljio na montažnoj traci koju je pokretala pokretna
vrpca. Zahvaljujući ovim unovacijama uspio je proizvesti
kvalitetne automobile po puno nižim cijenama od svojih
konkurenata. Fordov Model T je simbol prve masovne
motorizacije i proveden je u preko deset modela i 16,5 milijuna
primjeraka između 1908. i 1927.

I danas se nalazi među deset najprodavanijih automobila u

povijesti. Motor cilindra otprilike tri litre mogao je raditi na
kerozin, benzin i etanol. Tada je, zahvaljujući razvoju naftne
industrije, benzin postao dostupnije i povoljnije gorivo. Cluster
motor/benzin omogućio je Fordu da u jednom potezu izumi
fordizam i stvori uvjete za srednju klasu. Ustvari je 1914. Henry
Ford odlučio povećati plaću svojim zaposlenicima s 2,25 na 5$
dnevno (osam radnih sati). Nije to bio čin čiste filantropije, već
precizna strategija preživljavanja tvrtke. Do tog su trenutka
radnici često mijenjali tvrtku u kojoj su zaposleni. 1913., uz radnu
snagu od 14 000 zaposlenih, Ford je bio prisiljen zaposliti još 50
000 ljudi. Svaki put kad bi novi radnik stigao u tvornicu bilo je
potrebno potrošiti vrijeme i novac za obuku i uklapanje u
montažnu traku. Povećanje plaće je dakle služilo prvenstveno

19
snižavanju ovih troškova. Istovremeno je Ford smanjio radni dan
na 8 sati, uvodeći u svoje pogone neprekinuti ciklus proizvodnje
utemeljen na tri dnevne smjene. Na ovaj su se način snižavali
troškovi proizvodnje što je Fordu omogućavalo prodaju
automobila po nižim cijenama od svojih konkurenata. SLIKA 1.11

Posljedica ovog ekonomski savršenog kruga bila je da su si

radnici mogli priuštiti kupnju automobila. Masovna motorizacija je
započela.

Još je jednom tehnološka inovacija koja na inovativan naćin

iskorištava izvor energije otprije poznat dovela do epohalnih
promjena u društvu i ekonomiji. Promijenile su se i sudbine i
gradova. Prvi model T izašao je iz Fordova pogona u Detroitu, ili
Motor Cityju (Motownu) u punom smislu riječi.

Gradovi 19.stoljeća bili su organizirani oko manufakturnih

pogona i željezničke su mreže nastajale kako bi povezale
proizvodne pogone s rudnicima ugljena. Gradovi 20.stoljeća,
pak, razvili su se po potrebama i mogućnostima automobila.
Istovremeno nastaje mreža cesta i

20
autocesta predodređenih za prijevoz na kotačima. Širenje
automobila i dostupnost goriva po niskim cijenama omogućilo je
širenje gradova prema takozvanom urbanom sprawl-u (opušteni
razvoj). Američki san ima svoju točno određenu ikonografiju koja
se u čitavom svijetu nametnula preko filmova i serija. Obiteljska
kuća na dva kata, garaža za automobil, vrt s prednje a prostor za
roštilj sa stražnje strane, po mogućnosti s bazenom. Station
wagon za odlazak u kupnju u trgovački centar (u koji se može
doći gotovo isključivo s automobilom). Drive-in kino, čak i take
away restorani koji poslužuju izravno u automobil: Arnold's Drive
u seriji Happy Days. Ako je 1800. godine Ujedinjeno Kraljevstvo,
vodeći proizvođač i potrošač ugljena, započinjalo globalne
promjene, u 1900. su Sjedinjene Američke Države, najveći
proizvođači i potrošači nafte, postali hegemoni. Nedugo nakon
Drugog svjetskog rata, u SAD-u je potrošnja nafte nadmašila
potrošnju ugljena. Isto će se dogoditi na globalnoj razini otprilike
20 godina kasnije. Velika dostupnost nafte omogućila je SAD-u
dugogodišnju neovisnost. Još na početku sedamdesetih samo
osmina američke potrošnje nafte dolazila je iz uvoza. Ostala su
industrijalizirana gospodarstva povećavala potrošnju goriva iznad
mogućnosti ponude lokalnih izvora i više nisu bili u stanju
zadovoljiti vlastite energetske potrebe. Mnogu su povjesničari
zabilježili kako je dostupnost nafte bila jedan od odlučujućih
faktora u ishodu Drugoga svjetskog rata. Uostalom, savezničke
vojske su toga bile dobro svjesne, budući da je prvo
bombardiranje američkih aviona na europskom tlu imalo za cilj
rafineriju u Ploiestiju (u današnjoj Rumunjskoj), pogođenu u lipnju
1942. i uništenu u kolovozu 1943 u operaciji Tidal Wave.

Nacistička je Njemačka uvelike pribjegla Fischer-Tropschovom

postupku koji je omogućavao proizvodnju tekućih goriva na bazi
ugljena, do toga da je četvrtina iskorištenog dizela bilo industrijski
proizvedeno.

21
Ali kontrola naftnih izvora postala je sve važnija u poslijeratnom
dobu, kada su stvoreni dugi lanci energetske opskrbe između
mjesta gdje su se izvlačile zalihe i mjesta gdje su se koristile,
stvarajući tako dvostruku vezu međusobne ovisnosti zemalja
proizvođača i potrošača.

Povijest oružanih sukoba u posljednih šezdeset godina se često

isprepleće s povijesti energetske opsrkbe. Misli se na Suesku
krizu 1956., na Kippurski rat 1973. godine i embargo na naftu
koji je uslijedio u arapskim zemljama prema saveznicima Izraela,
na rat između Irana i Iraka koji se vodio od 1980. do 1988., na
invaziju Kuvajta 1990., pa sve do Drugog zaljevskog rata
započetog 2003. i pada libijskog režima. SLIKA 1.13

22
Povijest bombi, krvi i dolara. Povijest koja je, međutim, omogućila
rast srednje klase u svim takozvanim industrijaliziranim
zemljama. Fenomen povezan s dostupnošću energije: količina
godišnje iskorištene energije nije se mijenjala tisućljećima, dok je
u posljednjih 200 godina narasla otprilike 80 puta. Računa se
kako je u prosjeku, na kraju 20.stoljeća. po glavi stanovnika
planeta dostupna količina energija jednaka onoj koju je
proizvodilo 20 robova koji su radili maksimalnim intenzitetom 24
sata na dan, 365 dana u godini. Iako, očito je kako ovaj podatak
krije ogromne nejednakosti.

4. A TOMIC C ITY , SAN ILI NOĆNA MORA ?

Američka intervencija u Drugom svjetskom ratu počinje 1942.

godine bombardiranjem rafinerije, i završava u kolovozu 1945.
atomskim bombama na Hirošimu i Nagasaki. Nuklearna
tehnologija je zasigurno protagonist važnog dijela povijesti
energetike dvadesetog stoljeća, počevši od pokusa tima kojim je
upravljao Enrico Fermi, koji je bio osposobio prvi nuklearni
reaktor, 2. prosinca 1942. u Chicagu. Istovremeno se radilo na
korištenju ogromne energije proizvedene lančanom fisijom u
vojnom objektu u Novom Meksiku, gdje je tim Roberta
Oppenheimera testirao prvu atomsku bombu u srpnju 1945. Prvi
reaktori za civilnu upotrebu nastali su samo deset godina kasnije
i činilo se kako atomska energija obećava budućnost prosperiteta
i blagostanja, visoke tehnologije i niskih cijena. Zanimljivo je
primijetiti kako se najveće širenje nuklearnih pogona odvilo
tijekom hladnog rata, a zaustavljeno je nakon 1989. kad je bilo
424 aktivnih reaktora s ukupnom snagom 332 GW u tridesetak
zemalja koji su mogli proizvesti 5,5% energije konzumirane na
globalnoj razini. Nuklearna industrija razvijala se trideset godina,
ali njezina je sudbina bila predodređena, nakon nesreća u Three
Mile Island (Pennsylvania) 1979. i katastrofe u Černobilu
(Ukrajina) u travnju 1986..

23
Usprkos ogromnim sredstvima utrošenim za istraživanje i razvoj,
u nadolazećim je godinama nuklearna energija zadržala
marginalnu ulogu, s obzirom na to da je na kraju 2015.
zabilježeno 442 reaktora sa snagom od 384 GW, koji su
proizvodili 4.4% energije konzumirane na globalnoj razini. U
praksi, u četvrt stoljeća instalirana je snaga narasla za manje od
20%. Uostalom, Atomic City je mjestašce u Idahu, u SAD-u. Na
popisu stanovništva 2010. brojalo je 29 stanovnika (10 godina
prije bilo ih je... 25). Želite li ga usporediti s Coketownom ili
Motownom?

No pravi problem s nuklearnom energijom iskusit ćemo u bliskoj

budućnosti, budući da je većina reaktora koji su trenutačno u
funkciji starija od trideset godina. Ubrzo ćemo saznati koji će biti
stvarni troškovi operacije koju nitko zapravo ne poznaje. Samo u
Europskoj Uniji se procjenjuje 253 milijardi eura sredstava
potrebnih od danas do 2050. Tom je logikom već potošeno 133
milijardi.

No, nisu sve države u istom položaju. Primjerice u Francuskoj je

EDF procijenio troškove raspuštanja na 300 milijuna po
instaliranom gigavatu. U Njemačkoj se procjenjuju na 1.400
milijuna, u Velikoj Britaniji 2.700. Budući da su se francuske
zalihe temeljile na procjeni EDF-a jasno je da bi sljedećih godina
francuska država mogla susresti s ozbiljnim financijskim
problemima. Ako uzmemo u obzir da francuski pogoni iznose
preko 60 GW, moglo bi nedostajati između 80 i 150 miljardi eura.
Ogromna mjenica koja se dodaje tekućim financijskim
poteškoćama dvaju tvrtki odgovornih za nacionalni nuklearni
program: Areva i EDF.

24
5. P RIRODNI PLIN , PRIJELAZNO GORIVO ?

Gastown je povijesni centar Vancouvera, ali njegovo ime nema

veze s prirodnim plinom. Ipak, ovo je gorivo naglo zauzelo važnu
ulogu u svjetskim opskrbama energije, pokrivajući godotov 25%.

Prirodni je plin mješavina plinova sastavljena ponajviše od

metana. U odnosu na proizvedenu energiju, izgaranje prirodnog
plina proizvodi mnogo manje ugljikovog dioksida u odnosu na
izgaranje ugljena ili naftnih derivata. Ova činjenica, zajedno s
ogromnim nalazištima u različitim zemljama, predstavlja najveću
prednost prirodnog plina koji je posljednjih godina imao pred
svojim fosilnim konkurentima.

Prirodni plin nikad nije pronašao energetsku tehnologiju s kojom

bi tvorio cluster. Možda je najvažnija uloga koju je dosad odigrao
ona u zelenoj revoluciji, u poljoprivredi. U drugoj polovici
20.stoljeća naglo se nametnuo novi model poljoprivredne
proizvodnje. Jedan od ključnih elemenata ovog novog pristupa je
masovno korištenje gnojiva, pogotovo onih koji sadržavaju dušik,
proizvedenih na bazi amonijaka. Proces koji dopušta korištenje
atmosferskog dušika u proizvodnji amonijaka kreirao je Fritz
Haber, a razvio Carl Bosch između 1894. i 1911.

Metan je osnovni sastojak ovog procesa koji je na

eksponencijalan način omogućio na poljoprivrednu proizvodnju u
čitavom svijetu.

U energetskom sektoru, pak, prirodni plin nije bio protagonist

nikakve revolucije i gotovo je uvijek korišten u tehnologijama
sličnim onoj razvijenoj za ugljen ili naftne derivate koja polako
zamjenjuje u mješavini globalne energetike. SLIKA 1.15

25
Iz ovog se razloga često govori o prirodnom plinu kao
prijelaznom gorivu: ono što bi trebalo omogućiti svjetskom
energetskom modelu da se prebaci s modela utemeljenog na
fosilnim gorivima na model baziran na obnovljivim izvorima.

Možda su stvari poprimile drugi tijek, i ne treba nam nikakvo

prijelazno gorivo, budući da se obnovljivi izvori već čine
spremnima za sam prijelaz.

Tome je posvećeno drugo poglavlje.

26
II POGLAVLJE

KAMO IDEMO

I zašto se ne smijemo ovdje zaustaviti

27
1. K RENUTI U TRANZICIJU ILI NE ?

Zašto bi se morali suočiti s tranzicijom i napustiti naš trenutni

energetski model? Na kraju, barem u razvijenim zemljama, on
nam nudi brojne prednosti i definitivno se ne možemo požaliti na
usluge koje dobivamo. Imamo izvrsnu razinu pristupa električnoj
energiji, gotovo 100% u zemljama OECD-a. SLIKA 2.1

Zimi možemo zagrijavati svoje kuće i sve češće ih ljeti

rashlađivati. Motor Town nam je ostavio u naslijeđe individualnu i
kolektivnu mobilnost potpuno nepoznatu prethodnim
generacijama i, povrh svega, širok pristup energiji (i hrani)
dopustio nam je da koristimo svoje vrijeme na drugačiji i
zanimljiviji način u usporedbi s cijepanjem drva po cijeli dan ili
ručnim pumpanjem vode za cijelu obitelj. Sve to nije besplatno,
ali su direktni troškovi sve u svemu razumni.

28
Ustvari, 2012. (godina u kojoj je nafta kotirala oko 100 dolara,
naspram aktualnih 40) kupnja električne energije i plina zauzima
oko 6% proračuna prosječne europske obitelji, dok je 4%
budžeta uloženo u kupnju individualnog prijevoznog sredstva
(koji zatim, da bi se koristio, zahtijeva dodatnih 7% u gorivu,
porezu, osiguranju, popravcima i ostalom...).

Nezanemariv, no ipak neodrživ dio obiteljskog blagostanja. Za

usporedbu, troškovi prehrane u istoj godini zauzimaju 13%,
odjeće 5% a kulturnih i rekreativnih usluga 9%.

Zasigurno je pouzdanost, dostupnost i relativna ekonomičnost

energetskog sustava razvijenih zemalja nepoznata u drugim
dijelovima planeta, no ovakav je model – tamo gdje postoji – bio
ključan nositelj razvoja i blagostanja.

Zašto bi onda morali izvršiti tranziciju? Zar ne možemo

jednostavno proširiti svoj iskušani način na one države koje su još
uvije iz njega isključene?

Zašto razvijeni svijet mora promijeniti model i mora li predložiti

neki drugačiji zemljama koje su još uvijek u razvoju?

Da bismo na to odgovorili, sagledat ćemo stvari s negativnog

aspekta i vidjeti granice energije kakvu sada poznajemo, a
naročito granice sustava koji se uvelike temelji na fosilnim
izvorima.

2. J EDNAKOST I KONCENTRA CIJA

Činjenica da postoje države bogate naftom i ostalim fosilnim

resursima i države koje su ih gotovo pa lišene je dobro poznata,
pogotovo nama koji živimo, u tome smislu, “siromašnoj” državi.

Precizna procjena dostupnosti fosilnih resursa različitim

zemljama zapravo nije jednostavna iz raznih tehničnih,
ekonomskih i geopolitičkih razloga.

29
Ako uzmemo kao polazište za naftu podatke OPEC-a iz 2014.,
zemlja s najvišom stopom svjetskih resursa je Venezuela s 20%,
slijedi je Saudijska Arabija (17%), pa Iran i Irak, obje sa stopom
od približno 10%. Odmah iza slijede dvije druge zemlje Bliskog
Istoka, Ujedinjeni Arapski Emirati i Kuvajt, obje s nešto manje od
7% i Ruska Konfederacija s nešto iznad 5%. Ako nadodamo
Libiju, Nigeriju i Sjedinjene Države, svi s između 2% i 3%, dobit
ćemo deset nacija koje ukupno posjeduju 85% svjetskih rezervi.

Za usporedbu, u čitavoj zapadnoj Europi se nalazi samo 0,8%

svjetskih rezervi nafte, od kojih su tri četvrtine u norveškim i
engleskim ležištima Sjevernog mora. Slika 2.2

30
Slična je situacija i s prirodnim plinom: i ovom slučaju 10 zemalja
kontrolira gotovo 80% resursa. Sedam od njih (Rusija, Iran, SAD,
Saudijska Arabija, Venezuela, Nigerija i Arapski Emirati) čine 'top
10' podsjednika naftnih rezervi, a pridružuju im se Qatar,
Turkmenistan i Alžir. Europa posjeduje s sprawl-amo 2% rezervi,
od kojih je ponovno polovica u Norveškoj.

Načelno, neravnomjerna koncentracija nekog dobra ne mora

nužno biti velik problem na svjetskom tržištu: u principu postoje
države bogate rajčicama i siromašne bananama, primjerice, i
tržište služi upravo tome da spoji ponudu i potražnju. Problem
nastaje iz nezamjenjivosti rezervi našeg trenutnog energetskog
sustava: ako nestane banana uvijek možemo jesti neko drugo
voće, dok elektrane i naši automobili trebaju baš određen tip
goriva, koji nije zamjenjiv u kratkom periodu.

Ova činjenica daje zemljama proizvođačima fosilnih resursa

neobičnu tržišnu moć i u ostalim ekonomskim sektorima. Zemlje
siromašne resursima, poput onih europskih, posebno su ranjive
prema bilo kakvom problemu opskrbe, bilo da ih uzrokuju
trgovačke i geopolitičke razmirice, bilo tehnički problemi. Osim
već spomenute krize Sueskog kanala iz 1973., koja je u prvom,
mitskom boomu, napumpala cijene nafte i upoznala naše
građane s konceptom “par - nepar tablica”, svježija je kriza
opskrbe plinom zime 2008/2009. Krizu je uzrokovala prepirka
između Rusije, zemlje proizvođača, i Ukrajine, zemlje kroz koju
se plin prevozi, i riskiralo se prepuštanje velikog dijela Istočne
Europe hladnoći. U slučaju prirodnog plina, rigidnost sustava
opskrbe dodatno pogoršava potreba za građenjem plinovoda,
skupih, fiksnih infrastruktura koji neraskidivo vežu proizvođača i
potrošača.

Tehnologija ukapljivanja i ponovnog rasplinjavanja nedavno je

uspjela ponuditi tržištu nekoliko alternativa za plin, kao primjerice

31
mala karipska državica Trinidad i Tobago, inače izvan dohvata
bilo kakve trajne veze.

Na geografskoj razini, koncentracija resursa i proizvodnje (to jest

količina izvučenih resursa na tržištu) su očito povezane, iako uz
pokoju razliku koju uzrokuju različite strategije iskorištavanja
samih resursa. Ista zemlja, SAD, koja se već pojavljuje na čelu
liste rezervi, istovremeno je i na čelu lista najvećih proizvođača,
najvećih potrošača i najvećih uvoznika nafte.

Kina je na drugom mjestu po potrošnji i količini uvezene nafte, a

druga zemlja po proizvodnji nafte je Saudijska Arabija, slijede je
Rusija, Kina i Kanada. Ako pridodamo ostale države proizvođače
koji spadaju u “top 10” (Ujedinjeni Arapski Emirati, Iran, Irak,
Brazil i Meksiko) dolazimo do dvije trećine svjetske proizvodnje.
Međutim, ono što zanima nas, zemlje siromašne resursima jest
dostupnost izvozne nafte, odnosno razlika između proizvodnje i
unutarnje potrošnje, i tu nalazimo već “poznata lica”. Redom,
Saudijska Arabija, Rusija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt,
Irak, Nigerija, Venezuela, Angola, Katar i Kanada zajedno izvoze
količinu nafte koja odgovara trećini svjetskih potreba. SLIKA 2.4

32
Ali tko u praksi kontrolira svjetsko tržište energije?

Iz ekonomske teorije znamo da je diversifikacija svjetskog tržišta

ključna da bi se postigla učinkovitost koja se sastoji od uspostave
ravnoteže cijena koja – u teoriji – maksimizira korist kako
proizvođača, tako i potrošača. Da bi se to dogodilo, sudionici na
tržištu (takozvani akteri) moraju biti brojni s obje strane. U slučaju
energetskog tržišta situacija je samo djelomično takva: prema

33
Forbesu, u 2014. 21 najveća svjetska kompanija kontrolirala je
više od polovice svjetske proizvodnje nafte i prirodnog plina.
Završilo je doba “sedam sestara”, moćnih zapadnih kompanija
koje su kontrolirale resurse u neposrednom poslijeratnom dobu,
došlo je vrijeme velikih državnih kompanija zemalja proizvođača.

Trinaest od upravo spomenutih kompanija su zapravo državni

divovi, kalibra SaudiAramca, Gazproma, PetroChine, National
Iran Oil Companyja i ostalih, koje ukupno kontroliraju više od
40% svjetske proizvodnje nafte i plina, povećavajući tako
međuovisnost interesa tržišta i geopolitičkih strategija zemalja
proizvođača. SLIKA 2.5

34
U svakom slučaju “gigantizam” sektora je vidljiv i uvelike
utemeljen na strukturalnoj složenosti sustava. Nemoguće je da
se mali proizvođač, možda blizak ideji kooperative, probije na
takvo tržište: kod nafte, plina, ugljena, ili si proizvođač (i to veliki
proizvođač) ili potrošač. S fosilnim izvorima teško je postati
prosumer, odnosno u isto vrijeme proizvođač i potrošač energije.
Pokoji rijedak izuzetak zaista postoji, no radi se o industrijskim
strukturama velikog kalibra, poput tvornica cementa ili visokih
peći koje su, često zbog sigurnosti opskrbe, odlučile proizvoditi
električnu energiju ili toplinu koja im je potrebna, postavljajući
centrale u vlastitim pogonima. I u slučaju nuklearnih elektrana
postoje jako specifični prosumersi, kao što su podmorski ili
nuklearni nosači aviona, no još uvijek smo daleko od budućnosti
koju je sanjao Isaac Asimov, u kojoj ljudi Druge Zaklade mogu
aktivirati polja snage za samoobranu zahvaljujući nuklearnom
reaktoru postavljenom u kopči remena.

3. U SQUE TANDEM ?

Čak i ako pretpostavimo da je moguće zaobići rizike koje donosi

ova nejednaka raspodjela, dokad ćemo moći nastaviti ovako?
Fosilni izvori nisu obnovljivi: ugljen, nafta, prirodni plin (čak i
uranij) ne obnavljaju se s vremenom i samim time su ograničeni.
U principu, što više nafte i plina proizvodimo, manje resursa nam
ostaje na raspolaganju. Zapravo, posljednjih desetljeća nije bilo
tako, dapače, takozvane “dokazane” rezerve fosilnih goriva
stalno su se povećavale iako se naša proizvodnja nikada nije
zaustavila, već se i ona povećala. Izgleda kao paradoks, no u
temelju ovog fenomena nije nikakav nepredviđeni zakon fizike,
već jednostavna statistička posljedica: nova otkrića su se nizala
brže nego iskorištavanje.

U stvarnosti je situacija mnogo složenija jer definicija

“dokazanih” rezervi nije jednaka u svim državama, i svaka od

35
njih ovisi i o tržišnoj cijeni: u periodu visokih cijena postaje
prikladno iskorištavati i “nedostupna” ležišta, dakle skuplja, koja
se onda uključuju u statistike korisnih rezervi. Osim toga, uvijek
kada naraste cijena postaje zanimljivije ulagati u nova
istraživanja i otkrića se množe. Za razliku od perioda niskih
cijena, nova iskopavanja su manje isplativa i industrija se
uglavnom fokusira na iskorištavanje poznatih rezervi. Osim toga,
procjene su podložne brojnim tehničkim nesigurnostima, tržišnim
i geopolitičkim interesima i često su predmetom revizije. SLIKA
2.6

36
U svakom slučaju, vremenski obzor u kojem se može očekivati
iscrpljenje resursa nafte, koji se definira kao odnos između zaliha
i proizvodnje porastao je s otprilike 30 godina koliko se očekivalo
osamdesetih godina prošlog stoljeća na otprilike 45 godina
(podaci EIA-e). Što se tiče prirodnog plina, već se tri desetljeća
pridržavamo procjene od 50-60 godina, dok najrelevantniji izvori
za ugljen predviđaju vrijednosti iznad 100 godina. Znači li to da
se ne moramo brinuti oko nestašice fosilnih goriva? Da i ne.
Možda ne odmah, ali u međuvremenu su ključna dva faktora:
povećanje svjetske potrošnje koju sve glavne energetske
agencije i centri za istraživanje očekuju u narednim desetljećima i
moguća stagnacija novih istraživanja. Oba fenomena, prvi gotovo
siguran a drugi vjerojatan, ubrzat će nestašicu zaliha koje se
pribojavamo. Osim toga, kako ćemo bolje objasniti u sljedećem
poglavlju, u posljednjim desetljećima samo izvlačenje resursa
postaje sve manje energetski prikladno. U svakom smislu, bilo
da se iscrpljenje izvora fosilnih govora dogodi za 30 ili 100
godina, jesmo li sigurni da si stvarno možemo priuštiti
iskorištavanje čak i samo poznatih zaliha?

4. A KO VAM SE DVA STUPNJA Č INE MALO

U prosincu 2015. predstavnici svjetskih naroda susreli su se po

dvadeset i prvi put u Parizu na takozvanoj Konferenciji stranaka
(COP) Konferencije UN-a o klimatskim promjenama i potvrdili su
obvezu održavanja razine emisije stakleničkih plinova toliko da
ograniče porast prosječne svjetske temperature na najviše 2
stupnja. Ovaj cilj ima važan utjecaj na trenutni energetski sustav,
jer upravo iz njega potječe velik dio spornih emisija. Bez ulaska u
detalje climate change fenomena, što bi zahtijevalo posebnu
knjigu, oko dvije trećine emisija stakleničkih plinova (procjena iz
2010.) su na neki način povezane s proizvodnjom ili korištenjem
energije, uključujući energiju koja se koristi za kretanje
prijevoznih sredstava. U stalnom su porastu pogotovo emisije

37
uzrokovane izgaranjem fosilnih goriva, i borba protiv klimatskih
promjena se ponajviše usmjerava na smanjenje njihove
upotrebe. No to već odavno znamo. SLIKA 2.7

Zanimljiv alternativan način razmišljanja o problemu se temelji na

činjenici da rast temperature nije direktno povezan s emisijom
stakleničkih plinova, već njihovom koncentracijom u atmosferi.
Dakle, da smo sposobni smjesta reapsorbirati emisije
stakleničkih plinova, njihova bi koncentracija bila stalna i ne bi
imala direktnog utjecaja na klimu.

Priroda ne može to napraviti, ili barem ne smjesta: uzmemo li

kao primjer najpoznatiji staklenički plin, ugljični dioksid, njegovu
sudbinu u okolišu diktira ciklus ugljika, mehanizam prirodne
ravnoteže između izvora, bunara i spremišta. Prije industrijske
ere, ovaj je ciklus dopuštao održavanje relativno konstantne

38
razine ugljikova dioksida u atmosferi koja je, ustvari,
najreaktivnije spremište ugljika, ako ne i najveće. Emisije
industrijske ere stavile su u opticaj novi ugljik, onaj koji se dobiva
izgaranjem fosilnih goriva, narušavajući ovaj delikatan
mehanizam i prisiljavajući spremišta ugljika, između kojih je i
atmosfera, da pohranjuju veću količinu. Koncentracija CO2 u
atmosferi dakle raste u odnosu na nakupljene emisije, to jest u
odnosu na zbroj svih emisija uzrokovanih ljudskim djelovanjem
od početka industrijske ere do danas. SLIKA 2.8

39
Odrediti, kao što je to napravljeno u Parizu, maksimalan
prihvatljivi porast prosječne temperature znači odrediti i gornju
granicu dodatnih emisija koje od danas nadalje možemo
prihvatiti. Korištenje svih do danas poznatih fosilnih zaliha, uz
pomoć aktualne tehnologije, dovest će nas preko ove granice i
iznad ona ključna “dva stupnja”.

40
Koliki dio poznatih rezervi je još uvijek moguće iskoristiti a da ne
prijeđemo ovaj prag diskutabilno je, ali najveće nam procjene
kažu da ne smijemo prijeći granicu između trećine i dvije trećine
poznatih rezervi ako želimo zadržati pariške ciljeve. Dakle ako
nismo sigurni kad će se potrošiti naše fosilne rezerve, znamo da
ne možemo nekažnjeno iskorištavati zalihe koje već poznajemo.
A ako nas ovaj podatak potakne da počnemo preispitivati naš
energetski sustav, naša će nas pluća potaknuti da s time

5. O D PEA - SOUP DO PONOVNOG POGLEDA NA ZVIJEZDE

Na sreću, Coketown više ne postoji, barem ne u našim krajevima,

ali zagađenje atmosfere ostaje velik problem, a predviđanja,
barem na svjetskim razinama, zasigurno nisu bajna. Prema
Europskoj agenciji za okoliš još 2012. zagađenje atmosfere
skratilo je život oko 500 milijuna građana Europske Unije za
ukupno 5 500 000 izgubljenih godina života. Najveći su krivac
atmosferske čestice (PM25, čvrste i polutekuće čestice promjera
otprilike 2,5 mikrona koje lebde u zraku koji udišemo), koje
uzrokuju preko četiri petine štete, dok oksidi dušika i ozona utječu
na između 800 i 200 tisuća izgubljenih godina života. Brojevi su
impresivni, i valja imati na umu da se situacija značajno popravila
posljednjih desetljeća, pogotovo u širenju takozvanih end of pipe
tehnologija: filtri, katalitički pretvornici i ostale tehnologije
redukcije, ali i zahvaljujući optimizaciji izgaranja unutar sve
naprednijih kotlova, plamenika i motora te uporabi čišćih goriva
kao što su prirodni plin ili nafta s niskom razinom sumpora. Ove
se tehnologije uspješno primjenjuju i u emisijama iz prijevoznih
sredstava, i iz industrije i iz zagrijavanja kućanstava. I preseljenje
industrijske aktivnosti i elektrana dalje od naseljenih područja
učinilo je svoj dio. Ne najmanje bitno, promijenila se i sama
industrijska struktura našeg društva, smanjena je teška industrija
u korist tercijarnog sektora, i kao posljedica, dio emisija koje
zagađuju je “eksternaliziran” zajedno s dijelom proizvodnje.

41
Usprkos svim ovim naporima, zagađenje ostaje problem, i iako
mnogo manje žuran nego u prošlosti, još mu je uvijek glavni
krivac izgaranje fosilnih goriva u polju proizvodnje energije,
topline i prijevoza. Ponajviše zagađenje od prometa i zagrijavanja
kućanstava čine najveći dio onoga što ostaje od pea-soup-a naših
gradova. SLIKA 2.9

Već se dugo raspravlja o tome ima li mjesta poboljšanju

nastavimo li istim putem, ili moramo radikalno promijeniti
paradigmu. Ako je problem samo izgaranje i njegovi ostaci,
točnije izgaranje u prijevozu, zašto ne prijeđemo na energetske

42
tehnologije i vektore koji ga ne uključuju, in primis električnu i
hidroenergiju, i oslobodimo svoje gradove od zagađenja?

U neindustrijaliziranim zemljama, i u onima koji se ubrzano

razvijaju, naročito u Indiji, Jugoistoku Azije i Kini, situacija je
značajno gora. Dok na Zapadu već pokoje desetljeće svjedočimo
smanjenju emisija, u drugim smo zemljama još u fazi koju smo
mi upoznali u prvim poslijeratnim desetljećima: neravnomjerno
povećanje izvora emisija (odnosno automobila, i u određenim
državama ponajviše motocikala s dvotaktnim motorom), i slaba
primjena tehnologija smanjenja plinova. Rezultat su visoke
vrijednosti zagađenja atmosfere u odnosu na zdravstveni
standard koji propisuju međunarodne organizacije. Zahvaljujući
novim zakonima, stvari su odnedavno krenule boljim tokom i,
barem u nekim većim gradovima ovakvih zemalja, ovaj trend
počinje opadati.

No zašto još uvijek toliko država tako loše diše, budući da već
znamo izgraditi ako već ne čiste, a onda barem umjereno štetne
automobile, elektrane za proizvodnju električne i toplinske
energije?

6. K UZNETS I NAGLI SKOK

Prije koju stranicu smo se pitali kako to da, ako je naš energetski
i prijevozni sustav tako čvrst, ne ulažemo u to da ga proširimo na
one milijarde ljudskih bića koji imaju slab pristup energiji. To je
ono što se ustvari događa u nekim državama, gdje je relativno
nedavan brz razvoj donio blagostanje, a s njime i potrošnju
energije po glavi koja je slična tradicionalno zapadnim
standardima. Prema Kuznetsovoj teoriji krivulje za okoliš u prvim
fazama razvoja nacije postoji direktan odnos rasta bogatstva i
degradacije parametara okoliša. Kad blagostanje dosegne
određenu razinu, utjecaj na okoliš usporava, zaustavlja te
polagano počinje opadati. Čitava krivulja poprima klasičnu formu

43
naopakog slova U (primjerice emisija sumporovog dioksida u
SAD-u između 1900. i 2007.) SLIKA 2.10

Razloge ovakvog tijeka objasnili su brojni znanstvenici: u prvoj

se fazi događa 'divlji' razvoj u kojem su se ljudi, ako postoji
mogućnost da se pobjegne od bijede, spremni preseliti u
Coketown London i udisati paklene pare. S vremenom i rastom
blagostanja i kulture, počinje se težiti boljemu i dati važnost
kvaliteti samog okoliša. Samo zbog kulturnog zamaha, i koji put
očitih zdravstvenih razloga, društva se pokazuju spremnima da
prihvate i strože odredbe, da ulože dio stečenog bogatstva u
mjere zaštite prirodnih dobara ili, nažalost, da eksternaliziraju
najštetniju proizvodnju prema zemljama u kojoj taj problem još
nije toliko prisutan.

U zapadnom svijetu, kako smo već vidjeli, u mnogim slučajevima

već prolazimo silaznu putanju krivulje. No je li zaista potrebno
svakog puta prijeći povijest od početka, u nekoj vrsti prisilnog
ponavljanja? Mora li svaka zemlja nužno proći fazu uništenja

44
okoliša prije nego što dođe do točke zaokreta? Ulazak zemlje ili
skupine zemalja u fazu industrijskog razvoja priča je koju je
čovječanstvo vidjelo određen broj puta, i koja nas je dovela do
toga da razvijemo učinkovite protumjere. Moramo li dakle svakog
puta primijeniti paradigmu “razvijajmo se zagađujući, ionako
ćemo kasnije imati čime počistiti”? Da se vratimo na energetski
sustav, govori se o “naglom skoku” (engleski leapfrog) kad se
predlažu tehnologije koje omogućuju da se odmah krene pravim
putem i da se odmah u korijenu izbjegnu problemi koje su
razvijenija društva već prošla ili prolaze. SLIKA 2.11

45
Emblematičan slučaj je onaj elektrifikacije brojnih zaostalih
seoceta u mnogim siromašnim dijelovima Afrike i Azije. U Europi
smo navikli smatrati električnu mrežu pouzdanom i sveprisutnom
infrastrukturom, dok u mnogim zonama ovih dvaju kontinenata
električne mreže nema – ili ako je ima – ne osigurava uvijek
prikladnu uslugu. Tradicionalna se rješenja, kratkoročno, sastoje
od proizvodnje struje elektroagregatima, koji obično idu na plin, i

46
od dobivanja topline potrebne za kuhanje često neodrživim
lokalnih izvora biomase. U međuvremenu, traže se ogromna
ulaganja potrebna da bi se izgradile velike elektrane i kapilarne
distribucijske mreže koje su u „rijetko naseljenim područjima“
skupe za izgradnju i održavanje. No tko kaže da je nužno prijeći s
ovog poretka, usuđujemo se reći dvadesetostoljetnog,
električnog sustava utemeljenog na skupim, velikim strukturama
kako bi zadovoljili potrebe mnoštva malih i raspršenih potrošača?

Na tržištu su već dostupni mali i srednji sustavi proizvodnje

električne energije od vjetra, sunca i mini-hidroelektrični pogoni,
osmišljeni baš za države u razvoju koji nude pouzdanost i
jednostavnost održavanja, uz ogromnu prednost u odnosu na
naftne generatore: nije potrebno prevoziti gorivo desecima
kilometara po često neprohodnim cestama. I u slučaju biomase
za kuhanje postoje primjeri održive uporabe lokalnih zaliha, ili
čak proizvodnje male količine biogoriva bez potrebe za dodatnih
uništenjem okoliša.

Ustvari, drugim je tehnologijama žablji skok savršeno uspio.

Jasan primjer je telefon: u posljednjem desetljeću u Africi jako je
brzo porasla uporaba mobilnih telefona iako, za razliku od
razvijenih zemalja, fiksni telefon nikad nije bio u široj uporabi.
SLIKA 2.12

47
Zaključak je da, ako imamo na raspolaganju značajno bolji
instrument, nema razloga da koristimo prvo staru tehnologiju da
bismo došli do nove, i bolje je direktno ugraditi antene telefonskih
sustava nego raširiti tisuće kilomentara kablova.

7. T ROŠKOVI , RIZICI , NAGAĐANJA

Proizvodnja energije košta, ali ne koštaju svi izvori na isti način, ili
bolje, nemaju svi izvori istu strukturu troškova niti na isti način
reagiraju na turbulencije tržišta primarnih materija.

Fosilni izvori energije vremenski razvuku svoje troškove: na

početku se izgradi infrastruktura, za vrijeme radnog vijeka se
plaćaju troškovi korištenja i održavanja i kupuje se gorivo. Na
kraju radnog vijeka se uklanja koristeći sredstva ušteđena za
vrijeme radnog vijeka. S financijskog aspekta, trošak fosilnih
izvora (i nuklearnih te biomase) osjetljiv je na dva

48
makroekonomska parametra: cijenu novca, odnosno na kamate
koje banke traže za početni kapital potreban za gradnju i
održavanje infrastrukture, te na cijenu goriva. Ova dvojna
ovisnost uvodi stupanj rizika koji proizvođači goriva žele smanjiti.
Što se tiče cijene novca, situacija nije mnogo drugačija od one
koja se dogodi kad otvorimo kredit da bismo kupili kuću: ako
vjerujemo da će se porez smanjiti u budućnosti, odlučit ćemo se
za promjenjivu stopu, a ako smatramo da porez može samo rasti
i ne želimo dugoročnih iznenađenja, odlučit ćemo se za fiksnu, i
uglavnom višu, stopu. I cijena goriva varira na međunarodnom
tržištu, nekad značajno, i proizvođači moraju pribjeći strategijama,
stručno nazvanima hedging (zaštita) koje imaju za cilj smanjenje
ili eliminaciju rizika koji podrazumijevaju uporabu ročnica,
derivata i drugih financijskih instrumenata, koje obično vode
entiteti drugačiji od klasičnih prodavača i kupaca: odnosno,
osiguravajuća društva, financijske agencije i brokeri.

Postojanje financijskog tržišta koje se bazira na nekom dobru nije

potpuno nova stvar, niti je ograničena na energetsko tržište: u
filmskom božićnom klasiku Kolo sreće Dan Aykroyd i Eddie
Murphy uspijevaju uništiti dva milijardera koji su se našalili na
njihov račun (a nisu se zaštitili od rizika), poigravajući se s
očekivanjima poljoprivrednog tržišta o cijenama soka od naranče.
SLIKA 2.13

49
No, u polju fosilnih goriva financijski aspekt definitivno ima
goleme razmjere, tolike da se samo jedan, relativno malen dio
ugovora, zaključuje stvarnom predajom. Ostatak se sastoji od
strategija hedginga ili, ako hoćete, od špekulacija.

Špekulacija se dakle hrani hlapljivošću, u smislu da što je trošak

dobra o kojem se radi (takozvani predmet) nesigurniji, više se
oko njega špekulira. Zapravo ova činjenica nije nužno negativna,
dapače, neki ekonomisti neoklasične škole vide u špekulaciji
važnu ulogu izjednačavanja i homogenizacije cijena i, kako je već
spomenuto, zaštite od rizika. Zapravo ni ekonomisti nemaju
jedinstvenu definiciju špekulacije: naročito je teško odrediti u kojoj
se točki nalazi prijelaz između ponude neke usluge, zaštite od
rizika, i špekulacije kako ju je vidio Henry Ford: aktivnost
okrenuta uglavnom profitu, “zarađivanju novca koristeći novac”,
kako bi se to laički reklo.

Špekulacija, međutim, ima svoju cijenu: trgovanje “papirnatim

barelima” je isplativa aktivnost (inače se njome nitko ne bi bavio),
i onaj tko plaća na kraju je konačni potrošač. Nije jednostavno
odrediti ovaj trošak i njegov utjecaj na cijenu barela, i odgovor bi
vjerojatno ovisio o mnogim konjukturnim faktorima. Mnoge
studije potvrđuju da je takav utjecaj rijetko zanemariv, dapače,
postoje i faze u kojima špekulacija određuje cijenu, u smislu da
njezini mehanizmi dominiraju tržištem mnogo više nego prirodni
susret ponude i potražnje.

Za mnoge obnovljive izvore problem cijene goriva ne postoji: u

slučajnu sunca, hidroenergije, vjetra i geotermalne energije,
gorivo nam priroda nudi besplatno. Budući da troškovi rada
ostaju više manje stalni, upravitelj ne očekuje veće oscilacije u
troškovima za radnog vijeka pogona. Dakle, u principu se
očekuje da su troškovi obnovljivih izvora energije stabilniji kroz
vrijeme, manje podložni špekulaciji i riziku. Zapravo ostaje jedan

50
rizik: onaj povezan s diskontinuitetom prirodnog izvora i
hirovitošću prirode. SLIKA 2.14

Proizvođači se ipak moraju zaštititi od iznenadnog naleta vjetra ili

oluje koji bi onemogućili rad turbine, od neočekivano dugačkog
perioda gustih oblaka koji zaklanjanju sunčevu energiju, ili suše
koja smanjuje količinu vode potrebnu za stvaranje energija.
Dobar dio ovih rizika se može reducirati detaljnim proučavanjem
lokalne meteorologije, no postoje i financijski instrumenti koji
mogu osigurati prihvatljivu razinu rizika proizvođačima energije iz
obnovljivih izvora.

Valja zabilježiti da je “rizik izgaranja” u slučaju sunca i vjetra

potpuno drugačiji od istog rizika kod fosilnih izvora. Kao prvo, u
slučaju obnovljivih izvora obilatost goriva ne određuje tržište ili
geopolitičke strategije već sama priroda. Moguće je, i dogodilo

51
se, da proizvođač nafte ili plina odluči “zatvoriti pipe”, vjetar i
sunce ne mogu se umjetno ograničiti i nije moguće obustaviti
njihovo iskorištavanje. Kao drugo, meteorološka je nesigurnost
isključivo lokalni faktor rizika, dok je cijena fosilnih goriva
definirana na globalnoj razini. Iz perspektive velike zemlje, ili
kontinenta, ovo čini veliku razliku: ako se spusti vjetar ili nestane
sunca u određenoj zoni više je nego vjerojatno da svejedno
postoje zone u kojima puše vjetar i sija sunce. Ostaje na
upravitelju nacionalne električne distribucijske mreže da osigura
dobru povezanost sustava i balans između zona visoke i niske
proizvodnje. Kod fosilnih se izvora, pak, ne može mnogo toga
napraviti: gdje god da su smješteni moji pogoni, shock na tržištu
nafte (ili plina) neizbježno će ih zahvatiti. SLIKA 2.15

8. P RIJELAZ JE SVUDA OKO NAS

Sve u svemu, pronašli smo niz dobrih razloga zbog kojih bi

trebali prijeći na energetski sustav čiji su resursi ravnopravnije
raspoređeni i kod kojih nema straha od iscrpljenja. Željeli bi i
energetski sustav koji emitira manje štetnih i stakleničkih plinova,
koji se može izvoziti u zemlje u razvoju, a da ih pritom ne
prisilimo da ponove iskustva Coketowna i njegovih nuspojava, te
koji je manje podložan špekulaciji i geopolitičkim pritiscima.

52
Možemo pomisliti i da bi bilo zaista krasno, no potpuno utopijski,
pokrenuti takav sustav.

Ustvari to već radimo: već smo usred prijelaza, tihog prijelaza

koji nije mnogo utjecao na društvenu organizaciju pa ga mnogi
od nas nisu ni primijetili. Djelomični uspjeh koji smo dosad
postigli povezan je upravo s činjenicom da nismo bili prisiljeni
mijenjati stil života. Niti imamo osjećaj da se pogoršala razina
našeg blagostanja, niti da plaćamo preveliku cijenu. Jednom
riječju, ono što proživljavamo je možda “najtransparentniji”
energetski prijelaz u povijesti.

9. P ROTAGONISTI I SUPPORTERI

Ne morati mijenjati dosadašnji životni stil je odlučujući doprinos

odluci da se upustimo u izazov tranzicije i ona nije pridobila
samo sanjare, one koji su ispred vremena i aktiviste, nego i
veliku većinu “energetski nečujnih”. Kasnije ćemo ponuditi pokoji
primjer kako nam se energetski svijet mijenja pred očima.

Prvo ćemo kratko pogledati koje su tehnologije protagonisti ove

pobune.

Tablica donosi dva parametra za tehnologije koje se trenutno

koriste za proizvodnju električne energije: izjednačeni trošak
proizvedene struje i emisije stakleničkih plinova po jedinici
proizvedene struje. Izjednačeni trošak je indikator koji uključuje
sve troškove povezane s proizvodnjom energije: izgradnju
infrastrukture, kupnju goriva, troškove održavanja, radne troškove
i troškove uklanjanja na kraju radnog vijeka, a razmatra i cijenu
kapitala potrebnog za proizvodnu aktivnost, porez i troškove
autorizacije. SLIKA 2.16

Tablica donosi prilično široke intervale jer su parametri na kojima

se bazira izračun drugačiji u različitim svjetskim regijama i u

53
različitim pojedinim infrastrukturama. Osim toga što ovi troškovi
variraju kroz vrijeme, kako smo već rekli prije koju stranicu, u
odnosu na gorivo, variraju i odnosu na tehnološke promjene.
Dvije se zanimljivosti mogu primijetiti u tablici troškova: prije
svega za neke obnovljive izvore troškovi mogu biti isti kao oni
koje nude tradicionalni izvori, bez ikakvog poticaja. Dobar
obnovljiv pogon, recimo solarni, izgrađen u zoni koja nudi dobru
insolaciju koristeći fotonaponske module posljednje generacije,
ima visoku vjerojatnost proizvodnje električne energije po cijeni
usporedivoj, ako ne i manjoj, od one tradicionalnog fosilnog
goriva. Osim toga, jasno se vidi da je trošak mnogih obnovljivih
izvora značajno opao posljednjih godina, zahvaljujući takozvanoj
iskustvenoj krivulji. Ukratko, što više nešto radimo, to radimo bolje
i jeftinije. Nema ni tu ništa nova, tek toliko da se vidi kako
iskustvena krivulja u fotonaponskim modulima podsjeća na onu
Fordova Modela T.

U slučaju obnovljivih izvora, veliki rast posljednjih godina,

pojačan političkim ulaganjima, dopustio je tvrtkama smanjenje
troškova i ulaganje u istraživanja, toliko da se procjenjuje da u
kratkom roku poticaji za nove pogone neće više biti potrebni.
SLIKA 2.17

54
Usporedba troškova nije jednaka ako ne vodimo računa o tome
da u našoj tablici nedostaju dva važna faktora, jedan na štetu
obnovljivih, a jedan na štetu fosilnih goriva. Za obnovljive

izvore nedostaju takozvani troškovi integracije, povezani s

nejednakošću u uobičajenoj proizvodnji nekih obnovljivih izvora,
o kojima ćemo govoriti za koju stranicu.

Drugi, i važniji faktor postaje jasniji ako zamijetimo kako

obnovljivi izvori ispuštaju manje stakleničkih i štetnih plinova od
fosilnih izvora. Ova razlika nije vidljiva u usporedbi obnovljivih i
fosilnih izvora utemeljenoj samo na troškovima proizvodnje. Da
bi usporedba bila zaista jednaka, troškovima proizvodnje i
distribucije raznih izvora moramo nadodati i takozvane

55
eksternalije okoliša, odnosno cijenu štete nanesene okolišu i
ljudskom zdravlju. Očito je da je ova cijena viša za fosilna goriva,
iako nije zanemariva ni za obnovljiv izvore energije (recimo
korištenje vode u hidroelektranama ili emisijama armosferskih
čestica kod biomase).

Budući da eksternalije ne određuje tržište već vanjski faktori,

zadaća je vlasti da ih izračunaju i eventualno primijene kao porez
(kao onaj na ugljik), koji bi kompenzirao društvene i okolišne
troškove fosilnih izvora i izjednačio konkurentnost među
resursima. Ustvari se često preferira suprotna strategija, i
umjesto da se nametne dodatan porez na fosilne izvore, nudi se
neka vrsta poticaja na obnovljive izvore ili se indirektno djeluje
preko emission trading o kojemu će se još govoriti.

Osim proizvodnje električne energije, dva druga polja u kojima se

obnovljivi izvori moraju obračunati s fosilnima su proizvodnja
topline (i hladnoće) i prijevoz. Glavni resurs koji se dosad koristio
za konkurentnost među fosilnim izvorima u ovim sektorima je
biomasa, koja proizvodi 90% obnovljive topline proizvedene u
Europi, a slijede je toplinske pumpe (što ćemo produbiti u
sljedećem poglavlju) s oko 8% i solarna termalna s preostalih
2%. I u prijevoznom sektoru oko 90% konzumirane obnovljive
energije proizlazi iz biomase, u formi biogoriva (uglavnom
biodizel i bietanol), dok se preostalih 10% sastoji od iskorištene
obnovljive električne energije – u tom trenutku – uglavnom za
kretanje vlakova iako se, kako ćemo vidjeti, ostala električna
prijevozna sredstva čine tek na početku korištenja. I u ovom je
slučaju potrebno spomenuti troškove, no situaciju komplicira
činjenica da ispod etikete “energija biomase” te “biogoriva”
nalazimo ogroman broj primarnih materija i tehnologija
transformacije čija detaljna analiza nadilazi cilj ove knjige.
Ograničit ćemo se dakle na to da u narednim poglavljima

56
razmotrimo kako su i ovi sektori postali dio prijelaza koji je u
tijeku.

Zaključit ćemo ovaj kratak pregled s akterima prijelaza,

spominjući jednog ključnog suradnika: energetsku uštedu: što
manje energije konzumiramo, lakše će biti zamijeniti fosilne
izvore s onim obnovljivima i svaka će nas ušteda automatski
približiti cilju održivog sustava.

U sljedećem ćemo poglavlju opširnije objasniti kako je široka

dostupnost fosilne energije po niskim cijenama u određenom
smislu odvikla naše društvo od pomisli na energiju kao na
dragocjeno dobro i nešto što treba štedjeti. No, energetski prijelaz
koji je u tijeku radi mnogo i na ovome polju. Cilj je ne samo
konzumirati manje, već prije svega konzumirati bolje, odnosno
postići isto blagostanje koristeći manje energije, djelujući na
brojnim poljima. U principu je moguće uštedjeti energiju, od njene
proizvodnje do konačne potrošnje u svim sektorima.

Praksa je pokazala kako razvoj prikladnih politika i poticaja, ali

čak i jednostavno pridavanje pozornosti na male i velike
mogućnosti uštede energije vodi osjetnom poboljšanju situacije, a
vidjet ćemo i nekoliko primjera.

10. B URZA ZRAKA I SUNCA

9. srpnja 2015. Danska je proizvela iz vjetra količinu električne

energije koja odgovara 103% njezine potražnje električne
energije u istom danu. U dva sata promjene tarife, jedan ujutro i
jedan navečer, brojka je narasla na 135%. Sva ova proizvodnja
uspješno dosegla unutrašnje potrošače i višak je podijeljen na
okolne države, Švedsku, Njemačku i Norvešku, a da električna
mreža nije pokazala veće poteškoće. U temelju ovog uspjeha je
transformacija električnih usluga i tržišta koja se dogodila u
posljednja dva desetljeća , bez koje bi bilo nemoguće u
potpunosti uživati u plodovima energetskog prijelaza. SLIKA 2.19

57
Kao što je poznato, dostupnost vjetra i sunca određena je
prirodom, i kao što smo vidjeli, to im daje prednost u
ravnopravnijoj distribuciji u odnosu na fosilna goriva.

No istina je i da, ako želimo u potpunosti iskoristiti potencijal ovih

resursa, moramo biti spremni na njihove hirovitosti, i pokušati ih
okrenuti u svoju korist. Da bi to postigli, moramo djelovati na
sustav prijenosa i distribucije električne energije na različitim
razinama. Na prvom mjestu, fizički prijenosnik energije,
električna mreža, mora se pripremiti i ojačati. Za vrijeme
nejednake proizvodnje, ne smije se dogoditi da iznenadan pad
proizvodnje s jednog izvora, makar velikog zračnog kabla,
uzrokuje nacionalni blackout, kao što se događalo proteklog
desetljeća u nekim europskim i američkim državama. Naprotiv,
mreža mora biti spremna na svakodnevne skokove proizvodnje
(stručno nazvane rampe) koji su se nekad smatrali iznimkama.
Osim toga, mreža mora biti spremna na prijenos velikih količina

58
energije na velikim udaljenostima: uzmimo primjerice slučaj
zemlje gdje su resursi (vjetar i sunce) uglavnom koncentrirani na
jugu, dok je većina potražnje na sjeveru.

Van državnih granica, slučaj Danske pokazuje i potrebu za

stvaranjem međunarodnih veza kako bi mogući viškovi
proizvodnje jednog naroda postali prilika za jeftinu energiju
okolnih država. U ovakvom sistemu, jasno je da elektrane na
tradicionalni pogon (ali i one na biomasu ili hidroenergiju) moraju
biti spremne na varijacije nejednakih izvora. Kako bi u potpunosti
nadzirali svoje električne mreže, tradicionalno zamišljene kao
jednosmjerni provodnici struje od proizvođača do potrošača,
razvija se jedan inteligentniji sustav (smart grid), koji bi provodio
informacije u oba smjera, tako da se u stvarnom vremenu
izjednače potrebe proizvođača i potrošača. SLIKA 2.20

59
Drugi važan faktor, zasigurno manje poznat nestručnima, sastoji
se od uređivanja tržišnog modela koji bi mogao pomiriti ponudu i
potražnju električne energije bez prekida, svake minute svakog
dana u godini, pružajući obnovljivim izvorima energije pristup
tržištu kojim su povijesno dominirala fosilna goriva. Bez
pretjeranog ulaska u detalje, koji uostalom ovise od naroda do

60
naroda, tržište električne energije odvija se u dvije faze. Prva se
sastoji od tržišta prethodnog dana u kojem svaki akter procijeni
ponudu ili potražnju za sljedeći dan na temelju vremenskih ili
ekonomskih prognoza ili dostupnosti. Svaki akter da ponudu
(prodaje ili kupnje, ovisno o tome radi li se o potrošaču ili
proizvođaču) za svaki pojedini sat sljedećeg dana.

Po zatvaranju se susreću ponuda i potražnja, dosežu se 24

veleprodajne cijene za 24 sata sljedećeg dana. U ovoj fazi
obnovljivi izvori imaju ključnu ulogu: budući da često (ali ne
uvijek) obnovljivi izvori dobivaju poticaje i nemaju gotovo
nikakvih radnih troškova, obnovljiva energija ponuđena je na
tržištu gotovo besplatno ili po niskim cijenama. Na ovaj se način
sva predviđena energija iz obnovljivih izvora povezuje s
predviđenom potražnjom.

Istog se dana, međutim, odvija druga faza: kratkoročne pogodbe

koje čine dnevno tržište, u kojem se odvijaju razmjene koje služe
kompenzaciji neizbježnih razlika između onog što je predviđeno i
onog što se zaista odvija, te dispečersko tržište, koji služi
upravitelju mreže (Operatorima prijenosnih sustava ) kako bi
usuglasio ponudu i potražnju u stvarnom vremenu izbjegavajući
zagušenje mreže. SLIKA 2.21

61
Zanimljivo je primijetiti kako i ovom tržištu postoje posrednici
(brokeri) koji nude uslugu hedginga protiv rizika sličnih onima na
naftnom tržištu. Kako je logično očekivati, brokeri se bave i
ugovorima vezanim uz opskrbu obnovljivim izvorima i samim
time možemo reći da postoji i nova kategorija tradera koji se
bogate (ili upropašćuju) trgujući vjetrom i suncem, odnosno,
očekivanjima vjetra i sunca. Hoćemo li dakle vidjeti u budućnosti
Gordona Gekka obnovljivih izvora? Hoće li za trideset godina
postojati film u nekom Vuku s Wall Streeta, posvećenom
razmjeni cifri proizvodnje solarne energije? Možda, no u
određenom smislu i ovo je dio 'tihe' tranzicije: promjena srži bez
obaveznih mijenjanja društvenih i ekonomskih oblika te business
modela na koji smo navikli, u dobru i (nadajmo sve sve manje)
zlu. Sama struktura električnog tržišta dopušta uvođenje

62
ponajprije obnovljive električne energije, zahvaljujući činjenici da
je ona stalno ponuđena besplatno ili po izuzetno niskim
cijenama.

Dalje ćemo govoriti o onima koji su“ na drugom mjestu” u

poretku cijena i kako se to može preobraziti u mogući gubitak za
okoliš. U međuvremenu, valja primijetiti kako je ovaj mehanizam,
mnogima nepoznat, pomogao konkurentnosti obnovljive
električne energije koja je do prije nekoliko godina bila
nezamisliva, toliko da se pomišljalo na proširenje tradicionalne
uporabe električne energije na druge sektore.

11. S TAVI VJETAR U MOTOR

Masovna proizvodnja obnovljive električne energije kao ova

opisana u prethodnom paragrafu otvara nove mogućnosti njenog
korištenja, i naročito omogućuje da se razmotri mogućnost
koraka naprijed u dekarbonizaciji jednog od trenutno najoporijih
sektora: prijevoza. Dosada je ovo bio jedan od sektora
najotpornijih prema obnovljivoj energiji, ponajviše zbog
nedovoljnog razvoja zamjenske tehnologije koja bi pružala iste
usluge kao i ona na koju smo navikli. U McNeillovoj terminologiji
dosad je nedostajao ponajviše tehnološki dio jednadžbe. Problem
je, recimo, u tome da nas je razmazila izuzetna pouzdanost
tradicionalnog motora, bilo u smislu usluge bilo trajanja punog
rezervoara. Iz ovog razloga, glavnina puta ka napuštanju
ovisnosti o nafti u prijevoznom sektoru temeljila se na upotrebi
biogoriva koji, pomiješani s tradicionalnim gorivima, nisu
pretjerano mijenjala naša voljena vozila.

Posljednjih godina usluge, troškovi, autonomija, pa čak i izgled

električnih automobila postaju sve privlačniji javnosti. Točno je i
da je još jedan element clustera, dostupnost prikladnog izvora
energije, bio itekako usavršiv. Električni automobil zapravo
najbolje radi kad ga se hrani dobrom količinom obnovljive

63
električne energije. Brojne studije pokazuju da se, ako se
električni automobili hrane strujom proizvedenom od fosilnih
goriva, emisije premještaju s motora na elektranu ali ustvari ne
variraju mnogo, pogotovo u slučajevima država koje baziraju svoj
električni mix na ugljenu. Već ako električni automobili idu na
prirodni plin, sam po sebi čišći, reduciraju se emisije stakleničkih
plinova u odnosu na tradicionalna vozila. Najveća se korist
postiže u slučaju struje koju u potpunosti proizvode obnovljivi ili
nuklearni izvori. U tom slučaju operativne emisije praktički
nestaju, a jedine emisije odvijaju se u fazi izgradnje, održavanja i
uklanjanja vozila. Ipak, najgore emisije ovih faza, najviše
povezane s upravljanjem baterijama, više su nego kompenzirane
izostankom emisija u operativnoj fazi.

U slučaju hibridnih vozila, smanjenje emisija u odnosu na ona

konvencionalna manje je upečatljivo budući da se ona moraju
hraniti fosilnim gorivom na dugačkim putovanjima, no ipak je
osjetno. SLIKA 2.22

64
Nalazimo se dakle u trenutku kada dva kraja McNeillove
jednadžbe, pouzdana tehnologija i energetski izvor niskog troška
i – nadodajmo – čist, brzo napreduju. Je li se susret već odvio i
je li eksplozivan efekt o kojem je govorio McNeill odmah iza ugla,
vidjet ćemo kroz nekoliko godina, sigurno je da broj električnih
vozila raste velikom brzinom u čitavom svijetu, s Kinom koja
posebice gura sektor na dva kotača.

I ovaj bi se prijelaz trebao odviti a da pritom ne utječe previše na

naša svakodnevicu putnika, pratitelja djece ili gradskih životinja,
ako ćemo pravo.

12. Ž IVJETI OD TUĐIH UŠTE DA : ESCO TVRTKE

Pretpostavimo da imamo kuću prepunu otvora kroz koje ulazi

vjetar i želimo ju učiniti energetski učinkovitijom: izbor koji nam se

65
nameće je da odmah potrošimo određenu svotu novca (ili da
zatražimo zajam u banci) u zamjenu za dugoročnu i, kao takvu,
ne baš privlačnu korist. ESCO tvrtka vam može predložiti rješenje
nudeći vam jednostavan ugovor koji u suštini zvuči ovako: ja ću o
vlastitom trošku izvesti radove koji su ti potrebni kako bi uštedio,
a ti mi u zamjenu garantiraš da ćeš mi kroz određeni broj godina
refundirati, odjednom ili u dijelovima, uštedu koja se time dobiva.

U suštini, ESCO preuzima na sebe financijski i tehnički rizik

zahvata energetske uštede, u zamjenu za nagradu koja je utoliko
viša što je zahvat bio uspješniji. Klijent ne mora odmah platiti ništa
i već zna da njegova potrošnja energije neće rasti za vrijeme dok
je ugovor valjan. Kad ugovor istekne, moći će na svojoj koži
uživati u uštedama i – između ostalog – gledat će kako mu raste
tržišna vrijednost kuće. U praksi, oko ove ideje se mogu razviti
brojne vrste ukovora u kojima bilo cilj poboljšanja bila podjela
obveza i ušteda mogu jako varirati, i zato što polje ESCO
intervencija nije ograničeno samo na privatnike: postoje i
specijalizirane ESCO tvrtke koje imaju za klijente industrije ili
državne institucije.

Koncept nije nov, dapače, potječe još od prvog ugovora o

pružanju energetskih usluga Compagnie Generale de Chauffee
prije otprilike sto godina. SLIKA 2.24

66
Broj ESCO tvrtki u Europi je porastao od energetske krize
sedamdesetih godina prošlog stoljeća a doživio je pravi pravcati
boom u posljednjem desetljeću. U Europi 2013.godine broj
ESCO se kretao oko 1200 do 1500 jedinica, s procijenjenom
vrijednošću od 7 do 9 milijardi godišnje, dok u SAD oko 40
aktivnih ESCO proizvodile u istoj godini oko 6 milijardi dolara.
Model je postao popularan i u Kini, gdje proizvedena vrijednost
dosegla 8 milijardi dolara u 2013.godini.

Često ESCO tvrtke – budući da su potpuno nov akteri – ne

nastaju kao takve, već potječu iz nekih već postojećih struktura.
U nekim slučajevima se radi o spin-offu ili evoluciji velikih
energetskih tvrtki, velikih industrijskih nekretnina ili velikih ureda
inženjerskog savjetovanja.Ne manjka ni slučajeva malih
termotehničkih instalatera koji su, možda spajajući se s malim
graditeljem, električarem i projektantom, ujedinili svoje

67
kompetencije i ponudili potpunu uslugu na lokalnoj razini. Prijelaz
u tijeku nudi zanimljive prilike kako malim tako i velikima, i
dopušta da se ispuni novim sadržajima tipičan, snažan dio
proizvodnog tkiva nekih područja: filozofija kolaboracije.

13. S VOJOM ENERGIJOM UPRA VLJAM SAM

Kao što smo vidjeli, fosilna su goriva prirodno koncentrirana na

malobrojnim lokalitetima (i ležištima), koji su često daleko od
mjesta na kojima se koriste. Ovo potiče razvoj velikih tvrtki kako
bi bile u mogućnosti suočiti se s ulaganjima potrebnima za razvoj
čitave palete opskrbe. I u električnom sustavu, dok je prioritet bio
zadovoljiti brzo rastuću potražnju, nužno se potvrdio centralizirani
model, oligopolistički ili monopolistički.

Ali prijelaz neće biti tek puka zamjena jednog izvora drugim: baš
karakteristike obnovljivih izvora zahtjevaju zauzvrat promjenu u
čitavoj organizaciji sustava. In primis raspoređeni su (iako
nepravilno) mnogo jednoličnije. Ovo sugerira rašireniji model
proizvodnje i upravljanja, koji je omogućio stvaranje takozvanih
prosumersa, aktera električnog sustava koji su istovremeno
proizvođači i potrošači. Vaš susjed koji je instalirao fotovoltaički
pogon je prosumer, kao i bolnica koja je instalirala malu
kogenerativnu centralu ili prehrambena tvrtka koja koristi dio
svojeg otpada za proizvodnju bioplina. SLIKA 2.25

68
69
U brojnim je zemljama broj električnih kooperativa porastao kako
bi dopustile sudjelovanje lokalnim zajednicama u procesu
energetskog prijelaza.

Papa Francesco je o tome govorio u enciklici “Laudato si”: “Na

nekim se mjestima razvijaju kooperative za iskorištavanje
obnovljivih izvora energije, koje omogućuju lokalnu
samodostatnost, čak i prodaju proizvodnog viška. Ovaj
jednostavni primjer pokazuje kako, dok je svjetski poredak
nesposoban preuzeti odgovornost, lokalna instanca može
napraviti razliku. Tamo zapravo i može niknuti veća odgovornost,
jači osjećaj zajednice, posebna sposobnost brige i velikodušnija
kreativnost, duboka ljubav prema vlastitoj zemlji, kao o nečemu
što se ostavlja djeci i unucima”.

U Danskoj postoji više od 100 kooperativa na vjetar koji

posjeduju oko 75% vjetroturbina postavljenih u državi; primjerice
centralu od 40 MW izgrađenu u moru nedaleko luke u
Kopenhagenu dijele općina (50%) i kooperativa građana (50%).
U Njemačkoj su kooperative aktivne na tržištu s 86 u 2016.
porasle na njih 973. 2014. u Flandriji djeluje Ecopower:
sastavljena od 30 članova 1990., danas ih broji 47 000 i
opskrbljuje strujom više od 1% flamanskih obitelji.

No energetske kooperative postoje i u SAD-u i opskrbljuju

otprilike 42 milijuna korisnika. Projekt Obamine administracije
želio ih je učiniti glavnim sredstvom širenja jeftine solarne
energije među korisnicima s niskim prihodima. No jesu li
kooperative u stanju preuzeti na sebe sve izazove koje treba
savladati u prijelazu?

Bit će potrebno dvostruko pojačanje. S jedne strane razvoj

lokalnih inicijativa, koje kroz direktno sudjelovanje građana mogu
nadvladati otpore koje nužno donosi razvoj infrastruktura
(takozvani NIMBY sindrom). S druge strane, pojačanje
infrastrukture na višoj razini, kako bi bila sposobna na sebe

70
preuzeti regulaciju sustava. U svakom slučaju, nešto jako daleko
od električnog tržišta sastavljenog od velikih proizvođača i velikih
distributera, kao što se mislilo posljednjih trideset godina.

14. T RANZICIJA NIJE GALA VEČERA : IZBJEĆI SKRIVENE

ZAMKE

Dosada smo govorili o granicama tradicionalnih energetskih

sustava i o tome kako se nastojimo okrenuti oblicima proizvodnje
i potrošnje energije kojima u budućnosti možemo izbjeći neke
pogubne posljedice pretrpljene u prošlosti.

No ne trebamo misliti da je svijet obnovljivih izvora i energetske

uštede med i mlijeko. Nedostaci i kritike postoje i za obnovljive
izvore i ne treba ih podcjenjivati: važno ih je upoznati, suočiti ih s
alternativnim rješenjima koji su nam na raspolaganju i raditi na
tome da ih što više ograničimo. I ovo je zadaća znanstvenika.
Postoje već iskušane znanstvene metodologije koji omogućuju
praćenje proizvodnog lanca raznih oblika energije i ocjenjivanje
prednosti i nedostataka, uključujući i utjecaj na okoliš.

Detaljna analiza ovih utjecaja (na okoliš, ali i društvo i ekonomiju)

bila bi predugačka, prilično zamorna i povrh svega bez zaključka.
Na kraju, znanost nas može voditi prema nekom definiranom
cilju, kvantifikaciji: koliko tona stakleničkih plinova uštedimo s
energijom vjetra ili koliko megavata možemo izvući iz mini-
hidroelektričnog pogona i po kojoj cijeni. Ili, kakva ispuštanja
mirisa mogu očekivati od bioplinskog pogona i koliko će osoba
zahvatiti. Jednom kad spoznamo brojeve, rasprava se premješta
na drugi plan: onaj vrijednosti i političkih poteza.

Ovdje ćemo se radije koncentrirati na neke zanimljive primjere

nepredviđenih ili neočekivanih utjecaja koje smo otkrili usput.
Kako smo vidjeli, promjena energetskog sustava u društvu toliko
složenom poput našeg nije jednostavna operacija i postoji
mogućnost odaberemo put koji nije uvijek bez skrivenih zasjeda.

71
Prilično je jednostavno shvatiti da će izgradnja brane utjecati na
dinamiku hidrosistema i okolnog teritorija, da će velika
vjetroturbina vizualno nagrditi okoliš ili izvor buke, ili da
iskorištavanje šume u svrhu dobivanja drvenog peleta ili drva za
ogrjev ne smije premašiti granicu zadanu prirodnom obnovom
stabala, zdravljem šume i baštinom bioraznolikosti koju ona
sadržava. Ostali utjecaji su mnogo manje uhvatljivi i procjenjivi.
Svijet je složen: neka radnja u određenom sektoru (ili na
određenom području) može proizvesti neočekivane, možda i
neželjene posljedice za neki drugi sektor, i važno je zadržati
cjelokupnu sliku.

15. B IOGORIVA I TLO

Prvi primjer “zamke” tiče se biogoriva i znanstvene rasprave o

takozvanoj indirektnoj promjeni uporabe tla (engleski Indirect
Land Use Change).

Prije svega valja naglasiti da je biomasa, među svim obnovljivim

izvorima, najvjerojatnije ona kojom treba rukovati s najviše
pozornosti: za razliku od vjetra i sunca, izvlačenje biomase iz
stocka koji nam nudi priroda ne smije premašiti precizno
određenu kvantitativnu granicu. I ako pomislimo kako buduća
dostupnost vjetra i sunca ne ovisi o činjenici da ih iskorištavamo
u energetske svrhe, to ne vrijedi za biomasu, kako smo naučili
govoreći o Tatarabi u prvom poglavlju.

Zasigurno nam moderna tehnologija nudi mogućnost

iskorištavanja biomase na načine i uz učinkovitost koju u
Srednjem vijeku nismo mogli ni zamisliti, no jasno je kako se uz
rast potražnje za obnovljivom energijom uloga biomase, koja
trenutno opskrbljuje više od polovice obnovljive energije u
Europi, mora razračunati s granicama postavljenima njenim
održivim iskorištavanjem.

72
Nabavljanje biomase i njezina preobrazba u gorivo
podrazumijeva niz operacija koje same po sebi troše energiju i
proizvode emisije, i upravo u ovu računicu ulaze faktori koji nisu
tako jednostavni za a priori definicije.

Pretpostavimo, primjerice, da želimo iskoristiti dio zalihe

kukuruza ili pšenice za proizvodnju bioetanola. Time
povećavamo kvotu obnovljive energije, izbjegavamo potrošnju
određene količine nafte i pružamo mogućnost poljoprivrednom
sektoru da umnoži izvore zarade: sve su posljedice izravne i u
principu pozitivne. Međutim, ako malo proširimo horizont, shvatit
ćemo i neke manje izravne posljedice svog poteza: usmjeravanje

73
dijela zalihe žitarica prema industriji prijevoznih goriva stvorilo je
“rupu” u ponudi proizvoda iskorištenih ponajviše u ljudskoj
prehrani ili za uzgoj stoke. Poljoprivredno tržište, jedno od
najpovezanijih na svijetu, težit će prema jednom od tri moguća
rješenja, ili vjerojatnije, njihovoj kombinaciji: povećanje površine
zemlje za uzgoj kukuruza i pšenice u nekom dijelu svijeta,
povećanje već postojećih polja ili smanjenje potrošnje žitarica (ili
vjerojatnije njihova zamjena s drugim prehrambenim
proizvodima). Slijedeći bilo koje od ovih rješenja nailazimo na
rizik od emisija stakleničkih plinova: pretvaranje nove zemlje u
poljoprivredna zemljišta dovodi do emisije “spota” stakleničkog
plina koja ovisi kako o činjenici da je potrebno ukloniti postojeću
vegetaciju, bila ona pašnjak ili – još gore – šuna, kako o činjenici
da “djevičanska” tla emitiraju stakleničke plinove kad ih se
pretvara u poljoprivredna. Povećanje površina znači pak
povećanje uporabe gnojiva, koji se pak proizvode koristeći velike
količine fosilne energije, dok se i zamjena žitarica drugim
namirnicama može pokazati kao uzročnik ukupnog povećanja
emisija. SLIKA 2.28

74
Kvantitativna procjena utjecaja ovog niza povezanih posljedica
iznimno je složena i zavisi od mnogobrojnih ekonomskih,
poljoprivrednih i limnoloških parametara koji su jako promjenjivi u
prostoru i vremenu.

Dok se nastavlja znanstvena rasprava na ovu temu, nama je

dovoljno zaključiti kako djelovanje nad ekonomskim i tehnološki
složenim sustavom poput našeg može odvesti na nepredviđen
put i u neželjenom smjeru. Važno je to na vrijeme spoznati i
pronaći nova rješenja koja, u navedenom slučaju, mogu doći od
takozvanih biogoriva druge generacije (temeljenih na pretvaranju
neprehrambenih resursa: slame, drvnih ostataka, otpada itd.) ili
treće generacije, koji se dobivaju iz algi. Ukoliko u međuvremenu

75
električna mobilnost ne poraste toliko da ukloni potrebu za
fosilnim gorivima u prijevozu.

16. B LAGO “ DRUGIMA ” AKO SU UČINKOVITI

U ostalim slučajevima, jednom kad se prvi korak poduzme u

pravom smjeru, postaje jasno da sljedeći zahtjeva nešto više.
Jedan ovakav primjer tiče se električnog tržišta opisanog prije
koju stranicu. Vidjeli smo da struktura električnog tržišta dopušta
obnovljivim izvorima konstantnu prednost u svakodnevnim
utrkama za opskrbu električnom energijom i puno iskorištavanje
njihova potencijala.

No tko stiže “drugi”? Ne uvijek onaj kojeg priželjkujemo: u

trenutačnom stanju tržišta važna je kompetitivnost za drugo
mjesto budući da zasada većinu potražnje električne energije
zadovoljavaju fosilni, i u mnogim državama, nuklearni izvori.
Nažalost, u ovoj utrci (dobro) drugo mjesto ne osvajaju uvijek
pogoni koji – iako idu na fosilni pogon – osiguravaju veću
učinkovitost i manje emisije. Naprotiv, mnogi su stari pogoni,
često na ugljen ili ulje, aktivni toliko dugo da su već otplatili
početno ulaganje i mogu dakle ponuditi proizvodnju strunje po
manjim cijenama od novijih i učinkovitijih pogona, koji možda idu
na čišći prirodni plin, no moraju otplaćivati ulaganja koja su primili
i proizvode skuplje kilovatsate.

Moguće rješenje, koje se zapravo dijelom već provodi, sastoji se

od diferencijacije gosilnih izvora, kažnjavajući dodatno “prljavije”
oblike proizvodnje. Nažalost, metoda koje su neke zemlje
odabrale (među njima neke koje su dio Europske Unije) da bi
ove kazne stupile na snagu sastoji se od tržišnog sustava emisija
sličnom onom predviđenom protokolom iz Kyota koji se pokazao
manje učinkovitim od predviđenog, dijelom zbog ekonomske
krize s početka stoljeća. SLIKA 2.29

76
Bez ulaska u detalje, izračunalo se da bi NPR. u slučaju Italije
uporaba “najboljih drugih” dovela do daljnjeg smanjenja emisija
stakleničkih plinova od 19 milijuna tona koji se mogu pridodati na
već ušteđenih 59 milijuna tona, 43 zahvaljujući obnovljivim
izvorima a 16 manjoj potrošnji.

17. P AŽNJA , POVRATNA VEZA U FUNK CIJI

Posljednja skrivena zamka koju ćemo analizirati vezana je uz

smanjenje potrošnje: radi se o takozvanom efektu povratne
sprege (engleski rebound), posljedici na razmeđu ekonomije,

77
tehnologije i psihologije mase koja se potvrđuje upravo kad se
neka strategija smanjenja energetske potrošnje pokaže
uspješnom. Pomislimo primjerice na hladnjake i uspjeh strategija
energetskih oznaka koje su nam u kućanstva donijele učinkovitije
uređaje. Budući da se zahvaljujući ovom poboljšanju smanjio
račun za struju (zajedno s našom grižnjom savjesti) moglo bi nam
pasti na pamet da prijeđemo na veći model, koji nam zapravo ne
treba, poništavajući tako uštedu koju smo postigli. Općenito,
pokazalo se da poboljšanje mnogih usluga vodi do povećanja
njihove uporabe, i posljedično do djelomičnog gubitka koristi od
manje potrošnje: kupimo li automobil niske potrošnje, potrošit
ćemo manje na gorivo i više ćemo ga koristiti, dok bi možda bilo
logičnije da koristimo vlak: ako znamo da LED žarulja troši manje
od obične, možemo posvetiti manje pažnje tome da je palimo
samo kad je potrebno i tako dalje. SLIKA 2.30

78
Još jednom kvantifikacija efekta poput ovog zahtijeva podrobnije
studije i točne podatke iz različitih područja. Primjeri skrivenih
posljedica poput ovog i poput onih koje smo raspravili na
posljednjim stranicama su brojni. Zbog ove složenosti, polje
energetike je kompliciran sektor za ionako tegobnu umjetnost
predviđanja, ili kako se kaže znanstvenim terminima, razvijanje
scenarija budućeg razvoja koji nas mogu povesti kamo želimo ili
kuda vjerujemo da idemo.

I ovome je posvećeno slijedeće poglavlje.

79
III POGLAVLJE

KAMO VJERUJEMO DA IDEMO

Priča koju tek treba napisati

80
1. O PASNA ZANIMANJA

U dosadašnjim poglavljima ove knjige pokušalo se prepričati

povijest i opisati sadašnjost kroz povećalo energetskog pitanja.
Bilo je lijepo iako ne uvijek jednostavno. No, u usporedbi s tim,
skicirati buduće energetske scenarije jedan je od najopasnijih
zanimanja na svijetu. Pokušat ćemo se na to odvažiti
potpomažući se dvama jasnim primjerima. U ljeto mjesecima naš
elektroenergetski sustav je stalno je preopterećen. U lipnju se
dogodi značajan porast potražnje za električnom energijom
uzrokovan ponajviše korištenjem velikih i malih klimatizacijskih
postrojenja. Tih dana vrućina nije popuštala i kad proizvodna
postrojenja i nisu sposobna za proizvodnju nužno je osmisliti
plan takozvanih planiranih isključenja. U praksi se tako pokušava
izbjeći pad čitavog sustava ili se tijekom dana moraju isključivati
električna energija korisnicima u čitavim naseljima ili gradovima,
ostavljajući ih na koji sat bez struje U zadnjih petnaestak godina
dogodio se niz nesretnih slučajnosti i doveo je do znakovitih
blackouta u povijesti naše planete.

Kombinacija ovih događaja, iako međusobno jako različitih,

zabrinula je građane, tehničare i odgovorne političare. Vladao je
osjećaj kako u zemlama ne postoji dovoljno elektrana koje bi se
suočile s povećanjem potrošnje struje. Zbog toga je na npr.na
kraju te godine Institut za ekonomiju ekonomskih izvora
Sveučilišta Bocconi objavio studiju posvećenu evoluciji tržišta
električne energije između 2003. i 2012. U studiji se, između
ostalog, pokušao definirati takozvani vrhunac potrošnje, to jest
maksimalna električna snaga zatražena preko godine. Zapravo,
čak i ako je samo na minutu snaga koju zahtijevaju svi potrošači
električne energije u zemlji jednaka određenoj vrijednosti,
potrebno je osigurati da zbroj električnih centrala u toj državi
bude u stanju proizvesti barem tu istu snagu, kako bi se izbjegli

81
problemi. U praksi nam taj broj govori koliko je električnih
centrala potrebno izgraditi u državi.

2003. vrhunac potrošnje bio je nešto viši od 53,4 GW i odvio se u

lipnju, upravo kao odgovor na planirana isključenja. U skladu s
tim podatkom i predviđenim povećanjem potražnje za električnom
energijom, IEFE zamislio je da će 2012. vrhunac potražnje
doseći vrijednost između 64 i 68 GW. No između 2003. i 2012.
slika se potpuno promijenila zbog prožimanja barem triju faktora:
povećanja energetske učinkovitosti, ekonomske krize i širenja
fotonaponskih postrojenja predodređenih za samopotrošnju. Svi
su ovi čimbenici doveli do postojanog smanjenja potražnje za
električnom energijom u odnosu na predviđenu, a ljeto 2012.
donijelo je rezultat od 54.1 GW, samo nešto više od vrijednosti
izmjerene 2003. i značajno niže od predviđanja IEFE. SLIKA 3.1

82
2. S UNČANI BLJ ESCI

Slučaj neočekivanih scenarija koji je možda najviše odjeknuo je

onaj “Solar generation”, izvješće koje su između 2001. i 2011. u
nekoliko izdanja objavili Greenpeace i EPIA u suradnji s
europskom fotonaponskom industrijom (European Photovoltaic
Industry Association, koja se danas zove SolarPower Europe).
Prvi dio izvješća sadržavao je opis fotonaponskog tržišta u
trenutku izdavanja. U drugom je dijelu, međutim, bilo skicirano
nekoliko scenarija razvoja tržišta u srednjem roku. U prvim su
izdanjima scenariji dosezali 2020., a kasnije su se odužili do
2030.

Primjerice, uzmimo predviđanja povezana s fotonaponskom

snagom postavljenom u svijetu 2015.godine. Postavljena nam
snaga govori koliko je postrojenja ukupno postavljeno. U studiji iz
2004. predviđanja su govorila kako će 2015. biti postavljeno
ukupno 57 GW fotonaponske snage. U izdanjima 2006.- 2007.
vrijednosti su promijenjene na između 75 i 80 GW, da bi u
izvješću iz 2008. i 2011. porasle prvo na 92 GW a kasnije na 128
GW. U praksi, u roku od nekoliko godina postane jasno da su
predviđanja bila suviše oprezna i stoga su se udvostručila. SLIKA
3.2

83
84
No koji je kapacitet fotonaponskih uređaja postavljen u svijetu do
kraja 2015.? Stvarni podatak je 227 GW, 80% više od najsvjetlijih
prognoza. Ako su dva pobornika obnovljive energije poput
Greenpeacea i SolarPower Europe tako značajno pogriješila u
predviđanjima, onda se u posljednjih pet godina zbilo nešto
zaista neočekivano.

No zašto su,bilo scenariji IEFE, bilo oni Solar Generation-a, toliko

udaljili od onog što se zaista dogodilo? Jer svi mi, kad skiciramo
scenarije, predviđamo da će se stvari odvijati kao uvijek. Kasnije
pokušavamo vidjeti kako bi se odvijale ako bismo uspjeli nešto
promijeniti. U gotovo potpuno fosilnom svijetu, ne uspijevamo
misliti na nešto radikalno drugačije.

3. F OSILNA GORIVA , VIŠE NEGO ŠTO MISLIM O

Gradovi u kojima živimo i ekonomija od koje ovisimo, kuće koje

nastanjujemo i ulice koje prelazimo, naše potrošačke navike, pa

85
čak i naša prehrana. Bezbrojni su aspekti našeg života na koje
utječe potrošnja fosilnih goriva. Toliko smo uronjeni u fosilni svijet
da to niti ne primjećujemo.

Velika dostupnost fosilne energije po niskim cijenama dovela je,

na primjer, do usvajanja dramatično neučinkovitih tehnologija.
Uzmimo primjerice žarulje sa žarnom niti, to jest do prije nekoliko
godina najrašireniju tehnologiju rasvjete. U žaruljama sa žarnom
niti preko 90% energije (a često i preko 95% energije) pretvaralo
se u toplinu. Ove su žarulje dakle bile malene električne grijalice
koje su proizvodile nešto svjetla.

Dok se električna energija proizvodila iz fosilnih izvora po niskom

ekonomskom trošku, alternativne tehnologije rasvjete borile su
se za afirmaciju. Danas, međutim, zahvaljujući zajedničkom
djelovanju tehnoloških inovacija, poticajnih politika i promjena
navika, možemo birati moderne i učinkovite žarulje.

Pretvorimo li svjetlosni tok koji proizvodi žarulja u lumene a

njezinu energetsku potrošnju u watte, možemo steći uvid u
energetsku učinkovitost svjetlosnog izvora. U posljednjih smo
godina prešli sa žarulja koje su proizvodile 15 lumena po
iskorištenom watu, dok ih LED žarulje ih mogu proizvesti preko
200. U istraživačkim laboratorijima poboljšanja se nastavljaju.
Proširimo li pogled na čitavu zgradu, desetljećima smo gradili
zgrade bez ikakve toplinske izolacije. Jedan pogled na statistiku
povezanu s energetskim certifikatima kaže nam da, primjerice, u
Lombardiji više od polovice zgrada spadaju u najgoru energetsku
klasu, G. Ako nadodamo i zgrade iz E i F klasa, premašit ćemo
75%. Jedna zgrada G klase godišnje potroši više od 175 kWh po
metru kvadratnom korištene površine. Zgrade A klase ih troše
manje od 29, a one A+ manje od 15. Da bi godišnje ugrijali metar
kvadratni površine prelazi se dakle s potrošnje više od 18 metara
kubnih plina (G klasa) do manje od 2 metra kubna (A+ klasa), s

86
više od 90% smanjenja. Ovi rezultati ne ovise samo o činjenici da
stambene zgrade nisu izolirane kako treba. Pomislimo samo
kako, da održavanje temperature u stanu na 20º C
podrazumijeva izgaranje metana, odnosno proces koji se događa
na 650 º C. To nije potrebno. Zatim voda koja kruži u postrojenju
i dolazi do radijatora mora se održavati na 70 º C, ponekad i na
više. Ni to nije potrebno. Često se regulacija postrojenja bazira
na timeru, bez ikakve provjere temperature koja dolazi do
prostorija: koliko je nas prisiljeno za zimskih dana držati otvorene
prozore jer je centralno stambeno postrojenje nerazmjerno
uključeno? Moderna postrojenja, pak, sva rade na niskim
temperaturama i tako se može smanjiti nepotrebno rasipanje
topline. Sve je učestalija pojava termostata koji reguliraju toplinu
u različitim prostorijama. Pomislimo uostalom na to kako
funkcionira automobil s motorom na unutarnje izgaranje. Prema
testu Environmental Protection Agency američke vlade, preko
80% energije proizvedene izgaranjem u motoru gubi se kao
toplinska energija ,ili preko ispušnih plinova, ili na sustav
hlađenja motora, ili pak kao unutarnje trenje. Do kotača dakle
dolazi samo 17% toplinske energije pretvorene u mehaničku.
Ova se kvota može smanjiti na 12-13% ukoliko su aktivna
postrojenja za klimatizaciju, zvuk ili osvjetljenje. Ako se u
automobilu nalazi samo jedna osoba, ona teži oko 5% ukupne
mase koju pomiče rad motora. Dakle, u suštini, energija korištena
za pomicanje osobe jednaka je 1% potrošnje motora. Ostalih
99% služi za druge stvari. SLIKA 3.4

87
Ili ne služi ničemu. Zasigurno se ne može postići stopostotna
učinkovitost, no krenemo li od 1% poboljšanje nije toliko
nedostižno. Potrebno je ipak shvatiti automobile na potpuno
drugačiji način.

4. O ČEKIVATI NEOČEKIVANO

Bilo bi lako, no možda nezanimljivo, nastaviti s tehnološkim

primjerima. No slične primjere možemo pronaći i u proizvodnji
materijala, u poljoprivrednim tehnikama uzgoja, u društvenoj i
ekonomskoj organizaciji. Da nije bilo fosilnih izvora, ne bismo
ovako živjeli, uzgajali, jeli, kretali se. Kad ne budemo više koristili
fosilne izvore, nećemo biti prisiljeni ovako živjeti, uzgajati, jesti i
kretati. Problem je u tome što smo toliko uronjeni u svoje životne
navike da je jako komplicirano zamisliti nešto drugačije. Teško je
razlikovati ono što se može promijeniti od onoga što ne može.

88
Drugim riječima, ne smijemo misliti kako će prijelaz koji je u tijeku
biti jednostavna zamjena fosilnih goriva drugim izvorima energije
(alternativnim, kako se nekada govorilo). Obnovljivi će izvori u
toku ovog prijelaza neizbježno pridonijeti preoblikovanju našeg
društva koliko su i fosilni izvori pridonijeli u njegovoj preobrazbi u
posljednjih 250 godina. Kakvom dakle možemo zamisliti našu
blisku budućnost? Temu energetskog prijelaza proučavaju
znanstvenici iz različitih disciplina i s različitih kulturoloških
pristupa. S drugačijih se aspekata njome bave fizičari i inženjeri,
sociolozi i ekolozi, politički znanstvenici i ekonomisti. Usprkos
velikim razlikama u pristupu, možemo reći kako postoje dvije
škole mišljenja. Jedna drži kako će prijelaz nužno trajati dugo i
kako će još desetljećima, možda i čitavo stoljeće, fosilni izvori biti
protagonisti energetske opskrbe. Uostalom, sve su se prethodne
tranzicije odvile tako. Druga pak škola mišljenja smatra kako su
se stvorile nove okolnosti i kako će se ovoga puta stvari
drugačije odvijati. Mi ćemo se prikloniti drugoj: pogledajmo zašto.

5. R AZLIK E U ODNOSU NA P ROŠLOST

Iscrpljenje fosilnih izvora će se dogoditi. Svima je jasno da fosilni

izvori nisu neiscrpni. Kao što smo vidjeli u drugom poglavlju,
može se doći do različitih procjena dostupnosti nafte, plina i
ugljena no jedna je stvar jasna svima. Najbogatija su ležišta već
dobrano iskorištena. Ono što je ostalo nije malo, no nedostupnije
je i skuplje za izvlačenje, i dakle manje kompetitivno s
ekonomskog i energetskog aspekta. Na primjer, usporedimo li
odnos energije potrebne kako bi se izvukao i učinio dostupnim
jedan barel nafte (perforacija, prijevoz, rafinacija…) i energije u
njemu sadržane, dobit ćemo mjeru energetskog povrata na
uloženu energiju, koja se označava akronimom EROEI (Energy
Returned On Energy Invested).

89
Kad se pronađe dostupno i lako iskoristivo ležište, za svaki barel
nafte uložen u proces može ih se dobiti više od deset. Prema
nekim znanstvenicima, u najpovoljnijim slučajevima i više od 100.
S energetskog je aspekta proces iznimno pogodan i omogućuje
niske proizvodne troškove. S vremenom postaje sve teže izvlačiti
naftu iz tog ležišta. Po jednom uloženom barelu dobiva ih se sve
manje, do 20. U takvim uvjetima troškovi opskrbe skaču i može
postati interesantnije iskorištavati druga, dotad zaboravljena
ležišta. Moguće je i uvesti nove tehnike koje troše jako mnogo
energije, kao fracking, hidrauličko lomljenje bitumenskih stijena.
EROEI se smanjuje, po uloženom barelu izvlači ih se samo pet.
Ovo neizbježno vodi do povećanja troškova opskrbe i čini ove
resurse manje konkurentnima na nacionalnom tržištu, u potpunu
korist obnovljivih izvora. SLIKA 3.5

90
Zapravo, čak i uz špekulativne fluktuacije i ostale fenomene
opisane u drugom poglavlju, cijene plina i nafte mogu pasti u
srednjem periodu, i ako se fosilni izvori ne iscrpe u kratkom roku,
već su danas s energetskog aspekta konkurentni manje nego
ikad u posljednjem stoljeću.

6. T EHNOLOŠKE INOVACIJE I GLOBALIZACIJA

Na svijetu nikada nije bilo toliko znanstvenika. Nikada toliko

resursa nije bilo posvećeno tehnološkom razvoju. Ovaj ogroman
globalni trud već je proizveo brojne inovacije. Znanost o
materijalima, elektronika, primijenjena fizika, sve su ove
discipline dopustile iskorištavanje fosilnih izvora kao nikad dosad.
No inovacije se tiču i načina na koji se energija koristi i dopuštaju
(kao što smo već vidjeli) postojane uštede i učinkovitost. Na kraju,
čak se i upravljanje energetskim sustavima, pogotovo
električnom mrežom, može ostvariti na nov način zahvaljujući
novim sustavima komunikacije i daljinskog upravljanja.

No, inovacijama kojima svjedočimo posljednjih desetljeća samo

su uvod onome što će se dogoditi sljedećih godina. Najbolje tek
dolazi. Ono što dodatno poboljšava situaciju jest činjenica kako je
svijet povezan kao nikad dosad. U prošlosti bi se tehnološka
inovacija ostvarila u jednoj državi i bila bi potrebna desetljeća
kako bi se raširila na globalnoj razini. Danas se, pak, sve odvija
mnogo brže, jednom kad novi proizvodi stignu na tržište unutar
nekoliko godina se mogu globalno raširiti, ponekad čak i unutar
nekoliko mjeseci.

7. G LOBAL NA POLITIČKA VO LJA

Prijašnji energetski prijelazi odvijali su se uglavnom zbog

novootkrivenih fenomena. Drugim riječima, nikada se nije
dogodilo da nacionalna ili međunarodna zajednica postavi
precizne dugoročne ciljeve i definira zajedničke strategije. Ono

91
što se dosada događalo je uglavnom kombinacija prilike
(energetskog resursa) i jedne ili više tehnoloških inovacija, koja bi
proizvela niz lančanih fenomena koji nisu bili ničija prvotna
namjera. Nacionalne vlade nisu mogle doli promatrati široke
fenomene koji nisu ovisili o njihovom djelovanju, te im
povremeno udovoljavati.

Danas pak postoji širok konsenzus oko potrebe djelovanja protiv

klimatskih promjena. Ova je potreba u prosincu 2015. dovela do
potpisivanja ugovora u Parizu.

Tada se čak 195 zemalja obvezalo na zadržavanje povećanja

prosječne globalne temperature ispod dva stupnja. Konsenzus
se, međutim, ne tiče samo vlada. Svijest o rizicima povezanim s
nedjelovanjem sve je raširenija među običnim građanima. Osim
toga, što je možda i važnije, sve je više tvrtki i financijskih aktera
koji shvaćaju kako klimatske promjene mogu naštetiti njihovim
ekonomskim interesima, dok energetski prijelaz može postati
važna prilika za ekonomski razvoj. Razvoj konačno održiv i s
aspekta okoliša.

Barem je jedan nedavni primjer složnog djelovanje vlada, tvrtki i

građana koje je dovelo do značajnih rezultata u kratkom
vremenskom roku. Osamdesetih su godina glavni svjetski
ekološki alarm bile ozonske rupe u troposferi. Ovaj je tanki sloj
dragocjen jer nam, zaustavljajući ultraljubičaste zrake, dopušta
da se izlažemo sunčevoj svjetlosti bez većih posljedica.

Zbog štetne interakcije niza kemijskih spojeva raširenih na

globalnoj razini tijekom dvadesetog stoljeća, taj se sloj trošio
velikom brzinom. Zahvaljujući istraživanjima brojnih znanstvenika
i djelovanju brojnih udruga za zaštitu okoliša te mišljenju svjetske
javnosti, vlade raznih svjetskih država bile su prisiljene brzo
djelovati i u rujnu 1987. potpisan je ugovor iz Montreala, koji je
stupio na snagu godinu i pol nakon: do danas su ga ratificirale

92
192 zemlje. Protokol je predviđao da se do 1996. prestanu
proizvoditi supstance odgovorne za rupu. U lipnju 2016.
objavljeni su rezultati studije koja pokazuje kako se rupa koja se
stvarala iznad Antarktika počela malo- pomalo zatvarati od 2000.
do danas. Danas je 4 milijuna kilometara kvadratnih manja nego
prije 15 godina. SLIKA 3.7

Zasigurno je tema stakleničkih plinova neizmjerno složenija od

onih štetnih za ozon i bit će ih teže izbjeći. No, riječima Susan
Solomon (voditeljice grupe koja je objavila studiju): “Nismo li mi
ljudi nevjerojatni? Stvorili smo negativno situaciju i zatim smo svi
zajedno odlučili izbjegavati te molekule. Izbjegli smo ih i sada
vidimo kako nam planet odgovara”.

93
8. S KOK
2008. godine Europska je Unija usvojila takozvani paket Klima-
Energija, postavljajući si ambiciozne ciljeve koje mora doseći do
2020. Radi se o slavnom 20-20-20: 20% smanjenja emisija
stakleničkih plinova, 20% povećanja energetske učinkovitosti,
20% povećanja proizvodnje energije iz obnovljivih izvora (od
početnih 8,5%). Započet je dakle važan trud Komisije i ostalih
europskih institucija, u suradnji s vladama svih država članica.
Ovih se godina mnogo koristila „batina“, uvodeći minimalne
uvjete učinkovitosti u zgradama i desecima kategorija proizvoda
koji koriste energiju (od kućanskih aparata do automobila, od
žarulja do industrijskih motora) i istovremeno ograničavajući
emisije na industrijski sektor. Istovremeno su se raširile i brojne
„mrkve“, od poticaja za nova obnovljiva postrojenja, do
energetskih certifikata koji nagrađuju najučinkovitije proizvode i
zgrade. Dobra je vijest da su (ako ovako nastavimo), ciljevi do
2020. nadohvat ruke. SLIKA 3.8

94
No najvažniji je napor onaj koji slijedi. Zapravo je već od 2011.
Europska Unija definirala energetsku strategiju s ciljem
smanjenja emisija stakleničkih plinova za 80 do 95% do 2050.
Sve do danas iskorištavao se potencijal koji je neistražen, ali ipak
na dohvat ruke. Ono što se u engleskom naziva low hanging
fruit. U praksi je kao da u vrtu imamo stablo nešpola. Ubrat ćemo
prvo voće koje nam je nadohvat ruke, bez mnogo muke. No
želimo li ubrati i ostale plodove, stvari su kompliciranije. Potrebno
je uzeti ljestve i biti oprezan. Na isti način, kako bi dosegli ciljeve
do 2050., moramo iz temelja promijeniti svoj energetski sustav.

Radi se o promjeni svega. Radikalnoj. Na sljedećim ćemo

stranicama pokušati brzo preletjeti kroz ono što nam treba kako
bi dovršili tranziciju. U posljednja se dva stoljeća, zapravo,

95
nametnula neka vrsta dogme, kako objašnjava naslov sljedećeg
paragrafa.

9. Ž ELIMO
LI EKONOMSKI R AZVOJ , MORAMO POVEĆATI
ENERGETSK U POTROŠNJU

Je li to istina? Onaj tko se bavi energetskom učinkovitosti,

bezbroj puta to čuje na javnim susretima, ili u razgovorima u
vlaku ili kafiću.

No nije uvijek nužno je da nešto što se ponavlja mnogo puta

istinito. Pogledamo li prošlost, pogledamo li zemlje i ekonomije
koje izlaze iz faze čistog opstanka gdje se nameću industrija a
samim time i tržište, moguće je pronaći određenu vezu između
ekonomskog razvoja, bogatstva ljudi i ekonomske potrošnje. No
jednom kad završi prijelaz, stvari se značajno mijenjaju.

Knjiški je primjer Danska. SLIKA 3.9

Danski se BDP od sedamdesetih godina do danas praktički

udvostručio. BDP Je ograničen i diskutabilan indikator no izabrali

96
smo ga upravo jer ga obično koriste pobornici razvoja pod svaku
cijenu. Uz ovakav rast BDP-a možemo očekivati i značajan rast
energetske potrošnje, možda ne potpuno proporcionalan no u
svakom slučaju relevantan. Pogledamo li podatke povezane s
energetskom potrošnjom otkrit ćemo da su u posljednjih
četrdeset godina ostali nepromijenjeni. Mogu varirati iz godine u
godinu, povećavajući se u slučaju iznimno hladnih zima i
smanjujući u slučaju onih blagih, no uvijek ostaju između 17 i 23
milijuna tona nafte godišnje. Vrhunac se dogodio 1996., od tada
je potrošnja čak i smanjena i značajno je narasla kvota energije
dobivene iz obnovljivih izvora. U istom periodu, BPD se praktički
udvostručio. Pomislimo li na Dansku – država koja zasigurno nije
ni siromašna ni nerazvijena - podaci pokazuju kako i zrele
ekonomije mogu smanjiti vlastitu energetsku potrošnju i povećati
stopu obnovljivih izvora, dosežući tako značajno smanjenje
emisija stakleničkih plinova bez negativnih utjecaja na
ekonomiju. Dapače, Danska je jedna od država u kojima se
uglavnom razvila industrija vjetra i danas je jedna od glavnih
proizvođača i izvoznika tehnologija i znanja. No nije samo
Danska pomogla takozvanom sparivanju energetske potrošnje i
ekonomskih indikatora.

Jednostavna metoda procjene ovog fenomena jest preko

energetskog intenziteta, odnosno odnosa proizvedene energije i
bogatstva države. Energetski intenzitet države poboljšava se
vremenom ako država uspije proizvesti bogatstvo jednako
energetskoj potrošnji. Dobra je vijest da je u gotovo svim
svjetskim državama energetski intenzitet u stalnom poboljšanju.
SLIKA 3.10

97
Primjerice u Kini u posljednje tri godine pao je za više od 12%.
Trinaesti pedesetogodišnji plan odobren u ožujku 2013. predviđa
daljnje smanjenje od 15% do 2020.

Prvi je cilj kojeg treba slijediti nadohvat ruke: možemo značajno

smanjiti našu energetsku potrošnju i to bez negativnih posljedica
na ekonomiju. Fraunhofer Institute radi na velikom modelu koji
simulira čitav njemački energetski sustav, sat po sat, od danas
do 2050. Različite simulacije koje proizvodi imaju za cilj
smanjenje emisija CO2 za barem 80% do 2050. Rezultati
variraju u odnosu na usvojene hipoteze. U svakom je slučaju
predviđeno značajno prepolovljavanje energetske potrošnje u
Njemačkoj do polovice stoljeća: samo se tako obnovljivi izvori

98
mogu pridodati ambicioznim ciljevima o emisijama koje mijenjaju
klimu.

10. F OSIL NA SU GORIVA SVU DA OKO NAS

Kad razmišljamo o energetskim pitanjima, često se refleksno

koncentriramo na električni sektor. Gotovo se uvijek razmišlja o
elektranama. To smo vidjeli prilikom rasprave o mogućem
povratku nuklearne energije, čujemo od najžešćih zagovaratelja
obnovljivih izvora. Računa se da je u 2013. više od 27%
globalnog energetskog proračuna prošlo kroz elektrane i
električne mreže. Ostatak je potrošen u druge svrhe, često i
direktno. Najviše se direktne potrošnje fosilnih goriva odvija u
prijevozu i proizvodnji topline koja se koristi u industrijskim
procesima ili za zagrijavanje zgrada. SLIKA 3.11

99
Manji dio se koristi kao prva materija. Dakle, želimo li se
osloboditi ovisnosti o fosilnim gorivima ključno je da ih
zamijenimo u sektoru proizvodnje topline i sektoru prijevoza. Je li
to moguće?

11. G OTOVO SVI VOLE TOPLI NU

Rastuća stopa potrošnje fosilnih izvora u bogatim zemljama

uzrokovana je zagrijavanjem prostora. Procjenjuje se da je
otprilike 85% energije potrošene u stambenim zgradama
Europske Unije iskorišteno u termičke svrhe: grijanje, hlađenje,
pripremanje hrane i topla čista voda. Kako smo već podsjetili,
kako bi održavali temperaturu prostorije na oko 20 º C, a vodi
zagrijali na 40 ili 50 º C u našoj zemlji pribjegavamo ponajviše
izgaranju prirodnog plina. No postoje bolje metode koje daju isti
rezultat.

Moguće je recimo koristiti toplinske električne pumpe. Toplinske

su pumpe uređaji po svemu slični hladnjacima ili klima uređajima
no koriste se za zagrijavanje. Navikli smo razmišljati kako je
korištenje struje za zagrijavanje nerazumno, no vrijeme je da se
predomislimo. Našu su predrasudu vjerojatno oblikovale
električne grijalice kakve svi poznajemo, danas gotovo zastarjela
tehnologija. Grijalice koriste jednostavno pretvaranje električne
energije u toplinu i za svaki električni kilowatsat proizvedu jedan
termički. U sustavu utemeljenom na fosilnim izvorima, da bi
proizveli jedan električni kilowatsat potrebno je koristiti izgaranje
koje proizvodi između 1,5 i 2,2 termičkih kilowatsati, jer
učinkovitost termoelektrane varira između 45 i 65%.

Za usporedbu, kućno grijaće postrojenje s peći i radijatorima više

je nego konkurentno, budući da je učinkovitije, i automatski se
korištenje električnih grijalica ne čini dobrom idejom. No toplinske
električne pumpe funkcioniraju radikalno drugačije od grijalica i
mogu koristiti struju kako bi izvukli toplinu iz vanjskih izvora i

100
doveli je u zgradu koji namjeravamo zagrijati. Na taj način mogu
osigurati četiri ili više termičkih kilowatsati za svaki potrošeni
električni kilowatsat. SLIKA 3.12

Neka vrsta Polja čudesa koji za svaki zasađeni zlatnik vraća

četiri. No ovog puta zaista funkcionira. Dakako, što je hladniji
okoliš iz kojeg toplinska pumpa izvlači toplinu, bit će teže. Ukoliko
radimo s vanjskim zrakom, učinkovitost će biti manja za hladnijih
dana a osjetno će se poboljšavati za prijelaznih godišnjih doba.
Moguće je održavati povećanu učinkovitost za vrijeme čitave
zimske sezone ako toplinu, umjesto iz vanjskog zraka, izvlačimo
iz manje hladnih izvora, recimo iz tla. Tlo ispod 10-15 metara
zadržava stalnu temperaturu tijekom čitave godine. Moguće je
ugraditi sonde koje dopuštaju razmjenu topline s tlom. Toplinske
pumpe koje koriste ove sonde zovu se geotermičke i učinkovitije
su. Naravno, imaju više troškove postavljanja, budući da se

101
troškovima toplinske pumpe pridodaju troškovi sonde, koje mogu
imati dubinu od 100 do 150 metara.

U nekim je slučajevima moguće koristiti i solarnu energiju za

zagrijavanje, prije svega tople vode preko solarnih termičkih
postrojenja, odnosno postrojenja koja mogu zagrijavati vodu
zahvaljujući sunčevom zračenju. Naravno, ova postrojenja bolje
funkcioniraju ljeti nego zimi te nisu pogodna za zimsko
zagrijavanje prostorija. I drvna biomasa može biti lako iskorištena
u termičke svrhe, bilo za zagrijavanje prostora, bilo vode.

U kuhinju je na kraju moguće pribjeći uporabi indukcijskih

štednjaka, električnih uređaja iznimno učinkovitih u pripremi
hrane. Moguće je, dakle, (gotovo) ukinuti potrošnju fosilnih goriva
izravno u stambenim zgradama koristeći direktno iskorištavanje
obnovljivih izvora ili električne energije koja opet može biti
proizvedena iz obnovljivih izvora. U ovom se slučaju govori o
zgradama u kojima je potrošnja energije gotovo ravna nuli
(NZEB, engleski Nearly Zero Energy Buildings). U slučaju
industrijske termičke uporabe, stvari se mogu zakomplicirati. U
ovom su slučaju potrebne temperature često više, dakle potrebno
je pribjeći izgaranju bioplina ili biomase. U ovom je slučaju važno
iskoristiti kogeneraciju, odnosno istovremenu proizvodnju topline
i električne energije. Proizvedena toplina koristi se u industrijske
svrhe umjesto da se jednostavno rasprši u okolišu. Na ovaj je
način proces učinkovitiji i toplina može biti iskorištena izravno na
mjestu.

12. P ROBLEM VREMENA

Pomaknemo li (gotovo) svu našu energetsku potrošnju na

električni sustav bit će potrebno povećati proizvodnju struje iz
obnovljivih izvora. Ovo je problem, no može mu se doskočiti
(kako je već rečeno) velikim smanjenjem naše ukupne potrošnje.
No, kako smo već podsjetili, električni sustav ima jako stroga

102
pravila. Posebice je važno zadržati ravnotežu između potražnje
(potrošnje) i ponude (proizvodnje), trenutak po trenutak.

Uz pomoć brojnih tehnologija koje proizvode električnu energiju

iz obnovljivih izvora nije moguće regulirati proizvodnju u funkciji
potrošnje, već samo (u granicama) unaprijed predvidjeti
proizvodnju kvalitetnom procjenom. Ovo se primjerice događa s
fotonaponskim postrojenjima ili vjetroturbinama.

U ovom se slučaju govori o neplaniranoj proizvodnji iz obnovljivih

izvora energije. Ukoliko obnovljiva neplanirana postrojenja čine
samo jedan dio ukupne proizvodnje električne energije, ovaj
problem nije ozbiljan. Sustav u cjelini je u stanju kompenzirati
iznenadna povećanja ili smanjenja proizvodnje. Aktivnost je to
koja se definira kao dispečerstvo i obavljaju je upravitelji mreže.
Dosada su upravitelji električnih sustava (često državne
ustanove) kompenzirali ove probleme korištenjem
termoelektrana na fosilna goriva, primjerice prirodni plin,
sposobne da brzo uđu i izađu iz proizvodnje ili preko importa i
exporta električne energije. Kada obnovljivi izvori postanu
protagonisti rastuće stope proizvodnje, problemi se povećavaju.
Prvi je problem što lokalni sustav nije u stanju brzo kompenzirati.
Drugi je problem što u nekim periodima može doći do proizvodnje
električne energije koja je ukupno veća od potražnje a da se ne
zna što s proizvedenim viškom. Planiramo li prijeći na sustav koji
ne bi više koristio fosilne izvore, pitanje se dodatno komplicira,
budući da više ne možemo koristiti termoelektrične tradicionalne
elektrane kao sredstvo kompenzacije. Kako riješiti rastuće
probleme?

Ako dobro razmislimo, ono što mi nazivamo solarnim izvorima

zapravo nisu ništa drugo nego spremišta solarne energije,
nakupljene u tijeku geoloških era. U praksi je možemo koristiti
kada i koliko želimo. Kad nam nije potrebna, možemo je pohraniti
bez problema (pomislimo primjerice na rezervoare automobila).

103
Ovo je drugi razlog zbog kojeg su fosilna goriva tako izvanredna
(i teško zamjenjiva). Istovremeno su i izvori i zalihe. Želimo li ih
zamijeniti ne možemo jednostavno shvatiti gdje skupljati energiju
koja nam nedostaje, već moramo i shvatiti kako je pohranjivati u
periodima viška proizvodnje kako bi je iskoristili u onim slabijima.

Pravi izazov ovih godina bit će dakle onaj pohrane: revolucija je

to u revoluciji. SLIKA 3.13

No, ne kreće se od nule. Posljednjih se godina jako napredovalo.

Na primjer, u Kaliforniji su 2003. odgovorne vlasti nametnule
kako velike električne tvrtke moraju instalirati do 2020. barem 1,3
GW skladišnih postrojenja. Od tada su tehnologije napredovale i
cijene osjetno pale.

Ne moramo ni ići daleko, Operator prijenosnog sustava Terna,

društvo odgovorno za ravnotežu talijanskog električnog sustava,

104
već je predvidjela ugradnju 35 MW električnih skladišta u
Campaniji te 16 MW (plus dodatnih 24 MW u izgradnji)
podijeljenih između Sardinije i Sicilije.

Različiti su razlozi ovih ulaganja.

U Campaniji su uzrokovani činjenicom da u relativno ograničenoj

zoni postoji višak proizvodnje iz fotonaponskih pogona i onih na
vjetar. U nekim trenucima mreža nije u stanju apsorbirati čitavu
proizvodnju i usmjeriti je prema sjeveru Italije gdje može biti
potrošena.

Radi se o problemu izobilja. Obično se u ovakvim slučajevima

radije izgrade novi elektrovodi, to jest veliki električni kablovi koji
se mogu staviti na stupove za dalekovod ili ukopati do
postrojenja za pretvorbu.

Alternativna strategija je ona skladištenja. U ovom je slučaju

Terna radije kupila velik broj litij- sumpornih baterija koje
funkcioniraju upravo kao one u našim smartphone-ima. Na Siciliji
i Sardiniji, međutim, problem je ponajviše u ravnoteži mreže i
povećanju sigurnosti sustava. U praksi se utvrđuje može li se
zapravo regulirati sustav i bez termoelektrana. Radi se dakle o
eksperimentalnom projektu koji ispituje brojne različite baterije (i
različitih proizvođača) više nego samih superkondenzatora
(nazvanih još i superkapacitatori). No što su oni?

13. S KLADIŠTA ZA SVE UKUS E

Dobra je vijest da postoje brojni načini za skladištenje energije (i

nećemo uspjeti o svima govoriti). Loša je vijest da svaki put kad
je skladištimo nužno rasipamo jedan njezin dio: učinkovitost
nikada ne može doseći 100%. Na primjer, moguće je skladištiti
mehaničku energiju. To je ono što radimo već desetljećima u
hidroelektričnim postrojenjima koja zahtijevaju branu. Voda se
akumulira u umjetnom bazenu i prema potrebi se propušta u

105
kanale za proizvodnju struje. U nekim slučajevima postoje čak i
dva bazena, gornji i donji.

Kad mreži treba struje (ili jednostavno kad je proizvodnja struje

skupa), voda teče i u gornji i u donji bazen. Međutim, kad dođe
do viška proizvodnje (i struja ne košta mnogo) koristi se povoljna
struja za ponovno vraćanje vode u gornji bazen.

Ostalo mehaničko skladištenje predviđa korištenje komprimiranog

zraka. I u ovom se slučaju koristi višak energije za komprimiranje
zraka. Kad se pak želi iskoristiti energiju, dopusti se širenje zraka
u turbini i tako se proizvodi električna energija. Ova se
tehnologija može koristiti na niskoj skali, primjerice za pokretanje
prijevoznog sredstva, ili na mnogo većoj skali. Primjerice, u
Sjevernoj Irskoj u tijeku je realizacija postrojenja koje će kao
skladište komprimiranog zraka koristiti stari rudnik soli na između
1400 i 1700 metara dubine, u prošlosti već korišten za
nakupljanje prirodnog plina. U ostalim pokusnim projektima zrak
se čak ukapljuje. Kad postane plinovit se širi i može vratiti
energiju.

Baterije na punjenje, kao one koje oduvijek koristimo u

automobilima i odnedavno u kompjuterima i mobilnim telefonima,
smatraju se elektrokemijskim akumulatorima. SLIKA 3.15

106
Kad se pune, u njihovoj se unutrašnjosti stvaraju različite
kemijske veze, proizvodeći spojeve visokog energetskog
sadržaja. Ovi se spojevi kasnije ponovno razlažu na prvotne
spojeve tijekom faze punjenja. Ovisno o materijalu koji se koristi,
razlikujemo različite vrste baterija. Svaki tip ima svoju cijenu i
trajanje (izraženo u broju ciklusa punjenja i pražnjenja). Ostale
važne karakteristike su brzina funkcioniranja (trajanje ciklusa
punjenja) i gustoća, to jest sposobnost akumuliranja električne
energije po kilogramu težine.

U kondenzatorima se ne odvija kemijsko pretvaranje, već

jednostavno premještanje elektrona koji se kasnije nakupljaju na
površini. Kad govorimo o superkondenzatorima, govorimo o
predmetima koji su, zahvaljujući svojoj mikroskopskoj strukturi
koja im pruža veliku površinu akumulacije, u stanju akumulirati
ogromnu količinu energije. Zbog toga imaju veću gustoću od

107
baterija. Superkondenzatori se mogu puniti i prazniti mnogo brže
od baterija.

Budući da se radi o još uvijek slabo raširenoj tehnologiji, još nije

moguće utvrditi tržišnu cijenu usporedivu s cijenom baterija. No
postoje izuzetno jednostavne tehnologije akumuliranja koje će
imati važnu ulogu u energetskom prijelazu, poput toplinske
akumulacije i biogoriva. Ovi posljednji nisu ništa drugo doli
sredstvo za akumulaciju sunčeve energije koju se kasnije koristi
po potrebi.

Najtradicionalniji toplinski akumulatori nisu ništa doli veće ili

manje posude s toplom vodom. Ako želimo da posuda bude
pravi akumulator moramo se pobrinuti da ga toplinski izoliramo,
maksimalno smanjujući rasipanja. Toplinska postrojenja na niske
temperature obično predviđaju sustav akumulatora.

Solarni termički sustavi koriste sunčevo zračenje za zagrijavanje

vode i ne treba ih miješati sa fotonaponskim sustavima koji pak
pretvaraju sunčeve zrake u električnu energiju. I solarni termički
sustavi funkcioniraju samo u prisustvu sunčanih zraka. Topla
voda koja se proizvodi danju odlaže se dakle u sustav zaliha
odakle se koristi po potrebi. Budući da je sunčevo zračenje ljeti
jače, počelo se razmišljati o sezonskim zalihama. U praksi se
realiziraju solarna postrojenja velikih dimenzija koji tijekom ljeta
proizvode veliku količinu tople vode koja se kasnije sprema u
ogromne izolirane podzemne spremnike koji mogu sadržavati
istu količinu kao i 30 olimpijskih bazena.

Svaka tehnologija akumulacije ima prednosti i nedostataka. U

nekim slučajevima mogu imati velik utjecaj na okoliš ili koristiti
osobito rijetke materijale.

Velik dio ovih tehnologija još je u fazi početnog razvoja, dakle

moguće je da s vremenom smanje svoje troškove proizvodnje i

108
poboljšaju vlastitu radnu učinkovitost. Zbog toga je jako teško
predvidjeti koja će tehnologija akumulacije zavladati u sljedećih
deset ili dvadeset godina: vrlo je izgledno da to neće biti samo
jedna i da je bolje, kako bi zadovoljili različite potrebe električnog
sustava, ujediniti različite tehnologije, iskorištavajući najjače
strane svake od njih.

14. Z AL IHE U POKRETU

U utrci za najbolju tehnologiju nakupljanja ključnu će ulogu

najvjerojatnije odigrati sektor pogonskih goriva. Kao što smo već
naglasili, vjerojatno će biti potrebno opskrbljivati cijeli (ili gotovo
cijeli) sustav prijevoza električnom energijom. Ovo može dovesti
do ponovnog razvoja željeznica. Neki ciljaju na razvoj sustava
sličnih tramvajima za prijevoz robe: u Švedskoj Scania i Siemens
grade prvu pokusnu električnu autocestu, opremljenu sustavom
visećih kablova na koje se mogu povezati električna prijevozna
sredstva (baš kao tramvaj) kako bi se pokretala.

No, ne možemo razmišljati o postavljanju sličnih infrastruktura u

svaku ulicu prije nego što prijeđemo na isključivo električni
prijevoz. Zbog toga se razvijaju alternative, poput električnog
automobila. Električni automobili, kako su sada zamišljeni, imaju
bateriju koja nakuplja električnu energiju i koja im određuje
autonomiju. Kad je baterija prazna potrebno se zaustaviti,
povezati na električnu mrežu i opskrbiti.

Prema podacima UNEP-a (United Nations Environment

Programme) između 2010. i 2015. cijena baterija koje se koriste
za električne automobile pala je s 1000 na 350 dolara za svaki
skladišteni kilowatsat. SLIKA 3.17

109
Dakle, u samo pet godina smanjile su se na trećinu. Možda to još
ne znači kraj za automobile na vodik, no tako izgleda. Zapravo,
prodaja električnih i hibridnih plug- in automobila (to jest svih
automobila koji se pune na električnu utičnicu) između 2011. i
2015. narasla je s 52 tisuće na 462 tisuće. U praksi, kao da su
svake godine, četiri godine uzastopce, prodaja narasla za 72%.
Još uvijek govorimo o manje od 1% automobila prodanih u
svijetu, no najljepše tek dolazi, budući da je prvog travnja 2016. u
pretprodaju pušten Tesla 3, novi model automobilske kuće koja
proizvodi samo električna vozila, koji će biti izručen na kraju
2017. Osnovni model Tesle 3 koštat će oko 30 tisuća eura, što je
mnogo, no ipak manje od polovice cijene prethodnog modela. U
nekoliko je dana izbrojano 230 tisuća narudžbi. Dvjesto trideset
tisuća ljudi koji su potrošili tisuće dolara pologa kako bi rezervirali
automobil koji neće vidjeti još godinu i pol. Za usporedbu, u cijeloj
2015. u SAD-u prodao je 'samo' 26 tisuća Tesla automobila. I 5
500 električnih Fiat Cinquecento.

110
Razvoj električne mobilnosti dobra je vijest i za razvoj obnovljivih
izvora, budući da svaki električni automobil ima bateriju i čini dio
sistema akumulacije koji će biti potreban kako bi obnovljivi izvori
povećali svoju kvotu proizvodnje.

No osim površnih uzbuđenja ostaju otvorena važna pitanja o

ulozi automobila u sljedećim desetljećima. Hoće li prevagnuti
model temeljen na posjedovanju (kao onaj kojeg sugerira Tesla)
ili model temeljen na korištenju sredstava dostupnih svima (kao
onaj na kojem se čini da rade Google i Apple)? Hoće li i XXI
stoljeće biti stoljeće automobila ili ćemo se moći (barem malo)
emancipirati od ove tehnologije? Uglavnom, iako 'električni',
hoćemo li umrijeti kao automobilisti?

ZAKLJUČAK - B ITI SVJESNI

U ovoj smo kratkoj knjizi dopustili čitateljima da saznaju nešto

više o složenosti energetskog prijelaza koji je u tijeku, računamo
na to da će se ovo znanje pretvoriti u svijest u svakodnevnim
izborima.

Izborima koji- na kolektivnoj razini- mogu značajno promijeniti

energetski sustav. Izbori koji su dijelom jednostavni i jasni:
ugasiti nepotrebnu žarulju, koristiti javni prijevoz ili bicikl umjesto
automobila ili nadodati duplo staklo. S ovog aspekta, nedavne
norme o energetskoj učinkovitosti i povezana pravila pomažu
nam da se opredijelimo za bolje kućanske aparate i uređaje (ali i
kuće i automobile) s manjom energetskom potrošnjom.

No energija se ne troši samo direktno, ona je i sredstvo

proizvodnje mnogih drugih dobara i ponekad neočekivano ulazi u
našu svakodnevicu.

Zanimljiv je primjer prehrana. Proizvodnja hrane nužno zahtijeva

energiju, u svakoj fazi proizvodnje: obrada, uzgoj, pretvaranje,
prijevoz, čuvanje i zbrinjavanje otpada. Svaka kategorija hrane
ima svoju energetski vrijednost, odnosno količinu energije

111
potrebnu za proizvodnju kilograma jela. U načelu, ta je vrijednost
manja za voće i povrće, nešto viša za kruh, tjesteninu i ulje dok
doseže maksimalnu vrijednost za mliječne proizvode i meso, koji
zahtijevaju veći energetski input kako za uzgoj životinja, kako za
njihovu prehranu. Za proizvodnju kilograma goveđeg mesa
potrebna je količina energije jednaka onoj sadržanoj u dvije litre
dizela, dok je za proizvodnju kilograma povrća potrebna desetina
kilograma. I ako se, usporedimo li kalorije koje pružaju, razlika
između mesa i povrća smanjuje s desetine na četvrtinu, zbog nje
naše prehrambene navike imaju isti utjecaj na energetsku
potrošnju kao i naše navike kretanja. Obilna salata za ručak
umjesto bifteka od nekoliko dekagrama štedi istu energiju koju
'spašavamo' koristeći bicikl umjesto automobila kako bi prešli
nekoliko desetaka kilometra do posla.

Biti svjesni toga koliko energija ulazi, pa i neočekivano, u naš

svakodnevni život, prvi je korak ka savjesnom djelovanju.

U knjizi smo naglasili kako energetski prijelaz omogućuje

građanima, tradicionalno pukim potrošačima energije, da postanu
prosumers ili potrošači koji se, u manje ili više kolektivnom obliku,
organiziraju i sami proizvode barem jedan dio vlastite energetske
potrošnje. Osobno ući u ciklus proizvodnje energije, primjerice
kao partner u kooperativi, velik je korak prema energetskoj
svijesti, uključujući svijest o neizbježnom utjecaju.

Najzad smo pokušali objasniti kako se krećemo prema

energetskom sustavu koji ima manji utjecaj nego ovaj trenutni,
no nismo sakrili činjenicu da taj utjecaj neće biti u potpunosti
ništavan. Uvijek će postojati neka cijena (okoliša, društva i
ekonomije) koju ćemo morati platiti u zamjenu za blagodati,
usluge i blagostanje koje nam pruža energija. Nadamo se da
smo čitatelju pružili elemente za procjenu ovih cijena u ukupnoj
slici energetskog prijelaza i usporedbu s troškovima sustava
snažno utemeljenog na fosilnim izvorima.

112
IV POGLAVLJE

Sigurna, zelena i jeftina energija: možemo li

stvarno imati sve?

113
'Ljudski napredak nije ni automatski niti neizbježan. Bez upornog
truda, postaje saveznik buntovnih i primitivnih sila iracionalnog
emocionalizma i socijalne destrukcije. Ovo nije vrijeme za apatiju
ili samozadovoljstvo. Ovo je vrijeme za žestoku i pozitivnu
akciju'. Dr. Martin Luther King, jr

1. E NERGETSKI ARGUMENTI

Ako se osjećate primorani slijediti velike energetske rasprave

današnjice, u popularnom tisku i na prosvjedničkim plakatima,
možda ste i vi primijetili da većina argumenata spektakularno ne
shvaća bit. Dakako, u većem dijelu Europe, moglo bi vam biti
oprošteno ako mislite da je struja prevladavajući oblik potrošnje
energije. Ipak, kao što smo više puta naveli u ovoj knjizi,
distinkcija stvarno ide daleko manjoj glamuroznoj toplini, s
gorivima za prijevoz na drugom mjestu. Stvarno, na samo 20
posto ukupnog korištenja energije, struja je malo sa strane, što
možemo za sada sigurno ignorirati samo ako stvarno idemo
dalje i napredujemo u toplini i prijevozu. Ipak, mnogi aktivisti su
očito nesvjesni ironije vožnje 'vintage' kamperom koji guta plin
(obložen zelenim sloganima) u protestne kampove, gdje se griju
i kuhaju pomoću propan / butan peći za kampiranje. (Samo da se
zna, nema poznatog 'zelenog' izvora propana ili butana).

I da ne bude zabune, prosvjedi protiv svih energetskih

tehnologija postali su trajna značajka civilnog društva početkom
dvadeset i prvog stoljeća. Popis energetskih razvoja koji su
predmet oštrih prosvjeda u Europi od 2000. godine je
zastrašujuć: vjetroturbine i vjetroelektrane; plimne barijere i
potopljene turbine; pokrivanje poljoprivrednog zemljišta solarnim
pločama; plinovodi; nadzemni vodovodi; nuklearne elektrane;
anaerobni digestori; rudnici ugljena; elektrane na ugljen;
elektrane na plin; razvoj hidroenergije; elektrane na biomasu;

114
CCS pilot postrojenja; plin iz bušotina škriljca i 'frakturiranje'. Bilo
bi zanimljivo znati koliko su pravi aktivisti prosvjedovali protiv
svega toga u nekom trenutku.

I sami možemo posvjedočiti da je ne samo lako, ali pozitivno

ugodno reći protiv čega ste. To vam daje topao osjećaj moralnog
autoriteta, poboljšan strahovitim osjećajem zajedništva sa svojim
su-agitatorima. Govoreći za što ste, po mom iskustvu, daleko je
teže: sam se ne posuđuje tako spremno sloganiziranju i ljutite
riječi dolaze manje spremno na jezik.

Ipak, iza svih anti prosvjeda leže neke pozitivne aspiracije.

Energetski prosvjednici obično citiraju jedan ili više od sljedeća
četiri razloga za prosvjed:

1 Vizualna ili slušna intruzija (što je često proxy za 'utjecaj

na cijene nekretnina')

2 Lokalizirani ekološki utjecaji

3 Utjecaji klimatskih promjena

4 Troškovi energije za porezne obveznike.

Ako uzmemo suprotno od ova četiri razloga, dvije pozitivne želje

se javljaju: postoji konsenzus da ljudi žele da njihova energija
bude 'zelena' (tj. ekološki održiva) i jeftina.

2. N EREALIZIRANI IMPERATI V : ENERGETSKA SIGURNOST

Energetski sustavi imaju i treći poželjan atribut, koji je u velikoj

mjeri odsutan iz nedavnih debata i svakako od nedavnih
prosvjeda: energetska sigurnost. To je formalno definirano od
strane Međunarodne agencije za energiju na sljedeći način: "
Energetska sigurnost znači neprekinutu dostupnost izvora
energije po pristupačnoj cijeni"

Za većinu čovječanstva s prebivalištem na Globalnom Jugu,

energetska sigurnost tako definirana ostaje dragocjen san, čija

115
realizacija je najistaknutiji prioritet u većini demokratskih zemalja.
Za povlaštene populacije Globalnog sjevera, s druge strane,
energetska sigurnost se uzima zdravo za gotovo već
generacijama. Prešutno se pretpostavlja kao 'nešto dano',
prirodno kao dostupnost svježeg zraka. Ipak, to je opasno krhka
pretpostavka. U urbaniziranim društvima, energetska sigurnost je
zajamčena samo održavanjem složenih lanaca opskrbe gorivom i
energetskih mreža (plin i električna energija). U svim
energetskim prosvjedima Europe, čini se da nema uopće
priznanja važnosti energetske sigurnosti. Uistinu sumnjam da će
ostati tako jer samozadovoljstvo je narušeno zbog početka čestih
i održivih energetskih 'zastoja' ili prestanaka rada.

Nije li apsurdno dizati uzbunu kako bi se sugeriralo da takav

razvoj događaja bi se mogao uskoro dogoditi? Već smo vidjeli (u
poglavlju 7) koliko je blizu Njemačka došla da bude u
nemogućnosti održavati osnovno opterećenje i otpremljivu
sposobnost na svojoj mreži, kao kapitulacija u nizu jedno-pitane-
kampanja-energije što j ostavilo zemlju opasno izloženoj
svojstvenoj varijabilnost vjetra i solarne energije. Njemačka
nipošto nije sama u ovoj neprilici. Dana 19. veljače 2013.
društveni šef Ofgema je (regulator energetske industrije Velike
Britanije) upozorio da nedavna zatvaranja nuklearnih i elektrana
na ugljen u Velikoj Britaniji su uklonili tradicionalnu 20postotnu
rezervu proizvodnih kapaciteta tijekom vrhunca potražnje koja se
održava od sredine dvadesetog stoljeća, tako da do 2016. godine
'rezervna margina proizvodnje (će) pasti od oko 14 posto (u
2013-oj) na manje od 5 posto. To je neugodno blizu ... "Nakon
privatizacije njegove energetske industrije u 1990-im, nije bilo
obveza energetskih tvrtki u VB da ulažu u nove elektrane, te su
stoga skloni da se odluče za plaćanje dividendi dioničarima.
Prema tome, Velika Britanija nije izgradila jednu značajnu
elektranu s osnovnim opterećenjima / otpremljivom mogućnosti
od 1990. godine; samo nedavne investicije su u vjetroelektrane,

116
što ne hvali ni sposobnost. Uz nova postrojenja na ugljen koja su
učinkovito isključena zbog britanskih zakona o klimatskim
promjenama, jedina tehnologija koja može biti izgrađena na
dovoljnoj razini i na vrijeme kako bi se izbjegao prekid struje je
plinska turbina. Društveni šefa Ofgem nadalje tvrdi da ' ... do
2020. godine, 60 do 70 posto naše proizvodnje energije morati
će doći iz plina kako bi se popunila praznina. To je od oko 30
posto više nego danas ... "Ostaje da se vidi hoće li potrebna
CCGT postrojenja doista biti izgrađena na vrijeme. Priča o
energetskoj sigurnosti ne staje tu. Britanska proizvodnja
konvencionalnog prirodnog plina je u strmom padu već mnogo
godina, tako da, ukoliko se nekonvencionalni izvori ne razviju,
ovisnost o uvozu će nastaviti naglo rasti. Onda imajte na umu da
dvije trećine plina konzumiranog u Velikoj Britaniji se koristi u
kućama, a 82 posto kućanstava se oslanja na plin za svoje
grijanje, toplu vodu i kuhanje, a scena je postavljena za savršenu
oluju. U međuvremenu, britanski prosvjednici nose transparente
zahtjevajući 'Manje plina, više vjetra '. Pokaži mi prvo osnovno
opterećenje ili otpremljive resurse vjetara u svijetu (Bog će se
trebati složiti s tim) ili prvu kuću koja se grije a ne hladi nestalnim
zimskim vjetrovimai možda ću se uvjeriti. U međuvremenu, činilo
se da više vjetra nužno zahtijeva više plina također.

3. A S U RUKAVU OKOLIŠA

Kao inženjer okoliša koji je proveo prvih deset godina svoje

karijere radeći na učincima klimatskih promjena na vodne
resurse, smatram raspravu o klimatskim promjenama
završenom. Neću trošiti prostor ovdje na posebne molbe od
navodno iskrenih negirača klimatskih promjena čiji životopisi
uvijek izdaju jake interese u "posao kao uobičajeno". Ljudski
izazvane klimatske promjene su stvarne i sve više postaju
egzistencijalne prijetnje ljudima i ekosustavu, posebice u

117
Globalnom Jugu. Ne možemo si priuštiti i dalje ovu igru
atmosferskog ruleta.

Ipak, kad god smo pokušati riješiti imperativ klimatskih promjena

predlaganjem sustava obnovljivih izvora energije, nuklearne
generacije ili uklapanje CCS u sve elektrane na fosilna goriva,
iskaču 'ekološki' prosvjednici. Neki od njih su ugroženi skrivenim
motivima najistaknutijih negirača klimatskih promjena, ali još
uvijek je teško ne osjećati se očajnim da ekstremna primjena
načela opreza, na čak i većinu običnih web stranica, uvijek se
može smatrati adutom globalnog imperativa borbe protiv
klimatskih promjena. Ipak, na temelju čega možemo ikada
odlučiti da barem neka pogoršanja ekosustava u brojnim
lokalitetima su manje zlo nego da se dopuštanje klimatske
promjene nastave neizazvane? Ne postoji niti jedno ljudsko tijelo
koje može donijeti odluku; razdvajanje ovlasti caruje. Baš kao što
koherentna energetska politika treba biti puno više od sirovog
pripajanja kapitulacija prosvjedima s jednom problematikom,
tako koherentna politika zaštite okoliša treba imati holistički
pogled na ekološke utjecaje u cijelom vremenskom i
geografskom životnom ciklusu energetskih resursa. Na primjer,
nuklearna energija je nesumnjivo niskougljična, no bivši rudnici
urana su povećali teške slučajeve kiselih rudničkih odvodnja na
nekim mjestima, a najsnažniji radioaktivni otpadi zahtijevaju
izolaciju od biosfere već mnoga tisućljeća. Kako ćemo ocijeniti
sve prednosti i utjecaje odjednom, i tako postići racionalnu
odluku o optimalnoj ravnoteži?

4. E KONOMSKE PARADIGME Z A ENERGETSKO

UPRAVL JANJE

Politički konsenzus u posljednjih nekoliko desetljeća bio je

prepustiti takvo donošenje odluka tržištima. Privatizacija je
postala moćna ortodoksija u energetskom sektoru koji malo tko
se usudi osporiti. Ipak, suđeno prema izazovima usklađivanja

118
 energetske sigurnosti i okolišnih zahtjeva s priuštivošću, tržište
očito nije uspjelo. U isto vrijeme kako i nonšalantni pristupi
uravnoteženja energetske mreže počinju se obijati o glavu,
siromaštvo goriva i atmosferske koncentracije CO2 se
povećavaju. Kako bi dali privatiziranoj energiji zasluženo, to je
isporučivalo energiju po jako jeftinim cijenama već nekoliko
desetljeća. Ipak, to se postiglo samo zanemarujući apsorpciju
pravih ekoloških troškova nesmanjenih emisija stakleničkih
plinova. Kako taj pristup postaje moralno suvišan, sve opcije
konvergiraju na jedan zaključak: mi ćemo morati platiti više za
našu energiju ako će biti sigurna i zelena.

Klevetnici vjetra, solarne i nuklearne energije rutinski ih osuđuju

jer su previše skupi u usporedbi s konvencionalnim izvorima
energije. Ako gledamo procjene uravnoteženih troškova
isporučene energije (npr. u američkim dolarima ili sterliškinim
funtama po kWh) iz svjetskog raspona izvora, daleko zanimljivija
slika nastaje. Razmotrimo dva dijagrama na slici. SLIKA 4.1

Pravi marker u njima je kopneni vjetar: za razliku od mnogih

drugih obnovljivih izvora na popisu, to je već zrela tehnologija, te
su značajnija smanjenja troškova.

Tekući troškovi na tržištu bez CCS

Trošak Lignit ('smeđi ugljen')

Jeftino
Ugljen (bitumenski)
Plin
Nafta
Hidroenergija
Biomasa
Geotermalna
Kopneni vjetar
Nuklearna
Skupo
Solarna
Morski vjetar
Plima i oseka
Val

119
Pravednija usporedba s CCS

Trošak Hidroenergija Jeftino

Biomasa
Geotermalna
Plin + CCS
Kopneni vjetar
Nuklearna
Ugljen (bitumenski) + CCS
Lignit ('smeđi ugljen') + CCS
nafta + CCS
Skupo
Solarna
Morski vjetar
Plima i oseka
Val

Slika 4.1 Relativni uravnoteženi troškovi trenutno dostupnih energetskih

tehnologija.

više nije očekivao. Pomak u relativnom položaju kopnenog vjetra

između prvog i drugog dijagrama je stoga poučno. Zaključak je
jasan: ako su fosilna goriva prisiljena internalizirati troškove
klimatske promjene na najiskreniji mogući način - to jest, nastaviti
samo ako su opremljeni postrojenjima za hvatanje i skladištenje
ugljika (CCS) - tada mnogi obnovljivi izvori energije i nuklearna
su već kao jeftini, ili čak i malo jeftiniji. Naravno, to ne riješava
zamršenosti koji izvori energije su tehnički pogodni za isporuku
topline i transport, niti koji su u stanju proizvoditi struju na
zahtjev. Ali u zaista uravnoteženim poljima za energetske
tehnologije, već je jasno da mi trebamo donijeti obnovljive izvore
energije, nuklearna i smanjena fosilna goriva zajedno u
optimalnom miksu kako bi osigurali energetsku sigurnost: svi oni

120
imaju važne uloge, a svi oni koštaju isto kad doista uspoređivamo
međusobno slične.

Ekonomska posljedica je neizbježna: ako zaista želimo da naša

energija bude sigurna i zelena, to jednostavno ne može ostati
jeftino kao što je bilo u dugoj eri nesmanjenih korištenja fosilnih
goriva. Ova točka je već prešutno prihvaćena od strane mnogih
vlada. Na primjer, britanska vlada je nedavno nastojala stimulirati
novo izgrađene nuklearke garancijom minimalne cijene za struju
za proizvodnju koja iznosi više nego dvostruka trenutna cijena
električne energije na fosilna goriva. Ipak, u isto vrijeme, političari
su protestirali protiv privatiziranih energetskih tvrtki, tvrdeći da su
sadašnji troškovi energije zapravo uvreda. Bez obzira na prava i
nepravde transakcija poduzeća, bilo koji političar koji kaže da
možemo imati sigurnu i zelenu energiju bez značajnog porasta
cijena (približno dvostruko) je neznalica ili lažljivac.

S obzirom da ozbiljan odgovor na klimatske promjene čini porast

cijena nužnim, kako se nositi sa širim ekonomskim opadanjem?
Troškovi energije za industrijsku proizvodnju su jasna
zabrinutost. Nije lako predvidjeti rješenje slobodnog tržišta za taj
izazov u odsutnosti obvezujućeg globalnog sporazuma o gornjoj
granici intenziteta ugljika nacionalnih ekonomija (u Mt od C0 2 po
jedinici GOP, na primjer).

Od još veće brige je utjecaj na najsiromašnija kućanstava: oni u

siromaštvu goriva. U zemljama u razvoju, apsolutno siromaštvo
ozbiljno ograničava sposobnost ljudi da sudjeluju u energetskom
gospodarstvu. Ipak, čak i u Globalnom Sjeveru, siromaštvo
gorivom je rastući problem. Iako definicije variraju, u VB
terminologiji kućanstavo se smatra da je u siromaštvu gorivom,
kada mora potrošiti više od 10 posto svojih prihoda za
održavanje odgovarajućeg standarda topline. (Ovdje, napokon,
jedna je vladina poruka o energiji koja zumira ravno na
dominantnu kategoriju korištenja energije - toplina). Jasno, više

121
čimbenika može dovesti kućanstvo u siromaštvo goriva:apsolutni
troškovi goriva; loša izolacija kuće; porast samačkih / malih
kućanstava; i niski dohodak kućanstva. Stoga metrički se treba
koristiti s oprezom, jer palače su joj velike i izložen propuhu, te je
Njezino Veličanstvo Kraljica službeno u siromaštvu goriva! U
ovom, ona dijeli (statistički barem) sudbinu oko četvrtine
britanske populacije- od kojih većina živi ne u palačama već u
slabo izoliranim, unajmljenim posjedima. U ruralnim područjima,
gdje većina kućanstava ne može pristupiti relativno jeftinom
mrežnom plinu, incidencija siromaštva goriva raste iznad 50
posto. Ako je teško predvidjeti rješenje slobodnog tržišta za
rastuće troškove industrijske energije, nemoguće je vidjeti jednu
za siromaštvo goriva. Ako mi stvarno želimo energiju koja je
sigurna, zelena i pristupačna za sve, onda moramo ponovno
izmisliti naše energetske politike sa solidarnošću kao vodiljom.

Tako je, dakle, jasno da možemo imati sigurnu i jeftinu energiju:

to je upravo ono što su fosilna goriva dostavljala više od jednog
stoljeća. Također je jasno da bismo mogli imati sigurnu i zelenu
energiju, pod uvjetom da mi činimo sve kako bi se smanjila
potražnja za energijom, a potporna inherentna varijabilnost
glavnih obnovljivih izvora energije s dekarboniziranim fosilnim
gorivima (koristeći CCS) i nuklearne energije (osobito
korištenjem torija i možda, na kraju, hladna fuzija). Ali ako
trenutne cijene za energiju proizvedene iz nesmanjenih fosilnih
goriva moraju biti mjerilo jeftinoće, onda je jasno da ne možemo
imati sigurnu, zelenu i jeftinu energiju. Ja nepokolebljivo
zagovaram sigurnu i zelenu energiju, ali moramo odrasti i
prihvatiti da će to u okruglom smislu, koštati najmanje dva puta
onoliko koliko je energija koštala do sada. (Ako revolucija SAD-
ovog plina iz škriljca se održava i ponavlja drugdje, cijenovni jaz
mogao bi se proširiti i dalje, iako plin iz škriljca s CCS i dalje će
biti skuplji od trenutne glavnine troškova energije.)

122
Možemo riješiti energetsku trilemu; samo trebamo kolektivnu
volju da prihvati troškove, te osigurati da ne napustimo one koji si
ne mogu priuštiti povećanje troškova. Ulozi za ekosustave i
ljudsku civilizaciju jedva bi mogli biti veći. Zato zaboravimo lake
slogane i kampanje s jednim pitanjem, i radimo zajedno kako bi
identificirali optimalnu kombinaciju tehnologija za dostavu
topline, transport i struju sigurno i održivo.

123
V POGLAVLJE

Ovo poglavlje „100 ideja“ daje načine na koje možete

istražiti temu u više detalja.
To je puno više od uobičajenog popisa za čitanje.

124
D VADESET PIONIRA ENER GETSKE ZNANOSTI I
INŽENJERSTVA I NJIHO VI DOPRINOSI

Simptomatično je nekorištenju talenta da je muška dominacija

podrazumijevala da samo jedan od sljedećih 20 pionira je žena
... Barem neki su pravi primjeri ljudi iz vrlo skromnih sredina koji
su postigli velike stvari usprkos predrasudama.

1. André-Marie Ampère (1775-1836). Ampèreov poučak je

uspostavio načela elektromagnetizma - koji ostaje temelj većine
modernih uređaja za stvaranje električne energije. Njegovi izumi
su solenoid, galvanometar, električni telegraf i, naravno,
elektromagnet. Jedinica električne struje (amper, obično
skraćeno na amp) danas nosi njegovo ime.

2. Antoine Henri Becquerel (1852-1908). Pariški inženjer i fizičar,

Becquerel je otkrio prirodni radioaktivni raspad i identificirao
nekoliko praktično najvažnijih korisnih radioelemenata, osobito
torij, polonij i radij. Sl izvedena jedinica za radioaktivnost je
bekerel (Bq), što je radioaktivnost proizvedena raspadanjem
jedne atomske jezgre po sekundi.

3. John Buddle (1773-1843). Glavni inovator u rudarstvu, on je

razvio učinkovitije ventilacijske sustave, podstavljajući tehnologije
za osovine, sigurnije metode rasvjete (pomagao je Sir
Humphreyu Davyu u razvijanju poznate sigurnosne lampe) i
tehnologije prijevoza tereta ugljena potpomognuto parom.

4. Anders Celsius (1701-1744). Ugledni astronom, on je najviše

zapamćen po pionirskim 100-stupnjeva skale temperature koja
ide od točke smrzavanja do točke vrenja vode. Andersova
izvorna verzija skale ocijenila je točku ledišta kao 100 i vrelište
kao 0; to se preokrenulo na današnju poznatu ljestvicu tek nakon

125
njegove smrti. Stupanj Celzija je definiran kao apsolutna
temperatura (u Kelvinima) -273,15.

5. Nicolas Léonard Sadi Carnot (1796-1832). Sadi Carnot, kao

što je uvijek bio poznat, samo je objavio jedan dokument, ali se
ispostavio temeljnim doprinosom termodinamike, jer je utvrdio
teoretsku maksimalnu učinkovitost bilo kojeg motora na toplinu.
To je korisno mjerilo, pružajući gornju granicu do koje svaki takav
uređaj može težiti, u nedostatku gubitaka zbog trenja, vodljivog
gubitka topline, itd.

6. Rudolf J.E. Clausius (1822-1888). Jedan od glavnih

utemeljitelja termodinamike, on je prepoznao nedosljednost
između Carnot ciklusa (kao onda shvaćenog) i principa očuvanja
energije (tj. Prvi zakon termodinamike). Tako je smislio Drugi
zakon termodinamike, uvodeći koncept entropije u procesu. On
je također samostalno izvedo verziju Zakona idealnog plina od
prvih principa.

7. Benoît Paul Emile Clapeyron (1799-1864). Njegov rad na

'motivacijska snaga topline' pojasnio je i unaprjedio rad Carnota i
spojio raniji rad Boyle i Charlesa kako bi proizveo Zakon
idealnog plina. On je također gradio na Clausiusovom radu kako
bi proizveo prvo rigorozno objašnjenje procesa koji se odvijaju
tijekom promjena faza.

8.Marie Curie (rođena Sklodowska) (1867-1934). Ona je

napravila mnoga od najvažnijih temeljnih otkrića u vezi
radioaktivnosti, koja su kasnija utrla put razvoju nuklearne
energije.

9. John Dalton (1766-1844). Pedantan i strog meteorolog,

mnogo Daltonovog rada je pružilo znanstvenu podlogu za točna
promatranja vremena i klime na kojima današnja karakterizacija
vjetra i hidroenergije energetskih resursa i procjene klimatskih
promjena izazvane uporabom fosilnih goriva, učinkovito su
izgrađena. Od još većeg značenja je Daltonov rad kao glavni

126
začetnik atomske teorije, koja podupire sav kasniji razvoj
nuklearne energije.

10. Rudolf Diesel (1858-1913). Rani rashladni inženjer koji je

široko eksperimentirao s toplinskim motorima, uključujući vrlo rani
solarni uređaj, on se najviše pamti zbog jako učinkovite varijante
motora s unutarnjim izgaranjem koji je razvio. To, zajedno s
refiniranom varijantom nafte na koju motor radi, i dalje nosi
njegovo ime i ostaje temelj transport energije do danas.

11. Thomas Edison (1847-1931). Poput mnogih velikih

industrijalaca, Edisonov genij leži ne toliko u izumu, koliko u
brušenje novih tehnologija, tako da su postali komercijalno
održivi. Dakle, njegova prva hidroelektrana nije bila prva (nju je
sagradio Sir William Armstrong u Velikoj Britaniji) ali je utro put
za mnogo više. On je također prestignut do izuma električne
žarulje od drugog Britanca (sir Joseph Wilson Swan), ali nakon
kratke pravne svađa dva izumitelja su ujedinila svoje napore i
EdiSwan tvrtka isporučila je električnu rasvjetu za mase po prvi
put.

12. Albert Einstein (1879-1955). Nadaleko smatran

najistaknutijim znanstvenikom dvadesetog stoljeća, Einstein je
uveo pojam posebne relativnosti (uključujući poznatu jednadžbu
E = m c2 - vidi Poglavlje 2 - temelj proizvodnje nuklearne
energije) i opće relativnosti. Kasnije je isporučio prvo strogo
objašnjenje fotooptičkog efekta- temelj moderne solarne PV
tehnologije.

13. Michael Faraday (1791-1867). Najbolje zapamćen po otkriću

elektromagnetske indukcije, proboj koji je preobrazio uvide
Ampèra i drugih u jedno od temeljnih tehnologija proizvodnje
električne energije. Faraday je učinkovito izumio prvi električni
transformator, i prvi DC strujni generator. Nakon toga, Faraday je
radio na elektrolizi, osnivajući - zajedno s Davyom - načela

127
elektrokemije: znanost koja podupire sve moderne baterije i
gorive ćelije.

14. James Prescott Joule (1818-1889). Pivar po struci, James

Joule morao je slijediti znanost kao hobi. Otkrio je Prvi Zakon
Termodinamike- koji je, princip očuvanja energije. Radeći s
Kelvinom, pomogao je uspostaviti apsolutnu skalu temperature.
On je također uspostavio odnos između električnog vođenja kroz
žicu i otpuštanja topline: Jouleov Prvi zakon. Među mnogim
drugim stvarima, ovaj zakon podupire moderne pristupe
upravljanja mrežama. SI jedinica energije, džul, dobila je ime po
njemu.

15. Charles Hesterman Merz (1874-1940). Pionirski

elektrotehničar, on je najpoznatiji po savladavanju tri faze,
visokonaponski AC distribucija struje- iskustvo koje je utrlo put
za uspostavu Nacionalne Mreže Velike Britanije, koja je potom
služila kao predložak za slične mreže u brojnim zemljama širom
svijeta.

16. Georg Simon Ohm (1789-1854). On je otkrio da struja koja

protječe kroz provodljivu žicu je izravno proporcionalna naponu
na kojem je izložena. Ovo opažanje je kodificirano kao dobro
poznati Ohmov zakon. Jedinica električnog otpora, Om, dobila je
ime po njemu.

17. Charles Algernon Parsons (1854-1931). On je razvio prvu

učinkovitu parnu turbinu i dostavljao ih električnim i pomorskim
industrijama (nagoviješteno Turbinom - vidi poglavlje 6, i broj 63
u nastavku). Oba je revolucionirao u procesu.

18. William John MacQuorn Rankine (1820-1872). Odigrao je

ključnu ulogu u hvatanju nastajućih zakona termodinamike za
praktičnu primjenu, osobito u Rankine Cycle (Poglavlje 6). koja
još uvijek čini 85 posto sve električne energije proizvedene u
svijetu. On je smislio što iznosi ekvivalent Fahrenheit Kelvinu u
apsolutnoj temperaturnoj skali, a nastalu Rankine Skalu još

128
uvijek koriste inženjeri u SAD-u. No, njegov temeljni doprinos
termodinamičkoj teoriji je njegov najveći trajni spomenik, u smislu
da reinterpretira rad Carnota i Clapeyrona, oblikujući teorije u
smislu još uvijek prepoznatljive fizičarima i termofluidnim
inženjerima danas.

19. Alessandro Giuseppe Antonio Anastasio Volta (1745-1827).

Experimental fizičar koji je napravio nekoliko velikih otkrića,
uključujući i prve identifikacije metana. On je radio rane
elektrokemijske eksperimente. Za svoj rad na prvim
kondenzatorima, i njegov izum električne baterije (ili 'voltaic
hrpe') se najbolje pamti. Jedinica električnog potencijala, volt,
dobila je ime po njemu.

20. James Watt (1736-1819). Dok je radio na modelu Newcomen

parnog stroja, Watt je shvatio da se njegova učinkovitost može
uvelike poboljšati ako ispušni plinovi su prošli kroz poseban
kondenzator: uvid koji ostaje ključan za učinkovito djelovanje svih
termoelektrana do danas. Ušao je posao s Matthewom
Boultonom u Birminghamu, Boulton-Watt motor je postao
dominantna pretvorbena energetska tehnologija industrijske
revolucije. Sl jedinica snage - vat (vidi Poglavlje 4) - nazvana je u
njegovu čast.

D VADESET SVJETSKIH RE KORDA ZA ENERGETSKO

INŽENJERSTVO

21. Najveća elektrana na biomasu: Drax, Velika Britanija, 0,67

GW

22. Najveća elektrana na ugljen: Taichung, Tajvan, 5,5 GW

23. Najveća plinska elektrana: Surgut-2, Rusija, 5,6 GW

24. Najveća geotermalna elektrana, Hellisheiði, Island, 0.3 GW

25. Najveća hidroelektrana: Three Gorges, Kina, 22,5 GW, što je

ujedno i najveća elektrana bilo koje vrste u svijetu

129
26. Najveća elektrana: Kashiwazaki-Kariwa, Japan, 8.2 GW

27. Najveća elektrana na ftun: Shoaiba, Saudijska Arabija, 5,6

GW

28. Najveća reverzibilna hidroelektrana: Bath County, SAD, 3,3

GW

29. Najvećih elektrana na plimne prepreke: Sihwa Jezero, Južna

Koreja 0,25 GW

30. Najveća solarna PV elektrana: Topaz, SAD, 0,55 GW

31. Najveća solarno termalna (CSP) elektrana, lvanpah, SAD,

0,377 GW

32. Najveća elektrana na energiju vala: Aguçadoura, Portugal,

0.002 GW

33. Najveća kopnena vjetroelektrana: Alta, SAD, 1 GW

34. Najveća morska vjetroelektrana: London Array, Velika

Britanija, 0,63 GW

35. Najstariji sistem općinskog grijanja koji je još u uporabi:

Denver, Colorado (SAD)

36. Najveći sustav općinskoh grijanja: Moskva, Rusija

37. Najranija bušotina komercijalne nafte: Williams broj 1

bušotina, Oil Springs, Ontario, izbušena 1858.

38. Najranije rudarstvo na ugljen industrijskih razmjera: Wickham

Fell, Gateshead, Engleska; Započeo zadnjom četvrtinom
šesnaestog stoljeća, kada je kraljica Elizabeta liberalizirala
trgovinu ugljena

39. Najstarija elektrana obnovljivih izvora energije koja se i dalje

koristi: Ames Hydroelectric Generating Plant, u blizini Ofira,
Colorado, sagrađena 1891. godine; trenutno ocijenjeno na 3,75
MW

130
40. Svjetski najstarija morska vjetrofarma: Vindeby, Danska,
instalirano u 1991. Ukupni kapacitet 4,95 MW, koja se sastoji od
jedanaest 450-kW turbina

T RI ONL INE ENERGETSKA ALATA

41. Energetska učinkovitost bez ugrožavanja ljepote: neki od

najljepših europskih gradova obuhvaćaju povijesne zgrade koje
su vrlo loše energetske učinkovitosti. Postoji percipirana napetost
između adaptacija takvih objekata prema modernim standardima
i održavanje značajki baštine. Ovaj problem je fokus projekta u
Edinburghu, Škotskoj, središnje četvrti koje su lokacije svjetske
kulturne baštine. Interaktivni vodič za praktične mjere za
rješavanje ove napetosti je dostupan ovdje: www.ewht.org.uk/
looking-after-our-heritage/ energy-efficiency-and-sustainability/
energy-efficiency-historic-buildings

42. Pogledajte što napaja vašu nacionalnu mrežu upravo sada:

moguće je dobiti trenutno čitanje izvora napajanja koji pridonose
nekolicini nacionalnih mrežnih sustava u Europi koristeći snažne,
besplatne online alate. Na primjer, ovdje je link za VB:
www.gridwatch.templar.co.uk; i ovdje je jedan za Španjolsku:
https://demanda.ree.es/movil/ peninsula /demanda /total

43. Procijeniti alternativne putove za postizanje 2050. ciljeva

energetske dekarbonizacije: Ministarstvo energetike i klimatskih
promjena britanske vlade je proizveo online model – s outputom
prikazanim u jednostavnim za čitanje grafovima - koji vam
omogućuju da testirate alternativne mješavine energetskih
tehnologija za postizanje budućih ciljeva za nisko-ugljičnu
energiju. To je dobar lijek za bezbrižne, puste želje. Probajte
ovdje: http: // 2050-calculator-tool.decc.gov.uk / pathways /

D VADESET LOKACIJA ENE RGETSKE BAŠTINE ZA P OSJETITI

131
N ASLJEDSTVO UGLJENA

Postoje brojna mjesta gdje se povijest industrije ugljena može

poštovati; Ovdje su samo neka od najboljih mjesta za posjetiti:

44. Rudarski Institut (www.mininginstitute.org.uk), Newcastle

upon Tyne u Engleskoj. Ova prava katedrala rudarstva
inženjeringa nije samo lijepa za gledanje, već i smješta svjetsku
prvu knjižnicu o rudarstvu i korištenju ugljena.

45. Nacionalni Muzej Ugljenog Rudarstva za Englesku (www.

ncm.org.uk). Caphouse Colliery, u blizini Wakefielda, Yorkshire.
Ovo ima odličnu podzemnu galeriju koja prikazuje rudarske
tehnologije sve do najmodernije opreme, u autentičnom radu
kojemu se pristupa pomoću najstarijeg rudarskog okna još uvijek
u uporabi u Velikoj Britaniji.

46. Arigna Rudarstvo Iskustvo (www.arignaminingexperience.ie).

u blizini Carrick-on-Shannon, Republika Irska. Vođena tura kroz
pravo okno rudnik koji je nekad radio i s ugljenom i željezom.

47. Museo de La Mineria de Asturias (www.mumi.es). El

Entrego, Španjolska. Vrlo impresivna tura u obnovljenoj galeriji
kojoj se pristupita izvornim oknom, pokazujući tehnike koje su se
koristile za rad s ugljenom u strmim i krivim slojevima sjeverne
Španjolske.

48. Kompleks Zollverein Ugljen Rudarstvo (www.zollverein.de),

Essen, Njemačka. Svjetska kulturna baština pruža izvrstan uvid u
glavne industrije na ugljen u Ruhr dolini.

B AŠTINA NAFTE I PLINA

Industrija nafte i plina je još uvijek aktivna u svijetu, a još uvijek

nije toliko predmet nostalgije kao bivše industrije ugljena; niti su
njezini vidljivi ostaci impresivni. Međutim, ovdje su četiri muzeja
koji čuvaju ranu i nedavnu povijest industrije:

132
49. Muzej nafte u Kanadi (www.lclmg.org/lclmg/
Museums/OilMuseumofCanada/tabid /114 / Default.aspx), Oil
Springs, Ontario. Izgrađen na mjestu prve uspješne naftne
bušotine u svijetu, dovršen 1858, ovaj muzej nastao je na
sljedećoj lokaciji (koja također tvrdi da je najstarija naftna
bušotina u svijetu ...)

50. Drake Muzej Bušotine (www.drakewell.orgl) Titusville,

Pennsylvania. Ovaj muzej je na mjestu prve uspješne naftne
bušotine u SAD-u, koji je stupio u proizvodnju 1859.

51. Norveški Naftni Muzej (www.norskolje. museum.no).

Stavanger, Norveška. Smješten u zgradu sa svrhom nalik
morskoj naftnoj platformi, ovo je doista izniman muzej koji priča
priču o nafti i plinu Sjevernog mora od svog prvog otkrića u 1960-
im.

52. Muzej Nacionalnog Plina (www.nationalgasmuseum.org.uk).

Leicester, Engleska. To je najveća kolekcija artefakata plinske
industrije na svijetu, smještena u stražarnici bivše gradske
plinare.

O BNOVLJIVI IZVORI ENERGIJ E

53. New Lanark Lokalitet Svjetske baštine (www.newlanark.org),

Središnja Škotska. To je u potpunosti obnovljeni industrijski
model-naselje, u kojem mlinovi pamuka su u potpunosti radili na
vodu iz susjedne rijeke Clyde. Dvije funkcionalne riječne
hidroelektrane rade i danas, a dijelovi obnovljene mlin lokacije
ponovno koriste energiju vode u obliku mikro-hidro.

54. Izložba geotermalne energije (http: //orkusyn.is), Hellisheiði

Island Na najvećoj svjetskoj geotermalnoj elektrani, ovaj centar
za posjetitelje nudi vrlo informativna vodstva koja omogućuju da
vidite iz prve ruke rad turbine, kao i izvrsne makete i filmove
koje objašnjavaju prirodu geotermalne energije i kako se voda
upreže.

133
55. Cruachan -Hollow Mountain (www.visitcruachan.co.uk) pored
Loch Awe, Škotska. To je svjetska najstarija pumpa za pohranu
hidroelektrane stanice, još uvijek u pogonu. Odlična podzemna
tura minibusom koja vam omogućuje da vidite veliku dvoranu
turbine u srcu planine. Iako to hrani mrežnu struju koja je
neobnovljiva, njegovi sustavi tunela daju daleko veći prirodni sliv
nego što bi pretpostavili od standardne karte i tehnologiju na
zaslonu od klasične, velikih razmjera hidroelektrane.

56. Centar za alternativnu tehnologiju (Canolfc y Dechnoleg

(www.cat.org.uk), Machynlleth, Wales. To je živa, u pogonu
lokacija koja je već zaradila svoje mjesto u budućoj baštini
obnovljivih izvora energije: to je mjesto koje je zagovarao i
predstavljao sve obnovljive davno prije nego što je većina ljudi
htjela znati.

57. Tide Mill Živeći muzej (www.woodbridgetidemill.org.uk),

Suffolk, Engleska. Nevjerojatno trajan komad tehnologije
obnovljivih izvora energije, to je vodenica koja radi promjenom
plimnih glava. Mlin posluje na ovoj lokaciji više od 840 godina, a
prisutna oprema mirovala je samo deset godina od 1958., prije
nego što je vraćena u puni radni pogon.

58. Kinderdijk Centar za svjetsku baštinu (www.kinderdijk.com),

zapadno-središnja Nizozemska. Tih 19 povijesnih vjetrenjača su
korištene od osamnaestog stoljeća za crpljenje vode iz poldera u
Randstad konurbaciji (koja uključuje četiri najveća grada u
zemlji).

O STALE LOKACIJE ENERG ETSKE BAŠTINE

59. Energi Museet (www.energimuseet.dk), Bjerringbro, Danska.

Ovaj širokog spektra muzej pokriva energiju u prirodi, sve glavne
oblike proizvodnje energije i korištenje (fosilna, nuklearna i
obnovljiva), kontekst okoliša i klimatske promjene, pa čak i
energetske politike.

134
60. Američki muzej znanosti i energije (http: // amse. org /), Oak
Ridge, Tennessee, SAD. Smješten u neposrednoj blizini Oak
Ridge National Laboratory, koji je odigrao ključnu ulogu u ranom
razvoju nuklearne energije, muzej je, neočekivano, jedan od
najboljih mjesta za upoznavanje nuklearne energije (uključujući
njegove kontroverzne veze s oružjem), ali to također ima
upečatljive interaktivne prikaze na mnogim drugim energetskim
resursima.

61. Turbinia (www.twmuseums.org.uk/discovery.html). Prvo

turbinsko plovilo na svijetu nalazi se u galeriji u Discovery
Museum, Newcastle Upon Tyne, Engleska. To je plovilo koje je
Charles Parson bezobrazno koristio kako bi Vlada ustala i
obratila pozornost na turbo snagu!

62. Muzej energija u Berlinu (www.energie-museum.de) sa

sjedištem u bivšem postrojenju za pohranu baterija pripojeno
napuštenoj trafostanici. Vođen od strane volontera i dostupno
samo unaprijed dogovoreno vodstvo, ovo je velika i impresivna
zbirka opreme koja se odnosi na energetiku, općinsko grijanje i
rasvjetu javnih sustava.

63. Energetska galerija u Znanstvenom Muzeju (www.

sciencemuseum.org.uk/on-line/energy), South Kensington,
London. Iako je usmjeren na djecu u dobi od 7-14, ova galerija je
iskustvo učenja za djecu svih uzrasta!

P OLATUCETA ENERGETSK IH FILMOVA VRIJEDNIH

GLEDANJA

Sljedeća dva filma su živopisni prikaza nedaća koje je vađenje

ugljena podrazumijevalo prije stoljeća ili tako nešto:

64. Germinal (1993): povijesna drama redatelja Claudea Berrija.

Na temelju klasičnog romana Emilea Zole, ona opisuje spiralu
kaosa kako rudari devetnaestog stoljeća u sjevernoj Francuskoj
štrajkaju za bolje uvjete, a vlasnici rudnika reagiraju nasilno.

135
65. Matewan (1987): povijesna drama scenarista i redatelja
Johna Saylesa. Ovo prikazuje jedan od mnogo zaboravljenih
slučajeva nasilničke sprege od strane unajmljenjih ubojica protiv
pokušaja sindikalizacije u Appalachian nalazištima ugljena.

Samo jedan film kojeg sam svjestan da točno opisuje aktivnosti

rane naftne industrije:

66. Bit će krvi (2007): povijesna drama scenarista i redatelja

Paula Thomasa Andersona, temelji se na romanu Nafta Uptona
Sinclaira. Postavljena početkom dvadesetog stoljeća u Kaliforniji,
opisuje moralni pad uspješnog naftnog istraživača u obrnutom
razmjeru prema njegovom prosperitetu.

P RVI
HOLIVUDSKI SLUČA J PRAĆENJA REVOLUCIJ E
FRAKTURIRANJA U SAD- U :

67. Obećana zemlja (2012): drama u režiji Gusa Van Santa.To

se odnosi na pokušaje izmišljene tvrtke da uvjeri malogradske
zemljoposjednike da se prijave za bušenje i praćenje plina iz
škriljca na njihovoj zemlji. Suština priče odnosi se na korporativnu
politiku i pokvareni pokušaj da se preduhitre eventualni prigovori
na okoliš od strane agenta provokatora.

68. Čovjek Edison (1940): drama u režiji Clarencea Browna. To

je hagiografska prerada života Thomasa Edisona (vidi br.11
gore) u obliku sjećanja starijeg gospodina na svoja životna
postignuća. Iako su većina pripisana, neka od navodnih
postignuća u električnoj energiji su zapravo djela drugih, kao što
je Nikola Tesla.

Nuklearna je neugodna za Hollywood, a većina filmova ( npr.

Černobil dnevnici) su apsurdno mutantske fantazije zločina. Evo
jedan vjerodostojan, temelji se na stvarnom slučaju koji se
dogodio u Oklahomi:

69. Silkwood (1983): drama / triler u režiji Mikea Nicholsa. Ovo je

priča o tehničarki u tvornici koja priprema šipke plutonija goriva

136
za nuklearne elektrane, koja postaje zabrinuta da sigurnosni
prečaci se koriste jer postrojenje zaostaje u ispunjavanju važnog
ugovora. Kad podigne uzbunu, lanac događaja slijedi u kojoj je
opasno ozračena, psihološki izmanipulirana i na kraju ubijena u
sumnjivim okolnostima.

Č ETIRI DIY ENERGETSKA PROJEKTA

Pokušajte kod kuće ...

70. Izolirajte kako bi akumulirali: prva stvar koju netko treba

učiniti kao DIY energetski projekt je minimalizirati besmislene
gubitke topline (ili, ako živite u toploj klimi, gubitak skupog
ohlađenog zraka) iz svog doma. Dobra polazna točka su zaklade
energetske štednje: www.energysavingtrust.org.uk/Insulation

71. Pasivni solarni grijač zraka izrađen od aluminijskih limenki:

ako uštedite hrpu praznih limenki pića, možete ih koristiti za
napraviti jednostavan grijač zraka - idealno za uzimanje studeni
iz vrtne šupe ili ljetnikovca u proljeće ili jesen.
http://www.ehow.co.uk/how_6679140_make-panel-using-
aluminum-cans.html

72. Mala vjetroturbina izrađena od PVC-a i drva: ovaj uređaj

može biti napravljen pomoću alata koji se najčešće nalaze u
mnogim domaćim radionicama. Trebate kupiti neki od električnih
komponenti, ali nadgradnja je sva izrađena od jeftinih materijala.
http: //www.folkecenter. net / mediafiles / folkecenter / pdf / diy-
vind-turbine.pdf

73. Vaš vlastiti pico-hidroenergetski generator: možete izvući

energiju iz zimskih kiša koje teku niz ispust ili iz vrtnog crijeva
tijekom ljeta, koristeći ovu jednostavnu hidroenergetsku turbinu.
http: // www. greenoptimistic.com/201 0/03/09 / build-small-
scale-hydroelectric-generator / #. Uz BDVPl_sjw

137
E NERGETSKIOTISCI : ENERGIJA UTJELOVLJEN A U
OSAMNAEST ZAJEDNIČKI H R OBA

Većina ljudi sada je upoznata s konceptom 'ugljičnog otiska' i

rado će dobacivati oko procjena koliko C02 je izdano za
proizvodnju oko tone aluminija. Postoji veliki problem s tim,
međutim: ugljični otisci su izvedeni iz više temeljnih energetskih
otisaka, koje su daleko manje raspravljani. No, poanta je u tome
da se ista količina energije koristi za proizvodnju tone aluminija iz
identične rude na Islandu kao i u Indiji-ipak na Islandu energija
koja se koristi u aluminijskoj topionici je iz hidroelektrana i
geotermalnih izvora, te je tako vrlo niskougljična, dok u Indiji su
topionice na ugljen. Kako smo pokušali dekarbonizirati industriju,
mi riskiramo ne dati zasluge gdje treba ako ležerno govorimo o
ugljičnim otiscima a ne o energetskim otiscima, od kojih onda
možemo izračunati otiske ugljika s obzirom na dane točne
informacije o industriji u pitanju. Poticati ovaj više znanstveniji
pristup, ovdje su energetski otisci za 20 zajedničkih dobara.
Vrijednosti su dobivene sa Sveučilišta u Bathu i u izvrsnoj
Inventura ugljika i energije (ICE) bazi podataka, koja je besplatno
dostupna na internetu putem sljedećeg linka:
www.circularecology.com/ice-database.html. Svaka vrijednost u
nastavku je odgovor (u jedinicama MJ / kg, osim ako nije
drugačije navedeno) na pitanje: "Koliko energije je potrebno za
napraviti X?

74. Aluminij 218 (primarni); 29 (reciklirani)

75. Opeka 3 (u iznosu od oko 7 MJ po cigli)

76. tepih 74 (tj. oko 187 MJ po kvadratnom metru)

77. Cement 4.5

78. Keramika 10

79. Glineni crijepovi 6,5

80. Beton 0,75

138
81. Bakreni cjevovod 57 (primarni); 16.5 (reciklirani)

82. Boja 70 (dva sloja, 21 MJ po kvadratnom metru)

83. Papir 28 (za jedan paket A4 papira za ispis: oko 70 MJ)

84. Plastika 80,5

85. Fotonaponske stanice (polikristalni silicij) 4070 MJ po

četvornom metru

86 Road površine (asfalt) 2.509 MJ po četvornom metru

87. Brtvila i ljepila (npr. epoksidna smola) 137

88. Čelik 20.1 (prosjek); 35.4 (primarno); 9.4 (reciklirani)

89. Nehrđajući čelik 56.7

90. Drvo 10 (lesonit 16; MDF 11; šperploča 15)

91. PVC prozori (dvostruko glazirani) 2.300 MJ po prozoru

D EVETORGANIZACIJA ZA PROVJERITI DA LI VAM JE

STALO DO NEKIH POSTA VLJENIH PITANJA U OV OJ KNJIZI

Slijede ovdje, jer sam osobno pronašao da su pouzdane i

objektivne kao izvori informacija, i iskreni u svojim poslovima. To
ne znači da podržavam sve što bi oni ili njihove partnerske
organizacije / sponzori, mogli reći ili učiniti ...

92. Međunarodna agencija za energetiku (www.iea.org).

uglavnom stvorenje svjetskih najbogatijih zemlja (njezine države
članice), i da se konzultira s tom činjenicom čvrsto na umu, i dalje
je korisni izvor statistike i informacija o trendovima u korištenje
energije i tržišta.

93. Energetska Informacijska Uprava Sjedinjenih Američkih

Država (www eia.gov): Služba američke savezne vlade koja
sjedinjuje energetske statistike iz svjetskih izvora i proizvodi
korisne sažetke i analize trendova.

139
94. Godišnji statistički pregled svjetske energije, proizvedene od
strane globalne naftne korporacije BP (http://tinyurl.com/
kwyl98h): kako je ovaj niz izvješća godišnje izrađen od 1951.
godine, dosljednim (ako se razvija) postupkom, daje vrijedan
uvid u to kako velika organizacija privatnog sektora promatra
svijetsku energetsku situaciju.

95. Energetska industrija Times (www.teitimes.com): mjesto za

pogledati, ako želite ići u korak s brzo mijenjajućim energetskim
sektorom u svijetu: mjesečne novine, pune korisnih, objektivnih
mogućnosti i pronicavih analiza.

96. Nacionalna energetska Akcija (www.nea.org.uk): iako

pokrivaju samo Englesku, Wales i Sjevernu Irsku, ova
dobrotvorna ustanova u Velikoj Britaniji daje izvrstan uvid u
problematiku suzbijanja siromaštva u bogatoj zemlji.

97. WWF (http://wwf.panda.org): osnovana je 1961. godine, to je

sada vodeći svjetski NGO (nevladina organizacija) koji nastoji
'izgraditi budućnost u kojoj će ljudi živjeti u skladu s prirodom'.
WWF se izdvaja od ostalih velikih nevladinih organizacija za
zaštitu okoliša jer je osvježavajuće spreman slušati iskrene
poglede drugih i najvažnije, promijeniti svoj stav o ključnim
pitanjima, ako znanstveni dokazi to jamče. Provjerite 'Energija
2050' izvješće:. http://tinyurl.com/ ngtzn96

98. Svjetska banka (www.worldbank.org/en/topic/energy): bez

obzira na sve svoje greške, da Svjetska banka ne postoji mi bi je
nesumnjivo brzo izmislili. Ova stranica pruža vrijedne perspektive
iz svijeta u razvoju, pružajući osvježavajući kontrapunkt IEA,
SAD-a i BP svjetonazorima.

99. Svjetsko vijeće (www.worldenergy.org): UN-akreditirana

mreža s naglaskom na energetske strategije i politike.

100. Nisko-ugljična energetsko razvojna mreža (http:

//lcedn.com/): u VB-temeljena mreža istraživača, kreatora politike

140
i praktičara koji žele pronaći načine kako pomoći zajednicama u
zemljama u razvoju Globalnog Juga kako zaobići štetne,
visokougljične puteve za socijalno pravednu, prosperitetnu
budućnost.

141
VI POGLAVLJE

ZAHTJEVNI IZAZOVI I SJAJNA RJEŠENJA

142
 Scenariji koji proizlaze iz brojnih istraživanja o budućnosti planete
Zemlje nagovještaju zaista strašan razvoj događanja, s dodatnim
iskorištavanjem resursa, poremećajem prirodnih ravnoteža i
zabrinjavajućim društvenim i ekonomskim posljedicama. Ali postoje
ustvari konkretne mogućnosti, zahvaljujući digitalnoj revoluciji i
poticanju novog društvenog i ekološkog senzibiliteta, da se
produktivnost resursa poveća, ubrzavajući cirkularnost tokova i
ublažujući naš ekološki trag. Ukratko, moglo bi biti moguće promijeniti
budućnost ugroženu ekonomskim i ekološkim krizama u perspektivu
budućnosti smanjenja društvenih razlika i obnove ekoloških ravnoteža.

Ali nipošto se ne radi o jednostavnom procesu. Primamljiv je odabir

rješenja koja se čine neposrednijima, kao primjerice ugljen po niskoj
cijeni, bušenje u polarnim područjima, rušenje šuma, divlja
motorizacija i tako dalje, ali takva bi rješenja neizbježno dovela do
dodatnih ekoloških katastrofa. Kako bi se pronašao uravnotežen oblik
razvoja potrebna je dugoročna vizija koju prati mogućnost napuštanja
starih paradigmi. Potrebno je upravljati krizom područja koja su još
uvijek dominantna ali bez budućnosti i poticati razvoj novih aktera koji
mogu osloboditi velike potencijale povezane s informatičkom
revolucijom kao i s revolucijom resursa.

1. Devet milijardi polovicom stoljeća

Svjetsko stanovništvo trebalo bi doseći vrhunac od 9 milijardi

polovicom stoljeća. Tako barem tvrdi dosad najtočnija procjena.
Ustvari, prema nekim recentnim studijama postoji 70% vjerojatnosti da
će se do 2100. doseći brojka od oko 11 milijardi, zbog demografskog
booma koji se predviđa u Africi.1 Dakle, ako porast stanovništva od
50% dovede do složenih problema s kojima će se trebati suočiti,
najveće kritične točke će se pojaviti u idućih 15 godina s preseljenjem
milijarde stanovnika iz sela u gradove. Procjenjuje se da će kroz deset
godina samo u Kini postojati 221 grad s više od milijun stanovnika. To

1
Gerland P., et al., ''World population stabilization unlikely this century'', Science, 346, 206, 2014
(http://science.sciencemag.org).

143
 je izazov dosad neviđenih razmjera. Promjene ne samo da će biti brze
nego i ogromnih dimenzija. Ustvari, ako je u 1. Industrijskoj revoluciji
urbanizacija obuhvatila 130 milijuna ljudi, migracija prema gradovima
će uključiti sedam puta veći broj ljudi u samo 15 godina. Taj će
fenomen pratiti brzi porast broja zgrada, infrastruktura, robe široke
potrošnje, automobila … Takva potražnja vršit će sve veći pritisak na
resurse (energija, cement, čelik, bakar …).

2. Napredak antropocentrika

Čovječanstvo ruši svoje temelje degradirajući tla, onečišćujući vodene

resurse i mijenjajući klimu. Prema nedavnim procjenama, četiri
područja na kojima se opasno približavamo dopuštenom limitu su:
emisije stakleničkih plinova, gubitak biološke raznolikosti, uništavanje
šuma i ispuštanje dušika i fosfora iz gnojiva u oceane2.

Što se tiče klime, već 2014. je bila najtoplija godina od 1880., dakle od
kada imamo pouzdana mjerenja, ali 2015. je oboren svaki rekord s
temperaturom za 0.9 °C višom od prosjeka u prethodnom stoljeću,
zahvaljujući i prisutnosti snažnog fenomena El Nino u Tihom oceanu
koji se odužio pa se predviđa da će i 2016. biti vrlo vruća .

Što se tiče koncentracija ugljičnog dioksida u atmosferi, 2015. je

dosegla psihološki prag od 400 čestica na milijun (ppm)3. 1987. godine
je koncentracija bila 350 ppm, dok riskiramo 2035. doseći 450 ppm što
će, kao što možemo vidjeti, predstavljati ne samo simboličku vrijednost
nego i prag čiji prelazak ugrožava mogućnost zadržavanja temperature
Zemlje unutar 2 °C .

Glede izumiranja vrsta, 20. stoljeće bilježi ubrzanje koje dovodi do

postotaka i tisuću puta većih u odnosu na ono što se dogodilo u

2
Milman O., ''Life on Earth now officialy at risk, scientists say'', Grist, 2015 (http://grist.org).
3
Koncentracija varira tijekom godine, ali vrlo je vjerojatno da je prosjek iz 2015. prešao prag od 400 ppm. To su
vrijednosti stanice Mauna Loa i očekuje se publikacija NOAA-e sa sveukupnim podacima na svjetskoj razini. Vidi
također Andersen C., ''Update 2015.: CO2 content in the atmosphere has passed 400 ppm'', Climate position,
2016 (http://climatepositions.com)

144
 posljednjih 65 milijuna godina. A u idućih pola stoljeća taj trend će se
još više ubrzati promjenom klime.4

Na kraju je tu uništavanje šuma, koje je 90tih godina dovelo do

godišnjeg nestanka 16 milijuna hektara, što je površina veća od regije
Kalabrije. Ali u tom slučaju smo već, srećom, svjedoci zaokreta: u
prvom desetljeću ovog stoljeća godišnja agresija se smanjila na 13
milijuna hektara5. Ali još je moguće usporiti propast izbjegavajući
katastrofalne razvoje. Ova knjiga opisuje ne samo neka od
pobjedničkih rješenja, nego i prepričava kako njihova raširenost već
postiže prve zapažene rezultate.

3. Nadolazeće transformacije u svijetu energije

Proizvodnja i potrošnja energije se ubrzano mijenjaju. Ali njihova je

sudbina neizbježno vezana uz odgovore na klimatske promjene.
Potražnja za naftom se smanjila i konvencionalna eksploatacija sirove
nafte stagnira već desetak godina6. Iznenađenje američke nafte iz
škriljevaca o kojem se govori u 4. poglavlju izmijenilo je tržište,
povlačeći za sobom reakciju Saudijske Arabije koja je, pokušavajući
izbjeći rezanje proizvodnje, uvela smanjenje cijena započeto u drugoj
polovici 2014., a koje bi moglo potrajati nekoliko godina. Što se tiče
metana, dostupnost je veća. A noviteti postoje i na području plina iz
škriljevaca.

Budućnost ugljena će, u konačnici, biti ograničena uvođenjem sve

strožih ekoloških i klimatskih normi. Iz tog razloga, kao i zbog
konkurencije plina i obnovljivih izvora energije moguće je da se
dosegao vrhunac potrošnje. Situacija s fosilnim energentima po pitanju
ponude je prilično neuravnotežena, ali jedno je sigurno: njihova
budućnost je strateški ugrožena zagrijavanjem Zemlje. Ostvarivanje
ciljeva sadržanih u Sporazumu iz Pariza dovest će do nemogućnosti
korištenja velikog dijela rezervi fosilnih energenata.

4
Shah A., ''Loss of Biodiversity and Extinctions'', Global Issues, 2014. (www.globalissues.org)
5
Boucher D. et al., ''Deforestation Success Stories'', Union of Concerned Scientist, 2014 (www.ucsusa.org)
6
Umjereni porast potražnje za naftom zadovoljavaju biogoriva i nekonvencionalna proizvodnja sirove nafte.

145
 Pravo iznenađenje na području energetike donose obnovljivi izvori
energije. Neprekidni porast učinkovitosti i iznenađujuće smanjenje
cijena doprinose njihovim izgledima da dugoročno prevladaju na
svjetskoj sceni. Nuklearna energija, s druge strane, donosi sve veće
troškove, i njena uloga će, bez obzira na odabire pojedinih zemalja,
ostati marginalna na svjetskoj sceni.

4. Stvaralačka destrukcija“

Posljednjih nekoliko godina obilježeno je prodorom novih tehnologija i

sveprisutnošću digitalne revolucije, a ta povezanost može dubinski
utjecati na ekonomiju, posao i okoliš. U nekim slučajevima govorimo o
''destruktivnim rješenjima'' postojećih struktura, ali često vrlo visoke
ekološke svijesti zbog svoje mogućnosti smanjenja upotrebe resursa.
Njihovo širenje na tržištu već bilježi destruktivni efekt i istovremeno
nagovješćuje sjajni razvoj koji će doprinijeti učinkovitom suočavanju s
ekološkim krizama.

U knjizi će biti opisan brz razvoj fotovoltaika, LED svjetiljki i car

sharinga koji je već u tijeku. U prijelaznom razdoblju sustavi
akumulacije će doprinijeti transformaciji energetskog svijeta i
revoluciji u svijetu transporta. Fleksibilna rješenja poput vozila bez
vozača izmijenit će tržište automobila. Građevinska industrija će se
morati suočiti s izgradnjom zgrada vrlo niske potrošnje i radikalnom
energetskom prekvalifikacijom postojećeg bogatstva uvođenjem
inovativnih rješenja kao što su industrijalizacija retrofit i 3D printanje.
U konačnici, digitalne tehnologije, robotizacija, 3D printanje će
revolucionirati sam koncept tradicionalne proizvodnje. Digitalizacija,
povezanost i dijeljenje predstavljaju tri snažna trenda koja će u brojnim
sektorima ubrzati transformacije svijeta koji nas okružuje.

Slika 1.2 ističe brzinu kojom su neke od tih tehnologija (energija vjetra,
solarna energija, električna vozila, LED svjetiljke) ušle na tržište, a
posebice ulogu koju će imati u idućih deset godina. Samo ova četiri

146
 rješenja mogla bi izbjeći stvaranje više od 5 milijardi tona CO2 do
2025. godine, što je 13% manje u odnosu na trenutne emisije.7

To je ''stvaralačka destrukcija'' o kojoj teoretizira Joseph Schumpeter,

koji je 40tih godina prošlog stoljeća obnovio koncept marksističke
misli kako bi ga prilagodio drastičnim transformacijama koje su uvele
neke ''snažne'' inovacije. Austrijsko-američki filozof, pesimist po
pitanju održivosti tog procesa, smatrao je kako će on dugoročno
ugroziti sam temelj kapitalizma. Ustvari, upravo inovativni sadržaj
tehnologija i rješenja mogu omogućiti suočavanje s kritičnim točkama
idućih desetljeća. Ne samo to, nego i nagovještavaju moguće evolucije
razvojnog modela, kompatibilnije s okolišem i oslobođene opsesivne
potrebe za kvantitativnim rastom.

5. Električna energija, transport, građevina i industrija u ubrzanom razvoju

Neke sektore je promjena već zahvatila, počevši od europskog

elektroenergetskog sustava, koji je u krizi zbog prekomjerne instalirane
konvencionalne snage, pada potražnje i prodora zelene energije.
Rezultat je očigledno dramatičan za operatere i investitore: manji
prihodi i prepolovljena dionička vrijednost u posljednjih pet godina.8

I sektor transporta se suočava s novim izazovima obilježenima

smanjenjem kretanja motornim vozilima u brojnim zemljama i
pojavom novih tehnologija, kao što su električni automobili, a u
budućnosti i vozila bez vozača.

Jednako tako, u krizi se nalazi i sektor građevine, s velikom

koncentracijom broja novih zgrada, djelomično kompenziranih
porastom aktivnosti prekvalifikacije, dok se svijet industrije susreće s
padom potražnje i poteškoćama cijelih industrijskih grana.

Svi navedeni sektori će se suočiti s inovativnim energetsko-ekološkim

prijedlozima, koji će na različite načine utjecati na njihovu budućnost.
Dok predstavljaju odlučujući element u krizi elektroenergetskog

7
Kooroshy J., et al., ''The low carbon economy'', Goldman Sachs Global Investment Research, 2015.
(www.goldmansachs.com)
8
The Economist, ''How to lose half a trillion euros'', 2013. (www.economist.com).

147
sustava, još uvijek nisu utjecajni u automobilskom sektoru ali će
utjecati na njegov budući razvoj. Isti prijedlozi su učinkovite
anticikličke mjere u svijetu građevine te otvaraju zanimljive
perspektive u industriji, zahvaljujući velikim porastima produktivnosti.

Za elektroenergetske operatere element novosti je upravo izvor

njihovih poteškoća. Nameće se decentralizirani sustav proizvodnje, koji
predstavlja milijun postrojenja koja će u idućim desetljećima velikim
dijelom zamijeniti centraliziranu proizvodnju električne energije,
dominantnu u prošlom stoljeću. Ta dinamika, nezaustavljiva, s jedne
strane potiče pojavu novih subjekata, a s druge strane nameće temeljitu
promjenu strategija elektroenergetskih kompanija.

Automobilska industrija mora se suočiti s dosezanjem vrhunca

mobilnosti motornih vozila i budućim prodorom električnog
automobila a potom i vozila bez vozača. Brojne su zemlje u kojima se
smanjila upotreba automobila i postoji perspektiva jednostavnog
''tržišta zamjene'', prostora koji bi se mogao smanjiti s porastom
alternativnih oblika mobilnosti. Zanimljivo je uočiti da i velike
automobilističke kuće, baš kao i elektroprivredne tvrtke,
preusmjeravaju svoje strategije kako bi kompenzirali manje gubitke
ponudom novih usluga i započinju ispitivanje električne mobilnosti.

Građevinski sektor ima svoje specifične karakteristike. Nove kuće

moraju imati sve bolje energetske usluge. I prekvalifikacija će biti
usmjerena na intervencije koje mogu drastično smanjiti potražnju za
energijom. U tom slučaju uvođenje rješenja za smanjenje potrošnje i
proizvodnju čiste energije ne ugrožava sektor, već sve više predstavlja
strateški element preživljavanja i buđenje onih sektora koji imaju
kapacitet obnove.

Što se tiče proizvodnog sektora, mogućnosti digitalne revolucije

nagovještaju radikalne transformacije, od uvođenja pametnih rješenja u
proizvodne procese, jačanja principa cirkularne ekonomije koja se
temelji na ponovnoj upotrebi, prefabriciranju i reciklaži , pa sve do
širenja digitalizacije i robotizacije koji bi mogli potaknuti procese
decentralizacije preokrećući trend prema dislociranosti industrijskih

148
 aktivnosti. Na svim promatranim područjima, transformacije će donijeti
veću dodanu vrijednost, manju potrošnju energije i materijala, manju
štetnost za okoliš i veće prednosti po pitanju zapošljavanja. To neće biti
bezbolan proces, a nije isključivo niti da će akteri koji dominiraju
sadašnjom scenom biti i protagonisti budućnosti.

6. Klimatski ciljevi ubrzavaju transformaciju

Rečeno je kako su strategije koje se suprotstavljaju klimatskim

promjenama pokrenule brojne aktualne transformacije. To je posebno
točno za Europu koja je odigrala ključnu ulogu u usvajanju Kyotskog
protokola, a zatim i s postavljanjem ciljeva za 2020. i 2030. Potreba da
se jamči pokrivanje 20% finalne energetske potrošnje iz obnovljivih
izvora krajem ovog desetljeća potaknula je tehnološke inovacije koje su
ostavile traga u cijelome svijetu. 2020. godine barem jedan od tri kWh
će u Europi biti proizveden iz obnovljivih izvora energije a polovicom
stoljeća u nekim će zemljama i 100% električne energije biti zelenog
porijekla.9

I druga dva sektora o kojima je bilo riječi, automobilski i građevinski,

pod utjecajem su klimatskog izazova. Kako bi se olakšalo ostvarenje
europskih ciljeva za 2020. postavljena su ograničenja na potrošnju
vozila.10 Upravo zato se potiče na učinkovitost i uvođenje sve većeg
udjela električnih i hibridnih automobila.11 Dakle, klima će potaknuti
inovacije koje će utjecati na svjetsko tržište transporta. I to zato što su u
Europi prisutne azijske i američke automobilističke kuće koje su
prisiljene prilagoditi se ograničenjima potrošnje kao i zato što će
europske odluke utjecati na odluke drugih zemalja. I u svijetu
građevine klimatska kriza ukazuje na ambiciozne ciljeve za ostvarenje
drastičnih smanjenja energetske potrošnje. To podrazumijeva potragu

9
Kako bi se do 2020. petina potrošnje mogla pokriti zelenom energijom, najveći izazov je, s obzirom na
uvođenje biogoriva, pred elektroenergetskim sustavom.
10
U prosjeku su emisije ugljičnog dioksida vozila prodanih 2012. godine manje za 23% u odnosu na 2000. A za
kraj desetljeća će se nametnuti dodatni rez emisija za 28%.
11
Prema procjenama Civesa, kako bi se poštivala ograničenja potrošnje, u Italiji bi krajem desetljeća trebalo biti
u pogonu 2-3000 električnih automobila.

149
 za novim tehnološkim rješenjima i oživljavanje sektora koji se trenutno
nalaze u ozbiljnoj krizi.

Ustvari, trenutnu fazu obilježavaju dvije suprotstavljene sile. Prva je

određena pojavom stotina milijuna novih korisnika i porastom
potražnje za prirodnim resursima. Druga obuhvaća prodor utjecajnih
inovacija koje se mogu proširiti utječući na konvencionalna tržišta,
stvarajući nove prilike i smanjujući energetsku potrošnju i upotrebu
sirovina. Jedan od najrazornijih aspekata je brzina i radikalnost
uvedenih transformacija. Biti će moguće povećati za pet ili čak deset
puta produktivnost upotrebe resursa i ući će u upotrebu rješenja koja su
donedavno smatrana dalekom budućnošću. Kao što ćemo vidjeti
detaljnije, njihovo širenje će skratiti vrijeme i troškove obrade. Hoće li
sve biti dobro? Ne možemo reći, jer taj tehnološki napredak bi mogao
imati negativne posljedice na, primjerice, tržište rada. Trebat će
inteligentno usmjeriti razvoj tehnologija, oblika energije i proizvodnih
rješenja.

7. Kontrola odozdo, zajednički odabiri, pametni gradovi i pametne

tvornice

Energetska tranzicija potaknut će decentraliziranu kontrolu tehnologija.

Ne govorimo samo o milijunima solarnih sustava instaliranih na
europskim zgradama koji omogućuju smanjenje ovisnosti o mreži, nego
i o crowdfundingu za financiranje obnovljivih projekata, pa sve do
odluke o povratku elektroenergetskih mreža gradovima. Ukratko,
prelazi se s centraliziranog upravljanja energijom koje je bilo u rukama
nekoliko velikih aktera u proteklom stoljeću na različite oblike kontrole
odozdo i zajedničke odabire.

U gradskom transportu uvest će se rješenja koja pogoduju prijelazu s

vlasništva nad prijevoznim sredstvima na njihovu upotrebu. Već danas
se znatno smanjila uloga automobila kao statusnog simbola, i sve se
više, zahvaljujući pametnim telefonima, odabiru korisniji načini
prijevoza: javna prijevozna sredstva, bicikli, car sharing, taksi …

150
 Digitalna revolucija, nakon što je zahvatila svijet komunikacija, proširit
će se na upravljanje zgradama, urbanističkim aglomeratima
pretvorenim u pametne gradove, uključujući i srce ekonomije –
proizvodnju. Bit će dostupna rješenja koja će učiniti sve povoljnijim
raširenu digitalnu proizvodnju s radikalnim utjecajem na rad, dimenzije
postrojenja i njihov geografski smještaj. Dijeljenje softvera i hardvera
postat će snažan pokretač inovacije. Širenje sharing ekonomije na
mnogobrojne sektore će jamčiti pozitivan učinak na okoliš ali i
oblikovati modele ponašanja usklađene s mogućnim razvojem
ekonomije prilagodljive budućim klimatskim scenarijima.

8. Što će se promijeniti u idućim desetljećima?

Pokušajmo se zapitati što bi se moglo dogoditi oko polovice stoljeća,

pod utjecajem strogih klimatskih politika, odnosno pod pretpostavkom
da se konkretizira scenarij dekarbonizacije koji predviđa COP21.
Zelena električna energija će pokrivati velik dio potražnje,
omogućujući povećanje energetske sigurnosti i smanjenje troškova.
Zgrade s vrlo niskom potrošnjom za klimatizaciju, velikim dijelom
pokrivenom obnovljivim izvorima energije, jamčit će drastično
smanjenje računa. Veći broj zgrada ili kvartova će biti potpuno
autonoman i odvojen od mreža. Smanjit će se i troškovi gradske
mobilnosti, zahvaljujući praktički eliminaciji privatnih automobila,
koju će omogućiti flote autonomnih električnih vozila. Po pitanju
proizvodnje predvidljiva je temeljita promjena s afirmacijom
decentraliziranih proizvodnih rješenja. Taj scenarij implicira usvajanje
agresivnih klimatskih politika koje mogu djelovati na globalnoj razini.

Ali koliko god dugoročno usmjerene vlade potiču tranziciju na tu novu

ravnotežu, ona neće biti jednostavna. Čovječanstvo će se u idućih tri-
četiri desetljeća morati suočiti s ozbiljnim promjenama zahvaljujući
značajnom preusmjeravanju kapitala u odnosu na trenutno stanje.
Navedimo jedan primjer, do prije nekoliko godina odnos na svjetskoj
razini između kapitala uloženog u sektore fosilnih goriva i sektore

151
 zelenih energija bio je deset prema jedan, a sada su se ulaganja
presložila, pri čemu lagano prevladavaju fosilna goriva.12 A u
budućnosti će definitivno prevagnuti obnovljivi izvori energije i
učinkovitost.

S ekonomske strane suprotstavit će se dva različita trenda. Ulaganja u

energiju će porasti jer tehnologije obnovljivih izvora zahtijevaju velika
ulaganja, elektroenergetske infrastrukture će morati biti prekvalificirane
i osnažene. Istovremeno će politike učinkovitosti smanjiti potrošnju,
proširit će se upotreba pametnih informatičkih tehnologija i cijene
zelenih tehnologija će pasti. Za zemlje uvoznike fosilnih goriva, kao što
je to slučaj s većim dijelom Europe, radi se o ulaganju u tranziciju
resursa dobivenih smanjenjem energetskih uvoza.13

Može li se, i kako, uskladiti ta energetska transformacija sa složenim

kontekstom europskih ekonomija u krizi? Hoće li kriza usporiti
promjene? Ili će upravo izdvajanje ispravnih odabira u proizvodnji
energije, transportu, građevini, industriji i poljoprivredi omogućiti
suočavanje sa strukturalnim poteškoćama, vodeći društvo prema novim
održivim ravnotežama? Na sva ta pitanja ćemo pokušati odgovoriti u
ovoj knjizi, analizirajući neke aktualne transformacije i objašnjavajući
rješenja i tehnologije koji mogu dubinski promijeniti model razvoja u
idućim desetljećima.

Studijska godina

2019./2020.

12
2012. godine uloženo je 674 milijarde dolara u istraživanje i upravljanje novim ležištima nafte i plina, u
usporedbi s oko 560 milijardi ulaganja u učinkovitost i obnovljive izvore energije.
13
Europska unija ovisi za 53% o energetskim uvozima koji koštaju milijardu eura na dan (http://ec.europa.eu)

152