URBANI ENERGETSKI SUSTAVI - Final

URBANI ENERGETSKI
SUSTAVI
Nastavni materijal I. dio
Prof. dr. sc. Alfredo Višković

Urbani energetski sustavi Nastavni materijal I. dio
SADRŽAJ
UVOD ....................................................................................................................................................... 6
I. poglavlje .......................................................................................................................................... 7
1. Grad željeza i drveta, Tarataba ........................................................................................................ 8
2. Grad ugljena i parnog stroja, Coketown ........................................................................................ 11
3. Grad motora i nafte, Motor City.................................................................................................... 13
4. Atomic city, san ili noćna mora?.................................................................................................... 17
5. Prirodni plin, prijelazno gorivo? .................................................................................................... 18
II. poglavlje ........................................................................................................................................ 20
1. Krenuti u tranziciju ili ne? .............................................................................................................. 21
2. Jednakost i koncentracija .............................................................................................................. 22
3. Usque tandem? ............................................................................................................................. 26
4. Ako vam se dva stupnja čine malo….............................................................................................. 27
5. Od pea-soup do ponovnog pogleda na zvijezde............................................................................ 30
6. Kuznets i nagli skok........................................................................................................................ 32
7. Troškovi, rizici, nagađanja ............................................................................................................. 34
8. Prijelaz je svuda oko nas................................................................................................................ 37
9. Protagonisti i supporteri ................................................................................................................ 37
10. Burza zraka i sunca ...................................................................................................................... 39
11. Stavi vjetar u motor ..................................................................................................................... 43
12. Živjeti od tuđih ušteda: ESCO tvrtke............................................................................................ 44
13. Svojom energijom upravljam sam ............................................................................................... 45
14. Tranzicija nije gala večera: izbjeći skrivene zamke ...................................................................... 47
15. Biogoriva i tlo ............................................................................................................................... 48
16. Blago “drugima” ako su učinkoviti .............................................................................................. 50
17. Pažnja, povratna veza u funkciji .................................................................................................. 52
III. poglavlje .................................................................................................................................... 54
1. Opasna zanimanja ......................................................................................................................... 55
2. Sunčani bljesci ............................................................................................................................... 56
3. Fosilna goriva, više nego što mislimo ............................................................................................ 58
4. Očekivati neočekivano................................................................................................................... 59
2
5. Razlike u odnosu na prošlost ......................................................................................................... 60

6. Tehnološke inovacije i globalizacija ............................................................................................... 60
7. Globalna politička volja ................................................................................................................. 61
8. Skok ............................................................................................................................................... 62
9. Želimo li ekonomski razvoj, moramo povećati energetsku potrošnju .......................................... 63
10. Fosilna su goriva svuda oko nas .................................................................................................. 65
11. Gotovo svi vole toplinu................................................................................................................ 66
12. Problem vremena ........................................................................................................................ 68
13. Skladišta za sve ukuse.................................................................................................................. 70
14. Zalihe u pokretu........................................................................................................................... 71
IV. poglavlje .................................................................................................................................... 74
1. Energetski argumenti .................................................................................................................... 75
2. Nerealizirani imperativ: energetska sigurnost .............................................................................. 76
3. As u rukavu okoliša ........................................................................................................................ 77
4. Ekonomske paradigme za energetsko upravljanje ........................................................................ 77
V. poglavlje ........................................................................................................................................ 81
1. Dvadeset pionira energetske znanosti i inženjerstva i njihovi doprinosi .................................. 82
2. Dvadeset svjetskih rekorda za energetsko inženjerstvo ........................................................... 84
3. Tri online energetska alata ........................................................................................................ 85
4. Dvadeset lokacija energetske baštine za posjetiti..................................................................... 85
Nasljedstvo ugljena ....................................................................................................................... 85
Baština nafte i plina ....................................................................................................................... 86
Obnovljivi izvori energije ............................................................................................................... 86
Ostale lokacije energetske baštine ................................................................................................ 87
5. Energetski filmovi vrijedni gledanja .......................................................................................... 87
6. Prvi holivudski slučaj praćenja revolucije frakturiranja u SAD-u ............................................... 87
7. Četiri DIY energetska projekta................................................................................................... 88
8. Energetski otisci: energija utjelovljena u osamnaest zajedničkih roba ..................................... 88
9. Devet organizacija za provjeriti da li vam je stalo do nekih postavljenih pitanja u ovoj knjizi . 89
VI. poglavlje .................................................................................................................................... 91
1. Devet milijardi polovicom stoljeća ............................................................................................ 92
2. Napredak antropocentrika ........................................................................................................ 92
3. Nadolazeće transformacije u svijetu energije ........................................................................... 93
4. Stvaralačka destrukcija .............................................................................................................. 93
3
5. Električna energija, transport, građevina i industrija u ubrzanom razvoju ............................... 94

6. Klimatski ciljevi ubrzavaju transformaciju ................................................................................. 95
7. Kontrola odozdo, zajednički odabiri, pametni gradovi i pametne tvornice .............................. 96
8. Što će se promijeniti u idućim desetljećima? ............................................................................ 96
I NDEKS SLIKA
Slika I.1 – Evolucija vrste i dimenzije lubanje Grafičke obrade različitih izvora. ..................................... 8
Slika I.2 - Antropogenetska transformacija bioma od 6000.p.n.e. do 2000. n.e. .................................... 9
Slika I.3 - Šumsko područje potrebno kako bi prehranilo urbano područje u preindustrijskom društvu
sjeverne Europe. ................................................................................................................................... 10
Slika I.4 -Postotak šumske površine u Engleskoj od 1100. do 2000..................................................... 11
Slika I.5 – Sustav barela nafte u zemljama OECD-a ............................................................................ 14
Slika I.6 – Odnos proizvodnje i troškova (Ford, Model T) ..................................................................... 15
Slika I.7 - Cijena barela sirove nafte od 1970. do danas ...................................................................... 17
Slika I.8 - Opskrba primarnom energijom u svijetu po izvorima od 1830. do 2010. .............................. 19
Slika II.1- Postotak populacije s pristupom električnoj energiji 2012. ................................................... 21
Slika II.2: Dokazane rezerve nafte i prirodnog plina u 2014. ................................................................. 23
Slika II.3 – Glavne zemlje izvoznice nafte u 2012. ................................................................................ 25
Slika II.4 – Proizvodnja nafte i prirodnog plina kojom upravljaju glavne svjetske kompanije. ............... 25
Slika II.5 – Svjetska proizvodnja nafte i plina i stanje njihovih rezervi od 1980. do 2014. .................... 27
Slika II.6- Glavni sektori odgovorni za emisije stakleničkih plinova u 2010. i stanje emisije CO2 iz
fosilnih goriva od 1870. do 2011. .......................................................................................................... 28
Slika II.7 – ugljikov ciklus ....................................................................................................................... 29
Slika II.8 – Glavni izvori čestica u zraku (PM2.5) i dušikovih oksida u Europi Izvor: baza podataka EEA
............................................................................................................................................................... 31
Slika II.9 - Kuznetsova krivulja za okoliš .............................................................................................. 32
Slika II.10 – Shema mini- hidroelektričnog postrojenja i autonomnog hibridnog vjetro-solarnog
postrojenja ............................................................................................................................................. 33
Slika II.11 - Tehnološki leapfrog: razvoj fiksnih i mobilnih telefona i pristupa internetu u Africi od 2005.
do 2016. ................................................................................................................................................. 34
Slika II.12 – Henry Ford ......................................................................................................................... 35
Slika II.13 - Trenutna proizvodnja električne energije iz vjetra i sunca u tjednu od 1. do 7. kolovoza
2016. u Njemačkoj. Podaci izraženi u odgovarajučoj snazi u gigavatsatima. ....................................... 36
Slika II.14 – Rob Hopkins (fotografija: Jim Witerman) ........................................................................... 37
Slika II.15 - Krivulja iskustva za cijenu proizvodnje fotonaponskog panela iz silicija (gornja krivulja) te
panela iz tankog filma (donja krivulja). .................................................................................................. 38
Slika II.16 – Dio globalne električne energije proizvedene u 2015. iz obnovljivih izvora. ..................... 40
Slika II.17 - Shematski prikaz smart grid-a, pametne mreže distribucije i potrošnje električne energije
............................................................................................................................................................... 41
Slika II.18 - Tipična krivulja potražnje i ponude na tržištu električne energije na kojem se nad meču
različite kategorije energetske tehnologije ............................................................................................ 42
Slika II.19 - Shematski prikaz hibridnog 'plug-in' automobila, odnosno automobila s električnom
baterijom na vanjsko punjenje ............................................................................................................... 44
Slika II.20: Prikaz business modela aktivnosti ESCO tvrtke - Žutom je označen izračun opskrbljivača
energijom, sivom ušteda klijenta. Različitim nijansama žute troškovi koje snosi ESCO tvrtka i njezina
marža. .................................................................................................................................................... 45
Slika II.21- REScoop u Europi - REScoopeu je europska federacija građanskih udruga i kooperativa za
obnovljive izvore energije i za energetsku učinkovitost i bilježi 2397 inicijativa u čitavo) Europi .......... 46
Slika II.22 - Tri stupa energetske politike Europske unije ..................................................................... 48
Slika II.23- Biorazgradiva goriva i upotreba izvora ................................................................................ 49
Slika II.24- Energetsko korištenje biomase ........................................................................................... 50
4
Slika II.25- Shematski prikaz sustava za razmjenu emisija (emission trading) ..................................... 51
Slika II.26 - Shematski prikaz rebound efekta na potrošače i proizvođače. .......................................... 52
Slika III.1 - Vrhunac potražnje na talijanskom elektroenergetskom sustavu ......................................... 56
Slika III.2 - Ukupne instalacije fotonaponskih postrojenja u svijetu. ...................................................... 57
Slika III.3 - Energetska potrošnja različitih izvora svjetlosti u odnosu na proizvedenu svjetlost. .......... 57
Slika III.4 - Gdje završava energija dobivena izgaranjem benzina u motoru automobila?.................... 59
Slika III.5 - Sloj ozona iznad Antarktika ................................................................................................. 62
Slika III.6 - Napredak prema željenih 20% energije iz obnovljivih izvora do 2020. u Europskoj uniji. .. 63
Slika III.7 - Danska: usporedba potrošnje energije i BDP-a u 1972. i 2012. ......................................... 64
Slika III.8 - Energetski intenzitet u različitim svjetskim regijama. .......................................................... 65
Slika III.9 - Energetska potrošnja u Italiji po izvorima i sektorima. ........................................................ 66
Slika III.10- Shematski prikaz rada toplinske pumpe. ........................................................................... 67
Slika III.11- Pojednostavljena shema integracije skladišnih postrojenja centraliziranih na jednu
električnu mrežu. ................................................................................................................................... 69
Slika III.12 - Koliko je vremena potrebno da se dosegne milijardu dolara u narudžbama? .................. 70
Slika III.13- Prosječna cijena baterije za električni automobil od 2010. do 2015. ................................. 72
Slika IV.1 Tekući troškovi na tržištu bez CCS ....................................................................................... 78
Slika IV.2 - Pravednija usporedba s CCS .............................................................................................. 78
5
UVOD
Već se neko vrijeme mijenja svijet energije, u tijeku je prava revolucija.

Iskorištavanje fosilnih izvora oblikovalo je naš trenutni ekonomski model, naše
gradove, naš stil života - no nakon 150 godina apsolutne vladavine ugljena,
nafte i plina - danas su konačno prepoznate konkretne alternative.
Obnovljivi izvori razvijaju se u neočekivanom smjeru, a jednako iznenadno
padaju troškovi njihove proizvodnje. Uostalom, nedavni dogovor o klimatskim
promjenama postignut na konferenciji UN-a u Parizu - COP21- u studenom i
prosincu 2015.- nameće brz prijelaz, od energetskog sustava koji se temelji
na fosilnim gorivima do energetskog sustava u potpunosti utemeljenog na
obnovljivim izvorima gotovo bez emisija stakleničkih plinova. Zadaća je
generacije koja danas pohađa srednje škole ili fakultete pretvoriti civilizaciju
nafte i ostalih fosilnih goriva u civilizaciju sunca, vjetra i obnovljivih izvora
energije.
Prijelaz je već u tijeku: ne krećemo ni iz čega i u Parizu se nisu susreli
vizionari i filozofi, već pragmatični vođe 200 nacija, od kojih je mnogima put
prema drugačijem energetskom sustavu već godinama stvarnost.
No, je li moguće dovršiti tako bitan prijelaz unutar samo jedne generacije (do
2050.)?
Po kojim cijenama i kojom tehnologijom? S kakvim će se kritikama susresti?
Kakav će novi model društvene i ekonomske organizacije potaknuti?
U ovoj ćemo knjizi proći kroz povijest našeg energetskog sustava i revoluciju
u tijeku, koju su pokrenuli brokeri koji su do prije nekoliko godina radili s
naftom i ugljenom a koji danas pak prodaju sunce i vjetar, građani koji se
ujedinjuju u energetske udruge i vlade koje su odlučile usmjeriti na dosad
zanemarene izvore, a u posljednjem ćemo poglavlju razmotriti put koji još
moramo prijeći kako bi završili promjenu.
Stvarnost energetske revolucije koja je u tijeku pomoći će nam da srušimo
određene predrasude na koje je, usprkos svemu, lako naići.
Isplati li se toliko vaditi plin i naftu u 21. stoljeću? Do koje mjere možemo
računati na vjetar i sunce? Jesu li oni kao izvori još uvijek preskupi? Koliko se
povećala njihova djelotvornost? Postaju li električni automobili zaista
relevantna tehnologija?
U čitavoj knjizi se navode podaci, činjenice i rezultati studija i istraživanja
objavljenih u međunarodnim časopisima ili izvješćima međunarodnih
agencija, kako bi se što uspješnije pokazalo koliko je kompleksan pothvat
promjene energetskog sustava iz korijena, na planetu koji je sve više
industrijaliziran i naseljen. No svaka od obrađenih tema predmet je neke
dublje stručne i znanstvene rasprave, na koje se upućuju studenti koji o njima
žele znati više. Kroz knjigu i u bibliografiji se nude neke polazišne točke za
takva promišljanja.
6
I. POGLAVLJE
KAKO SMO OVAMO DOSPJELI?

Put kroz vrijeme od tehnologije do tehnologije
7
1. Grad željeza i drveta, Tarataba

Upravljanje vatrom je vještina proizvodnje i upotrebe vatre u kontroliranim
uvjetima po vlastitoj volji. Mnogi se antropolozi slažu kako je prvi gospodar
vatre bio Homo Erectus. Na vatri je mogao skuhati hranu kako bi postala
lakše probavljiva. Zahvaljujući ovoj inovaciji bilo je moguće smanjiti količinu
vremena posvećenog pribavljanju hrane. Na ovaj su se način stvorili
evolucijski uvjeti koji su omogućili da ljudski probavni organi koriste manje
energije, budu učinkovitiji te omoguće mozgu povećanje svoje dimenzije a
time i stvarnu potrošnju energije.
Slika I.1 – Evolucija vrste i dimenzije lubanje

Grafičke obrade različitih izvora.
Vatra je dakle jedan od brojnih čimbenika koji su omogućili ljudskoj vrsti da se

jasno razlikuje od ostalih životinja. Čimbenika koji su djelovali u sprezi,
utječući jedni na druge.
No vatra nije služila samo za kuhanje. Znakovito je što su u nekim od
najstarijih nalazištima ognjišta pronađeni tragovi kamena obrađenog na
visokim temperaturama. Primjerice na jugu Afrike, na lokalitetima takozvane
Stillbay kulture, od kojih su neki i stariji od 160 000 godina, kremen su
obrađivali vatrom. Na ovaj je način bilo jednostavnije proizvesti oruđe za lov.
Radi se prvenstveno o prvom koraku k metalurgiji, koja će se ipak razviti puno
kasnije. Zagrijavanjem minerala koji sadrže metale moguće ih je rastopiti i
kasnije ih obrađivati u još učinkovitije oružje.
8
Knjige poput “Sva naša oružja. Zarazne bolesti, čelik i puške” Jareda
Diamonda jasno objašnjavaju kako su ovi čimbenici bili ključni u nedavnoj
evoluciji Homo Sapiensa. No možda je od njih evokativnija priča o “Princezi
Mononokeˮ Hiyaoa Miyazakija. U ovom se remek-djelu crtanog filma iz
1997 pripovijedaju zbivanja iz Tatarabe, željeznoga grada. Tataraba duguje
svoje bogatstvo sposobnosti rukovanja željezom i proizvodnje oružja
učinkovitijih od onog što ga koriste neprijatelji. To joj dopušta težnju za
neovisnošću od lokalnog plemića. Međutim, oni koji plaćaju danak su šuma i
njezini stanovnici, uključujući i duhove koji je nastanjuju. Ustvari, da bi se
proizveo metal potrebno je spaliti mnogo drveća, puno više od onoga koliko
šuma može izrasti.
Miyazakijev je film u stanju izuzetno uspješno ispripovjediti sukob prirode i
ljudskog roda kojeg pokreće želja za poboljšanjem kvalitete vlastitog života.
Sukob je to koji prožima čitavu našu povijest, kako to dobro objašnjava Guido
Chelazzi u knjizi “L'impronta originale“'. Širenje Homo Sapiensa iz korijena
je promijenilo planet zahvaljujući opsežnoj deforestaciji koja traje već nekoliko
tisućljeća.
Slika I.2 - Antropogenetska transformacija bioma od 6000.p.n.e. do 2000. n.e .
9
Izvor: Podaci preuzeti od ElisaE.C. '2011 Antropogeni transformation of the terrestnal

biospherProceedrgs ofthe RoyolSociety:AMathematical, Phyiuca1 and Engineering Science,
broj 169 (1938), stranice 1010-103S
Uništenje izvorne šume imalo je različite ciljeve, recimo stvoriti prostor za

poljoprivredne aktivnosti ili iskoristiti drvo, koje je tisućljećima bilo osnovni
građevni materijal. Od drveta su se gradile kuće i brodovi, kola i plugovi, kao i
brojni alati i oruđa u kućanstvima. No drvo je bilo i glavni izvor toplinske
energije korištene za zagrijavanje prostora i kuhanje hrane. Direktno izgaranje
drveta proizvodi dim, zbog ovoga se radije pribjegavalo drvenom ugljenu (koji
se i danas koristi za roštilj) koji izgara bez proizvodnje dima. Drveni ugljen (ili
biljni ugljen) nastaje izlaganjem drveta visokim temperaturama bez prisutnosti
kisika. Jedna od najraširenijih tradicionalnih metoda je bila ugljenara
sastavljena od naslage dobro raspoređenog drveta i prekrivena slojem lišća i
povrh toga crnicom, kako ne bi došlo do nekontroliranog prodiranja zraka.
Ugljenara je obično bila promjera 2-3 metra i sadržavala je niz rupa koje su
omogućavale kontrolirano izgaranje. Obradu drveta, koja je obično trajala oko
dva tjedna, osiguravalo je dodavanje goruće žeravice koja je omogućavala
podizanje unutarnje temperature te oslobađala vlagu i hlapljive tvari iz drveta.
Tako se, na kraju postupka, dobivao mnogo lakši i podesniji proizvod.
Međutim, proces karbonizacije drveta imao je energetski trošak. Više od
polovice energije izvornog drveta bi se izgubila.
Rast populacije i ubrzana urbanizacija uzrokovali su i rast potrošnje i
deforestacije. Izračunalo se da je svakom gradu bila potrebna šuma koja bi se
prostirala na površini od 50 do 200 puta većoj od vlastite kako bi mogli
osigurati odgovarajuću opskrbu.
Slika I.3 - Šumsko područje potrebno kako bi prehranilo urbano područje u preindustrijsko m
društvu sjeverne Europe.
Izvor: grafička obrada utemeljena na podacima Vacava Smrla "Energies:An lHustrated Guide to
the Biosphere and Civilization" MIT Press 1999.
10
Rizici deforestacije bili su poznati još od rimskog doba. U narednim stoljećima

neravnomjerno su se izmjenjivala razdoblja tijekom kojih je adekvatna
regulacija mogla diktirati održivo iskorištavanje šuma i razdoblja u kojem je
nekontrolirana sječa ugrožavala sudbinu šume. Nestašica drveta bila je
najočitija u godinama koje su obilježile oštre zime. Sukobi između gradova,
između gradova i sela, borbe za prevlast, odredbe i proglasi (baš kao oni
manzonijevski) vrtjeli su se oko kontrole šumskih resursa i vodenih tokova koji
su bili glavno prijevozno sredstvo drveta. Krhka je ravnoteža koja se
stoljećima održavala na različite i uvijek kreativne načine u različitim
zemljopisnim i kulturnim kontekstima. Ravnoteža se nije uvijek uspijevala
održati i potpuna sječa stabala dovela je, primjerice, do kraja civilizacije
Uskršnjeg otoka (kako pripovijeda Jared Diamond u knjizi “Slom: kako se
društva odlučuju za propast ili uspjeh”), ali tiče se i nama bližih zemalja,
kao u slučaju takozvane elizabetanske energetske krize.
Između 1530. i 1690. populacija Engleske i Walesa narasla je s tri na šest
milijuna ljudi, ona Londona od 60.000 na 540 000, uvećavajući se za devet
puta; potpuna urbanizacija je narasla s 10 na 25% populacije. S ovim
demografskim pritiskom došli su i troškovi izgradnje brodova kraljevske
mornarice koji su tih godina bješnjeli morima na štetu španjolske Nepobjedive
armade, koja je bila u potpunosti poražena 1558.godine. Velika potražnja za
drvom dovela je do sustavne deforestacije Velike Britanije koja je morala
pribjeći uvozu.
Slika I.4 -Postotak šumske površine u Engleskoj od 1100. do 2000.

Izvor: podaci dobiveni iz Polic y Paper britanske vlade"Government forestry policy statement“
kojeg je objavio DEFRA (Department for Environment. Food & Rural Affairs), 2013.
Rast troškova opskrbe doveo je do razmatranja upotrebe goriva koje je dotad

bilo sustavno zanemarivano: fosilnog ugljena.
2. Grad ugljena i parnog stroja, Coketown

Fosilni ugljen (koji se obično naziva jednostavno ugljenom) je geološka
formacija koja uglavnom potječe iz Karbona (kakva slučajnost), prije otprilike
11
350 ili 300 milijuna godina. U ovom su razdoblju povišena razina ugljičnog
dioksida i topla, vlažna klima doveli do širenja stabala velikih dimenzija. Ova
stabla kasnije su podlegla čestim poplavama. Debla su završavala pod
vodom gdje bi im manjak kisika onemogućio aerobnu razgradnju, i ostali bi
zarobljeni u nakupljenim sedimentima. Tektonski su ih pokreti spustili u
dubine, bili su izloženi povišenom tlaku i temperaturama koji su uzrokovali
progresivnu karbonizaciju.
Ugljen se poznaje i koristi još od drevnih vremena no, ako izuzmemo kratak
period u Kini za vrijeme Dinastije Song, uvijek je imao marginalnu ulogu. Tek
su energetska kriza i nestašica drveta i drvenog ugljena prisilili Engleze
krajem 1600. na povećanje potrošnje. Prva iskorištena nalazišta ugljena bila
su ona površinska. Kako je vrijeme prolazilo bilo je nužno prijeći u donji sloj
tla kako bi se zadovolila rastuća potražnja. Budući da su rudnici ugljena bili
potopljeni podzemnim vodama, bilo ih je potrebno isušiti. Posao isušivanja
dovršen je zahvaljujući upotrebi konja, no bio je spor i iscrpljujuć. Kako bi se
riješio ovaj problem, krajem 1600. Thomas Severy patentira parni stroj, koji će
kasnije biti u temelju Newcomenova stroja, razvijenog 1705. a u širu upotrebu
ulazi između 1712. i 1730.
Newcomenov stroj omogućio je brže uklanjanje vode iz rudnika ugljena,
olakšavajući tako njegovo izvlačenje. U nekoliko je godina narasla dostupnost
izvrsnog goriva na tržištu po niskoj cijeni. U narednim je godinama fosilni
ugljen počeo naglo zamjenjivati drvo u energetskoj i industrijskoj upotrebi,
barem u Velikoj Britaniji. No, ono što je možda značajnije, od 1765. James
Watt donio je značajne promjene na Newcomenovu stroju, primjerice
uvođenje regulatora, vanjskog kondenzatora i stapnog mehanizma.
Wattov stroj bio je jeftiniji i učinkovitiji, i mogao se izraditi u različitim
veličinama. Tako se parni stroj mogao lakše koristiti i za pokretanje strojeva u
industriji ili u lokomotivama za kretanje vlakova. Sustav ugljena i parnog stroja
predstavlja prvi značajni primjer tehnološkog clustera, kako ga je definirao
John R. McNeill u “Qualcosa di nuovo sotto il sole”.
U praksi - objašnjava McNeill - efekt široke dostupnosti jeftinog izvora
energije, u kombinaciji s tehnološkim razvojem koji može dovesti do
maksimalnog iskorištavanja istog, vodi do gotovo eksplozivne evolucije.
»Energija, tehnologija i ekonomski sustavi blisko su povezani: sudjeluju u
procesu koevolucije utječući međusobno jedni na druge. Svako toliko nastanu
nove kombinacije izvora energije, strojeva i novih načina organizacije
proizvodnje koji funkcioniraju iznimno dobro i daju novi smjer društvu i
ekonomiji. Poslužit ću se rječnikom povijesti tehnologije, i nazvati 'clusterom'
kombinaciju istovremenih izuma u tehnološkom, organizacijskom i
društvenom području«.
Procjenjuje se da je sve do početka devetnaestog stoljeća 70% dostupne
mehaničke energije dolazilo od snage ljudskih mišića, a ostalih 30 % od
pripitomljenih životinja. Ovaj podatak samo pridaje na važnosti ropskog rada u
mnogim predindustrijskim društvima. Prvi su parni strojevi imali učinkovitost
od 1%, to jest pretvarali su u korisni rad samo 1% topline oslobođene
izgaranjem ugljena. Tijekom XIX. stoljeća dosegli su učinkovitost od otprilike
30%.
Cluster ugljen/parni stroj zauvijek je promijenio ljudsko društvo, upravo s
početkom u Velikoj Britaniji, u kojoj je industrijska revolucija i započela. Parni
stroj postao je glavna inovacija u tvorničkoj industriji (posebno u tekstilnom i
metalurškom sektoru) i prometu. U istom razdoblju, u svim je sektorima došlo
do značajnih promjena: englesko stanovništvo povećalo se od 7.7 milijuna do
30 milijuna, potrošnja ugljena narasla je 100 puta, željeznička mreža narasla
je s nula na 16 000 kilometara.
Tako važne promjene utjecale su, naravno, i na društvenu organizaciju. U
XIX. stoljeću nastaje grad utemeljen na ugljenu, onaj Coketown kojeg
12
Dickens opisuje u “Teškim vremenima“: »Bio je to grad od crvene cigle,

odnosno od cigle koja bi bila crvena da su joj to dopuštali dim i pepeo. No,
kako su stale stvari, bio je to grad neprirodno crven i crn, kao obojeno lice
divljaka. Grad strojeva i visokih dimnjaka, iz kojih su neprestano izlazile
beskrajne zmije dima, koje se nikada nisu ispružile. Postojao je kanal crne
vode i rijeka koja je postala purpurna od bojila štetnog mirisa, mnoštvo
ogromnih zgrada punih prozora što su se čitave dane tresli od drhtanja i
praskanja, u kojima je klip parnog stroja monotorno radio naprijed-natrag
poput glave slona kojeg je obuzelo nostalgično ludilo. Presijecale su ga velike
ulice, sve nalik jedna na drugu, u kojima su živjeli jednako tako slićni ljudi, koji
su ulazili i izlazili u isti sat, stvarali iste zvukove na istom pločniku, kako bi
radili isti posao koji im je svaki dan činio jednakim onome jučer i onome
danas, a svaka godina samo replika one minule i one nadolazeće«.
Dimnjaci koji ocrtavaju Coketown služe kako bi udaljili što je više moguće
isparavanja nastalih izgaranjem ugljena. Crveni su jer su izgrađeni od cigle.
Cigle ispečene zahvaljujući ugljenu. Klipovi parnih strojeva su izgrađeni od
čelika, legure željeza i ugljena. Proizvodnja čelika postala je jednostavnija kad
se počeo upotrebljavati koks, koji se dobiva zagrijavanjem ugljena bez
prisustva kisika. 1855. Henry Bessemer je razvio metodu proizvodnje čelika
koja je smanjila troškove. U Coketownu se sve vrti oko ugljena.
Coketown je simbol društva u kojem je industrija pobijedila a kapitalizam se
trajno afirmirao. Teška vremena objavljena su 1854., šest godina nakon
objave Komunističkog manifesta što su ga Marx i Engels napisali u Londonu
1848.
Položaj radnika, svedenih na poluroblje, naročito žena i djece, protagonist je
čitavog Dickensovog opusa. On je sam u dobi od 12 godina radio u tvornici
sjajila za cipele.
Svatko od nas u glavi ima neke crno-bijele slike života u gradovima
protagonistima industrijske revolucije. Teže je zamisliti stvarnu svjetlost, boje,
dim, mirise i zvukove. U Londonu s polovice 19.stoljeća deseci tisuća konja
su osiguravali javni prijevoz putnika i robe. Svaki konj proizvede desetak
kilograma izmeta dnevno. Zamislite onda ulice popločane gnojem, koji se za
sušnog razdoblja pretvara u prašinu a za kišnog pak postaje smrdljiva kaljuža.
U raznim četvrtima grada su se razvile prave pravcate barake (rookeries) gdje
su odvodni kanali otjecali pod vedrim nebom, a septičke jame nisu bile
prikladno izolirane. Upravo je zagađenje podzemnih voda iz septičke jame
uzrokovalo epidemiju kolere 1854., uzrokujući preko deset tisuća mrtvih. Uza
sve to pridodavao se i dim proizveden izgaranjem ugljena, što za zagrijavanje
kućanstva, što za industrijsku proizvodnju. Zrak je bio toliko zagađen da je za
londonski smog skovana definicija pea-soup, juha od graška, zbog gustoće i
boje.
Sve ovo može navesti na pomisao kako je industrijska revolucija dovela do
pogoršanja kvalitete života no, kao što dobro znamo, sve je relativno. Koliko
god je težak bio život u coketown gradovima koji su rasli po svijetu, život na
selima bio je vjerojatno još teži. Zapravo raste broj stanovništva, i očekivani
životni vijek koji je na početki 19.stoljeća iznosio 40 godina, na početku
20.stoljeća približava se brojci 50. Čak i Ginijev koeficijent, koji mjeri
neravnomjernu raspodjelu bogatstva, navodi kako je na kraju stoljeća
bogatstvo bilo bolje raspodijeljeno nego u prethodnome. Tehnološki izumi,
razvoj znanosti i medicine, stvaranje bogatstva doveli su do važnih
zajedničkih blagodati.
3. Grad motora i nafte, Motor City

Na početku 20.stoljeća ugljen premašuje drvo i postaje glavni svjetski izvor
energije. Međutim, na prijelazu stoljeća na scenu stupa novi tehnološki
13
cluster, kojeg čine motor s unutarnjim izgaranjem i naftni derivati. Izum

motora s unutarnjim izgaranjem obično se pripisuje Eugeniju Barsantiju i
Feliceu Matteucciju, koji su 1853. patentirali eksplozivni motor koji je kao
gorivo mogao koristiti vodik dobiven Voltinim člankom. Ovaj je motor još
uvijek bio težak i kompliciran za rukovanje, ali se mogao prilagoditi korištenju
raznim strojevima.
Iz njega su, u drugoj polovici stoljeća, nastali benzinski motor (kojeg je izumio
Nikolaus Otto 1862.) i dizel motor (kojeg je izumio Rudolf Diesel 1892.). Novi
su motori bili lakši i učinkovitiji, i mogli su biti manjih dimenzija u odnosu na
parne, što ih je činilo prikladnijima za korištenje u prijevoznim sredstvima.
U principu su mogli koristiti bilo koje gorivo, i u početku su bili izgrađeni za
izgaranje plinova ili kombinacije zraka i ugljene prašine. No njihova šira
upotreba dogodit će se nekoliko godina nakon što su bili prilagođeni za
izgaranje tekućih naftnih derivata, čija je povijest slična onoj ugljena. I nafta je
ustvari tek proizvod odlaganja organskog materijala, u ovom slučaju
jednostaničnih morskih biljaka i životinja (fitoplankton i zooplankton). Tijekom
paleozoika su se ogromne količine ovog materijala taložile na morskom dnu.
U nadolazećem razdoblju sjedinili su se sa sedimentima i prošli geološki
proces jednak onome koji je doveo do stvaranja ugljena.
Nafta je smjesa različitih molekula. Procesima rafinacije je moguće odvojiti
različite čestice s obzirom na specifičnu težinu, proizvodeći tako smjese
različitih karakteristika. Iz nafte je moguće izvući topljive tvari (koje sadržavaju
lakše i hlapljive spojeve), zapaljive (benzin, kerozin i dizel), maziva (poput
mineralnih ulja) i naposljetku bitumen (najteži materijal).
Slika I.5 – Sustav barela nafte u zemljama OECD-a

Izvor. slika preuzeta iz 'Data Book 2016- Energia e petrolio" Unione Petrolrfera 2015.
14
Benzin i dizel imaju veliku energetsku gustoću. U odnosu na težinu sposobni

su proizvesti od jednog i pol do tri puta više energije od ugljena, od tri do
sedam puta više od drveta. Osim toga, budući da su tekućine, jednostavno ih
je skladištiti i prevoziti, a i dovesti od spremnika do motora. Zato su jako
pogodni za pokretanje motora vozila.
Novi sustav stroj-gorivo jako se brzo ustalio. Možda je glavni protagonist ovog
velikog prijelaza Henry Ford, koji je osnovao svoju automobilsku kuću
1903.godine. Ford nije izumio ni automobil ni motor. Ipak, uveo je u svoju
tvrtku principe koje je osmislio Frederick Taylor, stvarajući novi oblik
organizacije posla koji se temeljio na montažnoj traci koju je pokretala
pokretna vrpca. Zahvaljujući ovim unovacijama uspio je proizvesti kvalitetne
automobile po puno nižim cijenama od svojih konkurenata. Fordov Model T je
simbol prve masovne motorizacije i proveden je u preko deset modela i 16,5
milijuna primjeraka između 1908. i 1927.
I danas se nalazi među deset najprodavanijih automobila u povijesti. Motor
cilindra otprilike tri litre mogao je raditi na kerozin, benzin i etanol. Tada je,
zahvaljujući razvoju naftne industrije, benzin postao dostupnije i povoljnije
gorivo. Cluster motor/benzin omogućio je Fordu da u jednom potezu izumi
fordizam i stvori uvjete za srednju klasu. Ustvari je 1914. Henry Ford odlučio
povećati plaću svojim zaposlenicima s 2,25 na 5$ dnevno (osam radnih sati).
Nije to bio čin čiste filantropije, već precizna strategija preživljavanja tvrtke.
Do tog su trenutka radnici često mijenjali tvrtku u kojoj su zaposleni. 1913., uz
radnu snagu od 14 000 zaposlenih, Ford je bio prisiljen zaposliti još 50 000
ljudi. Svaki put kad bi novi radnik stigao u tvornicu bilo je potrebno potrošiti
vrijeme i novac za obuku i uklapanje u montažnu traku. Povećanje plaće je
dakle služilo prvenstveno snižavanju ovih troškova. Istovremeno je Ford
smanjio radni dan na 8 sati, uvodeći u svoje pogone neprekinuti ciklus
proizvodnje utemeljen na tri dnevne smjene. Na ovaj su se način snižavali
troškovi proizvodnje što je Fordu omogućavalo prodaju automobila po nižim
cijenama od svojih konkurenata.
Slika I.6 – Odnos proizvodnje i troškova (Ford, Model T)

Cijena izražena u nominalnoj vrijednosti dolara u tom razdoblju.
Izvor: Podaci iz "Case File of Henry Ford: Committee on Science and the Arts. 1928 Cresson
Medal“
15
Posljedica ovog ekonomski savršenog kruga bila je da su si radnici mogli

priuštiti kupnju automobila. Masovna motorizacija je započela.
Još je jednom tehnološka inovacija koja na inovativan način iskorištava izvor
energije otprije poznat dovela do epohalnih promjena u društvu i ekonomiji.
Promijenile su se i sudbine i gradova. Prvi model T izašao je iz Fordova
pogona u Detroitu, ili Motor Cityju (Motownu) u punom smislu riječi.
Gradovi 19.stoljeća bili su organizirani oko manufakturnih pogona i
željezničke su mreže nastajale kako bi povezale proizvodne pogone s
rudnicima ugljena. Gradovi 20.stoljeća, pak, razvili su se po potrebama i
mogućnostima automobila. Istovremeno nastaje mreža cesta i autocesta
predodređenih za prijevoz na kotačima. Širenje automobila i dostupnost
goriva po niskim cijenama omogućilo je širenje gradova prema takozvanom
urbanom sprawl-u (opušteni razvoj). Američki san ima svoju točno određenu
ikonografiju koja se u čitavom svijetu nametnula preko filmova i serija.
Obiteljska kuća na dva kata, garaža za automobil, vrt s prednje a prostor za
roštilj sa stražnje strane, po mogućnosti s bazenom. Station wagon za
odlazak u kupnju u trgovački centar (u koji se može doći gotovo isključivo s
automobilom). Drive-in kino, čak i take away restorani koji poslužuju izravno u
automobil: Arnold's Drive u seriji Happy Days. Ako je 1800. godine Ujedinjeno
Kraljevstvo, vodeći proizvođač i potrošač ugljena, započinjalo globalne
promjene, u 1900. su Sjedinjene Američke Države, najveći proizvođači i
potrošači nafte, postali hegemoni. Nedugo nakon Drugog svjetskog rata, u
SAD-u je potrošnja nafte nadmašila potrošnju ugljena. Isto će se dogoditi na
globalnoj razini otprilike 20 godina kasnije. Velika dostupnost nafte omogućila
je SAD-u dugogodišnju neovisnost. Još na početku sedamdesetih samo
osmina američke potrošnje nafte dolazila je iz uvoza. Ostala su
industrijalizirana gospodarstva povećavala potrošnju goriva iznad mogućnosti
ponude lokalnih izvora i više nisu bili u stanju zadovoljiti vlastite energetske
potrebe. Mnogu su povjesničari zabilježili kako je dostupnost nafte bila jedan
od odlučujućih faktora u ishodu Drugoga svjetskog rata. Uostalom,
savezničke vojske su toga bile dobro svjesne, budući da je prvo
bombardiranje američkih aviona na europskom tlu imalo za cilj rafineriju u
Ploiestiju (u današnjoj Rumunjskoj), pogođenu u lipnju 1942. i uništenu u
kolovozu 1943 u operaciji Tidal Wave.
Nacistička je Njemačka uvelike pribjegla Fischer-Tropschovom postupku koji
je omogućavao proizvodnju tekućih goriva na bazi ugljena, do toga da je
četvrtina iskorištenog dizela bilo industrijski proizvedeno.
Ali kontrola naftnih izvora postala je sve važnija u poslijeratnom dobu, kada
su stvoreni dugi lanci energetske opskrbe između mjesta gdje su se izvlačile
zalihe i mjesta gdje su se koristile, stvarajući tako dvostruku vezu međusobne
ovisnosti zemalja proizvođača i potrošača.
Povijest oružanih sukoba u posljednjih šezdeset godina se često isprepleće s
povijesti energetske opskrbe. Misli se na Suesku krizu 1956., na Kippurski rat
1973. godine i embargo na naftu koji je uslijedio u arapskim zemljama prema
saveznicima Izraela, na rat između Irana i Iraka koji se vodio od 1980. do
1988., na invaziju Kuvajta 1990., pa sve do Drugog zaljevskog rata započetog
2003. i pada libijskog režima.
16
Slika I.7 - Cijena barela sirove nafte od 1970. do danas

Aktualizirane cijene nafte WTI (WestTexas Intermediate) Izvor. www.macrotrendssiet
Povijest bombi, krvi i dolara. Povijest koja je, međutim, omogućila rast srednje
klase u svim takozvanim industrijaliziranim zemljama. Fenomen povezan s
dostupnošću energije: količina godišnje iskorištene energije nije se mijenjala
tisućljećima, dok je u posljednjih 200 godina narasla otprilike 80 puta. Računa
se kako je u prosjeku, na kraju 20.stoljeća. po glavi stanovnika planeta
dostupna količina energija jednaka onoj koju je proizvodilo 20 robova koji su
radili maksimalnim intenzitetom 24 sata na dan, 365 dana u godini. Iako, očito
je kako ovaj podatak krije ogromne nejednakosti.
4. Atomic city, san ili noćna mora?

Američka intervencija u Drugom svjetskom ratu počinje 1942. godine
bombardiranjem rafinerije, i završava u kolovozu 1945. atomskim bombama
na Hirošimu i Nagasaki. Nuklearna tehnologija je zasigurno protagonist
važnog dijela povijesti energetike dvadesetog stoljeća, počevši od pokusa
tima kojim je upravljao Enrico Fermi, koji je bio osposobio prvi nuklearni
reaktor, 2. prosinca 1942. u Chicagu. Istovremeno se radilo na korištenju
ogromne energije proizvedene lančanom fisijom u vojnom objektu u Novom
Meksiku, gdje je tim Roberta Oppenheimera testirao prvu atomsku bombu u
srpnju 1945. Prvi reaktori za civilnu upotrebu nastali su samo deset godina
kasnije i činilo se kako atomska energija obećava budućnost prosperiteta i
blagostanja, visoke tehnologije i niskih cijena. Zanimljivo je primijetiti kako se
najveće širenje nuklearnih pogona odvilo tijekom hladnog rata, a zaustavljeno
je nakon 1989. kad je bilo 424 aktivnih reaktora s ukupnom snagom 332 GW
u tridesetak zemalja koji su mogli proizvesti 5,5% energije konzumirane na
globalnoj razini. Nuklearna industrija razvijala se trideset godina, ali njezina je
17
sudbina bila predodređena, nakon nesreća u Three Mile Island

(Pennsylvania) 1979. i katastrofe u Černobilu (Ukrajina) u travnju 1986..
Usprkos ogromnim sredstvima utrošenim za istraživanje i razvoj, u
nadolazećim je godinama nuklearna energija zadržala marginalnu ulogu, s
obzirom na to da je na kraju 2015. zabilježeno 442 reaktora sa snagom od
384 GW, koji su proizvodili 4.4% energije konzumirane na globalnoj razini. U
praksi, u četvrt stoljeća instalirana je snaga narasla za manje od 20%.
Uostalom, Atomic City je mjestašce u Idahu, u SAD-u. Na popisu stanovništva
2010. brojalo je 29 stanovnika (10 godina prije bilo ih je -25). Želite li ga
usporediti s Coketownom ili Motownom?
No pravi problem s nuklearnom energijom iskusit ćemo u bliskoj budućnosti,
budući da je većina reaktora koji su trenutačno u funkciji starija od trideset
godina. Ubrzo ćemo saznati koji će biti stvarni troškovi operacije koju nitko
zapravo ne poznaje. Samo u Europskoj uniji se procjenjuje 253 milijardi eura
sredstava potrebnih od danas do 2050. Tom je logikom već potrošeno 133
milijardi.
No, nisu sve države u istom položaju. Primjerice u Francuskoj je EDF
procijenio troškove raspuštanja na 300 milijuna po instaliranom gigavatu. U
Njemačkoj se procjenjuju na 1.400 milijuna, u Velikoj Britaniji 2.700. Budući
da su se francuske zalihe temeljile na procjeni EDF-a jasno je da bi sljedećih
godina francuska država mogla susresti s ozbiljnim financijskim problemima.
Ako uzmemo u obzir da francuski pogoni iznose preko 60 GW, moglo bi
nedostajati između 80 i 150 milijardi eura. Ogromna mjenica koja se dodaje
tekućim financijskim poteškoćama dvaju tvrtki odgovornih za nacionalni
nuklearni program: Areva i EDF.
5. Prirodni plin, prijelazno gorivo?

Gastown je povijesni centar Vancouvera, ali njegovo ime nema veze s
prirodnim plinom. Ipak, ovo je gorivo naglo zauzelo važnu ulogu u svjetskim
opskrbama energije, pokrivajući gotovo 25%.
Prirodni je plin mješavina plinova sastavljena ponajviše od metana. U odnosu
na proizvedenu energiju, izgaranje prirodnog plina proizvodi mnogo manje
ugljikovog dioksida u odnosu na izgaranje ugljena ili naftnih derivata. Ova
činjenica, zajedno s ogromnim nalazištima u različitim zemljama, predstavlja
najveću prednost prirodnog plina koji je posljednjih godina imao pred svojim
fosilnim konkurentima.
Prirodni plin nikad nije pronašao energetsku tehnologiju s kojom bi tvorio
cluster. Možda je najvažnija uloga koju je dosad odigrao ona u zelenoj
revoluciji, u poljoprivredi. U drugoj polovici 20.stoljeća naglo se nametnuo
novi model poljoprivredne proizvodnje. Jedan od ključnih elemenata ovog
novog pristupa je masovno korištenje gnojiva, pogotovo onih koji sadržavaju
dušik, proizvedenih na bazi amonijaka. Proces koji dopušta korištenje
atmosferskog dušika u proizvodnji amonijaka kreirao je Fritz Haber, a razvio
Carl Bosch između 1894. i 1911.
Metan je osnovni sastojak ovog procesa koji je na eksponencijalan način
omogućio na poljoprivrednu proizvodnju u čitavom svijetu.
U energetskom sektoru, pak, prirodni plin nije bio protagonist nikakve
revolucije i gotovo je uvijek korišten u tehnologijama sličnim onoj razvijenoj za
ugljen ili naftne derivate koja polako zamjenjuje u mješavini globalne
energetike.
18
Slika I.8 - Opskrba primarnom energijom u svijetu po izvorima od 1830. do 2010.

Izvor: preuzeto iz 'Howlong wiH it take? Ccnceptualizing the temporal dynami cs ofenergy
transitions" Benjam'ma Soracoola, 20 I 6 Energy Research & SociaI Science 13, str202 -215.
ISSN2214-6296
Iz ovog se razloga često govori o prirodnom plinu kao prijelaznom gorivu: ono
što bi trebalo omogućiti svjetskom energetskom modelu da se prebaci s
modela utemeljenog na fosilnim gorivima na model baziran na obnovljivim
izvorima.
Možda su stvari poprimile drugi tijek, i ne treba nam nikakvo prijelazno gorivo,
budući da se obnovljivi izvori već čine spremnima za sam prijelaz.
Tome je posvećeno drugo poglavlje.
19
II. POGLAVLJE
KAMO IDEMO
I zašto se ne smijemo ovdje zaustaviti
20
1. Krenuti u tranziciju ili ne?

Zašto bi se morali suočiti s tranzicijom i napustiti naš trenutni energetski
model? Na kraju, barem u razvijenim zemljama, on nam nudi brojne prednosti
i definitivno se ne možemo požaliti na usluge koje dobivamo. Imamo izvrsnu
razinu pristupa električnoj energiji, gotovo 100% u zemljama OECD-a.
Slika II.1- Postotak populacije s pristupom električnoj energiji 2012.

Izvor: baza podataka Svjetske banke
Zimi možemo zagrijavati svoje kuće i sve češće ih ljeti rashlađivati. Motor
Town nam je ostavio u naslijeđe individualnu i kolektivnu mobilnost potpuno
nepoznatu prethodnim generacijama i, povrh svega, širok pristup energiji (i
hrani) dopustio nam je da koristimo svoje vrijeme na drugačiji i zanimljiviji
način u usporedbi s cijepanjem drva po cijeli dan ili ručnim pumpanjem vode
za cijelu obitelj. Sve to nije besplatno, ali su direktni troškovi sve u svemu
razumni.
Ustvari, 2012. (godina u kojoj je nafta kotirala oko 100 dolara, naspram
aktualnih 40) kupnja električne energije i plina zauzima oko 6% proračuna
prosječne europske obitelji, dok je 4% budžeta uloženo u kupnju
individualnog prijevoznog sredstva (koji zatim, da bi se koristio, zahtijeva
dodatnih 7% u gorivu, porezu, osiguranju, popravcima i ostalom...).
Nezanemariv, no ipak neodrživ dio obiteljskog blagostanja. Za usporedbu,
troškovi prehrane u istoj godini zauzimaju 13%, odjeće 5% a kulturnih i
rekreativnih usluga 9%.
Zasigurno je pouzdanost, dostupnost i relativna ekonomičnost energetskog
sustava razvijenih zemalja nepoznata u drugim dijelovima planeta, no ovakav
je model – tamo gdje postoji – bio ključan nositelj razvoja i blagostanja.
21
Zašto bi onda morali izvršiti tranziciju? Zar ne možemo jednostavno proširiti

svoj iskušani način na one države koje su još uvije iz njega isključene?
Zašto razvijeni svijet mora promijeniti model i mora li predložiti neki drugačiji
zemljama koje su još uvijek u razvoju?
Da bismo na to odgovorili, sagledat ćemo stvari s negativnog aspekta i vidjeti
granice energije kakvu sada poznajemo, a naročito granice sustava koji se
uvelike temelji na fosilnim izvorima.
2. Jednakost i koncentracija
Činjenica da postoje države bogate naftom i ostalim fosilnim resursima i
države koje su ih gotovo pa lišene je dobro poznata, pogotovo nama koji
živimo, u tome smislu, “siromašnoj” državi.
Precizna procjena dostupnosti fosilnih resursa različitim zemljama zapravo
nije jednostavna iz raznih tehničkih, ekonomskih i geopolitičkih razloga.
Ako uzmemo kao polazište za naftu podatke OPEC-a iz 2014., zemlja s
najvišom stopom svjetskih resursa je Venezuela s 20%, slijedi je Saudijska
Arabija (17%), pa Iran i Irak, obje sa stopom od približno 10%. Odmah iza
slijede dvije druge zemlje Bliskog Istoka, Ujedinjeni Arapski Emirati i Kuvajt,
obje s nešto manje od 7% i Ruska Konfederacija s nešto iznad 5%. Ako
nadodamo Libiju, Nigeriju i Sjedinjene Države, svi s između 2% i 3%, dobit
ćemo deset nacija koje ukupno posjeduju 85% svjetskih rezervi.
Za usporedbu, u čitavoj zapadnoj Europi se nalazi samo 0,8% svjetskih
rezervi nafte, od kojih su tri četvrtine u norveškim i engleskim ležištima
Sjevernog mora.
22
Slika II.2: Dokazane rezerve nafte i prirodnog plina u 2014.

Izvor OPEC 2104 i EIA
Slična je situacija i s prirodnim plinom: i ovom slučaju 10 zemalja kontrolira

gotovo 80% resursa. Sedam od njih (Rusija, Iran, SAD, Saudijska Arabija,
Venezuela, Nigerija i Arapski Emirati) čine 'top 10' posjednika naftnih rezervi,
a pridružuju im se Qatar, Turkmenistan i Alžir. Europa posjeduje s sprawl-
amo 2% rezervi, od kojih je ponovno polovica u Norveškoj.
Načelno, neravnomjerna koncentracija nekog dobra ne mora nužno biti velik
problem na svjetskom tržištu: u principu postoje države bogate rajčicama i
siromašne bananama, primjerice, i tržište služi upravo tome da spoji ponudu i
potražnju. Problem nastaje iz nezamjenjivosti rezervi našeg trenutnog
energetskog sustava: ako nestane banana uvijek možemo jesti neko drugo
voće, dok elektrane i naši automobili trebaju baš određen tip goriva, koji nije
zamjenjiv u kratkom periodu.
Ova činjenica daje zemljama proizvođačima fosilnih resursa neobičnu tržišnu
moć i u ostalim ekonomskim sektorima. Zemlje siromašne resursima, poput
onih europskih, posebno su ranjive prema bilo kakvom problemu opskrbe, bilo
da ih uzrokuju trgovačke i geopolitičke razmirice, bilo tehnički problemi. Osim
već spomenute krize Sueskog kanala iz 1973., koja je u prvom, mitskom
boomu, napumpala cijene nafte i upoznala naše građane s konceptom “par -
nepar tablica”, svježija je kriza opskrbe plinom zime 2008/2009. Krizu je
23
uzrokovala prepirka između Rusije, zemlje proizvođača, i Ukrajine, zemlje

kroz koju se plin prevozi, i riskiralo se prepuštanje velikog dijela Istočne
Europe hladnoći. U slučaju prirodnog plina, rigidnost sustava opskrbe
dodatno pogoršava potreba za građenjem plinovoda, skupih, fiksnih
infrastruktura koji neraskidivo vežu proizvođača i potrošača.
Tehnologija ukapljivanja i ponovnog rasplinjavanja nedavno je uspjela
ponuditi tržištu nekoliko alternativa za plin, kao primjerice mala karipska
državica Trinidad i Tobago, inače izvan dohvata bilo kakve trajne veze.
Na geografskoj razini, koncentracija resursa i proizvodnje (to jest količina
izvučenih resursa na tržištu) su očito povezane, iako uz pokoju razliku koju
uzrokuju različite strategije iskorištavanja samih resursa. Ista zemlja, SAD,
koja se već pojavljuje na čelu liste rezervi, istovremeno je i na čelu lista
najvećih proizvođača, najvećih potrošača i najvećih uvoznika nafte.
Kina je na drugom mjestu po potrošnji i količini uvezene nafte, a druga zemlja
po proizvodnji nafte je Saudijska Arabija, slijede je Rusija, Kina i Kanada. Ako
pridodamo ostale države proizvođače koji spadaju u “top 10” (Ujedinjeni
Arapski Emirati, Iran, Irak, Brazil i Meksiko) dolazimo do dvije trećine svjetske
proizvodnje. Međutim, ono što zanima nas, zemlje siromašne resursima jest
dostupnost izvozne nafte, odnosno razlika između proizvodnje i unutarnje
potrošnje, i tu nalazimo već “poznata lica”. Redom, Saudijska Arabija, Rusija,
Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt, Irak, Nigerija, Venezuela, Angola, Katar i
Kanada zajedno izvoze količinu nafte koja odgovara trećini svjetskih potreba.
24
Slika II.3 – Glavne zemlje izvoznice nafte u 2012.

Za glavne zemlje izvoznice nafte apsolutne vrijednosti u barelima po danu i postoci svjetske
potrošnje.
Izvor baza podataka EIA
Ali tko u praksi kontrolira svjetsko tržište energije?

Iz ekonomske teorije znamo da je diversifikacija svjetskog tržišta ključna da bi
se postigla učinkovitost koja se sastoji od uspostave ravnoteže cijena koja –
u teoriji – maksimizira korist kako proizvođača, tako i potrošača. Da bi se to
dogodilo, sudionici na tržištu (takozvani akteri) moraju biti brojni s obje strane.
U slučaju energetskog tržišta situacija je samo djelomično takva: prema
Forbesu, u 2014. 21 najveća svjetska kompanija kontrolirala je više od
polovice svjetske proizvodnje nafte i prirodnog plina. Završilo je doba “sedam
sestara”, moćnih zapadnih kompanija koje su kontrolirale resurse u
neposrednom poslijeratnom dobu, došlo je vrijeme velikih državnih kompanija
zemalja proizvođača.
Trinaest od upravo spomenutih kompanija su zapravo državni divovi, kalibra
SaudiAramca, Gazproma, PetroChine, National Iran Oil Companyja i ostalih,
koje ukupno kontroliraju više od 40% svjetske proizvodnje nafte i plina,
povećavajući tako međuovisnost interesa tržišta i geopolitičkih strategija
zemalja proizvođača.
Slika II.4 – Proizvodnja nafte i prirodnog plina kojom upravljaju glavne svjetske kompanije.
25
Podaci izraženi u milijunima barela nafte na dan. Izvor: podaci Forbesa i EIA
U svakom slučaju “gigantizam” sektora je vidljiv i uvelike utemeljen na

strukturalnoj složenosti sustava. Nemoguće je da se mali proizvođač, možda
blizak ideji kooperative, probije na takvo tržište: kod nafte, plina, ugljena, ili si
proizvođač (i to veliki proizvođač) ili potrošač. S fosilnim izvorima teško je
postati prosumer, odnosno u isto vrijeme proizvođač i potrošač energije.
Pokoji rijedak izuzetak zaista postoji, no radi se o industrijskim strukturama
velikog kalibra, poput tvornica cementa ili visokih peći koje su, često zbog
sigurnosti opskrbe, odlučile proizvoditi električnu energiju ili toplinu koja im je
potrebna, postavljajući centrale u vlastitim pogonima. I u slučaju nuklearnih
elektrana postoje jako specifični prosumersi, kao što su podmorski ili
nuklearni nosači aviona, no još uvijek smo daleko od budućnosti koju je
sanjao Isaac Asimov, u kojoj ljudi Druge Zaklade mogu aktivirati polja snage
za samoobranu zahvaljujući nuklearnom reaktoru postavljenom u kopči
remena.
3. Usque tandem?
Čak i ako pretpostavimo da je moguće zaobići rizike koje donosi ova
nejednaka raspodjela, dokad ćemo moći nastaviti ovako? Fosilni izvori nisu
obnovljivi: ugljen, nafta, prirodni plin (čak i uranij) ne obnavljaju se s
vremenom i samim time su ograničeni. U principu, što više nafte i plina
proizvodimo, manje resursa nam ostaje na raspolaganju. Zapravo, posljednjih
desetljeća nije bilo tako, dapače, takozvane “dokazane” rezerve fosilnih
goriva stalno su se povećavale iako se naša proizvodnja nikada nije
zaustavila, već se i ona povećala. Izgleda kao paradoks, no u temelju ovog
fenomena nije nikakav nepredviđeni zakon fizike, već jednostavna statistička
posljedica: nova otkrića su se nizala brže nego iskorištavanje.
U stvarnosti je situacija mnogo složenija jer definicija “dokazanih” rezervi nije
jednaka u svim državama, i svaka od njih ovisi i o tržišnoj cijeni: u periodu
visokih cijena postaje prikladno iskorištavati i “nedostupna” ležišta, dakle
skuplja, koja se onda uključuju u statistike korisnih rezervi. Osim toga, uvijek
kada naraste cijena postaje zanimljivije ulagati u nova istraživanja i otkrića se
množe. Za razliku od perioda niskih cijena, nova iskopavanja su manje
isplativa i industrija se uglavnom fokusira na iskorištavanje poznatih rezervi.
Osim toga, procjene su podložne brojnim tehničkim nesigurnostima, tržišnim i
geopolitičkim interesima i često su predmetom revizije.
26
Slika II.5 – Svjetska proizvodnja nafte i plina i stanje njihovih rezervi od 1980. do 2014.
Gore: proizvedena količina nafte i plina. Dolje: stanje rezervi nafte i plina. Razdoblje: između
1980. i 2014. Izvor, baza podataka EIA-e.
U svakom slučaju, vremenski obzor u kojem se može očekivati iscrpljenje

resursa nafte, koji se definira kao odnos između zaliha i proizvodnje porastao
je s otprilike 30 godina koliko se očekivalo osamdesetih godina prošlog
stoljeća na otprilike 45 godina (podaci EIA-e). Što se tiče prirodnog plina, već
se tri desetljeća pridržavamo procjene od 50-60 godina, dok najrelevantniji
izvori za ugljen predviđaju vrijednosti iznad 100 godina. Znači li to da se ne
moramo brinuti oko nestašice fosilnih goriva? Da i ne. Možda ne odmah, ali u
međuvremenu su ključna dva faktora: povećanje svjetske potrošnje koju sve
glavne energetske agencije i centri za istraživanje očekuju u narednim
desetljećima i moguća stagnacija novih istraživanja. Oba fenomena, prvi
gotovo siguran a drugi vjerojatan, ubrzat će nestašicu zaliha koje se
pribojavamo. Osim toga, kako ćemo bolje objasniti u sljedećem poglavlju, u
posljednjim desetljećima samo izvlačenje resursa postaje sve manje
energetski prikladno. U svakom smislu, bilo da se iscrpljenje izvora fosilnih
govora dogodi za 30 ili 100 godina, jesmo li sigurni da si stvarno možemo
priuštiti iskorištavanje čak i samo poznatih zaliha?
4. Ako vam se dva stupnja čine malo …

U prosincu 2015. predstavnici svjetskih naroda susreli su se po dvadeset i
prvi put u Parizu na takozvanoj Konferenciji stranaka (COP) Konferencije UN-
27
a o klimatskim promjenama i potvrdili su obvezu održavanja razine emisije

stakleničkih plinova toliko da ograniče porast prosječne svjetske temperature
na najviše 2 stupnja. Ovaj cilj ima važan utjecaj na trenutni energetski sustav,
jer upravo iz njega potječe velik dio spornih emisija. Bez ulaska u detalje
climate change fenomena, što bi zahtijevalo posebnu knjigu, oko dvije trećine
emisija stakleničkih plinova (procjena iz 2010.) su na neki način povezane s
proizvodnjom ili korištenjem energije, uključujući energiju koja se koristi za
kretanje prijevoznih sredstava. U stalnom su porastu pogotovo emisije
uzrokovane izgaranjem fosilnih goriva, i borba protiv klimatskih promjena se
ponajviše usmjerava na smanjenje njihove upotrebe. No to već odavno
znamo.
Slika II.6- Glavni sektori odgovorni za emisije stakleničkih plinova u 2010. i stanje emisije CO2
iz fosilnih goriva od 1870. do 2011.
Lijevo i dolje: Glavni sektori odgovorni za ispuštanje stakleničkih plinova u 2010 i staklenički
plinovi iz energetskog sektora.
Desno: Stanje emisija ugljikova dioksida zbog gorenja fosilnih goriva od 1870. do 2011. tzvor
CO2 Emissions kom Fuel Combustion. Statistks Highlights." IEA 201S.
Zanimljiv alternativan način razmišljanja o problemu se temelji na činjenici da

rast temperature nije direktno povezan s emisijom stakleničkih plinova, već
njihovom koncentracijom u atmosferi. Dakle, da smo sposobni smjesta
reapsorbirati emisije stakleničkih plinova, njihova bi koncentracija bila stalna i
ne bi imala direktnog utjecaja na klimu.
Priroda ne može to napraviti, ili barem ne smjesta: uzmemo li kao primjer
najpoznatiji staklenički plin, ugljikov dioksid, njegovu sudbinu u okolišu diktira
ciklus ugljika, mehanizam prirodne ravnoteže između izvora, bunara i
spremišta. Prije industrijske ere, ovaj je ciklus dopuštao održavanje relativno
konstantne razine ugljikova dioksida u atmosferi koja je, ustvari, najreaktivnije
spremište ugljika, ako ne i najveće. Emisije industrijske ere stavile su u opticaj
novi ugljik, onaj koji se dobiva izgaranjem fosilnih goriva, narušavajući ovaj
delikatan mehanizam i prisiljavajući spremišta ugljika, između kojih je i
atmosfera, da pohranjuju veću količinu. Koncentracija CO 2 u atmosferi dakle
raste u odnosu na nakupljene emisije, to jest u odnosu na zbroj svih emisija
uzrokovanih ljudskim djelovanjem od početka industrijske ere do danas.
28
Slika II.7 – Ugljikov ciklus

Na slici su označeni prirodni spremnici ugljikovog dioksida te kretanja uzrokovana ljudskim ili
prirodnim faktorima i koji ih povezuju. Podaci ispisani crnom bojom predstavljaju tipične
vrijednosti kretanja i spremnika prije masivnog izgaranja fosilnih izvora, dok podaci ispisani
sivom bojom predstavljaju promjene uzrokovane ljudskim prisustvom. Mjerna jedinica:
kretanja u milijardama tona ugljena na godinu a spremnici u milijardama tona ugljena.
Izvor: obrađeni podaci IPCC-c i globalcarbonproject.org
Odrediti, kao što je to napravljeno u Parizu, maksimalan prihvatljivi porast

prosječne temperature znači odrediti i gornju granicu dodatnih emisija koje od
danas nadalje možemo prihvatiti. Korištenje svih do danas poznatih fosilnih
zaliha, uz pomoć aktualne tehnologije, dovest će nas preko ove granice i
iznad ona ključna “dva stupnja”.
Koliki dio poznatih rezervi je još uvijek moguće iskoristiti a da ne prijeđemo

ovaj prag diskutabilno je, ali najveće nam procjene kažu da ne smijemo prijeći
granicu između trećine i dvije trećine poznatih rezervi ako želimo zadržati
pariške ciljeve. Dakle ako nismo sigurni kad će se potrošiti naše fosilne
29
rezerve, znamo da ne možemo nekažnjeno iskorištavati zalihe koje već

poznajemo.
5. Od pea-soup do ponovnog pogleda na

zvijezde
Srećom, Coketown više ne postoji, barem ne u našim krajevima, ali
zagađenje atmosfere ostaje velik problem, a predviđanja, barem na svjetskim
razinama, zasigurno nisu bajna. Prema Europskoj agenciji za okoliš još 2012.
zagađenje atmosfere skratilo je život oko 500 milijuna građana Europske
Unije za ukupno 5 500 000 izgubljenih godina života. Najveći su krivac
atmosferske čestice (PM25, čvrste i polutekuće čestice promjera otprilike 2,5
mikrona koje lebde u zraku koji udišemo), koje uzrokuju preko četiri petine
štete, dok oksidi dušika i ozona utječu na između 800 i 200 tisuća izgubljenih
godina života. Brojevi su impresivni, i valja imati na umu da se situacija
značajno popravila posljednjih desetljeća, pogotovo u širenju takozvanih end
of pipe tehnologija: filtri, katalitički pretvornici i ostale tehnologije redukcije, ali
i zahvaljujući optimizaciji izgaranja unutar sve naprednijih kotlova, plamenika i
motora te uporabi čišćih goriva kao što su prirodni plin ili nafta s niskom
razinom sumpora. Ove se tehnologije uspješno primjenjuju i u emisijama iz
prijevoznih sredstava, i iz industrije i iz zagrijavanja kućanstava. I preseljenje
industrijske aktivnosti i elektrana dalje od naseljenih područja učinilo je svoj
dio. Ne najmanje bitno, promijenila se i sama industrijska struktura našeg
društva, smanjena je teška industrija u korist tercijarnog sektora, i kao
posljedica, dio emisija koje zagađuju je “eksternaliziran” zajedno s dijelom
proizvodnje.
Usprkos svim ovim naporima, zagađenje ostaje problem, i iako mnogo manje
žuran nego u prošlosti, još mu je uvijek glavni krivac izgaranje fosilnih goriva
u polju proizvodnje energije, topline i prijevoza. Ponajviše zagađenje od
prometa i zagrijavanja kućanstava čine najveći dio onoga što ostaje od pea-
soup-a naših gradova.
30
Slika II.8 – Glavni izvori čestica u zraku (PM2.5) i dušikovih oksida u Europi Izvor: baza
podataka EEA
Već se dugo raspravlja o tome ima li mjesta poboljšanju nastavimo li istim

putem, ili moramo radikalno promijeniti paradigmu. Ako je problem samo
izgaranje i njegovi ostaci, točnije izgaranje u prijevozu, zašto ne prijeđemo na
energetske tehnologije i vektore koji ga ne uključuju, in primis električnu i
hidroenergiju, i oslobodimo svoje gradove od zagađenja?
U neindustrijaliziranim zemljama, i u onima koji se ubrzano razvijaju, naročito
u Indiji, Jugoistoku Azije i Kini, situacija je značajno gora. Dok na Zapadu već
pokoje desetljeće svjedočimo smanjenju emisija, u drugim smo zemljama još
u fazi koju smo mi upoznali u prvim poslijeratnim desetljećima: neravnomjerno
povećanje izvora emisija (odnosno automobila, i u određenim državama
ponajviše motocikala s dvotaktnim motorom), i slaba primjena tehnologija
smanjenja plinova. Rezultat su visoke vrijednosti zagađenja atmosfere u
odnosu na zdravstveni standard koji propisuju međunarodne organizacije.
Zahvaljujući novim zakonima, stvari su odnedavno krenule boljim tokom i,
barem u nekim većim gradovima ovakvih zemalja, ovaj trend počinje opadati.
No zašto još uvijek toliko država tako loše diše, budući da već znamo izgraditi
ako već ne čiste, a onda barem umjereno štetne automobile, elektrane za
proizvodnju električne i toplinske energije?
31
6. Kuznets i nagli skok

Prije koju stranicu smo se pitali kako to da, ako je naš energetski i prijevozni
sustav tako čvrst, ne ulažemo u to da ga proširimo na one milijarde ljudskih
bića koji imaju slab pristup energiji. To je ono što se ustvari događa u nekim
državama, gdje je relativno nedavan brz razvoj donio blagostanje, a s njime i
potrošnju energije po glavi koja je slična tradicionalno zapadnim standardima.
Prema Kuznetsovoj teoriji krivulje za okoliš u prvim fazama razvoja nacije
postoji direktan odnos rasta bogatstva i degradacije parametara okoliša. Kad
blagostanje dosegne određenu razinu, utjecaj na okoliš usporava, zaustavlja
te polagano počinje opadati. Čitava krivulja poprima klasičnu formu naopakog
slova U (primjerice emisija sumporovog dioksida u SAD-u između 1900. i
2007.)
Slika II.9 - Kuznetsova krivulja za okoliš

Tipične faze Kuznetsove krivulje za okoliš za vrijeme razvoja industrijskog gospodarstva.
izvor https://assetsaeweb.org
Razloge ovakvog tijeka objasnili su brojni znanstvenici: u prvoj se fazi događa

'divlji' razvoj u kojem su se ljudi, ako postoji mogućnost da se pobjegne od
bijede, spremni preseliti u Coketown London i udisati paklene pare. S
vremenom i rastom blagostanja i kulture, počinje se težiti boljemu i dati
važnost kvaliteti samog okoliša. Samo zbog kulturnog zamaha, i koji put očitih
zdravstvenih razloga, društva se pokazuju spremnima da prihvate i strože
odredbe, da ulože dio stečenog bogatstva u mjere zaštite prirodnih dobara ili,
nažalost, da eksternaliziraju najštetniju proizvodnju prema zemljama u kojoj
taj problem još nije toliko prisutan.
U zapadnom svijetu, kako smo već vidjeli, u mnogim slučajevima već
prolazimo silaznu putanju krivulje. No je li zaista potrebno svakog puta prijeći
povijest od početka, u nekoj vrsti prisilnog ponavljanja? Mora li svaka zemlja
nužno proći fazu uništenja okoliša prije nego što dođe do točke zaokreta?
Ulazak zemlje ili skupine zemalja u fazu industrijskog razvoja priča je koju je
čovječanstvo vidjelo određen broj puta, i koja nas je dovela do toga da
32
razvijemo učinkovite protumjere. Moramo li dakle svakog puta primijeniti

paradigmu “razvijajmo se zagađujući, ionako ćemo kasnije imati čime
počistiti”? Da se vratimo na energetski sustav, govori se o “naglom skoku”
(engleski leapfrog) kad se predlažu tehnologije koje omogućuju da se odmah
krene pravim putem i da se odmah u korijenu izbjegnu problemi koje su
razvijenija društva već prošla ili prolaze.
Slika II.10 – Shema mini- hidroelektričnog postrojenja i autonomnog hibridnog vjetro -solarnog
postrojenja
Lijevo: Shematski prikaz mini hidroelektričnog postrojenja.
Desno: Shematski prikaz autonomnog hibridnog vjetro -solamog postrojenja.
Emblematičan slučaj je onaj elektrifikacije brojnih zaostalih seoceta u mnogim

siromašnim dijelovima Afrike i Azije. U Europi smo navikli smatrati električnu
mrežu pouzdanom i sveprisutnom infrastrukturom, dok u mnogim zonama
ovih dvaju kontinenata električne mreže nema – ili ako je ima – ne osigurava
uvijek prikladnu uslugu. Tradicionalna se rješenja, kratkoročno, sastoje od
proizvodnje struje elektroagregatima, koji obično idu na plin, i od dobivanja
topline potrebne za kuhanje često neodrživim lokalnih izvora biomase. U
međuvremenu, traže se ogromna ulaganja potrebna da bi se izgradile velike
elektrane i kapilarne distribucijske mreže koje su u „rijetko naseljenim
33
područjima“ skupe za izgradnju i održavanje. No tko kaže da je nužno prijeći s

ovog poretka, usuđujemo se reći dvadesetostoljetnog, električnog sustava
utemeljenog na skupim, velikim strukturama kako bi zadovoljili potrebe
mnoštva malih i raspršenih potrošača?
Na tržištu su već dostupni mali i srednji sustavi proizvodnje električne energije
od vjetra, sunca i mini-hidroelektrični pogoni, osmišljeni baš za države u
razvoju koji nude pouzdanost i jednostavnost održavanja, uz ogromnu
prednost u odnosu na naftne generatore: nije potrebno prevoziti gorivo
desecima kilometara po često neprohodnim cestama. I u slučaju biomase za
kuhanje postoje primjeri održive uporabe lokalnih zaliha, ili čak proizvodnje
male količine biogoriva bez potrebe za dodatnih uništenjem okoliša.
Ustvari, drugim je tehnologijama žablji skok savršeno uspio. Jasan primjer je
telefon: u posljednjem desetljeću u Africi jako je brzo porasla uporaba
mobilnih telefona iako, za razliku od razvijenih zemalja, fiksni telefon nikad
nije bio u široj uporabi.
Slika II.11 - Tehnološki leapfrog: razvoj fiksnih i mobilnih telefona i pristupa internetu u Africi
od 2005. do 2016.
Izvor: ITU World Communication
Zaključak je da, ako imamo na raspolaganju značajno bolji instrument, nema

razloga da koristimo prvo staru tehnologiju da bismo došli do nove, i bolje je
direktno ugraditi antene telefonskih sustava nego raširiti tisuće kilometara
kabela.
7. Troškovi, rizici, nagađanja

Proizvodnja energije košta, ali ne koštaju svi izvori na isti način, ili bolje,
nemaju svi izvori istu strukturu troškova niti na isti način reagiraju na
turbulencije tržišta primarnih materija.
Fosilni izvori energije vremenski razvuku svoje troškove: na početku se
izgradi infrastruktura, za vrijeme radnog vijeka se plaćaju troškovi korištenja i
održavanja i kupuje se gorivo. Na kraju radnog vijeka se uklanja koristeći
sredstva ušteđena za vrijeme radnog vijeka. S financijskog aspekta, trošak
fosilnih izvora (i nuklearnih te biomase) osjetljiv je na dva makroekonomska
34
parametra: cijenu novca, odnosno na kamate koje banke traže za početni

kapital potreban za gradnju i održavanje infrastrukture, te na cijenu goriva.
Ova dvojna ovisnost uvodi stupanj rizika koji proizvođači goriva žele smanjiti.
Što se tiče cijene novca, situacija nije mnogo drugačija od one koja se dogodi
kad otvorimo kredit da bismo kupili kuću: ako vjerujemo da će se porez
smanjiti u budućnosti, odlučit ćemo se za promjenjivu stopu, a ako smatramo
da porez može samo rasti i ne želimo dugoročnih iznenađenja, odlučit ćemo
se za fiksnu, i uglavnom višu, stopu. I cijena goriva varira na međunarodnom
tržištu, nekad značajno, i proizvođači moraju pribjeći strategijama, stručno
nazvanima hedging (zaštita) koje imaju za cilj smanjenje ili eliminaciju rizika
koji podrazumijevaju uporabu ročnica, derivata i drugih financijskih
instrumenata, koje obično vode entiteti drugačiji od klasičnih prodavača i
kupaca: odnosno, osiguravajuća društva, financijske agencije i brokeri.
Postojanje financijskog tržišta koje se bazira na nekom dobru nije potpuno
nova stvar, niti je ograničena na energetsko tržište: u filmskom božićnom
klasiku Kolo sreće Dan Aykroyd i Eddie Murphy uspijevaju uništiti dva
milijardera koji su se našalili na njihov račun (a nisu se zaštitili od rizika),
poigravajući se s očekivanjima poljoprivrednog tržišta o cijenama soka od
naranče.
Slika II.12 – Henry Ford
No, u polju fosilnih goriva financijski aspekt definitivno ima goleme razmjere,
tolike da se samo jedan, relativno malen dio ugovora, zaključuje stvarnom
predajom. Ostatak se sastoji od strategija hedginga ili, ako hoćete, od
špekulacija.
Špekulacija se dakle hrani hlapljivošću, u smislu da što je trošak dobra o
kojem se radi (takozvani predmet) nesigurniji, više se oko njega špekulira.
Zapravo ova činjenica nije nužno negativna, dapače, neki ekonomisti
neoklasične škole vide u špekulaciji važnu ulogu izjednačavanja i
homogenizacije cijena i, kako je već spomenuto, zaštite od rizika. Zapravo ni
ekonomisti nemaju jedinstvenu definiciju špekulacije: naročito je teško odrediti
u kojoj se točki nalazi prijelaz između ponude neke usluge, zaštite od rizika, i
špekulacije kako ju je vidio Henry Ford: aktivnost okrenuta uglavnom profitu,
“zarađivanju novca koristeći novac”, kako bi se to laički reklo.
Špekulacija, međutim, ima svoju cijenu: trgovanje “papirnatim barelima” je

isplativa aktivnost (inače se njome nitko ne bi bavio), i onaj tko plaća na kraju
je konačni potrošač. Nije jednostavno odrediti ovaj trošak i njegov utjecaj na
cijenu barela, i odgovor bi vjerojatno ovisio o mnogim konjukturnim faktorima.
Mnoge studije potvrđuju da je takav utjecaj rijetko zanemariv, dapače, postoje
i faze u kojima špekulacija određuje cijenu, u smislu da njezini mehanizmi
dominiraju tržištem mnogo više nego prirodni susret ponude i potražnje.
35
Za mnoge obnovljive izvore problem cijene goriva ne postoji: u slučajnu

sunca, hidroenergije, vjetra i geotermalne energije, gorivo nam priroda nudi
besplatno. Budući da troškovi rada ostaju više manje stalni, upravitelj ne
očekuje veće oscilacije u troškovima za radnog vijeka pogona. Dakle, u
principu se očekuje da su troškovi obnovljivih izvora energije stabilniji kroz
vrijeme, manje podložni špekulaciji i riziku. Zapravo ostaje jedan rizik: onaj
povezan s diskontinuitetom prirodnog izvora i hirovitošću prirode.
Slika II.13 - Trenutna proizvodnja električne energije iz vjetra i sunca u tjednu od 1. do 7.

kolovoza 2016. u Njemačkoj. Podaci izraženi u odgovarajučoj snazi u gigavatsatima.
Izvor. baza podataka Fraunhofer Instituta
Proizvođači se ipak moraju zaštititi od iznenadnog naleta vjetra ili oluje koji bi
onemogućili rad turbine, od neočekivano dugačkog perioda gustih oblaka koji
zaklanjanju sunčevu energiju, ili suše koja smanjuje količinu vode potrebnu za
stvaranje energija. Dobar dio ovih rizika se može reducirati detaljnim
proučavanjem lokalne meteorologije, no postoje i financijski instrumenti koji
mogu osigurati prihvatljivu razinu rizika proizvođačima energije iz obnovljivih
izvora.
Valja zabilježiti da je “rizik izgaranja” u slučaju sunca i vjetra potpuno drugačiji

od istog rizika kod fosilnih izvora. Kao prvo, u slučaju obnovljivih izvora
obilatost goriva ne određuje tržište ili geopolitičke strategije već sama priroda.
Moguće je, i dogodilo se, da proizvođač nafte ili plina odluči “zatvoriti pipe”,
vjetar i sunce ne mogu se umjetno ograničiti i nije moguće obustaviti njihovo
iskorištavanje. Kao drugo, meteorološka je nesigurnost isključivo lokalni faktor
rizika, dok je cijena fosilnih goriva definirana na globalnoj razini. Iz
perspektive velike zemlje, ili kontinenta, ovo čini veliku razliku: ako se spusti
vjetar ili nestane sunca u određenoj zoni više je nego vjerojatno da svejedno
postoje zone u kojima puše vjetar i sija sunce. Ostaje na upravitelju
nacionalne električne distribucijske mreže da osigura dobru povezanost
sustava i balans između zona visoke i niske proizvodnje. Kod fosilnih se
izvora, pak, ne može mnogo toga napraviti: gdje god da su smješteni moji
pogoni, shock na tržištu nafte (ili plina) neizbježno će ih zahvatiti.
36
Slika II.14 – Rob Hopkins (fotografija: Jim Witerman)
8. Prijelaz je svuda oko nas

Sve u svemu, pronašli smo niz dobrih razloga zbog kojih bi trebali prijeći na
energetski sustav čiji su resursi ravnopravnije raspoređeni i kod kojih nema
straha od iscrpljenja. Željeli bi i energetski sustav koji emitira manje štetnih i
stakleničkih plinova, koji se može izvoziti u zemlje u razvoju, a da ih pritom ne
prisilimo da ponove iskustva Coketowna i njegovih nuspojava, te koji je manje
podložan špekulaciji i geopolitičkim pritiscima.
Možemo pomisliti i da bi bilo zaista krasno, no potpuno utopijski, pokrenuti
takav sustav.
Ustvari to već radimo: već smo usred prijelaza, tihog prijelaza koji nije mnogo
utjecao na društvenu organizaciju pa ga mnogi od nas nisu ni primijetili.
Djelomični uspjeh koji smo dosad postigli povezan je upravo s činjenicom da
nismo bili prisiljeni mijenjati stil života. Niti imamo osjećaj da se pogoršala
razina našeg blagostanja, niti da plaćamo preveliku cijenu. Jednom riječju,
ono što proživljavamo je možda “najtransparentniji” energetski prijelaz u
povijesti.
9. Protagonisti i supporteri
Ne morati mijenjati dosadašnji životni stil je odlučujući doprinos odluci da se
upustimo u izazov tranzicije i ona nije pridobila samo sanjare, one koji su
ispred vremena i aktiviste, nego i veliku većinu “energetski nečujnih”. Kasnije
ćemo ponuditi pokoji primjer kako nam se energetski svijet mijenja pred
očima.
Prvo ćemo kratko pogledati koje su tehnologije protagonisti ove pobune.
Tablica donosi dva parametra za tehnologije koje se trenutno koriste za
proizvodnju električne energije: izjednačeni trošak proizvedene struje i emisije
stakleničkih plinova po jedinici proizvedene struje. Izjednačeni trošak je
indikator koji uključuje sve troškove povezane s proizvodnjom energije:
izgradnju infrastrukture, kupnju goriva, troškove održavanja, radne troškove i
troškove uklanjanja na kraju radnog vijeka, a razmatra i cijenu kapitala
potrebnog za proizvodnu aktivnost, porez i troškove autorizacije.
37
Tablica donosi prilično široke intervale jer su parametri na kojima se bazira

izračun drugačiji u različitim svjetskim regijama i u različitim pojedinim
infrastrukturama. Osim toga što ovi troškovi variraju kroz vrijeme, kako smo
već rekli prije koju stranicu, u odnosu na gorivo, variraju i odnosu na
tehnološke promjene. Dvije se zanimljivosti mogu primijetiti u tablici troškova:
prije svega za neke obnovljive izvore troškovi mogu biti isti kao oni koje nude
tradicionalni izvori, bez ikakvog poticaja. Dobar obnovljiv pogon, recimo
solarni, izgrađen u zoni koja nudi dobru insolaciju koristeći fotonaponske
module posljednje generacije, ima visoku vjerojatnost proizvodnje električne
energije po cijeni usporedivoj, ako ne i manjoj, od one tradicionalnog fosilnog
goriva. Osim toga, jasno se vidi da je trošak mnogih obnovljivih izvora
značajno opao posljednjih godina, zahvaljujući takozvanoj iskustvenoj krivulji.
Ukratko, što više nešto radimo, to radimo bolje i jeftinije. Nema ni tu ništa
nova, tek toliko da se vidi kako iskustvena krivulja u fotonaponskim modulima
podsjeća na onu Fordova Modela T.
U slučaju obnovljivih izvora, veliki rast posljednjih godina, pojačan političkim
ulaganjima, dopustio je tvrtkama smanjenje troškova i ulaganje u istraživanja,
toliko da se procjenjuje da u kratkom roku poticaji za nove pogone neće više
biti potrebni.
Slika II.15 - Krivulja iskustva za cijenu proizvodnje fotonaponskog panela iz silicija (gornja
krivulja) te panela iz tankog filma (donja krivulja).
Mjerna jedinica. Horizontalna os izražena u megavatima ukupne instalirane snage. Vertikalna
os u dolarima po vatu snage.
Izvor. Bloomberg Energy Finance (2014)
Usporedba troškova nije jednaka ako ne vodimo računa o tome da u našoj

tablici nedostaju dva važna faktora, jedan na štetu obnovljivih, a jedan na
štetu fosilnih goriva. Za obnovljive
38
izvore nedostaju takozvani troškovi integracije, povezani s nejednakošću u

uobičajenoj proizvodnji nekih obnovljivih izvora, o kojima ćemo govoriti za
koju stranicu.
Drugi, i važniji faktor postaje jasniji ako zamijetimo kako obnovljivi izvori
ispuštaju manje stakleničkih i štetnih plinova od fosilnih izvora. Ova razlika
nije vidljiva u usporedbi obnovljivih i fosilnih izvora utemeljenoj samo na
troškovima proizvodnje. Da bi usporedba bila zaista jednaka, troškovima
proizvodnje i distribucije raznih izvora moramo nadodati i takozvane
eksternalije okoliša, odnosno cijenu štete nanesene okolišu i ljudskom
zdravlju. Očito je da je ova cijena viša za fosilna goriva, iako nije zanemariva
ni za obnovljiv izvore energije (recimo korištenje vode u hidroelektranama ili
emisijama armosferskih čestica kod biomase).
Budući da eksternalije ne određuje tržište već vanjski faktori, zadaća je vlasti
da ih izračunaju i eventualno primijene kao porez (kao onaj na ugljik), koji bi
kompenzirao društvene i okolišne troškove fosilnih izvora i izjednačio
konkurentnost među resursima. Ustvari se često preferira suprotna strategija,
i umjesto da se nametne dodatan porez na fosilne izvore, nudi se neka vrsta
poticaja na obnovljive izvore ili se indirektno djeluje preko emission trading o
kojemu će se još govoriti.
Osim proizvodnje električne energije, dva druga polja u kojima se obnovljivi
izvori moraju obračunati s fosilnima su proizvodnja topline (i hladnoće) i
prijevoz. Glavni resurs koji se dosad koristio za konkurentnost među fosilnim
izvorima u ovim sektorima je biomasa, koja proizvodi 90% obnovljive topline
proizvedene u Europi, a slijede je toplinske pumpe (što ćemo produbiti u
sljedećem poglavlju) s oko 8% i solarna termalna s preostalih 2%. I u
prijevoznom sektoru oko 90% konzumirane obnovljive energije proizlazi iz
biomase, u formi biogoriva (uglavnom biodizel i bietanol), dok se preostalih
10% sastoji od iskorištene obnovljive električne energije – u tom trenutku –
uglavnom za kretanje vlakova iako se, kako ćemo vidjeti, ostala električna
prijevozna sredstva čine tek na početku korištenja. I u ovom je slučaju
potrebno spomenuti troškove, no situaciju komplicira činjenica da ispod
etikete “energija biomase” te “biogoriva” nalazimo ogroman broj primarnih
materija i tehnologija transformacije čija detaljna analiza nadilazi cilj ove
knjige. Ograničit ćemo se dakle na to da u narednim poglavljima razmotrimo
kako su i ovi sektori postali dio prijelaza koji je u tijeku.
Zaključit ćemo ovaj kratak pregled s akterima prijelaza, spominjući jednog
ključnog suradnika: energetsku uštedu: što manje energije konzumiramo,
lakše će biti zamijeniti fosilne izvore s onim obnovljivima i svaka će nas
ušteda automatski približiti cilju održivog sustava.
U sljedećem ćemo poglavlju opširnije objasniti kako je široka dostupnost
fosilne energije po niskim cijenama u određenom smislu odvikla naše društvo
od pomisli na energiju kao na dragocjeno dobro i nešto što treba štedjeti. No,
energetski prijelaz koji je u tijeku radi mnogo i na ovome polju. Cilj je ne samo
konzumirati manje, već prije svega konzumirati bolje, odnosno postići isto
blagostanje koristeći manje energije, djelujući na brojnim poljima. U principu
je moguće uštedjeti energiju, od njene proizvodnje do konačne potrošnje u
svim sektorima.
Praksa je pokazala kako razvoj prikladnih politika i poticaja, ali čak i
jednostavno pridavanje pozornosti na male i velike mogućnosti uštede
energije vodi osjetnom poboljšanju situacije, a vidjet ćemo i nekoliko primjera.
10. Burza zraka i sunca

9. srpnja 2015. Danska je proizvela iz vjetra količinu električne energije koja
odgovara 103% njezine potražnje električne energije u istom danu. U dva
sata promjene tarife, jedan ujutro i jedan navečer, brojka je narasla na 135%.
39
Sva ova proizvodnja uspješno dosegla unutrašnje potrošače i višak je

podijeljen na okolne države, Švedsku, Njemačku i Norvešku, a da električna
mreža nije pokazala veće poteškoće. U temelju ovog uspjeha je
transformacija električnih usluga i tržišta koja se dogodila u posljednja dva
desetljeća , bez koje bi bilo nemoguće u potpunosti uživati u plodovima
energetskog prijelaza.
Slika II.16 – Dio globalne električne energije proizvedene u 2015. iz obnovljivih izvora.
U lipnju je Italija dosegla simboličan cilj: više od 50.5% mjesečne proizvodnje električne
energije pokrili su obnovljivi izvorni energije
Izvor. Renewables 2016 Global Status ReportREN21,2016
Kao što je poznato, dostupnost vjetra i sunca određena je prirodom, i kao što
smo vidjeli, to im daje prednost u ravnopravnijoj distribuciji u odnosu na
fosilna goriva.
No istina je i da, ako želimo u potpunosti iskoristiti potencijal ovih resursa,
moramo biti spremni na njihove hirovitosti, i pokušati ih okrenuti u svoju korist.
Da bi to postigli, moramo djelovati na sustav prijenosa i distribucije električne
energije na različitim razinama. Na prvom mjestu, fizički prijenosnik energije,
električna mreža, mora se pripremiti i ojačati. Za vrijeme nejednake
proizvodnje, ne smije se dogoditi da iznenadan pad proizvodnje s jednog
izvora, makar velikog zračnog kabla, uzrokuje nacionalni blackout, kao što se
događalo proteklog desetljeća u nekim europskim i američkim državama.
Naprotiv, mreža mora biti spremna na svakodnevne skokove proizvodnje
(stručno nazvane rampe) koji su se nekad smatrali iznimkama. Osim toga,
mreža mora biti spremna na prijenos velikih količina energije na velikim
udaljenostima: uzmimo primjerice slučaj zemlje gdje su resursi (vjetar i sunce)
uglavnom koncentrirani na jugu, dok je većina potražnje na sjeveru.
Van državnih granica, slučaj Danske pokazuje i potrebu za stvaranjem
međunarodnih veza kako bi mogući viškovi proizvodnje jednog naroda postali
prilika za jeftinu energiju okolnih država. U ovakvom sistemu, jasno je da
elektrane na tradicionalni pogon (ali i one na biomasu ili hidroenergiju) moraju
biti spremne na varijacije nejednakih izvora. Kako bi u potpunosti nadzirali
svoje električne mreže, tradicionalno zamišljene kao jednosmjerni provodnici
struje od proizvođača do potrošača, razvija se jedan inteligentniji sustav
(smart grid), koji bi provodio informacije u oba smjera, tako da se u stvarnom
vremenu izjednače potrebe proizvođača i potrošača.
40
Slika II.17 - Shematski prikaz smart grid-a, pametne mreže distribucije i potrošnje električne
energije
Drugi važan faktor, zasigurno manje poznat nestručnima, sastoji se od

uređivanja tržišnog modela koji bi mogao pomiriti ponudu i potražnju
električne energije bez prekida, svake minute svakog dana u godini, pružajući
obnovljivim izvorima energije pristup tržištu kojim su povijesno dominirala
fosilna goriva. Bez pretjeranog ulaska u detalje, koji uostalom ovise od naroda
do naroda, tržište električne energije odvija se u dvije faze. Prva se sastoji od
tržišta prethodnog dana u kojem svaki akter procijeni ponudu ili potražnju za
sljedeći dan na temelju vremenskih ili ekonomskih prognoza ili dostupnosti.
Svaki akter da ponudu (prodaje ili kupnje, ovisno o tome radi li se o potrošaču
ili proizvođaču) za svaki pojedini sat sljedećeg dana.
41
Po zatvaranju se susreću ponuda i potražnja, dosežu se 24 veleprodajne

cijene za 24 sata sljedećeg dana. U ovoj fazi obnovljivi izvori imaju ključnu
ulogu: budući da često (ali ne uvijek) obnovljivi izvori dobivaju poticaje i
nemaju gotovo nikakvih radnih troškova, obnovljiva energija ponuđena je na
tržištu gotovo besplatno ili po niskim cijenama. Na ovaj se način sva
predviđena energija iz obnovljivih izvora povezuje s predviđenom potražnjom.
Istog se dana, međutim, odvija druga faza: kratkoročne pogodbe koje čine
dnevno tržište, u kojem se odvijaju razmjene koje služe kompenzaciji
neizbježnih razlika između onog što je predviđeno i onog što se zaista odvija,
te dispečersko tržište, koji služi upravitelju mreže (Operatorima prijenosnih
sustava ) kako bi usuglasio ponudu i potražnju u stvarnom vremenu
izbjegavajući zagušenje mreže.
Slika II.18 - Tipična krivulja potražnje i ponude na tržištu električne energije na kojem se nad
meču različite kategorije energetske tehnologije
Tehnologije se pojavljuju po redoslijedu "vrijednosti" odnosno od jeftinijih do skupljih. Susret
potražnje i krivulje vrijednosti određuje cijenu.
Izvor: obrada s energypost.eu
Zanimljivo je primijetiti kako i ovom tržištu postoje posrednici (brokeri) koji

nude uslugu hedginga protiv rizika sličnih onima na naftnom tržištu. Kako je
logično očekivati, brokeri se bave i ugovorima vezanim uz opskrbu
obnovljivim izvorima i samim time možemo reći da postoji i nova kategorija
tradera koji se bogate (ili upropašćuju) trgujući vjetrom i suncem, odnosno,
očekivanjima vjetra i sunca. Hoćemo li dakle vidjeti u budućnosti Gordona
Gekka obnovljivih izvora? Hoće li za trideset godina postojati film u nekom
Vuku s Wall Streeta, posvećenom razmjeni cifri proizvodnje solarne energije?
Možda, no u određenom smislu i ovo je dio 'tihe' tranzicije: promjena srži bez
obaveznih mijenjanja društvenih i ekonomskih oblika te business modela na
koji smo navikli, u dobru i (nadajmo sve sve manje) zlu. Sama struktura
42
električnog tržišta dopušta uvođenje ponajprije obnovljive električne energije,

zahvaljujući činjenici da je ona stalno ponuđena besplatno ili po izuzetno
niskim cijenama.
Dalje ćemo govoriti o onima koji su“ na drugom mjestu” u poretku cijena i
kako se to može preobraziti u mogući gubitak za okoliš. U međuvremenu,
valja primijetiti kako je ovaj mehanizam, mnogima nepoznat, pomogao
konkurentnosti obnovljive električne energije koja je do prije nekoliko godina
bila nezamisliva, toliko da se pomišljalo na proširenje tradicionalne uporabe
električne energije na druge sektore.
11. Stavi vjetar u motor

Masovna proizvodnja obnovljive električne energije kao ova opisana u
prethodnom paragrafu otvara nove mogućnosti njenog korištenja, i naročito
omogućuje da se razmotri mogućnost koraka naprijed u dekarbonizaciji
jednog od trenutno najoporijih sektora: prijevoza. Dosada je ovo bio jedan od
sektora najotpornijih prema obnovljivoj energiji, ponajviše zbog nedovoljnog
razvoja zamjenske tehnologije koja bi pružala iste usluge kao i ona na koju
smo navikli. U McNeillovoj terminologiji dosad je nedostajao ponajviše
tehnološki dio jednadžbe. Problem je, recimo, u tome da nas je razmazila
izuzetna pouzdanost tradicionalnog motora, bilo u smislu usluge bilo trajanja
punog rezervoara. Iz ovog razloga, glavnina puta ka napuštanju ovisnosti o
nafti u prijevoznom sektoru temeljila se na upotrebi biogoriva koji, pomiješani
s tradicionalnim gorivima, nisu pretjerano mijenjala naša voljena vozila.
Posljednjih godina usluge, troškovi, autonomija, pa čak i izgled električnih
automobila postaju sve privlačniji javnosti. Točno je i da je još jedan element
clustera, dostupnost prikladnog izvora energije, bio itekako usavršiv. Električni
automobil zapravo najbolje radi kad ga se hrani dobrom količinom obnovljive
električne energije. Brojne studije pokazuju da se, ako se električni automobili
hrane strujom proizvedenom od fosilnih goriva, emisije premještaju s motora
na elektranu ali ustvari ne variraju mnogo, pogotovo u slučajevima država
koje baziraju svoj električni mix na ugljenu. Već ako električni automobili idu
na prirodni plin, sam po sebi čišći, reduciraju se emisije stakleničkih plinova u
odnosu na tradicionalna vozila. Najveća se korist postiže u slučaju struje koju
u potpunosti proizvode obnovljivi ili nuklearni izvori. U tom slučaju operativne
emisije praktički nestaju, a jedine emisije odvijaju se u fazi izgradnje,
održavanja i uklanjanja vozila. Ipak, najgore emisije ovih faza, najviše
povezane s upravljanjem baterijama, više su nego kompenzirane izostankom
emisija u operativnoj fazi.
U slučaju hibridnih vozila, smanjenje emisija u odnosu na ona konvencionalna
manje je upečatljivo budući da se ona moraju hraniti fosilnim gorivom na
dugačkim putovanjima, no ipak je osjetno.
43
Slika II.19 - Shematski prikaz hibridnog 'plug-in' automobila, odnosno automobila s

električnom baterijom na vanjsko punjenje
Izvor: Plug-in hybrid electric vehide, diagram by MattHoward. Uploaded fcy Pieter Kuiper.
Licensed underCC BYSA2.0 via Wikimedia Commons.
Nalazimo se dakle u trenutku kada dva kraja McNeillove jednadžbe,

pouzdana tehnologija i energetski izvor niskog troška i – nadodajmo – čist,
brzo napreduju. Je li se susret već odvio i je li eksplozivan efekt o kojem je
govorio McNeill odmah iza ugla, vidjet ćemo kroz nekoliko godina, sigurno je
da broj električnih vozila raste velikom brzinom u čitavom svijetu, s Kinom
koja posebice gura sektor na dva kotača.
I ovaj bi se prijelaz trebao odviti a da pritom ne utječe previše na naša
svakodnevicu putnika, pratitelja djece ili gradskih životinja, ako ćemo pravo.
12. Živjeti od tuđih ušteda: ESCO tvrtke

Pretpostavimo da imamo kuću prepunu otvora kroz koje ulazi vjetar i želimo ju
učiniti energetski učinkovitijom: izbor koji nam se nameće je da odmah
potrošimo određenu svotu novca (ili da zatražimo zajam u banci) u zamjenu
za dugoročnu i, kao takvu, ne baš privlačnu korist. ESCO tvrtka vam može
predložiti rješenje nudeći vam jednostavan ugovor koji u suštini zvuči ovako:
ja ću o vlastitom trošku izvesti radove koji su ti potrebni kako bi uštedio, a ti mi
u zamjenu garantiraš da ćeš mi kroz određeni broj godina refundirati,
odjednom ili u dijelovima, uštedu koja se time dobiva.
U suštini, ESCO preuzima na sebe financijski i tehnički rizik zahvata
energetske uštede, u zamjenu za nagradu koja je utoliko viša što je zahvat
bio uspješniji. Klijent ne mora odmah platiti ništa i već zna da njegova
potrošnja energije neće rasti za vrijeme dok je ugovor valjan. Kad ugovor
istekne, moći će na svojoj koži uživati u uštedama i – između ostalog –
gledat će kako mu raste tržišna vrijednost kuće. U praksi, oko ove ideje se
mogu razviti brojne vrste ugovora u kojima bilo cilj poboljšanja bila podjela
obveza i ušteda mogu jako varirati, i zato što polje ESCO intervencija nije
ograničeno samo na privatnike: postoje i specijalizirane ESCO tvrtke koje
imaju za klijente industrije ili državne institucije.
44
Koncept nije nov, dapače, potječe još od prvog ugovora o pružanju

energetskih usluga Compagnie Generale de Chauffee prije otprilike sto
godina.
Slika II.20: Prikaz business modela aktivnosti ESCO tvrtke - Žutom je označen izračun
opskrbljivača energijom, sivom ušteda klijenta. Različitim nijansama žute troškovi koje snosi
ESCO tvrtka i njezina marža.
Izvor: preuzeto s The Energy Conservaton Centre of Japan
Broj ESCO tvrtki u Europi je porastao od energetske krize sedamdesetih

godina prošlog stoljeća a doživio je pravi boom u posljednjem desetljeću. U
Europi 2013.godine broj ESCO se kretao oko 1200 do 1500 jedinica, s
procijenjenom vrijednošću od 7 do 9 milijardi godišnje, dok u SAD oko 40
aktivnih ESCO proizvodile u istoj godini oko 6 milijardi dolara. Model je postao
popularan i u Kini, gdje proizvedena vrijednost dosegla 8 milijardi dolara u
2013.godini.
Često ESCO tvrtke – budući da su potpuno nov akteri – ne nastaju kao
takve, već potječu iz nekih već postojećih struktura. U nekim slučajevima se
radi o spin-offu ili evoluciji velikih energetskih tvrtki, velikih industrijskih
nekretnina ili velikih ureda inženjerskog savjetovanja. Ne manjka ni slučajeva
malih termotehničkih instalatera koji su, možda spajajući se s malim
graditeljem, električarom i projektantom, ujedinili svoje kompetencije i ponudili
potpunu uslugu na lokalnoj razini. Prijelaz u tijeku nudi zanimljive prilike kako
malim tako i velikima, i dopušta da se ispuni novim sadržajima tipičan, snažan
dio proizvodnog tkiva nekih područja: filozofija kolaboracije.
13. Svojom energijom upravljam sam

Kao što smo vidjeli, fosilna su goriva prirodno koncentrirana na malobrojnim
lokalitetima (i ležištima), koji su često daleko od mjesta na kojima se koriste.
Ovo potiče razvoj velikih tvrtki kako bi bile u mogućnosti suočiti se s
ulaganjima potrebnima za razvoj čitave palete opskrbe. I u električnom
45
sustavu, dok je prioritet bio zadovoljiti brzo rastuću potražnju, nužno se

potvrdio centralizirani model, oligopolistički ili monopolistički.
Ali prijelaz neće biti tek puka zamjena jednog izvora drugim: baš
karakteristike obnovljivih izvora zahtijevaju zauzvrat promjenu u čitavoj
organizaciji sustava. In primis raspoređeni su (iako nepravilno) mnogo
jednoličnije. Ovo sugerira rašireniji model proizvodnje i upravljanja, koji je
omogućio stvaranje takozvanih prosumersa, aktera električnog sustava koji
su istovremeno proizvođači i potrošači. Vaš susjed koji je instalirao
fotovoltaički pogon je prosumer, kao i bolnica koja je instalirala malu
kogenerativnu centralu ili prehrambena tvrtka koja koristi dio svojeg otpada za
proizvodnju bioplina.
Slika II.21- REScoop u Europi - REScoopeu je europska federacija građanskih udruga i

kooperativa za obnovljive izvore energije i za energetsku učinkovitost i bilježi 2397 inicijativa
u čitavo) Europi
Radi se o skupinama građana ili o društvima (ne nužn o kooperatrvama) koja imaju obnovljiva
postrojenja, koja primjenjuju demokratski model odlučivanja i pružaju mogućnost otvorenog
sudjelovanja.
Izvor: obrada s European Fe derat ion for Renewable Energy Cooperatrves wwwsescoopieu
U brojnim je zemljama broj električnih kooperativa porastao kako bi dopustile

sudjelovanje lokalnim zajednicama u procesu energetskog prijelaza.
Papa Francesco je o tome govorio u enciklici “Laudato si”: “Na nekim se

mjestima razvijaju kooperative za iskorištavanje obnovljivih izvora energije,
koje omogućuju lokalnu samodostatnost, čak i prodaju proizvodnog viška.
Ovaj jednostavni primjer pokazuje kako, dok je svjetski poredak nesposoban
preuzeti odgovornost, lokalna instanca može napraviti razliku. Tamo zapravo i
može niknuti veća odgovornost, jači osjećaj zajednice, posebna sposobnost
brige i velikodušnija kreativnost, duboka ljubav prema vlastitoj zemlji, kao o
nečemu što se ostavlja djeci i unucima”.
U Danskoj postoji više od 100 kooperativa na vjetar koji posjeduju oko 75%
vjetroturbina postavljenih u državi; primjerice centralu od 40 MW izgrađenu u
moru nedaleko luke u Kopenhagenu dijele općina (50%) i kooperativa
građana (50%). U Njemačkoj su kooperative aktivne na tržištu s 86 u 2016.
porasle na njih 973. 2014. u Flandriji djeluje Ecopower: sastavljena od 30
članova 1990., danas ih broji 47 000 i opskrbljuje strujom više od 1%
flamanskih obitelji.
No energetske kooperative postoje i u SAD-u i opskrbljuju otprilike 42 milijuna
korisnika. Projekt Obamine administracije želio ih je učiniti glavnim sredstvom
širenja jeftine solarne energije među korisnicima s niskim prihodima. No jesu
li kooperative u stanju preuzeti na sebe sve izazove koje treba savladati u
prijelazu?
46
Bit će potrebno dvostruko pojačanje. S jedne strane razvoj lokalnih inicijativa,

koje kroz direktno sudjelovanje građana mogu nadvladati otpore koje nužno
donosi razvoj infrastruktura (takozvani NIMBY sindrom). S druge strane,
pojačanje infrastrukture na višoj razini, kako bi bila sposobna na sebe
preuzeti regulaciju sustava. U svakom slučaju, nešto jako daleko od
električnog tržišta sastavljenog od velikih proizvođača i velikih distributera,
kao što se mislilo posljednjih trideset godina.
14. Tranzicija nije gala večera: izbjeći

skrivene zamke
Dosada smo govorili o granicama tradicionalnih energetskih sustava i o tome
kako se nastojimo okrenuti oblicima proizvodnje i potrošnje energije kojima u
budućnosti možemo izbjeći neke pogubne posljedice pretrpljene u prošlosti.
No ne trebamo misliti da je svijet obnovljivih izvora i energetske uštede med i
mlijeko. Nedostaci i kritike postoje i za obnovljive izvore i ne treba ih
podcjenjivati: važno ih je upoznati, suočiti ih s alternativnim rješenjima koji su
nam na raspolaganju i raditi na tome da ih što više ograničimo. I ovo je
zadaća znanstvenika. Postoje već iskušane znanstvene metodologije koji
omogućuju praćenje proizvodnog lanca raznih oblika energije i ocjenjivanje
prednosti i nedostataka, uključujući i utjecaj na okoliš.
Detaljna analiza ovih utjecaja (na okoliš, ali i društvo i ekonomiju) bila bi
predugačka, prilično zamorna i povrh svega bez zaključka. Na kraju, znanost
nas može voditi prema nekom definiranom cilju, kvantifikaciji: koliko tona
stakleničkih plinova uštedimo s energijom vjetra ili koliko megavata možemo
izvući iz mini-hidroelektričnog pogona i po kojoj cijeni. Ili, kakva ispuštanja
mirisa mogu očekivati od bioplinskog pogona i koliko će osoba zahvatiti.
Jednom kad spoznamo brojeve, rasprava se premješta na drugi plan: onaj
vrijednosti i političkih poteza.
Ovdje ćemo se radije koncentrirati na neke zanimljive primjere nepredviđenih
ili neočekivanih utjecaja koje smo otkrili usput. Kako smo vidjeli, promjena
energetskog sustava u društvu toliko složenom poput našeg nije jednostavna
operacija i postoji mogućnost odaberemo put koji nije uvijek bez skrivenih
zasjeda.
Prilično je jednostavno shvatiti da će izgradnja brane utjecati na dinamiku
hidrosistema i okolnog teritorija, da će velika vjetroturbina vizualno nagrditi
okoliš ili izvor buke, ili da iskorištavanje šume u svrhu dobivanja drvenog
peleta ili drva za ogrjev ne smije premašiti granicu zadanu prirodnom
obnovom stabala, zdravljem šume i baštinom bioraznolikosti koju ona
sadržava. Ostali utjecaji su mnogo manje uhvatljivi i procjenjivi. Svijet je
složen: neka radnja u određenom sektoru (ili na određenom području) može
proizvesti neočekivane, možda i neželjene posljedice za neki drugi sektor, i
važno je zadržati cjelokupnu sliku.
47
Slika II.22 - Tri stupa energetske politike Europske unije

Tri stupa energetske politike Europske Unije: konkurentnost, održivost i sposobnost opskrbe.
Izvor: preuzeto iz dokumenata EU
15. Biogoriva i tlo

Prvi primjer “zamke” tiče se biogoriva i znanstvene rasprave o takozvanoj
indirektnoj promjeni uporabe tla (engleski Indirect Land Use Change).
Prije svega valja naglasiti da je biomasa, među svim obnovljivim izvorima,
najvjerojatnije ona kojom treba rukovati s najviše pozornosti: za razliku od
vjetra i sunca, izvlačenje biomase iz stocka koji nam nudi priroda ne smije
premašiti precizno određenu kvantitativnu granicu. I ako pomislimo kako
buduća dostupnost vjetra i sunca ne ovisi o činjenici da ih iskorištavamo u
energetske svrhe, to ne vrijedi za biomasu, kako smo naučili govoreći o
Tatarabi u prvom poglavlju.
Zasigurno nam moderna tehnologija nudi mogućnost iskorištavanja biomase
na načine i uz učinkovitost koju u Srednjem vijeku nismo mogli ni zamisliti, no
jasno je kako se uz rast potražnje za obnovljivom energijom uloga biomase,
koja trenutno opskrbljuje više od polovice obnovljive energije u Europi, mora
razračunati s granicama postavljenima njenim održivim iskorištavanjem.
48
Slika II.23- Biorazgradiva goriva i upotreba izvora

Gore: dio svjetske energetske potrošnje zadovoljene izgaranjem biomase i njezina podjela po
upotrebi. Dolje: detalji potrošnje po sektorima.
Pojam tradicionalna biomasa podrazumijeva nekontroliranu upotrebu lokalnih zaliha za
grijanje i obradu hrane, problem koji je posebice težak u zemljama u razvoju.
Izvor: Renewables 2016 Global Status Report REN21,2016
Nabavljanje biomase i njezina preobrazba u gorivo podrazumijeva niz

operacija koje same po sebi troše energiju i proizvode emisije, i upravo u ovu
računicu ulaze faktori koji nisu tako jednostavni za a priori definicije.
Pretpostavimo, primjerice, da želimo iskoristiti dio zalihe kukuruza ili pšenice
za proizvodnju bioetanola. Time povećavamo kvotu obnovljive energije,
izbjegavamo potrošnju određene količine nafte i pružamo mogućnost
poljoprivrednom sektoru da umnoži izvore zarade: sve su posljedice izravne i
u principu pozitivne. Međutim, ako malo proširimo horizont, shvatit ćemo i
neke manje izravne posljedice svog poteza: usmjeravanje dijela zalihe žitarica
prema industriji prijevoznih goriva stvorilo je “rupu” u ponudi proizvoda
iskorištenih ponajviše u ljudskoj prehrani ili za uzgoj stoke. Poljoprivredno
tržište, jedno od najpovezanijih na svijetu, težit će prema jednom od tri
moguća rješenja, ili vjerojatnije, njihovoj kombinaciji: povećanje površine
zemlje za uzgoj kukuruza i pšenice u nekom dijelu svijeta, povećanje već
postojećih polja ili smanjenje potrošnje žitarica (ili vjerojatnije njihova zamjena
s drugim prehrambenim proizvodima). Slijedeći bilo koje od ovih rješenja
nailazimo na rizik od emisija stakleničkih plinova: pretvaranje nove zemlje u
poljoprivredna zemljišta dovodi do emisije “spota” stakleničkog plina koja ovisi
kako o činjenici da je potrebno ukloniti postojeću vegetaciju, bila ona pašnjak
ili – još gore – šuna, kako o činjenici da “djevičanska” tla emitiraju
stakleničke plinove kad ih se pretvara u poljoprivredna. Povećanje površina
znači pak povećanje uporabe gnojiva, koji se pak proizvode koristeći velike
količine fosilne energije, dok se i zamjena žitarica drugim namirnicama može
pokazati kao uzročnik ukupnog povećanja emisija.
49
Slika II.24- Energetsko korištenje biomase

Porast potražnje za pienicom koja bi se koristila u e nergetske svrhe odražava se kroz lančani
efekt, u porastu ukupnih područja za uzgoj žitarica.
Izvor:preuzeto s Edvards, Marelli iMonforti „Biocombustibili e uso del suolo'LeScienze,
svibanj2011.
Kvantitativna procjena utjecaja ovog niza povezanih posljedica iznimno je

složena i zavisi od mnogobrojnih ekonomskih, poljoprivrednih i limnoloških
parametara koji su jako promjenjivi u prostoru i vremenu.
Dok se nastavlja znanstvena rasprava na ovu temu, nama je dovoljno
zaključiti kako djelovanje nad ekonomskim i tehnološki složenim sustavom
poput našeg može odvesti na nepredviđen put i u neželjenom smjeru. Važno
je to na vrijeme spoznati i pronaći nova rješenja koja, u navedenom slučaju,
mogu doći od takozvanih biogoriva druge generacije (temeljenih na
pretvaranju neprehrambenih resursa: slame, drvnih ostataka, otpada itd.) ili
treće generacije, koji se dobivaju iz algi. Ukoliko u međuvremenu električna
mobilnost ne poraste toliko da ukloni potrebu za fosilnim gorivima u prijevozu.
16. Blago “drugima” ako su učinkoviti

U ostalim slučajevima, jednom kad se prvi korak poduzme u pravom smjeru,
postaje jasno da sljedeći zahtjeva nešto više. Jedan ovakav primjer tiče se
električnog tržišta opisanog prije koju stranicu. Vidjeli smo da struktura
električnog tržišta dopušta obnovljivim izvorima konstantnu prednost u
svakodnevnim utrkama za opskrbu električnom energijom i puno
iskorištavanje njihova potencijala.
No tko stiže “drugi”? Ne uvijek onaj kojeg priželjkujemo: u trenutačnom stanju

tržišta važna je kompetitivnost za drugo mjesto budući da zasada većinu
potražnje električne energije zadovoljavaju fosilni, i u mnogim državama,
nuklearni izvori. Nažalost, u ovoj utrci (dobro) drugo mjesto ne osvajaju uvijek
50
pogoni koji – iako idu na fosilni pogon – osiguravaju veću učinkovitost i

manje emisije. Naprotiv, mnogi su stari pogoni, često na ugljen ili ulje, aktivni
toliko dugo da su već otplatili početno ulaganje i mogu dakle ponuditi
proizvodnju struje po manjim cijenama od novijih i učinkovitijih pogona, koji
možda idu na čišći prirodni plin, no moraju otplaćivati ulaganja koja su primili i
proizvode skuplje kilovatsate.
Moguće rješenje, koje se zapravo dijelom već provodi, sastoji se od
diferencijacije fosilnih izvora, kažnjavajući dodatno “prljavije” oblike
proizvodnje. Nažalost, metoda koje su neke zemlje odabrale (među njima
neke koje su dio Europske Unije) da bi ove kazne stupile na snagu sastoji se
od tržišnog sustava emisija sličnom onom predviđenom protokolom iz Kyota
koji se pokazao manje učinkovitim od predviđenog, dijelom zbog ekonomske
krize s početka stoljeća.
Slika II.25- Shematski prikaz sustava za razmjenu emisija (emission trading)

U odnosu na proizvodnju, tvrtka s lijeve strane, ona uspješnija, može pr odati svoja prava na
emisiju tvrtci s desne strane, manje uspješnoj. Na ovaj način uspješnija tvrtka zarađuje više.
Sto joj omogućuje konkurentnije proizvode, dok tvrtka s lijeve strane plaća dodatan iznos koji
je potiče na još veću učinkovitost.
Bez ulaska u detalje, izračunalo se da bi NPR. u slučaju Italije uporaba

“najboljih drugih” dovela do daljnjeg smanjenja emisija stakleničkih plinova od
19 milijuna tona koji se mogu pridodati na već ušteđenih 59 milijuna tona, 43
zahvaljujući obnovljivim izvorima a 16 manjoj potrošnji.
51
17. Pažnja, povratna veza u funkciji

Posljednja skrivena zamka koju ćemo analizirati vezana je uz smanjenje
potrošnje: radi se o takozvanom efektu povratne sprege (engleski rebound),
posljedici na razmeđu ekonomije, tehnologije i psihologije mase koja se
potvrđuje upravo kad se neka strategija smanjenja energetske potrošnje
pokaže uspješnom. Pomislimo primjerice na hladnjake i uspjeh strategija
energetskih oznaka koje su nam u kućanstva donijele učinkovitije uređaje.
Budući da se zahvaljujući ovom poboljšanju smanjio račun za struju (zajedno
s našom grižnjom savjesti) moglo bi nam pasti na pamet da prijeđemo na veći
model, koji nam zapravo ne treba, poništavajući tako uštedu koju smo postigli.
Općenito, pokazalo se da poboljšanje mnogih usluga vodi do povećanja
njihove uporabe, i posljedično do djelomičnog gubitka koristi od manje
potrošnje: kupimo li automobil niske potrošnje, potrošit ćemo manje na gorivo
i više ćemo ga koristiti, dok bi možda bilo logičnije da koristimo vlak: ako
znamo da LED žarulja troši manje od obične, možemo posvetiti manje pažnje
tome da je palimo samo kad je potrebno i tako dalje.
Slika II.26 - Shematski prikaz rebound efekta na potrošače i proizvođače .

Izvor: obrada iz The ReboundEffect. an aisessment ofthe evidence for economy -wide energy
from improved energy effidency, UKFBC, 2007.
Još jednom kvantifikacija efekta poput ovog zahtijeva podrobnije studije i

točne podatke iz različitih područja. Primjeri skrivenih posljedica poput ovog i
poput onih koje smo raspravili na posljednjim stranicama su brojni. Zbog ove
složenosti, polje energetike je kompliciran sektor za ionako tegobnu umjetnost
predviđanja, ili kako se kaže znanstvenim terminima, razvijanje scenarija
52
budućeg razvoja koji nas mogu povesti kamo želimo ili kuda vjerujemo da
idemo.
I ovome je posvećeno slijedeće poglavlje.
53
III. POGLAVLJE
KAMO VJERUJEMO DA IDEMO

Priča koju tek treba napisati
54
1. Opasna zanimanja
U dosadašnjim poglavljima ove knjige pokušalo se prepričati povijest i opisati
sadašnjost kroz povećalo energetskog pitanja. Bilo je lijepo iako ne uvijek
jednostavno. No, u usporedbi s tim, skicirati buduće energetske scenarije
jedan je od najopasnijih zanimanja na svijetu. Pokušat ćemo se na to odvažiti
potpomažući se dvama jasnim primjerima. U ljeto mjesecima naš
elektroenergetski sustav je stalno je preopterećen. U lipnju se dogodi
značajan porast potražnje za električnom energijom uzrokovan ponajviše
korištenjem velikih i malih klimatizacijskih postrojenja. Tih dana vrućina nije
popuštala i kad proizvodna postrojenja i nisu sposobna za proizvodnju nužno
je osmisliti plan takozvanih planiranih isključenja. U praksi se tako pokušava
izbjeći pad čitavog sustava ili se tijekom dana moraju isključivati električna
energija korisnicima u čitavim naseljima ili gradovima, ostavljajući ih na koji
sat bez struje U zadnjih petnaestak godina dogodio se niz nesretnih
slučajnosti i doveo je do znakovitih blackouta u povijesti naše planete.
Kombinacija ovih događaja, iako međusobno jako različitih, zabrinula je
građane, tehničare i odgovorne političare. Vladao je osjećaj kako u zemljama
ne postoji dovoljno elektrana koje bi se suočile s povećanjem potrošnje struje.
Zbog toga je na npr. na kraju te godine Institut za ekonomiju ekonomskih
izvora Sveučilišta Bocconi objavio studiju posvećenu evoluciji tržišta
električne energije između 2003. i 2012. U studiji se, između ostalog, pokušao
definirati takozvani vrhunac potrošnje, to jest maksimalna električna snaga
zatražena preko godine. Zapravo, čak i ako je samo na minutu snaga koju
zahtijevaju svi potrošači električne energije u zemlji jednaka određenoj
vrijednosti, potrebno je osigurati da zbroj električnih centrala u toj državi bude
u stanju proizvesti barem tu istu snagu, kako bi se izbjegli problemi. U praksi
nam taj broj govori koliko je električnih centrala potrebno izgraditi u državi.
2003. vrhunac potrošnje bio je nešto viši od 53,4 GW i odvio se u lipnju,
upravo kao odgovor na planirana isključenja. U skladu s tim podatkom i
predviđenim povećanjem potražnje za električnom energijom, IEFE zamislio
je da će 2012. vrhunac potražnje doseći vrijednost između 64 i 68 GW. No
između 2003. i 2012. slika se potpuno promijenila zbog prožimanja barem triju
faktora: povećanja energetske učinkovitosti, ekonomske krize i širenja
fotonaponskih postrojenja predodređenih za samopotrošnju. Svi su ovi
čimbenici doveli do postojanog smanjenja potražnje za električnom energijom
u odnosu na predviđenu, a ljeto 2012. donijelo je rezultat od 54.1 GW, samo
nešto više od vrijednosti izmjerene 2003. i značajno niže od predviđanja
IEFE.
55
Slika III.1 - Vrhunac potražnje na talijanskom elektroenergetskom sustavu
2. Sunčani bljesci
Slučaj neočekivanih scenarija koji je možda najviše odjeknuo je onaj “Solar
generation”, izvješće koje su između 2001. i 2011. u nekoliko izdanja objavili
Greenpeace i EPIA u suradnji s europskom fotonaponskom industrijom
(European Photovoltaic Industry Association, koja se danas zove SolarPower
Europe). Prvi dio izvješća sadržavao je opis fotonaponskog tržišta u trenutku
izdavanja. U drugom je dijelu, međutim, bilo skicirano nekoliko scenarija
razvoja tržišta u srednjem roku. U prvim su izdanjima scenariji dosezali 2020.,
a kasnije su se odužili do 2030.
Primjerice, uzmimo predviđanja povezana s fotonaponskom snagom
postavljenom u svijetu 2015.godine. Postavljena nam snaga govori koliko je
postrojenja ukupno postavljeno. U studiji iz 2004. predviđanja su govorila
kako će 2015. biti postavljeno ukupno 57 GW fotonaponske snage. U
izdanjima 2006.- 2007. vrijednosti su promijenjene na između 75 i 80 GW, da
bi u izvješću iz 2008. i 2011. porasle prvo na 92 GW a kasnije na 128 GW. U
praksi, u roku od nekoliko godina postane jasno da su predviđanja bila suviše
oprezna i stoga su se udvostručila.
56
Slika III.2 - Ukupne instalacije fotonaponskih postrojenja u svijetu .

Rast moći fotonaponskih postrojenja slijedio je 'neočekiva nu krivulju; s uzletom koji ni
najnovije procjene, one iz 2011, nisu mogle predvidjeti.
Izvor:obrade podataka EPIA/Sreertpeace
Slika III.3 - Energetska potrošnja različitih izvora svjetlosti u odnosu na pro izvedenu svjetlost.
U odnosu na svjetlost koju proizvode, različite tehnologije ostvaruju značajno različitu
potrošnju energije (prikazani su podaci prosječni modeli prisutni na držiitu,oni stvarni mogu
varirati od žarulje do žarulje).
57
No koji je kapacitet fotonaponskih uređaja postavljen u svijetu do kraja 2015.?

Stvarni podatak je 227 GW, 80% više od najsvjetlijih prognoza. Ako su dva
pobornika obnovljive energije poput Greenpeacea i SolarPower Europe tako
značajno pogriješila u predviđanjima, onda se u posljednjih pet godina zbilo
nešto zaista neočekivano.
No zašto su,bilo scenariji IEFE, bilo oni Solar Generation-a, toliko udaljili od
onog što se zaista dogodilo? Jer svi mi, kad skiciramo scenarije, predviđamo
da će se stvari odvijati kao uvijek. Kasnije pokušavamo vidjeti kako bi se
odvijale ako bismo uspjeli nešto promijeniti. U gotovo potpuno fosilnom
svijetu, ne uspijevamo misliti na nešto radikalno drugačije.
3. Fosilna goriva, više nego što mislimo

Gradovi u kojima živimo i ekonomija od koje ovisimo, kuće koje nastanjujemo
i ulice koje prelazimo, naše potrošačke navike, pa čak i naša prehrana.
Bezbrojni su aspekti našeg života na koje utječe potrošnja fosilnih goriva.
Toliko smo uronjeni u fosilni svijet da to niti ne primjećujemo.
Velika dostupnost fosilne energije po niskim cijenama dovela je, na primjer,
do usvajanja dramatično neučinkovitih tehnologija. Uzmimo primjerice žarulje
sa žarnom niti, to jest do prije nekoliko godina najrašireniju tehnologiju
rasvjete. U žaruljama sa žarnom niti preko 90% energije (a često i preko 95%
energije) pretvaralo se u toplinu. Ove su žarulje dakle bile malene električne
grijalice koje su proizvodile nešto svjetla.
Dok se električna energija proizvodila iz fosilnih izvora po niskom
ekonomskom trošku, alternativne tehnologije rasvjete borile su se za
afirmaciju. Danas, međutim, zahvaljujući zajedničkom djelovanju tehnoloških
inovacija, poticajnih politika i promjena navika, možemo birati moderne i
učinkovite žarulje.
Pretvorimo li svjetlosni tok koji proizvodi žarulja u lumene a njezinu
energetsku potrošnju u vate (W), možemo steći uvid u energetsku
učinkovitost svjetlosnog izvora. U posljednjih smo godina prešli sa žarulja koje
su proizvodile 15 lumena po iskorištenom watu, dok ih LED žarulje ih mogu
proizvesti preko 200. U istraživačkim laboratorijima poboljšanja se nastavljaju.
Proširimo li pogled na čitavu zgradu, desetljećima smo gradili zgrade bez
ikakve toplinske izolacije. Jedan pogled na statistiku povezanu s energetskim
certifikatima kaže nam da, primjerice, u Lombardiji više od polovice zgrada
spadaju u najgoru energetsku klasu, G. Ako nadodamo i zgrade iz E i F klasa,
premašit ćemo 75%. Jedna zgrada G klase godišnje potroši više od 175 kWh
po metru kvadratnom korištene površine. Zgrade A klase ih troše manje od
29, a one A+ manje od 15. Da bi godišnje ugrijali metar kvadratni površine
prelazi se dakle s potrošnje više od 18 metara kubnih plina (G klasa) do
manje od 2 metra kubna (A+ klasa), s više od 90% smanjenja. Ovi rezultati ne
ovise samo o činjenici da stambene zgrade nisu izolirane kako treba.
Pomislimo samo kako, da održavanje temperature u stanu na 20º C
podrazumijeva izgaranje metana, odnosno proces koji se događa na 650 º C.
To nije potrebno. Zatim voda koja kruži u postrojenju i dolazi do radijatora
mora se održavati na 70 º C, ponekad i na više. Ni to nije potrebno. Često se
regulacija postrojenja bazira na timeru, bez ikakve provjere temperature koja
dolazi do prostorija: koliko je nas prisiljeno za zimskih dana držati otvorene
prozore jer je centralno stambeno postrojenje nerazmjerno uključeno?
Moderna postrojenja, pak, sva rade na niskim temperaturama i tako se može
smanjiti nepotrebno rasipanje topline. Sve je učestalija pojava termostata koji
reguliraju toplinu u različitim prostorijama. Pomislimo uostalom na to kako
funkcionira automobil s motorom na unutarnje izgaranje. Prema testu
Environmental Protection Agency američke vlade, preko 80% energije
58
proizvedene izgaranjem u motoru gubi se kao toplinska energija ,ili preko

ispušnih plinova, ili na sustav hlađenja motora, ili pak kao unutarnje trenje. Do
kotača dakle dolazi samo 17% toplinske energije pretvorene u mehaničku.
Ova se kvota može smanjiti na 12-13% ukoliko su aktivna postrojenja za
klimatizaciju, zvuk ili osvjetljenje. Ako se u automobilu nalazi samo jedna
osoba, ona teži oko 5% ukupne mase koju pomiče rad motora. Dakle, u
suštini, energija korištena za pomicanje osobe jednaka je 1% potrošnje
motora. Ostalih 99% služi za druge stvari.
Slika III.4 - Gdje završava energija dobivena izgaranjem benzina u motoru automobila?
Prikazani se podaci odnose na automobil prosječnih dimenzija na američkom triBtu, stvarni
podaci mogu ovisiti o modelu I stilu vožnje.
Ili ne služi ničemu. Zasigurno se ne može postići stopostotna učinkovitost, no

krenemo li od 1% poboljšanje nije toliko nedostižno. Potrebno je ipak shvatiti
automobile na potpuno drugačiji način.
4. Očekivati neočekivano
Bilo bi lako, no možda nezanimljivo, nastaviti s tehnološkim primjerima. No
slične primjere možemo pronaći i u proizvodnji materijala, u poljoprivrednim
tehnikama uzgoja, u društvenoj i ekonomskoj organizaciji. Da nije bilo fosilnih
izvora, ne bismo ovako živjeli, uzgajali, jeli, kretali se. Kad ne budemo više
koristili fosilne izvore, nećemo biti prisiljeni ovako živjeti, uzgajati, jesti i
kretati. Problem je u tome što smo toliko uronjeni u svoje životne navike da je
jako komplicirano zamisliti nešto drugačije. Teško je razlikovati ono što se
može promijeniti od onoga što ne može.
Drugim riječima, ne smijemo misliti kako će prijelaz koji je u tijeku biti
jednostavna zamjena fosilnih goriva drugim izvorima energije (alternativnim,
kako se nekada govorilo). Obnovljivi će izvori u toku ovog prijelaza neizbježno
pridonijeti preoblikovanju našeg društva koliko su i fosilni izvori pridonijeli u
njegovoj preobrazbi u posljednjih 250 godina. Kakvom dakle možemo
zamisliti našu blisku budućnost? Temu energetskog prijelaza proučavaju
znanstvenici iz različitih disciplina i s različitih kulturoloških pristupa. S
drugačijih se aspekata njome bave fizičari i inženjeri, sociolozi i ekolozi,
politički znanstvenici i ekonomisti. Usprkos velikim razlikama u pristupu,
59
možemo reći kako postoje dvije škole mišljenja. Jedna drži kako će prijelaz
nužno trajati dugo i kako će još desetljećima, možda i čitavo stoljeće, fosilni
izvori biti protagonisti energetske opskrbe. Uostalom, sve su se prethodne
tranzicije odvile tako. Druga pak škola mišljenja smatra kako su se stvorile
nove okolnosti i kako će se ovoga puta stvari drugačije odvijati. Mi ćemo se
prikloniti drugoj: pogledajmo zašto.
5. Razlike u odnosu na prošlost

Iscrpljenje fosilnih izvora će se dogoditi. Svima je jasno da fosilni izvori nisu
neiscrpni. Kao što smo vidjeli u drugom poglavlju, može se doći do različitih
procjena dostupnosti nafte, plina i ugljena no jedna je stvar jasna svima.
Najbogatija su ležišta već dobrano iskorištena. Ono što je ostalo nije malo, no
nedostupnije je i skuplje za izvlačenje, i dakle manje kompetitivno s
ekonomskog i energetskog aspekta. Na primjer, usporedimo li odnos energije
potrebne kako bi se izvukao i učinio dostupnim jedan barel nafte (perforacija,
prijevoz, rafinacija…) i energije u njemu sadržane, dobit ćemo mjeru
energetskog povrata na uloženu energiju, koja se označava akronimom
EROEI (Energy Returned On Energy Invested).
Kad se pronađe dostupno i lako iskoristivo ležište, za svaki barel nafte uložen
u proces može ih se dobiti više od deset. Prema nekim znanstvenicima, u
najpovoljnijim slučajevima i više od 100. S energetskog je aspekta proces
iznimno pogodan i omogućuje niske proizvodne troškove. S vremenom
postaje sve teže izvlačiti naftu iz tog ležišta. Po jednom uloženom barelu
dobiva ih se sve manje, do 20. U takvim uvjetima troškovi opskrbe skaču i
može postati interesantnije iskorištavati druga, dotad zaboravljena ležišta.
Moguće je i uvesti nove tehnike koje troše jako mnogo energije, kao fracking,
hidrauličko lomljenje bitumenskih stijena. EROEI se smanjuje, po uloženom
barelu izvlači ih se samo pet. Ovo neizbježno vodi do povećanja troškova
opskrbe i čini ove resurse manje konkurentnima na nacionalnom tržištu, u
potpunu korist obnovljivih izvora.
Zapravo, čak i uz špekulativne fluktuacije i ostale fenomene opisane u
drugom poglavlju, cijene plina i nafte mogu pasti u srednjem periodu, i ako se
fosilni izvori ne iscrpe u kratkom roku, već su danas s energetskog aspekta
konkurentni manje nego ikad u posljednjem stoljeću.
6. Tehnološke inovacije i globalizacija

Na svijetu nikada nije bilo toliko znanstvenika. Nikada toliko resursa nije bilo
posvećeno tehnološkom razvoju. Ovaj ogroman globalni trud već je proizveo
brojne inovacije. Znanost o materijalima, elektronika, primijenjena fizika, sve
su ove discipline dopustile iskorištavanje fosilnih izvora kao nikad dosad. No
inovacije se tiču i načina na koji se energija koristi i dopuštaju (kao što smo
već vidjeli) postojane uštede i učinkovitost. Na kraju, čak se i upravljanje
energetskim sustavima, pogotovo električnom mrežom, može ostvariti na nov
način zahvaljujući novim sustavima komunikacije i daljinskog upravljanja.
No, inovacijama kojima svjedočimo posljednjih desetljeća samo su uvod
onome što će se dogoditi sljedećih godina. Najbolje tek dolazi. Ono što
dodatno poboljšava situaciju jest činjenica kako je svijet povezan kao nikad
dosad. U prošlosti bi se tehnološka inovacija ostvarila u jednoj državi i bila bi
potrebna desetljeća kako bi se raširila na globalnoj razini. Danas se, pak, sve
odvija mnogo brže, jednom kad novi proizvodi stignu na tržište unutar
nekoliko godina se mogu globalno raširiti, ponekad čak i unutar nekoliko
mjeseci.
60
7. Globalna politička volja

Prijašnji energetski prijelazi odvijali su se uglavnom zbog novootkrivenih
fenomena. Drugim riječima, nikada se nije dogodilo da nacionalna ili
međunarodna zajednica postavi precizne dugoročne ciljeve i definira
zajedničke strategije. Ono što se dosada događalo je uglavnom kombinacija
prilike (energetskog resursa) i jedne ili više tehnoloških inovacija, koja bi
proizvela niz lančanih fenomena koji nisu bili ničija prvotna namjera.
Nacionalne vlade nisu mogle doli promatrati široke fenomene koji nisu ovisili o
njihovom djelovanju, te im povremeno udovoljavati.
Danas pak postoji širok konsenzus oko potrebe djelovanja protiv klimatskih
promjena. Ova je potreba u prosincu 2015. dovela do potpisivanja ugovora u
Parizu.
Tada se čak 195 zemalja obvezalo na zadržavanje povećanja prosječne
globalne temperature ispod dva stupnja. Konsenzus se, međutim, ne tiče
samo vlada. Svijest o rizicima povezanim s nedjelovanjem sve je raširenija
među običnim građanima. Osim toga, što je možda i važnije, sve je više tvrtki
i financijskih aktera koji shvaćaju kako klimatske promjene mogu naštetiti
njihovim ekonomskim interesima, dok energetski prijelaz može postati važna
prilika za ekonomski razvoj. Razvoj konačno održiv i s aspekta okoliša.
Barem je jedan nedavni primjer složnog djelovanje vlada, tvrtki i građana koje
je dovelo do značajnih rezultata u kratkom vremenskom roku. Osamdesetih
su godina glavni svjetski ekološki alarm bile ozonske rupe u troposferi. Ovaj je
tanki sloj dragocjen jer nam, zaustavljajući ultraljubičaste zrake, dopušta da
se izlažemo sunčevoj svjetlosti bez većih posljedica.
Zbog štetne interakcije niza kemijskih spojeva raširenih na globalnoj razini
tijekom dvadesetog stoljeća, taj se sloj trošio velikom brzinom. Zahvaljujući
istraživanjima brojnih znanstvenika i djelovanju brojnih udruga za zaštitu
okoliša te mišljenju svjetske javnosti, vlade raznih svjetskih država bile su
prisiljene brzo djelovati i u rujnu 1987. potpisan je ugovor iz Montreala, koji je
stupio na snagu godinu i pol nakon: do danas su ga ratificirale 192 zemlje.
Protokol je predviđao da se do 1996. prestanu proizvoditi supstance
odgovorne za rupu. U lipnju 2016. objavljeni su rezultati studije koja pokazuje
kako se rupa koja se stvarala iznad Antarktika počela malo- pomalo zatvarati
od 2000. do danas. Danas je 4 milijuna kilometara kvadratnih manja nego
prije 15 godina.
61
Slika III.5 - Sloj ozona iznad Antarktika

Debljina sloja ozona iznad Antarktika, povijesni podaci i predviđanja.
Izvor: Prema fotografijama Erica.R Nasha, NASA/GSFC SSAI i Paula A.Newmana, NASA/GSFC,
Ozone Hole Watch-NASA's GoddardSpace Fight Center
Zasigurno je tema stakleničkih plinova neizmjerno složenija od onih štetnih za

ozon i bit će ih teže izbjeći. No, riječima Susan Solomon (voditeljice grupe
koja je objavila studiju): “Nismo li mi ljudi nevjerojatni? Stvorili smo negativno
situaciju i zatim smo svi zajedno odlučili izbjegavati te molekule. Izbjegli smo
ih i sada vidimo kako nam planet odgovara”.
8. Skok
2008. godine Europska je Unija usvojila takozvani paket Klima-Energija,
postavljajući si ambiciozne ciljeve koje mora doseći do 2020. Radi se o
slavnom 20-20-20: 20% smanjenja emisija stakleničkih plinova, 20%
povećanja energetske učinkovitosti, 20% povećanja proizvodnje energije iz
obnovljivih izvora (od početnih 8,5%). Započet je dakle važan trud Komisije i
ostalih europskih institucija, u suradnji s vladama svih država članica. Ovih se
godina mnogo koristila „batina“, uvodeći minimalne uvjete učinkovitosti u
zgradama i desecima kategorija proizvoda koji koriste energiju (od kućanskih
aparata do automobila, od žarulja do industrijskih motora) i istovremeno
ograničavajući emisije na industrijski sektor. Istovremeno su se raširile i
brojne „mrkve“, od poticaja za nova obnovljiva postrojenja, do energetskih
62
certifikata koji nagrađuju najučinkovitije proizvode i zgrade. Dobra je vijest da

su (ako ovako nastavimo), ciljevi do 2020. nadohvat ruke.
Slika III.6 - Napredak prema željenih 20% energije iz obnovljiv ih izvora do 2020. u Europskoj
uniji.
Izvor: podaci Eurostata, iz Renewable energy progress report, izvješće Europske komisije.
No najvažniji je napor onaj koji slijedi. Zapravo je već od 2011. Europska

Unija definirala energetsku strategiju s ciljem smanjenja emisija stakleničkih
plinova za 80 do 95% do 2050. Sve do danas iskorištavao se potencijal koji je
neistražen, ali ipak na dohvat ruke. Ono što se u engleskom naziva low
hanging fruit. U praksi je kao da u vrtu imamo stablo nešpola. Ubrat ćemo
prvo voće koje nam je nadohvat ruke, bez mnogo muke. No želimo li ubrati i
ostale plodove, stvari su kompliciranije. Potrebno je uzeti ljestve i biti oprezan.
Na isti način, kako bi dosegli ciljeve do 2050., moramo iz temelja promijeniti
svoj energetski sustav.
Radi se o promjeni svega. Radikalnoj. Na sljedećim ćemo stranicama
pokušati brzo preletjeti kroz ono što nam treba kako bi dovršili tranziciju. U
posljednja se dva stoljeća, zapravo, nametnula neka vrsta dogme, kako
objašnjava naslov sljedećeg paragrafa.
9. Želimo li ekonomski razvoj, moramo

povećati energetsku potrošnju
Je li to istina? Onaj tko se bavi energetskom učinkovitosti, bezbroj puta to
čuje na javnim susretima, ili u razgovorima u vlaku ili kafiću.
63
No nije uvijek nužno je da nešto što se ponavlja mnogo puta istinito.

Pogledamo li prošlost, pogledamo li zemlje i ekonomije koje izlaze iz faze
čistog opstanka gdje se nameću industrija a samim time i tržište, moguće je
pronaći određenu vezu između ekonomskog razvoja, bogatstva ljudi i
ekonomske potrošnje. No jednom kad završi prijelaz, stvari se značajno
mijenjaju.
Odličan je primjer Danska.
Slika III.7 - Danska: usporedba potrošnje energije i BDP -a u 1972. i 2012.

Izvor: podaci o BDP-u iz Svjetske banke
http://data.worldbank.org/country/denmark; podaci o energetskoj potrošnji iz International
Energy Agency http://energya tias.iea.org/subject
Danski se BDP od sedamdesetih godina do danas praktički udvostručio. BDP

Je ograničen i diskutabilan indikator no izabrali smo ga upravo jer ga obično
koriste pobornici razvoja pod svaku cijenu. Uz ovakav rast BDP-a možemo
očekivati i značajan rast energetske potrošnje, možda ne potpuno
proporcionalan no u svakom slučaju relevantan. Pogledamo li podatke
povezane s energetskom potrošnjom otkrit ćemo da su u posljednjih četrdeset
godina ostali nepromijenjeni. Mogu varirati iz godine u godinu, povećavajući
se u slučaju iznimno hladnih zima i smanjujući u slučaju onih blagih, no uvijek
ostaju između 17 i 23 milijuna tona nafte godišnje. Vrhunac se dogodio 1996.,
od tada je potrošnja čak i smanjena i značajno je narasla kvota energije
dobivene iz obnovljivih izvora. U istom periodu, BPD se praktički udvostručio.
Pomislimo li na Dansku – država koja zasigurno nije ni siromašna ni
nerazvijena - podaci pokazuju kako i zrele ekonomije mogu smanjiti vlastitu
energetsku potrošnju i povećati stopu obnovljivih izvora, dosežući tako
značajno smanjenje emisija stakleničkih plinova bez negativnih utjecaja na
ekonomiju. Dapače, Danska je jedna od država u kojima se uglavnom razvila
industrija vjetra i danas je jedna od glavnih proizvođača i izvoznika tehnologija
i znanja. No nije samo Danska pomogla takozvanom sparivanju energetske
potrošnje i ekonomskih indikatora.
Jednostavna metoda procjene ovog fenomena jest preko energetskog
intenziteta, odnosno odnosa proizvedene energije i bogatstva države.
Energetski intenzitet države poboljšava se vremenom ako država uspije
64
proizvesti bogatstvo jednako energetskoj potrošnji. Dobra je vijest da je u

gotovo svim svjetskim državama energetski intenzitet u stalnom poboljšanju.
Slika III.8 - Energetski intenzitet u različitim svjetskim regijama.

Energetski intenzitet u različitim svjetskim regijama izraženim u tonama nafte na 1000 dolara
BPD-a (dolara aktualiziranih 2010.)
Izvor: podaci iz BP Energy Outlook, izdanje 2016.
Primjerice, u Kini u posljednje tri godine pao je za više od 12%. Trinaesti

pedesetogodišnji plan odobren u ožujku 2013. predviđa daljnje smanjenje od
15% do 2020.
Prvi je cilj kojeg treba slijediti nadohvat ruke: možemo značajno smanjiti našu
energetsku potrošnju i to bez negativnih posljedica na ekonomiju. Fraunhofer
Institute radi na velikom modelu koji simulira čitav njemački energetski sustav,
sat po sat, od danas do 2050. Različite simulacije koje proizvodi imaju za cilj
smanjenje emisija CO2 za barem 80% do 2050. Rezultati variraju u odnosu
na usvojene hipoteze. U svakom je slučaju predviđeno značajno
prepolovljavanje energetske potrošnje u Njemačkoj do polovice stoljeća:
samo se tako obnovljivi izvori mogu pridodati ambicioznim ciljevima o
emisijama koje mijenjaju klimu.
10. Fosilna su goriva svuda oko nas

Kad razmišljamo o energetskim pitanjima, često se refleksno koncentriramo
na električni sektor. Gotovo se uvijek razmišlja o elektranama. To smo vidjeli
prilikom rasprave o mogućem povratku nuklearne energije, čujemo od
najžešćih zagovaratelja obnovljivih izvora. Računa se da je u 2013. više od
27% globalnog energetskog proračuna prošlo kroz elektrane i električne
mreže. Ostatak je potrošen u druge svrhe, često i direktno. Najviše se
65
direktne potrošnje fosilnih goriva odvija u prijevozu i proizvodnji topline koja

se koristi u industrijskim procesima ili za zagrijavanje zgrada.
Slika III.9 - Energetska potrošnja u Italiji po izvorima i sektorima.

Izvor: podaci International Energy Agency za 2013.
Manji dio se koristi kao prva materija. Dakle, želimo li se osloboditi ovisnosti o
fosilnim gorivima ključno je da ih zamijenimo u sektoru proizvodnje topline i
sektoru prijevoza. Je li to moguće?
11. Gotovo svi vole toplinu

Rastuća stopa potrošnje fosilnih izvora u bogatim zemljama uzrokovana je
zagrijavanjem prostora. Procjenjuje se da je otprilike 85% energije potrošene
u stambenim zgradama Europske Unije iskorišteno u termičke svrhe: grijanje,
hlađenje, pripremanje hrane i topla čista voda. Kako smo već podsjetili, kako
bi održavali temperaturu prostorije na oko 20 º C, a vodi zagrijali na 40 ili 50 º
C u našoj zemlji pribjegavamo ponajviše izgaranju prirodnog plina. No postoje
bolje metode koje daju isti rezultat.
Moguće je recimo koristiti toplinske električne pumpe. Toplinske su pumpe
uređaji po svemu slični hladnjacima ili klima uređajima no koriste se za
zagrijavanje. Navikli smo razmišljati kako je korištenje struje za zagrijavanje
nerazumno, no vrijeme je da se predomislimo. Našu su predrasudu vjerojatno
oblikovale električne grijalice kakve svi poznajemo, danas gotovo zastarjela
tehnologija. Grijalice koriste jednostavno pretvaranje električne energije u
toplinu i za svaki električni kilowatsat proizvedu jedan termički. U sustavu
utemeljenom na fosilnim izvorima, da bi proizveli jedan električni kilowatsat
66
potrebno je koristiti izgaranje koje proizvodi između 1,5 i 2,2 termičkih

kilowatsati, jer učinkovitost termoelektrane varira između 45 i 65%.
Za usporedbu, kućno grijaće postrojenje s peći i radijatorima više je nego
konkurentno, budući da je učinkovitije, i automatski se korištenje električnih
grijalica ne čini dobrom idejom. No toplinske električne pumpe funkcioniraju
radikalno drugačije od grijalica i mogu koristiti struju kako bi izvukli toplinu iz
vanjskih izvora i doveli je u zgradu koji namjeravamo zagrijati. Na taj način
mogu osigurati četiri ili više termičkih kilowatsati za svaki potrošeni električni
kilowatsat.
Slika III.10- Shematski prikaz rada toplinske pumpe.

(stvarne vrijednosti mogu varirati ovisno o vanjskim uvjetima i modelu toplinske pumpe)
Neka vrsta Polja čudesa koji za svaki zasađeni zlatnik vraća četiri. No ovog
puta zaista funkcionira. Dakako, što je hladniji okoliš iz kojeg toplinska pumpa
izvlači toplinu, bit će teže. Ukoliko radimo s vanjskim zrakom, učinkovitost će
biti manja za hladnijih dana a osjetno će se poboljšavati za prijelaznih
godišnjih doba. Moguće je održavati povećanu učinkovitost za vrijeme čitave
zimske sezone ako toplinu, umjesto iz vanjskog zraka, izvlačimo iz manje
hladnih izvora, recimo iz tla. Tlo ispod 10-15 metara zadržava stalnu
temperaturu tijekom čitave godine. Moguće je ugraditi sonde koje dopuštaju
razmjenu topline s tlom. Toplinske pumpe koje koriste ove sonde zovu se
geotermičke i učinkovitije su. Naravno, imaju više troškove postavljanja,
budući da se troškovima toplinske pumpe pridodaju troškovi sonde, koje
mogu imati dubinu od 100 do 150 metara.
U nekim je slučajevima moguće koristiti i solarnu energiju za zagrijavanje,
prije svega tople vode preko solarnih termičkih postrojenja, odnosno
postrojenja koja mogu zagrijavati vodu zahvaljujući sunčevom zračenju.
Naravno, ova postrojenja bolje funkcioniraju ljeti nego zimi te nisu pogodna za
zimsko zagrijavanje prostorija. I drvna biomasa može biti lako iskorištena u
termičke svrhe, bilo za zagrijavanje prostora, bilo vode.
U kuhinju je na kraju moguće pribjeći uporabi indukcijskih štednjaka,
električnih uređaja iznimno učinkovitih u pripremi hrane. Moguće je, dakle,
(gotovo) ukinuti potrošnju fosilnih goriva izravno u stambenim zgradama
67
koristeći direktno iskorištavanje obnovljivih izvora ili električne energije koja

opet može biti proizvedena iz obnovljivih izvora. U ovom se slučaju govori o
zgradama u kojima je potrošnja energije gotovo ravna nuli (NZEB, engleski
Nearly Zero Energy Buildings). U slučaju industrijske termičke uporabe, stvari
se mogu zakomplicirati. U ovom su slučaju potrebne temperature često više,
dakle potrebno je pribjeći izgaranju bioplina ili biomase. U ovom je slučaju
važno iskoristiti kogeneraciju, odnosno istovremenu proizvodnju topline i
električne energije. Proizvedena toplina koristi se u industrijske svrhe umjesto
da se jednostavno rasprši u okolišu. Na ovaj je način proces učinkovitiji i
toplina može biti iskorištena izravno na mjestu.
12. Problem vremena

Pomaknemo li (gotovo) svu našu energetsku potrošnju na električni sustav bit
će potrebno povećati proizvodnju struje iz obnovljivih izvora. Ovo je problem,
no može mu se doskočiti (kako je već rečeno) velikim smanjenjem naše
ukupne potrošnje. No, kako smo već podsjetili, električni sustav ima jako
stroga pravila. Posebice je važno zadržati ravnotežu između potražnje
(potrošnje) i ponude (proizvodnje), trenutak po trenutak.
Uz pomoć brojnih tehnologija koje proizvode električnu energiju iz obnovljivih
izvora nije moguće regulirati proizvodnju u funkciji potrošnje, već samo (u
granicama) unaprijed predvidjeti proizvodnju kvalitetnom procjenom. Ovo se
primjerice događa s fotonaponskim postrojenjima ili vjetroturbinama.
U ovom se slučaju govori o neplaniranoj proizvodnji iz obnovljivih izvora
energije. Ukoliko obnovljiva neplanirana postrojenja čine samo jedan dio
ukupne proizvodnje električne energije, ovaj problem nije ozbiljan. Sustav u
cjelini je u stanju kompenzirati iznenadna povećanja ili smanjenja proizvodnje.
Aktivnost je to koja se definira kao dispečerstvo i obavljaju je upravitelji
mreže. Dosada su upravitelji električnih sustava (često državne ustanove)
kompenzirali ove probleme korištenjem termoelektrana na fosilna goriva,
primjerice prirodni plin, sposobne da brzo uđu i izađu iz proizvodnje ili preko
importa i exporta električne energije. Kada obnovljivi izvori postanu
protagonisti rastuće stope proizvodnje, problemi se povećavaju. Prvi je
problem što lokalni sustav nije u stanju brzo kompenzirati. Drugi je problem
što u nekim periodima može doći do proizvodnje električne energije koja je
ukupno veća od potražnje a da se ne zna što s proizvedenim viškom.
Planiramo li prijeći na sustav koji ne bi više koristio fosilne izvore, pitanje se
dodatno komplicira, budući da više ne možemo koristiti termoelektrične
tradicionalne elektrane kao sredstvo kompenzacije. Kako riješiti rastuće
probleme?
Ako dobro razmislimo, ono što mi nazivamo solarnim izvorima zapravo nisu
ništa drugo nego spremišta solarne energije, nakupljene u tijeku geoloških
era. U praksi je možemo koristiti kada i koliko želimo. Kad nam nije potrebna,
možemo je pohraniti bez problema (pomislimo primjerice na rezervoare
automobila). Ovo je drugi razlog zbog kojeg su fosilna goriva tako izvanredna
(i teško zamjenjiva). Istovremeno su i izvori i zalihe. Želimo li ih zamijeniti ne
možemo jednostavno shvatiti gdje skupljati energiju koja nam nedostaje, već
moramo i shvatiti kako je pohranjivati u periodima viška proizvodnje kako bi je
iskoristili u onim slabijima.
Pravi izazov ovih godina bit će dakle onaj pohrane: revolucija je to u revoluciji.
68
Slika III.11- Pojednostavljena shema integracije skladišnih postrojenja centraliziranih na jednu

električnu mrežu.
Skladišna postrojenja mogu biti centralizirana ili razdijeljena na zgrade (naročito onih
opskrbljenim postrojenjem za proizvodnju električne energije).
No, ne kreće se od nule. Posljednjih se godina jako napredovalo. Na primjer,

u Kaliforniji su 2003. odgovorne vlasti nametnule kako velike električne tvrtke
moraju instalirati do 2020. barem 1,3 GW skladišnih postrojenja. Od tada su
tehnologije napredovale i cijene osjetno pale.
Ne moramo ni ići daleko, Operator prijenosnog sustava Terna, društvo
odgovorno za ravnotežu talijanskog električnog sustava, već je predvidjela
ugradnju 35 MW električnih skladišta u Campaniji te 16 MW (plus dodatnih 24
MW u izgradnji) podijeljenih između Sardinije i Sicilije.
Različiti su razlozi ovih ulaganja.
U Campaniji su uzrokovani činjenicom da u relativno ograničenoj zoni postoji
višak proizvodnje iz fotonaponskih pogona i onih na vjetar. U nekim trenucima
mreža nije u stanju apsorbirati čitavu proizvodnju i usmjeriti je prema sjeveru
Italije gdje može biti potrošena.
Radi se o problemu izobilja. Obično se u ovakvim slučajevima radije izgrade
novi elektrovodi, to jest veliki električni kablovi koji se mogu staviti na stupove
za dalekovod ili ukopati do postrojenja za pretvorbu.
Alternativna strategija je ona skladištenja. U ovom je slučaju Terna radije
kupila velik broj litij- sumpornih baterija koje funkcioniraju upravo kao one u
našim pametnim telefonima. Na Siciliji i Sardiniji, međutim, problem je
ponajviše u ravnoteži mreže i povećanju sigurnosti sustava. U praksi se
utvrđuje može li se zapravo regulirati sustav i bez termoelektrana. Radi se
dakle o eksperimentalnom projektu koji ispituje brojne različite baterije (i
različitih proizvođača) više nego samih superkondenzatora (nazvanih još i
superkapacitatori). No što su oni?
69
13. Skladišta za sve ukuse

Dobra je vijest da postoje brojni načini za skladištenje energije (i nećemo
uspjeti o svima govoriti). Loša je vijest da svaki put kad je skladištimo nužno
rasipamo jedan njezin dio: učinkovitost nikada ne može doseći 100%. Na
primjer, moguće je skladištiti mehaničku energiju. To je ono što radimo već
desetljećima u hidroelektričnim postrojenjima koja zahtijevaju branu. Voda se
akumulira u umjetnom bazenu i prema potrebi se propušta u kanale za
proizvodnju struje. U nekim slučajevima postoje čak i dva bazena, gornji i
donji.
Kad mreži treba struje (ili jednostavno kad je proizvodnja struje skupa), voda
teče i u gornji i u donji bazen. Međutim, kad dođe do viška proizvodnje (i
struja ne košta mnogo) koristi se povoljna struja za ponovno vraćanje vode u
gornji bazen.
Ostalo mehaničko skladištenje predviđa korištenje komprimiranog zraka. I u
ovom se slučaju koristi višak energije za komprimiranje zraka. Kad se pak želi
iskoristiti energiju, dopusti se širenje zraka u turbini i tako se proizvodi
električna energija. Ova se tehnologija može koristiti na niskoj skali, primjerice
za pokretanje prijevoznog sredstva, ili na mnogo većoj skali. Primjerice, u
Sjevernoj Irskoj u tijeku je realizacija postrojenja koje će kao skladište
komprimiranog zraka koristiti stari rudnik soli na između 1400 i 1700 metara
dubine, u prošlosti već korišten za nakupljanje prirodnog plina. U ostalim
pokusnim projektima zrak se čak ukapljuje. Kad postane plinovit se širi i može
vratiti energiju.
Baterije na punjenje, kao one koje oduvijek koristimo u automobilima i
odnedavno u kompjuterima i mobilnim telefonima, smatraju se
elektrokemijskim akumulatorima.
Slika III.12 - Koliko je vremena potrebno da se dosegne milijardu dolara u narudžbama?

Izvor: podaci s Bloomberga i Fortune
70
Kad se pune, u njihovoj se unutrašnjosti stvaraju različite kemijske veze,

proizvodeći spojeve visokog energetskog sadržaja. Ovi se spojevi kasnije
ponovno razlažu na prvotne spojeve tijekom faze punjenja. Ovisno o
materijalu koji se koristi, razlikujemo različite vrste baterija. Svaki tip ima svoju
cijenu i trajanje (izraženo u broju ciklusa punjenja i pražnjenja). Ostale važne
karakteristike su brzina funkcioniranja (trajanje ciklusa punjenja) i gustoća, to
jest sposobnost akumuliranja električne energije po kilogramu težine.
U kondenzatorima se ne odvija kemijsko pretvaranje, već jednostavno
premještanje elektrona koji se kasnije nakupljaju na površini. Kad govorimo o
superkondenzatorima, govorimo o predmetima koji su, zahvaljujući svojoj
mikroskopskoj strukturi koja im pruža veliku površinu akumulacije, u stanju
akumulirati ogromnu količinu energije. Zbog toga imaju veću gustoću od
baterija. Superkondenzatori se mogu puniti i prazniti mnogo brže od baterija.
Budući da se radi o još uvijek slabo raširenoj tehnologiji, još nije moguće
utvrditi tržišnu cijenu usporedivu s cijenom baterija. No postoje izuzetno
jednostavne tehnologije akumuliranja koje će imati važnu ulogu u
energetskom prijelazu, poput toplinske akumulacije i biogoriva. Ovi posljednji
nisu ništa drugo doli sredstvo za akumulaciju sunčeve energije koju se kasnije
koristi po potrebi.
Najtradicionalniji toplinski akumulatori nisu ništa doli veće ili manje posude s
toplom vodom. Ako želimo da posuda bude pravi akumulator moramo se
pobrinuti da ga toplinski izoliramo, maksimalno smanjujući rasipanja.
Toplinska postrojenja na niske temperature obično predviđaju sustav
akumulatora.
Solarni termički sustavi koriste sunčevo zračenje za zagrijavanje vode i ne
treba ih miješati sa fotonaponskim sustavima koji pak pretvaraju sunčeve
zrake u električnu energiju. I solarni termički sustavi funkcioniraju samo u
prisutnosti sunčanih zraka. Topla voda koja se proizvodi danju odlaže se
dakle u sustav zaliha odakle se koristi po potrebi. Budući da je sunčevo
zračenje ljeti jače, počelo se razmišljati o sezonskim zalihama. U praksi se
realiziraju solarna postrojenja velikih dimenzija koji tijekom ljeta proizvode
veliku količinu tople vode koja se kasnije sprema u ogromne izolirane
podzemne spremnike koji mogu sadržavati istu količinu kao i 30 olimpijskih
bazena.
Svaka tehnologija akumulacije ima prednosti i nedostataka. U nekim
slučajevima mogu imati velik utjecaj na okoliš ili koristiti osobito rijetke
materijale.
Velik dio ovih tehnologija još je u fazi početnog razvoja, dakle moguće je da s
vremenom smanje svoje troškove proizvodnje i poboljšaju vlastitu radnu
učinkovitost. Zbog toga je jako teško predvidjeti koja će tehnologija
akumulacije zavladati u sljedećih deset ili dvadeset godina: vrlo je izgledno da
to neće biti samo jedna i da je bolje, kako bi zadovoljili različite potrebe
električnog sustava, ujediniti različite tehnologije, iskorištavajući najjače
strane svake od njih.
14. Zalihe u pokretu

U utrci za najbolju tehnologiju nakupljanja ključnu će ulogu najvjerojatnije
odigrati sektor pogonskih goriva. Kao što smo već naglasili, vjerojatno će biti
potrebno opskrbljivati cijeli (ili gotovo cijeli) sustav prijevoza električnom
energijom. Ovo može dovesti do ponovnog razvoja željeznica. Neki ciljaju na
razvoj sustava sličnih tramvajima za prijevoz robe: u Švedskoj Scania i
Siemens grade prvu pokusnu električnu autocestu, opremljenu sustavom
visećih kablova na koje se mogu povezati električna prijevozna sredstva (baš
kao tramvaj) kako bi se pokretala.
71
No, ne možemo razmišljati o postavljanju sličnih infrastruktura u svaku ulicu

prije nego što prijeđemo na isključivo električni prijevoz. Zbog toga se
razvijaju alternative, poput električnog automobila. Električni automobili, kako
su sada zamišljeni, imaju bateriju koja nakuplja električnu energiju i koja im
određuje autonomiju. Kad je baterija prazna potrebno se zaustaviti, povezati
na električnu mrežu i opskrbiti.
Prema podacima UNEP-a (United Nations Environment Programme) između
2010. i 2015. cijena baterija koje se koriste za električne automobile pala je s
1000 na 350 dolara za svaki skladišteni kilovatsat.
Slika III.13- Prosječna cijena baterije za električni automobil od 2010. do 2015 .

Izvor: podaci s Bloomberga i Fortune
Dakle, u samo pet godina smanjile su se na trećinu. Možda to još ne znači

kraj za automobile na vodik, no tako izgleda. Zapravo, prodaja električnih i
hibridnih plug- in automobila (to jest svih automobila koji se pune na
električnu utičnicu) između 2011. i 2015. narasla je s 52 tisuće na 462 tisuće.
U praksi, kao da su svake godine, četiri godine uzastopce, prodaja narasla za
72%. Još uvijek govorimo o manje od 1% automobila prodanih u svijetu, no
najljepše tek dolazi, budući da je prvog travnja 2016. u pretprodaju pušten
Tesla 3, novi model automobilske kuće koja proizvodi samo električna vozila,
koji će biti izručen na kraju 2017. Osnovni model Tesle 3 koštat će oko 30
tisuća eura, što je mnogo, no ipak manje od polovice cijene prethodnog
modela. U nekoliko je dana izbrojano 230 tisuća narudžbi. Dvjesto trideset
tisuća ljudi koji su potrošili tisuće dolara pologa kako bi rezervirali automobil
koji neće vidjeti još godinu i pol. Za usporedbu, u cijeloj 2015. u SAD-u
prodao je 'samo' 26 tisuća Tesla automobila. I 5 500 električnih Fiat
Cinquecento.
Razvoj električne mobilnosti dobra je vijest i za razvoj obnovljivih izvora,
budući da svaki električni automobil ima bateriju i čini dio sistema akumulacije
koji će biti potreban kako bi obnovljivi izvori povećali svoju kvotu proizvodnje.
No osim površnih uzbuđenja ostaju otvorena važna pitanja o ulozi automobila
u sljedećim desetljećima. Hoće li prevagnuti model temeljen na posjedovanju
72
(kao onaj kojeg sugerira Tesla) ili model temeljen na korištenju sredstava
dostupnih svima (kao onaj na kojem se čini da rade Google i Apple)? Hoće li i
XXI stoljeće biti stoljeće automobila ili ćemo se moći (barem malo)
emancipirati od ove tehnologije? Uglavnom, iako 'električni', hoćemo li umrijeti
kao automobilisti?
73
IV. POGLAVLJE
Sigurna, zelena i jeftina energija: možemo li

stvarno imati sve?
74
'Ljudski napredak nije ni automatski niti neizbježan. Bez upornog truda,

postaje saveznik buntovnih i primitivnih sila iracionalnih emocila i socijalne
destrukcije. Ovo nije vrijeme za apatiju ili samozadovoljstvo. Ovo je vrijeme za
žestoku i pozitivnu akciju'.
Dr. Martin Luther King, jr
1. Energetski argumenti
Ako se osjećate primorani slijediti velike energetske rasprave današnjice, u
popularnom tisku i na prosvjedničkim plakatima, možda ste i vi primijetili da
većina argumenata spektakularno ne shvaća bit. Dakako, u većem dijelu
Europe, moglo bi vam biti oprošteno ako mislite da je struja prevladavajući
oblik potrošnje energije. Ipak, kao što smo više puta naveli u ovoj knjizi,
distinkcija stvarno ide daleko manjoj glamuroznoj toplini, s gorivima za
prijevoz na drugom mjestu. Stvarno, na samo 20 posto ukupnog korištenja
energije, struja je malo sa strane, što možemo za sada sigurno ignorirati
samo ako stvarno idemo dalje i napredujemo u toplini i prijevozu. Ipak, mnogi
aktivisti su očito nesvjesni ironije vožnje 'vintage' kamperom koji guta plin
(obložen zelenim sloganima) u protestne kampove, gdje se griju i kuhaju
pomoću propan / butan peći za kampiranje. (Samo da se zna, nema poznatog
'zelenog' izvora propana ili butana).
I da ne bude zabune, prosvjedi protiv svih energetskih tehnologija postali su
trajna značajka civilnog društva početkom dvadeset i prvog stoljeća. Popis
energetskih razvoja koji su predmet oštrih prosvjeda u Europi od 2000. godine
je zastrašujuć: vjetroturbine i vjetroelektrane; plimne barijere i potopljene
turbine; pokrivanje poljoprivrednog zemljišta solarnim pločama; plinovodi;
nadzemni vodovodi; nuklearne elektrane; anaerobni digestori; rudnici ugljena;
elektrane na ugljen; elektrane na plin; razvoj hidroenergije; elektrane na
biomasu; CCS pilot postrojenja; plin iz bušotina škriljca i 'frakturiranje'. Bilo bi
zanimljivo znati koliko su pravi aktivisti prosvjedovali protiv svega toga u
nekom trenutku.
I sami možemo posvjedočiti da je ne samo lako, ali pozitivno ugodno reći
protiv čega ste. To vam daje topao osjećaj moralnog autoriteta, poboljšan
strahovitim osjećajem zajedništva sa svojim su-agitatorima. Govoreći za što
ste, po mom iskustvu, daleko je teže: sam se ne posuđuje tako spremno
sloganiziranju i ljutite riječi dolaze manje spremno na jezik.
Ipak, iza svih anti prosvjeda leže neke pozitivne aspiracije. Energetski
prosvjednici obično citiraju jedan ili više od sljedeća četiri razloga za prosvjed:
1 Vizualna ili slušna intruzija (što je često proxy za 'utjecaj na cijene
nekretnina')
2 Lokalizirani ekološki utjecaji
3 Utjecaji klimatskih promjena
4 Troškovi energije za porezne obveznike.
Ako uzmemo suprotno od ova četiri razloga, dvije pozitivne želje se javljaju:
postoji konsenzus da ljudi žele da njihova energija bude 'zelena' (tj. ekološki
održiva) i jeftina.
75
2. Nerealizirani imperativ: energetska

sigurnost
Energetski sustavi imaju i treći poželjan atribut, koji je u velikoj mjeri odsutan
iz nedavnih debata i svakako od nedavnih prosvjeda: energetska sigurnost.
To je formalno definirano od strane Međunarodne agencije za energiju na
sljedeći način: " Energetska sigurnost znači neprekinutu dostupnost izvora
energije po pristupačnoj cijeni"
Za većinu čovječanstva s prebivalištem na Globalnom Jugu, energetska
sigurnost tako definirana ostaje dragocjen san, čija realizacija je najistaknutiji
prioritet u većini demokratskih zemalja. Za povlaštene populacije Globalnog
sjevera, s druge strane, energetska sigurnost se uzima zdravo za gotovo već
generacijama. Prešutno se pretpostavlja kao 'nešto dano', prirodno kao
dostupnost svježeg zraka. Ipak, to je opasno krhka pretpostavka. U
urbaniziranim društvima, energetska sigurnost je zajamčena samo
održavanjem složenih lanaca opskrbe gorivom i energetskih mreža (plin i
električna energija). U svim energetskim prosvjedima Europe, čini se da nema
uopće priznanja važnosti energetske sigurnosti. Uistinu sumnjam da će ostati
tako jer samozadovoljstvo je narušeno zbog početka čestih i održivih
energetskih 'zastoja' ili prestanaka rada.
Nije li apsurdno dizati uzbunu kako bi se sugeriralo da takav razvoj događaja
bi se mogao uskoro dogoditi? Već smo vidjeli (u poglavlju 7) koliko je blizu
Njemačka došla da bude u nemogućnosti održavati osnovno opterećenje i
otpremljivu sposobnost na svojoj mreži, kao kapitulacija u nizu jedno-pitane-
kampanja-energije što j ostavilo zemlju opasno izloženoj svojstvenoj
varijabilnost vjetra i solarne energije. Njemačka nipošto nije sama u ovoj
neprilici. Dana 19. veljače 2013. društveni šef Ofgema je (regulator
energetske industrije Velike Britanije) upozorio da nedavna zatvaranja
nuklearnih i elektrana na ugljen u Velikoj Britaniji su uklonili tradicionalnu
20postotnu rezervu proizvodnih kapaciteta tijekom vrhunca potražnje koja se
održava od sredine dvadesetog stoljeća, tako da do 2016. godine 'rezervna
margina proizvodnje (će) pasti od oko 14 posto (u 2013-oj) na manje od 5
posto. To je neugodno blizu ... "Nakon privatizacije njegove energetske
industrije u 1990-im, nije bilo obveza energetskih tvrtki u VB da ulažu u nove
elektrane, te su stoga skloni da se odluče za plaćanje dividendi dioničarima.
Prema tome, Velika Britanija nije izgradila jednu značajnu elektranu s
osnovnim opterećenjima / otpremljivom mogućnosti od 1990. godine; samo
nedavne investicije su u vjetroelektrane, što ne hvali ni sposobnost. Uz nova
postrojenja na ugljen koja su učinkovito isključena zbog britanskih zakona o
klimatskim promjenama, jedina tehnologija koja može biti izgrađena na
dovoljnoj razini i na vrijeme kako bi se izbjegao prekid struje je plinska
turbina. Društveni šefa Ofgem nadalje tvrdi da ' ... do 2020. godine, 60 do 70
posto naše proizvodnje energije morati će doći iz plina kako bi se popunila
praznina. To je od oko 30 posto više nego danas ... "Ostaje da se vidi hoće li
potrebna CCGT postrojenja doista biti izgrađena na vrijeme. Priča o
energetskoj sigurnosti ne staje tu. Britanska proizvodnja konvencionalnog
prirodnog plina je u strmom padu već mnogo godina, tako da, ukoliko se
nekonvencionalni izvori ne razviju, ovisnost o uvozu će nastaviti naglo rasti.
Onda imajte na umu da dvije trećine plina konzumiranog u Velikoj Britaniji se
koristi u kućama, a 82 posto kućanstava se oslanja na plin za svoje grijanje,
toplu vodu i kuhanje, a scena je postavljena za savršenu oluju. U
međuvremenu, britanski prosvjednici nose transparente zahtijevajući 'Manje
plina, više vjetra '. Pokaži mi prvo osnovno opterećenje ili otpremljive resurse
vjera u svijetu (Bog će se trebati složiti s tim) ili prvu kuću koja se grije a ne
hladi nestalnim zimskim vjetrovima i možda ću se uvjeriti. U međuvremenu,
činilo se da više vjetra nužno zahtijeva više plina također.
76
3. As u rukavu okoliša
Kao inženjer okoliša koji je proveo prvih deset godina svoje karijere radeći na
učincima klimatskih promjena na vodne resurse, smatram raspravu o
klimatskim promjenama završenom. Neću trošiti prostor ovdje na posebne
molbe od navodno iskrenih negirača klimatskih promjena čiji životopisi uvijek
izdaju jake interese u "posao kao uobičajeno". Ljudski izazvane klimatske
promjene su stvarne i sve više postaju egzistencijalne prijetnje ljudima i
ekosustavu, posebice u Globalnom Jugu. Ne možemo si priuštiti i dalje ovu
igru atmosferskog ruleta.
Ipak, kad god smo pokušati riješiti imperativ klimatskih promjena
predlaganjem sustava obnovljivih izvora energije, nuklearne generacije ili
uklapanje CCS u sve elektrane na fosilna goriva, iskaču 'ekološki'
prosvjednici. Neki od njih su ugroženi skrivenim motivima najistaknutijih
negirača klimatskih promjena, ali još uvijek je teško ne osjećati se očajnim da
ekstremna primjena načela opreza, na čak i većinu običnih web stranica,
uvijek se može smatrati adutom globalnog imperativa borbe protiv klimatskih
promjena. Ipak, na temelju čega možemo ikada odlučiti da barem neka
pogoršanja ekosustava u brojnim lokalitetima su manje zlo nego da se
dopuštanje klimatske promjene nastave neizazvane? Ne postoji niti jedno
ljudsko tijelo koje može donijeti odluku; razdvajanje ovlasti caruje. Baš kao što
koherentna energetska politika treba biti puno više od sirovog pripajanja
kapitulacija prosvjedima s jednom problematikom, tako koherentna politika
zaštite okoliša treba imati holistički pogled na ekološke utjecaje u cijelom
vremenskom i geografskom životnom ciklusu energetskih resursa. Na
primjer, nuklearna energija je nesumnjivo niskougljična, no bivši rudnici urana
su povećali teške slučajeve kiselih rudničkih odvodnja na nekim mjestima, a
najsnažniji radioaktivni otpadi zahtijevaju izolaciju od biosfere već mnoga
tisućljeća. Kako ćemo ocijeniti sve prednosti i utjecaje odjednom, i tako postići
racionalnu odluku o optimalnoj ravnoteži?
4. Ekonomske paradigme za energetsko

upravljanje
Politički konsenzus u posljednjih nekoliko desetljeća bio je prepustiti takvo
donošenje odluka tržištima. Privatizacija je postala moćna ortodoksija u
energetskom sektoru koji malo tko se usudi osporiti. Ipak, suđeno prema
izazovima usklađivanja energetske sigurnosti i okolišnih zahtjeva s
ekonomičnosti, tržište očito nije uspjelo. U isto vrijeme kako i nonšalantni
pristupi uravnoteženja energetske mreže počinju se obijati o glavu,
siromaštvo goriva i atmosferske koncentracije CO2 se povećavaju. Kako bi
dali privatiziranoj energiji zasluženo, to je isporučivalo energiju po jako jeftinim
cijenama već nekoliko desetljeća. Ipak, to se postiglo samo zanemarujući
apsorpciju pravih ekoloških troškova nesmanjenih emisija stakleničkih
plinova. Kako taj pristup postaje moralno suvišan, sve opcije konvergiraju na
jedan zaključak: mi ćemo morati platiti više za našu energiju ako će biti
sigurna i zelena.
Klevetnici vjetra, solarne i nuklearne energije rutinski ih osuđuju jer su previše
skupi u usporedbi s konvencionalnim izvorima energije. Ako gledamo
procjene uravnoteženih troškova isporučene energije (npr. u američkim
dolarima ili sterliškinim funtama po kWh) iz svjetskog raspona izvora, daleko
zanimljivija slika nastaje. Razmotrimo dva dijagrama na slici IV.1.
Pravi marker u njima je kopneni vjetar: za razliku od mnogih drugih obnovljivih
izvora na popisu, to je već zrela tehnologija, te su značajnija smanjenja
troškova.
77
Slika IV.2 Tekući troškovi na tržištu bez CCS
Slika IV.3 - Pravednija usporedba s CCS
Pomak u relativnom položaju kopnenog vjetra između prvog i drugog

dijagrama je vrlo poučno. Zaključak je jasan: ako su fosilna goriva prisiljena
internalizirati troškove klimatske promjene na najiskreniji mogući način - to
jest, nastaviti samo ako su opremljeni postrojenjima za hvatanje i skladištenje
ugljika (CCS) - tada mnogi obnovljivi izvori energije i nuklearna su već kao
jeftini, ili čak i malo jeftiniji. Naravno, to ne rješava zamršenosti koji izvori
energije su tehnički pogodni za isporuku topline i transport, niti koji su u stanju
78
proizvoditi struju na zahtjev. Ali u zaista uravnoteženim poljima za energetske

tehnologije, već je jasno da mi trebamo donijeti obnovljive izvore energije,
nuklearna i smanjena fosilna goriva zajedno u optimalnom miksu kako bi
osigurali energetsku sigurnost: svi oni imaju važne uloge, a svi oni koštaju isto
kad doista uspoređujemo međusobno slične.
Ekonomska posljedica je neizbježna: ako zaista želimo da naša energija bude
sigurna i zelena, to jednostavno ne može ostati jeftino kao što je bilo u dugoj
eri nesmanjenih korištenja fosilnih goriva. Ova točka je već prešutno
prihvaćena od strane mnogih vlada. Na primjer, britanska vlada je nedavno
nastojala stimulirati novo izgrađene nuklearke garancijom minimalne cijene za
struju za proizvodnju koja iznosi više nego dvostruka trenutna cijena
električne energije na fosilna goriva. Ipak, u isto vrijeme, političari su
protestirali protiv privatiziranih energetskih tvrtki, tvrdeći da su sadašnji
troškovi energije zapravo uvreda. Bez obzira na prava i nepravde transakcija
poduzeća, bilo koji političar koji kaže da možemo imati sigurnu i zelenu
energiju bez značajnog porasta cijena (približno dvostruko) je neznalica ili
lažljivac.
S obzirom da ozbiljan odgovor na klimatske promjene čini porast cijena
nužnim, kako se nositi sa širim ekonomskim opadanjem? Troškovi energije za
industrijsku proizvodnju su jasna zabrinutost. Nije lako predvidjeti rješenje
slobodnog tržišta za taj izazov u odsutnosti obvezujućeg globalnog
sporazuma o gornjoj granici intenziteta ugljika nacionalnih ekonomija (u Mt od
C02 po jedinici GOP, na primjer).
Od još veće brige je utjecaj na najsiromašnija kućanstava: oni u siromaštvu
goriva. U zemljama u razvoju, apsolutno siromaštvo ozbiljno ograničava
sposobnost ljudi da sudjeluju u energetskom gospodarstvu. Ipak, čak i u
Globalnom Sjeveru, siromaštvo gorivom je rastući problem. Iako definicije
variraju, u VB terminologiji kućanstvo se smatra da je u siromaštvu gorivom,
kada mora potrošiti više od 10 posto svojih prihoda za održavanje
odgovarajućeg standarda topline. (Ovdje, napokon, jedna je vladina poruka o
energiji koja zumira ravno na dominantnu kategoriju korištenja energije -
toplina). Jasno, više čimbenika može dovesti kućanstvo u siromaštvo
goriva:apsolutni troškovi goriva; loša izolacija kuće; porast samačkih / malih
kućanstava; i niski dohodak kućanstva. Stoga metrički se treba koristiti s
oprezom, jer palače su joj velike i izložen propuhu, te je Njezino Veličanstvo
Kraljica službeno u siromaštvu goriva! U ovom, ona dijeli (statistički barem)
sudbinu oko četvrtine britanske populacije- od kojih većina živi ne u palačama
već u slabo izoliranim, unajmljenim posjedima. U ruralnim područjima, gdje
većina kućanstava ne može pristupiti relativno jeftinom mrežnom plinu,
incidencija siromaštva goriva raste iznad 50 posto. Ako je teško predvidjeti
rješenje slobodnog tržišta za rastuće troškove industrijske energije,
nemoguće je vidjeti jednu za siromaštvo goriva. Ako mi stvarno želimo
energiju koja je sigurna, zelena i pristupačna za sve, onda moramo ponovno
izmisliti naše energetske politike sa solidarnošću kao vodiljom.
Tako je, dakle, jasno da možemo imati sigurnu i jeftinu energiju: to je upravo
ono što su fosilna goriva dostavljala više od jednog stoljeća. Također je jasno
da bismo mogli imati sigurnu i zelenu energiju, pod uvjetom da mi činimo
sve kako bi se smanjila potražnja za energijom, a potporna inherentna
varijabilnost glavnih obnovljivih izvora energije s dekarboniziranim fosilnim
gorivima (koristeći CCS) i nuklearne energije (osobito korištenjem torija i
možda, na kraju, hladna fuzija). Ali ako trenutne cijene za energiju
proizvedene iz nesmanjenih fosilnih goriva moraju biti mjerilo jeftinoće, onda
je jasno da ne možemo imati sigurnu, zelenu i jeftinu energiju. Ja
nepokolebljivo zagovaram sigurnu i zelenu energiju, ali moramo odrasti i
prihvatiti da će to u okruglom smislu, koštati najmanje dva puta onoliko koliko
je energija koštala do sada. (Ako revolucija SAD-ovog plina iz škriljca se
održava i ponavlja drugdje, cjenovni jaz mogao bi se proširiti i dalje, iako plin
iz škriljca s CCS i dalje će biti skuplji od trenutne glavnine troškova energije.)
79
Možemo riješiti energetsku trilemu; samo trebamo kolektivnu volju da prihvati

troškove, te osigurati da ne napustimo one koji si ne mogu priuštiti povećanje
troškova. Ulozi za ekosustave i ljudsku civilizaciju jedva bi mogli biti veći. Zato
zaboravimo lake slogane i kampanje s jednim pitanjem, i radimo zajedno
kako bi identificirali optimalnu kombinaciju tehnologija za dostavu topline,
transport i struju sigurno i održivo.
80
V. POGLAVLJE
Ovo poglavlje „100 ideja“ daje načine na koje možete

istražiti temu u više detalja.
To je puno više od uobičajenog popisa za čitanje.
81
1. Dvadeset pionira energetske znanosti i

inženjerstva i njihovi doprinosi
Simptomatično je nekorištenju talenta da je muška dominacija
podrazumijevala da samo jedan od sljedećih 20 pionira je žena ... Barem
neki su pravi primjeri ljudi iz vrlo skromnih sredina koji su postigli velike stvari
usprkos predrasudama.
1. André-Marie Ampère (1775-1836). Ampèreov poučak je uspostavio
načela elektromagnetizma - koji ostaje temelj većine modernih uređaja za
stvaranje električne energije. Njegovi izumi su solenoid, galvanometar,
električni telegraf i, naravno, elektromagnet. Jedinica električne struje (amper,
obično skraćeno na amp) danas nosi njegovo ime.
2. Antoine Henri Becquerel (1852-1908). Pariški inženjer i fizičar, Becquerel
je otkrio prirodni radioaktivni raspad i identificirao nekoliko praktično
najvažnijih korisnih radioelemenata, osobito torij, polonij i radij. Sl izvedena
jedinica za radioaktivnost je bekerel (Bq), što je radioaktivnost proizvedena
raspadanjem jedne atomske jezgre po sekundi.
3. John Buddle (1773-1843). Glavni inovator u rudarstvu, on je razvio
učinkovitije ventilacijske sustave, podstavljajući tehnologije za osovine,
sigurnije metode rasvjete (pomagao je Sir Humphreyu Davyu u razvijanju
poznate sigurnosne lampe) i tehnologije prijevoza tereta ugljena
potpomognuto parom.
4. Anders Celsius (1701-1744). Ugledni astronom, on je najviše zapamćen
po pionirskim 100-stupnjeva skale temperature koja ide od točke smrzavanja
do točke vrenja vode. Andersova izvorna verzija skale ocijenila je točku
ledišta kao 100 i vrelište kao 0; to se preokrenulo na današnju poznatu
ljestvicu tek nakon njegove smrti. Stupanj Celzija je definiran kao apsolutna
temperatura (u Kelvinima) -273,15.
5. Nicolas Léonard Sadi Carnot (1796-1832). Sadi Carnot, kao što je uvijek
bio poznat, samo je objavio jedan dokument, ali se ispostavio temeljnim
doprinosom termodinamike, jer je utvrdio teoretsku maksimalnu učinkovitost
bilo kojeg motora na toplinu. To je korisno mjerilo, pružajući gornju granicu do
koje svaki takav uređaj može težiti, u nedostatku gubitaka zbog trenja,
vodljivog gubitka topline, itd.
6. Rudolf J.E. Clausius (1822-1888). Jedan od glavnih utemeljitelja
termodinamike, on je prepoznao nedosljednost između Carnot ciklusa (kao
onda shvaćenog) i principa očuvanja energije (tj. Prvi zakon termodinamike).
Tako je smislio Drugi zakon termodinamike, uvodeći koncept entropije u
procesu. On je također samostalno izvedo verziju Zakona idealnog plina od
prvih principa.
7. Benoît Paul Emile Clapeyron (1799-1864). Njegov rad na 'motivacijska
snaga topline' pojasnio je i unaprjedio rad Carnota i spojio raniji rad Boyle i
Charlesa kako bi proizveo Zakon idealnog plina. On je također gradio na
Clausiusovom radu kako bi proizveo prvo rigorozno objašnjenje procesa koji
se odvijaju tijekom promjena faza.
8.Marie Curie (rođena Sklodowska) (1867-1934). Ona je napravila mnoga od
najvažnijih temeljnih otkrića u vezi radioaktivnosti, koja su kasnija utrla put
razvoju nuklearne energije.
9. John Dalton (1766-1844). Pedantan i strog meteorolog, mnogo
Daltonovog rada je pružilo znanstvenu podlogu za točna promatranja
vremena i klime na kojima današnja karakterizacija vjetra i hidroenergije
82
energetskih resursa i procjene klimatskih promjena izazvane uporabom

fosilnih goriva, učinkovito su izgrađena. Od još većeg značenja je Daltonov
rad kao glavni začetnik atomske teorije, koja podupire sav kasniji razvoj
nuklearne energije.
10. Rudolf Diesel (1858-1913). Rani rashladni inženjer koji je široko
eksperimentirao s toplinskim motorima, uključujući vrlo rani solarni uređaj, on
se najviše pamti zbog jako učinkovite varijante motora s unutarnjim
izgaranjem koji je razvio. To, zajedno s refiniranom varijantom nafte na koju
motor radi, i dalje nosi njegovo ime i ostaje temelj transport energije do
danas.
11. Thomas Edison (1847-1931). Poput mnogih velikih industrijalaca,
Edisonov genij leži ne toliko u izumu, koliko u brušenje novih tehnologija, tako
da su postali komercijalno održivi. Dakle, njegova prva hidroelektrana nije bila
prva (nju je sagradio Sir William Armstrong u Velikoj Britaniji) ali je utro put za
mnogo više. On je također prestignut do izuma električne žarulje od drugog
Britanca (sir Joseph Wilson Swan), ali nakon kratke pravne svađa dva
izumitelja su ujedinila svoje napore i EdiSwan tvrtka isporučila je električnu
rasvjetu za mase po prvi put.
12. Albert Einstein (1879-1955). Nadaleko smatran najistaknutijim
znanstvenikom dvadesetog stoljeća, Einstein je uveo pojam posebne
relativnosti (uključujući poznatu jednadžbu E = m c2 - vidi Poglavlje 2 - temelj
proizvodnje nuklearne energije) i opće relativnosti. Kasnije je isporučio prvo
strogo objašnjenje fotooptičkog efekta- temelj moderne solarne PV
tehnologije.
13. Michael Faraday (1791-1867). Najbolje zapamćen po otkriću
elektromagnetske indukcije, proboj koji je preobrazio uvide Ampèra i drugih u
jedno od temeljnih tehnologija proizvodnje električne energije. Faraday je
učinkovito izumio prvi električni transformator, i prvi DC strujni generator.
Nakon toga, Faraday je radio na elektrolizi, osnivajući - zajedno s Davyom -
načela elektrokemije: znanost koja podupire sve moderne baterije i gorive
ćelije.
14. James Prescott Joule (1818-1889). Pivar po struci, James Joule morao
je slijediti znanost kao hobi. Otkrio je Prvi Zakon Termodinamike- koji je,
princip očuvanja energije. Radeći s Kelvinom, pomogao je uspostaviti
apsolutnu skalu temperature. On je također uspostavio odnos između
električnog vođenja kroz žicu i otpuštanja topline: Jouleov Prvi zakon. Među
mnogim drugim stvarima, ovaj zakon podupire moderne pristupe upravljanja
mrežama. SI jedinica energije, džul, dobila je ime po njemu.
15. Charles Hesterman Merz (1874-1940). Pionirski elektrotehničar, on je
najpoznatiji po savladavanju tri faze, visokonaponski AC distribucija struje-
iskustvo koje je utrlo put za uspostavu Nacionalne Mreže Velike Britanije, koja
je potom služila kao predložak za slične mreže u brojnim zemljama širom
svijeta.
16. Georg Simon Ohm (1789-1854). On je otkrio da struja koja protječe kroz
provodljivu žicu je izravno proporcionalna naponu na kojem je izložena. Ovo
opažanje je kodificirano kao dobro poznati Ohmov zakon. Jedinica električnog
otpora, Om, dobila je ime po njemu.
17. Charles Algernon Parsons (1854-1931). On je razvio prvu učinkovitu
parnu turbinu i dostavljao ih električnim i pomorskim industrijama
(nagoviješteno Turbinom - vidi poglavlje 6, i broj 63 u nastavku). Oba je
revolucionirao u procesu.
18. William John MacQuorn Rankine (1820-1872). Odigrao je ključnu ulogu
u hvatanju nastajućih zakona termodinamike za praktičnu primjenu, osobito u
Rankine Cycle (Poglavlje 6). koja još uvijek čini 85 posto sve električne
energije proizvedene u svijetu. On je smislio što iznosi ekvivalent Fahrenheit
Kelvinu u apsolutnoj temperaturnoj skali, a nastalu Rankine Skalu još uvijek
83
koriste inženjeri u SAD-u. No, njegov temeljni doprinos termodinamičkoj teoriji

je njegov najveći trajni spomenik, u smislu da reinterpretira rad Carnota i
Clapeyrona, oblikujući teorije u smislu još uvijek prepoznatljive fizičarima i
termofluidnim inženjerima danas.
19. Alessandro Giuseppe Antonio Anastasio Volta (1745-1827).
Experimental fizičar koji je napravio nekoliko velikih otkrića, uključujući i prve
identifikacije metana. On je radio rane elektrokemijske eksperimente. Za svoj
rad na prvim kondenzatorima, i njegov izum električne baterije (ili 'voltaic
hrpe') se najbolje pamti. Jedinica električnog potencijala, volt, dobila je ime po
njemu.
20. James Watt (1736-1819). Dok je radio na modelu Newcomen parnog
stroja, Watt je shvatio da se njegova učinkovitost može uvelike poboljšati ako
ispušni plinovi su prošli kroz poseban kondenzator: uvid koji ostaje ključan za
učinkovito djelovanje svih termoelektrana do danas. Ušao je posao s
Matthewom Boultonom u Birminghamu, Boulton-Watt motor je postao
dominantna pretvorbena energetska tehnologija industrijske revolucije. Sl
jedinica snage - vat (vidi Poglavlje 4) - nazvana je u njegovu čast.
2. Dvadeset svjetskih rekorda za energetsko

inženjerstvo
21. Najveća elektrana na biomasu: Drax, Velika Britanija, 0,67 GW
22. Najveća elektrana na ugljen: Taichung, Tajvan, 5,5 GW
23. Najveća plinska elektrana: Surgut-2, Rusija, 5,6 GW
24. Najveća geotermalna elektrana, Hellisheiði, Island, 0.3 GW
25. Najveća hidroelektrana: Three Gorges, Kina, 22,5 GW, što je ujedno i
najveća elektrana bilo koje vrste u svijetu
26. Najveća elektrana: Kashiwazaki-Kariwa, Japan, 8.2 GW
27. Najveća elektrana na ftun: Shoaiba, Saudijska Arabija, 5,6 GW
28. Najveća reverzibilna hidroelektrana: Bath County, SAD, 3,3 GW
29. Najvećih elektrana na plimne prepreke: Sihwa Jezero, Južna Koreja 0,25
GW
30. Najveća solarna PV elektrana: Topaz, SAD, 0,55 GW
31. Najveća solarno termalna (CSP) elektrana, lvanpah, SAD, 0,377 GW
32. Najveća elektrana na energiju vala: Aguçadoura, Portugal, 0.002 GW
33. Najveća kopnena vjetroelektrana: Alta, SAD, 1 GW
34. Najveća morska vjetroelektrana: London Array, Velika Britanija, 0,63 GW
35. Najstariji sistem općinskog grijanja koji je još u uporabi: Denver, Colorado
(SAD)
36. Najveći sustav općinskoh grijanja: Moskva, Rusija
37. Najranija bušotina komercijalne nafte: Williams broj 1 bušotina, Oil
Springs, Ontario, izbušena 1858.
38. Najranije rudarstvo na ugljen industrijskih razmjera: Wickham Fell,
Gateshead, Engleska; Započeo zadnjom četvrtinom šesnaestog stoljeća,
kada je kraljica Elizabeta liberalizirala trgovinu ugljena
39. Najstarija elektrana obnovljivih izvora energije koja se i dalje koristi: Ames
Hydroelectric Generating Plant, u blizini Ofira, Colorado, sagrađena 1891.
godine; trenutno ocijenjeno na 3,75 MW
84
40. Svjetski najstarija morska vjetrofarma: Vindeby, Danska, instalirano u

1991. Ukupni kapacitet 4,95 MW, koja se sastoji od jedanaest 450-kW turbina
3. Tri online energetska alata

41. Energetska učinkovitost bez ugrožavanja ljepote: neki od najljepših
europskih gradova obuhvaćaju povijesne zgrade koje su vrlo loše energetske
učinkovitosti. Postoji percipirana napetost između adaptacija takvih objekata
prema modernim standardima i održavanje značajki baštine. Ovaj problem je
fokus projekta u Edinburghu, Škotskoj, središnje četvrti koje su lokacije
svjetske kulturne baštine. Interaktivni vodič za praktične mjere za rješavanje
ove napetosti je dostupan ovdje: www.ewht.org.uk/ looking-after-our-heritage/
energy-efficiency-and-sustainability/ energy-efficiency-historic-buildings
42. Pogledajte što napaja vašu nacionalnu mrežu upravo sada: moguće je
dobiti trenutno čitanje izvora napajanja koji pridonose nekolicini nacionalnih
mrežnih sustava u Europi koristeći snažne, besplatne online alate. Na primjer,
ovdje je link za VB: www.gridwatch.templar.co.uk; i ovdje je jedan za
Španjolsku: https://demanda.ree.es/movil/ peninsula /demanda /total
43. Procijeniti alternativne putove za postizanje 2050. ciljeva energetske
dekarbonizacije: Ministarstvo energetike i klimatskih promjena britanske vlade
je proizveo online model – s outputom prikazanim u jednostavnim za čitanje
grafovima - koji vam omogućuju da testirate alternativne mješavine
energetskih tehnologija za postizanje budućih ciljeva za nisko-ugljičnu
energiju. To je dobar lijek za bezbrižne, puste želje. Probajte ovdje: http: //
2050-calculator-tool.decc.gov.uk / pathways /
4. Dvadeset lokacija energetske baštine za

posjetiti
N ASLJEDSTVO UGLJENA
Postoje brojna mjesta gdje se povijest industrije ugljena može poštovati;
Ovdje su samo neka od najboljih mjesta za posjetiti:
44. Rudarski Institut (www.mininginstitute.org.uk), Newcastle upon Tyne u
Engleskoj. Ova prava katedrala rudarstva inženjeringa nije samo lijepa za
gledanje, već i smješta svjetsku prvu knjižnicu o rudarstvu i korištenju ugljena.
45. Nacionalni Muzej Ugljenog Rudarstva za Englesku (www. ncm.org.uk).
Caphouse Colliery, u blizini Wakefielda, Yorkshire. Ovo ima odličnu
podzemnu galeriju koja prikazuje rudarske tehnologije sve do najmodernije
opreme, u autentičnom radu kojemu se pristupa pomoću najstarijeg
rudarskog okna još uvijek u uporabi u Velikoj Britaniji.
46. Arigna Rudarstvo Iskustvo (www.arignaminingexperience.ie). u blizini
Carrick-on-Shannon, Republika Irska. Vođena tura kroz pravo okno rudnik
koji je nekad radio i s ugljenom i željezom.
47. Museo de La Mineria de Asturias (www.mumi.es). El Entrego, Španjolska.
Vrlo impresivna tura u obnovljenoj galeriji kojoj se pristupita izvornim oknom,
pokazujući tehnike koje su se koristile za rad s ugljenom u strmim i krivim
slojevima sjeverne Španjolske.
48. Kompleks Zollverein Ugljen Rudarstvo (www.zollverein.de), Essen,
Njemačka. Svjetska kulturna baština pruža izvrstan uvid u glavne industrije na
ugljen u Ruhr dolini.
85
B AŠTINA NAFTE I PLINA

Industrija nafte i plina je još uvijek aktivna u svijetu, a još uvijek nije toliko
predmet nostalgije kao bivše industrije ugljena; niti su njezini vidljivi ostaci
impresivni. Međutim, ovdje su četiri muzeja koji čuvaju ranu i nedavnu
povijest industrije:
49. Muzej nafte u Kanadi (www.lclmg.org/lclmg/
Museums/OilMuseumofCanada/tabid /114 / Default.aspx), Oil Springs,
Ontario. Izgrađen na mjestu prve uspješne naftne bušotine u svijetu,
dovršen 1858, ovaj muzej nastao je na sljedećoj lokaciji (koja također tvrdi da
je najstarija naftna bušotina u svijetu ...)
50. Drake Muzej Bušotine (www.drakewell.orgl) Titusville, Pennsylvania. Ovaj
muzej je na mjestu prve uspješne naftne bušotine u SAD-u, koji je stupio u
proizvodnju 1859.
51. Norveški Naftni Muzej (www.norskolje. museum.no). Stavanger,
Norveška. Smješten u zgradu sa svrhom nalik morskoj naftnoj platformi, ovo
je doista izniman muzej koji priča priču o nafti i plinu Sjevernog mora od svog
prvog otkrića u 1960-im.
52. Muzej Nacionalnog Plina (www.nationalgasmuseum.org.uk). Leicester,
Engleska. To je najveća kolekcija artefakata plinske industrije na svijetu,
smještena u stražarnici bivše gradske plinare.
O BNOVLJIVI IZVORI ENE RGIJE

53. New Lanark Lokalitet Svjetske baštine (www.newlanark.org), Središnja
Škotska. To je u potpunosti obnovljeni industrijski model-naselje, u kojem
mlinovi pamuka su u potpunosti radili na vodu iz susjedne rijeke Clyde. Dvije
funkcionalne riječne hidroelektrane rade i danas, a dijelovi obnovljene mlin
lokacije ponovno koriste energiju vode u obliku mikro-hidro.
54. Izložba geotermalne energije (http: //orkusyn.is), Hellisheiði Island Na
najvećoj svjetskoj geotermalnoj elektrani, ovaj centar za posjetitelje nudi vrlo
informativna vodstva koja omogućuju da vidite iz prve ruke rad turbine, kao i
izvrsne makete i filmove koje objašnjavaju prirodu geotermalne energije i
kako se voda upreže.
55. Cruachan -Hollow Mountain (www.visitcruachan.co.uk) pored Loch Awe,
Škotska. To je svjetska najstarija pumpa za pohranu hidroelektrane stanice,
još uvijek u pogonu. Odlična podzemna tura minibusom koja vam
omogućuje da vidite veliku dvoranu turbine u srcu planine. Iako to hrani
mrežnu struju koja je neobnovljiva, njegovi sustavi tunela daju daleko veći
prirodni sliv nego što bi pretpostavili od standardne karte i tehnologiju na
zaslonu od klasične, velikih razmjera hidroelektrane.
56. Centar za alternativnu tehnologiju (Canolfc y Dechnoleg (www.cat.org.uk),
Machynlleth, Wales. To je živa, u pogonu lokacija koja je već zaradila svoje
mjesto u budućoj baštini obnovljivih izvora energije: to je mjesto koje je
zagovarao i predstavljao sve obnovljive davno prije nego što je većina ljudi
htjela znati.
57. Tide Mill Živeći muzej (www.woodbridgetidemill.org.uk), Suffolk,
Engleska. Nevjerojatno trajan komad tehnologije obnovljivih izvora energije,
to je vodenica koja radi promjenom plimnih glava. Mlin posluje na ovoj lokaciji
više od 840 godina, a prisutna oprema mirovala je samo deset godina od
1958., prije nego što je vraćena u puni radni pogon.
58. Kinderdijk Centar za svjetsku baštinu (www.kinderdijk.com), zapadno-
središnja Nizozemska. Tih 19 povijesnih vjetrenjača su korištene od
osamnaestog stoljeća za crpljenje vode iz poldera u Randstad konurbaciji
(koja uključuje četiri najveća grada u zemlji).
86
O STALE LOKACIJE ENERG ETSKE BAŠTINE

59. Energi Museet (www.energimuseet.dk), Bjerringbro, Danska. Ovaj širokog
spektra muzej pokriva energiju u prirodi, sve glavne oblike proizvodnje
energije i korištenje (fosilna, nuklearna i obnovljiva), kontekst okoliša i
klimatske promjene, pa čak i energetske politike.
60. Američki muzej znanosti i energije (http: // amse. org /), Oak Ridge,
Tennessee, SAD. Smješten u neposrednoj blizini Oak Ridge National
Laboratory, koji je odigrao ključnu ulogu u ranom razvoju nuklearne energije,
muzej je, neočekivano, jedan od najboljih mjesta za upoznavanje nuklearne
energije (uključujući njegove kontroverzne veze s oružjem), ali to također ima
upečatljive interaktivne prikaze na mnogim drugim energetskim resursima.
61. Turbinia (www.twmuseums.org.uk/discovery.html). Prvo turbinsko plovilo
na svijetu nalazi se u galeriji u Discovery Museum, Newcastle Upon Tyne,
Engleska. To je plovilo koje je Charles Parson bezobrazno koristio kako bi
Vlada ustala i obratila pozornost na turbo snagu!
62. Muzej energija u Berlinu (www.energie-museum.de) sa sjedištem u
bivšem postrojenju za pohranu baterija pripojeno napuštenoj trafostanici.
Vođen od strane volontera i dostupno samo unaprijed dogovoreno vodstvo,
ovo je velika i impresivna zbirka opreme koja se odnosi na energetiku,
općinsko grijanje i rasvjetu javnih sustava.
63. Energetska galerija u Znanstvenom Muzeju (www.
sciencemuseum.org.uk/on-line/energy), South Kensington, London. Iako je
usmjeren na djecu u dobi od 7-14, ova galerija je iskustvo učenja za djecu
svih uzrasta!
5. Energetski filmovi vrijedni gledanja

Sljedeća dva filma su živopisni prikaza nedaća koje je vađenje ugljena
podrazumijevalo prije stoljeća ili tako nešto:
64. Germinal (1993): povijesna drama redatelja Claudea Berrija. Na temelju
klasičnog romana Emilea Zole, ona opisuje spiralu kaosa kako rudari
devetnaestog stoljeća u sjevernoj Francuskoj štrajkaju za bolje uvjete, a
vlasnici rudnika reagiraju nasilno.
65. Matewan (1987): povijesna drama scenarista i redatelja Johna Saylesa.
Ovo prikazuje jedan od mnogo zaboravljenih slučajeva nasilničke sprege od
strane unajmljenjih ubojica protiv pokušaja sindikalizacije u Appalachian
nalazištima ugljena.
Samo jedan film kojeg sam svjestan da točno opisuje aktivnosti rane naftne
industrije:
66. Bit će krvi (2007): povijesna drama scenarista i redatelja Paula Thomasa
Andersona, temelji se na romanu Nafta Uptona Sinclaira. Postavljena
početkom dvadesetog stoljeća u Kaliforniji, opisuje moralni pad uspješnog
naftnog istraživača u obrnutom razmjeru prema njegovom prosperitetu.
6. Prvi holivudski slučaj praćenja revolucije

frakturiranja u SAD-u
67. Obećana zemlja (2012): drama u režiji Gusa Van Santa.To se odnosi na
pokušaje izmišljene tvrtke da uvjeri malogradske zemljoposjednike da se
prijave za bušenje i praćenje plina iz škriljca na njihovoj zemlji. Suština priče
odnosi se na korporativnu politiku i pokvareni pokušaj da se preduhitre
eventualni prigovori na okoliš od strane agenta provokatora.
87
68. Čovjek Edison (1940): drama u režiji Clarencea Browna. To je

hagiografska prerada života Thomasa Edisona (vidi br.11 gore) u obliku
sjećanja starijeg gospodina na svoja životna postignuća. Iako su većina
pripisana, neka od navodnih postignuća u električnoj energiji su zapravo djela
drugih, kao što je Nikola Tesla.
Nuklearna je neugodna za Hollywood, a većina filmova ( npr. Černobil
dnevnici) su apsurdno mutantske fantazije zločina. Evo jedan vjerodostojan,
temelji se na stvarnom slučaju koji se dogodio u Oklahomi:
69. Silkwood (1983): drama / triler u režiji Mikea Nicholsa. Ovo je priča o
tehničarki u tvornici koja priprema šipke plutonija goriva za nuklearne
elektrane, koja postaje zabrinuta da sigurnosni prečaci se koriste jer
postrojenje zaostaje u ispunjavanju važnog ugovora. Kad podigne uzbunu,
lanac događaja slijedi u kojoj je opasno ozračena, psihološki izmanipulirana i
na kraju ubijena u sumnjivim okolnostima.
7. Četiri DIY energetska projekta

Pokušajte kod kuće ...
70. Izolirajte kako bi akumulirali: prva stvar koju netko treba učiniti kao DIY
energetski projekt je minimalizirati besmislene gubitke topline (ili, ako živite u
toploj klimi, gubitak skupog ohlađenog zraka) iz svog doma. Dobra polazna
točka su zaklade energetske štednje:
www.energysavingtrust.org.uk/Insulation
71. Pasivni solarni grijač zraka izrađen od aluminijskih limenki: ako uštedite
hrpu praznih limenki pića, možete ih koristiti za napraviti jednostavan grijač
zraka - idealno za uzimanje studeni iz vrtne šupe ili ljetnikovca u proljeće ili
jesen. http://www.ehow.co.uk/how_6679140_make-panel-using-aluminum-
cans.html
72. Mala vjetroturbina izrađena od PVC-a i drva: ovaj uređaj može biti
napravljen pomoću alata koji se najčešće nalaze u mnogim domaćim
radionicama. Trebate kupiti neki od električnih komponenti, ali nadgradnja je
sva izrađena od jeftinih materijala. http: //www.folkecenter. net / mediafiles /
folkecenter / pdf / diy-vind-turbine.pdf
73. Vaš vlastiti pico-hidroenergetski generator: možete izvući energiju iz
zimskih kiša koje teku niz ispust ili iz vrtnog crijeva tijekom ljeta, koristeći ovu
jednostavnu hidroenergetsku turbinu. http: // www. greenoptimistic.com/201
0/03/09 / build-small-scale-hydroelectric-generator / #. Uz BDVPl_sjw
8. Energetski otisci: energija utjelovljena u

osamnaest zajedničkih roba
Većina ljudi sada je upoznata s konceptom 'ugljičnog otiska' i rado će
dobacivati oko procjena koliko C02 je izdano za proizvodnju oko tone
aluminija. Postoji veliki problem s tim, međutim: ugljični otisci su izvedeni iz
više temeljnih energetskih otisaka, koje su daleko manje raspravljani. No,
poanta je u tome da se ista količina energije koristi za proizvodnju tone
aluminija iz identične rude na Islandu kao i u Indiji-ipak na Islandu energija
koja se koristi u aluminijskoj topionici je iz hidroelektrana i geotermalnih
izvora, te je tako vrlo niskougljična, dok u Indiji su topionice na ugljen. Kako
smo pokušali dekarbonizirati industriju, mi riskiramo ne dati zasluge gdje
treba ako ležerno govorimo o ugljičnim otiscima a ne o energetskim otiscima,
od kojih onda možemo izračunati otiske ugljika s obzirom na dane točne
informacije o industriji u pitanju. Poticati ovaj više znanstveniji pristup, ovdje
su energetski otisci za 20 zajedničkih dobara. Vrijednosti su dobivene sa
88
Sveučilišta u Bathu i u izvrsnoj Inventura ugljika i energije (ICE) bazi

podataka, koja je besplatno dostupna na internetu putem sljedećeg linka:
www.circularecology.com/ice-database.html. Svaka vrijednost u nastavku je
odgovor (u jedinicama MJ / kg, osim ako nije drugačije navedeno) na pitanje:
"Koliko energije je potrebno za napraviti X?
74. Aluminij 218 (primarni); 29 (reciklirani)
75. Opeka 3 (u iznosu od oko 7 MJ po cigli)
76. tepih 74 (tj. oko 187 MJ po kvadratnom metru)
77. Cement 4.5
78. Keramika 10
79. Glineni crijepovi 6,5
80. Beton 0,75
81. Bakreni cjevovod 57 (primarni); 16.5 (reciklirani)
82. Boja 70 (dva sloja, 21 MJ po kvadratnom metru)
83. Papir 28 (za jedan paket A4 papira za ispis: oko 70 MJ)
84. Plastika 80,5
85. Fotonaponske stanice (polikristalni silicij) 4070 MJ po četvornom metru
86 Road površine (asfalt) 2.509 MJ po četvornom metru
87. Brtvila i ljepila (npr. epoksidna smola) 137
88. Čelik 20.1 (prosjek); 35.4 (primarno); 9.4 (reciklirani)
89. Nehrđajući čelik 56.7
90. Drvo 10 (lesonit 16; MDF 11; šperploča 15)
91. PVC prozori (dvostruko glazirani) 2.300 MJ po prozoru
9. Devet organizacija za provjeriti da li vam

je stalo do nekih postavljenih pitanja u
ovoj knjizi
Slijede ovdje, jer sam osobno pronašao da su pouzdane i objektivne kao
izvori informacija, i iskreni u svojim poslovima. To ne znači da podržavam sve
što bi oni ili njihove partnerske organizacije / sponzori, mogli reći ili učiniti ...
92. Međunarodna agencija za energetiku (www.iea.org). uglavnom stvorenje
svjetskih najbogatijih zemlja (njezine države članice), i da se konzultira s tom
činjenicom čvrsto na umu, i dalje je korisni izvor statistike i informacija o
trendovima u korištenje energije i tržišta.
93. Energetska Informacijska Uprava Sjedinjenih Američkih Država (www
eia.gov): Služba američke savezne vlade koja sjedinjuje energetske statistike
iz svjetskih izvora i proizvodi korisne sažetke i analize trendova.
94. Godišnji statistički pregled svjetske energije, proizvedene od strane
globalne naftne korporacije BP (http://tinyurl.com/ kwyl98h): kako je ovaj niz
izvješća godišnje izrađen od 1951. godine, dosljednim (ako se razvija)
postupkom, daje vrijedan uvid u to kako velika organizacija privatnog sektora
promatra svjetsku energetsku situaciju.
95. Energetska industrija Times (www.teitimes.com): mjesto za pogledati, ako
želite ići u korak s brzo mijenjajućim energetskim sektorom u svijetu:
mjesečne novine, pune korisnih, objektivnih mogućnosti i pronicavih analiza.
89
96. Nacionalna energetska Akcija (www.nea.org.uk): iako pokrivaju samo

Englesku, Wales i Sjevernu Irsku, ova dobrotvorna ustanova u Velikoj Britaniji
daje izvrstan uvid u problematiku suzbijanja siromaštva u bogatoj zemlji.
97. WWF (http://wwf.panda.org): osnovana je 1961. godine, to je sada vodeći
svjetski NGO (nevladina organizacija) koji nastoji 'izgraditi budućnost u kojoj
će ljudi živjeti u skladu s prirodom'. WWF se izdvaja od ostalih velikih
nevladinih organizacija za zaštitu okoliša jer je osvježavajuće spreman
slušati iskrene poglede drugih i najvažnije, promijeniti svoj stav o ključnim
pitanjima, ako znanstveni dokazi to jamče. Provjerite 'Energija 2050'
izvješće:. http://tinyurl.com/ ngtzn96
98. Svjetska banka (www.worldbank.org/en/topic/energy): bez obzira na sve
svoje greške, da Svjetska banka ne postoji mi bi je nesumnjivo brzo izmislili.
Ova stranica pruža vrijedne perspektive iz svijeta u razvoju, pružajući
osvježavajući kontrapunkt IEA, SAD-a i BP svjetonazorima.
99. Svjetsko vijeće (www.worldenergy.org): UN-akreditirana mreža s
naglaskom na energetske strategije i politike.
100. Nisko-ugljična energetsko razvojna mreža (http: //lcedn.com/): u VB-
temeljena mreža istraživača, kreatora politike i praktičara koji žele pronaći
načine kako pomoći zajednicama u zemljama u razvoju Globalnog Juga kako
zaobići štetne, visokougljične puteve za socijalno pravednu, prosperitetnu
budućnost.
90
VI. POGLAVLJE
Zahtjevni izazovi i sjajna rješenja, uvod u II dio knjige
91
Scenariji koji proizlaze iz brojnih istraživanja o budućnosti planete Zemlje

nagovještaju zaista strašan razvoj događanja, s dodatnim iskorištavanjem
resursa, poremećajem prirodnih ravnoteža i zabrinjavajućim društvenim i
ekonomskim posljedicama. Ali postoje ustvari konkretne mogućnosti,
zahvaljujući digitalnoj revoluciji i poticanju novog društvenog i ekološkog
senzibiliteta, da se produktivnost resursa poveća, ubrzavajući cirkularnost
tokova i ublažujući naš ekološki trag. Ukratko, moglo bi biti moguće promijeniti
budućnost ugroženu ekonomskim i ekološkim krizama u perspektivu
budućnosti smanjenja društvenih razlika i obnove ekoloških ravnoteža.
Ali nipošto se ne radi o jednostavnom procesu. Primamljiv je odabir rješenja
koja se čine neposrednijima, kao primjerice ugljen po niskoj cijeni, bušenje u
polarnim područjima, rušenje šuma, divlja motorizacija i tako dalje, ali takva bi
rješenja neizbježno dovela do dodatnih ekoloških katastrofa. Kako bi se
pronašao uravnotežen oblik razvoja potrebna je dugoročna vizija koju prati
mogućnost napuštanja starih paradigmi. Potrebno je upravljati krizom
područja koja su još uvijek dominantna ali bez budućnosti i poticati razvoj
novih aktera koji mogu osloboditi velike potencijale povezane s informatičkom
revolucijom kao i s revolucijom resursa.
1. Devet milijardi polovicom stoljeća

Svjetsko stanovništvo trebalo bi doseći vrhunac od 9 milijardi polovicom
stoljeća. Tako barem tvrdi dosad najtočnija procjena. Ustvari, prema nekim
recentnim studijama postoji 70% vjerojatnosti da će se do 2100. doseći brojka
od oko 11 milijardi, zbog demografskog booma koji se predviđa u Africi. 1
Dakle, ako porast stanovništva od 50% dovede do složenih problema s
kojima će se trebati suočiti, najveće kritične točke će se pojaviti u idućih 15
godina s preseljenjem milijarde stanovnika iz sela u gradove. Procjenjuje se
da će kroz deset godina samo u Kini postojati 221 grad s više od milijun
stanovnika. To je izazov dosad neviđenih razmjera. Promjene ne samo da će
biti brze nego i ogromnih dimenzija. Ustvari, ako je u 1. Industrijskoj revoluciji
urbanizacija obuhvatila 130 milijuna ljudi, migracija prema gradovima će
uključiti sedam puta veći broj ljudi u samo 15 godina. Taj će fenomen pratiti
brzi porast broja zgrada, infrastruktura, robe široke potrošnje, automobila …
Takva potražnja vršit će sve veći pritisak na resurse (energija, cement, čelik,
bakar …).
2. Napredak antropocentrika
Čovječanstvo ruši svoje temelje degradirajući tla, onečišćujući vodene
resurse i mijenjajući klimu. Prema nedavnim procjenama, četiri područja na
kojima se opasno približavamo dopuštenom limitu su: emisije stakleničkih
plinova, gubitak biološke raznolikosti, uništavanje šuma i ispuštanje dušika i
fosfora iz gnojiva u oceane2.
Što se tiče klime, već 2014. je bila najtoplija godina od 1880., dakle od kada
imamo pouzdana mjerenja, ali 2015. je oboren svaki rekord s temperaturom
za 0.9 °C višom od prosjeka u prethodnom stoljeću, zahvaljujući i prisutnosti
1
Gerland P., et al., ''World population stabilization unlikely this century'', Science, 346, 206, 2014
(http://science.sciencemag.org).
2
Milman O., ''Life on Earth now officialy at risk, scientists say'', Grist, 2015 (http://grist.org).
92
snažnog fenomena El Nino u Tihom oceanu koji se odužio pa se predviđa da

će i 2016. biti vrlo vruća .
Što se tiče koncentracija ugljičnog dioksida u atmosferi, 2015. je dosegla
psihološki prag od 400 čestica na milijun (ppm)3. 1987. godine je
koncentracija bila 350 ppm, dok riskiramo 2035. doseći 450 ppm što će, kao
što možemo vidjeti, predstavljati ne samo simboličku vrijednost nego i prag čiji
prelazak ugrožava mogućnost zadržavanja temperature Zemlje unutar 2 °C .
Glede izumiranja vrsta, 20. stoljeće bilježi ubrzanje koje dovodi do postotaka i
tisuću puta većih u odnosu na ono što se dogodilo u posljednjih 65 milijuna
godina. A u idućih pola stoljeća taj trend će se još više ubrzati promjenom
klime.4
Na kraju je tu uništavanje šuma, koje je 90tih godina dovelo do godišnjeg
nestanka 16 milijuna hektara, što je površina veća od regije Kalabrije. Ali u
tom slučaju smo već, srećom, svjedoci zaokreta: u prvom desetljeću ovog
stoljeća godišnja agresija se smanjila na 13 milijuna hektara 5. Ali još je
moguće usporiti propast izbjegavajući katastrofalne razvoje. Ova knjiga
opisuje ne samo neka od pobjedničkih rješenja, nego i prepričava kako
njihova raširenost već postiže prve zapažene rezultate.
3. Nadolazeće transformacije u svijetu

energije
Proizvodnja i potrošnja energije se ubrzano mijenjaju. Ali njihova je sudbina
neizbježno vezana uz odgovore na klimatske promjene. Potražnja za naftom
se smanjila i konvencionalna eksploatacija sirove nafte stagnira već desetak
godina6. Iznenađenje američke nafte iz škriljevaca o kojem se govori u 4.
poglavlju izmijenilo je tržište, povlačeći za sobom reakciju Saudijske Arabije
koja je, pokušavajući izbjeći rezanje proizvodnje, uvela smanjenje cijena
započeto u drugoj polovici 2014., a koje bi moglo potrajati nekoliko godina.
Što se tiče metana, dostupnost je veća. A noviteti postoje i na području plina
iz škriljevaca.
Budućnost ugljena će, u konačnici, biti ograničena uvođenjem sve strožih
ekoloških i klimatskih normi. Iz tog razloga, kao i zbog konkurencije plina i
obnovljivih izvora energije moguće je da se dosegao vrhunac potrošnje.
Situacija s fosilnim energentima po pitanju ponude je prilično neuravnotežena,
ali jedno je sigurno: njihova budućnost je strateški ugrožena zagrijavanjem
Zemlje. Ostvarivanje ciljeva sadržanih u Sporazumu iz Pariza dovest će do
nemogućnosti korištenja velikog dijela rezervi fosilnih energenata.
Pravo iznenađenje na području energetike donose obnovljivi izvori energije.
Neprekidni porast učinkovitosti i iznenađujuće smanjenje cijena doprinose
njihovim izgledima da dugoročno prevladaju na svjetskoj sceni. Nuklearna
energija, s druge strane, donosi sve veće troškove, i njena uloga će, bez
obzira na odabire pojedinih zemalja, ostati marginalna na svjetskoj sceni.
4. Stvaralačka destrukcija
3
Koncentracija varira tijekom godine, ali vrlo je vjerojatno da je prosjek iz 2015. prešao prag od 400 ppm. To su
vrijednosti stanice Mauna Loa i očekuje se publikacija NOAA-e sa sveukupnim podacima na svjetskoj razini. Vidi
također Andersen C., ''Update 2015.: CO2 content in the atmosphere has passed 400 ppm'', Climate position,
2016 (http://climatepositions.com)
4
Shah A., ''Loss of Biodiversity and Extinctions'', Global Issues, 2014. (www.globalissues.org)
5
Boucher D. et al., ''Deforestation Success Stories'', Union of Concerned Scientist, 2014 (www.ucsusa.org)
6
Umjereni porast potražnje za naftom zadovoljavaju biogoriva i nekonvencionalna proizvodnja sirove nafte.
93
Posljednjih nekoliko godina obilježeno je prodorom novih tehnologija i

sveprisutnošću digitalne revolucije, a ta povezanost može dubinski utjecati na
ekonomiju, posao i okoliš. U nekim slučajevima govorimo o ''destruktivnim
rješenjima'' postojećih struktura, ali često vrlo visoke ekološke svijesti zbog
svoje mogućnosti smanjenja upotrebe resursa. Njihovo širenje na tržištu već
bilježi destruktivni efekt i istovremeno nagovješćuje sjajni razvoj koji će
doprinijeti učinkovitom suočavanju s ekološkim krizama.
U knjizi će biti opisan brz razvoj fotovoltaika, LED svjetiljki i car sharinga koji
je već u tijeku. U prijelaznom razdoblju sustavi akumulacije će doprinijeti
transformaciji energetskog svijeta i revoluciji u svijetu transporta. Fleksibilna
rješenja poput vozila bez vozača izmijenit će tržište automobila. Građevinska
industrija će se morati suočiti s izgradnjom zgrada vrlo niske potrošnje i
radikalnom energetskom prekvalifikacijom postojećeg bogatstva uvođenjem
inovativnih rješenja kao što su industrijalizacija retrofit i 3D printanje. U
konačnici, digitalne tehnologije, robotizacija, 3D printanje će revolucionirati
sam koncept tradicionalne proizvodnje. Digitalizacija, povezanost i dijeljenje
predstavljaju tri snažna trenda koja će u brojnim sektorima ubrzati
transformacije svijeta koji nas okružuje.
Slika ističe brzinu kojom su neke od tih tehnologija (energija vjetra, solarna
energija, električna vozila, LED svjetiljke) ušle na tržište, a posebice ulogu
koju će imati u idućih deset godina. Samo ova četiri rješenja mogla bi izbjeći
stvaranje više od 5 milijardi tona CO2 do 2025. godine, što je 13% manje u
odnosu na trenutne emisije.7
To je ''stvaralačka destrukcija'' o kojoj teoretizira Joseph Schumpeter, koji je
40tih godina prošlog stoljeća obnovio koncept marksističke misli kako bi ga
prilagodio drastičnim transformacijama koje su uvele neke ''snažne'' inovacije.
Austrijsko-američki filozof, pesimist po pitanju održivosti tog procesa, smatrao
je kako će on dugoročno ugroziti sam temelj kapitalizma. Ustvari, upravo
inovativni sadržaj tehnologija i rješenja mogu omogućiti suočavanje s kritičnim
točkama idućih desetljeća. Ne samo to, nego i nagovještavaju moguće
evolucije razvojnog modela, kompatibilnije s okolišem i oslobođene opsesivne
potrebe za kvantitativnim rastom.
5. Električna energija, transport, građevina i

industrija u ubrzanom razvoju
Neke sektore je promjena već zahvatila, počevši od europskog
elektroenergetskog sustava, koji je u krizi zbog prekomjerne instalirane
konvencionalne snage, pada potražnje i prodora zelene energije. Rezultat je
očigledno dramatičan za operatere i investitore: manji prihodi i prepolovljena
dionička vrijednost u posljednjih pet godina. 8
I sektor transporta se suočava s novim izazovima obilježenima smanjenjem
kretanja motornim vozilima u brojnim zemljama i pojavom novih tehnologija,
kao što su električni automobili, a u budućnosti i vozila bez vozača.
Jednako tako, u krizi se nalazi i sektor građevine, s velikom koncentracijom
broja novih zgrada, djelomično kompenziranih porastom aktivnosti
prekvalifikacije, dok se svijet industrije susreće s padom potražnje i
poteškoćama cijelih industrijskih grana.
Svi navedeni sektori će se suočiti s inovativnim energetsko-ekološkim
prijedlozima, koji će na različite načine utjecati na njihovu budućnost. Dok
predstavljaju odlučujući element u krizi elektroenergetskog sustava, još uvijek
7
Kooroshy J., et al., ''The low carbon economy'', Goldman Sachs Global Investment Research, 2015.
(www.goldmansachs.com)
8
The Economist, ''How to lose half a trillion euros'', 2013. (www.economist.com).
94
nisu utjecajni u automobilskom sektoru ali će utjecati na njegov budući razvoj.

Isti prijedlozi su učinkovite anticikličke mjere u svijetu građevine te otvaraju
zanimljive perspektive u industriji, zahvaljujući velikim porastima
produktivnosti.
Za elektroenergetske operatere element novosti je upravo izvor njihovih
poteškoća. Nameće se decentralizirani sustav proizvodnje, koji predstavlja
milijun postrojenja koja će u idućim desetljećima velikim dijelom zamijeniti
centraliziranu proizvodnju električne energije, dominantnu u prošlom stoljeću.
Ta dinamika, nezaustavljiva, s jedne strane potiče pojavu novih subjekata, a s
druge strane nameće temeljitu promjenu strategija elektroenergetskih
kompanija.
Automobilska industrija mora se suočiti s dosezanjem vrhunca mobilnosti
motornih vozila i budućim prodorom električnog automobila a potom i vozila
bez vozača. Brojne su zemlje u kojima se smanjila upotreba automobila i
postoji perspektiva jednostavnog ''tržišta zamjene'', prostora koji bi se mogao
smanjiti s porastom alternativnih oblika mobilnosti. Zanimljivo je uočiti da i
velike automobilističke kuće, baš kao i elektroprivredne tvrtke, preusmjeravaju
svoje strategije kako bi kompenzirali manje gubitke ponudom novih usluga i
započinju ispitivanje električne mobilnosti.
Građevinski sektor ima svoje specifične karakteristike. Nove kuće moraju
imati sve bolje energetske usluge. I prekvalifikacija će biti usmjerena na
intervencije koje mogu drastično smanjiti potražnju za energijom. U tom
slučaju uvođenje rješenja za smanjenje potrošnje i proizvodnju čiste energije
ne ugrožava sektor, već sve više predstavlja strateški element preživljavanja i
buđenje onih sektora koji imaju kapacitet obnove.
Što se tiče proizvodnog sektora, mogućnosti digitalne revolucije nagovještaju
radikalne transformacije, od uvođenja pametnih rješenja u proizvodne
procese, jačanja principa cirkularne ekonomije koja se temelji na ponovnoj
upotrebi, prefabriciranju i reciklaži , pa sve do širenja digitalizacije i
robotizacije koji bi mogli potaknuti procese decentralizacije preokrećući trend
prema dislociranosti industrijskih aktivnosti. Na svim promatranim područjima,
transformacije će donijeti veću dodanu vrijednost, manju potrošnju energije i
materijala, manju štetnost za okoliš i veće prednosti po pitanju zapošljavanja.
To neće biti bezbolan proces, a nije isključivo niti da će akteri koji dominiraju
sadašnjom scenom biti i protagonisti budućnosti.
6. Klimatski ciljevi ubrzavaju transformaciju

Rečeno je kako su strategije koje se suprotstavljaju klimatskim promjenama
pokrenule brojne aktualne transformacije. To je posebno točno za Europu
koja je odigrala ključnu ulogu u usvajanju Kyotskog protokola, a zatim i s
postavljanjem ciljeva za 2020. i 2030. Potreba da se jamči pokrivanje 20%
finalne energetske potrošnje iz obnovljivih izvora krajem ovog desetljeća
potaknula je tehnološke inovacije koje su ostavile traga u cijelome svijetu.
2020. godine barem jedan od tri kWh će u Europi biti proizveden iz obnovljivih
izvora energije a polovicom stoljeća u nekim će zemljama i 100% električne
energije biti zelenog porijekla.9
I druga dva sektora o kojima je bilo riječi, automobilski i građevinski, pod
utjecajem su klimatskog izazova. Kako bi se olakšalo ostvarenje europskih
ciljeva za 2020. postavljena su ograničenja na potrošnju vozila. 10 Upravo zato
9
Kako bi se do 2020. petina potrošnje mogla pokriti zelenom energijom, najveći izazov je, s obzirom na
uvođenje biogoriva, pred elektroenergetskim sustavom.
10
U prosjeku su emisije ugljičnog dioksida vozila prodanih 2012. godine manje za 23% u odnosu na 2000. A za
kraj desetljeća će se nametnuti dodatni rez emisija za 28%.
95
se potiče na učinkovitost i uvođenje sve većeg udjela električnih i hibridnih

automobila.11 Dakle, klima će potaknuti inovacije koje će utjecati na svjetsko
tržište transporta. I to zato što su u Europi prisutne azijske i američke
automobilističke kuće koje su prisiljene prilagoditi se ograničenjima potrošnje
kao i zato što će europske odluke utjecati na odluke drugih zemalja. I u svijetu
građevine klimatska kriza ukazuje na ambiciozne ciljeve za ostvarenje
drastičnih smanjenja energetske potrošnje. To podrazumijeva potragu za
novim tehnološkim rješenjima i oživljavanje sektora koji se trenutno nalaze u
ozbiljnoj krizi.
Ustvari, trenutnu fazu obilježavaju dvije suprotstavljene sile. Prva je određena
pojavom stotina milijuna novih korisnika i porastom potražnje za prirodnim
resursima. Druga obuhvaća prodor utjecajnih inovacija koje se mogu proširiti
utječući na konvencionalna tržišta, stvarajući nove prilike i smanjujući
energetsku potrošnju i upotrebu sirovina. Jedan od najrazornijih aspekata je
brzina i radikalnost uvedenih transformacija. Biti će moguće povećati za pet ili
čak deset puta produktivnost upotrebe resursa i ući će u upotrebu rješenja
koja su donedavno smatrana dalekom budućnošću. Kao što ćemo vidjeti
detaljnije, njihovo širenje će skratiti vrijeme i troškove obrade. Hoće li sve biti
dobro? Ne možemo reći, jer taj tehnološki napredak bi mogao imati negativne
posljedice na, primjerice, tržište rada. Trebat će inteligentno usmjeriti razvoj
tehnologija, oblika energije i proizvodnih rješenja.
7. Kontrola odozdo, zajednički odabiri,

pametni gradovi i pametne tvornice
Energetska tranzicija potaknut će decentraliziranu kontrolu tehnologija. Ne
govorimo samo o milijunima solarnih sustava instaliranih na europskim
zgradama koji omogućuju smanjenje ovisnosti o mreži, nego i o
crowdfundingu za financiranje obnovljivih projekata, pa sve do odluke o
povratku elektroenergetskih mreža gradovima. Ukratko, prelazi se s
centraliziranog upravljanja energijom koje je bilo u rukama nekoliko velikih
aktera u proteklom stoljeću na različite oblike kontrole odozdo i zajedničke
odabire.
U gradskom transportu uvest će se rješenja koja pogoduju prijelazu s
vlasništva nad prijevoznim sredstvima na njihovu upotrebu. Već danas se
znatno smanjila uloga automobila kao statusnog simbola, i sve se više,
zahvaljujući pametnim telefonima, odabiru korisniji načini prijevoza: javna
prijevozna sredstva, bicikli, car sharing, taksi …
Digitalna revolucija, nakon što je zahvatila svijet komunikacija, proširit će se
na upravljanje zgradama, urbanističkim aglomeratima pretvorenim u pametne
gradove, uključujući i srce ekonomije – proizvodnju. Bit će dostupna rješenja
koja će učiniti sve povoljnijim raširenu digitalnu proizvodnju s radikalnim
utjecajem na rad, dimenzije postrojenja i njihov geografski smještaj. Dijeljenje
softvera i hardvera postat će snažan pokretač inovacije. Širenje sharing
ekonomije na mnogobrojne sektore će jamčiti pozitivan učinak na okoliš ali i
oblikovati modele ponašanja usklađene s mogućnim razvojem ekonomije
prilagodljive budućim klimatskim scenarijima.
8. Što će se promijeniti u idućim desetljećima?

Pokušajmo se zapitati što bi se moglo dogoditi oko polovice stoljeća, pod
utjecajem strogih klimatskih politika, odnosno pod pretpostavkom da se
11
Prema procjenama Civesa, kako bi se poštivala ograničenja potrošnje, u Italiji bi krajem desetljeća trebalo biti
u pogonu 2-3000 električnih automobila.
96
konkretizira scenarij dekarbonizacije koji predviđa COP21. Zelena električna

energija će pokrivati velik dio potražnje, omogućujući povećanje energetske
sigurnosti i smanjenje troškova. Zgrade s vrlo niskom potrošnjom za
klimatizaciju, velikim dijelom pokrivenom obnovljivim izvorima energije, jamčit
će drastično smanjenje računa. Veći broj zgrada ili kvartova će biti potpuno
autonoman i odvojen od mreža. Smanjit će se i troškovi gradske mobilnosti,
zahvaljujući praktički eliminaciji privatnih automobila, koju će omogućiti flote
autonomnih električnih vozila. Po pitanju proizvodnje predvidljiva je temeljita
promjena s afirmacijom decentraliziranih proizvodnih rješenja. Taj scenarij
implicira usvajanje agresivnih klimatskih politika koje mogu djelovati na
globalnoj razini.
Ali koliko god dugoročno usmjerene vlade potiču tranziciju na tu novu
ravnotežu, ona neće biti jednostavna. Čovječanstvo će se u idućih tri-četiri
desetljeća morati suočiti s ozbiljnim promjenama zahvaljujući značajnom
preusmjeravanju kapitala u odnosu na trenutno stanje. Navedimo jedan
primjer, do prije nekoliko godina odnos na svjetskoj razini između kapitala
uloženog u sektore fosilnih goriva i sektore zelenih energija bio je deset
prema jedan, a sada su se ulaganja presložila, pri čemu lagano prevladavaju
fosilna goriva.12 A u budućnosti će definitivno prevagnuti obnovljivi izvori
energije i učinkovitost.
S ekonomske strane suprotstavit će se dva različita trenda. Ulaganja u
energiju će porasti jer tehnologije obnovljivih izvora zahtijevaju velika
ulaganja, elektroenergetske infrastrukture će morati biti prekvalificirane i
osnažene. Istovremeno će politike učinkovitosti smanjiti potrošnju, proširit će
se upotreba pametnih informatičkih tehnologija i cijene zelenih tehnologija će
pasti. Za zemlje uvoznike fosilnih goriva, kao što je to slučaj s većim dijelom
Europe, radi se o ulaganju u tranziciju resursa dobivenih smanjenjem
energetskih uvoza.13
Može li se, i kako, uskladiti ta energetska transformacija sa složenim
kontekstom europskih ekonomija? Hoće li krize usporiti promjene? Ili će
upravo izdvajanje ispravnih odabira u proizvodnji energije, transportu,
građevini, industriji i poljoprivredi omogućiti suočavanje sa strukturalnim
poteškoćama, vodeći društvo prema novim održivim ravnotežama? Na sva ta
pitanja pokušavamo odgovoriti različitim aktivnostima tijekom kolegija,
analizirajući neke aktualne transformacije i objašnjavajući rješenja i
tehnologije koji mogu dubinski promijeniti model razvoja u idućim
desetljećima.
28.2.2017.
12
2012. godine uloženo je 674 milijarde dolara u istraživanje i upravljanje novim ležištima nafte i plina, u
usporedbi s oko 560 milijardi ulaganja u učinkovitost i obnovljive izvore energije.
13
Europska unija ovisi za 53% o energetskim uvozima koji koštaju milijardu eura na dan (http://ec.europa.eu)
97

URBANI ENERGETSKI SUSTAVI - Final

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

URBANI ENERGETSKI SUSTAVI - Final

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

URBANI ENERGETSKI

Prof. dr. sc. Alfredo Višković

5. Razlike u odnosu na prošlost ......................................................................................................... 60

5. Električna energija, transport, građevina i industrija u ubrzanom razvoju ............................... 94

Već se neko vrijeme mijenja svijet energije, u tijeku je prava revolucija.

KAKO SMO OVAMO DOSPJELI?

1. Grad željeza i drveta, Tarataba

Slika I.1 – Evolucija vrste i dimenzije lubanje

Vatra je dakle jedan od brojnih čimbenika koji su omogućili ljudskoj vrsti da se

Slika I.2 - Antropogenetska transformacija bioma od 6000.p.n.e. do 2000. n.e .

Izvor: Podaci preuzeti od ElisaE.C. '2011 Antropogeni transformation of the terrestnal

Uništenje izvorne šume imalo je različite ciljeve, recimo stvoriti prostor za

Rizici deforestacije bili su poznati još od rimskog doba. U narednim stoljećima

Slika I.4 -Postotak šumske površine u Engleskoj od 1100. do 2000.

Rast troškova opskrbe doveo je do razmatranja upotrebe goriva koje je dotad

2. Grad ugljena i parnog stroja, Coketown

Dickens opisuje u “Teškim vremenima“: »Bio je to grad od crvene cigle,

3. Grad motora i nafte, Motor City

cluster, kojeg čine motor s unutarnjim izgaranjem i naftni derivati. Izum

Slika I.5 – Sustav barela nafte u zemljama OECD-a

Benzin i dizel imaju veliku energetsku gustoću. U odnosu na težinu sposobni

Slika I.6 – Odnos proizvodnje i troškova (Ford, Model T)

Posljedica ovog ekonomski savršenog kruga bila je da su si radnici mogli

Slika I.7 - Cijena barela sirove nafte od 1970. do danas

4. Atomic city, san ili noćna mora?

sudbina bila predodređena, nakon nesreća u Three Mile Island

5. Prirodni plin, prijelazno gorivo?

Slika I.8 - Opskrba primarnom energijom u svijetu po izvorima od 1830. do 2010.

I zašto se ne smijemo ovdje zaustaviti

1. Krenuti u tranziciju ili ne?

Slika II.1- Postotak populacije s pristupom električnoj energiji 2012.

Zašto bi onda morali izvršiti tranziciju? Zar ne možemo jednostavno proširiti

Slika II.2: Dokazane rezerve nafte i prirodnog plina u 2014.

Slična je situacija i s prirodnim plinom: i ovom slučaju 10 zemalja kontrolira

uzrokovala prepirka između Rusije, zemlje proizvođača, i Ukrajine, zemlje

Slika II.3 – Glavne zemlje izvoznice nafte u 2012.

Ali tko u praksi kontrolira svjetsko tržište energije?

U svakom slučaju “gigantizam” sektora je vidljiv i uvelike utemeljen na

U svakom slučaju, vremenski obzor u kojem se može očekivati iscrpljenje

4. Ako vam se dva stupnja čine malo …

a o klimatskim promjenama i potvrdili su obvezu održavanja razine emisije

Zanimljiv alternativan način razmišljanja o problemu se temelji na činjenici da

Slika II.7 – Ugljikov ciklus

Odrediti, kao što je to napravljeno u Parizu, maksimalan prihvatljivi porast

Koliki dio poznatih rezervi je još uvijek moguće iskoristiti a da ne prijeđemo

rezerve, znamo da ne možemo nekažnjeno iskorištavati zalihe koje već

5. Od pea-soup do ponovnog pogleda na

Već se dugo raspravlja o tome ima li mjesta poboljšanju nastavimo li istim

6. Kuznets i nagli skok

Slika II.9 - Kuznetsova krivulja za okoliš

Razloge ovakvog tijeka objasnili su brojni znanstvenici: u prvoj se fazi događa

razvijemo učinkovite protumjere. Moramo li dakle svakog puta primijeniti

Emblematičan slučaj je onaj elektrifikacije brojnih zaostalih seoceta u mnogim

područjima“ skupe za izgradnju i održavanje. No tko kaže da je nužno prijeći s

Zaključak je da, ako imamo na raspolaganju značajno bolji instrument, nema

7. Troškovi, rizici, nagađanja

parametra: cijenu novca, odnosno na kamate koje banke traže za početni

Slika II.12 – Henry Ford

Špekulacija, međutim, ima svoju cijenu: trgovanje “papirnatim barelima” je

Za mnoge obnovljive izvore problem cijene goriva ne postoji: u slučajnu

Slika II.13 - Trenutna proizvodnja električne energije iz vjetra i sunca u tjednu od 1. do 7.

Valja zabilježiti da je “rizik izgaranja” u slučaju sunca i vjetra potpuno drugačiji

Slika II.14 – Rob Hopkins (fotografija: Jim Witerman)