Metode Zaštite Podvodnog Dijela Brodskog Trupa

SVEUČILIŠTE U RIJECI
POMORSKI FAKULTET U RIJECI
MATEJ GRUBIŠA
METODE ZAŠTITE PODVODNOG DIJELA BRODSKOG

TRUPA
DIPLOMSKI RAD
Rijeka, 2018. godina.

SVEUČILIŠTE U RIJECI
POMORSKI FAKULTET U RIJECI
METODE ZAŠTITE PODVODNOG DIJELA BRODSKOG

TRUPA
METHODS OF THE UNDERWATER SHIP HULL

PROTECTION
DIPLOMSKI RAD
Kolegij: Pregled i planiranje održavanja brodskih sustava
Mentor: Dr.sc. Renato Ivče
Student: Matej Grubiša
Studijski smjer: Nautika i tehnologija pomorskog prometa
JMBAG: 0112055226
Rijeka, lipanj 2018.

Student: Matej Grubiša
Studijski program: Nautika i tehnologija pomorskog prometa
JMBAG: 0112055226
IZJAVA
Kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom METODE ZAŠTITE PODVODNOG

DIJELA BRODSKOG TRUPA izradio samostalno pod mentorstvom prof. Dr.sc. Renata
Ivčea.
U radu sam primijenio metodologiju znanstvenoistraživačkog rada i koristio literaturu koja

je navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i
zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući naveo u završnom radu na uobičajen,
standardan način citirao sam i povezao s fusnotama i korištenim bibliografskim
jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskoga jezika.
Suglasan sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.
Student
Matej Grubiša
SAŽETAK
Ljudi su još tisuću godina prije Krista otkrili kako štititi metalne konstrukcije. Potreba za
time seže i do danas. Nama najznačajnija je zaštita konstrukcijskog materijala broda. U tu
svrhu danas se koriste zaštitni premazi i katodna zaštita. Premazi služe kako bi se oplata
odvojila od vanjskih utjecaja te štite od korozije i obraštanja. Kako bi premaz bio
funkcionalan važna je priprema površine te pravilno nanošenje premaza. Kada dođe do
oštećenja premaza, metal je opet izložen utjecaju mora. Iz tog razloga se na brodove
ugrađuje i katodna zaštita u obliku žrtvovanih anoda ili sustava s narinutom strujom.
Elemente katodne zaštite važno je rasporediti po brodu kako bi cijela oplata bila pod
utjecajem. Ove metode zaštite veoma su važne u modernom brodarstvu kako bi se
povećala učinkovitost poslovanja.
Ključne riječi: Održavanje broda, korozija, obraštaj, zaštitni premazi, katodna zaštita
SUMMARY
People have known abut protection od metal construction since the period before Christ.
Need of material protection reaches until today. For our field, the most important is the
protection of ships construction material. For that purpose, protective coatings and
cathodic protection is used. Coatings are used to separate the ships hull from outside
impact and to stop corrosion and fouling. It is of the utmost importance that surface
preparation is done well and coating is applied according to rules. When coating is
damaged, metal is again in contact with water. For that reason ships are equipped with
sacrificial anodes or impressed current cathodic protection. Parts of cathodic protection
must be arranged along side ship so the whole hull is protected. These protection methods
are viable in modern shipping industry as a way of increasing operation efficiency
Key words: Ship maintenance, corrosion, fouling, protective coatings, cathodic protection
I
SADRŽAJ
SAŽETAK ......................................................................................................................... I
SUMMARY ....................................................................................................................... I
1. UVOD ...........................................................................................................................1
2. ODRŽAVANJE BRODA................................................................................................3
3. DEGRADACIJA TRUPA BRODA ................................................................................4
3.1. KOROZIJA ........................................................................................................4
3.2. OBRAŠTANJE ..................................................................................................7
4. POVIJESNI PRIKAZ ODRŽAVANJA ......................................................................... 10
4.1. KARINJENJE .................................................................................................. 11
5. ZAŠTITA PODVODNOG DIJELA TRUPA DANAS ................................................... 13
5.1. ZAŠTITA PREMAZIMA ................................................................................. 14
5.1.1. Sastav i podjela zaštitnih premaza ....................................................... 15
5.1.2. Protuobraštajni ili antivegetativni premazi ............................................ 18
5.1.3. Priprema površine ................................................................................ 20
5.1.4. Nanošenje i proračun potrebne količine premaza .................................. 22
5.1.5. Nedostaci premaza i uroci .................................................................... 24
5.1.6. Ispitivanje kvalitete .............................................................................. 28
5.1.5.1. Destruktivne metode kontrole................................................... 28
5.1.5.2. Nedestruktivne metode kontrole ............................................... 31
5.2. KATODNA ZAŠTITA .....................................................................................33
5.2.1. Proračun potrebne zaštitne struje ..........................................................35
5.2.2 Zaštita žrtvovanim anodama .................................................................. 36
5.2.2.1. Količina anoda potrebnih za zaštitu .......................................... 38
5.2.2.2. Raspored anoda ........................................................................ 39
5.2.2.3. Kontrola učinkovitosti katodne zaštite ......................................41
5.2.3 Katodna zaštita narinutom strujom ........................................................42
5.2.3.1. Inertne anode i referentne elektrode ..........................................44
5.2.3.2. Raspored anoda i mjernih elektroda ..........................................48
5.2.4. Unutarnja zaštita tankova na brodu .......................................................50
6. TREND RAZVOJA ZAŠTITE BRODSKOG TRUPA.................................................. 52
7. ZAKLJUČAK .............................................................................................................. 55
II
LITERATURA................................................................................................................. 56
POPIS SLIKA ................................................................................................................. 59
POPIS TABLICA............................................................................................................. 59
POPIS GRAFIKONA ...................................................................................................... 59
III
1. UVOD
Tema ovog diplomskog rada je zaštita podvodnog dijela trupa broda i kontrola
učinkovitosti zaštite. Brodarska djelatnost se svakim danom sve više razvija. Brod je
veoma složen i skup sustav, te je od iznimne važnosti da on može svoju funkciju obavljati
kroz duži vremenski period (i do nekoliko desetljeća). To za sobom povlači i potrebu za
unaprjeđenjem sustava za zaštitu oplate broda. Ako se zaštita trupa od svih izvora
degradacije izvodi pravodobno i tehnički ispravno to će uvelike produljiti životni vijek
broda, povećati njegovu iskoristivost i smanjiti troškove održavanja i popravaka brodskog
trupa.
Cilj ovog rada je navesti načine održavanja trupa, pobliže objasniti pojedine te
prikazati povijest, sadašnjost i budućnost istih.
Struktura ovog rada podijeljena je u 7 poglavlja:
 Uvod
 Održavanje broda
 Degradacija trupa broda
 Povijesni prikaz
 Zaštita brodskog trupa danas
 Trend razvoja održavanja trupa
 Zaključak
Drugo poglavlje govori općenito o načinima i strategijama održavanja broda.
Treće poglavlje nazvano "Degradacija trupa broda" će definirati na koje sve načine može
doći do promjene svojstava materijala, te kako se te promjene manifestiraju. Pobliže su
objašnjeni štetni učinci korozije materijala i obraštanja trupa.
1
U četvrtom poglavlju pod imenom "Povijesni prikaz održavanja" prikazuju se načini
održavanja brodova kroz povijest. Spomenuto je karinjenje kao početak modernog načina
održavanja.
Peto poglavlje navodi načine zaštite trupa broda. Obrađuju se zaštita premazima i katodna
zaštita, te način upotrebe i ugradnje istih. Također prikazani su i načini kontrole efikasnosti
zaštite trupa. U ovom poglavlju razrađuje se srž teme.
U šestom poglavlju nazvanom Trend razboja održavanja trupa razmatra se mogući razvoj
strategija, tehnika i načina održavanja brodskoga trupa.
2
2. ODRŽAVANJE BRODA
Kako bi plovidbeni pothvat bio što sigurniji, te kako bi brod što duže ostao u
eksploataciji, održavanje i zaštita trupa broda je od iznimne važnosti. Trup se smatra
osnovnim strukturalnim elementom broda, a sastoji se od oplate i kostura (skeleta) broda.
Ta dva dijela pružaju čvrstoću broda i nepropusnost trupa. Iz ova dva faktora može se
zaključiti da je obavezno taj dio broda održavati u besprijekornom stanju, koliko god je to
moguće.
U pomorskom prijevozu se pridaje velika važnost održavanju broda i njegovih

sustava. Pod održavanjem broda smatra se sprječavanje nastanka kvarova te otklanjanje
istih, ako do njih dođe. Također tu spadaju i radnje koje produljuju životni vijek pojedinih
sustava.
Općenito, možemo razdvojiti dva načina provođenja održavanja broda1:
 Preventivno
 Korektivno
Pod preventivnim održavanjem smatramo način održavanja koje se provodi uz unaprijed

propisana pravila i rasporede, u cilju smanjenja vjerojatnosti pojave oštećenja, kvarova ili
mogućih zastoja. Najbitnija značajka ovog načina održavanja je to da se provodi prije nego
dođe do kvara. Preventivno održavanje obuhvaća periodične i kontrolne preglede, tehničku
dijagnostiku te planirane popravke.
Korektivno održavanje opisujemo kao vrstu održavanja koja se obavlja tek kada dođe do
zastoja ili kvara pojedinog sustava ili nekog njegovog dijela. Nekada se u puno većoj mjeri
koristio ovaj oblik održavanja jer se smatrao jeftinijim, ali to je bilo samo prividno jer bi
svaki kvar uzrokovao zastoj i nemogućnost korištenja sustava u kvaru. Danas se
korektivno održavanje primjenjuje samo na pomoćnim sustavima koji nisu od iznimne
važnosti za obavljanje plovidbe.
1
Čovo, P. 2007., Održavanje broda, nastavni materijal, Sveučilište u Zadru, Zadar
3
3. DEGRADACIJA TRUPA BRODA
Najveći problem pri očuvanju podvodnog dijela broda predstavljaju korozija i

obraštanje trupa. Obije pojave biti će obrađene u nastavku rada.
3.1. KOROZIJA
Korozija trupa velik je problem u brodskoj industriji. Korozija je heterogeni proces

pri kojem se konstrukcijski materijali troše kemijskim djelovanjem fluida, uzrokuje
degradaciju metala i anorganskih nemetala. Izraz korozija koristi se općenito za kemijsko
razaranje bilo kojeg čvrstog materijala. To je prirodan proces koji za svoj rezultat ima
vraćanje metala u njegovo prvobitno stanje2. Kao i druge kemijske procese i koroziju prate
određene fizikalne promjene kao što su: promjena oblika i boje, promjena fizikalnih
svojstava, energetske promjene itd.
Na sve metale korozija različito djeluje, zlato je najmanje podložno koroziji a magnezij
najviše.
Podložnost koroziji
ko r
ro
m inij
al nk
že l
ar
to
zo
om
zij
ka
ka
sit
z la
eb
ne
lje
ci
ni
um
ba
kr
sr
ag
Grafikon 1. Podložnost raznih metala koroziji

Izvor: Izradio autor prema :http://www.americanplatingcompany.com/ship-corrosion-
strategies-prevention/
2
Esih, I., Dugi, Z. 1989, Tehnologija zaštite od korozije, Školska knjiga, Zagreb str. 1
4
Postoji nekoliko vrsta korozije3:
 Opća korozija
- Zahvaća cijelu površinu metala. Materijal biva oštećen jednako na cijeloj

površini, također se naziva i "hrđa"
 Rupičasta korozija
- Nastaje u malim jamicama na površini metala koje prerastaju u sve veće

rupe
 Napetosna korozija
- Nastaje pod uvjetom naprezanja materijala i djelovanja agresivnog

sredstva
3
http://www.laser-ing.hr/blog/antikorozivna-zastita-metala/
5
 Interkristalna korozija
- Nije vidljiva na površini materijala, korozija prodire u materijal
 Selektivna korozija
- Utječe samo na pojedine komponente složenog materijala. Započinje na

površini nakon čega prodire u dublje slojeve materijala
Korozijom se ne smatra namjerno razaranje materijala, što može biti korisno u

nekim slučajevima, kao npr. anodno otapanje nikla pri galvanskom niklovanju ili otapanje
srebra u dušičnoj kiselini pri proizvodnji srebrovog nitrata.
Korozija se često vezuje s biološkim i fizikalnim propadanjem materijala. Bitno je

napomenuti da se erozija i korozija za vrijeme plovidbe međusobno potiču. Erozija uklanja
čvrste produkte korozije koji štite materijal od daljnjeg propadanja, a korozija povećava
hrapavost površine i pretvara tvrdi metal u rahli korozijski produkt. Povišenjem
temperature ubrzava se korozija, a uz nagle promjene temperature pucaju i otpadaju slojevi
korozijskih produkata zbog razlike koeficijenata termičke ekspanzije konstrukcijskog
materijala i korozijskih produkata. U moru koroziju ubrzavaju i biološki faktori kao utjecaj
mikroorganizama te produkata metabolizma živih bića. Kako bi se problem korozije
mogao riješiti potrebno je detaljno proučavanje svih faktora koji utječu na pojavu i razvoj
korozije.
6
3.2. OBRAŠTANJE
U morskoj vodi se nalaze brojni mikro i makroorganizmi koji obitavaju na

konstrukcijama uronjenim u vodu. Kolonije takvih organizama mogu se nastaniti na
površinama brodova, bova ili drugih objekata uronjenih u more. Neki od tih organizama su
priljepci, mekušci i morske trave. Na površini uronjenog materijala nakupljaju se organske
tvari nedugo nakon prvog urona. To se smatra prvim stadijem obraštanja. Površina je sada
povoljna za nastanak biofilma mikroba koji stvaraju dijatomeje i bakterije. Nakon toga
slijedi izlučivanje muko-polisaharida. Sve to potpomaže lijepljenje drugih čestica i
organizama na površinu objekta, što je duže uronjen hvataju se sve veće i veće čestice i
organizmi.
Slika 1. Promjena veličine i oblika obraštaja s protekom vremena

Izvor: Magin, Chelsea M., Cooper, Scott P., Brennan, Anthony B., 2010. Non-toxic
antifouling strategies. Materials Today, Vol 13., number 4
Nama najznačajniji je utjecaj tih organizama na uronjeni dio trupa broda. Na

obraštanje utječu i morska struja, salinitet, temperatura mora, zagađenost i slično. Također
i brzina kojom brod plovi utječe na mogućnost obraštanja. Npr. brodovi koji plove manjim
brzinama, u toplijim morima više pate od obraštanja od ostalih.
7
Organizme koji se prihvaćaju za trup broda možemo podijeliti u 3 pojasa4:
1. u visini površine mora do dubine od 1-2 m nalaze se većinom alge i male školjke.
Ovdje obraštaj nastupa prvo te je najviše izražen
2. ispod tog pojasa nalaze se školjke, mahovnjaci i crvi cjevaši
3. na ravnom dnu broda dominiraju priljepci,plaštenjaci, mahovnjaci i školjke.
Slika 2. Obraštaj na podvodnom dijelu trupa

Izvor: preuzeto s interneta (https://www.dreamstime.com/royalty-free-stock-photography-
marine-fouling-image24143147)
Obraštanje broda uzrokuje povećanu masu, povećan otpor trupa te naprezanje

materijala. Problem je i anaerobna korozija do koje dolazi kad organizmi s ljuskama
naprave barijeru između površine i morske vode. Nastaje kisela mikrookolina u kojoj se
stvaraju sulfatno-reducirajuće bakterije koje uvelike ubrzavaju koroziju. Procjenjeno je da
već nakon nekoliko mjeseci nakupljanja organizama na trup pogonski sustav zahtjeva 45%
4
Juraga, I., Stojanović, I., Noršić, T. 2007, Zaštita brodskog trupa od korozije i obraštanja,
Brodogradnja, vol. 58, no.3,
8
više goriva kako bi održao istu brzinu kao prije obraštanja5. Osim ovog utjecaja, obraštanje
brodskog trupa može predstavljati prijenos invazivnih vrsta s jednog područja na drugo.
Takvi organizmi mogu napraviti štetu lokalnom ekosustavu mijenjajući hranidbeni lanac i
okolišne uvjete.
Pronađeno je oko 4000 organizama u moru koji mogu stvoriti kolonije na trupu
broda u obliku obraštaja. Oni imaju veoma brzu stopu rasta i dobru prilagodljivost podlozi
što dodatno otežava problem održavanja trupa glatkim.
Kako bi se nakupljanje obraštaja spriječilo ljudi su osmislili različite metode. Mogu

svrhu obavljati tako da sprječavaju nastanak obraštaja od prvog stadija odnosno adheziju
bakterija i nastanak biofilma, ali mogu utjecati i na organizme koji se prihvaćaju za biofilm
kasnije. U nekim antivegetativnim premazima koriste se biocidi koji služe kako bi se
organizmi usmrtili, a u ostalim se obraštanje sprječava na način održavanjem površine
podvodnog dijela broda glatkim kako se organizmi ne bi mogli ni zahvatiti. Premazi koji
služe za sprječavanje obraštanja trupa broda biti će dodatno obrađeni u nastavku rada.
5
Magin, Chelsea M., Cooper, Scott P., Brennan, Anthony B., 2010. Non-toxic antifouling strategies.
Materials Today, Vol 13., number 4
9
4. POVIJESNI PRIKAZ ODRŽAVANJA
Još od davnina postoji potreba za zaštitom materijala od propadanja izazvanog

vanjskim utjecajima. Stari narodi, koji nisu poznavali teoriju o propadanju materijala,
koristili su određena znanja o zaštiti materijala: pri gradnji Solomonovog hrama, 950-te
godine prije naše ere, željezni elementi pokrivani su slojem asfalta. Između 600-te godine
prije Krista i 400-te nakon Krista, Grci i Rimljani otkrivaju da osim za dekoraciju, boje
mogu poslužiti i za očuvanje predmeta. Lakovi pomiješani sa stvrdnjavajućim uljima se
počinju koristiti. U Europi je tek u 13. stoljeću otkriveno zaštitno djelovanje
stvrdnjavajućih ulja. U Srednjem vijeku su mnoge slike, a posebno one na drvu štićene su
lakiranjem. Lak se radio otapanjem smola u vrućim uljima (sjeme lana, konoplje ili oraha).
Od 5. stoljeća prije Krista spominje se zaštita podvodnog dijela broda. Bilo je

potrebno zaštititi površinu brodskog trupa od obraštanja, osigurati nepropusnost i zaštititi
materijal od brodotočaca* . Od antičkog doba do srednjeg vijeka koristila se smjesa
katrana, loja i pakline za zaštitu brodskog trupa. Još su se koristile i smjesa arsena i
sumpora u ulju, smjesa voska i pakline te olovna oplata. U antičkom dobu također se
oplata štitila metalnim oblogama koje su smanjivale obraštanje i štitili od nametnika.
Protekom vremena dolazi do razvoja luka u kojima se brodovi čiste i premazuju zaštitnim
materijalima. U 13. stoljeću započinje održavanje trupa pomoću korištenja suhih dokova.
Za vrijeme plime, brodovi bi se dovozili u zaštićene luke te kad bi nastupila oseka, brodovi
bi se nasukali i vrata od luke bi se zatvorila vratima. Diljem mediteranske obale pronađeni
su ostaci kosih navoza uz koje bi se pomoću ljudske snage brod izvlačio iz vode. Tek
koncem 17. stoljeća javljaju se navozi kakvi se i danas koriste pri porinuću brodova.
Razvitkom dokovanja brodova dolazi i do potrebe za premazima za zaštitu brodova. U 18.
stoljeću porasla je potražnja za svim vrstama premaza. Ljudi počinju shvaćati utjecaj
mikroorganizama uhvaćenih na trupu broda pa dolazi i do potrebe za protuobraštajnim
sredstvima.
10
4.1. KARINJENJE
Jedan od načina održavanja podvodnog dijela broda bio je karinjenje. Karinjenje je

postupak koji se koristio za čišćenje trupa i zamjenu oštećenih dijelova drvenog trupa prije
nego što su se počeli koristiti suhi dokovi. Ova metoda koristila se od davnina pa sve do
tridesetih godina 20. stoljeća. Glavni razlog potrebe za karinjenjem je izrađivanje brodova
prevelikih za izvlačenje na obalu. Tehnika karinjenja je nastala na području Mediterana još
u doba renesanse te se s tog područja širi Europom.
Slika 3. Karinjenje - povijesna rekonstrukcija postupka

Izvor: preuzeto s interneta
(http://www.hrbi.hr/brodogradnja/images/stories/2012/212/Fabijanic.pdf)
11
Prije karinjenja bilo je potrebno pripremiti brod; izbaciti balast i teške terete te
fiksirati ostale predmete. Skidao se list kormila i jarbolni nastavci, a svi otvori kroz koje je
mogla prodrijeti voda morali su biti zatvoreni. Brod se nakretao i ispravljao pomoću teških
nateznih koloturnika koji su se nalazili obješeni ispod koševa pramčanog i glavnog jarbola.
Jarboli koji su imali ulogu poluge ojačani su pomoću potpornjaka postavljenog na boku
broda od palube do dna koša, a paluba je bila ojačana na boku na mjestu upora potpornjaka
s ciljem raspodijele sile pritiska pri naginjanju broda6.
Slika 4. Karinjenje pomoću barže

Izvor: preuzeto s interneta
(http://www.hrbi.hr/brodogradnja/images/stories/2012/212/Fabijanic.pdf)
Barže bi se doteglile do boka broda i postavili bi se potezni koloturi s poprečnim

potegom. Kada užad kolotura zauzme okomitu liniju barže se nakose u odnosu na bok
broda. Brod se u nestabilnom položaju pridržavao pomoću užeta koje je bilo vezano za
baržu i prolazio ispod kobilice broda te pomoću kolotura. Ako je uže kolotura bilo napeto
brod je bio u stabilnom položaju, a ako nije, brod biva u nestabilnom položaju.
6
Fabijanić, M. 2012. Karinjenje brodova, Brodogradnja, Vol. 63, No.2, p.184-188.
12
5. ZAŠTITA PODVODNOG DIJELA TRUPA DANAS
Na koji način i koliko često će se brodski trup održavati utječu brojni čimbenici
poput vrste broda, starosti te opsegu održavanja u prošlosti. U današnje vrijeme,
održavanje broda rijetko se odvija za vrijeme plovidbenog pothvata, većinom se to obavlja
u remontnim brodogradilištima.
Dio trupa broda je konstantno uronjen u vodu te je izložen utjecajima morske vode
i organizama koji u njoj obitavaju. U svrsi zaštite tog dijela broda imamo zaštitne premaze
i katodnu zaštitu.
Kolonije brojnih životinjskih i biljnih organizama stvaraju naslage na

konstrukcijama uronjenim u morsku vodu, poput bodova. Oni povećavaju otpor i masu
broda te koroziju metalne oplate. Osim što to dovodi do pogoršavanja svojstava materijala,
također dovodi i do smanjenja brzine broda te kao posljedicu, povećanja potrošnje goriva.
U svrhu smanjenja pojave obraštaja koriste se zaštitni premazi. Prije nanošenja premaza
potrebno je pravilno pripremiti površinu uz praćenje stanja okoline te pravilno nanijeti
premaz. Osim za sprječavanje obraštanja trupa broda, premazi služe i kao zaštita od
korozije. U tu svrhu se koristi i katodna zaštita na brodu. Katodna zaštita temelji se na
dovoženju elektrona kovini iz manje plemenite kovine ili iz negativnog pola istosmjerne
struje.
13
5.1. ZAŠTITA PREMAZIMA
Kao najvažniji vid zaštite trupa u anti korozivnom i protu vegetativnom smislu
navode se zaštitni premazi. Koji premazi će se koristiti ovisi o veličini i starosti broda te o
području u kojem će brod tijekom radnog vijeka ploviti. Kako bi zaštitno djelovanje
premaza bilo postojano i dugotrajno, potrebno je pravilno pripremiti površinu i nanijeti
premaz.
Osnovna namjena premaza je otpornost na vanjske uvjete te produljenje vijeka

materijala koji se koristi. Zaštitni premazi mogu biti metalni i nemetalni, a nemetalni mogu
biti organski i anorganski. Pri izboru premaza sudjeluju brodovlasnik i brodogradilište ali i
međunarodne organizacije. Brodovlasniku je bitno da sustav premaza bude trajan, da se
može lako održavati uz što manje troškove i vrijeme remonta. Nadležne organizacije brinu
o razini sigurnosti za ljude, brod i morski okoliš. Brodovlasnik i brodogradilište se
usuglašavaju oko željenog izbora premaza s ciljem što dugotrajnijeg trajanja premaza, a
brodogradilište omogućava brodovlasniku zahtijevane uvjete pri nanošenju i kontroli
kvalitete nanesenog premaza. Kvaliteta premaza ovisi o :
 svojstvima premaza
 kemijskim svojstvima metala
 pripremi površine
 tehnici nanošenja
 debljini nanesenog premaza
 klimatskim uvjetima prije, tijekom i nakon nanošenja
 svojstvima okoliša
Nanošenje premaza važno je izvoditi u skladu s propisanim uvjetima, a pri tome je

potrebno voditi računa o relativnoj vlažnosti zraka, temperaturi rosišta i površinskoj
temperaturi. Nanošenje se odvija kada je suho pri temperaturi iznad 5 °C, osim ako
proizvođač ne navede drugačije.
14
5.1.1. Sastav i podjela zaštitnih premaza
Nakon nanošenja na oplatu broda, sušenjem se premazi pretvaraju u suhi film te

tako tvore zaštitni sloj. Postoji više komponenti zaštitnih premaza. To su7 :
 vezivo
 pigment
 punilo
 aditiv
 otapalo
Vezivo služi za povezivanje svih dijelova premaza u homogenu smjesu. Nazivaju se

još i "nositelji" premaza. Kao veziva koriste se ne isparavajuće organske tvari, npr. smola i
druge viskozne kapljevine. Ciljano svojstvo premaza može se dobiti pravilnom
kombinacijom veziva.
Veziva se najčešće dijele prema načinu sušenja; na fizikalno i kemijsko. Kod

fizikalnog sušenja, zaštitni film se stvara isparavanjem otapala. Izbor pravog otapala
veoma je bitan u cijelom procesu. Vrste kemijskog sušenja su: oksidacijsko sušenje,
polikondenzacija i adicijska poliadicija. Osim ove podjele, veziva je moguće podijeliti i
prema kemijskom sastavu premaza. Mogu se sastojati od prirodne smole, derivata, kaučuka
(prirodnog ili sintetičkog), celuloze, sušivih masnih ulja, poliplasta ili bituminoznih tvari8.
7
Knifić Ž., Ivče R., Komadina P., Značenje uporabe zaštitnih premaza u održavanju trupa broda, PFRI,
2014, p.121
8
Rački-Weihnacht, N. 2004, Boje i lakovi – jučer danas sutra, Chromos boje i lakovi d.d., Zagreb, str.
12.
15
U počecima su se za veziva koristila prirodna sušiva ulja sastavljenih od estera
glicerola i masnih kiselina (sojino, kokosovo ili laneno ulje). Polimerizacijom se ulja
stvrdnjavaju, a njihova primjena je vrlo jednostavna; mazanje, valjanje ili štrcanje. Za
razliku od drugih veziva, ulja brže žute i gube sjaj od ostalih veziva.
Alkilne smole koriste kemijske reakcije poliola i dibazičnih i masnih kiselina.

Često se koriste zajedno sa drugim vezivima jer same po sebi nisu dovoljne za kvalitetnu
zaštitu. Najčešće se koriste kao lakovi u kućnoj upotrebi i kod zaštite industrijskih
konstrukcija zbog svojstva sušenja na zraku i jednostavnosti uporabe. Zasićene
poliesterske smole koriste spoj proizvoda kondenzacije disfunkcionalnih ili
polifunkcionalnih monomera s karboksilnom ili hidroksilnom grupom. Prednost ovih vrsta
smola je to što su tvrdoća i elastičnost uravnotežene te se dobro stapaju s metalima. Akrilne
smole čine kopolimeri i polimeri estera metakrilne i akrilne kiseline. Dijele se na
termoplastične i termostabilne.
Termoplastične su otporne na vanjske utjecanje, promjenu boje i starenje te imaju

dobru tvrdoću i visok sjaj. Termostabilne stvrdnjavaju pri višim temperaturama, a film im
je netopiv i otporan na kemikalije. Derivati celuloze dobro prianjaju uz metal te se
kvalitetno miješaju s drugim vezivima. Jedna od najstarijih veziva su fenolne smole koje
imaju dobra mehanička svojstva i kemijsku otpornost.
Pigmenti su organske ili anorganske tvari koje se ne tope a selektivno upijaju i

reflektiraju svjetlost. Oni tim svojstvom premazima daju željenu boju. Također čine
premaz neprozirnim te poboljšavaju zaštitna i mehanička svojstva premaza. Pigmente
možemo podijeliti prema vrsti zaštite koju pružaju, i to na:
 pasivizirajuće zaštitno djelovanje – pigmenti se sastoje od oksida koji uzrokuju

stvaranje oksidnog sloja na površini premaza.
 inhibitorsko zaštitno djelovanje – unutar komponenti premaza stvara se inhibitor

korozije.
 neutralizirajuće djelovanje – pigment svojom lužnatošću neutralizira kiselost

okoline.
 katodna zaštita – elektrodni potencijal pigmenta je negativniji od konstrukcijskog

metala.
16
Punila predstavljaju jeftine pigmente u obliku praška anorganskog podrijetla. Ona
smanjuju poroznost premaza i cijenu krajnjeg proizvoda. Proizvode se od prirodnih
minerala te sintetskim taloženjem iz vodenih otopina. Možemo ih podijeliti u četiri
skupine: karbonati, sulfati, oksidi i silikati. I punila i pigmenti moraju imati mogućnost
povezivanja s vezivima te ne smiju izazivati nikakve štetne kemijske reakcije s podlogom
ili medijem u kojem se nalaze.
Aditivi služe za sprječavanje pojedinih nedostataka ili za davanje posebnih

svojstava premazu. Aditivima se smatraju tvari poput katalizatora, konzervansa, sušila,
inhibitora korozije, disperzanata i svjetlosnih stabilizatora.
Otapala ili razrjeđivači su organski spojevi u kojima se veziva otapaju, bez da

dolazi do kemijskih promjena. Koriste se kako bi se postigao određeni stupanj viskoziteta s
ciljem lakšeg nanošenja na površinu materijala koji treba zaštititi. Dijele se na
ugljikovodike, njihove derivate s kisikom i klorirane ugljikovodike. Postoje ograničenja
uporabe određenih vrsta otapala zbog njihovog štetnog djelovanja na morski okoliš.
Zaštitne premaze koji se nanose na vanjski dio broda možemo podijeliti prema
namjeni, a namjena zatim određuje i redoslijed nanošenja premaza na zahtijevanu
površinu. Prema tome, premaze možemo podijeliti kao9:
 temeljni premaz
 međupremaz
 završni premaz
 antivegetativni ili protuobraštajni premaz
9
FROSIO Certification Course manual
17
Prvi sloj koji se nanosi naziva se temeljni premaz koji služi kao zaštitni film koji
privremeno štiti površinu nakon operacija na čeliku i sprječava nastanak korozije između
premaza. Danas se koriste dvokomponentni premazi koji štite površinu u potpunosti.
Međupremaz se nanosi na brodsku konstrukciju nakon sušenja temeljnog premaza, a osim
što štiti od korozije predstavlja podlogu za nanošenje završnog premaza. Završni premaz
štiti brodsku konstrukciju od vremenskih i kemijskih utjecaja. Posljednji sloj koji služi za
zaštitu uronjenog dijela trupa naziva se antivegetativni ili protuobraštajni premaz. Služi
kako bi se oplata održala glatkom, tj. kako bi se spriječilo obraštanje morskim
organizmima.
5.1.2. Protuobraštajni ili antivegetativni premazi
U 18. stoljeću koriste se bakrene podloge kao zaštita od obraštanja trupa, ali su se
zbog korozije bakra u vodi i korozivnog djelovanja bakra na čelik prestale koristiti. Kada
počine proizvodnja čeličnih brodova dolazi do potrebe za novim rješenjima. Već do
sedamdesetih godina 19. stoljeća postojalo je više od 300 antivegetativnih premaza. Većina
tih premaza funkcionirala je tako što su otpuštali otrovne tvari (biocidi) kojima bi se ubijali
organizmi uhvaćeni za oplatu. Biocidi su najčešće bili arsen, olovo, živa i sl. koji bi se
dodavali kako bi se smanjilo korozijsko djelovanje mora na bakar. Kroz 19. i 20. stoljeće
dolazi do razvoja djelotvornijih sredstava protiv obraštanja trupa. Olovo koje se koristilo
kao antikorozivno sredstvo i biocid, zamjenjuje se cinkom i aluminijem te razni
organokositreni spojevi. Organokositreni spojevi koji su se najviše koristili su tributil
kositar (TBT) i trifenil kositar (TPT). Tributil kositar ili TBT prvi put se koristi 1976.
godine. Zbog svoje toksičnosti prema morskim organizmima već je krajem devedesetih
godina 19. stoljeća izbačen iz upotrebe i zabranjen u mnogim državama10.
10
Global Invasive Species Programme (GISP). 2008. Marine Biofouling: An Assessment of Risks and
Management Initiatives. Compiled by Lynn Jackson on behalf of the Global Invasive Species
Programme and the UNEP Regional Seas Programme. 68p.
18
Krajem 20. stoljeća dolazi do razvoja metoda koje će štititi brod od obraštaja uz što
manji utjecaj na morski okoliš. U uporabu ulaze dvije skupine protuobraštajnih premaza;
biocidni i neobraštajući (samopolirajući). Biocidni premazi sadrže kemijske spojeve koji
svojim otpuštanjem imaju negativan utjecaj na okoliš te se koriste razgradivim
pojačivačima biocida. Nakon zabrane TBT-a sve više ulaze u upotrebu spojevi bakrovog
oksida kao biocidno sredstvo. Neobraštajući premazi se ne oslanjaju na kemijske elemente
za sprječavanje obraštanja te su sigurni za morski okoliš. Koriste se fluorirani i silikonski
premazi te hidrogel koji daje površini svojstva poput vode. Silikonski premazi
funkcioniraju na principu svoje glatkoće koja sprječava prihvaćanje morskih organizama
na stijenku. Da bi taj princip bio učinkovit potrebna je brža plovidba brodom kako bi se
organizmi ispirali s površine. Fluorirani premazi sprječavaju obraštanje mijenjajući
kemizam površine. Ovakvi premazi prihvatljiviji su za morski okoliš ali im je također i
cijena viša.
Nove metode koje ulaze u upotrebu uključuju biološke boje, nove oblike polimera
te elektrovodljive premaze. Polietilen glikol (PEG) je hidrofilni polimer koji na sebe čvrsto
veže molekule vode te time onemogućuje prihvaćanje drugih proteina koji stvaraju
temeljni sloj za nastanak obraštaja. Može se staviti u boju prije nanošenja ili se pomoću
adhezivnih proteina može pričvrstiti na površinu. Kod elektrovodljivih premaza, prilikom
hidrolize vode i reakcijom s negativnim ionima klora nastaju ClO- ioni koji sadrže
antivegetativno djelovanje. Struja prolazi kroz sloj premaza te privlači ione koji tvore tanak
film. Kako do otpuštanja čestica ne dolazi, premaz ostaje gladak11. Ovakvi premazi
reagiraju s tvarima iz mora te ne uzrokuju nikakvo zagađenje
11
Juraga, I., Stojanović, I., Noršić, T., 2007. Zaštita brodskoga trupa od korozije i obraštanja.
Brodogradnja 58, 278-283.
19
5.1.3. Priprema površine
Pravilna i temeljita priprema površine prije nanošenja premaza produljuje vijek

njihovog zaštitnog djelovanja. U prvom redu, priprema površine izvodi se kako bi se
osiguralo prianjanje premaza za brodski trup. Pripremu površine možemo podijeliti na
primarnu i sekundarnu. Primarna se odnosi na obradu varova, laminaciju čelika i tretiranje
oštrih rubova, dok se sekundarna izvodi otklanjanjem nečistoća s površine i stvaranjem
hrapavosti površine. Tvari koje mogu spriječiti prianjanje boje su ulje, sol, kondenzat vode,
prašina, obraštaj, ostaci starog premaza ili korozija. Imamo tri načina sekundarne pripreme
površine; kemijska, termalna i mehanička.
Kemijska priprema se izvodi nanošenjem kemikalija, kao što su razrjeđivači,

kiseline, lužnate otopine i sl. na površinu materijala s ciljem otklanjanja masti,ulja i soli.
Nanošenje se može izvoditi špricanjem ili uronom. Ovdje je potrebno napomenuti da je
nakon korištenja lužina potrebno dobro isprati površinu s velikim količinama vode kako bi
se uklonio novonastali produkt koji kao i ostale nečistoće onemogućavaju dobro prianjanje
boje na površinu.
Termička priprema služi kako bi se skinula hrđa i okujina a izvodi se na način da se

površina izlaže otvorenom plamenu. Temperatura površine treba doseći 150 ℃.
Termičkom pripremom se također uklanjaju ulja, masti, ostaci boje i vlaga s površine.
Mehanička priprema izvodi se brušenjem i piketanjem površine te mlazom abraziva

i čeličnim četkama. Prije nego se počinje s nanošenjem premaza potrebno je uvjeriti se da
su uvjeti površine zadovoljavajući. Postoje tri stupnja mehaničkog čišćenja površine 12 :
 St3 – Vrlo detaljno čišćenje strojnim i ručnim alatom. Temeljitije nego St2, postiže
se metalni sjaj podloge.
 St2 – ručnim i strojnim alatom, promatranjem golim okom na površini se ne smiju

vidjeti ikakve nečistoće ili strana tijela.
 St1 – ne daje odgovarajuću pripremu površine za nanošenje premaza
12
http://www.steelconstruction.info/Surface_preparation
20
Čišćenjem površine mlazom abraziva (pjeskarenje) postiže se najkvalitetnija
priprema površine. Pjeskarenje se obavlja djelovanjem granulata abrazivnih sredstava na
površini obrađivanog metala. Granulat dobiva kinetičku energiju komprimiranim zrakom
ili centrifugalnom silom turbina u postrojenjima te udara u površinu. Postiže se osim
čistoće i reljef površine koji osigurava prianjanje boje. I temeljitost pripreme površine
mlazom abraziva podijeljeno je po stupnjevima13:
 Sa 3 – pjeskarenje do čistog čelika. Bez uvećanja, na površini se ne smiju vidjeti

nikakve nečistoće. Ne smije biti prisutna okujina, hrđa ni bilo kakvo strano tijelo.
Površina mora biti jednoobrazne metalne boje
 Sa 2,5 – vrlo temeljito čišćenje abrazivom. Također se ne smiju vidjeti nečistoće

bez uvećanja, ne smije ostati okujina, hrđa ni strana tijela, a preostali tragovi
onečišćenja mogu se pojaviti samo u obliku laganih pjega ili pruga
 Sa 2 – temeljito čišćenje mlazom abraziva. Kao i kod prethodna dva stupnja, ali
eventualna onečišćenja moraju čvrsto prianjati uz podlogu.
 Sa 1 – ne smije biti prisutna slabo prianjajuće okujine, hrđe, ostataka premaza ni

stranih tijela
Slika 5. Čišćenje površine mlazom abraziva

Izvor: preuzeto s interneta (http://dynamicco.com/surface-preparation/grit-blasting-and-
sand-blasting/)
13
Ibidem
21
5.1.4. Nanošenje i proračun potrebne količine premaza
Zaštitni premazi se na oplatu broda nanose u tekućem obliku te nakon sušenja tvore
suhi zaštitni sloj. Naneseni film mora biti jednolik i bez oštećenja, određene debljine te biti
u konstantnom dodiru s površinom. U pripremi nanošenja uzima se u obzir stanje okoline,
mikroklima, način nanošenja premaza i stručnost radnika koji nanosi premaz. Najvažniji
čimbenici pri nanošenju premaza su relativna vlažnost, temperatura zraka, temperatura
rosišta te temperatura površine.
Tablica 1. Opće prihvaćeni mikroklimatski uvjeti

Relativna vlažnost ≤85%
Površinska temperatura Temp. rosišta + 3℃
Temperatura boje 15-20 ℃
Temperatura sušenja boje Ovisno o vrsti boje
Izvor: izradio autor prema : http://www.yachtpaint.com/sgp/diy/ask-the-experts/whether-
to-paint-depends-on-the-weather.aspx
Željeni mikroklimatski uvjeti dobivaju se sukladno standardu ISO 8502-4:

određivanje relativne vlažnosti i točke rosišta na čeličnoj podlozi pripremljenoj za bojanje.
Pri mjerenju uvjeta koriste se psihrometar, metalni termometar (magnetski ili digitalni) te
uređaj za određivanje temperature rosišta. Danas se najčešće u svrhu brzog dobivanja
rezultata koriste elektronski instrumenti.
22
Slika 6. Uređaj za mjerenje mikroklimatskih uvjeta
Izvor: preuzeto s interneta (https://www.elcometer.com/images/stories/Climate/Elcometer-
319.jpg)
Premazi se na oplatu mogu nanositi atomizacijom (zračnim i bezzračnom špricama)

ili ručno (četkama i valjcima). Nanošenje atomizacijom je češće u upotrebi zbog visoke
kvalitete nanesenog premaza, bolje penetracije u površinu i visokog stupnja produktivnosti.
Kako bi se osigurala dovoljna količina boje, potrebno je obaviti proračun potrošnje

na temelju veličine površine za bojanje, specificirane debljine premaza i postotku suhe
tvari u boji.
Proračun potrošnje boje radi se pomoću ovih formula(1)(2)14:
Teorijska pokrivna moć (m2/l) = (1)
Teorijska potrošnja( l ) = (2)
14
http://www.geionline.com/wet-film-formulae
23
Kako bi se izračunala praktična potrošnja potrebno je uzeti u obzir i određene
gubitke (Loss factor) zbog vjetra i ostataka boje u spremnicima i crijevima(3)15.
Praktična potrošnja( l ) = (3)
Važno je napomenuti da se u današnje vrijeme koriste premazi sa sve višim

postocima suhe tvari kako bi se za istu debljinu filma koristila što manja količina boje.
Samim time, takvi premazi sadrže manju količinu hlapljivih organskih spojeva (VOC)16
koji su iznimno štetni za okoliš.
5.1.5. Nedostaci premaza i uroci
Pri svakom nanošenju premaza može doći do oštećenja i grešaka. I vještim

brodoličiocima je neke greške teško predvidjeti ili izbjeći. Najčešći uzroci oštećenja su
nepravilno pripremljena (neadekvatno očišćena) površina, neodgovarajuće stanje okoline
(temperatura okoline/površine, vlaga...) ili nepravilno nanošenje samog premaza. Do
nedostataka može doći i prije otvaranja pakiranja boje kao npr. prevelik ili premali
viskozitet, prisutnost sedimenta ili strane tvari.
15
Ibidem
16
Volatile Organic Compounds – hlapljivi organski spojevi
24
Neke od poznatih grešaka nanesenih premaza17:
 "Narančina kora" (Orange peel)
Male čestice iz kojih je isparilo otapalo u zraku. Dodatne čestice premaza lete u
zraku te se lijepe za premaz koji se već počeo sušiti pa se ostale čestice ne mogu
stopiti s nanesenim premazom. Može nastati zbog špricanja s velike udaljenosti,
nanošenju za vrijeme jakog vjetra, pri visokim temperaturama, itd. Popravak
premaza najbolje je obaviti uklanjanjem premaza prije potpunog otvrdnjavanja
premaza.
Slika 7. "Narančina kora"

Izvor: preuzeto s interneta (http://thepaintwebsite.com/wp-
content/uploads/2015/08/orange-peel-paint1.png)
17
Brendan Fitzsimons, Fitz’s Atlas Of Coating Defects, Basingstoke, UK
25
 Klizanje ili slijeganje premaza (Sagging / sliding)
Do klizanja dolazi kada se premazuju vertikalne površine i to odmah nakon

nanošenja. Razlog tome je najčešće nanošenje predebelog sloja, nanošenje s
premale udaljenosti ili prevelika količina razrjeđivača u boji. Moguće je sanirati
brušenjem nepotrebnih slojeva i nanošenjem novog premaza.
 Mjehuranje (blistering)
Ovaj slučaj nastaje kada premaz izgubi prionjivost s temeljnom površinom na

pojedinim mjestima. Nastali mjehurići mogu sadržavati plin, tekućinu ili kristale
koji mogu uzrokovati odvajanje premaza od površine ispod. Razlog tome je ostatak
nečistoća na površini prije nanošenja premaza (mast, ulje, sol, korozijski produkt,
vlaga...). Kako bi se ova pojava spriječila potrebno je temeljito pripremiti površinu
i otkloniti sve nečistoće. Ovisno o vrsti i veličini nastalih mjehurića potrebno je
sanirati oštećene dijelove ili cijele sekcije.
Slika 8. Mjehuranje premaza

Izvor: Preuzeto s interneta (http://www.tmzpainting.com.au/wp-
content/uploads/2014/04/photo-003.jpg)
26
 Kredanje (chalking)
Kod ovog oštećenja se na površini pojavljuje kredasti sloj. Moguće je primijetiti

promjenu nijanse, premaz blijedi. Uzrok kredanja ovisi o izboru veziva i
koncentraciji pigmenta. Kredanje je naročito izraženo pri korištenju epoksi premaza
kod kojih prilikom djelovanja atmosferskih prilika dolazi do odvajanja veziva u
boji. Otklanjanje ovog nedostatka vrši se laganim brušenjem površine kako bi se
svi puderasti
slojevi otklonili. Prvo se uklanja mehanički, a zatim se površina ispire, suši i
ponovno premazuje.
 Ljuštenje/raslojavanje boje (peeling/flaking)
Dolazi do otpadanja pojedinih slojeva jer se premaz nije vezao za podlogu. Razlog
može biti nanošenje na kontaminiranu površinu, kondenzacija na površini
materijala, gubitak elastičnosti uslijed nanošenja predebelog filma, itd. Najčešće se
gornji premaz odvaja od donjeg zbog nekompatibilnosti. Sanacija se izvodi
potpunim skidanjem oštećenih dijelova premaza te nanošenjem novog.
 Pucanje (cracking)
Na obojenoj površini moguće je uočiti pukotine koje dosežu i do metalne površine.

Razlozi nastanka tih pukotina mogu biti: površinska napetost, upijanje vlage,
starenje, itd. Najčešće nastaje kod debelih slojeva premaza. Oštećenje se ispravlja
uklanjanjem ispucane boje i ponovnim nanošenjem premaza. Ako je moguće,
poželjno je nanijeti sustav manje sklon ovom oštećenju.
27
5.1.6. Ispitivanje kvalitete
Kontrola kvalitete premaza započinje i pred samog nanošenja, a obavlja se i za

vrijeme, i nakon aplikacije na površinu. U dugotrajnosti i postojanosti premaza veliku
ulogu ima priprema površine. Kao što je već navedeno, kvalitetno izvedenom pripremom i
nanošenjem premaza troškovi operacije brodova se smanjuju. Pri procjeni razine kvalitete
potrebno je pratiti plan ispitivanja koji se sastoji od nekoliko dijelova (procjena podloge,
priprema površine, nanošenje premaza, završni pregled, dokumentacija). Kontrola kvalitete
premaza vrši se na novim, ali i na brodovima u remontu. Metode kontrole kvalitete
premaza mogu se podijeliti na destruktivne i nedestruktivne18.
5.1.5.1. Destruktivne metode kontrole
Mjerenje prianjanja premaza za podlogu, debljine suhog filma ili čvrstoće premaza
može se izvoditi destruktivnim metodama. Za to se najčešće koriste instrumenti koji
"zarezuju" premaz do materijala podloge. Kao što i sam naziv govori, ovim metodama se
premaz na pojedinim mjestima oštećuje pa je ta mjesta nakon mjerenja potrebno sanirati.
18
FROSIO Certification Course manual
28
Mjerenje debljine suhog filma
Pojedini premazi su uobičajeno različitih nijansi. Testom se određuje ukupna

debljina premaza te debljina i broj pojedinih slojeva. Koriste se instrumenti koji sadrže
mikroskop kao što su "Saberg Thickness Drill" i "Paint Inspection Gauge (PIG)".
Slika 9. Paint inspection gauge (PIG)
Izvor: preuzeto s interneta (https://www.tqc.eu/en/product/super-pig-iii-destructive-paint-

inspection-gauge-en/)
Prvi buši rupicu u premazu malim konusnim svrdlom a drugi ga zarezuje oštricama
pod različitim kutovima. Prvo se na površini povuče crta markerom okomito na željeni
smjer zarezivanja. Zatim se na sredini crte premaz zareže cijelom debljinom. Kako bi se
debljina pojedinih slojeva premaza pravilno mogla izmjeriti potreban je izbor pravilnog
reznog alata prema očekivanoj debljini filma. Nakon zarezivanja, na skali mikroskopa
očitavaju se vrijednosti19.
19
Kjernsmo, D., Kleven K., Scheie J.: Corrosion protection: Inspector’s book of reference, Oslo,
Norveška, 2000.,p. 386.
29
Kontrola adhezije
Adhezija ili prionjivost premaza vrlo je bitna za što duži vijek premaza nanesenog
na trup broda. Bitna je u svakom dijelu od početka do kraja nanošenja. Dvokomponentne
boje koje se danas koriste su vrlo osjetljive na bilo kakve nečistoće na podlozi stoga je
veoma važno da je moguće odrediti stupanj prianjanja premaza. Neki instrumenti se koriste
zarezivanjem za određivanje sile adhezije između podloge i premaza, a drugi daju podatke
o silama unutar premaza pomoću testa odvajanja.
30
5.1.5.2. Nedestruktivne metode kontrole
U ove metode ubrajamo mjerenje debljine mokrog i suhog sloja premaza, kontrolu
stvrdnjavanja premaza te ispitivanje prekida i poroznosti filma.
Kontrola debljine i izgleda suhog filma
Prvi pregled površine nakon nanošenja premaza naravno je vizualan. Površina mora
biti prekrivena jednoličnim filmom specificirane debljine bez ikakvih nepravilnosti. Ovaj
pregled vrši se nakon sušenja svakog sloja. Mjerenje suhog filma danas se vrši pomoću
elektroničkih uređaja koji rade na principu magnetske indukcije. Sonda uređaja se prvo
baždari te se nasloni pod kutem od 90 stupnjeva na suhu površinu. Na ekranu uređaja
ostaje ispisana debljina filma.
Provjera kontinuiteta i detekcija poroznosti u premazu
Otkrivanje svih neravnomjernosti u premazu obavlja se pomoću testa mokrom

spužvom s niskom voltažom. Može se koristiti do debljine filma od 500 mikrometara.
Spužva se natapa vodom te se dodaje i sapun po potrebi. Žica s instrumenta se spaja na
metalnu podlogu. Spužvom se kontinuirano prelazi po površini, a prelaskom preko
poroznih dijelova oglasi se zvučni signal. Površine s oštećenjima moraju se očistiti od boje
te ispočetka premazati.
31
Kontrola debljine mokrog filma
Ovaj oblik kontrole obavlja se za vrijeme nanošenja premaza na trup. WFT ili wet
film test je vrlo bitan kako bi znali kolika će biti debljina filma nakon sušenja uzimajući u
obzir omjer suhe tvari i otapala u boji. Prema standardu ISO 2808/2007 za mjerenje
debljine mokrog filma koriste se instrumenti pod nazivom kotač i češalj koji se stavljaju
čvrsto na mokri premaz te se debljina očitava na skali na uređaju20.
Slika 10. uređaji za mjerenje debljine mokrog filma ("češalj" i "kotač")

Izvor: preuzeto s interneta (https://www.elcometer.com/en/coating-inspection/wet-film-
powder-thickness/)
20
Kjernsmo, D., Kleven K., Scheie J.: Corrosion protection: Inspector’s book of reference, Oslo,
Norveška, 2000.,p. 382.
32
5.2. KATODNA ZAŠTITA
U primjeni katodne zaštite na brodovima imamo dva koncepta. Prvi sprječava

nastanak korozije na način da se stijenka oplate ne stanjuje, a drugi održava glatkoću
oplate. Svježe premazana stijenka pruža minimalan otpor pri plovidbi morem. Na otpor
koji uzrokuje usporavanje broda utječu forma broda te hrapavost površine uronjenog djela
broda. Na velikim brodovima za prijevoz nafte glavni uzrok usporavanja je trenje na
dijelovima oplate zahvaćenim korozijom. Navode se podaci da brod od 100.000 BRT-a
može uštedjeti i do 10 milijuna dolara u svom radnom vijeku ako se vodi računa o glatkoći
podvodnog dijela oplate. Pravilno nanesen zaštitni premaz može se kroz eksploataciju
broda održavati pomoću dobro koncipirane katodne zaštite. Tako izveden sustav zaštite
oplate može biti funkcionalan i u razdoblju do 20 godina uz manje popravke premaza pri
dokovanju.
Ukupna zaštitna struja potrebna za zaštitu ovisiti će o brzini broda i stanju premaza.
Pravilno dizajniranje katodne zaštite na brodu u svrhu održavanja glatkoće površine
zahtjeva pomno istraživanje. Za razliku od ostalih konstrukcija uronjenih u morsku vodu,
brodovi plove u vodi različitog saliniteta pa je sustav zaštite potrebno prilagoditi tome. Za
parametre potrebne za katodnu zaštitu najvažniji faktori su vodljivost medija i količina
otopljenih soli. Vode u kojima plove brodovi najviše se razlikuju po koncentraciji soli. U
morskoj vodi je to oko 3-4% a u riječnoj vodi na primjer 0,05%. U svim svjetskim morima
salinitet je otprilike jednak, a veća odstupanja su u zatvorenim morima kao što su
Jadransko i Crveno more. O količini otopljenih soli ovisi električna otpornost 21.
U morskoj vodi mogu se nalaziti i krute čestice poput pijeska, mulja ili leda koji u
kontaktu s brodom mogu ošteti zaštitni premaz. Iz tog razloga, na brodovima koji plove
područjima s mogućom abrazijom treba katodnu zaštitu jače dimenzionirati. Obraštanje
broda ne utječe posebno na koroziju ni katodnu zaštitu.
21
Jarić B., Rešetić A., Korozija : Elektrokemijske osnove i katodna zaštita, 2003, Korexpert, Zagreb
33
U praksi, katodnom zaštitom nije moguće potpuno zaštititi podvodni dio broda bez
upotrebe zaštitnih premaza zato što bi takva izvedba zahtijevala preveliku količinu zaštitne
struje, najviše zbog visoke cijene. Također potrebno je da između metalne površine i
protuobraštajnog premaza postoji električki izolacijski sloj koji sprječava elektrokemijsku
redukciju otrovnih metalnih spojeva koji truju morske organizme uhvaćene za trup broda.
Katodna zaštita ne može zaštititi brod od obraštanja, u nekim slučajevima čak suprotno. Na
primjer, na bakar se obraštaj u morskoj vodi neće uhvatiti ako slobodno korodira, a ako je
katodno zaštićen, metal biva obraštan.
Brod može biti sačuvan katodnom zaštitom djelomično ili potpuno. U slučaju
djelomične, zaštita se postavlja samo na krmu ili samo na pramac broda. Češće se stavlja
samo na krmu zbog jačeg strujanja vode i stvaranja kontaktnih korozijskih članaka sa
kormilom i vijkom. U današnje vrijeme se sve više koristi potpuna zaštita žrtvovanim
anodama ili narinutom strujom kako bi se zaštitila sva mjesta na kojima je premaz oštećen.
O vrsti i konstrukciji broda ovisi da li će kormilo i vijak biti uključeni u sustav katodne
zaštite samog broda ili će imati vlastitu zaštitu.
34
5.2.1. Proračun potrebne zaštitne struje
Kako bi bilo moguće obaviti proračun potrebne zaštitne struje za zaštitu broda,
potrebno je poznavati površinu podvodnog dijela boda. Zatim je potrebno uzeti u obzir
pojedine elemente konstrukcije koji zahtijevaju veću gustoću struje za zaštitu kao što su
kormilo, vijak, valobrani i sl. Ukupna potrebna struja dobiva se sumom svih površina i
njihovih odgovarajućih gustoća struje (3)22:
Iz=Σi Jzi * Pi (3)

gdje je:
Iz - ukupna zaštitna struja
Jzi - gustoća zaštitne struje pojedinih elemenata
Pi - površina pojedinih elemenata
Gustoća potrebne struje za zaštitu čeličnih brodova ovisi o više faktora; o brzini
strujanja vode oko broda, o kvaliteti zaštitnog premaza te o vrsti štićene komponente ( za
brodski vijak gustoća potrebne zaštitne struje iznosi oko 0,5 A m -2). Za osnovne zaštitne
premaze nakon nanošenja potrebna gustoća iznosi samo nekoliko mA m-2, ali protekom
vremena raste, naime kroz godinu dana eksploatacije potrebna zaštitna struja iznosi i do 20
mA m-2.
Sustav katodne zaštite s galvanskim anodama uobičajeno se dimenzionira za

gustoću zaštitne struje do 15 mA m-2, uz što se uzima i rezerva od 20%. Katodna zaštita
narinutom strujom dimenzionira se na gustoću struje od 30 mA m-2, kako bi se veća
oštećenja na premazu mogla obuhvatiti zaštitom. Za brodove koji plove u polarnim
područjima i mjestima s prisutnim ledenjacima potrebno je uzeti i do 2 puta veću gustoću
zaštitne struje. Zaštita sustavom s vanjskim izvorom struje, za razliku od zaštite
galvanskim anodama ne zahtijeva nikakva dodatna ulaganja.
22
35
5.2.2 Zaštita žrtvovanim anodama
Kada su dva metala u prisutnosti vode u kontaktu jedan s drugim, plemenitiji metal
imati će viši potencijal u odnosu na onaj manje plemenit. Zbog ove razlike u potencijalu i
kontakta između dva metala dolazi do nastanka električne struje između njih. Smjer struje
je iz plemenitijeg metala (katoda) prema manje plemenitom (anoda). Stalan tok struje
prema anodi izaziva oslobađanje još većeg broja pozitivnih iona koji se otapaju u morskoj
vodi. Time dolazi do laganog otapanja manje plemenitog metala. Ta reakcija zove se
anodna, a metal koji biva topljen naziva se anoda.
Galvanske anode su komadi kovine koji u morskoj vodi imaju niži potencijal od
materijala koji je potrebno zaštititi. Izrađuju se od neplemenitih materijala koji lakše
korodiraju od željeza. Obično se izrađuju od aluminija ili cinka,a u nekim slučajevima i od
magnezija. Magnezijeve anode koristile su se u prošlosti ali su izbačene iz upotrebe zbog
visoke cijene i štetnog utjecaja na okoliš (proizvodnjom vodika u samom procesu). Danas
se najčešće na brodovima koriste cinkove anode koje se zavaruju na brodsku oplatu. Takve
anode imaju niži potencijal od čelične oplate broda pa crpe struju izvan oplate i na taj način
ostvaruje strujni krug između anoda i opreme broda izrađene od legura bakra ili sličnih
plemenitih metala (npr. brodski vijak). Na taj način se čelični trup broda štiti, a anoda se
troši. Kad se cink istroši dolazi do zatvaranja strujnog kruga idućim manje plemenitim
materijalom što izaziva otapanje tog metala23.
Kada dođe do oštećivanja zaštitnog premaza na podvodnom dijelu broda

omogućuje se tok struje iz vode u konstrukcijski materijal. Što je veće oštećenje to će
trošenje galvanskih anoda biti brže.
Sustav zaštite podvodnog dijela trupa žrtvovanim anodama vrlo je fleksibilan zato
što se manje anode mogu rasporediti da osiguraju zaštitu cijele brodske konstrukcije.
Anode se na trup pričvršćuju varenjem što može izazvati gorenje oplate broda, pa je u
takvim slučajevima potrebno obaviti popravke oplate kako bi zaštita bila učinkovita
23
Ibidem
36
Slika 11. žrtvovane anode postavljene na kormilo i dno broda.
Izvor: preuzeto s interneta (http://wordpress.mrreid.org/wp-

content/uploads/2013/06/anodes-on-ship.jpg)
Kao i svaki sustav zaštite, i žrtvovane anode imaju svoje prednosti i nedostatke.
Neke od prednosti su: niski troškovi instalacije i raspoloživost svugdje u svijetu, bez
potrebe za posebnim održavanjem između pregleda. Najveći nedostatak upotrebe anoda je
nepredvidivost vremena trajanja (između 1 i 5 godina). Kao što je već navedeno, struganja
broda u sante leda ili slično mogu izazvati puno brže trošenje anoda.
Povećanje hidrodinamičkog otpora broda u vodi uslijed instalacije je neznatno,

utvrđeno je da anode debljine do 20 mm nemaju utjecaj na otpor čak ni na vrlo brzim
brodovima24.
24
Ibidem
37
5.2.2.1. Količina anoda potrebnih za zaštitu
Količina potrebne mase anoda određuje se pomoću jednadžbi pri izradi ili remontu
broda u brodogradilištu. Pri gustoći zaštitne struje od 15 mA m-2, za površinu P zaštićenu
kroz razdoblje od dvije godine potrebno je (4) (5) 25:
mZn(Kg) = 0,337 * P (4)
mAl(Kg) = 0,12 * P (5)
Ovisno o pogonskom naponu i dimenzijama, anode daju određenu maksimalnu

struju koja većinom ovisi o vodljivosti medija. Maksimalna struja određuje se iz
pogonskog napona anode i otpora rasprostiranja. Aktivna anoda daje manju zaštitnu struju
od maksimalne zbog otpora zaštitnog premaza te polarizacijskog otpora na samoj anodi,
koji opet ovisi o svojstvima anode i medija te pogonskim uvjetima broda. Treba uzeti u
obzir da se eksploatacijom smanjuje otpor premaza pa raste potrebna zaštitna struja, a
domet zaštite se smanjuje.
Broj potrebnih anoda određuje se pomoću maksimalnog strujnog kapaciteta anode i

ukupno potrebne zaštitne struje. Zaštitni sustavi anodama se najčešće ugrađuju na
vremenski period od dvije i pol ili pet godina što odgovara periodu između dva dokovanja.
U to vrijeme, anode se ne bi smjele potrošiti više od 20% svoje prvobitne veličine. Kako je
već spomenuto, nije jednostavno predvidjeti količinu zaštitne struje potrebnu za to
razdoblje.
25
38
5.2.2.2. Raspored anoda
Jedan od troškova pri zamjeni anoda sigurno predstavlja podizanje skele pa se

anode raspoređuju tako da se postavljanje anoda može izvršiti s jedne razine skele, samo sa
pomicanjem uzduž broda. Pravila za raspored i dimenzioniranje anodne zaštite opisana su
u standardima različitih zemalja.
Pri razmještaju anoda važno je pridržavati se određenih pravila. Naime, 5% mase

anoda treba pozicionirati na krmenom dijelu, a ostatak na sredini i pramcu broda. Na
srednjem dijelu broda, anode treba postavljati u razmaku od 6 do 8 metara kako bi se
domet zaštite pojedinih anoda preklapao. U područjima gdje je manja vodljivost morske
vode, kao npr. Baltičko more potrebna je veća gustoća zaštitne struje, a time se smanjuje
zaštitni domet anoda. Na brodovima koji plove u takvim područjima anode se postavljaju
sa nešto manjim razmakom, oko 5 metara, dok se na brodovima u polarnim područjima
postavljaju još uže zbog većeg broja potencijalnih oštećenja zaštitnog filma oplate26.
Na pramcu se anode postavljaju koso kako bi slijedile tok strujanja vode, treba
voditi računa o tome da ih lanac sidra može oštetiti pri podizanju i spuštanju. Pri
određivanju rasporeda anoda treba pripaziti da se brodski vijak ne nalazi u području
vrtloga uzrokovanog anodama. U tu svrhu se u radijusu vijka ne postavljaju žrtvovane
anode, označeno područje na slici a). Na kormilo se postavljaju s obje strane; u visini
osovine vijka i što je moguće više ispod ili iznad lista kormila broda. Na drugoj slici
prikazan je raspored anoda za zaštitu krmenog dijela velikog broda.
Slika 12. Raspored anoda na krmenom dijelu broda

Izvor: Jarić B., Rešetić A., Korozija : Elektrokemijske osnove i katodna zaštita, 2003,
Korexpert, Zagreb
26
Ibidem
39
Kada se oplata djelomično štiti, samo na krmi, koristi se trećina količine anoda
potrebnih za zaštitu cijelog podvodnog dijela broda. Tada 25% odlazi na zaštitu krme, a
ostatak na ostali dio broda koji isto tako troši struju. To se nazivaju "prihvatne" anode i
postavljaju se ispred anoda postavljenih na krmi. Na brodovima s više vijaka potrebno je
posebno zaštiti i potpornje, dok se za posebna plovila zahtijeva poseban proračun za
raspored anoda. Raspored anoda na različitim tipovima krmi broda prikazan je na sljedećoj
slici. Slika a) prikazuje krmu broda s jednim vijkom i jednim balansnim kormilom, slika b)
broda s jednim vijkom i ovješenim kormilom, a slika c) prikazuje krmeni dio tegljača s dva
vijka u sapnicama.
Slika 13. raspored anoda na različitim tipovima krme

Izvor: Jarić B., Rešetić A., Korozija : Elektrokemijske osnove i katodna zaštita, 2003.
Korexpert, Zagreb
40
5.2.2.3. Kontrola učinkovitosti katodne zaštite
U svrhu kontrole zaštitnog potencijala instaliranih anoda koriste se referentne

elektrode. Ugrađuju se u oplatu broda, što bliže stijenki. Zahvaljujući dobroj provodljivosti
mora, zanemaruje se greška pada potencijala. U većini slučajeva koriste se srebrove ili
elektrode izrađene kombinacijom srebra i klora kao referentne i služe za provjeru sustava
katodne zaštite žrtvovanim anodama. Priključak na masu broda za vrijeme mjerenja treba
biti suh i niskoomski, tj. niskog otpora. Najčešće se koriste stezaljke koje se pričvršćuju na
očišćenu metalnu površinu27.
27
http://www.cathodicprotection101.com/
41
5.2.3 Katodna zaštita narinutom strujom
Postojanje nedostataka zaštite žrtvovanim anodama izazvalo je potrebu za

uvođenjem novih sustava zaštite trupa. Takav sustav naziva se katodna zaštita narinutom
strujom ili zaštita s vanjskim izvorom struje. Oni su se razvijali paralelno s poboljšanjem
zaštitnih premaza pa najbolje funkcioniraju zajedno te međusobno dopunjuju kvalitetu
izvedbe zaštite.
Radi ograničenog električnog kapaciteta i malog dometa zaštite broj galvanskih

anoda približno je proporcionalan veličini područja potrebnog za zaštitu. Ako je za zaštitu
potreban veći broj žrtvovanih anoda, katodna zaštita narinutom strujom je puno isplativije i
bolje rješenje zato što troškovi materijala i ugradnje ne rastu kao i kod žrtvovanih anoda,
proporcionalno s veličinom površine. Na brodovima duljine 100 m i više ugradnja ovakvih
sustava postaje isplativa. Prednost zaštite s vanjskim izvorom struje je i mogućnost
regulacije struje te primjena dugotrajnih inertnih anoda. Pogonski napon inertnih anoda je
znatno veći pa je potreban manji broj anoda. Pri katodnoj zaštiti narinutom strujom u
prosjeku su viši potencijali pa su stoga potrebne i više gustoće zaštitne struje. Za površine
zaštićene premazom iznose oko 30 mA m-2, a potencijal ne smije biti niži od -0,65 V kako
ne bi izazvao oštećenje premaza28.
Slika 14. Komponente sustava zaštite narinutom strujom

izvor: A. Mathiazhagan, Design and Programming of Cathodic Protection for ships,2010.,
International Journal of Chemical Engineering and Applications, Vol. 1, No. 3
28
http://www.cathodicprotection101.com/
42
Kod ovih sustava voda se pozitivno polarizira a kao rezultat se dobiva tok struje
prema strukturi broda na svim mjestima gdje je ona u dodiru s morskom vodom. Tim
načinom se podvodni dio broda štiti od korozije. Da bi to bilo moguće, ispravljač se spaja s
negativnim polom na brodskoj oplati, a anode su spojene pozitivnim polom.
Kako zaštitna struja uvelike ovisi o svojstvima medija u kojem se brod nalazi,
koriste se uređaji s ugrađenom automatskom regulacijom potencijala. Uređaji za napajanje
sustava moraju biti izvedeni na način da budu otporni na vanjske utjecaje i vibracije.
Također sadrže mjerne instrumente kako bi bilo moguće izmjeriti struju svake pojedine
anode te kako bi izmjerili potencijal prema ugrađenim referentnim elektrodama. Na većim
postrojenjima, ovi sustavi imaju sustav automatskog zapisivanja podataka. Za zaštitu od
preopterećenja u uređaje treba staviti limitator, a također mora postojati način zvučnog i
svjetlosnog dojavljivanja kvara u sustavu. Ako se koriste anode od legure platine i titana
uređaj mora imati ograničen izlazni napon.
Sve više se koriste uređaji manjih dimenzija, pa se na brod može instalirati više
sustava kako bi se postigla potpuna i ravnomjerna zaštita. U praksi se pokazalo i da je
ekonomičnije koristiti veći broj manjih sustava kako bi se ujednačila izlazna struja
različitih anoda. Kao što je već spomenuto, sustav zaštite narinutom strujom u kombinaciji
s modernim premazima predstavlja novu dimenziju antikorozivne zaštite trupa broda.
Sustav zaštite s vanjskim izvorom struje je veoma fleksibilan i može pokrivati područje od
100 A za manje brodove pa sve do otprilike 1200 A za supertankere. Na malim brodovima
se koriste izvedbe s jednim sustavom napajanja a na većim sa nekoliko različitih sustava.
Kabeli kojima se anode spajaju s uređajem za napajanje moraju osigurati pad napona manji
od 2 V29.
29
43
5.2.3.1. Inertne anode i referentne elektrode
Pedesetih godina 20. stoljeća katodnom zaštitom narinutom strujom

podrazumijevalo se povlačenje anoda u obliku žica iza broda pri plovidbi. Za materijal
izrade anoda koristilo se srebro presvučeno platinom, titan s platinom i aluminijska žica.
Problem je bio što je samo krmeni dio broda primao zaštitno djelovanje. Također zbog
nemogućnosti upotrebe ovog sustava u lukama, uskoro je izbačen iz upotrebe. Ovi
nedostatci eliminirani su upotrebom anoda ugrađenih u trup broda. Morale su biti ugrađene
na način da naliježu na oplatu broda i ne izazivaju otpor pri kretanju broda. Trebaju biti
izolirane od oplate,a struja se dovodi kroz oplatu iz unutrašnjosti broda. Danas se koriste
dvije vrste inertnih anoda za zaštitu: anode montirane na oplatu broda i anode ugrađene u
oplatu30.
Anoda se nalazi u neposrednoj blizini metalne oplate pa je od iznimne važnosti

dobro izolirati područje oko anode kako kroz elektrolit ne bi došlo do kratkog spoja. Na
području oko ugrađene anode treba obaviti kvalitetnu zaštitu okolnog područja od
djelovanja produkata reakcija na anodi, od djelovanja klora i njegovih produkata (HCL i
HOCl) te od djelovanja kisika koji biva izlučen. Zaštita tih dijelova postiže se nanošenjem
debelog sloja premaza oko anode. Čelična površina čisti se mlazom abraziva do stupnja
čistoće Sa 2,5. Zatim se na čistu površinu lopaticom nanos specijalni premaz debljine
barem 1 mm, na udaljenosti do 3 m od anode. Film mora biti elastičan, fizikalno i kemijski
stabilan te bez ikakvih pukotina. Veličina prostora za premaz oko anode potrebnog za
zaštitu ovisi o naponu, zaštitnoj struji te obliku i svojstvima anode.
30
44
Slika 15. Izvedba anode na oplati broda
Korexpert, Zagreb
Anode koje se montiraju na stijenku broda pretežito se izrađuju od legure olova i

srebra. Izrađene su od dugačkog nosača u obliku trapeza sintetičkog materijala, a u njegove
bočne stranice ugrađene su aktivne anodne plohe. Nosači anoda se pomoću ugrađenih
svornjaka i matica pričvršćuju na oplatu. Dovod električne struje do anode može se izvesti
preko posebnog utora za kabel na kraju anode. Zatim se kabel povlači preko oplate broda
uz zaštitu ili ide direktno kroz oplatu broda u unutrašnjost. Ovakve anode dale su
zadovoljavajuće rezultate u eksploataciji. Način instalacije je dovoljno fleksibilan kako bi
se mogla pokriti sva zakrivljena područja na oplati,a sama instalacija je jednostavna kako
bi se mogla izvoditi u samom brodogradilištu. Anode predstavljaju malen otpor kretanju
broda zbog svoje veličine i oblika ali zato što se nalaze izvan profila trupa brodu sklone su
oštećenjima. Ti problemi rješavaju se uporabom inertnih anoda u obliku ploča, a takve
izvedbe koriste se na brodovima s velikom promjenom gaza tokom boravka u luci te
ledolomcima i sl.
45
Izbor tipa anoda ovisi o trajnosti, cijeni i očekivanoj zaštitnoj struji. Strujni
kapacitet anode je za zadani napon obrnuto proporcionalan otporu rasprostiranja, a otpor
rasprostiranja je proporcionalan električnoj otpornosti vode. Najpovoljnije je korištenje
standardnih tipova anoda te primijeniti simetričan raspored anoda. Anode se raspoređuju na
način da se dvije trećine nalaze na krmenom dijelu broda a ostatak oko sredine. Takav
raspored uvjetovan je nemogućnošću postavljanja anoda na pramcu zbog mogućih
oštećenja sidrenim lancem te zbog veće struje potrebne za zaštitu krme nego pramca.
Postavljanje anoda mora biti izvedeno tako da je gustoća zaštitne struje dovoljna za
adekvatnu zaštitu oplate broda31.
Kako bi se mogao kontrolirati zaštitni potencijal u sustav se ugrađuju i referentne

elektrode. Na slici koja slijedi prikazana je cinkova referentna elektroda koja se montira na
brodski trup. Kabel se provodi od sredine elektrode prema uređaju za napajanje kroz trup
broda. Kod automatskih uređaja koristi se signal za regulaciju, a kod ostalih se parametri
ručno podešavaju.
Slika 16. Referentna elektroda na oplati broda.

Korexpert, Zagreb
31
Ibidem
46
Oko referentnih elektroda nije potrebno postavljati štitnike jer su elektrode
pokrivenim inertnim poroznim materijalom, te im je materijal u ravnoteži s morskom
vodom. Izbor materijala za referentne elektrode ovisi o njihovoj primjeni. Najpouzdanije
su referentne elektrode od čistog cinka. Njihov potencijal je stabilan i konstantan, neznatno
se polariziraju a trajnost im je preko 5 godina. Elektrode od srebra ili njegovih legura s
klorom imaju dobru stabilnost, a potencijal zaštićenog dijela je nešto viši nego kod
cinkovih. Anode izrađene od miješanih oksida na titanu ili od platiranog titana imaju velik
strujni kapacitet pa je potrebno ugraditi manji broj istih, često samo jedan par anoda na
području krme. Logičan položaj referentnih elektroda je na područjima udaljenim od
anoda. Ugradnja većeg broja referentnih elektroda na oplatu omogućit će poznavanje
detaljnije razine potencijala na različitim dijelovima površine.
Kablovi za inertne anode i referentne anode polažu se u cijevi ili na nosače,a

ponekad se zahtijeva i potpuna nepropusnost. Anodni kablovi moraju osiguravati dovoljno
nizak el. otpor kako bi se izbjeglo rasipanje energije i prekomjerno zagrijavanje kabela.
Danas se kablovi dovode do anoda kesonima ili pomoću uvodnica na oplati. Debljina
stijenke kesona mora biti jednaka debljini oplate broda, a može biti i ispunjen izolirajućim
materijalom.
47
5.2.3.2. Raspored anoda i mjernih elektroda
Kao i za zaštitu žrtvovanim anodama, i za raspored inertnih anoda vrijede isti

principi pri postavljanju, u odnosu na mogućnost mehaničkog oštećenja. Najbitnija razlika
je što je potreban puno manji broj inertnih anoda. Dovod struje za zaštitu izvodi se
isključivo izvana a kabeli se odgovarajuće zaštićuju. Na sljedećoj slici je prikazana
raspodjela anoda i referentnih elektroda u odnosu na konstrukciju broda.
Slika 17. Raspored anoda i referentnih elektroda po duljini broda

Korexpert, Zagreb
Kada je za sustav zaštite narinutom strujom važna raspodjela struje kao npr. kod
ledolomaca potrebno je koristiti idealan raspored anoda i mjernih elektroda. U praksi je
najpovoljnije mjesto za smještaj anoda područje strojarnice, radi lakšeg pristupa i ostalih
ekonomskih razloga. Na kormilo se inertne anode ne postavljaju, naime ono se uključuje u
sustav zaštite kabelskim prespajanjem osovine kormila sa oplatom broda. Brodski vijak
uključen je preko kliznog prstena na osovini. Pad napona na tom kontaktu mora biti ispod
40 mV32.
32
48
Za razliku od zaštite žrtvovanim anodama, kod sustava zaštite narinutom strujom
međusobni razmak između anoda nije propisan jer je moguće kontrolirati jačinu struje i
domet zaštite. Kod većih brodova, preko 150 metara, anode moraju biti udaljene od vijka
najmanje 15 metara, a kod manjih može biti i manji, sve do 5 metara. Referentne elektrode
se postavlja na mjestima s najmanjim očekivanim pomakom potencijala, tj. što udaljenije
od anode i simetrično po brodu. Udaljenost između anode i referentne elektrode mora biti
najmanje 15 metara. Na velikim brodovima također je poželjno duplicirati elektrode s obije
strane broda.
Pozicioniranje i ugradnja referentnih elektroda i inertnih anoda mora biti izvedeno

vrlo pažljivo. Kako bi zaštita bila učinkovita potrebno je oštećenja premaza odmah
popraviti. Aktivne površine elektroda i anoda treba prilikom obrade površine broda zaštititi
kako se ne bi oštetile ili onečistile premazom ili prljavštinom.
Podvodnim dijelom broda, osim trupa, smatraju se i razne izbočine i dodaci kao
npr. ljuljna kobilica, ulazi i izlazi rashladne vode, vijak ili više njih i isto tako kormilo ili
kormila. Izbočine i rešetke koje se nalaza na ulazima i izlazima za morsku vodu zaštićene
su zajedno s trupom, a zaštitna struja čak ulazi i u šupljine do određene dubine. Kormilo je
također unutar opsega zaštite trupa ali je potrebno premoštenje fleksibilnim kabelom
obaviti zbog mogućeg protjecanja jake struje kroz ležajeve. Brodski vijak je izoliran od
trupa tankim slojem ulja u ležajevima pa je nužno električki prespojiti os propelera i trupa.
Za to se koristi mnoštvo različitih materijala a najjednostavniji je način koji koristi grafitne
četkice koje kližu po osovini vijka.
49
5.2.4. Unutarnja zaštita tankova na brodu
Brodovi za prijevoz ulja i njegovih produkata te brodovi za prijevoz rasutog tereta

često imaju potrebu za balastiranjem. Dijelovi brodskog prostora se ispunjavaju vodom
kako bi brod ostao stabilan tokom povratnog putovanja. Najčešće se balastnom vodom
puni jedan dio brodskog prostora, najčešće svaki put isti prostor. Novi propisi pri izgradnji
tankera zahtijevaju da se brodovi izgrađuju s dvostrukom oplatom, u koju se najčešće
ugrađuju balastni tankovi. Većina brodova za prijevoz nafte ima u teretnim prostorima
grijače koji služe kako bi se smanjila viskoznost nafte. Kako su grijači napravljeni od
lijevanog željeza ili legura obojenog metala, katodna su prema čeliku te pospješuju
koroziju otapanjem metala iz grijača i njegovim taloženjem.
Kada se dizajnira katodna zaštita tankova potrebno je voditi računa o više činjenica.
Zaštitna struja treba moći ukloniti slabo prianjajuće korozijske produkte i mora osigurati
kvalitetnu zaštitu za vrijeme plovidbe u balastu. Kako će katodna zaštita biti izvedena ovisi
o vrsti broda i tereta, trajanju plovidbe u balastu, omjeru balastnog i teretnog perioda te o
svojstvima vode koja se koristi za balast.
U standardu DIN 40927 dane su upute o katodnoj zaštiti unutrašnjosti tankova na

brodu. Zaštita se izvodi samo sa žrtvovanim anodama. Primjena zaštite narinutom strujom
nije dozvoljeno zbog opasnosti od iskrenja na kablovima i radi izlučivanja raznih
elemenata (H, O, Cl). U opseg zaštite ulaze teretni i balastni tankovi te spremnici za vodu.
Ograničenja za primjenu žrtvovanih anoda uvode se zbog opasnosti od iskrenja pri sudaru
čelične konstrukcije i anode33.
33
50
U opseg zaštite potrebno je uvrstiti sve površine koje su u kontaktu s elektrolitom.
Gornji dio bočnih stranica i strop moraju biti zaštićeni visokokvalitetnim zaštitnim
premazom zato što katodna zaštita ne zahvaća to područje. Horizontalne stranice se moraju
zaštititi premazom jer i kad su tankovi prazni, ostatak vode može izazvati koroziju. Isto
tako, zaostala mješavina vode i ulja u teretnom tanku može izazvati intenzivnu koroziju.
Na dnu tanka primjenjuju se i zaštitni premaz i katodna zaštita čije se anode montiraju na
dno. Iako se u teoriji dno tanka može zaštititi samo katodno, same anode neće spriječiti
koroziju uzrokovanu ostacima na dnu spremnika. Za različite vrste i oblike spremnika
postoje odgovarajući tipovi anoda pa tako postoje duge plosnate anode koje štite od
utjecaja prije spomenutih ostataka vode ili mješavine s uljem. Anode moraju biti
postavljene da su obuhvaćene uređajima za čišćenje prostora.
Tankovi na brodovima za transport kemikalija ne štite se katodno zbog postojanja

mogućnosti da se teret onečisti produktima otapanja anoda. Na takvim brodovima se
unutarnja zaštita tankova izvodi sa premazima visoke kvalitete zato što korozijski produkt
isto tako može izazvati onečišćenje kemikalija.
Za razliku od zaštite oplate broda izvana, anode za unutarnju zaštitu imaju slabiji
utjecaj zbog mirovanja vode i prisutnih ostataka ulja. U vodi koja sadrži malo otopljenih
minerala anode brzo postaju neaktivne.
U današnje vrijeme koristi se određena količina tzv. booster anoda koje služe za
pojačanje zaštite. Pojačanje može biti izvedeno na način da se povećava gustoća zaštitne
struje na nedovoljno zaštićenim mjestima i da se poveća inicijalna gustoća zaštitne struje
kako bi se površina vrlo brzo polarizirala. Ove anode se potroše kroz jedno ili dva
putovanja u balastu te nakon toga nemaju nikakvo zaštitno djelovanje
51
6. TREND RAZVOJA ZAŠTITE BRODSKOG TRUPA
Pomorska industrija se svakim danom razvija, a pozornost se sve više usmjerava

prema sigurnosti broda i posade te sprječavanju slučajnog i namjernog onečišćenja
morskog okoliša. Usporedno s razvitkom brodova razvijaju se i sustavi održavanja. Pri
projektiranju sustava održavanja broda vodi se računa o primjeni strategije održavanja te o
mogućim rizicima pri eksploataciji. U cilju što veće učinkovitosti, uspostavlja se bolja
povezanost između naručitelja broda, proizvođača, projektanata i ostalih sudionika u
proizvodnji i upotrebi broda. Informacijska tehnologija se sve više koristi na brodovima u
svrhu detekcije i dijagnostike kvarova te njihovom predviđanju. S razvojem tehnologije
dolazi do potrebe za specijaliziranim osobljem,a važnost se daje kontinuiranoj edukaciji i
obrazovanju posade.
Pri projektiranju sustava održavanja moguće je postaviti nekoliko ciljeva34:
 Formaliziranje pristupa upravljanju rizikom;
 Primjena suvremenih strategija kao što su RCM ili održavanje prema pouzdanosti i
TPM ili totalno produktivno održavanje;
 Uzimanje ljudskog faktora u obzir
 Primjena participativnog pristupa pri projektiranju opreme
Na početku rada objašnjene su tradicionalne tehnike održavanja (preventivno,

korektivno i kombinirano održavanje). U današnje vrijeme dolazi do razvoja novih tehnika
održavanja kao što su: RCM – održavanje prema pouzdanosti, TPM – potpuno produktivno
održavanje, održavanje prema stanju sustava, prediktivno održavanje i drugi.
34
Tomas, V., Šegulja, D., Čišić, D. 2005., Mogućnosti i problemi primjene suvremenih strategija
održavanja u pomorstvu, Pomorstvo, Vol.19, p. 29-41.
52
Dokazano je da se RCM tehnikom može smanjiti broj radnih sati potrebnog za
preventivno održavanje i za 87%. Ukupan broj radnih sati namijenjenih održavanju
smanjuje se za do 30%, a troškovi materijala za održavanje do 64%. Povećava se
raspoloživost sustava i opreme te pouzdanost tehničkih sustava. Korištenjem ove strategije
održavanja ulaganja se brzo vraćaju i zahtjevi za održavanje se smanjuju, ali je zbog
opširnih analiza potrebno duže razdoblje za uvođenje. Smatra se pogodnom za složenije
sustave jer ne uzima u obzir planiranje zastoja i kvarova. Kao i RCM strategija, i TPM je
veoma zahtjevna ali su rezultati primjene vidljivi već nakon šest mjeseci. Investicije se pri
primjeni vraćaju barem trostruko, a prekidi rada zbog održavanja skraćuju se za više od 50
%35.
Nove strategije razvijaju se s ciljem brže primjene tehnika održavanja a s time i

bržeg postizanja povratka investicije. Sustav održavanja prije je bio usmjeren na
kratkoročne ciljeve i popravke, a sada se definiraju dugoročni ciljevi te se razvija sustav
motivacije i vođenja ka postizanju zadanih ciljeva. Prema plansko-preventivnom
održavanju, poslovi se obavljaju prema određenim procedurama i u točno vrijeme. Zatim,
nove strategije utječu i na pregled opreme te optimizaciju preventivnih radnji vezanih za
održavanje. Kako bi se izbjegli zastoji i omogućilo normalno funkcioniranje sustava važno
je poznavati trenutno stanje opreme i sustava te inspekcije i preglede obavljati često i
redovno. Kako bi sustav bio optimiziran, a troškovi održavanja što manji, potrebno je
otkrivanje kvarova prije nego što do njih i dođe. Na taj način se maksimizira iskorištavanje
pouzdanosti sustava.
35
Ibidem
53
Pri optimizaciji učestalosti inspekcija i zamijene dijelova potrebno je obratiti pozornost
na sljedeće36:
 ako su troškovi zamjene komponente veći od troškova mogućeg zastoja sustava,

njihovo preventivno održavanje nema smisla;
 pouzdana metoda za dijagnostiku kvara umanjuje potrebu za obavljanjem više od

jednog pregleda;
 korisnici opreme i serviseri najbolje će uočiti veličinu intervala između trenutka

signala mogućeg otkaza i trenutka kada stvarno otkaže;
 veličina optimalnog intervala pregleda nije uvjetovana vjerojatnošću nastanka

otkaza niti zakonitošću razvoja otkaza.
Pod optimizacijom opsega preventivnih radnji smatra se pregled podataka o

održavanju, određivanje ukupnog opsega preventivnih radnji, prikupljanje i zapis o
izvođenju postojećeg sustava održavanja, analiza kvarova i drugi postupci koji se rade u
cilju što učinkovitijeg, sigurnijeg i jeftinijeg sustava održavanja.
Danas se teži da procesi vezani za održavanje brodova izazivaju što manje troškove
eksploatacije. Na to se odnosi brže izvođenje održavanja, uvođenje sustava koji pružaju
zaštitu kroz duži period i sustava koji se mogu izvoditi i tokom boravka u luci a ne samo za
vrijeme remonta. I zadnje, ali sigurno ne i najmanje važno, potrebno je napomenuti da se
teži ka uvođenju sustava održavanja koji neće imati nikakav utjecaj na morski okoliš.
36
Tomas, V., Šegulja, D., Čišić, D. 2005., Mogućnosti i problemi primjene suvremenih strategija
održavanja u pomorstvu, Pomorstvo, Vol.19, p. 29-41.
54
7. ZAKLJUČAK
Još davno prije života kakav danas živimo, postojala je potreba za zaštitom i
očuvanjem površina, a potreba za štićenjem broda praktički postoji od kad postoji
pomorski promet. Razvitkom različitih tehnologija, propadanje podvodnog dijela broda
svedeno je na minimum. Vanjski dio trupa se može štititi na dva načina: zaštitnim
premazima i katodnom zaštitom.
Premazi štite brod od obraštanja i korozije vrlo učinkovito dok ne dođe do

oštećenja. Kako do toga ne bi došlo prije redovnog remonta, potrebno je odraditi kvalitetnu
pripremu površine i nanijeti premaz bez grešaka. Čak i ako su sve aktivnosti obavljene
propisno može doći do nedostataka u premazu. Iz tog razloga je kontrola kvalitete
nanesenih premaza od iznimne važnosti.
Kako kako bi brod što ekonomičnije obavljao prijevoz potrebno je održavati

podvodni dio trupa glatkim kroz cijelu plovidbu. To se postiže potpunim uklanjanjem
korozije i obraštanja. Oštećenja, defekti i pucanje premaza može dovesti do kontakta
konstrukcijskog metala s elektrolitom što čini zaštitu neučinkovitom. Osim premazima,
brod se štiti i katodno. Katodna zaštita može biti izvedena na dva načina; ugrađivanjem
žrtvovanim anodama na oplatu broda ili korištenjem vanjskog izvora struje.
Djelovanje mora na trup broda nije moguće potpuno spriječiti, pa je iz tog razloga
najbolje koristiti kombinaciju oba sustava. Kao i u svakom drugom obliku poslovanja, i u
brodarskoj industriji se sve okreće oko profita. Održavanje ima velik udio u operativnim
troškovima broda, a na to je moguće utjecati bez smanjenja sigurnosti. Stoga, svaka
kompanija mora razviti strategiju održavanja koja najviše paše njihovom načinu
poslovanja. Pravovremenim, propisnim i kvalitetnim održavanjem se mogu troškovi
eksploatacije broda višestruko umanjiti. Veća ulaganja znače veći povrat investicije.
55
LITERATURA
KNJIGE
1. Esih, I., Dugi, Z. 1989, Tehnologija zaštite od korozije, Školska knjiga, Zagreb
2. Benson, P., Brining, D., Perrin, D. 1973., Marine fouling and its prevention, Jersey
city, USA
3. Candries M., 2000. Paint systems for the marine industry, University of Newcastle,
Newcastle
4. Global Invasive Species Programme (GISP). 2008. Marine Biofouling: An
Assessment of Risks and Management Initiatives. Compiled by Lynn Jackson on
behalf of the Global Invasive Species Programme and the UNEP Regional Seas
Programme.
5. Jarić B., Rešetić A., 2003. Korozija : Elektrokemijske osnove i katodna zaštita, ,
Korexpert, Zagreb
6. Rački-Weihnacht, N. 2004, Boje i lakovi – jučer danas sutra, Chromos boje i lakovi
d.d., Zagreb
7. Zorović,D. 1991, Zaštita materijala, Fakultet za pomorstvo i saobraćaj, Rijeka
8. Kjernsmo, D., Kleven K., Scheie J. 2000. Corrosion protection: Inspector’s book of
reference, Oslo, Norveška,
9. Brendan Fitzsimons,2000. Fitz’s Atlas Of Coating Defects, Basingstoke, UK
10. FROSIO Certification Course manual
56
ČLANCI
1. Fabijanić, M. 2012. Karinjenje brodova, Brodogradnja, Vol. 63, No.2, p.184-188.
2. Juraga, I., Šmunović, V., Alar, V., Stojanović, I. 2012., Mehanizmi zaštite od
korozije, Zagreb
3. Juraga, I., Stojanović, I., Noršić, T. 2007, Zaštita brodskog trupa od korozije i
obraštanja, Brodogradnja, vol. 58, no.3.
4. Knifić, Ž., Ivče, R., Komadina, P. 2015, Značenje uporabe zaštitnih premaza u
održavanju trupa broda, Pomorski zbornik, vol. 49-50, no. 1.
5. Magin, Chelsea M., Cooper, Scott P., Brennan, Anthony B., 2010. Non-toxic
antifouling strategies. Materials Today, Vol 13., number 4
6. Mathiazhagan, Design and Programming of Cathodic Protection for ships, 2010.,

International Journal of Chemical Engineering and Applications, Vol. 1, No. 3
7. Tomas, V., Šegulja, D., Čišić, D. 2005., Mogućnosti i problemi primjene

suvremenih strategija održavanja u pomorstvu, Pomorstvo, Vol.19
INTERNET IZVORI
1. Preservation of iron ships in marine envirnment

http://www.maritime.org/conf/conf-birkholz.htm (26.5.2018.)
2. Antikorozivna zaštita metala http://www.laser-ing.hr/blog/antikorozivna-zastita-
metala/ (26.5.2018.)
3. https://www.researchgate.net/post/What_are_the_most_dangerous_types_of_corros
ion_and_does_the_dangerous_vary_depending_on_the_type_of_metal (28.5.2018.)
4. Corrosion prevention strategies http://www.americanplatingcompany.com/ship-
corrosion-strategies-prevention/ (27.5.2018)
5. https://www.dreamstime.com/royalty-free-stock-photography-marine-fouling-
image24143147 (26.5.2018.)
6. Surface preparation http://www.steelconstruction.info/Surface_preparation
(27.5.2018)
7. http://dynamicco.com/surface-preparation/grit-blasting-and-sand-blasting/ (27.5.
2018)
57
8. http://thepaintwebsite.com/wp-content/uploads/2015/08/orange-peel-paint1.png
(26.5.2018.)
9. http://www.tmzpainting.com.au/wp-content/uploads/2014/04/photo-003.jpg
(26.5.2018.)
10. http://www.yachtpaint.com/sgp/diy/ask-the-experts/whether-to-paint-depends-on-
the-weather.aspx (1.6.2018.)
11. Elcometer website http://www.elcometer.com (1.6.2018.)
12. http://www.geionline.com/wet-film-formulae (1.6.2018.)
13. https://www.tqc.eu/en/product/super-pig-iii-destructive-paint-inspection-gauge-en/
(2.6.2018)
14. Cathodic protection http://www.cathodicprotection101.com/ (1.6.2018.)
15. http://wordpress.mrreid.org/wp-content/uploads/2013/06/anodes-on-ship.jpg
(2.6.2018.)
16. https://www.marineinsight.com/tech/understanding-sacrificial-anodes-on-ships/
(1.6.2018.)
OSTALO
1. Čovo, P. 2007., Održavanje broda, nastavni materijal, Sveučilište u Zadru, Zadar
58
POPIS SLIKA
Slika 1. Promjena veličine i oblika obraštaja s protekom vremena……….…....7
Slika 2. Obraštaj na podvodnom dijelu broad………………………....………..8
Slika 3. Karinjenje – povijesna rekonstrukcija postupka………...........……….11
Slika 4. Karinjenje pomoću barže….…………………………………….….…12
Slika 5. Čišćenje površine mlazom abraziva.……………………………...……21
Slika 6. Uređaj za mjerenje mikroklimatskih uvjeta..……………………..……23
Slika 7. “Narančina kora”…..………………………………………….….…….25
Slika 8. Mjehuranje premaza…………………………………………….….…..26
Slika 9. “Paint inspection gauge”…………………..…………………..……….29
Slika 10. Uređaji za mjerenje debljine mokrog filma…………………………..32
Slika 11. Žrtvovane anode postavljene na kormilo i dno broda…….………….37
Slika 12. Raspored anoda na krmenom dijelu broda..………….……….… .…..39
Slika 13. Raspored anoda na različitim tipovima krme.……………………….40
Slika 14. Komponente sustava zaštite narinutom strujom..……………....……42
Slika 15. Izvedba anode na oplati broda.………………………………...….…45
Slika 16. Referentna elektroda na oplati broda…………………………...……46
Slika 17. Raspored anoda i referentnih elektroda po duljini broda……...…….48
POPIS TABLICA
Tablica 1. Opće prihvaćeni mikroklimatski uvjeti…………………………….…22
POPIS GRAFIKONA
Grafikon 1. Podložnost raznih metala koroziji….……………………..……….…4
59

Metode Zaštite Podvodnog Dijela Brodskog Trupa

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Metode Zaštite Podvodnog Dijela Brodskog Trupa

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SVEUČILIŠTE U RIJECI

POMORSKI FAKULTET U RIJECI

METODE ZAŠTITE PODVODNOG DIJELA BRODSKOG

Rijeka, 2018. godina.

POMORSKI FAKULTET U RIJECI

METODE ZAŠTITE PODVODNOG DIJELA BRODSKOG

METHODS OF THE UNDERWATER SHIP HULL

Kolegij: Pregled i planiranje održavanja brodskih sustava

Mentor: Dr.sc. Renato Ivče

Student: Matej Grubiša

Studijski smjer: Nautika i tehnologija pomorskog prometa

Rijeka, lipanj 2018.

Studijski program: Nautika i tehnologija pomorskog prometa

Kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom METODE ZAŠTITE PODVODNOG

U radu sam primijenio metodologiju znanstvenoistraživačkog rada i koristio literaturu koja

Suglasan sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.

Struktura ovog rada podijeljena je u 7 poglavlja:

Drugo poglavlje govori općenito o načinima i strategijama održavanja broda.

U pomorskom prijevozu se pridaje velika važnost održavanju broda i njegovih

Općenito, možemo razdvojiti dva načina provođenja održavanja broda1:

Pod preventivnim održavanjem smatramo način održavanja koje se provodi uz unaprijed

Najveći problem pri očuvanju podvodnog dijela broda predstavljaju korozija i

Korozija trupa velik je problem u brodskoj industriji. Korozija je heterogeni proces

Grafikon 1. Podložnost raznih metala koroziji

- Zahvaća cijelu površinu metala. Materijal biva oštećen jednako na cijeloj

- Nastaje u malim jamicama na površini metala koje prerastaju u sve veće

- Nastaje pod uvjetom naprezanja materijala i djelovanja agresivnog

- Nije vidljiva na površini materijala, korozija prodire u materijal

- Utječe samo na pojedine komponente složenog materijala. Započinje na

Korozijom se ne smatra namjerno razaranje materijala, što može biti korisno u

Korozija se često vezuje s biološkim i fizikalnim propadanjem materijala. Bitno je

U morskoj vodi se nalaze brojni mikro i makroorganizmi koji obitavaju na

Slika 1. Promjena veličine i oblika obraštaja s protekom vremena

Nama najznačajniji je utjecaj tih organizama na uronjeni dio trupa broda. Na

2. ispod tog pojasa nalaze se školjke, mahovnjaci i crvi cjevaši

3. na ravnom dnu broda dominiraju priljepci,plaštenjaci, mahovnjaci i školjke.

Slika 2. Obraštaj na podvodnom dijelu trupa

Obraštanje broda uzrokuje povećanu masu, povećan otpor trupa te naprezanje

Kako bi se nakupljanje obraštaja spriječilo ljudi su osmislili različite metode. Mogu

Još od davnina postoji potreba za zaštitom materijala od propadanja izazvanog

Od 5. stoljeća prije Krista spominje se zaštita podvodnog dijela broda. Bilo je

Jedan od načina održavanja podvodnog dijela broda bio je karinjenje. Karinjenje je

Slika 3. Karinjenje - povijesna rekonstrukcija postupka

Slika 4. Karinjenje pomoću barže

Barže bi se doteglile do boka broda i postavili bi se potezni koloturi s poprečnim

Kolonije brojnih životinjskih i biljnih organizama stvaraju naslage na

Osnovna namjena premaza je otpornost na vanjske uvjete te produljenje vijeka

 kemijskim svojstvima metala

 debljini nanesenog premaza

 klimatskim uvjetima prije, tijekom i nakon nanošenja

Nanošenje premaza važno je izvoditi u skladu s propisanim uvjetima, a pri tome je

Nakon nanošenja na oplatu broda, sušenjem se premazi pretvaraju u suhi film te

Vezivo služi za povezivanje svih dijelova premaza u homogenu smjesu. Nazivaju se

Veziva se najčešće dijele prema načinu sušenja; na fizikalno i kemijsko. Kod

Alkilne smole koriste kemijske reakcije poliola i dibazičnih i masnih kiselina.

Termoplastične su otporne na vanjske utjecanje, promjenu boje i starenje te imaju

Pigmenti su organske ili anorganske tvari koje se ne tope a selektivno upijaju i

 pasivizirajuće zaštitno djelovanje – pigmenti se sastoje od oksida koji uzrokuju

 inhibitorsko zaštitno djelovanje – unutar komponenti premaza stvara se inhibitor

 neutralizirajuće djelovanje – pigment svojom lužnatošću neutralizira kiselost

 katodna zaštita – elektrodni potencijal pigmenta je negativniji od konstrukcijskog

Aditivi služe za sprječavanje pojedinih nedostataka ili za davanje posebnih

Otapala ili razrjeđivači su organski spojevi u kojima se veziva otapaju, bez da

 antivegetativni ili protuobraštajni premaz