1

PRČVRŠĆIVANJE INSTALACIJA

Pričvršćivanje vodovodnih instalacija

Za pričvršćivanje cjevovoda za vodovodne i instalacije sustava grijanja vrijede gotovo jednaki tehnički uvjeti
i koriste se isti pričvrsni elementi.

Oni pri tome imaju nekoliko osnovnih zadataka:

 preuzimanje mehaničkih opterećenja

 preuzimanje toplinskih rastezanja
 prilagođavanje promjeru instalacije
 sprječavanje korozije
 smanjenje prijenosa buke
 osiguravanje pogonske sigurnosti.

- Pri protjecanju tople ili hladne vode zbog djelovanja promjenjivih brzina strujanja i tlakova dolazi do
djelovanja promjenjivih mehaničkih opterećenja na instalaciju koje pričvrsni elementi trebaju trajno i
sigurno preuzimati i prenositi na podlogu. Isto vrijedi za težinu instalacije, osobito ako je ovješena na zid
ili strop.

- Topla voda u vodovodnim ili u instalacijama sustava grijanja uzrokuje toplinska rastezanja cijevi što pri
odabiru načina pričvršćivanja također treba uzimati u obzir.

- Uz to, pričvrsni elementi trebaju odgovarati promjeru cijevi, jer zbog prevelikog ili premalog promjera
pričvrsnog dijela njihovo djelovanje može doći u pitanje. Zbog toga je vrlo prikladna primjena obujmičnih
ili utičnih pričvrsnih elemenata od polimernih materijala koji se lako prilagođavaju promjeru cijevi.

- Pri odabiru pričvrsnih elemenata valja voditi računa i o tome da pri dodiru s materijalom cijevi ne smije
doći do kontaktne korozije. Zbog toga se, primjerice, bakreni pričvrsni elementi koji nose čelične cijevi
dodatno izoliraju gumenim ili sličnim obujmicama čime se postiže sigurno odvajanje potencijala.
Vlaknati materijali pri tome nisu dopušteni jer privlače vlagu i postaju električki vodljivi.

- Pričvrsni elementi imaju veliku ulogu i u sprječavanju prijenosa buke koja nastaje u instalacijama, a koja
ne bi smjela prelaziti vrijednost 35 dB. Zaštita od buke postiže se primjenom odgovarajućih pričvrsnih
elemenata, ali i tehnikama postavljanja kojima se prigušuje buka.

- Pričvrsni se elementi pri tome smiju koristiti samo za pričvršćivanje instalacija i ni za što drugo.
- Pri postavljanju instalacija redovito se mora voditi o pogonskoj i sigurnosti njihove uporabe.

S obzirom na način, odnosno mjesto postavljanja, instalacije se mogu provoditi:

 nadžbukno (na zidu)

 podžbukno (u zidu)
 u posebnim kanalima i oknima.

- Jednoslojni zidovi na koje se pričvršćuje ili u koje se ugrađuje armatura, vodovodna ili kanalizacijska
instalacija imati najmanju površinsku masu od 220 kg/m2.
- Takvi su zidovi, primjerice, građeni od ožbukane šuplje opeke debljine 17,5 cm ili betona debljine 24
cm.
- Pri tome valja obratiti pozornost na to da se izradom kanala ('šliceva') u zidu smanjuje njihova
površinska masa pa se smanjuje izolacija od buke.
- Izrada takvih kanala obijanjem (štemanjem) na gotovom zidu nije dopuštena, već se moraju izvesti pri
zidanju ili se urezuju uz točno određene uvjete.
- Bez statičkih proračuna se vodoravni i okomiti kanali smiju izvoditi samo uz pridržavanje odgovarajućih
udaljenosti.
- Pri tome se na dimnjacima ne smiju izvoditi nikakvi kanali ni bušiti provrti za pričvrsne elemente.
- S obzirom na propise o toplinskoj izolaciji, podžbukne se sanitarne instalacije u kanalima ne bi smjele
izvoditi, već u takvim slučajevima treba koristiti tzv. predzidne instalacije.
 2
- Veličina promjera i materijal cijevi određuju najmanje potrebne udaljenosti između dvaju pričvrsnih
elemenata, odnosno mjesta.

Pri tome vrijedi pravilo: što je manji promjer, to je manja čvrstoća cijevi pa pričvrsna mjesta moraju biti na
manjoj udaljenosti.

- Proizvođači opreme redovito navode svoje preporučljive vrijednosti najmanjih potrebnih udaljenosti
koje se, ovisno o uvjetima na mjestu postavljanja, ne bi smjele prekoračiti.
- Za vodovodne instalacije (tople i hladne vode) koje se polažu na pod, odnosno ugrađuju u njega,
vrijednosti najmanjih potrebnih udaljenosti se razlikuju.
- Za pričvršćivanje lukova, odnosno koljena pri tome valja poštivati polumjer savijanja, odnosno upute
proizvođača.
- Kao pričvrsni se elementi pri tome najčešće koriste obujmice od nehrđajućeg čelika ili polimernih
materijala koje se spajaju čavlima ili vijcima.
- Kod polimernih cijevi koje imaju veliko toplinsko rastezanje (npr. od PE-X-a, PP-a, PB-a) za
pričvršćivanje na strop se često koriste posebne cijevi ili kanalice od pocinčanog čeličnog lima.
- U njih se polimerne cijevi uvode i potom se čelična cijev ili kanalica pričvršćuju poput odgovarajuće
čelične cijevi.
- Pri postavljanju cijevi za instalacije tople vode ili sustava grijanja valja voditi računa o tome da se one
naknadno trebaju toplinski izolirati pa između cijevi i zida, odnosno stropa te između drugih cijevi ili
instalacija treba predvidjeti odgovarajući prostor, odnosno razmak.

Ugradnja na žbuku je jednostavnija, jer se lakše izvode popravci.

- Cijevi se postavljaju na kuke (obujmice), 2-3 cm daleko od zida.

- Time se omogućuje nesmetano ličenje zida i cijevi.
- No ovako postavljene cijevi jako se znoje pa time vlaže zidove i prostoriju.
- Osim toga, šumovi, zujanje i vodeni udari stvaraju jake čujne šumove (buku), neugodne za uho stanara.

Ugradnja pod žbuku - danas se uglavnom izvodi ugradnja pod žbuku, iz više razloga:
- djeluje ljepše,
- ne nagrđuje prostoriju,
- nije podložna hvatanju paučine i prašine,
- ne podliježe znojenju cijevi
- manje je osjetljiva na šumove i vodene udare.
- Cijevi se polažu u zidne utore (usjeke), koje treba predvidjeti još kod gradnje, kako bi se izbjeglo
naknadno sječenje.
- Utor u zidu mora iznositi 5 - 8 cm (1/2 širine cigle) u četverokutu.
- Glavne vodove treba voditi po unutarnjim zidovima, a izbjegavati vanjske zidove kod kojih postoji
opasnost od smrzavanja cjevovoda.
- Ako ne možemo izbjeći postavljanje cijevi na vanjske zidove, tada cijevi treba dobro izolirati, zaštititi od
niskih temperatura.
- Pokrivanje cjevovoda (žbukanje) nije dopušteno sve dok se ne izvede ispitivanje cjelokupnog vodovoda.

- Donji razvod u podrumu zgrade postavlja se na žbuku, tako da se cijevi vode ispod betonske ploče ili po
zidovima, a mogu se i ukopati u pod dubine 30 cm, s time da se cijevi dobro zaštite bitumenom.
- Pri prolazu cijevi kroz zid ili betonsku ploču treba ostaviti veći otvor od promjera cijevi, oko 2 cm, koji se
začepi smolom.
- Cijevi se na zid učvršćuju kukama ili obujmicama na razmaku od 2 m, a za plastične cijevi taj razmak
iznosi l -1,5 m.
- Za pričvršćenje plastičnih cijevi koristimo klizne i fiksne obujmice.
 3

 Dopuštene dimenzije i udaljenosti pri izvođenju okomitih kanala za kućne vodovodne

i kanalizacijske instalacije:
 4

Udaljenosti između pričvrsnih mjesta pri vodoravnom polaganju vodovodnih instalacija:

 5

A - fiksna cijevna pocinčana obujmica s narezom

B - elektrozavarena obujmica
C - klizna pocinčana obujmica i
D - PE rubni spoj.

Obujmice za plastične cijevi:

Neke vrste kuka i obujmica, za pričvršćivanje pocinčanih cijevi kao i prolaz kroz zid:

1. postavljanje cijevi na žbuku

2. prolaz cijevi kroz zid
3. zaobljenje zida radi prolaza cijevi
4. obična kuka za zabijanje
5. obujmica za zabijanje
6. kuka za ugradnju u beton
7. obujmica za ugradnju u beton
8. poluobujmica od lima
9. obujmica od lima
10. višeredna kuka
11. viseća obujmica
12. viseća nosilica
13. profilirani nosač