NAPRSLINE USLIJED PONOVNOG ZGRIJAVANJA

Naprsline od ponovnog zagrijavanja predstavljaju diskontinuitete koji se pojavljuju u ZUT-u i šavu prilikom terminče
obrade (relaksacija zaostalih napona u zavarenim konstrukcijama i drugi vidovi termičke obrade), kao i u slučaju
povišenih radnih temperatura u eksploataciji.

Naprsline mogu nastati u početnom stadijumu zagrijavanja, kao i kasnije i uglavnom se pojavljuju na koncentratorima
napona u grubozrnastoj mikrostrukturi ZUT-a.

Naprsline ovog tipa se najčešće pojavljuju na niskolegiranim CR-MO čelicima, ali i na austenitnim Cr-Ni čelicima.

Vrste naprslina i mehanizam nastanka

Mogu se razlikovati tri tipa naprslina od ponovnog zagrijavanja:

-naprsline u niskotemperaturnom području (200-300°C), u fazi zagrijavanja na temperaturu termičke obrade,

-naprsline u visokotemperaturnom području, na temperaturama termičke obrade,

-naprsline ispod platiranog sloja.

Naprsline u niskotemperaturnoj oblasti su, najčešće, posljedice velike brzine zagrijavanja u prvim fazama žarenja, što
uzrokuje temperaturne razlike na površini šava i u njegovoj unutrašnjosti, pa prema tome, i pojavu termičkih napona.

Visokotemperaturni tip naprslina uslijed ponovnog zagrijavanja je lociran u dijelu ZUT-a koji ima krupnozrnastu
strukturu.

Treći tip su naprsline koje se pojavljuju kao mikronaprsline pri platiniranju. One su posljedica pregrijavanja određene
zone prvog sloja usljed nanošenja slijedećeg.

Sklonost materijala na nastanak naprslina uslijed ponovnog je funkcija hemijskog sastava materijala i tehnologije
zavarivanja.

Pokazalo se da bitan uticaj ima vrijeme hlađenja i to tako što je veće sklonost materijala ka nastanku naprslina ovog tipa
je manja.

Sastav čelika ima veliki uticaj na nastanak ove vrste diskontinuiteta. Prisustvo legirajućih elementa kao što su krom,
molibden i vanadijum povećavaju sklonost čelika prema naprslinama od ponovnog zagrijavanja, ali se njihovo dodavanje
ne može eliminisati jer su oni odgovorni za postizanje potrebnih mehaničkih osobina.

Nakamura i Ito su izveli jednačine uspostavljajući odnos između hemijskog sastava čelika i njegove sklonosti prema
nastanku naprslina pri ponovnom zagrijavanju:

Nakamura: ∆ G=Cr+3.3Mo+8.1V+10C-2

Ito: Psr = Cr+Cu+2Mo+10V+7Nb+5Ti-2

Ako je ∆ G>2 a Psr>0 smatra se da je čelik sklon ka nastanku naprslina. Sadržaj legirajućih elemenata izražen u
procentima.

MCF = Si + 2Cu + 2P + 10As + 15Sn + Sb

MCF (metal composition factor) pokazuje uticaj hemijskog sastava na sklonost ka nastanku naprslina od ponovnog
zagrijavanja, pri čemu je veća mogućnost njihovog nastanka što je veća vrijednost MCF.

Primjenjuje se za Cr-Mo niskolegirane čelike.

Ito i Nakanishi su istraživali osjetljivost čelika na nastanak naprslina u korelaciji sa sadržajem mikrolegirajućih elemenata
kao što su: V, Nb, Ti, Cu, Mo i Cr. Dužina naprsline se povećava pri porastu sadržaja V. Niobijum također povećava
osjetljivost prema naprslinama. Titan nema znatniji uticaj.

Ispitivanje sklonosti na nastanak naprslina od ponovnog zagrijavanja

Ocjena sklonosti materijala prema nastanku naprslina od ponovnog zagrijavanja vrši se primjenom odgovarajućih lab
ispitivanja. Ova ispitivanja se zasnivaju na testiranju epruveta koje imaju zavareni spoj sličan onom na realnoj
konstrukciji i ostvaren pod sličnim temperaturnim režimom. Ispitivanja se mogu provesti na nekoliko načina:

1. ispitivanjem na zavarenim epruvetama. Ova ispitivanja obuhvataju metalografsko posmatranje zavarene epruvete i
utvrđuje se eventualno prisustvo nastalih naprslina

2. ispitivanje na zatezanje na temperaturi termičke obrade zavarenih epruveta. Ovdje se registruje vrijeme do loma i
veličina napona.

3. provođenje termičke obrade na epruvetama na kojima je simulirano zavarivanje.

Metode ispitivanja na zavarenim epruvetama

Metoda BWRA (british welding research association) obuhvata lab ispitivanje na uzorku sa kružnim otvorom. Metoda se
koristi da bi se ustanovila sklonost ka nastanku naprslina od ponovnog zagrijavanja čelika legiranih kromom i
molibdenom.

Pored navedene metode koriste se i brojne druge metode kao što su: Modificirana implant metoda, Metoda po Tanaki,
Cedman metoda itd.