SEMINARSKI RAD

TIG ZAVARIVANJE

Predmet: Tehnologino oblikovanje

Profesor: Student:

Prof. Sejfo Papi Mehanovi Amela

PT-143/14-II

Travnik, 2017.
SADRAJ

Uvod ............................................................................................................................. 2

TIG postupak zavaraivanja, prednosti i nedostaci ........................................................ 3

Najvaniji uticajni faktori kod TIG zavarivanja ........................................................... 5

Vrsta struje ,polaritet elektrode .................................................................................... 6

Zatitni plinovi ............................................................................................................. 8

Netaljive elektrode ....................................................................................................... 9

Dodatni materijal ........................................................................................................ 10

Oprema za TIG zavarivanje ........................................................................................ 11

Praktina primjena TIG zavarivanja ........................................................................... 12

Zakljuak .................................................................................................................... 13

Literatura .................................................................................................................... 14

1
 1. UVOD

TIG postupak zavarivanja je elektroluni postupak zavarivanja netaljivom elektrodom

u zatitnoj atmosferi inertnog plina (Ar, He) ili rjee smjesi plinova. Skraenica imena
postupka dolazi od punog naziva ''Tungsten Inert Gas'', a esto se naziva i WIG
(Wolfram Inert Gas) ili GTAW (Gas Tungsten Arc Welding). [1, 2,3] Prema izvoru [4,
5] poetak razvoja TIG postupka povezuje se sa poetkom II. svjetskog rata
(1941/1942. godina) i razvijem istog u svrhu zamjene plinskog zavarivanja u
avionskoj industriji (zavarivanje legura na bazi magnezija). Russell Meredith koji je
radio za Northrup Aircraft patentirao je postupak pod imenom ''Heli-Arc Welding'' to
se smatra preteom dananjeg TIG/GTAW postupka zavarivanja. Razvoj ovog
postupka zavarivanja nastavljen je u tvrtci Linde koja je otkupila patent i to
prvenstveno zbog upotrebe inertnih plinova u postupku, a razvoj je nastavljen kroz
konstrukciju i primjenu razliitih tipova gorionika, sapnica i prouavanja strujanja
zatitnog plina. Komercijalna primjena TIG postupka zavarivanja zapoela je u 50-tim
godinama prolog stoljea. Danas ovaj postupak, uz vrlo male konstrukcijske
promjene, ali zbog znaajnih prednosti ili primjeni modificiranih izvedbi
(omoguenih kroz razvoj izvora struje za zavarivanje) predstavlja znaajan
elektroluni postupak zavarivanja primjenjiv na irokom spektru materijala (elici,
plemeniti elici, teki i laki obojeni metali itd.) u runoj, polu-automatiziranoj ili
automatiziranoj primjeni.

Slika 1. Patent gorionika za Heli-Arc postupak Russela Mereditha iz 1942. godine

 2. TIG POSTUPAK ZAVARIVANJA, PREDNOSTI I NEDOSTACI

Kod TIG postupka zavarivanja elektrini luk uspostavlja se izmeu netaljive

volframove elektrode i osnovnog materijala. Zona utjecaja topline, rastopljeni osnovni
materijal i volframova elektroda zatieni su atmosferom inertnog plina. Proces
zavarivanja izvodi se s dodatnim materijalom ili bez njega (pretaljivanje). Shematski
prikaz TIG procesa zavarivanja prikazan je slikom 2 i 3.

Slika 2. Shematski prikaz standardne opreme za TIG zavarivanje: 1 zatitni plin, 2

izvor struje za zavarivanje, 3 gorionik, 4 dodatni materijal, 5 osnovni materijal

Slika 3. Shematski prikaz procesa TIG zavarivanja: 1 netaljiva elektroda, 2

sapnica gorionika, 3 elektrini luk, 4 rastaljeni materijal, 5 osnovni materijal, 6
dodatni materijal, 7 visokofrekventni generator, 8 izvor struje

Netaljiva elektroda slui iskljuivo za uspostavu elektrinog luka, a njezino troenje

rezultat je termikih optereenja ili mehanikih oteenja. Takoer, netaljiva elektroda
svojom geometrijom utjee na karakteristiku elektrinog luka. Elektrini luk, slika 4,
uspostavlja se kontaktno (neposredno ili posredno) ili preko visokofrekventnog
3 zajedno sa upravljanjem i izvorom struje za
generatora, sklopa integriranog
zavarivanje.
 Slika 4. a) Uspostava elektrinog luka visokofrekventnim generatorom; b) Elektrini
luk

Elektrini luk kod ovog postupka zavarivanja sastoji se od tri podruja: katodnog,
anodnog i podruja stupa elektrinog luka. Anodno podruje (podruje plus pola) i
katodno podruje (podruje minus pola) malih su duljina, a sastoje se od oblaka iona
koji udaraju u anodu tj. katodu te oslobaaju odreenu koliinu energije (topline).
Podruje stupa elektrinog luka, tj. njegova duljina ovisi o naponu elektrinog luka, a
najee odgovara promjeru netaljive elektrode. Kako je po definiciji prema izvoru
[1] elektrini luk intenzivno izbijanje u smjesi plinova i para, slijedi da je glavni
nosilac ionizacije kod ovog postupka zavarivanja upravo zatitni plin, a o njemu ovisi
takoer i uspostava i stabilnost luka. Temperature koje se razvijaju kod TIG postupka
zavarivanja funkcija su osnovnih parametara zavarivanja, vrsti zatitnog plina te vrsti
osnovnog materijala, a u samoj osi plazme elektrinog luka mogu dosezati preko
20 000 C.

Osnovne prednosti TIG postupka su:

- koncentriranost elektrinog luka, smanjeni ZUT

- nema prskanja, nema troske
- minimalna koliina tetnih plinova
- zavarivanje irokog spektra metala i njihovih legura
- mogunost zavarivanja raznorodnih materijala
- mogunost izvoenja zavarivanja u svim poloajima
- mogunost zavarivanja pozicija male debljine
- pogodno za izvoenje reparaturnih radova
- pravilno izveden zavareni spoj spada u najkvalitetnije zavarene spojeve izvedene
- elektrolunim postupkom
- odlian izgled zavarenog spoja.

4
Osnovni nedostaci TIG postupka su:

- mala brzina zavarivanja

- mali depozit dodatnog materijala
- neekonominost u zavarivanju debljih pozicija (iznad 6mm)
- zahtjeva se precizna priprema zavarenog spoja
- via cijena opreme za zavarivanje i zatitnih plinova
- zahtjevnost izvoenja runog TIG zavarivanja, dua izobrazba zavarivaa
- oteanost izvoenja zavarivanja na otvorenim prostorima
- potreba za prisilnom ventilacijom zraka kod izvoenja zavarivanja u skuenim
prostorima
- pojaana svijetlost i UV zraenje

3. NAJVANIJI UTJECAJNI FAKTORI KOD TIG ZAVARIVANJA

3.1. Vrsta struje, polaritet elektrode

O primijenjenoj vrsti struje zavarivanja te polaritetu elektrode ovisi raspodjela topline

u elektrinom luku (raspodjela topline izmeu netaljive elektrode i radnog komada).

Slijedom toga mogua su tri sluaja, tablica 1:

1. Istosmjerna struja elektroda na ''-'' polu (DCEN)

2. Istosmjerna struja elektroda na ''+'' polu (DCEP)
3. Izmjenina struja (AC)

Tabela 1. Primjeri karakteristika TIG zavarivanja ovisno o vrsti struje i polaritetu

5
Zavarivanje TIG postupkom istosmjernom strujom s elektrodom na negativnom polu
(istosmjerna struja je vrsta elektrine struje gdje ne dolazi do promjene smjera toka
elektrona u jedinici vremena) je najea kombinacija struje/polariteta kod primjene
TIG postupka (DCEN Direct Current Electrode Negative). Elektroni se kreu s
negativne elektrode na pozitivni osnovni materijal, ubrzavajui kroz elektrini luk, a
pozitivni elektroni imaju suprotan smjer. Pri tome, koliina kinetike energije
elektrona znaajno je vea od one iona pa dolazi do veeg zagrijavanja radnog
komada, a manjeg vrha elektrode (priblini odnos toplinskog optereenja: 1/3 na
elektrodi, 2/3 na radnom komadu). Zbog toga ovaj nain TIG zavarivanja omoguuje
rad sa manjim promjerima elektroda tj. rad s velikim strujama, a vrh elektrode moe
biti zailjen to daje stabilnost elektrinom luku. Ovaj nain zavarivanja daje dobru
penetraciju.Kod zavarivanja TIG postupkom istosmjernom strujom gdje je elektroda
na pozitivnom polu (DCEP - Direct Current Electrode Positive) smjer elektrona je
suprotan pa je time i raspodjela topline drugaija dolazi do velikog toplinskog
optereenja elektrode. Stoga, ovaj nain zavarivanja je mogu kod manjih struja
zavarivanja uz primjenu netaljivih elektroda veeg promjera. Takoer, u odnosu na
prethodni sluaj, penetracija je manja, a zaobljenost vrha elektrode moe rezultirati
nestabilnou elektrinog luka. Ipak, smjer pozitivnih iona (s elektrode na radni
komad) rezultira razaranjem tankih povrinskih oksida s povrine osnovnog materijala
to omoguuje zavarivanje aluminija, magnezija i njihovih legura.

Zavarivanje TIG postupkom izmjeninom strujom (AC alternating current -

izmjenina struja je vrsta elektrine struje gdje dolazi do promjene smjera toka
elektrona u jedinici vremena) je nain TIG zavarivanja gdje se uz mogunost dobrog
ienja oksida s povrine osnovnog materijala dobiva i dobra penetracija, a termiko
optereenje je priblino podjednako na elektrodi i radnom komadu (iako ovisi o
balansu izmjenine struje). Pri tome, dolazi do mijenjanja pravca kretanja estica
(ovisno o frekvenciji struje), a time i do ''gaenja i paljenja'' luka to dovodi do
njegove nestabilnosti (utjecaj ove pojave moe se smanjiti dodatnim ureajem na
izvoru struje koji proizvodi visokonaponsku i visokofrekventnu struju u trenutku
''gaenja'' luka). Kod TIG AC zavarivanja promjenom frekvencije izmjenine struje,
ali i njezinim balansom (odnosom koliko vremena je elektroda na pozitivnom, a
koliko na negativnom polu), moe se utjecati na geometriju zavarenog spoja, ienje
oksida, ali i termiko optereenje radnog komada i elektrode. Primjeri kombinacije
ovakvih parametara dani su slikom 5.

6
Slika 5. a) Kontrola balansa izmjenine struje: 1 - vee EP vrijeme, vee ienje; 2 -
vee EN vrijeme, manje ienje; b) Kontrola frekvencije izmjenine struje: 1 - manja
frekvencija, ''meki'' luk, manja penetracija; 2 - vea frekvencija, usmjereniji luk,
dublja penetracija; c) Nezavisna kontrola jakosti struje: 1 - vea struja u EP podruju,
manja penetracija; 2 - vea struja u EN podruju, dublja penetracija, vea brzina
zavarivanja

Osim navedenih sluajeva (DCEN, DCEP, AC), postoji i mogunost TIG zavarivanja
impulsnim strujama. Osnovna prednost takvog naina zavarivanja je smanjeni unos
topline tj. manje deformacije radnog komada. Pri tome valja obratiti pozornost na
slijedee parametre:

- vrna vrijednost struje (obino je via nego kod konvencionalnog TIG zavarivanja)
- minimalna vrijednost struje (omoguuje odravanje elektrinog luka)
- broj impulsa u jedinici vremena
- postotak ukljuenog impulsa (vrijeme trajanja vrne struje izraeno postotkom)

7
3.2. Zatitni plinovi

Najei zatitni plinovi koji se koriste u primjeni TIG postupka zavarivanja su

plemeniti plinovi helij i argon. Iako se u izvornom obliku TIG procesa koristio helij,
danas je argon taj koji je dominantan u primjeni. Oba plina su inertna te daju zatitnu
atmosferu u kojoj ne dolazi do kemijskih reakcija izmeu zatitnog plina i osnovnog
materijala. Osim primarnog cilja zatitnog plina, a to je zatita rastaljenog materijala
od utjecaja atmosfere, vano je za naglasiti da zatitni plin direktno utjee i na
stabilnost te kvalitetu elektrinog luka, geometrijske karakteristike zavarenog spoja,
estetski izgled zavarenog spoja kao i na koliinu para koje se oslobaaju tijekom
procesa zavarivanja. Argon je najjeftiniji inertni plin koji se koristi kod TIG
zavarivanja, ali to nije jedina njegova prednost. Ima niski ionizacijski potencijal
(energija potrebna za uzimanje jednog elektrona atoma plina da ga pretvori u ion),
15,7 eV, to olakava uspostavu i stabilnost elektrinog luka. Takoer, 1,4 puta je tei
od zraka te izlaskom iz sapnice potiskuje zrak i dobro titi rastaljeni metal, a ista
karakteristika doprinosi i potrebi za manjim protokom prilikom zavarivanja. Argon u
odnosu na helij ima niu toplinsku vodljivost to rezultira kompaktnijim elektrinim
lukom ime se dobiva manja penetracija i protaljivanje. Minimalna potrebna istoa
argona iznosi 99,95%, iznimno 99,997%. Helij je plin s viim ionizacijskim
potencijalom (24,5 eV) to oteava uspostavu elektrinog luka. Male je mase (10 puta
manje nego argon), zbog ega protoci helija moraju biti i do tri puta veu nego to je
sluaj s argonom. Dobra strana helija kao zatitnog plina je vrlo dobra toplinska
vodljivost te daje iri elektrini luk. Toplina iz elektrinog luka bre se prenosi na
radni komad, daje veu penetraciju i toplinski input (napon elektrinog luka sa
zatitnim plinom helijem je znaajno vei nego kod argona pri istim strujama), slika
5. Ova karakteristika posebno dolazi do izraaja prilikom zavarivanja materijala
velike toplinske vodljivosti (npr. bakar) te zavarivanja pozicija veih debljina.
Takoer, iz slike je vidljivo poveavanje napona elektrinog luka pri niim strujama
(kod helija je to izmeu 50 i 100 A to je nepovoljno kod zavarivanja tanjih materijala
koje se upravo i zavaruju u ovom rasponu struja. Minimalna potrebna istoa helija
kao zatitnog plina iznosi 99,99%.

Slika 6. Ovisnost duljine elektrinog luka o vrsti zatitnog plina kod TIG zavarivanja
Osim istog inertnog plina argona i helija, esta je upotreba i njihove mjeavine u
razliitim omjerima. Mjeavina argona i helija kombinacija je povoljnih svojstava
argona odnosno helija, a primjeri karakteristika zavarivanja spomenutim plinovima
prema izvoru, dana je u tablici 2

Tabela 2. Usporedba karakteristika zavarivanja pri primjeni razliitih zatitnih

plinova, prema

Osim spomenutih kombinacija plinova i mjeavina, postoji mogunost dodavanja

manjeg postotka drugih plinova u mjeavine pa tako, npr., vodik koji ima vrlo dobru
toplinsku vodljivost poveava penetraciju dok se mjeavine s dodatkom duika
upotrebljavaju uglavnom kod zavarivanja materijala s austenitnom strukturom. Osim
navedenog, vano je spomenuti da se TIG zavarivanje zbog nekih svojih nedostataka
upotrebljava kod zahtjevnijih zavarenih spojeva gdje je esta i nuna zatita
korijenskog dijela zavarenog spoja. U ovom sluaju cilj je ''odstraniti'' zrak s
korijenske strane spoja i upuhati zatitni plin te ga odravati pod niskim pritiskom.
Zatita je mogua i kod sueonih i kod cijevnih spojeva iz pomo jednostavnih
naprava, a esto se upotrebljava i kod polu-automatiziranih sustava.

3.3. Netaljive elektrode

Netaljiva elektroda slui za uspostavu elektrinog luka izmeu gorionika i radnog

komada, tj, kao provodnik elektrine struje. Ne tali se, njezino troenje iskljuivo je
povezano za oblikovanjem njezine geometrije bruenjem, ili eventualno oteenjima
zbog nepravilne tehnike rada. Prosjeni vijek trajanja netaljive elektrode duine 200
mm iznosi 30 sati. Elektrode se izrauju od volframa, metala velike gustoe (poznat i
kao tungsten; vedski: ''teki kamen'') i talita 3422 C. Razvojem TIG zavarivanja i
izvora struje za zavarivanje dolazilo
9 je i do veih zahtjeva u pogledu uspostave i
stabilnosti elektrinog luka pa se danas upotrebljavaju elektrode koje nisu od istog
volframa, ve se legiraju kako bi se poboljale njezine radne karakteristike. primjeri
legiranja, primjene i oznaka elektrode dani su u tablici 3.
Tabela 3. Usporedba karakteristika zavarivanja pri primjeni razliitih zatitnih plinova

Elektrode se izrauju u promjerima 0,5; 1,0; 1,6; 2,4; 3,2; 4,0; 6,4 i 8,0 mm, a duljine
najee 150 mm (postoje i manje standardne duljine). Osim pravilnog izbora legirane
elektrode, jednako je vana i priprema iste. Priprema se sastoji od zaobljena ili
zailjenja vrha prilikom ega valja imati na umu da geometrija netaljive elektrode
direktno utjee na geometriju elektrinog luka. Zaobljeni vrh elektrode koristi se
uglavnom kod zavarivanja Al, Mg i legura. Ostali materijali zahtijevaju iljatu
geometriju vrha elektrode (oblik stoca, visina stoca ovisi o zahtjevima geometrije
luka). Prilikom izrade geometrije elektrode pravilnom tehnologijom bruenja
izbjegavaju se nestabilnosti luka ili kontaminacija drugim metalima.

3.4. Dodatni materijal

Izvoenje TIG zavarivanja mogue je s ili bez dodatnog materijala. Zavarivanje bez
dodatnog materijala, pretaljivanje, upotrebljava se najee do debljina cca 3 mm.
Ukoliko postoji potreba za dodatnim materijalom on se dodaje runo ili
automatizirano. Kod runog dodavanja materijala u zavareni spoj govori se o ipkama
razliitih promjera i duljine cca 915 mm (36 in). Kod automatiziranog dodavanja
dodatnog materijala gdje se dodatni materijal mehanizirano dovodi do rastaljenog
osnovnog materijala u ''hladnom'' (''cold wire'') ili predgrijanom stanju (''hot wire'').
Osnovna prednost ovakvog naina dovoenja dodatnog materijala kod TIG
zavarivanja je znatno poveanje produktivnosti procesa (vea koliina depozita) ime
se umanjuje najvei nedostatak istog, slika 6.
10

3.5. Oprema za TIG zavarivanje

 Osnovni dijelovi konvencionalnog ureaja za TIG postupak zavarivanja su: 1. Izvor
struje za zavarivanje 2. Vodii struje i plina 3. Gorionik 4. Sustav za hlaenje 5.
Sustav za dovoenje zatitnog plina. Iako je TIG postupak zavarivanja elektroluni
postupak s estom primjenom u praksi, ba kao i kod ostalih postupaka zavarivanja
primjetan je konstantan razvoj opreme za zavarivanje te njezino unapreenje u cilju
smanjenja nekih nedostataka ovog postupka ili poboljanja kvalitete zavarenog spoja.
Izvori struje za zavarivanje ima strmopadajuu karakteristiku poto se zavarivanje
uglavnom izvodi runo. Osnovne karakteristike izvora struje je vrsta struje
zavarivanja (AC/DC, impulsna), mogunost VF paljenja luka, intermitencija, raspon
struje zavarivanja, prikljuni napon, mogunosti upravljanja parametrima (poetna i
zavrna struja, ''up slope'', ''down slope'', predplin zavrni plin, upravljanje impulsima,
frekvencijom, balansom itd.). Zbog specifinosti potreba zavarivanja poseban
naglasak valja staviti na TIG gorionike za zavarivanje. Danas su na tritu prisutni
gorionici razliitih konstrukcija (veliina, oblik, duina kape, fleksibilnost itd.) koje
uvelike mogu biti korisne prilikom posebnih zahtjeva konstrukcije. Vaan dio
gorionika jest i vanjska sapnica. Ona direktno utjee na karakteristike zatite metala
zavara, ali i netaljive elektrode. Konstrukcijski moe utjecati i na turbolentnost
zatitnog plina. Vanjske sapnice izrauju se najee od keramikih materijala koje
podnose visoke temperature, ali je i dostupna transparenta sapnica za posebne
zahtjeve vidljivosti zavarenog spoja te sapnice za specijalne namjene (zavarivanje
titana itd.). Gorionici mogu biti hlaeni zrakom (primjena za manje struje
zavarivanja) i vodom u zatvorenom sustavu.

11

4. PRAKTINA PRIMJENA TIG ZAVARIVANJA

TIG zavarivanje je postupak zavarivanja koji iziskuje najduu izobrazbu zavarivaa
od svih elektrolunih postupaka.

Slika 8. Tehnike izvoenja TIG zavarivanja

Tabela 4. Preporueni parametri zavarivanja (za zatitni plin Ar)

12
Tabela 5. Preporueni parametri zavarivanja

5. ZAKLJUAK

TIG postupak zavarivanja je postupak elektrolunog zavarivanja koji bez obzira na

neke bitne nedostatke (brzina zavarivanja, mali depozit dodatnog materijala,
ekonominost) zauzima vano mjesto u izradi strojarskih konstrukcija, a glavni razlog
tome je prilagodljivost procesa zahtjevima konstrukcije i iznimna kvaliteta zavarenog
spoja. Takoer, znaajna je karakteristika je primjena ovog postupka na svim
metalnim materijalima sa opremom pristupane cijene. Od samog poetka
patentiranja postupka TIG zavarivanja vidljiv je konstantan razvoj opreme za
zavarivanje (izvori struje za zavarivanje, gorionici, plinske sapnice itd.), ali i
dostupnost razliitih plinskih mjeavina u svrhu dobivanja to kvalitetnijih zavarenih
spojeva. Iako se izvodi uglavnom kao runi postupak, polu-automatizacija i
automatizacija procesa nije rijedak sluaj u primjeni TIG zavarivanja. Ista se moe
postii ve sa vrlo jednostavnim napravama ili sofisticiranim robotskim rjeenjima.
Primjetan je i razvoj modificiranih TIG postupaka (TIP-TIG, A-TIG). Primjena
TIG postupka je vrlo iroka bez obzira to se uglavnom koristi kod zavarivanja
pozicija debljine do 6 mm. Najee primjene TIG zavarivanja su proizvodna
zavarivanja, navarivanja, reparaturna zavarivanja itd.

13
 6. LITERATURA

- Kralj, S.; Andri, .: Osnove zavarivakih i srodnih postupaka, Sveuilite u

Zagrebu, fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 1992.

- Lukaevi, Z.: Zavarivanje, Sveuilite Josip Juraj Strossmayer, Strojarski fakultet

u Slavonskom Brodu, Slavonski Brod, 1998.

- Prirunik za zavarivanje, Elektroda Zagreb, Zagreb 1987.

- http://www.netwelding.com/history_tig_welding.htm

- http://www.weldinghistory.org/whfolder/biography/bi

- https://hr.wikipedia.org/wiki/Zavarivanje_TIG_postupkom

14