JU SŠC „MIHAILO PETROVIĆ-ALAS“

UGLJEVIK

MATURSKI RAD

Profesor: Učenik:
Snježan Radovanović Rajko Jović

Ugljevik, maj 2023 god.

 TEMA
Zavarivanje ploče TIG postupkom

Sadržaj:
Uvod............................................................................................................................................4
GLAVNI TROŠKOVI TIG ZAVARIVANjA............................................................................6
PREDNOSTI I NEDOSTACI TIG ZAVARIVANJA................................................................8
PRINCIP RADA TIG ZAVARIVANJA....................................................................................9
OPREMA ZA TIG ZAVARIVANJE.......................................................................................11
TIG IZVORI STRUJE..........................................................................................................12
RASHLADNI SISTEM.........................................................................................................14
PIŠTOLJ ZA ZAVARIVANJE.............................................................................................14
GORIONICI ZA TIG ZAVARIVANJE...................................................................................15
VOLFRAMOVA ELEKTRODA.............................................................................................16
ELEKTRIČNI LUK..............................................................................................................17
VRSTE TIG ZAVARIVANJA PREMA STEPENU................................................................18
ZAKLJUČAK...........................................................................................................................20
Literatura:..................................................................................................................................21

Uvod
Tungsten Inert Gas ili skraćeno TIG, je postupak elektrolučnog
zavarivanja u zaštitnoj atmosferi inertnog gasa uz primjenu netaljive volframove
elektrode sa ili bez dodatnog materijala. TIG zavarivanje je razvijeno početkom
Drugog svjetskog rata, kao odgovor na probleme vezane uz zavarivanje
materijala poput aluminija i magnezija. Danas TIG zavarivanje nudi široku
paletu materijala koji se mogu spajati ovim postupkom. Razvijene su mnoge
inačice postupka omogućavajući mu razne nove primjene i poboljšanja
postojećih. Primjena TIG postupka zavarivanja danas je u raznim područjima,
neka od njih su: nuklearna industrija, zrakoplovna industrija, prehrambena
industrija... TIG zavarivanje će se primjenjivati još dugo vremena zbog svojih
specifičnih karakteristika, te će se trendovi razvoja i modernizacije postupaka
nastaviti tražeći mu nove primjene.
TIG postupak zavarivanja se smatra najfleksibilnijim postupkom zavarivanja u
pogledu široke palete materijala koji se mogu s ovim postupkom spajati.
Omogućava nam zavarivanje gotovo svih materijala, kao što su aluminij,
magnezij i njihove legure, titan, kositar, silicij, ugljične čelike, legirane čelike,
nehrđajuće čelike, bakrene i niklove legure, aluminijske bronce pa čak i lijevano
željezo ( iako vrlo rijetko za lijevano željezo). TIG postupkom moguće je
spajanje mnogo materijala sa zavarima koji su jednake ili bolje kvalitete u
odnosu na ostale postupke zavarivanja. Postupak je moguće izvoditi ručnim ili
automatiziranim postupkom.
TIG zavarivanje je naziv za elektrolučni postupak zavarivanja gdje se toplinom
oslobođenom u električnom luku, koji se uspostavlja između elektrode načinjene
iz volframa i radnog komada, tali osnovni i po potrebi dodatni materijal. Mjesto
zavarivanja (rastaljeni osnovni materijal, dodatni materijal, zagrijani vrh
elektrode) štiti se od štetnog djelovanja okolne atmosfere inertnim plinovima.
Uređaj za TIG zavarivanje šematski je prikazan na slici 1.

Slika 1. Šematski prikaz kompletnog uređaja za TIG zavarivanje (1 – izvor

struje, 2 – zaštitni plin, 3 – visokofrekventni generator, 4 – komandni dio, 5 –
pištolj za zavarivanje, 6 – provodnici, 7 – električni luk, 8 – dovod vode)

Volframova elektroda kod ovog postupka služi isključivo za uspostavljanje i

održavanje električnog luka. Elektroda se izrađuje od čistog volframa (rjeđe) ili
volframa legiranog sa malim dodacima torijevog ili zirkonijevog oksida.
Volframova elektroda se u radu ne smije taliti, pa se naziva "netaljivom",
međutim uslijed erozije vrha, te njegovom prljanju u slučaju nehotičnog
kontakta s radnim komadom ona se ipak postupno troši. Proces taljenja metala
prikazan je na slici 2.

Slika 2.Proces taljenja metala pri TIG zavarivanju (1 – rastaljeni metal, 2 –

zavar, 3 – osnovni materijal, 4 – dodatni materijal, 5 – zaštitni plin, 6 – izvor
struje, 7 – električni luk, 8 – volframova elektroda)

Zadatak zaštitnog gasa je osiguravanje prikladne atmosfere i zaštita vrha

elektrode i taline od kontaminacije kiseonikom i drugim gasovima iz okoline. U
tu svrhu koriste se inertni plinovi, najčešće argon (Ar), a zatim helij (He). Kod
TIG postupka treba izbjegavati uspostavljanje električnog luka kratkim spojem.
Zbog toga su izvori struje zavarivanja dodatno opremljeni posebnim
visokonaponskim visokofrekventnim generatori.

Tablica 1. Dijelovi TIG stroja

Iako je TIG postupak zavarivanja elektrolučni postupak s čestom primjenom u

praksi, baš kao i kod ostalih postupaka zavarivanja primjetan je konstantan
razvoj opreme za zavarivanje te njezino unapređenje u cilju smanjenja nekih
nedostataka ovog postupka ili poboljšanja kvalitete zavarenog spoja.
Zaštitni plinovi koji se najčešće koriste za TIG zavarivanje su argon i helij koji
štite materijal od onečišćenja. Zbog toga se ova metoda zavarivanja naziva i
"argonskim zavarivanjem". Ovaj način zavarivanja je relativno spor, ograničen
na tanke materijale i skup (zbog opreme, zaštitnog plina i volframa).
Izvori struje za zavarivanje ima strmopadajuću karakteristiku pošto se
zavarivanje uglavnom izvodi ručno. Osnovne karakteristike izvora struje je vrsta
struje zavarivanja (AC/DC, impulsna), mogućnost VF paljenja luka,
intermitencija, raspon struje zavarivanja, priključni napon, mogućnosti
upravljanja parametrima (početna i završna struja, ''up slope'', ''down slope'',
predplin završni plin, upravljanje impulsima, frekvencijom, balansom itd.).
Zbog specifičnosti potreba zavarivanja poseban naglasak valja staviti na TIG
gorionike za zavarivanje. Danas su na tržištu prisutni gorionici različitih
konstrukcija (veličina, oblik, dužina kape, fleksibilnost itd.) koje uvelike mogu
biti korisne prilikom posebnih zahtjeva konstrukcije. Važan dio gorionika jest i
vanjska sapnica. Ona direktno utječe na karakteristike zaštite metala zavara, ali i
netaljive elektrode. Konstrukcijski može utjecati i na turbolentnost zaštitnog
plina. Vanjske sapnice izrađuju se najčešće od keramičkih materijala koje
podnose visoke temperature, ali je i dostupna transparenta sapnica za posebne
zahtjeve vidljivosti zavarenog spoja te sapnice za specijalne namjene
(zavarivanje titana itd.). Gorionici mogu biti hlađeni zrakom (primjena za manje
struje zavarivanja) i vodom u zatvorenom sustavu.

GLAVNI TROŠKOVI TIG ZAVARIVANjA

Izračunavanje glavnih troškova TIG zavarivanja analogno je izračunavanju

glavnih troškova prethodnih postupaka zavarivanja.
a. Troškovi žice
Troškovi žice se izračunavaju prema izrazu
Primjer : Tžice= Cžice· k't = 2,1 · 1,05 = 2,205 DEM/kg depozita

b. Troškovi električne energije

Ovi troškovi se izračunavaju prema izrazu
 c. Troškovi ličnog dohotka izrade
Izračunavaju se prema izrazu
Primjer :

d. Troškovi gasa

gdje je:
TAr - troškovi argona, DEM/kg depozita
KAr - koeficijent potrošnje argona, l/kg depozita
pAr - potrošnja argona, l/min
kt - koeficijent taljenja za TIG postupak, kg depozita/h
CAr - cijena argona po litri, DEM/l

e. Troškovi aparata za zavarivanje

Troškovi aparata za zavarivanje se izračunavaju prema izrazu
Primjer:

Ukupno glavni troškovi:

Ukupno glavni troškovi se izračunavaju prema izrazu
Primjer:
PREDNOSTI I NEDOSTACI TIG ZAVARIVANJA
Prednosti:
• luk je vrlo stabilan (osigurava visokokvalitetno zavarivanje)
• zavareni spojevi su homogeni, dobre estetike i dobrih mehaničkih
svojstava
• koristi se za zahtjevne materijale (nehrđajući čelici, Al, Ti, Cu, itd)
• zavarivanje daje najkvalitetniji zavar
 Primjenjiv za zavarivanje svih materijala,
 Nema rasprskavanja kapljica,
 Zavarivanje u svim položajima,
 Zavarivanje u radionici i na terenu,
 Visoka kvaliteta zavara,
 Nema troske, dima i isparavanja,
 Raspon debljina uobičajeno 1-6 mm,
 Brzina dodavanja dodatnog materijala je nezavisna o energiji električnog
luka,
 Mogućnost automatizacije,
 Moguće predgrijavanje dodatnog materijala.

Nedostaci:
 Neekonomičnost za veće debljine (mala količina nataljenog materijala),
 Otežan rad na otvorenom (vjetar),
 Kvaliteta pripreme spoja (geometrija, odmašćivanje),
 Čistoća površine,
 Utjecaj ljudskog faktora – zavarivač
 mala brzina zavarivanja (10 – 15 cm u min)
 ograničeno za tanke materijale (do 6 mm)
 oprema je vrlo skupa
 skup je plin (argon)
 skup je wolfram
 radi oksidacije je nužna sekundarna zaštita
Navedene prednosti i nedostaci određuju primjenu ovoga postupka, te iako je on
pogodan za velik broj materijala on neće uvijek biti prvi izbor, mnogo je
postupaka koji za pojedine primjene imaju bolja svojstva od TIG postupka
zavarivanja. No, danas ipak prvi kriteriji za odabir postupka je raspoloživost
opreme, odnosno kakvu opremu već imamo u radioni.

PRINCIP RADA TIG ZAVARIVANJA

TIG postupak omogućava ručno, poluautomatsko ili automatsko zavarivanje.

Prvi korak procesa je uspostava električnog luka. Električna struja dolazi iz
izvora struje zavarivanja, jedan kraj vodiča je spojen na radni komad, a drugi na
pištolj za zavarivanje, odnosno na volframovu elektrodu. Uspostava električnog
luka je moguća na tri načina, danas se uglavnom koristi samo jedan, a to je
visokofrekventno (VF) uspostavljanje luka. To omogućava poseban uređaj koji
na pritisak prekidača daje visokofrekventnu električnu struju. Drugi načini su
„lift arc“ i kratkim spojem. „Lift arc“ funkcionira na način da se elektroda
prisloni na metal i njenim podizanjem, odnosno odvajanjem od metala
uspostavlja se luk. Ovaj način se može naći još u upotrebiti za razliku od
paljenja kratkim spojem koji se lagano zaboravlja. Zavarivač u jednoj ruci drži
pištolj za zavarivanje, a u drugoj dodatni materijal u obliku žice. Pritiskom na
prekidač pištolja, prvo dolazi do puštanja zaštitnog plina kako bi postigli
odgovarajuću atmosferu, koja se dade što lakše jonizirati za uspostavljanje luka i
daljnje zavarivanje. Zaštitni gas još služi za zaštitu vrha volframove elektrode i
štiti talinu od kontaminacije kiseonikom i drugim plinovima. Za to se koriste
inertni gasovi, argon (Ar) i helijum (He). Nakon puštanja zaštitnog gasa
uspostavlja se električni luk između osnovnog materijala i volframove elektrode.
Pištolj se drži malo iznad mjesta zavarivanja. Električni luk tali osnovni
materijal, a zavarivač povremeno dodaje dodatni materijal u prednji rub taline
osnovnog materijala, te se ona tamo tali i pravi zavareni spoj zajedno s talinom
osnovnog materijala. Zavarivač pomiče pištolj duž pripremljenog mjesta
zavarivanja odgovarajućom tehnikom, te ponovnim pritiskom na prekidač
prekida električni luk, dok zaštitni gas još kratko vrijeme teče i štiti talinu i vrh
elektrode tokom hlađenja. Za to vrijeme pištolj mora biti iznad mjesta
zavarivanja. Šematski prikaz elektrolučnog zavarivanja netaljivom elektrodom u
zaštiti inertnih gasova prikazan je na slici 3.
 Slika 3. Šematski prikaz TIG postupka zavarivanja

Položaj pištolja i dodatnog materijala kod TIG zavarivanja prikazan je na slici 3.

Vođenje je lijevom tehnikom rada, pištolj je blago nagnut, te se talina gura
prema naprijed sa ili bez dodavanja dodatnog materijala. Na slikama 5 i 6 su
prikazane tehnike izvođenja TIG zavarivanja na spojevima.

Slika 4. Položaj pištolja i žice kod ručnog TIG zavarivanja

 Slika 5. Izvođenje sučeonog (lijevo) i preklopnog spoja(desno)

Slika 6. Izvođenje kutnog (lijevo) i rubnog spoja (desno)

OPREMA ZA TIG ZAVARIVANJE

Osnovnu opremu za TIG postupak zavarivanja čine: izvor struje, komandni dio,
zaštitni gas i pištolj za zavarivanje. Pojednostavljen prikaz opreme za TIG
zavarivanje je prikazana na slici 7.

Slika 7. Šematski prikaz uređaja za TIG zavarivanje

 Slika 8. Oprema za ručno TIG zavarivanje

TIG IZVORI STRUJE

Izvori struje koji se koriste za TIG zavarivanje su istosmjerni, izmjenični i
kombinovani, odnosno ispravljači, transformatori, rotacijski pretvarači, inverteri
i agregati. Ukoliko se radi o ručnom zavarivanju potrebno je imati strmo
padajuću statičku karakteristiku, koja nam nezavisno o promjeni dužine luka
uslijed zavarivanja osigurava približno konstantnu struju.
Izmjenična struja AC: Ukoliko se upotrebljava AC aparat za zavarivanje, izvor
struje mora sadržavati posebne strujne krugove koji će održavati električni luk
prilikom promjene polariteta izmjenične struje. Bez tih strujnih krugova bilo bi
izrazito teško održavati električni luk jer valna karakteristika struje prođe preko
nula ampera 120 puta u sekundi (pri struji 60 Hz) prilikom promjene polariteta.
Jedan od načina održavanja električnog luka je osigurati veoma visoku
frekvenciju na uobičajenu 60 Hz izmjeničnu struju zavarivanja, što znači da će
TIG izvor struje koštati više od izvora potrebnog za REL zavarivanje (ručno
elektrolučno), ali takav izvor omogućava upotrebu i za REL postupak
zavarivanja, te nudi veću fleksibilnost.
Istosmjerna struja DC: Kod primjene istosmjerne struje imamo dvije
mogućnosti, jedna je elektroda na pozitivnom polaritetu, a druga je elektroda na
negativnom polaritetu. U praksi se češće susrećemo s elektrodom na negativnom
polaritetu. Negativni polaritet na elektrodi, a pozitivan na osnovnom materijalu
nam osigurava da je veći udio topline ≈70% na pozitivnom kraju (osnovnom
materijalu), a manji udio ≈30% na negativnom (elektroda). Elektroda sa
negativnim polaritetom je hladnija nego kad je spojena na pozitivan pol. Time
nam je moguća primjena elektroda manjih promjera bez da se pregriju.
Pozitivan polaritet na elektrodi, a negativan na osnovnom metalu ima prednost u
tome što čisti površinu od oksida koji su nepoželjni prilikom zavarivanja.
Primjer takvih materijala su aluminij, magnezij i titan, te njihove legure. Kod
pozitivnog polariteta elektroni putuju s negativnog pola (osnovni materijal),
kreću se prema gore i udaraju u pozitivnu volframovu elektrodu, osiguravajući
da oksidi na površini ne formiraju čvrsti film na zavaru. To se naziva čišćenje
oksidnog filma, te se ista takva pojava čišćenja događa i kod upotrebe AC struje
(jer je pola vremena na plus polu, a pola na minus polu), te se i AC struja koristi
za zavarivanje aluminija, magnezija i titana. Upotreba elektrode na pozitivnom
polaritetu dovodi do većeg zagrijavanja volframove elektrode, te sam zavar je
plitak i širok. Volframove elektrode nisu jeftine, te zbog zagrijavanja se moraju
upotrebljavati elektrode većih promjera, tako npr. za struju od 125 A potrebno je
imati elektrodu promjera 6,4 mm, što je puno veći promjer od zavarivanja s
negativnim polaritetom. Tako da pozitivan polaritet ima ograničavajuću
primjenu. Kretanje elektrona prikazano je na slici 9.

Slika 9. A) Negativan polaritet; B) Pozitivan polaritet

Kao što je rečeno negativan polaritet elektrode osigurava njeno manje
zagrijavanje, dok je na pozitivnom suprotno. Primjenom izmjenične struje reklo
bi se da će zagrijavanje elektrode biti negdje na pola između prva dva navedena
slučaja, no to nije tako. Volframova elektroda uzrokuje da izmjenična struja
bude neuravnotežena. To je tako jer struja lakše proteče kroz elektrodu kada je
na negativnom polaritetu nego obrnuto.

 DC - istosmjerna struja se uglavnom koristi za zavarivanje "crnih" čelika,

nehrđajućih čelika, legura bakra, itd.
 AC - izmjenična struja se koristi uglavnom za zavarivanje aluminija i
magnezijuma.

RASHLADNI SISTEM
Rashladni sistem se upotrebljava za hlađenje pištolja, a rashladna sredstva koja
se koriste su voda (deionizirana i destilirana) i/ili antifriz, te primjese
antikorozivnih dodataka, a dovode se crijevima. Dovodno crijevo je uže, a
odvodno šire, jer se u njega obično stavlja provodnik električne struje za
zavarivanje, tako da voda kod izlaska hladi provodnik. Tri su vrste rashladnih
sustava, koji su ugrađeni u sklopu aparature za TIG zavarivanje:
I. Otvoreni – crijevo se priključuje direktno na vodovod
II. Zatvoreni centralni – sastoji se od velikog spremnika za vodu i crpke koja
služi za pogon vode po dijelovima aparature
III. Zatvoreni pojedinačni – sastoji se od malog spremnika, hladnjaka,
elektromotora i crpke u sistemima koji imaju ugrađenu crpku, antifriz je
bolje rashladno sredstvo, jer ujedno podmazuje crpku.
Potrebno je osigurati da postoji dobro brtvljenje sustava, posebno na pištolju za
zavarivanje, jer ako se na pištolju stvara kondenzat, vodik iz vode može ući u
zavar, te stvara poroznost zavara, što jako loše utiče na mehanička svojstva
samog zavara.

PIŠTOLJ ZA ZAVARIVANJE
Pištolj za TIG je elektronički uređaj, te jednako kao i izvori struje ima
odgovarajuću intermitenciju, to je maksimalna struja pri kojoj može zavarivati,
uobičajeno je ponuđeno više jačina struje, jer manje struje unose manje topline
pa se mogu duže koristiti. Maksimalna struja za TIG pištolj je najveća struja
zavarivanja kod koje neće doći do ozbiljnijeg zagrijavanja, pri upotrebi najvećeg
promjera torirane volframove elektrode za koju je pištolj konstruiran, te najduže
keramičke sapnice najvećeg mogućeg promjera za odgovarajući pištolj, uz
primjenu negativnog polariteta s helijem kao zaštitnim gasom (helij postiže više
temperature od argona). Sve ovo se mjeri dok se zavaruje zavar na nehrđajućem
čeliku u PA položaju, koji stvara otežane uslove zavarivanja za pištolj. U praksi
prilikom korištenja pištolja, ali s elektrodom od čistog volframa na izmjeničnoj
struji, potrebno je imati na umu da će intermitencija biti manja nego u ranije
navedenim uslovima. Razlog tome je puno veće zagrijavanje zbog izmjenične
struje, jednako tako i pri zavarivanju s pozitivnim polaritetom. TIG pištolj se
sastoji od dijela za prihvat (držača) koji je izoliran i kroz njega prolazi žica za
struju spojena na izvor, cijevi za dovod zaštitnog gasa, zaštitne kape, sapnice za
plin, kontaktne sapnice i držača za kontaktnu sapnicu.

Slika 10 . TIG pištolj sa pripadajućim dijelovima

GORIONICI ZA TIG ZAVARIVANJE

Osnovna podjela gorionika:
• Zrakom hlađeni gorionici za ručno zavarivanje - koriste se za manje
jakosti struje i manju interminenciju (najčešće do 200A).
• Vodom hlađeni gorionici za ručno zavarivanje - koriste se za veće jakosti
struje i veću interminenciju (uglavnom od 200 do 600A ).
• Vodom hlađeni gorionici za strojno(automatsko) zavarivanje.

Najčešći dijelovi gorionika su ( Slika 11. ):

• držač za ruku (na/u njemu se nalaze: prekidač, provodnici plina,
rashladnog sredstva). (Slika 11.: br. 13)
• vodilica volfram elektrode(Slika 11. br. 5,9)
 • raspršivač plina (Slika 11. br. 6, 10)
• kapa gorionika (Slika 11. br. 1, 2, 3)
• keramička sapnica za plin (Slika 11. br. 7, 8, 11, 12)
• volfram elektroda ( slika 11. br. 4 )

Slika 11. Dijelovi TIG gorionika

VOLFRAMOVA ELEKTRODA
Volframova elektroda je provodnik električne struje s pištolja na radni komad,
prilikom čega se uspostavlja električni luk između radnog komada i volframove
elektrode koji tali metal osnovnog i dodatnog materijala, a da se pri tome
volframova elektroda ne tali. Temperatura tališta čistog volframa je 3683 K.
Elektroda za TIG zavarivanje izrađuje se iz čistog volframa, ili iz volframa s
dodacima:
 Čista volframova elektroda – uglavnom se koristi za zavarivanje
izmjeničnom električnom strujom (zelene boje)
 Volframova elektroda legirana s torijem – može se opterećivati većim
jakostima struje zavarivanja, ima nižu granicu minimalnog
opterećivanja i trajnija je (žute, crvene, ljubičaste i narančaste boje)
  Volframova elektroda legirana cirkonijem – posebno se primjenjuje
tamo gdje je ograničeno prisustvo volframa i torija u zavaru (smeđe i
bijele boje)
 Volframova elektroda legirana s lantanom – odlična je za rezanje
plazmom (crne boje)

Tablica 2. Označavanje volframovih elektroda

ELEKTRIČNI LUK
Električni luk je trajno i snažno električno pražnjenje u gasu, na prostoru između
vrha volframove elektrode i mjesta zavarivanja u strujnom krugu. Pri tome se
električna energija pretvara u toplinsku uz visoke temperature, tako da se tali
metal radnog komada i dodatni materijal, a volframova elektroda se ne tali.
Električni luk kod TIG zavarivanja sastoji se iz anodnog i katodnog područja, te
područja stupa električnog luka:
I. Anodno područje električnog luka ili područje plus pola je ispred anode.
Male je veličine (≈ 0,01 mm), a sastoji se od oblaka elektrona koji
velikom brzinom udaraju na anodu i tu oslobađaju svoju energiju, pri
čemu se razvija toplina na anodi (2000 – 5000 K) pri čemu se tali metal.
II. Katodno područje električnog luka ili područje minus pola nalazi se
ispred katode. Također je male veličine (≈ 0,01 mm), a sastoji se od
oblaka iona koji su privučeni katodom i koji velikom brzinom udaraju na
površinu katode, pri čemu se također razvija toplina (manja nego na
anodi).
III. Stup električnog luka je najduže područje (3 – 5 mm), ovisno o naponu
električnog luka, a nalazi se između anodnog i katodnog područja. Sastoji
se od mješavine elektrona, jona, neutralnih atoma i molekula. Uslijed
privlačnih sila katode i anode kroz područje stupa električnog luka prolaze
elektroni i ioni, te se tako održava električni luk.
 Slika 12. Princip procesa u električnom luku kod TIG zavarivanja

VRSTE TIG ZAVARIVANJA PREMA STEPENU

AUTOMATIZACIJE
Postoje tri vrste TIG zavarivanja prema stupnju automatizacije, a to su:
 Ručno TIG zavarivanje
 Poluautomatizirano TIG zavarivanje
 Automatizirano TIG zavarivanje

 Ručno TIG zavarivanje

Ručno TIG zavarivanje gdje zavarivač vodi pištolj i dodatni materijal. Kada se
vrh volframove elektrode primakne na dovoljnu udaljenost od radnog komada,
počinje teći struja visoke frekvencije, koja stvara uslove da se uspostavi
električni luk, koji tali osnovni metal, te tako tvori zavareni spoj. Može se
dodavati i dodatni materijal, u obliku žice, u talinu, pod električni luk (ne u
električni luk), koji se zajedno s talinom osnovnog metala sjedinjuje u zavareni
spoj. Prestankom pritiska na dugme pištolja, prekida se električni luk, a zaštitni
plin teče još neko vrijeme i štiti talinu i vrh elektrode od plinova iz atmosfere.
Za to vrijeme zavarivač ne smije micati pištolj s mjesta zavarivanja.
 Slika 13. Ručno TIG zavarivanje

 Poluautomatizirano TIG zavarivanje

Princip rada je gotovo isti kao i kod ručnog postupka, s time da je razlika u
načinu dodavanja dodatnog materijala, koji je ovdje automatiziran. Pritiskom
dugmeta na pištolju, osim prije opisanog ručnog procesa, aktivira se i
elektromotor sistema za dovod žice, koji se nalazi u komandnom ormariću.
Brzina kretanja žice koja dolazi pod električni luk gdje se tali zajedno s
osnovnim materijalom se može regulirati.

Slika 14. Pištolj za poluautomatizirano TIG zavarivanje

 Automatizirano TIG zavarivanje

Zavarivanje TIG postupkom moguće je automatizirati, što podrazumijeva
automatizaciju sa ili bez robota. Automatizacijom je zavar moguće izvesti bez
uticaja ljudskih faktora na zavar, te povećati kvalitetu izvedenog zavara,
naročito kod većih serija, te ubrzati samo zavarivanje.
ZAKLJUČAK
TIG postupak zavarivanja je visoko kvalitetan postupak koji ima puno prednosti
pred ostalim postupcima ali ga njegova sporost, mali depozit i viša cijena
opreme sprečava da se koristi u puno većoj mjeri. Ali pojeftinjenjem
elektroničkih komponenti I robotiziranom proizvodnjom cijene opreme su sve
pristupačnije i može se primijetiti sve veća upotreba TIG postupka zavarivanja.
Svugdje gdje postoje zahtjevi za visokom kvalitetom spoja, estetikom zavara ili
gdje su potrebna specijalna zavarivanja TIG postupak ima dobru i opravdanu
prednost ( npr. prehrambena industrija - cjevovodi ). TIG postupak zavarivanja
je postupak elektrolučnog zavarivanja koji bez obzira na neke bitne nedostatke
(brzina zavarivanja, mali depozit dodatnog materijala, ekonomičnost) zauzima
važno mjesto u izradi strojarskih konstrukcija, a glavni razlog tome je
prilagodljivost procesa zahtjevima konstrukcije i iznimna kvaliteta zavarenog
spoja. Također, značajna je karakteristika je primjena ovog postupka na svim
metalnim materijalima sa opremom pristupačne cijene. Od samog početka
patentiranja postupka TIG zavarivanja vidljiv je konstantan razvoj opreme za
zavarivanje (izvori struje za zavarivanje, gorionici, plinske sapnice itd.), ali i
dostupnost različitih plinskih mješavina u svrhu dobivanja što kvalitetnijih
zavarenih spojeva. Iako se izvodi uglavnom kao ručni postupak, polu-
automatizacija i automatizacija procesa nije rijedak slučaj u primjeni TIG
zavarivanja. Ista se može postići već sa vrlo jednostavnim napravama ili
sofisticiranim robotskim rješenjima. Primjetan je i razvoj modificiranih TIG
postupaka (TIP-TIG, A-TIG…). Primjena TIG postupka je vrlo široka bez
obzira što se uglavnom koristi kod zavarivanja pozicija debljine do 6 mm.
Najčešće primjene TIG zavarivanja su proizvodna zavarivanja, navarivanja,
reparaturna zavarivanja itd.
Literatura:

- Zavarivanje II Zavod za udzbenike i nastavna sredstva Beograd 2002 god.

- Wikipedia/tig-zavarivanje
- Scribd/tigzavarivanje/esmeraldamujezinović/2021god.